PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teko je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledita. Ako bi se polo od etimolokog tumaenja rijei psihologija onda bi s obzirom da rije psiha znai dua, a rije logos nauka, psihologija bila nauka o dui. Meutim kako je rije dua prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o dui za psihologiju mogao bi nas navesti da govorei o psihologiji mislimo na razliite metafizike probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao to su ta je dua , da li je dua smrtna ili ne, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne prouava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i to prouava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se estoke polemike koje pokuavaju dati odgovor na pitanje ta je psihiki ivot. Na jednoj strani nalazile su se idealistika, a na drugoj materijalistika shvatanja psihikog ivota. Pristalice idealistikog shvatanja smatraju da je psihiko (dua) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalistikog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grki filozof nastoji da pojmu dua da materijalistiki karakter. Trebalo je da proe dui niz godina da bi materijalistiko uenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivaa dijalektikog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo uenje po kome postoje tri vrste due vegetativna dua svojstvena biljkama, vitalna dua svojstvena ivotinjama i ljudima, i razumna dua svojstvena jedino ovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naroito uvoenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve znaajnije mjesto. Dijalektiki materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajui pojam psihikog ivota, od vrlo jasne injenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektiki materijalizam ui da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan nae svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima razliite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve sloeniji. Razvojem materije dolo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifinih i sloenih, i najzad do formacije specifinih struktura bjelanevine. Tek kada je dolo do formacije ovih visoko sloenih oblika materije u vidu bjelanevinastih elemenata, tek tada se poelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo ivot. Poznato je da i pojmu ivoga postoje razliite diferencijacije i stupnjevi, poev od najprostijeg oblika ivog do najsloenijih stupnjeva ivih bia. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloenije materije i pojavom visoko sloenih ivih bia pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te sloene ive materije, koje se i naziva psihiki ivot.

Kornilov govori o tome da je psihiki ivot najvii proizvod na specifian nain organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalistiko shvatanje o pojmu ivoga onada je logino da se psihiki ivot i ne moe nikad shvatiti kao neto to se nalazi izvan materije. Duh ne postoji nezavisno od tijela kae Lenjin. Miljenje se ne moe odvojiti od materije koja misli kae Marks. Uenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihiki ivot ustvari svojstvo ive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana iva materija, ovjekova linost koja je okruena materijalnim svijetom, ne moe ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono to se u materijalnom svijetu dogaa, a to je potpuno nezavisno od ovjekove linosti, ipak na razliite naine utie na nju, dejstvujui na njen specifian organ-ovjeiji mozak. Preko njegovih ulnih organa stvarajui u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjanjavanju problema psihikog ivota dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono to se u realnom svijetu dogaa i ima materijalistiki karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihiki ivot, svijest ovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihikog ivota. Bez mozga nema osjeaja, opaanja, miljenja i svijesti, nema psihikog ivota uope. Da je mozak zaista nosilac psihikog ivota, moemo se uvjeriti na oigledan nain, kod visokih transferzalnih lezija kimene modine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneu mozga i niih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i neto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontrolie ni jedan nii dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadraaje. Pa je ipak, psihiki ivot takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremeaja, sve dok je bolesnik mogao da die i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiliina krvi. Problem odnosa mozga i duevnog ivota dugo vremena postavljan je tako da su psihike funkcije iskljuivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konano sa sigurnou utvrene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraivanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihikom ivotu neobino vanu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Meutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt poinje da koi i ograniava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve znaajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U ovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadraaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces koenja i odabiranja. Baza je izvor nadraaja, a korteks izvor koenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces koenja slabi, a istovremeno se oslobaaju subkortikalni afektivni automatizmi to moemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili pla).

Na osnovu svega, moemo grubo da kaemo da je kora velikog mozga sredite intelektualne sfere, a baza mozga sredite nagonsko- afektivne sfere. Meutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihika manifestacija uvijek kompleksna i sloena od brojnih elemenata, koji se uzajamno proimaju i prilagoavaju uslovima ivota. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u sluaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa ine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obino smatraju isto tjelesnim, u stvari zavise od psihikih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utjeu na varenje, menstruaciju, opte stanje ishrane organizma pa ak i na tonus glatke i popreno prugaste muskulature. S druge strane, najvii psihiki procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje titnjae se odraava na psihike procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odraavaju na cjelokupan psihiki ivot. Moramo imati pred oima da su psihike i tjelesne pojave u stvari dva vida istog ivotnog (biolokog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihiko zbivanje u ovjeku.U svom izuavanju tog psihikog zbivanja, hoemo da saznamo ta ljudi doivljavaju i kako to doivljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doivljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i naine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihiko zbivanje nego samo njegovu patoloku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naune grane, prouavaju samo bolesne pojave i stanje kod duevno poremeenog ovjeka. Granica imeu psihologije i psihopatologije ne moe nigdje da se otro podvue, poto se na svakom koraku susreu granini sluajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

IDEOLOO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideolokim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja sloen i teak zadatak, prije svega to onaj ko eli da analizira ovu materiju nae se pred krupnim problemom koje psiholoke kole da odabere kao najznaajnije. Odabrati od mnotva kola i pravaca ono to je najtipinije predstavlja nezahvalan posao. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naune discipline kao to su kosmologija, etika i nauka o saznanju. U tim naukama tretiran je i problem ovjekove prirode. Dakle psiholoki problemi su prouavani u vezi sa drugim problemima. Iz poetka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija, a kasnije na osnovu posmatranja. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. U 16 vjeku uan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled ovjeka s potpunom tanou odgovara duevnim osobinama ovjeka. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno moge po spoljanosti ovjeka suditi o njegovom karakteru i psihikom ivotu. U 17 vjeku Lafaterovo uenje o fiziognomici ukazuje na to da se karakter moe odreivati po obliku i izrazu lica, po formi nosa, oiju, brade itd. Poetkom 19 vjeka javlja se Galova frenologija prema kojoj se upoznavanje karaktera i ovjeijih umnih sposobnosti moe postii oblicima ispupenja lobanje. ak i Kremerovo uenje o konstitucionim tipovima predstavlja oivljavanje starih nenaunih shvatanja. Poeci naune psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. Karakteristika naune psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom rijeju Eksperimentisanje. Osnovna karakteristika ovog metoda je vjetako izazivanje prouavanih pojava, variranje uslova i mogunost verifikacije. Ispitivanja su se vrila u instititima uz pomo aparata za precizno mjerenje. U poetku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjeaji ili senzacije, proste i sloene reakcije i elementarna osjeanja. Psihoanalitiki pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni ovjekov ivot. Psihoanalitika psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska, kao rana nauna psihologija. Tvorac psihoanalitikog pravca je Sigmund Frojd. Kroz svoju praksu Frojd je doao do zakljuka da u lijeenju neuroza treba napustiti hiopnozu, koja je tada bila izbor u lijeenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija.kao osnovni analitiki instrument. Psihoanalitika teorije se ne moe smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog ivota mjenjao i dopunjavao svoje uenje. Psihiki ivot ljudskih bia prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. Svjesno je manji i relativno beznaajan dio. Pored svjesnog JA postoji i nesvjesno, koje je izvor skrivenih snaga koje ine onu mo koja se nalazi iza ljudskih akcija izmeu svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali vie slii svjesnom. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono to je potisnuto. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono eli, ono tei, jednom rijei ponaa se slino linosti.

Izmeu svjesnog i nesvjesnog moglo bi se rei uvjek je ratno stanje. Ljudska bia od roenja ue da je sve ono to je u vezi sa seksualnim ivotom sramno. Od poetka drutvo namee snane zabrane, tabue i svesno JA reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. Meutim potisnute elje ne prestaju da budu aktivne, one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki nain vre pritisak na svjesno. Cjelokupan ivot se organizuje oko Ega ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. u kome se nalaze jake seksualne elje. Za mnoge od njih svjesno JA i ne sluti da postoje, a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. Borba izmeu libida i Ega poinje u periodu odojeta. Najranije zadovoljstvo novoroene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. Frojd smatra da je muko djete zaljubljeno u svoju majku. Budui da je zaljubljeno u majku, djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). Istina djete moe i voljeti svog oca i u tom sluaju ono je ambivalentno prema njemu, ono ga i voli i mrzi. itava ta situacija sa snanim ljubavnim izlivima i ljubomorom, sa neizbjenim sukobima i potiskivanjima, uslovljava ogroman stres koji moe biti bezkrajni izvor emocionalnih poremeaja. Rezultat Frojdovih prouavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID, EGO, i SUPER EGO-svijest. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporie u sebe roditeljski ideal, usvaja ga kao dio sebe, kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. Frojd u svom uenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najveih njegovih greaka. Meutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije.najpoznatiji Frojdovi uenici Jung i Adler, poli su svojim putem. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. On je unio daleko vie mistike, i vratio se na neka metafizika uenja, tako, da njegova shvatanja nemaju neku naunu vrijednost (uenje o sudbini). Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog, to oznaava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeuju i oituju kroz individualno nesvjesno. Tvorac je pojmova introvertan , ekstrovertan i individualizacija . Adler tvorac takozvane individualne psihologije, naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihikog ivota i znaaj ranih doivljaja. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon ve nagom za vladanjem, volja za moi i elja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. Autor je pojma stil ivota , to oznaava karakteristian nain pojedinca u izraavanju svoje linosti i u postizanju svojih ciljeva. Neoanalitiari i eksperimenalni analitiari pokuali su prouavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitika uenja. Osnovna zamjerka im je to u tumaenju socijalnih i socijalno psiholokih pojava zanemaruju ekonomske faktore. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske tekoe potiu od traume roenja. Po njemu roenje, iako fizioloki akt, predstavlja intenzivan ok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobaa u anksioznim situacijama. Prema njemu to znai prvu ivotnu traumu, najintenzivniju, u sutini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke.

Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokuaj simbolinog sjedinjenja sa majkom. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. andor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj to su oni uvijek bili bez ljubavi. On je insistirao da analitiar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent moe priznati svoje nedostatke. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore, upravo faktor kulturu . Za nju sukob izmeu elja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. Horni stavlja u prvi plan vanost interpersonalnih odnosa, sadanjost i poslijedice. Ona se ne slae sa uenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. Lazarik je sluei se odreenim testovima pokuao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici preteno identifikovali. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski sluajevi, dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristino naglaavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihikog ivota. Pavlov osniva teorije o uslovnim refleksima. Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziolokim elementima a to ini osnovu za formiranje specijalne kole Refleksoloka kola . Sutina Pavlovljevih shvatanja lei u tome da se koriste adekvatne drai koje stvaraju uroene, bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih drai (svjetlosnih ili zvunih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze, koje kasnije omoguavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne drai, a ouva samo indiferentna dra. Tako npr. davanje hrane psu (adekvatna dra) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna dra) poslije vie puta obavljenog eksperimenta moe usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinoenja hrane. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve kole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa, uhodanih tokom razvoja jedne individue, ipak je neshvatljivo da se jednim istim neuroloko-fiziolokim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihika zbivanja u kompleksnoj ovjekovoj linosti, pa samim tim i mnogi psihopatoloki poremeaji.

METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi nainima, vrstama, organizacijom i procesima istraivanja, sve sa ciljem dobijanja novih naunih saznanja, odnosno za nauno objanjenje neke pojave, tj. svjesnih psihikih procesa i ponaanja, te za njihovo predvianje. Karakteristike metodologije u odreenoj nauci zavise od problema, predmeta i ciljeva istraivanja u okviru te nauke. Najee se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: - introspekcija (samoopaanje, unutranje opaanje) - ekstrospekcija ( vanjsko opaanje)

INTROSPEKCIJA Metoda samoopaanja (introspicio gledam unutra), predstavlja posmatranje i saoptavanje o doivljajima u trenu dok se dogaaju u nama ili neposredno nakon toga. Njome su otkriveni ulni kvaliteti, receptori, mnogo o procesu asocijacije i rjeavanju problema, faktori opaanja, tumaenje snova i slicno. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu- on istovremeno i posmatra i doivljava. Inae, introspekcija se moe odvijati na razne naine: 1. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela, dogaaji, osobe, situacije; bez priprema osoba iznosi istraivau doivljaje kroz predstave, rijei); 2. impresija (ispitivanje ulnih utisaka); 3. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje sloenih psihikih procesa; odnosno, ta nam je zapravo u svijesti dok mislimo, pri emu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihike procese). Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne moe primjeniti na itavo podruje psihologije (npr. na djecu, mentalno zaostale osobe i sl.) , zatim postoji mogunost pojave otpora u saoptavanju svojih doivljaja, te sklonost dotjerivanju i nemogunost provjere iskaza. Prema tome se najese kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zakljuujemo o psihikim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podraaja i reakcije. Njome se ispitivaju zakonitosti psihikih procesa, povezanih sa psihofiziolokim procesima u organizmu.
1.

Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u uem smislu (registrovanje reakcija i ponaanja organizma u datoj situaciji);

2. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali, niti oekivali. Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju);

3. sistematsko prigodno posmatranje - unaprijed znamo predmet i cilj, plan, kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati, registrovanje svega znaajnog za eljenu pojavu; 4. eksperimentalno posmatranje - najvii stepen sistematskog i planskog posmatranja, otkriva od ega zavisi javljanje i ta uzrokuje neku pojavu; 5. registrovanje ponaanja razliitim aparatima - instrumentima za mjerenje vremena, za mjerenje intenziteta drai, aparatima za slikanje, kamerama, elektrodama. Ovo omoguava detaljnije ulaenje u prirodu pojave, dobijeni podaci su trajni, objektivni, kvantitativno izraeni, ali su posredni pa ih je teko tumaiti; 6. analiza proizvoda djelatvosti - analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psiholokim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu. Prema zadatku i cilju, tehnike istraivanja u psihologiji dijelimo na: - tehnike prikupljanja podataka - tehnike obrade i prikazivanja podataka

TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Meu mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najee se koriste: -eksperiment; - intervju; - upitnik; - anketa: - voenje dnevnika i dosjea (historija sluaja); - sociometrijski postupak; - skala procjena; - prouavanje dokumenacije; - radna proba; - analiza sadraja; - testovi;

EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje odreenog doivljaja ili ponaanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: - zavisna ili kriterijska varijabla (ono to se eli ispitati); - nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogui utjecaji na zavisnu varijablu).

INTERVJU
8

Intervju je neusiljen i elastian razgovor sa ispitanikom u etiri oka. Neki ga definiu i kao profesionalnim ciljem usmjeren razgovor. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja, kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. Uglavnom slui kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomo drugih tehnika. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru (bitan je ponekad spol, dob, nain govora, dranje, stav prema temi o kojoj razgovara); i intervjuiranome - ne mora biti motiviran za razgovor, moe se bojati sudjelovanja u razgovoru. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani, polustrukturirani i strukturirani intervju. Nestrukturirani intervju esto nastaje spontano i sluajno. Npr. istraiva razgovara s uenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraivaka pitanja ili uitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na odreene aktivnosti u koli vezane za primjenu novog didaktikog modela. Polustrukturirani intervju zadrava donekle prirodnu i nenamjetenu atmosferu, ali je ipak sam intervju voen od strane istraivaa. Voenje je vrlo fleksibilno i ispitiva e se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa eljene teme ili kad eli razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. Za polustrukturirani intervju ispitiva ima osnovne natuknice u kojima su naznaene osnovne teme o kojima e se voditi razgovor. Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. To su pitanja na koja se ne moe odgovoriti sa "da" i "ne". Na taj nain daje se mogunost informantu da slobodnije iznese svoje vienje problema. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost), neekonominost ukoliko se radi o vise ispitanika. UPITNIK Upitnik moemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa, koji uglavnom ima 2 znaenja: - anketni upitnik / list koji slui za prikupljanje podataka kao to su npr. opi podaci o pojedincu, ispitivanje javnog stanja i sl.) - upitnik ili test linosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina linosti (npr. optimizam- pesimizam i sl.) Naroito su vani redoslijed pitanja, uvodna pitanja, trajanje primjene, da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uope ele. Vano je postii da ispitanici odgovaraju iskreno, te ako je neophodno, zagarantirati im anonimnost. Prednosti: ispitivanje se moe, ali i ne mora sprovesti anonimno, moe obuhvatiti vie ispitanika i obrada odgovora se moe standarizovati. Nedostaci: mogunost ispitanika da kontrolie svoje odgovore.

ANKETA Kada se upitnik, intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije,sa ciljem da bi se saznalo neto novo o stavovima, ubjeenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada, govorimo zapravo o anketiranju.
9

Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena, prosta i kratka, odreena i konkretna. Prednosti i nedostaci su slini onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. VOENJE DNEVNIKA I DOSJEA Voenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponaanja kroz dui vremenski period, svog ili tueg. Registrira se ponaanje u prirodnim uvjetima. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se deavaju prirodno, bez istraivake intervencije. Nedostaci: dugotrajnost, vrijednost zapaanja je samo individualna, usporeivanja neopravdana. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak moemo definisati kao utvrivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj, unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. Sama tehnika kojom se utvruje mjesto pojedinaca u grupi, bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije saraivali, odnosno da oznae one sa kojima ne bi eljeli saraivati. Na osnovu dobijenih rezultata moemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi, to se moe prikazati pomou sociograma. Sociogram je grafika shema gdje se vizualno mogu jednostavno uoiti meusobni odnosi lanova u grupi.

U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: - popularan - kontroverzan - odbaen - zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogunosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa meu pojedincima. Nedostaci: opasnost od nekritine primjene.

SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraivaki postupak kojim se prikupljaju injenice o stepenu, intenzitetu i kvalitetu izraenosti nekih psiholokih pojava. Pritom se koriste razliite skale mjerenja uraene po nekorn redoslijedu, gdje jedan ili vie ocjenjivaa procjenjuju neku psihiku osobinu ili proces.

Procjene se mogu oznaavati brojevima, kategorijama i grafiki. Tehnike skaliranja se koriste najee za ispitivanje psiholokih pojava koje je teko kvantifikovati, npr. mjerenje stavova. kolsko ocjenjivanje je takoer jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. Ovaj vid vrednovanja uenikih znanja ima nedostatak to svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. Numerike skale koje se

10

koriste u psiholokim istraivanjima preciznije odreuju brojne vrijednosti ispitivane psiholoke pojave.

PROUAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najee prouavaju u nastavnikom i odgajateljskom radu su kolska svjedoanstva i pisane karakteristike o osobinama linosti i ponaanju uenika. U razliitim prilikama prouavaju se i dnevnici pisma i biljeke koje su ispitanici nainili. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom; dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. Nedostatak: nepouzdanost i netanost podataka koji se u dokumentu nalaze. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti odreeni posao ili manifestirati neku vjetinu, te se na osnovu rezultata zakljuuje: - koliko je ispitanik za odreni posao osposobljen, odnosno koliko je ovladao odreenom osobinom - kolike i kakve su njegove specifine sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za odreeni posao ili manifestiranje vjetine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje odreene radnje. Prednost: jednostavnost. Nedostatak: nesigurnost prognoze.

ANALIZA SADRAJA Analiza sadraja je postupak za klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najirem smislu rijei, prema njihovim sadrajnim i formalnim karakteristikama, a u skladu sa unaprijed utvrenim pravilima. Analizi se najprije podvrgava sadraj poruke, a na osnovu sadraja i drugih karakteristika poruke zaljuuje se o osobinama tvorca poruke, kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. Prednost: poruka se moe itati izmeu redova, tj. Moe se doi do podataka koji se ne daju direktno. Nedostatak: opsenost posla kada se eli provesti tana i sigurna analiza.

TESTOVI Z. Bujas definie test kao standardizovani postupak pomou kojeg se izaziva odreena aktivnost, a onda s uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji.
11

Za razliku od veine tehnika prikupljanja podataka, testovi su pravi mjerni instrumenti, to meu ostalim znai da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost, pouzdanost, objektivnost i dr.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: - Testove sposobnosti - mjere ne rezultat uenja, ve preduslove za uenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u razliitim i u istim aktivnostima. One potiu iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika), psihomotorne sposobnosti (izvoenje brzih, spretnih, meusobno povezanih pokreta), te mentalne sposobnosti (najvie inteligencije) - Testove linosti - njima ispitujemo pojedine aspekte linosti, koji odreuju njenu strukturu. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte linosti, prisutne kod svih ljudi u veem ili manjem pomjeru. Mjere se testovima poput Cattelovih, Ajzenkovih, Belovog inventara i sl. - Testove znanja - utvruje se nivo znanja, navika i vjetina, steenih uenjem i vjebanjem. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja, istovremeno, moe se provjeriti znanje iz cijelog gradiva, ocjene su objektivnije, iskljuena subjektivnost ispitivaa, ispitivanje bre i racionalnije. Vano je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila, njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. Prednost: omoguuju mjerenje postignutih znanja, objektivni su i ekonomini u primjeni. Nedostaci: ispituju se uglavnom statina znanja, ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalaljive ispitanike. .

KONCEPTI PSIHIKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL

12

Nesvjesno je temeljni pojam, a ine ga sve elje, misli, doivljaji, uspomene, koji su potisnuti iz svijesti, jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponaanja. Tako nesvjesno brani linost od krivnje i kazne. Potisnuti sadraji izraavaju se simboliki u snovima, umjetnikom djelu, neurotskom simptomu, omakama, propustima. Podruje nesvjesnog je najvee i do njega moemo doi samo uz pomo drugih. To je mnotvo sadraja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadri sve ono negativno u ivotu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se eli probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjeanja ili porivi toliko su uznemiravajui (pod neke od uznemirujuih nesvjesnih tema spadaju incest, mrnja prema brai i sestrama, roditeljima, suprunicima ili sjeanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjeaja anksioznosti. U nesvjesnom se nalaze: 1. sadraji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najvie 2. nesvjesno znanje i informacije koje imamo, ali nikad nisu prele kroz nau svijest i nisu nauene 3. iskustva koja imamo, ali ih ne moemo verbalizirati. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava, tenji i osjeaja kojih ne moemo postati svjesni u obinim okolnostima, ali moemo psihoanalizom (primjenjujui tehniku slobodnih asocijacija), analizom snova i simbola, ili hipnozom. Predsvjesno su sadraji kojih se ipak moemo dosjetiti, i dovesti ih u svjesno, jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. Svjesno ine opaanja uvjetovana djelovanjem podraaja izvana, ono to je u datom trenutku u sreditu nae pozornosti. Svjesnost se sastoji od onoga to smo toga trenutka svjesni. Moemo rei da svjesnost odreuje ono to se u realnosti zbiva. Najee svjesnost odreujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi, drugima, vremenu i prostoru, tj. prema tzv. "stupnju testiranja realiteta". Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje odreenu psihiku energiju koju stvaraju uroeni nagoni. To je tumaio zakonom o ouvanju energije, ili ekonominou, koja ukljuuje distribuciju, transformaciju i utroak emocionalne energije. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode; oni trae trenutano pranjenje (ispunjenje) s namjerom odrati napetost to je mogue manjom. Ovaj tip pranjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni nain funkcioniranja psihikog aparata, pri emu je on sakriven i maskiran, a oituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. STRUKTURNI MODEL Psihiki aparat se, prema strukturnom modelu sastoji od: 1. ID (ono) je uroena komponenta linosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadri sve ono psiholoko kod pojedinca, sve ono naslijeeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihika energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida.
13

Id je sredite svega animalnog, neogranienog, ivotinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ogranienja, pravila, ne eli biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihiku napetost. On je iracionalan, narcistian i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon). Sadri potisnute ideje i afekte, a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Id je slijep i gluh i ne boji se, nema osjeaje, sadri samo libido (psihika energija koja tei ugodi, elja) ili destrudo. Psihika energija ida tei za ugodom, a postizanje te ugode odvija se po naelu nagonske ugode, to znai da se prvo osjea napetost, a kad doe do realizacije nastupa oputanje. Id sadri potisnute ideje i afekte, koji su suprotni zabranama i normama ponaanja. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. Seksualni i agresivni nagon, libido i destrudo, eros i thanatos. EGO Prisutan je kod odraslog ovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Freud kae da je Ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograniio, usmjerio. On je onaj koji usmjerava linost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgaa je. On zna planirati da bi doao do zadovoljenja na realan nain. Sposoban je na promjenu. Raspolae kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida. SUPER-EGO (nad Ja) je dio linosti koji se najkasnije razvija. Nije uroen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni uvar linosti. Na temelju usaenih normi on sudi to je dobro, a to loe u postupanju linosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomae da superego ne ode previe u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. Njegove funkcije su: savjest (osjeaj krivnje); samopromatranje; funkcija ideala (osjeaj manje vrijednosti). Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal - razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjeaj ponosa i vlastite vrijednosti. Ego-ideal je nain kako se ponaanjem moe zadovoljiti autoritet, tj. uzor, prema kojem se nastoji oblikovati, stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). Savjest - razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha. Savjest izaziva osjeaj krivnje i grijeha. Ego se podinjava superegu zbog straha od kazne, a idealu zbog ljubavi. Od tri strukture koje ine linost za Freuda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini linosti. Ego je rasporeen u sve tri strukture, ali ga najvie ima u predsvjesnoj, dok superega najvie ima u svjesnoj.

MEHANIZMI ODBRANE

Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego slui za odbranu od nagona (tj. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnoljive tenzije afekata. Oni su nesvjesni psihiki procesi koji ublaavaju anksioznost i eliminiu konflikt. Osnovni cilj im je narcistika
14

zatita, izbjei svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane mogue je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne linosti se veoma uspjeno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u sluaju kada strah stupi na scenu Ego osjea potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutranjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihikog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnotee poslije poremeaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postie, najprije, rastereenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije odravanje ravnotee, stvara se stanje opasnosti. Previe visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotina i moralna. Anksioznost se rjeava koritenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotine odbrane - halucinatorna projekcija, psihotino poricanje, iskrivljavanje). este su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcistike odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponaanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premjetanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt meu dijelovima psihikog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i drutva, stvara stres i tjeskobu. Ukljuujui mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno drati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom ivotu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fizioloka homeostaza odgaanjem ili preusmjeravanjem naglo pojaanih biolokih poriva, kao u adolescenciji kad su izraenije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u ivotu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsenih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u kotac s nerazrijeenim konfliktima s vanim osobama, bilo ivima ili umrlima. Ego pokuava gratificirati koliko je god mogue vie nagona Ida bez ugroavanja od kanjavanja bilo Super-ega, bilo drutva. Ukoliko nije svjestan takvih elja, ovjek ne moe prema njima izravno djelovati. Odbrane ga tite od kazne zbog krenja drutvenih pravila. Takoer ga tite od osjeaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog elje da se prekre pravila koja donose roditelji i drutvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost ouvanju obrazaca ponaanja, emocija i misli kojima su se osobe sluile u dotadanjem ivotu. Fiksacije osobe odreuju koji e se tipovi konflikata, moda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i odreuju koji e se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane ivotne traume, a naroito gubici (stvarni, prijetei ili osvijeteni), mogu dramatino promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naroitu opasnost jer oteuje jo nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i ini osobu podlonom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem ivotu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Meutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome moemo promatrati kao neuspjene odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pruaju nesvjesno olakanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao to je priskrbljivanje posebne panje voljenih osoba ili lijenika (sekundarna dobit).

Najei mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najei mehaniza, odbrane i slii na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj nain ublaava anksioznost i eliminie konflikte. Odvija se bez uticaja nae volje i zbiva se u naem nesvjesnom. Deava se tokom cijelog naeg ivota. to je Super-ego stroiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greke u pamenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristino za histeriju, premda se esto javlja i u drugim psihoneurotskim i psihikim poremeajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoeljni instiktivni zahtjevi odstrane i dre izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraeno u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge dogaaje iz djetinjstva. Kada Ja ne moe dobro potisnuti odreeni dogaaj ili osjeanje, potisnuti sadraj pree u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i esto stvara simptom neurotskog poremeaja. Ovaj mehanizam odbrane uva neprijatne sadraje doivljenog van svjesnog i sprijeava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjeanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne eli razmiljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logikih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se esto koristi u svakodnevnom ivotu. Racionalizaciom pokuavamo objasniti ponaanja koja nisu etiki ispravna, skida se krivnja, izmiljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, greku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kanjenje na posao ili sastanak. Kiselo groe Pr. ljudi koji ne uspiju upisati eljeni studij, pa tada omalovaavaju profesiju koju su prvobitno eljeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za trebere). Slatki limun Pr. pojedinac hvali upravo ono to je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega ba ono pravo. Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaa neki model iz okoline. To je jedan od najvanijih mahanizama u razvoju linosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omoguuje da se lake nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspjenom osobom; razliitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se moe identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija moe imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomae pojedincu u zrelijem ponaanju nudei sticanje osjeaja sigurnosti. Negativni uinci se viaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne moe da izdri navalu straha, moe se identifikovati sa muitelem, agresorom (zarobljeniki, logori, otmice). Pr. Djeak se divi svome ocu, pa oev uspjeh dioivljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doivljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraanje na ranije obrasce ponaanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraanje unazad. Ovaj mehanizam se sree u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i poinjemo se ponaati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraa u ranije faze razvoja (u djejoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

Pr. Udaranje predmeta za koji smo zapeli; bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam, koji zapoljava nesvjesni dio Ega, kroz koji se unutranji impulsi i osjeaji koji su neprihvatljivi linosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Osoba svoja osjeanja, fantazije, elje, porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. Najee se proiciraju u drugog osjeaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava, ato su najee agresivni osjeaji (on mene mrzi). Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. Ovaj mehanizam karakteristian je za psihotina stanja, ali se projekcija esto javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su elje roditelja da djeca izaberu odreeno zanimanje. Ogovaranje je takoer projekcija, koje dobrim dijelom proistie iz potrebe da ono to u nama ne valja, to ne moemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. Vlastite elje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek eli biti bolja od drugih) Negacija opaaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku, ve u obliku negativa, tako da se opaaji nalaze u svijesnome, ali okrenuti u svoju suprotnost. im se neki nepoeljni opaaj ili misao priblii svijesti ili ue u nju odmah se negira. Tako bolesnici koji su bolesni od najteih bolesti ne poriu da su bolesni, ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj, lakoj bolesti. Pr. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i lijenike smatraju nesposobnima, uvjeravaju sebe da e dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premjetanje osjeaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. Kao obrana, pomak doputa simbolinu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. Reaktivna formacija (preobraaj u suprotno) jedna je od bazinih ego-obrana koja osnauje jedinku da oituje neprihvatljive impulse pretvarajui ih u sasvim suprotne oblike. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristina za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu, ali se susree i u drugim psihoneurozama. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline, osbito dragih osoba, on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje isto,uredno. U sluajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja, odnosno razvoja ega, ona se moe odraziti kao sastavni dio karaktera. Reaktivna formacija - omoguava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost, omoguava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naih elja.

Pr. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. Pr. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete moe maskirati majino potisnuto neprijateljstvo prema njemu.

18

Intelektualizacija - objanjenja sloenija nego u racionalizaciji, osoba se slui teorijskim, znanstvenim objanjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponaanje, procjenu. Pr. Obrazloenje invaliditeta pacijenta kroz nuenje medicinskih razloga za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakteristian za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi to pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doivljavaju. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje, koje se sjeamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. Poricanje je relativno est mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patolokom stanju ljudi. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma moe varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udruen s idejom ili dogaajem. Ovaj obrambeni mehanizam est je kod male djece. Beba moe poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podraaja, dijete moe okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. Odrasli takoer koriste ovaj mehanizam odbrane (nee se to nama dogoditi, nije to rat poeo to su samo incidenti i neke barabe. Koritenje fraza proi e i ne obraaj panju na svaku sitnicu mogu naiti negiranje znaenja simptoma. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega, igra bazinu ulogu u ranom razvoju Ega. Introjekcija slui kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika izmeu subjekta i objekta. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. Acting out" je ponaanje koje se pripisuje pranjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju, bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. Npr. Antisocijalno ponaanje kod subjekta, ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomou kojeg se ciljevi infantilnih alja, agresivnih poriva, fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. Ova zamjena se vri posredstvom Ega, pri emu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. Agresivne porive osoba moe prevesti u socijalno prihvatljive naine aktivnosti (borilaki sportovi, u medicini u agresivne dijagnostike i terapijske metode (hirug). Energija iz libida - neostvarena seksualna elja se preusmjerava u umjetniku ekspresiju (slikarstvo, poezija, sport) Kompenzacija - negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u podruje uspjeha

Pr. ena koja ne moe imati vlastito dijete, posvaja tue Fantazija - emocionalni nagon na razini mate budno snivanje preoptereenje energijom se prazni kroz fantazije i uva ego od sloma.

19

Humor - u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simboline spoljne manifestacije raznih somatskih ili duevnih poremeaja. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastine promjene identiteta linosti kao zatite konflikta. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremeaji, mjesearstvo, amnezija viestruke linosti. Svrha obrana: zatita ega od neugode, depresije, nekompetencije. To su korisni mehanizmi uvaju zdravi dio linosti. Psihike bolesti se javljaju kad obrane zakau.

OSJEAJI - OPAANJE Na osnovu izvjesnih kolskih znanja, laik ima ovakvu predstavu o opaanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Od retine idu nadraaji i slika se prenosi putem
20

vlakana vidnog ivca, slika se odraava u zatiljanom renju i na taj nain doivljavamo opaaj nekog predmeta, npr. sata koji stoji pred nama. Meutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to epni sat, okrugao u niklenoj sjajnoj auri sa arapskom brojevima, a prilikom opaanja on nadrauje odreeni broj elija retine, drugi put to je mali etvrtasti zlatni sati sa narukvicom, trei put to je veliki zidni sat, etvrti put to je pjeani sat. U svim ovim prilikama nadraaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine, i u vezi s tim, u zatiljanom renju, gdje se nalazi centar za vid, odraavaju se sasvim druge kombinacije nadraaja, ipak mi doivljavamo uvijek isti opaaj, to jest uvijek vidimo sat pred sobom. U stvari, zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadrauju odreene elije retine kao i ganglijske elije u zatiljanom renju, ali slika predmeta koja se tu odraava mora da se povee sa neim slinim to smo ranije vidjeli i doivjeli, to jest mora da se povee sa pojmom sata koji se ranije stvorio u naam mozgu i tada emo prepoznati, odnosno opaziti sat. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjeaja, odigrava istovremeno proces oivljavanja ranijih slinih tragova ili engrama sjeanja. Neka prvi put u ivotu vidimo neki naroiti oblik sata, povezujui u svijesti taj opaaj sa ranijim engramima sata moemo sa sigurnou rei da je pred nama sat. Ovi procesi odigravaju se u zatiljanom renju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oteenja zatiljanog renja (optika agnozija). Meutim kod zatiljanog oteenja naruen je samo aparat za optiko prepoznavanje predmeta, dok sam pojam tog predmeta nije nestao. U takvim sluajevima moe se npr. pipanjem predmeta da oivi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. Da bi nastao opaaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjeaji iz najrazliitijih oblasti ulnih organa (miris, sluh, vid, opip, okus), da se poveu u jednu cjelinu, a zatim da se putem stvaralake sinteze usklade sa ranije doivljenim slinim engranima. Osjeaji su najprostiji psihiki procesi, koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na ulne organe i sastoje se u odraavanju pojedinih svojstava tih stvari. ovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko ulnih organa, koji su prijemnici svih nadraaja iz spoljnjeg svijeta, Kada djelovanjem drai stvoreni nadraaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga, stvaraju se osjeaji kao poseban psihiki fenomen. Kao to je reeno ovjek je putem ula povezan sa svim onim to ga okruuje i osjeaji koje primamo preko ulnih organa su polazna taka svakog saznanja. Putem ulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe, upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljanjeg svijeta, Ovo saznanje do koga dolazimo putem ulnih organa je ulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinano, neposredno i spoljanje. Prema tome, ulno saznanje odraava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informie o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava, ali ono ne moe rijeiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava, ono ne moe da rijei uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju.

Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti, da bi smo mogli da prodremo u sutinu tih pojava, potreban je jedan novi kvalitativni skok - skok od osjeaja, preko percepcije i predstave ka pojmu, ka misli, a koji se sastoji u tome to se vri prelaz od odraza pojave ka odrazu sutine, od neposrednog ka posrednom, od pojedinanog ka optem.

21

Ovo otkrivanje sveopte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju, otkrivanje sutine stvari i pojava to je logino ili misaono saznanje ili miljenje koje postoji samo kod ovjeka i bez kojega ne moe biti rijei o stvarnom saznanju svijeta. Prema tome, ulno saznanje je pojedinano, neposredno i spoljanje, a logino saznanje je opte, posredno i unutranje. Skok od ulnog saznanja ka loginom izvren je putem apstrakcije na taj nain da se od jednog konkretnog predmeta, na primjer percepcije jednog konkretnog sata, dolo do pojma sata uopte. Mi smo u ivotu opazili mnogo razliitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve to je konkretno, a zadrali smo ono to je zajedniko i sutinsko i na taj nain smo doli do pojma sata uopte. ulno saznanje je baza cjelokupnog naeg saznanja i materijal iz koga se izrauju pojmovi kao logine slike stvari, koji onda slue kao samostalni psihiki fakti u posrednom loginom saznanju svijeta (grom i munja). ulno saznanje je materijalna baza, a logino saznaje - superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. Superstruktura ima relativnu samostalnost, i u svojoj djelatnosti samostalno operie i upoznaje zakonitosti prirode i drutva, i upoznavi te zakonitosti, sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze, tj. na korigovanje i usavravanje naeg ulnog saznanja (tap uronjen u vodu). Osjeaje iz kojih se izgrauju psihiki procesi odraavanja djelimo na senzibilne i senzorike. Senzibilni osjeaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjeaje povrnog i dubokog senzibiliteta. U povrni senzibilitet ubrajamo osjeaje dodira, bola i temperature, dok duboki senzibilitet obuhvaa osjeaje pritiska, osjeaje koji potiu iz miia, zglobova i unutranjih organa, kao i osjeaje vibracije. Senzorike funkcije su funkcije specijalnih ulnih organa: osjeaji mirisa i okusa, tzv via ula: ulo vida i ulo sluha. Ovamo moemo da ubrojimo i ula diferenciranog opipa. Osnovni i bioloki smisao ovih ulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogui da se pravilno orjentie prama samom sebi, a jo vie da se tano orjetie prema korisnim ili tetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajui naim mobilie svoje motorne snage. Na primjer, osjeaj mirisa pokree motorne snage organizma da se on priblii nekom objektu hrane ili oploavanja, i da izvri itav niz nagonskih radnji. Osjeaj bola ili vruine podstie organizam na itav niz odbrambenih radnji kako bi se zatitio od tetnih uticaja.

Anatomsko - fizioloki osnovi Senzibilni i senzoriki putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. Odavde idu putevi pojedinih ula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga, u centar za vid u

22

okcipitalnom renju, u centar za sluh u temporalnom renju, u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. Ebinghaus tvrdi da su osjeaji takvi nadraaji koji u sebi ne sadre iskustvo, jer ako bi osjeaji bili povezani sa iskustvom, onda bi to bio poseban psihiki proces opaanje. Zdrueno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno, mi nismo svjesni tog spajanja (ovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca, jer nam iskustvo pomae da ga opaamo u njegovoj normalnoj veliini). Meutim ako je ta udaljenost velika tada emo vidjeti ovjeka malog. Osjeaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. Osjeaji koje izazivaju uticaji drai na eksteroceptore, odraavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Osjeaji koje izazivaju uticaji drai na interceptore obavjetavaju nas o stanju unutranjih organa, o polaaju tjela, o pokretima pojedinih djelova tjela. Percepcija (opaanje) predstavlja psihiki proces u kome su tjesno vezani osjeaji i iskustvo, to znai da svaka percepcija sadri osjeanja na kojima se de fakto zasniva. Percepcija sadri niz osjeaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga razliita svojstva, od kojih svako izaziva razliiti osjeaj. Ako na primjer imamo olovku u ruci i ponemo da piemo, mi vidimo njenu boju, osjeamo njenu tvrdou, ujemo um koji ona proizvodi to sve skupa predstavlja razliite osjeaje (vidne, slune taktilne, osjeaj pritiska). To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opaanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. Nai ulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Meutim, sve te predmete mi ne moemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajui neke u prvi plan, pri emu se na njih usredsreujemo, koncentriemo nau panju, a druge prevodimo u drugi plan, pri emu ih sve nejasnije percepiramo. Ono to tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije, a predmeti iz drugog plana ine podlogu percepcije. Ono to u jednom trenutku pripada podlozi moe kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije, i obratno (dvojne figure, govor sagovornika na cesti).

Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. Obdareno uho e moi daleko prije da izdvoji ton koji tri. Vaan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu nae afektivne sklonosti
23

(majka i djete) Opaaji prostora i vremena. Naroito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Engels kae da su osnovni oblici svakog ovjeka prostor i vrijeme i da je bie van vremena isto takva besmislica kao i bie van prostora. Ne moe se zamisliti ni jedan dogaaj, ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Faktori koji utiu na percepiju veliine predmeta. Veliina slike na mrenjai. Ukoliko je slika na mrenjai vea, utoloko je predmet vei. Iskustvo je vano kod percipiranja predmeta na daljinu. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu to se tie tanog percipiranja veliine predmeta (visok i srednje visok ovjek). Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju vei i krupniji od tamnijih. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju vanu ulogu u procjenjivanju vremena, to u mnogome zavisi od toga ime je i kojim dogaajem jedan vremenski period ispunjen, koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. Naprotiv vrijeme se odui ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu vanost za nas. Interesantni su poremeaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doivljaja koji se viaju pod specijalnim patolokim uslovima. Kod shizofrenih bolesnika dogaa se da da im vrijeme protie brzo, drugi ljudi govore i kreu se brzo. Slino se dogaa kada sluamo strance iji jezik ne poznajemo dobro. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvueno i kod epilepsije vrijeme protie veoma sporo. Opaanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokree njegova brzima mora biti u odreenoj granici. Ispod i iznad te granice neemo moi vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puani metak).

Poremeaji opaanja pokreta. Bolesnici mogu doivljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjeaj kao da predmet juri. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta

24

(poropsija) ova pojava je najee epileptii fenomen. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno poveanje predmeta (makropsija). Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom, kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preleane difterije. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom, kod epilepsije i encefalitisa. Poremeaj opaanja Poremeaj opaanja moe biti kvalitativni i kvantitativni. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki, posmatrano s gledita lokalizacije, poev od poremeaja u receptornim organima, sprovodnim putevima, u kortikalnim centrima u kori velikog mozga, pa sve do promjena u psihikim funkcijama. AGNOZIJE Agnozije su poremeaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadraaja iako je funkcionalna sposobnost ulnih organa ouvana. Mogue su u oblasti svih ula. Optike agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoteen. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema ouvana. U takvim sluajevima bolesnik moe da posmatra neki predmet, ak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. Uzrok ovome je oteenje u lijevoj modanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore, gdje se nalazi psihovizuelni centar. Akustika agnozija je slina pojava. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo, npr., kucanje sata ne moe protumaiti otkucajima sata. Bolesnik nije gluv on uje zvuk, negovo ulo sluha je ispravno, sluni ivac ouvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraeno. arite se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustika zona. Taktilna agnozija - Bolesnik ima ouvanu palpacionu sposobnost prstiju aka ali pri zatvorenim oima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. arite se nalazi u srednjoj trini zadnje centralne vijuge. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku, ne prepoznaje je i pita se se ta to moe biti; iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi.

ILUZIJE

25

Iluzije su veoma est poremeaj opaanja. Kod iluzija se primljeni ulni utisci koji potiu od nekog premeta, stapaju s proizvodima fantazije, poslije ega se tako izmjene da opaanje prua pogrenu sliku predmeta Razlikujemo etri vrste iluzija. 1. Iluzije zbog nepanje: na primjer pri itanju i ne primjetimo u jednoj rijei pogreno natampano slovo. 2. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni nou hodamo i u strahu vidimo od grma ovjeka koji ide prema nama. 3. Pareidolije, specijalne iluzije koje nastaju bez uea afekta, pri emu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razliite oblike i figure. 4. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici izmeu kaiprsta i srednjeg prsta imaemo utisak da drimo dvije kuglice. Mi nismo nauili da se sluimo ovim povrinama. Iluzije su este pojave psihopatiolokog sadraja u bolesti duvenih oboljenja, najee toksinih i infektivnih psihoza. kod akutnih

HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremeaj pri kome postoje opaanja bez odgovarajuih objektivnih drai. Bolesnici su uvjereni da uju, vide, po tjelu osjeaju ono to u stvari ne postoji. Javljaju se u oblasti svih ula (optike, slune, olfaktivne, gustativne, haptike) ali su oblasti ula vida i sluha najee. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk, svijetlost, ili sloene (raznovrsne), na primjer itave slike ili reenice. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraenje receptornog aparata, a sloene su vezane za poremeaj svijesti i miljenja. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najee kod duevnih bolesnika. Psiholoki znaaj halucinacija je stvarna ulna predstava: onaj koji halucinira vidi, uje osjea kao da postoji stvarni objekt. Predisponirajui faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. Na prvom mjestu: a) poremeaj jasnosti svijesti, b) postojanje sumanutih ideja; c) izvanredna afektivna stanja; d) razliiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema, e) intenzivne sugestije; f) lokalni nadraaji kortikalnih centara; g) periferni nadraaji (pritisak na one bulbuse moe izazvati vidne halucinacije). Optike halucinacije se mogu manifestovati u razliitom obliku: 1. Fotomi (iskre, plamen, svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optikih halucinacija.

26

2. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obino kreu (bube, mievi, gamad), esto se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. 3. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi itav niz osoba koje neto rade, razgovaraju, to sve mnogo lii na snove. Poznate su tzv. Pikove vizije (oteenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa), u kojima bolesnik vidi kroz zid, pri emu se zidovi naginju, iskrivljuju ili rue. 4. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teke halucinacije. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela, njegova glava je slobodno odvojena od tjela, eta u prostoru, on vidi svoje srce kako gori u plamenu, vidi svoje tjelo kao da je od stakla, prozirno i u njemu se vidi svaki organ. 5. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja, obino iza svojih lea. Akustike halucinacije su ee i javljaju se kod shizofrenije. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi, kada se uju umovi, grebanje, zvonjenje, pucketanje, lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz razliitih izvora, ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik ivi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru, kljuaonici, ivotinjama. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. U fazi ouvane kritinosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje uje jer zna ta oni predstavljaju. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju, ili se odaju svojim ponaanjem, prave mimiku kao da neto oslukuju, osvru se, stavljaju vatu, vosak u ui. Nekada bolesnici uju kao glas ono to misle i taj tzv. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. Oni tada imaju osjeaj da im drugi itaju misli, a nekad uju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). Ponekad bolesnik uje glasove koji mu nareuju (ubi se, skoi kroz prozor, uniti ga itd.). Mogue su istovremeno i dvostruke halucinacije razliitog sadraja, i dok jedni glasovi nareuju neto odreeno dotle drugi izdaju suprotna nareenja. Bolesnik iznuren od takvih glasova esto izvri samoubistvo. Halucinacije u oblasti ula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obino idu zajedno. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana neto promjenila ukus i na podlozi ovakve ulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. Nekada osjea udan miris obino smrad, miris plina i zakljuuje da ga neko hoe da uniti. Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oteenja mozga Halucinacije u oblasti ula pipanja (koe) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptike) poev od najobinijih mravinjanja pa sve do osjeaja da oboljelima po koi gmiu bube, da ih neko bocka, ubada otrim predmetima, pali po koi, puta elektrinu struju, dodiruje itd. Nekada bolesnici sami rasjecaju kou kako bi izvadili bube (kokainski delirij). Halucinacije na unutranjim organima ( cenestetike ) Viaju se uglavnom kod shizofrenije. Bolesnici imaju utisak da im neko upa crijeva, vadi spermu, uvre srce, bode po pluima itd.

27

Kinestetike halucinacije kada bolesnik ima osjeaj da mu se dijelovi tjela kreu a da bolesnik pri tom miruje. Ponekad osjea da mu tjelo lebdi, nie se prevre, pada, itd. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opaaju ili postojei glasovi ne percipiraju naroito su prisutne kod histerinih osoba. One mogu da ne vide odreenu osobu dok druge osobe vide.

28

NAGONI U osnovi cjelokupnog psihikog zbivanja nalazi se jedna opa tendencija reagiranja, koja se ispoljava kao ope stremljenje da se u ivotu odrimo kao jedinka ili vrsta, te da u tu svrhu, prema datim uslovima, iskoritavamo okolinu, ili da se branimo od njenih tetnih utjecaja. To stremljenje, koje je zajednika osobina svih ivih bia, usmjereno je uvijek na budunost, a iz njega, ustvari, izviru osnovni nagoni samoodranja i odranja vrste. Ciljevi ovog opeg stremljenja, kao zajednikog svojstva svih ivih bia su, ustvari, afirmiranje i prosperitet individue i vrste, a u vezi s tim, iznalaenje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz ivota. Iz ovog opeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji slue u svrhu zatite individue i vrste. Na jednom viem stadiju sloenosti bia iz njega se razvila cijela nagonsko - afektivna sfera, a u ovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponaanja, nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta, tako da time pomau sebi da ne moraju definirati pojam nagona, to i nije nimalo lako. Ono to se kod ivotinja oznaava instinktivnim ponaanjam, kod ovjeka se oznaava nagonskim ponaanjem, smatrajui da su to uroeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima ovjeijeg bia, dok je ovjek jo uvijek bio na stadiju ivotinje. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome to se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. U nekim se govori o sticanju navika, a u drugim o nagonskim eljama. Osim toga, kada se radi o ponaanju upravljanom podsticajima, vie se upotrebljava termin motiv, nego nagon. ivotinja motivirana glau stie motiv za traenjem hrane. Aktivnost pobuenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. Otuda se eli rei da nagon stvara pokrete iznutra, dok motiv uslovljava pokret u nekom odreenom pravcu. Fizioloke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na nain, koji je karakteristian za odreenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju nauiti (parenje pacova). Pacovi se pare na isti nain, tj. u istom poloaju, sa istim nizom obrazaca i pokreta, bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. Ovi sloeni, nenaueni odgovori nazivaju se instinktima. Razni psiholozi su upotrebljavali razliite kriterije za instinkt. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenauenu reakciju, bez obzira na njenu sloenost. Drugi su instinktom nazivali samo sloene nenauene obrasce refleksa. Trei nisu pravili razliku izmeu nagona ili tendencija i oblika ponaanja, te su tako njihovi instinkti ukljuivali nagone, nenauene tendencije i nenauene obrasce ponaanja. Kada je, najzad, dolo do diferenciranja izmeu uroenih nagona, refleksa i instikata, psiholozi su doli do stanovita da instinkti postoje u ivotinjama, a da su zamagljeni ili odsutni kod ovjeka.

29

Prema McDouggallu, instinkte moemo podijeliti na:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Instinkt bjekstva, ija je prava primarna emocija STRAH; Instinkt odvratnosti, ija je prava primarna emocija GAENJE; Instinkt radoznalosti, ija je prava primarna emocija UENJE; Instinkt borbenosti, ija je prava primarna emocija BIJES; Instinkt pokoravanja, ija je prava primarna emocija SMJERNOST; Instinkt dominacije, ija je prava primarna emocija GORDOST; Roditeljski instinkt, kojeg karakterizira emocija NJENOSTI prama slabijima.

U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifinom primarnom emocijom. To su: 1. SEKSUALNI instinkt 2. NUTRICIONI instinkt 3. Instinkt OPORA 4. Instinkt TEKOVINE 5. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista, nepromijenjena reakcija organizma, bez uea svijesti i volje. Reflekse obino izaziva spoljanja dra. Instinkti Instinktivno ponaanje se donekle moe prilagoditi spoljnim uslovima, a tako isto i steenom iskustvu u toku ivota jedinke (plastinost instinkta). Instinktivan postupak dolazi vie na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja, ali i bez spoljnjih drai. Instinktivno ponaanje uzrokovano npr. spoljnjim draima nije tako otro vremenski ogranieno. Zadovoljenje instinkta se moe odgoditi (instinkt gladi). Kod instikata, svijest i volja mogu uestvovati u sprovoenju instinktivne djelatnosti, ali ne uestvuju u njenom postanku. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti.

Kod refleksa izmeu nadraaja i odgovora postoji odreeno kratko vrijeme. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja drai ne moe odloiti (udarac po tetivi)

Refleks se odigrava bez uea svijesti i volje.

30

Prirodno je da se ne moe tano povui linija izmeu refleksa i instinkta. Instinkt se razlikuje od refleksa time to je sloeniji i to uslovljava prilagoavanje cijelog organizma, a ne samo ogranienog dijela tog organizma. Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica, niti bi iko uvrstio koraanje u reflekse, kae Mann. Instinktima se danas naziva celishodno ponaanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. To su naslijeeni automatizmi koji predstavljaju naslijeenu reakciju vrste. Ili kako Hering kae, instinkt je pamenje vrste, s obzirom da je instinktivno ponaanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. Instinkti su sloeni nenaueni obrasci refleksa. Sve je vee opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve vie penjemo uz ljestvicu evolucije. Kod ovjeka postoje uroeni fizioloki nagoni, koje sreemo kod ivotinja, ovjek posjeduje mnoge reflekse, takoer uroene, ali su sloeni obrasci ponaanja, koji slue za udovoljenje njegovih fiziolokih potreba, velikim djelom naueni, odnosno uslovljeni ili kanalisani drutvenim utjecajem. Prema Kremeru pojam instinkta se ne moe odijeliti od pojma nagona, ali se pod nagonom podrazumjevaju vie afektivni proces kao predstadium voljne radnje, koji je s njim skopan, a pod instiktom vie se misli na specijalnu, vrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. Prema tome, nagon je predstadijum volje, a instinkt predstadium inteligencije. Fizioloki nagoni su dio naeg biolokog nasljedstva, te su prema tome, uroeni i univerzalni. Bioloki smisao nagona nije dat primarno naoj svijesti, data je samo elja, potreba za objektom, pa je takve elje za objektom ovjek primarno svjestan. ovjek ne uzima hranu da bi odrao svoj ivot ve da bi utolio glad. Takoe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu, ve da zadovolji polni nagon. Ako bi pokuali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz naeg uroenog fiziolokog nagonskog sklopa, ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponaanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa uroenom fiziologiom, a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem drutva na ovjekovu individuu. Krajnji rezultat ponaanja jedne zrele individue, u stvari jeste linost koja je istina, fizioloki aktivisana, ali koja svoje fizioloki motivisano ponaanje upravlja vie ka drutveno prihvatljivim odredbama, usklaujui svoje fizioloke potrebe sa normama i obiajima grupe sa kojom se individua identifikuje. Nagoni obuhvataju potrebe ivog organizma koje su, bilo za jedinku bilo za njenu vrstu, od vitalnog znaaja, potrebe ije se zadovoljenje moe sprovoditi na nain nezavistan od iskustva jedinke. Ovo zadovoljenje povlai za sobom osjeanje prijatnosti, smirenosti, olakanja, sve do osjeanja blaenstva, nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjeanje uzbuenja, neprijatnosti sve do osjeanja nespokojstva i straha. Kao kod ivotinja, tako i kod ovjeka jaina nagona je individualno razliita. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenine (jak nagon) i astenine (slab nagon). Jaina nagona zavisi mnogo i od ivotne dobi, naroito od ivotne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. Kod djeteta je izraen nagon ishrane, kod odraslih seksualni nagon, a kod starih nagon samoodravanja. Razvoj drutva, socijalizacija ovjeka, napredak civilizacije, i nove kulturne tekovine mjenjaju put i nain zadovoljenja nagona. esto se prvobitna seksualna posticajna snaga transformie u vie oblike ljudske djelatnosti u vidu sublimacije nagona (Frojdov pojam), npr. u kulturnu djelatnost, naroito u umjetnikoj, naunoj, etikoj ili religioznoj oblasti.

PODJELA NAGONA
31

1. 2. a)
b)

Vitalni nagoni; Socijalni nagoni. Nagon za samoodranjem, Nagon odranja vrste.

U vitalne nagone spadaju:

U vie ili socijalne nagone koji se kod ovjeka razvijaju tokom njegovog drutveno-istorijskog razvoja. U te vie ili socijalne nagone ubrajamo ivljenje u zajednici, simpatiju, njenost, saaljenje, sauee, osjeanje dunosti, patriotizam itd. Nagon za samoodranjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za ivljenjem. Nagon za ishranom obuhvata jednu znaajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane, vakanje, gutanje, digestivnu sekreciju. Neposredni derivat nutricionog nagona je traenje hrane. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. U ljudskoj vrsti ovaj nagon moe dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. Nagon za ivljenjem ukljuuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao to su: odbrana od agresije, hladnoe, nepogode, bjekstvo, skrivanje, umrtvljavanje, napad itd. Nagon odranja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traenje partnera suprotnog pola, udvaranje, osvajanje, borba sa suparnikom, ljubavna igra, koitus), i tzv. roditeljski nagon (briga o djetetu). Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za odravanjem zajednice i ivljenjem u njoj, zauzimanje odreenog poloaja u zajednici (borba za rang), prestiu, osjeanju dunosti i potrebama za kulturnim ivotom. Razvojem drutva socijalni nagon dobiva sve vie mogunosti afirmacije.

POREMEAJI NAGONSKOG IVOTA Poremeaj nagona za ishranu Poremeaj nagona za ishranu moe biti kvalitativni i kvantitativni. Kvantitativni poremeaji
1. Utoljenje gladi u smislu bolesne prodrljivosti (polifagija). Ovaj poremeaj se najee via kod mentalno retardiranih osoba (idioti), zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. U ovu grupu poremeaja spada i konjska glad kod epileptiara i to esto kao aura (predznak) napada. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. Usljed prodrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu uguiti ogromnim zalogajem (bolus smrt).

Smanjen ili potpuno ugaen nagon za ishranom (oligofagija) najee se oituju u obliku gladovanja. Gladovanje moe biti namjerno radi mravljenja, u cilju protesta (trajk glau) radi postizanja odreenih ciljeva ili ipak zbog postojeih sumanutih ideja da je hrana otrovana. esto se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje moe biti nenamjerno ili namjerno.
2.

32

Mentalna anoreksija koju karakterie mravljenje, amenoreja i specijalno mentalno stanje. Javlja se kod djevojica poslije puberteta i esto zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mranja sve do kaheksije. Bolesnice esto povraaju sve ono to su na uporno insistiranje pojele. Danima lee pasivno u postelji ne interesujui se nizato. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. Od ostalih simptoma postoje povienje krvnog pritiska, hladnoa ekstremiteta, hipoglikemija itd. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psiholoke prirode kao to su osjeanje stida, intenzivne seksualne ili religiozne skrupule, ideje krivice, tendencija za samokanjavanje, otpor na zahjteve roditelja, izbjegavanje normi koje roditelji nameu, reakcija na line i porodine konflikte. Anoreksina osoba ima este depresije, ak i elju za suicidom. Polovica svih smrtnih sluajeva kod anoreksinih osoba je zbog samoubojstva.Anoreksina osoba se povlai iz drutva, prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Vrlo esto se udaljava od najbliih ljudi: svojih roditelja.Nee se lijeiti, odbija pomo roditelja i prijatelja. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani, reagira vrlo estoko. Iako moe biti na rubu smrti, anoreksina osoba misli, da je s njom sve u redu.
3. 4. Bulimija (grki bous vol, govedo; limos glad; "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremeaj vezan uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza, psiholokog podrijetla, a moe imati strane tjelesne posljedice. Dok se anoreksiari jednostavno izgladnjuju, bulimiari se "iste" povraanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije takoer esto koriste pilule za mravljenje, laksative i diuretike da bi smanjili teinu, iako su esktremno mravi. ienje moe imati dvije svrhe: sprjeavanje dobivanja na teini, a i privremeno ublaavanje depresije i ostalih negativnih osjeaja. Bulimija, poput anoreksije, pogaa uglavnom mlade ene Prosjena dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Bulimija se moe javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. U tom naizmjeninom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom sluaju - djevojka neko vrijeme ne eli jesti, pripremajui se za prejedanje; mogue je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Unato preklapanju, ova dva poremeaja povezuju se s nekim razliitim crtama linosti: anoreksiari su skloni potiskivanju svojih poriva, ukljuujui spolne; oboljeli od bulimije, s druge strane, obino udovoljavaju svojim udnjama, prenagljujui se, upadajui u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponaanjem, kraom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. Ope zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se esto prejeda i isti. Takva osoba moe povraati povremeno (jednom mjeseno) ili jako esto (nekoliko puta na dan). Tjelesne posljedice ukljuuju oticanje eluca ili guterae, upalu jednjaka, poveane lijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraanja eluanih kiselina. estim povraanjem takoer se troe voda i kalij u tjelesnim tkivima to izaziva poremeeni ritam srca, grenje miia, pa ak i oduzetost. U teim sluajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do

smrti. Jo jedna opasnost je samoubilaka depresija. TERAPIJA-vrlo sloena i teka, nekad neuinkovita ak i u bolnikim uvjetima. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije .

Kvalitativni poremeaji

33

Obino su rezultat precijenjenih ideja, sumanutih ideja i drugih psihikih poremeaja. Najbenigniji kvalitativni poremeaji nagona ishrane javlja se u obliku pice - poremeaj koji se ispoljava u udnim prohtjevima za vrijeme trudnoe (kisele paprike, krastavci). Ozbiljniji poremeaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tui ili mokrau, antropofagija - jedenje ljudskog mesa i nekrofagija - jedenje mesa sa leeva iz grobnica. Od mnogo veeg znaaja je izvraenost nagona ishrane u tom pogledu to ne dolazi do izvraenosti za uzimanje obinih ivotnih namirnica, nego do izvraenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uivanje (droga, alkohol). Poremeaj nagona za samoodravanjem Poremeaj nagona za samoodravanjem i to nagona za ivljenjem, ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria). Razmatranjem ovog problema moe se zapaziti da postoje vrlo razliita shvatanja ba u odnosu na ono to podstrekava neku osobu da sebi oduzme ivot. Frojd sva samoubistva tumai nagonom smrti (tanatus nagan). Pitamo se da li kod normalnog ovjeka nalazimo potrebu, elju za smru, neodoljiv tanatus nagan. Najvei broj samoubistava izvrava se izmeu 40 - 50 godina. U velikom broju sluajeva samoubistva ine duevni bolesnici, ali to ne znai da samo duevni bolesnici izvravaju samoubistvo. I ene i mukarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi ivot. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vri samounitenje. U praksi su esta tzv. teatralna samoubistva koja ine histerine osobe u konfliktim situacijama. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajueg lijeenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa meu ljudima utjee na smanjenje broja samoubistava. Samoubistvo moe biti: aktivno, pasivno, indukovano itd. Aktivno (direktno) najee vre duevni bolesnici (depresija, inperativne halucinacije) ili normalne osobe poto svedu bilans svog ivota (bilansno samoubistvo);

1.

2. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskae u situaciju koja je opasna po ivot (kamikaze); 3. Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloi da se ono izvri (induktor) a druga osoba prihvati da poe sa njom u smrt (induktivna osoba). esta indukovano samoubistvo ime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom; 4.
bolesnika). Po nainu, mjestu i vremenu samoubistvo moe se donijeti zakljuaka o psihikom stanju samoubice. Depresivni bolesnici vre samoubistva na poetku ili na kraju bolesti i to najee pred zoru. Eutanazija se takoer ubraje u samoubistvo (kod neizljeivih

Poremeaji nagona za odravanjem vrste

34

Polni nagon (naroito nain njegovog zadovoljavanja) moe biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. On se sastoji iz libida, elje za optenjem sa suprotnim polom, i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola, odnosno zadovoljenje samog nagona. Prema Frojdu, razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fizioloki redoslijed. On postie najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). U kasnijem stadijumu razvoja pruanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola, i najzad u teem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). Meutim razni tetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiu na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremeaji i anomalije polnog nagona. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine ivota i djete tada postavlja pitanja, kako se dolazi na svijet. Djete postavlja to pitanje iz iste radoznalosti. Poslije pete, este godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. U jedanaestoj, dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. U trinaestoj, etrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. Djeaci idu zajedno u kino, itaju istu literaturu, bave se istim sportovima. Djevojice razvijaju takoe prijateljske odnose izmeu sebe, oblae se na isti nain, upotrebljavaju ista sredstva za uljepavanje. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli ivot. I konano iz druge faze prelazi se u treu fazu (heteroseksualnu fazu), kada su naa interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola, i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog ovjeka. Kvantitativni poremeaji Kvantitativni poremeaji mogu biti u vidu povienog ili snienog odnosno ugaenog polnog nagona. Povien polni nagon kod ena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grkom mitskom biu Nimfi. Kod mukaraca povien nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biu Satir. Povien nagon javlje se kod kod maninih bolesnika, oligofrenih osoba, kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. Kod ovih osoba nagon je povien zbog pada intelektualnih konica. Snien ili ugaen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod ena ili IMPOTENCIJE kod mukaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholokih problema (neurotiari, depresivci, SCH, narkomana i alkoholiara). Kvalitativni poremeaji. Kvalitativni poremeaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najee mehanikim trljanjem polnog uda. Rije onanija potie od biblijske linosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajui udom po travi.

1.

Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija moe da izazove poremeaj CNS, suenje kime, paralizu nogu itd. U pubertetu je onanija obino normalna pojava. Onanija postaje patoloka kada sama sebi postaje cilj.
35

Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba izmeu dvije osobe istog pola. Veliki broj homoseksualaca su rtve pogrenog vaspitanja, naroito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu, tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. Vano je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta - dakle inverzija seksualnog nagona, daleko vaniji momenat nego sam motorni in zadovoljenja nagona. Homoseksualna aktivnost ima slijedee oblike. Prava, genuina, esencijalna homoseksualnost gdje je vraanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemogua. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti, to doputa mogunost vraanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor, logor, internati, itd.). Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji, a heteroseksualne po nagonu. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili.

2.

3. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod ena. Izmeu lezbijki esto se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanou, privrenou i vjerou. Ubistva kod lezbijski su vema esta ako se osjeti nevjerstvo.
Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku, i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj linosti, pri emu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. Termin narcizam potie od antike mitske legende o Narcisu. esta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebinosti, precjenjivanju svoje linosti, nametanju sebe i svojih stavova drugima,samohvalisavosti i prepotentnosti.

4.

5. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. U odjelu svoga pola transvestiti se osjeaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjeaju sreno, zadovoljno, smireno, i blaeno.
Pedofilija je ispoljavanje polne poude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. ea je kod mukaraca. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. Gerontofilna tenja je ea u ena

6.

7.

8.

Efebofilija je polna ljubav starijih ena prema mlaim mukarcima

9. 10.
ivotinjama.

Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na leu suprotnog pola. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa

Fetiizam je polna izopaenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola.
36

11.

(grudnjak, gaice, maramica, karmin, tana, cipele). Fetiizam je perverzija daleko ea u mukaraca. Vema rijetko feti moe biti unakaeni dio tjela, npr. grba, krive noge, iskrivljeno stopalo, pa se takvi mukarci rado ene sa defektnim enama.

12. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. ene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblaenjem (mini suknje, dekolte, providne bluze). Pravi ekshibicionizan je ei kod mukaraca 13. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postie nanoenjem psihikih i fizikih muka svom seksualnom partneru, da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. Termin dolazi od markiza de Sada. Mukarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdistike osobine (stezanje, grizenje), koje preko latentnog sadizma (uivanje u borbi bikova, ubijanju bika, zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd.) lako prelazi u patoloki sadizam. U praksi je zoosadizam esta pojava, a ona se sastoji u muenju i ubijanju ivotinja poslije seksualnih odnosa s njima.
Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma, a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fiziki i psihiki bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja.

14.

37

EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjeanje je psihika funkcija koja predstavlja nau specifinu reakciju na opaenu informaciju. Izraz je lat. porijekla emotio-uzbuenje. Kvalitet emocionalnog doivljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija, a s druge strane, od predhodnog stava linosti prema informaciji. Npr. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju, neprijatni emocionalni doivljaj. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. Prijatne emocije su: radost, zadovoljstvo, ljubav, ponos, a neprijatne su: alost, strah, osjeaj krivice, sram. U definisanju emocija kao specifinh reakcija na opaenu informaciju nedostaju jo neki elementi za kompletnu definiciju. Naime postoje jo neki elementi koji su vani u shvtanju emocionalnog doivljaja. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). Npr. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju, razdraljivost, bijes, tugu. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opaanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom), koja ne mora bit samo aktuelna informacija, ve i informacija pri sjeanju na ranije opaene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh), kao i reakcija pri razmiljanju o informacijama. Trea grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponaanja ovjeka kao drutvenog bia. Ovdje se radi o tzv. Moralnim osjeanjima. Naime ovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima, ali mu moralna osjeanja sude o takvim postupcima. Uspjeno obavljanje odreenih obaveza prema ostalim lanovima drutvene zajednice izaziva prijatne emocije, dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjeanja. astan stav u sloenoj situaciji izaziva osjeanje asti, pravino ponaanje izaziva prijatno osjeanje pravde. Najviim ljudskim osjeanjem se smatraju ponos i sram, a razvijena moralna osjeanja su korektor intelektualnog ponaanja. Visoko inteligentna osoba moe da uini neki postupak koji nije u skladu sa drutvenim normama, ali ako ima razvijena moralna osjeanja, sram i osjeanje krivice e uticati da koriguje ponaanje. Meutim ako moralno osjeanje nije razvijeno, opserviraemo ponaanje tzv. superiornog degenerika (moral insanity). Napomenimo da vaspitanje formira karakter, a kako su moralna osjeanja dio karaktera na njih se moe uticati pravilnim vaspitanjem. Moralna osjeanja se jo formiraju u predkolskom periodu pod uticajem roditelja, ali ostaje jo poneto da se popravi i dopuni kasnije. Svaka emocija se svjesno doivljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom, gestovima i vegetativnim reakcijama. Vrlo mune emocije, intenzivne ili kontinuirane ako se priguuju, uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti).

38

ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbiki sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. Limbiki sistem sainjavaju odreene strukture u mozgu koje su meusobno povezane i koje primaju impulse iz svih ula. Naime, svaka informacija koju registruju naa ula pomou primarnog i sekundarnog ulnog centra u mozgu, alju impulse u limbiki sistem koji obrauje te impulse proizvodei emocije. Ova obrada i proizvodnja nisu jo uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj nain mi reagujemo na svaku informaciju i naim limbikim sistemom odnosno emocijama. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije, a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. Novija istraivanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije uestvuju i druge modane strukture-mamilarna tijela, talamus, girus cinguli. i dr. RASPOLOENJA I AFEKTI Raspoloenja i afekti su specifini emocionalni doivljaji. Dok emocija oznaava iri pojam koji obuhvata sve emocionalne doivljaje, raspoloenje i afekt oznaava ue pojmove samo nekih emocionalnih doivljaja. RASPOLOENJE Raspoloenja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnoteu i rezultantu izmeu osnovnog emocionalnog biotonusa i naih stalnih reakcija na opaanje informacija. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je preteno uroena karakteristika ovjeka i oznaava razliite naine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbikog sisitema i CNS-a. Odreene osobe cijelog ivota manifestuju odreen tip osnovnog raspoloenja (flegmatici, mrzovoljci, hipomanini veseljaci). Bolesno snienje i povienje raspoloenja se via kod nekih psihotinih oboljenja (depresija, manija). AFEKT Za razliku od raspoloenja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjeanja, afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija, praena vidljivim tjelesnim i izraajnim fenomenima. Tako se u strahu jei koa, ire zjenice, tijelo podrhtava. Afekti najee nastaju kao reakcije na ugroenost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugroen ivot, ast, socijalni status. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIKE FUNKCIJE Odreena raspoloenja, a posebno intenzivni afekti na specifian nain djeluju na odvijanje ostalih psihikih funkcija. Naglo nastali intenzivni afekt moe dovesti do izmjene stanja svijesti. Npr.umorna i pospana deurna sestra e se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u sluaju poziva da je nekom pozlilo ili da stie hitan sluaj.

39

Snani afekti mogu da dovedu do suenja svijesti, pa ak i onesvjeivanja. Pojava da snani afekti mogu dovesti do suenja svijesti je vana injenica u forenzikoj psihijatriji, jer umanjuje uraunljivost okrivljenog. Euforino i depresivno raspoloenje remeti normalnu panju i izazivaju ve ranije opisane tipove poremeene panje. Snani afekti mogu dovesti do poremeaja opaanja tipa iluzija, ali i halucinacija. Emocije djeluju i na pamenje. Pod dejstvom odreenog raspoloenja ili afekta moe doi do falsifikovanja sjeanja. Afekti mogu da poremete logiko miljenje i zakljuivanje. Naime, kada afekti preplave razum teko je trezveno razmiljati i donositi ispravne zakljuke. Snani afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponaanje. Taj uticaj je posredan, tako to snani afekti mogu da izazovu suenje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima, a onda moe doi do impulzivnih nagonskih radnji. Emocije mogu da utiu i na volju. Npr.kvantitativno snienje raspoloenja moe da dovede do snienja volje, a istovremena pojava suprotnih emocija moe da dovede do poremeaja koji se oznaava kao ambivalencija. PRANJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. Kod ivotinja motorno pranjenje emocija je jedino postojee pranjenje, a ovjek je zahvaljujui najviim kontrolnim mehanizmima sposoban da u odreenim granicama modifikuje ili zakoi motorno pranjenje, te se moe govoriti o razliitim nainima pranjenja afekta i emocija. Abregovanje je naziv za motorno pranjenje afekta na razliite naine-kroz govor, viku, pla, pokret. To je u osnovi i najzdraviji nain pranjenja afekta (kad se izviemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz pla), ali ovjek kao socijalno bie nebi mogao da se uspjeno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. Intelektualna obrada je najvia forma modifikacije afektivnog pranjenja. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. Analiziraju se svi razlozi za i protiv, nalaze se objanjenja i opravdanje za aktere. Ovaj nain pranjenja emocija je slikovito izraen kroz narodnu izreku: Nije vano to mi se kae nego ko mi to kae. Naime, ignoriui linost koja je nanijela uvredu ignorie se i sama uvreda kao provokator afekta. I ovo je u biti zdrav nain pranjenja emocija. Svjesno priguivanje emocija relativno je est nain njihove obrade i u biti je glavni etioloki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. Naime, prigueni afekt se ne prazni ve kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remeenja funkcije organa. Ponekad prigueni afekt nakon kraeg vremena se motorno prazni, abreguje (nije udo to je onako reagovao, stalno gui svoje emocije). Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadraja u nesvjesni dio psihe. Tako se ne postie sutinsko pranjenje afekta, ve dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve nae podsvijesti. Potisnuti afekt nije zaboravljen, ostaje u nama i esto ima tendeciju da ispliva na povrinu.

40

Projekcija afekta predstavlja premjetanje, lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. To je nesvjesni mehanizam. Npr.lomljenje reketa nakon loeg servisa. Iradijacija je pranjenje afekta na nedunim osobama-ljutnja ili mrnja prema odreenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki nain u vezi s njom (roaci, pripadnici iste stranke, itd.). Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definie kao prenoenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doivljavao u djetinstvu, prema za njega bitnim likovima (otac, majk). Kontratransfer je obrnuti proces. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. Npr . ne dopada mi se onaj profesor a neznam zato, ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amida. Na osnovu poznavanja raznih mogunosti pranjenja emocija konstruisane su razliite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje priguenih i potisnutih emocija. Npr. Detektor lai, hipnoza, itd.

POREMEAJI EMOCIJA Uobiajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremeaje. KVANTITATIVNI POREMEAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremeaja je na dvije grupe: snienje ili povienje raspoloenja u koje spadaju apatija, depresija, euforija, te nesklad izmeu intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost, abnormalna razdraljivost i patoloki afekt). APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gaenje emocija. To je emocionalni energetski deficit. Osoba nije sposobna za uobiajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. Predstavlja jedan od najteih simptoma u psihopatologiji. Poremeaj se tipino javlja kod shizofrenih bolesnika. Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (sniene emocije). EUFORIJA je stanje izraene veselosti bez odgovarajueg povoda a koje traje relativno dugo. Euforikno raspoloenje je glavni simptom manine psihoze. Euforini bolesnik je vedar, razdragan, pun optimizma. DEPRESIVNO RASPOLOENJE je stanje bezrazlone tuge i relativno dugog trajanja. Bolesnik je tunog izraza lica, zabrinut, esto plae. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u razliitim oblicima ali moe i biti simptom mnogih drugih oboljenja neuroloke ili openito somatske prirode.

41

EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloenja, na vrlo male povode. Normalna pojava kod male djece. Sree se kao psihopatoloki fenomen kod modane arterioskleroze. Tei stepen se oznaava kao emocionalna inkontinencija. ABNORMALNA RAZDRALJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije; reakcija na provokaciju nije trenutna, ve izmeu provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. Abnormalna razdraljivost se karakterie skraivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. U klinikoj praksi abnormalna razdraljivost se sree kod nekih poremeaja linosti (epileptiara, osoba se lezijom frontalne kore, alkoholisanih osoba, itd). PATOLOKI AFEKT predstavlja extremni sluaj abnormalne razdraljivosti. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. Ovdje nema vremena latencije, reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. Naziva se reakcijom kratkog spoja. Ima veliki znaaj u forenzikoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. Traje kratko a nakon pranjenja nastaje smirenje sa djeliminom ili potpunom amnezijom za period suenja svijesti. KVALITATIVNI POREMEAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju, odnosno nesklad izmeu emocija i misli. Npr. Bolesnik (najee shizofrenik) uestvuje na sahrani bliskog roaka, shvata da je to tuan dogaaj, ali doivljava emociju radosti i smije se. PARAMIMIJA je afektivno-mimika disocijacija, odnosno nesklad izmeu emocija i mimike. Bolesnik (shizofrenik) doivljava emociju radosti a pri tome mu mimina muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao o ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipini simptomi shizofrenije.

42

PAMENJE Pamenje je kompleksna psihika funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono to smo nekada ranije percipirali. Praktino, to bi znailo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima, sa svim osobama, to bi u krajnjoj liniji znailo nemogu ivot, odnosno svoenje ivota na vegetiranje. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali, mi ga tada prepoznajemo. On nam izgleda poznato, mi poznajemo njegove fizike osobine, negova svojstva. Posmatrajui ga, mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli, bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. Prepoznavanje kao svijest da ono to sada percipiramo za nas nije novo ponovno se ukljuuje u ponovljeno percipiranje. Meutim, mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga, na primjer, opisivali, ve ga se bez njegova prisustva, bez ponovnog percipiranja, moemo u naim mislima sjetiti. Taj psihiki fenomen odravanja prolosti bez ponovnog percipiranja vie nije prepoznavanje ve tzv. reprodukcija. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prolosti percipirali ve i na nae elje, misli, osjeanja, aktivnosti, sloene ili prostije radnje. Mi moemo u sjeanju da reprodukujemo naa emocijalna zbivanja iz prolosti, na primjer da se prisjetimo osjeanja iz prve ljubavi ili doivljenog straha za vrijeme bombadiranja. Ali da bismo mogli ma ta da reprodukujemo, potrebno je najprije da neto upamtimo, da to to smo upamtili zadrimo, pa da ga onda u datom momentu moemo prepoznati ili reprodukovati. Svi ovi psihiki procesi ine sastvane elemente funkcije pamenja. Na taj nain, ako bismo pamenje htjeli definirati, mogli bismo rei da je to psihika funkcija koja se sastoji iz upamivanja, zadravanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga to je bilo u neem ranijem iskustvu. Iako je to psihiki proces kao i ostali psihiki procesi (na primjer miljenje, opaanje), iako je to, u stvari, svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavravanje ive materije, jo uvijek se mogu nai naunici koji osporavaju ovu vrijednost mozga, tvrdei da pamenje, naroita via vrsta pamenja, nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. Ovakvo, idealistiko shvatanje je utoliko apsurdnije to se doputa mogunost da je nie pamenje, na primjer, motorno pamenje, moda u vezi s radom nervnog sistema. Meutim pamenje, u ma kojem obliku ono bilo, predstavlja fizioloki proces i ono predstavlja odraavanje objektivne stvarnosti. Razlika je u tome to percepcije predstavljaju odraavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na ulne organe, a pamenje, to ini na osnovu onoga to je na ulne organe nekada djelovalo. Fizioloku osnovu pamenja ini osobina nervnog sistema, nazvana plastinost. Plastinost nervnog sistema ogleda se u tome to svaki nervno modani proces ostavlja za sobom trag koji omoguava da se on ponovo pojavi i onda kada dra ne djeluje na ulne organe. Ovaj otisak, trag koji nastaje kao urezivanje u modanom tkivu pri upamivanju zove se engram. Mehanizam nastanka engrama jo nije objanjen. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo nae panje i da se oni, iako ih u budnom stanju nismo svjesni, mogu pojaviti u snovima. Mnogih stvari moemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovla prelazili preko njih.

S fiziolokog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamenja: tzv. privremeno, koje zavisi od produene ekscitacije zahvaenih neurona, i tzv. neogranieno, koje, po svoj prilici, zavisi od fizike promjene sinapse.
43

Neogranieno pamenje znai sposobnost nervnog sistema da moe ponovo oivjeti u sjeanju nekada upamene ekscitacije iako je primarna dra prestala da djeluje. to se tie sredita pamenja smatra se da je ono funkcija itavaog centralnog nervnog sistema, a ne samo pojedinih djelova. Ono obuhvata koru mozga, talamus, bazalna podruja i modano stablo. Upamivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamenja. Zadravanje je, rezervoar iz koga se prema potrebi upameni utisci mogu privesti svijesti, tako da se mogu reprodukovati. Reprodukciju kao faktor pamenja moemo stvarno doivjeti u naoj svijesti. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara, odnosno skupa engrama u naem mozgu sve dotle dok ne ponemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar, niti smo svjesni upamivanja kao posebnog psihikog procesa. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i sluajno, ve u ovoj ili onoj njihovoj meusobnoj vezi. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina, da su meusobno povezani. Tumaenje uzajamnih veza izmeu procesa upamivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da dva sadraja svijesti, koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doivljeni, imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti, on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadraj. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru; 2. asocijacije po slinosti; 3. asocijacije po kontrastu. 1. Slika druga iz djetinjstva moe da izazove itav niz predstava sa davno zaboravljenim dogaajima iz djetinjstava. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina, sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte, razreda i dogaaja iz kole. Percepcija druga izaziva (ekforie) one predstave koje su u prolosti bile doivljene u vezi s njim. 2. Asocijacije po slinosti su povezivanje u sjeanju slinih doivljaja ili pojava. Uee na pogrebu moe da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. 3. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u naoj svijesti povezujemo dogaaje koji su suprotni po svojoj sutini, formi ili znaenju. Gledajui bijelu boju, moemo izazveti predstavu crne. Asocijaciona psihologija objanjava upamivanje kao obrazovanje asocijacija, a reprodukciju kao koritenje postojeih asocijacija. Pamenje ne predstavlja pasivno odraavanje objektivne stvarnosti, ono je kompleksna psihika funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga to treba da upamtimo koristei se prvenstveno principom zadovoljenja naih potreba i rijeavanjem zadataka koji nam se nameu.

To isto vai i za reprodukciju, za koju se ne moe rei da je prosto fotografsko odslikavanje prolosti. Motorno pamenje
44

Motorno pamenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamivanje i reprodukcija pokreta. Ovaj oblik pamenja predstavlja najstariji oblik pamenja, jer su prije razvoja sposobnosti za govor, pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. Kasnije, u procesu rada, za ovjeka je motorno pamenje postalo neophodno za upamivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno nauiti da bi se mnogi od njih u jednoj odreenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti, a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. Iako se mnoge od tih motornih radnji ue na ustaljen nain, nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje, hodanja). Motorno pamenje javlja se kod ovjeka vrlo rano, jo u prvim mjesecima njegovog ivota u vidu tzv. motornih uslovnih refleksa. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti, mi smo ih svijesni, svijesni njihovog znaenja, nihove potrebe i vanosti, te se oni povezuju s procesima miljenja i volje. Emocionalno pamenje Emocionalno pamenje je sposobnost upamivanja i reprodukcije osjeanja. Mi smo u stanju da se sjeamo doivljaja i osjeanja koja su bila izazvana opaanjem nekih predmeta i pojava. Emocije su praene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. Potvrdu za emocionalno pamenje moemo nai u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjeanju na ranije doivljene momente. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjeanju na ranije doivljenu nesreu, tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremeaju. injenica je pak da se ova reprodukovana osjeanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjeanja: ona mogu biti jaa ili slabija. Poslije niza godina sjeanje na bol koji smo doivjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol,vrijeme je filtar sjeanja o preivjelim osjeanjima. Sjeanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjeanje straha i neprijatnosti doivljeno za vrijeme samog bombardivanja. Ali, isto tako, u nekim sluajevima reprodukovana osjeanja mogu bilti mnogo veeg intenziteta od prvobitnih, sjeajui se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili, sada, u fazi reprodukcije (sjeanja), ono moe izazvati u nama osjeanje gnjeva, bijesa, nezadovoljstva. I emocionalno pamenje javlja se u ranom djetinjstvu, obino u estom mjesecu ivota, kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. Tad, u to vrijeme, dijete se moe radovati ili plakati samo kada vidi ono to mu je ranije priinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. Kasnije, pak, emocionalno, kao i motorno pamenje dobija sve vie primjese svjesnosti. Slikovno pamenje Slikovno pamenje se ogleda u tome to se ranije percipirano moe reprodukovati u obliku slike i predstave. Mi moemo u vidu slika da se sjetimo onoga to smo nekada doivjeli i da to sada, u fazi reprodukcije, sebi ivo i slikovito predstavimo. Kakvog e intenziteta, odnosno kakve e jasnoe slika reprodukovanog dogaaja sada biti, to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak dogaaj ostavio u nama. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doivljaj moe nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju vienog.

Verbalno-logiko pamenje ispoljava se u upamivanju i reprodukciji misli, a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom, to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naa razmiljanja ve i na ili tui govor, izreen ili napisan.

45

Sjeamo se, recimo, proitanih misli, uvenih govora, naeg razgovora, i to sjeanje moe biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. Treba napomenuti da su ovi oblici pamenja vie ili manje vjetaka podjela i da ih je s praktinog stanovita teko ovako izdvojiti. Jer, recimo, sjeanje na izvijesne misli, odnosno govor, povlai za sobom i emocionalno sjeanje, i istovremeno moe postati i slikovno pamenje, tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamivanje je aktivna funkcija pamenja, pri emu se, svjesno ili ne, pribiraju utisci ili doivljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajui rezervoar za kasniju reprodukciju. Upamivanje moe biti namjerno ili nenamjerno. Pri namjernom upamivanju mi sebi postavljamo cilj ta treba da zapamtimo, zbog ega ulaemo voljni napor, aktiviramo nau panju, usredsreujemo se, percipiramo ponovo, nastojimo da razumijemo ono to percipiramo, stvaramo asocijacije sa slinim poznatim stvarima. Pri nemarnom upamivanju, ne postavlja se nikakav cilj da se neto zapamti, pa se prema tome i ne ulae nikakav voljni napor. Uenje Najbolji primjer aktivnog upamivanja ogleda se ba u uenju, i predstavlja niz ponovljenih pokuaja da se zapamti odreeni materijal, koji se ne moe samo pri jednom percipiranju upamtiti, te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. Nekoliko momenata igra vanu u procesu uenja. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da odreeni materijal treba nauiti, i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. Slijedei trenutak, koji igra vanu ulogu u procesu uenja je odluka da ueni materijal treba zapamtiti to trajnije (ispit). Uspijeh uenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo nauiti, koliku vanost za nas ima taj materijal, postoji li u nama svijest o nunosti da se to treba i mora nauiti, ili to inimo bez nekog posebnog razloga. Ako se neka materija ui mehaniki, bez shvatanja logike veze u njenim dijelovima, onda je ishod toga uenja slab i mogunost zaboravljanja velika. Mehaniki naueno zaboravlja se bre nego ono to je naueno sa smislom. U smisaonom upamivanju trai se logika veza i iz jednog zakljuka proizilazi drugi, to ini naueno stabilnijim i trajnijim. Asocijaciona konstelacija je takoe jedan od faktora koji olakava proces uenja. Ako znamo njemaki a uimo engleski, onda emo lake upamtiti rijei koje imaju izvjesne slinosti s njamakim rijeima. Koristei se vizuelnim slikama, shemama, grafikonima, kojima ilustrujemo ono to uimo, olakavamo si uenje. To naroito vai za vizuelni tip ljudi, i kod ovih osoba su knjige iarane raznim slikama i crteima. Drugi pamte napisani tekst tako to u mislima imaju onakav raspored kako je tekst rasporeen u knjizi. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige, raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. Na ispitu se esto dogaa da studenti odgovaraju: podsjetite me samo gdje to bjee napisano, ili znam, to pie na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima. Druge osobe se u procesu uenja slue izvjesnim mnemotehnikim metodima, pravei svoje kovanice, skraenice koje im olakavaju upamivanje a i sposobnost reprodukcije, npr. bjelanevine se sastoje iz skuva (sumpora, kiseonika, ugljenika i azota), ili tu se pripaja lip (ligamentum ingvinale Pouparti) itd.

Meutim mnogo vaniju ulogu u mehanizmu uenja igra uticaj ponavljanja. Poznato je da je moguno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. Obino prvo percipiranje slui samo za upoznavanje s materijalom, poslije
46

ega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. Pri tome postoji jedna veoma karakteristina pojava, koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal, odnosno da smo ga ve nauili. Meutim, tek pri pokuaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi, tek onda vidimo da nismo mnogo nauili i da smo ve tada velik dio materijala zaboravili. Ova injenica ukazuje na to da je potrebno vie puta ponoviti percipiranje materijala ako se eli da se on dobro naui, utoliko pre ako treba tano da se zapamte neki injenini podatci. Vanu ulogu u uenju igra i presliavanje, ne samo zato to ponavljani marterijal bez presliavanja izaziva dosadu, pospanost, sanjarenje ve i zbog toga to itanje bez presliavanja stvara obmanu o znanju, izgleda nam da smo ve nauili materilal, ali kada ponemo da se presliavamo, da glasno ponavljamo naueni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromano. S druge strane, iskustvo nas ui da je potrebno uiti mnogo vie jedno gradivo no to treba da bi se ono znalo za odreeni moment (recimo ispit). Veina psihologa danas smatra, da su motivi uenja vaan elemant u mehanizmu uenja. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji, elji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog linog inventara znanja, ili da se nauenim materijalom postigne neka subjektivna korist, afirmacija u drutvu, eljeni cilj itd, onda je i mehanizam uenja znatno olakan, onda se pamti mnogo bre, a upameno postaje mnogo sigurnije i trajnije. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zakljuke u toku uenja pri viestrukom ponavljanju, koje se vri sa ciljem da se ono naui. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. Uenje obino tee neravnomjerno, tj. ponekad se poslije ponovljenog itanja materijala sjeamo manje nego to smo se sjeali prije toga. To, pak predstavlja samo privremenu pojavu, koja je uslovljena fiziolokim poputanjem panje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjeenja. 2. Uenje esto napreduje u skokovima, tj. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan prirataj u upamivanju, ali se zatim koliina nauenog odjednom naglo povea. 3. Ako glavni dio materijala ne priinjava tekou za upamivanje, onda prve percepcije daju najvei rezultat, a dalja ponavljanja uveavaju upameno sve manje i manje . 4. Ako je pak materijal teak, onda upamivanje ide u poetku sporo, ali kasnije, kada se metrijal tano shvati ono se ubrzava.

Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku uenja nego i kasnije, poslije uenja, kada, ustvari, treba da utvrdimo ono to smo ve nauili. Jedan od njegovih eksperimenata je prouavanje pamenja pomou
47

metode uenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova vie puta ponavljao, osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. Poslije izvjesnog vremena sjeanje je poelo da slabi. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograaka, bilo je potrebno ponovno ponavljanje, ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri uenju. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je uteda. Ebinghausovi eksperimenti u prouavanju pamenja, odnosno uenja, pokazali su da je za uenje neophodno uiniti i vremensku raspodjelu, i to na due vrijeme. Naime, naueni materijal se bolje zadrava u pamenju ako je uenje bilo rasporeeno na due vrijeme. Npr. due se pamti tekst koji se, recimo, est dana ponavlja etiri puta dnevno, nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. Iz toga slijedi zakljuak da je vremenski raspodjeljeno uenje, odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. Otuda i praktian zakljuak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. Nekoliko dana poslije ispita ve ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. Intersantno je jo jedno pitanje: to je cjelishodnije, uiti materijal u cjelini, ili ga razbiti pri uenju na dijelove, ili pak, primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. individualni stav, odnosno uiti onako kako smo ve navikli, eksperimenti vreni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije uiti materijal u cjelini, jer se ne gube smisaone, logike veze, niti slabe asocijacione sposobnosti. Stefanovi insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagokih metoda koji slui kao podsticaj u uenju: npr. pohvale i pouke, ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. to se tie pola i sposobnosti za uenje, tu postoje izvjesne varijacije: djevojice, recimo pokazuju vei uspjeh u osnovnim raunskim radnjama, dok su djeaci neto bolji u logikom raunanju; djevojice su bolje u itanju, pisanju, pravopisu, pismenim sastavima, a djeaci, pak, u istoriji, geografiji, fizici, matematici; djevojice bolje ue jezike i postiu bolji uspjeh u osnovnoj, a djeaci u srednjj koli, i td. Sposobnost za uenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine ivota. Od tada sposobnost za uenje, odnosno upamivanje postepeno i lagano opada do 45 godine, a onda to opadanje postaje neto bre. Reprodukcija to se pak, reprodukcije tie, ona moe biti isto onako kao i upamivanje, hotimina (voljna) i nehotina (nevoljna). U prvom sluaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog dogaaja pojave ili ranije nauenog materijala. Ovo sjeanje moe biti neposredno, kada nam nisu potrebni nikakvi naroiti napori pri tome, ili, pak, posredno u vidu prisjeanja pojedinih elemenata koji blie odreuju ono ega treba da se prisjetimo. U tim sluajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomau da u mislima poveemo dogaaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. Zar nam se malo puta dogaalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki nain znana, ali koje se ipak ne moemo sjetiti? U stanju smo ak da pri susretu obavimo krai razgovor, vie ili manje uobiajene sadrine, samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjeamo. Tek kad se rastanemo obino nastane prisjeanje: odakle se znamo, ko to bjee, gdje smo se upoznali, u kojem smo drutvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama
48

sjeajui se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo, putovanje vozom, diskusija o standardu. Poslije ega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. Ovakav, posredan nain aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u naoj svakodnevnoj djelatnosti. Nehotimina reprodukcija se ogleda u tome to se mi izvjesnih stvari sluajno, i bez nae volje, bez postavljenog cilja sjeamo. Npr. prolazei pored oglasne table moemo se nevoljno sjetiti loe odranog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. ta vie, moe se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i itavog niza detalja s tog predavanja. S druge strane, dogaa se esto da nam se neki dogaaj, neka linost, stih, komad, rijei, arija ili dr., prosto nevoljno u sjeanju nameu. Najzad, postoji mogunost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao neto sasvim novo, kao da smo to sada izmislili, to vrlo esto stvara osnove za tzv. nesvjesni plagijat. Tue zakljuke, tue misli citiramo kao svoj, ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari ve iz razloga koji smo naglasili, tj. da nam se to u reprodukciji ini kao sasvim novo, kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). Takva pojava, osim u nauci, esto se javlja kod djece, gdje su djeca pozajmljujui tua iskustva ubjeena da su to njihova originalna zapaanja i doivljaji. Nespretni roditelji esto ovu pojavu kanjavaju smatrajui je svjesnom lai svoga djeteta. Zaboravljanje Percipirani i naueni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku moe reprodukovati. Ve u toku samog uenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforiemo; zaboravljamo ga jo u toku samog uenja. Zaboravljanje se moe javiti ili kao nemogunost da se sjetimo ili prepoznamo, ili kao nepotpuno i netano sjeanje. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja, i to: a)odsustvo ponavljanja; b) negativan uticaj koji vri djelatnost koju obavljamo neposredno poslije uenja, i to na sposobnost zadravanja upamenog. Prema Ribou, ovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da duina trajanja naunog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vri neposredno poslije uenja. U veini sluajeva taj uticaj moe biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljanja rezultata uenja. Ova pojava da sljedee, odnosno nove asocijacije koe i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Isto dejstvo je u toliko jae ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom, to znai da nije poeljno da se poslije uenja jednog materijala ui drug, slian njemu. Takoer je na osnovu eksperimenata utvreno da ako se poslije uenja jednog materijala ui slian, onda je u reprodukciji opseg naunog materijala za 25% manji nego ako se poslije uenja davao odmor. Meutim, ako se poslije uenja pristupilo uenju nekog drugog, razliitog materijala, onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamenje. Iz tog proizilazi zakljuak da se mora voditi rauna o tome koji se i kakav materijal uzima za uenje. Eksperiment takoer ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode rauna o rasporedu asova ako ele da retroaktivna inhibicija kod njihovih uenika bude to manje izraena. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se ui poslije predhodnog uenja, dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze izmeu pomenutog uenja. Ako ve mora da se ui slian materijal, onda je bolje nainiti veu pauzu. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije uenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi, pogotovo slian materijal. Meutim, izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamenje, kako to Ribo tvrdi. ovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Ima i sasvim suprotnih tvrenja, prema kojima se nita ne moe sasvim zaboraviti. Ali, iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naueno
49

postepeno zaboravi, ipak je nemogue dokazati da su i engrami potpuno iezli. Poznato je, na primjer, da se u snu, groznici, pri davljenju, u hipnoznom stanju oivljuju mnoga sjeanja, mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. Dalje, u procesu zaboravljanja interesantna je injenica da se iz pamenja gube, dakle zaboravljaju, svjei dogaaji, novi utisci, posljednje naueno i doivljenjo, dok staro znanje dugo vremena ostaje ouvano. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih ivotnih dana, dok su sjeanja iz djetinjstva i mladosti vrlo iva. Otuda one vrlo ive i djetinje prie staraca iz mladih dana. Otud i izraz to su bila zlatna vremena, jer za starca zlatno vrijeme je mladalaka dob. POREMEAJI PAMENJA Poremeaje pamenja moemo podijeliti na: 1. kvantitativne poremeaje 2. kvalitativne poremeaje 3. poremeaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremeaji Prolazna zaboravnost je esta pojava, koja se moe javiti i kod psihiki zdravih osoba u stanjima premorenosti, iscrpljenosti poslije bolesti, pospanosti. esto se javlja kod neuroznih bolesnika, zatim u situacijama u kojima afekti koe misaoni tok (student na ispitu). Amnezije Amnezija je nesjeanje ili zbrisano sjeanje svih ili nekih doivljenih utisaka ili pojava za odreeni vremenski period. Uslov za nastanak amnezije je poremeaj svijesti, odnosno nemogunost prijema novih opaaja u takvom stanju, ili oteenje modanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami, ime su oni funkcionalno izbrisani, te se u fazi reprodukcije nema ta reprodukovati. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histerinih osoba, dok su druge nastale oteenjem modanog tkiva i remeenjem modane funkcije Organske amnezije najee nastaju poslije traumatskog oteenja mozga: modane komocije, kontuzije, trovanja nervnog sistema, nokauta, poslije epi napada, elektrooka, udara groma, krvarenja u mozak. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. retrogradna 2. kasna (anterogradna)

Kod retrogradne amnezije se javlja nesjeanje dogaaja prije povrede mozga. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjea dogaaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti, poslije traume ili poslije epi napada.

50

Hipermnezija pojaana sposobnost reprodukcije. Ona se via kod staraca u vidu pojaane reprodukcije sposobnosti za stare dogaaje i doivljaje. Kvalitativni poremeaji Naknadno izvrnuto sjeanje je kada se pravo sjeanje deformie, najee pod dejstvom afekta ili poremeenog sadraja miljenja. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj ivot tumai s gledita svojih pogreaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grenosti. On je cijeli ivot grijeio, sve to je uradio bilo je pogreno, nesavjesno i neasno. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greke. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazatva pogreno tumai, pogreno se sjea svojih beznaajnih doivljaja iz djetinjstva, pripisujui im predznake, kao da se ve tada znalo da e biti veliki pronalaza. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogreno se sjea i falsifikuje dogaaje upnik je radi mene drao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizato neupotrebljivim dok je upnik rekao neto sasvim drugo. Iluzije pamenja, javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je neto doivio neto to se u stvari dogodilo, ali ne njemu ve susjednom bolesniku. Konfabulacije ili lana sjeanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamenju izmiljenim doivljajima. Ova pojava se via kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. Patoloka laljivost ili psudologija fantastika, pri kome su izmiljene lai u skaladu sa eljama, najee neostvarenim. Moe se javiti i kod djece koja su obdarena ivom fantazijom. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ii njihove izmiljotine pa esto ni same ne znaju ta je istina a ta nije.

PANJA

51

Po ptianju ove psihike funkcije, naroito u odnosu na njenu definiciju, postoje vrlo interesantna gledita. Jo od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je panja psihiki proces ili funkcija. Grki filozofi pod panjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadraj. O panji su razmiljali kao o funkciji, a ne kao o posebnom psihikom procesu. Jedno je ipak jasno, da ovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraa svoju panju na bilo koji predmet, na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to ta on tom prilikom radi. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te panje. Spieman tvrdi da je panja psihika energija upuena neemu, ime tvrdi da je panja ipak psihika funkcija kao to su pamenje, miljenje itd. Kornilov definie panju kao usmjerenost i usredsreenost psihike aktivnosti na neto odreeno. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihiku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlai za sobom na poetku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u naoj sredini. Ako se odluimo da od nekoliko mogunosti za nau psihiku djelatnost odaberemo na primjer, rijeavanje nekog komplikovanog zadatka, onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati nau panju. Ova pojava, da mi biramo koju emo djelatnost vriti, predstavlja selektivnost panje. Nalazei se u jednoj prostoriji, mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama, da sluamo muziku ili da uimo. I ba u tome to se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost, zanemarujemo drugu mogunost, ogleda se i usmjerenosrt nae psihike djelatnosti, ime istovremeno priguujemo prijem drugih percepcija, koje nisu u vezi sa djelatnou za koju smo se odluili. Usmjerenost psihike panje vezana je i za izvestan vremenski period, jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teko privui odnosno usmjeriti panju slualaca na odreeno izlaganje, ali je veoma teko zadrati panju due vremena na materiju koja se izlae. Prema definiciji panje koju je dao Kornilov, osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsreenost psihike aktivnosti na neto odreeno, to u stvari, znai udubljivanje u odreenu djelatnost. Hoe li ovo udubljivanje biti manje ili vee, zavisi, pored ostalih faktora i od teine zadatka koji treba rijeiti. Usredsreenost povlai za sobom odstranjivanje panje od svega onoga to je sporedno i to nije vano za rijeavanje problema i materije koja se prouava. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo, utoliko nam vie smetaju zbivanja u naoj sredini. (ueniku koji se ne moe udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skree panju, to slabi njegovu ionako slabu usredsreenost.). Ovo raslanjivanje panje na dvije uzajamno komplementne funkcije, usmjerenost i usredsreenost, djeluje kao vjetaka podjela, jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. Recimo ako odluimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja, ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. To ne znai da se usmjerenost i usredsreenost mogu identifikovati. Usredsreenost se u obinom govoru naziva koncentracija panje, a usmjerenost prelaenje sa predmeta na predmet.

Panja je usko povezana sa stanjem nae svijesti. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno vie predmeta koje posmatramo. Predmeti koji se nalaze izvan centra naeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli, mi usmjeravamo pogled ba na njih. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru naeg
52

vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. Meutim ipak najjasnije vidimo ono to je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru naeg posmatranja, centru naeg vidnog polja. Ovo uporeivanje panje i jasnoe percepcije u vidnom polju ne moe predstavljati apsolutnu identinost s njim jer je poznato da moemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u ii posmatranja, a da pri tom, mislei na neto drugo, sasvim nejasno vidimo taj predmet). Ako se zagledamo u neku taku oekivalo bi se, s obzirom da nam ona pada u iu nae panje, da je najjasnije vidimo. Meutim mislei tada na neto drugo esto tu taku i ne primjeujemo. Fizioloke osnove panje. to se tie fizioloke osnove panje, moe se rei da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraivanju jednih odreenih nervnih centara i inhibicije drugih. Tako smo u stanju vriti izdvajanje odreenih nadraaja, na koje usmjeravamo nau panju, istovremenim inhibisanjem predhodno razdraenih nervnih centara. Sasvim je logino da ovaj mehanizam razdraenje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadraaja. Ukoliko su drai jaeg intenziteta utoliko postoji vea mogunost za inhibiciju predhodnog razdraenja, jer jae drai gue slabije i time odreuju tok psihike djelatnosti u odgovarajuem smjeru. Procesi razdraenja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju koenje u drugim djelovima. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjte poveane razdraljivosti koje se karakterie optimalnim uslovima za razdraenje (Svijetlost u mozgu ). Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjite razdraenja, koje je trenutno funkcionalno najaktivnije, koje kao da k sebi perivlai sva razdraenja koja u to vrijeme stiu u mozak i na taj nain postie jo domnantniju ulogu nad njima. Trenutno su sve ostale drai podreene funkciji tog ognjita, naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjita. S psiholoke strane, princip dominante ogleda se ba u obraanju panje na neke drai i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta, a koje su manje vane ili su slabijeg intenziteta. Voljna i nevoljna panja Panja kao psihika funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. Kada smo posebno paljivi, pravimo i specijalnu mimiku lica, bolje se zagledamo, uozbiljimo, oslukujemo, napreemo se, zaustavljamo disanje itd. Usmjerenest i usredsreenost psihike djelatnosti moe se javiti i bez nae volje i u takvim sluajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo paljivi. U tim sluajevima djelatnost panje zahvata ovjeka sama po sebi uslijed svoje privlanosti, zanimljivosti ili neoekivanosti. U takvim sliajevima spoljanji nadraaji skreu nau panju iako za to ne postoji naa odluka niti naa volja. Takva vrsta panje naziva se nevoljna (pasivna) panja, za razliku od voljne (aktivne) panje, pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihiku djelatnost radi izvrenja nekog zadatka, pri emu se po elji istovremeno i usredsreujemo, odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. U ovoj vrsti panje dominira stvorenao dluka da se psihika aktivnost usmjeri na neto odreeno.

Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo paljivi, svjesno usmjeravamo panju na odreeni posao radi savladavanja nekog zadatka, budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne drai koje bi uticale na odstranjenje nae aktivne panje ili umanjenje njezinog intenziteta. Aktivna panja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u ovjeka. Aktivna panja je
53

nastavak nevoljne. Ona je plod ljudske djelatnosti, razvoja i usavravanja ovjekove linosti i proistekla je iz veeg angaovanja psihikih djelatnosti u procesu rada ovjeka. Marks kae: sem naprezanja onih organa kojima se vri rad, za sve vrijeme rada nuna je volja saobraena cilju, koja se manifestuje u panji i pri tome je utoliko nunija ukoliko rad svojim sadrajem i nainom manje privlai onoga koji radi. Najzad, zadaci koje drutvo namee ovjeku u smislu njegove to bolje i to vee radne produktivnosti u optem interesu za drutvo, zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju panju od svega onoga to nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. Samim tim, kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za na rad ne obuzmu, ne skrenu nau panju , mi smo postigli mnogo, jer stvorena aktivna panja pri odreenom radu je garancija uspjeha u njemu. (panja pri vonji automobilom). Voljna panja je usko povezana sa ovjekovim interesima. Voljna (aktivna) panja esto se moe transforimirati u pasivnu. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak, mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne panje. Ali onoga momenta kada smo rijeili osnovni problem koji ini teinu zadatka, voljna panja poputa u svom intenzitetu i postepeno slabi, pretvorivi se na kraju u nevoljnu. (hirurg). Moglo bi se rei da voljna (aktivna) panja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i, organizovanosti panje. Brojni su faktori koji utjeu na tona ta emo usmjeriti svoju panju to su 1. Karakter spoljanjih drai a. Intenzitet drai utjee tako da svaka dovoljno jaka dra (pucanj, blijesak jauk) moe privui nau panju b. Kontrast meu draima veoma utie na privlaenje panje (Mrak-svijetlo, tiinaprasak) c. Duina trajanja drai. Utvreno je da drai koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlae panju (sijalica koja treperi) d. Prostorna veliina drai. Predmet koji je vei od drugih u svojoj sredini lake privlai panju (Visok vojnik). e. Relativna jaina drai. U radionici u kojoj radi motor ne uje se kaalj radnika i taj kaalj ne privlai panju, dok kaljanje u pozoritu gdje vlada tiina moe da skrene panju. f. Prestanak drai. Ventilator koji radi i proizvodi um ne primjeujemo ako smo svoju panju koncentrisali na uenje. Ali ako ventilatorprestane da radi i um se prekine, naa panja se za tremutak skree. 2. Motivi (biloki, socijalni). Ako smo gladni svaka dra koja nas podsjea na hranu (miris, lupa tanjira) nevoljno privlai nau panju. 3. Voljni faktori (Nae namjere,elje); 4. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok neto opaamo); 5. Interesi i vrijednosti (slika, uspomena) 6. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio; 7. Nae iskustvo

8. Oekivanjeodreenih utisaka. Ako se oekuje lo ishod bolesti nekog ovjeka, onda se na njemu esto zapaaju i beznaajne pojave, koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. Kao odreena psihika funkcija panja ima i svoje odreene karakteristine osobine:
54

1. Obim panje, naime broj predmeta koji se moe dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. Dokazano je da obim panje nije velik . Stalnost panje. Radi se o tome da je naa panja vremenski ograniena.(sluanje kucanja sata). Smatra se to se tie paljivog praenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. Da li e panja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor,i iscrpljenost slualaca, interesantnost izlaganja,itd).
2.

3. Dinaminost panje. Panja se ne moe dugo zadrati na jenom predmetu, iako moe dugo biti usredsreena na jednoj djelatnosti. Dinamika panja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se odrala. (dvojne figure). Sposobnost dueg usredsreivsnja panje na jedan predmet , odnosno sposobnost zadravanja panje na istom objektu,sve dok se ne zavri odreeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET panje. Suprotno ovome, sposobnost usmjeravanja panje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET panje. Poremeaji panje Poremeaji panje su esta pojava u klinikoj praksi. Njaee se radi o slabom tenacitetu, slaboj vigilnosti, pojaanoj vigilnosti itd. Pri slabom, tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu odreenu djelatnost, da utone u nju da se koncentrie, kako se to obino kae. Mnogo faktora moe dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo reeno o neinteresovanju za odreenu djelatnost. Zamor takoe mnogo utjee na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet panje, kao i izmjenjena stanja svijesti, intoksikacije, osjeanje straha, neizvjesnost, isekivanje, nesigurnost labilnost afekta, odsustvo volje, slab intelektualni nivo, postojanje patolokih sadraja (sumanute ideje, halucinacije, prisilne misli), neurotike pojave. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju panju na druge predmete i pojave u svojoj sredini, to najee vidimo kod umno zaostalih, nekih duevnih bolesnika (shizofrenija, depresija), pospanosti, intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga, encefalitis). Pri poveanoj vigilnosti postoji nemogunost dueg zadravanja panje na jednom objektu, ve se ona eta s predmeta na predmet. Bolesnik tada sve zapaa, svaka i najmanja pojava skree njegovu panju, asocijacije su mu vrlo ive. Hipervigilna panja javlje se kod maninih bolesnika.

Poseban poremeaj pane, poznat pod imenom rasijanost panje. Ova pojava moe biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patoloki, ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolki. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost panje slaba, a pokretljivost poveana (nepaljivom ueniku sva smata, jer ne prati nastavu, i na sve drugo obraa panju). Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka, pa smo neodluni koji zadatak bi prije zavrili. Svaki zapoinjemo, a nijedan
55

ne zavravamo ili ih zavravamo povrno. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost panje jako velika, a pokretljivost mala ili nikakva. Tako dok neto radimo i duboko se koncentriemo, deava se, na primjer, da traimo naoale koje drimo na glavi ili u ruci. Mnogima dok itaju izgori cigareta u pepeljari.

MILJENJE Miljenje je psihika funkcija i slui udovoljenju biosocijalnih i saznajnih ovjekovih potreba. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomae ovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Pomou miljenja ovjek se upoznaje sa
56

stvarnou, uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okruuju, realno uoava i sagledava odnose izmeu predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zakljuke, koji mu u krajnjoj mjeri slue za pravilnu ivotnu orjentaciju. itav na ivot zahtijeva esto pravilno procijenjivanje pojava i njihovih meusobnih odnosa, na osnovu kojih smo u mogunosti ne samo da stvaramo konkretne zakljuke o nekom zbivanju ve i da predviamo mogunost, da oekujemo ovakve ili onakve rezultate, da pravimo kombinacije i da se nadamo odreenom ishodu. U tavom ovom procesu bitno je moi koristiti se ranijim ivotnim iskustvom, uspijevati povezati razliite radnje, predmete i pojave, graditi asocijacije sluei se uglavnom poznatim stvarima. Otuda i shvatanje da miljenje predstavlja akciju iskustva (benzin, vatra). U traenju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poreenja sa ve poznatim stvarima i pojavama, na osnovu kojih moemo ostvariti zakljuke koristei se tim injenicama. S druge strane, u tom procesu saznanja sluimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. Meutim miljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet, ono postoji i izvan njega. Zahvaljujui miljenju, mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prolosti i stvaramo neka predvianja za budunost. Pomou miljenja smo u mogunosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopte nisu pristupane naim sposobnostima za percepciju (parabolina krivulja projektila). Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova, miljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predvianja koja se po usavravanju tehnikih elemenata ostvaruju i konkretizuju. Vaan element u procesu miljenja su asocijacije. Asocijacije podsjeaju na ranija zbivanja, na slinost ili kontraste, pruaju pomo u rijeavanju nepoznatih zadataka, smanuju napor i skrauju vrijeme za rijeenje nekog zadatka. Obzirom da je miljenje psihiki proces esto se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces miljenja. Mozak kod ovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje miljenja bilo uproavanje. Tano je da eoni reanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti, ali sigurno ne i jedinu. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostikim) centrima svakako pomae u misaonoj aktivnosti eonih dijelova. U procesu miljenja sluimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktiki ne bi mogli stvarati nikakvi zakljuci, niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zakljuke i procjenjivali pojave sluimo se metodama i operacijama koje su takoe psihika aktivnost, kao to su metode: komparacije, analiza i sinteze, apstrakcije i konkretizacije, indukcije i dedukcije. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta, mi se sluimo uporeivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti miljenja. Uporeivanjem otkrivamo slinost ili razlike izmeu pojava i predmeta, poslije ega smo u stanju donositi zakljuke.

Tom prilikom ne vodimo rauna samo o fizikim slinostima ili kontrastima ve i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. Gledajui vodenicu na rijeci, moemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice, naravno u mislima i na taj nain saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. Ovo misaono raslanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija, nazvana analiza. Suprotno ovome, gledajui pojedine dijelove mi ih u mislima moemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. Posmatrajui razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima moemo sjediniti
57

u kompoziciju. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. Pri analizi jednog predmeta da bismo prouili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu, esto ignoriemo ostale sastavne dijelove, ostale osobine tog predmeta. Ovo zanemarivanje odreenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Da bismo o jednom odreenom pitanju mogli zauzeti stav, potrebno je najprije stvarati zakljuke. Zakljuke moemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. U prvom sluaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinanih podataka prelazi se na opi zakljuak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa ine opi stav, cijelinu. (nosivost mosta, borbena gotovost jedinice). U drugom sluaju dedukciono zakljuivanje je izvoenje posebnog zakljuka iz ope poznatog ili utvrenog stava (mlijeko i mrnjenje). U procesu miljenja veoma vanu ulogu igraju pretpostavke. Pri pravilnom razmiljanju mi se neminovno sluimo pretpostavkama, za donoenje tanijeg zakljuka. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenaenja, a nekada nam se one nameu u misaonom toku kao mogunost pri rijeavanju odreenog zadatka (auto nee da upali). U veini sluajeva pravilno postavljanje pretpostavke znai i dobijanje tanog odgovora, odnosno postizanja cilja. Izuzetno vana osobina miljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. Jo je Marks govorio jezik (mislei na govor) neposredna je stvarnost misli elei time da izrazi postavku o jedinstvu miljenja i govora. Neki naunici miljnje identifikuju sa govorom. Govor je ustvari oblik i orue miljenja, on doprinosi i pomae funkciji miljenja i ne moe se identifikovati sa miljenjem. Ako bi miljenje bilo identifikovano sa govorom, onda bi to znailo da su ljudi lieni sposobnosti za govor lieni i funkcije miljenja, to sigurno nije tako. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne moemo sve obuhvatiti. Nekada nismo u stanju da naemo rijei kojima bismo izrazili nae misli iako su one jasne. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne vanosti je tzv. spoljanji govor, kojim izraavamo nae misli. Meutim vanu ulogu igra i unutranji govor, predhodno unutranje praenje misli i pripremanje za njihovo glasno saoptenje. Ponekada nam se glasno otkine neka misao, to ustvari znai prekoraenje praga unutranjeg govora.

Unutranji govor nam pored ostalog slui i kao podsticaj za stvaranje novih misli. S druge strane, spoljanji govor ne predstavlja samo verbalno, jasno ocrtavanje unutranjeg govora. Unutranji govor je mnogo kompleksniji, iri, bogatiji, i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljanji govor. esto smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim rijeima nau misao, a kada nju trebamo verbalnim putem da iskaemo, onda ili ne moemo da naemo potrebne rijei ili su one vrlo oskudne. Miljenje kao preduslov
58

upoznavanja sa objektivnom realnou kod ovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. Nema sumnje da sposobnost govora omoguava ovjeku precizniji kontakt i saobraaj sa objektivnom realnou. Ako miljenje nije praeno akcijom ono i nije miljenje u pravom smislu rijei. Otuda se miljenje bez akcije naziva mata. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog drutva. Nekada u dalekoj prolosti meuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetiki govor), kojim su bile oznaene misli. Tek kasnije, razvojem drutva, razvojem i usavravanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod ovjeka, iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. I danas se sluimo mnogim nepotrebnim pokretima, gestovima, kada elimo da izrazimo neku nau misao. Miljenje kao psihika funkcija odvija se pomou pojmova. Pojam je odraz optih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Opti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv, npr. pojam knjige, pojam ovjeka itd. Svaka knjiga je razliita, ali se pojmom knjige obuhvata ono to je zajedniko i bitno za svaku knjigu. Optim pojmovima izraavaju se zajednika svojstva svih predmeta iz jedne odreene vrste koje dati pojam obuhvata. Bitni ili pojedinani pojmovi su svojstva jednog odreenog predmeta ili pojave, na primjer Sarajrvo, Bosna odreena linost itd. Opta pojava Sarajeva, tj. opta svojstva Sarajeva, jesu da je to grad kao i drugi gradovi, a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakava proces miljenja i omoguava pravilno sporazumjevanje meu ljudima. Zbog toga je potrebno ovladati i optim i posebnim pojmovima, to se postie uglavnom na temelju praktinog iskustva i interesovanja. Gledano sa praktinog stanovita, miljene moe biti dvojako. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Jo u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji nain ovijek misli. U elji da rijei zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihiki ivot, a zatim i psihiki ivot svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti nain na koji i on misli. injenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo, u stvari, osnivicu logike, tog izvanrednog Aristotelovog otkria. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti nain vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. Ali, da li je to ba tano da svi ljudi misle na jedan te isti nain? Konkretno (primitivno arhaino) miljenje Prouavanjem naina ivota, raznih narodnih obiaja, vjerovanja, osjeanja i aktivnosti ljudi iz najzabaenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o razliitosti i specifinosti njihovog psihikog ivota a samim tim i procesa miljenja.

Osnovne razlike u psihikom ivotu izmeu kulturnog i primitivnog ovjeka su u tome to kulturan ovjek ima iza sebe bogatu prolost, ogromna iskustva, razna dostignua, dok primitivan ovjek opti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. Primitivan ovjek se praktino izjednauje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema

59

prirodnog dogaaja, pravilnosti, i zakonitosti u prirodi. Za primitivnog ovjeka kao i za dijete sve se dogaa pod dejstvom mistinih sila kojih je puna priroda. Primitivan ovjek pridaje najrazliitija mistina svojstava biljkama i ivotinjama, pa ak i insektima. Praktino sve to u realnom svijetu postoji, za primitivnog ovjeka ima mistinu mo. Po vjerovanju primitivnog ovjeka, ak i luk i strijela i ostalo orue ive svojim ivotom kao i ljudi. Predstave primitivnog ovjeka su karakteristine i po tome to, imajui pred oima sliku predmeta, on vjeruje da je predmet realan, te istovremeno on od njega neto eli ili ga se boji. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (buenje fotografije ovjeka). Mistinost je osnovna karakteristika primitivnog miljenja (slikar i bizoni). Primitivan ovjek ima odreena shvatanje i o imenima ljudi. On identifikuje ovjeka sa njegovim imenom gledajui u imenu neto sasvim stvarno, konkretno ili sveto. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se ovjeku moe nauditi ako se nanese teta njegovom imenu. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne nakodi. Za primitivnog ovjeka sjenka ovjeka i ovjek su jedno te isto. Hodanje po neijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidi dok u Zapadnoj Africi vre se ubistva zabijanjem noa ili iljatog predmeta u sjenku ovjeka. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije, analizu i generalizaciju, na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova, primitivno miljenje ogleda se i u verbalnoj jezikoj komunikaciji. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe linu zamjenicu mi i zbog toga upotrebljavaju rijei ja i ti. Primitivni ljudi se izvanredno slue gestovima koji su vrlo sloeni i specifini. Veina primitivnih plemena nema rijei za brojeve vee od tri. Primitivno miljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojica tue lutku). Primitivno miljenje se u normalnim prilikama via i kod nas za vrijeme sna, umora, intoksikacija. U patolokim sluajevima ono je zastupljeno najee kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim miljenjem. Poremeaji miljenja Poremeaje miljenja dijelimo na poremeaje miljenja po formi i po sadraju. Poremeaji po formi 1. Bolesna opirnost je poremeaj miljenja po formi u kome se esto u izlaganu ne moe izdvojiti bitno od nebitnog, nevanim stvarima pridaje se isto toliko panje koliko i vanim, ne postoji determiniua tendenca, odnosno predstava ka cilju. U svom izlaganju bolesnik se gubi; da bi izrekao jednu odreenu misao, on iznese puno nepotrebnih misli, tako da ne moe sagledati cilj govora od Kulina bana Ova pojava najee se via kod mentalno zaostalih osoba, psihiki izmjenjenih epileptiara, maninih bolesnika i kod senilnih osoba.

2. Koenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja panje. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju, i svaka druga misao ne dolazi do izraaja zbog dominacije osnovne misli. Javlja se kod depresivnih bolesnika, kod kojih je, recimo, ideja o linoj krivici osnovna misao i ona praktino mui bolesnika. 3. U ovu vrstu poremeaja spada i blok u miljenju, pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka, obino zbog skretanja panje na neku pojavu iz spoljanjeg svijeta. Ova pojava moe se javit i kod zdravih osoba, s tim da se
60

pekinuta misao moe nastaviti spontano ili poslije podsjeanja od sagovonika. Blok u miljenju kao patoloka pojava karakterie se krutou misaonog toka i nemogunou njegovog nastavljanja, ma koliko mi podsjeali osobu. to vie, ona esto ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene, kao da joj neko krade misli (eho misli). 4. Bujica ideja je takoer poremeaj miljenja po formi, pri emu je impuls za govor pojaan te postaje logoreja i hipervigilna panja. Misli se ubrzano niu jedna za drugom, svaka nova misao postaje ciljna predstava, osoba preskae s jednog izlaganja na drugo, ne dovrivi prethodno. Postoji mnotvo asocijacija, koje se vrlo brzo smjenjuju. Bolesnik ne moe da zadri svoju panju praktino ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli, ve vrlo brzo prelazi, uz veoma izraenu govorljivost, s predmeta na predmet. Ovakav poremeaj miljenja postoji kod maninih bolesnika. 5. Perseveracija je takav poremeaj misaonog toka po formi u kome se neka rije ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. Bolesnik izgovara stalno jednu istu rije, odnosno misao. esto se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju, krivci dolje gledaju, bila je stalno izgovarana misao jednog naeg bolesnika. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih modanih oboljenja, u stanjima napetosti, pospanosti, zamora, konfuzno amentnih stanja. Takva osoba moe neki pokazani predmet tano imenovati, ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. 6. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste rijei ili reenice. 7. Inkoherentno miljenje je est poremeaj miljenja po formi u stanjima poremeene ili izmjenjene svijesti, naroito u amentnom stanju. U ovom sluaju svaka izreena misao sama za sebe ne predstavlja neku neloginost, ali izmeu njih nema nikakvih loginih veza, te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. 8. Rasulo misli je veoma ozbiljan i teak poremeaj miljenja po obliku, utoliko prije to se ovaj poremeaj javlja obino pri gotovo ouvanoj svijesti, to je i prognostiki mnogo tei sluaj. U osnovi ovog poremeaja nalaze se raspad pojmova, djelomino spajanje sa drugim pojmovima, stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko znaenje, neadekvatna upotreba rijei, stvaranje sasvim drugih pojmova, nerazumljivih za normalnog ovjeka, zbrkanost izlaganja, gubitak ciljne predstave.

9. Salata od rijei je najtei oblik formalnog poremeaja miljenja i predstavlja pravu govornu zbrku, pri emu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive rijei i reenice. Via se kod tekih oblika shizofrenog oboljenja. Sadrajni poremeaji Sadrajni poremeaji miljenja mogu se ograniiti na: sumanute ideje, precjenjene ideje i prisilne misli.

61

1. Sumanute ideje su sline zabludama, ali se ne mogu identifikovati s njima. Pogrean sud, pogreno miljenje iz koga proistiu zablude mogu se korigovati. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi, i koje nisu pristupane razumnim razlozima. Sumanute ideje zavise od same linosti. Jedno isto vjerovanje moe za jednog ovjeka predstavljati zabludu, a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog ovjeka). Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremeaja opaanja. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremeaja u radu nekih tjelesnih organa. Gastrointestinalne tegobe, dijarea, povraanje i dr. mogu stvore sumanute ideje trovanja. U poetku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u vrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. Razvojem drutva mjenja se sadraj sumanutih ideja. Mesijanske sumanute ideje imaju esto pristalice meu primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. Sumanute ideje moemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veliine, bogatstva, visokog porijekla, pronalazatva. Bolesnici su kreljevi, carevi, ministri, imaju ogromno bogastvo, pronali su najbolje maine itd. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. u moralnoj sferi, pri emu postoje sumanute ideje grenosti, bolesnik sebe optuuje za mnoge ivotne nesree, on je kriv na nastanak rata, on je zarazio svijet sifilisom, truje sve oko sebe, ene optuuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo; b. u oblasti zdravlja: boluje od neizljeivih bolesti, kuge, lepre, raka; c. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti, sve im je propalo, nita vie nemaju, predstoji im smrt od gladi; d. nihilistike ideje: negiraju objektivnu stvarnost, nikoga nemaju (iako su im djeca iva), sve im je propalo, kua izgorila, srce ne radi, crijeva ne postoje, za sebe znaju tvrditi da su mrtvi; e. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni, da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo, da ne smiju vriti nugu jer e fekalije da preplave cijeli svijet 2. Sumanute ideje proganjanja. Bolesnici imaju utisak da im je ivot ugroen, da ih vlasti prate, da se o njima svuda govori, da se i u novinama o njima pie, istina diskretno da svi ne bi razumjeli, da ih neprijatelji ele likvidirati pa im truju hranu, djeluju na njih smrtonosnim zracima, unitavaju im polne lijezde.

3. Sumanute ideje ljubomore Lubomora je normalna pojava izmeu osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva trae na bolestan nain, onda se ne moe raditi o nomalnoj ljubomori. U svakom gestu suprunika trai se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. 4. Erotiko ludilo je poremeaj miljenja pri emu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke linosti, poznati umjetnici. Nije iskljueno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja).

62

5. Interpretacione sumanute ideje su, u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumae kao da su upereni na bolesnikovu linost. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega, da se neko nakaljao radi njega, da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega, da je neko namjerno proao pored njega (krave mukale radi njega). 6. Religiozne sumante ideje oituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom, da su oni boiji izaslanici, da moraju oistiti svijet od grijeha. 7. Precijenjene ideje su, u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito vrste afektivne veze prema odreenoj stvarnosti ili problemu. Recimo seksolog u svakom poremeaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. 8. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameu neke predstave i misli, za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli, dok se kod sumanutih ideja aktivno zalae za tu bolesnu misao. Ponavljane neke pjesme, brojanje bandera na ulci, vraanje da provjerimo da li smo zakljuali vrata. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da uinimo neto, da skoimo kroz prozor, da ubijemo nekoga, da opsujemo i slino.

VOLJA I POREMEAJI VOLJE

esto ujemo izraze kao to su danas sam dobre ili loe volje, mrzovoljan sam, nemam volje ni za ta. ta je to volja, kako se razvija, kako se budi a kako gubi, ta nam ubija volju za ivotom? Volja je psihika funkcija koja predstavlja sposobnost oveka da mobilie i upotrebi svoju psihiku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i elje ali i sposobnost da se odloi ili odbaci nekanagonska potreba ili elja.
NAJBOLJI NAIN DA NETO URADIMO JESTE DA TO URADIMO 63

Ova, u najmanju ruku, udna reenica znai, da je najbolje kad neto elimo da uradimo, da ne razmiljamo preterano o tome u smislu da li treba, kako treba, da li ba sad treba, emu sve to isl., da ne traimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu, ve da krenemo da to radimo. Volja je, dakle, sposobnost linosti da izvrava svoje planove. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnotva motiva, ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. Volja podrazumeva i sposobnost da se koe neprihvatljive elje, da se odloi trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor, onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost. Naa volja se manifestuje u naoj djelatnosti. Sa druge strane neki tvrde da je volja vaan imbenik, to je namjera s usmjerenjem s kojom postiemo stvari u ivotu. To je primarni izraz naega stanja bivanja, izvor naih inicijativa. Naa volja manifestira se kroz izbore koje radimo. Izbor, je prema tome, glavni imbenik u sudbini koju sami kontroliramo. Izbor poinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja - izbor to emo raditi, nositi, jesti i osjeati poinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. Tek kroz izbor otkrivamo to djeluje, a to ne, i na taj nain uimo kroz iskustvo. Sposobnost izbora proizlazi iz meusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz odreene faze. Nagonske tenje postiu motiv, nakon ega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne, rasuuje se i procjenjuje. Nakon borbe motiva dolazi do donoenja odluke i na kraju izvrenja odluke. Kod afektivnih stanja i duevnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutranja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. On je naveo da volja ima est koraka : 1. Istraivanje: odredivanje ta elimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2.Promiljanje: korienje mudrosti da se izabere izmedu mogunosti 3.Odluivanje: koja je akcija najvanija u tom trenutku 4.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5.Planiranje: odreivanje najboljeg naina da se postigne cilj 6.Izvravanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. Assagioli je, takode, identifikovao i etiri aspekta razvijene volje: 1. Jaka volja - Jaka volja je neto slino Viktorijanskom konceptu moi volje koji je povezan sa snagom i energijom. Medutim, ta snaga, ako se koristi bez vjete volje i dobre volje, moe biti i tetna. Na primjer, razbijanje zakljuanih vrata moe biti nepotrebno ako je prozor otvoren. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je pirova pobjeda. 2. Vjeta volja - Drugi aspekt volje je vjetost. Ta sposobnost nam omoguuje da stimuliemo, reguliemo i usmjeravamo druge aspekte naeg bia, nae emocije, misli, impulse, intuiciju, imaginaciju i senzacije, kako bismo postigli eljeni cilj. Ovaj aspekt volje nam omoguava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa naim unutranjim atributima. 3. Dobra volja - Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. Zato se dobra volja moe razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i optim dobrom za ljudskost. 4.Transpersonalna volja- Transpersonalna volja: pored ivljenja naih ivota na nivou linosti, moemo imati i iskustvo viih realnosti Transpersonalni self.1
1

64

POREMEAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno esta pojava u klinikoj praksi, osobito u forenzikoj psihijatriji. Ovaj poremeaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima suene svijesti. U delirijumu i sumranim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teko poremeena. Slabost slobodne volje moe da pokaei teko tjelesno bolestan ovjek, jer je zbog ovisnosti od okoline podloan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Gubitak slobodne volje moe se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Ovisnik o alkoholu zna jui da e izgubiti kontrolu nad koliinom popijenog pia i svog ponaanja vrsto odlui da e popiti samo jednu aicu, ali nikada ne zavri na toj odluci. Sugestibilnost je nekritiko prihvatanje tuih stavova. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na odreene osobe prema kojima postoji snana emotivna veza. Kao psihopatoloki fenomen karakteristian ja za oligofreniju, histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). Katatoni poremeaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oteenja volje koji se javlja kod depresivnog i histerinog stupora, SCH i simptomatske katataonije. Katatoni stupor - stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti.Bolesnik u stuporu lei ukoeno kao lutka, ne reagujui na spoljne drai, ne govori, ne jede. Meutim u stuporu bolesnik je svjestan, uredno opaa i pamti. Iz ovakvog stanja moe iznenada da skoi, da bude agresivan, udari polomi namjetaj, ak i da ubije, a nakon kraeg vremana ponovo legne i zauzme raniji poloaj. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). Kod depresivnog stupora nema miine ukoenosti, a histerini stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog dogaaja.

Katalepsija je ukoenost miia kod katatonih bolesnika koja im omoguava da staima ili danima zauzimaju isti poloaj tjela (psihiki jastuk). To je bolesni automatizam, a automatska, nevoljna radnja manje zamara nego voljna, to je objanjenje za ovu pojavu. Negativizam - moe biti aktivni i pasivni. Aktivni- kada bolesnik uradi suprotnu radnju od traene. Pasivni- opiranje da se uradi neki nalog. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje, pokreta, crtea, misli, govora. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremeaja volje i u poremeaje miljenja po formi.

65

Manirovanost Predstavlja suvie upadljivo izvoenje nekih radnji, mimike, pokreta ili govora. Feminizirana manirovanost se via kod homoseksualaca, a mukobanjasta u enskih transvestita. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pruanje prsta). Bizarnost je veoma udno i upadljivo ponaanje, udnije i upadljivije nego manirovanost. Prilikom pozdrava prua se lakat, stopalo ili plazi jezik (psihoze). Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. praena je i drugim psihikim poremeajima, redukciom psihomotorike, snienjem rasploenja. Kada je ekstremno izraana govorimo o abuliji., kada bolesnik ne moe obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je ta treba uiniti, i kako to treba uinitiali to nije kadar uiniti iako nema nikakve fizike prepreke za to). Abulian bolesnik lei, nezainteresovan za svoju okolinu, ne jede, nudu obavlja u krevetu, verbalnu komunikaciju sa njim nije mogue uspostaviti. Snienje volje javlja se kod nekih poremeaja linosti, zatim kod depresije, shizofrenije, te kod neurotskih smetnji. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. Hiperbulija je stanje pojaane volje, to u odreenim okolnostima moe praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Javlja se u maninim i hipomaninim stanjima. Ambitendencija ili ambivalencija oznaava podvojenost voljne usmjerenosti, odnosno istodobno je izraeno suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. Oituje se na razne naine: tekoe pri donoenju odluka, stalne dvojbe, nesigurnost. Najee se javljaju kod shizifrenih bolesnika. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski, bez voljne kontrole osobe. Bolesnik je ne doivljava kao svoju, nego kao neku stranu aktivnost, sebe kao promatraa sa strane pa nema osjeanje vlastitosti u njezinom izvravanju. Pojavljuje se u okviru psihotonog, najee shizofrenog procesa, ali i kao znak nekih organskih poremeaja ( hipoglikemija, epileptinih napada, somnambulizma, povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci.

Impulzivne radnje su nagonske radnje. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. Predhodi im jak osjeaj unutranje napetosti i unutranjeg nemira. Ostvaruju se naglo, karakterizira ih estina i brzina. Poinitelj ih doivljava kao voljnu radnju. Najee se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. U okviru ovoga spomenuemo i impulzivne sklonosti, koje se pojavljuju povremeno, neodoljivo se nameu pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe, elje, shvaanja. Najee se susreu slijedee: dipsomanija povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pia, kleptomanija kraa bez motiva i realne potrebe za ukredenim, piromanija izazivanje poara i poriomanija besciljna lutanja.

66

Prisilne radnje osoba doivljava kao neto strano, tue, neshvatljivo, ali to mora ostvariti. Njihovo izvrenje ne dovodi do osjeaja olakanja, nego je praeno osjeajem neugode. Susreu se kod prisilnih neuroza.

KOMUNIKACIJA

Komunikacija se najjednostavnije moe definirati kao izmjena poruka izmeu davaoca i primaoca poruke. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola ije su znaenje svi jednako razumjeli. Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. Verbalna komunikacija
67

Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor, a temelji se na dvije komunikacijske vjetine: Sluanju i govorenju. Sluanje Dok valjano moemo sluati samo na jedan nain, nesluati moemo barem na sedan razliitih naina:
1.

Pseudosluanje - slualac reagira samo kao da je usredotoen na govor, ali njegove misli su na drugom mjestu; Jednoslojno sluanje - primanje samo jednog dijela poruke; Selektivno odbacivanje - usredoen samo na one teme koje se ne ele uti (takve teme jednostavno odbaci); Otimanje rijei - slualac slua tek toliko da ugrabi priliku za lini nastup; Selektivno sluanje - sluanje samo onog to osobu posebno zanima; Odbrambeno sluanje - najnedunije se izjave doivljavaju kao napad na koji se reagira odbranom; Sluanje u zasjedi - sluanje radi napada na sugovornika;

2. 3.

4.

5. 6.

7.

Aktivno sluajui pomaemo osobi da uje samu sebe tj. da u rijei pretoi svoja razmiljanja i osjeanja, da ih postane svjesna i da unese red u njih. Aktivno sluanje zasniva se na: 1. Podpitanjima;
2. 3. 4.

Parafraziranju - Drugim rijeima vi kaete; Rezimiranju - Ako sam te dobro razumjela, ovim si htio rei; Razumijevanju emocija - ini mi se da osjea takojer

Princip aktivnog sluanja 1. Sluate sa interesovanjem i panjom; 2. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajue emocije. Sve su dobro dole; 3. Ne dopustite sebi da vas sadraj ometa kao aktivnog sluaa, ne upijajte problem, vaa uloga je da sluate, a ne da rijeite problem );

68

4. Ne prekidajte iznosei sugestije, niti svoje primjere; 5. Ne donosite rjeenje vi - prepustite unutranjoj vrijednosti klijenta da donese rjeenje. 6.Ne reagirajte emotivno, ali osjetite kakva se osjeanja u vama bude dok sluate- to je va putokaz i oslonac za razumijevanje onoga to vam klijent govori i njegove situacije openito. 7. Ne prekidajte, ne pourujte - svako ima svoj tempo izlaganja u izraavanju emocija; 8. Povremeno postavljajte pitanja; 9. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi; 10. Budite povjerljiviji; 11. Miroriranje (odslikavanje) ponaanja klijenta ili pojedinih rijei ili reenica. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postie tzv. ja porukama i ti porukama . Dok ti poruke kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povue, ja porukama pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjeanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. Formula: Ja sam + opis osjeanja + opis ponaanja. Primjer: Ti poruke: Ti si prekrila obeanje; Ja poruke: Meni je teko slijediti te kada skae s teme na tem , Ti poruke: Ti si smuena i neorganizovana

Izjave koje se baziraju na Ja poruci su djelotvornije jer: 1. izraavaju osjeaje, a da nesude i ne popravljaju; 2. obojene su osjeanjima: osoba preuzima odgovornost za ono to osjea, umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. opisuje a da pritom ne sudi o ponaanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje, umjesto konstruktivnog pristupa rjeavanju situacije.

69

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijei da bi odaslala neku poruku, ali e njeno neverbalno ponaanje (izraz lica, poloaj tijela) pojaati, potkrijepiti ili naprotiv dati drugo znaenje izreenoj poruci. Neverbalne poruke imaju razliite funkcije. One mogu zamijeniti rijei. Tako npr. Roditelj jednim prijeteim pogledom moe umiriti dijete. Neverbalna poruka moe biti suprotna verbalnoj. To se ne ini namjerno, ali ponekad izraz lica, stav tijela, ili pokret ruke mogu otkriti ono to se u verbalnoj poruci preuuje ili potiskuje. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najtee razumiju i koja kod njih izaziva osjeaj nesigurnosti. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upuuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati tea duevna oboljenja kod djece. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE
1.

Izrz lica izraz lica odraava emocionalna stanja u rasponu od veselja do oaja. Osjeaji se esto odraavaju na licu ak i onda kada ih osoba eli sakriti. Lice reagira odmah i to je esto jedan od prvih i najefektivnijih naina odailjanja povratne informacije drugoj osobi. Pogled pomou njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. Dok ne uspostavimo kontakt oima najee ne poinje komunikacija npr. Ako stroije pogledamo dijete kada se pone agresivno ponaati, to moe odaslati poruku djetetu da prestane. Poloaj tijela i kretanje poloaj tijela moe odraziti toplinu koju osjeamo prema drugima, ali i mo i status. Tako npr. nagnutost prema nekoj osobi moe odraavati pozitivna osajeanja prema njoj i zanimanje, dok okretanje od osobe moe biti odraz potrebe da se os nje distanciramo.

2.

3.

TA DOVODI DO NEUSKLAENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce, odustati od dobro nauenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i poeti komunicirati otvoreno, jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. moda u pogrijeiti; 2. moda se nekom neu svidjeti; 3. neko e me kritizirati; 4. oni e pomisliti da nisam dovoljno dobra; 5. primjetit e da nisam savrena. Veina ljudi blokira i maltretira se slinim mislima. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmiljate ovako: 1. ko radi taj i grijei;

70

2. sigurno je da se neu svima svidjeti, nemaju svi isti ukus; 3. da, neko e me kritizirati. Naravno da nisam savrena, ali kritika moe biti korisna 4. sigurno, svaki put kada si sa drugom osobom, govori i upada joj u rijei, namee joj se; 5. ako od sebe oekuje da bude savren, uvijek moe nai neto u emu nisi. Pogreka u prenosu informacija moe se dogoditi u svakom od dijelova lanca. Ponekad nismo vjeti u iskazivanju svojih osjeanja i namjera, ponekad tumaimo ponaanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka, ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. Poto se uspjena komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka, ona zahtijeva dobro razvijene vjetine . Komunikacija je podjednako vana u velikom broju profesija i u jo veem broju podruja ljudskog djelovanja.

PRIVRENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najblinjih i najvoljenijih, a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom panjom i koji ih podstiu da se igraju, razgovaraju i istrauju.

71

Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti, prekid normalnog ivota, nedostatak novih iskustava, osjeaj srtaha, osjeaj tuge, osjeanje bolesti i boli, tekoe sa spavanjem, gubitak koncentracije, nemir, nedostatak samopouzdanja itd.) su zajednike za djecu u tekim okolnostima. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih bllinjih, e vjerovatno imati izrazitije reakcije.

Privrenost i vezivanje je osobina mladih da trae bliskost brugih svoje vrste. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na nain na koji e se dijete suoiti s traumom. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako e se dijete suoiti sa situaciom u kojoj mu je ivot u opasnosti. Novoroene je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. Dijete je predodreeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreu. Do treeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. Odgovaraju na sve vrste zvukova, bolje na one koje nisu ravni. Do pete sedmice majin glas ima vise efekta od drugih glasova. Od treeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. Osmijeh je prisutan nakon roenja, ali to je refleksni osmijeh. Od etvrtog od estog mjeseca osmijeh postaje drutveni i dijete na majine konture odgovara osmijehom. Ove sposobnosti omoguavaju razvijanje odnosa sa majkom. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. Naalost, svi smo svjedoci da je tokom rata esto dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. Ishod traume zavisit e od toga kako emo to dijete prihvatiti. Ako mu pruamo ljubav, toplinu, sigurnost, ako dijete osjeti da suosjeamo s njim sigurno e lake predroditi krizu u kojuj se nalazi. Linost roditelja ima presudan znaaj od momenta zaea pa do cjelokupnog razvoja djeteta. Majinska ljubav, njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. U majci se stavraju kompleksne promjene, prvo fizioloke zatim psiholoke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. Zahvaljujui ovoj prolaznoj
72

identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. U poetku zavisnost djeteta je apsolutna, a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Preko majinske JA podrske dijete ivi i razvija se bez obzira to nije sposobno da kontrolira da li je ono to se deava u okolini dobro ili ne. Postoje majke koje su sposobne da podre svoje dijete i one koje nisu, pa na njih dijete reagira osjeajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Ima majki koje su sposobne da daju dobru poetnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu tono ono to mu treba, ali imaju potekoa u procesu odvajanja od djeteta. Takve majke nastoje da produe identifikaciju sa svojim djetetom ime mu oteavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. Iz gore navedenog mozemo zakljuiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina, blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima.

KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRENOST 2. 1. Anksioznost Sigurna osnova 3. Protest od odvajanja 1. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. Kada se dijete neega preplai trai onoga s kim je razvilo dobar odnos privrenosti i vezanosti (majka). Ovo se nastavlja kroz cijeli ivot. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojaava. 2. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrenosti imaju vie samopouzdanja u ispitivanje okoline. Obrnuto, djeca koja nisu razvila privrenost sa majkom imaju ui krug istraivanja, nesigurna su u sebe i plaljiva. (Kada majka koja je istukla dijete, odvede dijete doktoru, mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privrensti majci).

3. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrenosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza faza protesta. Kada se dijete ostavi ono plae i vriti. Druga faza faza oaja. Dijete je depresivno i trai svoju mamu. Treca faza faza odvojenosti. Dijete prestaje da plae i bude tuno, nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni oekuju kada se vrate kui da ce im dijete poletjeti u zagrljaj, a dijete sjedi mirno i igra se. POSLJEDICE PRIVRENOSTI I VEZUJUEG PONAANJA
73

Dvije su bitne posljedice vezujueg ponaanja: 1. Generalizacija privrenosti i vezivanja za druge ljude 2. Stah od nepoznatih osoba 1. Generalizacija privrenosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrenost djece sa roditeljima omoguava dobar odnos sa drugim ljudima. To je naroito izraeno u adolescenciji, kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vrnjacima, jer prelaskom u adolescenciju privrenost roditeljima slabi. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su vrsto vezani za njih. 2. Strah od nepoznatih ljudi Do estog mjeseca ivota beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastarenosti pred nepoznatim ljudima. Oko osmog mjeseca beba poinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost, skretanje pogleda i ubrzan rad srca. Ove reakcije poznate kao tromjesena anksioznost, prisutne su kod sve djece i one znaajno variraju u odnosu na vrijeme poetka. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrenosti i vezivanja. Separaciona anksioznost doivljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. Ona sadri dvije komponente: 1. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. Nesposobnost djeteta da uini bilo to to bi ga pribliilo majci to je beba privrenija majci to e odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku, dijete e proi koz seriju vezujuih ponaanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. Ukoliko se majka ne vrati beba e napredovati kroz faze separacije. Iako je sadraj situacije izuzetno bitan pri odreivanju ishoda, nesumljivo je da e naputeno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju.

POSLJEDICE LOEG VEZIVANJA Postoji mnogo naina koji omoguavaju i osiguravaju djetetu zatitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preivljavanje. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktino je nezamjenjiva. Njena sposobnost odgovara na signale koji saoptavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. Svaki poremeaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom, bilo diskontinuitetom ili na drugi nain moe uticati na normalni intelektualni, socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. Meutim, ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine.

74

EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka meuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama ivota. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. 2. 3. 4. 5. Nedostatak majinske brige (domovi) Iskrivljenje majinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majinskoj brizi (posao, rad, odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majinske deprivacije dovode do: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Akutnog poremeaja u procesu privrenosti i vezivanja Lienosti iskustva Lienosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponaanja Razvojne retardacije

Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrenosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da ive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. Poseban problem ine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. Broj djece bez roditeljskog staranja varira, ovisno o izvoru podataka, ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja ivi izmeu 3000 i 3500 djece. Od tog broja, 41% su djeca bez oba roditelja, 36% je naputene djece, a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smjeteno u institucije. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja, i koja su prinuena da mijenjaju sredinu ivljenja, iznenada se nau u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teko navikavaju.

Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitai, neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati, jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. Veina djece smjetena u Dom su djeca smjetena od najranije dobi ivota tj.od beba. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoeljna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesree, rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. Znatan broj djece je i iji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogunosti da se brinu o njima. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma, uskraeni za majin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne moe u potpunosti nadomjestiti, jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. Hendikepirani samim tim to su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doivjeli zbog gubitka roditelja, zahtijevaju poseban tretman. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene
75

osoblja koje se o njima brine, ne daju mnogo mogunosti kako bi im bila pruena odgovarajua ljubav i panja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bia. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. Prekobrojne grupe ne pruaju mogunost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno, poseban odnos, poseban pristup. Uenje ove djece, odnosno znatan dio uenja ove djece odvija se ablonski, uglavnom napamet, bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo nauiti korak po korak od najranijeg perioda. Npr. Kako objasniti djeci sta je roditelj, tko se brine o djeci, to je roditeljska ljubav, kad je ono uskraeno za tu ljubav. Ukljuivanje djece koja rastu u domovima u ivot drutvene zajednice je veoma bolno. Od najranijih perioda, od prve etnje po dvoritu, navikavaju se da su jadna djeca, jer ih ljudi izvan doma tako doivljavaju. A kad malo porastu, u sukobu sa vrnjacima su uvijek krivi. Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod veine kao vjena pratilja cijelog zivota. Ohrabljujue je to to veina vidi Dom kao svoju kuu, kao mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitaa koji im pomau. Kua u kojoj imaju sve. Uloga vaspitaa u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna, imajui u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. Vaspita nastoji da im bude drug, istinski pokuavajuci da im stane u zatitu, da njihove brige uini to manjim, a njihov razvoj to bezbolnijim. Njegova uloga mora da bude ljubav, jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe, a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima, sredini, te pravilno izgraenu linost. Vaspita mora da sa puno strpljenja uloi i ulae godine svoga rada, mora da vjeruje u ono to radi da vjeruje u nevieno. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo linim radom mogu izboriti svoje mjesto u drutvu. Jedan od najteih zadataka je stalno uticati na sredinu, drutvo, kako bi djeca bila adekvatno prihvaena po izlasku iz Doma. To se moe postii stalnim otvaranjem Doma prema sredini, stalnim pozivima na upoznavanje i druenje sa domskom djecom. Treba nai mogunost da ova djeca borave u drugim porodicama, imaju svoje posjetioce na koje e moi raunati po izlasku iz Doma. Oni bi, naprosto, morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac, a ne da budu preputeni sami sebi i ulici.

TEMPERAMENT Temperament je nain emocionalnog doivljavanja i reagiranja preteno uvjetovan nasljednim injenicama,relativno je konstantna osobina koja se odnosi na linost i koja se manifestuje jo u ranoj dobi djetinstva . Openito govorei,temperament ovjeka oituje se u jaini emocionalnog doivljavanja ,brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja,nainu kako se emocije izraavaju te opem tonu raspoloenja koje kod ovjeka preovladava .Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog ivota oblikuju i izraavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta .Najstarija takva podjela potjee iz etvrtog stoljea prije Krista,a kasnije ju je preuzeo rimski lijenik Galen i ta podjela u neto izmijenjenom obliku glasi :
76

-sangvinik(spontan,ivahan,vedar); -melankolik(zamiljen,odan,ustrajan); -kolerik(pustolovan,uvjerljiv,pouzdan); -flegmatik(strpljiv,zadovoljan,prijateljski). U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no isti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i lo temperament .Tako emo kod zloinca nai sve tipove temperamenta jednako kao i meu svecima .to e rei da i svakoj skupini ljudi imamo sve etiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina. Svaki ovjek ima niz relativno izraenih osobina koje determiniu odreeni temperament, vie ili manje zavisnih .Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost,optimizam,ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti,pesimizma,invertiranosti. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loe strane: Sangvinik(govornik) zove se jo i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u drutvu i na radu (emocionalan je i odluan,voli ljude i lako se sprijateljava,dobar smisao za humor,inovativan,armer,dobrovoljno radi sve poslove,odluuje na temelju osjeaja)Od slabosti tu su da ne voli biti sam, djeluje previe sretno to se ponekad ini lano,naivan,mora biti u centru panje,eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista roeni voa neovisan aktivan usmjeren ka cilju,praktian,dobar organizator ,obino je u pravu, sam sebi dovoljan .Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema grekama, zahtijeva odanost,katkad moe bit jako grubi netaktian,posesivan i dominantan. Melankolik(mislilac) je duboko promiljeni perfekcionist nadaren i kreativan,savjestan, sklon umjetnosti ,osjeajan,tih odan i vijeran,suosjeajan,izbjegava privlaenje panje,analitiar, s toga mu teko pada kad neto nije savreno,esto je depresivan i neraspoloen,drutveno je nesiguran ,neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.

Flegmatik(promatra) kao to samo ime kae promatra leeran oputen dobro uravnoteen sposoban,izbjegava sukobe,pronalazi laki put, tih ali domiljat.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne ukljuuje se i time obeshrabljuje druge ljude, nedisciplinovan je i ivot shvaa pre jednostavno. TEMPERAMENT-DJEIJI NAIN REAGIRANJA Ve je pomenuto da je temperament izraajan jo u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina. S tim u vezi Ameriki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece pratei ih od roenja do zrele dobi. Cilj im je bio prouiti djeiji temperament i njegovo znaenje za kasniju psiholoku prilagodbu. Sva svoja zapaanja u toku istraivanja zabiljeili su u knjizi, Tvoje dijete
77

je linost.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju ve u treem mjesecu ivota i da su djeca razliita u svojim reakcijskim ablonima .Smatralo se da je temperament rezultat interakcije izmeu odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremeaje okrivljivalo nju. Thomas i Chess su dali objanjenje da su osobine temperamenta priroene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1. Nivo aktivnosti- koji moe biti visok ili nizak te emo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv. hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2. Bioloke funkcije-( ritminost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. povlai 4. Prilagoavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plau ili su alosna ,dok druga brzo ovladaju situacijom) 5. Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viu dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa. 6. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili vie foto i zvuno osjetljiva 7. Kvalitet raspoloenja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoloena ,te djeca koja su gotovo uvijek tuna) 8. Podlonost distrakciji odvraanje panje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igraku ako ih animiramo neim drugim ,dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traeno) 9. Obim interesovanja- podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja e sate provoditi u igri jednom igrakom i djecu koja nisu impresionirana istom. Iz provedenog istraivanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponaanja kod djece -Lagano dijete skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije, blag intenzitet reakcija,pozitivan prilaz situacijama,redovne bioloke funkcije -Teko dijete-karakterizira ih negativno raspoloenje ,neredovne bioloke funkcije,visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju,problemi u ponaanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% . -Usporeno (suzdrano) dijete- skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . Nizom praenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne, neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi.
78

jedu spavaju

i imaju stolicu

3. Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji ,da li je dijete ushieno ili se

Socijalna otvorenost srameljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli .Njima je kao takvima potrebno malo vie poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo vie vremena za prilagoavanje situacijama. Isto je poznato da jednojajani blizanci imaju mnogo slinosti te su i njihovi temperamenti sliniji posebno kod panje nivoa aktivnosti i srameljivosti. I pored postojeih argumenata da je temperament uroen i relativno nepromjenjiv ne znai i to da e od srameljivog djeaka izrasti povueni tinejder .Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojaava, to e rei, da zajedniki uticaj faktora:naslijea i okoline(roditelji ,nastavno osoblje, rodbina,drutvo,) determinie prave odlike svakog ovjeka.

SVIJEST I POREMEAJI SVIJESTI Tokom bioloke i drutvene evolucije ovjek se u mogim aspektima diferencirao od ivotinjskog svijeta. Ta razlika je najoiglednija u sposobnostima ovjeka da zna da postoji on i njegova okolina, te da cjelokupna zapaanja moe da dovede u meusobnu logiku vezu. Prema tome, svijest je zbir svih psihikih funkcija u odreenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi, drugim osobama, u prostoru i vremenu. Mnogi sdraji psihikog doivljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doivljaju, nego se nalaze u stanju latencije, u predsvijesti i podsvijesti.

79

Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma evoluciju. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije, njen prelaz u organsku materiju, formiranje specifinih i strogo diferenciranih bjelanevina, njihovu organizaciju, formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloenijim svojstvima ivota i pojavom psihe. Iz ovoga moemo zakljuiti da materija moe da postoji bez duha, ali duh ne moe postojati bez materije. Materijalni svijet, koji postoji izvan nas i nezavisno od nas, djeluje preko ulnih organa na na mozak i u njemu izaziva odraavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. Odraavanje vanjskog (realnog) svijeta pomou mozga naziva se psihom, svijeu ovjeka. Ova opta definicija svijesti nije ba u potpunosti kompletna, jer samo odraavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu rijei ako to odraavanje ne bi iziskivalo i na stav prema predmetima i pojavama u spoljanjem (realnom) svijetu (Marks). Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odraavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploi, ve to biva uz uee ovjekove linosti, njegove svijesti. Mi ne samo da osjeamo nego i znamo da osjeamo, mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo, mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. Blojler kae: Ono po emu se mi razlikujemo od automata, je naa svijest. I elektronski mozak umije da broji, umije da pamti, ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. On ne osjea da misli, nije svjestan svoga postojanja, svoje aktivnosti iako e mnogo bre i preciznije izraunati neku raunsku radnju nego ljudski mozak. Kompletniji utisak e se dobiti ako se svijesti kao psihikoj funkciji doda da ona sadri doivljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta vei doivljavanje samog sebe. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima etiri obiljeja: 1. svijesnost sopstvene aktivnosti, 2. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan), 3. svijesnost identinosti (ja sam taj isti to sam bio i prije), 4.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. U psihijatriji veliki broj psihikih poremeaja ne mora predstavljati i poremeaj svijesti. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog izofrenika govore za ozbiljan psihiki poremeaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta moe biti ouvana. Otuda jedna vie psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da moe ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima.

Za objenjenje psihikog ivota ovjeka osim svijesti potrebno je jo neto, ono to se po psihoanalitikim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe, psihoanalitiari navode vie primjera: 1.U ivotu ovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. Meutim, u datom trenutku mnogih od njih se ne moemo sjetiti, bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome neemo uspijeti. Nastavljamo zapoetu djelatnost pokuavajui da vie ne mislimo na ono ega smo se htjeli sjetiti. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili, iznenada nam sjeanje biva jasno zaboravljani doivljaj dolazi u

80

nau svijest. Oigledno da je doivljaj bio u nesvjesnoj psihi, pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. 2. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji lee u osnovi njihovih radnji. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija, primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode, ilet). 3. Postojanje posthipnotike sugestije. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvri neku radnju kada se probudi iz tog stanja. Hipnotisana osoba kada se probudi izvrava te radnje, ali ne zna da objasni zato to radi. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on poee po glavi). 4. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. Nai stavovi prema pojedinim ljudima esto imaju motive kojih nismo svjesni. Mukarci koji vole crnke imali su prijatne doivljaje sa crnim djevojicama ili su ih njegovale crnke, dok su sa plavuama imali neprijatna iskustva. Meutim niko od mukaraca ne moe da objasni zato vie voli crnke nego plavie 5. Jezike omake esto ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga to zaista mislimo, ali ega nismo potpuno svijesni. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevaicu kao armantu mladu grijenicu. 6. Postojanje snova kojih se po buenju ivo sjeamo, ukazuje na postojanje nesvjesne psihe, jer za vrijeme spavanja niko ne moe rei da postoji budna svijest. 7. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvjebane radnje, sva uvjebana ponaanja, uvebano miljenje, itanje i pisanje koji su postali automatizmi. Centralni nervni sistem to jest mozak je sredite ove psihike funkcije ili preciznije modano stablo.

Poremeaji svijsti Poremeaj svijesti mogu izazvati organski i psihiki faktori, a dijele se na: poremeaje doivljavanja vlastite linosti i poremeaje svijesti u pravom smislu rijei. 1.Poremeaji vlastite transformacija linosti. linosti su depersonalizacija, derealizacija, i

Depersonalizacija kod ovog poremeaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. Ova pojava izaziva muan osjeaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo, izgovaranjem naglas rijei da bi uo sebe i svoj glas. Ovakvi bolesnici su zaplaeni i bjee od okoline.

81

Derealizacija je pogrena procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. Osoba sa ovim poremeajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili, da su udni, strani, nerealni i bezizrazni. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeenja da je druga linost ili da je ivotinjai ponaa se shodno toj promjeni. Simptomi poremeaja svijesti u pravom smislu rijei dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremeaje svijesti Kvantitativni poremeaji svijest U kvantitativne poremeaje svijesti spadaju: somnolencija, sopor i koma. Somnolencija je stanje pomuene svijesti iz koje se osoba moe probuditi i lakim podraajem; istovjetno je sa fiziolokom pospanou. Reakciono vrijeme je produeno, opaanje i shvatanja je oteano, panja je suena, asocijacije oskudne, orjentacija ouvana. Ove osobe su bradipsihine (usporene). Sopor je stanje teeg pomuenja svijesti i neophodne su jake drai da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. Kod ovakih osoba panja je skoro nemogua, opaanje takoe a shvatanje nikakvo, poremeena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. Govor nerazumljiv. Koma je najtei kvantitativni oblik poremeaja svijesti i oznaava stanje potpunog gubitka svijesti. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podraaje, fizioloki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patoloki. U komi jedino su ouvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihiki ivot skoro ne postoji. Kvalitativni premeaji svijesti 1.Delirantno pomuenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihikih funkcija u cjeline. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva etiri pravca, a s obzirom da stanje svijesti oscilira, uz veliki napor, samo na momenat, moe da doe k sebi. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomuena. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena, u strahu je, ima optike ili akustike halucinacije, koje potenciraju stanje straha, prisutne su i paranoidne sumanute ideje. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze, miljenje je inkoherentno. Delirantna stanja najee nastaju kao rezultat intoksikacije, najee egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. Mogua su delirantna stanja i poslije mehanikih oteenja mozga.

2. Sumrano stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti, kao i naglim povratkom normalne svijesti. Sumrano stanje svijesti veoma je slino funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti sueno i postoji samo predmetna svijest. Povezanost psihikih funkcija je vea u sumranom stanju svijesti nego u delirijumu. U sumranom stanju osoba je djelimino dezorjentisana, esto dugo neupadljiva za okolinu, udnog i zastraujueg pogleda, zbunjen, s afektom straha, s pogrenim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. Sumrana stanja zavravaju se naglo kao i to su nastala, i to najee terminalnim snom, poslije koga vlada potpuna amnezija za sve to se zbilo u toku sumranog stanja. U tom stanju mogua su krivina djela kao: ubistvo, silovanja, palevinja itd. Sumrana stanja
82

najee nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata, ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histerinih osoba (histeriko sumrano stanje) U histerikom sumranom stanju svijest je suena, ali se njeni sadraji odnose samo na odreenu afektivnu temu, na jedan kompleks osjeanja, na jedan dogaaj, jednu linost itd. Poslije buenja obino ne postoji potpuna ve djelimina amnezija. 3. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesearstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba die iz postelje i zbunjeno, ukoeno tumara po kui, nekada u piami naputa kuu, luta ulicama, probuena iz tog stanja, odlazi oamuena u krevet i nastavlja spavati. Sutina somnabulizma je u tome to se radi o nepotpunom buenju, dok se san nastavlja motorni i aparat je ukljuen u svijst sna. Ova se pojava naee via kod djece, epileptinih ili histerinih osoba. 4. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomuene svijesti. Najee se manifestuju kod epileptiara, ali i kod shizofrenih, neurotinih i psihopatskih linosti. 5. Amencija se karakterie nemogunou sinteze percipiranih dogaaja i nepotpunom orjentacijom. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne moe shvatiti kao cjelinu. 6. Hipnoza je vjetaki izazvano suenje svijesti i koristi se u lijeenju pojedinih neurotskih poremeaja.

INTELIGENCIJA I DUEVNA ZAOSTALOST

83

Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima ivota i rjeava probleme iskrsle s tim u vezi. Postoje razne definicije koje ovu psihiku funkciju dovode u vezu sa sposobnou za uenjem, vladanjem sloenih i apstraktnih pojmova. Inteligencija se razvija do dvadesete godine ivota, mada ima miljenja da se njen razvoj zavrava i ranije. Na razvoj inteligencije utiu hereditarni i faktori sredine. Opte je poznato da hereditet odreuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije.

Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. Test inteligencije treba da bude objektivan, pouzdan, prognostiki valjan i standardizovan za odreenu populaciju. Mjera za inteligenciju je kolinik inteligencije (IQ), koji oznaava odnos izmeu mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa kolinikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom, osobe sa visokom inteligencijim imaju kolinik inteligencije od 111 do 120, osobe sa kolinikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosjenom inteligencijom. Ispodprosjeni su: fizioloki tupi (70 89) a mentalno retardirane osobe imaju kolinik inteligencije ispod 70. Duevna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovrenog razvoja razuma, koja se posebno karakterie subnormalnosu inteligencije. U anglo- amerikoj literaturi ese se koristi naziv slabounmost, dok u skandinavskim i veini evropskih zemalja najraireniji termin je - oligofrenija. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teko u pojedinim sluajevima opredjeliti se za samo jedan etioloki faktor. Prije svega vano je razlikovati uzroke koji dovode do uroenih i steenih retardacija inteligencije. to se tie vremena djelovanja tetni agensi se djele na one koji djeluju 1. prije poroda, 2. u toku poroda, 3. poslije poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremeaji metabolizma, hormonske aberacije, poremeaji razvoja mozga i lobanje, poremeaj funkcije endokrinih lijezda, toksiinfektivna oteenja ploda, inkopatibilnost Rh faktora, i traumatska osteenja ploda.

Poremeaj metabolizma poiva najee na nedostatku pojedinih enzima to se u veini sluajeva recesivno nasleuju u toku poroda. Djeca izgledaju sasvim normalno meutim nakon prekida pupane vrpce kada prestaje pomo majinih enzima dolazi do

84

poremeaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.tetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremeaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premeajem metabolizma ugljinih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremeaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najeih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremeaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremeaj funkcije endokrinih lijezda. Od poremeaja funkcije endokrinih lijezda koji dovode do mentalne retardacije najea su oteenja titne lijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksina i infektivna oteenja ploda. U toksina i infektivna oteenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoe kao to je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoe mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksikih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlita oteenja znaajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedinim ikterusom moe dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oteenja ploda ea su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najese mehanike traumatske prirode, 2-5% sluajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznaajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije razliitih oboljenja kao to su rubeola, variele, morbili, arlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijea u odnosu na druge uzroke. Epilepsija moe biti posljedica intrauterinog oteenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzronik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije iskljuivo uroena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i kolovanje djece, nedostatak drutvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihike faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duevna zaostalost Umjerena duevna zaostalost Teka duevna zaostalost Duboka duevna zaostalost Laka duevna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duevna zaostalost je najlaki stepen oteenja inteligencije i teko ga je izdiferencirati od graninih (fizioloki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlae ih jai spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loe koncepirana (na pitanje ta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolae oskudnim brojem rijeenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duevno zaostalih ouvan je tenecitet panje dok je vigilitet panje oteen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obino otkriva u koli tako to imaju problema u uenju i esto ponavljaju razrede pa im je potrebno kolovanje u specijalnim kolama. Mogu se osposobiti za neke lake poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu drutveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretini 2.Torpidni. Eretini su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povueni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraenije u pubertetu kada se djevojke esto odaju prostitucuji.

Umjerena duevna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duevne zaostalosti je lake nego lake, jer je esto mentalna retardacija udruena sa fizikim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobiajan izraz lica), moe se uoiti da dijete poinje kasnije da se smije, da ima potekoa sa dojenjem, kasno poinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakanjenjem prestaje da obavlja nudu u krevet. Umjereno duevno zaostali mogu da se obue u odravanju line higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomo radne terapije mogu se obuiti za izvjesne poslove i za odravanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teko navesti na odreene prestupe. esto nasru, napastuju, onaniu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamenje naroito upamivanje je reducirano i mehaniko, miljenje im je konkretno. Umjereno duevno zaostale dijelimo na eretine i torpidne. Eretini su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupani, povueni, zastraeni, tvrdoglavi, egoistini, uvredljivi i osvetoljubivi. Teka duevna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijei. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblaenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu stei higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duevna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najvea u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Raaju se sa tjelesnim oteenjima koja su ozbiljna. Idioti ne naue govoriti. Hod je u najboljem sluaju nespretan, nekordinisan. trapav. veina ih ne moe ni da sjedi. Trpaju u usta sve do ega dou i bacaju stvari do kojih dou. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremeaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloenost rengenskom zraenju. Kod Downovog sindroma dolazi do poveanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takoe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patoloko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroito cerebelum i modano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novoroeneta ima izgled mongoloida (kose male oi znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oteenjem gena koji kontroliu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeuje se recesivno autosomno.

87

Klinika slika - Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. Bolost se komplikuje neurolokim simptomima i epi napadima. Dijagnoza - u krvi se nalaze poveane koliine fenilalanina a u mokrai se izluuju ketokiseline. Feri-hlorid test mokrae (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji ivota) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihiko propadanje se moe sprijeiti s dijetom koja sadri minimalne koliine fenil-alanina. Umjesto bjelanevina djeci se daje hidrolizat-kazein. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije, hipoglikemije. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST - Cerebralne lipoidoze karakteriu se nezaustavljivim psihikim propadanjem, gubitkom vida, epi napadima spasticitetima misia i hiperkinezijama. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog, neurolokog. fizikalnog i psiholokog ispitivanja Psihijatrijski - hetroanamneza koja osvjetljava uslove ivota, emocionalnu atmosferu u porodici, hereditet, tekoe majke u trudnoi i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski- hiperkinezije, oduzetost extremiteta, tekoe pri stajanju i hodu oteenja ula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna modana disfunkcija koja se karakterie tekoama u uenju, hiperaktivnou, poveanom razdraljivou i poremeajem panje. Nastaje oteenjem mozga izazvanog traumom, infekciom itd. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. Simptomi minimalne modane disfunkcije: neuromotorni: napetost, refleksna asimetrija, spasticitet, nedostatak sinkinetikih pokreta, strabizam Neurosenzorni: agnozije, defekti vidnog polja, gluhoa, sljepoa Panja: smanjnen tenecitet panje. Afektivitet: emociolna labilnost. Svijest: krize svijesti, epi napadi. Prognoza mentalne retardacije je neto povoljnija nego ranije jer se vjebom moe pomoi u odravanju line higjene i brige o sebi. Prognoza je loija u sluaju gdje je mentalna retardacija udruena sa neurolokim i drugim oteenjima.

88

Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu, sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija - Zadatak primarne prevencije je da sprijei nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne, natalne zatite, bolje edukacije, poboljana ishrane, odravanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola, droga, lijekova. Pravljenje genetskih savjetovalita gdje se moe vriti analiza hromozoma. Izbjegavanje rtg snimanja. Nakon poroda ako se pokae sumnja na oboljenje (ikterus, infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Sekundarna prevencija - obuhvata rani tretman retardacije, savjetovanja u porodici. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijee funkcionalne smetnje. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tano izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot, imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. Neki roditelji jednostavno ne ele da vide da je njihovo dijete bolesno. Tercijalna prevencija - se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oteenje. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju, profesionalnu obuku, kolovanje u specijalnim kolama ili specijalizovanim zavodima. Defektolozi obuavaju djecu pravilnom vladanju i unapreuju funkcije ula, kordinacije, motorike. U strunim radionicama obuavaju se praktinim poslovima. zapoljavaju se u zatitnim radionicama Eretini mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima.

POREMEAJ LINOSTI
89

Poremeaj linosti je dugotrajni model unutranjeg doivljavanja i ponaanja koji izrazito odstupa od oekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe, pervazivan je i nefleksibilan, ima poetak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilan je tijekom vremena, te dovodi do smetnji ili oteenja. Stari Grci opisivali su varijacije tipa linosti podjelom na sangvinike, kolerike, melankolike i flegmatike. Emil Kraepelin je u 19. stoljeu povezao depresivni tip linosti sa melankolinim, a hipomaninu linost sa sangvinikim temperamentom. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje kre socijalne norme ponaanja. Sigmund Freud je prikazao razliite varijante linosti povezujui ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. Karl Jaspers je 1910. godine prvi istaknuo razliku izmeu antisocijalnog poremeaja linosti i psihoze. Osim toga, psiholozi i psihijatri predlau cijele svoje teorije, dakle cijeli svoj opus djela, kao definiciju linosti. Ipak, neki su pokuali dati kratke definicije linosti koje su proizale iz tradicije stvaranja definicija o razliitim stvarima i prirodnim pojavama. H. Eysenek, poznati engleski psiholog govori da je linost manje-vie vrsta i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizike konstitucije pojedinca koja odreuje njegovo specifino prilagoivanje okolini. Suvremeno shvaanje pojma linosti jest da je linost skup osobina, crta i aspekata jedne organizacijske cjeline, a koji su trajne prirode, ime uvjetuju manje ili vie postojano ponaanje i u vrlo razliitim situacijama. Zajednika karakteristika svih vanijih definicija linosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. ivot svakog ovjeka je ispunjen neprestanom aktivnou pa samim tim i njegova linost se nalazi u neprestanoj dinamici. Zdrava linost sadri u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagoivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa, konstruktivne suradnje i meusobnog razumijevanja sposobnost usklaivanja svojih elja, stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj ivi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost noenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donoenja odluka toleranciju, strpljivost, kritinost, dosljednost i uvaavanje potovanje etikih, moralnih naela i normi drutvene zajednice u kojoj ivi sposobnost pravilnoga i uspjenog odgajanja djece sposobnost uivanja kao i kritikog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. Tako se moe rei da su osnovne funkcije linosti osjeati, percipirati, misliti i raditi.

Dijagnoza poremeaja linosti Crte linosti su dugotrajan model percepcije, odnosa i razmiljanja o okolini i
90

samom sebi koji se manifestira u irokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. Samo kad su te crte nefleksibilne, neprilagoene i uzrokuju znaajno funkcionalno oteenje i subjektivne smetnje, rije je o poremeaju linosti. Bitno je obiljeje poremeaja linosti dugotrajni model unutarnjeg doivljavanja i ponaanja koji izrazito odstupa od oekivanog s obzirom na kulturoloku pripadnost osobe, a ispoljava se na najmanje dva od slijedeih podruja: kognitivnom, emotivnom, interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u irokom rasponu osobnih i socijalnih situacija, te dovodi do kliniki znaajnog oteenja socijalnog, radnog ili drugih vanih podruja funkcioniranja. Model je stabilan i dugog trajanja, a poetak se moe pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duevnog poremeaja i ne nastaje zbog izravnih fiziolokih uinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremeaj linosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja, a osobite crte linosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. Crte linosti kojima se definiraju ovi poremeaji moraju se takoer razluiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifine stresore u nekim situacijama ili prolaznim duevnim stanjima. Lijenik treba procijeniti stabilnost crta linosti tijekom vremena i u razliitim situacijama. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza, esto je potrebno obaviti vie od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. Procjenu moe init sloenom i injenica da karakteristike koje definiraju poremeaj linosti osoba ne mora smatrati problematinima. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoi u rjeavanju ove potekoe. Skupina A. udna ili ekscentrina grupa ukljuuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremeaje linosti. Osobe pogoene ovim poremeajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotinim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjeaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmiljenog svijeta pomou kojeg se osoba nosi sa problemom samoe. Paranoja je osjeaj proganjanja ili nepotenog odnosa od strane okoline (npr. osjeaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije). Skupina B. Dramatina, emocionalna ili nepostojana grupa ukljuuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremeaje linosti. Osobe pogoene ovim poremeajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motorikog izraavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjeaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjeaj, ili pak eli, ali to ne moe. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantina" podjela svijeta na crno-bijelo oteava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se esto ale na poremeaje raspoloenja.

Skupina C. Tjeskobna i ustraena grupa ukljuuje izbjegavajue, ovisne i

91

opsesivno-kompulzivne linosti. Osobe zahvaene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i esto je okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je esto prisutna kod bolesnika s poremeajima linosti, posebno kod ovisnih, pasivnoagresivnih bolesnika. Poremeaji linosti - skupina A poremeaja U ovom tekstu poblie emo se osvrnuti na poremeaje linosti iz skupine A poremeaja linosti koja ukljuuje shizoidni poremeaj linosti, paranoidni poremeaj linosti i shizotipalni poremeaj linosti. Shizoidni poremeaj linosti Ovaj poremeaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuenjem od socijalne okoline i smanjenom mogunou izraavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Uestalost ovog problema teko je utvrditi, prvenstveno to osobe zahvaene ovim poremeajem ne ele ili ne osjeaju potrebu zatraiti strunu pomo. Za ovaj oblik poremeaja linosti karakteristian je izostanak elje ili uivanja u bliskim meuljudskim odnosima, izbor aktivnosti koje ukljuuju samalaki nain ivljenja, manjak elje za seksualnim iskustvima s drugim osobama, nedostatak uivanja i oduevljenja u veini aktivnosti, manjak bliskih prijatelja, oita nezainteresiranost, emocionalna hladnoa i otuenost. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremeaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. Ovakvi bolesnici problematini su za lijeenje. Bolniko okruenje i lijeniki, psihijatrijski tretman esto shvaaju kao napad na njihov svijet. Stoga esto bijee iz zdravstvenih ustanova. Paranoidni poremeaj linosti Paranoidni poremeaj linosti oznaava duboko i neosnovano sumnjienje i nepovjerenje u ljude, preosjetljivost na druge osobe i nemogunost izlaenja na kraj sa osobnim emocijama. Osobe zahvaene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotinosti, niti shizofrenije. Iako paranoidne osobe zadravaju mo urednog opaanja svoje okoline, oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno poniavajue ili prijetee. Ovakve osobe esto pristupaju mistinim religioznim skupinama, pseudoznantsvenim i kvazipolitikim skupinama, to ih ini jo izoliranijima od zajednice i pojaava osjeaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Simptomi karakteristini za ovaj poremeaj ukljuuju sumnju na iskoritavanje i zlobnost drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da e sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskoritene protiv njih samih. Takve osobe nalaze povoda za osjeaj ugroenosti ili poniavanja i u najbeznaajnijim gestama, rijeima ili dogaajima. Uz to su prisutni stalno gunanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu oiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih ispada ili protunapada.

Vjernost branog druga ili seksualnog partnera praena je stalnom sumnjom, bez uporita i dokaza u stvarnosti. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4
92

spomenuta simptoma. Osobe pogoene paranoidnim poremeajem linosti rijetko sami trae pomo i lijeenje. Antipsikotine lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. Shizotipalni poremeaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremeaja linosti jesu "udni" oblici ponaanja, razmiljanja i ope pojave bolesne osobe. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju, a ne javljaju se ni psihotine epizode. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremeaja. Poremeaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Simptomi prisutni kod ovog poremeaja ukljuuju ideje odnosa, udna vjerovanja i magijska razmiljanja (vjerovanje u vidovitost, telepatiju, razna praznovjerja, postojanje "estog ula"). Prisutno je i udno razmiljanje uz udan govor (metaforina, preopiran, stereotipan). Osim toga, javlja se i podozrivost, neprimjereni i suspregnuti afekti. Ponaanje i pojavnost takvih osoba je neuobiajeno i udno. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja, uz prisutnost izraene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. Poremeaj linosti - skupina B poremeaja Ovdje emo se osvrnuti na poremeaje linosti iz skupine B, tzv. dramatine, emocionalne i eratine skupine. Ova skupina poremeaja obuhvaa etiri osnovna poremeaja, a to su histrionski, narcisoidni, antisocijalni i borderline oblik poremeaja linosti. Sve te poremeaje povezuje zajednika tendencija koritenja nekih obrambenih mehanizama linosti poput disocijacije, negiranja, splitting-a i fenomena poznatog pod nazivom acting out. Osim spomenutih obrambenih mehanizama meu navedenim poremeajima linosti esti su i poremeaji raspoloenja i tzv. somatizacijski poremeaj. Histrionski poremeaj linosti Ovakve osobe trae panju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Njihove emocije su plitke i esto se mijenjaju. Najee se radi o privlanim i zavodljivim osobama, s prenaglaenom brigom za svoj vanjski izgled. Prisutan je sveobuhvatni nain ponaanja jako izraene emocionalnosti i stalnog traenja panje koji poinje u vrijeme ranije odrasle dobi. Karakteristino za ovaj poremeaj jest osjeaj nelagode kada osoba nije u centru panje, interakcija s drugim osobama koja se moe okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna. Osim toga osjeaji te osobe su neiskreni, tonije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Takva osoba konstantno koristi svoj fiziki izgled da bi privukla pozornost na sebe. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Osim toga, kod ovog poremeaja javlja se i poveana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje vanosti nekih veza i poznanstva. Uz ove glavne simptome poremeaja linosti esti su i poremeaji raspoloenja i poremeaji u smislu somatizacije psihikih tegoba, odnosno odraavanja negativne psihike energije na organizam. U lijeenju se koristi psihoterapija, individualna i grupna, ali i lijekovi, posebno antidepresivi.

Narstistiki (narcisoidni) poremeaj linosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremeaja linosti imaju osjeaj grandioznosti u
93

svezi s osobnom vanou, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Gotovo da ne posjeduju mogunost suosjeanja s drugima, a ee su zaokupljeni pojavom nego sadrajem. Pogoene osobe pokazuju osjeaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak suosjeanja koji poinje u mlaem odraslom dobu. Takove osobe, kao to je ve reeno, iskazuju grandiozni osjeaj osobne vanosti, to se moe iskazivati kao pretjerano naglaavanje osobnih postignua i talenata. Zaokupljeni su fantazijama o neogranienom uspjehu, moi, izuzetnosti, ljepoti i idealnoj ljubavi. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Takoer, oni iskazuju nerazumna oekivanja podilaenja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na tetu drugih osoba. Nedostaje im mogunost suosjeanja, dok esto misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Nije redak ni arogantni nastup. Kao i kod drugih poremeaja linosti iz ove skupine, pogoene osobe pokazuju poremeaje raspoloenja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloenjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izraena. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Antisocijalni poremeaj linosti Osobe koje pate do ovog oblika poremeaja linosti imaju povijest trajnog i kroninog antisocijalnog ponaanju u sklopu kojeg se vri nasilje nad pravima drugih. Osnovni poremeaj kod ovog stanja jest nemogunost kontroliranja impulsa. Osobe pogoene ovim poremeajem pokazuju nedostatak osjeaja prema drugima. Oni su egocentrini, sebini i pretjerano zahtjevni. Uz to, esto se kod njih ne mogu pronai znakovi tjeskobe, kajanja i krivnje. Krenje prava i zakona zajednice karakteristino je za ovaj poremeaj linosti. Pojmovi poput sociopat ili psihopat koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraeno devijantno antisocijalno ponaanje. Ovo stanje smatra se doivotnim, a za dijagnozu je vano da je poremeaj u ponaanju prisutan ve u adolescenciji. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) esto spadaju u skupinu antisocijalnih poremeaja. Meutim, ako je problem te osobe vezan iskljuivo za zlouporabu droga, i ako osoba osjea krivlju zbog svog ponaanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremeaja linosti moe iskljuiti. Istraivanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% mukaraca pati od ovog poremeaja. Pozadina nastanka ovog poremeaja nije jo sasvim jasna. esto postoje podaci o slinim poremeajima u obitelji. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremeaja ulogu igraju i okoli u kojem osoba odrasta, ali i genetski faktor. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam takoer poveava rizik od antisocijalnog ponaanja. Antisocijalno ponaanje moe nastati i kao posljedica traume mozga, ili upale mozga (encefalitis). Lijeenje je potrebno provoditi iskljuivo na odjelima, a kao uinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se moe poboljati lijekovima.

Borderline ili granini poremeaj linosti i Glavni poremeaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, meu-osobnih odnosa raspoloenja.Karakteristian je uzorak ponaanja obiljeen nestabilnou
94

meuljudskih odnosa, poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata to poinje u ranoj odrasloj dobi. Stanje je obiljeeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmiljenih vezanja. Meuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i poremeen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno tetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prederavanje). Suicidalno ponaanje moe biti prisutno ili ponaanje koje naginje samoranjavanju. Prisutan je kronini osjeaj praznine. Osjeaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za odreenu situaciju. Ova vrst poremeaja prisutna je u 1-2% populacije. Dijagnoza je ea dva puta vie kod ena. Uzrok ove vrste poremeaja najvjerojatnije je poremeaj u ranom razvoju linosti. est nalaz je teko zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremeaja linosti? Iako se poremeaji linosti obino javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu, mogu postati evidentni i u srednjem ivotnom dobu. Do odreenog nivoa, vreme javljanja zavisi od vrste poremeaja linosti i situacije ili dogaaja koji okruuju pojedinca. Na primer, granini poremeaj linosti se najee javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg ivotnog doba. Sa druge strane, narcistiki poremeaj linosti moe ostati neotkriven do srednjeg ivotnog doba, kada osoba poinje da razvija "oseaj za ono to je propustila u ivotu" ili se suoava sa linim ogranienjima. S obzirom na to da se poremeaji linosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba, oni se javljaju u vreme kada veina ljudi razvija vetine odraslih, uspostavlja zrele meuljudske odnose, stie obrazovanje, stvara karijeru i kad se uopte "stabilizuje" u svom ivotu. Neprilagoeno ponaanje tokom ovog ivotnog stadijuma ima implikacije koje se proteu na itav ivot. Poremeaje linosti esto prate zloupotreba alkohola, psihoaktivnih supstanci, seksualna disfunkcija, generalizovani anksiozni poremeaj, bipolarni afektivni poremeaj, opsesivnokompulsivni poremeaj, depresivni poremeaj, poremeaj ishrane i suicidalne misli ili pokuaji. ak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremeaj linosti, jer njegove pridruene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci, nasilje, skitanje) vode do kriminalnog ponaanja. Ostale drutvene posledice poremeaja - nasilje u braku - zlostavljanje dece - slabo radno postignue - samoubistvo - kockanje Poremeaji linosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. Kruti obrasci ponaanja oboljele osobe oteavaju njihovo prilagoavanje na razliite situacije. Kao posljedica, drugi ljudi se prilagoavaju njima. Ovo stvara veliku napetost u svim meuljudskim odnosima, u porodici, meu bliskim prijateljima, na radnom mjestu. U isto vrijeme, kada se drugi ljudi ne prilagoavaju, osoba sa poremeajem linosti moe postati ljuta, frustrirana, depresivna ili povuena.

Ovim se uspostavlja zaarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponaanja dok se njihovim potrebama ne izae u susret.

95

Lijeenje poremeaja linosti Lijeenje ukljuuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija, kratka analitiki orijentirana terapija, suportivna terapija). Za lijeenje poremeaja linosti ne postoji ni jedna specifina i provjereno djelotvorna metoda. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremeaja afektiviteta, psihotinih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka. Psihoterapijskipristup obuhvaa razliite tehnike. Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog ivota i nuno je povezana s njihovim rjeavanjem. Cilj psihoterapije je, u poetku, uspostaviti kontrolu ponaanja, a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponaanja i uenje skladnijeg ponaanja. esto se dogaa da, osobito nestrune osobe, pogreno upotrebljavaju termin poremeaj linosti, tj. da im se pripisuju svojstva linosti koja ih ine manje odgovornima za sve njihove postupke, a to u veini sluajeva nije tono. Poremeaji linosti su put u neuspjeh, a moda bi se mogli izbjei kao i sve ono negativno to nose sa sobom. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaenju dobra u sebi i oko sebe. Preduvjet zdravlja je upoznati, prihvatiti i mijenjati sebe.

SINDROM IZGARANJA

96

1. ta su pomaue profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rjeavanju njihovih ivotnih problema. Zajedniko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagaa. 2. Tko su pomagai? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubiajeni naini uzajamnog pomaganja meu ugroenim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomo. 3. Radni ili profesionalni stres oznaava nesuglasje izmeu zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naih mogunosti, elja i oekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. Nisu sva zanimanja jednoko podlona profesionalnom stresu. Meu stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. Izloenost profesionalnom stresu je razliita kod slubenika na alterima banke, uitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. To su prije svega socijalni radnici, psiholozi i zdravstveni radnici. I sami pomagai mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. Psihike posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obino se oznaavaju pomou tri pojma : sindrom izgaranja; reakcija kontratransfera; posredna traumatizacija pomagaa; SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagai nakon odreenog vremena postanu depresivni, nemotivirani za posao, osjeajno prazni i obeshrabreni. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. Najei znaci izgaranja su :
-

osjeaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti; gubitak osjeaja osobne vrijednosti; negativizam, kako vezan za sebe kao pomagaa, tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi; gubitak zanimanja za klijente, cinizam; osjeaj bespomonosti i beznaa i tako se ne moe nita uiniti; razdraljivost i niska tolerancija na frustracije, srdba kao esta emocija, sumnjiavost; povlaenje u socijalnim odnosima; uestali sukobi i agresivni ispadi; poveana upotreba alkohola, duhana, stimulirajuih sredstava; izostajanje sa posla; uestalo; preosjetljivost na podraaje (zvukovi, toplina); gubitak seksualnog interesa; tjelesni simptomi (glavobolja, bolovi u leima, potekoe spavanja gastrointestinalne smetnje).

Sindrom izgaranja na poslu ne dogaa se preko noi. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajue mjeresamozatite razvija se sindrom izgaranja .
97

KONTRATRANSFER se moe oznaiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagaa, odnosno prenos uvstva samog pomagaa na osobu sa kojom radi. Ove, u pravilu snane emocionalne reakcije su rezultat interakcije izmeu onog to proivljava osoba u nevolji i vlastitih nerazrijeenih potekoa. Naime dramatine prie koje pomaga saznaje potiu nastanak osjeaja, osobito strahova koje on sam teko integrira (npr. strah od vlastite smrti, strah od bolesti, strah da mu se nedogodi neto najbliima). To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. potiskivanje, poricanje ili projekcija to se moe oitovati u nefunciolanom profesionalnom ponaanju i pogoranjem odnosa sa kolegama. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji ivot pomagaa kao osobe, te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagaa. POSREDNA TRAUMATIZACIJA pokazalo se da pomagai esto imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (none more, prisilne misli, alost, depresivnost, razdraljivost, osjeaj bespomonosti, hronini umor, probavne smetnje, poveano konzumiranje alkohola, ljekova, povena podlonost nezgodama i infekcijama ). Do posredne traumatizacije ne bi dolo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna oekivanja od posla; -identifikacija sa ljudima kojima se pomae i njihovim problemima; -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije; -pretjerana vezanost za posao i osjeaj da mi snosimo svu odgovornost; -zamjena privatnog i drutvenog ivota poslom; -nepreputanje dijelova posla drugima; -nedjelotvorno koritenje radnog vremena; -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevan); -osjeaj profesionalne nekompetentnosti. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali, neprikladan i neopremljen prostor; -nepovoljni i neodgovarajui mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi, vruina ljeti, buka, loe osvjetljenje, zaguljivost); -stjenjenost zbog velikog broja lkijenata; -pomanjkanje privatnosti i stalna izloenost klijentima; IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima; -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva; -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i oekivanja od organizacije; -nepostojanje odmora u toku radnog vremena; -nejasna organizacijska struktura; -nejasno definirane uloge radnih zadataka; -nejasna podjela posla, odgovornosti i pojava preklapanja nadlenosti; -nejasno definirana pravila nagraivanja, postojanje privilegija; -nemogunost profesionalnog osposobljavanja; -nedostatk vremena i poticaja za defribing
98

IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE

ZA

ODNOSE

SA

DRUGIMA

UNUTAR

-psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiu ili onemoguavaju (saradnja, natjecanje, rivalitet, ili podrka: povjerenje ili sumnjiavost); -nain odluivanja i rukovoenja (rigidan, autoritaran, centraliziran, bez mogunosti iskazivanja miljenja i davanja prijedloga); -pomanjkanje jasne filozofije organizacije vizije njenih ciljeva i smisla; -pomanjkanje povratnih informacija o postignuima i planovima; -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir); -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrke meu pomagaima; -ne poticanje duha zajednitva; -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagraivanje. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomo jer su trajno u velikoj nevojli i krizi; -puno problema bez zadovoljavajui rjeenja ili sa malim izgledom za uspjeno rjeavanje; -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata; -jednolinost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomaga bude fiziki napadnut od klijenta; -slinost osobnog iskustva pomagaa s traumatskim iskustvom klijenta.

STRATEGIJE SAMOPOMOI Ukoliko se elite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjeaja preoptereenosti poslom, najjednostavnije je poeti razmiljanjem o sljedeim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? ta je tipino za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihiku napetost?; -ta su znaci upozorenja?; -Koje misli, procjene, predobe prate moj osjeaj premorenosti?; -Kako reagiram kad primjetim da je pria ovjeka kojeg sluam u nekim elementima slina mojim problemima?; -Ukojim situacijama mi se posao ini lakim?;

-ta se dogaa sa mnom ako odbijem neko zaduenje ili molbu za pomo? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAANJE VLASTITE IZLOENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA
99

opaanje utjecaja koje posao ima na nae:

-

spavanje, obitelj, zabavu; koritenje alkohola, kafe, cigareta, lijekova; pojavu sitnijih bolesti; broj pogreaka u poslu; stavove; cinizam, kriticizam; ponaanje (razdraljivost, tendencija izolaciji); -osjeaje (depresiju, bespomonost).

struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavanosti i hitnosti. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rjeavati ih; -pregled nad onim to smo radili juer, raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra; -utvrivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i rasporeivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. postavljanje granica -Ispitivanje realistinosti oekivanja da emo moi obaviti odreeni zadatak; -Postavljanje realnih kratkoronih i dugoronih ciljeva; -Prihvatanje malih zadataka; - Dozvoliti sebi da se odmorimo; -Obeanje sebi da neemo raditi vikendom niti prekovremeno; -Osim toga ne zaboraviti rei NE - ne obeavajte previe.

Promatranje unutarnjeg dijaloga - Osvjetavanje vlstitih unutarnjih reenica Neu stii, Danas mi je lo dan Previe mi je svega; - Preformulacija takvih reenica u pozitivne Danas u stii samo do kraja 33 stranice; - Orjentir na samoohrabrenje. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomaui stavovi -Neda mi se razgovarati s tim ovjekom, ali budui da sam to mogao raditi prije mogu i sada; Osvjetavanje simptoma stresa, to omoguava njihovo povezivanje sa uzrokom. Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suoiti, npr. Osjeam se slabim jer sam umoran i gladan
100

Rekreacija Vano je postaviti jasnu granicu izmeu slobodnog i radnog vremena. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Tehnike relaksacije Relaksacija moe biti pasivna i aktivna. Pasivna relaksacija: itanje, etnje, sluanje muzike. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike oputanja - miina relaksacija, autogeni trening, fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagakog stresa i prevencija izgaranja 1. Koji prepoznatljivi izvor stresa elim napasti? 2. Kakav konkretan cilj elim time postii ? 3. Kako taj izvor obino djeluje na mene? 4. Kada djelovanje tog izvora obino dolazi do izraaja? 5. Koje sve mogunosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. ta sam ve poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. ta mi se sada ini najvjerovatnijim da e dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Mogu li plan razluiti na sastavne faze i djelove? 9. Koji u prvi korak uiniti u ostvarivanju tog plana. Koja su slijedea dva? U kojem vremenu oekujem da u ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10. Koje su mogue prepreke do cilja: ko ili to mi moe oteati postizanje cilja? 11. Ko su moji saveznici, na iju pomo i podrku mogu raunati? 12. Kako u znati da li sam postigao cilj? 13. ta u uiniti nakon to ostvarim ovaj plan?

101