PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. ono teži. očiju. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. etika i nauka o saznanju. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. kao rana naučna psihologija. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje.kao osnovni analitički instrument. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom. 4 . Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. po formi nosa. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. a kasnije na osnovu posmatranja. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. brade itd. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. variranje uslova i mogučnost verifikacije. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu.

kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. Tvorac je pojmova « introvertan «. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. ono ga i voli i mrzi. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. « ekstrovertan « i « individualizacija «. 5 . tako. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. usvaja ga kao dio sebe. Autor je pojma “ stil života ”. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. u kome se nalaze jake seksualne želje. i SUPER EGO-svijest. i vratio se na neka metafizička učenja. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. Po njemu rođenje. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. najintenzivniju. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. pošli su svojim putem.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal. iako fiziološki akt. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. On je unio daleko više mistike. Budući da je zaljubljeno u majku. Od početka društvo nameče snažne zabrane. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. EGO.

Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. uhodanih tokom razvoja jedne individue. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti. a očuva samo indiferentna draž. davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. 6 . Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. sadašnjost i poslijedice. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. upravo faktor “ kulturu ”. Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. Tako npr. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života.

zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. 1. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu.METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. 2.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). tj. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo. na djecu. tumačenje snova i slicno. mentalno zaostale osobe i sl. događaji.on istovremeno i posmatra i doživljava. 2. bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. 7 . Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). odnosno. te za njihovo predviđanje. vrstama. odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja. niti očekivali. Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). riječi). receptori. sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. organizacijom i procesima istraživanja. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. osobe. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji).) . u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. 3. unutrašnje opažanje) . Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. Inače. Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . impresija (ispitivanje čulnih utisaka). faktori opažanja. Njome su otkriveni čulni kvaliteti.introspekcija (samoopažanje. predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. situacije.

sociometrijski postupak.unaprijed znamo predmet i cilj. registrovanje ponašanja različitim aparatima .intervju. . . kamerama. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: .analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.skala procjena. otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu. elektrodama.testovi. plan. analiza proizvoda djelatvosti . INTERVJU 8 . . . za mjerenje intenziteta draži. . aparatima za slikanje.proučavanje dokumenacije. 4. ali su posredni pa ih je teško tumačiti. Prema zadatku i cilju. 5. . kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. 6. dobijeni podaci su trajni.tehnike prikupljanja podataka . . objektivni.3. EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja. tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . kvantitativno izraženi.najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja.tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment. sistematsko prigodno posmatranje .analiza sadržaja. registrovanje svega značajnog za željenu pojavu.radna proba.instrumentima za mjerenje vremena. eksperimentalno posmatranje .anketa: . Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave. .nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu). . .zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati).vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja).upitnik.

trajanje primjene. stav prema temi o kojoj razgovara). Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. govorimo zapravo o anketiranju. uvodna pitanja.) Naročito su važni redoslijed pitanja. držanje. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. može se bojati sudjelovanja u razgovoru. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada. koji uglavnom ima 2 značenja: .upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr. ali i ne mora sprovesti anonimno. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. dob.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama.ne mora biti motiviran za razgovor. kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. način govora. Npr. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost).anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani. zagarantirati im anonimnost. polustrukturirani i strukturirani intervju. opći podaci o pojedincu. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno.pesimizam i sl. 9 . Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. ispitivanje javnog stanja i sl. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. te ako je neophodno.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. Prednosti: ispitivanje se može. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. i intervjuiranome . Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". optimizam.) . da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. ANKETA Kada se upitnik. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore.

gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. npr.zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj.popularan . bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. mjerenje stavova. Numeričke skale koje se 10 . Nedostaci: dugotrajnost. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. vrijednost zapažanja je samo individualna. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. prosta i kratka.kontroverzan . bez istraživačke intervencije. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. svog ili tuđeg. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . kategorijama i grafički. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi.odbačen . Procjene se mogu označavati brojevima. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. određena i konkretna. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. uspoređivanja neopravdana. što se može prikazati pomoću sociograma. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno.

koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom . a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu.koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. te se na osnovu rezultata zaključuje: . tj. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. Nedostatak: nesigurnost prognoze. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. 11 .kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. TESTOVI Z. Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. Prednost: jednostavnost. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno.

ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike. međusobno povezanih pokreta). koji određuju njenu strukturu. objektivnost i dr. Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 . njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. . istovremeno.Testove znanja . spretnih. objektivni su i ekonomični u primjeni. . isključena subjektivnost ispitivača. prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. ocjene su objektivnije. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) . Belovog inventara i sl. stečenih učenjem i vježbanjem. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. ispitivanje brže i racionalnije. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti.mjere ne rezultat učenja. pouzdanost.Testove ličnosti .utvrđuje se nivo znanja. Mjere se testovima poput Cattelovih. Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. testovi su pravi mjerni instrumenti. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. Ajzenkovih. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. navika i vještina.Testove sposobnosti .

ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). propustima. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. ali ih ne možemo verbalizirati. koja uključuje distribuciju. misli. vremenu i prostoru. drugima. Sva psihička energija dolazi iz ida. automatske reakcije. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. omaškama. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. i dovesti ih u svjesno.Nesvjesno je temeljni pojam. pri čemu je on sakriven i maskiran. prema tzv. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. a čine ga sve želje. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. nalazi se u nesvjesnom. ili ekonomičnošću. "stupnju testiranja realiteta". Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. transformaciju i utrošak emocionalne energije. doživljaji. Te misli. prema strukturnom modelu sastoji od: 1. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. 13 . a to su kao prvo instinkti ili nagoni. ili hipnozom. analizom snova i simbola. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. mržnja prema braći i sestrama. iskustva koja imamo. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. neurotskom simptomu. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. roditeljima. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. uspomene. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. U nesvjesnom se nalaze: 1. tj. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. koji su potisnuti iz svijesti. umjetničkom djelu. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. sve ono naslijeđeno. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni.

Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. nego se razvija socijalizacijom. MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. narcističan i impulzivan. što znači da se prvo osjeća napetost. odgađa je. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. Sadrži potisnute ideje i afekte. je li to u skladu s normama ili ne. uzor. želja) ili destrudo. On je iracionalan. tj. Funkcionira po principu idealnosti i straha. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. a idealu zbog ljubavi. ne poznaje nikakve zabrane. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). razlikuje realnost i fikciju. ali ga najviše ima u predsvjesnoj. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode.razvija se pod utjecajem kazni. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. Ego je raspoređen u sve tri strukture. ne želi biti sputan. libido i destrudo. Nije urođen. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. Seksualni i agresivni nagon. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. da bi ga ograničio. pravila. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. eros i thanatos. Id je slijep i gluh i ne boji se. Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. Sposoban je na promjenu. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. U njemu je najprisutniji libido (nagon).Id je središte svega animalnog. usmjerio. prema kojem se nastoji oblikovati. Savjest . opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. Psihička energija ida teži za ugodom. životinjskog. neograničenog. a što loše u postupanju ličnosti. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim).razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. zabrana ili iz straha. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. On je moralni čuvar ličnosti. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. dok superega najviše ima u svjesnoj. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Osnovni cilj im je narcistička 14 . Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. nema osjećaje. Id sadrži potisnute ideje i afekte. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. ograničenja. samopromatranje. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On ne priznaje nikakve zakone. ali ne funkcionira bez ida.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

odnosno razvoja ega. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni.Pr. Pr. Pr. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. osbito dragih osoba. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. Pr. 18 . ali se susreće i u drugim psihoneurozama.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. Kao obrana. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. fantazije. već u obliku negativa. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. Ogovaranje je također projekcija. što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. Reaktivna formacija . ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera.uredno. Osoba svoja osjećanja. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi). Udaranje predmeta za koji smo zapeli. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. ali okrenuti u svoju suprotnost. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. želje. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. lakšoj bolesti. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza.

Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. 19 . Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja. Npr. posvaja tuđe Fantazija . Antisocijalno ponašanje kod subjekta. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. poezija. Energija iz libida . igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). agresivnih poriva. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. procjenu. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje.emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega.Intelektualizacija . dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. osoba se služi teorijskim. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. Žena koja ne može imati vlastito dijete. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. sport) Kompenzacija . Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. Pr. Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma.negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr.

nekompetencije. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja.u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit).OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. Svrha obrana: zaštita ega od neugode. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 . laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. amnezija višestruke ličnosti. mjesečarstvo. depresije. OSJEĆAJI . To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu.Humor .

ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. 21 . ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. odnosno opaziti sat. da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. ka misli. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. potreban je jedan novi kvalitativni skok . ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. preko percepcije i predstave ka pojmu.skok od osjećaja. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. četvrti put to je pješčani sat. drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. npr. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. da se povežu u jednu cjelinu. sata koji stoji pred nama. gdje se nalazi centar za vid. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. vid. treći put to je veliki zidni sat. neposredno i spoljašnje. u zatiljačnom režnju. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. opip.vlakana vidnog živca. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. U takvim slučajevima može se npr. i u vezi s tim. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. U stvari. od neposrednog ka posrednom. od pojedinačnog ka opštem. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. Prema tome. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. okus). Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. sluh.

superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. zglobova i unutrašnjih organa. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa. otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. tj. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. Anatomsko .Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). osjećaje koji potiču iz mišića.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. posredno i unutrašnje. i upoznavši te zakonitosti. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. na primjer percepcije jednog konkretnog sata. u centar za vid u 22 . Prema tome. Na primjer. bola i temperature. dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. Čulno saznanje je materijalna baza. neposredno i spoljašnje. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. čulno saznanje je pojedinačno. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. kao i osjećaje vibracije. a logično saznanje je opšte. došlo do pojma sata uopšte. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. a logično saznaje . Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. Superstruktura ima relativnu samostalnost.

Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. o polažaju tjela. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. slušne taktilne. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. Međutim. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore.okcipitalnom režnju. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. u centar za sluh u temporalnom režnju. osječaj pritiska). koncentrišemo našu pažnju. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. a druge prevodimo u drugi plan. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. govor sagovornika na cesti). o pokretima pojedinih djelova tjela. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. osjećamo njenu tvrdoću. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. pri čemu se na njih usredsređujemo. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. i obratno (dvojne figure. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. mi vidimo njenu boju. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni.

utoloko je predmet veći.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . Veličina slike na mrežnjači. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. Poremećaji opažanja pokreta. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Ukoliko je slika na mrežnjači veća. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas.

gdje se nalazi psihovizuelni centar. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. ILUZIJE 25 . Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. negovo čulo sluha je ispravno. Moguče su u oblasti svih čula. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo.. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. počev od poremećaja u receptornim organima. iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. npr. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. posmatrano s gledišta lokalizacije. sprovodnim putevima.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. Akustička agnozija je slična pojava. Taktilna agnozija . čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. kod epilepsije i encefalitisa.Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom.

najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. na primjer čitave slike ili rečenice. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. 1. plamen. Pareidolije. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. gustativne. e) intenzivne sugestije. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. 26 . b) postojanje sumanutih ideja. 4. Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. 2. stapaju s proizvodima fantazije. 3. Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. Bolesnici su uvjereni da čuju. Fotomi (iskre. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. ili složene (raznovrsne). Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. slušne. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. vide. c) izvanredna afektivna stanja. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. svijetlost. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. olfaktivne.

vidi svoje tjelo kao da je od stakla. miševi. miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. pri čemu se zidovi naginju. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. skoči kroz prozor. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. 3. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. 27 . šeta u prostoru. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. ubada oštrim predmetima. gamad). zvonjenje. osvrču se. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. uništi ga itd. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. razgovaraju. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. uvrče srce. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. iskrivljuju ili ruše. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. Poznate su tzv. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. vosak u uši. vadi spermu. životinjama. dodiruje itd. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. on vidi svoje srce kako gori u plamenu. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. grebanje. pali po koži. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. pucketanje. 5. ili se odaju svojim ponašanjem. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja. bode po plučima itd. stavljaju vatu. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. 4. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. obično iza svojih leđa.2. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. prave mimiku kao da nešto osluškuju. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). što sve mnogo liči na snove. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. ključaonici. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. da ih neko bocka. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. pušta električnu struju. kada se čuju šumovi. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. u kojima bolesnik vidi kroz zid.). Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij).

itd.Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. niše se prevrće. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba. 28 . Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. pada.

To stremljenje. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. što i nije nimalo lako. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. bez obzira na njenu složenost. više se upotrebljava termin motiv. došlo do diferenciranja između urođenih nagona. ustvari. ustvari. iskorištavamo okolinu. Pacovi se pare na isti način. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . te da u tu svrhu. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. usmjereno je uvijek na budućnost. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova).afektivna sfera. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. nego nagon. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. refleksa i instikata. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. Ovi složeni. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. u istom položaju. Osim toga. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. 29 . psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. a u vezi s tim. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. Ciljevi ovog općeg stremljenja. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt. Kada je. a iz njega. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu. a u drugim o nagonskim željama. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. koje je zajednička osobina svih živih bića.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. sa istim nizom obrazaca i pokreta. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. najzad. U nekim se govori o sticanju navika. tj. prema datim uslovima.

kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). Instinkt dominacije. Instinkt radoznalosti. To su: 1. Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. Instinkt odvratnosti. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. čija je prava primarna emocija STRAH. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. Instinkt borbenosti. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. 2. 30 . čija je prava primarna emocija GAĐENJE. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. bez učešća svijesti i volje. Kod instikata. 7. nepromijenjena reakcija organizma. Instinkt TEKOVINE 5. 3. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. NUTRICIONI instinkt 3. SEKSUALNI instinkt 2. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. čija je prava primarna emocija BIJES.Prema McDouggallu. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. ali i bez spoljnjih draži. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). Instinkt pokoravanja. 5. Instinkt bjekstva. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. Instinkt ČOPORA 4. ali ne učestvuju u njenom postanku. Roditeljski instinkt. čija je prava primarna emocija GORDOST. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. 6. instinkte možemo podijeliti na: 1. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. 4.

te su prema tome. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. u kulturnu djelatnost. naučnoj. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. a pod instiktom više se misli na specijalnu. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. a kod starih nagon samoodržavanja. a instinkt predstadium inteligencije. kod odraslih seksualni nagon. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. velikim djelom naučeni. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. ali su složeni obrasci ponašanja. olakšanja. od vitalnog značaja. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. Razvoj društva. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. sve do osjećanja blaženstva. npr. socijalizacija čovjeka. koje srećemo kod životinja. potreba za objektom. urođeni i univerzalni. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. Kao kod životinja. PODJELA NAGONA 31 . To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. kaže Mann. nagon je predstadijum volje. čovjek posjeduje mnoge reflekse. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. etičkoj ili religioznoj oblasti.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. smirenosti. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. naročito u umjetničkoj. Prema tome. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. Ili kako Hering kaže. napredak civilizacije. data je samo želja. već da zadovolji polni nagon. također urođene. koji je s njim skopčan. fiziološki aktivisana. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). instinkt je pamćenje vrste. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). u stvari jeste ličnost koja je istina.

Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. roditeljski nagon (briga o djetetu). digestivnu sekreciju. Kvantitativni poremećaji 1. 32 . Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). simpatiju. napad itd. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. sažaljenje. Socijalni nagoni. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. osjećanje dužnosti. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. bjekstvo. umrtvljavanje. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti).1. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. patriotizam itd. nježnost. 2. Nagon održanja vrste. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. koitus). borba sa suparnikom. Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. skrivanje. osvajanje. a) b) Vitalni nagoni. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. žvakanje. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. Nagon za samoodržanjem. hladnoće. i tzv. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. ljubavna igra. prestižu. saučešće. udvaranje. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. gutanje. nepogode. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. 2.

Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje.Anoreksična osoba se povlači iz društva. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. 3. ideje krivice. obično udovoljavaju svojim žudnjama. grčenje mišića. iako su esktremno mršavi. s druge strane. uključujući spolne.djevojka neko vrijeme ne želi jesti. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. amenoreja i specijalno mentalno stanje. limos glad. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. tendencija za samokažnjavanje.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. psihološkog podrijetla. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. čak i želju za suicidom. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . poput anoreksije. upadajući u nevolje s drogom. anoreksična osoba misli. kao i anoreksija nervoza. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Unatoč preklapanju. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. 4. otpor na zahjteve roditelja. izbjegavanje normi koje roditelji nameću. moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . oboljeli od bulimije. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. TERAPIJA-vrlo složena i teška. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. reagira vrlo žestoko. pa čak i oduzetost. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. reakcija na lične i porodične konflikte. pripremajući se za prejedanje.Neće se liječiti. Bulimija. Bulimija (grčki bous vol. a može imati strašne tjelesne posljedice. hipoglikemija itd. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. promiskuitetnim ponašanjem. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Kvalitativni poremećaji 33 . odbija pomoć roditelja i prijatelja. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. Iako može biti na rubu smrti. U težim slučajevima. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. hladnoća ekstremiteta. govedo. upalu jednjaka. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. da je s njom sve u redu. Anoreksična osoba ima česte depresije. prenagljujući se. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. laksative i diuretike da bi smanjili težinu.

Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. indukovano itd. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . 1. inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo).Obično su rezultat precijenjenih ideja. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. alkohol). Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). Po načinu. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. bolesnika). Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. antropofagija . U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. Samoubistvo može biti: aktivno. ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo. Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). krastavci). 3. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. neodoljiv tanatus nagan. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 .50 godina. 4. 2. Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. želju za smrću. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria).jedenje mesa sa leševa iz grobnica.jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . pasivno. mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . U praksi su česta tzv. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem.

sušenje kičme. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). Kvalitativni poremećaji. paralizu nogu itd. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. depresivci. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. U jedanaestoj. SCH. kako se dolazi na svijet.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. narkomana i alkoholičara). Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. On se sastoji iz libida. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). Dječaci idu zajedno u kino. želje za opštenjem sa suprotnim polom. Poslije pete. Prema Frojdu. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. čitaju istu literaturu. 1. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. oligofrenih osoba. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. bave se istim sportovima. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. 35 . odnosno zadovoljenje samog nagona. Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. oblače se na isti naćin. U trinaestoj. četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola.

tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. 2.dakle inverzija seksualnog nagona. 5. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. genuina. internati. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. itd. Prava. zadovoljno. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu. 3. Češća je kod muškaraca. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . 10. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. 36 11. a heteroseksualne po nagonu. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. i blaženo. precjenjivanju svoje ličnosti. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. životinjama. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. 7. logor. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu.). pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. nametanju sebe i svojih stavova drugima. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. privrženošću i vjerošću. . 4. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena.samohvalisavosti i prepotentnosti. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. smireno. U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. 8.

providne bluze). karmin. ubijanju bika. 37 . krive noge. 12. cipele). grizenje). dekolte. maramica. Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. gačice. 14. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. tašna. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. U praksi je zoosadizam česta pojava. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. Termin dolazi od markiza de Sada.(grudnjak. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. grba. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. npr. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. iskrivljeno stopalo. Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova.) lako prelazi u patološki sadizam. a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje.

razdražljivost. opserviraćemo ponašanje tzv. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). a neprijatne su: žalost. Npr. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. zadovoljstvo. porijekla emotio-uzbuđenje. neprijatni emocionalni doživljaj. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Izraz je lat. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. Moralnim osjećanjima. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. Npr. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. Napomenimo da vaspitanje formira karakter. gestovima i vegetativnim reakcijama. Vrlo mučne emocije. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. a s druge strane. strah. ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. Prijatne emocije su: radost. Ovdje se radi o tzv. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. sram. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. tugu. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. osjećaj krivice. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. ljubav. ali ako ima razvijena moralna osjećanja. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. bijes. 38 . koja ne mora bit samo aktuelna informacija. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). ponos. U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). superiornog degenerika (moral insanity). Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti.

AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. tijelo podrhtava. mrzovoljci. Naime. talamus. socijalni status. Npr. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje.umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. i dr. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. manija). šire zjenice. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula. hipomanični veseljaci). Tako se u strahu ježi koža. čast. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. 39 . RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. girus cinguli. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti.ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu.

Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). Potisnuti afekt nije zaboravljen. pa čak i onesvješćivanja. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. stalno guši svoje emocije). ali i halucinacija. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. Naime. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. abreguje (nije čudo što je onako reagovao. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. viku. pokret. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. Npr. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. Taj uticaj je posredan. 40 . Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. Naime. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa. Naime.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. Emocije mogu da utiču i na volju. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. plač. Emocije djeluju i na pamćenje.

Npr. Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. euforija. Detektor laži. Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). prema za njega bitnim likovima (otac. Kontratransfer je obrnuti proces. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. pun optimizma. hipnoza. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. majk). Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode.Projekcija afekta predstavlja premještanje. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. zabrinut. ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. pripadnici iste stranke. Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. Euforični bolesnik je vedar. itd. često plače. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. 41 . razdragan. Npr. abnormalna razdražljivost i patološki afekt). Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. To je nesvjesni mehanizam. Bolesnik je tužnog izraza lica.). depresija. To je emocionalni energetski deficit. itd.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. Npr . Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze.

Naziva se reakcijom kratkog spoja. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. odnosno nesklad između emocija i misli. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. odnosno nesklad između emocija i mimike. Npr. Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. na vrlo male povode. osoba se lezijom frontalne kore. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. Ovdje nema vremena latencije. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. shvata da je to tužan događaj. alkoholisanih osoba. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. reakcija na provokaciju nije trenutna. Normalna pojava kod male djece. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. itd). 42 . PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. ali doživljava emociju radosti i smije se.

što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. tvrdeći da pamćenje. opisivali. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. a pamćenje. zavisi od fizičke promjene sinapse. sa svim osobama. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. neograničeno. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. Posmatrajući ga. u ma kojem obliku ono bilo. negova svojstva. odnosno svođenje života na vegetiranje. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. koje. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. nazvana plastičnost. Međutim. On nam izgleda poznato. privremeno. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. možemo u našim mislima sjetiti. aktivnosti. Ovaj otisak. osjećanja. Ovakvo.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. ako bismo pamćenje htjeli definirati. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. Na taj način. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. naročita “viša” vrsta pamćenja. na primjer. reprodukcija. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. potrebno je najprije da nešto upamtimo. i tzv. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. na primjer. 43 . na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. možda u vezi s radom nervnog sistema. opažanje). Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. mogu pojaviti u snovima. bez ponovnog percipiranja. mi poznajemo njegove fizičke osobine. složene ili prostije radnje. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. iako je to. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. Međutim pamćenje. motorno pamćenje. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. da to što smo upamtili zadržimo. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. u stvari. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. mi ga tada prepoznajemo. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. misli. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. Praktično. po svoj prilici. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. već ga se bez njegova prisustva. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga.

ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. tako da se mogu reprodukovati. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. 2.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. talamus. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. Zadržavanje je. Gledajuči bijelu boju. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. asocijacije po kontrastu. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. 2. a ne samo pojedinih djelova. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. 3. formi ili značenju. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. Motorno pamćenje 44 . koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. bazalna područja i moždano stablo. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. 1. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. 3. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. Ono obuhvata koru mozga. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. To isto važi i za reprodukciju. a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. možemo izazveti predstavu crne. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. asocijacije po sličnosti. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. razreda i događaja iz škole. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. da su međusobno povezani. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti.

hodanja). kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. bijesa. izrečen ili napisan. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. motornih uslovnih refleksa. pak. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. Kakvog će intenziteta. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. nezadovoljstva. u to vrijeme. sada.”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. isto tako. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. svijesni njihovog značenja. mi smo ih svijesni. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. Kasnije. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor.Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. Kasnije. u fazi reprodukcije. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. u procesu rada. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. nihove potrebe i važnosti. 45 . jer su prije razvoja sposobnosti za govor. sebi živo i slikovito predstavimo. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. emocionalno. Ali. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. Tad. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. obično u šestom mjesecu života. u fazi reprodukcije (sjećanja). Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti.

odnosno govor. Jer. shemama. pročitanih misli. grafikonima. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. koliku važnost za nas ima taj materijal. čuvenih govora. percipiramo ponovo. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. olakšavamo si učenje. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. zbog čega ulažemo voljni napor. našeg razgovora. ugljenika i azota). Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. svjesno ili ne. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. recimo. ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. kiseonika. sjećanje na izvijesne misli.Sjećamo se. Pri nemarnom upamćivanju. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. aktiviramo našu pažnju. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. ili “znam. Koristeći se vizuelnim slikama. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. Ako se neka materija uči mehanički. praveći svoje kovanice. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. npr. povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. kojima ilustrujemo ono što učimo. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. Ako znamo njemački a učimo engleski. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. Slijedeći trenutak. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. recimo. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. usredsređujemo se. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. poslije 46 . pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. pri čemu se. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja.

a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. S druge strane. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. željeni cilj itd. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. Učenje često napreduje u skokovima. poslije učenja. onda se pamti mnogo brže. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. Učenje obično teče neravnomjerno. Večina psihologa danas smatra. odnosno da smo ga već naučili. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. ustvari. onda upamćivanje ide u početku sporo. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. Ako je pak materijal težak. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. pak predstavlja samo privremenu pojavu. 2. ali kada počnemo da se preslišavamo. koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. 3. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. tj. kada.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. afirmacija u društvu. izgleda nam da smo već naučili materilal. ali kasnije. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. pospanost. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. To. Međutim. onda prve percepcije daju najveći rezultat. 4. tj. a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije.

reprodukcije tiće. Naime. niti slabe asocijacione sposobnosti. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. individualni stav. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. Npr. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. geografiji. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. fizici. i td. ili pak. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. i to na duže vrijeme. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. Reprodukcija Što se pak. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. a dječaci. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. duže se pamti tekst koji se. logičke veze. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. Od tada sposobnost za učenje. a onda to opadanje postaje nešto brže. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. a dječaci u srednjj školi. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. ili. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. učiti materijal u cjelini. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. pisanju. pohvale i pouke. odnosno učiti onako kako smo već navikli. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. više ili manje uobičajene sadržine. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. Ovo sjećanje može biti neposredno. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. ko to bješe. djevojčice su bolje u čitanju. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. odnosno učenja. matematici. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. u istoriji. pravopisu. pak. gdje smo se upoznali. pak. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. jer se ne gube smisaone. recimo. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. pismenim sastavima. ona može biti isto onako kao i upamćivanje.

U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. različitog materijala. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. Tuđe zaključke. i to: a)odsustvo ponavljanja. onda je bolje načiniti veću pauzu. često se javlja kod djece. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. Prema Ribou. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. komad. Ova pojava da sljedeće. Takva pojava. nesvjesni plagijat. osim u nauci. kako to Ribo tvrdi. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. i bez naše volje. Ali. arija ili dr. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. Ako već mora da se uči sličan materijal. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). Npr. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji.. neka ličnost. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. događa se često da nam se neki događaj. Najzad. bez postavljenog cilja sjećamo. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. putovanje vozom. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. kao da smo to sada izmislili. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. što vrlo često stvara osnove za tzv. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. sličan njemu. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. rijeći. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. diskusija o standardu. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. Ovakav. Međutim.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. Šta više. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. prosto nevoljno u sjećanju nameću. tuđe misli citiramo kao svoj. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . stih. S druge strane. tj. pogotovo sličan materijal. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. Međutim. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti.

dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. trovanja nervnog sistema. u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. Dalje. groznici. poslije traume ili poslije epi napada. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. na primjer. udara groma. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. da se u snu. novi utisci. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. iscrpljenosti poslije bolesti. kvantitativne poremećaje 2. pospanosti. nokauta. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. kvalitativne poremećaje 3. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti.postepeno zaboravi. svježi događaji. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. posljednje naučeno i doživljenjo. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. krvarenja u mozak. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. kontuzije. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. 50 . dakle zaboravljaju. poslije epi napada. elektrošoka. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. Poznato je. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). čime su oni funkcionalno izbrisani. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. pri davljenju. retrogradna 2. Često se javlja kod neuroznih bolesnika. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli.

nesavjesno i nečasno. pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. sve što je uradio bilo je pogrešno. On je cijeli život griješio. Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. pripisujući im predznake. ali ne njemu već susjednom bolesniku. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. Iluzije pamćenja. PAŽNJA 51 . Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. najčešće neostvarenim. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač.

Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. naročito u odnosu na njenu definiciju. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. znači udubljivanje u određenu djelatnost.). Jedno je ipak jasno. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. zavisi. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. postoje vrlo interesantna gledišta. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. mišljenje itd. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. Nalazeći se u jednoj prostoriji. usmjerenost i usredsređenost. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. što u stvari. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. da slušamo muziku ili da učimo. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. djeluje kao vještačka podjela.Po ptianju ove psihičke funkcije. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. mi usmjeravamo pogled baš na njih. Ova pojava. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. zanemarujemo drugu mogućnost. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. predstavlja selektivnost pažnje. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti.

Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. misleći na nešto drugo. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. sasvim nejasno vidimo taj predmet). Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. a da pri tom. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. naprežemo se. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. bolje se zagledamo. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. da je najjasnije vidimo. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. Što se tiče fiziološke osnove pažnje. Aktivna pažnja je 53 . U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. pravimo i specijalnu mimiku lica. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. zanimljivosti ili neočekivanosti. S psihološke strane. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. na koje usmjeravamo našu pažnju. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. Fiziološke osnove pažnje. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. Kada smo posebno pažljivi. zaustavljamo disanje itd. osluškujemo. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. centru našeg vidnog polja. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. uozbiljimo. za razliku od voljne (aktivne) pažnje.

Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. naša pažnja se za tremutak skreće. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. Interesi i vrijednosti (slika. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. Naše iskustvo 8. mi smo postigli mnogo. ne skrenu našu pažnju . Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju.želje). koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi.nastavak nevoljne. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). (pažnja pri vožnji automobilom). Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. Najzad. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. uspomena) 6. (hirurg). zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. e. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. f. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. 5. 7. Karakter spoljašnjih draži a. Voljni faktori (Naše namjere. Očekivanjeodređenih utisaka. Relativna jačina draži. socijalni). blijesak jauk) može privući našu pažnju b. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. 3. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. 2. tišinaprasak) c. Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. Ona je plod ljudske djelatnosti. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. Prestanak draži. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. Dužina trajanja draži. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). Motivi (biloški. organizovanosti pažnje. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. Samim tim. 4. Prostorna veličina draži.

asocijacije su mu vrlo žive. kao i izmjenjena stanja svijesti.(slušanje kucanja sata). osjećanje straha. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. Pri slabom. neurotičke pojave.1. odsustvo volje. depresija). svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju.itd). i na sve drugo obraća pažnju). sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. Stalnost pažnje. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. da utone u nju da se koncentriše. Njačešće se radi o slabom tenacitetu. Poseban poremećaj pažne. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. halucinacije. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. (dvojne figure). Obim pažnje. Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. Dinamičnost pažnje. kako se to obično kaže. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . slab intelektualni nivo. encefalitis). tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. 2. postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. isčekivanje. već se ona šeta s predmeta na predmet. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. pojačanoj vigilnosti itd. intoksikacije. Bolesnik tada sve zapaža. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. interesantnost izlaganja. Dokazano je da obim pažnje nije velik . jer ne prati nastavu. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. prisilne misli). neizvjesnost. a nijedan 55 . Suprotno ovome. slaboj vigilnosti. nesigurnost labilnost afekta. poznat pod imenom rasijanost pažnje. pospanosti. Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata.i iscrpljenost slušalaca. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. 3. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. Svaki započinjemo. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost.

na primjer. a pokretljivost mala ili nikakva. MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. dešava se. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo.ne završavamo ili ih završavamo površno. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika.

naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. Gledajući vodenicu na rijeci. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. Zahvaljujući mišljenju. kao što su metode: komparacije. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). analiza i sinteze. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. nazvana analiza. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. apstrakcije i konkretizacije. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. ali sigurno ne i jedinu. S druge strane. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. uspijevati povezati različite radnje. U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. ono postoji i izvan njega. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. Suprotno ovome. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. vatra). na sličnost ili kontraste. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. predmete i pojave. indukcije i dedukcije. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost.stvarnošću. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje.

cijelinu. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. što sigurno nije tako. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. spoljašnji govor. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. za donošenje tačnijeg zaključka. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. bogatiji. a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom. S druge strane.u kompoziciju. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. odnosno postizanja cilja. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. širi. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. kojim izražavamo naše misli. Mišljenje kao preduslov 58 . on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. ostale osobine tog predmeta. potrebno je najprije stvarati zaključke. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). (nosivost mosta. borbena gotovost jedinice). Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem.

u stvari. pojam knjige. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. mišljene može biti dvojako. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. jesu da je to grad kao i drugi gradovi. npr. ogromna iskustva. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. kojim su bile označene misli. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. razna dostignuća. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Tek kasnije. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. vjerovanja. gestovima. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. raznih narodnih običaja. osnivicu logike. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. Ali. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Opšta pojava Sarajeva. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). tj. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. Svaka knjiga je različita. na primjer Sarajrvo. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. opšta svojstva Sarajeva. Gledano sa praktičnog stanovišta. Bosna određena ličnost itd. pojam čovjeka itd. razvojem društva.

konkretno ili sveto. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. da bi izrekao jednu određenu misao. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). intoksikacija. on iznese puno nepotrebnih misli. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). pa čak i insektima. s tim da se 60 . U svom izlaganju bolesnik se gubi. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. recimo. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. 2. Poremećaji po formi 1. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. ne postoji determinišuća tendenca. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. analizu i generalizaciju. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. umora. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. odnosno predstava ka cilju. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. i zakonitosti u prirodi. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka.prirodnog događaja. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. psihički izmjenjenih epileptičara. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. kod kojih je. pravilnosti. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. 3. Javlja se kod depresivnih bolesnika. imajući pred očima sliku predmeta. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. on vjeruje da je predmet realan. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć.

neadekvatna upotreba riječi. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. Postoji mnoštvo asocijacija. zbrkanost izlaganja. nerazumljivih za normalnog čovjeka. s predmeta na predmet. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. Što više. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. konfuzno – amentnih stanja. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. precjenjene ideje i prisilne misli. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. gubitak ciljne predstave. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. zamora.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. pospanosti. 7. pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. naročito u amentnom stanju. koje se vrlo brzo smjenjuju.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. 4. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. 61 . stvaranje sasvim drugih pojmova. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. 6. kao da joj neko krade misli (eho misli). ma koliko mi podsjećali osobu. uz veoma izraženu govorljivost. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. svaka nova misao postaje ciljna predstava. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. 8. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. 9. već vrlo brzo prelazi. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. odnosno misao. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. krivci dolje gledaju. što je i prognostički mnogo teži slučaj. u stanjima napetosti. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. 5. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova. ne dovršivši prethodno. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje.

onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. e. on je kriv na nastanak rata. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. ništa više nemaju. 4. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. srce ne radi. da se i u novinama o njima piše. kuge. uništavaju im polne žlijezde. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. pronašli su najbolje mašine itd. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. mogu stvore sumanute ideje trovanja. Bolesnici su kreljevi. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. predstoji im smrt od gladi. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. lepre. u moralnoj sferi. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. c. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. da ih vlasti prate. poznati umjetnici. crijeva ne postoje. Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. d. pronalazaštva. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. on je zarazio svijet sifilisom. carevi. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. imaju ogromno bogastvo. visokog porijekla. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. djeluju na njih smrtonosnim zracima. 3. ministri. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine.1. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). povračanje i dr. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. sve im je propalo. Pogrešan sud. Gastrointestinalne tegobe. dijarea. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. b. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. truje sve oko sebe. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. ali se ne mogu identifikovati s njima. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. Sumanute ideje proganjanja. da se o njima svuda govori. 62 . raka. Sumanute ideje su slične zabludama. sve im je propalo. bogatstva. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. kuća izgorila.

kako se budi a kako gubi. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. Interpretacione sumanute ideje su. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. kako se razvija. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. da su oni božiji izaslanici. “mrzovoljan sam”. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. 8. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. da ubijemo nekoga. da skočimo kroz prozor.5. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . Precijenjene ideje su. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. da moraju očistiti svijet od grijeha. 7. 6. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. da opsujemo i slično. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. brojanje bandera na ulci. da se neko nakašljao radi njega. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. Ponavljane neke pjesme. Šta je to volja. vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata. “nemam volje ni za šta“. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega.

Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne. kako treba. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo. može biti i štetna.Ova. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića. nositi. Vješta volja . Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5. izvor naših inicijativa. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren.1 1 64 . jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. To je primarni izraz našega stanja bivanja. Izbor. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj.izbor što ćemo raditi. impulse. a što ne. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima. intuiciju. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. u najmanju ruku. takode.Transpersonalna volja. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke. Medutim.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. čemu sve to isl. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. naše emocije. Nagonske težnje postiču motiv. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. rasuđuje se i procjenjuje. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. Volja je. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. misli. dakle. Jaka volja . 4. Dobra volja . da li baš sad treba. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost. čudna rečenica znači. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. i na taj način učimo kroz iskustvo.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. Na primjer. kako bismo postigli željeni cilj. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom.«. Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. imaginaciju i senzacije.Drugi aspekt volje je vještost. je prema tome. već da krenemo da to radimo. 3.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo. ta snaga. 2. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. Assagioli je.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3.

govora. To je bolesni automatizam.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. SCH i simptomatske katataonije. osobito u forenzičkoj psihijatriji. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. uredno opaža i pamti. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. Katatoni stupor . Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. pokreta. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. crteža. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). nevoljna radnja manje zamara nego voljna. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. udari polomi namještaj. misli. ne govori. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena.opiranje da se uradi neki nalog. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. Negativizam . Aktivni. 65 . ali nikada ne završi na toj odluci. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. ne reagujući na spoljne draži. ne jede. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti.može biti aktivni i pasivni. što je objašnjenje za ovu pojavu. da bude agresivan. čak i da ubije. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. Pasivni. a automatska. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk).stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka.

U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. nezainteresovan za svoju okolinu. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. zatim kod depresije. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. sniženjem rasploženja. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. nuždu obavlja u krevetu. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). ne jede. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. bez voljne kontrole osobe. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. Abuličan bolesnik leži. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. najčešće shizofrenog procesa. nesigurnost. stopalo ili plazi jezik (psihoze). pokreta ili govora. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. Prilikom pozdrava pruža se lakat. čudnije i upadljivije nego manirovanost. a muškobanjasta u ženskih transvestita. karakterizira ih žestina i brzina. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. koje se pojavljuju povremeno. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. Impulzivne radnje su nagonske radnje. shvaćanja. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. te kod neurotskih smetnji.. želje. shizofrenije. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). epileptičnih napada.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. somnambulizma. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. 66 . Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. Hiperbulija je stanje pojačane volje. stalne dvojbe. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. mimike. nego kao neku stranu aktivnost. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. Ostvaruju se naglo. Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. redukciom psihomotorike.

KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke. nego je pračeno osjećajem neugode. Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja. ali što mora ostvariti. tuđe. Susreču se kod prisilnih neuroza. Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. neshvatljivo. Verbalna komunikacija 67 .Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano.

usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). Parafraziranju .slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». Pseudoslušanje . Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. 3.Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor.«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1. ali njegove misli su na drugom mjestu. Slušate sa interesovanjem i pažnjom. Podpitanjima. 2. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj.«Drugim rijećima vi kažete». Slušanje u zasjedi . 4. ovim si htio reći». Rezimiranju . Odbrambeno slušanje . 68 . Otimanje riječi . Selektivno slušanje . da ih postane svjesna i da unese red u njih. 3. Jednoslojno slušanje . Selektivno odbacivanje . ne »upijajte» problem. 7.slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor. Sve su dobro došle. a ne da riješite problem ).slušanje radi napada na sugovornika. 5. a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača. 6.primanje samo jednog dijela poruke. 2. 4. da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja. 2. Razumijevanju emocija . Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način.slušanje samo onog što osobu posebno zanima. vaša uloga je da slušate. Aktivno slušanje zasniva se na: 1.najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom.«Ako sam te dobro razumjela. neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. 3.

a da nesude i ne popravljaju. Ne prekidajte. umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. 6. 11.4.prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. Ne prekidajte iznoseći sugestije. «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja». 8. obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća.to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. Ne donosite rješenje vi . izražavaju osjećaje. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ». niti svoje primjere. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». 7. 9. 2. ne požurujte . 69 . Budite povjerljiviji. Povremeno postavljajte pitanja. 10. « ja porukama »i « ti porukama ». umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. 5.Ne reagirajte emotivno. Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće.

Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. možda ću pogriješiti. 3. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. neko će me kritizirati. To se ne čini namjerno. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. 5. možda se nekom neću svidjeti. Tako npr.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. ali i moć i status. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. 2. 70 . Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. One mogu zamijeniti riječi. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. 4. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. 3. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. primjetit će da nisam savršena. ko radi taj i griješi. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. to može odaslati poruku djetetu da prestane. ali ponekad izraz lica. Tako npr. položaj tijela) pojačati. 2. stav tijela. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1.

Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. 5. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. razgovaraju i istražuju. ali kritika može biti korisna 4. nemaju svi isti ukus. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja. neko će me kritizirati. da. 71 . Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. namećeš joj se. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. svaki put kada si sa drugom osobom. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. 3. govoriš i upadaš joj u rijeći. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . ako od sebe očekuješ da budeš savršen. Naravno da nisam savršena. sigurno je da se neću svima svidjeti.2. sigurno.

će vjerovatno imati izrazitije reakcije. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . Osmijeh je prisutan nakon rođenja. sigurnost. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. osjećaj tuge. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. toplinu. osjećaj srtaha. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. gubitak koncentracije. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. bolje na one koje nisu ravni. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. nedostatak samopouzdanja itd. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. nemir. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. nedostatak novih iskustava. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. Majčinska ljubav. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. prekid normalnog života. Odgovaraju na sve vrste zvukova. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. Nažalost. Ako mu pružamo ljubav. osjećanje bolesti i boli. teškoće sa spavanjem. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. ali to je refleksni osmijeh. U majci se stavraju kompleksne promjene. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom.

a dijete sjedi mirno i igra se. Obrnuto. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . 1. Ovo se nastavlja kroz cijeli život. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. Dijete prestaje da plače i bude tužno. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. 3. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. nesigurna su u sebe i plašljiva. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. Dijete je depresivno i traži svoju mamu. (Kada majka koja je istukla dijete. Anksioznost Sigurna osnova 3. 2. Druga faza – faza očaja. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Protest od odvajanja 1. Treca faza – faza odvojenosti. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. odvede dijete doktoru.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline.

Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. 74 . Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. Međutim. Ona sadrži dvije komponente: 1. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. To je naročito izraženo u adolescenciji. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. Stah od nepoznatih osoba 1. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. skretanje pogleda i ubrzan rad srca. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. 2. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci.

a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. 36% je napuštene djece. zahtijevaju poseban tretman. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. 5. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. 5. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. 4. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 .od beba. Od tog broja. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. rad. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. 3. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. 2. 6. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. ovisno o izvoru podataka.EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). 3. Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. 4. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. 2. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. 41% su djeca bez oba roditelja. Broj djece bez roditeljskog staranja varira. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao.

tko se brine o djeci. „Kuća u kojoj imaju sve”. A kad malo porastu. Od najranijih perioda. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada. što je roditeljska ljubav. Učenje ove djece. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. naprosto. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda. Oni bi. od prve šetnje po dvorištu. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. poseban pristup. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu.osoblja koje se o njima brine.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. društvo.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. Kako objasniti djeci sta je roditelj. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. te pravilno izgrađenu ličnost. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava .Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. poseban odnos. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota. Vaspitač nastoji da im bude drug. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. Npr. sredini. a njihov razvoj što bezbolnijim.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. da njihove brige učini što manjim. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. navikavaju se da su „jadna djeca”. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. uglavnom napamet.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. Njegova uloga mora da bude ljubav. Općenito govoreći. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski.

često je depresivan i neraspoložen. tih ali domišljat. -kolerik(pustolovan.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.analitičar.voli ljude i lako se sprijateljava. zahtijeva odanost. više ili manje zavisnih .praktičan.savjestan.posesivan i dominantan.izbjegava sukobe.dobrovoljno radi sve poslove.pouzdan).ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama.izbjegava privlačenje pažnje.tih odan i vijeran. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude. Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament. -flegmatik(strpljiv.inovativan.-sangvinik(spontan. Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi.naivan.prijateljski). U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament .Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.ustrajan). Tvoje dijete 77 . Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju.vedar). Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban.Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu.mora biti u centru pažnje. sam sebi dovoljan . TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.društveno je nesiguran . -melankolik(zamišljen.dobar organizator . sklon umjetnosti .pronalazi lakši put.katkad može bit jako grubi netaktičan.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .optimizam.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi.pesimizma.odan.šarmer.zadovoljan.invertiranosti. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.uvjerljiv.suosjećajan.dobar smisao za humor.živahan.obično je u pravu. djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno.osjećajan.

Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji . povlači 4. blag intenzitet reakcija.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9. Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena .neredovne biološke funkcije. Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne. 6. Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom. Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2.koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv.Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju. -Usporeno (suzdržano) dijete.je ličnost. neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima .skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija .te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8.pozitivan prilaz situacijama.da li je dijete ushićeno ili se . Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna .problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% .redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje .dok druga brzo ovladaju situacijom) 5. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije. Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1. Nivo aktivnosti. 78 jedu spavaju i imaju stolicu 3. Obim interesovanja. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7.

I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer . Prema tome.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli .društvo.Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava. u predsvijesti i podsvijesti. SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi. nego se nalaze u stanju latencije. u prostoru i vremenu. drugim osobama.Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. rodbina. da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . Što će reći.nastavno osoblje. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju. 79 .

formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. 3. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. ali duh ne može postojati bez materije.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. 2. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. njen prelaz u organsku materiju. njegove svijesti.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. Međutim. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. psihoanalitičari navode više primjera: 1. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. umije da pamti. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. sviješću čovjeka. njihovu organizaciju. On ne osjeća da misli. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. Materijalni svijet. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. svijesnost sopstvene aktivnosti. I elektronski mozak umije da broji. jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks). je naša svijest”. 4. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). nije svjestan svoga postojanja. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1.

Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. Postojanje posthipnotičke sugestije. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. ličnosti su depersonalizacija. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode. ali ne zna da objasni zašto to radi. 6.našu svijest. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. žilet). 3. sva uvježbana ponašanja. 7. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. 1. 2. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. derealizacija. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. ali čega nismo potpuno svijesni. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. 81 . kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. uvežbano mišljenje. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. 4. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi).Poremećaji vlastite transformacija ličnosti.

pažnja je sužena. može da dođe k sebi. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. kao i naglim povratkom normalne svijesti. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. čudnog i zastrašujućeg pogleda. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. sopor i koma. strani. asocijacije oskudne. Kvalitativni premećaji svijesti 1. opažanje i shvatanja je otežano. nerealni i bezizrazni. Ove osobe su bradipsihične (usporene). Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. u strahu je. Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. mišljenje je inkoherentno. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. silovanja. ima optičke ili akustičke halucinacije. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. Reakciono vrijeme je produženo. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. s afektom straha. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. 2. samo na momenat. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. i to najčešće terminalnim snom. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. koje potenciraju stanje straha. zbunjen. orjentacija očuvana. Govor nerazumljiv. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. Sumračna stanja 82 . često dugo neupadljiva za okolinu. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. palevinja itd. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. uz veliki napor. da su čudni.

Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. epileptičnih ili histeričnih osoba. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. jednu ličnost itd. 6. 4. nekada u piđami napušta kuću. Ova se pojava načešće viđa kod djece. 5. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. ukočeno tumara po kući. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. ali i kod shizofrenih. 3. probuđena iz tog stanja. na jedan događaj. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. luta ulicama. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. na jedan kompleks osjećanja.

Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. u toku poroda. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70. toksiinfektivna oštećenja ploda. poslije poroda. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. 2. inkopatibilnost Rh faktora. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. Test inteligencije treba da bude objektivan. 3. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. prije poroda. U anglo. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. pouzdan. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine.oligofrenija. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 . prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. i traumatska ostećenja ploda. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. hormonske aberacije. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . poremećaji razvoja mozga i lobanje. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem. teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. refleksna asimetrija. nedostatak sinkinetičkih pokreta. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. Svijest: krize svijesti. defekti vidnog polja. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. gubitkom vida. Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. hiperaktivnošću. Afektivitet: emociolna labilnost.Klinička slika .hiperkinezije. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . hipoglikemije. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. spasticitet. sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. Dijagnoza . Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života. fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . epi napadi. emocionalnu atmosferu u porodici. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. strabizam Neurosenzorni: agnozije. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. oduzetost extremiteta. hereditet. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. 88 .u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. infekciom itd. neurološkog. gluhoča.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama.

bolje edukacije.obuhvata rani tretman retardacije. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. profesionalnu obuku. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. droga. Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. savjetovanja u porodici. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. natalne zaštite. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . Tercijalna prevencija . poboljšana ishrane.Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. motorike.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . Sekundarna prevencija . U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima. školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje. Izbjegavanje rtg snimanja. kordinacije. Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. lijekova. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje.

misliti i raditi. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. melankolike i flegmatike. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. H.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. percipirati. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. Eysenek. dakle cijeli svoj opus djela. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. Emil Kraepelin je u 19. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. kritičnost. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. kao definiciju ličnosti. ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Osim toga. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. te dovodi do smetnji ili oštećenja. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. Ipak. a koji su trajne prirode. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. pervazivan je i nefleksibilan. temperamenta. stabilan je tijekom vremena. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. kolerike. strpljivost. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. Karl Jaspers je 1910. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici.

Proces nijekanja. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. poricanja. da se samo njima smije). Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. osjećaj da se uvijek govori o njima. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. narcisoidne. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. riječ je o poremećaju ličnosti. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. emotivnom. odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. Dramatična. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Skupina C. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Skupina A. Skupina B. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. Samo kad su te crte nefleksibilne. Model je stabilan i dugog trajanja. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. "acting out"). paranoja). Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. ili pak želi. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. ali to ne može. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. predrasude. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. ovisne i 91 . U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle.

očita nezainteresiranost. riječima ili događajima. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. pasivne agresije i hipohondrijaze. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. Uz to su prisutni stalno gunđanje. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. i brzih. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. pasivnoagresivnih bolesnika. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. ljutitih ispada ili protunapada. niti shizofrenije. manjak bliskih prijatelja. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. posebno kod ovisnih. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. a kao posljedica takvih rezoniranja. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. Poremećaji ličnosti . Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. Bolničko okruženje i liječnički. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. emocionalna hladnoća i otuđenost. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija.opsesivno-kompulzivne ličnosti. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega).

Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. Osim toga. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. somatizacijski poremećaj. U liječenju se koristi psihoterapija.spomenuta simptoma. emocionalne i eratične skupine. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. stereotipan). Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. zavodljiva i provokativna. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. postojanje "šestog čula"). Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. a ne javljaju se ni psihotične epizode. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. a to su histrionski. telepatiju. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. javlja se i podozrivost. razna praznovjerja. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. preopširan. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. ali i lijekovi.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. posebno antidepresivi. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. Osim toga. individualna i grupna. dramatične. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. Poremećaj ličnosti . narcisoidni. neprimjereni i suspregnuti afekti. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. tzv. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. negiranja. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja.

Nedostaje im mogućnost suosjećanja. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima. moći. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. Međutim. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. Također. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. Takove osobe. Oni su egocentrični. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. ali i genetski faktor. iskazuju potrebu da im se divi. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. među-osobnih odnosa raspoloženja. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. Uz to. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Nije redak ni arogantni nastup. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Ovo stanje smatra se doživotnim. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. sebični i pretjerano zahtjevni. izuzetnosti. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. kajanja i krivnje. kao što je već rečeno. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. ili upale mozga (encefalitis).Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe.svezi s osobnom važnošću. ljepoti i idealnoj ljubavi.

poimanja samog sebe. 95 . Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. Kao posljedica. Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. seksualna disfunkcija. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti. opsesivno–kompulsivni poremećaj.međuljudskih odnosa. drugi ljudi se prilagođavaju njima. Osjećaj ljutnje je intenzivan. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Ostale društvene posledice poremećaja . depresivna ili povučena. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks.nasilje u braku . Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. depresivni poremećaj. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. uspostavlja zrele međuljudske odnose. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret.zlostavljanje dece . Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola. frustrirana. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. Do određenog nivoa.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. Na primer. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. U isto vrijeme. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. na radnom mjestu. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. generalizovani anksiozni poremećaj. nasilje. u porodici. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu.samoubistvo . zlouporaba droga.slabo radno postignuće . kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. psihoaktivnih supstanci. Sa druge strane. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. prežderavanje). granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. među bliskim prijateljima. bipolarni afektivni poremećaj. stiče obrazovanje.

Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. Često se događa da. kratka analitički orijentirana terapija. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. a što u većini slučajeva nije točno.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. suportivna terapija). SINDROM IZGARANJA 96 . Preduvjet zdravlja je upoznati. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. osobito nestručne osobe. u početku. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. prihvatiti i mijenjati sebe. uspostaviti kontrolu ponašanja. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. Cilj psihoterapije je. tj. Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka.

gubitak osjećaja osobne vrijednosti. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. gubitak seksualnog interesa. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. 3. osjećajno prazni i obeshrabreni. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. učestali sukobi i agresivni ispadi. reakcija kontratransfera. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. posredna traumatizacija pomagača. tjelesni simptomi (glavobolja. stimulirajućih sredstava. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. cinizam. izostajanje sa posla. toplina). Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. učestalo. duhana. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. 2. povlačenje u socijalnim odnosima.1. nemotivirani za posao. psiholozi i zdravstveni radnici. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. sumnjičavost. negativizam. srdžba kao česta emocija. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. To su prije svega socijalni radnici. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. kako vezan za sebe kao pomagača. 97 . gubitak zanimanja za klijente. povećana upotreba alkohola. bolovi u leđima. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje).

-stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. vrućina ljeti. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. osjećaj bespomoćnosti. razdražljivost. -neprepuštanje dijelova posla drugima. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. hronični umor. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). -nejasno definirana pravila nagrađivanja. žalost. Ove. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. -nejasna podjela posla. neprikladan i neopremljen prostor. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. potiskivanje. buka. postojanje privilegija. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. -nejasna organizacijska struktura. ljekova. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . probavne smetnje. loše osvjetljenje. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. prisilne misli. strah od bolesti. zagušljivost). Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. povećano konzumiranje alkohola. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). strah od vlastite smrti. depresivnost. POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ).

-pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost).IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. rivalitet. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. -ne poticanje duha zajedništva. -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir). -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). procjene. -Koje misli. -Šta su znaci upozorenja?. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. natjecanje. centraliziran. -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. autoritaran. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi.

stavove. kriticizam. kafe. cinizam. cigareta.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”. -Prihvatanje malih zadataka. -pregled nad onim što smo radili jučer. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. npr. . Promatranje unutarnjeg dijaloga . . tendencija izolaciji).Dozvoliti sebi da se odmorimo. obitelj. korištenje alkohola. struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. . postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak.Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. -osjećaje (depresiju. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. lijekova. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 . bespomoćnost). -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . pojavu sitnijih bolesti. broj pogrešaka u poslu.ne obećavajte previše. ponašanje (razdražljivost.Orjentir na samoohrabrenje.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. Osvještavanje simptoma stresa. Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. zabavu. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam.

Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena.mišićna relaksacija. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . Ko su moji saveznici. Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. autogeni trening. slušanje muzike. Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12. Pasivna relaksacija: čitanje. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. šetnje.