PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

etika i nauka o saznanju. ono teži. variranje uslova i mogučnost verifikacije. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje.kao osnovni analitički instrument. očiju. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija. kao rana naučna psihologija. brade itd. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. 4 . Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. a kasnije na osnovu posmatranja. po formi nosa. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu.

Adler tvorac takozvane individualne psihologije. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. pošli su svojim putem. i SUPER EGO-svijest. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. Od početka društvo nameče snažne zabrane. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. iako fiziološki akt. usvaja ga kao dio sebe. u kome se nalaze jake seksualne želje. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. Autor je pojma “ stil života ”. ono ga i voli i mrzi. EGO. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. tako. Budući da je zaljubljeno u majku. On je unio daleko više mistike. najintenzivniju. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. i vratio se na neka metafizička učenja.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. Po njemu rođenje. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. 5 . Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Tvorac je pojmova « introvertan «. « ekstrovertan « i « individualizacija «.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler.

Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. a očuva samo indiferentna draž. uhodanih tokom razvoja jedne individue. sadašnjost i poslijedice. Tako npr. upravo faktor “ kulturu ”. Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. 6 . Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane.

predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr.) . Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). 3. te za njihovo predviđanje. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa. bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave.METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. organizacijom i procesima istraživanja. riječi). mentalno zaostale osobe i sl. faktori opažanja. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji).on istovremeno i posmatra i doživljava. niti očekivali. 7 . te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. Inače. Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. 2. 1. situacije. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu. unutrašnje opažanje) . predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. Njome su otkriveni čulni kvaliteti. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja.introspekcija (samoopažanje. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo. vrstama.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). na djecu. tumačenje snova i slicno. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. 2. odnosno. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. osobe. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). događaji. receptori. tj.

kvantitativno izraženi.anketa: . Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave.analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade.radna proba. registrovanje svega značajnog za željenu pojavu.vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja).tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment. . EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja. kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. INTERVJU 8 .najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja. otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu. sistematsko prigodno posmatranje . .tehnike prikupljanja podataka . TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu.testovi. . registrovanje ponašanja različitim aparatima .analiza sadržaja.3.zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati). 4. za mjerenje intenziteta draži.instrumentima za mjerenje vremena. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: . . aparatima za slikanje. .upitnik. eksperimentalno posmatranje . Prema zadatku i cilju. plan. elektrodama. .skala procjena. .sociometrijski postupak. 5.unaprijed znamo predmet i cilj. tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: . objektivni.nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu). dobijeni podaci su trajni. ali su posredni pa ih je teško tumačiti. . kamerama. .proučavanje dokumenacije. analiza proizvoda djelatvosti .intervju. . 6.

Npr. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani.ne mora biti motiviran za razgovor. optimizam. ispitivanje javnog stanja i sl. Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika. zagarantirati im anonimnost. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”.pesimizam i sl. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno. držanje. Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. polustrukturirani i strukturirani intervju. način govora. govorimo zapravo o anketiranju.Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. stav prema temi o kojoj razgovara). Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne". neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno. i intervjuiranome . Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. trajanje primjene. dob.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. ANKETA Kada se upitnik. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa.) Naročito su važni redoslijed pitanja. uvodna pitanja. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr.) . Prednosti: ispitivanje se može. koji uglavnom ima 2 značenja: . Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja. opći podaci o pojedincu. može se bojati sudjelovanja u razgovoru. ali i ne mora sprovesti anonimno. da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. te ako je neophodno. 9 . kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku.upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr.

bez istraživačke intervencije. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period.kontroverzan . gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. prosta i kratka. svog ili tuđeg. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. uspoređivanja neopravdana. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. mjerenje stavova. određena i konkretna. npr.odbačen . vrijednost zapažanja je samo individualna. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. Procjene se mogu označavati brojevima. što se može prikazati pomoću sociograma.zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. kategorijama i grafički. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. Nedostaci: dugotrajnost.popularan . bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. Numeričke skale koje se 10 . SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi.

TESTOVI Z. a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”.kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. tj. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi. Nedostatak: nesigurnost prognoze. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost.koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. Može se doći do podataka koji se ne daju direktno. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. te se na osnovu rezultata zaključuje: . 11 . Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom .koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. Prednost: jednostavnost.

objektivnost i dr. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). testovi su pravi mjerni instrumenti. Mjere se testovima poput Cattelovih. može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. ocjene su objektivnije.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. .) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . spretnih.Testove sposobnosti . ispitivanje brže i racionalnije. Ajzenkovih. ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike.utvrđuje se nivo znanja.Testove znanja . Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja. stečenih učenjem i vježbanjem. Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) .njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. Belovog inventara i sl. njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene.mjere ne rezultat učenja. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. isključena subjektivnost ispitivača. koji određuju njenu strukturu. navika i vještina. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih. objektivni su i ekonomični u primjeni. . međusobno povezanih pokreta). što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 .Testove ličnosti . Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila. pouzdanost. prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru. istovremeno.

Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. U nesvjesnom se nalaze: 1. ili hipnozom. "stupnju testiranja realiteta". Te misli. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. uspomene. tj. ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). i dovesti ih u svjesno. ali ih ne možemo verbalizirati. roditeljima. misli. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. nalazi se u nesvjesnom. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. umjetničkom djelu. ili ekonomičnošću. koji su potisnuti iz svijesti. prema strukturnom modelu sastoji od: 1. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. vremenu i prostoru. analizom snova i simbola. 13 . On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. automatske reakcije. prema tzv. a čine ga sve želje. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. propustima. neurotskom simptomu. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Sva psihička energija dolazi iz ida. pri čemu je on sakriven i maskiran. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. drugima. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. transformaciju i utrošak emocionalne energije. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. sve ono naslijeđeno. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. koja uključuje distribuciju. mržnja prema braći i sestrama. doživljaji. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida.Nesvjesno je temeljni pojam. omaškama. iskustva koja imamo. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima.

Nije urođen. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal .Id je središte svega animalnog. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). Id je slijep i gluh i ne boji se. Sposoban je na promjenu. ali ga najviše ima u predsvjesnoj. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. ograničenja. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. da bi ga ograničio. Savjest . Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. samopromatranje. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. nema osjećaje. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). tj. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. razlikuje realnost i fikciju. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. životinjskog. Funkcionira po principu idealnosti i straha. dok superega najviše ima u svjesnoj. odgađa je. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. eros i thanatos. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. ne poznaje nikakve zabrane. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. Ego je raspoređen u sve tri strukture.razvija se pod utjecajem kazni. Osnovni cilj im je narcistička 14 . pravila. usmjerio. a idealu zbog ljubavi. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. libido i destrudo. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. prema kojem se nastoji oblikovati. a što loše u postupanju ličnosti. neograničenog. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. On je iracionalan. što znači da se prvo osjeća napetost. On ne priznaje nikakve zakone. Seksualni i agresivni nagon. je li to u skladu s normama ili ne. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). zabrana ili iz straha. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. ne želi biti sputan. U njemu je najprisutniji libido (nagon). MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. Id sadrži potisnute ideje i afekte. On je moralni čuvar ličnosti. uzor. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. Sadrži potisnute ideje i afekte. Psihička energija ida teži za ugodom. narcističan i impulzivan. nego se razvija socijalizacijom. ali ne funkcionira bez ida.razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). želja) ili destrudo.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. već u obliku negativa. Ogovaranje je također projekcija. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. Osoba svoja osjećanja. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. odnosno razvoja ega. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. Pr. Reaktivna formacija .Pr. fantazije. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. ali okrenuti u svoju suprotnost. Kao obrana. on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. Pr. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. 18 . Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. želje. što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. Pr. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni. osbito dragih osoba. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi).uredno. lakšoj bolesti. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini.

poezija.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. posvaja tuđe Fantazija . Npr. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. Pr. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma. osoba se služi teorijskim. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja.emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega.negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. procjenu. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. agresivnih poriva. Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. 19 .objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima.Intelektualizacija . Energija iz libida . sport) Kompenzacija . Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi. Žena koja ne može imati vlastito dijete. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug). Antisocijalno ponašanje kod subjekta. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu.

depresije.OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. nekompetencije. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu. Svrha obrana: zaštita ega od neugode.Humor . mjesečarstvo. Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta. laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. amnezija višestruke ličnosti. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 . OSJEĆAJI .u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti.

neposredno i spoljašnje. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju.vlakana vidnog živca. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. od pojedinačnog ka opštem. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. npr. vid. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. opip. odnosno opaziti sat. da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. sata koji stoji pred nama. preko percepcije i predstave ka pojmu. povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. U takvim slučajevima može se npr. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti. Prema tome. U stvari. upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. sluh. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. 21 .skok od osjećaja. četvrti put to je pješčani sat. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa. u zatiljačnom režnju. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. od neposrednog ka posrednom. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. gdje se nalazi centar za vid. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. treći put to je veliki zidni sat. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. i u vezi s tim. okus). drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. da se povežu u jednu cjelinu. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. ka misli. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. potreban je jedan novi kvalitativni skok .

sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. Superstruktura ima relativnu samostalnost. otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. čulno saznanje je pojedinačno. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. neposredno i spoljašnje. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). u centar za vid u 22 . tj. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. bola i temperature. a logično saznanje je opšte. kao i osjećaje vibracije. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. osjećaje koji potiču iz mišića. posredno i unutrašnje. na primjer percepcije jednog konkretnog sata.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. a logično saznaje . Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. došlo do pojma sata uopšte. Čulno saznanje je materijalna baza. Na primjer. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. i upoznavši te zakonitosti.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. Anatomsko . dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska. tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu).Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. Prema tome. zglobova i unutrašnjih organa.

okcipitalnom režnju. o pokretima pojedinih djelova tjela. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). o polažaju tjela. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. koncentrišemo našu pažnju. a druge prevodimo u drugi plan. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. govor sagovornika na cesti). Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. osjećamo njenu tvrdoću. pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije. sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. Međutim. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. mi vidimo njenu boju. pri čemu se na njih usredsređujemo. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. slušne taktilne. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. i obratno (dvojne figure. Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. u centar za sluh u temporalnom režnju. osječaj pritiska). Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom.

Poremećaji opažanja pokreta. Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Veličina slike na mrežnjači. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas. Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . utoloko je predmet veći. Ukoliko je slika na mrežnjači veća. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva.

Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. Akustička agnozija je slična pojava. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki. u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. Moguče su u oblasti svih čula.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. posmatrano s gledišta lokalizacije. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. kod epilepsije i encefalitisa. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom. gdje se nalazi psihovizuelni centar. Taktilna agnozija . počev od poremećaja u receptornim organima.. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. npr.Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna. negovo čulo sluha je ispravno. sprovodnim putevima. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. ILUZIJE 25 . iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata.

Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. Pareidolije. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. 1. e) intenzivne sugestije. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. slušne. Fotomi (iskre. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. 2. ili složene (raznovrsne). d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. 3. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. vide. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. b) postojanje sumanutih ideja. c) izvanredna afektivna stanja. plamen. Bolesnici su uvjereni da čuju. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. gustativne. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. olfaktivne. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. 26 . svijetlost. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt. stapaju s proizvodima fantazije. 4. na primjer čitave slike ili rečenice.

prave mimiku kao da nešto osluškuju. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru.2. zvonjenje. Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. grebanje. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. vosak u uši. dodiruje itd. 27 . miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. pušta električnu struju. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). skoči kroz prozor. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. miševi. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. iskrivljuju ili ruše. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. životinjama. bode po plučima itd. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. kada se čuju šumovi. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. ubada oštrim predmetima. obično iza svojih leđa.). Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. pali po koži. Poznate su tzv. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. uvrče srce. vadi spermu. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). 5. pucketanje. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja. šeta u prostoru. uništi ga itd. ključaonici. 3. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). on vidi svoje srce kako gori u plamenu. stavljaju vatu. ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. da ih neko bocka. ili se odaju svojim ponašanjem. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube. u kojima bolesnik vidi kroz zid. razgovaraju. što sve mnogo liči na snove. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. gamad). pri čemu se zidovi naginju. 4. osvrču se. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. vidi svoje tjelo kao da je od stakla.

Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. itd. Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. niše se prevrće. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba. 28 . One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. pada.

izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. nego nagon. Pacovi se pare na isti način. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. Osim toga. sa istim nizom obrazaca i pokreta.afektivna sfera. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. bez obzira na njenu složenost. U nekim se govori o sticanju navika. došlo do diferenciranja između urođenih nagona. što i nije nimalo lako. a u drugim o nagonskim željama. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. 29 . nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. prema datim uslovima. refleksa i instikata. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. koje je zajednička osobina svih živih bića. ustvari. više se upotrebljava termin motiv. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. a iz njega. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. u istom položaju. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. ustvari. To stremljenje. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. a u vezi s tim. iskorištavamo okolinu. Kada je. te da u tu svrhu. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. usmjereno je uvijek na budućnost. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. tj. Ciljevi ovog općeg stremljenja. Ovi složeni. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. najzad.

ali i bez spoljnjih draži. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. bez učešća svijesti i volje. Kod instikata. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. Roditeljski instinkt. Instinkt radoznalosti. To su: 1. NUTRICIONI instinkt 3. Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. Instinkt odvratnosti. 6. Instinkt borbenosti. 5. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. instinkte možemo podijeliti na: 1.Prema McDouggallu. 2. čija je prava primarna emocija GORDOST. Instinkt bjekstva. 4. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja. 30 . Instinkt pokoravanja. Instinkt TEKOVINE 5. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. nepromijenjena reakcija organizma. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. čija je prava primarna emocija GAĐENJE. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. čija je prava primarna emocija STRAH. SEKSUALNI instinkt 2. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. Instinkt ČOPORA 4. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). Instinkt dominacije. ali ne učestvuju u njenom postanku. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. 7. čija je prava primarna emocija BIJES. 3.

PODJELA NAGONA 31 . data je samo želja. čovjek posjeduje mnoge reflekse. također urođene. naročito u umjetničkoj. sve do osjećanja blaženstva. a pod instiktom više se misli na specijalnu. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. kaže Mann. ali su složeni obrasci ponašanja. u stvari jeste ličnost koja je istina. naučnoj. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. napredak civilizacije. a kod starih nagon samoodržavanja. a instinkt predstadium inteligencije. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. koji je s njim skopčan. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. instinkt je pamćenje vrste. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. kod odraslih seksualni nagon. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. nagon je predstadijum volje. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. a ne samo ograničenog dijela tog organizma. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. etičkoj ili religioznoj oblasti. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. Kao kod životinja. Prema tome. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. socijalizacija čovjeka. Ili kako Hering kaže. smirenosti. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. npr. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. od vitalnog značaja. potreba za objektom. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. u kulturnu djelatnost. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. velikim djelom naučeni. urođeni i univerzalni. koje srećemo kod životinja. Razvoj društva. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam).Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. olakšanja. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon). tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. te su prema tome. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. već da zadovolji polni nagon. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. fiziološki aktivisana.

gutanje. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. nježnost. POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. osvajanje. žvakanje. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. nepogode. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). umrtvljavanje. udvaranje. borba sa suparnikom. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). prestižu. skrivanje. sažaljenje. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. 2. Nagon održanja vrste. i tzv. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. 32 . digestivnu sekreciju. Nagon za samoodržanjem. Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. Kvantitativni poremećaji 1. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. hladnoće. roditeljski nagon (briga o djetetu). Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). bjekstvo. ljubavna igra. saučešće. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. Socijalni nagoni.1. a) b) Vitalni nagoni. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. napad itd. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. koitus). U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. simpatiju. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. osjećanje dužnosti. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). 2. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. patriotizam itd. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije.

3. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. prenagljujući se. Unatoč preklapanju. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. reagira vrlo žestoko. Bulimija (grčki bous vol. hladnoća ekstremiteta. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. 4. pa čak i oduzetost. grčenje mišića. obično udovoljavaju svojim žudnjama. moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. psihološkog podrijetla. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. laksative i diuretike da bi smanjili težinu. odbija pomoć roditelja i prijatelja. Iako može biti na rubu smrti. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. amenoreja i specijalno mentalno stanje. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Anoreksična osoba ima česte depresije.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje.Neće se liječiti. ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani. limos glad. Bulimija. TERAPIJA-vrlo složena i teška. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. ideje krivice. anoreksična osoba misli. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. a može imati strašne tjelesne posljedice. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . Kvalitativni poremećaji 33 . U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . iako su esktremno mršavi. poput anoreksije. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja. čak i želju za suicidom. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. pripremajući se za prejedanje. tendencija za samokažnjavanje. izbjegavanje normi koje roditelji nameću.djevojka neko vrijeme ne želi jesti. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. oboljeli od bulimije. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. uključujući spolne. s druge strane. kao i anoreksija nervoza. upadajući u nevolje s drogom. U težim slučajevima. Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. promiskuitetnim ponašanjem. upalu jednjaka.Anoreksična osoba se povlači iz društva. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. hipoglikemija itd. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. reakcija na lične i porodične konflikte. govedo. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. da je s njom sve u redu. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. otpor na zahjteve roditelja.

antropofagija . krastavci). Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. 4. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). Po načinu.jedenje ljudskog mesa i nekrofagija .50 godina. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. želju za smrću. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 . 1. Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. alkohol). Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 . ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria). Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. indukovano itd. U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Samoubistvo može biti: aktivno. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja.jedenje mesa sa leševa iz grobnica. neodoljiv tanatus nagan. U praksi su česta tzv. mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život.Obično su rezultat precijenjenih ideja. Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. pasivno. Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . 3. I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). 2. ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo. nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga. bolesnika). inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo).

Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. odnosno zadovoljenje samog nagona. bave se istim sportovima. depresivci. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. kako se dolazi na svijet. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. paralizu nogu itd. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. čitaju istu literaturu. narkomana i alkoholičara). SCH. 35 . sušenje kičme. oblače se na isti naćin. Kvalitativni poremećaji. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). On se sastoji iz libida. Prema Frojdu. Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. želje za opštenjem sa suprotnim polom. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. oligofrenih osoba. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. U trinaestoj. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. U jedanaestoj. Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. Dječaci idu zajedno u kino. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. 1. i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. Poslije pete.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno.

U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti. 2. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. privrženošću i vjerošću. Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. genuina. 5. 8. 7. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. internati. 4. smireno. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola.). Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu. Češća je kod muškaraca. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . Prava.dakle inverzija seksualnog nagona. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. itd. zadovoljno. i blaženo. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. precjenjivanju svoje ličnosti. .samohvalisavosti i prepotentnosti. 3. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. nametanju sebe i svojih stavova drugima. a heteroseksualne po nagonu. logor. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. 10.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. životinjama. 36 11. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku.

grizenje). Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13. gačice. cipele). a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama.(grudnjak. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. U praksi je zoosadizam česta pojava. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. krive noge. karmin. tašna. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. 12. Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. grba. iskrivljeno stopalo. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. npr.) lako prelazi u patološki sadizam. maramica. 37 . Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. 14. Termin dolazi od markiza de Sada. dekolte. providne bluze). a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. ubijanju bika.

Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. porijekla emotio-uzbuđenje. Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. Npr. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. bijes. Vrlo mučne emocije. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. sram. superiornog degenerika (moral insanity). Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. neprijatni emocionalni doživljaj. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. koja ne mora bit samo aktuelna informacija. Izraz je lat. Moralnim osjećanjima. ljubav. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. Ovdje se radi o tzv. 38 . Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja. Napomenimo da vaspitanje formira karakter. tugu. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. Npr. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). ponos. Prijatne emocije su: radost. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. zadovoljstvo. a neprijatne su: žalost. razdražljivost. ali ako ima razvijena moralna osjećanja. opserviraćemo ponašanje tzv. Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. osjećaj krivice.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. strah. U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. a s druge strane. gestovima i vegetativnim reakcijama. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju.

praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. i dr. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. talamus. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. hipomanični veseljaci). Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu.umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. manija). šire zjenice. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. socijalni status. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. Tako se u strahu ježi koža. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. mrzovoljci. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula. čast. Naime. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. Npr. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. tijelo podrhtava. girus cinguli. 39 .ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema.

pa čak i onesvješćivanja. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Potisnuti afekt nije zaboravljen. Naime. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. Emocije mogu da utiču i na volju.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). abreguje (nije čudo što je onako reagovao. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. viku. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Npr. ali i halucinacija. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. plač. Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. Emocije djeluju i na pamćenje. Naime. Taj uticaj je posredan. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa. stalno guši svoje emocije). Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. 40 . ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. Naime. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija. pokret. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije.

To je emocionalni energetski deficit. Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. itd. Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. Bolesnik je tužnog izraza lica. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode. Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. hipnoza. pun optimizma. ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. često plače. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. Npr . Kontratransfer je obrnuti proces. majk). Euforični bolesnik je vedar. pripadnici iste stranke. EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. euforija. razdragan. Detektor laži. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. Npr. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija. To je nesvjesni mehanizam. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. itd. 41 . depresija. Npr. abnormalna razdražljivost i patološki afekt). Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije).).Projekcija afekta predstavlja premještanje. zabrinut. prema za njega bitnim likovima (otac.

KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. 42 . Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. itd). Npr. odnosno nesklad između emocija i misli. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. osoba se lezijom frontalne kore. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. alkoholisanih osoba. shvata da je to tužan događaj. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. ali doživljava emociju radosti i smije se. reakcija na provokaciju nije trenutna. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. Ovdje nema vremena latencije. odnosno nesklad između emocija i mimike. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. Normalna pojava kod male djece. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. na vrlo male povode. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. Naziva se reakcijom kratkog spoja.

još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. 43 . po svoj prilici. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. Ovakvo. bez ponovnog percipiranja. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. mi ga tada prepoznajemo. misli. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. nazvana plastičnost. sa svim osobama. Posmatrajući ga. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. opisivali. mogu pojaviti u snovima. osjećanja. u ma kojem obliku ono bilo. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. opažanje). to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. neograničeno. složene ili prostije radnje. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. koje. Na taj način. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. aktivnosti. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. Praktično. motorno pamćenje. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. da to što smo upamtili zadržimo. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. već ga se bez njegova prisustva. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. iako je to.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. negova svojstva. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. privremeno. Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. možemo u našim mislima sjetiti. mi poznajemo njegove fizičke osobine. u stvari. odnosno svođenje života na vegetiranje. na primjer. tvrdeći da pamćenje. na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. ako bismo pamćenje htjeli definirati. zavisi od fizičke promjene sinapse. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. reprodukcija. Ovaj otisak. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. na primjer. naročita “viša” vrsta pamćenja. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. možda u vezi s radom nervnog sistema. potrebno je najprije da nešto upamtimo. a pamćenje. Međutim. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. On nam izgleda poznato. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. i tzv. Međutim pamćenje.

Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. talamus. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. 1. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. 3. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti. To isto važi i za reprodukciju. Gledajuči bijelu boju. Motorno pamćenje 44 . a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. da su međusobno povezani. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. možemo izazveti predstavu crne. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. 2. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. Ono obuhvata koru mozga. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. asocijacije po kontrastu. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. formi ili značenju. razreda i događaja iz škole. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. asocijacije po sličnosti. bazalna područja i moždano stablo. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. tako da se mogu reprodukovati. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. 3. a ne samo pojedinih djelova. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. 2. Zadržavanje je. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1.

Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. svijesni njihovog značenja. izrečen ili napisan. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. nezadovoljstva. sada. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. sebi živo i slikovito predstavimo. pak. dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. nihove potrebe i važnosti. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. u to vrijeme. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. bijesa. mi smo ih svijesni. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava. u procesu rada. Kasnije.”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. motornih uslovnih refleksa. Kasnije. jer su prije razvoja sposobnosti za govor. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. Kakvog će intenziteta. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. obično u šestom mjesecu života. Tad. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. isto tako. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. u fazi reprodukcije (sjećanja). u fazi reprodukcije. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave.Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. Ali. emocionalno. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. 45 . odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. hodanja). a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja.

nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. recimo. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. ugljenika i azota). pri čemu se. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. zbog čega ulažemo voljni napor. usredsređujemo se. svjesno ili ne. Koristeći se vizuelnim slikama. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. Pri nemarnom upamćivanju. Jer. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. koliku važnost za nas ima taj materijal. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. praveći svoje kovanice. poslije 46 . Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. aktiviramo našu pažnju. ili “znam. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima. grafikonima. pročitanih misli. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. shemama. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. našeg razgovora. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. kojima ilustrujemo ono što učimo. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. čuvenih govora. olakšavamo si učenje. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. Ako se neka materija uči mehanički. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. Slijedeći trenutak. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. npr. percipiramo ponovo. odnosno govor.Sjećamo se. povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. kiseonika. sjećanje na izvijesne misli. Ako znamo njemački a učimo engleski. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. recimo. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti.

Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. tj. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. Večina psihologa danas smatra. S druge strane. ali kasnije. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. izgleda nam da smo već naučili materilal. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. pak predstavlja samo privremenu pojavu. onda upamćivanje ide u početku sporo. onda prve percepcije daju najveći rezultat. odnosno da smo ga već naučili. željeni cilj itd. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava. 4. Učenje često napreduje u skokovima. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. kada. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. Učenje obično teče neravnomjerno. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. To. afirmacija u društvu. a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. ustvari. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. Međutim. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. 2. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. onda se pamti mnogo brže. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. pospanost. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . poslije učenja. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. Ako je pak materijal težak. ali kada počnemo da se preslišavamo. kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. 3. tj. treba da utvrdimo ono što smo već naučili.

odnosno učiti onako kako smo već navikli. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. pisanju. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. matematici. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. a dječaci. Od tada sposobnost za učenje. pak. ili. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. pravopisu. jer se ne gube smisaone. individualni stav. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . šest dana ponavlja četiri puta dnevno. Ovo sjećanje može biti neposredno. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. recimo. odnosno učenja. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. pismenim sastavima. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. niti slabe asocijacione sposobnosti. i to na duže vrijeme. pohvale i pouke. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. gdje smo se upoznali. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. reprodukcije tiće. u istoriji. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. Reprodukcija Što se pak. ili pak. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. a onda to opadanje postaje nešto brže. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. fizici. logičke veze. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. djevojčice su bolje u čitanju. učiti materijal u cjelini.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. ko to bješe. pak. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. ona može biti isto onako kao i upamćivanje. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. geografiji. Npr. Naime. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. duže se pamti tekst koji se. i td. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. a dječaci u srednjj školi. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. više ili manje uobičajene sadržine. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno.

Tuđe zaključke. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. Ovakav. i to: a)odsustvo ponavljanja. putovanje vozom. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. Prema Ribou. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. Ali. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. kako to Ribo tvrdi. tuđe misli citiramo kao svoj. što vrlo često stvara osnove za tzv. Ako već mora da se uči sličan materijal. često se javlja kod djece. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. događa se često da nam se neki događaj. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. i bez naše volje. komad. Takva pojava. neka ličnost. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija. Ova pojava da sljedeće. tj. Npr. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. rijeći. Međutim. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. prosto nevoljno u sjećanju nameću. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. nesvjesni plagijat. bez postavljenog cilja sjećamo. S druge strane. osim u nauci. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. stih. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. diskusija o standardu. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. različitog materijala. Najzad. kao da smo to sada izmislili. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. onda je bolje načiniti veću pauzu. arija ili dr. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. Šta više. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. sličan njemu. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. pogotovo sličan materijal. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. Međutim. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija)..

Često se javlja kod neuroznih bolesnika. kvalitativne poremećaje 3. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. na primjer. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. dakle zaboravljaju. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. elektrošoka. Dalje. krvarenja u mozak. poslije traume ili poslije epi napada. 50 . poslije epi napada. da se u snu.postepeno zaboravi. udara groma. novi utisci. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. iscrpljenosti poslije bolesti. kontuzije. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. čime su oni funkcionalno izbrisani. groznici. svježi događaji. Poznato je. kvantitativne poremećaje 2. pri davljenju. nokauta. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. trovanja nervnog sistema. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. posljednje naučeno i doživljenjo. retrogradna 2. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. pospanosti. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja.

Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. sve što je uradio bilo je pogrešno. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači. PAŽNJA 51 . pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. Iluzije pamćenja. Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. nesavjesno i nečasno. najčešće neostvarenim. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. ali ne njemu već susjednom bolesniku. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. On je cijeli život griješio. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. pripisujući im predznake. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije.

utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini. znači udubljivanje u određenu djelatnost. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. zanemarujemo drugu mogućnost. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. zavisi. predstavlja selektivnost pažnje. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. usmjerenost i usredsređenost. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . djeluje kao vještačka podjela. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. O pažnji su razmišljali kao o funkciji.Po ptianju ove psihičke funkcije. naročito u odnosu na njenu definiciju. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. Nalazeći se u jednoj prostoriji. mišljenje itd. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. riješavanje nekog komplikovanog zadatka. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. Jedno je ipak jasno. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. što u stvari. mi usmjeravamo pogled baš na njih.). postoje vrlo interesantna gledišta. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. Ova pojava. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. da slušamo muziku ili da učimo.

Aktivna pažnja je 53 . U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. S psihološke strane. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. Što se tiče fiziološke osnove pažnje. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. a da pri tom. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. bolje se zagledamo. zaustavljamo disanje itd. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. uozbiljimo. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. misleći na nešto drugo. za razliku od voljne (aktivne) pažnje. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. na koje usmjeravamo našu pažnju. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. naprežemo se. Kada smo posebno pažljivi. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. osluškujemo. sasvim nejasno vidimo taj predmet). U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. da je najjasnije vidimo. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. zanimljivosti ili neočekivanosti. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. pravimo i specijalnu mimiku lica. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. Fiziološke osnove pažnje. centru našeg vidnog polja. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo.

jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. 7. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. socijalni). Relativna jačina draži. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). Prestanak draži. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. Motivi (biloški. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. 5. Voljni faktori (Naše namjere. Ona je plod ljudske djelatnosti. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. mi smo postigli mnogo. Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima.nastavak nevoljne. Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje. f. koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje. (hirurg). (pažnja pri vožnji automobilom). Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . organizovanosti pažnje. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. Interesi i vrijednosti (slika. naša pažnja se za tremutak skreće.želje). Prostorna veličina draži. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. blijesak jauk) može privući našu pažnju b. uspomena) 6. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. Karakter spoljašnjih draži a. 2. Samim tim. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. Najzad. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. Očekivanjeodređenih utisaka. Naše iskustvo 8. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. Dužina trajanja draži. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. e. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. 3. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. ne skrenu našu pažnju . tišinaprasak) c. 4.

Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. kao i izmjenjena stanja svijesti. pospanosti. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili.i iscrpljenost slušalaca. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. halucinacije.itd). asocijacije su mu vrlo žive. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. slab intelektualni nivo. tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. neizvjesnost.1. Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. depresija). Svaki započinjemo. Pri slabom. Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. nesigurnost labilnost afekta. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. osjećanje straha. isčekivanje. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. interesantnost izlaganja. ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. Dinamičnost pažnje. jer ne prati nastavu. (dvojne figure). 2. Obim pažnje. kako se to obično kaže. prisilne misli). Bolesnik tada sve zapaža. a nijedan 55 . neurotičke pojave. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. da utone u nju da se koncentriše. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. slaboj vigilnosti. intoksikacije.(slušanje kucanja sata). iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. Njačešće se radi o slabom tenacitetu. encefalitis). Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. već se ona šeta s predmeta na predmet. odsustvo volje. Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. Poseban poremećaj pažne. postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. pojačanoj vigilnosti itd. Stalnost pažnje. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . što najčešće vidimo kod umno zaostalih. i na sve drugo obraća pažnju). Dokazano je da obim pažnje nije velik . Suprotno ovome. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. 3. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju. poznat pod imenom rasijanost pažnje.

Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 .ne završavamo ili ih završavamo površno. a pokretljivost mala ili nikakva. na primjer. dešava se. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo.

Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. ali sigurno ne i jedinu. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. ono postoji i izvan njega. realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. kao što su metode: komparacije. na sličnost ili kontraste. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 .stvarnošću. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. apstrakcije i konkretizacije. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice. analiza i sinteze. Zahvaljujući mišljenju. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. Gledajući vodenicu na rijeci. uspijevati povezati različite radnje. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. predmete i pojave. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. nazvana analiza. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. S druge strane. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. indukcije i dedukcije. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. Suprotno ovome. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. vatra). U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama.

on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. S druge strane. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. borbena gotovost jedinice). Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. širi. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom.u kompoziciju. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. kojim izražavamo naše misli. cijelinu. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. (nosivost mosta. potrebno je najprije stvarati zaključke. Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. što sigurno nije tako. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. Mišljenje kao preduslov 58 . i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. odnosno postizanja cilja. predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. ostale osobine tog predmeta. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. bogatiji. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. spoljašnji govor. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. za donošenje tačnijeg zaključka. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje).

Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. kojim su bile označene misli. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). Ali. tj. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. opšta svojstva Sarajeva. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. u stvari. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Opšta pojava Sarajeva. pojam knjige. ogromna iskustva. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. pojam čovjeka itd. Tek kasnije. Bosna određena ličnost itd. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. razna dostignuća. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. vjerovanja. npr. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. Svaka knjiga je različita. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . Gledano sa praktičnog stanovišta. na primjer Sarajrvo. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. gestovima. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. raznih narodnih običaja. jesu da je to grad kao i drugi gradovi.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. razvojem društva. iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. osnivicu logike. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. mišljene može biti dvojako. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi.

Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. s tim da se 60 . Poremećaji po formi 1. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. 2. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. recimo. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. umora. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. intoksikacija. odnosno predstava ka cilju. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim. 3. U svom izlaganju bolesnik se gubi. te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). pravilnosti. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. pa čak i insektima. i zakonitosti u prirodi. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). on vjeruje da je predmet realan. analizu i generalizaciju. kod kojih je. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. da bi izrekao jednu određenu misao. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. on iznese puno nepotrebnih misli. konkretno ili sveto. imajući pred očima sliku predmeta. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. psihički izmjenjenih epileptičara. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. Javlja se kod depresivnih bolesnika. Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. ne postoji determinišuća tendenca.prirodnog događaja. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju.

6. s predmeta na predmet. odnosno misao. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. stvaranje sasvim drugih pojmova. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. naročito u amentnom stanju. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. 9. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. 8. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. precjenjene ideje i prisilne misli. Što više. kao da joj neko krade misli (eho misli). Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice. gubitak ciljne predstave. ma koliko mi podsjećali osobu. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. konfuzno – amentnih stanja. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. već vrlo brzo prelazi.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. krivci dolje gledaju. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. svaka nova misao postaje ciljna predstava. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. 61 . zbrkanost izlaganja. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. 5. pospanosti. uz veoma izraženu govorljivost. 7. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. nerazumljivih za normalnog čovjeka. što je i prognostički mnogo teži slučaj. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. Postoji mnoštvo asocijacija. zamora. ne dovršivši prethodno.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta. koje se vrlo brzo smjenjuju. 4. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. u stanjima napetosti. neadekvatna upotreba riječi. Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova.

sve im je propalo. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. Bolesnici su kreljevi. da se i u novinama o njima piše. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. lepre. povračanje i dr. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. dijarea.1. truje sve oko sebe. raka. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. c. d. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. crijeva ne postoje. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. 3. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). bogatstva. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. imaju ogromno bogastvo. kuge. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. Sumanute ideje su slične zabludama. b. sve im je propalo. U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. ministri. djeluju na njih smrtonosnim zracima. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. on je kriv na nastanak rata. a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. da se o njima svuda govori. u moralnoj sferi. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način. da ih vlasti prate. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. carevi. Pogrešan sud. ništa više nemaju. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. poznati umjetnici. Gastrointestinalne tegobe. ali se ne mogu identifikovati s njima. mogu stvore sumanute ideje trovanja. pronalazaštva. predstoji im smrt od gladi. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. 4. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. kuća izgorila. e. srce ne radi. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. 62 . Sumanute ideje proganjanja. pronašli su najbolje mašine itd. visokog porijekla. on je zarazio svijet sifilisom. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. uništavaju im polne žlijezde. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo.

Precijenjene ideje su. šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. 7. brojanje bandera na ulci.5. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. da ubijemo nekoga. kako se budi a kako gubi. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. Interpretacione sumanute ideje su. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. kako se razvija. Šta je to volja. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). 6. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. da skočimo kroz prozor. 8. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. “nemam volje ni za šta“. da opsujemo i slično. Ponavljane neke pjesme. da moraju očistiti svijet od grijeha. da su oni božiji izaslanici. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . “mrzovoljan sam”. da se neko nakašljao radi njega. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata.

Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. je prema tome. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. čemu sve to isl. Izbor. Vješta volja .1 1 64 .Transpersonalna volja. da li baš sad treba.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. intuiciju. imaginaciju i senzacije. takode.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom. Jaka volja . možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje. Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan. Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost. kako treba. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost. Medutim.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. impulse. izvor naših inicijativa.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. čudna rečenica znači.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. Volja je. misli. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića. nositi. naše emocije. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. 3. 4. ta snaga. rasuđuje se i procjenjuje. već da krenemo da to radimo. kako bismo postigli željeni cilj. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . Nagonske težnje postiču motiv. identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. a što ne. dakle.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo.Drugi aspekt volje je vještost. u najmanju ruku. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke.Ova. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti.izbor što ćemo raditi. može biti i štetna. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne. Assagioli je.«. To je primarni izraz našega stanja bivanja. Na primjer. 2.Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. Dobra volja . i na taj način učimo kroz iskustvo.

Negativizam . govora. Aktivni. misli. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk).stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. čak i da ubije. crteža. što je objašnjenje za ovu pojavu. Katatoni stupor .opiranje da se uradi neki nalog. U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. da bude agresivan. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena. ne jede.može biti aktivni i pasivni. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. a automatska. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma).kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. 65 . ne govori. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. uredno opaža i pamti.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. osobito u forenzičkoj psihijatriji. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. Pasivni. udari polomi namještaj. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). SCH i simptomatske katataonije. ne reagujući na spoljne draži. To je bolesni automatizam. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. pokreta. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. ali nikada ne završi na toj odluci. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Međutim u stuporu bolesnik je svjestan.

Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. ne jede. 66 . epileptičnih napada. sniženjem rasploženja. nuždu obavlja u krevetu. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. nezainteresovan za svoju okolinu. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. koje se pojavljuju povremeno. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti.. shizofrenije. zatim kod depresije. somnambulizma. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. mimike. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. Prilikom pozdrava pruža se lakat. najčešće shizofrenog procesa. Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. stopalo ili plazi jezik (psihoze). stalne dvojbe. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. čudnije i upadljivije nego manirovanost. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. pokreta ili govora. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. bez voljne kontrole osobe. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). nego kao neku stranu aktivnost. karakterizira ih žestina i brzina. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. redukciom psihomotorike. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. želje. Abuličan bolesnik leži. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. nesigurnost. Hiperbulija je stanje pojačane volje. Ostvaruju se naglo. Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. shvaćanja. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. te kod neurotskih smetnji. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. Impulzivne radnje su nagonske radnje. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. a muškobanjasta u ženskih transvestita. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti.

nego je pračeno osjećajem neugode. KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke. Verbalna komunikacija 67 . Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. neshvatljivo. tuđe.Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. Susreču se kod prisilnih neuroza. Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja. Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. ali što mora ostvariti.

2. da ih postane svjesna i da unese red u njih. 5. 2. Slušate sa interesovanjem i pažnjom. Slušanje u zasjedi . 3. 6. Podpitanjima. ne »upijajte» problem.slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. vaša uloga je da slušate. ali njegove misli su na drugom mjestu. ovim si htio reći». Pseudoslušanje . Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. Parafraziranju .najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom.Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor.primanje samo jednog dijela poruke. Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača.«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1.slušanje radi napada na sugovornika. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. 3. 4. Odbrambeno slušanje . Rezimiranju . Sve su dobro došle. Selektivno slušanje .slušanje samo onog što osobu posebno zanima. 2. Razumijevanju emocija . 7. 68 .«Drugim rijećima vi kažete». Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način. 4. 3.«Ako sam te dobro razumjela. Jednoslojno slušanje . da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja.slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor.usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). Selektivno odbacivanje . Aktivno slušanje zasniva se na: 1. Otimanje riječi . a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. a ne da riješite problem ).

Povremeno postavljajte pitanja. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». 6. 5. 7. Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. 10. 9. Ne donosite rješenje vi . ne požurujte . Ne prekidajte. izražavaju osjećaje. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ». Budite povjerljiviji.Ne reagirajte emotivno. ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate.4. 11. umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. 69 .prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje. Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja». umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv. « ja porukama »i « ti porukama ». 2. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. niti svoje primjere. Ne prekidajte iznoseći sugestije. 8. «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. a da nesude i ne popravljaju.to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito.

5. možda se nekom neću svidjeti. ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. stav tijela. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. 2. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. Tako npr. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. 2. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece. Tako npr. ali ponekad izraz lica. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. primjetit će da nisam savršena. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. 3. neko će me kritizirati. ali i moć i status. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. 3. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. možda ću pogriješiti. položaj tijela) pojačati. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. to može odaslati poruku djetetu da prestane. One mogu zamijeniti riječi. ko radi taj i griješi.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. 4. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. 70 . oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. To se ne čini namjerno.

namećeš joj se.2. ali kritika može biti korisna 4. 3. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. Naravno da nisam savršena. svaki put kada si sa drugom osobom. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. nemaju svi isti ukus. PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. 71 . sigurno. uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. ako od sebe očekuješ da budeš savršen. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. sigurno je da se neću svima svidjeti. 5. razgovaraju i istražuju. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . govoriš i upadaš joj u rijeći. neko će me kritizirati. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. da. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja.

Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. Odgovaraju na sve vrste zvukova. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. osjećaj srtaha. toplinu. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. nedostatak novih iskustava. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. ali to je refleksni osmijeh. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. sigurnost. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. gubitak koncentracije. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom. Ako mu pružamo ljubav. nemir. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih. Majčinska ljubav. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . Nažalost. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. nedostatak samopouzdanja itd. osjećaj tuge. bolje na one koje nisu ravni. prekid normalnog života. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. U majci se stavraju kompleksne promjene. će vjerovatno imati izrazitije reakcije. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. teškoće sa spavanjem. osjećanje bolesti i boli.

3. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. Obrnuto. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. Dijete prestaje da plače i bude tužno. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost. 2. Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. odvede dijete doktoru. 1. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. (Kada majka koja je istukla dijete. a dijete sjedi mirno i igra se. a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. Protest od odvajanja 1. Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. Treca faza – faza odvojenosti. Anksioznost Sigurna osnova 3. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. Druga faza – faza očaja. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). Ovo se nastavlja kroz cijeli život. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. nesigurna su u sebe i plašljiva. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci).identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke.

Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. Stah od nepoznatih osoba 1. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. skretanje pogleda i ubrzan rad srca. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. Ona sadrži dvije komponente: 1. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. 74 . Međutim. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. To je naročito izraženo u adolescenciji. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. 2. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom.

4. 5. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). 41% su djeca bez oba roditelja. 2.od beba. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. Broj djece bez roditeljskog staranja varira. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. zahtijevaju poseban tretman. 4. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. 3. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda. a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. 36% je napuštene djece. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. 3. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. ovisno o izvoru podataka.EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. rad. 6. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. 2. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. 5. Od tog broja. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 . Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj.

TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. Općenito govoreći. Kako objasniti djeci sta je roditelj.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako. navikavaju se da su „jadna djeca”. naprosto. Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. poseban odnos. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. Oni bi. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. sredini. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”. Učenje ove djece. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. Njegova uloga mora da bude ljubav. društvo. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . tko se brine o djeci. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. Npr. da njihove brige učini što manjim. od prve šetnje po dvorištu. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. što je roditeljska ljubav. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . Od najranijih perioda. uglavnom napamet.osoblja koje se o njima brine. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. a njihov razvoj što bezbolnijim. poseban pristup.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. A kad malo porastu. „Kuća u kojoj imaju sve”. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. te pravilno izgrađenu ličnost. Vaspitač nastoji da im bude drug.

Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina.osjećajan.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .ustrajan).naivan. zahtijeva odanost.voli ljude i lako se sprijateljava.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.pronalazi lakši put. Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi. sklon umjetnosti .Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude.invertiranosti.dobrovoljno radi sve poslove.zadovoljan.Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina.pouzdan). Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban.odan.vedar).živahan. S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.prijateljski).optimizam.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv.-sangvinik(spontan. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan.izbjegava privlačenje pažnje. -kolerik(pustolovan.dobar smisao za humor. više ili manje zavisnih .katkad može bit jako grubi netaktičan.često je depresivan i neraspoložen.mora biti u centru pažnje.obično je u pravu.ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.društveno je nesiguran . djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno. tih ali domišljat.suosjećajan. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan.inovativan.pesimizma.šarmer. Tvoje dijete 77 . Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu.izbjegava sukobe.tih odan i vijeran. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.dobar organizator .savjestan. -melankolik(zamišljen. U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament .uvjerljiv. sam sebi dovoljan .posesivan i dominantan.analitičar.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama. Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament. -flegmatik(strpljiv.praktičan.

Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji .koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv. Nivo aktivnosti. Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena . neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7. -Usporeno (suzdržano) dijete. blag intenzitet reakcija.pozitivan prilaz situacijama.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom.visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju. Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne.Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije. povlači 4.problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% .te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima . Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9. 6. hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2.redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje .neredovne biološke funkcije.da li je dijete ushićeno ili se .je ličnost. Obim interesovanja. Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna . Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim . Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1.skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . 78 jedu spavaju i imaju stolicu 3.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5.

SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta. drugim osobama. I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer .Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava. svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. rodbina.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli . te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka. Što će reći.Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju. u predsvijesti i podsvijesti. da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . u prostoru i vremenu. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. nego se nalaze u stanju latencije. Prema tome. 79 .nastavno osoblje.društvo.

mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju. njegove svijesti. ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. umije da pamti. jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks). Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . Materijalni svijet. Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. sviješću čovjeka. formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. nije svjestan svoga postojanja. je naša svijest”. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. 3. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. 2. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. Međutim.U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. njen prelaz u organsku materiju. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. njihovu organizaciju. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. On ne osjeća da misli. I elektronski mozak umije da broji. psihoanalitičari navode više primjera: 1. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). svijesnost sopstvene aktivnosti. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. ali duh ne može postojati bez materije. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. 4. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas.

a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi). Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. 2. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas. Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. 4. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. 7. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija. jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest.Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. derealizacija. ali ne zna da objasni zašto to radi. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. uvežbano mišljenje. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. žilet). sva uvježbana ponašanja. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji. ali čega nismo potpuno svijesni. Postojanje posthipnotičke sugestije. 1. 3. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”.našu svijest. 6. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. 81 . ličnosti su depersonalizacija. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije.

Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. i to najčešće terminalnim snom. Kvalitativni premećaji svijesti 1.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. mišljenje je inkoherentno. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. 2. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. Sumračna stanja 82 .Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. zbunjen. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. palevinja itd. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru. čudnog i zastrašujućeg pogleda. nerealni i bezizrazni. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. asocijacije oskudne. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. sopor i koma. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. može da dođe k sebi. ima optičke ili akustičke halucinacije. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. strani. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. koje potenciraju stanje straha. samo na momenat. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. kao i naglim povratkom normalne svijesti. često dugo neupadljiva za okolinu. opažanje i shvatanja je otežano. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. silovanja. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. Reakciono vrijeme je produženo. da su čudni. Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. orjentacija očuvana. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. pažnja je sužena. u strahu je. uz veliki napor. Ove osobe su bradipsihične (usporene). Govor nerazumljiv. s afektom straha.

probuđena iz tog stanja. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. ukočeno tumara po kući. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. epileptičnih ili histeričnih osoba. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. 5. 6. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. na jedan događaj. 3. jednu ličnost itd. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja. nekada u piđami napušta kuću. 4. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. na jedan kompleks osjećanja. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. ali i kod shizofrenih. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . luta ulicama. dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. Ova se pojava načešće viđa kod djece. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno.

vladanjem složenih i apstraktnih pojmova. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. Test inteligencije treba da bude objektivan. prije poroda. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. U anglo. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. pouzdan. 3.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. Prvi test su konstruisali Binet i Simon.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. poremećaji razvoja mozga i lobanje. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. poslije poroda. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 . mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. u toku poroda. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. inkopatibilnost Rh faktora. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine. toksiinfektivna oštećenja ploda. osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120. i traumatska ostećenja ploda. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. hormonske aberacije. 2. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1.oligofrenija. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

gubitkom vida. defekti vidnog polja.hiperkinezije. Afektivitet: emociolna labilnost. hiperaktivnošću. spasticitet. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . emocionalnu atmosferu u porodici. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom.Klinička slika . teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. Svijest: krize svijesti. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. strabizam Neurosenzorni: agnozije. oduzetost extremiteta. neurološkog. fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . nedostatak sinkinetičkih pokreta. sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. infekciom itd. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. gluhoča. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. Dijagnoza . povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. 88 . hipoglikemije. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost. epi napadi.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. refleksna asimetrija.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem. Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. hereditet.hetroanamneza koja osvjetljava uslove života.u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein.

lijekova. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. Tercijalna prevencija . školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. poboljšana ishrane. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje. Sekundarna prevencija . Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. bolje edukacije. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . kordinacije. Izbjegavanje rtg snimanja. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima.obuhvata rani tretman retardacije.Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje. droga. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. savjetovanja u porodici. profesionalnu obuku. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula. motorike. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. natalne zaštite.

Emil Kraepelin je u 19. kao definiciju ličnosti. Karl Jaspers je 1910. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. Ipak. a koji su trajne prirode. ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. Eysenek. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. melankolike i flegmatike. kolerike. kritičnost. Osim toga. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. te dovodi do smetnji ili oštećenja. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. dakle cijeli svoj opus djela. stabilan je tijekom vremena. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. misliti i raditi. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. H.Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama. percipirati. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. pervazivan je i nefleksibilan. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. temperamenta. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 . Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. strpljivost. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja.

interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. Dramatična. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. narcisoidne. "acting out"). Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. osjećaj da se uvijek govori o njima. predrasude. emotivnom. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. ovisne i 91 . riječ je o poremećaju ličnosti. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. paranoja). Proces nijekanja. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. ili pak želi. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. da se samo njima smije). Samo kad su te crte nefleksibilne. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. poricanja. Skupina A. ali to ne može. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. Model je stabilan i dugog trajanja. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. Skupina C. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. Skupina B. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja.

Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. i brzih. posebno kod ovisnih. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. pasivnoagresivnih bolesnika. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Uz to su prisutni stalno gunđanje.opsesivno-kompulzivne ličnosti. riječima ili događajima. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. emocionalna hladnoća i otuđenost. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. niti shizofrenije. Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama. prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. a kao posljedica takvih rezoniranja. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. ljutitih ispada ili protunapada. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. Bolničko okruženje i liječnički. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. pasivne agresije i hipohondrijaze. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Poremećaji ličnosti . oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. očita nezainteresiranost. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. manjak bliskih prijatelja.

telepatiju. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. negiranja. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. Poremećaj ličnosti . Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. posebno antidepresivi. preopširan. ali i lijekovi. zavodljiva i provokativna. tzv. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. javlja se i podozrivost. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. postojanje "šestog čula"). Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. stereotipan). a to su histrionski. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. somatizacijski poremećaj. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. dramatične. neprimjereni i suspregnuti afekti. razna praznovjerja. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. individualna i grupna. čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. emocionalne i eratične skupine. Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije. Osim toga. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. U liječenju se koristi psihoterapija. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja.spomenuta simptoma. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. a ne javljaju se ni psihotične epizode. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. narcisoidni. Osim toga.

a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. kajanja i krivnje. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. Također. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. moći. Osim toga javlja se i problem somatizacije. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. Ovo stanje smatra se doživotnim. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba.svezi s osobnom važnošću. među-osobnih odnosa raspoloženja. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. Oni su egocentrični. Uz to. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. ali i genetski faktor. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. Nije redak ni arogantni nastup. sebični i pretjerano zahtjevni. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. ili upale mozga (encefalitis). ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. iskazuju potrebu da im se divi. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. kao što je već rečeno. izuzetnosti. Međutim. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. ljepoti i idealnoj ljubavi. Takove osobe. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima.

afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. bipolarni afektivni poremećaj. Osjećaj ljutnje je intenzivan. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena.zlostavljanje dece . Sa druge strane. zlouporaba droga. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola. seksualna disfunkcija. poimanja samog sebe. generalizovani anksiozni poremećaj. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. U isto vrijeme. psihoaktivnih supstanci. depresivna ili povučena.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. 95 . frustrirana. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti.nasilje u braku . opsesivno–kompulsivni poremećaj. prežderavanje). Na primer. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. na radnom mjestu. Kao posljedica. drugi ljudi se prilagođavaju njima.međuljudskih odnosa. među bliskim prijateljima. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. nasilje. depresivni poremećaj. uspostavlja zrele međuljudske odnose. Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja.slabo radno postignuće . u porodici. Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. Do određenog nivoa. Prisutan je kronični osjećaj praznine. bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju.samoubistvo . Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. stiče obrazovanje. Ostale društvene posledice poremećaja . Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima.

Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. SINDROM IZGARANJA 96 . a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. osobito nestručne osobe. tj. uspostaviti kontrolu ponašanja. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. kratka analitički orijentirana terapija. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. suportivna terapija). Često se događa da.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. prihvatiti i mijenjati sebe. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. u početku. a što u većini slučajeva nije točno. Cilj psihoterapije je. Preduvjet zdravlja je upoznati. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke.

Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. povećana upotreba alkohola. nemotivirani za posao. bolovi u leđima. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. negativizam. učestali sukobi i agresivni ispadi. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . 3. psiholozi i zdravstveni radnici. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. gubitak osjećaja osobne vrijednosti. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. izostajanje sa posla. posredna traumatizacija pomagača. To su prije svega socijalni radnici. kako vezan za sebe kao pomagača. povlačenje u socijalnim odnosima. 97 . Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. cinizam. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti. učestalo. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. gubitak zanimanja za klijente.1. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. gubitak seksualnog interesa. osjećajno prazni i obeshrabreni. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. tjelesni simptomi (glavobolja. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. srdžba kao česta emocija. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. duhana. toplina). Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. stimulirajućih sredstava. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. 2. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. sumnjičavost. reakcija kontratransfera. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije.

KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. loše osvjetljenje. ljekova. prisilne misli. osjećaj bespomoćnosti. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. -nejasna organizacijska struktura. razdražljivost. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. potiskivanje. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. strah od vlastite smrti. odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti. probavne smetnje. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. zagušljivost). -nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. hronični umor. neprikladan i neopremljen prostor. -stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. vrućina ljeti. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. -nejasna podjela posla. Ove. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). strah od bolesti. buka. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . postojanje privilegija. -nejasno definirana pravila nagrađivanja. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. žalost. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. povećano konzumiranje alkohola. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). -neprepuštanje dijelova posla drugima. depresivnost.

-Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. -ne poticanje duha zajedništva. centraliziran. -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). procjene. -Koje misli. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -Šta su znaci upozorenja?. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla.IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje. rivalitet. autoritaran. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. natjecanje. -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir).

-Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”. što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom.Orjentir na samoohrabrenje. broj pogrešaka u poslu. ponašanje (razdražljivost. -Prihvatanje malih zadataka. . “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. stavove. zabavu. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 .Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. kafe. ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”. .Dozvoliti sebi da se odmorimo. Promatranje unutarnjeg dijaloga . Osvještavanje simptoma stresa. . cinizam. struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. -osjećaje (depresiju. lijekova. npr. -pregled nad onim što smo radili jučer. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. cigareta. -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno.ne obećavajte previše. tendencija izolaciji). pojavu sitnijih bolesti. Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. obitelj. kriticizam. korištenje alkohola. bespomoćnost).

Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. autogeni trening. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 .mišićna relaksacija. Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10. šetnje. na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. slušanje muzike. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Pasivna relaksacija: čitanje. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. Ko su moji saveznici. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna.