P. 1
Psihijatrija Sa Psihopatologijom

Psihijatrija Sa Psihopatologijom

|Views: 476|Likes:
Published by DoaTsuki

More info:

Published by: DoaTsuki on Oct 18, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/26/2014

pdf

text

original

Sections

  • PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM
  • OSNOVI PSIHOLOGIJE
  • IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI
  • METODE U PSIHOLOGIJI
  • TEHNIKE U PSIHOLOGIJI
  • KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU
  • TOPOGRAFSKI MODEL
  • STRUKTURNI MODEL
  • MEHANIZMI ODBRANE
  • OSJEĆAJI - OPAŽANJE
  • Opažaji prostora i vremena
  • Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta
  • Percepcija vremena
  • Opažanje pokreta
  • Poremećaji opažanja pokreta
  • Poremećaj opažanja
  • AGNOZIJE
  • HALUCINACIJE
  • Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke )
  • NAGONI
  • PODJELA NAGONA
  • POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu
  • Poremećaj nagona za samoodržavanjem
  • Kvantitativni poremećaji
  • Kvalitativni poremećaji
  • EMOCIJE I AFEKT
  • ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA
  • RASPOLOŽENJA I AFEKTI
  • RASPOLOŽENJE
  • AFEKT
  • UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE
  • PRAŽNJENJE AFEKTA
  • POREMEĆAJI EMOCIJA
  • KVANTITATIVNI POREMEĆAJI
  • KVALITATIVNI POREMEĆAJI
  • PAMĆENJE
  • Emocionalno pamćenje
  • Slikovno pamćenje
  • Učenje
  • Reprodukcija
  • Zaboravljanje
  • POREMEĆAJI PAMĆENJA
  • 1.retrogradna 2.kasna (anterogradna)
  • Kvalitativni poremećaji
  • Fiziološke osnove pažnje
  • Voljna i nevoljna pažnja
  • Poremećaji pažnje
  • MIŠLJENJE
  • Poremećaji mišljenja
  • Poremećaji po formi
  • Sadržajni poremećaji
  • POREMEĆAJI VOLJE
  • Katatoni poremećaji
  • Manirovanost
  • KOMUNIKACIJA
  • Slušanje
  • 1.Podpitanjima;
  • Princip aktivnog slušanja
  • Govorenje
  • NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
  • ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE
  • ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE
  • KOMUNIKACIJE
  • PRIVRŽENOST I VEZIVANJE
  • KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST
  • 1. Anksioznost
  • 2. Sigurna osnova
  • 3. Protest od odvajanja
  • POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA
  • 1.Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude
  • 2.Strah od nepoznatih ljudi
  • POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA
  • EMOCIONALNA DEPRIVACIJA
  • DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA
  • TEMPERAMENT
  • TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA
  • SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI
  • Poremećaji svijsti
  • INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST
  • ETIOLOGIJA-
  • FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU:
  • FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU :
  • FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:
  • KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA
  • Prevencija
  • POREMEĆAJ LIČNOSTI
  • Dijagnoza poremećaja ličnosti
  • Poremećaji ličnosti - skupina A poremećaja
  • Poremećaj ličnosti - skupina B poremećaja
  • Histrionski poremećaj ličnosti
  • Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti
  • Antisocijalni poremećaj ličnosti
  • ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti
  • Posljedice poremećaja ličnosti?
  • Liječenje poremećaja ličnosti
  • SINDROM IZGARANJA
  • IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori)
  • IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE
  • IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA
  • IZVORI VEZANI ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR
  • ORGANIZACIJE
  • IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA
  • KOJIMA RADI
  • SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA
  • opažanje utjecaja koje posao ima na naše:
  • struktuiranje vremena
  • postavljanje granica
  • Promatranje unutarnjeg dijaloga
  • Tehnike samoohrabrenja
  • Rekreacija
  • Tehnike relaksacije
  • Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja

PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. etika i nauka o saznanju. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje. a kasnije na osnovu posmatranja. ono teži. jednom riječi ponaša se slično ličnosti.kao osnovni analitički instrument. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. očiju. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. 4 . Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. po formi nosa. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija. variranje uslova i mogučnost verifikacije. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja. kao rana naučna psihologija. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. brade itd. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija.

iako fiziološki akt. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. Autor je pojma “ stil života ”.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. « ekstrovertan « i « individualizacija «. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. On je unio daleko više mistike. tako. pošli su svojim putem. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. 5 . a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. Od početka društvo nameče snažne zabrane. i SUPER EGO-svijest. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. Budući da je zaljubljeno u majku. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. u kome se nalaze jake seksualne želje. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. EGO. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). Tvorac je pojmova « introvertan «. ono ga i voli i mrzi. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Po njemu rođenje. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. i vratio se na neka metafizička učenja. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. usvaja ga kao dio sebe. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. najintenzivniju. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne.

davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. sadašnjost i poslijedice. upravo faktor “ kulturu ”. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. Tako npr. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. uhodanih tokom razvoja jedne individue.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. a očuva samo indiferentna draž. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. 6 . Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima.

na djecu. niti očekivali. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja.on istovremeno i posmatra i doživljava. Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. faktori opažanja. riječi). 1. predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. odnosno. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo.) . unutrašnje opažanje) . sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. 3. tj. vrstama.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). te za njihovo predviđanje. receptori. tumačenje snova i slicno. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. Inače. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. događaji. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza.METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. 2. zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. Njome su otkriveni čulni kvaliteti. 2. mentalno zaostale osobe i sl. osobe. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji). odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. situacije. Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: .introspekcija (samoopažanje. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). organizacijom i procesima istraživanja. 7 . Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama.

kvantitativno izraženi. INTERVJU 8 .upitnik. . EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja.nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu). 5. ali su posredni pa ih je teško tumačiti.3. . aparatima za slikanje.sociometrijski postupak. za mjerenje intenziteta draži. dobijeni podaci su trajni. 4. elektrodama.zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati). sistematsko prigodno posmatranje . . eksperimentalno posmatranje .radna proba. .najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja. TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.intervju. .anketa: .tehnike prikupljanja podataka . Prema zadatku i cilju. . tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave. objektivni.instrumentima za mjerenje vremena.unaprijed znamo predmet i cilj. analiza proizvoda djelatvosti . .testovi. otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu.analiza sadržaja. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: . plan.skala procjena. 6. registrovanje svega značajnog za željenu pojavu. kamerama.vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja). kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. .proučavanje dokumenacije.analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. . registrovanje ponašanja različitim aparatima . .tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment.

Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika.) . ANKETA Kada se upitnik. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. ispitivanje javnog stanja i sl. može se bojati sudjelovanja u razgovoru. način govora. Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada.upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. držanje. Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. Prednosti: ispitivanje se može.ne mora biti motiviran za razgovor. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. i intervjuiranome .) Naročito su važni redoslijed pitanja. opći podaci o pojedincu.pesimizam i sl. polustrukturirani i strukturirani intervju. optimizam. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani. Npr. trajanje primjene.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. govorimo zapravo o anketiranju. ali i ne mora sprovesti anonimno. te ako je neophodno. stav prema temi o kojoj razgovara). uvodna pitanja. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno. 9 . koji uglavnom ima 2 značenja: . dob. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). zagarantirati im anonimnost. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama.

svog ili tuđeg. Nedostaci: dugotrajnost. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali.zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. Procjene se mogu označavati brojevima. bez istraživačke intervencije. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. Numeričke skale koje se 10 . Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. mjerenje stavova. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. vrijednost zapažanja je samo individualna. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. npr. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. uspoređivanja neopravdana. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. određena i konkretna.popularan . Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. kategorijama i grafički. što se može prikazati pomoću sociograma. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava.kontroverzan .Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. prosta i kratka.odbačen .

kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno.koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. Nedostatak: nesigurnost prognoze. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. 11 . Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. TESTOVI Z. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. Prednost: jednostavnost. te se na osnovu rezultata zaključuje: . Prednost: poruka se može čitati „između redova”. Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. tj. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom .koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi.

Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). spretnih. Belovog inventara i sl. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike. Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. testovi su pravi mjerni instrumenti. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. međusobno povezanih pokreta). ocjene su objektivnije. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. Ajzenkovih. isključena subjektivnost ispitivača. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 .) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . pouzdanost. njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. istovremeno. prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) . ispitivanje brže i racionalnije. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. navika i vještina.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti.Testove sposobnosti . može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. objektivni su i ekonomični u primjeni.Testove znanja . koji određuju njenu strukturu. Mjere se testovima poput Cattelovih. objektivnost i dr. stečenih učenjem i vježbanjem. . .Testove ličnosti . Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti.mjere ne rezultat učenja.utvrđuje se nivo znanja.

Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. umjetničkom djelu. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. doživljaji. Sva psihička energija dolazi iz ida. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. pri čemu je on sakriven i maskiran. iskustva koja imamo. drugima. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. neurotskom simptomu. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. koja uključuje distribuciju. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. 13 . ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. koji su potisnuti iz svijesti. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. omaškama. ili ekonomičnošću. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. a čine ga sve želje. U nesvjesnom se nalaze: 1. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. tj. automatske reakcije. "stupnju testiranja realiteta". prema strukturnom modelu sastoji od: 1. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi.Nesvjesno je temeljni pojam. propustima. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. nalazi se u nesvjesnom. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. prema tzv. analizom snova i simbola. vremenu i prostoru. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. uspomene. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. transformaciju i utrošak emocionalne energije. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. mržnja prema braći i sestrama. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. Te misli. i dovesti ih u svjesno. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. ili hipnozom. misli. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. roditeljima. sve ono naslijeđeno. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. ali ih ne možemo verbalizirati.

razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. ne želi biti sputan. Psihička energija ida teži za ugodom. ograničenja. Savjest . Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Seksualni i agresivni nagon. Funkcionira po principu idealnosti i straha. U njemu je najprisutniji libido (nagon). Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. želja) ili destrudo. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim).razvija se pod utjecajem kazni. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. ali ga najviše ima u predsvjesnoj. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. ne poznaje nikakve zabrane. Id sadrži potisnute ideje i afekte. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. a što loše u postupanju ličnosti. Osnovni cilj im je narcistička 14 . Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. eros i thanatos. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. On je iracionalan. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. usmjerio. MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. On ne priznaje nikakve zakone. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. da bi ga ograničio. Id je slijep i gluh i ne boji se. dok superega najviše ima u svjesnoj. odgađa je. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. što znači da se prvo osjeća napetost. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Energiju crpi iz tjelesnih procesa. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. neograničenog. a idealu zbog ljubavi. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt.Id je središte svega animalnog. nema osjećaje. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). libido i destrudo. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. samopromatranje. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je raspoređen u sve tri strukture. Nije urođen. životinjskog. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . razlikuje realnost i fikciju. prema kojem se nastoji oblikovati. tj. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). zabrana ili iz straha. uzor. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. narcističan i impulzivan. a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. ali ne funkcionira bez ida. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. Sadrži potisnute ideje i afekte. je li to u skladu s normama ili ne. pravila.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

već u obliku negativa. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. Kao obrana. Ogovaranje je također projekcija. lakšoj bolesti. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. Pr. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. odnosno razvoja ega. Osoba svoja osjećanja. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. želje. osbito dragih osoba.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Pr. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. ali okrenuti u svoju suprotnost. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. 18 .uredno. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. fantazije. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi). bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. Reaktivna formacija . koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose.Pr. Pr. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni.

igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. Npr.emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. Pr. Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. 19 . Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma. poezija. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. posvaja tuđe Fantazija . Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi. Energija iz libida . Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. sport) Kompenzacija . u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). Antisocijalno ponašanje kod subjekta. osoba se služi teorijskim. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja.negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. procjenu.Intelektualizacija . Žena koja ne može imati vlastito dijete. agresivnih poriva.

OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. amnezija višestruke ličnosti. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. OSJEĆAJI . Svrha obrana: zaštita ega od neugode. nekompetencije.Humor . Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 . depresije. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. mjesečarstvo. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta.u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit).

dok sam pojam tog predmeta nije nestao.skok od osjećaja. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. u zatiljačnom režnju. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti. vid. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. treći put to je veliki zidni sat. sata koji stoji pred nama. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. potreban je jedan novi kvalitativni skok . 21 . Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata.vlakana vidnog živca. Prema tome. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. od pojedinačnog ka opštem. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. preko percepcije i predstave ka pojmu. povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. četvrti put to je pješčani sat. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. i u vezi s tim. gdje se nalazi centar za vid. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. od neposrednog ka posrednom. npr. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. okus). U takvim slučajevima može se npr. da se povežu u jednu cjelinu. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. odnosno opaziti sat. ka misli. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. sluh. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. opip. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju. U stvari. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. neposredno i spoljašnje. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima.

tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. Prema tome. u centar za vid u 22 . tj. na primjer percepcije jednog konkretnog sata. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. čulno saznanje je pojedinačno. Čulno saznanje je materijalna baza. otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. Anatomsko . Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. posredno i unutrašnje. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. osjećaje koji potiču iz mišića. i upoznavši te zakonitosti. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. došlo do pojma sata uopšte. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. zglobova i unutrašnjih organa. bola i temperature. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. a logično saznanje je opšte. dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. a logično saznaje . kao i osjećaje vibracije. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. neposredno i spoljašnje. Superstruktura ima relativnu samostalnost. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. Na primjer.Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira.

odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. a druge prevodimo u drugi plan. i obratno (dvojne figure. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. o polažaju tjela. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. o pokretima pojedinih djelova tjela. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . od kojih svako izaziva različiti osjećaj. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Međutim. Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo.okcipitalnom režnju. koncentrišemo našu pažnju. pri čemu se na njih usredsređujemo. govor sagovornika na cesti). Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. mi vidimo njenu boju. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. u centar za sluh u temporalnom režnju. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). osječaj pritiska). To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. osjećamo njenu tvrdoću. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. slušne taktilne.

koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. Poremećaji opažanja pokreta. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. Veličina slike na mrežnjači. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. utoloko je predmet veći. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Ukoliko je slika na mrežnjači veća.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena.

U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). kod epilepsije i encefalitisa. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. sprovodnim putevima. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom. Taktilna agnozija . Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. počev od poremećaja u receptornim organima. gdje se nalazi psihovizuelni centar. kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. posmatrano s gledišta lokalizacije. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom. ILUZIJE 25 . Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. npr. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. Moguče su u oblasti svih čula. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti..Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. negovo čulo sluha je ispravno. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. Akustička agnozija je slična pojava. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen.

pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. vide. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt. c) izvanredna afektivna stanja. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. 26 . slušne. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. Bolesnici su uvjereni da čuju. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. olfaktivne. ili složene (raznovrsne). svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. e) intenzivne sugestije. 1. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. gustativne. plamen. b) postojanje sumanutih ideja. na primjer čitave slike ili rečenice. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. 4. 3.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. stapaju s proizvodima fantazije. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. Pareidolije. Fotomi (iskre. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. svijetlost. 2. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara.

u kojima bolesnik vidi kroz zid. obično iza svojih leđa. Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. šeta u prostoru. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije.2. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. ključaonici. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. što sve mnogo liči na snove. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. bode po plučima itd. pušta električnu struju. grebanje. uvrče srce. 4. miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. Poznate su tzv. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). prave mimiku kao da nešto osluškuju. dodiruje itd. vosak u uši. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. ubada oštrim predmetima. da ih neko bocka. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. 3. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. miševi. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. on vidi svoje srce kako gori u plamenu. pucketanje. kada se čuju šumovi. razgovaraju. ili se odaju svojim ponašanjem. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. vidi svoje tjelo kao da je od stakla. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. 5. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. pri čemu se zidovi naginju. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). skoči kroz prozor. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. pali po koži.). U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. stavljaju vatu. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. zvonjenje. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. gamad). Nekada osjeća čudan miris obično smrad. 27 . vadi spermu. životinjama. iskrivljuju ili ruše. osvrču se. uništi ga itd. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja.

28 . pada.Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. niše se prevrće. One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba. itd.

psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. nego nagon. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. a u drugim o nagonskim željama. ustvari. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. Pacovi se pare na isti način. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). sa istim nizom obrazaca i pokreta. te da u tu svrhu. više se upotrebljava termin motiv. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. ustvari. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. a iz njega. U nekim se govori o sticanju navika. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. bez obzira na njenu složenost. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. koje je zajednička osobina svih živih bića. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. 29 . došlo do diferenciranja između urođenih nagona. refleksa i instikata. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. Ovi složeni. usmjereno je uvijek na budućnost. u istom položaju. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. Ciljevi ovog općeg stremljenja. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . tj. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. prema datim uslovima. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. Osim toga. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt.afektivna sfera. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu. što i nije nimalo lako. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. najzad. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. Kada je. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. a u vezi s tim. iskorištavamo okolinu. To stremljenje.

Instinkt bjekstva. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. čija je prava primarna emocija STRAH. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. 3. Instinkt borbenosti. čija je prava primarna emocija GAĐENJE. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. 7. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. Roditeljski instinkt. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. 4. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. Instinkt odvratnosti. instinkte možemo podijeliti na: 1. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. SEKSUALNI instinkt 2. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. To su: 1. kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). Instinkt radoznalosti. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. Instinkt ČOPORA 4. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. Instinkt pokoravanja. Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. 5.Prema McDouggallu. ali ne učestvuju u njenom postanku. 6. Instinkt dominacije. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. ali i bez spoljnjih draži. nepromijenjena reakcija organizma. 30 . čija je prava primarna emocija GORDOST. Instinkt TEKOVINE 5. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. 2. čija je prava primarna emocija BIJES. Kod instikata. bez učešća svijesti i volje. NUTRICIONI instinkt 3.

PODJELA NAGONA 31 . Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. data je samo želja. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. a kod starih nagon samoodržavanja. a pod instiktom više se misli na specijalnu. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. te su prema tome. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. npr. a instinkt predstadium inteligencije. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. čovjek posjeduje mnoge reflekse. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. koje srećemo kod životinja. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. Kao kod životinja. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. Razvoj društva. u stvari jeste ličnost koja je istina. etičkoj ili religioznoj oblasti. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. potreba za objektom. instinkt je pamćenje vrste. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. Ili kako Hering kaže. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. u kulturnu djelatnost. ali su složeni obrasci ponašanja. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). olakšanja. kod odraslih seksualni nagon. također urođene. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. naročito u umjetničkoj. naučnoj. sve do osjećanja blaženstva. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. Prema tome. smirenosti. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. fiziološki aktivisana. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. već da zadovolji polni nagon. napredak civilizacije. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. od vitalnog značaja. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. urođeni i univerzalni. nagon je predstadijum volje. kaže Mann. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. koji je s njim skopčan. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). socijalizacija čovjeka. velikim djelom naučeni.

patriotizam itd. Kvantitativni poremećaji 1. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. koitus). zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. nepogode. saučešće. osvajanje. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. sažaljenje. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. borba sa suparnikom. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. 2. hladnoće. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. skrivanje. roditeljski nagon (briga o djetetu). Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. osjećanje dužnosti. Nagon za samoodržanjem. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. napad itd. gutanje. umrtvljavanje. prestižu. žvakanje. simpatiju. 2. a) b) Vitalni nagoni. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. digestivnu sekreciju. Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). i tzv. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane.1. Socijalni nagoni. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). 32 . Nagon održanja vrste. ljubavna igra. bjekstvo. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). nježnost. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. udvaranje.

oboljeli od bulimije. hipoglikemija itd. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. limos glad. reakcija na lične i porodične konflikte. govedo. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. reagira vrlo žestoko. odbija pomoć roditelja i prijatelja. 3. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. Bulimija (grčki bous vol. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju.Anoreksična osoba se povlači iz društva. s druge strane. pripremajući se za prejedanje. upalu jednjaka. grčenje mišića. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. čak i želju za suicidom.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. pa čak i oduzetost. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. otpor na zahjteve roditelja. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. psihološkog podrijetla. ideje krivice. a može imati strašne tjelesne posljedice. laksative i diuretike da bi smanjili težinu. poput anoreksije. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. Iako može biti na rubu smrti. kao i anoreksija nervoza. uključujući spolne. 4.Neće se liječiti. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. tendencija za samokažnjavanje. Unatoč preklapanju. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . izbjegavanje normi koje roditelji nameću. hladnoća ekstremiteta. Anoreksična osoba ima česte depresije. Bulimija. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. iako su esktremno mršavi. upadajući u nevolje s drogom. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. Kvalitativni poremećaji 33 . intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. U težim slučajevima. prenagljujući se. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. promiskuitetnim ponašanjem. amenoreja i specijalno mentalno stanje. TERAPIJA-vrlo složena i teška.djevojka neko vrijeme ne želi jesti. da je s njom sve u redu. obično udovoljavaju svojim žudnjama. anoreksična osoba misli.

Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. U praksi su česta tzv. 2. pasivno.jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo.Obično su rezultat precijenjenih ideja. Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). indukovano itd. Po načinu. Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga. mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. Samoubistvo može biti: aktivno. antropofagija . Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. 1. Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . neodoljiv tanatus nagan. želju za smrću. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice .50 godina. alkohol). U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria).poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 . krastavci). Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. 4. inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo). bolesnika). Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. 3.jedenje mesa sa leševa iz grobnica. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama.

On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. Poslije pete. Prema Frojdu.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. bave se istim sportovima. sušenje kičme. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. čitaju istu literaturu. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). 1. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). U trinaestoj. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. paralizu nogu itd. oligofrenih osoba. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. SCH. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. želje za opštenjem sa suprotnim polom. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. Kvalitativni poremećaji. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. narkomana i alkoholičara). oblače se na isti naćin. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. depresivci. kako se dolazi na svijet. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. U jedanaestoj. odnosno zadovoljenje samog nagona. Dječaci idu zajedno u kino. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). 35 . On se sastoji iz libida. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda.

a heteroseksualne po nagonu.). Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu. 3.samohvalisavosti i prepotentnosti. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. precjenjivanju svoje ličnosti. 4. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. i blaženo. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. smireno. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . 7. 5. Češća je kod muškaraca. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti.dakle inverzija seksualnog nagona. logor. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. genuina. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. itd. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. životinjama. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku. nametanju sebe i svojih stavova drugima. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. 2. internati. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili. 8. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. privrženošću i vjerošću. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. zadovoljno. Prava. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti. 36 11. . Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. 10.

Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. krive noge. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. 37 . Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. Termin dolazi od markiza de Sada. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. npr. tašna. 12. grba. grizenje). providne bluze). pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. dekolte. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. ubijanju bika. gačice.(grudnjak. 14. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. iskrivljeno stopalo. karmin. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. cipele). U praksi je zoosadizam česta pojava. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. maramica. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje.) lako prelazi u patološki sadizam.

zadovoljstvo. Npr. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. strah. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. ali ako ima razvijena moralna osjećanja. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). Prijatne emocije su: radost. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. Npr. superiornog degenerika (moral insanity). 38 . Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. ponos. a s druge strane. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). a neprijatne su: žalost. sram. opserviraćemo ponašanje tzv. bijes. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. koja ne mora bit samo aktuelna informacija. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. osjećaj krivice. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. porijekla emotio-uzbuđenje. gestovima i vegetativnim reakcijama. Izraz je lat. Vrlo mučne emocije. Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. Ovdje se radi o tzv. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. razdražljivost. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. ljubav. Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. neprijatni emocionalni doživljaj. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. tugu. Napomenimo da vaspitanje formira karakter.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. Moralnim osjećanjima. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona).

tijelo podrhtava. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. manija). Npr. Naime. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. mrzovoljci. čast. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. girus cinguli.umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. 39 . Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. i dr. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu. šire zjenice. Tako se u strahu ježi koža. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu.ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. hipomanični veseljaci). talamus. socijalni status.

ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. Analiziraju se svi razlozi za i protiv.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Emocije djeluju i na pamćenje. viku. Npr. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. abreguje (nije čudo što je onako reagovao. Emocije mogu da utiču i na volju. Naime. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. ali i halucinacija. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). pa čak i onesvješćivanja. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. Potisnuti afekt nije zaboravljen. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. stalno guši svoje emocije). pokret. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. plač. Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. Taj uticaj je posredan. Naime. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. 40 . a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. Naime.

Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). itd. pripadnici iste stranke. Kontratransfer je obrnuti proces. 41 . Euforični bolesnik je vedar. To je emocionalni energetski deficit.Projekcija afekta predstavlja premještanje. često plače.). hipnoza. itd. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. zabrinut. Npr. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. Detektor laži. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. Npr . Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. Npr. ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. depresija. euforija. Bolesnik je tužnog izraza lica. pun optimizma. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. abnormalna razdražljivost i patološki afekt). Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. razdragan. prema za njega bitnim likovima (otac. Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. majk). POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. To je nesvjesni mehanizam.

Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. ali doživljava emociju radosti i smije se. Ovdje nema vremena latencije. reakcija na provokaciju nije trenutna. odnosno nesklad između emocija i misli.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. Normalna pojava kod male djece. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. itd). Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. odnosno nesklad između emocija i mimike. shvata da je to tužan događaj. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. 42 . Npr. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. alkoholisanih osoba. Naziva se reakcijom kratkog spoja. osoba se lezijom frontalne kore. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. na vrlo male povode.

već ga se bez njegova prisustva. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. Ovakvo. Posmatrajući ga. i tzv. Ovaj otisak. Međutim. mogu pojaviti u snovima. a pamćenje. po svoj prilici. privremeno. neograničeno. odnosno svođenje života na vegetiranje. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. motorno pamćenje. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. u stvari. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. Praktično. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. na primjer. možemo u našim mislima sjetiti. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. opažanje). tvrdeći da pamćenje. koje. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. opisivali. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. bez ponovnog percipiranja. reprodukcija. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. na primjer. potrebno je najprije da nešto upamtimo. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. On nam izgleda poznato. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. ako bismo pamćenje htjeli definirati. na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. zavisi od fizičke promjene sinapse. osjećanja. mi ga tada prepoznajemo. Međutim pamćenje. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. naročita “viša” vrsta pamćenja. mi poznajemo njegove fizičke osobine. iako je to. nazvana plastičnost. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. negova svojstva. aktivnosti. 43 . mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. sa svim osobama. misli. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. Na taj način. složene ili prostije radnje. u ma kojem obliku ono bilo. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. možda u vezi s radom nervnog sistema. da to što smo upamtili zadržimo. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe.

Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. formi ili značenju. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. 2. razreda i događaja iz škole. talamus. 3. tako da se mogu reprodukovati. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. Gledajuči bijelu boju. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. asocijacije po sličnosti. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. Zadržavanje je. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. da su međusobno povezani. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. To isto važi i za reprodukciju. Ono obuhvata koru mozga. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. 2. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. 1. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. Motorno pamćenje 44 . Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. bazalna područja i moždano stablo. a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. a ne samo pojedinih djelova. asocijacije po kontrastu. možemo izazveti predstavu crne. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. 3.

motornih uslovnih refleksa. pak. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. isto tako. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. emocionalno. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. Tad.”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. sebi živo i slikovito predstavimo. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. u fazi reprodukcije (sjećanja).Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. sada. hodanja). a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. svijesni njihovog značenja. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. izrečen ili napisan. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. bijesa. nihove potrebe i važnosti. u procesu rada. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. jer su prije razvoja sposobnosti za govor. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. mi smo ih svijesni. nezadovoljstva. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. Kasnije. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. 45 . u fazi reprodukcije. Ali. Kasnije. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. u to vrijeme. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. Kakvog će intenziteta. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. obično u šestom mjesecu života.

Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. Jer. pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. usredsređujemo se. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. grafikonima. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. koliku važnost za nas ima taj materijal.Sjećamo se. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. našeg razgovora. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. Ako se neka materija uči mehanički. čuvenih govora. aktiviramo našu pažnju. olakšavamo si učenje. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. ugljenika i azota). i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. praveći svoje kovanice. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. recimo. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. kiseonika. shemama. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. npr. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. kojima ilustrujemo ono što učimo. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. poslije 46 . U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. sjećanje na izvijesne misli. povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. pri čemu se. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. Slijedeći trenutak. Koristeći se vizuelnim slikama. svjesno ili ne. odnosno govor. recimo. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. ili “znam. ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. zbog čega ulažemo voljni napor. Pri nemarnom upamćivanju. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. pročitanih misli. Ako znamo njemački a učimo engleski. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. percipiramo ponovo.

a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. onda upamćivanje ide u početku sporo. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. tj. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. odnosno da smo ga već naučili. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. ali kada počnemo da se preslišavamo. Ako je pak materijal težak. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. kada. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. poslije učenja. ustvari. To. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. pospanost. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. 4. onda se pamti mnogo brže. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. ali kasnije. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. afirmacija u društvu. onda prve percepcije daju najveći rezultat. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. Međutim. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). 2. Učenje često napreduje u skokovima. Večina psihologa danas smatra. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. S druge strane. tj. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. željeni cilj itd. izgleda nam da smo već naučili materilal. Učenje obično teče neravnomjerno. 3. pak predstavlja samo privremenu pojavu. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist.

ona može biti isto onako kao i upamćivanje. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. djevojčice su bolje u čitanju. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. logičke veze. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. recimo. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. niti slabe asocijacione sposobnosti. reprodukcije tiće. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. Od tada sposobnost za učenje. pak. duže se pamti tekst koji se. Naime. odnosno učenja. i td. gdje smo se upoznali. odnosno učiti onako kako smo već navikli. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. matematici. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . bilo je potrebno ponovno ponavljanje. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. jer se ne gube smisaone. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. fizici. u istoriji. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. individualni stav. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. pohvale i pouke. ili. Reprodukcija Što se pak. pak. više ili manje uobičajene sadržine. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. a dječaci u srednjj školi. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. pisanju. pravopisu. i to na duže vrijeme. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. a onda to opadanje postaje nešto brže. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. Npr. učiti materijal u cjelini. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. geografiji. pismenim sastavima. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. a dječaci. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. ili pak. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. Ovo sjećanje može biti neposredno. ko to bješe.

posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. tuđe misli citiramo kao svoj. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja.. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. Ako već mora da se uči sličan materijal. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. pogotovo sličan materijal. komad. S druge strane. Međutim. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. Ova pojava da sljedeće. različitog materijala. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. Ali. kako to Ribo tvrdi. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. i bez naše volje. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. Tuđe zaključke. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. osim u nauci. neka ličnost. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. Takva pojava. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. Međutim. arija ili dr. sličan njemu. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. stih. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. putovanje vozom. i to: a)odsustvo ponavljanja. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. onda je bolje načiniti veću pauzu. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. prosto nevoljno u sjećanju nameću. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. nesvjesni plagijat. rijeći. kao da smo to sada izmislili. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Šta više. što vrlo često stvara osnove za tzv. diskusija o standardu. događa se često da nam se neki događaj. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). bez postavljenog cilja sjećamo. Npr. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. Najzad. Prema Ribou. tj. Ovakav. često se javlja kod djece. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati.

Često se javlja kod neuroznih bolesnika. pri davljenju. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. trovanja nervnog sistema. poslije traume ili poslije epi napada. Poznato je. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. groznici.postepeno zaboravi. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. retrogradna 2. svježi događaji. iscrpljenosti poslije bolesti. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. kvalitativne poremećaje 3. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. poslije epi napada. Dalje. novi utisci. dakle zaboravljaju. elektrošoka. pospanosti. posljednje naučeno i doživljenjo. na primjer. čime su oni funkcionalno izbrisani. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. krvarenja u mozak. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. kontuzije. da se u snu. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. 50 . u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. nokauta. kvantitativne poremećaje 2. udara groma.

ali ne njemu već susjednom bolesniku. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. nesavjesno i nečasno. Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. sve što je uradio bilo je pogrešno. pripisujući im predznake. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. On je cijeli život griješio. najčešće neostvarenim.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. PAŽNJA 51 . Iluzije pamćenja. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo.

Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. zavisi. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. zanemarujemo drugu mogućnost. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. djeluje kao vještačka podjela. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. što u stvari. postoje vrlo interesantna gledišta. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. Ova pojava.). da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. znači udubljivanje u određenu djelatnost. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. Nalazeći se u jednoj prostoriji. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. predstavlja selektivnost pažnje. mišljenje itd. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. Jedno je ipak jasno. naročito u odnosu na njenu definiciju. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. da slušamo muziku ili da učimo. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. usmjerenost i usredsređenost. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost.Po ptianju ove psihičke funkcije. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. mi usmjeravamo pogled baš na njih. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati.

Što se tiče fiziološke osnove pažnje. S psihološke strane. osluškujemo. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. zanimljivosti ili neočekivanosti. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. sasvim nejasno vidimo taj predmet). Kada smo posebno pažljivi. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. pravimo i specijalnu mimiku lica. Aktivna pažnja je 53 . na koje usmjeravamo našu pažnju. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. da je najjasnije vidimo. za razliku od voljne (aktivne) pažnje. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. a da pri tom. Fiziološke osnove pažnje. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. zaustavljamo disanje itd. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. centru našeg vidnog polja. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. naprežemo se. uozbiljimo. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. misleći na nešto drugo. bolje se zagledamo. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje.

Interesi i vrijednosti (slika. socijalni). Dužina trajanja draži. f. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. Karakter spoljašnjih draži a. Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. 2. Samim tim. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. (hirurg). Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. organizovanosti pažnje. U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. Voljni faktori (Naše namjere. mi smo postigli mnogo. 3. uspomena) 6. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. Očekivanjeodređenih utisaka. blijesak jauk) može privući našu pažnju b. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio.nastavak nevoljne. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. 4. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. 7. Ona je plod ljudske djelatnosti. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. Najzad. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). 5. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. tišinaprasak) c. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). Prostorna veličina draži. Naše iskustvo 8. Motivi (biloški. Prestanak draži. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. (pažnja pri vožnji automobilom). Relativna jačina draži. koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili.želje). Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. naša pažnja se za tremutak skreće. ne skrenu našu pažnju . e.

3. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. Svaki započinjemo. interesantnost izlaganja. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. odsustvo volje. halucinacije. prisilne misli). Suprotno ovome. kao i izmjenjena stanja svijesti. kako se to obično kaže. tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. neizvjesnost. asocijacije su mu vrlo žive. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. encefalitis). Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. pojačanoj vigilnosti itd. Poseban poremećaj pažne. i na sve drugo obraća pažnju). da utone u nju da se koncentriše.itd). neurotičke pojave. pospanosti. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. nesigurnost labilnost afekta. osjećanje straha. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. Pri slabom. ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. intoksikacije. Stalnost pažnje. Njačešće se radi o slabom tenacitetu. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. jer ne prati nastavu. 2. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. Bolesnik tada sve zapaža. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. Dokazano je da obim pažnje nije velik . depresija). Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. slaboj vigilnosti. a nijedan 55 . slab intelektualni nivo. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. isčekivanje. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. već se ona šeta s predmeta na predmet.i iscrpljenost slušalaca. Obim pažnje. Dinamičnost pažnje. sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi.(slušanje kucanja sata). (dvojne figure). Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet .1. poznat pod imenom rasijanost pažnje.

ne završavamo ili ih završavamo površno. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. na primjer. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika. dešava se. a pokretljivost mala ili nikakva. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu.

U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. Gledajući vodenicu na rijeci. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. vatra). nazvana analiza. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. kao što su metode: komparacije. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. Suprotno ovome. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. analiza i sinteze. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. ono postoji i izvan njega. indukcije i dedukcije. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom.stvarnošću. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. ali sigurno ne i jedinu. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. Zahvaljujući mišljenju. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . S druge strane. uspijevati povezati različite radnje. realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. apstrakcije i konkretizacije. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. predmete i pojave. na sličnost ili kontraste. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta.

bogatiji. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. što sigurno nije tako. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. spoljašnji govor. predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje.u kompoziciju. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). S druge strane. ostale osobine tog predmeta. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. cijelinu. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. za donošenje tačnijeg zaključka. širi. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. potrebno je najprije stvarati zaključke. (nosivost mosta. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. odnosno postizanja cilja. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. borbena gotovost jedinice). Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. kojim izražavamo naše misli. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. Mišljenje kao preduslov 58 . a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora.

Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . ogromna iskustva. pojam knjige. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. razvojem društva. razna dostignuća. kada želimo da izrazimo neku našu misao. npr. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. Svaka knjiga je različita. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. opšta svojstva Sarajeva. u stvari. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. Bosna određena ličnost itd. kojim su bile označene misli. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. gestovima. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. osnivicu logike. vjerovanja. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. mišljene može biti dvojako. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. na primjer Sarajrvo. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. Ali.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. jesu da je to grad kao i drugi gradovi. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Gledano sa praktičnog stanovišta. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. Opšta pojava Sarajeva. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. Tek kasnije. pojam čovjeka itd. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. tj. raznih narodnih običaja. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života.

analizu i generalizaciju. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni).prirodnog događaja. Poremećaji po formi 1. ne postoji determinišuća tendenca. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. on vjeruje da je predmet realan. pa čak i insektima. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. odnosno predstava ka cilju. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. 3. on iznese puno nepotrebnih misli. Javlja se kod depresivnih bolesnika. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. umora. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. intoksikacija. pravilnosti. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. kod kojih je. imajući pred očima sliku predmeta. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. 2. i zakonitosti u prirodi. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. da bi izrekao jednu određenu misao. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. recimo. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. s tim da se 60 . Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. konkretno ili sveto. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. U svom izlaganju bolesnik se gubi. psihički izmjenjenih epileptičara. Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka.

Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. s predmeta na predmet. stvaranje sasvim drugih pojmova. 5. ma koliko mi podsjećali osobu. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. Postoji mnoštvo asocijacija. krivci dolje gledaju. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. 8. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. zbrkanost izlaganja. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. nerazumljivih za normalnog čovjeka. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. 9. pospanosti. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. 4. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. 61 . ne dovršivši prethodno. u stanjima napetosti. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. odnosno misao. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. uz veoma izraženu govorljivost. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. kao da joj neko krade misli (eho misli). pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice. gubitak ciljne predstave. koje se vrlo brzo smjenjuju. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. neadekvatna upotreba riječi. već vrlo brzo prelazi. zamora. što je i prognostički mnogo teži slučaj. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. Što više. 7. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. precjenjene ideje i prisilne misli. 6. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. svaka nova misao postaje ciljna predstava. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. naročito u amentnom stanju. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. konfuzno – amentnih stanja.

Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. c. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. dijarea. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. poznati umjetnici. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). carevi. U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. on je kriv na nastanak rata. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. truje sve oko sebe. on je zarazio svijet sifilisom. Sumanute ideje su slične zabludama. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. bogatstva. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. 62 . Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. u moralnoj sferi. djeluju na njih smrtonosnim zracima. pronašli su najbolje mašine itd. Pogrešan sud. sve im je propalo. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. uništavaju im polne žlijezde. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. da se o njima svuda govori. da se i u novinama o njima piše. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. imaju ogromno bogastvo. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. crijeva ne postoje. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. pronalazaštva. sve im je propalo. da ih vlasti prate. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje.1. predstoji im smrt od gladi. kuge. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. lepre. kuća izgorila. ministri. Bolesnici su kreljevi. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. ništa više nemaju. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. d. Sumanute ideje proganjanja. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. b. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. srce ne radi. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). e. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. Gastrointestinalne tegobe. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. 4. ali se ne mogu identifikovati s njima. mogu stvore sumanute ideje trovanja. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. raka. povračanje i dr. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. 3. visokog porijekla. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo.

vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata. Šta je to volja. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. Interpretacione sumanute ideje su. brojanje bandera na ulci. 8. kako se razvija. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. 6. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. da moraju očistiti svijet od grijeha. “mrzovoljan sam”. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. kako se budi a kako gubi. da opsujemo i slično. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. “nemam volje ni za šta“. da se neko nakašljao radi njega. da skočimo kroz prozor. Ponavljane neke pjesme. da su oni božiji izaslanici. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. 7. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom.5. da ubijemo nekoga. Precijenjene ideje su. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”.

Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. Assagioli je. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. i na taj način učimo kroz iskustvo. može biti i štetna.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. 4. ta snaga.1 1 64 . impulse. Nagonske težnje postiču motiv. Medutim.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. rasuđuje se i procjenjuje. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. u najmanju ruku. To je primarni izraz našega stanja bivanja. Jaka volja . Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. je prema tome. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“. već da krenemo da to radimo. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom.Transpersonalna volja. čemu sve to isl. kako treba. Vješta volja . da li baš sad treba. dakle. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke. kako bismo postigli željeni cilj. Izbor.Ova.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. a što ne. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo. Dobra volja . Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost. 3. izvor naših inicijativa. intuiciju. imaginaciju i senzacije. misli. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima.Drugi aspekt volje je vještost.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. Na primjer. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje.izbor što ćemo raditi. 2. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6. nositi. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji.«. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. čudna rečenica znači. Volja je. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje. takode. naše emocije.

Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. Aktivni. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. govora. 65 . da bude agresivan. ne reagujući na spoljne draži.opiranje da se uradi neki nalog. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). pokreta. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. osobito u forenzičkoj psihijatriji. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. što je objašnjenje za ovu pojavu. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. a automatska. čak i da ubije. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. uredno opaža i pamti. ne jede. SCH i simptomatske katataonije. misli. udari polomi namještaj. Negativizam . ali nikada ne završi na toj odluci. ne govori. Pasivni. To je bolesni automatizam.stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk). crteža. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). Katatoni stupor . Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje.može biti aktivni i pasivni.

Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. Prilikom pozdrava pruža se lakat. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. nesigurnost. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. shvaćanja. čudnije i upadljivije nego manirovanost. nuždu obavlja u krevetu. Abuličan bolesnik leži. stopalo ili plazi jezik (psihoze). te kod neurotskih smetnji. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. koje se pojavljuju povremeno. a muškobanjasta u ženskih transvestita. stalne dvojbe.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. somnambulizma. karakterizira ih žestina i brzina. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. nezainteresovan za svoju okolinu. nego kao neku stranu aktivnost. zatim kod depresije. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. želje. Impulzivne radnje su nagonske radnje. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. ne jede. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. Ostvaruju se naglo. ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. redukciom psihomotorike. pokreta ili govora. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Hiperbulija je stanje pojačane volje. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. shizofrenije. Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). 66 . epileptičnih napada. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci.. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. mimike. Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. bez voljne kontrole osobe. najčešće shizofrenog procesa. sniženjem rasploženja.

Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. nego je pračeno osjećajem neugode. ali što mora ostvariti. Verbalna komunikacija 67 . Susreču se kod prisilnih neuroza. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke. Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja. Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. neshvatljivo. tuđe.

slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor. Jednoslojno slušanje . 2. ovim si htio reći». Aktivno slušanje zasniva se na: 1. Selektivno odbacivanje . 3. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača. a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. 2. 2.«Ako sam te dobro razumjela. 6. Slušate sa interesovanjem i pažnjom. Rezimiranju . da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja. 4. Odbrambeno slušanje .primanje samo jednog dijela poruke. 68 .slušanje samo onog što osobu posebno zanima. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. Selektivno slušanje . Slušanje u zasjedi .Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor. Podpitanjima. Pseudoslušanje . vaša uloga je da slušate. 3.usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). Sve su dobro došle. a ne da riješite problem ). 7.slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». 4.«Drugim rijećima vi kažete». Parafraziranju .«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1. 5. Razumijevanju emocija . 3. ne »upijajte» problem. neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. Otimanje riječi . da ih postane svjesna i da unese red u njih. ali njegove misli su na drugom mjestu.najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom.slušanje radi napada na sugovornika. Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način.

to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. izražavaju osjećaje. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. 11. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. niti svoje primjere. 10. umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. 8. 5. 9. Povremeno postavljajte pitanja.prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. Ne donosite rješenje vi . «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. « ja porukama »i « ti porukama ». Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje».4. 2. Ne prekidajte. ne požurujte . a da nesude i ne popravljaju.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje.Ne reagirajte emotivno. 69 . Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće. 6. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. 7. Budite povjerljiviji. umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. Ne prekidajte iznoseći sugestije. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ». obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja».

3. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. 3. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. neko će me kritizirati. položaj tijela) pojačati. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. ali i moć i status. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. Tako npr. 5. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. ko radi taj i griješi.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. 2. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. 70 . To se ne čini namjerno. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. primjetit će da nisam savršena. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. to može odaslati poruku djetetu da prestane. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. 4. stav tijela. 2. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. možda se nekom neću svidjeti. Tako npr. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. možda ću pogriješiti. One mogu zamijeniti riječi. ali ponekad izraz lica. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci.

a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. Naravno da nisam savršena. razgovaraju i istražuju. ali kritika može biti korisna 4. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. neko će me kritizirati.2. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja. govoriš i upadaš joj u rijeći. sigurno je da se neću svima svidjeti. nemaju svi isti ukus. 3. svaki put kada si sa drugom osobom. namećeš joj se. sigurno. da. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . 5. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. 71 . Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. ako od sebe očekuješ da budeš savršen.

osjećaj srtaha. gubitak koncentracije. prekid normalnog života. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih. Majčinska ljubav. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. Ako mu pružamo ljubav. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. nedostatak samopouzdanja itd. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . bolje na one koje nisu ravni. ali to je refleksni osmijeh. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. teškoće sa spavanjem. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. Odgovaraju na sve vrste zvukova. U majci se stavraju kompleksne promjene. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. nemir. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. sigurnost.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. nedostatak novih iskustava. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. osjećaj tuge. toplinu. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. Nažalost. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. osjećanje bolesti i boli. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti. će vjerovatno imati izrazitije reakcije.

3. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Protest od odvajanja 1. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). Anksioznost Sigurna osnova 3. 1. Treca faza – faza odvojenosti. (Kada majka koja je istukla dijete. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. odvede dijete doktoru. Druga faza – faza očaja. a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. 2. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. a dijete sjedi mirno i igra se. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. Ovo se nastavlja kroz cijeli život. nesigurna su u sebe i plašljiva. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. Obrnuto. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Dijete prestaje da plače i bude tužno. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja.

dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. 74 . Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. To je naročito izraženo u adolescenciji. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. Ona sadrži dvije komponente: 1. 2. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. Međutim. Stah od nepoznatih osoba 1. skretanje pogleda i ubrzan rad srca.

2. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. ovisno o izvoru podataka. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. 3. Od tog broja. rad. 5. Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. 2. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. 5. Broj djece bez roditeljskog staranja varira. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. 4. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 .EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. 36% je napuštene djece. 3. zahtijevaju poseban tretman. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima.od beba. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. 41% su djeca bez oba roditelja. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. 4. 6. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1.

Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. „Kuća u kojoj imaju sve”. sredini. Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. a njihov razvoj što bezbolnijim. Vaspitač nastoji da im bude drug. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda. A kad malo porastu.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. poseban odnos. Oni bi. što je roditeljska ljubav. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. društvo.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. te pravilno izgrađenu ličnost.osoblja koje se o njima brine. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. poseban pristup. Npr. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. da njihove brige učini što manjim. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. tko se brine o djeci. TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. od prve šetnje po dvorištu. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. Općenito govoreći.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . navikavaju se da su „jadna djeca”. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. Učenje ove djece. Kako objasniti djeci sta je roditelj. Njegova uloga mora da bude ljubav. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. Od najranijih perioda. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. uglavnom napamet. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. naprosto.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva .

Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament.pouzdan). zahtijeva odanost.invertiranosti.suosjećajan.vedar).naivan. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan. sam sebi dovoljan . Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.analitičar. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi.pronalazi lakši put.optimizam.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.voli ljude i lako se sprijateljava. Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban.odan. sklon umjetnosti . Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan.pesimizma.izbjegava privlačenje pažnje. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.šarmer.često je depresivan i neraspoložen.praktičan.zadovoljan. više ili manje zavisnih .društveno je nesiguran . U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament .savjestan.osjećajan.inovativan.-sangvinik(spontan. Tvoje dijete 77 .prijateljski).ustrajan).odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.katkad može bit jako grubi netaktičan.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude.izbjegava sukobe.ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti.Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost. tih ali domišljat.mora biti u centru pažnje.Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama. -kolerik(pustolovan.obično je u pravu.dobar organizator .tih odan i vijeran. -flegmatik(strpljiv.živahan.uvjerljiv.dobrovoljno radi sve poslove. -melankolik(zamišljen.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima . djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno.dobar smisao za humor.posesivan i dominantan.

Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju.redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje . Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna .te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8. -Usporeno (suzdržano) dijete.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju. neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom.neredovne biološke funkcije. Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena . Nivo aktivnosti. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7. povlači 4.da li je dijete ushićeno ili se . 6. Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. 78 jedu spavaju i imaju stolicu 3.je ličnost. blag intenzitet reakcija.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5.pozitivan prilaz situacijama. Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji .dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9. Obim interesovanja.skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija .Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima . Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa. Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1.problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% . Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne. hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije.koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv.

Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava.nastavno osoblje. Što će reći. svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli . Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju.Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. nego se nalaze u stanju latencije.društvo. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. rodbina. Prema tome. drugim osobama. 79 . da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer . SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta. u prostoru i vremenu. u predsvijesti i podsvijesti. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina.

formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. njen prelaz u organsku materiju. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). On ne osjeća da misli. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. je naša svijest”. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. Materijalni svijet. psihoanalitičari navode više primjera: 1. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. sviješću čovjeka. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. 4. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. 2. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks). svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. Međutim. nije svjestan svoga postojanja. umije da pamti. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. I elektronski mozak umije da broji. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. 3. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. njegove svijesti. njihovu organizaciju. svijesnost sopstvene aktivnosti.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. ali duh ne može postojati bez materije. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili.

Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. 6. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. 4. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. 3. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. 2. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. ali ne zna da objasni zašto to radi. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. Postojanje posthipnotičke sugestije. 1. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo.našu svijest. sva uvježbana ponašanja. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. žilet). Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. uvežbano mišljenje. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. 81 .Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. derealizacija. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi). Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. ali čega nismo potpuno svijesni. ličnosti su depersonalizacija. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. 7.

Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. čudnog i zastrašujućeg pogleda. 2. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. Sumračna stanja 82 . Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. asocijacije oskudne. s afektom straha. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. samo na momenat. Kvalitativni premećaji svijesti 1. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. palevinja itd. Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. može da dođe k sebi. da su čudni. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. ima optičke ili akustičke halucinacije. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. Govor nerazumljiv.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. često dugo neupadljiva za okolinu. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Reakciono vrijeme je produženo. opažanje i shvatanja je otežano. Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. zbunjen. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. pažnja je sužena. i to najčešće terminalnim snom. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. orjentacija očuvana. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. koje potenciraju stanje straha. u strahu je. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. silovanja. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. uz veliki napor. Ove osobe su bradipsihične (usporene). Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. nerealni i bezizrazni. mišljenje je inkoherentno. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. kao i naglim povratkom normalne svijesti. strani. sopor i koma.

odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. 6. ukočeno tumara po kući. Ova se pojava načešće viđa kod djece. nekada u piđami napušta kuću. probuđena iz tog stanja. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja. jednu ličnost itd. 3. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. ali i kod shizofrenih. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. na jedan kompleks osjećanja. epileptičnih ili histeričnih osoba. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. luta ulicama. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno. 4. na jedan događaj. 5. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena.

Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 .oligofrenija. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. U anglo. i traumatska ostećenja ploda. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine. pouzdan. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. toksiinfektivna oštećenja ploda. 3. inkopatibilnost Rh faktora. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120. 2.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. poremećaji razvoja mozga i lobanje. Test inteligencije treba da bude objektivan. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . prije poroda. vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). poslije poroda. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. hormonske aberacije. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. u toku poroda. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

defekti vidnog polja. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom. 88 . gluhoča. teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. gubitkom vida. hiperaktivnošću. hereditet. emocionalnu atmosferu u porodici. hipoglikemije. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije.hiperkinezije. Dijagnoza . spasticitet. strabizam Neurosenzorni: agnozije. Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. epi napadi. nedostatak sinkinetičkih pokreta. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. oduzetost extremiteta. refleksna asimetrija. infekciom itd.u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju.Klinička slika . Afektivitet: emociolna labilnost. neurološkog. sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem. Svijest: krize svijesti.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost.

Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus. kordinacije. Tercijalna prevencija . Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. droga. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. lijekova. Sekundarna prevencija . profesionalnu obuku. motorike. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima. školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. natalne zaštite. bolje edukacije. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. savjetovanja u porodici. Izbjegavanje rtg snimanja.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne.obuhvata rani tretman retardacije. poboljšana ishrane.

ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. te dovodi do smetnji ili oštećenja. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. Emil Kraepelin je u 19. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. kao definiciju ličnosti. stabilan je tijekom vremena. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. a koji su trajne prirode. Ipak. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. Osim toga.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. Karl Jaspers je 1910. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. kritičnost. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. dakle cijeli svoj opus djela. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. melankolike i flegmatike. misliti i raditi. strpljivost. temperamenta. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. H. percipirati. kolerike. pervazivan je i nefleksibilan. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . Eysenek. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja.

a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. da se samo njima smije). Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out").samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. osjećaj da se uvijek govori o njima. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. Model je stabilan i dugog trajanja. Skupina B. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. ovisne i 91 . paranoja). odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. emotivnom. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. Proces nijekanja. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. predrasude. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. Dramatična. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. poricanja. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. Samo kad su te crte nefleksibilne. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. ili pak želi. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. ali to ne može. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. Skupina C. Skupina A. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. riječ je o poremećaju ličnosti. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. narcisoidne. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima.

manjak bliskih prijatelja. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . pasivne agresije i hipohondrijaze. pasivnoagresivnih bolesnika. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Bolničko okruženje i liječnički. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. a kao posljedica takvih rezoniranja. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. riječima ili događajima. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. posebno kod ovisnih. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. ljutitih ispada ili protunapada. i brzih. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. Poremećaji ličnosti . Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. Uz to su prisutni stalno gunđanje.opsesivno-kompulzivne ličnosti. očita nezainteresiranost. emocionalna hladnoća i otuđenost. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. niti shizofrenije.

Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. a ne javljaju se ni psihotične epizode. individualna i grupna. razna praznovjerja. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. neprimjereni i suspregnuti afekti. U liječenju se koristi psihoterapija. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. Poremećaj ličnosti . posebno antidepresivi. a to su histrionski. stereotipan). Osim toga. zavodljiva i provokativna. somatizacijski poremećaj. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. javlja se i podozrivost. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. ali i lijekovi. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. emocionalne i eratične skupine. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. dramatične. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. telepatiju.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B.spomenuta simptoma. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. narcisoidni. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . preopširan. Osim toga. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. tzv. negiranja. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. postojanje "šestog čula").

moći. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. izuzetnosti. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. sebični i pretjerano zahtjevni. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. kao što je već rečeno. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. među-osobnih odnosa raspoloženja. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . Oni su egocentrični. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu.svezi s osobnom važnošću. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. Ovo stanje smatra se doživotnim. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. kajanja i krivnje. ali i genetski faktor. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. iskazuju potrebu da im se divi. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. ljepoti i idealnoj ljubavi. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. Takove osobe. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Uz to. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Međutim. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Također. ili upale mozga (encefalitis). Nije redak ni arogantni nastup. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu.

u porodici. depresivna ili povučena. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. 95 . uspostavlja zrele međuljudske odnose. drugi ljudi se prilagođavaju njima. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. stiče obrazovanje. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu. prežderavanje). među bliskim prijateljima.samoubistvo . kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. frustrirana. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. Na primer. Ostale društvene posledice poremećaja . Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. psihoaktivnih supstanci. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca.slabo radno postignuće .međuljudskih odnosa. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. zlouporaba droga. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. opsesivno–kompulsivni poremećaj. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. seksualna disfunkcija. Osjećaj ljutnje je intenzivan.nasilje u braku . Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Kao posljedica. Sa druge strane. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola.zlostavljanje dece . poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. bipolarni afektivni poremećaj. na radnom mjestu. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. Do određenog nivoa.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. U isto vrijeme. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. nasilje. depresivni poremećaj. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. generalizovani anksiozni poremećaj. poimanja samog sebe. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba.

Preduvjet zdravlja je upoznati. Cilj psihoterapije je. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. osobito nestručne osobe. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. kratka analitički orijentirana terapija. u početku. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. SINDROM IZGARANJA 96 . da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. uspostaviti kontrolu ponašanja. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. tj. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. Često se događa da. suportivna terapija). Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. prihvatiti i mijenjati sebe. a što u većini slučajeva nije točno.

tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. nemotivirani za posao. Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. 97 . toplina). gubitak seksualnog interesa. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. gubitak osjećaja osobne vrijednosti. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. posredna traumatizacija pomagača. osjećajno prazni i obeshrabreni. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. izostajanje sa posla. srdžba kao česta emocija. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. sumnjičavost. stimulirajućih sredstava. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. gubitak zanimanja za klijente. učestali sukobi i agresivni ispadi.1. cinizam. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. povlačenje u socijalnim odnosima. duhana. I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. povećana upotreba alkohola. 2. kako vezan za sebe kao pomagača. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. To su prije svega socijalni radnici. 3. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. tjelesni simptomi (glavobolja. psiholozi i zdravstveni radnici. negativizam. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. reakcija kontratransfera. učestalo. bolovi u leđima. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja.

strah od bolesti. -nejasno definirana pravila nagrađivanja. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -neprepuštanje dijelova posla drugima. -nejasna podjela posla. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. potiskivanje. zagušljivost). POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. depresivnost. To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. postojanje privilegija. hronični umor. strah od vlastite smrti. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. -nejasna organizacijska struktura. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. vrućina ljeti. loše osvjetljenje. prisilne misli. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. neprikladan i neopremljen prostor. ljekova. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. povećano konzumiranje alkohola. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. Ove. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. osjećaj bespomoćnosti. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. razdražljivost. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. buka. -stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. žalost. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). probavne smetnje. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost.

rivalitet. procjene. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla.IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. centraliziran. -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. -Koje misli. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. autoritaran. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir). predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje. -ne poticanje duha zajedništva. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). natjecanje. -Šta su znaci upozorenja?. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata.

. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. stavove. korištenje alkohola.ne obećavajte previše. . . raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. npr. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom. cigareta. tendencija izolaciji). ponašanje (razdražljivost. cinizam. struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti.Orjentir na samoohrabrenje. Osvještavanje simptoma stresa.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. obitelj. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 .Dozvoliti sebi da se odmorimo. Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. -osjećaje (depresiju. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. broj pogrešaka u poslu. lijekova. -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . Promatranje unutarnjeg dijaloga . kafe. bespomoćnost). -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. zabavu. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. -Prihvatanje malih zadataka. -pregled nad onim što smo radili jučer. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. pojavu sitnijih bolesti.Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. kriticizam. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”.

Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. autogeni trening. šetnje. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. Pasivna relaksacija: čitanje. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9.mišićna relaksacija. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. slušanje muzike. Ko su moji saveznici. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->