PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. 4 . Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. po formi nosa. a kasnije na osnovu posmatranja. etika i nauka o saznanju. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. očiju. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. kao rana naučna psihologija. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio.kao osnovni analitički instrument. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. ono teži. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. variranje uslova i mogučnost verifikacije. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja. brade itd. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica.

i SUPER EGO-svijest. i vratio se na neka metafizička učenja. Od početka društvo nameče snažne zabrane. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. najintenzivniju. Autor je pojma “ stil života ”. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. u kome se nalaze jake seksualne želje. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. ono ga i voli i mrzi. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. « ekstrovertan « i « individualizacija «. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. Budući da je zaljubljeno u majku. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. EGO. tako. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. 5 . Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. iako fiziološki akt. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. On je unio daleko više mistike. Tvorac je pojmova « introvertan «. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. usvaja ga kao dio sebe. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. Po njemu rođenje. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). pošli su svojim putem.

On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. 6 . uhodanih tokom razvoja jedne individue. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. sadašnjost i poslijedice. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. Tako npr. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. a očuva samo indiferentna draž. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. upravo faktor “ kulturu ”.

situacije. Inače. riječi).METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. odnosno.) . tumačenje snova i slicno. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. mentalno zaostale osobe i sl. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu. 1. bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. niti očekivali. predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. unutrašnje opažanje) . sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji).introspekcija (samoopažanje. odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. 2. Njome su otkriveni čulni kvaliteti. 3. tj. 2. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). vrstama. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja. Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). faktori opažanja. Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. organizacijom i procesima istraživanja.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra).on istovremeno i posmatra i doživljava. receptori. događaji. Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . osobe. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. te za njihovo predviđanje. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. 7 . na djecu.

TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.anketa: .analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade. . eksperimentalno posmatranje . otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu. ali su posredni pa ih je teško tumačiti. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: .najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja. 5.intervju. 6. . sistematsko prigodno posmatranje . analiza proizvoda djelatvosti . Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave. . . . kamerama. 4. tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . .analiza sadržaja. registrovanje ponašanja različitim aparatima .instrumentima za mjerenje vremena. . dobijeni podaci su trajni. kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. kvantitativno izraženi.radna proba. INTERVJU 8 .nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu). za mjerenje intenziteta draži. . Prema zadatku i cilju. .sociometrijski postupak. objektivni. elektrodama. plan.tehnike prikupljanja podataka . registrovanje svega značajnog za željenu pojavu.skala procjena.vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja).3.unaprijed znamo predmet i cilj.zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati). EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja.tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment.testovi. aparatima za slikanje.proučavanje dokumenacije. .upitnik.

9 .) . ali i ne mora sprovesti anonimno. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada. Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika. govorimo zapravo o anketiranju. da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. dob. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. opći podaci o pojedincu. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. može se bojati sudjelovanja u razgovoru.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr. ANKETA Kada se upitnik. ispitivanje javnog stanja i sl. te ako je neophodno. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. Prednosti: ispitivanje se može.) Naročito su važni redoslijed pitanja. polustrukturirani i strukturirani intervju. Npr. stav prema temi o kojoj razgovara). intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno. Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. koji uglavnom ima 2 značenja: . Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. optimizam. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama. trajanje primjene. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. način govora. zagarantirati im anonimnost.ne mora biti motiviran za razgovor. držanje. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. uvodna pitanja. i intervjuiranome .upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr.pesimizam i sl.

zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. bez istraživačke intervencije. prosta i kratka.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. uspoređivanja neopravdana. SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. kategorijama i grafički. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. npr. Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. Nedostaci: dugotrajnost. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. što se može prikazati pomoću sociograma. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . Procjene se mogu označavati brojevima. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. svog ili tuđeg. Numeričke skale koje se 10 . Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava.kontroverzan .odbačen . bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. mjerenje stavova. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. vrijednost zapažanja je samo individualna. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. određena i konkretna. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati.popularan .

Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. Prednost: jednostavnost. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. tj. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno. Nedostatak: nesigurnost prognoze.koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. 11 . TESTOVI Z. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka.kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi. te se na osnovu rezultata zaključuje: .koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom . Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze.

objektivni su i ekonomični u primjeni. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. .Testove znanja . Belovog inventara i sl. ispitivanje brže i racionalnije.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . pouzdanost. međusobno povezanih pokreta). ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike. spretnih. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. objektivnost i dr. Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila. njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. istovremeno. stečenih učenjem i vježbanjem.utvrđuje se nivo znanja. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru. može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. . koji određuju njenu strukturu. navika i vještina. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. ocjene su objektivnije.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 . što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. isključena subjektivnost ispitivača. Ajzenkovih. testovi su pravi mjerni instrumenti.Testove ličnosti . Mjere se testovima poput Cattelovih.Testove sposobnosti . Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) .mjere ne rezultat učenja.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti.

On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. uspomene. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. prema strukturnom modelu sastoji od: 1. umjetničkom djelu. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. automatske reakcije. omaškama. ili hipnozom. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. Sva psihička energija dolazi iz ida. prema tzv. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. 13 . U nesvjesnom se nalaze: 1. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. misli. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. sve ono naslijeđeno. nalazi se u nesvjesnom. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. "stupnju testiranja realiteta". jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. transformaciju i utrošak emocionalne energije. vremenu i prostoru. koji su potisnuti iz svijesti. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. doživljaji. ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. Te misli. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. analizom snova i simbola. ili ekonomičnošću. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. tj. koja uključuje distribuciju.Nesvjesno je temeljni pojam. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. mržnja prema braći i sestrama. ali ih ne možemo verbalizirati. i dovesti ih u svjesno. a čine ga sve želje. iskustva koja imamo. neurotskom simptomu. pri čemu je on sakriven i maskiran. drugima. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. propustima. roditeljima.

Nije urođen. ali ga najviše ima u predsvjesnoj. je li to u skladu s normama ili ne. uzor. odgađa je. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . On je moralni čuvar ličnosti. nego se razvija socijalizacijom. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. što znači da se prvo osjeća napetost. usmjerio. ali ne funkcionira bez ida. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Sadrži potisnute ideje i afekte. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. narcističan i impulzivan. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. tj. ne poznaje nikakve zabrane. zabrana ili iz straha.razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. životinjskog.razvija se pod utjecajem kazni. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. Sposoban je na promjenu. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. ne želi biti sputan. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. Id sadrži potisnute ideje i afekte. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. On ne priznaje nikakve zakone. ograničenja. a idealu zbog ljubavi. Psihička energija ida teži za ugodom. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. prema kojem se nastoji oblikovati. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. Osnovni cilj im je narcistička 14 .Id je središte svega animalnog. Ego je raspoređen u sve tri strukture. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. pravila. libido i destrudo. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. razlikuje realnost i fikciju. Funkcionira po principu idealnosti i straha. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). Savjest . Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. samopromatranje. On je iracionalan. da bi ga ograničio. dok superega najviše ima u svjesnoj. eros i thanatos. Id je slijep i gluh i ne boji se. U njemu je najprisutniji libido (nagon). želja) ili destrudo. neograničenog. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. a što loše u postupanju ličnosti. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). Seksualni i agresivni nagon. nema osjećaje. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. Pr. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. lakšoj bolesti. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. fantazije. već u obliku negativa. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta.Pr. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. ali okrenuti u svoju suprotnost. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. Pr. Ogovaranje je također projekcija. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi). Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. Kao obrana. 18 . želje. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. osbito dragih osoba.uredno. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Pr. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. Reaktivna formacija . uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. Osoba svoja osjećanja. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. odnosno razvoja ega.

Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. procjenu. Pr.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. sport) Kompenzacija .negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. poezija. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. agresivnih poriva. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. osoba se služi teorijskim. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. 19 . Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). Žena koja ne može imati vlastito dijete. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece.Intelektualizacija . Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. Npr. Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu.emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. Energija iz libida . Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. Antisocijalno ponašanje kod subjekta. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja. posvaja tuđe Fantazija .

Svrha obrana: zaštita ega od neugode. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 . Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu.OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja.u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta.Humor . Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. nekompetencije. mjesečarstvo. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. OSJEĆAJI . amnezija višestruke ličnosti. depresije.

odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. neposredno i spoljašnje. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. U stvari. Prema tome. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti. ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. treći put to je veliki zidni sat. u zatiljačnom režnju. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. potreban je jedan novi kvalitativni skok . upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju.vlakana vidnog živca. gdje se nalazi centar za vid. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. ka misli. U takvim slučajevima može se npr. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. 21 . odnosno opaziti sat. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. sata koji stoji pred nama. opip. da se povežu u jednu cjelinu. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). od pojedinačnog ka opštem. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. sluh. četvrti put to je pješčani sat. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. preko percepcije i predstave ka pojmu. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. npr. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. i u vezi s tim. vid. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. od neposrednog ka posrednom. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj.skok od osjećaja. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. okus). povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. to jest uvijek vidimo sat pred sobom.

dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska. u centar za vid u 22 . osjećaje koji potiču iz mišića.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. došlo do pojma sata uopšte. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. Prema tome. bola i temperature. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. tj. tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. zglobova i unutrašnjih organa. čulno saznanje je pojedinačno. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. Superstruktura ima relativnu samostalnost. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. Čulno saznanje je materijalna baza.Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. Na primjer. kao i osjećaje vibracije. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. i upoznavši te zakonitosti. neposredno i spoljašnje.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. a logično saznanje je opšte. posredno i unutrašnje. Anatomsko . a logično saznaje . Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. na primjer percepcije jednog konkretnog sata.

onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. mi vidimo njenu boju. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. o polažaju tjela. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. osjećamo njenu tvrdoću. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. a druge prevodimo u drugi plan. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. koncentrišemo našu pažnju. slušne taktilne. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. govor sagovornika na cesti). Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. i obratno (dvojne figure. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. u centar za sluh u temporalnom režnju. osječaj pritiska). Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. pri čemu se na njih usredsređujemo. Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. o pokretima pojedinih djelova tjela. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku.okcipitalnom režnju. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. Međutim. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći.

Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. utoloko je predmet veći. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Veličina slike na mrežnjači. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Poremećaji opažanja pokreta. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. Ukoliko je slika na mrežnjači veća.

Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. kod epilepsije i encefalitisa. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. negovo čulo sluha je ispravno. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. sprovodnim putevima. Moguče su u oblasti svih čula. posmatrano s gledišta lokalizacije. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). počev od poremećaja u receptornim organima. Akustička agnozija je slična pojava. iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. Taktilna agnozija . Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk.. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge.Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. ILUZIJE 25 . gdje se nalazi psihovizuelni centar. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. npr. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana.

4. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. plamen. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. Fotomi (iskre. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. olfaktivne. 3. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. stapaju s proizvodima fantazije. 26 . Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. e) intenzivne sugestije. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. gustativne. b) postojanje sumanutih ideja. 1. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. na primjer čitave slike ili rečenice. vide. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. svijetlost. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt. Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. Pareidolije. 2. Bolesnici su uvjereni da čuju. Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. c) izvanredna afektivna stanja. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. slušne. ili složene (raznovrsne). pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure.

miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. 3. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. miševi. 27 . a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). ubada oštrim predmetima. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. u kojima bolesnik vidi kroz zid. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. osvrču se. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. ili se odaju svojim ponašanjem. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. 4. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. kada se čuju šumovi. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. zvonjenje. skoči kroz prozor. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. da ih neko bocka. stavljaju vatu. šeta u prostoru. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja.2. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. ključaonici. bode po plučima itd. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. što sve mnogo liči na snove. pri čemu se zidovi naginju. pali po koži. iskrivljuju ili ruše. uvrče srce. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. grebanje. gamad). Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. on vidi svoje srce kako gori u plamenu.). Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. Poznate su tzv. obično iza svojih leđa. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. životinjama. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. vosak u uši. razgovaraju. prave mimiku kao da nešto osluškuju. dodiruje itd. Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. pušta električnu struju. vidi svoje tjelo kao da je od stakla. 5. vadi spermu. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. uništi ga itd. pucketanje. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije.

Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. 28 .Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. pada. niše se prevrće. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba. One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. itd.

nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. Pacovi se pare na isti način. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . iskorištavamo okolinu. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. najzad. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. što i nije nimalo lako. sa istim nizom obrazaca i pokreta. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. refleksa i instikata. te da u tu svrhu. To stremljenje. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. prema datim uslovima. usmjereno je uvijek na budućnost. nego nagon. bez obzira na njenu složenost. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. koje je zajednička osobina svih živih bića. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. a iz njega. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. a u drugim o nagonskim željama. ustvari.afektivna sfera. više se upotrebljava termin motiv. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. u istom položaju. psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. Osim toga. a u vezi s tim. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. Ciljevi ovog općeg stremljenja. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. U nekim se govori o sticanju navika. tj. 29 . koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). Ovi složeni. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. ustvari. Kada je. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. došlo do diferenciranja između urođenih nagona.

Instinkt TEKOVINE 5. Instinkt bjekstva. 5. Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). instinkte možemo podijeliti na: 1. 2. To su: 1. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. 4. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. Roditeljski instinkt. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. čija je prava primarna emocija STRAH. 6. 3. Instinkt borbenosti. ali ne učestvuju u njenom postanku. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. nepromijenjena reakcija organizma. Instinkt odvratnosti. Kod instikata. bez učešća svijesti i volje. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. 30 . Instinkt ČOPORA 4. ali i bez spoljnjih draži. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. čija je prava primarna emocija GAĐENJE. čija je prava primarna emocija GORDOST. SEKSUALNI instinkt 2. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. Instinkt radoznalosti. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. NUTRICIONI instinkt 3. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. Instinkt dominacije. Instinkt pokoravanja. čija je prava primarna emocija BIJES.Prema McDouggallu. 7. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta).

Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. napredak civilizacije. naučnoj. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. od vitalnog značaja. etičkoj ili religioznoj oblasti. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. već da zadovolji polni nagon. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. ali su složeni obrasci ponašanja. fiziološki aktivisana. naročito u umjetničkoj. data je samo želja.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. Prema tome. instinkt je pamćenje vrste. kaže Mann. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. npr. također urođene. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. Ili kako Hering kaže. olakšanja. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. u kulturnu djelatnost. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. a kod starih nagon samoodržavanja. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. smirenosti. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. čovjek posjeduje mnoge reflekse. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. Razvoj društva. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. u stvari jeste ličnost koja je istina. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. kod odraslih seksualni nagon. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. PODJELA NAGONA 31 . Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. koji je s njim skopčan. socijalizacija čovjeka. velikim djelom naučeni. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. sve do osjećanja blaženstva. koje srećemo kod životinja. nagon je predstadijum volje. a instinkt predstadium inteligencije. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). Kao kod životinja. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). urođeni i univerzalni. te su prema tome. a pod instiktom više se misli na specijalnu. potreba za objektom. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu.

Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. bjekstvo. 32 . koitus). u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. 2. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. gutanje. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. Nagon za samoodržanjem. Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. prestižu. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. osvajanje. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. umrtvljavanje. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). digestivnu sekreciju. i tzv. simpatiju. a) b) Vitalni nagoni. žvakanje. udvaranje. ljubavna igra. 2. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. sažaljenje. Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. skrivanje. napad itd. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno.1. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. borba sa suparnikom. nježnost. hladnoće. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. Kvantitativni poremećaji 1. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). Nagon održanja vrste. nepogode. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). saučešće. Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). Socijalni nagoni. roditeljski nagon (briga o djetetu). patriotizam itd. osjećanje dužnosti.

hladnoća ekstremiteta. pa čak i oduzetost. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. Unatoč preklapanju. da je s njom sve u redu. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. TERAPIJA-vrlo složena i teška. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. obično udovoljavaju svojim žudnjama.Neće se liječiti. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače.Anoreksična osoba se povlači iz društva. amenoreja i specijalno mentalno stanje. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. Kvalitativni poremećaji 33 . Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. reagira vrlo žestoko. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. govedo. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. pripremajući se za prejedanje. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. hipoglikemija itd. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. anoreksična osoba misli. uključujući spolne. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. otpor na zahjteve roditelja. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije .djevojka neko vrijeme ne želi jesti. a može imati strašne tjelesne posljedice. Bulimija. tendencija za samokažnjavanje. čak i želju za suicidom. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. limos glad. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. laksative i diuretike da bi smanjili težinu. reakcija na lične i porodične konflikte. poput anoreksije. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. kao i anoreksija nervoza. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. 3. Bulimija (grčki bous vol. ideje krivice. promiskuitetnim ponašanjem. grčenje mišića. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. iako su esktremno mršavi. oboljeli od bulimije. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. upadajući u nevolje s drogom. s druge strane. 4. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. psihološkog podrijetla. upalu jednjaka. prenagljujući se. Iako može biti na rubu smrti. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. Anoreksična osoba ima česte depresije. U težim slučajevima. izbjegavanje normi koje roditelji nameću. odbija pomoć roditelja i prijatelja. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska.

Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. alkohol). Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. Samoubistvo može biti: aktivno. krastavci). Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). 4. antropofagija .jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . 1. želju za smrću. Po načinu. Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria).50 godina. Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću.Obično su rezultat precijenjenih ideja. ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo). indukovano itd. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. 2. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 . nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga.jedenje mesa sa leševa iz grobnica. pasivno. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. bolesnika). neodoljiv tanatus nagan. 3. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. U praksi su česta tzv. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica.

Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. 35 . odnosno zadovoljenje samog nagona. Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. Prema Frojdu. U jedanaestoj. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. sušenje kičme. želje za opštenjem sa suprotnim polom. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. Dječaci idu zajedno u kino. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. 1. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. čitaju istu literaturu. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. oligofrenih osoba. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. On se sastoji iz libida. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. Kvalitativni poremećaji. SCH. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. U trinaestoj. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. bave se istim sportovima. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). paralizu nogu itd. Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. kako se dolazi na svijet. četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. depresivci. Poslije pete. oblače se na isti naćin. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. narkomana i alkoholičara).

Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. zadovoljno. i blaženo. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku.dakle inverzija seksualnog nagona. Češća je kod muškaraca. nametanju sebe i svojih stavova drugima. smireno. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. 10.).samohvalisavosti i prepotentnosti. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. životinjama. . pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. genuina.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. 7. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. privrženošću i vjerošću. itd. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. 2. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. a heteroseksualne po nagonu. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. 36 11. 5. 4. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. Prava. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. 8. 3. internati. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. precjenjivanju svoje ličnosti. logor. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti.

maramica.) lako prelazi u patološki sadizam. Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. npr. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje. tašna. krive noge. grba. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. gačice. karmin. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. iskrivljeno stopalo. U praksi je zoosadizam česta pojava.(grudnjak. providne bluze). cipele). Termin dolazi od markiza de Sada. dekolte. Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. 12. ubijanju bika. 37 . grizenje). Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. 14.

Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. superiornog degenerika (moral insanity). ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. opserviraćemo ponašanje tzv. a neprijatne su: žalost. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. 38 . Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. tugu. Napomenimo da vaspitanje formira karakter. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Ovdje se radi o tzv. ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. Vrlo mučne emocije. razdražljivost. sram. Npr. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. osjećaj krivice. neprijatni emocionalni doživljaj. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. ponos. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. ljubav. gestovima i vegetativnim reakcijama. Moralnim osjećanjima. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). porijekla emotio-uzbuđenje. bijes. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. a s druge strane. zadovoljstvo. Izraz je lat. Npr. Prijatne emocije su: radost. Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). koja ne mora bit samo aktuelna informacija. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. strah. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. ali ako ima razvijena moralna osjećanja. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija.

mrzovoljci. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. tijelo podrhtava. Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. Naime. manija). RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija.ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu. socijalni status. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. hipomanični veseljaci). Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. talamus. girus cinguli. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. i dr. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. Tako se u strahu ježi koža. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. čast.umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. Npr. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. 39 . šire zjenice. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula.

ali i halucinacija. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. pa čak i onesvješćivanja. plač. viku. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. Naime. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. abreguje (nije čudo što je onako reagovao. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. Emocije mogu da utiču i na volju. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. Emocije djeluju i na pamćenje. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. Npr. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. Naime. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. Naime. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. Taj uticaj je posredan. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Potisnuti afekt nije zaboravljen. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. pokret. 40 . Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. stalno guši svoje emocije). prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa.

abnormalna razdražljivost i patološki afekt). Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. Euforični bolesnik je vedar. hipnoza. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. 41 . depresija. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. Npr. Npr. Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze.Projekcija afekta predstavlja premještanje. Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija.). često plače. Npr . majk). pun optimizma. euforija.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. Bolesnik je tužnog izraza lica. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. To je emocionalni energetski deficit. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode. Detektor laži. To je nesvjesni mehanizam. pripadnici iste stranke. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. zabrinut. razdragan. itd. Kontratransfer je obrnuti proces. ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. prema za njega bitnim likovima (otac. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. itd. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija.

već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. shvata da je to tužan događaj. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. ali doživljava emociju radosti i smije se. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. Npr. Naziva se reakcijom kratkog spoja. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. na vrlo male povode. reakcija na provokaciju nije trenutna. Normalna pojava kod male djece. Ovdje nema vremena latencije. Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. osoba se lezijom frontalne kore. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. odnosno nesklad između emocija i misli. 42 . alkoholisanih osoba. Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. itd).EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. odnosno nesklad između emocija i mimike.

po svoj prilici. u ma kojem obliku ono bilo. mi ga tada prepoznajemo. bez ponovnog percipiranja. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. opisivali. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. osjećanja. Ovaj otisak. Praktično.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. reprodukcija. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. aktivnosti. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. već ga se bez njegova prisustva. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. koje. neograničeno. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. potrebno je najprije da nešto upamtimo. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. zavisi od fizičke promjene sinapse. i tzv. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. možda u vezi s radom nervnog sistema. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. iako je to. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. privremeno. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. naročita “viša” vrsta pamćenja. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. a pamćenje. Međutim pamćenje. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. Posmatrajući ga. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. mogu pojaviti u snovima. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. motorno pamćenje. tvrdeći da pamćenje. u stvari. sa svim osobama. Na taj način. Ovakvo. misli. mi poznajemo njegove fizičke osobine. složene ili prostije radnje. nazvana plastičnost. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. da to što smo upamtili zadržimo. na primjer. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. Međutim. opažanje). Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. On nam izgleda poznato. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. ako bismo pamćenje htjeli definirati. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. 43 . negova svojstva. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. možemo u našim mislima sjetiti. na primjer. odnosno svođenje života na vegetiranje. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život.

Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. Gledajuči bijelu boju. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. da su međusobno povezani. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. a ne samo pojedinih djelova. a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. formi ili značenju. talamus. razreda i događaja iz škole. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. 1. bazalna područja i moždano stablo. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. 3. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. Ono obuhvata koru mozga. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. 2. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. Motorno pamćenje 44 . 2. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. tako da se mogu reprodukovati. asocijacije po kontrastu. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. možemo izazveti predstavu crne. Zadržavanje je. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. 3. asocijacije po sličnosti. To isto važi i za reprodukciju. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema.

Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. nihove potrebe i važnosti. Kakvog će intenziteta. Kasnije. u to vrijeme. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. u procesu rada. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. Ali. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. u fazi reprodukcije (sjećanja).”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. nezadovoljstva. mi smo ih svijesni. izrečen ili napisan. emocionalno. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. pak. svijesni njihovog značenja. obično u šestom mjesecu života. Kasnije. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. bijesa. hodanja). Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. Tad. u fazi reprodukcije. isto tako. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. sebi živo i slikovito predstavimo. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. motornih uslovnih refleksa. sada. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. jer su prije razvoja sposobnosti za govor. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. 45 .Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju.

Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. kiseonika. usredsređujemo se. koliku važnost za nas ima taj materijal. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. olakšavamo si učenje. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. shemama. odnosno govor. i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. Ako znamo njemački a učimo engleski. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. našeg razgovora. ili “znam. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. percipiramo ponovo. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. recimo. sjećanje na izvijesne misli. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. kojima ilustrujemo ono što učimo. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. Jer. recimo. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. poslije 46 . povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. praveći svoje kovanice. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. čuvenih govora. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. Slijedeći trenutak. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. npr. pri čemu se. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. Pri nemarnom upamćivanju. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. Koristeći se vizuelnim slikama. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. zbog čega ulažemo voljni napor. pročitanih misli.Sjećamo se. ugljenika i azota). i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). grafikonima. aktiviramo našu pažnju. Ako se neka materija uči mehanički. svjesno ili ne.

Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. izgleda nam da smo već naučili materilal. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . tj. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. 4.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. pak predstavlja samo privremenu pojavu. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. onda prve percepcije daju najveći rezultat. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. poslije učenja. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. afirmacija u društvu. Učenje često napreduje u skokovima. ali kada počnemo da se preslišavamo. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. 3. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. tj. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. pospanost. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. ustvari. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. kada. To. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. S druge strane. Ako je pak materijal težak. željeni cilj itd. a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . odnosno da smo ga već naučili. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. Međutim. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. Večina psihologa danas smatra. onda upamćivanje ide u početku sporo. 2. onda se pamti mnogo brže. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. Učenje obično teče neravnomjerno. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. ali kasnije. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči.

pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. ona može biti isto onako kao i upamćivanje. Npr. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. Od tada sposobnost za učenje. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. ili. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. logičke veze. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). Naime. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. reprodukcije tiće. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. odnosno učiti onako kako smo već navikli. pisanju. a dječaci. niti slabe asocijacione sposobnosti. djevojčice su bolje u čitanju. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. jer se ne gube smisaone. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. individualni stav. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. odnosno učenja. Ovo sjećanje može biti neposredno. i to na duže vrijeme. matematici. ili pak. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. fizici. pravopisu. a onda to opadanje postaje nešto brže. pak. više ili manje uobičajene sadržine. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. u istoriji. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. pismenim sastavima. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. i td. pohvale i pouke. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. pak. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. geografiji. recimo. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. a dječaci u srednjj školi. ko to bješe. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. učiti materijal u cjelini. Reprodukcija Što se pak. duže se pamti tekst koji se. gdje smo se upoznali.

Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. Ako već mora da se uči sličan materijal. onda je bolje načiniti veću pauzu. Npr. bez postavljenog cilja sjećamo. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. često se javlja kod djece. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. stih. tuđe misli citiramo kao svoj. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. arija ili dr. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. sličan njemu. rijeći. Ova pojava da sljedeće. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. nesvjesni plagijat. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. osim u nauci. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. Tuđe zaključke. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. Šta više. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. prosto nevoljno u sjećanju nameću. komad. Najzad. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. S druge strane.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. putovanje vozom. Međutim. Ali. kako to Ribo tvrdi. kao da smo to sada izmislili. Prema Ribou. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. i bez naše volje. događa se često da nam se neki događaj. što vrlo često stvara osnove za tzv. Ovakav. diskusija o standardu. Takva pojava. neka ličnost. Međutim.. pogotovo sličan materijal. tj. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. različitog materijala. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. i to: a)odsustvo ponavljanja.

udara groma. krvarenja u mozak. Često se javlja kod neuroznih bolesnika. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. na primjer. nokauta. pri davljenju. elektrošoka. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. poslije epi napada. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. Dalje. u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. kontuzije. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. novi utisci. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. dakle zaboravljaju. čime su oni funkcionalno izbrisani. kvalitativne poremećaje 3. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1.postepeno zaboravi. poslije traume ili poslije epi napada. 50 . Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. Poznato je. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). groznici. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. retrogradna 2. svježi događaji. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. kvantitativne poremećaje 2. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. iscrpljenosti poslije bolesti. da se u snu. trovanja nervnog sistema. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. pospanosti. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. posljednje naučeno i doživljenjo.

Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. nesavjesno i nečasno. On je cijeli život griješio. sve što je uradio bilo je pogrešno. Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. Iluzije pamćenja. Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. ali ne njemu već susjednom bolesniku. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. najčešće neostvarenim. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. PAŽNJA 51 . pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. pripisujući im predznake. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo.

na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. što u stvari. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. Ova pojava.). da slušamo muziku ili da učimo. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. usmjerenost i usredsređenost. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. postoje vrlo interesantna gledišta. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. mišljenje itd. mi usmjeravamo pogled baš na njih. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. naročito u odnosu na njenu definiciju. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. djeluje kao vještačka podjela. predstavlja selektivnost pažnje. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”. znači udubljivanje u određenu djelatnost. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. zanemarujemo drugu mogućnost. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti.Po ptianju ove psihičke funkcije. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. Nalazeći se u jednoj prostoriji. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. zavisi. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. Jedno je ipak jasno.

Aktivna pažnja je 53 . U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. S psihološke strane. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. a da pri tom. pravimo i specijalnu mimiku lica. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. Fiziološke osnove pažnje. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. zanimljivosti ili neočekivanosti. uozbiljimo. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. osluškujemo. centru našeg vidnog polja. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. Kada smo posebno pažljivi. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. misleći na nešto drugo. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. naprežemo se. da je najjasnije vidimo. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. bolje se zagledamo. zaustavljamo disanje itd. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. Što se tiče fiziološke osnove pažnje. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. sasvim nejasno vidimo taj predmet). može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. na koje usmjeravamo našu pažnju. za razliku od voljne (aktivne) pažnje. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima.

Relativna jačina draži. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. (hirurg). mi smo postigli mnogo. naša pažnja se za tremutak skreće. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. Najzad. ne skrenu našu pažnju . (pažnja pri vožnji automobilom). Samim tim. Ona je plod ljudske djelatnosti. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. Dužina trajanja draži. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi.želje). koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. Prestanak draži. uspomena) 6. Voljni faktori (Naše namjere. 2. 7. f. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. Prostorna veličina draži. Interesi i vrijednosti (slika. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. 5. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. Motivi (biloški. Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). socijalni). organizovanosti pažnje. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. blijesak jauk) može privući našu pažnju b. 3. pretvorivši se na kraju u nevoljnu.nastavak nevoljne. U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. 4. Očekivanjeodređenih utisaka. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. e. Karakter spoljašnjih draži a. Naše iskustvo 8. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. tišinaprasak) c.

poznat pod imenom rasijanost pažnje. prisilne misli). jer ne prati nastavu. Njačešće se radi o slabom tenacitetu. Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. i na sve drugo obraća pažnju). tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. Obim pažnje. 3. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. (dvojne figure). intoksikacije. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. Bolesnik tada sve zapaža. asocijacije su mu vrlo žive. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. kako se to obično kaže. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. isčekivanje. neizvjesnost. encefalitis). Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. neurotičke pojave. Dinamičnost pažnje. pospanosti. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju.1. interesantnost izlaganja. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. 2. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. nesigurnost labilnost afekta. pojačanoj vigilnosti itd. Pri slabom. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. slab intelektualni nivo. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. već se ona šeta s predmeta na predmet. Dokazano je da obim pažnje nije velik . sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. Suprotno ovome. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. kao i izmjenjena stanja svijesti. halucinacije.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. a nijedan 55 . intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. slaboj vigilnosti. osjećanje straha. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. Poseban poremećaj pažne.(slušanje kucanja sata).i iscrpljenost slušalaca. Svaki započinjemo. Stalnost pažnje. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. da utone u nju da se koncentriše. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba.itd). depresija). odsustvo volje.

MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. a pokretljivost mala ili nikakva. dešava se.ne završavamo ili ih završavamo površno. na primjer.

Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. Suprotno ovome. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. uspijevati povezati različite radnje. vatra). predmete i pojave. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. ono postoji i izvan njega. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). apstrakcije i konkretizacije. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. na sličnost ili kontraste. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. ali sigurno ne i jedinu. U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama.stvarnošću. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. indukcije i dedukcije. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. S druge strane. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. Zahvaljujući mišljenju. kao što su metode: komparacije. nazvana analiza. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. Gledajući vodenicu na rijeci. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. analiza i sinteze. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost.

Mišljenje kao preduslov 58 . predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. bogatiji. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. spoljašnji govor. a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. S druge strane. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. potrebno je najprije stvarati zaključke. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. kojim izražavamo naše misli. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. za donošenje tačnijeg zaključka. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. širi. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. ostale osobine tog predmeta. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. odnosno postizanja cilja. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza.u kompoziciju. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. cijelinu. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. borbena gotovost jedinice). što sigurno nije tako. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. (nosivost mosta. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora.

Ali. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. tj. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. Gledano sa praktičnog stanovišta. kojim su bile označene misli. raznih narodnih običaja. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. vjerovanja. na primjer Sarajrvo. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. gestovima. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. ogromna iskustva. osnivicu logike. u stvari. opšta svojstva Sarajeva. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. pojam čovjeka itd. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. Bosna određena ličnost itd. jesu da je to grad kao i drugi gradovi. Opšta pojava Sarajeva. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. pojam knjige. mišljene može biti dvojako. Tek kasnije. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. Svaka knjiga je različita. razna dostignuća. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. razvojem društva. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. npr. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost.

Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. on vjeruje da je predmet realan. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. pa čak i insektima. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. s tim da se 60 . Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka. imajući pred očima sliku predmeta. on iznese puno nepotrebnih misli. psihički izmjenjenih epileptičara. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. analizu i generalizaciju. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. odnosno predstava ka cilju. da bi izrekao jednu određenu misao. Javlja se kod depresivnih bolesnika. konkretno ili sveto. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. recimo. kod kojih je. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi.prirodnog događaja. 3. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. U svom izlaganju bolesnik se gubi. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. 2. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. Poremećaji po formi 1. umora. i zakonitosti u prirodi. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. pravilnosti. intoksikacija. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. ne postoji determinišuća tendenca. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto.

Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. Što više. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. odnosno misao. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. 4. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. gubitak ciljne predstave. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. s predmeta na predmet. nerazumljivih za normalnog čovjeka. zbrkanost izlaganja. 9. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. neadekvatna upotreba riječi. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. što je i prognostički mnogo teži slučaj. 6. zamora. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. u stanjima napetosti. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. 7. pospanosti. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. konfuzno – amentnih stanja. uz veoma izraženu govorljivost. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. Postoji mnoštvo asocijacija. 5.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. krivci dolje gledaju. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. koje se vrlo brzo smjenjuju. stvaranje sasvim drugih pojmova. 8. 61 . pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. kao da joj neko krade misli (eho misli).pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. ma koliko mi podsjećali osobu. svaka nova misao postaje ciljna predstava. naročito u amentnom stanju. precjenjene ideje i prisilne misli. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. već vrlo brzo prelazi. ne dovršivši prethodno.

bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. sve im je propalo. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. on je zarazio svijet sifilisom. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. Pogrešan sud. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja.1. 4. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. uništavaju im polne žlijezde. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. poznati umjetnici. Bolesnici su kreljevi. da se i u novinama o njima piše. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. d. 3. sve im je propalo. predstoji im smrt od gladi. ali se ne mogu identifikovati s njima. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. visokog porijekla. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. pronalazaštva. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. Sumanute ideje su slične zabludama. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. da ih vlasti prate. da se o njima svuda govori. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). raka. ministri. dijarea. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). srce ne radi. ništa više nemaju. 62 . u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. povračanje i dr. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. bogatstva. truje sve oko sebe. mogu stvore sumanute ideje trovanja. carevi. kuća izgorila. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. on je kriv na nastanak rata. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. Gastrointestinalne tegobe. pronašli su najbolje mašine itd. U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. crijeva ne postoje. imaju ogromno bogastvo. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. djeluju na njih smrtonosnim zracima. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. b. kuge. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. u moralnoj sferi. c. lepre. e. Sumanute ideje proganjanja.

Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. da se neko nakašljao radi njega. “mrzovoljan sam”. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. 7. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). da su oni božiji izaslanici. kako se razvija. “nemam volje ni za šta“. Ponavljane neke pjesme. da skočimo kroz prozor. Interpretacione sumanute ideje su. Precijenjene ideje su. da moraju očistiti svijet od grijeha. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega.5. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . 6. da ubijemo nekoga. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. Šta je to volja. kako se budi a kako gubi. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata. brojanje bandera na ulci. da opsujemo i slično. 8. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja.

Volja je. Assagioli je. takode. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti. To je primarni izraz našega stanja bivanja. misli. a što ne. da li baš sad treba. Jaka volja .Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom. može biti i štetna. impulse. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. čudna rečenica znači. Izbor. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo. jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. kako bismo postigli željeni cilj.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. 2. već da krenemo da to radimo. Vješta volja .Drugi aspekt volje je vještost. i na taj način učimo kroz iskustvo. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. Nagonske težnje postiču motiv. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. Na primjer.Ova. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima. Dobra volja . razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. 3. je prema tome. u najmanju ruku.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. čemu sve to isl.Transpersonalna volja. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne.«. izvor naših inicijativa. Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost. ta snaga. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje. nositi. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. dakle.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. Medutim.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. naše emocije. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. 4. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. rasuđuje se i procjenjuje. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost. imaginaciju i senzacije. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. kako treba.izbor što ćemo raditi. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo.1 1 64 . intuiciju. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke. Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik.

SCH i simptomatske katataonije. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj. čak i da ubije. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk). To je bolesni automatizam. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja.opiranje da se uradi neki nalog. Katatoni stupor . ne govori. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. pokreta. osobito u forenzičkoj psihijatriji.može biti aktivni i pasivni. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. 65 . Ovo se naziva katatona pomama (raptus). Negativizam . ne jede. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Aktivni. ne reagujući na spoljne draži.stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. govora. što je objašnjenje za ovu pojavu. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma). da bude agresivan.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. ali nikada ne završi na toj odluci. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena. udari polomi namještaj. crteža. uredno opaža i pamti. Pasivni. misli. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. a automatska.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene.

nego kao neku stranu aktivnost. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). shvaćanja. redukciom psihomotorike. Impulzivne radnje su nagonske radnje.. te kod neurotskih smetnji. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. a muškobanjasta u ženskih transvestita. stopalo ili plazi jezik (psihoze).Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. somnambulizma. karakterizira ih žestina i brzina. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. želje. najčešće shizofrenog procesa. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. ne jede. 66 . Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. mimike. pokreta ili govora. sniženjem rasploženja. Prilikom pozdrava pruža se lakat. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. epileptičnih napada. Abuličan bolesnik leži. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. Hiperbulija je stanje pojačane volje. Ostvaruju se naglo. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. shizofrenije. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. nesigurnost. bez voljne kontrole osobe. Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. koje se pojavljuju povremeno. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. nezainteresovan za svoju okolinu. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. stalne dvojbe. nuždu obavlja u krevetu. čudnije i upadljivije nego manirovanost. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. zatim kod depresije. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju.

Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. nego je pračeno osjećajem neugode. Verbalna komunikacija 67 . Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja. neshvatljivo. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. Susreču se kod prisilnih neuroza.Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. ali što mora ostvariti. tuđe. KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke.

ne »upijajte» problem. 3. Podpitanjima.«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1.primanje samo jednog dijela poruke. Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način. 7. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. Slušanje u zasjedi .usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). Razumijevanju emocija . 68 . 5. ovim si htio reći».slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor. Sve su dobro došle. Parafraziranju . Pseudoslušanje . 2.slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». Rezimiranju . neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača.slušanje radi napada na sugovornika. a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. Selektivno slušanje . Odbrambeno slušanje . Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. da ih postane svjesna i da unese red u njih. 6. Otimanje riječi . 2.najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom.«Drugim rijećima vi kažete». Selektivno odbacivanje . 3. da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja. 3. ali njegove misli su na drugom mjestu. Jednoslojno slušanje .«Ako sam te dobro razumjela. 4. vaša uloga je da slušate. a ne da riješite problem ). Aktivno slušanje zasniva se na: 1.slušanje samo onog što osobu posebno zanima. 4. 2.Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor. Slušate sa interesovanjem i pažnjom.

«ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. 6. niti svoje primjere. Ne donosite rješenje vi .svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće.Ne reagirajte emotivno. 5. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. 69 . obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. Ne prekidajte. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja». 10. ne požurujte . a da nesude i ne popravljaju.4. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». 11. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi.prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. Budite povjerljiviji. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. izražavaju osjećaje. 2. 7. umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. 9. Ne prekidajte iznoseći sugestije. 8. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ».to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. « ja porukama »i « ti porukama ». Povremeno postavljajte pitanja.

Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. stav tijela. One mogu zamijeniti riječi.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. Tako npr. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. to može odaslati poruku djetetu da prestane. ali i moć i status. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. Tako npr. 5. 3. položaj tijela) pojačati. 4. 70 . neko će me kritizirati. ali ponekad izraz lica. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. To se ne čini namjerno. ko radi taj i griješi. možda ću pogriješiti. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. 2. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. primjetit će da nisam savršena. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. 3. možda se nekom neću svidjeti. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. 2.

nemaju svi isti ukus. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. 5. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. neko će me kritizirati. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . razgovaraju i istražuju. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja.2. svaki put kada si sa drugom osobom. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. 3. sigurno. da. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. Naravno da nisam savršena. sigurno je da se neću svima svidjeti. ako od sebe očekuješ da budeš savršen. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. govoriš i upadaš joj u rijeći. namećeš joj se. 71 . ali kritika može biti korisna 4. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih.

Odgovaraju na sve vrste zvukova. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti. osjećaj srtaha. prekid normalnog života. će vjerovatno imati izrazitije reakcije. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova. ali to je refleksni osmijeh. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. U majci se stavraju kompleksne promjene. nedostatak samopouzdanja itd. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. Nažalost. toplinu. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. bolje na one koje nisu ravni.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. osjećanje bolesti i boli. gubitak koncentracije.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. nedostatak novih iskustava. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. nemir. Majčinska ljubav. osjećaj tuge. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . Ako mu pružamo ljubav. teškoće sa spavanjem. sigurnost. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih.

Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. 1. (Kada majka koja je istukla dijete. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. 2. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . U početku zavisnost djeteta je apsolutna. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. nesigurna su u sebe i plašljiva. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). Dijete prestaje da plače i bude tužno. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. a dijete sjedi mirno i igra se. Protest od odvajanja 1. Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). 3. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. Anksioznost Sigurna osnova 3. Druga faza – faza očaja. Obrnuto. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. Treca faza – faza odvojenosti. odvede dijete doktoru. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. Ovo se nastavlja kroz cijeli život.

Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. Stah od nepoznatih osoba 1. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. 2. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. To je naročito izraženo u adolescenciji. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. skretanje pogleda i ubrzan rad srca. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. 74 . Međutim. Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Ona sadrži dvije komponente: 1.

UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. 4.od beba. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. ovisno o izvoru podataka. rad. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. 3. 3. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 . uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. 41% su djeca bez oba roditelja. 2. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. 5. 4. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. 5. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. Od tog broja. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. Broj djece bez roditeljskog staranja varira.EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. zahtijevaju poseban tretman. 36% je napuštene djece. 2. 6. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma.

kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”. TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. što je roditeljska ljubav. „Kuća u kojoj imaju sve”. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. društvo. naprosto.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja .relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. Njegova uloga mora da bude ljubav. Vaspitač nastoji da im bude drug. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada. Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. a njihov razvoj što bezbolnijim. tko se brine o djeci. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. poseban odnos. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu. Učenje ove djece.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . te pravilno izgrađenu ličnost. Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju.osoblja koje se o njima brine. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. navikavaju se da su „jadna djeca”. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. poseban pristup. od prve šetnje po dvorištu. ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. sredini. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. Općenito govoreći. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. Kako objasniti djeci sta je roditelj. da njihove brige učini što manjim. A kad malo porastu. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. uglavnom napamet. Npr. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. Od najranijih perioda. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. Oni bi.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna.

suosjećajan. Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban. djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.naivan. više ili manje zavisnih .Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina.društveno je nesiguran .odan.voli ljude i lako se sprijateljava.prijateljski).Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama.Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost.uvjerljiv. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan. Tvoje dijete 77 .pronalazi lakši put. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.obično je u pravu.pesimizma. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju.ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti. -flegmatik(strpljiv.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv. Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament.katkad može bit jako grubi netaktičan.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude.optimizam.mora biti u centru pažnje. -melankolik(zamišljen.praktičan.-sangvinik(spontan.osjećajan. zahtijeva odanost.zadovoljan.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .tih odan i vijeran.dobar smisao za humor.izbjegava privlačenje pažnje.savjestan. -kolerik(pustolovan.invertiranosti.posesivan i dominantan.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi.analitičar. tih ali domišljat. U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament . sam sebi dovoljan . Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi.dobrovoljno radi sve poslove. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.pouzdan).inovativan.često je depresivan i neraspoložen.dobar organizator .ustrajan).izbjegava sukobe.šarmer.živahan.vedar). sklon umjetnosti . s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.

-Usporeno (suzdržano) dijete.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima .redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje . 6. povlači 4. Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa. Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena . Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1.skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7. 78 jedu spavaju i imaju stolicu 3.problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% .da li je dijete ushićeno ili se .koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv.Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju. Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji . Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne. Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . blag intenzitet reakcija.je ličnost.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9.pozitivan prilaz situacijama.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5. Nivo aktivnosti.neredovne biološke funkcije. neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi. Obim interesovanja. Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva.te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije. hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2. Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna .

nego se nalaze u stanju latencije. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. u predsvijesti i podsvijesti. drugim osobama. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu. I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer . SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta. Prema tome. rodbina.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi.nastavno osoblje. Što će reći.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli . da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju.društvo. u prostoru i vremenu. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. 79 .Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama.Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava.

njen prelaz u organsku materiju. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. psihoanalitičari navode više primjera: 1. Međutim. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. nije svjestan svoga postojanja. I elektronski mozak umije da broji. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. sviješću čovjeka.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. njegove svijesti. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. svijesnost sopstvene aktivnosti. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. 2. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks). svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). njihovu organizaciju. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. umije da pamti. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. je naša svijest”. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. ali duh ne može postojati bez materije. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. On ne osjeća da misli. 4. 3. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. Materijalni svijet.

našu svijest. 3. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. žilet). ali ne zna da objasni zašto to radi.Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. 6. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. 2. uvežbano mišljenje. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. 7. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. derealizacija. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi). 4. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. ličnosti su depersonalizacija. ali čega nismo potpuno svijesni. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. Postojanje posthipnotičke sugestije. 1. sva uvježbana ponašanja. 81 . Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode.

Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. ima optičke ili akustičke halucinacije. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. s afektom straha. palevinja itd. orjentacija očuvana. zbunjen. Kvalitativni premećaji svijesti 1. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. Reakciono vrijeme je produženo. Sumračna stanja 82 . Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. uz veliki napor. čudnog i zastrašujućeg pogleda. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. 2. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. asocijacije oskudne. nerealni i bezizrazni. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. mišljenje je inkoherentno. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. opažanje i shvatanja je otežano. a s obzirom da stanje svijesti oscilira.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. i to najčešće terminalnim snom. često dugo neupadljiva za okolinu. sopor i koma. Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. Govor nerazumljiv. pažnja je sužena. da su čudni. koje potenciraju stanje straha. silovanja. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. u strahu je. samo na momenat. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. kao i naglim povratkom normalne svijesti. može da dođe k sebi. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. Ove osobe su bradipsihične (usporene). Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. strani. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću.

luta ulicama. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. epileptičnih ili histeričnih osoba. na jedan kompleks osjećanja. 4. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. ali i kod shizofrenih. jednu ličnost itd. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. probuđena iz tog stanja. ukočeno tumara po kući. Ova se pojava načešće viđa kod djece. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 .najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. 6. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. na jedan događaj. nekada u piđami napušta kuću. 5. 3. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti.

Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. hormonske aberacije. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma.oligofrenija. poremećaji razvoja mozga i lobanje. prije poroda. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. inkopatibilnost Rh faktora. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. U anglo. 3. vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 . 2. i traumatska ostećenja ploda. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. poslije poroda. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. Test inteligencije treba da bude objektivan. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. pouzdan. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. toksiinfektivna oštećenja ploda. u toku poroda.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

refleksna asimetrija. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina.Klinička slika . sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. oduzetost extremiteta. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. Svijest: krize svijesti. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. nedostatak sinkinetičkih pokreta. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. defekti vidnog polja.hiperkinezije. Afektivitet: emociolna labilnost. gluhoča. gubitkom vida. hereditet. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. emocionalnu atmosferu u porodici. infekciom itd. Dijagnoza . teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. epi napadi. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života. fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. spasticitet. strabizam Neurosenzorni: agnozije.u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. hipoglikemije. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. hiperaktivnošću. neurološkog. 88 .Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem.

školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola.Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. droga. bolje edukacije. Tercijalna prevencija . infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. natalne zaštite. profesionalnu obuku. motorike.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima. Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula. Izbjegavanje rtg snimanja. Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . Sekundarna prevencija . savjetovanja u porodici. lijekova.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje.obuhvata rani tretman retardacije. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. kordinacije. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. poboljšana ishrane. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju.

godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. stabilan je tijekom vremena. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. dakle cijeli svoj opus djela. kao definiciju ličnosti. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. H. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. kritičnost. pervazivan je i nefleksibilan. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. percipirati. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. strpljivost. kolerike. Emil Kraepelin je u 19. misliti i raditi. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. Karl Jaspers je 1910. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. Osim toga. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. a koji su trajne prirode. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. Eysenek. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. Ipak. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. melankolike i flegmatike. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. temperamenta. te dovodi do smetnji ili oštećenja.

Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. ovisne i 91 . Dramatična. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. predrasude. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. osjećaj da se uvijek govori o njima. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. ali to ne može. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Skupina A. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. da se samo njima smije). Samo kad su te crte nefleksibilne. Proces nijekanja. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. riječ je o poremećaju ličnosti. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. "acting out"). paranoja). te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. emotivnom. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. ili pak želi. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. Skupina B. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. poricanja. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. Model je stabilan i dugog trajanja. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Skupina C. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. narcisoidne.

manjak bliskih prijatelja. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Bolničko okruženje i liječnički. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. posebno kod ovisnih. i brzih. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. riječima ili događajima. niti shizofrenije. ljutitih ispada ili protunapada. Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. Uz to su prisutni stalno gunđanje.opsesivno-kompulzivne ličnosti. pasivne agresije i hipohondrijaze. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. pasivnoagresivnih bolesnika. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. a kao posljedica takvih rezoniranja. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. emocionalna hladnoća i otuđenost. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Poremećaji ličnosti . Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. očita nezainteresiranost.

Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. postojanje "šestog čula").spomenuta simptoma. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Osim toga. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. narcisoidni. telepatiju. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. U liječenju se koristi psihoterapija. Osim toga. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. javlja se i podozrivost. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. somatizacijski poremećaj. tzv. ali i lijekovi. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. a to su histrionski. emocionalne i eratične skupine. neprimjereni i suspregnuti afekti. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. razna praznovjerja. individualna i grupna. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. zavodljiva i provokativna. stereotipan). Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. preopširan. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. a ne javljaju se ni psihotične epizode. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. dramatične. Poremećaj ličnosti . čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . negiranja. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. posebno antidepresivi. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna.

Također. sebični i pretjerano zahtjevni. izuzetnosti. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . Ovo stanje smatra se doživotnim. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. Nije redak ni arogantni nastup. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti.svezi s osobnom važnošću. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. kao što je već rečeno. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Međutim. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. iskazuju potrebu da im se divi. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Uz to. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. ili upale mozga (encefalitis). Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. ali i genetski faktor. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. među-osobnih odnosa raspoloženja. ljepoti i idealnoj ljubavi. moći. Oni su egocentrični. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. Osim toga javlja se i problem somatizacije. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. kajanja i krivnje. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. Takove osobe. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku.

Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. Do određenog nivoa. U isto vrijeme. u porodici. Na primer. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu. depresivna ili povučena. bipolarni afektivni poremećaj. opsesivno–kompulsivni poremećaj. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. prežderavanje). psihoaktivnih supstanci. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola.samoubistvo . Kao posljedica. poimanja samog sebe. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. Sa druge strane. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti. na radnom mjestu. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih.zlostavljanje dece . frustrirana. Ostale društvene posledice poremećaja . narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. generalizovani anksiozni poremećaj. stiče obrazovanje. Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. Osjećaj ljutnje je intenzivan.međuljudskih odnosa. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. uspostavlja zrele međuljudske odnose. depresivni poremećaj.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. nasilje.slabo radno postignuće . skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. 95 . Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. među bliskim prijateljima. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. zlouporaba droga. seksualna disfunkcija. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu.nasilje u braku . drugi ljudi se prilagođavaju njima. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. Prisutan je kronični osjećaj praznine.

a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. u početku. suportivna terapija). Preduvjet zdravlja je upoznati. Često se događa da. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. Cilj psihoterapije je. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. tj. Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. a što u većini slučajeva nije točno.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. prihvatiti i mijenjati sebe. kratka analitički orijentirana terapija. SINDROM IZGARANJA 96 . pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. uspostaviti kontrolu ponašanja. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. osobito nestručne osobe.

cinizam. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. izostajanje sa posla. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. osjećajno prazni i obeshrabreni. toplina). poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. negativizam. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . povećana upotreba alkohola. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. 97 . tjelesni simptomi (glavobolja. posredna traumatizacija pomagača. učestali sukobi i agresivni ispadi. duhana. nemotivirani za posao. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. gubitak zanimanja za klijente. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. 2. kako vezan za sebe kao pomagača. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. gubitak seksualnog interesa. 3. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. reakcija kontratransfera. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. učestalo. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. gubitak osjećaja osobne vrijednosti. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. povlačenje u socijalnim odnosima. psiholozi i zdravstveni radnici. sumnjičavost. To su prije svega socijalni radnici. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. bolovi u leđima.1. srdžba kao česta emocija. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. stimulirajućih sredstava.

-stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. žalost. prisilne misli. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. Ove.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. osjećaj bespomoćnosti. POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). -nejasna organizacijska struktura. probavne smetnje. zagušljivost). -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. -neprepuštanje dijelova posla drugima. postojanje privilegija. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. buka. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). loše osvjetljenje. strah od vlastite smrti. razdražljivost. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. potiskivanje. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. depresivnost. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. strah od bolesti. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . hronični umor. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. -nejasno definirana pravila nagrađivanja. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. povećano konzumiranje alkohola. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. vrućina ljeti. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. ljekova. -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. neprikladan i neopremljen prostor. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. -nejasna podjela posla. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije.

-ne poticanje duha zajedništva. -Šta su znaci upozorenja?. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir).IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla. -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. procjene. centraliziran. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. natjecanje. autoritaran. rivalitet. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. -Koje misli. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje.

struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. zabavu. raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. korištenje alkohola. bespomoćnost). .ne obećavajte previše. broj pogrešaka u poslu. -pregled nad onim što smo radili jučer. -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. cinizam. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak. tendencija izolaciji). -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 . Promatranje unutarnjeg dijaloga . ponašanje (razdražljivost. stavove. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. kriticizam.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. npr.Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. kafe. obitelj.Orjentir na samoohrabrenje.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. pojavu sitnijih bolesti. Osvještavanje simptoma stresa. . lijekova. -Prihvatanje malih zadataka. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. -osjećaje (depresiju. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. . cigareta.Dozvoliti sebi da se odmorimo. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom.

Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . Ko su moji saveznici. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10.mišićna relaksacija. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. šetnje. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Pasivna relaksacija: čitanje. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. autogeni trening. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12. Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. slušanje muzike.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful