PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

ono teži. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. kao rana naučna psihologija. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. po formi nosa. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja.kao osnovni analitički instrument. etika i nauka o saznanju. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. brade itd. očiju. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. a kasnije na osnovu posmatranja. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu. 4 . Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. variranje uslova i mogučnost verifikacije. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja.

Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. On je unio daleko više mistike. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. najintenzivniju. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. Autor je pojma “ stil života ”. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. « ekstrovertan « i « individualizacija «. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Tvorac je pojmova « introvertan «. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). iako fiziološki akt. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. tako. usvaja ga kao dio sebe. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. i vratio se na neka metafizička učenja. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal. 5 . Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. Budući da je zaljubljeno u majku. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. u kome se nalaze jake seksualne želje. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. i SUPER EGO-svijest. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. Od početka društvo nameče snažne zabrane. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. ono ga i voli i mrzi. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. Po njemu rođenje. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. EGO. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. pošli su svojim putem. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja.

Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. 6 . davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. a očuva samo indiferentna draž. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. sadašnjost i poslijedice. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. uhodanih tokom razvoja jedne individue. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. Tako npr. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. upravo faktor “ kulturu ”. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti.

osobe. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). faktori opažanja.on istovremeno i posmatra i doživljava. riječi). svjesnih psihičkih procesa i ponašanja. te za njihovo predviđanje. 3. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. tumačenje snova i slicno. mentalno zaostale osobe i sl. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. unutrašnje opažanje) . događaji. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. na djecu. zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. 7 . bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji). Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. niti očekivali. 1. receptori. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. situacije. 2. tj. odnosno. Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu. Inače. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). Njome su otkriveni čulni kvaliteti. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. odnosno za naučno objašnjenje neke pojave.) . Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . 2.introspekcija (samoopažanje. predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju).METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. organizacijom i procesima istraživanja. vrstama.

. dobijeni podaci su trajni. . tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . . registrovanje svega značajnog za željenu pojavu.unaprijed znamo predmet i cilj.sociometrijski postupak. kamerama.upitnik.intervju. plan.radna proba. otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu. eksperimentalno posmatranje .3. ali su posredni pa ih je teško tumačiti. analiza proizvoda djelatvosti .testovi. sistematsko prigodno posmatranje . . 5.zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati). kvantitativno izraženi. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: . INTERVJU 8 . 6. kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. objektivni. 4.analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. .analiza sadržaja. . . Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave.najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja.instrumentima za mjerenje vremena.anketa: .vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja). . registrovanje ponašanja različitim aparatima . EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja.proučavanje dokumenacije.nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu).skala procjena. elektrodama.tehnike prikupljanja podataka . Prema zadatku i cilju. . za mjerenje intenziteta draži. aparatima za slikanje.tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment. . TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.

zagarantirati im anonimnost. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". ispitivanje javnog stanja i sl. način govora. stav prema temi o kojoj razgovara). može se bojati sudjelovanja u razgovoru. opći podaci o pojedincu. te ako je neophodno. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama.pesimizam i sl.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr. Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. koji uglavnom ima 2 značenja: . Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. ali i ne mora sprovesti anonimno. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. govorimo zapravo o anketiranju. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani. Prednosti: ispitivanje se može. optimizam. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. 9 . polustrukturirani i strukturirani intervju. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja.) Naročito su važni redoslijed pitanja.upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. uvodna pitanja. da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. ANKETA Kada se upitnik. Npr. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno. držanje. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. i intervjuiranome . Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. dob. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada.) .ne mora biti motiviran za razgovor. trajanje primjene.

Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. mjerenje stavova.odbačen . određena i konkretna.kontroverzan . prosta i kratka. Numeričke skale koje se 10 . Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. uspoređivanja neopravdana. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. vrijednost zapažanja je samo individualna. Procjene se mogu označavati brojevima.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. kategorijama i grafički. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. Nedostaci: dugotrajnost. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. bez istraživačke intervencije.zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima.popularan . Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. što se može prikazati pomoću sociograma. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. svog ili tuđeg. npr.

te se na osnovu rezultata zaključuje: . dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. tj. Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. Nedostatak: nesigurnost prognoze. Prednost: jednostavnost. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama.kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. TESTOVI Z.koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze.koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. 11 . U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom . Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom.

ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike.mjere ne rezultat učenja. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 . Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. isključena subjektivnost ispitivača.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. Mjere se testovima poput Cattelovih. Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. Belovog inventara i sl.Testove sposobnosti . može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) . Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. ispitivanje brže i racionalnije. što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. objektivni su i ekonomični u primjeni.Testove ličnosti . Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. međusobno povezanih pokreta). istovremeno. stečenih učenjem i vježbanjem. njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. navika i vještina.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti. pouzdanost. testovi su pravi mjerni instrumenti.Testove znanja . . Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). . spretnih. ocjene su objektivnije. koji određuju njenu strukturu. objektivnost i dr.utvrđuje se nivo znanja. prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. Ajzenkovih.

sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. pri čemu je on sakriven i maskiran. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. Sva psihička energija dolazi iz ida. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. iskustva koja imamo. sve ono naslijeđeno. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. 13 . Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. uspomene. nalazi se u nesvjesnom. analizom snova i simbola. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). doživljaji. vremenu i prostoru. umjetničkom djelu. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. neurotskom simptomu. i dovesti ih u svjesno. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. ili ekonomičnošću. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. drugima. propustima. koja uključuje distribuciju. misli. automatske reakcije. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. a čine ga sve želje. koji su potisnuti iz svijesti. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se.Nesvjesno je temeljni pojam. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. ili hipnozom. "stupnju testiranja realiteta". jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. ali ih ne možemo verbalizirati. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. prema tzv. transformaciju i utrošak emocionalne energije. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. U nesvjesnom se nalaze: 1. omaškama. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. roditeljima. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. mržnja prema braći i sestrama. Te misli. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. tj. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. prema strukturnom modelu sastoji od: 1.

Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. odgađa je. a što loše u postupanju ličnosti. U njemu je najprisutniji libido (nagon). libido i destrudo. eros i thanatos. Osnovni cilj im je narcistička 14 . narcističan i impulzivan. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. On je moralni čuvar ličnosti. ograničenja. uzor.Id je središte svega animalnog. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). Id sadrži potisnute ideje i afekte. dok superega najviše ima u svjesnoj. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. ne želi biti sputan. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. prema kojem se nastoji oblikovati. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. želja) ili destrudo. Sposoban je na promjenu. MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On ne priznaje nikakve zakone. životinjskog. samopromatranje. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. je li to u skladu s normama ili ne. Seksualni i agresivni nagon. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. Savjest .razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. usmjerio. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. neograničenog. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Sadrži potisnute ideje i afekte. a idealu zbog ljubavi. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. pravila.razvija se pod utjecajem kazni. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. tj. ne poznaje nikakve zabrane. nema osjećaje. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. Ego je raspoređen u sve tri strukture. ali ne funkcionira bez ida. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. zabrana ili iz straha. razlikuje realnost i fikciju. da bi ga ograničio. što znači da se prvo osjeća napetost. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). nego se razvija socijalizacijom. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Nije urođen. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. Funkcionira po principu idealnosti i straha. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. On je iracionalan. a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. Psihička energija ida teži za ugodom. Id je slijep i gluh i ne boji se. ali ga najviše ima u predsvjesnoj.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. odnosno razvoja ega.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. Pr. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. lakšoj bolesti. 18 . osbito dragih osoba. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. želje. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi). što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. fantazije. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. ali okrenuti u svoju suprotnost. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. već u obliku negativa. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. Osoba svoja osjećanja.Pr. Reaktivna formacija . Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni.uredno. Ogovaranje je također projekcija. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. Pr. Kao obrana. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. Pr.

Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. Žena koja ne može imati vlastito dijete. Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. osoba se služi teorijskim. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. procjenu. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi. poezija.Intelektualizacija . Antisocijalno ponašanje kod subjekta. sport) Kompenzacija . posvaja tuđe Fantazija . igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. agresivnih poriva. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. Npr. Energija iz libida .negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). 19 .emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. Pr.

amnezija višestruke ličnosti. laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji.Humor . Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. depresije. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 . nekompetencije. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu.u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). Svrha obrana: zaštita ega od neugode. mjesečarstvo. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. OSJEĆAJI .OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti.

to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). opip. od pojedinačnog ka opštem.vlakana vidnog živca. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. npr. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju. neposredno i spoljašnje. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. potreban je jedan novi kvalitativni skok . da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. da se povežu u jednu cjelinu. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. od neposrednog ka posrednom. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. preko percepcije i predstave ka pojmu. U takvim slučajevima može se npr. i u vezi s tim. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. 21 . drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta.skok od osjećaja. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. vid. u zatiljačnom režnju. odnosno opaziti sat. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. četvrti put to je pješčani sat. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. ka misli. sata koji stoji pred nama. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. okus). povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. treći put to je veliki zidni sat. Prema tome. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. sluh. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. gdje se nalazi centar za vid. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. U stvari. odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti.

Prema tome. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. osjećaje koji potiču iz mišića. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. neposredno i spoljašnje. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta.Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. kao i osjećaje vibracije. tj. dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. u centar za vid u 22 . Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. Superstruktura ima relativnu samostalnost. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. Anatomsko . posredno i unutrašnje. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. na primjer percepcije jednog konkretnog sata. Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. čulno saznanje je pojedinačno. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). Na primjer. došlo do pojma sata uopšte. zglobova i unutrašnjih organa. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. Čulno saznanje je materijalna baza. sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. a logično saznanje je opšte. a logično saznaje . bola i temperature. i upoznavši te zakonitosti.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi.

Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. slušne taktilne. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije.okcipitalnom režnju. u centar za sluh u temporalnom režnju. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. o pokretima pojedinih djelova tjela. a druge prevodimo u drugi plan. osjećamo njenu tvrdoću. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. pri čemu se na njih usredsređujemo. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. i obratno (dvojne figure. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. Međutim. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. mi vidimo njenu boju. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. govor sagovornika na cesti). o polažaju tjela. Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. osječaj pritiska). koncentrišemo našu pažnju. jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan.

(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . utoloko je predmet veći. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. Veličina slike na mrežnjači. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). Poremećaji opažanja pokreta. Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Ukoliko je slika na mrežnjači veća.

Akustička agnozija je slična pojava. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. gdje se nalazi psihovizuelni centar. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. Moguče su u oblasti svih čula. počev od poremećaja u receptornim organima. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. posmatrano s gledišta lokalizacije. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. kod epilepsije i encefalitisa. Taktilna agnozija . Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata. npr. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. ILUZIJE 25 . On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom..(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. negovo čulo sluha je ispravno. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom.Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. sprovodnim putevima. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija).

na primjer čitave slike ili rečenice. Pareidolije. stapaju s proizvodima fantazije. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. 2. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. svijetlost. 4. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. b) postojanje sumanutih ideja. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. Bolesnici su uvjereni da čuju. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. gustativne. ili složene (raznovrsne). c) izvanredna afektivna stanja. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. olfaktivne. Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. e) intenzivne sugestije. Fotomi (iskre. svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. 3. slušne. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. 1. 26 . Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. vide. pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. plamen. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt.

). pucketanje. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). šeta u prostoru. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade.2. uništi ga itd. obično iza svojih leđa. prave mimiku kao da nešto osluškuju. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. 4. pali po koži. Poznate su tzv. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. životinjama. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. razgovaraju. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). pušta električnu struju. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). ili se odaju svojim ponašanjem. skoči kroz prozor. da ih neko bocka. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. miševi. ključaonici. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. stavljaju vatu. što sve mnogo liči na snove. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. kada se čuju šumovi. vadi spermu. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. osvrču se. bode po plučima itd. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. u kojima bolesnik vidi kroz zid. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja. 3. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. vidi svoje tjelo kao da je od stakla. ubada oštrim predmetima. dodiruje itd. pri čemu se zidovi naginju. uvrče srce. 27 . 5. zvonjenje. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. iskrivljuju ili ruše. grebanje. gamad). vosak u uši. on vidi svoje srce kako gori u plamenu. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. prozirno i u njemu se vidi svaki organ.

Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba.Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. 28 . niše se prevrće. itd. One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. pada.

Ciljevi ovog općeg stremljenja. a u vezi s tim.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. koje je zajednička osobina svih živih bića. više se upotrebljava termin motiv. prema datim uslovima. To stremljenje. iskorištavamo okolinu. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama.afektivna sfera. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. Osim toga. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. Kada je. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. nego nagon. ustvari. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. što i nije nimalo lako. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. ustvari. U nekim se govori o sticanju navika. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. refleksa i instikata. u istom položaju. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. najzad. došlo do diferenciranja između urođenih nagona. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). Ovi složeni. sa istim nizom obrazaca i pokreta. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. usmjereno je uvijek na budućnost. bez obzira na njenu složenost. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. Pacovi se pare na isti način. te da u tu svrhu. a iz njega. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . a u drugim o nagonskim željama. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. 29 . tj.

Instinkt ČOPORA 4. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. čija je prava primarna emocija GORDOST. instinkte možemo podijeliti na: 1. Instinkt TEKOVINE 5. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. 2. Instinkt bjekstva. 30 . čija je prava primarna emocija GAĐENJE. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. bez učešća svijesti i volje. 3. Kod instikata. 6. SEKSUALNI instinkt 2. Instinkt pokoravanja. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. Instinkt dominacije. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. ali ne učestvuju u njenom postanku. Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. ali i bez spoljnjih draži. Roditeljski instinkt. čija je prava primarna emocija STRAH. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi).Prema McDouggallu. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. NUTRICIONI instinkt 3. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. nepromijenjena reakcija organizma. čija je prava primarna emocija BIJES. Instinkt radoznalosti. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. Instinkt odvratnosti. Instinkt borbenosti. 5. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). 4. To su: 1. kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. 7.

i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. npr. od vitalnog značaja. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). nagon je predstadijum volje. naročito u umjetničkoj. a instinkt predstadium inteligencije. a pod instiktom više se misli na specijalnu. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. kaže Mann. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. Ili kako Hering kaže. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. u stvari jeste ličnost koja je istina. Prema tome. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. potreba za objektom. socijalizacija čovjeka. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. smirenosti. također urođene. etičkoj ili religioznoj oblasti. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. sve do osjećanja blaženstva. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. naučnoj. u kulturnu djelatnost. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. već da zadovolji polni nagon. velikim djelom naučeni. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. čovjek posjeduje mnoge reflekse. olakšanja. koji je s njim skopčan. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. te su prema tome.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. ali su složeni obrasci ponašanja. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. Kao kod životinja. instinkt je pamćenje vrste. data je samo želja. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. urođeni i univerzalni. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. fiziološki aktivisana. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. kod odraslih seksualni nagon. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. Razvoj društva. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. PODJELA NAGONA 31 . Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. a kod starih nagon samoodržavanja. napredak civilizacije. koje srećemo kod životinja.

žvakanje. hladnoće. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. sažaljenje. 2. koitus). umrtvljavanje. skrivanje. ljubavna igra. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom.1. udvaranje. Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. gutanje. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. osjećanje dužnosti. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. nježnost. a) b) Vitalni nagoni. Nagon održanja vrste. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). digestivnu sekreciju. roditeljski nagon (briga o djetetu). Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. patriotizam itd. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. 2. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. nepogode. i tzv. 32 . Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. simpatiju. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. napad itd. Socijalni nagoni. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. bjekstvo. borba sa suparnikom. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. osvajanje. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. Nagon za samoodržanjem. saučešće. Kvantitativni poremećaji 1. prestižu. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang).

djevojka neko vrijeme ne želi jesti. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. tendencija za samokažnjavanje. Anoreksična osoba ima česte depresije. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. reagira vrlo žestoko. oboljeli od bulimije. a može imati strašne tjelesne posljedice. amenoreja i specijalno mentalno stanje. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. pa čak i oduzetost. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. upalu jednjaka. Bulimija. psihološkog podrijetla. govedo. pripremajući se za prejedanje. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. grčenje mišića. laksative i diuretike da bi smanjili težinu.Neće se liječiti. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. da je s njom sve u redu.Anoreksična osoba se povlači iz društva. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. Iako može biti na rubu smrti. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. izbjegavanje normi koje roditelji nameću. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . hladnoća ekstremiteta. Kvalitativni poremećaji 33 . promiskuitetnim ponašanjem. s druge strane. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. upadajući u nevolje s drogom. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. odbija pomoć roditelja i prijatelja. 3. limos glad. iako su esktremno mršavi. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. U težim slučajevima. Bulimija (grčki bous vol. reakcija na lične i porodične konflikte.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. ideje krivice. prenagljujući se. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). 4. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. obično udovoljavaju svojim žudnjama. poput anoreksije. kao i anoreksija nervoza. čak i želju za suicidom. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . TERAPIJA-vrlo složena i teška. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. anoreksična osoba misli. Unatoč preklapanju. otpor na zahjteve roditelja. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. hipoglikemija itd. uključujući spolne. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.

alkohol). krastavci). ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo. Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. indukovano itd. 2. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan).jedenje mesa sa leševa iz grobnica. 1.Obično su rezultat precijenjenih ideja. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 .jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . 4. želju za smrću.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga. 3. U praksi su česta tzv. Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria). pasivno. Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. antropofagija .50 godina. inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo). bolesnika). neodoljiv tanatus nagan. Samoubistvo može biti: aktivno. Po načinu. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom.

Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. narkomana i alkoholičara). kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. U trinaestoj. čitaju istu literaturu. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. SCH. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. On se sastoji iz libida. 35 . U jedanaestoj. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. depresivci. Prema Frojdu. kako se dolazi na svijet. bave se istim sportovima. sušenje kičme. četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. odnosno zadovoljenje samog nagona. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. želje za opštenjem sa suprotnim polom. Dječaci idu zajedno u kino. paralizu nogu itd. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. Kvalitativni poremećaji. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. 1. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. oligofrenih osoba. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). Poslije pete. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. oblače se na isti naćin.

a heteroseksualne po nagonu. životinjama. logor. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. privrženošću i vjerošću. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu.dakle inverzija seksualnog nagona. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . . Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu. 2. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. zadovoljno.samohvalisavosti i prepotentnosti. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. 7. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. precjenjivanju svoje ličnosti. smireno. 10. U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. itd. genuina. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. Prava. Češća je kod muškaraca. 8.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. nametanju sebe i svojih stavova drugima. i blaženo. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. 36 11. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. 5. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. 3. internati.). 4.

Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. iskrivljeno stopalo. maramica. 14. 12. grba. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. dekolte. npr. 37 . gačice. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. ubijanju bika. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. grizenje). cipele). koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. krive noge. providne bluze).(grudnjak. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. tašna. Termin dolazi od markiza de Sada.) lako prelazi u patološki sadizam. Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. U praksi je zoosadizam česta pojava. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. karmin. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo.

ali ako ima razvijena moralna osjećanja. a s druge strane. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. tugu. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. Npr. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. Moralnim osjećanjima. Ovdje se radi o tzv. 38 . Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. gestovima i vegetativnim reakcijama. Npr. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. strah. koja ne mora bit samo aktuelna informacija. Prijatne emocije su: radost. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. sram. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. superiornog degenerika (moral insanity). Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. ljubav. porijekla emotio-uzbuđenje. U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. Vrlo mučne emocije. Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Izraz je lat. neprijatni emocionalni doživljaj. a neprijatne su: žalost. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. razdražljivost. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. bijes. opserviraćemo ponašanje tzv. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. zadovoljstvo. osjećaj krivice. ponos. Napomenimo da vaspitanje formira karakter.

talamus. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. čast. RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. Npr.ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. girus cinguli. Naime. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. manija).umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. 39 . afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. Tako se u strahu ježi koža. i dr. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. hipomanični veseljaci). Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. šire zjenice. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. socijalni status. Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. mrzovoljci. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. tijelo podrhtava. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula.

jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. ali i halucinacija. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. Emocije mogu da utiču i na volju. abreguje (nije čudo što je onako reagovao. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). plač. 40 . Taj uticaj je posredan. Emocije djeluju i na pamćenje. Npr. Naime. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji. Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. viku. Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. pokret. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija. pa čak i onesvješćivanja. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. Naime. stalno guši svoje emocije). tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. Naime. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. Potisnuti afekt nije zaboravljen. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje.

Npr . Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. Detektor laži. često plače. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. euforija. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. depresija. Bolesnik je tužnog izraza lica. razdragan. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. Npr. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. pripadnici iste stranke. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. Kontratransfer je obrnuti proces. majk). 41 . Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze. zabrinut.Projekcija afekta predstavlja premještanje. Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. itd. ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. abnormalna razdražljivost i patološki afekt). To je nesvjesni mehanizam. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. pun optimizma. itd. hipnoza. Npr.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. Euforični bolesnik je vedar.). To je emocionalni energetski deficit. prema za njega bitnim likovima (otac.

Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. Ovdje nema vremena latencije. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. odnosno nesklad između emocija i mimike. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. shvata da je to tužan događaj. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. alkoholisanih osoba. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. na vrlo male povode. reakcija na provokaciju nije trenutna. osoba se lezijom frontalne kore. Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. Naziva se reakcijom kratkog spoja. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. Npr.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. itd). reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. 42 . Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. Normalna pojava kod male djece. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. odnosno nesklad između emocija i misli. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. ali doživljava emociju radosti i smije se.

bez ponovnog percipiranja. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. osjećanja. i tzv. složene ili prostije radnje. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. reprodukcija. zavisi od fizičke promjene sinapse. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. tvrdeći da pamćenje. da to što smo upamtili zadržimo. možemo u našim mislima sjetiti. odnosno svođenje života na vegetiranje. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. mi ga tada prepoznajemo. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. na primjer. misli. koje. potrebno je najprije da nešto upamtimo. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. naročita “viša” vrsta pamćenja. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. privremeno. opažanje). na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. aktivnosti. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. Ovakvo. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. sa svim osobama. Međutim pamćenje. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. iako je to. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. a pamćenje. već ga se bez njegova prisustva. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. na primjer. Na taj način. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. mi poznajemo njegove fizičke osobine. motorno pamćenje. neograničeno. nazvana plastičnost. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. Ovaj otisak. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. 43 . Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. u stvari. Međutim.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. u ma kojem obliku ono bilo. ako bismo pamćenje htjeli definirati. mogu pojaviti u snovima. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. Posmatrajući ga. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. Praktično. On nam izgleda poznato. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. negova svojstva. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. opisivali. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. po svoj prilici. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. možda u vezi s radom nervnog sistema.

rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. Ono obuhvata koru mozga. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. 2. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. asocijacije po sličnosti. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. Zadržavanje je. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. možemo izazveti predstavu crne. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. To isto važi i za reprodukciju. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. formi ili značenju. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. 3. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. 1. talamus. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. a ne samo pojedinih djelova.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. 2. 3. razreda i događaja iz škole. asocijacije po kontrastu. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. tako da se mogu reprodukovati. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. da su međusobno povezani. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. bazalna područja i moždano stablo. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. Motorno pamćenje 44 . Gledajuči bijelu boju.

I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. u procesu rada.Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. jer su prije razvoja sposobnosti za govor. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. motornih uslovnih refleksa. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. Kakvog će intenziteta. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. isto tako. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. 45 . Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. u to vrijeme. u fazi reprodukcije (sjećanja). Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. Ali. pak. mi smo ih svijesni. u fazi reprodukcije. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. bijesa. izrečen ili napisan. Kasnije. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. obično u šestom mjesecu života. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. Tad. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. sebi živo i slikovito predstavimo. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. emocionalno. nihove potrebe i važnosti. nezadovoljstva. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. Kasnije. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. hodanja).”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. svijesni njihovog značenja. sada. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog.

poslije 46 . recimo. pročitanih misli. sjećanje na izvijesne misli. svjesno ili ne. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. kiseonika. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. Ako se neka materija uči mehanički. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. Pri nemarnom upamćivanju. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. čuvenih govora. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. shemama. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. pri čemu se. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. aktiviramo našu pažnju. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. npr. i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. Slijedeći trenutak. povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. Koristeći se vizuelnim slikama.Sjećamo se. pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. kojima ilustrujemo ono što učimo. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. našeg razgovora. percipiramo ponovo. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. recimo. praveći svoje kovanice. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. olakšavamo si učenje. ugljenika i azota). što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. Jer. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. Ako znamo njemački a učimo engleski. koliku važnost za nas ima taj materijal. grafikonima. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. odnosno govor. zbog čega ulažemo voljni napor. usredsređujemo se. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). ili “znam.

koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. To. afirmacija u društvu. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. pak predstavlja samo privremenu pojavu. 2. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. Učenje obično teče neravnomjerno. ali kada počnemo da se preslišavamo. odnosno da smo ga već naučili. 3. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. ustvari. onda upamćivanje ide u početku sporo. Ako je pak materijal težak. 4. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . pospanost. a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . Međutim. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. tj. S druge strane. izgleda nam da smo već naučili materilal. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. onda se pamti mnogo brže. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. kada. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. ali kasnije. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. željeni cilj itd. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. Učenje često napreduje u skokovima. a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. tj. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. poslije učenja. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. onda prve percepcije daju najveći rezultat. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit).čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. Večina psihologa danas smatra.

a dječaci. ili pak. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. Od tada sposobnost za učenje. individualni stav. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. u istoriji. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. Naime. gdje smo se upoznali. Ovo sjećanje može biti neposredno. više ili manje uobičajene sadržine. pisanju. pismenim sastavima. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. geografiji. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. recimo. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. pohvale i pouke. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. duže se pamti tekst koji se. niti slabe asocijacione sposobnosti. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. ko to bješe. fizici. pak. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. Reprodukcija Što se pak. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . odnosno učiti onako kako smo već navikli. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. logičke veze. matematici. reprodukcije tiće. odnosno učenja. i to na duže vrijeme. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. a onda to opadanje postaje nešto brže. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. jer se ne gube smisaone. ona može biti isto onako kao i upamćivanje. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. a dječaci u srednjj školi. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. i td. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. ili. pravopisu. pak. Npr. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. djevojčice su bolje u čitanju. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. učiti materijal u cjelini. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala.

postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. diskusija o standardu. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. Ova pojava da sljedeće. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. neka ličnost. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. i bez naše volje. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. Međutim. Međutim. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. onda je bolje načiniti veću pauzu. različitog materijala. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. putovanje vozom. stih. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. i to: a)odsustvo ponavljanja. što vrlo često stvara osnove za tzv. Npr. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo.. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. tuđe misli citiramo kao svoj. bez postavljenog cilja sjećamo. Ako već mora da se uči sličan materijal. pogotovo sličan materijal. arija ili dr. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. rijeći. osim u nauci. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. nesvjesni plagijat. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. događa se često da nam se neki događaj. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. Šta više. Tuđe zaključke. prosto nevoljno u sjećanju nameću. Ali. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. sličan njemu. S druge strane. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. komad. Ovakav. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. kao da smo to sada izmislili. često se javlja kod djece. kako to Ribo tvrdi. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Prema Ribou. Najzad. tj. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. Takva pojava. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji.

posljednje naučeno i doživljenjo. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. poslije epi napada. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. pri davljenju. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. čime su oni funkcionalno izbrisani. da se u snu. kvalitativne poremećaje 3. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. nokauta. pospanosti. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. kontuzije. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. elektrošoka. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. poslije traume ili poslije epi napada. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. trovanja nervnog sistema. Često se javlja kod neuroznih bolesnika. Dalje. dakle zaboravljaju. iscrpljenosti poslije bolesti. udara groma. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. 50 . novi utisci. kvantitativne poremećaje 2. groznici.postepeno zaboravi. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. svježi događaji. krvarenja u mozak. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. na primjer. retrogradna 2. Poznato je. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa.

Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. najčešće neostvarenim. On je cijeli život griješio.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. pripisujući im predznake. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači. Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. PAŽNJA 51 . Iluzije pamćenja. pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. ali ne njemu već susjednom bolesniku. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. nesavjesno i nečasno. sve što je uradio bilo je pogrešno.

djeluje kao vještačka podjela. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. usmjerenost i usredsređenost. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. Jedno je ipak jasno. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. postoje vrlo interesantna gledišta. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. Nalazeći se u jednoj prostoriji. mišljenje itd. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. Ova pojava. naročito u odnosu na njenu definiciju. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. što u stvari. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. znači udubljivanje u određenu djelatnost.Po ptianju ove psihičke funkcije. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. predstavlja selektivnost pažnje. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. mi usmjeravamo pogled baš na njih. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”.). da slušamo muziku ili da učimo. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. zanemarujemo drugu mogućnost. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. zavisi.

osluškujemo. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. Fiziološke osnove pažnje. a da pri tom. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. da je najjasnije vidimo. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). pravimo i specijalnu mimiku lica. U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. na koje usmjeravamo našu pažnju. bolje se zagledamo. Aktivna pažnja je 53 . Što se tiče fiziološke osnove pažnje. Kada smo posebno pažljivi. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. misleći na nešto drugo.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. naprežemo se. S psihološke strane. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. uozbiljimo. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. zanimljivosti ili neočekivanosti. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. zaustavljamo disanje itd. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. centru našeg vidnog polja. sasvim nejasno vidimo taj predmet). Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. za razliku od voljne (aktivne) pažnje. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija.

kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. blijesak jauk) može privući našu pažnju b. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. 4. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. Relativna jačina draži. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. Prestanak draži. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. Najzad. f. Karakter spoljašnjih draži a. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. Samim tim. Motivi (biloški. 3. Naše iskustvo 8. Ona je plod ljudske djelatnosti. 2. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. e. Očekivanjeodređenih utisaka. Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. naša pažnja se za tremutak skreće. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. mi smo postigli mnogo.želje). U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. tišinaprasak) c. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . organizovanosti pažnje. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. Interesi i vrijednosti (slika. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. (pažnja pri vožnji automobilom). Prostorna veličina draži. uspomena) 6. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. Dužina trajanja draži.nastavak nevoljne. Voljni faktori (Naše namjere. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. (hirurg). Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. 5. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). socijalni). ne skrenu našu pažnju . Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. 7. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo).

prisilne misli). slab intelektualni nivo. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. halucinacije. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena.i iscrpljenost slušalaca. pospanosti. poznat pod imenom rasijanost pažnje. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. depresija). Obim pažnje. već se ona šeta s predmeta na predmet. jer ne prati nastavu. Pri slabom. Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. kako se to obično kaže. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju. intoksikacije. (dvojne figure). ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. odsustvo volje. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. asocijacije su mu vrlo žive. Dokazano je da obim pažnje nije velik . da utone u nju da se koncentriše. Bolesnik tada sve zapaža. Poseban poremećaj pažne.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. interesantnost izlaganja. tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. i na sve drugo obraća pažnju). Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. Dinamičnost pažnje. neizvjesnost. slaboj vigilnosti. a nijedan 55 . Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. Suprotno ovome. 2. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. nesigurnost labilnost afekta. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje.(slušanje kucanja sata). kao i izmjenjena stanja svijesti. isčekivanje. pojačanoj vigilnosti itd.1. 3. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. Svaki započinjemo. encefalitis). osjećanje straha.itd). odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. neurotičke pojave. Stalnost pažnje. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. Njačešće se radi o slabom tenacitetu.

Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . na primjer. dešava se. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo. MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba.ne završavamo ili ih završavamo površno. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. a pokretljivost mala ili nikakva. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika.

Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. analiza i sinteze. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. apstrakcije i konkretizacije. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. nazvana analiza. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. uspijevati povezati različite radnje. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. ali sigurno ne i jedinu. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila).stvarnošću. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. Zahvaljujući mišljenju. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . kao što su metode: komparacije. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. S druge strane. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. na sličnost ili kontraste. Gledajući vodenicu na rijeci. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. Suprotno ovome. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. predmete i pojave. U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. ono postoji i izvan njega. vatra). Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. indukcije i dedukcije.

Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. odnosno postizanja cilja. (nosivost mosta. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. širi. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom. cijelinu. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. potrebno je najprije stvarati zaključke. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. S druge strane. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. borbena gotovost jedinice). Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. za donošenje tačnijeg zaključka. kojim izražavamo naše misli. Mišljenje kao preduslov 58 . predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. spoljašnji govor. on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. što sigurno nije tako. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. ostale osobine tog predmeta. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. bogatiji.u kompoziciju. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne.

Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. opšta svojstva Sarajeva. tj. npr. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. Tek kasnije. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. Bosna određena ličnost itd. pojam knjige. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. u stvari. raznih narodnih običaja. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. pojam čovjeka itd. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. Ali. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. mišljene može biti dvojako. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Svaka knjiga je različita. gestovima. Gledano sa praktičnog stanovišta. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. razvojem društva. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. vjerovanja. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. razna dostignuća. osnivicu logike. ogromna iskustva. kojim su bile označene misli. na primjer Sarajrvo. Opšta pojava Sarajeva.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. jesu da je to grad kao i drugi gradovi.

konkretno ili sveto. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. Javlja se kod depresivnih bolesnika.prirodnog događaja. imajući pred očima sliku predmeta. psihički izmjenjenih epileptičara. recimo. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. da bi izrekao jednu određenu misao. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. on vjeruje da je predmet realan. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. Poremećaji po formi 1. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. analizu i generalizaciju. pa čak i insektima. on iznese puno nepotrebnih misli. kod kojih je. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. umora. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. i zakonitosti u prirodi. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. 2. 3. pravilnosti. ne postoji determinišuća tendenca. odnosno predstava ka cilju. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. U svom izlaganju bolesnik se gubi. intoksikacija. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. s tim da se 60 .

naročito u amentnom stanju. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. 8. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. 4. pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. koje se vrlo brzo smjenjuju. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. krivci dolje gledaju. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. svaka nova misao postaje ciljna predstava. 6. odnosno misao. s predmeta na predmet. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. 5. konfuzno – amentnih stanja. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. pospanosti. ne dovršivši prethodno. zbrkanost izlaganja. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. stvaranje sasvim drugih pojmova. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. gubitak ciljne predstave. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. Što više. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. nerazumljivih za normalnog čovjeka. što je i prognostički mnogo teži slučaj. ma koliko mi podsjećali osobu. 9. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. uz veoma izraženu govorljivost. već vrlo brzo prelazi. u stanjima napetosti. precjenjene ideje i prisilne misli. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. zamora. 61 . Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. neadekvatna upotreba riječi. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. kao da joj neko krade misli (eho misli). “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. Postoji mnoštvo asocijacija. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. 7.

Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. pronašli su najbolje mašine itd. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. Sumanute ideje proganjanja. U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. kuge. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. imaju ogromno bogastvo. sve im je propalo. kuća izgorila. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. ništa više nemaju. poznati umjetnici. Bolesnici su kreljevi. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. uništavaju im polne žlijezde. on je zarazio svijet sifilisom. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. sve im je propalo. Pogrešan sud. pronalazaštva. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. b. visokog porijekla. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. on je kriv na nastanak rata. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. srce ne radi. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). lepre. Gastrointestinalne tegobe. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. truje sve oko sebe. 62 . U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. Sumanute ideje su slične zabludama.1. carevi. predstoji im smrt od gladi. bogatstva. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. da ih vlasti prate. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. da se o njima svuda govori. mogu stvore sumanute ideje trovanja. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. 3. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo. 4. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. dijarea. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. povračanje i dr. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. crijeva ne postoje. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. djeluju na njih smrtonosnim zracima. u moralnoj sferi. c. e. raka. d. ministri. ali se ne mogu identifikovati s njima. da se i u novinama o njima piše.

kako se razvija. da moraju očistiti svijet od grijeha. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega. 6. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega).5. Precijenjene ideje su. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. Ponavljane neke pjesme. kako se budi a kako gubi. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. brojanje bandera na ulci. da su oni božiji izaslanici. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. da se neko nakašljao radi njega. Šta je to volja. 7. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. da ubijemo nekoga. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. da skočimo kroz prozor. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. Interpretacione sumanute ideje su. da opsujemo i slično. “mrzovoljan sam”. 8. “nemam volje ni za šta“.

kako treba. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. Vješta volja . Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. dakle. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića.izbor što ćemo raditi. je prema tome. takode. kako bismo postigli željeni cilj. nositi. a što ne.Transpersonalna volja.Drugi aspekt volje je vještost. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima.Ova. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. intuiciju.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom. Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. Volja je. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. Nagonske težnje postiču motiv. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. imaginaciju i senzacije. i na taj način učimo kroz iskustvo. Assagioli je. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5. izvor naših inicijativa.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. Na primjer. već da krenemo da to radimo. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. Dobra volja . u najmanju ruku. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. To je primarni izraz našega stanja bivanja. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. može biti i štetna.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. 2. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje. ta snaga. Jaka volja .Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. misli.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. Izbor. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti.«. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne. impulse. da li baš sad treba. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“. čudna rečenica znači. čemu sve to isl. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. 4. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. 3. rasuđuje se i procjenjuje. naše emocije. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu.1 1 64 . Medutim. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6.

U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. osobito u forenzičkoj psihijatriji. ali nikada ne završi na toj odluci. misli. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). uredno opaža i pamti. To je bolesni automatizam.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. pokreta.stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. ne jede. čak i da ubije. govora. crteža.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. ne govori. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj. udari polomi namještaj. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. Katatoni stupor . Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. Aktivni. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. što je objašnjenje za ovu pojavu. Negativizam . jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek.može biti aktivni i pasivni. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. a automatska. ne reagujući na spoljne draži. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk). Pasivni. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. da bude agresivan. SCH i simptomatske katataonije. 65 . U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena.opiranje da se uradi neki nalog.

praćena je i drugim psihičkim poremećajima. Prilikom pozdrava pruža se lakat. Ostvaruju se naglo. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. najčešće shizofrenog procesa. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. čudnije i upadljivije nego manirovanost.. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. želje. Impulzivne radnje su nagonske radnje. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. sniženjem rasploženja. bez voljne kontrole osobe. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. koje se pojavljuju povremeno. mimike. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. Abuličan bolesnik leži. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. nesigurnost. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. 66 . nego kao neku stranu aktivnost. karakterizira ih žestina i brzina. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. shizofrenije. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. somnambulizma. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. nezainteresovan za svoju okolinu. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. stalne dvojbe. a muškobanjasta u ženskih transvestita. redukciom psihomotorike. Hiperbulija je stanje pojačane volje. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. te kod neurotskih smetnji. zatim kod depresije.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. epileptičnih napada. ne jede. stopalo ili plazi jezik (psihoze). nuždu obavlja u krevetu. shvaćanja. pokreta ili govora.

Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja.Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. nego je pračeno osjećajem neugode. tuđe. Susreču se kod prisilnih neuroza. KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. neshvatljivo. Verbalna komunikacija 67 . Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. ali što mora ostvariti.

2. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. Sve su dobro došle. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. ovim si htio reći». Podpitanjima. 4. 3. ne »upijajte» problem. Rezimiranju .Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor. da ih postane svjesna i da unese red u njih. Parafraziranju . 4. 5.slušanje samo onog što osobu posebno zanima. a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. 6. Slušanje u zasjedi .primanje samo jednog dijela poruke. Jednoslojno slušanje . Pseudoslušanje .slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup».slušanje radi napada na sugovornika. Razumijevanju emocija . 3. neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. Odbrambeno slušanje . ali njegove misli su na drugom mjestu. 7. a ne da riješite problem ). Selektivno slušanje . Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača. Otimanje riječi .«Ako sam te dobro razumjela. Aktivno slušanje zasniva se na: 1.usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci).najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom. da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja. Slušate sa interesovanjem i pažnjom. Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način. 3. 68 . 2. 2.«Drugim rijećima vi kažete». vaša uloga je da slušate.«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1. Selektivno odbacivanje .slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor.

6. a da nesude i ne popravljaju. Povremeno postavljajte pitanja.Ne reagirajte emotivno.to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. 9. « ja porukama »i « ti porukama ». 2. izražavaju osjećaje. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. Budite povjerljiviji. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. 69 . umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. Ne prekidajte iznoseći sugestije.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija.prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. 7. 11. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. niti svoje primjere. 5. Ne prekidajte. Ne donosite rješenje vi . obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja». 10. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ».4. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. 8. ne požurujte . umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije.

2. To se ne čini namjerno. Tako npr. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. 4. ali i moć i status. stav tijela. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. 70 . Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. 5. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. 3. One mogu zamijeniti riječi. ali ponekad izraz lica. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. ko radi taj i griješi. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. 2. položaj tijela) pojačati. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. primjetit će da nisam savršena. Tako npr. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. možda se nekom neću svidjeti. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. neko će me kritizirati. možda ću pogriješiti. to može odaslati poruku djetetu da prestane. 3. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje.

Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. 3. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. 71 . neko će me kritizirati. Naravno da nisam savršena. sigurno.2. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja. ako od sebe očekuješ da budeš savršen. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. da. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. ali kritika može biti korisna 4. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. govoriš i upadaš joj u rijeći. nemaju svi isti ukus. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. sigurno je da se neću svima svidjeti. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. razgovaraju i istražuju. 5. svaki put kada si sa drugom osobom. namećeš joj se.

Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. Ako mu pružamo ljubav. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. osjećanje bolesti i boli. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih. nemir. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. ali to je refleksni osmijeh. bolje na one koje nisu ravni. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. Odgovaraju na sve vrste zvukova. osjećaj tuge. osjećaj srtaha. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom. nedostatak samopouzdanja itd. sigurnost. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. će vjerovatno imati izrazitije reakcije. nedostatak novih iskustava. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . gubitak koncentracije. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. Majčinska ljubav. U majci se stavraju kompleksne promjene. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. prekid normalnog života. Nažalost. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. toplinu. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. teškoće sa spavanjem. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova.

(Kada majka koja je istukla dijete. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. Treca faza – faza odvojenosti. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). Ovo se nastavlja kroz cijeli život. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. odvede dijete doktoru. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Anksioznost Sigurna osnova 3. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. Druga faza – faza očaja. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. a dijete sjedi mirno i igra se.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Dijete prestaje da plače i bude tužno. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. 3. Protest od odvajanja 1. 1. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. 2. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . nesigurna su u sebe i plašljiva. Obrnuto.

Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. To je naročito izraženo u adolescenciji. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. skretanje pogleda i ubrzan rad srca. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. Stah od nepoznatih osoba 1. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. 74 . ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. 2. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. Međutim. Ona sadrži dvije komponente: 1. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku.

6. a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima.od beba. 4. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka).EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. 5. Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. Broj djece bez roditeljskog staranja varira. 2. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. 3. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. 4. 41% su djeca bez oba roditelja. 5. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. 36% je napuštene djece. Od tog broja. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. zahtijevaju poseban tretman. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. rad. ovisno o izvoru podataka. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. 3. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 . Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. 2. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu.

TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. te pravilno izgrađenu ličnost. Vaspitač nastoji da im bude drug. poseban odnos. Učenje ove djece. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. poseban pristup. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. navikavaju se da su „jadna djeca”. Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. sredini.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . A kad malo porastu. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. Od najranijih perioda.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja.osoblja koje se o njima brine. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. društvo.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta .Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. što je roditeljska ljubav. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. Oni bi. ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. od prve šetnje po dvorištu. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota. Općenito govoreći. Njegova uloga mora da bude ljubav. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. Kako objasniti djeci sta je roditelj. da njihove brige učini što manjim. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. a njihov razvoj što bezbolnijim. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. Npr. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu. „Kuća u kojoj imaju sve”. naprosto. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. uglavnom napamet.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . tko se brine o djeci.

živahan.suosjećajan.praktičan.izbjegava sukobe. djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.često je depresivan i neraspoložen.uvjerljiv.tih odan i vijeran. Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi. sklon umjetnosti .izbjegava privlačenje pažnje.katkad može bit jako grubi netaktičan.optimizam.šarmer. sam sebi dovoljan .dobrovoljno radi sve poslove. U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament . zahtijeva odanost.prijateljski). -kolerik(pustolovan. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan. -melankolik(zamišljen.osjećajan.mora biti u centru pažnje. više ili manje zavisnih .dobar smisao za humor.voli ljude i lako se sprijateljava.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.vedar). Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi. Tvoje dijete 77 .obično je u pravu. Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.dobar organizator .ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina.odan.Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju.društveno je nesiguran .invertiranosti.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi.pronalazi lakši put.posesivan i dominantan.pouzdan). -flegmatik(strpljiv.inovativan.pesimizma.zadovoljan. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.savjestan. tih ali domišljat.analitičar.ustrajan).naivan.-sangvinik(spontan.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan.

78 jedu spavaju i imaju stolicu 3. Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji . Nivo aktivnosti. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5. Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9.koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv. 6.Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju.te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8.skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . povlači 4.redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje .je ličnost.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima . neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi.da li je dijete ushićeno ili se . Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7. Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva.problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% . Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna . Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena . Obim interesovanja. -Usporeno (suzdržano) dijete. Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju. blag intenzitet reakcija. hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2.pozitivan prilaz situacijama.neredovne biološke funkcije.

Prema tome. rodbina.nastavno osoblje. Što će reći. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu. I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer . drugim osobama. Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. u prostoru i vremenu.Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta.Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava. nego se nalaze u stanju latencije. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. u predsvijesti i podsvijesti.društvo. 79 .Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli .

Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. 3. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . njen prelaz u organsku materiju. njegove svijesti. njihovu organizaciju.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. ali duh ne može postojati bez materije. sviješću čovjeka. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. I elektronski mozak umije da broji. Materijalni svijet. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. svijesnost sopstvene aktivnosti. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. 4. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. 2.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. Međutim. On ne osjeća da misli. je naša svijest”. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. nije svjestan svoga postojanja. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. psihoanalitičari navode više primjera: 1. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks). Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. umije da pamti. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti.

jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo.Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. 6. 1. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. 81 . uvežbano mišljenje. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. 3. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. ali ne zna da objasni zašto to radi. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. sva uvježbana ponašanja. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. 2. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. 7. žilet). derealizacija.našu svijest. 4. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. ali čega nismo potpuno svijesni. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. ličnosti su depersonalizacija. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi). Postojanje posthipnotičke sugestije. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5.

može da dođe k sebi. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. s afektom straha. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. palevinja itd. ima optičke ili akustičke halucinacije. čudnog i zastrašujućeg pogleda. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. opažanje i shvatanja je otežano. pažnja je sužena. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. Sumračna stanja 82 . Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. Ove osobe su bradipsihične (usporene). Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. Kvalitativni premećaji svijesti 1. da su čudni. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. Reakciono vrijeme je produženo. Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. u strahu je. i to najčešće terminalnim snom. asocijacije oskudne. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. samo na momenat. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. strani. 2. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. kao i naglim povratkom normalne svijesti.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. koje potenciraju stanje straha. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. Govor nerazumljiv. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. uz veliki napor. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. zbunjen. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. nerealni i bezizrazni. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. mišljenje je inkoherentno. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. orjentacija očuvana. silovanja. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. često dugo neupadljiva za okolinu. sopor i koma.

neurotičnih i psihopatskih ličnosti. ukočeno tumara po kući. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. 3. jednu ličnost itd. ali i kod shizofrenih. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno. nekada u piđami napušta kuću. na jedan kompleks osjećanja. luta ulicama. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. epileptičnih ili histeričnih osoba. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. Ova se pojava načešće viđa kod djece. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. probuđena iz tog stanja. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. 5. 4. na jedan događaj. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. 6.

osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. u toku poroda. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. 3. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). i traumatska ostećenja ploda. Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. hormonske aberacije. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 .oligofrenija. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. inkopatibilnost Rh faktora. pouzdan. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. toksiinfektivna oštećenja ploda.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine. prije poroda. Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. 2. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. U anglo. Test inteligencije treba da bude objektivan. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. poremećaji razvoja mozga i lobanje. poslije poroda. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. hipoglikemije.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. neurološkog. spasticitet. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina. nedostatak sinkinetičkih pokreta. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost.Klinička slika . epi napadi. gubitkom vida.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem.hiperkinezije. defekti vidnog polja. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . infekciom itd. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. refleksna asimetrija. strabizam Neurosenzorni: agnozije. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. hereditet. gluhoča. Svijest: krize svijesti. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. 88 . oduzetost extremiteta. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. Dijagnoza .u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. emocionalnu atmosferu u porodici. hiperaktivnošću. Afektivitet: emociolna labilnost.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja.

Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. natalne zaštite. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. Tercijalna prevencija . motorike. kordinacije. Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. savjetovanja u porodici. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. lijekova. profesionalnu obuku. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju.Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus. droga. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula.obuhvata rani tretman retardacije. Izbjegavanje rtg snimanja. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . poboljšana ishrane. Sekundarna prevencija . bolje edukacije. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje.

Osim toga. a koji su trajne prirode. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. stabilan je tijekom vremena. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. percipirati. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. kolerike. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. melankolike i flegmatike. Eysenek. godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. kritičnost. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. dakle cijeli svoj opus djela. temperamenta. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. Ipak. pervazivan je i nefleksibilan. H. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. misliti i raditi. kao definiciju ličnosti. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. Karl Jaspers je 1910. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. te dovodi do smetnji ili oštećenja. Emil Kraepelin je u 19. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. strpljivost.

Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. da se samo njima smije). Model je stabilan i dugog trajanja. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. osjećaj da se uvijek govori o njima. ali to ne može. predrasude. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. poricanja. ili pak želi. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. ovisne i 91 . Proces nijekanja. Samo kad su te crte nefleksibilne. Skupina A. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. riječ je o poremećaju ličnosti. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. "acting out"). Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. Skupina C. Skupina B. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. emotivnom. Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. paranoja). "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. Dramatična. narcisoidne.

Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. pasivnoagresivnih bolesnika. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. ljutitih ispada ili protunapada. riječima ili događajima. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. pasivne agresije i hipohondrijaze.opsesivno-kompulzivne ličnosti. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. očita nezainteresiranost. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. Uz to su prisutni stalno gunđanje. i brzih. Bolničko okruženje i liječnički. Poremećaji ličnosti . Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. posebno kod ovisnih. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. niti shizofrenije. manjak bliskih prijatelja. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. emocionalna hladnoća i otuđenost. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. a kao posljedica takvih rezoniranja. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija.

Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. somatizacijski poremećaj. dramatične. postojanje "šestog čula"). tzv.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju.spomenuta simptoma. U liječenju se koristi psihoterapija. individualna i grupna. a to su histrionski. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. javlja se i podozrivost. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. narcisoidni. posebno antidepresivi. negiranja. zavodljiva i provokativna. ali i lijekovi. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. neprimjereni i suspregnuti afekti. a ne javljaju se ni psihotične epizode. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. telepatiju. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. Osim toga. razna praznovjerja. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Poremećaj ličnosti . Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. Osim toga. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. emocionalne i eratične skupine. preopširan. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. stereotipan).

iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. ljepoti i idealnoj ljubavi. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Također. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Nije redak ni arogantni nastup. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. ili upale mozga (encefalitis). dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. moći. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Međutim. Takove osobe. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. ali i genetski faktor. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . Uz to. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Oni su egocentrični. sebični i pretjerano zahtjevni. Ovo stanje smatra se doživotnim. kajanja i krivnje. među-osobnih odnosa raspoloženja. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. kao što je već rečeno. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. iskazuju potrebu da im se divi. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. izuzetnosti.svezi s osobnom važnošću.

Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. Osjećaj ljutnje je intenzivan. zlouporaba droga. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. poimanja samog sebe. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. frustrirana. depresivni poremećaj.samoubistvo . Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca.nasilje u braku .međuljudskih odnosa. Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. generalizovani anksiozni poremećaj. Kao posljedica. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. među bliskim prijateljima. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti. nasilje. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. u porodici. Sa druge strane. uspostavlja zrele međuljudske odnose. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. 95 . prežderavanje). Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu. na radnom mjestu. psihoaktivnih supstanci. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. depresivna ili povučena.slabo radno postignuće . bipolarni afektivni poremećaj. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. Ostale društvene posledice poremećaja . opsesivno–kompulsivni poremećaj. stiče obrazovanje. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom.zlostavljanje dece . Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. drugi ljudi se prilagođavaju njima. Do određenog nivoa. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. seksualna disfunkcija. Na primer. U isto vrijeme.

pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. Preduvjet zdravlja je upoznati. u početku. Često se događa da. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. tj. suportivna terapija). Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. a što u većini slučajeva nije točno. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. prihvatiti i mijenjati sebe. osobito nestručne osobe. SINDROM IZGARANJA 96 . Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. kratka analitički orijentirana terapija.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. Cilj psihoterapije je. uspostaviti kontrolu ponašanja.

povećana upotreba alkohola. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. stimulirajućih sredstava. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). 97 . učestali sukobi i agresivni ispadi. posredna traumatizacija pomagača. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. izostajanje sa posla. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. 2. povlačenje u socijalnim odnosima. psiholozi i zdravstveni radnici. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. negativizam. reakcija kontratransfera. kako vezan za sebe kao pomagača. toplina). gubitak osjećaja osobne vrijednosti. osjećajno prazni i obeshrabreni. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. gubitak zanimanja za klijente. duhana. To su prije svega socijalni radnici. 3. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. sumnjičavost. nemotivirani za posao. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. cinizam. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. bolovi u leđima. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . učestalo. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. gubitak seksualnog interesa. I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije.1. tjelesni simptomi (glavobolja. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. srdžba kao česta emocija. preosjetljivost na podražaje (zvukovi.

IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. hronični umor. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). -nejasna organizacijska struktura. postojanje privilegija. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. strah od vlastite smrti. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. Ove. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. depresivnost. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. prisilne misli. -nejasna podjela posla. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. žalost. loše osvjetljenje. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. neprikladan i neopremljen prostor. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). probavne smetnje. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. -neprepuštanje dijelova posla drugima. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. strah od bolesti. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. vrućina ljeti. razdražljivost. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). potiskivanje. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. zagušljivost). -nejasno definirana pravila nagrađivanja. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. -stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. povećano konzumiranje alkohola. ljekova. osjećaj bespomoćnosti. -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. buka.

natjecanje. -Šta su znaci upozorenja?. -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. rivalitet. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. centraliziran. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). procjene. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir). -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?.IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. -ne poticanje duha zajedništva. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -Koje misli. autoritaran. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta.

struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. pojavu sitnijih bolesti. obitelj. Promatranje unutarnjeg dijaloga . . raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. ponašanje (razdražljivost. -pregled nad onim što smo radili jučer.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”. . zabavu. -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. kafe. bespomoćnost).ne obećavajte previše. Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. -Prihvatanje malih zadataka. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 .Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. stavove. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom.Dozvoliti sebi da se odmorimo. broj pogrešaka u poslu. Osvještavanje simptoma stresa. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. . cinizam. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. npr. lijekova. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom.Orjentir na samoohrabrenje. korištenje alkohola. -osjećaje (depresiju. cigareta.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. tendencija izolaciji). kriticizam.

Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. slušanje muzike. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10.mišićna relaksacija. Pasivna relaksacija: čitanje. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. šetnje. Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. autogeni trening. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12. Ko su moji saveznici.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful