PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. očiju. kao rana naučna psihologija. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. variranje uslova i mogučnost verifikacije. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao.kao osnovni analitički instrument. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. po formi nosa. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. 4 . a kasnije na osnovu posmatranja. etika i nauka o saznanju. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. brade itd. ono teži. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija.

5 . Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. i vratio se na neka metafizička učenja. pošli su svojim putem. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. EGO. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). i SUPER EGO-svijest. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. Tvorac je pojmova « introvertan «. Od početka društvo nameče snažne zabrane. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. « ekstrovertan « i « individualizacija «. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. najintenzivniju. Autor je pojma “ stil života ”. tako. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. u kome se nalaze jake seksualne želje. ono ga i voli i mrzi. Po njemu rođenje. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). iako fiziološki akt. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. On je unio daleko više mistike. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. usvaja ga kao dio sebe. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. Budući da je zaljubljeno u majku.

Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. 6 . davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. Tako npr. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. upravo faktor “ kulturu ”. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. sadašnjost i poslijedice. uhodanih tokom razvoja jedne individue. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. a očuva samo indiferentna draž.

osobe. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. organizacijom i procesima istraživanja.METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu.introspekcija (samoopažanje. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. 3. unutrašnje opažanje) . introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. 1. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. niti očekivali. odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. odnosno. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. 2. 2.) . tj. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. događaji. Inače. Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. na djecu. sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja. vrstama. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. receptori. mentalno zaostale osobe i sl. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema.on istovremeno i posmatra i doživljava. predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. riječi). Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. faktori opažanja. 7 . predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji). tumačenje snova i slicno. te za njihovo predviđanje. Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo. Njome su otkriveni čulni kvaliteti. situacije.

eksperimentalno posmatranje . dobijeni podaci su trajni.tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment. .testovi. .tehnike prikupljanja podataka .najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja. . 6. . .vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja). INTERVJU 8 .unaprijed znamo predmet i cilj. kamerama.instrumentima za mjerenje vremena.anketa: . registrovanje svega značajnog za željenu pojavu.upitnik. ali su posredni pa ih je teško tumačiti. kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. sistematsko prigodno posmatranje . Prema zadatku i cilju. . . plan. aparatima za slikanje.zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati).skala procjena.3.analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. registrovanje ponašanja različitim aparatima .intervju. za mjerenje intenziteta draži. 4.proučavanje dokumenacije. tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . elektrodama. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: . . . analiza proizvoda djelatvosti . otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu. kvantitativno izraženi. Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave.analiza sadržaja. TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.sociometrijski postupak.nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu). 5. .radna proba. EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja. objektivni.

Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. optimizam. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. dob.) Naročito su važni redoslijed pitanja. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”.) . stav prema temi o kojoj razgovara). Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. polustrukturirani i strukturirani intervju. te ako je neophodno. zagarantirati im anonimnost.ne mora biti motiviran za razgovor.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. držanje.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. ispitivanje javnog stanja i sl. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani. trajanje primjene. Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika. i intervjuiranome . ANKETA Kada se upitnik. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. opći podaci o pojedincu. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. koji uglavnom ima 2 značenja: . kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama. Prednosti: ispitivanje se može. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. govorimo zapravo o anketiranju. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. 9 . da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. može se bojati sudjelovanja u razgovoru. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno.pesimizam i sl. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada. način govora.upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. uvodna pitanja. ali i ne mora sprovesti anonimno. Npr.

gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . Nedostaci: dugotrajnost. što se može prikazati pomoću sociograma. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. Procjene se mogu označavati brojevima. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. kategorijama i grafički. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. uspoređivanja neopravdana. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. bez istraživačke intervencije. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. vrijednost zapažanja je samo individualna. mjerenje stavova. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. Numeričke skale koje se 10 . Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. svog ili tuđeg.odbačen .zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. određena i konkretna. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi.kontroverzan . npr.popularan . prosta i kratka. Nedostaci: opasnost od nekritične primjene.

te se na osnovu rezultata zaključuje: .koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom . 11 . Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. Nedostatak: nesigurnost prognoze. Prednost: jednostavnost. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. TESTOVI Z. tj. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili.kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”.koliko je ispitanik za određni posao osposobljen.

objektivni su i ekonomični u primjeni.Testove znanja . isključena subjektivnost ispitivača. njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. . spretnih. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). stečenih učenjem i vježbanjem.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. pouzdanost.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . koji određuju njenu strukturu. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja.mjere ne rezultat učenja. prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) . testovi su pravi mjerni instrumenti.Testove ličnosti .utvrđuje se nivo znanja. međusobno povezanih pokreta). One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. Ajzenkovih. Mjere se testovima poput Cattelovih. objektivnost i dr. istovremeno. navika i vještina.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti. Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja.Testove sposobnosti . Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila. što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. ocjene su objektivnije. Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. Belovog inventara i sl. može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 . Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. ispitivanje brže i racionalnije. .

Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. sve ono naslijeđeno. iskustva koja imamo. mržnja prema braći i sestrama. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. propustima. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. doživljaji. Te misli. i dovesti ih u svjesno. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. koja uključuje distribuciju. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. a čine ga sve želje. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. prema tzv. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. automatske reakcije. vremenu i prostoru. pri čemu je on sakriven i maskiran. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. drugima. umjetničkom djelu. ili ekonomičnošću. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Sva psihička energija dolazi iz ida. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. uspomene. roditeljima. koji su potisnuti iz svijesti. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. analizom snova i simbola. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. ili hipnozom. prema strukturnom modelu sastoji od: 1. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. 13 . težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. "stupnju testiranja realiteta". Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. tj. nalazi se u nesvjesnom. misli. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. neurotskom simptomu. omaškama. transformaciju i utrošak emocionalne energije. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima.Nesvjesno je temeljni pojam. ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). U nesvjesnom se nalaze: 1. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. ali ih ne možemo verbalizirati.

Psihička energija ida teži za ugodom. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. Savjest . Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. Funkcionira po principu idealnosti i straha. a što loše u postupanju ličnosti. On je moralni čuvar ličnosti. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. Nije urođen. a idealu zbog ljubavi. narcističan i impulzivan. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). ne želi biti sputan. neograničenog. životinjskog. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način.razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. On je iracionalan. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. je li to u skladu s normama ili ne. nego se razvija socijalizacijom.Id je središte svega animalnog. želja) ili destrudo.razvija se pod utjecajem kazni. U njemu je najprisutniji libido (nagon). Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Id sadrži potisnute ideje i afekte. ne poznaje nikakve zabrane. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). Sposoban je na promjenu. a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. razlikuje realnost i fikciju. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. što znači da se prvo osjeća napetost. prema kojem se nastoji oblikovati. da bi ga ograničio. On ne priznaje nikakve zakone. pravila. MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Ego je raspoređen u sve tri strukture. usmjerio. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. zabrana ili iz straha. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. uzor. Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. odgađa je. samopromatranje. ali ga najviše ima u predsvjesnoj. Sadrži potisnute ideje i afekte. Seksualni i agresivni nagon. ali ne funkcionira bez ida. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. dok superega najviše ima u svjesnoj. Id je slijep i gluh i ne boji se. ograničenja. tj. nema osjećaje. Osnovni cilj im je narcistička 14 . libido i destrudo. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). eros i thanatos. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. već u obliku negativa. Pr. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. fantazije. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja.uredno. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. Pr. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. Pr. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. Reaktivna formacija . pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. Ogovaranje je također projekcija.Pr. odnosno razvoja ega. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi). omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. 18 . Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. lakšoj bolesti. Osoba svoja osjećanja. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. želje. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. osbito dragih osoba. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. Kao obrana. ali okrenuti u svoju suprotnost. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose.

fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. posvaja tuđe Fantazija . Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi. poezija. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece.emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma.Intelektualizacija . Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). 19 . Pr. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. procjenu. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. Antisocijalno ponašanje kod subjekta. Žena koja ne može imati vlastito dijete. agresivnih poriva.negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. Energija iz libida . znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. sport) Kompenzacija . Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. Npr. Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. osoba se služi teorijskim. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju.

OSJEĆAJI . depresije.Humor .OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. amnezija višestruke ličnosti. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. nekompetencije. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti. Svrha obrana: zaštita ega od neugode. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 .u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). mjesečarstvo. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu.

treći put to je veliki zidni sat. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. preko percepcije i predstave ka pojmu. neposredno i spoljašnje. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. gdje se nalazi centar za vid. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. da se povežu u jednu cjelinu. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. u zatiljačnom režnju. npr. U takvim slučajevima može se npr. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti.skok od osjećaja. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. od neposrednog ka posrednom. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. i u vezi s tim. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. od pojedinačnog ka opštem. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. okus). okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. odnosno opaziti sat. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju. četvrti put to je pješčani sat. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari.vlakana vidnog živca. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. 21 . drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. ka misli. U stvari. sata koji stoji pred nama. sluh. Prema tome. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. potreban je jedan novi kvalitativni skok . upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. opip. vid.

sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. zglobova i unutrašnjih organa. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). i upoznavši te zakonitosti. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. neposredno i spoljašnje. kao i osjećaje vibracije. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. osjećaje koji potiču iz mišića. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. a logično saznaje . u centar za vid u 22 . Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. Anatomsko . Čulno saznanje je materijalna baza. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha.Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. došlo do pojma sata uopšte. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). Superstruktura ima relativnu samostalnost. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. bola i temperature. tj. dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. Na primjer. a logično saznanje je opšte. čulno saznanje je pojedinačno. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. na primjer percepcije jednog konkretnog sata. Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. Prema tome.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. posredno i unutrašnje. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja.

Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. o polažaju tjela. jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. o pokretima pojedinih djelova tjela. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. govor sagovornika na cesti). Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. i obratno (dvojne figure. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo.okcipitalnom režnju. koncentrišemo našu pažnju. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. u centar za sluh u temporalnom režnju. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. slušne taktilne. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. pri čemu se na njih usredsređujemo. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. osječaj pritiska). Međutim. a druge prevodimo u drugi plan. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. osjećamo njenu tvrdoću. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . mi vidimo njenu boju. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo.

koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Poremećaji opažanja pokreta. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Veličina slike na mrežnjači. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. utoloko je predmet veći.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. Ukoliko je slika na mrežnjači veća. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri.

iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom. Moguče su u oblasti svih čula. kod epilepsije i encefalitisa.. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. Akustička agnozija je slična pojava. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. gdje se nalazi psihovizuelni centar. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. npr. sprovodnim putevima. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. negovo čulo sluha je ispravno. počev od poremećaja u receptornim organima. ILUZIJE 25 . pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). Taktilna agnozija . Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni.Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. posmatrano s gledišta lokalizacije. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom.

specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. 2. e) intenzivne sugestije. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. na primjer čitave slike ili rečenice. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. stapaju s proizvodima fantazije. Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. 1. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. svijetlost. plamen. Pareidolije. b) postojanje sumanutih ideja. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. c) izvanredna afektivna stanja. olfaktivne. Fotomi (iskre. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. Bolesnici su uvjereni da čuju. ili složene (raznovrsne). Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. gustativne. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. vide. 3. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. slušne. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. 4. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). 26 .Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke.

što sve mnogo liči na snove. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. ili se odaju svojim ponašanjem. ubada oštrim predmetima. dodiruje itd. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. kada se čuju šumovi. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. vosak u uši. 5. zvonjenje. obično iza svojih leđa.). miševi. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. vidi svoje tjelo kao da je od stakla. pali po koži. u kojima bolesnik vidi kroz zid. gamad). Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. osvrču se. on vidi svoje srce kako gori u plamenu. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. vadi spermu. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. 27 . njegova glava je slobodno odvojena od tjela. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). grebanje. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. iskrivljuju ili ruše. šeta u prostoru.2. skoči kroz prozor. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. Poznate su tzv. prave mimiku kao da nešto osluškuju. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. razgovaraju. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). ključaonici. 3. 4. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. uvrče srce. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. stavljaju vatu. pucketanje. pri čemu se zidovi naginju. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. pušta električnu struju. uništi ga itd. životinjama. da ih neko bocka. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). bode po plučima itd.

Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. niše se prevrće. pada.Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. itd. 28 . One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba.

Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. ustvari. a iz njega. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. koje je zajednička osobina svih živih bića. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. 29 . više se upotrebljava termin motiv. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. To stremljenje. u istom položaju. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. a u drugim o nagonskim željama. došlo do diferenciranja između urođenih nagona. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. tj. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. prema datim uslovima. U nekim se govori o sticanju navika.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. Osim toga. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. te da u tu svrhu. što i nije nimalo lako. Ciljevi ovog općeg stremljenja. psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. Pacovi se pare na isti način. nego nagon. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. iskorištavamo okolinu. Ovi složeni. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu.afektivna sfera. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). sa istim nizom obrazaca i pokreta. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. refleksa i instikata. usmjereno je uvijek na budućnost. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . bez obzira na njenu složenost. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. Kada je. najzad. a u vezi s tim. ustvari.

Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. Instinkt ČOPORA 4. Instinkt borbenosti. NUTRICIONI instinkt 3. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). Instinkt bjekstva. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. Instinkt radoznalosti. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. Roditeljski instinkt. Instinkt odvratnosti. 5. Kod instikata. nepromijenjena reakcija organizma. Instinkt dominacije. čija je prava primarna emocija GORDOST. To su: 1. čija je prava primarna emocija BIJES. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa.Prema McDouggallu. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. čija je prava primarna emocija STRAH. kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. Instinkt TEKOVINE 5. SEKSUALNI instinkt 2. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. ali ne učestvuju u njenom postanku. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. Instinkt pokoravanja. bez učešća svijesti i volje. 2. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). 4. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. 3. instinkte možemo podijeliti na: 1. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. ali i bez spoljnjih draži. 6. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. 30 . 7. čija je prava primarna emocija GAĐENJE.

Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. čovjek posjeduje mnoge reflekse. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. velikim djelom naučeni. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. socijalizacija čovjeka. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. npr. te su prema tome. PODJELA NAGONA 31 . naučnoj. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. u kulturnu djelatnost. a pod instiktom više se misli na specijalnu. olakšanja. Kao kod životinja. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. instinkt je pamćenje vrste. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. ali su složeni obrasci ponašanja. također urođene. napredak civilizacije. etičkoj ili religioznoj oblasti. data je samo želja. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. u stvari jeste ličnost koja je istina. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. naročito u umjetničkoj. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. već da zadovolji polni nagon. nagon je predstadijum volje. koje srećemo kod životinja. od vitalnog značaja. a instinkt predstadium inteligencije. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. sve do osjećanja blaženstva. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. Prema tome. Razvoj društva. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). a kod starih nagon samoodržavanja. Ili kako Hering kaže. kaže Mann. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. urođeni i univerzalni. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. potreba za objektom. koji je s njim skopčan. fiziološki aktivisana. kod odraslih seksualni nagon. smirenosti. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona.

osvajanje. umrtvljavanje. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. roditeljski nagon (briga o djetetu). U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. bjekstvo. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. nježnost. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. Socijalni nagoni. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. ljubavna igra. 2. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). koitus). Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. prestižu.1. simpatiju. gutanje. Kvantitativni poremećaji 1. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. nepogode. 32 . Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). saučešće. Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. osjećanje dužnosti. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. Nagon održanja vrste. patriotizam itd. Nagon za samoodržanjem. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. napad itd. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). digestivnu sekreciju. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. skrivanje. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. a) b) Vitalni nagoni. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. i tzv. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. udvaranje. hladnoće. žvakanje. 2. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. sažaljenje. borba sa suparnikom.

tendencija za samokažnjavanje. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan).Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. limos glad. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. hladnoća ekstremiteta. uključujući spolne. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. pa čak i oduzetost. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. reagira vrlo žestoko. poput anoreksije. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. laksative i diuretike da bi smanjili težinu. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. iako su esktremno mršavi.djevojka neko vrijeme ne želi jesti. upadajući u nevolje s drogom. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. a može imati strašne tjelesne posljedice. amenoreja i specijalno mentalno stanje. anoreksična osoba misli. pripremajući se za prejedanje. odbija pomoć roditelja i prijatelja. Iako može biti na rubu smrti. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. izbjegavanje normi koje roditelji nameću. hipoglikemija itd. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. 3. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita.Anoreksična osoba se povlači iz društva. Unatoč preklapanju. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. TERAPIJA-vrlo složena i teška. da je s njom sve u redu. reakcija na lične i porodične konflikte. psihološkog podrijetla. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. prenagljujući se. ideje krivice. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. govedo. Kvalitativni poremećaji 33 . U težim slučajevima. Anoreksična osoba ima česte depresije. čak i želju za suicidom. s druge strane. promiskuitetnim ponašanjem.Neće se liječiti. oboljeli od bulimije. Bulimija (grčki bous vol. obično udovoljavaju svojim žudnjama. upalu jednjaka. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. kao i anoreksija nervoza. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. Bulimija. 4. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . otpor na zahjteve roditelja. grčenje mišića.

Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. indukovano itd. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 . U praksi su česta tzv. Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. 2. 3. Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru.Obično su rezultat precijenjenih ideja. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. neodoljiv tanatus nagan. 4. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. Samoubistvo može biti: aktivno. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). krastavci).jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . alkohol). bolesnika). ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo.50 godina. U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. antropofagija . Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. pasivno. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. 1.jedenje mesa sa leševa iz grobnica. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria). inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo). Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Po načinu. Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. želju za smrću.

i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). odnosno zadovoljenje samog nagona. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. bave se istim sportovima. U trinaestoj. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. oblače se na isti naćin. čitaju istu literaturu. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. U jedanaestoj. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. 35 . Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. 1. Poslije pete.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. narkomana i alkoholičara). Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). U pubertetu je onanija obično normalna pojava. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. depresivci. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. želje za opštenjem sa suprotnim polom. kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. SCH. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. oligofrenih osoba. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. Dječaci idu zajedno u kino. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. On se sastoji iz libida. Prema Frojdu. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. paralizu nogu itd. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. sušenje kičme. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. Kvalitativni poremećaji. kako se dolazi na svijet.

Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti. 2. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. 4. itd. genuina. Češća je kod muškaraca. 8. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . 10. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. zadovoljno. privrženošću i vjerošću. 5.dakle inverzija seksualnog nagona. pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. a heteroseksualne po nagonu. životinjama. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili. i blaženo. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. 3. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. 7. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. precjenjivanju svoje ličnosti. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. smireno. nametanju sebe i svojih stavova drugima. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. internati. Prava. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu. . 36 11.). U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja.samohvalisavosti i prepotentnosti. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. logor. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu.

tašna. grba. Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. cipele). a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. 12.(grudnjak. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. ubijanju bika. 14. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma.) lako prelazi u patološki sadizam. karmin. 37 . Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. grizenje). krive noge. U praksi je zoosadizam česta pojava. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. gačice. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. npr. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. Termin dolazi od markiza de Sada. iskrivljeno stopalo. providne bluze). dekolte. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. maramica.

Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. Npr. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. gestovima i vegetativnim reakcijama. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. a neprijatne su: žalost. opserviraćemo ponašanje tzv. ljubav.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. Prijatne emocije su: radost. Napomenimo da vaspitanje formira karakter. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). zadovoljstvo. superiornog degenerika (moral insanity). porijekla emotio-uzbuđenje. Ovdje se radi o tzv. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). Izraz je lat. Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. neprijatni emocionalni doživljaj. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. a s druge strane. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. bijes. 38 . Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. Npr. Vrlo mučne emocije. Moralnim osjećanjima. osjećaj krivice. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. strah. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). razdražljivost. sram. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. tugu. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. koja ne mora bit samo aktuelna informacija. ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. ali ako ima razvijena moralna osjećanja. ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. ponos. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji.

Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. mrzovoljci. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. tijelo podrhtava. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. girus cinguli. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu. hipomanični veseljaci).ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. manija).umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. Tako se u strahu ježi koža. šire zjenice. RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. talamus. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. Naime. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. socijalni status. i dr. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. čast. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. Npr. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. 39 . Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji.

pa čak i onesvješćivanja. Naime. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. Naime. Npr. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. plač. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. Potisnuti afekt nije zaboravljen. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. abreguje (nije čudo što je onako reagovao. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. ali i halucinacija. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. Emocije mogu da utiču i na volju. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. stalno guši svoje emocije). Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. Emocije djeluju i na pamćenje.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. pokret. Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. viku.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. 40 . Taj uticaj je posredan. Naime.

Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. Detektor laži. Euforični bolesnik je vedar. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. To je emocionalni energetski deficit. depresija. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. hipnoza. Kontratransfer je obrnuti proces. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze. Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. pun optimizma. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža.lomljenje reketa nakon lošeg servisa.Projekcija afekta predstavlja premještanje. prema za njega bitnim likovima (otac. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. Npr . zabrinut. razdragan. pripadnici iste stranke.). Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. itd. Npr. itd. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. To je nesvjesni mehanizam. Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. često plače. Npr. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. Bolesnik je tužnog izraza lica. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. majk). 41 . Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. abnormalna razdražljivost i patološki afekt). euforija. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline.

Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. 42 . Ovdje nema vremena latencije. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. na vrlo male povode. odnosno nesklad između emocija i misli. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. itd). Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. shvata da je to tužan događaj. Npr. ali doživljava emociju radosti i smije se. osoba se lezijom frontalne kore.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. alkoholisanih osoba. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. Normalna pojava kod male djece. reakcija na provokaciju nije trenutna. odnosno nesklad između emocija i mimike. Naziva se reakcijom kratkog spoja. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka.

po svoj prilici. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. Međutim pamćenje. On nam izgleda poznato. nazvana plastičnost. iako je to. na primjer. reprodukcija. već ga se bez njegova prisustva. Na taj način. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. tvrdeći da pamćenje. neograničeno. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. bez ponovnog percipiranja. možemo u našim mislima sjetiti. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. mi poznajemo njegove fizičke osobine. zavisi od fizičke promjene sinapse. opisivali. da to što smo upamtili zadržimo. Posmatrajući ga. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. 43 . aktivnosti. na primjer. na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. Ovaj otisak. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. odnosno svođenje života na vegetiranje. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. možda u vezi s radom nervnog sistema. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. mogu pojaviti u snovima. u ma kojem obliku ono bilo. osjećanja. i tzv. složene ili prostije radnje. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. naročita “viša” vrsta pamćenja. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. Ovakvo. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. motorno pamćenje. privremeno. a pamćenje. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. opažanje). koje. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. Međutim. potrebno je najprije da nešto upamtimo. misli. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. ako bismo pamćenje htjeli definirati. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. sa svim osobama. Praktično. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. mi ga tada prepoznajemo. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. negova svojstva. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. u stvari. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo.

Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. Motorno pamćenje 44 . Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. bazalna područja i moždano stablo. talamus. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. 3. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. Ono obuhvata koru mozga. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. asocijacije po kontrastu. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. 3. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. da su međusobno povezani. a ne samo pojedinih djelova. 2. To isto važi i za reprodukciju. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. razreda i događaja iz škole. 2. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. tako da se mogu reprodukovati. formi ili značenju. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. Zadržavanje je. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. Gledajuči bijelu boju. možemo izazveti predstavu crne. 1. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. asocijacije po sličnosti.

u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. u fazi reprodukcije (sjećanja). jer su prije razvoja sposobnosti za govor. u to vrijeme.Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. Kasnije. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. Ali. sebi živo i slikovito predstavimo. hodanja).”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. motornih uslovnih refleksa. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. svijesni njihovog značenja. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. mi smo ih svijesni. 45 . Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. izrečen ili napisan. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. obično u šestom mjesecu života. sada. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. Tad. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. Kakvog će intenziteta. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. nihove potrebe i važnosti. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. isto tako. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. nezadovoljstva. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. bijesa. emocionalno. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. u fazi reprodukcije. pak. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. Kasnije. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. u procesu rada.

koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. percipiramo ponovo. i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. kiseonika. npr. shemama. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. Jer. odnosno govor. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. našeg razgovora. pri čemu se. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. Pri nemarnom upamćivanju. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. recimo. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. koliku važnost za nas ima taj materijal. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. olakšavamo si učenje. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. Ako znamo njemački a učimo engleski. ugljenika i azota). koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. pročitanih misli. čuvenih govora. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. Ako se neka materija uči mehanički. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. recimo. poslije 46 . skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. sjećanje na izvijesne misli. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. zbog čega ulažemo voljni napor. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. Slijedeći trenutak. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla.Sjećamo se. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. praveći svoje kovanice. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. Koristeći se vizuelnim slikama. povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. svjesno ili ne. kojima ilustrujemo ono što učimo. ili “znam. usredsređujemo se. aktiviramo našu pažnju. grafikonima.

sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. ustvari. 3. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. afirmacija u društvu. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. To. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. 4. S druge strane. ali kasnije. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. onda prve percepcije daju najveći rezultat. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. tj. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. pak predstavlja samo privremenu pojavu. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. 2. a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . Učenje obično teče neravnomjerno. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. odnosno da smo ga već naučili. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. Međutim. pospanost. poslije učenja. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. onda upamćivanje ide u početku sporo. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. Večina psihologa danas smatra. Učenje često napreduje u skokovima. izgleda nam da smo već naučili materilal. željeni cilj itd. kada. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. onda se pamti mnogo brže. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. Ako je pak materijal težak. a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. ali kada počnemo da se preslišavamo. tj. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju.

a dječaci u srednjj školi. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. duže se pamti tekst koji se. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. učiti materijal u cjelini. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. ko to bješe. ili pak. odnosno učenja. fizici. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. djevojčice su bolje u čitanju. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. niti slabe asocijacione sposobnosti. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. Npr. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. matematici. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. više ili manje uobičajene sadržine. recimo. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. Od tada sposobnost za učenje. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. geografiji. pohvale i pouke. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. pak. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. a dječaci. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. jer se ne gube smisaone. ona može biti isto onako kao i upamćivanje. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. i td. logičke veze. odnosno učiti onako kako smo već navikli. gdje smo se upoznali. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. pismenim sastavima. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. a onda to opadanje postaje nešto brže. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. Naime. individualni stav. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. Reprodukcija Što se pak. reprodukcije tiće. Ovo sjećanje može biti neposredno. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. pisanju. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. pak. pravopisu. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. u istoriji. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. i to na duže vrijeme. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. ili.

da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. tuđe misli citiramo kao svoj. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. događa se često da nam se neki događaj. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. onda je bolje načiniti veću pauzu. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. Ova pojava da sljedeće. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. što vrlo često stvara osnove za tzv. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. pogotovo sličan materijal. i to: a)odsustvo ponavljanja. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. putovanje vozom. različitog materijala. stih. diskusija o standardu. Tuđe zaključke. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). bez postavljenog cilja sjećamo. neka ličnost. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. Ovakav. sličan njemu. Takva pojava. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. komad. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. i bez naše volje. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. tj. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. rijeći. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. Najzad. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. nesvjesni plagijat. Ako već mora da se uči sličan materijal. Prema Ribou. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. kao da smo to sada izmislili. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Npr. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. Šta više. osim u nauci. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. Međutim.. često se javlja kod djece. Međutim. kako to Ribo tvrdi. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. prosto nevoljno u sjećanju nameću. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. Ali. arija ili dr. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. S druge strane.

dakle zaboravljaju. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. pospanosti. udara groma. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. 50 . ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. poslije epi napada. pri davljenju. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. poslije traume ili poslije epi napada. Dalje. Često se javlja kod neuroznih bolesnika. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. svježi događaji. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. novi utisci. elektrošoka. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. Poznato je. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. posljednje naučeno i doživljenjo. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. čime su oni funkcionalno izbrisani. krvarenja u mozak. trovanja nervnog sistema. na primjer. da se u snu. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. kontuzije. nokauta. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. groznici. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. kvalitativne poremećaje 3. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. retrogradna 2. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. iscrpljenosti poslije bolesti. kvantitativne poremećaje 2. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga.postepeno zaboravi. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu).

Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Iluzije pamćenja. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. sve što je uradio bilo je pogrešno. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. nesavjesno i nečasno. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. najčešće neostvarenim. PAŽNJA 51 . Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. On je cijeli život griješio. pripisujući im predznake. ali ne njemu već susjednom bolesniku.

a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. zavisi. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. znači udubljivanje u određenu djelatnost. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. što u stvari. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. naročito u odnosu na njenu definiciju. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. Nalazeći se u jednoj prostoriji.). Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak.Po ptianju ove psihičke funkcije. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. postoje vrlo interesantna gledišta. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. usmjerenost i usredsređenost. zanemarujemo drugu mogućnost. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. mi usmjeravamo pogled baš na njih. Jedno je ipak jasno. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. predstavlja selektivnost pažnje. da slušamo muziku ili da učimo. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. mišljenje itd. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. Ova pojava. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. djeluje kao vještačka podjela.

Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. uozbiljimo. za razliku od voljne (aktivne) pažnje. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. Fiziološke osnove pažnje. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. zaustavljamo disanje itd. misleći na nešto drugo. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. osluškujemo. bolje se zagledamo. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. centru našeg vidnog polja. sasvim nejasno vidimo taj predmet). istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. pravimo i specijalnu mimiku lica. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. a da pri tom. Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. S psihološke strane.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. Kada smo posebno pažljivi. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno. naprežemo se. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. Aktivna pažnja je 53 . Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. Što se tiče fiziološke osnove pažnje. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. da je najjasnije vidimo. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. na koje usmjeravamo našu pažnju. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. zanimljivosti ili neočekivanosti.

Očekivanjeodređenih utisaka. Interesi i vrijednosti (slika. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. f. 5. Najzad. Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. 2. Relativna jačina draži. Voljni faktori (Naše namjere. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. naša pažnja se za tremutak skreće. Karakter spoljašnjih draži a. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. ne skrenu našu pažnju . Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. tišinaprasak) c. Samim tim. Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. Naše iskustvo 8. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. e. uspomena) 6. 7. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. Prestanak draži. organizovanosti pažnje. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). Dužina trajanja draži. Ona je plod ljudske djelatnosti. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. Prostorna veličina draži. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu.želje). 4. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. Motivi (biloški. socijalni). (pažnja pri vožnji automobilom). voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. mi smo postigli mnogo.nastavak nevoljne. (hirurg). 3. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. blijesak jauk) može privući našu pažnju b.

osjećanje straha. neizvjesnost. pospanosti. asocijacije su mu vrlo žive. ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. Poseban poremećaj pažne. tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. odsustvo volje. Njačešće se radi o slabom tenacitetu. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu.(slušanje kucanja sata). neurotičke pojave. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. Bolesnik tada sve zapaža. Suprotno ovome.i iscrpljenost slušalaca. kao i izmjenjena stanja svijesti. 3. Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. a nijedan 55 .1. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . kako se to obično kaže. pojačanoj vigilnosti itd. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. intoksikacije. Obim pažnje. (dvojne figure). već se ona šeta s predmeta na predmet. Dokazano je da obim pažnje nije velik . isčekivanje. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju. da utone u nju da se koncentriše. slab intelektualni nivo. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. encefalitis). Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. prisilne misli). halucinacije. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. nesigurnost labilnost afekta. jer ne prati nastavu. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. Pri slabom. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. Svaki započinjemo. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. i na sve drugo obraća pažnju). poznat pod imenom rasijanost pažnje. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. Stalnost pažnje. sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu.itd). postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. depresija). slaboj vigilnosti. Dinamičnost pažnje. interesantnost izlaganja. 2.

Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo. dešava se.ne završavamo ili ih završavamo površno. na primjer. a pokretljivost mala ili nikakva.

analiza i sinteze. U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. S druge strane. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. ali sigurno ne i jedinu. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima.stvarnošću. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. Suprotno ovome. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. nazvana analiza. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. predmete i pojave. vatra). da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. ono postoji i izvan njega. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. Zahvaljujući mišljenju. Gledajući vodenicu na rijeci. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. uspijevati povezati različite radnje. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). kao što su metode: komparacije. na sličnost ili kontraste. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. indukcije i dedukcije. apstrakcije i konkretizacije. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu.

S druge strane. kojim izražavamo naše misli. (nosivost mosta. širi. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. Mišljenje kao preduslov 58 . Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. što sigurno nije tako. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. odnosno postizanja cilja. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo.u kompoziciju. potrebno je najprije stvarati zaključke. za donošenje tačnijeg zaključka. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. borbena gotovost jedinice). bogatiji. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. spoljašnji govor. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. ostale osobine tog predmeta. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. cijelinu.

Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. pojam knjige. vjerovanja.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. Bosna određena ličnost itd. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. gestovima. Gledano sa praktičnog stanovišta. raznih narodnih običaja. Svaka knjiga je različita. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. u stvari. jesu da je to grad kao i drugi gradovi. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. npr. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. na primjer Sarajrvo. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. Tek kasnije. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. osnivicu logike. kojim su bile označene misli. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. Ali. tj. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Opšta pojava Sarajeva. mišljene može biti dvojako. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). razna dostignuća. razvojem društva. pojam čovjeka itd. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. opšta svojstva Sarajeva. ogromna iskustva. iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa.

intoksikacija. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. on iznese puno nepotrebnih misli. recimo. i zakonitosti u prirodi. Poremećaji po formi 1. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. 2. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. ne postoji determinišuća tendenca. 3. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. s tim da se 60 . S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. analizu i generalizaciju. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. pa čak i insektima. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. on vjeruje da je predmet realan. pravilnosti.prirodnog događaja. te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. odnosno predstava ka cilju. U svom izlaganju bolesnik se gubi. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). umora. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. kod kojih je. psihički izmjenjenih epileptičara. Javlja se kod depresivnih bolesnika. imajući pred očima sliku predmeta. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. da bi izrekao jednu određenu misao. konkretno ili sveto.

Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. precjenjene ideje i prisilne misli. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. u stanjima napetosti. s predmeta na predmet. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. 9. odnosno misao. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. krivci dolje gledaju. pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Postoji mnoštvo asocijacija. uz veoma izraženu govorljivost. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. zamora. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova. svaka nova misao postaje ciljna predstava. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. kao da joj neko krade misli (eho misli). 6. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. naročito u amentnom stanju. već vrlo brzo prelazi. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. ne dovršivši prethodno. 4. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. Što više. nerazumljivih za normalnog čovjeka.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. što je i prognostički mnogo teži slučaj. 7. koje se vrlo brzo smjenjuju. konfuzno – amentnih stanja. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. gubitak ciljne predstave. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. ma koliko mi podsjećali osobu. pospanosti. 8. 5. neadekvatna upotreba riječi. zbrkanost izlaganja. stvaranje sasvim drugih pojmova. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. 61 . Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost.

mogu stvore sumanute ideje trovanja. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. 62 . Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. ništa više nemaju. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. Sumanute ideje proganjanja. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. pronalazaštva. u moralnoj sferi. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. imaju ogromno bogastvo. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. uništavaju im polne žlijezde. Sumanute ideje su slične zabludama. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. da se i u novinama o njima piše. on je zarazio svijet sifilisom. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. lepre. kuge. d. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. 4. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo. kuća izgorila. sve im je propalo. dijarea. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. 3. srce ne radi. raka. on je kriv na nastanak rata. sve im je propalo. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. da se o njima svuda govori.1. poznati umjetnici. truje sve oko sebe. pronašli su najbolje mašine itd. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. da ih vlasti prate. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). e. b. ministri. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. Bolesnici su kreljevi. ali se ne mogu identifikovati s njima. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. Pogrešan sud. U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). predstoji im smrt od gladi. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. c. visokog porijekla. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. povračanje i dr. crijeva ne postoje. djeluju na njih smrtonosnim zracima. bogatstva. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. Gastrointestinalne tegobe. carevi.

Ponavljane neke pjesme. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega. brojanje bandera na ulci. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. 8. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. “mrzovoljan sam”. da moraju očistiti svijet od grijeha. da skočimo kroz prozor. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. Šta je to volja. 6. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. da opsujemo i slično. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. kako se razvija. da se neko nakašljao radi njega. vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata.5. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. 7. kako se budi a kako gubi. da su oni božiji izaslanici. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . Precijenjene ideje su. “nemam volje ni za šta“. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. da ubijemo nekoga. Interpretacione sumanute ideje su.

Vješta volja . 3. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. Medutim. kako bismo postigli željeni cilj. Dobra volja . da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. intuiciju. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. 2.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. Jaka volja . Nagonske težnje postiču motiv. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje. nositi. a što ne. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima.Drugi aspekt volje je vještost. Volja je. Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. može biti i štetna. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. To je primarni izraz našega stanja bivanja. i na taj način učimo kroz iskustvo. već da krenemo da to radimo.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. impulse. takode. misli. naše emocije. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo. kako treba. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. imaginaciju i senzacije. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne. da li baš sad treba.1 1 64 . Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. čudna rečenica znači. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. ta snaga. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. Na primjer. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1.Ova. u najmanju ruku. je prema tome. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. rasuđuje se i procjenjuje.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom. izvor naših inicijativa. dakle.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“.izbor što ćemo raditi.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje.Transpersonalna volja. Assagioli je. Izbor. jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića. čemu sve to isl.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6.«. 4.

crteža.može biti aktivni i pasivni. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena. ne govori. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. ali nikada ne završi na toj odluci.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. a automatska. Katatoni stupor . SCH i simptomatske katataonije. udari polomi namještaj. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk).stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. ne reagujući na spoljne draži. uredno opaža i pamti. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). To je bolesni automatizam.opiranje da se uradi neki nalog. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. 65 . da bude agresivan. misli. čak i da ubije. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. govora. Pasivni. osobito u forenzičkoj psihijatriji. Aktivni. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. Negativizam .POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. pokreta.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. što je objašnjenje za ovu pojavu. ne jede. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj.

Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. Pojavljuje se u okviru psihotočnog.. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. epileptičnih napada. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. karakterizira ih žestina i brzina. koje se pojavljuju povremeno. ne jede. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. stalne dvojbe. Prilikom pozdrava pruža se lakat. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. 66 . odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. nesigurnost. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. Abuličan bolesnik leži. redukciom psihomotorike. shizofrenije. Hiperbulija je stanje pojačane volje. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. Ostvaruju se naglo. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. Impulzivne radnje su nagonske radnje. nuždu obavlja u krevetu. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. mimike. zatim kod depresije. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. somnambulizma. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. nego kao neku stranu aktivnost. sniženjem rasploženja. želje. pokreta ili govora. shvaćanja. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. nezainteresovan za svoju okolinu. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. čudnije i upadljivije nego manirovanost. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. bez voljne kontrole osobe. najčešće shizofrenog procesa. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. te kod neurotskih smetnji. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. stopalo ili plazi jezik (psihoze). a muškobanjasta u ženskih transvestita.

ali što mora ostvariti.Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja. Verbalna komunikacija 67 . neshvatljivo. tuđe. Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. Susreču se kod prisilnih neuroza. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. nego je pračeno osjećajem neugode. KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke.

Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor. ne »upijajte» problem. Jednoslojno slušanje . 6. Odbrambeno slušanje . ovim si htio reći». neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja.«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1. Podpitanjima. Sve su dobro došle. 5. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. Rezimiranju . 68 . Parafraziranju . 4. Slušate sa interesovanjem i pažnjom. Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način. 3. 2. ali njegove misli su na drugom mjestu.slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor.slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača. 4.slušanje samo onog što osobu posebno zanima. Otimanje riječi .slušanje radi napada na sugovornika. da ih postane svjesna i da unese red u njih. Pseudoslušanje . a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. Selektivno slušanje .najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom. Slušanje u zasjedi .«Ako sam te dobro razumjela. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije.primanje samo jednog dijela poruke.«Drugim rijećima vi kažete». 2.usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). 2. 3. vaša uloga je da slušate. 3. Razumijevanju emocija . Aktivno slušanje zasniva se na: 1. Selektivno odbacivanje . 7. a ne da riješite problem ).

Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće.prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ».4.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. Povremeno postavljajte pitanja. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. Ne prekidajte iznoseći sugestije. obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. 2. 8. niti svoje primjere. izražavaju osjećaje. 6. ne požurujte . umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. 11. umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. 69 . «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. 9. 10.to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. 7. Budite povjerljiviji. Ne donosite rješenje vi . 5.Ne reagirajte emotivno. Ne prekidajte. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja». Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. « ja porukama »i « ti porukama ». a da nesude i ne popravljaju.

primjetit će da nisam savršena. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. ali i moć i status. 3. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. To se ne čini namjerno. 2. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. 2. stav tijela. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. ali ponekad izraz lica. možda ću pogriješiti. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. neko će me kritizirati. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. One mogu zamijeniti riječi. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. ko radi taj i griješi. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. 4. Tako npr. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. 5. 70 . možda se nekom neću svidjeti. položaj tijela) pojačati. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. to može odaslati poruku djetetu da prestane. 3. Tako npr.

da. 3. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. 5. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca.2. ako od sebe očekuješ da budeš savršen. razgovaraju i istražuju. sigurno je da se neću svima svidjeti. neko će me kritizirati. govoriš i upadaš joj u rijeći. sigurno. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. svaki put kada si sa drugom osobom. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. nemaju svi isti ukus. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. Naravno da nisam savršena. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. ali kritika može biti korisna 4. namećeš joj se. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja. 71 .

Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. osjećanje bolesti i boli. osjećaj tuge. Nažalost. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. ali to je refleksni osmijeh. Odgovaraju na sve vrste zvukova. U majci se stavraju kompleksne promjene. teškoće sa spavanjem. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom. osjećaj srtaha. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . sigurnost. toplinu. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. nemir. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. gubitak koncentracije. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. nedostatak samopouzdanja itd. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. nedostatak novih iskustava. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. će vjerovatno imati izrazitije reakcije. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. bolje na one koje nisu ravni. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. prekid normalnog života. Ako mu pružamo ljubav. Majčinska ljubav.

POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . 2. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Druga faza – faza očaja. Obrnuto. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Ovo se nastavlja kroz cijeli život. nesigurna su u sebe i plašljiva. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. 3. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. odvede dijete doktoru.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). Treca faza – faza odvojenosti. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. Dijete prestaje da plače i bude tužno. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. Anksioznost Sigurna osnova 3. Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. a dijete sjedi mirno i igra se. Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Protest od odvajanja 1. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. (Kada majka koja je istukla dijete. 1.

nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. 2. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. Međutim. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. skretanje pogleda i ubrzan rad srca. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. 74 . Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. To je naročito izraženo u adolescenciji. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. Ona sadrži dvije komponente: 1. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. Stah od nepoznatih osoba 1.

a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. 4. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 . 6. Od tog broja. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). ovisno o izvoru podataka. 3. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. 2. 36% je napuštene djece. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. rad. 2. 5. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. zahtijevaju poseban tretman.od beba. 41% su djeca bez oba roditelja. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja.EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. 5. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. 4. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. 3. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. Broj djece bez roditeljskog staranja varira. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda.

brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. A kad malo porastu.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota. Od najranijih perioda. Učenje ove djece. društvo. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda. a njihov razvoj što bezbolnijim.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”. naprosto. poseban pristup. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. što je roditeljska ljubav. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. Npr. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada. kad je ono uskraćeno za tu ljubav.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. te pravilno izgrađenu ličnost. od prve šetnje po dvorištu. Kako objasniti djeci sta je roditelj. tko se brine o djeci. Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. Vaspitač nastoji da im bude drug. Oni bi.osoblja koje se o njima brine. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. uglavnom napamet. sredini. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. poseban odnos. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. Općenito govoreći. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. da njihove brige učini što manjim. navikavaju se da su „jadna djeca”.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . Njegova uloga mora da bude ljubav. „Kuća u kojoj imaju sve”.

zadovoljan.obično je u pravu.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi. tih ali domišljat. više ili manje zavisnih .katkad može bit jako grubi netaktičan.odan.optimizam.-sangvinik(spontan.društveno je nesiguran .mora biti u centru pažnje. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan. zahtijeva odanost.izbjegava sukobe.suosjećajan.tih odan i vijeran.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .živahan.naivan. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.savjestan. Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament.uvjerljiv.vedar).Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude. sam sebi dovoljan .pronalazi lakši put.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.analitičar. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.inovativan. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu. djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno.pesimizma. -flegmatik(strpljiv. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina. -melankolik(zamišljen.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno. sklon umjetnosti . Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju.Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina. Tvoje dijete 77 . -kolerik(pustolovan. Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban.praktičan.dobrovoljno radi sve poslove. Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi.ustrajan).ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti.često je depresivan i neraspoložen.prijateljski).voli ljude i lako se sprijateljava.izbjegava privlačenje pažnje.Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost.dobar organizator .šarmer.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama.posesivan i dominantan.osjećajan. U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament .pouzdan).dobar smisao za humor. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan.invertiranosti.

hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije. Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna . Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji . 78 jedu spavaju i imaju stolicu 3.te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8. -Usporeno (suzdržano) dijete. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju. blag intenzitet reakcija.je ličnost.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5.pozitivan prilaz situacijama. Obim interesovanja.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9. Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne. Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena .podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom.koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv. povlači 4. Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1.neredovne biološke funkcije. Nivo aktivnosti.Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju. neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi. 6.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima .skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa.da li je dijete ushićeno ili se .redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje .problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% .

svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi. rodbina. u predsvijesti i podsvijesti. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu. SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta.Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava. I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer .nastavno osoblje. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. u prostoru i vremenu. da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji .Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. 79 . drugim osobama.društvo. nego se nalaze u stanju latencije. Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli .…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. Što će reći. Prema tome.

2. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. njegove svijesti. Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). On ne osjeća da misli.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. psihoanalitičari navode više primjera: 1. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. svijesnost sopstvene aktivnosti. njihovu organizaciju. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. ali duh ne može postojati bez materije. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). 3. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. Materijalni svijet. sviješću čovjeka. jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks).svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. nije svjestan svoga postojanja. Međutim. umije da pamti. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. I elektronski mozak umije da broji. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. njen prelaz u organsku materiju. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. 4. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. je naša svijest”. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha.

jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. derealizacija. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. sva uvježbana ponašanja. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. 4. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. 81 . pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. ali ne zna da objasni zašto to radi. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode.Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. 2. 6. 3. žilet). 7. uvežbano mišljenje. Postojanje posthipnotičke sugestije. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi).našu svijest. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. 1. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. ličnosti su depersonalizacija. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. ali čega nismo potpuno svijesni.

s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili. Govor nerazumljiv. sopor i koma. Reakciono vrijeme je produženo. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. može da dođe k sebi. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. 2. uz veliki napor. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. mišljenje je inkoherentno. Ove osobe su bradipsihične (usporene). U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. ima optičke ili akustičke halucinacije. Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. palevinja itd. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. asocijacije oskudne. Sumračna stanja 82 . zbunjen. pažnja je sužena. Kvalitativni premećaji svijesti 1. nerealni i bezizrazni. strani. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. kao i naglim povratkom normalne svijesti. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. da su čudni. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. čudnog i zastrašujućeg pogleda. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. često dugo neupadljiva za okolinu. u strahu je. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. koje potenciraju stanje straha. orjentacija očuvana. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. samo na momenat. i to najčešće terminalnim snom. opažanje i shvatanja je otežano. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. silovanja. s afektom straha.

Ova se pojava načešće viđa kod djece. epileptičnih ili histeričnih osoba. nekada u piđami napušta kuću. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. 6. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. 4. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. ali i kod shizofrenih. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . jednu ličnost itd. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. probuđena iz tog stanja. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. ukočeno tumara po kući. luta ulicama. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. 5. 3. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. na jedan događaj. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. na jedan kompleks osjećanja.

Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). poslije poroda. inkopatibilnost Rh faktora. toksiinfektivna oštećenja ploda. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. U anglo. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120.oligofrenija. 3. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. pouzdan. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. prije poroda. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je .američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. poremećaji razvoja mozga i lobanje. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. Test inteligencije treba da bude objektivan. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. hormonske aberacije. u toku poroda. vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 . 2. i traumatska ostećenja ploda. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

hereditet. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. Svijest: krize svijesti. strabizam Neurosenzorni: agnozije. 88 . defekti vidnog polja. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom. Dijagnoza . gubitkom vida. nedostatak sinkinetičkih pokreta.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem. neurološkog. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. refleksna asimetrija. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein. hiperaktivnošću. hipoglikemije.u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina.hiperkinezije. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. gluhoča. epi napadi. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. Afektivitet: emociolna labilnost.Klinička slika . teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. emocionalnu atmosferu u porodici. Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. spasticitet. infekciom itd. oduzetost extremiteta.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života.

Sekundarna prevencija . poboljšana ishrane. natalne zaštite. kordinacije. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus. droga. Izbjegavanje rtg snimanja.Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. bolje edukacije.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje. savjetovanja u porodici. Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . profesionalnu obuku. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju. motorike. Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula.obuhvata rani tretman retardacije. lijekova. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. Tercijalna prevencija .

godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. H. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. melankolike i flegmatike. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . te dovodi do smetnji ili oštećenja. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. Karl Jaspers je 1910. Emil Kraepelin je u 19. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. Osim toga. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. kolerike. Eysenek. strpljivost. temperamenta. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. misliti i raditi. percipirati. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. pervazivan je i nefleksibilan. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. kao definiciju ličnosti. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. a koji su trajne prirode. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. dakle cijeli svoj opus djela.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. stabilan je tijekom vremena. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. Ipak. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. kritičnost.

Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. Model je stabilan i dugog trajanja. poricanja. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Skupina B. interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. ovisne i 91 . Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. narcisoidne. Samo kad su te crte nefleksibilne. da se samo njima smije). Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. predrasude. Dramatična. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. ili pak želi. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. paranoja). gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Skupina A. a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. "acting out"). odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. riječ je o poremećaju ličnosti.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. osjećaj da se uvijek govori o njima. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. emotivnom. Proces nijekanja. ali to ne može. Skupina C. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.

Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. Bolničko okruženje i liječnički. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . Učestalost ovog problema teško je utvrditi. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Uz to su prisutni stalno gunđanje. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. a kao posljedica takvih rezoniranja. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. Poremećaji ličnosti . Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. ljutitih ispada ili protunapada. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. posebno kod ovisnih. i brzih. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi.opsesivno-kompulzivne ličnosti. očita nezainteresiranost. pasivnoagresivnih bolesnika. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. pasivne agresije i hipohondrijaze. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. emocionalna hladnoća i otuđenost. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. riječima ili događajima.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. manjak bliskih prijatelja. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. niti shizofrenije. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet.

postojanje "šestog čula"). antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti.spomenuta simptoma. narcisoidni. posebno antidepresivi. tzv. Poremećaj ličnosti . dramatične. Osim toga. razna praznovjerja. U liječenju se koristi psihoterapija. somatizacijski poremećaj. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. stereotipan). Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. preopširan. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. Osim toga.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. telepatiju. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. neprimjereni i suspregnuti afekti. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. emocionalne i eratične skupine. javlja se i podozrivost. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. zavodljiva i provokativna. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. individualna i grupna. a to su histrionski. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. ali i lijekovi. čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. negiranja. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. a ne javljaju se ni psihotične epizode. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju.

Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. Takove osobe. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. među-osobnih odnosa raspoloženja. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. kajanja i krivnje. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Također. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Oni su egocentrični. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. moći.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . sebični i pretjerano zahtjevni. iskazuju potrebu da im se divi. kao što je već rečeno. Ovo stanje smatra se doživotnim. ali i genetski faktor. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. ljepoti i idealnoj ljubavi. ili upale mozga (encefalitis). Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Nije redak ni arogantni nastup. Uz to.svezi s osobnom važnošću. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. Međutim. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. izuzetnosti. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti.

na radnom mjestu. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Osjećaj ljutnje je intenzivan. Sa druge strane. poimanja samog sebe.samoubistvo . Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. opsesivno–kompulsivni poremećaj. u porodici. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima.nasilje u braku . 95 . stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. Ostale društvene posledice poremećaja . Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. U isto vrijeme. među bliskim prijateljima.zlostavljanje dece . oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. frustrirana. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca. depresivna ili povučena. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. psihoaktivnih supstanci. nasilje.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. generalizovani anksiozni poremećaj. uspostavlja zrele međuljudske odnose. Do određenog nivoa.međuljudskih odnosa. zlouporaba droga. Na primer. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba.slabo radno postignuće . Kao posljedica. stiče obrazovanje. depresivni poremećaj. Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. seksualna disfunkcija. drugi ljudi se prilagođavaju njima. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. bipolarni afektivni poremećaj. prežderavanje). Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti.

Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. suportivna terapija). Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Cilj psihoterapije je. pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. osobito nestručne osobe. prihvatiti i mijenjati sebe. kratka analitički orijentirana terapija. u početku. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. Često se događa da. Preduvjet zdravlja je upoznati. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. a što u većini slučajeva nije točno. Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. SINDROM IZGARANJA 96 . tj. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. uspostaviti kontrolu ponašanja. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka.

duhana. osjećajno prazni i obeshrabreni. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. bolovi u leđima. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). tjelesni simptomi (glavobolja. gubitak seksualnog interesa. negativizam. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. psiholozi i zdravstveni radnici. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. povećana upotreba alkohola. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. srdžba kao česta emocija. Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. 97 . posredna traumatizacija pomagača. 2. gubitak osjećaja osobne vrijednosti. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača.1. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . povlačenje u socijalnim odnosima. To su prije svega socijalni radnici. toplina). Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. učestalo. cinizam. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. stimulirajućih sredstava. gubitak zanimanja za klijente. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. kako vezan za sebe kao pomagača. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. učestali sukobi i agresivni ispadi. reakcija kontratransfera. izostajanje sa posla. sumnjičavost. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. 3. nemotivirani za posao.

odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. postojanje privilegija. -neprepuštanje dijelova posla drugima. To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. ljekova. depresivnost. -nejasno definirana pravila nagrađivanja. vrućina ljeti. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. Ove. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . -zamjena privatnog i društvenog života poslom. zagušljivost). hronični umor. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. potiskivanje. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. loše osvjetljenje. -nejasna podjela posla. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. razdražljivost. strah od vlastite smrti. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. prisilne misli. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. osjećaj bespomoćnosti. probavne smetnje. POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. -stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. buka. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. strah od bolesti. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. povećano konzumiranje alkohola. neprikladan i neopremljen prostor. žalost. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). -nejasna organizacijska struktura. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća.

predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla. rivalitet. centraliziran. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir). -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. procjene. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. -Koje misli. natjecanje. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje.IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. -ne poticanje duha zajedništva. autoritaran. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. -Šta su znaci upozorenja?. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?.

kriticizam. obitelj.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. ponašanje (razdražljivost. cinizam. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.ne obećavajte previše. raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. npr. -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . bespomoćnost). struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. kafe. -osjećaje (depresiju. cigareta. zabavu.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”. -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak. broj pogrešaka u poslu.Orjentir na samoohrabrenje. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. Promatranje unutarnjeg dijaloga . -pregled nad onim što smo radili jučer. lijekova. . -Prihvatanje malih zadataka. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 . Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. pojavu sitnijih bolesti. tendencija izolaciji). . korištenje alkohola. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. stavove. Osvještavanje simptoma stresa. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih.Dozvoliti sebi da se odmorimo. .Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”.

Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. šetnje. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Ko su moji saveznici. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. Pasivna relaksacija: čitanje. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2.mišićna relaksacija. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . autogeni trening. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. slušanje muzike.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful