PSIHOLOGIJA SA PSIHOPATOLOGIJOM

OSNOVI PSIHOLOGIJE Teško je dati jednu iscrpnu definiciju psihologije, definiciju koja bi zadovoljavala sva do danas poznata gledišta. Ako bi se pošlo od etimološkog tumačenja riječi psihologija onda bi s obzirom da riječ psiha znači duša, a riječ logos nauka, psihologija bila nauka o duši. Međutim kako je riječ duša prvenstveno religiozno-filozofski pojam, naziv nauka o duši za psihologiju mogao bi nas navesti da govoreći o psihologiji mislimo na različite metafizičke probleme kojim se moderna psihologija danas ne bavi. Modernu psihologiju ne zanimaju pitanja kao što su “šta je duša “, “da li je duša smrtna ili ne”, ovakva pitanja su izvan ljudskog iskustva te ih psihologija ne proučava, s obzirom da je psihologija iskustvena nauka i što proučava samo ona zbivanja koja se mogu iskustvenim metodama provjeriti. Hiljadama godina vode se žestoke polemike koje pokušavaju dati odgovor na pitanje šta je psihički život. Na jednoj strani nalazile su se idealistička, a na drugoj materijalistička shvatanja psihičkog života. Pristalice idealističkog shvatanja smatraju da je psihičko (duša) apsolutno nezavisno od tijela i da ono prethodi materiji kao organskom supstratu, dotle pristalice materijalističkog shvatanja zastupaju suprotan stav. Demokrit poznati grčki filozof nastoji da pojmu “duša” da materijalistički karakter. Trebalo je da prođe duži niz godina da bi materijalističko učenje bilo pravilno postavljeno, tek kod osnivača dijalektičkog materijalizma, Marksa, Engelsa, Lenjina. Interesantno je Aristotelovo učenje po kome postoje tri vrste duše “vegetativna duša” svojstvena biljkama, “vitalna duša” svojstvena životinjama i ljudima, i “razumna duša” svojstvena jedino čovjeku. Pojavom Darvina i njegove teorije evolucije i prirodne selekcije, a naročito uvođenjem eksperimenta u psihologiju, psihologija kao nauka dobiva sve značajnije mjesto. Dijalektički materijalizam zasnovan na principima Marksovog filozofskog materijalizma polazi, razmatrajuči pojam psihičkog života, od vrlo jasne činjenice da je svijet po svojoj prirodi materija i da raznolike pojave u svijetu predstavljaju razne vidove materije u kretanju. Dijalektički materijalizam uči da se materija kao objektivna realnost koja postoji izvan naše svijsti i nezavisno od nje, nalazi u neprekidnoj promjeni, kretanju, koje predstavlja osnovni oblik postojanja materije. Kretanje materije ima različite promjene i oblike koji kvantitativno i kvalitativno postaju sve složeniji. Razvojem materije došlo je do izrastanja iz njenjih vrlo prostih oblika do vrlo specifičnih i složenih, i najzad do formacije specifičnih struktura bjelančevine. Tek kada je došlo do formacije ovih visoko složenih oblika materije u vidu bjelančevinastih elemenata, tek tada se počelo javljati ono svojstvo materije koje zovemo život. Poznato je da i pojmu živoga postoje različite diferencijacije i stupnjevi, počev od najprostijeg oblika živog do najsloženijih stupnjeva živih bića. Razvojem ovih visoko diferenciranih oblika najsloženije materije i pojavom visoko složenih živih bića pojavilo se tek onda, ono najfinije i najsuptilnije svojstvo te složene žive materije, koje se i naziva psihički život.

1

Kornilov govori o tome da je psihički život najviši proizvod na specifičan način organizovane materije. Ako se usvoji ovako, jedno ispravno materijalističko shvatanje o pojmu živoga onada je logično da se psihički život i ne može nikad shvatiti kao nešto što se nalazi izvan materije. “Duh ne postoji nezavisno od tijela“ kaže Lenjin. “Mišljenje se ne može odvojiti od materije koja misli” kaže Marks. Učenje Marksa i Lenjina jasno govore da je psihički život ustvari svojstvo žive materije, i to samo one visoko diferencirane. Jedna visoko diferencirana živa materija, čovjekova ličnost koja je okružena materijalnim svijetom, ne može ostati po strani od svih zbivanja u tom materijalnom svijetu. Sve ono što se u materijalnom svijetu događa, a što je potpuno nezavisno od čovjekove ličnosti, ipak na različite načine utiče na nju, dejstvujući na njen specifičan organ-čovječiji mozak. Preko njegovih čulnih organa stvarajući u njemu otiske predmeta iz materijalnog, realnog svijeta. Veliki doprinos na izjašnjavanju problema psihičkog života dala je poznata Lenjinova teoria odraza, teorija koja govori da se sve ono što se u realnom svijetu događa i ima materijalistički karakter oslikava u vidu objektivnih stvarnosti u mozgu. To oslikavanje objektivane stvarnosti u mozgu naziva se psihički život, svijest čovjeka (Kornilov). Mozak je materijalna baza i nosilac cjelokupnog psihičkog života. Bez mozga nema osjećaja, opažanja, mišljenja i svijesti, nema psihičkog života uopće. Da je mozak zaista nosilac psihičkog života, možemo se uvjeriti na očigledan način, kod visokih transferzalnih lezija kičmene moždine, gdje je bila prekinuta svaka veza izneđu mozga i nižih dijelova tijela, i gdje mozak, osim glave vrata i nešto malo gornjih ekstremiteta nije mogao da kontroliše ni jedan niži dio tijela, niti je iz tog dijela tijela mogao da prima te nadražaje. Pa je ipak, psihički život takvog bolesnika tekao bez ikakvih poremećaja, sve dok je bolesnik mogao da diše i dok je u mozak pristizala i po svom sastavu potrebna kiličina krvi. Problem odnosa mozga i duševnog života dugo vremena postavljan je tako da su psihičke funkcije isključivo vezane i lokalizovane u kori velikog mozga. Poslije mnogih pomijeranja ove doktrine danas su konačno sa sigurnošću utvrđene regije u kori velikog mozga, u kojima su lokalizovane glavne funkcije (psihomotorne, psihosenzitivne, psihosenzorijalne kao i funkcije govora). Najnovija istraživanja su pokazala da osim kore velikog mozga u psihičkom životu neobično važnu ulogu igra i baza mozga sa bazalnim ganglijama i diencefalom. Međutim, ukoliko se tokom evolucije razvija korteks, i u vezi s tim intelekt počinje da koči i ograničava afektivnu sferu, u toliko kora velikog mozga igra sve značajniju ulogu u regulaciji afektiviteta. Pored elementarne i automatske regulacije (paleoencefalon) koja je povezana sa zadovoljenjem ili nezadovoljenjem osnovnih potreba, javlja se sada jedna druga, intelektualna i voljna regulacija (neoencefalon). U čovjeka iz diencefalona i bazalnih ganglija neprestano naviru prema korteksu centripetalni nervni, neurovegetativni, humoralni i hormonalni nadražaji, na koje obratno, iz korteksa djeluje proces kočenja i odabiranja. Baza je izvor nadražaja, a korteks izvor kočenja. Stoga prilikom bilateralnih povreda kore velikog mozga proces kočenja slabi, a istovremeno se oslobađaju subkortikalni afektivni automatizmi što možemo da vidimo kod pseudobulbarne paralize (prisilan smijeh ili plač).

2

Na osnovu svega, možemo grubo da kažemo da je kora velikog mozga središte intelektualne sfere, a baza mozga središte nagonsko- afektivne sfere. Međutim ovu shemu odnosa baze i kore velikog mozga treba shvatiti samo kao shemu a ne kao gotovu sliku stvarnosti. U stvarnosti je svaka psihička manifestacija uvijek kompleksna i složena od brojnih elemenata, koji se uzajamno prožimaju i prilagođavaju uslovima života. Mozak nadalje djeluje uvijek kao cijelina i u slučaju potrebe jedni djelovi mozga zauzimaju druge ali ne samo to tijelo i psiha, do poslijednjega, najneznatnijeg procesa čine jednu jedinstvenu i nerazdvojivu cjelinu. S jedne strane, tjelesne pojave, koje se obično smatraju čisto tjelesnim, u stvari zavise od psihičkih procesa i stanja, na primjer strah ili gnjev utječu na varenje, menstruaciju, opšte stanje ishrane organizma pa čak i na tonus glatke i poprečno prugaste muskulature. S druge strane, najviši psihički procesi zavise od tjelesnih uslova organizma, tako na primjer, odstranjenje štitnjače se odražava na psihičke procese u organizmu. Otrovi uneseni spolja (alkohol, droge) se nepovoljno odražavaju na cjelokupan psihički život. Moramo imati pred očima da su psihičke i tjelesne pojave u stvari dva vida istog životnog (biološkog) procesa. Predmet psihologije je stvarno, svjesno psihičko zbivanje u čovjeku.U svom izučavanju tog psihičkog zbivanja, hoćemo da saznamo šta ljudi doživljavaju i kako to doživljavaju. Ali u isto vrijueme mi ispitujemo i uslove i uzroke tih doživljaja njihove uzajamne odnose i uticaje, kao i načine i oblike u kojima se oni objektivno ispoljavaju. Psihopatologija ne ispituje cjelokupno psihičko zbivanje nego samo njegovu patološku stranu. Prema tome psihopatologija i psihijatrija, kao posebne naučne grane, proučavaju samo bolesne pojave i stanje kod duševno poremečenog čovjeka. Granica imeđu psihologije i psihopatologije ne može nigdje da se oštro podvuče, pošto se na svakom koraku susreču granični slučajevi, kolebanja i prelijevanja jednih stanja i pojava u druge.

3

Čak i Krečmerovo učenje o konstitucionim tipovima predstavlja oživljavanje starih nenaučnih shvatanja. Početkom 19 vjeka javlja se Galova “frenologija” prema kojoj se upoznavanje karaktera i čovječijih umnih sposobnosti može postići oblicima ispupčenja lobanje. Prema tome u predsvjesnom se ne nalazi ono što je potisnuto. variranje uslova i mogučnost verifikacije. Frojd smatra da su i svjesno i nesvjesno aktivni. Psihički život ljudskih bića prema Frojdu sastoji se iz svjesneog i nesvjesnog djela. Na osnovu toga je dokazivao da je potpuno mogće po spoljašnosti čovjeka suditi o njegovom karakteru i psihičkom životu. jednom riječi ponaša se slično ličnosti. prije svega što onaj ko želi da analizira ovu materiju nađe se pred krupnim problemom koje psihološke škole da odabere kao najznačajnije. Osnovna karakteristika ovog metoda je vještačko izazivanje proučavanih pojava. To posmatranje nije bilo plansko i sistematsko. U 17 vjeku Lafaterovo učenje o “fiziognomici” ukazuje na to da se karakter može određivati po obliku i izrazu lica. Kroz svoju praksu Frojd je došao do zaključka da u liječenju neuroza treba napustiti hiopnozu. 4 . Psihoanalitička psihologija nije ni laboratorijska ni seminarska.kao osnovni analitički instrument. očiju. Počeci naučne psihologije vezani su za eksperimentalne radove u fiziologiji. U tim naukama tretiran je i problem čovjekove prirode. po formi nosa. U početku ovom metodom mogli su se ispitivati samo osjećaji ili senzacije. Svjesno je manji i relativno beznačajan dio. Tvorac psihoanalitičkog pravca je Sigmund Frojd. a kasnije na osnovu posmatranja. Psihoanalitička teorije se ne može smatrati kao rigidna i fiksirana doktrina jer je Frojd u toku svog života mjenjao i dopunjavao svoje učenje. proste i složene reakcije i elementarna osjećanja. etika i nauka o saznanju.IDEOLOŠO FILOZOFSKA STRUJANJA U PSIHOLOGIJI Govoriti o ideološkim i filozofskim strujama u psihologiji predstavlja složen i težak zadatak. Ispitivanja su se vršila u instititima uz pomoć aparata za precizno mjerenje. koje je izvor skrivenih snaga koje čine onu moć koja se nalazi iza ljudskih akcija između svjesnog i nesvjesnog nalazi se predsvjesno koje zalazi u jedno i u drugo ali više sliči svjesnom. Iz početka se na ta pitanja odgovaralo uglavnom na osnovu spekulacija. ono teži. koja je tada bila izbor u liječenju neuroza i konstruisao je metod slobodnih asocijacija. Odabrati od mnoštva škola i pravaca ono što je najtipičnije predstavlja nezahvalan posao. Dakle psihološki problemi su proučavani u vezi sa drugim problemima. brade itd. kao rana naučna psihologija. Psihoanalitički pokret stavio je svoj naglasak na emocionalni čovjekov život. Prema Frojdu nesvjesno je aktivno ono želi. Karakteristika naučne psihologije sredinom 19 vjeka mogla bi se okarakterisati jednom riječju “Eksperimentisanje”. U 16 vjeku Žuan Huart publikuje traktat kojim dokazuje da sklop tjela i spoljni izgled čovjeka s potpunom tačnošću odgovara duševnim osobinama čovjeka. Pored svjesnog “JA” postoji i nesvjesno. Kod Grka prije psihologije postojale su posebne naučne discipline kao što su kosmologija.

Jung je bio predstavnik kompleksne psihologije. sa neizbježnim sukobima i potiskivanjima. one iz nesvjesnog i dalje rade i na neki način vrše pritisak na svjesno. Budući da je zaljubljeno u majku.Između svjesnog i nesvjesnog moglo bi se reći uvjek je ratno stanje. Frojd smatra da je muško djete zaljubljeno u svoju majku. Međutim on je postavio i poktrenuo niz pitanja iz oblasti normalne i abnormalne psihologije. iako fiziološki akt. u kome se nalaze jake seksualne želje. Jung je pored pojma osobnog nesvjesnog uveo i pojam kolektivno nesvjesnog. i SUPER EGO-svijest. Prema njemu to znači prvu životnu traumu. u suštini dvostruku traumu: traumu uslijed straha i traumu uslijed odvajanja od majke. Super Ego ili Nad Ja razvija se kada djete u svojim ranijim kontaktima sa okolinim svijetom inkorporiše u sebe roditeljski ideal. najintenzivniju. pošli su svojim putem. Cjelokupan život se organizuje oko “Ega” ili svjesnog i nesvjesnog ili libida. 5 . Rezultat Frojdovih proučavanja psihologije bilo je novo shvatanje u organizaciji ljudske psihe. Adler tvorac takozvane individualne psihologije. EGO. Frojd u svom učenju nije uzimao u obzir socijalne faktore i to je jedna od najvećih njegovih grešaka. Međutim potisnute želje ne prestaju da budu aktivne. uslovljava ogroman stres koji može biti bezkrajni izvor emocionalnih poremećaja. « ekstrovertan « i « individualizacija «. Najranije zadovoljstvo novorođene bebe je sisanje i to zadovoljstvo Frojd smatra seksualnim. Neoanalitičari i eksperimenalni analitičari pokušali su proučavanjem primitivnih plemena da potvrde ili odbace izvjesna analitička učenja. To shvatanje konstruisano je u tri pojma ID. naglasio je ulogu socijalnih faktora u razvitku psihičkog života i značaj ranih doživljaja. tabue i svesno “JA” reaguje potiskivanjem mnogih manifestacija seksa. volja za moći i želja za kompenzaciom izvjesnih manjih vrijednosti. Borba između libida i “Ega” počinje u periodu odojčeta. da njegova shvatanja nemaju neku naučnu vrijednost (učenje o sudbini). tako. Tvorac je pojmova « introvertan «. i vratio se na neka metafizička učenja. a neke od njih potiskuje i protjeruje iz svijesti. Osnovna zamjerka im je što u tumačenju socijalnih i socijalno psiholoških pojava zanemaruju ekonomske faktore. Autor je pojma “ stil života ”. kao zabrane koje su mu roditelji nametnuli od najranijeg doba. Za mnoge od njih svjesno ”JA” i ne sluti da postoje. Istina djete može i voljeti svog oca i u tom slučaju ono je ambivalentno prema njemu. što označava trag kolektivnih iskustava ljudske vrste koji se naslijeđuju i očituju kroz individualno nesvjesno. usvaja ga kao dio sebe. predstavlja intenzivan šok koji u osobi proizvodi prvobitan strah i obrazuje jednu rezervu straha koja se oslobađa u anksioznim situacijama. Od početka društvo nameče snažne zabrane. Prema njemu nije dominantan seksualni nagon već nagom za vladanjem. djete ima neprijateljski stav prema svom ocu (Edipov kompleks). Čitava ta situacija sa snažnim ljubavnim izlivima i ljubomorom.najpoznatiji Frojdovi učenici Jung i Adler. Oto Rank o porijeklu neuroza postavlja teoriju prema kojoj sve neurotske teškoče potiču od traume rođenja. Po njemu rođenje. Ljudska bića od rođenja uče da je sve ono što je u vezi sa seksualnim životom sramno. što označava karakterističan način pojedinca u izražavanju svoje ličnosti i u postizanju svojih ciljeva. On je unio daleko više mistike. ono ga i voli i mrzi.

Pavlov osnivać teorije o uslovnim refleksima. a očuva samo indiferentna draž. davanje hrane psu (adekvatna draž) uz ponavljani zvuk zvonceta (indiferentna draž) poslije više puta obavljenog eksperimenta može usloviti dobijanje istog odgovora (digestivna reakcija) i kada se kasnije samo pojavljuje zvuk zvonceta bez prinošenja hrane. Za sve moderne pravce u psihologiji je karakteristično naglašavanje socijalnih faktora u razvoju i formiranju psihičkog života. 6 . Horni stavlja u prvi plan važnost interpersonalnih odnosa. Ona se ne slaže sa učenjem da samo iskustva iz djetinjstva stvaraju uslove za neuroze odraslih. Lazarik je služeči se određenim testovima pokušao utvrditi sa kojim su se roditeljem ispitanici pretežno identifikovali. sadašnjost i poslijedice. dok su normalni oni koji su imali identifikaciju sa roditeljem istog spola. koje kasnije omogučavaju da se dobije isti odgovor i kada se odbaci primjena adekvatne draži. Šandor Ferenc je isticao da je jedan od osnovnih problema bolesnika bio taj što su oni uvijek bili bez ljubavi.Rank smatra da seksualni akt predstavlja pokušaj simboličnog sjedinjenja sa majkom. On je prvi shvatio da treba izmjeniti Frojdovu terapijsku tehniku i da u prvi plan treba staviti volju pacijenta. Kerin Horni u interpretaciji neuroza uzima u obzir i socijalne faktore. Za nju sukob između želja i socijalnih zahtjeva predstavlja osnovni izvor za nastanak neuroze. On je utvrdio da su ispitanici koji su se identifikovali sa roditeljem suprotnog spola postaju psihijatrijski slučajevi. Suština Pavlovljevih shvatanja leži u tome da se koriste adekvatne draži koje stvaraju urođene. pa samim tim i mnogi psihopatološki poremećaji. ipak je neshvatljivo da se jednim istim neurološko-fiziološkim mehanizmom (Ekscitacijainhibicija) mogu objasniti raznovrsna psihička zbivanja u kompleksnoj čovjekovoj ličnosti. upravo faktor “ kulturu ”. Ali pored mnogih novijih shvatanja naslijednika Pavlovljeve škole o postojanju polimorfnih socijalnih uslovnih refleksa. On je insistirao da analitičar treba da unese emocionalne elemente i stvori takav odnos sa pacijentom da mu pacijent može priznati svoje nedostatke. uhodanih tokom razvoja jedne individue. bezuslovne odgovore (reflekse) i da se uz ponovljenu primjenu adekvatnih draži (svjetlosnih ili zvučnih) u nervnom sistemu formiraju privremene socijalne veze. Tako npr. Princip dominacije i inhibicije su tvorevine uslovljene fiziološkim elementima a to čini osnovu za formiranje specijalne škole “ Refleksološka škola ”.

Korisna je jer se njom identifikuju pojave koje se kasnije sistematski i eksperimentalno ispituju). Karakteristike metodologije u određenoj nauci zavise od problema. sistematska eksperimentalna introspekcija (ispitivanje složenih psihičkih procesa.METODE U PSIHOLOGIJI Metodologija predstavlja dio nauke koja se bavi načinima. tj.introspekcija (samoopažanje. riječi). sve sa ciljem dobijanja novih naučnih saznanja. organizacijom i procesima istraživanja. Njome su otkriveni čulni kvaliteti. 7 . Inače. vrstama. odnosno. pri čemu je ispitanik u potpunosti usmjeren na vlastite psihičke procese). 1.on istovremeno i posmatra i doživljava. EKSTROSPEKCIJA Ekstrospekcijom (vanjskim posmatranjem) zaključujemo o psihičkim procesima i zbivanjima druge osobe na osnovu podražaja i reakcije. zatim postoji mogućnost pojave otpora u saopštavanju svojih doživljaja. predstavlja posmatranje i saopštavanje o doživljajima u trenu dok se događaju u nama ili neposredno nakon toga. unutrašnje opažanje) . događaji. na djecu. svjesnih psihičkih procesa i ponašanja. prosto prigodno posmatranje (posmatramo pojavu koju nismo izazvali. niti očekivali. Subjekt tokom introspekcije ima dvostruku ulogu. Njome se ispitivaju zakonitosti psihičkih procesa. te sklonost dotjerivanju i nemogućnost provjere iskaza. situacije. mnogo o procesu asocijacije i rješavanju problema. 2. faktori opažanja. osobe.ekstrospekcija ( vanjsko opažanje) INTROSPEKCIJA Metoda samoopažanja (introspicio – gledam unutra). bez priprema osoba iznosi istraživaću doživljaje kroz predstave. Nedostatak ove metode je sto se zapravo ne može primjeniti na čitavo područje psihologije (npr. Prema tome se najčesće kombinuje sa drugim metodama i tehnikama. Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka: . te za njihovo predviđanje. u prirodnim uslovima (utisci koji su na nas ostavili neka djela. predmeta i ciljeva istraživanja u okviru te nauke. Oblici ekstrospekcije su: posmatranje u užem smislu (registrovanje reakcija i ponašanja organizma u datoj situaciji). odnosno za naučno objašnjenje neke pojave. introspekcija se može odvijati na razne načine: 1. tumačenje snova i slicno. receptori. impresija (ispitivanje čulnih utisaka). 3. 2.) . mentalno zaostale osobe i sl. povezanih sa psihofiziološkim procesima u organizmu. šta nam je zapravo u svijesti dok mislimo.

Ovo omogućava detaljnije ulaženje u prirodu pojave. . 4. TEHNIKE U PSIHOLOGIJI Pod psihološkim tehnikama podrazumijevamo sve postupke koji se koriste za prikupljanje potrebnih podataka i njihovu obradu. . sistematsko prigodno posmatranje .sociometrijski postupak. kontrolisanje uslova pod kojim ce se odvijati. elektrodama.skala procjena. .radna proba. plan. kvantitativno izraženi. tehnike istraživanja u psihologiji dijelimo na: .unaprijed znamo predmet i cilj. eksperimentalno posmatranje . registrovanje svega značajnog za željenu pojavu. aparatima za slikanje.3. analiza proizvoda djelatvosti .intervju. . dobijeni podaci su trajni.analiziramo rezultate zadataka koje smo zadali ispitanicima da urade.instrumentima za mjerenje vremena. za mjerenje intenziteta draži.nezavisna ili eksperimentalna varijabla (mogući utjecaji na zavisnu varijablu).tehnike obrade i prikazivanja podataka TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA Među mnogobrojnim tehnikama prikupljanja podataka najčešće se koriste: -eksperiment. . INTERVJU 8 . 5.najviši stepen sistematskog i planskog posmatranja.analiza sadržaja.testovi. . EKSPERIMENT Eksperiment ili pokus predstavlja namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja.proučavanje dokumenacije. registrovanje ponašanja različitim aparatima . otkriva od čega zavisi javljanje i šta uzrokuje neku pojavu.vođenje dnevnika i dosjea (historija slučaja). ali su posredni pa ih je teško tumačiti.tehnike prikupljanja podataka . objektivni. 6. .zavisna ili kriterijska varijabla (ono što se želi ispitati). Prema zadatku i cilju. U svakom eksperimentu postoje dvije varijable i to: .upitnik. kamerama. . .anketa: . .

Struktirurani intervju vodi se uz unaprijed precizno definisana pitanja. koji uglavnom ima 2 značenja: . Prednosti: ispitivanje se može.upitnik ili test ličnosti kojim ispitujemo jednu ili vise osobina ličnosti (npr. Nedostaci: neanonimnost ispitanika (vezano za iskrenost). dob.) . Polustrukturirani intervju zadržava donekle prirodnu i nenamještenu atmosferu. Neki ga definišu i kao „profesionalnim ciljem usmjeren razgovor”. polustrukturirani i strukturirani intervju. kako bi se stvorio cjelovit sud o ispitaniku. Vođenje je vrlo fleksibilno i ispitivač će se ubacivati u razgovor samo kad on skrene sa željene teme ili kad želi razgovor usmjeriti na probleme o kojima nije bilo govora. stav prema temi o kojoj razgovara). optimizam. Uglavnom služi kao dopuna podacima koji su prikupljeni uz pomoć drugih tehnika. Na taj način daje se mogućnost informantu da slobodnije iznese svoje viđenje problema.anketni upitnik / list koji služi za prikupljanje podataka kao što su npr. Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol. te ako je neophodno. ali i ne mora sprovesti anonimno. ispitivanje javnog stanja i sl. da li ispitanici znaju odgovoriti na pitanja koja im se postavljaju i da li to uopće žele. Npr. zagarantirati im anonimnost. trajanje primjene. ANKETA Kada se upitnik. neekonomičnost ukoliko se radi o vise ispitanika. Prednost: mogu se dobiti podaci koji nisu dostupni slozenijim tehnikama.sa ciljem da bi se saznalo nešto novo o stavovima.ne mora biti motiviran za razgovor. Za polustrukturirani intervju ispitivač ima osnovne natuknice u kojima su naznačene osnovne teme o kojima će se voditi razgovor. uvodna pitanja.pesimizam i sl. govorimo zapravo o anketiranju. intervju ili skale procjene koriste na izabranom i reprezentativnom uzorku neke populacije. držanje. i intervjuiranome . 9 . To su pitanja na koja se ne može odgovoriti sa "da" i "ne".Intervju je neusiljen i elastičan razgovor sa ispitanikom u „četiri oka”. opći podaci o pojedincu. istraživač razgovara s učenicima za vrijeme odmora i saznaje niz informacija koje daju odgovore na istraživačka pitanja ili učitelj u razgovoru s roditeljem saznaje o reagiranju djeteta na određene aktivnosti u školi vezane za primjenu novog didaktičkog modela. ubjeđenjima ili motivima ove populacije kojoj uzorak pripada. UPITNIK Upitnik možemo definisati kao niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa. ali je ipak sam intervju vođen od strane istraživača. Nedostaci: mogućnost ispitanika da kontroliše svoje odgovore. može obuhvatiti više ispitanika i obrada odgovora se može standarizovati. U pravilu se sprovodi prema unaprijed sastavljenom planu pitanja. može se bojati sudjelovanja u razgovoru. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno.) Naročito su važni redoslijed pitanja. način govora. Nestrukturirani intervju često nastaje spontano i slučajno. Postoje tri vrste intervjua: nestrukturirani.

vrijednost zapažanja je samo individualna.kontroverzan . unutar grupnih odnosa i stupnja kohezivnosti ili integriranosti grupe. Prednost: skupljanje podataka o situacijama koje se dešavaju prirodno. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. VOĐENJE DNEVNIKA I DOSJEA Vođenje dnevnika ili dosjea je ustvari registriranje ponašanja kroz duži vremenski period. Nedostaci: dugotrajnost. svog ili tuđeg. Na osnovu dobijenih rezultata možemo utvrditi kakvi su odnosi u grupi. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skala procjene koja ima pet stupnjeva. U odnosu na socijalni status pojedinac moze biti: . prosta i kratka. Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK Sociometrijski postupak možemo definisati kao utvrđivanje homogenosti skupine i statusa pojedinca u njoj. kategorijama i grafički. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. Numeričke skale koje se 10 . uspoređivanja neopravdana. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Procjene se mogu označavati brojevima.odbačen . Nedostaci: opasnost od nekritične primjene. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. Prednosti i nedostaci su slični onima koji su navedeni uz opis tehnike upitnika. SKALA PROCJENE Skala procjena ili skaliranje je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava.zanemaren Prednosti: jednostavnost i velike mogućnosti otkrivanja unutargrupnih odnosa i odnosa među pojedincima. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces.Anketna pitanja moraju biti jasna i nedvosmislena. što se može prikazati pomoću sociograma. određena i konkretna.popularan . npr. mjerenje stavova. odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. bez istraživačke intervencije.

TESTOVI Z. a u skladu sa unaprijed utvrđenim pravilima”. RADNA PROBA U radnoj probi zadatak pojedinca je obaviti određeni posao ili manifestirati neku vještinu. odnosno koliko je ovladao određenom osobinom . Može se doći do podataka koji se ne daju direktno. Prednost: poruka se može čitati „između redova”. Nedostatak: nesigurnost prognoze. Analizi se najprije podvrgava sadržaj poruke. a na osnovu sadržaja i drugih karakteristika poruke zaljučuje se o osobinama tvorca poruke. ANALIZA SADRŽAJA Analiza sadržaja je postupak za „klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka u najširem smislu riječi.kolike i kakve su njegove specifične sposobnosti na osnovu kojih ce se tek osposobljavati za određeni posao ili manifestiranje vještine Radna proba je pogodna tehnika za dijagnosticiranje momentalne spreme kandidata za obnavljanje određene radnje.koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. Prednost: jednostavnost.koliko je ispitanik za određni posao osposobljen. te se na osnovu rezultata zaključuje: . a onda s učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji”. PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE Dokumenti koji se najčešće proučavaju u nastavničkom i odgajateljskom radu su školska svjedočanstva i pisane „karakteristike” o osobinama ličnosti i ponašanju učenika. Nedostatak: nepouzdanost i netačnost podataka koji se u dokumentu nalaze. Prednosti: ne mora se direktno kontaktirati sa ispitanikom. prema njihovim sadržajnim i formalnim karakteristikama. U različitim prilikama proučavaju se i dnevnici pisma i bilješke koje su ispitanici načinili. Nedostatak: opsežnost posla kada se želi provesti tačna i sigurna analiza. 11 . dokumenti se mogu upotrijebiti i mnogo vremena nakon njihovog nastanka. Bujas definiše test kao „standardizovani postupak pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost. kao i o osobinama poblike kojoj je poruka namjenjena. tj.

. psihomotorne sposobnosti (izvođenje brzih.utvrđuje se nivo znanja.mjere ne rezultat učenja. Mjere se testovima poput Cattelovih. ne mogu se postavljati podpitanja za emocionalno slabe i nedovoljno snalažljive ispitanike. Najstabilnije karakteristike su osobine ili crte ličnosti. već preduslove za učenje sposobnosti zbog kojih se ljudi razlikuju u uspjehu u različitim i u istim aktivnostima. KONCEPTI PSIHIČKOG APARATA PO SIGMUNDU FREUDU TOPOGRAFSKI MODEL 12 . njihovo razumijevanje i sposobnost njihove primjene. objektivni su i ekonomični u primjeni. One potiču iz naslijednih i socijalnih faktora kao i aktivnosti samog pojedinca. Važno je ispitati poznavanje osnovnih pojmova i pravila. koji određuju njenu strukturu. Ajzenkovih. spretnih. Testovi mjere: senzorne sposobnosti (sposobnosti ovisne od anatomskih karakteristika). stečenih učenjem i vježbanjem. istovremeno.) Sa obzirom na predmet mjerenja razlikujemo: . Prednosti su sto ispitanici odgovaraju na ista pitanja. što među ostalim znači da poznajemo njihove mjerne karakteristike (valjanost. pouzdanost. Belovog inventara i sl. objektivnost i dr.Za razliku od većine tehnika prikupljanja podataka. te mentalne sposobnosti (najviše inteligencije) . Prednost: omogućuju mjerenje postignutih znanja. testovi su pravi mjerni instrumenti.Testove znanja . isključena subjektivnost ispitivača. navika i vještina. može se provjeriti znanje iz cijelog gradiva. ispitivanje brže i racionalnije. ocjene su objektivnije.Testove sposobnosti .Testove ličnosti . međusobno povezanih pokreta). prisutne kod svih ljudi u većem ili manjem pomjeru.njima ispitujemo pojedine aspekte ličnosti. . Nedostaci: ispituju se uglavnom statična znanja.

sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše 2. a to su kao prvo instinkti ili nagoni. vremenu i prostoru. nalazi se u nesvjesnom. neurotskom simptomu. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost. doživljaji. sve ono naslijeđeno. misli. umjetničkom djelu. jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. ono što je u datom trenutku u središtu naše pozornosti. težnji i osjećaja kojih ne možemo postati svjesni u običnim okolnostima. prema strukturnom modelu sastoji od: 1. oni traže trenutačno pražnjenje (ispunjenje) s namjerom održati napetost što je moguće manjom. a čine ga sve želje. supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. STRUKTURNI MODEL Psihički aparat se. analizom snova i simbola. roditeljima. Možemo reći da svjesnost određuje ono što se u realnosti zbiva. a očituje se u snovima i psihijatrijskim simptomima. Freud je vjerovao da svatka osoba posjeduje određenu psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. uspomene. mržnja prema braći i sestrama. koji su potisnuti iz svijesti. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca. jer su povezani sa svjesnim i nesvjesnim. To je tumačio zakonom o očuvanju energije. nesvjesno znanje i informacije koje imamo. tj. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez Ida. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. automatske reakcije. Predsvjesno su sadržaji kojih se ipak možemo dosjetiti. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom zato jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. ali ih ne možemo verbalizirati. Potisnuti sadržaji izražavaju se simbolički u snovima. ID (ono) je urođena komponenta ličnosti. drugima. ili hipnozom. koja uključuje distribuciju. ili ekonomičnošću. iskustva koja imamo.Nesvjesno je temeljni pojam. Svjesno čine opažanja uvjetovana djelovanjem podražaja izvana. Najčešće svjesnost određujemo prema stupnju budnosti i sposobnosti orijentacije prema sebi. Tako nesvjesno brani ličnost od krivnje i kazne. Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode. Sva psihička energija dolazi iz ida. prema tzv. ali možemo psihoanalizom (primjenjujući tehniku slobodnih asocijacija). propustima. Svjesnost se sastoji od onoga što smo toga trenutka svjesni. i dovesti ih u svjesno. sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest. omaškama. Te misli. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama i normama ponašanja. pri čemu je on sakriven i maskiran. U nesvjesnom se nalaze: 1. ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene 3. 13 . "stupnju testiranja realiteta". transformaciju i utrošak emocionalne energije. Nesvjesno se sastoji od onih iskustava.

Id je središte svega animalnog. Raspolaže kognitivnim kapacitetima. je li to u skladu s normama ili ne. Freud u superegu razlikuje 2 strukture Ego-ideal . nego se razvija socijalizacijom. Funkcionira po principu idealnosti i straha. ali ne funkcionira bez ida. Ego je raspoređen u sve tri strukture. MEHANIZMI ODBRANE Mehanizmi odbrane su tehnike kojima se Ego služi za odbranu od nagona (tj. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Oni su nesvjesni psihički procesi koji ublažavaju anksioznost i eliminišu konflikt. On ne priznaje nikakve zakone. Seksualni i agresivni nagon. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost Superego je nasljednik edipskog kompleksa. eros i thanatos. a kad dođe do realizacije nastupa opuštanje. Id sadrži potisnute ideje i afekte.razvija se pod utjecajem kazni.razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. uzor. Ego-ideal je način kako se ponašanjem može zadovoljiti autoritet. a što loše u postupanju ličnosti. Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljive tenzije afekata. EGO – Prisutan je kod odraslog čovjeka. što znači da se prvo osjeća napetost. pravila. a idealu zbog ljubavi. ograničenja. stalno uz usporedbu sa Ja-idealom (svojim vlastitim). dok superega najviše ima u svjesnoj. Ego se podčinjava superegu zbog straha od kazne. nema osjećaje. ne želi biti sputan. usmjerio. On je moralni čuvar ličnosti. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost. Energiju crpi iz tjelesnih procesa. funkcija ideala (osjećaj manje vrijednosti). Savjest . ali ga najviše ima u predsvjesnoj. sadrži samo libido (psihička energija koja teži ugodi. On je iracionalan. zabrana ili iz straha. da bi ga ograničio. Nije urođen. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. životinjskog. Id je slijep i gluh i ne boji se. Freud kaže da je Ego tu da bi kontrolirao id. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. ne poznaje nikakve zabrane. On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku. želja) ili destrudo. prema kojem se nastoji oblikovati. odgađa je. Sposoban je na promjenu. Psihička energija ida teži za ugodom. Njegove funkcije su: savjest (osjećaj krivnje). Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro. Sadrži potisnute ideje i afekte. narcističan i impulzivan. samopromatranje. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. koji su suprotni zabranama i normama ponašanja. razlikuje realnost i fikciju. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti. SUPER-EGO (nad Ja) je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. tj. Osnovni cilj im je narcistička 14 . a postizanje te ugode odvija se po načelu nagonske ugode. libido i destrudo. a energiju crpi iz tjelesnih procesa (refleksi). U njemu je najprisutniji libido (nagon). neograničenog.

zaštita, izbjeći svaku vrstu nezadovoljstva, libido okrenuti ka Egu; i za adaptaciju na vanjski svijet. Mehanizme odbrane moguće je podijeliti na: Zrele Nezerele Kriterij za ovu podjelu mehanizama odbrane je ocjena realiteta, tj. da li je realnost pri njihovoj primjeni iskrivljena. Nezreli mehanizmi odbrane: potiskivanje, poricanje, acting aut, projekcija, reakciona formacija, konverzija, disocijacija, racionalizacija, kompenzacija, identifikacija, regresija. Zreli mehanizmi odbrane: altruizam, humor, sublimacija, anticipacija. Ego normalne ličnosti se veoma uspješno bori sa zahtjevima Id-a i Super-ega, ali u slučaju kada strah stupi na scenu Ego osjeća potrebu da se odbrani od tih nasrtaja koji mu prijete kako vanjskih, tako i unutrašnjih. U svrhu svoje odbrane Ego koristi razne metode.Bitna funkcija psihičkog aparata sastoji se u ponovnom uspostavljanju ravnoteže poslije poremećaja koji je nastao pod utiecajem vanjskih impulsa i stresora. To se postiže, najprije, rasterećenjem napetosti koja je stvorena, a kasnije njenim "potiskivanjem". Kad god ne uspije održavanje ravnoteže, stvara se stanje opasnosti. Previše visoka napetost predstavlja najjednostavniji oblik stanja opasnosti. Tri su tipa Ego-anksioznosti: realna, neurotična i moralna. Anksioznost se rješava korištenjem mehanizama odbrane: nesvjesno ili distorzijom realiteta. Prema Vaillantu Razlikujemo: -najprimitivnije odbrane (psihotične odbrane - halucinatorna projekcija, psihotično poricanje, iskrivljavanje). Česte su u snovima i projekcijama, i u djece do pete godine;. -narcističke odbrane (nijekanje, primitivna idealizacija, projekcija, projektivna identifikacija, cijepanje, izvrtanje); -nezrele odbrane (acting out, identifikacija, introjekcija, projekcija, regresija, pasivno agresivno ponašanje, somatizacija, shizoidne fantazije, blok, hipohondrija); -zrele ili zdrave odbrane (altruizam, anticipacija, asketizam, sublimacija, humor, supresija),

-neurotske odbrane (disocijacija, izolacija, potiskivanje, premještanje, pomak, kontrola, inhibicija, intelektualizacija, racionalizacija, reaktivna formacija, seksualizacija, eksternalizacija). Konflikt među dijelovima psihičkog aparata (Ida i Super-ega) ili konflikt njih i društva, stvara stres i tjeskobu. Uključujući mehanizme odbrane ego nastoji

15

neutralizirati nastalu tjeskobu. nesvjesnima.

Ego nastoji i konflikte i anksioznost ostaviti

Kada ego koristi mehanizme obrane? 1. kada je potrebno držati emocije unutar tolerantnih granica tokom iznenadnih promjena u emocionalnom životu (npr. gubitak voljene osobe); 2. kada se ponovno uspostavlja fiziološka homeostaza odgađanjem ili preusmjeravanjem naglo pojačanih bioloških poriva, kao u adolescenciji kad su izraženije seksualna pozornost i agresivnost; 3. kada je potreban predah tokom krupnih promjena u životu koje ne mogu odmah biti integrirane, kao u pubertetu, poslije opsežnih operacija, u napredovanju na poslu; 4. kada se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima s važnim osobama, bilo živima ili umrlima. Ego pokušava gratificirati koliko je god moguće više nagona Ida bez ugrožavanja od kažnjavanja bilo Super-ega, bilo društva. Ukoliko nije svjestan takvih želja, čovjek ne može prema njima izravno djelovati. Odbrane ga štite od kazne zbog kršenja društvenih pravila. Također ga štite od osjećaja tjeskobe i krivice koji se javljaju zbog želje da se prekrše pravila koja donose roditelji i društvo. Da bi bili djelotvorni, mehanizmi odbrane moraju ostati nesvjesni. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Fiksacije osobe određuju koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuju koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj Ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki Ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu. Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i odbrane od konflikta. Psihijatrijske simptome možemo promatrati kao neuspješne odbrane. Kad su simptomi istodobno i odbrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije Super-ega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarna dobit).

Najčešći mehanizmi odbrane su: Potiskivanje je najčešći mehaniza, odbrane i sliči na zaboravljanje. Ovaj nevoljno nastali mehanizam potskuje sve naprijatne misli i impulse u nesvjesno i na taj način ublažava anksioznost i eliminiše konflikte. Odvija se bez uticaja naše volje i zbiva se u našem nesvjesnom. Dešava se tokom cijelog našeg života. Što je Super-ego strožiji potiskivanje je masivnije. Potiskivanje je odgovorno za greške u pamćenju i
16

lapsuse u govoru. Potiskivanje je karakteristično za histeriju, premda se često javlja i u drugim psihoneurotskim i psihičkim poremećajima. Za potiskivanje je bitno da se nepoželjni instiktivni zahtjevi odstrane i drže izvan dosega svjesnoga. Potiskivanje je izraženo u djetinjstvu. Zbog toga mi zaboravljamo mnoge događaje iz djetinjstva. Kada Ja ne može dobro potisnuti određeni događaj ili osjećanje, potisnuti sadržaj pređe u predsvjesno i osoba svijesno postaje uznemirena, nesigurna, osjetljiva i često stvara simptom neurotskog poremećaja. Ovaj mehanizam odbrane čuva neprijatne sadržaje doživljenog van svjesnog i spriječava pojedinca da prepozna svoje vlastite misli ili osjećanja. Pr. Student odlazi na odmor s brigom da bi mogao pasti godinu, ali ne želi razmišljati o tome da ne pokvari odmor Racionalizacija - je primjena intelektualnih i logičkih argumenata, kao izgovor za izbjegavanje anksioznog iskustva. To je mehanizam odbrane koji se često koristi u svakodnevnom životu. Racionalizaciom pokušavamo objasniti ponašanja koja nisu etički ispravna, “skida se” krivnja, izmišljanje nepravih razloga koji mogu zamijeniti prave razloge za neuspjeh, grešku, krivu procjenu, kako bi se prikrili pravi uzroci i razlozi. Npr. Kašnjenje na posao ili sastanak. “Kiselo grožđe” Pr. ljudi koji ne uspiju upisati željeni studij, pa tada omalovažavaju profesiju koju su prvobitno željeli (Svi su glumci cirkusanti, medicina je za štrebere). “Slatki limun” Pr. pojedinac hvali upravo ono što je bio prisiljen izabrati, pa npr. tvrdi da je studij koji je upisao za njega «baš ono pravo». Identifikacija - je nesvjesna potreba da osoba oponaša neki model iz okoline. To je jedan od najvažnijih mahanizama u razvoju ličnosti (psihoseksualni identitet). Identifikacija osobi omogućuje da se lakše nosi sa svojim neuspjehom, tako da se poistovjeti sa uspješnom osobom; različitog intenziteta i vremena trajanja. Osoba se može identifikovati i sa grupom. Ova identifikacija može imati pozitivne i negativne efekte za osobu. Pozitivni efekti su kada grupa pomaže pojedincu u zrelijem ponašanju nudeći sticanje osjećaja sigurnosti. Negativni učinci se viđaju kada se djeca identificiraju sa asocijalnom osobom ili grupom. U nekim situacijama osoba sa slabim Egom, koji ne može da izdrži navalu straha, može se identifikovati sa mučitelem, agresorom (zarobljenički, logori, otmice). Pr. Dječak se divi svome ocu, pa očev uspjeh dioživljava kao svoj. Pr. Tragedija koja se dogodila prijatelju doživljavamo kao svoju.

Regresija prestavlje vraćanje na ranije obrasce ponašanja i reagovanja, koji ne odgovaraju aktuelnoj dobi osobe. To je vraćanje unazad. Ovaj mehanizam se sreće u vrijeme spavanja i kada smo somatski bolesni. (sjetimo se poslijednje prehlade) i počinjemo se ponašati bebasto. Zbog nerealiziranjih libidnih ciljeva osoba se vraća u ranije faze razvoja (u dječjoj dobi: trauma - mokrenje u krevet)
17

što ne možemo prihvatiti kao svoje proiciramo na druge. ali se susreće i u drugim psihoneurozama. Najčešće se proiciraju u drugog osjećaji koje vlastiti Super-ego ne odobrava. Tako bolesnici koji su bolesni od najtežih bolesti ne poriču da su bolesni.omogućava osobi da negativne emocije pretvori u njihovu suprotnost. pretjerano pokazivanje zabrinutosti za dijete može maskirati majčino potisnuto neprijateljstvo prema njemu. Reaktivna formacija . on kreativno usmjerava napore svoga Ja i putem ovog mehanizma odbrane postaje čisto. lakšoj bolesti. Roditelji djeteta koje boluje od leukemije negiraju dg i liječnike smatraju nesposobnima. pojedinac prilikom susreta pokazuje istaknutu ljubaznost da bi sakrio antipatiju ili neugodu. Kao obrana. Udaranje predmeta za koji smo zapeli. Osoba svoja osjećanja. Reaktivna formacije jest obrana koja je karakteristična za opsesivnokompulzivnu psihoneurozu. Pr. ona se može odraziti kao sastavni dio karaktera. ali su uvjereni da se radi o nekoj drugoj. Reaktivna formacija (preobražaj u suprotno) jedna je od bazičnih ego-obrana koja osnažuje jedinku da očituje neprihvatljive impulse pretvarajući ih u sasvim suprotne oblike. Vlastite želje i ideje pripisuju se drugoj osobi (ti uvijek želiš biti bolja od drugih) Negacija opažaji ne dolaze u svijesno u svom izvornom obliku. koji zapošljava nesvjesni dio Ega. Projekcija iskrivljuje stvarnost i remeti dobre interpersonalne odnose. omogućava da zauzmemo stav potpuno suprotan od naših želja. tako da se opažaji nalaze u svijesnome. Čim se neki nepoželjni opažaj ili misao približi svijesti ili uđe u nju odmah se negira. pomak dopušta simboličnu reprezentaciju izvornih ideja ili objekata s drugom idejom ili objektom koji je slabije investiran i koji izaziva manje boli. želje. kroz koji se unutrašnji impulsi i osjećaji koji su neprihvatljivi ličnosti pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svijest kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. ali se projekcija često javlja i pri normalnim stanjima te kod neuroza. ali okrenuti u svoju suprotnost. Pr. Ovaj mehanizam karakterističan je za psihotična stanja. Da bi dijete izbjeglo prijekore okoline. odnosno razvoja ega. Projekcije koje nisu odraz psihopatologije su želje roditelja da djeca izaberu određeno zanimanje. bacanje reketa nakon neuspjelog poena u tenisu) Projekcija je obrambeni mehanizam. već u obliku negativa. Reaktivna formacija je koristan mehanizam odbrane u procesu socijalizacije djeteta. U slučajevima kada se ova obrana veoma mnogo rabi na ranom stupnju psihoseksualnog razvoja. ato su najčešće agresivni osjećaji (on mene mrzi).uredno. 18 . Pr. koje dobrim dijelom proistiće iz potrebe da ono što u nama ne valja. porive pripisuje drugim osobama ili prilikama u okolini.Pr. fantazije. osbito dragih osoba. Ogovaranje je također projekcija. uvjeravaju sebe da će dijete ozdraviti Pomak se odnosi na pomicanje ili premještanje osjećaja ili kateksa (investicija) poriva od jednog objekta na drugi koji se razlikuje od izvornog u nekom obliku ili kvaliteti.

Pr. procjenu. Kroz introjekciju je izbjegnuta bolna svijest o odvajanju ili o prijetnji gubitka koju subjekt pretpostavlja. Ovaj obrambeni mehanizam čest je kod male djece. fantazija zamjenuju sa drugim ciljem. osoba se služi teorijskim. u medicini u agresivne dijagnostičke i terapijske metode (hirug).negativna energija nastala zbog neke nepovoljne situacije se preusmjerava u područje uspjeha Pr. Korištenje fraza proći će i ne obraćaj pažnju na svaku sitnicu mogu žnačiti negiranje značenja simptoma. dijete može okrenuti glavu od neke osobe i tako negirati njeno prisustvo. poezija. Žena koja ne može imati vlastito dijete. znanstvenim objašnjenjima kako bi ponudila nepravi razlog za svoju ponašanje. Razumljivo je da upotreba tog mehanizma može varirati i on je uvijek u odnosu prema afektu koji je udružen s idejom ili događajem. igra bazičnu ulogu u ranom razvoju Ega. Energija iz libida . ustvari odbranu od straha uzrokovanog nesvjesnim konfliktima. Introjekcija služi kao obrana kada se upotrebljava u odstranjivanju ili brisanju razlika između subjekta i objekta. Poricanje je relativno čest mehanizam odbrane koji se i u normalnom i u patološkom stanju ljudi. nije to rat poćeo to su samo incidenti i neke barabe. Obrazloženje invaliditeta pacijenta kroz nuđenje “medicinskih razloga” za skrivanje propusta Izolacija je obrambeni mehanizam posebno karakterističan za opsesivnokompulzivu psihoneurozu u kojoj su elementi što pripadaju jedan drugome odvojeni i tako se posebno doživljavaju. koje se sjećamo od afekta koji joj je pripadao i koji je potisnut. sport) Kompenzacija .Intelektualizacija . agresivnih poriva. pri čemu ova zamjena nije u konfliktu sa sistemom vrijednosti te osobe.objašnjenja složenija nego u racionalizaciji. posvaja tuđe Fantazija .emocionalni nagon na razini mašte “budno snivanje” preopterećenje energijom se prazni kroz fantazije i čuva ego od sloma. Npr. bez svjesne spoznaje o izvorinim elementima samog konflikta i o njegovom porijeklu. Ova zamjena se vrši posredstvom Ega. Agresivne porive osoba može prevesti u socijalno prihvatljive načine aktivnosti (borilački sportovi. “Acting out" je ponašanje koje se pripisuje pražnjenju ili gratifikaciji nekih oblika nesvjesnih konflikata kroz akciju. Izolacija kao obrambeni mehanizam pripisuje se procesu cijepanja i odvajanja ideje. Sublimacija je zdrav mehanizam odbrane pomoću kojeg se ciljevi infantilnih žalja. Beba može poricati stvarnost i zaspati da bi se udaljila od vanjskih podražaja. Antisocijalno ponašanje kod subjekta.neostvarena seksualna želja se preusmjerava u umjetničku ekspresiju (slikarstvo. 19 . Proces introjekcije u kojem su kvalitete voljenog objekta internalizirane i postaju dio vlastitog Ega. Odrasli također koriste ovaj mehanizam odbrane (neće se to nama dogoditi.

Disocijacija predstavlja mehanizam odbrane gdje dolazi do drastične promjene identiteta ličnosti kao zaštite konflikta.u situacijama kada ego ulazi u opasnosti zbog vanjskih ili unutarnjih pritisaka: kriza se promatra iz nove perspektive (student pred ispit). OSJEĆAJI . Primjeri disocijacije su: psihogeno nastali poremećaji. To su korisni mehanizmi – čuvaju zdravi dio ličnosti. Konverzija je mehanizam odbrane gdje se nesvjesni konflikti ispoljavaju kao simbolične spoljne manifestacije raznih somatskih ili duševnih poremećaja. mjesečarstvo. laik ima ovakvu predstavu o opažanju nekog predmeta: kao kod neke male fotografske komore zraci svjetla prodiru u oko i bacaju na retinu obrnutu sliku predmeta. Ispoljava se kod konverzivnih neuroza. nekompetencije. Od retine idu nadražaji i slika se prenosi putem 20 .OPAŽANJE Na osnovu izvjesnih školskih znanja. Svrha obrana: zaštita ega od neugode. depresije.Humor . Psihičke bolesti se javljaju kad obrane zakažu. amnezija višestruke ličnosti.

zraci posebne konstalacije i boje prodiru u oko i nadražuju određene ćelije retine kao i ganglijske ćelije u zatiljačnom režnju. Da bi se saznale te uzajamne veze i zakonitosti. koji su prijemnici svih nadražaja iz spoljnjeg svijeta. U stvari. odražavaju se sasvim druge kombinacije nadražaja. Međutim odnosi su u stvari komplikovaniji: jednom je to đepni sat. U takvim slučajevima može se npr. neposredno i spoljašnje. stvaraju se osjećaji kao poseban psihički fenomen. koji nastaju kao rezultat djelovanja stvari i pojava materijalnog svijeta na čulne organe i sastoje se u odražavanju pojedinih svojstava tih stvari. pipanjem predmeta da oživi njegov pojam i da se taj predmet prepozna.vlakana vidnog živca. Neka prvi put u životu vidimo neki naroćiti oblik sata. opip. ka misli. čulno saznanje odražava predmete i pojave spoljnog svijeta neposredno i ono nas informiše o posebnim svojstvima tih predmeta i pojava. u zatiljačnom režnju. treći put to je veliki zidni sat. Putem čulnih organa mi upoznajemo materijalne stvari oko sebe. Ovo saznanje do koga dolazimo putem čulnih organa je čulno saznanje koje je po svojoj prirodi pojedinačno. ali slika predmeta koja se tu odražava mora da se poveže sa nečim sličnim što smo ranije vidjeli i doživjeli. Ovi procesi odigravaju se u zatiljačnom režnju jer sposobnost prepoznavanja predmeta putem vida propada kod obostranih oštećenja zatiljačnog režnja (optička agnozija). preko percepcije i predstave ka pojmu. to jest uvijek vidimo sat pred sobom. a prilikom opažanja on nadražuje određeni broj ćelija retine. da bi smo mogli da prodremo u suštinu tih pojava. odnosno opaziti sat. vid. drugi put to je mali četvrtasti zlatni satić sa narukvicom. četvrti put to je pješčani sat. npr. 21 . okus). Ovdje se pored raznih kombinacija neposrednih osjećaja. upoznajemo neposredno posebna svojstva tih materijalnih stvari spoljašnjeg svijeta. Osjećaji su najprostiji psihički procesi. a zatim da se putem stvaralačke sinteze usklade sa ranije doživljenim sličnim engranima. Prema tome. ono ne može da riješi uzajamne veze i zakonitosti po kojima se pojave razvijaju. ipak mi doživljavamo uvijek isti opažaj. i u vezi s tim. sata koji stoji pred nama. Da bi nastao opažaj nekog predmeta potrebno je da u mozak stignu osjećaji iz najrazličitijih oblasti čulnih organa (miris. slika se odražava u zatiljačnom režnju i na taj način doživljavamo opažaj nekog predmeta. to jest mora da se poveže sa pojmom sata koji se ranije stvorio u našam mozgu i tada ćemo prepoznati. od neposrednog ka posrednom. U svim ovim prilikama nadražaj nastaje na sasvim drugim mjestima retine. Međutim kod zatiljačnog oštećenja narušen je samo aparat za optičko prepoznavanje predmeta. a koji se sastoji u tome što se vrši prelaz od odraza pojave ka odrazu suštine. Kada djelovanjem draži stvoreni nadražaj putem centripetalnih vlakana dospije do mozga. odigrava istovremeno proces oživljavanja ranijih sličnih tragova ili engrama sjećanja. od pojedinačnog ka opštem. okrugao u niklenoj sjajnoj čauri sa arapskom brojevima. potreban je jedan novi kvalitativni skok . gdje se nalazi centar za vid. da se povežu u jednu cjelinu.skok od osjećaja. ali ono ne može riješiti pitanje o prijeklju ovih ili onih pojava. povezujući u svijesti taj opažaj sa ranijim engramima sata možemo sa sigurnošću reći da je pred nama sat. sluh. dok sam pojam tog predmeta nije nestao. Kao što je rečeno čovjek je putem čula povezan sa svim onim što ga okružuje i osjećaji koje primamo preko čulnih organa su polazna tačka svakog saznanja. Čovjek je u komunikaciji sa spoljnim svijetom preko čulnih organa.

i upoznavši te zakonitosti. osjećaj mirisa pokreće motorne snage organizma da se on približi nekom objektu hrane ili oplođavanja. osjećaje koji potiču iz mišića. Superstruktura ima relativnu samostalnost. a logično saznaje . čulno saznanje je pojedinačno. na primjer percepcije jednog konkretnog sata. i u svojoj djelatnosti samostalno operiše i upoznaje zakonitosti prirode i društva. Na primjer. zglobova i unutrašnjih organa. Anatomsko . tzv viša čula: čulo vida i čulo sluha. na korigovanje i usavršavanje našeg čulnog saznanja (štap uronjen u vodu). otkrivanje suštine stvari i pojava to je logično ili misaono saznanje ili mišljenje koje postoji samo kod čovjeka i bez kojega ne može biti riječi o stvarnom saznanju svijeta. Talamus predstavlja relejnu centralu za senzibilne puteve. tj. posredno i unutrašnje. Senzibilni osjećaji su oni koje u izvjesnom stepenu lokalizujemo svuda po tjelu: djelimo ih u osjećaje površnog i dubokog senzibiliteta. U površni senzibilitet ubrajamo osjećaje dodira. sa svoje strane djeluje i na izmjenu materijelne baze. Skok od čulnog saznanja ka logičnom izvršen je putem apstrakcije na taj način da se od jednog konkretnog predmeta. a još više da se tačno orjetiše prema korisnim ili štetnim uticajima svoje okoline i da na odgovarajući načim mobiliše svoje motorne snage. i da izvrši čitav niz nagonskih radnji. Odavde idu putevi pojedinih čula ka projekcionim poljima u koru velikog mozga. Čulno saznanje je materijalna baza. a zadržali smo ono što je zajedničko i suštinsko i na taj način smo došli do pojma sata uopšte. Prema tome.Ovo otkrivanje sveopšte povezanosti pojava i zakonitosti po kojima se one razvijaju. Osjećaje iz kojih se izgrađuju psihički procesi odražavanja djelimo na senzibilne i senzoričke. došlo do pojma sata uopšte. Čulno saznanje je baza cjelokupnog našeg saznanja i materijal iz koga se izrađuju pojmovi kao logične slike stvari. bola i temperature. koji onda služe kao samostalni psihički fakti u posrednom logičnom saznanju svijeta (grom i munja). dok duboki senzibilitet obuhvaća osjećaje pritiska.fiziološki osnovi Senzibilni i senzorički putevi koji vode od periferije ka mozgu najprije idu u talamus. neposredno i spoljašnje. Osnovni i biološki smisao ovih čulnih organa sastoji se u tome da organizmu omogući da se pravilno orjentiše prama samom sebi. Mi smo u životu opazili mnogo različitih satova i procesom apstrakcije oduzeli smo od njih sve što je konkretno. Osjećaj bola ili vrućine podstiče organizam na čitav niz odbrambenih radnji kako bi se zaštitio od štetnih uticaja. u centar za vid u 22 . Ovamo možemo da ubrojimo i čula diferenciranog opipa.superstruktura cjelokupnog procesa saznanje. kao i osjećaje vibracije. Senzoričke funkcije su funkcije specijalnih čulnih organa: osjećaji mirisa i okusa. a logično saznanje je opšte.

Združeno dejstvo ovih faktora odigrava se u stvari nesvjesno. Obdareno uho će moći daleko prije da izdvoji ton koji štrći. Ono što tog trenutka najjasnije percipiramo predstavlja predmet percepcije. osječaj pritiska). Percepcija (opažanje) predstavlja psihički proces u kome su tjesno vezani osjećaji i iskustvo. a druge prevodimo u drugi plan. pri čemu se na njih usredsređujemo. koncentrišemo našu pažnju. u senzitivnu sferu u zadnjoj centralnoj vijugi. Međutim. Važan faktor za sposobnost izdvajanja objekta od podloge percepcije jesu naše afektivne sklonosti 23 . jer ako bi osjećaji bili povezani sa iskustvom. a predmeti iz drugog plana čine podlogu percepcije. od kojih svako izaziva različiti osjećaj. jer nam iskustvo pomaže da ga opažamo u njegovoj normalnoj veličini). Mi smo u situaciji da stalno u glavi pravimo selekciju izdvajajući neke u prvi plan. Ako na primjer imamo olovku u ruci i počnemo da pišemo. Ono što u jednom trenutku pripada podlozi može kroz neko vrijeme da postane objekat percepcije.okcipitalnom režnju. To ne bi bilo dovoljno da bismo govorili o percepciji (opažanju) olovke ako mi predhodno nikada nismo vidjeli olovku. što znači da svaka percepcija sadrži osjećanja na kojima se de fakto zasniva. osjećamo njenu tvrdoću. mi vidimo njenu boju. mi nismo svjesni tog spajanja (Čovjeka koga vidimo u daljini nikad ne primamo kao liliputanca. o polažaju tjela. pri čemu ih sve nejasnije percepiramo. Naši čulni organi se u svakom trenutku nalaze neposredno pod djelovanjem mnogih predmeta i pojava iz realnog svijeta. Međutim ako je ta udaljenost velika tada ćemo vidjeti čovjeka malog. o pokretima pojedinih djelova tjela. i obratno (dvojne figure. odražavaju materijalna svojstva stvari izvan nas. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na interceptore obavještavaju nas o stanju unutrašnjih organa. Ebinghaus tvrdi da su osjećaji takvi nadražaji koji u sebi ne sadrže iskustvo. slušne taktilne. Postoje i individualne sposobnosti za izdvajanje objekta od podloge percepcije. Osjećaje djelimo na eksteroceptore i interoceptore. Osjećaji koje izazivaju uticaji draži na eksteroceptore. čujemo šum koji ona proizvodi što sve skupa predstavlja različite osjećaje (vidne. u centar za sluh u temporalnom režnju. Percepcija sadrži niz osjećaja s obzirom da svaki predmet ima mnoga različita svojstva. onda bi to bio poseban psihički proces – opažanje. govor sagovornika na cesti). sve te predmete mi ne možemo vidjeti podjednako ili ih barem nismo podjednako svijesni.

Slično se događa kada slušamo strance čiji jezik ne poznajemo dobro. Interesantni su poremećaji sposobnosti procjenjivanja vremena i sposobnosti vremenske lokalizacije doživljaja koji se viđaju pod specijalnim patološkim uslovima. Iskustvo je važno kod percipiranja predmeta na daljinu. Veličina slike na mrežnjači. Ne može se zamisliti ni jedan događaj. što u mnogome zavisi od toga čime je i kojim događajem jedan vremenski period ispunjen. Vrijeme nam izgleda kratko ako su zbivanja zanimljiva. Bolesnici mogu doživljavati kretanje nekog predmeta sasvim usporeno ili imati osjećaj kao da predmet juri. Boja: Svijetlo obojeni predmeti izgledaju veći i krupniji od tamnijih. Ispod i iznad te granice nećemo moći vidjeti pokretanje predmeta (mala kazaljka na satu i puščani metak). Kod shizofrenih bolesnika događa se da da im vrijeme protiče brzo. utoloko je predmet veći. Kod trovanja meskalinom vrijeme izgleda razvučeno i kod epilepsije vrijeme protiče veoma sporo. Ukoliko je slika na mrežnjači veća. Naprotiv vrijeme se oduži ako obavljamo poslove koji nisu zanimljivi niti imaju posebnu važnost za nas.(majka i djete) Opažaji prostora i vremena. ni pojava koja ne bi imala svoju vremensku i prostornu lokalizaciju. Percepcija vremena Mnogi faktori igraju važnu ulogu u procjenjivanju vremena. Poremećaji opažanja pokreta. Faktori koji utiću na percepiju veličine predmeta. Opažanje pokreta Da bismo mogli vizuelno pratiti neki predmet koji se pokreće njegova brzima mora biti u određenoj granici. drugi ljudi govore i kreću se brzo. Okolina i predmeti igraju veliku ulogu što se tiće tačnog percipiranja veličine predmeta (visok i srednje visok čovjek). Mogu imati utisak prividnog udaljavanja predmeta 24 . Engels kaže da su osnovni oblici svakog čovjeka prostor i vrijeme i da je biće van vremena isto takva besmislica kao i biće van prostora. Naročito mjesto u percepciji zauzima prostor i vrijeme. koliko ta zbivanja za nas predstavljaju interesantne momente ili koliko je posao koji obavljamo od interesa za nas.

u kortikalnim centrima u kori velikog mozga. iako je potpuno slijep on toga nije svestan i tvrdi da dobro vidi. Optičke agnozije sastoje se u tome da bolesnik nema sposobnost raspoznavanja primljenih svjetlosnih utisaka iako je organ vida neoštećen. kod epilepsije i u toku paralize akomodacije poslije preležane difterije. počev od poremećaja u receptornim organima. Bolesnik nije u stanju prepoznati zvuk i njegovo porjeklo. On u stvari nije slijep jer je funkcija oka i sprovodnog sistema očuvana. Antonov sindrom je vrsta agnozije u kojoj bolesnik ne prepoznaje svoj sopstveni defekt. posmatrano s gledišta lokalizacije. U takvim slučajevima bolesnik može da posmatra neki predmet. čak i da ga opisuje ali nije u stanju da ga prepozna. slušni živac očuvane funkcije ali ne prepoznavanje zvuka je jasno izraženo. Taktilna agnozija . sprovodnim putevima. Poremećaj opažanja Poremećaj opažanja može biti kvalitativni i kvantitativni. Žarište se nalazi u prvoj temporalnoj vijuzi na lijevoj strani psihoakustička zona. Žarište se nalazi u srednjoj trćini zadnje centralne vijuge. Makropsija se javlja prilikom trovanja pilokarpinom. kucanje sata ne može protumačiti otkucajima sata. Prva pojava se vidi kod trovanja atropinom.. pa sve do promjena u psihičkim funkcijama. Moguče su u oblasti svih čula. kod epilepsije i encefalitisa. Uzrok ovome je oštećenje u lijevoj moždanoj hemisferi (ili obostrano) i to u konveksnom djelu okcipitalne kore. gdje se nalazi psihovizuelni centar. ne prepoznaje je i pita se se šta to može biti. Bolesnik nije gluv on čuje zvuk. Akustička agnozija je slična pojava. negovo čulo sluha je ispravno. U ovu pojavu spada prividno smanjivanje predmeta (mikropsija) i prividno povećanje predmeta (makropsija). Bolesnik pipa svoju oduzetu ruku. AGNOZIJE Agnozije su poremećaji kod kojih je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih nadražaja iako je funkcionalna sposobnost čulnih organa očuvana. npr. Uzroci ovome mogu biti mnogostruki.(poropsija) ova pojava je najčešće epileptiči fenomen. ILUZIJE 25 .Bolesnik ima očuvanu palpacionu sposobnost prstiju šaka ali pri zatvorenim očima samo pipanjem predmeta nije u stanju da ih prepozna.

svijetlost. Halucinacije uvijek pokazuju bolesno stanje centralnog nervnog sistema i nalaze se najčešće kod duševnih bolesnika. 2. g) periferni nadražaji (pritisak na očne bulbuse može izazvati vidne halucinacije). e) intenzivne sugestije. olfaktivne. na primjer čitave slike ili rečenice. poslije čega se tako izmjene da opažanje pruža pogrešnu sliku predmeta Razlikujemo četri vrste iluzija. svjetlo) predstavljaju najelementarniji oblik optičkih halucinacija. stapaju s proizvodima fantazije. Javljaju se u oblasti svih čula (optičke. vide. po tjelu osjećaju ono što u stvari ne postoji. Psihološki značaj halucinacija je stvarna čulna predstava: onaj koji halucinira vidi. 4. ili složene (raznovrsne). Optičke halucinacije se mogu manifestovati u različitom obliku: 1. haptičke) ali su oblasti čula vida i sluha najčešće. specijalne iluzije koje nastaju bez učešća afekta. plamen. a složene su vezane za poremećaj svijesti i mišljenja. 3. 1.Iluzije su veoma čest poremećaj opažanja. Halucinacije mogu biti elementarne (jednostavne) na primjer zvuk. Iluzije su česte pojave psihopatiološkog sadržaja u bolesti dušvenih oboljenja. Elementarne halucinacije ukazuju na neposredno razdraženje receptornog aparata. čuje osjeća kao da postoji stvarni objekt. Iluzije uslijed navika ako stavimo kuglici između kažiprsta i srednjeg prsta imaćemo utisak da držimo dvije kuglice. Predisponirajući faktori za nastanak halucinacija su raznovrsni. Bolesnici su uvjereni da čuju. gustativne. Iluzije uslijed dejstva afekta: kada usamljeni noću hodamo i u strahu vidimo od grma čovjeka koji ide prema nama. Pareidolije. b) postojanje sumanutih ideja. f) lokalni nadražaji kortikalnih centara. Na prvom mjestu: a) poremećaj jasnosti svijesti. slušne. pri čemu utisak stvarnosti ne postoji: posmatranjem oblaka vidimo razlićite oblike i figure. Kod iluzija se primljeni čulni utisci koji potiču od nekog premeta. Mi nismo naučili da se služimo ovim površinama. najčešće toksičnih i infektivnih psihoza. d) različiti stepeni intoksikacije centralnog nervnog sistema. kod akutnih HALUCINACIJE Halucinacije su takav poremećaj pri kome postoje opažanja bez odgovarajućih objektivnih draži. Iluzije zbog nepažnje: na primjer pri čitanju i ne primjetimo u jednoj riječi pogrešno naštampano slovo. Fotomi (iskre. 26 . c) izvanredna afektivna stanja.

Bolesnik iznuren od takvih glasova često izvrši samoubistvo. često se javljaju prilikom trovanja kokainom i alkoholom. obično iza svojih leđa. Oni tada imaju osjećaj da im drugi čitaju misli. Bolesnici imaju utisak da im neko čupa crijeva. skoči kroz prozor. osvrču se. razgovaraju. lupkanje ili u obliku glasova koji dolaze iz različitih izvora. Ali kasnije ne izbjegavaju da o njima razgovaraju. kada se čuju šumovi.). uvrče srce. Halucinacije u oblasti čula ukusa i mirisa (olfaktivne i gustatine) obično idu zajedno. bode po plučima itd. grebanje. Nekada osjeća čudan miris obično smrad. njegova glava je slobodno odvojena od tjela. iskrivljuju ili ruše. a nekad čuju kako drugi izgovaraju njihove misli (oduzimanje misli). Nekad glasovi budu odmah prepoznati a nekada su neopoznatog porijekla. 3. Ekatrakampine halucinacije su halucinacije gdje bolesnik vidi predmete izvan vidnog polja. Akustičke halucinacije su češće i javljaju se kod shizofrenije. Mogu se javiti u elementarnom obliku u vidu akoazmi. Nekada bolesnici čuju kao glas ono što misle i taj tzv. pri čemu se zidovi naginju.2. ključaonici. vidi svoje tjelo kao da je od stakla. pušta električnu struju. Halucinacije na unutrašnjim organima ( cenestetičke ) Viđaju se uglavnom kod shizofrenije. Autoskopske halucinacije su rijetke ali izuzetno teške halucinacije. pali po koži. 4. U fazi očuvane kritičnosi inteligentan bolesnik prikriva glasove koje čuje jer zna šta oni predstavljaju. vosak u uši. životinjama. zvonjenje. ubada oštrim predmetima. gamad). ili spoljnje sredine u kojoj bolesnik živi ili su lokalizovani u tjelu i organima samog bolesnika. prozirno i u njemu se vidi svaki organ. Poznate su tzv. Ponekad bolesnik čuje glasove koji mu naređuju (ubi se. Nekada bolesnici sami rasjecaju kožu kako bi izvadili bube (kokainski delirij). Ove halucinacije mgu biti rezultat organskog oštećenja mozga Halucinacije u oblasti čula pipanja (kože) mogu biti raznovrsne (taktilne ili haptičke) počev od najobičnijih mravinjanja pa sve do osjećaja da oboljelima po koži gmižu bube. pucketanje. stavljaju vatu. u kojima bolesnik vidi kroz zid. prave mimiku kao da nešto osluškuju. Pikove vizije (oštećenje fascikulusa longitudinalisa dorzalisa). da ih neko bocka. Moguće su istovremeno i dvostruke halucinacije različitog sadržaja. Bolesnik vidi svoje tjelo izvan realnog tjela. Vizija je takav oblik pri kojem bolesnik vidi čitav niz osoba koje nešto rade. vadi spermu. on vidi svoje srce kako gori u plamenu. 5. miris plina i zaključuje da ga neko hoće da uništi. 27 . odjek (eho) sopstvenih misli je katastrofalan za bolesnika. šeta u prostoru. dodiruje itd. uništi ga itd. što sve mnogo liči na snove. miševi. Bolesnik najprije ima utisak kao da je hrana nešto promjenila ukus i na podlozi ovakve čulne izmjene javljaju se sumanute ideje kao da ga neko putem hrane truje. ili se odaju svojim ponašanjem. Glasovi iz spoljnje sredine mogu biti lokalizovani u lusteru. i dok jedni glasovi naređuju nešto određeno dotle drugi izdaju suprotna naređenja. Mikrohalucinacije su takve halucinacije pri kojima se vide sitni predmeti koji se obično kreću (bube.

itd. One mogu da ne vide određenu osobu dok druge osobe vide. pada.Kinestetičke halucinacije kada bolesnik ima osjećaj da mu se dijelovi tjela kreću a da bolesnik pri tom miruje. niše se prevrće. 28 . Ponekad osjeća da mu tjelo lebdi. Negativne halucinacije gdje se realni predmeti ne opažaju ili postojeći glasovi ne percipiraju naročito su prisutne kod histeričnih osoba.

usmjereno je uvijek na budućnost. koja se ispoljava kao opće stremljenje da se u životu održimo kao jedinka ili vrsta. Koliko je problem nagona ozbiljan vidi se i po tome što se u mnogim pa i u veoma poznatim psihologijama izbjegava njegovo tretiranje. nego nagon. više se upotrebljava termin motiv. Ciljevi ovog općeg stremljenja. te su tako njihovi “instinkti” uključivali nagone. afirmiranje i prosperitet individue i vrste. došlo do diferenciranja između urođenih nagona. a u drugim o nagonskim željama. najzad. U nekim se govori o sticanju navika. a u vezi s tim. koje je zajednička osobina svih živih bića. tako da time pomažu sebi da ne moraju definirati pojam nagona. Drugi su instinktom nazivali samo složene nenaučene obrasce refleksa. Fiziološke potrebe mnogih organizama zadovoljavaju se na način. psiholozi su došli do stanovišta da instinkti postoje u životinjama. Kada je. Razni psiholozi su upotrebljavali različite kriterije za instinkt.NAGONI U osnovi cjelokupnog psihičkog zbivanja nalazi se jedna opća tendencija reagiranja. Treći nisu pravili razliku između nagona ili tendencija i oblika ponašanja. tj. kada se radi o ponašanju upravljanom podsticajima. kod čovjeka se označava nagonskim ponašanjem. Otuda se želi reći da nagon stvara “pokrete iznutra”. izviru osnovni nagoni samoodržanja i održanja vrste. nastali u historijskom razvoju ljudske vrste. bez obzira na to da li su ranije zapazili pokrete drugih pacova ili su odrasli sami. Na jednom višem stadiju složenosti bića iz njega se razvila cijela nagonsko . ustvari. prema datim uslovima. Osim toga. Neki psiholozi identifikuju pojam nagona sa pojmom instinkta. kao zajedničkog svojstva svih živih bića su. u istom položaju. nenaučene tendencije i nenaučene obrasce ponašanja. smatrajući da su to urođeni obrasci koji po porijeklu odgovaraju instinktima čovječijeg bića. dok je čovjek još uvijek bio na stadiju životinje. sa istim nizom obrazaca i pokreta. što i nije nimalo lako. Iz ovog općeg stremljenja razvili su se u toku evolucije svi mehanizmi koji služe u svrhu zaštite individue i vrste. a da su zamagljeni ili odsutni kod čovjeka. Ono što se kod životinja označava instinktivnim ponašanjam. a u čovjeka su se razvili i svi ostali oblici ponašanja. Za neke instinkt je predstavljao svaku nenaučenu reakciju. bez obzira na njenu složenost. iskorištavamo okolinu. refleksa i instikata.afektivna sfera. Pacovi se pare na isti način. ili da se branimo od njenih štetnih utjecaja. Životinja motivirana glađu stiče motiv za traženjem hrane. koji je karakterističan za određenu vrstu i kojeg jedinke ne moraju naučiti (parenje pacova). a iz njega. Ovi složeni. Aktivnost pobuđenja nagona radi zadovoljenja nagonskih potreba ima svoj smjer. te da u tu svrhu. 29 . To stremljenje. nenaučeni odgovori nazivaju se instinktima. iznalaženje prijatnosti i odstranjenje neprijatnosti iz života. ustvari. dok motiv uslovljava pokret u nekom određenom pravcu.

Instinkt KONSTRUKCIJE Da bi se pravilno shvatila problematika instinkta i nagona neophodno je poznavati i problematiku refleksa. čija je prava primarna emocija SMJERNOST. Instinkt dominacije. Instinktivno ponašanje uzrokovano npr. Instinkti Instinktivno ponašanje se donekle može prilagoditi spoljnim uslovima. U drugu grupu McDouggall ubraja instinkte koji mu ne izgledaju obdareni specifičnom primarnom emocijom. SEKSUALNI instinkt 2. ali i bez spoljnjih draži. čija je prava primarna emocija STRAH. Instinkt odvratnosti. ali ne učestvuju u njenom postanku. spoljnjim dražima nije tako oštro vremenski ograničeno. čija je prava primarna emocija BIJES. a tako isto i stečenom iskustvu u toku života jedinke (plastičnost instinkta). Kod refleksa se odgovor poslije djelovanja draži ne može odložiti (udarac po tetivi) Refleks se odigrava bez učešća svijesti i volje. svijest i volja mogu učestvovati u sprovođenju instinktivne djelatnosti. Roditeljski instinkt. Kod refleksa između nadražaja i odgovora postoji određeno kratko vrijeme. kojeg karakterizira emocija NJEŽNOSTI prama slabijima. čija je prava primarna emocija GORDOST. Instinkt ČOPORA 4. 7. čija je prava primarna emocija GAĐENJE. Instinkt TEKOVINE 5. bez učešća svijesti i volje. Refleksi Refleksna radnja uvijek je ista. Instinkt radoznalosti. 6. 4. čija je prava primarna emocija ČUĐENJE. nepromijenjena reakcija organizma. instinkte možemo podijeliti na: 1. NUTRICIONI instinkt 3. Zadovoljenje instinkta se može odgoditi (instinkt gladi). Reflekse obično izaziva spoljašnja draž. Instinktivna djelatnost nema svoje porijeklo u svijesti. Instinkt pokoravanja. Kod instikata. Instinkt borbenosti. Instinktivan postupak dolazi više na osnovu unutarnjeg neodoljivog podsticaja.Prema McDouggallu. 5. 30 . Instinkt bjekstva. 2. 3. To su: 1.

a ne samo ograničenog dijela tog organizma. Krajnji rezultat ponašanja jedne zrele individue. kod odraslih seksualni nagon. To su naslijeđeni automatizmi koji predstavljaju naslijeđenu reakciju vrste. u stvari jeste ličnost koja je istina. neprijatnosti sve do osjećanja nespokojstva i straha. koji je s njim skopčan. čvrsto urezanu formulu postupaka kao i onu sigurnost kojom se instinkt upravlja prema cilju. od vitalnog značaja. Jačina nagona zavisi mnogo i od životne dobi. Fiziološki nagoni su dio našeg biološkog nasljedstva. također urođene. potreba za objektom. naučnoj. socijalizacija čovjeka. Instinktima se danas naziva celishodno ponašanje vitalnog karaktera koja se ne zasniva na iskustvu jedinke. naročito u umjetničkoj. a kod starih nagon samoodržavanja. Instinkti su složeni nenaučeni obrasci refleksa. a koje stoji u uskim nerazdvojivim vezama sa uticajem društva na čovjekovu individuu. koji služe za udovoljenje njegovih fizioloških potreba. Prema tome. kaže Mann. olakšanja. nasuprot tome nezadovoljenje stvara osjećanje uzbuđenja. instinkt je pamćenje vrste. Takođe ne koitira da bi dobio porod i osigurao svoju vrstu. “Niko ne bi uvrstio u instinkte reagiranje zjenica. Ako bi pokušali shvatiti da su sve motivacije u krajnjoj liniji porijeklom iz našeg urođenog fiziološkog nagonskog sklopa. te su prema tome. ali su složeni obrasci ponašanja. čovjek posjeduje mnoge reflekse. Kao kod životinja. s obzirom da je instinktivno ponašanje potpuno nezavisno od svakog predhodnog iskustva jedinke. PODJELA NAGONA 31 . napredak civilizacije. Ili kako Hering kaže. pa je takve želje za objektom čovjek primarno svjestan. a pod instiktom više se misli na specijalnu. odnosno uslovljeni ili kanalisani društvenim utjecajem. bilo za jedinku bilo za njenu vrstu. niti bi iko uvrstio koračanje u reflekse”. etičkoj ili religioznoj oblasti. Prema Krečmeru pojam instinkta se ne može odijeliti od pojma nagona. Sve je veće opadanje dokaza o postojanju instinkta ukoliko se sve više penjemo uz ljestvicu evolucije. Kod djeteta je izražen nagon ishrane. Čovjek ne uzima hranu da bi održao svoj život već da bi utolio glad. Ovo zadovoljenje povlaći za sobom osjećanje prijatnosti. ne bi se moglo shvatiti i razumjeti mnogostruko ljudsko ponašanje koje nema mnogo ubjedljivih veza sa urođenom fiziologiom. urođeni i univerzalni. Često se prvobitna seksualna posticajna snaga transformiše u više oblike ljudske djelatnosti u vidu “sublimacije nagona” (Frojdov pojam). velikim djelom naučeni. Biološki smisao nagona nije dat primarno našoj svijesti. već da zadovolji polni nagon. i nove kulturne tekovine mjenjaju put i način zadovoljenja nagona. potrebe čije se zadovoljenje može sprovoditi na način nezavistan od iskustva jedinke. tako i kod čovjeka jačina nagona je individualno različita. Razvoj društva. fiziološki aktivisana. u kulturnu djelatnost. Kod čovjeka postoje urođeni fiziološki nagoni. Instinkt se razlikuje od refleksa time što je složeniji i što uslovljava prilagođavanje cijelog organizma. koje srećemo kod životinja. data je samo želja. npr. nagon je predstadijum volje. ali se pod nagonom podrazumjevaju više afektivni proces kao predstadium voljne radnje. usklađujući svoje fiziološke potrebe sa normama i običajima grupe sa kojom se individua identifikuje. a instinkt predstadium inteligencije. ali koja svoje fiziološki motivisano ponašanje upravlja više ka društveno prihvatljivim odredbama. naročito od životne dobi zavisi prioritet jednog nagona nad drugim. sve do osjećanja blaženstva.Prirodno je da se ne može tačno povući linija između refleksa i instinkta. smirenosti. Nagoni obuhvataju potrebe živog organizma koje su. Prema intenzitetu nagone dijelimo na stenične (jak nagon) i astenične (slab nagon).

a) b) Vitalni nagoni. Nagon za ishranom obuhvata jednu značajnu motornu i sekretornu komponentu: uzimanje hrane. bjekstvo. Nagon održanja vrste. zatim oboljelih od encefalitisa i tumora mozga. koitus). osjećanje dužnosti. Socijalni nagoni. Smanjen ili potpuno ugašen nagon za ishranom (oligofagija) najčešće se očituju u obliku gladovanja. Ovaj poremećaj se najčešće viđa kod mentalno retardiranih osoba (idioti). simpatiju. digestivnu sekreciju. U ljudskoj vrsti ovaj nagon može dobiti krajnji oblik u vidu gomilanja novca. Neposredni derivat nutricionog nagona je traženje hrane. ljubavna igra. i tzv. Nagon za samoodržanjem. žvakanje. Razvojem društva socijalni nagon dobiva sve više mogućnosti afirmacije. osvajanje. gutanje. borba sa suparnikom. Gladovanje može biti namjerno radi mršavljenja. 32 . POREMEĆAJI NAGONSKOG ŽIVOTA Poremećaj nagona za ishranu Poremećaj nagona za ishranu može biti kvalitativni i kvantitativni. osjećanju dužnosti i potrebama za kulturnim životom. sažaljenje. Nagon za samoodržanjem obuhvata nagon za ishranom i nagon za življenjem. Usljed proždrljivosti i halapljivosti bolesnici se mogu ugušiti ogromnim zalogajem (bolus smrt). napad itd. zauzimanje određenog položaja u zajednici (borba za rang). nježnost. prestižu. patriotizam itd. hladnoće. udvaranje. 2. Nagon za življenjem uključuje mnoge oblike ljudske djelatnosti kao što su: odbrana od agresije. U te više ili socijalne nagone ubrajamo življenje u zajednici. umrtvljavanje. U ovu grupu poremećaja spada i konjska glad kod epileptičara i to često kao aura (predznak) napada. skrivanje. Nagon održanja vrste obuhvata uglavnom seksualni nagon (traženje partnera suprotnog pola. roditeljski nagon (briga o djetetu). Socijalni nagon predstavljen je u potrebi za održavanjem zajednice i življenjem u njoj. 2.1. nepogode. u cilju protesta (štrajk glađu) radi postizanja određenih ciljeva ili ipak zbog postojećih sumanutih ideja da je hrana otrovana. Često se javlja i kod depresivnih bolesnika a nekad i radi samoubistva koje može biti nenamjerno ili namjerno. Utoljenje gladi u smislu bolesne proždrljivosti (polifagija). Kvantitativni poremećaji 1. saučešće. U vitalne nagone spadaju: U više ili socijalne nagone koji se kod čovjeka razvijaju tokom njegovog društveno-istorijskog razvoja. Bolesnik je tada u stanju da pojede do 10 kg hrane. Drugi neposredni derivat ovog nagona je skupljanje hrane i njeno magacioniranje.

ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva. anoreksična osoba misli. reakcija na lične i porodične konflikte. U težim slučajevima. poput anoreksije. Tjelesne posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače. neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. pripremajući se za prejedanje. a može imati strašne tjelesne posljedice. Unatoč preklapanju. govedo. hipoglikemija itd. Od ostalih simptoma postoje povišenje krvnog pritiska. pa čak i oduzetost. Glavni faktori koji dovode do ovog oboljenja su psihološke prirode kao što su osjećanje stida. Bolesnice često povračaju sve ono što su na uporno insistiranje pojele. Iako može biti na rubu smrti. oboljeli od bulimije. hladnoća ekstremiteta. Dok se anoreksičari jednostavno izgladnjuju. bulimičari se "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. tendencija za samokažnjavanje. upadajući u nevolje s drogom. "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je. Na molbu da ode kod ljekara ili da se bolje hrani.djevojka neko vrijeme ne želi jesti. Oboljeli od bulimije također često koriste pilule za mršavljenje. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija. Anoreksična osoba ima česte depresije. povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. pogađa uglavnom mlade žene Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina. odbija pomoć roditelja i prijatelja. reagira vrlo žestoko. limos glad. TERAPIJA-vrlo složena i teška. laksative i diuretike da bi smanjili težinu. prestaje izlaziti van i provoditi vrijeme sa prijateljima. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca. 4. a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja.Mentalna anoreksija koju karakteriše mršavljenje. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom mjesečno) ili jako često (nekoliko puta na dan). Bulimija (grčki bous vol. otpor na zahjteve roditelja. psihološkog podrijetla. prenagljujući se. amenoreja i specijalno mentalno stanje. Vrlo često se udaljava od najbližih ljudi: svojih roditelja. ideje krivice. s druge strane. Kvalitativni poremećaji 33 . kao i anoreksija nervoza. upalu jednjaka. grčenje mišića. iako su esktremno mršavi. da je s njom sve u redu. Bulimija. uključujući spolne.Anoreksična osoba se povlači iz društva. Javlja se kod djevojčica poslije puberteta i često zbog neuzimanja hrane dovodi do progresivnog mršanja sve do kaheksije. Prognoza bulimije je bolje nego kod anoreksije . Polovica svih smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je zbog samoubojstva. Amonereja je kapitalan znak anoreksije. obično udovoljavaju svojim žudnjama. krađom po trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.Neće se liječiti. promiskuitetnim ponašanjem. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini. U tom naizmjeničnom uzorku koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju . izbjegavanje normi koje roditelji nameću. nekad neučinkovita čak i u bolničkim uvjetima. Danima leže pasivno u postelji ne interesujući se nizašto. 3. moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. čak i želju za suicidom. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom. intenzivne seksualne ili religiozne skrupule.

bolesnika). alkohol). Najbenigniji kvalitativni poremećaji nagona ishrane javlja se u obliku pice . Pitamo se da li kod normalnog čovjeka nalazimo potrebu. 4.Obično su rezultat precijenjenih ideja.poremećaj koji se ispoljava u čudnim prohtjevima za vrijeme trudnoće (kisele paprike. Rano otkrivanje depresivnih faza i preduzimanje odgovarajućeg liječenja predstavljaju efikasnu mjeru prevencije samoubistava. Po načinu. U praksi su česta tzv. Poremećaj nagona za samoodržavanjem Poremećaj nagona za samoodržavanjem i to nagona za življenjem. Indukovano (dvojno) samoubistvo je kada jedna osoba predloži da se ono izvrši (induktor) a druga osoba prihvati da pođe sa njom u smrt (induktivna osoba). I žene i muškarci u istoj srazmjeri oduzimaju sebi život. Samoubistvo može biti: aktivno. 1.50 godina. Razlika postoji samo u sredstvima kojima se vrši samouništenje. antropofagija . želju za smrću. pasivno. Česta indukovano samoubistvo čime zaljubljene osobe koje svoju ljubav ne mogu krunisati brakom. inperativne halucinacije) ili normalne osobe pošto svedu bilans svog života (bilansno samoubistvo). Depresivni bolesnici vrše samoubistva na početku ili na kraju bolesti i to najčešće pred zoru. Pasivno (indirektno) samoubistvo kada se uskače u situaciju koja je opasna po život (kamikaze). Ozbiljniji poremećaji kopofagija koja se sastoji u tome da bolesnici uzimaju za hranu izmet svoj ili tuđi ili mokraću. Razmatranjem ovog problema može se zapaziti da postoje vrlo različita shvatanja baš u odnosu na ono što podstrekava neku osobu da sebi oduzme život. neodoljiv tanatus nagan. 3. Aktivno (direktno) najčešće vrše duševni bolesnici (depresija. Od mnogo većeg značaja je izvraćenost nagona ishrane u tom pogledu što ne dolazi do izvraćenosti za uzimanje običnih životnih namirnica. Eutanazija se također ubraje u samoubistvo (kod neizlječivih Poremećaji nagona za održavanjem vrste 34 . ali to ne znači da samo duševni bolesnici izvršavaju samoubistvo.jedenje mesa sa leševa iz grobnica. ispoljava se u vidu smoubistva (suicidum mars valuntaria).jedenje ljudskog mesa i nekrofagija . Mentalno higijenska prafilaksa i stvaranje pravih humanih odnosa među ljudima utječe na smanjenje broja samoubistava. indukovano itd. nego do izvraćenosti nagona za uzimanje izvjesnih sredstava za uživanje (droga. 2. krastavci). U velikom broju slučajeva samoubistva čine duševni bolesnici. sumanutih ideja i drugih psihičkih poremećaja. Frojd sva samoubistva tumači nagonom smrti (tanatus nagan). mjestu i vremenu samoubistvo može se donijeti zaključaka o psihičkom stanju samoubice. teatralna samoubistva koja čine histerične osobe u konfliktim situacijama. Najveći broj samoubistava izvršava se između 40 .

četrnaestoj godini prelazi u drugu fazu seksualnog razvoja (homoseksualna faza). Kvalitativni poremećaji. Djevojčice razvijaju takođe prijateljske odnose između sebe. narkomana i alkoholičara). U jedanaestoj. oligofrenih osoba. SCH. U toj fazi interesovanja djeteta su usmjerena na lica istog pola. I konačno iz druge faze prelazi se u treću fazu (heteroseksualnu fazu). šeste godine nastupa jedna relativno mirna faza razvoja djeteta. Riječ onanija potiče od biblijske ličnosti Onana sina Isakova koji je zadovoljavao svoj seksualni nagon trljajuči udom po travi. čitaju istu literaturu. Kod muškaraca povišen nagon se naziva SATIRIJAZIS prema mitskom biću Satir. Kvalitativni poremećaji mogu se javiti u obliku seksualnih aberacija ili u vidu sksualnih perverzija. kako se dolazi na svijet. Krajem 19 vjeka vjerovalo se da onanija može da izazove poremećaj CNS. Snišen ili ugašen nagon u smislu FRIGIDNOSTI kod žena ili IMPOTENCIJE kod muškaraca javlja se kod osoba koje imaju psiholoških problema (neurotičari. Dječaci idu zajedno u kino. Kvantitativni poremećaji Kvantitativni poremećaji mogu biti u vidu povišenog ili sniženog odnosno ugašenog polnog nagona. On postiže najprije zadovoljenje u sopstvenom tjelu (autoerotski stadij). sušenje kičme. odnosno zadovoljenje samog nagona. želje za opštenjem sa suprotnim polom. upotrebljavaju ista sredstva za uljepšavanje. kod oboljelih od progresivne paralize i kod akutne upotrebe alkohola. bave se istim sportovima. razvoj seksualnog nagona ima svoj normalan fiziološki redoslijed. Onanija postaje patološka kada sama sebi postaje cilj. i najzad u tećem stadijumu to postaje osoba suprotnog pola (heteroseksualni stadijum). On se sastoji iz libida.Polni nagon (naročito način njegovog zadovoljavanja) može biti izmjenjen kvalitativno i kvantitativno. U pubertetu je onanija obično normalna pojava. Poslije pete. Prema Frojdu. paralizu nogu itd. U kasnijem stadijumu razvoja pružanje prijatnosti se svodi na genitalnu oblast. Prvo seksualno interesovanje kod djeteta javlje se oko pete godine života i djete tada postavlja pitanja. kada su naša interesovanja usmjerena na osobe suprotnog pola. i tjelesnog polnog sjedinjavanja dva pola. dvanaestoj godini djete prolazi najprije kroz autoerotsku fazu u kojoj je interesovanje djeteta usmjereno na njegovo tjelo. 1. Iz te faze nastaju prisna prijateljstva koja se pamte cijeli život. Onanija je zadovoljavanje polnog nagona sa samim sobom najčešće mehaničkim trljanjem polnog uda. 35 . oblače se na isti naćin. Povišen nagon javlje se kod kod maničnih bolesnika. depresivci. i to je definitivno faza seksualnog razvoja zrelog čovjeka. Kod ovih osoba nagon je povišen zbog pada intelektualnih kočnica. Međutim razni štetni uticaji u toku polnog razvoja mogu nepovoljno da utiču na razne razvojne faze i kao posljedica toga mogu da se jave razni poremećaji i anomalije polnog nagona. Povišen polni nagon kod žena poznat je pod imenom NIMFOMANIJA a ime je dobio po grčkom mitskom biću Nimfi. U trinaestoj. Djete postavlja to pitanje iz čiste radoznalosti. U drugom ili homoseksualnom stadijumu objekat seksualnog nagona postaje neka druga osoba istog pola.

dakle inverzija seksualnog nagona. 5. 3. zadovoljno. Termin narcizam potiće od antičke mitske legende o Narcisu. smireno. životinjama. . 2. Pedofilija je ispoljavanje polne požude prema djeci i zadovoljenje seksualnog nagona nad djecom. Zoofilija (sodomija) je ostvarivanje zadovoljenja polnog nagona sa Fetišizam je polna izopačenost koja se sastoji u zadovoljenju polnog nagona posmatranjem ili milovanjem predmeta koji pripadaju osobi suprotnog pola. Transvestitizam je nesavladiva nagonska potreba da se osoba pojavljuje odjevena kao osoba suprotnog pola. tako da dolazi do potiskivanja svakog heteroseksualnog interesovanja. 36 11. Važno je napomenuti da je u homoseksualnosti psihoseksualna komponenta . Prava. 4. Takve osobe su uglavnom homoseksualne po akciji. internati. precjenjivanju svoje ličnosti.Homoseksualnost je zadovoljenje seksualnih potreba između dvije osobe istog pola. naročito otvorene roditeljske zabrane u pubertetu. i predstavlja usmjerenost seksualnosti prema sopstvenoj ličnosti. genuina. esencijalna homoseksualnost gdje je vraćanje invertovanog polnog nagona na normalan heteroseksualni objekat nemoguća. Efebofilija je polna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima 9. U odjelu svoga pola transvestiti se osjećaju nelagodno i sputano dok u odjelu suprotnog pola se osjećaju srećno. privrženošću i vjerošću. Ubistva kod lezbijski su vema česta ako se osjeti nevjerstvo. a heteroseksualne po nagonu. itd. daleko važniji momenat nego sam motorni čin zadovoljenja nagona. nametanju sebe i svojih stavova drugima. Homoseksualna aktivnost ima slijedeće oblike. 10. pri čemu sopstveno tjelo postaje objekt seksualnog zadovoljenja. Česta pojava je sublimisani narcizan koji se ispoljava u sebičnosti.samohvalisavosti i prepotentnosti. logor. Između lezbijki često se javlja maksimalna ljubav sa potpunom odanošću. Tribadizam (lezbijska ljubav) je homoseksualizam kod žena. Veliki broj homoseksualaca su žrtve pogrešnog vaspitanja. 7. što dopušta mogućnost vraćanja polnog nagona na heteroseksualni objekt ako se okolnosti izmijene (zatvor. Gerontofilija je zdovoljenje polnog nagona sa znatno starijom i oronulom osobom. Prividna homoseksualnost u svom postanku vezana je za razne okolnosti. 8. Gerontofilna težnja je češća u žena 6. Češća je kod muškaraca. i blaženo. Nekrofilija je zadovoljenje polnog nagona na lešu suprotnog pola. Narcizam je rijetka pojava u izvornom obliku.). Oko 10% homoseksualaca su pedofili i gerantofili.

cipele). Muškarac u samom zadovoljenju svog seksualnog nagona ispoljava neke lake sdističke osobine (stezanje. Mazohizam predstavlja obrnutu pojavu od sadizma. Vema rijetko fetiš može biti unakaženi dio tjela. iskrivljeno stopalo. Fetišizam je perverzija daleko češća u muškaraca. Pravi ekshibicionizan je češći kod muškaraca 13.(grudnjak. providne bluze). ubijanju bika. grba. 12. maramica. grizenje). U praksi je zoosadizam česta pojava. npr. Sadizam je perverzija pri kojoj se polno zadovoljenje postiže nanošenjem psihičkih i fizičkih muka svom seksualnom partneru. Termin dolazi od markiza de Sada. gačice. zahtjevi da protivnik nokautira u boksu itd. karmin. pa se takvi muškarci rado žene sa defektnim ženama. a sastoji se u neodoljivoj potrebi da se trpe i podnose fizički i psihički bolovi i patnje u cilju postizanja seksualnog zadovoljenja. a ona se sastoji u mučenju i ubijanju životinja poslije seksualnih odnosa s njima. tašna. Ekshibicionizam prestavlja perverziju seksualnog nagona i sastoji se u tome da se pokazuju pojedini djelovi tjela suprotnom polu da bi se postiglo seksualno zadovoljstvo. krive noge. da bi se tek tada postiglo seksualno zadovoljstvo. koje preko latentnog sadizma (uživanje u borbi bikova. dekolte.) lako prelazi u patološki sadizam. 14. 37 . Žene su latentni ekshibicionisti zbog namjernog eksponiranja pojedinih djelova svog tjelan podesnim oblačenjem (mini suknje.

U definisanju emocija kao specifičnh reakcija na opaženu informaciju nedostaju još neki elementi za kompletnu definiciju. intenzivne ili kontinuirane ako se prigušuju. ponos. dok neispunjenje tih obaveza izaziva neprijatna osjećanja. Uspješno obavljanje određenih obaveza prema ostalim članovima društvene zajednice izaziva prijatne emocije. Častan stav u složenoj situaciji izaziva osjećanje časti. Na osnovu tih elemenata sve emocije dijelimo u tri grupe: Prva grupa-emocije koje nastaju kao reakcija na zadovoljenje ili nezadovoljenje vitalnih motiva (nagona). ali ako ima razvijena moralna osjećanja. a razvijena moralna osjećanja su korektor intelektualnog ponašanja. superiornog degenerika (moral insanity). ali ostaje još ponešto da se popravi i dopuni kasnije. Naime postoje još neki elementi koji su važni u shvtanju emocionalnog doživljaja. Kvalitet emocionalnog doživljaja zavisi s jedne strane od objektivnog kvaliteta informacija. Naime čovjekov intelekt upravlja njegovim postupcima. a neprijatne su: žalost. zadovoljstvo. pravično ponašanje izaziva prijatno osjećanje pravde. Najvišim ljudskim osjećanjem se smatraju ponos i sram. ali mu moralna osjećanja sude o takvim postupcima. Npr. uzrok su disfunkcije vegetativnog sistema i obolijevanja tjelesnih organa (psihosomataske bolesti). Naglo nastala bol kod subarahnoidalnog krvarenja kod svih ljudi izaziva neprijatnu reakciju. ljubav. Sve emocije se mogu podijeliti na: PRIJATNE i NEPRIJATNE. bijes. Npr. opserviraćemo ponašanje tzv. sram i osjećanje krivice će uticati da koriguje ponašanje. Visoko inteligentna osoba može da učini neki postupak koji nije u skladu sa društvenim normama. Glad kao signal da nagon za ishranom nije zadovoljen izaziva neprijatne emocije: mrzovolju. Treća grupa-emocije koje proizilaze iz sopstvenog ponašanja čovjeka kao društvenog bića. Međutim ako moralno osjećanje nije razvijeno. Napomenimo da vaspitanje formira karakter. strah. Izraz je lat. kao i reakcija pri razmišljanju o informacijama. već i informacija pri sjećanju na ranije opažene informacije (neki uspjeh ili neuspjeh). Vrlo mučne emocije. 38 . Kada se nagon za ishranom zadovolji javljaju se prijatna osjecanja.EMOCIJE I AFEKT Emocije ili osjećanje je psihička funkcija koja predstavlja našu specifičnu reakciju na opaženu informaciju. gestovima i vegetativnim reakcijama. sram. Moralnim osjećanjima. Ovdje se radi o tzv. koja ne mora bit samo aktuelna informacija. od predhodnog stava ličnosti prema informaciji. tugu. Moralna osjećanja se još formiraju u predškolskom periodu pod uticajem roditelja. Prijatne emocije su: radost. Svaka emocija se svjesno doživljava i istovremeno motorno manifestuje mimikom. Druga grupa-emocije nastale kao reakcija na opažanje informacije (primjer sa subarahnoidalnom hemorargijom). neprijatni emocionalni doživljaj. porijekla emotio-uzbuđenje. razdražljivost. osjećaj krivice. a kako su moralna osjećanja dio karaktera na njih se može uticati pravilnim vaspitanjem. a s druge strane.

ANATOMSKA OSNOVA EMOCIJA Za formiranje emocija odgovoran je limbički sistem mozga preko neurotransmiterskih sistema.umorna i pospana dežurna sestra će se naglo razbuditi i biti spremna na intervenciju u slučaju poziva da je nekom pozlilo ili da stiže hitan slučaj. šire zjenice. tijelo podrhtava. UTICAJ EMOCIJA NA DRUGE PSIHIČKE FUNKCIJE Određena raspoloženja. 39 . RASPOLOŽENJE Raspoloženja su relativno trajna stanja emocija koja predstavljaju ravnotežu i rezultantu između osnovnog emocionalnog biotonusa i naših stalnih reakcija na opažanje informacija. Određene osobe cijelog života manifestuju određen tip osnovnog raspoloženja (flegmatici. Novija istraživanja ukazuju da pored hipotalamusa u stvaranju i polarizaciji emocionalne energije učestvuju i druge moždane strukture-mamilarna tijela. Ova obrada i proizvodnja nisu još uvijek do kraja poznati ali se smatra da na taj način mi reagujemo na svaku informaciju i našim limbičkim sistemom odnosno emocijama. i dr. Dok emocija označava širi pojam koji obuhvata sve emocionalne doživljaje. Naime. Tako se u strahu ježi koža. AFEKT Za razliku od raspoloženja koje je relativno trajno i ravnomjerno stanje osjećanja. Limbički sistem sačinjavaju određene strukture u mozgu koje su međusobno povezane i koje primaju impulse iz svih čula. svaka informacija koju registruju naša čula pomoću primarnog i sekundarnog čulnog centra u mozgu. Smatra se da je hipotalamus generator emocionalne energije. raspoloženje i afekt označava uže pojmove samo nekih emocionalnih doživljaja. a posebno intenzivni afekti na specifičan način djeluju na odvijanje ostalih psihičkih funkcija. RASPOLOŽENJA I AFEKTI Raspoloženja i afekti su specifični emocionalni doživljaji. a da kora mozga ima inhibitornu ulogu. šalju impulse u limbički sistem koji obrađuje te impulse proizvodeći emocije. Npr. socijalni status. praćena vidljivim tjelesnim i izražajnim fenomenima. hipomanični veseljaci). mrzovoljci. Osnovni emocionalni biotonus (temperament) je pretežno urođena karakteristika čovjeka i označava različite načine emocionalnih reagovanja u zavisnosti od biohemijskih karakteristika limbičkog sisitema i CNS-a. Naglo nastali intenzivni afekt može dovesti do izmjene stanja svijesti. Afekti najčešće nastaju kao reakcije na ugroženost vitalne i socijalne egzistencije kada je ugrožen život. talamus. girus cinguli. Bolesno sniženje i povišenje raspoloženja se viđa kod nekih psihotičnih oboljenja (depresija. afekt je kratkotrajna intenzivna reakcija. čast. manija).

Abregovanje je naziv za motorno pražnjenje afekta na različite načine-kroz govor. a čovjek je zahvaljujući najvišim kontrolnim mehanizmima sposoban da u određenim granicama modifikuje ili zakoči motorno pražnjenje. Emocije mogu da utiču i na volju. Intelektualna obrada je najviša forma modifikacije afektivnog pražnjenja. a onda može doći do impulzivnih nagonskih radnji.Snažni afekti mogu da dovedu do suženja svijesti. stalno guši svoje emocije). plač. Npr. PRAŽNJENJE AFEKTA Svaki afekt ima tendeciju da se prazni. viku. Afekti mogu da poremete logičko mišljenje i zaključivanje. Ponekad prigušeni afekt nakon kraćeg vremena se motorno prazni. Kod životinja motorno pražnjenje emocija je jedino postojeće pražnjenje. prigušeni afekt se ne prazni već kroz vegetativni nervi sistem dovodi do remećenja funkcije organa. Emocije djeluju i na pamćenje. Analiziraju se svi razlozi za i protiv. ali i halucinacija. Snažni afekti mogu da djeluju i na nagonsko ponašanje. ostaje u nama i često ima tendeciju da ispliva na površinu. pa čak i onesvješćivanja. abreguje (nije čudo što je onako reagovao.kvantitativno sniženje raspoloženja može da dovede do sniženja volje. Pojava da snažni afekti mogu dovesti do suženja svijesti je važna činjenica u forenzičkoj psihijatriji. Euforično i depresivno raspoloženje remeti normalnu pažnju i izazivaju već ranije opisane tipove poremećene pažnje. Pod dejstvom određenog raspoloženja ili afekta može doći do falsifikovanja sjećanja. Svjesno prigušivanje emocija relativno je čest način njihove obrade i u biti je glavni etiološki faktor disfunkcije vegetativnog sisitema. tako što snažni afekti mogu da izazovu suženje svijesti i blokiranje svjesne kontrole nad nagonima. pokret. jer umanjuje uračunljivost okrivljenog. To je racionalna analiza nastale situacije koja je dovela do afektivne reakcije. a istovremena pojava suprotnih emocija može da dovede do poremećaja koji se označava kao ambivalencija. ignorišući ličnost koja je nanijela uvredu ignoriše se i sama uvreda kao provokator afekta. Naime. te se može govoriti o različitim načinima pražnjenja afekta i emocija. Taj uticaj je posredan. nalaze se objašnjenja i opravdanje za aktere. Tako se ne postiže suštinsko pražnjenje afekta. Naime. 40 . Potiskivanje afekta predstavlja potiskivanje negativnih emocija i sadržaja u nesvjesni dio psihe. kada afekti preplave razum teško je trezveno razmišljati i donositi ispravne zaključke. Potisnuti afekt nije zaboravljen. Naime. ali čovjek kao socijalno biće nebi mogao da se uspješno adaptira kada bi svaki afekt motorno praznio. već dolazi do lokalizacije emocionalne energije u dublje slojeve naše podsvijesti. I ovo je u biti zdrav način pražnjenja emocija. Ovaj način pražnjenja emocija je slikovito izražen kroz narodnu izreku: “Nije važno što mi se kaže nego ko mi to kaže”. To je u osnovi i najzdraviji način pražnjenja afekta (kad se izvičemo na nekoga ili se izjadamo nekom uz plač). Snažni afekti mogu dovesti do poremećaja opažanja tipa iluzija.

Npr. ili onaj mi je tako drag kao da je moj pokojni amidža. Na osnovu poznavanja raznih mogućnosti pražnjenja emocija konstruisane su različite metode kvaliteta i intenziteta emocija i otkrivanje prigušenih i potisnutih emocija.Projekcija afekta predstavlja premještanje. Ovo su pojmovi koji su primarno bili vezani za psihoanalizu i Sigmunda Frojda koji ih je prvi opisao. DEPRESIVNO RASPOLOŽENJE je stanje bezrazložne tuge i relativno dugog trajanja. Poremećaj se tipično javlja kod shizofrenih bolesnika. često plače. pripadnici iste stranke. Kontratransfer je obrnuti proces.). EUFORIJA je stanje izražene veselosti bez odgovarajućeg povoda a koje traje relativno dugo. Za apatiju se koristi i izraz atimija ili hipotimija (snižene emocije). Osoba nije sposobna za uobičajene oscilacije emocija i emocionalno reagovanje na okolinu. majk). ne dopada mi se onaj profesor a neznam zašto. Iradijacija je pražnjenje afekta na nedužnim osobama-ljutnja ili mržnja prema određenoj osobi se prazni na ljudima koji su na neki način u vezi s njom (rođaci. hipnoza. Euforičkno raspoloženje je glavni simptom manične psihoze. POREMEĆAJI EMOCIJA Uobičajena podjela emocija je na kvantitative i kvalitativne poremećaje. To je emocionalni energetski deficit. Npr. To je nesvjesni mehanizam. itd. APATIJA podrazumijeva nivelaciju i gašenje emocija. prema za njega bitnim likovima (otac. depresija. itd. lokalizaciju sopstvenog afekta u drugu osobu ili predmet iz okoline. Depresij se javlja kao zasebno oboljenje u različitim oblicima ali može i biti simptom mnogih drugih oboljenja neurološke ili općenito somatske prirode.lomljenje reketa nakon lošeg servisa. Emocionalni transfer i kontratransfer -Transfer se definiše kao prenošenje emocija sa pacijenta na ljekara a koje je pacijent doživljavao u djetinstvu. Bolesnik je tužnog izraza lica. KVANTITATIVNI POREMEĆAJI Dalja podjela kvantitativnih emocionalnih poremećaja je na dvije grupe: sniženje ili povišenje raspoloženja u koje spadaju apatija. Euforični bolesnik je vedar. te nesklad između intenziteta provokacije i afektivne reakcije (emocionalna labilnost. zabrinut. Detektor laži. razdragan. pun optimizma. Predstavlja jedan od najtežih simptoma u psihopatologiji. 41 . abnormalna razdražljivost i patološki afekt). Npr . euforija.

Na sasvim male povode osoba reaguje vrlo intenzivnim afektom. osoba se lezijom frontalne kore. Bolesnik (najčešće shizofrenik) učestvuje na sahrani bliskog rođaka. Traje kratko a nakon pražnjenja nastaje smirenje sa djelimičnom ili potpunom amnezijom za period suženja svijesti. U kliničkoj praksi abnormalna razdražljivost se sreće kod nekih poremećaja ličnosti (epileptičara. alkoholisanih osoba. odnosno nesklad između emocija i mimike.EMOCIONALNA LABILNOST podrazumijeva lako i brzo mijenjanje raspoloženja. reakcija na provokaciju nije trenutna. već između provokacije i reakcije postoji vrijeme latencije. ABNORMALNA RAZDRAŽLJIVOST afektivne reakcije zdravih ljudi imaju dvije osnovne karakteristike-intenzitet afektivne reakcije je u skladu sa intenzitetom provokacije. 42 . Ima veliki značaj u forenzičkoj psihijatriji jer ovaj afekt mijenja stanje svijesti. Naziva se reakcijom kratkog spoja. Ovdje nema vremena latencije. DEFEKT EMOCIONALNE REZONANCE je nesposobnost bolesnika da svojim emocijama prati emociju sagovornika kao šo ni emocija bolesnika ne djeluje zarazno na okolinu. Sreće se kao psihopatološki fenomen kod moždane arterioskleroze. Abnormalna razdražljivost se karakteriše skraćivanjem latencije i burnijom reakcijom od intenziteta provokacije. Teži stepen se označava kao emocionalna inkontinencija. Normalna pojava kod male djece. na vrlo male povode. PATOLOŠKI AFEKT predstavlja extremni slučaj abnormalne razdražljivosti. PARAMIMIJA je afektivno-mimička disocijacija. Bolesnik (shizofrenik) doživljava emociju radosti a pri tome mu mimična muskulatura ispoljava emociju tuge i obrnuto. I ovaj fenomen kao i paratimija i paramimija su tipični simptomi shizofrenije. KVALITATIVNI POREMEĆAJI PARATIMIJA podrazumijeva ideo-afektivnu disocijaciju. ali doživljava emociju radosti i smije se. odnosno nesklad između emocija i misli. itd). shvata da je to tužan događaj. Npr. reakcija nastaje trenutno na pojavu provokacije.

mogu pojaviti u snovima. motorno pamćenje. Ovaj otisak. još uvijek se mogu naći naučnici koji osporavaju ovu vrijednost mozga. nema nikakve vrijednosti sa nervnim sistemom. ako bismo pamćenje htjeli definirati. koje. odnosno svođenje života na vegetiranje. složene ili prostije radnje. potrebno je najprije da nešto upamtimo. opažanje). Reprodukcija se ne odnosi samo na predmete ili pojave koje smo u prošlosti percipirali već i na naše želje. Svi ovi psihički procesi čine sastvane elemente funkcije pamćenja. i tzv. već ga se bez njegova prisustva. zadržavanja i kasnijeg prepoznavanja ili reprodukcije svega onoga što je bilo u nešem ranijem iskustvu. Razlika je u tome što percepcije predstavljaju odražavanje materijalnog svijeta u trenutku djelovanja predmeta na čulne organe. neograničeno. privremeno. Na taj način. Kada posmatramo neki predmet koji smo nekada ranije percipirali. pa da ga onda u datom momentu možemo prepoznati ili reprodukovati. Posmatrajući ga. Ali da bismo mogli ma šta da reprodukujemo. mi smo svjesni da smo taj predmet nekada vidjeli. Međutim pamćenje. aktivnosti. koje zavisi od produžene ekscitacije zahvaćenih neurona. Prepoznavanje kao svijest da ono što sada percipiramo za nas nije novo ponovno se uključuje u ponovljeno percipiranje. Međutim. osjećanja. bili sa njim u kontaktu i on nam nije stran. na primjer.PAMĆENJE Pamćenje je kompleksna psihička funkcija bez koje ne bismo nikada bili u stanju da prepoznajemo ili reprodukujemo ono što smo nekada ranije percipirali. to čini na osnovu onoga što je na čulne organe nekada djelovalo. idealističko shvatanje je utoliko apsurdnije što se dopušta mogućnost da je “niže” pamćenje. iako je to. to bi značilo da bismo se uvijek morali upoznavati sa svim predmetima. nazvana plastičnost. na primjer da se prisjetimo osjećanja iz “prve ljubavi” ili doživljenog straha za vrijeme bombadiranja. svojstvo mozga kao idealno razvijanje i usavršavanje žive materije. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se engrami stvaraju i od utisaka primljenih mimo naše pažnje i da se oni. sa svim osobama. Ovakvo. naročita “viša” vrsta pamćenja. Plastičnost nervnog sistema ogleda se u tome što svaki nervno moždani proces ostavlja za sobom trag koji omogućava da se on ponovo pojavi i onda kada draž ne djeluje na čulne organe. Iako je to psihički proces kao i ostali psihički procesi (na primjer mišljenje. S fiziološkog aspekta postoje mnogi razlozi da se vjeruje da postoje dvije vrste pamćenja: tzv. trag koji nastaje kao “urezivanje” u moždanom tkivu pri upamćivanju zove se engram. opisivali. Mehanizam nastanka engrama još nije objašnjen. iako ih u budnom stanju nismo svjesni. Praktično. a pamćenje. negova svojstva. reprodukcija. po svoj prilici. možemo u našim mislima sjetiti. Fiziološku osnovu pamćenja čini osobina nervnog sistema. 43 . u stvari. On nam izgleda poznato. mi poznajemo njegove fizičke osobine. tvrdeći da pamćenje. mogli bismo reći da je to psihička funkcija koja se sastoji iz upamćivanja. što bi u krajnjoj liniji značilo nemoguć život. Mnogih stvari možemo se sjetiti u izvjesnom momentu iako smo ovlaš prelazili preko njih. bez ponovnog percipiranja. Mi možemo u sjećanju da reprodukujemo naša emocijalna zbivanja iz prošlosti. da to što smo upamtili zadržimo. u ma kojem obliku ono bilo. možda u vezi s radom nervnog sistema. mi ga tada prepoznajemo. na primjer. zavisi od fizičke promjene sinapse. Taj psihički fenomen održavanja prošlosti bez ponovnog percipiranja više nije prepoznavanje već tzv. predstavlja fiziološki proces i ono predstavlja odražavanje objektivne stvarnosti. mi taj isti predmet ne moramo ponovno percipirati da bismo ga. misli.

Kada ga sretnemo poslije dvadeset godina. Reprodukciju kao faktor pamćenja možemo stvarno doživjeti u našoj svijesti. asocijacije po vremensko i prostornom dodiru. on ima tendenciju da privede svijesti onaj drugi sadržaj. bazalna područja i moždano stablo. To isto važi i za reprodukciju. rezervoar iz koga se prema potrebi upamćeni utisci mogu privesti svijesti. asocijacije po sličnosti. Tumačenje uzajamnih veza između procesa upamćivanja i procesa reprodukcije dato je u principima asocijacija. Gledajuči bijelu boju. možemo izazveti predstavu crne. Asocijaciona psihologija objašnjava upamćivanje kao obrazovanje asocijacija. To je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir da su predmeti u realnom svijetu ipak jedna cijelina. Asocijacije po kontrastusu pojave kada u našoj svijesti povezujemo događaje koji su suprotni po svojoj suštini. tako da se mogu reprodukovati. 1. Slika druga iz djetinjstva može da izazove čitav niz predstava sa davno zaboravljenim događajima iz djetinjstava. imaju tendenciju de se i u reprodukciji pojavljuju zajedno”. Ono obuhvata koru mozga. Zadržavanje je.Neograničeno pamćenje znači sposobnost nervnog sistema da može ponovo oživjeti u sjećanju nekada upamćene ekscitacije iako je primarna draž prestala da djeluje. Motorno pamćenje 44 . a reprodukciju kao korištenje postojećih asocijacija. Učešće na pogrebu može da asocira smrt nokoga od bliske rodbine. 2. sjetimo se poljanje gdje smo igrali lopte. a ne samo pojedinih djelova. Percepcija druga izaziva (ekforiše) one predstave koje su u prošlosti bile doživljene u vezi s njim. 2. Mi nismo svjesni postojanja rezervoara. talamus. Pod asocijacijama podrazumjeva se pojava da “dva sadržaja svijesti. 3. niti smo svjesni upamćivanja kao posebnog psihičkog procesa. koji su bili istovremeno ili jedan za drugim doživljeni. Asocijacije po sličnosti su povezivanje u sjećanju sličnih doživljaja ili pojava. Kada se jedan od njih pojavi u svijesti. Predmete i pojave koje smo percipirali ne pamtimo niti ih reprodukujemo razbacano i slućajno. već u ovoj ili onoj njihovoj međusobnoj vezi. da su međusobno povezani. Upamćivanje i reprodukcija predstavljaju funkcije u sklopu pamćenja. za koju se ne može reći da je prosto fotografsko odslikavanje prošlosti. razreda i događaja iz škole. Aristotel je razlikovao nekoliko vrsta asocijacija: 1. ono je kompleksna psihička funkcija u kojoj prilikom percipiranja mi pravimo izvjesnu selekciju onoga što treba da upamtimo koristeći se prvenstveno principom zadovoljenja naših potreba i riješavanjem zadataka koji nam se nameću. 3. odnosno skupa engrama u našem mozgu sve dotle dok ne počnemo da reprodukujemo elemente sakupljene u taj rezervoar. formi ili značenju. Što se tiče središta pamćenja smatra se da je ono funkcija čitavaog centralnog nervnog sistema. asocijacije po kontrastu. Pamćenje ne predstavlja pasivno odražavanje objektivne stvarnosti.

Kasnije motorni pokreti dobijaju elemenat svijesnosti. hodanja). sada. Motorno pamćenje javlja se kod čovjeka vrlo rano. Verbalno-logičko pamćenje ispoljava se u upamćivanju i reprodukciji misli. u fazi reprodukcije (sjećanja). dijete se može radovati ili plakati samo kada vidi ono što mu je ranije pričinilo zadovoljstvo ili neprijatnost. Poznato je da kod nekih osoba izvanredno jak emocionalni doživljaj može nekada izazvati halucinacijsku reprodukciju viđenog. u nekim slučajevima reprodukovana osjećanja mogu bilti mnogo većeg intenziteta od prvobitnih. obično u šestom mjesecu života. Ovaj oblik pamćenja predstavlja najstariji oblik pamćenja. još u prvim mjesecima njegovog života u vidu tzv. mi smo ih svijesni. tada se kod nas u stvari radi o emocionalnom poremećaju. Kasnije. emocionalno. za čovjeka je motorno pamćenje postalo neophodno za upamćivanje pojedinih pokreta koji su dio neke komplikovane motorne radnje Svaki pokret se mora posebno naučiti da bi se mnogi od njih u jednoj određenoj motornoj radnji mogli pravilno upotrijebiti. Iako se mnoge od tih motornih radnji uče na ustaljen način. 45 . izrečen ili napisan. Tad. kao i motorno pamćenje dobija sve više primjese svjesnosti. sebi živo i slikovito predstavimo. bijesa. Sjećanja na bombardovanje ne izaziva ni izdaleka ono osjećanje straha i neprijatnosti doživljeno za vrijeme samog bombardivanja. a kako su one u nerazdvojnom jedinstvu s govorom. a drugi trenutno nepotrebni odbaciti. ono može izazvati u nama osjećanje gnjeva. Slikovno pamćenje Slikovno pamćenje se ogleda u tome što se ranije percipirano može reprodukovati u obliku slike i predstave. motornih uslovnih refleksa. Emocionalno pamćenje Emocionalno pamćenje je sposobnost upamćivanja i reprodukcije osjećanja. Potvrdu za emocionalno pamćenje možemo naći u pojavi tih manifestacija koje nastaju pri sjećanju na ranije doživljene momente. isto tako. Činjenica je pak da se ova reprodukovana osjećanja po intenzitetu mogu veoma mnogo da razlikuju od prvobitnih osjećanja: ona mogu biti jača ili slabija. sjećajući se nanjete uvrede koju smo u aktualnom momentu relativno mirno primili. Kasnije. kada predstavlja jednu od vrsta uslovno refleksnih pojava. U stanju smo crveniti i blijediti samo pri sjećanju na ranije doživljenu nesreću. pokreti bili sredstvo za sporazumjevanje. te se oni povezuju s procesima mišljenja i volje.”vrijeme je filtar sjećanja o preživjelim osjećanjima”. nezadovoljstva. nihovo reprodukovanje nije jednoobrazno za sve individue (pisanje. I emocionalno pamćenje javlja se u ranom djetinjstvu. u fazi reprodukcije. Mi možemo u vidu slika da se sjetimo onoga što smo nekada doživjeli i da to sada. u to vrijeme. to mi onda pamtimo i reprodukujemo ne samo naša razmišljanja već i naš ili tuđi govor. odnosno kakve će jasnoće slika reprodukovanog događaja sada biti. pak. to sigurno zavisi od toga kakav je emocionalni utisak događaj ostavio u nama. nihove potrebe i važnosti. u procesu rada. Poslije niza godina sjećanje na bol koji smo doživjeli zbog smrti nekog iz porodice izaziva neuporedivo manju bol. svijesni njihovog značenja. Mi smo u stanju da se sjećamo doživljaja i osjećanja koja su bila izazvana opažanjem nekih predmeta i pojava.Motorno pamćenje predstavlja oblik u kome se ispoljavaju upamćivanje i reprodukcija pokreta. Kakvog će intenziteta. jer su prije razvoja sposobnosti za govor. Ali. Emocije su praćene izvjesnim tjelesnim manifestacijama.

sjećanje na izvijesne misli. nastojimo da razumijemo ono što percipiramo. ne postavlja se nikakav cilj da se nešto zapamti. Obično prvo percipiranje služi samo za upoznavanje s materijalom. bez shvatanja logičke veze u njenim dijelovima. Nekoliko momenata igra važnu u procesu učenja. i to sjećanje može biti ili doslovce reprodukovana misao ili ipak samo reprodukcija smisla. pročitanih misli. grafikonima. ugljenika i azota). i prema tome koristiti sva sredstva za ostvarenje cilja. Mehanički naučeno zaboravlja se brže nego ono što je naučeno sa smislom. te zahtijeva napor i potrebu za ubacivanje stalnih voljnih stimulusa. “bjelančevine se sastoje iz “skuva” (sumpora. tako da se njihovo striktno izdvajanje ne da mnogo opravdati Upamćivanje je aktivna funkcija pamćenja. percipiramo ponovo. raspored teksta i onda su tek u stanju da reprodukuju pomenuti materijal. poslije 46 . povlači za sobom i “emocionalno sjećanje”. recimo. Pri namjernom upamćivanju mi sebi postavljamo cilj šta treba da zapamtimo. ili to činimo bez nekog posebnog razloga. U smisaonom upamćivanju traži se logička veza i iz jednog zaključka proizilazi drugi. Međutim mnogo važniju ulogu u mehanizmu učenja igra uticaj ponavljanja. koliku važnost za nas ima taj materijal. koji se ne može samo pri jednom percipiranju upamtiti. čuvenih govora. praveći svoje kovanice. Druge osobe se u procesu učenja služe izvjesnim mnemotehničkim metodima. svjesno ili ne. Drugi pamte napisani tekst tako što u mislima imaju onakav raspored kako je tekst raspoređen u knjizi. Slijedeći trenutak. npr. Koristeći se vizuelnim slikama. stvaramo asocijacije sa sličnim poznatim stvarima. Ako se neka materija uči mehanički. Pri nemarnom upamćivanju. pribiraju utisci ili doživljaji koji se deponuju u vidu engrama stvarajući rezervoar za kasniju reprodukciju. Upamćivanje može biti namjerno ili nenamjerno. koji igra važnu ulogu u procesu učenja je odluka da učeni materijal treba zapamtiti što trajnije (ispit). ili “tu se pripaja “lip” (ligamentum ingvinale Pouparti) itd. usredsređujemo se. aktiviramo našu pažnju. skračenice koje im olakšavaju upamčivanje a i sposobnost reprodukcije. olakšavamo si učenje. Na ispitu se često događa da studenti odgovaraju: “podsjetite me samo gdje to bješe napisano”. onda je ishod toga učenja slab i mogućnost zaboravljanja velika. Asocijaciona konstelacija je takođe jedan od faktora koji olakšava proces učenja. Uspijeh učenja zavisi i od toga kakav stav zauzimamo prema meterijalu koji trebamo naučiti. pa se prema tome i ne ulaže nikakav voljni napor. to piše na desnoj strani dole pri dnu sitnim slovima”. odnosno govor. Treba napomenuti da su ovi oblici pamćenja više ili manje vještačka podjela i da ih je s praktičnog stanovišta teško ovako izdvojiti. i kod ovih osoba su knjige išarane raznim slikama i crtežima.Sjećamo se. Učenje Najbolji primjer aktivnog upamćivanja ogleda se baš u učenju. shemama. One najprije u mislima sebi predstave stranicu knjige. ili “znam. kiseonika. Poznato je da je mogućno samo veoma mali materijal upamtiti odjednom pri jednom percipiranju. Jer. Na prvom mjestu je postavljanje cilja da određeni materijal treba naučiti. To naročito važi za vizuelni tip ljudi. zbog čega ulažemo voljni napor. postoji li u nama svijest o nužnosti da se to treba i mora naučiti. i istovremeno može postati i “slikovno” pamćenje. recimo. onda ćemo lakše upamtiti riječi koje imaju izvjesne sličnosti s njamačkim riječima. kojima ilustrujemo ono što učimo. našeg razgovora. i predstavlja niz ponovljenih pokušaja da se zapamti određeni materijal. što čini naučeno stabilnijim i trajnijim. Ako znamo njemački a učimo engleski. pri čemu se.

onda prve percepcije daju najveći rezultat. 4. 2. Ako glavni dio materijala ne prićinjava teškoću za upamćivanje. ustvari. željeni cilj itd. onda se pamti mnogo brže. 3. To. ali kasnije.čega zapamtimo samo jedan mali dio tog materijala. Važnu ulogu u učenju igra i preslišavanje. afirmacija u društvu. iskustvo nas uči da je potrebno učiti mnogo više jedno gradivo no što treba da bi se ono znalo za određeni moment (recimo ispit). onda upamćivanje ide u početku sporo. treba da utvrdimo ono što smo već naučili. ponekad se poslije ponovljenog čitanja materijala sjećamo manje nego što smo se sjećali prije toga. Ako je pak materijal težak. ne samo zato što ponavljani marterijal bez preslišavanja izaziva dosadu. pak predstavlja samo privremenu pojavu. pospanost. onda je i mehanizam učenja znatno olakšan. želji da se jedna materija zna radi popunjavanja svog ličnog inventara znanja. S druge strane. tek pri pokušaju reprodukcije uvjeravamo se koliko smo u zabludi. sanjarenje već i zbog toga što čitanje bez preslišavanja stvara obmanu o znanju. Ova činjenica ukazuje na to da je potrebno više puta ponoviti percipiranje materijala ako se želi da se on dobro nauči. Jedan od njegovih eksperimenata je proučavanje pamćenja pomoću 47 . a upamčeno postaje mnogo sigurnije i trajnije. Učenje obično teče neravnomjerno. da su motivi učenja važan elemant u mehanizmu učenja. Međutim. Evo nekoliko konstatacija prema Smirnovu: 1. poslije učenja. ili da se naučenim materijalom postigne neka subjektivna korist. koje se vrši sa ciljem da se ono nauči. tek onda vidimo da nismo mnogo naučili i da smo već tada velik dio materijala zaboravili. koja je uslovljena fiziološkim popuštanjem pažnje ili za vrijeme percipiranja ili za vrijeme reprodukcije. utoliko pre ako treba tačno da se zapamte neki činjenični podatci. Kasnija ponavljanja izazivaju novi porast prisjećenja. poslije nekoliko uzastopnih ponavljanja ne postoji primjetan priraštaj u upamćivanju. Ako se radi o pozitivnoj motivaciji. ali se zatim kolićina naučenog odjednom naglo poveća. izgleda nam da smo već naučili materilal. da glasno ponavljamo naučeni materijal vidimo koliko je to znanje nepotpuno i siromašno. tj. Večina psihologa danas smatra. a dalja ponavljanja uvećavaju upamćeno sve manje i manje . kada se metrijal tačno shvati ono se ubrzava. odnosno da smo ga već naučili. Eksperimentalna ispitivanja utvrdila su mnoge interesantne zaključke u toku učenja pri višestrukom ponavljanju. kada. Učenje često napreduje u skokovima. koja se sastoji u tome da poslije prvog ili drugog percipiranja imamo utisak da smo u stanju da ponovimo (reprodukujemo) zatvoreno percipirani materijal. tj. Ebinghausovi eksperimenti nedvosmisleno govore o potrebi ponavljanja ne samo u toku učenja nego i kasnije. ali kada počnemo da se preslišavamo. Pri tome postoji jedna veoma karakteristična pojava.

pohvale i pouke. Ovo sjećanje može biti neposredno. ili ga “ razbiti “ pri učenju na dijelove. niti slabe asocijacione sposobnosti. recimo. Naime. recimo pokazuju veći uspjeh u osnovnim računskim radnjama. odnosno ponavljanje produktivnije od koncentrisanog ponavljanja. u istoriji. djevojćice bolje uče jezike i postižu bolji uspjeh u osnovnoj. U tim slučajevima se koristimo asocijacijama koje nam pomažu da u mislima povežemo događaje i predmete sa onima kojih u tom trenutku treba da se sjetimo. individualni stav. Da bi se taj isti materijal poslije nekog vremena mogao reprodukovati bez pograšaka. osoba je bila u stanju u jednom momentu da ga reprodukuje. a dječaci. ali koje se ipak ne možemo sjetiti? U stanju smo čak da pri susretu obavimo kraći razgovor. samo da se ne bismo odali da se te osobe ipak ne sjećamo. U prvom slučaju mi postavljamo sebi cilj da se sjetimo negog događaja pojave ili ranije naučenog materijala. Ova razlika u broju ponavljanja nazvana je ušteda. matematici. primjeniti kombinovanu metodu? Iako ovdje ima pristalica za tzv. kada nam nisu potrebni nikakvi naroćiti napori pri tome. Iz toga slijedi zaključak da je vremenski raspodjeljeno učenje. geografiji. i to na duže vrijeme. a dječaci u srednjj školi. reprodukcije tiće. Što se tiće pola i sposobnosti za učenje. Ebinghausovi eksperimenti u proučavanju pamćenja. Zar nam se malo puta događalo da se rukujemo sa osobom koja man je na neki naćin znana. jer se ne gube smisaone. šest dana ponavlja četiri puta dnevno. pak. Reprodukcija Što se pak. Npr. hotimična (voljna) i nehotična (nevoljna). učiti materijal u cjelini. Nekoliko dana poslije ispita već ogroman dio materijala nismo u stanju da reprodukujemo. Od tada sposobnost za učenje.metode učenja besmislenih slogova: kad se jedan materijal sastavljen iz besmislenih slogova više puta ponavljao. pisanju. odnosno upamćivanje postepeno i lagano opada do 45 godine. Sposobnost za učenje izgleda da je u kulminaciji negdje oko 25 godine života. ali pravilno razvrstava uslove kad ih i kako treba primjenjivati. djevojčice su bolje u čitanju. dok su dječaci nešto bolji u logičkom računanju. pismenim sastavima. ili. fizici. posredno u vidu prisjećanja pojedinih elemenata koji bliže određuju ono čega treba da se prisjetimo. tu postoje izvjesne varijacije: djevojčice. Stefanović insistira mnogo na primjeni izvjesnih pedagoških metoda koji služi kao podsticaj u učenju: npr. gdje smo se upoznali. odnosno učiti onako kako smo već navikli. pak. Intersantno je još jedno pitanje: što je cjelishodnije. naučeni materijal se bolje zadržava u pamćenju ako je učenje bilo raspoređeno na duže vrijeme. u kojem smo društvu bili zajedno i tom prilikom se koristimo asocijacijama 48 . ko to bješe. više ili manje uobičajene sadržine. Poslije izvjesnog vremena sjećanje je počelo da slabi. pravopisu. Otuda i praktičan zaključak: brzo spremanje za ispit nikad ne daje trajan efekt. logičke veze. odnosno učenja. duže se pamti tekst koji se. ona može biti isto onako kao i upamćivanje. pokazali su da je za učenje neophodno učiniti i vremensku raspodjelu. bilo je potrebno ponovno ponavljanje. eksperimenti vršeni u ovom pravcu pokazali su da je mnogo cjelishodnije učiti materijal u cjelini. i td. ali je broj tih ponavljanja bio sada mnogo manji nego prvi put pri učenju. Tek kad se rastanemo obićno nastane prisjećanje: odakle se znamo. nego kad se taj isti tekst ponavlja tri dana osam puta dnevno. a onda to opadanje postaje nešto brže. ili pak.

iako je sasvim razumljivo da se mnogo ranije naučeno 49 . Šta više. b) negativan uticaj koji vrši djelatnost koju obavljamo neposredno poslije učenja. i bez naše volje. stih. prema kojima se ništa ne može sasvim zaboraviti. “Čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti”. dejstvo retroaktivne inhibicije zavisi mnogo i od vremenskog razmaka-pauze između pomenutog učenja. ako se poslije učenja pristupilo učenju nekog drugog. često se javlja kod djece. rijeći. Ovakav. Poslije čega se sjetimo da smo se s tom osobom upoznali u vozu u toj diskusiji. Tuđe zaključke. kako to Ribo tvrdi. Nehotimična reprodukcija se ogleda u tome što se mi izvjesnih stvari “slučajno”. Praksa nam je pokazala da se mnogo manje zaboravlja ako se poslije učenja spava ili odmara nego ako se i dalje radi. Zaboravljanje se može javiti ili kao nemogućnost da se sjetimo ili prepoznamo. Isto dejstvo je u toliko jače ukoliko se nastavljena djelatnost podudara s predhodno prekinutom. i to na sposobnost zadržavanja upamćenog. izgleda da je zaboravljanje jedan od uslova za pamćenje. S druge strane. arija ili dr. sličan njemu. Međutim. Eksperiment također ukazuje na to da i pedagozi moraju da vode računa o rasporedu časova ako žele da retroaktivna inhibicija kod njihovih učenika bude što manje izražena. kao da smo mi to izmislili (kriptomnezija). Npr. Iz tog proizilazi zaključak da se mora voditi računa o tome koji se i kakav materijal uzima za učenje. Nespretni roditelji često ovu pojavu kažnjavaju smatrajući je svjesnom laži svoga djeteta. čovjek mora da zaboravi da bi mogao da pamti. prolazeči pored oglasne table možemo se nevoljno sjetiti loše održanog predavanja koje je na ovoj tabli bilo najavljeno. neka ličnost. Prema Ribou. posredan način aktivne (voljne) reproducije nalazi primjenu u našoj svakodnevnoj djelatnosti. gdje su djeca “pozajmljujući” tuđa iskustva ubjeđena da su to njihova originalna zapažanja i doživljaji. Ima i sasvim suprotnih tvrđenja. što znači da nije poželjno da se poslije učenja jednog materijala uči drug. bez postavljenog cilja sjećamo. i to: a)odsustvo ponavljanja. događa se često da nam se neki događaj. Već u toku samog učenja jedan dio percipiranog materijala propada i mi nismo u stanju da ga ekforišemo. U većini slučajeva taj uticaj može biti kako negativan tako i pozitivan u smisli poboljšanja rezultata učenja. prosto nevoljno u sjećanju nameću. zaboravljamo ga još u toku samog učenja. Ali. Međutim.sjećajući se drugih momenata koji nas povezuju s tom osobom-recimo. Zaboravljanje Percipirani i naučeni materijal nije dovoljna garancija da se u svakom trenutku može reprodukovati. onda je bolje načiniti veću pauzu. može se dogoditi da se tom prilikom nevoljno sjetimo i čitavog niza detalja s tog predavanja. Ako već mora da se uči sličan materijal. tuđe misli citiramo kao svoj. onda je u reprodukciji opseg naučnog materijala za 25% manji nego ako se poslije učenja davao odmor. da nam se to u reprodukciji čini kao sasvim novo. Ova pojava da sljedeće. osim u nauci. pogotovo sličan materijal. različitog materijala. tj. putovanje vozom. nesvjesni plagijat. Takva pojava. Također je na osnovu eksperimenata utvrđeno da ako se poslije učenja jednog materijala uči sličan. komad. Postoji nekoliko osnovnih uzoraka zaboravljanja. onda je u reprodukciji samo za 8% smanjeno pamćenje. Najzad. odnosno nove asocijacije koče i slabe prethodne poznata je pod imenom retroaktivna inhibicija.. kao da smo to sada izmislili. postoji mogućnost da nam se u izvjesnom momentu neke ranije percipirane stvari jave u reprodukciji kao nešto sasvim novo. Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da dužina trajanja naučnog materijala umnogome zavisi od djelatnosti koja se vrši neposredno poslije učenja. ne samo sa svjesnom namjerom za ovakvo prikazivanje stvari već iz razloga koji smo naglasili. diskusija o standardu. Sem od vrste i kvaliteta materijala koji se uči poslije predhodnog učenja. ili kao nepotpuno i netačno sjećanje. što vrlo često stvara osnove za tzv.

groznici. retrogradna 2. dok su druge nastale oštećenjem moždanog tkiva i remećenjem moždane funkcije Organske amnezije najčešće nastaju poslije traumatskog oštećenja mozga: moždane komocije. u procesu zaboravljanja interesantna je činjenica da se iz pamćenja gube. nokauta. • Amnezije Amnezija je nesjećanje ili zbrisano sjećanje svih ili nekih doživljenih utisaka ili pojava za određeni vremenski period. te se u fazi reprodukcije nema šta reprodukovati. na primjer. Dalje. Otud i izraz “ to su bila zlatna vremena”. Kod anterogradne amnezije bolesnik se ne sjeća događaja koji su uslijedili poslije dolaska svijesti. POREMEĆAJI PAMĆENJA Poremećaje pamćenja možemo podijeliti na: 1. pospanosti. mnogi i mnogi materijali za koje je postojalo uvjerenje da su davno zaboravljeni. kontuzije. trovanja nervnog sistema. dok staro znanje dugo vremena ostaje očuvano. posljednje naučeno i doživljenjo. odnosno nemogućnost prijema novih opažaja u takvom stanju. novi utisci. dakle zaboravljaju. udara groma. poremećaje vremenskog reda predstava Kvantitativni poremećaji • Prolazna zaboravnost je česta pojava. zatim u situacijama u kojima afekti koče misaoni tok (student na ispitu). pri davljenju. da se u snu.postepeno zaboravi. Često se javlja kod neuroznih bolesnika. iscrpljenosti poslije bolesti. dok su sjećanja iz djetinjstva i mladosti vrlo živa. kvantitativne poremećaje 2. Postoje dvije vrsate organskih amnezija 1. čime su oni funkcionalno izbrisani. kasna (anterogradna) Kod retrogradne amnezije se javlja nesjećanje događaja prije povrede mozga. Uslov za nastanak amnezije je poremećaj svijesti. elektrošoka. Otuda one vrlo žive i djetinje priče staraca iz mladih dana. Poznato je. ili oštećenje moždanog stabla u kome se nalaze grupisani engrami. 50 . koja se može javiti i kod psihički zdravih osoba u stanjima premorenosti. krvarenja u mozak. jer za starca “zlatno vrijeme” je mladalaćka dob. kvalitativne poremećaje 3. Kod senilnih osoba propada znanje iz njihovih najstarijih životnih dana. poslije epi napada. u hipnoznom stanju oživljuju mnoga sjećanja. ipak je nemoguće dokazati da su i engrami potpuno iščezli. Amnezije mogu biti: a) funkcionalne b)organske Prve su bez organske podloge i javljaju se kod histeričnih osoba. poslije traume ili poslije epi napada. svježi događaji.

Ona se viđa kod staraca u vidu pojačane reprodukcije sposobnosti za stare događaje i doživljaje. Takve osobe nemaju mjere dokle mogu ići njihove izmišljotine pa često ni same ne znaju šta je istina a šta nije. nesavjesno i nečasno. kao da se već tada znalo da će biti veliki pronalazač. pri kome su izmišljene laži u skaladu sa željama. Može se javiti i kod djece koja su obdarena živom fantazijom. najčešće neostvarenim.Hipermnezija pojačana sposobnost reprodukcije. pripisujući im predznake. Ova pojava se viđa kod korsakovljevog sindroma i dementnih bolesnika i u mnogome zavisi od sugestibilnih pitanja. Depresivni bolesnik u fazi bolesti cijeli svoj život tumači s gledišta svojih pogrešaka i krivica zbog dejstva afekta i sumanutih ideja grešnosti. najčešće pod dejstvom afekta ili poremećenog sadržaja mišljenja. PAŽNJA 51 . pogrešno se sjeća svojih beznačajnih doživljaja iz djetinjstva. ali ne njemu već susjednom bolesniku. Iluzije pamćenja. javljaju se kod bolesnika sa depersonalizaciom: shizofrenik tvrdi da je nešto doživio nešto što se u stvari dogodilo. Kvalitativni poremećaji Naknadno izvrnuto sjećanje je kada se pravo sjećanje deformiše. Konfabulacije ili lažna sjećanja kojima bolesnik upotpunjuje preznine u svom pamćenju izmišljenim doživljajima. Patološka lažljivost ili psudologija fantastika. Paranoidni shizofrenik pod dejstvom sumanutih ideja pogrešno se sjeća i falsifikuje događaje ”župnik je radi mene držao propovjed i rekao da me smatra blesavim i nizašto neupotrebljivim dok je župnik rekao nešto sasvim drugo. Uslijed emocionalne naklonosti nekoj osobi ne uspijevamo da objektivno sagledamo njene greške. sve što je uradio bilo je pogrešno. On je cijeli život griješio. Paranoik koji ima sumanute ideje pronalazaštva pogrešno tumači.

Ovo rasčlanjivanje pažnje na dvije uzajamno komplementne funkcije. ogleda se i usmjerenosrt naše psihičke djelatnosti. a ne kao o posebnom psihičkom procesu. na bilo koju pojavu u realnom svijeu bez obzira na to šta on tom prilikom radi. predstavlja selektivnost pažnje. da mi biramo koju ćemo djelatnost vršiti. Ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo u stanju da se intenzivno usredsredimo na djelatnost koju izvodimo. Samo oni predmeti koje se nalaze u centru našeg 52 . osim usmjerenosti veliku ulogu igra usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno. ali je veoma teško zadržati pažnju duže vremena na materiju koja se izlaže. ali istovremeno da bi to ostvarili moramo da se usredsredimo. Predmeti koji se nalaze izvan centra našeg posmatranja znatno su nejasniji i da bismo ih jasno vidjeli. Sama odluka da radimo konkretan zadatak povlači za sobom na početku aktivnosti odstranjivanje drugih aktivnosti i zbivanja u našoj sredini. Usredsređenost povlači za sobom odstranjivanje pažnje od svega onoga što je sporedno i što nije važno za riješavanje problema i materije koja se proučava. Usredsređenost se u običnom govoru naziva “koncentracija” pažnje. Drugo je pitanje kvaletetnih odlika te pažnje. jer se ove dvije osobine nikada ne mogu javiti jedna bez druge. znači udubljivanje u određenu djelatnost. da slušamo muziku ili da učimo. utoliko nam više smetaju zbivanja u našoj sredini.Po ptianju ove psihičke funkcije. zavisi. Mi nismo u stanju da u isti mah percipiramo jasno više predmeta koje posmatramo. Pažnja je usko povezana sa stanjem naše svijesti. Ova pojava. Nastavnicima i profesorima je poznato da nije teško privući odnosno usmjeriti pažnju slušalaca na određeno izlaganje. Recimo ako odlučimo da crtamo geografsku kartu mi se usmjeravamo na djelatnost crtanja. jer je trajanje usmjerenosti bitna da bi efekat djelatnosti bio koristan. (učeniku koji se ne može udubiti u lekciju smeta i let muhe te mu i to skreče pažnju. I baš u tome što se mi opredjeljujemo za ovu ili onu djelatnost. mišljenje itd. koje nisu u vezi sa djelatnošću za koju smo se odlučili. To ne znači da se usmjerenost i usredsređenost mogu identifikovati. čime istovremeno prigušujemo prijem drugih percepcija. mi usmjeravamo pogled baš na njih. Da bismo obavili bilo kakav posao poterbno je da svoju psihičku djelatnost usmjerimo na taj zadatak. Ako se odlučimo da od nekoliko mogućnosti za našu psihičku djelatnost odaberemo na primjer. a usmjerenost prelaženje sa predmeta na predmet. što u stvari. pored ostalih faktora i od težine zadatka koji treba riješiti. Kornilov definiše pažnju kao “ usmjerenost i usredsređenost psihičke aktivnosti na nešto određeno”. Prema definiciji pažnje koju je dao Kornilov. O pažnji su razmišljali kao o funkciji. Hoće li ovo udubljivanje biti manje ili veće. Nalazeći se u jednoj prostoriji. postoje vrlo interesantna gledišta. Još od vremena starih Grka pa do danas vode se rasprave o tome da li je pažnja psihički proces ili funkcija. mi bi mogli da vodimo razgovor sa drugim osobama. Spieman tvrdi da je pažnja “psihička energija upućena nečemu”.). zanemarujemo drugu mogućnost. naročito u odnosu na njenu definiciju. što slabi njegovu ionako slabu usredsređenost. usmjerenost i usredsređenost. da čovjek u budnom stanju gotovo uvijek obraća svoju pažnju na bilo koji predmet. čime tvrdi da je pažnja ipak psihička funkcija kao što su pamčenje. djeluje kao vještačka podjela. onda bi morali da odstranimo sve druge percepcije koje bi mogle skretati našu pažnju. Grčki filozofi pod pažnjom su podrazumjevali upravljenost intelekta na neki sadržaj. Jedno je ipak jasno. Usmjerenost psihičke pažnje vezana je i za izvestan vremenski period. riješavanje nekog komplikovanog zadatka.

za razliku od voljne (aktivne) pažnje. zanimljivosti ili neočekivanosti. U svakom trenutku u kori mozga postoji neko ognjšte povečane razdražljivosti koje se karakteriše optimalnim uslovima za razdraženje (Svijetlost u mozgu ). sasvim nejasno vidimo taj predmet). centru našeg vidnog polja. pri čemu se po želji istovremeno i usredsređujemo. jer jače draži guše slabije i time određuju tok psihičke djelatnosti u odgovarajučem smjeru. budno pratimo sve razvojne situacije i istovremeno aktivno nastojimo da otklanjamo sve one spoljne draži koje bi uticale na odstranjenje naše aktivne pažnje ili umanjenje njezinog intenziteta. a da pri tom. Kada smo posebno pažljivi. misleći na nešto drugo. U takvim sličajevima spoljašnji nadražaji skreću našu pažnju iako za to ne postoji naša odluka niti naša volja. istovremenim inhibisanjem predhodno razdraženih nervnih centara. Procesi razdraženja koji nastaju u jednom djelu kore velikog mozga izazivaju kočenje u drugim djelovima. bolje se zagledamo. princip dominante ogleda se baš u obraćanju pažnje na neke draži i skretanju iste sa drugih koje djeluju istog momenta. s obzirom da nam ona pada u žižu naše pažnje. Međutim misleći tada na nešto drugo često tu tačku i ne primječujemo. naravno pod uslovom da u svom intenzitetu ne prelaze snagu ognjišta. Ukoliko su draži jačeg intenziteta utoliko postoji veća mogućnost za inhibiciju predhodnog razdraženja. svjesno usmjeravamo pažnju na određeni posao radi savladavanja nekog zadatka. Sasvim je logično da ovaj mehanizam razdraženje-inhibicija zavisi od intenziteta narvnih nadražaja. Međutim ipak najjasnije vidimo ono što je ispisano na tabli jer se tabla nalazi u centru našeg posmatranja. na koje usmjeravamo našu pažnju. a koje su manje važne ili su slabijeg intenziteta. osluškujemo. U ovoj vrsti pažnje dominira stvorenao dluka da se psihička aktivnost usmjeri na nešto određeno.vidnog polja mogu se jasno i razgovjetno vidjeti. Princip dominante se sastoji u shvatanju da u mozgu u svakomternutku postoji dominantno ognjište razdraženja. pri kojoj mi sami donosimo odluku da usmjeravamo psihičku djelatnost radi izvršenja nekog zadatka. S psihološke strane. zaustavljamo disanje itd. Fiziološke osnove pažnje. Voljna i nevoljna pažnja Pažnja kao psihička funkcija ima svojih vidnih tjelesnih manifestacija. Ako se zagledamo u neku tačku očekivalo bi se. Ovo upoređivanje pažnje i jasnoće percepcije u vidnom polju ne može predstavljati apsolutnu identičnost s njim jer je poznato da možemo sasvim napregnuto posmatrati neki predmet (koji nam je u žiži posmatranja. Aktivna pažnja je 53 . Trenutno su sve ostale draži podređene funkciji tog ognjišta. pravimo i specijalnu mimiku lica. uozbiljimo. Što se tiče fiziološke osnove pažnje. Aktivna pažnja je jedan od vidova manifeatacije postojanja volje u čovjeka. U tim slučajevima djelatnost pažnje zahvata čovjeka sama po sebi uslijed svoje privlačnosti. može se reći da je vezana za proces kojise sastoji u istovremenom razdraživanju jednih određenih nervnih centara i inhibicije drugih. Usmjerenest i usredsređenost psihičke djelatnosti može se javiti i bez naše volje i u takvim slučajevima mi ne postavljamo sebi cilj da budemo pažljivi. Pri tome mi sebi svjesno postavljamo cilj da budemo pažljivi. Ako posmatramo tablu na zidu istovremeno vidimo i predmete koji se nalaze izvan nje. naprežemo se. koje je trenutno funkcionalno najaktivnije. Takva vrsta pažnje naziva se nevoljna (pasivna) pažnja. odnosno udubljujemo u konkretni zadatak. koje kao da k sebi perivlači sva razdraženja koja u to vrijeme stižu u mozak i na taj način postiže još domnantniju ulogu nad njima. Tako smo u stanju vršiti izdvajanje određenih nadražaja. da je najjasnije vidimo.

Dužina trajanja draži. Recimo ako radimo neki ozbiljan i komplikovan zadatak. Kao određena psihička funkcija pažnja ima i svoje određene karakteristične osobine: 54 . (hirurg). 7. Relativna jačina draži. Voljni faktori (Naše namjere. zadaci koje društvo nameće čovjeku u smislu njegove što bolje i što veće radne produktivnosti u opštem interesu za društvo. tišinaprasak) c. e. koje u drugoj situaciji ne bismo ni primjetili. Marks kaže: sem naprezanja onih organa kojima se vrši rad. mi smo postigli mnogo. Očekivanjeodređenih utisaka. za sve vrijeme rada nužna je volja saobražena cilju. pretvorivši se na kraju u nevoljnu. naša pažnja se za tremutak skreće. voljna pažnja popušta u svom intenzitetu i postepeno slabi. uspomena) 6. 2. 5. Kontrast među dražima veoma utiče na privlačenje pažnje (Mrak-svijetlo. Ali ako ventilatorprestane da radi i šum se prekine. Utvrđeno je da draži koje se prekidaju i obnavljaju bolje prvlače pažnju (sijalica koja treperi) d. mi smo se maksimalno usredsredili i time postigli postojanje aktivne pažnje.nastavak nevoljne. jer stvorena aktivna pažnja pri određenom radu je garancija uspjeha u njemu. Voljna (aktivna) pažnja često se može transforimirati u pasivnu. lupa tanjira) nevoljno privlači našu pažnju. Intenzitet draži utječe tako da svaka dovoljno jaka draž (pucanj. Moglo bi se reći da voljna (aktivna) pažnja zavisi uglavnom od cilja interesovanja i. U radionici u kojoj radi motor ne čuje se kašalj radnika i taj kašalj ne privlači pažnju. Karakter spoljašnjih draži a. Ali onoga momenta kada smo riješili osnovni problem koji čini težinu zadatka. koja se manifestuje u pažnji i pri tome je utoliko nužnija ukoliko rad svojim sadržajem i načinom manje privlači onoga koji radi. zahtijevaju od pojedinca da u vrijeme svoje radne aktivnost umije bez nekog posebnog naprezanja da odstranjuje svoju pažnju od svega onoga što nije od koristi za konkretnu radnu djelatnost. Naše iskustvo 8. Ventilator koji radi i proizvodi šum ne primječujemo ako smo svoju pažnju koncentrisali na učenje.želje). socijalni). 3. kada uspijemo da nas druge pojave u spoljnjoj sredini koje nisu od interesa za naš rad ne obuzmu. Interesi i vrijednosti (slika. organizovanosti pažnje. Motivi (biloški. f. blijesak jauk) može privući našu pažnju b. Najzad. (pažnja pri vožnji automobilom). dok kašljanje u pozorištu gdje vlada tišina može da skrene pažnju. Brojni su faktori koji utječu na tona šta ćemo usmjeriti svoju pažnju to su 1. Prostorna veličina draži. ne skrenu našu pažnju . Emocije (emocijalno stanje u kojem se nalazimo dok nešto opažamo). Prestanak draži. 4. onda se na njemu često zapažaju i beznačajne pojave. razvoja i usavršavanja čovjekove ličnosti i proistekla je iz većeg angažovanja psihičkih djelatnosti u procesu rada čovjeka. Ako smo gladni svaka draž koja nas podsječa na hranu (miris. Ona je plod ljudske djelatnosti. Zadaci koje smo sebi postavili ili nam ih je neko drugi postavio. Predmet koji je veći od drugih u svojoj sredini lakše privlači pažnju (Visok vojnik). Voljna pažnja je usko povezana sa čovjekovim interesima. Ako se očekuje loš ishod bolesti nekog čovjeka. Samim tim.

Bolesnik tada sve zapaža.(slušanje kucanja sata). Pri slabom. Radi se o tome da je naša pažnja vremenski ograničena. interesantnost izlaganja. Sposobnost dužeg usredsređivsnja pažnje na jedan predmet . postojanje patoloških sadržaja (sumanute ideje. osjećanje straha.itd). tenacitetu osoba nije u stanju da se duboko usredsredi na jednu određenu djelatnost. Svaki započinjemo. iako može dugo biti usredsređena na jednoj djelatnosti. nesigurnost labilnost afekta. intoksikacionih stanja i nekih organskih bolesti (tumor mozga. neizvjesnost. odsustvo volje. intoksikacije. Hipervigilna pažnja javlje se kod maničnih bolesnika. Dokazano je da obim pažnje nije velik . Dinamičnost pažnje. jer ne prati nastavu. da utone u nju da se koncentriše. slaboj vigilnosti. što najčešće vidimo kod umno zaostalih. Pri slaboj vigilnosti osoba nije u stanju da po potrebi brzo prebaci svoju pažnju na druge predmete i pojave u svojoj sredini. Njačešće se radi o slabom tenacitetu.sve dok se ne završi određeni zadatak i postigne cilj naziva se TENACITET pažnje. Kod rasijanosti se radi o tome da je postojanost pažnje slaba. sposobnost usmjeravanja pažnje na nove predmete ili pojave zove se VIGILITET pažnje. ali je i pojava kojoj uzroci mogu biti patolški. i na sve drugo obraća pažnju). slab intelektualni nivo. kako se to obično kaže. poznat pod imenom rasijanost pažnje. Smatra se što se tiće pažljivog pračenja nekog izlaganja period od 40-50 minuta je maksimalan. (dvojne figure). a pokretljivost povećana (nepažljivom učeniku sva smata. Dinamička pažnja je ona kojoj su potrebni stalni novi voljni impulsi da bi se održala. pospanosti. depresija). neurotičke pojave. Stalnost pažnje. isčekivanje. odnosno sposobnost zadržavanja pažnje na istom objektu. a nijedan 55 . kao i izmjenjena stanja svijesti. Da li će pažnja za sve to vrijeme biti na razini umnogome zavisi od raznih faktora (umor. pojačanoj vigilnosti itd.i iscrpljenost slušalaca. Suprotno ovome. već se ona šeta s predmeta na predmet.1. Pažnja se ne može dugo zadržati na jenom predmetu. 2. Uzrok rasijanosti mogu biti situacije kada sebi damo dosta zadataka. Mnogo faktora može dovesti do ove pojave: na prvom mjestu radi se o odsustvu emocionalne komponente ili grubo rečeno o neinteresovanju za određenu djelatnost. Poseban poremećaj pažne. Obim pažnje. Zamor takođe mnogo utječe na slabljenje sposobnosti za dobar tenacitet pažnje. svaka i najmanja pojava skreće njegovu pažnju. prisilne misli). Pri povečanoj vigilnosti postoji nemogučnost dužeg zadržavanja pažnje na jednom objektu. pa smo neodlučni koji zadatak bi prije završili. nekih duševnih bolesnika (shizofrenija. naime broj predmeta koji se može dovoljno jasno istovremeno obuhvatiti. halucinacije. Poremećaji pažnje Poremećaji pažnje su česta pojava u kliničkoj praksi. 3. encefalitis). Ova pojava može biti prouzrokovana uzrocima koji nisu u osnovi patološki. asocijacije su mu vrlo žive.

a pokretljivost mala ili nikakva.ne završavamo ili ih završavamo površno. na primjer. Tako dok nešto radimo i duboko se koncentrišemo. da tražimo naočale koje držimo na glavi ili u ruci. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. dešava se. Uzrok rasijanosti imamo i u situaciji kada je postojanost pažnje jako velika. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa 56 . MIŠLJENJE Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Mnogima dok čitaju izgori cigareta u pepeljari.

realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa. uspijevati povezati različite radnje. Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova. Da bi razumjeli neku pojavu ili da bismo shvatili osobine nekog predmeta iz realnog svijeta. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). S druge strane. Obzirom da je mišljenje psihički proces često se pitamo u kojim djelovima mozga se odigrava proces mišljenja. Mozak kod čovjeka radi kao jedinstveni organ pa bi svako lokalizovanje mišljenja bilo uproščavanje. mi se služimo upoređivanjem kao jednom od intelektualnih operacija u oblasti mišljenja. mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. Upoređivanjem otkrivamo sličnost ili razlike između pojava i predmeta. U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama. pružaju pomoć u riješavanju nepoznatih zadataka. Zahvaljujući mišljenju. niti bi se moglo obezbjediti pravilno saznanje objektivnog zbivanja u realnom svijetu Da bi pravilno donosili zaključke i procjenjivali pojave služimo se metodama i operacijama koje su takođe psihička aktivnost. Važan element u procesu mišljenja su asocijacije. Tačno je da čeoni režanj ima veliku aktivnost u misonoj djelatnosti. koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. gledajući pojedine dijelove mi ih u mislima možemo sjediniti u jednu organsku i funkcionalnu cjelinu. u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. predmete i pojave. indukcije i dedukcije. Gledajući vodenicu na rijeci. Asocijacije podsjećaju na ranija zbivanja. poslije čega smo u stanju donositi zaključke. na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost. da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. ali sigurno ne i jedinu. naravno u mislima i na taj način saznajemo od kojih je dijelova sastavljena vodenica. ono postoji i izvan njega. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin. Suprotno ovome. vatra). Posmatrajući razbacane vagone po kolosjeku mi ih u mislima možemo sjediniti 57 . analiza i sinteze. U procesu mišljenja služimo se mnogim intelektualnim operacijama bez kojih se praktički ne bi mogli stvarati nikakvi zaključci. na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. smanuju napor i skraćuju vrijeme za riješenje nekog zadatka. da očekujemo ovakve ili onakve rezultate. Tom prilikom ne vodimo računa samo o fizičkim sličnostima ili kontrastima već i o njihovoj funkcionalnoj podudarnosti i neslaganju. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet. kao što su metode: komparacije.stvarnošću. apstrakcije i konkretizacije. Ovo misaono rasčlanjivanje jedne cijeline na njene organske ili funkcionalne sastavne dijelove je intelektualna operacija. na sličnost ili kontraste. nazvana analiza. uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju. mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju. Kora velikog mozga sa svojim saznajnim (gnostičkim) centrima svakako pomaže u misaonoj aktivnosti čeonih dijelova. možemo izdvojiti sastavne dijelove te vodenice.

spoljašnji govor ne predstavlja samo verbalno. što ustvari znači prekoračenje praga unutrašnjeg govora. kojim izražavamo naše misli. Za komunikaciju sa vanjskim svijetom od primarne važnosti je tzv. Nekada nismo u stanju da nađemo riječi kojima bismo izrazili naše misli iako su one jasne. U procesu mišljenja veoma važnu ulogu igraju pretpostavke. Izuzetno važna osobina mišljenja je njegova nerazdvojna funkcija sa govorom. širi. Ako bi mišljenje bilo identifikovano sa govorom.u kompoziciju. onda ili ne možemo da nađemo potrebne riječi ili su one vrlo oskudne. U drugom slučaju dedukciono zaključivanje je izvođenje posebnog zaključka iz opće poznatog ili utvrđenog stava (mlijeko i mržnjenje). onda bi to značilo da su ljudi lišeni sposobnosti za govor lišeni i funkcije mišljenja. Unutrašnji govor je mnogo kompleksniji. on doprinosi i pomaže funkciji mišljenja i ne može se identifikovati sa mišljenjem. za donošenje tačnijeg zaključka. potrebno je najprije stvarati zaključke. predhodno unutrašnje praćenje misli i pripremanje za njihovo glasno saopštenje. Mišljenje kao preduslov 58 . Često smo u situaciji da u sebi izreknemo bogatim riječima našu misao. Ili koliko nam puta misli naviru tako da ih govorom ne možemo sve obuhvatiti. spoljašnji govor. Da bismo o jednom određenom pitanju mogli zauzeti stav. Pri analizi jednog predmeta da bismo proućili jedan njegov sastavni dio ili jednu njegovu osobinu. Neki naučnici mišljnje identifikuju sa govorom. Zaključke možemo donositi indukcionim i dedukcionim putem. (nosivost mosta. jasno ocrtavanje unutrašnjeg govora. cijelinu. Unutrašnji govor nam pored ostalog služi i kao podsticaj za stvaranje novih misli. Suprotno njoj je konkretizacija koja ide za tim da se jedna cjelina jedan predmet zamisli sa svim bogastvom sastavnih dijelova i osobina. Ponekada nam se glasno otkine neka misao. Pri pravilnom razmišljanju mi se neminovno služimo pretpostavkama. U većini slučajeva pravilno postavljanje pretpostavke znači i dobijanje tačnog odgovora. Ovo zanemarivanje određenih dijelova ili osobina nekog predmeta kojeg posmatramo ili o kome mislimo je intelektualna operacija pod imenom apstrakcija. Međutim važnu ulogu igra i unutrašnji govor. ostale osobine tog predmeta. borbena gotovost jedinice). bogatiji. Ovo misaono sjedinjavanje pojedinih dijelova ili pojava u jednu funkcionalnu sredinu zove se sinteza. što sigurno nije tako. često ignorišemo ostale sastavne dijelove. Još je Marks govorio “jezik (misleći na govor) neposredna je stvarnost misli” želeći time da izrazi postavku o jedinstvu mišljenja i govora. S druge strane. a kada nju trebamo verbalnim putem da iskažemo. a nekada nam se one nameću u misaonom toku kao mogućnost pri riješavanju određenog zadatka (auto neće da upali). Govor je ustvari oblik i oruđe mišljenja. i samo jedan njegov dio pretvara se u spoljašnji govor. Nekada sami stvaramo pretpostavke kako bismo izbjegli neprijatna iznenađenja. U prvom slučaju poslije ispitivanja i provjeravanja pojedinačnih podataka prelazi se na opći zaključak do kojega se dolazi poslije upoznavanja pojedinih dijelova i elemenata koji svi skupa čine opći stav. odnosno postizanja cilja.

opšta svojstva Sarajeva. Opštim pojmovima izražavaju se zajednička svojstva svih predmeta iz jedne određene vrste koje dati pojam obuhvata. Bitni ili pojedinačni pojmovi su svojstva jednog određenog predmeta ili pojave. razvojem društva. I danas se služimo mnogim nepotrebnim pokretima. Otuda se mišljenje bez akcije naziva mašta. dok primitivan čovjek opšti sa svojom materijalnom sredinom bez faktora iskustva. ali se pojmom knjige obuhvata ono što je zajedničko i bitno za svaku knjigu. Tek kasnije. u stvari.upoznavanja sa objektivnom realnošću kod čovjeka pojavilo se prije nego sposobnost govora. pojam knjige. Osnovne razlike u psihičkom životu između kulturnog i primitivnog čovjeka su u tome što kulturan čovjek ima iza sebe bogatu prošlost. a zatim i psihički život svojih savremenika i tom prilikom je utvrdio da i ostali ljudi sa kojima on dolazi u kontakt misle na isti način na koji i on misli. razvojem i usavršavanjem visokodiferenciranog nervnog sistema kod čovjeka. Raspolaganje bogatstvom pojmova olakšava proces mišljenja i omogućava pravilno sporazumjevanje među ljudima. Opšta pojava Sarajeva. Svaka knjiga je različita. a) konkretno (perceptualno) b) apstraktno Još u svoje vrijeme Aristotel se bavio problemom kako i na koji način čovijek misli. da li je to baš tačno da svi ljudi misle na jedan te isti način? Konkretno (primitivno – arhaično) mišljenje Proučavanjem načina života. Nema sumnje da sposobnost govora omogućava čovjeku precizniji kontakt i saobraćaj sa objektivnom realnošću. Pojam je odraz opštih i bitnih svojstava predmeta ili pojava. razna dostignuća. osnivicu logike. U želji da riješi zagonetku Aristotel je u prvom redu imao u vidu svoj psihički život. Činjenica je da je ovakvo Aristotelovo shvatanje predstavljalo. što se postiže uglavnom na temelju praktičnog iskustva i interesovanja. tog izvanrednog Aristotelovog otkrića. a njegova posebna da je to glavni grad Bosne i Hercegovine. gestovima. Govor kakav je danas predstavlja rezultat razvoja ljudskog društva. Opšti pojmovi obuhvataju cijelu klasu jednorodnih predmeta ili pojava koje nose jedan isti naziv. jesu da je to grad kao i drugi gradovi. pojam čovjeka itd. kada želimo da izrazimo neku našu misao. Zbog toga je potrebno ovladati i opštim i posebnim pojmovima. vjerovanja. Nekada u dalekoj prošlosti međuljudska komunikacija sastojala se iz pokreta ruku (kinetički govor). osjećanja i aktivnosti ljudi iz najzabačenijih krajeva zemljine kugle dobiveni su podatci o različitosti i specifičnosti njihovog psihičkog života a samim tim i procesa mišljenja. Ovo shvatanje da svi ljudi misle na jedan te isti način vremenom biva usvojeno od svih poznatih filozofa. Gledano sa praktičnog stanovišta. ogromna iskustva. na primjer Sarajrvo. kojim su bile označene misli. iz pokreta ruku izrastao je govor kao produkt govornih organa. Primitivan čovjek se praktično izjednačuje sa djetetom jer i za jedno i drugo nema 59 . mišljene može biti dvojako. Mišljenje kao psihička funkcija odvija se pomoću pojmova. Bosna određena ličnost itd. raznih narodnih običaja. tj. Ako mišljenje nije praćeno akcijom ono i nije mišljenje u pravom smislu riječi. Ali. npr.

3. Praktično sve što u realnom svijetu postoji. On identifikuje čovjeka sa njegovim imenom gledajuči u imenu nešto sasvim stvarno. Poremećaji po formi 1. za primitivnog čovjeka ima mističnu moć. maničnih bolesnika i kod senilnih osoba. pravilnosti. Većina primitivnih plemena nema riječi za brojeve veće od tri. pojava koja se sastoji u iznenadnom prekidu misaonog toka. čak i luk i strijela i ostalo oruđe žive svojim životom kao i ljudi. intoksikacija. 2. imajući pred očima sliku predmeta. Za primitivnog čovjeka kao i za dijete sve se događa pod dejstvom mističnih sila kojih je puna priroda. Primitivan čovjek ima određena shvatanje i o imenima ljudi. i zakonitosti u prirodi. ne postoji determinišuća tendenca. nevažnim stvarima pridaje se isto toliko pažnje koliko i važnim.prirodnog događaja. te istovremeno on od njega nešto želi ili ga se boji. psihički izmjenjenih epileptičara. Primitivno mišljenje je zastupljeno i kod male dijece (djevojčica tuče lutku). umora. tako da ne može sagledati cilj govora “od Kulina bana” Ova pojava najčešće se viđa kod mentalno zaostalih osoba. recimo. s tim da se 60 . Ova pojava može se javit i kod zdravih osoba. pa čak i insektima. konkretno ili sveto. Za primitivnog čovjeka sjenka čovjeka i čovjek su jedno te isto. U svom izlaganju bolesnik se gubi. Po vjerovanju primitivnog čovjeka. Poremećaji mišljenja Poremećaje mišljenja dijelimo na poremećaje mišljenja po formi i po sadržaju. Mističnost je osnovna karakteristika primitivnog mišljenja (slikar i bizoni). U patološkim slučajevima ono je zastupljeno najčešće kod shizofrenih bolesnika pa ga nazivaju shizofrenim mišljenjem. On je za predmet spreman da uradi bili kakvu akciju (bušenje fotografije čovjeka). kod kojih je. Primitivan čovjek pridaje najrazličitija mistićna svojstava biljkama i životinjama. ideja o ličnoj krivici osnovna misao i ona praktično muči bolesnika. Javlja se kod depresivnih bolesnika. Primitivni ljudi nisu u sposobnosti da upotrijebe ličnu zamjenicu “mi” i zbog toga upotrebljavaju riječi “ja” i “ti”. Primitivni ljudi se izvanredno služe gestovima koji su vrlo složeni i specifični. odnosno predstava ka cilju. U ovu vrstu poremećaja spada i blok u mišljenju. Hodanje po nečijoj sjenci je smrtna uvreda na otoku Fidži dok u Zapadnoj Africi vrše se “ubistva” zabijanjem noža ili šiljatog predmeta u sjenku čovjeka. da bi izrekao jednu određenu misao. Kod nekih primitivnih naroda postoji vjerovanje da se čovjeku može nauditi ako se nanese šteta njegovom imenu. analizu i generalizaciju. on vjeruje da je predmet realan. S obzirom na nedostatak sposobnosti apstrakcije. on iznese puno nepotrebnih misli. Bolesna opširnost je poremećaj mišljenja po formi u kome se često u izlaganu ne može izdvojiti bitno od nebitnog. i svaka druga misao ne dolazi do izražaja zbog dominacije osnovne misli. na nedostatak sposobnosti za stvaranje pojmova. Primitivno mišljenje se u normalnim prilikama viđa i kod nas za vrijeme sna. primitivno mišljenje ogleda se i u verbalnoj – jezičkoj komunikaciji. Predstave primitivnog čovjeka su karakteristične i po tome što. obično zbog skretanja pažnje na neku pojavu iz spoljašnjeg svijeta. Kočenje misaonog toka ili usporenost misaonog toka je pojava kada ne postoji sposobnost odstranjivanja pažnje. Otuda se poglavici nikad ne zna ime da mu se ne naškodi. Sve misli bolesnika su prikovane za jednu osnvnu ideju.

svaka nova misao postaje ciljna predstava. 61 . Misli se ubrzano nižu jedna za drugom. osoba preskače s jednog izlaganja na drugo. Verbigeracija je besmisleno izgovaranje jedne iste riječi ili rečenice. s predmeta na predmet. ali između njih nema nikakvih logičnih veza. “Salata od riječi” je najteži oblik formalnog poremećaja mišljenja i predstavlja pravu govornu zbrku. “Krivci dolje gledaju krivci dolje gledaju. precjenjene ideje i prisilne misli. Često se dobija utisak kao da je to jedina misao i kao da se ona mora do beskraja ponavljati. Rasulo misli je veoma ozbiljan i težak poremećaj mišljenja po obliku. te se dobija utisak da su misli rascjepkane na dijelove i da ti dijelovi ne pripadaju jednoj misaonoj cjelini. Što više. nerazumljivih za normalnog čovjeka. pri čemu se upotrebljavaju apsolutno nerazumljive riječi i rečenice. Takva osoba može neki pokazani predmet tačno imenovati. Inkoherentno mišljenje je čest poremećaj mišljenja po formi u stanjima poremećene ili izmjenjene svijesti. 4. U ovom slučaju svaka izrečena misao sama za sebe ne predstavlja neku nelogičnost. Ova pojava postaji i kod zdravih osoba u snu. pospanosti. već vrlo brzo prelazi. Perseveracija je takav poremećaj misaonog toka po formi u kome se neka riječ ili misao nevoljno ponavljaju uvijek u svijesti. krivci dolje gledaju. Ovakav poremećaj mišljenja postoji kod maničnih bolesnika. utoliko prije što se ovaj poremećaj javlja obično pri gotovo očuvanoj svijesti. Viđa se kod teških oblika shizofrenog oboljenja. djelomično spajanje sa drugim pojmovima. zbrkanost izlaganja. Postoji mnoštvo asocijacija. u stanjima napetosti. Sadržajni poremećaji Sadržajni poremećaji mišljenja mogu se ograničiti na: sumanute ideje. ne dovršivši prethodno. Bujica ideja je također poremećaj mišljenja po formi. Bolesnik izgovara stalno jednu istu riječ. pri čemu je impuls za govor pojačan te postaje logoreja i hipervigilna pažnja. Bolesnik ne može da zadrži svoju pažnju praktično ni za trenutak na jednom objektu ili na jednoj misli. 5. 7. kao da joj neko krade misli (eho misli). odnosno misao. naročito u amentnom stanju. 9.pekinuta misao može nastaviti spontano ili poslije podsjećanja od sagovonika. ona često ima utisak kao da su joj te ili druge misli ukradene. ali zato sve druge pokazivane predmete naziva imenom prvobitno pokazanog predmeta.” bila je stalno izgovarana misao jednog našeg bolesnika. gubitak ciljne predstave. 8. zamora. stvaranje sasvim drugih pojmova. U osnovi ovog poremećaja nalaze se raspad pojmova. konfuzno – amentnih stanja. koje se vrlo brzo smjenjuju. stvaranje novih kovanica koje samo za bolesnika mogu imati neko značenje. uz veoma izraženu govorljivost. Ova pojava se javlja kod mnogih organskih moždanih oboljenja. ma koliko mi podsjećali osobu. neadekvatna upotreba riječi. Blok u mišljenju kao patološka pojava karakteriše se krutošču misaonog toka i nemogućnošću njegovog nastavljanja. što je i prognostički mnogo teži slučaj. 6.

on je zarazio svijet sifilisom. U početku ove ideje mogu imati blag interpretacioni karakter da bi se kasnije razvile u čvrste i nepokoljebive prave sumanute ideje. sve im je propalo. Mesijanske sumanute ideje imaju često pristalice među primitivnim i religiozno zaslijepljenim osobama. 4. Ima sumanutih ideja koje nastaju na podlozi poremećaja u radu nekih tjelesnih organa. pogrešno mišljenje iz koga proističu zablude mogu se korigovati. bolesnik sebe optužuje za mnoge životne nesreće. ali se ne mogu identifikovati s njima. predstoji im smrt od gladi. da ne smiju vršiti nužgu jer će fekalije da preplave cijeli svijet 2. onda se ne može raditi o nomalnoj ljubomori. sve im je propalo. raka. u ekonomskoj oblasti: postoje ideje ekonomske i materijalne propasti. Nije isključeno da se iz ovih sumanutih ideja poslije formiraju i paranoidne ideje (idje proganjanja). a za drugog to je prava sumanuta ideja (impontencija kod primitivnog i obrazovanog čovjeka). mogu stvore sumanute ideje trovanja. da se o njima svuda govori. bogatstva. djeluju na njih smrtonosnim zracima. kuge. Sumanute ideje proganjanja. i koje nisu pristupačne razumnim razlozima. U svakom gestu supružnika traži se dokaz nevjerstva i ispoljava se bolesna ljubomora. U ekspanzivne ideje spadaju sumanute ideje veličine. carevi. Sumanute ideje se ne mogu korigovati. kao delire denormite: za sebe tvrde da su ogromni. Depresivne ideje mogu se podijeliti: a. Bolesnici imaju utisak da im je život ugrožen. dijarea. Razvojem društva mjenja se sadržaj sumanutih ideja. za sebe znaju tvrditi da su mrtvi. b. Sumanute ideje zavise od same ličnosti. žene optužuju sebe za nevjerstvo koje nije postojalo. pronašli su najbolje mašine itd. u oblasti zdravlja: boluje od neizlječivih bolesti. da ih vlasti prate. povračanje i dr. kuća izgorila. crijeva ne postoje. visokog porijekla. da se i u novinama o njima piše. lepre. istina diskretno da svi ne bi razumjeli. u moralnoj sferi. nihilističke ideje: negiraju objektivnu stvarnost.1. ministri. d. Gastrointestinalne tegobe. Sumanute ideje možemo podijeliti na ekspanzivne i depresivne. uništavaju im polne žlijezde. c. da ih neprijatelji žele likvidirati pa im truju hranu. Jedno isto vjerovanje može za jednog čovjeka predstavljati zabludu. on je kriv na nastanak rata. da im je glava ogromna i da njim dodiruju nebo. Sumanute ideje su slične zabludama. srce ne radi. Erotičko ludilo je poremećaj mišljenja pri čemu bolesnik ima uvjerenje da su u njega zaljubljene vrlo visoke ličnosti. Bumke naziva sumanute ideje zabludama koje su nastale na bolesnoj osnovi. e. nikoga nemaju (iako su im djeca živa). pronalazaštva. 3. Bolesnici su kreljevi. Veliki broj sumanutih ideja nastaje na podlozi izmjenjenog afekta ili poremećaja opažanja. 62 . poznati umjetnici. Sumanute ideje ljubomore – Lubomora je normalna pojava između osoba koje su afektivno vezane jedna za drugu. ništa više nemaju. imaju ogromno bogastvo. pri čemu postoje sumanute ideje grešnosti. Pogrešan sud. truje sve oko sebe. Ali kada ona postigne karakter apsurdnosti i kada se dokazi nevjerstva traže na bolestan način.

da se neko nakašljao radi njega. kako se razvija. da je neko namjerno prošao pored njega (krave mukale radi njega). šta nam “ubija volju za životom”? Volja je psihička funkcija koja predstavlja sposobnost čoveka da mobiliše i upotrebi svoju psihičku energiju i sve svoje sposobnosti da bi ostvario svoje svjesno postavljene ciljeve potrebe i želje ali i sposobnost da se odloži ili odbaci nekanagonska potreba ili želja. Interpretacione sumanute ideje su. NAJBOLJI NAČIN DA NEŠTO URADIMO JESTE – DA TO URADIMO 63 . 8. da opsujemo i slično. Prisilne predstave i misli su pojave kada se jednoj osobi i protiv njene volje nameću neke predstave i misli. “mrzovoljan sam”. brojanje bandera na ulci. da moraju očistiti svijet od grijeha. VOLJA I POREMEĆAJI VOLJE Često čujemo izraze kao što su “danas sam dobre ili loše volje”. za razliku od sumanutih ideja ovdje se osoba aktivno bori protiv nametanja misli. Bolesnik ima utisak kao da se sva zbivanja odnose na njega. Precijenjene ideje su. 6. u stvari misli ili uvjerenja proistekla iz izrazito čvrste afektivne veze prema određenoj stvarnosti ili problemu. “nemam volje ni za šta“. Ponavljane neke pjesme. vraćanje da provjerimo da li smo zaključali vrata. da su oni božiji izaslanici. Nekada nam se mogu javiti prisilna podsticanja da učinimo nešto. kako se budi a kako gubi. Recimo seksolog u svakom poremećaju i oboljenu vidi oboljenje genitalnih organa. da skočimo kroz prozor. da ubijemo nekoga. dok se kod sumanutih ideja aktivno zalaže za tu bolesnu misao. Religiozne sumante ideje očituju se u tome da bolesnici vjeruju da imaju vezu sa bogom. da je klimnuo glavom i da je to nepovoljno za njega. 7. u stvari bolesna interpretacija pojava i zbivanja koji se tumače kao da su upereni na bolesnikovu ličnost. Šta je to volja.5.

Roberto Assagioli je naveo da je volja unutrašnja sila koja nas vodi ka samorealizaciji. to je namjera s usmjerenjem s kojom postižemo stvari u životu. 2. Tek kroz izbor otkrivamo što djeluje. Nakon borbe motiva dolazi do donošenja odluke i na kraju izvršenja odluke. da ne razmišljamo preterano o tome u smislu da li treba. jesti i osjećati počinje od trenutka kada se probudimo svaki dan.1 1 64 . Ili uspjeh po cijenu da se povrijedi prijatelj je „pirova pobjeda“. Sposobnost izbora proizlazi iz međusobnog djelovanja nagona i afekta koji prolazi kroz određene faze. izvor naših inicijativa. razbijanje zaključanih vrata može biti nepotrebno ako je prozor otvoren. Izbor počinje od trenutka kada se odvojimo od svijesti svojih roditelja . kako bismo postigli željeni cilj. takode. možemo imati i iskustvo viših realnosti „Transpersonalni self“. već da krenemo da to radimo. Medutim. impulse.izbor što ćemo raditi. Volja je.Dobra volja je sinteza ljubavi i volje. Na primjer. da je najbolje kad nešto želimo da uradimo. i na taj način učimo kroz iskustvo. Ta sposobnost nam omogućuje da stimulišemo. Volja podrazumeva i sposobnost da se koče neprihvatljive želje. a što ne. On je naveo da volja ima šest koraka :“ 1. onoliko dugo koliko je potrebno da se neki cilj ostvari djelatnost.Planiranje: određivanje najboljeg načina da se postigne cilj 6. misli. dakle. Izbor.Prihvatanje cilja: ostati povezan sa odlukom 5. Ovaj aspekt volje nam omogućava i da izaberemo aktivnosti koje su u skladu sa našim unutrašnjim atributima. Dobra volja . identifikovao i četiri aspekta razvijene volje: 1. Naša volja se manifestuje u našoj djelatnosti.Odlučivanje: koja je akcija najvažnija u tom trenutku 4. da ne tražimo idealne uslove i garancije o idealnom uspehu. da se odloži trenutno zadovoljstvo i da se dugo podnosi napor. To je primarni izraz našega stanja bivanja. Zato se dobra volja može razviti biranjem ciljeva koji su konzistentni sa dobrobiti drugih i opštim dobrom za ljudskost. intuiciju. 3. kako treba.“ Naša volja manifestira se kroz izbore koje radimo.Jaka volja je nešto slično Viktorijanskom konceptu „moći volje“ koji je povezan sa snagom i energijom. ciljeva i sredstava da se do cilja dodje.Promišljanje: korišćenje mudrosti da se izabere izmedu mogućnosti 3. 4. Istraživanje: odredivanje šta želimo da uradimo ili kakve su nam potrebe 2. je prema tome. Nagonske težnje postiču motiv.Drugi aspekt volje je vještost. Jaka volja .Izvršavanje: Usmjeravanje energije kroz korake ili akcije neophodne da se ostvari cilj. nakon čega dolazi do borbe motiva da li da se uradi neka radnja ili ne. čemu sve to isl. sposobnost ličnosti da izvršava svoje planove. ako se koristi bez vješte volje i dobre volje. Kod afektivnih stanja i duševnih bolesnika izostaju neke faze voljnih radnji.Transpersonalna volja: pored življenja naših života na nivou ličnosti. glavni čimbenik u sudbini koju sami kontroliramo. da li baš sad treba.Transpersonalna volja.Ova. Vješta volja . Sa druge strane neki tvrde da je volja važan čimbenik. rasuđuje se i procjenjuje. naše emocije. regulišemo i usmjeravamo druge aspekte našeg bića.«. Assagioli je. imaginaciju i senzacije. ta snaga. u najmanju ruku. može biti i štetna. Volja podrazumeva pravljenje izbora izmedju mnoštva motiva. nositi. čudna rečenica znači.

Katalepsija je ukočenost mišića kod katatonih bolesnika koja im omogućava da staima ili danima zauzimaju isti položaj tjela (psihički jastuk). crteža. 65 . Katatoni stupor .stupor podrazumjeva potpuno odsustvo voljne aktivnosti. osobito u forenzičkoj psihijatriji. uredno opaža i pamti. Ovo se naziva katatona pomama (raptus). Međutim u stuporu bolesnik je svjestan. Katatoni poremećaji Katatoni sindrom predstavlja skup simptoma oštećenja volje koji se javlja kod depresivnog i histeričnog stupora. Gubitak slobodne volje može se javiti i kod ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Sugestibilnost je nekritičko prihvatanje tuđih stavova.može biti aktivni i pasivni. misli. Negativizam . U normalnom opsegu se javlja u odnosu na određene osobe prema kojima postoji snažna emotivna veza. ne govori.kada bolesnik uradi suprotnu radnju od tražene. nevoljna radnja manje zamara nego voljna. da bude agresivan. govora. a histerični stupor nastaje kao poslijedica naglo nastalog traumatskog događaja. histeriju i kod SCH (katatono hebefrena forma).opiranje da se uradi neki nalog. udari polomi namještaj. ne jede. ne reagujući na spoljne draži. U delirijumu i sumračnim stanjima nema svjesne voljne akcije jer je kontrola neophodne normalne svijesti (Normalna svijest je uslov svake voljne radnje) teško poremećena. pokreta. Kod depresivnog stupora nema mišićne ukočenosti. a nakon kraćeg vremana ponovo legne i zauzme raniji položaj. čak i da ubije.POREMEĆAJI VOLJE Gubitak slobodne volje je relativno česta pojava u kliničkoj praksi.Bolesnik u stuporu leži ukočeno kao lutka. Stereotipija je besmisleno ponavljenje neke radnje. Ovaj poremećaj se javlja u delirantnim stanjima i stanjima sužene svijesti. To je bolesni automatizam. jer je zbog ovisnosti od okoline podložan sugestijama i naahovaranjima od onih od kojih je ovisan. Aktivni. Pasivni. SCH i simptomatske katataonije. Kao psihopatološki fenomen karakterističan ja za oligofreniju. ali nikada ne završi na toj odluci. Iz ovakvog stanja može iznenada da skoči. Ovisnik o alkoholu zna jući da će izgubiti kontrolu nad količinom popijenog pića i svog ponašanja “čvrsto odluči da će popiti samo jednu čašicu”. što je objašnjenje za ovu pojavu. Slabost slobodne volje može da pokažei teško tjelesno bolestan čovjek. Stereotipni govor se naziva verbigeracija i spada pored poremećaja volje i u poremećaje mišljenja po formi. a automatska.

somnambulizma. kada bolesnik ne može obaviti neku radnju ili donjeti odluku (jasno mu je šta treba učiniti. želje. što u određenim okolnostima može praviti probleme osobi ili njezinoj okolini. Javlja se u maničnim i hipomaničnim stanjima. mimike. Najčešće se javljaju kod shizifrenih bolesnika. sebe kao promatrača sa strane pa nema osjećanje vlastitosti u njezinom izvršavanju. Kada je ekstremno izražana govorimo o abuliji. 66 . Kod njih nagonski poticaj prelazi u radnju. Automatizam ili automatska radnja obavlja se automatski. odnosno istodobno je izraženo suprotno usmjerenje voljnih inpulsa prema istoj stvari. te kod neurotskih smetnji. redukciom psihomotorike. shvaćanja. verbalnu komunikaciju sa njim nije moguće uspostaviti. zatim kod depresije. Najčešće se pojavljuje kod shizofrenih bolesnika. koje se pojavljuju povremeno.. Ostvaruju se naglo. Osobe sa smanjenom voljom su sugestibilne i povodljive. Impulzivne radnje su nagonske radnje. nego kao neku stranu aktivnost. Očituje se na razne načine: teškoće pri donošenju odluka. Prilikom pozdrava pruža se lakat. pokreta ili govora. čudnije i upadljivije nego manirovanost. kleptomanija – krađa bez motiva i realne potrebe za ukredenim. nezainteresovan za svoju okolinu. Feminizirana manirovanost se viđa kod homoseksualaca. sniženjem rasploženja. epileptičnih napada. bez voljne kontrole osobe. Pojavljuje se u okviru psihotočnog. Hiperbulija je stanje pojačane volje. Kod SCH bolesnika manirovanost se manifestuje kod pozdrava (pružanje prsta). Abuličan bolesnik leži. praćena je i drugim psihičkim poremećajima. Sniženje volje javlja se kod nekih poremećaja ličnosti. U okviru ovoga spomenućemo i impulzivne sklonosti. a muškobanjasta u ženskih transvestita. piromanija izazivanje požara i poriomanija besciljna lutanja. i kako to treba učinitiali to nije kadar učiniti iako nema nikakve fizičke prepreke za to). Ambitendencija ili ambivalencija označava podvojenost voljne usmjerenosti. Počinitelj ih doživljava kao voljnu radnju. Hipobulija predstavlja slabljenje volje i voljnih impulsa. Bizarnost je veoma čudno i upadljivo ponašanje. povreda mozga ili pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. ne jede. nuždu obavlja u krevetu. stopalo ili plazi jezik (psihoze). ali i kao znak nekih organskih poremećaja ( hipoglikemija. neodoljivo se nameću pojedincu i nadvladavaju sve druge potrebe. shizofrenije. najčešće shizofrenog procesa. karakterizira ih žestina i brzina. stalne dvojbe. Bolesnik je ne doživljava kao svoju. Predhodi im jak osjećaj unutrašnje napetosti i unutrašnjeg nemira. nesigurnost.Manirovanost Predstavlja suviše upadljivo izvođenje nekih radnji. Najčešće se susreću slijedeće: dipsomanija – povremeno prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića.

Poruke koje se iznjenjuju u okviru komunikacije mogu biti verbalne i neverbalne. Susreču se kod prisilnih neuroza. neshvatljivo. nego je pračeno osjećajem neugode.Prisilne radnje osoba doživljava kao nešto strano. Verbalna komunikacija 67 . KOMUNIKACIJA Komunikacija se najjednostavnije može definirati kao izmjena poruka između davaoca i primaoca poruke. ali što mora ostvariti. tuđe. Komunikacija predstavlja proces razmjene simbola čije su značenje svi jednako razumjeli. Njihovo izvršenje ne dovodi do osjećaja olakšanja.

a ne da riješite problem ). ovim si htio reći».«Drugim rijećima vi kažete». Ne dopustite sebi da vas sadržaj ometa kao aktivnog slušača. Slušate sa interesovanjem i pažnjom.«Ako sam te dobro razumjela.slušanje radi napada na sugovornika. Dopustite osobi da izrazi svoje pripadajuće emocije. Sve su dobro došle. 68 . 2. 2. Parafraziranju . neslušati možemo barem na sedan različitih načina: 1. Slušanje Dok valjano možemo slušati samo na jedan način. Pseudoslušanje . da ih postane svjesna i da unese red u njih.slušanje samo onog što osobu posebno zanima.usredočen samo na one teme koje se ne žele čuti (takve teme jednostavno odbaci). ali njegove misli su na drugom mjestu.slušalac sluša tek toliko da ugrabi priliku za lični «nastup». Jednoslojno slušanje .«Čini mi se da osjećaš takojer» Princip aktivnog slušanja 1. 5. 7. 4. da u rijeći pretoći svoja razmišljanja i osjećanja. ne »upijajte» problem. 3. Aktivno slušanje zasniva se na: 1. 3. Aktivno slušajući pomažemo osobi da «čuje samu sebe» tj. Podpitanjima.najnedužnije se izjave doživljavaju kao napad na koji se reagira odbranom. a temelji se na dvije komunikacijske vještine: Slušanju i govorenju. Odbrambeno slušanje .Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor. 2. 3. Rezimiranju . Otimanje riječi . 6. Slušanje u zasjedi . 4. Selektivno odbacivanje . Selektivno slušanje . Razumijevanju emocija . vaša uloga je da slušate.primanje samo jednog dijela poruke.slušalac reagira samo kao da je usredotočen na govor.

prepustite unutrašnjoj vrijednosti klijenta da donese rješenje.svako ima svoj tempo izlaganja u izražavanju emocija. ne požurujte . umjesto konstruktivnog pristupa rješavanju situacije. 2. «Ti poruke»: «Ti si smušena i neorganizovana» Izjave koje se baziraju na «Ja poruci» su djelotvornije jer: 1. opisuje a da pritom ne sudi o ponašanju druge osobe i time ne izaziva otpor i pravdanje. Dok «ti poruke» kod rugog sudionika izazivaju otpor ili potrebu da se brani ili povuće. izražavaju osjećaje. 9. 5. 6. 69 . ali osjetite kakva se osjećanja u vama bude dok slušate. Primjer: «Ti poruke»: «Ti si prekršila obećanje». « ja porukama »i « ti porukama ». Budite povjerljiviji.to je vaš putokaz i oslonac za razumijevanje onoga što vam klijent govori i njegove situacije općenito. «ja porukama» pozivamo sugovornika da i on govori o svojim osjećanjima i potrebama i otvara put nastavku komunikacije. Miroriranje (odslikavanje) ponašanja klijenta ili pojedinih rijeći ili rećenica. 7. Ne donosite rješenje vi . Formula: «Ja sam + opis osjećanja + opis ponašanja».4. obojene su osjećanjima: osoba preuzima odgovornost za ono što osjeća. «Ja poruke»: «Meni je teško slijediti te kada skaćeš s teme na tem ». a da nesude i ne popravljaju. niti svoje primjere.Ne reagirajte emotivno. Ne prekidajte iznoseći sugestije. 8. Ne prekidajte. Postavljajte pitanja da biste vi pojasnili sebi i da bi osoba sama sebi pojasnila situaciju koju iznosi. umjesto da prebacuje odgovornost na druge osobe 3. Povremeno postavljajte pitanja. 11. 10. Govorenje Kod govorenja je veoma bitan efekat koji se postiže tzv.

ali će njeno neverbalno ponašanje (izraz lica. odustati od dobro naučenih komunikacijskih uloga iza kojih se skrivamo i početi komunicirati otvoreno. Tako npr. Tada dolazi do dvostruke poruke koju djeca najteže razumiju i koja kod njih izaziva osjećaj nesigurnosti. dok okretanje od osobe može biti odraz potrebe da se os nje distanciramo. Tako npr. 3. Ako strožije pogledamo dijete kada se počne agresivno ponašati. ili pokret ruke mogu otkriti ono što se u verbalnoj poruci prešućuje ili potiskuje. ali ponekad izraz lica. Položaj tijela i kretanje – položaj tijela može odraziti toplinu koju osjećamo prema drugima. 5. primjetit će da nisam savršena. Neverbalne poruke imaju različite funkcije. to može odaslati poruku djetetu da prestane. Znak da ste dorasli otvorenoj i iskrenoj komunikaciji kad o svemu razmišljate ovako: 1. Većina ljudi blokira i maltretira se sličnim mislima. stav tijela. Izrz lica – izraz lica odražava emocionalna stanja u rasponu od veselja do očaja. Dok ne uspostavimo kontakt očima najčešće ne počinje komunikacija npr. ŠTA DOVODI DO NEUSKLAĐENOSTI VERBALNE I NEVERBALNE KOMUNIKACIJE Nije jednostavno prekinuti stare obrasce. ko radi taj i griješi. Roditelj jednim prijetećim pogledom može umiriti dijete. oni će pomisliti da nisam dovoljno dobra. jer kod nas postoji veliki strah od odbacivanja: 1. možda se nekom neću svidjeti. 4. nagnutost prema nekoj osobi može odražavati pozitivna osajećanja prema njoj i zanimanje. 3.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Osoba u razgovoru koristi rijeći da bi odaslala neku poruku. 70 . Pogled – pomoću njega otvaramo i zatvaramo komunikacijski kanal. položaj tijela) pojačati. Neverbalna poruka može biti suprotna verbalnoj. potkrijepiti ili naprotiv dati drugo značenje izrečenoj poruci. ELEMENTI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE 1. 2. Lice reagira odmah i to je često jedan od prvih i najefektivnijih načina odašiljanja povratne informacije drugoj osobi. Osjećaji se često odražavaju na licu čak i onda kada ih osoba želi sakriti. 2. One mogu zamijeniti riječi. To se ne čini namjerno. ali i moć i status. možda ću pogriješiti. neko će me kritizirati. Neki autori vjeruju da dvostruke ili dvosmislene poruke koje upućuje majka u najranijem periodu mogu prouzrokovati teža duševna oboljenja kod djece.

uvijek možeš naći nešto u ćemu nisi. ponekad na osnovu predhodno stvorenih stavova o toj osobi. Ona mnogo pate kada su odvojena od svojih najbližnjih i najvoljenijih. govoriš i upadaš joj u rijeći. Pogreška u prenosu informacija može se dogoditi u svakom od dijelova lanca. 5. nemaju svi isti ukus. sigurno. ali kritika može biti korisna 4. 71 . 3. Ali boravak u obitelji koja zamjenjuje vlastitu nije dovaljan. Ponekad nismo vješti u iskazivanju svojih osjećanja i namjera. namećeš joj se. a kada nemaju vlastitu obitelj onda im je potrebna neka zamjena za obitelj.2. Naravno da nisam savršena. da. razgovaraju i istražuju. ponekad tumačimo ponašanje neke osobe samo na osnovu verbalnih poruka. ako od sebe očekuješ da budeš savršen. Komunikacija je podjednako važna u velikom broju profesija i u još većem broju područja ljudskog djelovanja. ona zahtijeva dobro razvijene vještine . PRIVRŽENOST I VEZIVANJE Djeca su veoma ovisna o obiteljskoj brizi. Pošto se uspješna komunikacija zasniva na djelotvornom davanju i primanju poruka. svaki put kada si sa drugom osobom. neko će me kritizirati. sigurno je da se neću svima svidjeti. Djeci su potrebni odrasli koji ih mogu obdariti individualnom pažnjom i koji ih podstiču da se igraju.

gubitak koncentracije. Zahvaljujući ovoj prolaznoj 72 . osjećaj srtaha. Ličnost roditelja ima presudan značaj od momenta začeća pa do cjelokupnog razvoja djeteta. Nažalost. bolje na one koje nisu ravni. Privrženost i vezivanje je osobina mladih da traže bliskost brugih svoje vrste. Djeca od prve godine razvijaju bliskost sa roditeljima i burno reaguju kada se odvajaju od njih. Dijete je predodređeno da senzorskim sposobnostima uspostavi kontaka sa onim tko brine o njemu. Novorođenče je spremno da uspostavi i razvije odnos sa onim tko brine o njemu. U majci se stavraju kompleksne promjene. svi smo svjedoci da je tokom rata često dolazilo do odvajanja djece od jednog ili oba roditelja. Od četvrtog od šestog mjeseca osmijeh postaje društveni i dijete na majčine konture odgovara osmijehom. prvo fiziološke zatim psihološke koje se odvijaju putem identifikacije sa bebom. Ima veliki broj djece koja su zauvijek ostala bez oba roditelja. Ishod traume zavisit će od toga kako ćemo to dijete prihvatiti.Reakcije (nedostatak podsticanja i sigurnosti. nedostatak novih iskustava. ali to je refleksni osmijeh. Emocionalni razvoj je osnovni aspekt kako će se dijete suočiti sa situaciom u kojoj mu je život u opasnosti. njega i dijete formiraju jedinstvo bez kojeg dijete ne bi moglo postojati. Obitelj i kulturni milje ima utjecaja na način na koji će se dijete suočiti s traumom.) su zajedničke za djecu u teškim okolnostima. Ove sposobnosti omogućavaju razvijanje odnosa sa majkom. Majčinska ljubav. Od prve sedmice zanimaju ga osobine koje nisu ravne i voli predmete i objekte koji se kreću. nedostatak samopouzdanja itd. Ako mu pružamo ljubav. prekid normalnog života. nemir. ako dijete osjeti da suosjećamo s njim sigurno će lakše predroditi krizu u kojuj se nalazi. osjećanje bolesti i boli. Do trećeg mjeseca preferira trodimenzionalne objekte. Odvajanje djeteta od majke izaziva velike traume u psihi djeteta. će vjerovatno imati izrazitije reakcije. sigurnost. Od trećeg mjeseca razlikuje lica stranca od lica majke. Odgovaraju na sve vrste zvukova. osjećaj tuge. teškoće sa spavanjem. toplinu. Osmijeh je prisutan nakon rođenja. One variraju ovisno u kojoj se situaciji djeca nalaze. Do pete sedmice majčin glas ima vise efekta od drugih glasova. Djeca koja su razdvojena od svojih obitelji ili su bila svjedoci umiranja svojih blližnjih.

Ima majki koje su sposobne da daju dobru početnu njegu i da putem identifikacije osiguraju svoj djetetu točno ono što mu treba. 2. nesigurna su u sebe i plašljiva. pa na njih dijete reagira osjećajem nesigurnosti i nezadovoljstva. KARAKTERISTIKE VEZANE ZA PRIVRŽENOST 2. POSLJEDICE PRIVRŽENOSTI I VEZUJUĆEG PONAŠANJA 73 . Kada se dijete ostavi ono plače i vrišti. Ovo zbunjuje roditelje i djeluje nepovoljno na njih jer oni očekuju kada se vrate kući da ce im dijete poletjeti u zagrljaj. Preko majčinske JA podrske dijete živi i razvija se bez obzira što nije sposobno da kontrolira da li je ono što se dešava u okolini dobro ili ne. nalazi sebi neku zanimaciju kojom ce se zabaviti. (Kada majka koja je istukla dijete. djeca koja nisu razvila privrženost sa majkom imaju uži krug istraživanja. blizak i kontinuiran odnos osobe koja brine o njima. a dijete sjedi mirno i igra se. 1. Kada se dijete nečega preplaši traži onoga s kim je razvilo dobar odnos privrženosti i vezanosti (majka). a zatim se sve vise smanjuje do uspostave nezavisnosti. Druga faza – faza očaja. Iz gore navedenog mozemo zaključiti da je za normalan razvoj mentalnog zdarvlja bebe i djece neophodna toplina. Treca faza – faza odvojenosti. mozemo primijetiti da se dijete zalijepilo za majku i ta manifestacija je nedostatak sigurne osnove i privržensti majci). Ovo se nastavlja kroz cijeli život. Obrnuto. ali imaju poteškoća u procesu odvajanja od djeteta. Anksioznost Sigurna osnova 3. U početku zavisnost djeteta je apsolutna. Takve majke nastoje da produže identifikaciju sa svojim djetetom čime mu otežavaju odvajanje i osamostaljenje od sebe. Anksioznost Dobar odnos vezanosti majke i djeteta smanjuje anksioznost.identifikaciji majka je sposobna da osjeti sta njenoj bebi treba i da joj te potrebe zadovolji. Reakcija djeteta na odvajanje ide kroz tri faze: Prva faza – faza protesta. Protest od odvajanja 1. Dijete prestaje da plače i bude tužno. Ukoliko nije uspostavljen dobar odnos vezanosti anksioznost se pojačava. 3. Postoje majke koje su sposobne da podrže svoje dijete i one koje nisu. odvede dijete doktoru. Sigurna osnova Djeca koja su razvila dobar odnos privrženosti imaju više samopouzdanja u ispitivanje okoline. Dijete je depresivno i traži svoju mamu. Protest od odvajanja Kada je razvijen odnos privrženosti i vezivanja dijete reagira protestom kada bude ostavljeno i odvojeno od majke.

socijalni i emocionalni rast i razvoj djeteta. Kako dijete raste strana lica postaju manje diskrepantna i izazivaju manju anksioznost. Ove reakcije poznate kao tromjesečna anksioznost. kada adolescenti stupaju u odnos sa svojim vršnjacima. Stah od nepoznatih osoba 1. skretanje pogleda i ubrzan rad srca.Dvije su bitne posljedice vezujućeg ponašanja: 1. Ukoliko se majka ne vrati beba će napredovati kroz faze separacije. U koliko se majka vrati u nekog razumnom vremenskom roku. Međutim. Njena sposobnost odgovara na signale koji saopštavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem te obezbjedjuju optimalnu sredinu za dugotrajan rast i razvoj. nesumljivo je da će napušteno dijete biti pod rizikom da razvije bolesne odgovore na takvu situaciju. POSLJEDICE LOŠEG VEZIVANJA Postoji mnogo načina koji omogućavaju i osiguravaju djetetu zaštitu ali i zadovoljenje njegovih potreba neophodnih za preživljavanje. 74 . Dok se neki adolescenti potpuno odvajaju od roditelja drugi su čvrsto vezani za njih. bilo diskontinuitetom ili na drugi način može uticati na normalni intelektualni. Iako je sadržaj situacije izuzetno bitan pri određivanju ishoda. Separaciona anksioznost se javlja kod osoba kod kojih postoji dobar odnos privrženosti i vezivanja. Strah od nepoznatih osoba veoma je rijedak kod institucionalizirane djece zbog toga sto su takva djeca u stalnom kontaku sa novim licima. Separaciona anksioznost doživljava svoju kumulaciju na uzrastu od 10 do 18 mjeseci. Oko osmog mjeseca beba počinje ispoljavati niz reakcija prema nepoznatim licima kao sto su zabrinutost. Strah od nepoznatih ljudi Do šestog mjeseca života beba ne pokazuje znakove izbjegavanja niti zastaršenosti pred nepoznatim ljudima. prisutne su kod sve djece i one značajno variraju u odnosu na vrijeme početka. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude 2. Nesposobnost djeteta da učini bilo što što bi ga približilo majci – što je beba privrženija majci to će odvajanje izazvati intenzivniju anksioznu reakciju. Svaki poremećaj u razvoju interakcije djeteta izazvan bilo gubitkom. Generalizacija privrženosti i vezivanja za druge ljude Dobra privrženost djece sa roditeljima omogućava dobar odnos sa drugim ljudima. ovi efekti su reverzibilni ukoliko se obezbijedi pozitivna promjena sredine. jer prelaskom u adolescenciju privrženost roditeljima slabi. Ona sadrži dvije komponente: 1. To je naročito izraženo u adolescenciji. 2. dijete će proći koz seriju vezujućih ponašanja da bi ponovo uspostavilo kontakt i reafirmiralo poziciju u odnosu sa majkom. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktično je nezamjenjiva. Diskrepancu izazvanu izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke 2.

5. Znatan broj djece je i čiji su roditelji skromnijih materijalnih i intelektualnih sposobnosti i nisu u mogućnosti da se brinu o njima. rat) otrgnuta iz sigurnosti roditeljskog doma. Roditeljski dom i toplinu zamjenjuje vaspitači. Hendikepirani samim tim što su od najranije dobi izgubili toplinu roditeljskog doma ili traumama koje su doživjeli zbog gubitka roditelja. a oko 16% njih ima roditelje koji se nisu u stanju starati o njima.od beba. Broj djece bez roditeljskog staranja varira.EMOCIONALNA DEPRIVACIJA Emocionalna deprivaija se javlja kao posljedica nedostatka međuljudskih odnosa i iskustva u sredini u ranim godinama života. jasno da se radi o duboko traumatiziranoj djeci. ovisno o izvoru podataka. 4. Nedostatak majčinske brige (domovi) Iskrivljenje majčinske brige (premlacivanje) Diskontinuitet u majčinskoj brizi (posao. 41% su djeca bez oba roditelja. uskraćeni za majčin osmijeh i roditeljsku ljubav koju nitko ne može u potpunosti nadomjestiti. 2. zahtijevaju poseban tretman. odvajanje) Trajno odvajanje (smrt) Nesposobnost za adekvatno vezivanje Majčinske deprivacije dovode do: 1. ali UNICEF procjenjuje da u BiH bez roditeljskog staranja živi između 3000 i 3500 djece. Veliki je broj djece koja su tokom rata ostala bez roditelja. UZROCI EMOCIONALNE DEPRIVACIJE 1. Od tog broja. Poseban problem čine djeca koja su bez roditelja i roditeljskog staranja. 3. Akutnog poremećaja u procesu privrženosti i vezivanja Lišenosti iskustva Lišenosti ishrane (slaba ishrana) Nesloge u porodici Delikventnog ponašanja Razvojne retardacije Iz svega ovoga vidimo koliko je vazan proces privrženosti i vezivanja djeteta sa onim tko se brine o njemu (majka). i koja su prinuđena da mijenjaju sredinu življenja. Većina djece smještena u Dom su djeca smještena od najranije dobi života tj. Prekobrojnost grupe te stalne izmjene 75 . 36% je napuštene djece. rad. 6. jer rodbina i srodnici nisu spremni da se o njima brinu. 3. 2. iznenada se nađu u situaciji za koju nisu spremna i na koju se teško navikavaju. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije. 4. 5. neki nepoznati ljudi na koje se djeca moraju navikavati. Uglavnom su to djeca od strane roditelja nepoželjna i jedan broj djece koja su zbog objektivnih okolnosti (nesreće. Otrgnuti iz sigurnosti roditeljskog doma. DJECA BEZ RODITELJSKOG STARANJA Problem djece je uvijek bio aktuelan bilo da žive sa roditeljima ili su samo sa jednim od njih prilikom razvoda.

Od najranijih perioda. morali imati nekoga po izlasku iz Doma kao oslonac. Ohrabljujuće je to što većina vidi Dom kao svoju kuću. Govoriti o socijalizaciji domskog djeteta nije nimalo lako.brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja. Treba ih naviknuti da vjeruju u svoje sposobnosti.a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen i ta podjela u nešto izmijenjenom obliku glasi : 76 . Kako objasniti djeci sta je roditelj. Prekobrojne grupe ne pružaju mogućnost osoblju za neki kompletniji pristup svakom djetetu kao posebnoj individui. poseban pristup. tko se brine o djeci. a njihov razvoj što bezbolnijim. a ne da budu prepušteni sami sebi i ulici. Npr. društvo. kao „mjesto gdje ima dosta dobrih vaspitača koji im pomažu”.relativno je konstantna osobina koja se odnosi na ličnost i koja se manifestuje još u ranoj dobi djetinstva . Pa kako da ova djeca prihvate ovakvu sredinu kad ona ne prihvaca njih? Kompleks Doma ostaje kod većine kao vjena pratilja cijelog zivota. A kad malo porastu. naprosto. u sukobu sa vršnjacima su uvijek krivi. ne daju mnogo mogućnosti kako bi im bila pružena odgovarajuća ljubav i pažnja koju zahtjeva razvoj jednog tako krhkog bića. Jer svako to dijete jest individua i zahtjeva nesto posebno. te pravilno izgrađenu ličnost.Najstarija takva podjela potječe iz četvrtog stoljeća prije Krista. jer samo ljubav daje dovoljno sigurnosti i vjere u sebe. sredini. kako bi djeca bila adekvatno prihvaćena po izlasku iz Doma.Ovisno o tome kako se aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju ljudi se svrstavaju u razne tipove temperamenta . navikavaju se da su „jadna djeca”. imaju svoje posjetioce na koje će moći računati po izlasku iz Doma. Oni bi. da njihove brige učini što manjim. Učenje ove djece.načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka preovladava . Općenito govoreći. Treba naći mogućnost da ova djeca borave u drugim porodicama. kad je ono uskraćeno za tu ljubav. TEMPERAMENT Temperament je način emocionalnog doživljavanja i reagiranja pretežno uvjetovan nasljednim činjenicama. Vaspitač nastoji da im bude drug. poseban odnos. Jedan od najtežih zadataka je stalno uticati na sredinu. stalnim pozivima na upoznavanje i druženje sa domskom djecom.temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja . Navikavati djecu da rezultati dolaze sporo i da samo ličnim radom mogu izboriti svoje mjesto u društvu. a samim tim i adekvatan odnos prema drugim ljudima. Ukljućivanje djece koja rastu u domovima u život društvene zajednice je veoma bolno. Uloga vaspitača u procesu socijalizacije domske zajednice je veoma delikatna. Njegova uloga mora da bude ljubav. istinski pokušavajuci da im stane u zaštitu. To se može postići stalnim otvaranjem Doma prema sredini. što je roditeljska ljubav. uglavnom napamet. Vaspitač mora da sa puno strpljenja uloži i ulaže godine svoga rada. imajući u vidu sve probleme koji prate njihov razvoj. jer ih ljudi izvan doma tako doživljavaju. mora da vjeruje u ono što radi – da vjeruje u neviđeno. „Kuća u kojoj imaju sve”. bez iskustvenih dodira sa stvarima i pojavama koje bi dijete trebalo naučiti korak po korak od najranijeg perioda.osoblja koje se o njima brine. odnosno znatan dio učenja ove djece odvija se šablonski. od prve šetnje po dvorištu.

izbjegava privlačenje pažnje.izbjegava sukobe. Flegmatik(promatrač) kao što samo ime kaže promatrač ležeran opušten dobro uravnotežen sposoban.ustrajan). tih ali domišljat. zahtijeva odanost.dobrovoljno radi sve poslove.Tako ćemo kod zločinca naći sve tipove temperamenta jednako kao i među svecima .šarmer.Posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema greškama. -melankolik(zamišljen. s toga mu teško pada kad nešto nije savršeno.savjestan.odlučuje na temelju osjećaja…)Od slabosti tu su da ne voli biti sam.posesivan i dominantan.pronalazi lakši put. sklon umjetnosti .naivan.prijateljski).uvjerljiv.vedar).društveno je nesiguran . S tim u vezi Američki psiholozi Alexander Thomas i Stella Chess proveli su studiju na 130-oro djece prateći ih od rođenja do zrele dobi.katkad može bit jako grubi netaktičan.-sangvinik(spontan.dobar smisao za humor. TEMPERAMENT-DJEČIJI NAČIN REAGIRANJA Već je pomenuto da je temperament izražajan još u ranom djetinjstvu te da na temperament djeluje i okolina. Svaki od nabrojanih tipova temperamenta ima svoje dobre i loše strane: Sangvinik(govornik) zove se još i omiljeni jer je zbog svojih pozitivnih emocija omiljen i u društvu i na radu (emocionalan je i odlučan.ekstravertiranost koje prate suprotne kvalitete emocionalne nestabilnosti.suosjećajan.tih odan i vijeran.inovativan.analitičar. Kolerik(onaj koji djeluje) je iako slovi za pesimista rođeni vođa neovisan aktivan usmjeren ka cilju. Tvoje dijete 77 . Svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina koje determinišu određeni temperament.mora biti u centru pažnje. djeluje previše sretno što se ponekad čini lažno.voli ljude i lako se sprijateljava.dobar organizator . sam sebi dovoljan .invertiranosti.optimizam.Što će reći da i svakoj skupini ljudi imamo sve četiri nabrojana tipa temperamenta i da oni djeluju kao cjelina.pouzdan).Glavnim crtama temperamenta smatraju se emocionalna stabilnost. -kolerik(pustolovan.odan.neprijateljski je nastrojen i osvetoljubiv. U nabrojane tipove temperamenta uvrstili smo neke od osobina koje ih odlikuju no čisti tipovi temperamenta ne postoje niti postoji dobar i loš temperament .živahan. Cilj im je bio proučiti dječiji temperament i njegovo značenje za kasniju psihološku prilagodbu.praktičan.osjećajan. Melankolik(mislilac) je duboko promišljeni perfekcionist nadaren i kreativan.Sa druge strane nedostaje mu motivacija lijen je i nemaran ne uključuje se i time obeshrabljuje druge ljude. više ili manje zavisnih .pesimizma. Sva svoja zapažanja u toku istraživanja zabilježili su u knjizi. -flegmatik(strpljiv. nedisciplinovan je i život shvaća pre jednostavno.zadovoljan.obično je u pravu.eksplozivan pouzdanje mu brzo blijedi.često je depresivan i neraspoložen.

78 jedu spavaju i imaju stolicu 3.dok druga jesu istrajna u svojim prohtjevima i protestuju sve dok ne dobiju traženo) 9.neredovne biološke funkcije.pozitivan prilaz situacijama. Intenzitet reakcije-neka djeca burno reaguju i viču dok su druga mirna u svojim reakcijama bez obzira na kvalitet stimulansa.podrazumijeva zainteresovanost djeteta za objekat ili situaciju pa imamo djecu koja će sate provoditi u igri jednom igračkom i djecu koja nisu impresionirana istom. Kvalitet raspoloženja(iritabilitet)-koji je pozitivan ili negativan( djeca koja su uvijek vesela i raspoložena . neke od njih se mijenjaju lako a neke postepeno zavisno od starosne dobi. Iz provedenog istraživanja proistekla su tri tipa temperamenta kod djece odnosno tri rana stila ponašanja kod djece -Lagano dijete –skupina kojoj pripada oko 40% djece ima karakteristike dobre adaptacije. Radoznalost-reakcije djeteta u novoj situaciji . Thomas i Chess su dali objašnjenje da su osobine temperamenta prirođene te da djeca razlikuju devet karakternih crta: 1. Prag reakcije-odnosi se na nivo intenziteta reakcije kod djeteta tako imamo djecu koja su manje ili više foto i zvučno osjetljiva 7. Nizom praćenja Thomas i Chess su dokazali da su izvjesne osobine temperamenta srazmjerno stabilne.da li je dijete ushićeno ili se .koji može biti visok ili nizak te ćemo s toga imati djecu koja su neprekidno u pokretu na nogama tzv. Nivo aktivnosti. Obim interesovanja.je ličnost.Ustanovili su da se karakteristike temperamenta pojavljuju već u trećem mjesecu života i da su djeca različita u svojim reakcijskim šablonima . hiperaktivnu djecu i onu mirnu i pasivnu 2. 6.skupina od 15% ispitane djece koja pokazuju sporu prilagodljivost i blag intenzitet reakcija . Prilagođavanje-prihvatanje nove situacije ili promjene svakodnevne navike ( neka djeca plaču ili su žalosna . Biološke funkcije-( ritmičnost)djeca koja redovno i djeca koja su manje predvidiva. -Usporeno (suzdržano) dijete.problemi u ponašanju i ovoj skupini sa ovakvim temperamentom otpada 10% .visok intenzitet reakcija i negativan odgovor na situaciju. Podložnost distrakciji –odvraćanje pažnje od prvotne situacije ( pojedina djeca brzo zaborave da su htjela igračku ako ih animiramo nečim drugim .Smatralo se da je temperament rezultat interakcije između odraslih i djece prvenstveno majke i djeteta te se za nastale poremećaje okrivljivalo nju.te djeca koja su gotovo uvijek tužna) 8.dok druga brzo ovladaju situacijom) 5.redovne biološke funkcije -Teško dijete-karakterizira ih negativno raspoloženje . povlači 4. blag intenzitet reakcija.

Mnogi sdržaji psihičkog doživljavanja nisu u svakom trenutku prisutnu u aktuelnom doživljaju. Isto je poznato da jednojajčani blizanci imaju mnogo sličnosti te su i njihovi temperamenti sličniji posebno kod pažnje nivoa aktivnosti i sramežljivosti. I pored postojećih argumenata da je temperament urođen i relativno nepromjenjiv ne znači i to da će od sramežljivog dječaka izrasti povučeni tinejdžer . svijest je zbir svih psihičkih funkcija u određenom trenutku i sposobnost orijentacije subjekta prema sebi.…) determiniše prave odlike svakog čovjeka.Socijalna otvorenost – sramežljivost je konstanta temperamenta i djeca koja se kao mala lako iritiraju i u kasnijoj dobi reaguju negativno na osobe i situacije na koje nisu navikli . drugim osobama. Prema tome. Ta razlika je najočiglednija u sposobnostima čovjeka da zna da postoji on i njegova okolina. nego se nalaze u stanju latencije.Naime uticaj okoline na prirodne osobine slabi ih ili pojačava. Što će reći. u predsvijesti i podsvijesti.nastavno osoblje. rodbina. u prostoru i vremenu. te da cjelokupna zapažanja može da dovede u međusobnu logičku vezu.Njima je kao takvima potrebno malo više poticaja okoline bilo roditelja ili odgajatelja te malo više vremena za prilagođavanje situacijama. 79 .društvo. da zajednički uticaj faktora:naslijeđa i okoline(roditelji . SVIJEST I POREMEĆAJI SVIJESTI Tokom biološke i društvene evolucije čovjek se u mogim aspektima diferencirao od životinjskog svijeta.

ono što se po psihoanalitičkim shvatanjima naziva nesvjesna psiha. sviješću čovjeka. Mi ne samo da osjećamo nego i znamo da osjećamo. Masa sumanutih ideja koje mogu postojati kod paranoidnog šizofrenika govore za ozbiljan psihički poremećaj ali svijest kao funkcija saznanja samoga sebe i predmeta iz spoljnjeg (realnog) svijeta može biti očuvana. Otuda njegova definicija svijesti (Moj odnos prema mojoj djelatnosti je moja svijest) ukazuje na to da se odražavanje spoljnjeg (realnog) svijeta ne obavlja u mozgu pasivno kao na fotografskoj ploći. ali nije svjestan tih radnji koje izvodi. I u trenutku kada smo se pomorili sa utiskom da smo to zaboravili. je naša svijest”. formiranje specifičnih i strogo diferenciranih bjelančevina. njihovu organizaciju. jer samo odražavanje spoljne (objektivne) realnosti ne bi moglo predstavljati svijest u pravom smislu riječi ako to odražavanje ne bi iziskivalo i naš stav prema predmetima i pojavama u spoljašnjem (realnom) svijetu (Marks).U životu čovjeka stvaraju se neprestano novi engrami. svoje aktivnosti iako će mnogo brže i preciznije izračunati neku računsku radnju nego ljudski mozak. djeluje preko čulnih organa na naš mozak i u njemu izaziva odražavanja predmeta vanjskog (realnog) svijeta. bez obzira koliko nastojimo da se sjetimo u tome nećemo uspijeti. svijesnost sopstvene aktivnosti. Odražavanje vanjskog (realnog) svijeta pomoću mozga naziva se psihom. Kompletniji utisak će se dobiti ako se svijesti kao psihičkoj funkciji doda da ona sadrži doživljavanje ne samo spoljnog (objektivnog) svijeta veći doživljavanje samog sebe. njen prelaz u organsku materiju. Za obješnjenje psihičkog života čovjeka osim svijesti potrebno je još nešto. Blojler kaže: “Ono po čemu se mi razlikujemo od automata. Materijalni svijet. Ova opšta definicija svijesti nije baš u potpunosti kompletna. psihoanalitičari navode više primjera: 1.svijsnost smog sebe kao suprotnost drugim ljudima. formiranje nervnog tkiva i pojavu organizovane materije sa njenim najsloženijim svojstvima života i pojavom psihe. Iz ovoga možemo zaključiti da materija može da postoji bez duha. Međutim. svijesnost jedinstvenosti (to sam ja jedan). Jaspers tvrdi da svijest samoga sebe ima četiri obilježja: 1. njegove svijesti. I elektronski mozak umije da broji. 4. 2. Nastavljamo započetu djelatnost pokušavajući da više ne mislimo na ono čega smo se htjeli sjetiti. ali duh ne može postojati bez materije. iznenada nam sjećanje biva jasno “zaboravljani” doživljaj dolazi u 80 . umije da pamti. U psihijatriji veliki broj psihičkih poremećaja ne mora predstavljati i poremećaj svijesti. mi ne samo da radimo nego i znamo sa radimo. On ne osjeća da misli. već to biva uz učešće čovjekove ličnosti. svijesnost identičnosti (ja sam taj isti što sam bio i prije). nije svjestan svoga postojanja. Podsjetimo se na tok razvoja neorganske materije. mi ne samo da mislimo nego i znamo da mislimo. koji postoji izvan nas i nezavisno od nas. u datom trenutku mnogih od njih se ne možemo sjetiti. 3. Da bi dokazali postojanje nesvijesne psihe. Otuda jedna više psihijatrijska definicija svijesti: svijest je sposobnost jedne individue da može ispravno davati podake o sebi o drugim osobama o prostornim i vremenskim zbivanjima.Za razumjevanje pojma svijesti neophodno je poznavati istoriju razvoja ljudskog organizma – evoluciju.

kao izraz nesvjesne psihe moraju se shvatiti sve uvježbane radnje. Naši stavovi prema pojedinim ljudima često imaju motive kojih nismo svjesni. izgovaranjem naglas riječi da bi čuo sebe i svoj glas.našu svijest. pa prema tome veliki broj engrama nalazi se u nesvjesnoj psihi. Ovakvi bolesnici su zaplašeni i bježe od okoline. derealizacija. sva uvježbana ponašanja. Postojanje snova kojih se po buđenju živo sjećamo. 2. uvežbano mišljenje. jer za vrijeme spavanja niko ne može reći da postoji budna svijest. Fobije ili nenormalan strah od posebnih predmeta ili situacija.Poremećaji vlastite transformacija ličnosti. Primjer: spiker najavljuje poznatu pjevačicu kao “šarmantu mladu griješnicu”. (Studentica dobila zadak da donese profesoru mantil kada se on počeše po glavi). 1. ali ne zna da objasni zašto to radi. Poremećaji svijsti Poremećaj svijesti mogu izazvati organski i psihički faktori. ličnosti su depersonalizacija. Zauzimanje pojedinih stavova koji imaju podsvjesnu osnovu. a dijele se na: poremećaje doživljavanja vlastite ličnosti i poremećaje svijesti u pravom smislu riječi. Jezičke omaške često ukazuju na postojanje nesvjesnog ili onoga što zaista mislimo. Muškarci koji vole crnke imali su prijatne doživljaje sa crnim djevojčicama ili su ih njegovale crnke. primjer je podsvjesne motivacije (Strah od vode. Hipnotisana osoba kada se probudi izvršava te radnje. čitanje i pisanje koji su postali automatizmi. i Depersonalizacija kod ovog poremećaja osoba ima utisak da se promjenila i da nije kao ranije. Ova pojava izaziva mučan osjećaj kod osobe i osoba stalno sebe provjerava gledanjem u ogledalo. 4. Međutim niko od muškaraca ne može da objasni zašto više voli crnke nego plaviše 5. Postojanje posthipnotičke sugestije. 3. Centralni nervni sistem to jest mozak je središte ove psihičke funkcije ili preciznije moždano stablo. 81 . dok su sa plavušama imali neprijatna iskustva. 7. žilet). Očigledno da je doživljaj bio u nesvjesnoj psihi. ali čega nismo potpuno svijesni. Hipnotisana osoba dobije nalg da izvrši neku radnju kada se probudi iz tog stanja. ukazuje na postojanje nesvjesne psihe. 6. Postojanje podsvjesnih motivacija Mun navodi da osobe uvijek nisu svjesne motiva koji leže u osnovi njihovih radnji.

Povezanost psihičkih funkcija je veća u sumračnom stanju svijesti nego u delirijumu. a s obzirom da stanje svijesti oscilira. Simptomi poremećaja svijesti u pravom smislu riječi dijele se na kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti Kvantitativni poremećaji svijest U kvantitativne poremećaje svijesti spadaju: somnolencija. kao i naglim povratkom normalne svijesti.Delirantno pomućenje svijesti nastaje kada nedostaje sinteza pojedinih psihičkih funkcija u cjeline. Moguća su delirantna stanja i poslije mehaničkih oštećenja mozga. asocijacije oskudne. sopor i koma. U komi bolesnik ne raguje ni nakakve podražaje. može da dođe k sebi. samo na momenat.Derealizacija je pogrešna procjena ambijentne stvarnosti i uvjerenje da se okolina promijenila. Sumračno stanje svijesti veoma je slično funkcionisanju svijesti u snu gdje je polje svijesti suženo i postoji samo predmetna svijest. opažanje i shvatanja je otežano. U komi jedino su očuvane vegetativne funkcije (disanje i rad srca) a psihički život skoro ne postoji. s afektom straha. čudnog i zastrašujućeg pogleda. palevinja itd. Somnolencija je stanje pomućene svijesti iz koje se osoba može probuditi i lakšim podražajem. Delirantna osoba je dezorjentisana u sva četiri pravca. da su čudni. najčešće egzogenim otrovima ili u toku infektivnih bolesti kod kojih se javlja visoka temperatura. poslije koga vlada potpuna amnezija za sve što se zbilo u toku sumračnog stanja. Sumračno stanje svijesti nastaje naglim prekidom kontinuiteta svijesti. Kvalitativni premećaji svijesti 1. Govor nerazumljiv. Osoba sa ovim poremećajem smatra da su se drugi ljudi izmjenili. istovjetno je sa fiziološkom pospanošću. pažnja je sužena. opažanje takođe a shvatanje nikakvo. uz veliki napor. Kod ovakih osoba pažnja je skoro nemoguća. Osoba u delirijumu je pshomotorno uznemirena. koje potenciraju stanje straha. U tom stanju moguća su krivična djela kao: ubistvo. ima optičke ili akustičke halucinacije. često dugo neupadljiva za okolinu. 2. U tom stanju osoba govori nepovezanom i bez veze. U sumračnom stanju osoba je djelimično dezorjentisana. Transformacije je pojava kada je osoba ubijeđenja da je druga ličnost ili da je životinjai ponaša se shodno toj promjeni. Veoma brzo nakon toga svijest postaje pomućena. i to najčešće terminalnim snom. s pogrešnim prepoznavanjem predmeta i osoba i obiljem iluzija. Ove osobe su bradipsihične (usporene). u strahu je. orjentacija očuvana. Sumračna stanja završavaju se naglo kao i što su nastala. Delirantna stanja najčešće nastaju kao rezultat intoksikacije. mišljenje je inkoherentno. zbunjen. strani. silovanja. Sumračna stanja 82 . nerealni i bezizrazni. fiziološki refleksi se ne mogu izazvati a prisutni su patološki. Koma je najteži kvantitativni oblik poremećaja svijesti i označava stanje potpunog gubitka svijesti. Reakciono vrijeme je produženo. Sopor je stanje težeg pomućenja svijesti i neophodne su jake draži da se osoba dozove k sebi i nakon toga veoma kratko vrijeme ostaje budna. prisutne su i paranoidne sumanute ideje. poremećena im je i orjentacija pogotovo u vremenu i prostoru.

na jedan događaj. na jedan kompleks osjećanja. jednu ličnost itd. 3. ali se njeni sadržaji odnose samo na određenu afektivnu temu. Fuge su neodoljivi inpulsi za kretanjem (putovanjem) u stanjima pomučene svijesti. ali isto tako i poslije potresa mozga ili kod histeričnih osoba (histeričko sumračno stanje) U histeričkom sumračnom stanju svijest je sužena. Hipnoza je vještački izazvano suženje svijesti i koristi se u liječenju pojedinih neurotskih poremećaja. probuđena iz tog stanja. Ova se pojava načešće viđa kod djece. nekada u piđami napušta kuću. Poslije buđenja obično ne postoji potpuna već djelimična amnezija. ukočeno tumara po kući. epileptičnih ili histeričnih osoba. Najčešće se manifestuju kod epileptičara. neurotičnih i psihopatskih ličnosti. odlazi ošamučena u krevet i nastavlja spavati. Somnabulizam ili noktabulizam (mjesečarstvo) je stanje izmjenjene svijesti u kome se osoba diže iz postelje i zbunjeno. INTELIGENCIJA I DUŠEVNA ZAOSTALOST 83 . dok se san nastavlja motorni i aparat je uključen u svijst sna. Osoba pojedinosti shvata ali ih ne može shvatiti kao cjelinu. Amencija se karakteriše nemogučnošću sinteze percipiranih događaja i nepotpunom orjentacijom. luta ulicama. 5. 6.najčešće nastaju kod osoba oboljelih od epilepsije ili epileptiodnih psihopata. 4. Suština somnabulizma je u tome što se radi o nepotpunom buđenju. ali i kod shizofrenih.

hormonske aberacije. koja se posebno karakteriše subnormalnosću inteligencije. osobe sa količnikom inteligencije od 90 do 110 su osobe sa prosječnom inteligencijom. Prvi test su konstruisali Binet i Simon. poremećaji razvoja mozga i lobanje. Inteligencija se mjeri testovima inteligencije. 3. prije poroda. Što se tiće vremena djelovanja štetni agensi se djele na one koji djeluju 1. dok u skandinavskim i većini evropskih zemalja najrašireniji termin je . osobe sa visokom inteligencijim imaju količnik inteligencije od 111 do 120. toksiinfektivna oštećenja ploda. Postoje razne definicije koje ovu psihičku funkciju dovode u vezu sa sposobnošću za učenjem. ETIOLOGIJAUzroci koji dovode do mentalne retardacije su mnogostruki i veoma je teško u pojedinim slučajevima opredjeliti se za samo jedan etiološki faktor. Djeca izgledaju sasvim normalno međutim nakon prekida pupčane vrpce kada prestaje pomoć majčinih enzima dolazi do 84 . Test inteligencije treba da bude objektivan. 2. i traumatska ostećenja ploda. mada ima mišljenja da se njen razvoj završava i ranije. prognostički valjan i standardizovan za određenu populaciju. Inteligencija se razvija do dvadesete godine života.Inteligencija je sposobnost osobe da se prilagodi novonastalim uslovima života i rješava probleme iskrsle s tim u vezi. pouzdan. koji označava odnos između mentalne (testom dobivene) i kalendarske dobi ispitanika. IQ= mentalna dob (u mjesecima) X100 kalendarska dob (u mjesecima) Osobe sa količnikom inteligencije preko 120 su osobe sa veoma visokom inteligencijom. u toku poroda. Mjera za inteligenciju je količnik inteligencije (IQ). vladanjem složenih i apstraktnih pojmova.američkoj literaturi česće se koristi naziv slabounmost. Poremećaj metabolizma počiva najčešće na nedostatku pojedinih enzima što se u većini slućajeva recesivno nasleđuju u toku poroda. Duševna zaostalost (retardacija) je stanje zaustavljenog ili nedovršenog razvoja razuma. poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. U anglo. Prije svega važno je razlikovati uzroke koji dovode do urođenih i stečenih retardacija inteligencije. Ispodprosječni su: fiziološki tupi (70 – 89) a mentalno retardirane osobe imaju količnik inteligencije ispod 70.oligofrenija. Opšte je poznato da hereditet određuje granice do kojih faktori sredine mogu uticati na razvoj inteligencije. inkopatibilnost Rh faktora. FAKTORI KOJI DJELUJU PRIJE PORODA SU: Poremećaji metabolizma. poslije poroda. Na razvoj inteligencije utiću hereditarni i faktori sredine.

poremećaja koji su uslovljeni 1.nedostatkom enzima potrebnih za funkciju organa. 2.štetnim djelovanjem produkata metabolizma. Mentalne retardacije koje nastaju zbog poremećaja metabolizma aminokiselina su: fenilketonurija, leucinosis, hemocistinurija itd. Mentalne retardacije koje su povezane sa premećajem metabolizma ugljičnih hidrata su: galaktozemija, fruktozurija, Downova bolest itd. Mentalne retardacije kod kojih je dominantan poremećaj metabolizma lipida su: Tay- Saksova, Neiman-Pickova bolest itd. Hromosonske aberacije - Jedna od najčešćih hromosonskih autosomnih aberacija je mongolizam ili Downov sindrom. Klinefelterov i Turnerov sindrom uzrokovani su abnormalnostima polnih hromozoma. Poremećaji razvoja mozga i lobanje vezani su za recesivno naslijeđene abnormalnosti i tu spadaju: anencefalija, mikrocefalija, hidrocefalija itd. Poremećaj funkcije endokrinih žlijezda. Od poremećaja funkcije endokrinih žlijezda koji dovode do mentalne retardacije najčešća su oštećenja štitne žlijezde u vidu smanjenja njene funkcije (hipotireodizam, miksedem). Toksična i infektivna oštećenja ploda. U toksična i infektivna oštećenja ploda spadaju virusne infekcije majke u prva 3 mjeseca trudnoće kao što je rubeola. Virusne i bakterijske infekcije u posljednja 3 mjeseca trudnoće mogu izazvati prijevremeni porod i dovesti do intelektualne deficitarnosti. Kongenitalni sifilis je danas rijetko oboljenje. Toksoplazmoza je za dijete veoma opasno oboljenje majke jer dovodi do mikrocefalije ili hidrocefalusa kao i epi napada. Od toksičkih materija koje mogu djelovati na plod i mogu izazvati razlčita oštećenja značajni su: alkohol, droge i pojedini lijekovi. Inkopatibilnost Rh faktora sa poslijedičnim ikterusom može dovesti do mentalne retardacije. Traumatska oštećenja ploda češća su u toku poroda. FAKTORI KOJI DJELUJU U TOKU PORODA SU : Najčesće mehaničke traumatske prirode, 2-5% slućajeva mentalne defektnosti dovodi se u vezu s povredama prilikom poroda (porod na vakum-intrakranijalno krvarenje, edem, hipoksija)

FAKTORI KOJI DJELUJU NAKON PORODA:

85

Infektivne bolesti, vakcinacija protiv zaraznih bolesti, trauma mozga, epilepsija. Od infektivnih bolesti najznačajnije su meningitisi i encefalitisi (virusni, bakterijski ili kao komplikacije različitih oboljenja kao što su rubeola, varičele, morbili, šarlah tifus itd.). Postvakcinalna komplikacija u formi encefalitisa (vakcina protiv variole) Trauma nakon poroda je rijeđa u odnosu na druge uzroke. Epilepsija može biti posljedica intrauterinog oštećenja ili traume u toku poroda. Koliko je epilepsija sama po sebi uzrok mentalnoj retardaciji a koliko mentalnu retardaciju izaziva onaj isti uzročnik koji je doveo do epilepsije. Socijalni faktori nastanka mentalne retardacije. Inteligencija nije isključivo urođena sposobnost nego njeno ispoljavanje zavisi i od poticaja sredine. To je navelo na razlikovanje nedovoljne mentalne razvijenosti od mentalne retardacije. Socijalni faktori koji dovode do mentalne retardiranosti su: nezainteresovanost roditelja za odgoj i školovanje djece, nedostatak društvenih kontakata sa sredinom. Socijalnim faktorima treba dodati i psihičke faktore u koje spadaju nedovoljno emocionalno i senzorno stimulisanje. KLINIčKA SLIKA I KLASIFIKACIJA MENTALNIH RETARDACIJA Laka duševna zaostalost Umjerena duševna zaostalost Teška duševna zaostalost Duboka duševna zaostalost Laka duševna zaostalost (debilitet, slaboumnost IQ 50-70) Laka duševna zaostalost je najlakši stepen oštećenja inteligencije i teško ga je izdiferencirati od graničnih (fiziološki tupi). Takve osobe u najranijem djetnstvu pokazuju manji interes i spontanost, privlače ih jači spoljni senzorni stimulusi. Shvatanje je oslabljeno ne razlikuje bitno od nebitnog. Apstraktna ideja je loše koncepirana (na pitanje šta je sloboda odgovara fudbalski tim) Raspolaže oskudnim brojem riješenja koje su uglavnom preuzeli od drugih. Kod lako duševno zaostalih očuvan je tenecitet pažnje dok je vigilitet pažnje oštećen. Emocije ispoljavaju otvoreno i direktno. Defekt inteligencije se obično otkriva u školi tako što imaju problema u učenju i često ponavljaju razrede pa im je potrebno školovanje u specijalnim školama. Mogu se osposobiti za neke lakše poslove ali uz nadzor drugog. Sugestibilni su i tvrdoglavi, lako ih je nagovoriti da se upuste u poslove koji nisu društveno dopustivi. Prema temperamentu mogu se razlikovati dvije grupe lako mentalno retardiranih. 1.Eretični 2.Torpidni. Eretični su u stalnom psihomotornom nemiru, inpulsivni su i nepredvidivo reaguju. Torpidni su zavisni, povučeni, inertni i povodljivi. Ove osobine su izraženije u pubertetu kada se djevojke ćesto odaju prostitucuji.

Umjerena duševna zaostalost (imbecilnost IQ 35-49) Prepoznavanje umjerene duševne zaostalosti je lakše nego lake, jer je često mentalna retardacija udružena sa fizičkim abnormalnostima ili malformacijama (pareze, neuobičajan izraz lica), može se uočiti da dijete počinje kasnije da se smije, da ima poteškoća sa dojenjem, kasno počinje
86

da sjedi. hoda, govori, s velikim zakašnjenjem prestaje da obavlja nuždu u krevet. Umjereno duševno zaostali mogu da se obuće u održavanju lične higjene. Imaju oskudan kontakt sa okolinom. U dobi od 6 do 20 god. uz pomoć radne terapije mogu se obučiti za izvjesne poslove i za održavanje oskudnog kontakta sa sredinom. Sugestibilni su i nije ih teško navesti na određene prestupe. Često nasrću, napastuju, onanišu, skloni su pederastiji, sodomiji. Pamćenje naročito upamćivanje je reducirano i mehaničko, mišljenje im je konkretno. Umjereno duševno zaostale dijelimo na eretične i torpidne. Eretični su nemirni i na najbezazleniji povod mogu reagovati brutalno. Torpidni su nepristupačni, povučeni, zastrašeni, tvrdoglavi, egoistićni, uvredljivi i osvetoljubivi. Teška duševna zaostalost (IQ 20-34) Psihomotorni razvoj je jako usporen, govor oskudan sveden na mali fond razumljivih rijeći. Potreban je stalni nadzor nad ovakvom djecom, briga oko njihove higjene, hranjenja i oblačenja. Sistematskim i upornim vjezbanjem mogu steći higjenske navike. Imaju i tjelesne defekte u koje se ubrajaju i epi napadi. Duboka duševna zaostalost (IQ 0-19, Idiotija) U ovu grupu mentalne reatardacije spada 5% od svih mentalno retardiranih. Incidencija je najveća u ranom djetinjstvu, u kasnijem dobu opada jer idioti rano umiru od interkurentnih infekcija. Rađaju se sa tjelesnim oštećenjima koja su ozbiljna. Idioti ne nauće govoriti. Hod je u najboljem slućaju nespretan, nekordinisan. trapav. većina ih ne može ni da sjedi. Trpaju u usta sve do čega dođu i bacaju stvari do kojih dođu. Potrebna im stalna njega u specijalnim ustanovama DOWNOV SINDROM- (mongoloidna oligofrenija) Downov sindrom je kongenitalni poremećaj uzrokovan autosomnim hromosomskim abnormalnostima koje dovode do mentalne retardiranosti. Downov sindrom je trisomija 21 hromosoma Faktori koji dovode do aberacije hromosoma su: starost majke, izloženost rengenskom zračenju. Kod Downovog sindroma dolazi do povečanja aktivnosti galaktoze-l-uridil-transferaze. Takođe je ustanovljeno smanjenje nivoa serotonina u krvi. Patološko anatomski nalazimo smanjen mozak, naroćito cerebelum i moždano stablo kao i anomalija hipofize. Lice novorođenčeta ima izgled mongoloida (kose male oči znatno rastavljene, okruglo lice) Psihomotorni razvij je usporen. IQ 30-50 Niski su rastom, okrugle male glave, kratkih ruku i zdepastih prstiju. FENILKETONURIJA- (Felingova bolest) Nastaje oštećenjem gena koji kontrolišu produkciju enzima neophodnog za metabolizam fenil-alanina. Naslijeđuje se recesivno autosomno.

87

hetroanamneza koja osvjetljava uslove života. epi napadima spasticitetima misića i hiperkinezijama. Nastaje oštećenjem mozga izazvanog traumom. Svijest: krize svijesti.hiperkinezije.u krvi se nalaze povečane količine fenilalanina a u mokrači se izlučuju ketokiseline. hipoglikemije.Manifestuje se nedovoljnom pigmentaciom i mentalnom retardaciom oko 60% oboljelih pokazuje duboku mentalnu zaostalost. defekti vidnog polja. oduzetost extremiteta. povečanom razdražljivošću i poremećajem pažnje. Dijetu treba prekinuti u 56 godiniTEJ SAKSOVA BOLEST . infekciom itd. 88 . Dijagnoza mentalnih retardacija postavlja se na osnovu psihijatrijskog. Simptomi minimalne moždane disfunkcije: neuromotorni: napetost. teškoće majke u trudnoći i reakcijama dijeteta nakon poroda Neuroloski. nedostatak sinkinetičkih pokreta.Cerebralne lipoidoze karakterišu se nezaustavljivim psihičkim propadanjem. neurološkog. Feri-hlorid test mokrače (nedostatak pozitivan u 3-4 nedelji života) Kada se otkrije da dijete ima fenilketonuriju psihičko propadanje se može spriječiti s dijetom koja sadrži minimalne količine fenil-alanina. Nastaje i zbog neadekvatne socijalne stimulacije. spasticitet. Umjesto bjelančevina djeci se daje hidrolizat-kazein.Klinička slika . hiperaktivnošću. Prognoza mentalne retardacije je nešto povoljnija nego ranije jer se vježbom može pomoći u održavanju lične higjene i brige o sebi. Prognoza je lošija u slučaju gdje je mentalna retardacija udružena sa neurološkim i drugim oštečenjima. epi napadi. emocionalnu atmosferu u porodici. sljepoča Pažnja: smanjnen tenecitet pažnje. Naslijedjuje se recesivno i javlja se kod Jevreja. fizikalnog i psihološkog ispitivanja Psihijatrijski . Bolost se komplikuje neurološkim simptomima i epi napadima. teškoće pri stajanju i hodu oštečenja čula i govora Diferencijalna dijagnoza u obzir dolazi minimalna moždana disfunkcija koja se karakteriše teškoćama u učenju. Medjutim dijeta nije bezopasna jer je fenil-alanin esencijalna aminokiselina i njen deficit dovodi do anemije. hereditet. Dijagnoza . Afektivitet: emociolna labilnost. gluhoča. strabizam Neurosenzorni: agnozije. refleksna asimetrija. gubitkom vida.

Defektolozi obučavaju djecu pravilnom vladanju i unapređuju funkcije čula.se koristi kada je definitivno nastupilo funkcionalno oštečenje. droga. lijekova.Zadatak primarne prevencije je da sprijeći nastanak mentalne reatardacije Primarna prevencija se sastoji od prenatalne. infektivna oboljenja) potrebna je hitna intervencija. Tercijalna prevencija obuhvata: okupacionu terapiju. Izbjegavanje rtg snimanja. motorike. kordinacije. Tercijalna prevencija . Pravljenje genetskih savjetovališta gdje se može vršiti analiza hromozoma. U stručnim radionicama obučavaju se praktičnim poslovima. održavanje higjene (zarazne bolesti) izbjegavanje alkohola. zapošljavaju se u zaštitnim radionicama Eretični mentalno zaostali zahtjevaju terapiju neurolepticima i anksioliticima. bolje edukacije. Sekundarna prevencija .Prevencija Prevenciju dijelimo na: primarnu. sekundarnu i tercijalnu Primarna prevencija . savjetovanja u porodici. natalne zaštite. Roditelje treba obavjestiti o njihovom djetetu iskreno i tačno izbjegavat medicinsku terminologiju (idiot. školovanje u specijalnim školama ili specijalizovanim zavodima. profesionalnu obuku. POREMEĆAJ LIČNOSTI 89 . Neki roditelji jednostavno ne žele da vide da je njihovo dijete bolesno. Cilj sekundarne prevencije je da se sprijeće funkcionalne smetnje.obuhvata rani tretman retardacije. imbecil) Treba govoriti o zaostajanju u razvoju. poboljšana ishrane. Nakon poroda ako se pokaže sumnja na oboljenje (ikterus.

kao definiciju ličnosti. Tako se može reći da su osnovne funkcije ličnosti osjećati. te dovodi do smetnji ili oštećenja. Sigmund Freud je prikazao različite varijante ličnosti povezujući ih sa stadijima psihoseksualnog razvoja. poznati engleski psiholog govori da je ličnost manje-više čvrsta i trajna organizacija karaktera. Karl Jaspers je 1910. Ipak. stoljeću povezao depresivni tip ličnosti sa melankoličnim. a hipomaničnu ličnost sa sangviničkim temperamentom. misliti i raditi. Eysenek. Zajednička karakteristika svih važnijih definicija ličnosti je da su funkcionalne jer se bave pitanjima koja su povezana s motivacijom i adaptacijom organizma. odnosa i razmišljanja o okolini i 90 .Poremećaj ličnosti je dugotrajni model unutrašnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturalnu pripadnost osobe. Stari Grci opisivali su varijacije tipa ličnosti podjelom na sangvinike. Zdrava ličnost sadrži u sebi osnovna svojstva ili karakteristike: sposobnost prilagođivanja sredini i uspostavljanja skladnih odnosa. temperamenta. Dok je James Cowles Prichard uveo termin moral insanity i opisao osobe koje krše socijalne norme ponašanja. stabilan je tijekom vremena. pervazivan je i nefleksibilan. Suvremeno shvaćanje pojma ličnosti jest da je ličnost skup osobina. kritičnost. konstruktivne suradnje i međusobnog razumijevanja sposobnost usklađivanja svojih želja. melankolike i flegmatike. crta i aspekata jedne organizacijske cjeline. Osim toga. percipirati. Život svakog čovjeka je ispunjen neprestanom aktivnošću pa samim tim i njegova ličnost se nalazi u neprestanoj dinamici. čime uvjetuju manje ili više postojano ponašanje i u vrlo različitim situacijama. moralnih načela i normi društvene zajednice u kojoj živi sposobnost pravilnoga i uspješnog odgajanja djece sposobnost uživanja kao i kritičkog procjenjivanja negativnih pojava i spremnost za sudjelovanje u njihovu uklanjanju. strpljivost. kolerike. dakle cijeli svoj opus djela. stremljenja i postupanja prema stavovima i tendencijama sredine u kojoj živi sposobnost kontrole emocija postojanost i ustrajnost u radu i u postizanju ciljeva sposobnost nošenja sa stresom i neuspjehom sposobnost samostalnog donošenja odluka toleranciju. intelekta i fizičke konstitucije pojedinca koja određuje njegovo specifično prilagođivanje okolini. a koji su trajne prirode. psiholozi i psihijatri predlažu cijele svoje teorije. H. ima početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. dosljednost i uvažavanje poštovanje etičkih. Dijagnoza poremećaja ličnosti Crte ličnosti su dugotrajan model percepcije. Emil Kraepelin je u 19. godine prvi istaknuo razliku između antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihoze. neki su pokušali dati kratke definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama.

interpersonalnom funkcioniranju ili kontroli poriva. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. Dramatična. Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije. ili pak želi. gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. Skupina B. Model je stabilan i dugog trajanja. narcisoidne. Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih. Iako je katkad dovoljan jedan razgovor da se postavi dijagnoza. Model nije bolje opisan kao ispoljavanje ili posljedica drugog duševnog poremećaja i ne nastaje zbog izravnih fizioloških učinaka neke psihoaktivne Dijagnoza poremećaj ličnosti zahtijeva prosudbu dugotrajnog modela funkcioniranja. Dugotrajni model je nefleksibilan i pervazivan u širokom rasponu osobnih i socijalnih situacija. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Proces nijekanja. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti. Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja. antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj. predrasude. Procjenu može činit složenom i činjenica da karakteristike koje definiraju poremećaj ličnosti osoba ne mora smatrati problematičnima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. Samo kad su te crte nefleksibilne. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće. "acting out"). paranoja). a ispoljava se na najmanje dva od slijedećih područja: kognitivnom. Liječnik treba procijeniti stabilnost crta ličnosti tijekom vremena i u različitim situacijama. Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske. ovisne i 91 . Bitno je obilježje poremećaja ličnosti dugotrajni model unutarnjeg doživljavanja i ponašanja koji izrazito odstupa od očekivanog s obzirom na kulturološku pripadnost osobe. da se samo njima smije). neprilagođene i uzrokuju značajno funkcionalno oštećenje i subjektivne smetnje.samom sebi koji se manifestira u širokom rasponu socijalnih i osobnih situacija. a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Crte ličnosti kojima se definiraju ovi poremećaji moraju se također razlučiti od karakteristika koje se javljaju kao odgovor na specifične stresore u nekim situacijama ili prolaznim duševnim stanjima. osjećaj da se uvijek govori o njima. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne. riječ je o poremećaju ličnosti. emotivnom. Dodatni podaci iz drugih izvora mogu pomoći u rješavanju ove poteškoće. svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza. a početak se može pratiti unatrag do adolescencije ili rane odrasle dobi. Skupina A. poricanja. radnog ili drugih važnih područja funkcioniranja. a osobite crte ličnosti moraju se ispoljiti do rane odrasle dobi. ali to ne može. te dovodi do klinički značajnog oštećenja socijalnog. Skupina C. često je potrebno obaviti više od jednog razgovora i to tijekom duljeg razdoblja. odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije.

izbor aktivnosti koje uključuju samalački način življenja. Ovakve osobe često pristupaju mističnim religioznim skupinama. posebno kod ovisnih. niti shizofrenije. manjak želje za seksualnim iskustvima s drugim osobama. Da bi se postavila dijagnoza spomenutog poremećaja potrebno je utvrditi najmanje 4 nabrojena simptoma. oni kao po pravilu sva djelovanju drugih osoba krivo interpretiraju kao namjerno ponižavajuće ili prijeteće. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. psihijatrijski tretman često shvaćaju kao napad na njihov svijet.opsesivno-kompulzivne ličnosti. Za ovaj oblik poremećaja ličnosti karakterističan je izostanak želje ili uživanja u bliskim međuljudskim odnosima. Paranoidni poremećaj ličnosti Paranoidni poremećaj ličnosti označava duboko i neosnovano sumnjičenje i nepovjerenje u ljude. očita nezainteresiranost. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti. manjak bliskih prijatelja. Stoga često biježe iz zdravstvenih ustanova. pasivnoagresivnih bolesnika. Osobe zahvaćene ovim problemom ne pokazuju znakove psihotičnosti. pseudoznantsvenim i kvazipolitičkim skupinama. nedostatak uživanja i oduševljenja u većini aktivnosti. Poremećaji ličnosti . Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije. Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost drugih osoba. Takve osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim gestama. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega). a kao posljedica takvih rezoniranja. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 92 . prvenstveno što osobe zahvaćene ovim poremećajem ne žele ili ne osjećaju potrebu zatražiti stručnu pomoć. što ih čini još izoliranijima od zajednice i pojačava osjećaj neprijateljstva drugih prema njima samima. emocionalna hladnoća i otuđenost. Ovakvi bolesnici problematični su za liječenje. paranoidni poremećaj ličnosti i shizotipalni poremećaj ličnosti. Shizoidni poremećaj ličnosti Ovaj poremećaj karakteriziran je sveobuhvatnim otuđenjem od socijalne okoline i smanjenom mogućnošću izražavanja emocija u interpersonalnim odnosima koje se javlja u ranoj odrasloj dobi. Bolničko okruženje i liječnički. riječima ili događajima. pasivne agresije i hipohondrijaze. bez uporišta i dokaza u stvarnosti. Iako paranoidne osobe zadržavaju moć urednog opažanja svoje okoline. percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju koji nisu očiti drugim osobama.skupina A poremećaja U ovom tekstu pobliže ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine A poremećaja ličnosti koja uključuje shizoidni poremećaj ličnosti. preosjetljivost na druge osobe i nemogućnost izlaženja na kraj sa osobnim emocijama. Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Uz to se javlja i preokupacija s neopravdanim dvojbama (npr. Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom. Učestalost ovog problema teško je utvrditi. naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. ljutitih ispada ili protunapada. i brzih. Uz to su prisutni stalno gunđanje.

Shizotipalni poremećaj osobnosti Glavna osobina shizotipalnog poremećaja ličnosti jesu "čudni" oblici ponašanja. s prenaglašenom brigom za svoj vanjski izgled. javlja se i podozrivost. negiranja. razmišljanja i opće pojave bolesne osobe. neprimjereni i suspregnuti afekti. U liječenju se koristi psihoterapija. Simptomi prisutni kod ovog poremećaja uključuju ideje odnosa. Poremećaj je trajno karakteriziran nedostatkom socijalnih i interpersonalnih kontakata. Osobe pogođene paranoidnim poremećajem ličnosti rijetko sami traže pomoć i liječenje. emocionalne i eratične skupine. Karakteristično za ovaj poremećaj jest osjećaj nelagode kada osoba nije u centru pažnje. preopširan. Govor takvih osoba je pun dojmova iako bez detalja. Prisutno je i čudno razmišljanje uz čudan govor (metaforična. odnosno odražavanja Ťnegativneť psihičke energije na organizam. Osim toga. uz prisutnost izražene i jake socijalne tjeskobe koja vjerojatno proizlazi iz paranoidnih strahova. postojanje "šestog čula").spomenuta simptoma. ˝splitting-a˝ i fenomena poznatog pod nazivom ˝acting out˝. Ponašanje i pojavnost takvih osoba je neuobičajeno i čudno. Sve to uzrokuje manjak bliskih prijatelja. Najčešće se radi o privlačnim i zavodljivim osobama. zavodljiva i provokativna. Nabrojene karakteristike nisu dovoljne ekstremne da bi se mogle svrstati u shizofreniju. Osim spomenutih obrambenih mehanizama među navedenim poremećajima ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i tzv. Histrionski poremećaj ličnosti Ovakve osobe traže pažnju i iskazuju izrazitu emocionalnost. individualna i grupna. ali i lijekovi. Osim toga osjećaji te osobe su neiskreni. dramatične. Sve te poremećaje povezuje zajednička tendencija korištenja nekih obrambenih mehanizama ličnosti poput disocijacije.skupina B poremećaja Ovdje ćemo se osvrnuti na poremećaje ličnosti iz skupine B. Uz ove glavne simptome poremećaja ličnosti česti su i poremećaji raspoloženja i poremećaji u smislu somatizacije psihičkih tegoba. Osim toga. tzv. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju. Smatra se da oko 3% populacije pati od ovog poremećaja. Ova skupina poremećaja obuhvaća četiri osnovna poremećaja. a to su histrionski. telepatiju. antisocijalni i borderline oblik poremećaja ličnosti. Narstistički (narcisoidni) poremećaj ličnosti Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osjećaj grandioznosti u 93 . narcisoidni. Poremećaj ličnosti . čudna vjerovanja i magijska razmišljanja (vjerovanje u vidovitost. razna praznovjerja. interakcija s drugim osobama koja se može okarakterizirati kao neprikladno seksualna. točnije se opisuju kao plitki i brzo se mijenjaju. Antipsikotične lijekove opravdano je primijeniti tek u stadijima uznemirenosti bolesnika. Takva osoba konstantno koristi svoj fizički izgled da bi privukla pozornost na sebe. posebno antidepresivi. kod ovog poremećaja javlja se i povećana sugestibilnost od strane drugih osoba ili okolnosti i na kraju jako isticanje važnosti nekih veza i poznanstva. stereotipan). a ne javljaju se ni psihotične epizode. Prisutan je sveobuhvatni način ponašanja jako izražene emocionalnosti i stalnog traženja pažnje koji počinje u vrijeme ranije odrasle dobi. somatizacijski poremećaj.

Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno jako je izražena. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspjehu. oni iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. ljepoti i idealnoj ljubavi. sebični i pretjerano zahtjevni. Osnovni poremećaj kod ovog stanja jest nemogućnost kontroliranja impulsa. dok često misle da su im drugi zavidni i ljubomorni na njih. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi. izuzetnosti. ako je problem te osobe vezan isključivo za zlouporabu droga. Osobe pogođene ovim poremećajem pokazuju nedostatak osjećaja prema drugima. Kao i kod drugih poremećaja ličnosti iz ove skupine. dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku. i manjak suosjećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu.svezi s osobnom važnošću. Nedostaje im mogućnost suosjećanja. kao što je već rečeno. Uz to. Ovo stanje smatra se doživotnim. među-osobnih odnosa raspoloženja. kajanja i krivnje. Osim psihodinamskog pristupa kod nekih bolesnika stanje se može poboljšati lijekovima. Istraživanja u SAD-u pokazala su da otprilike 3% muškaraca pati od ovog poremećaja. ˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti i Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe. a kao učinkovitija metoda pokazale se grupna terapija. Liječenje je potrebno provoditi isključivo na odjelima. Kršenje prava i zakona zajednice karakteristično je za ovaj poremećaj ličnosti. Takove osobe. Osobe koje koriste nelegalne supstance (droge) često spadaju u skupinu antisocijalnih poremećaja. Antisocijalni poremećaj ličnosti Osobe koje pate do ovog oblika poremećaja ličnosti imaju povijest trajnog i kroničnog antisocijalnog ponašanju u sklopu kojeg se vrši nasilje nad pravima drugih. Također. često se kod njih ne mogu pronaći znakovi tjeskobe. Pozadina nastanka ovog poremećaja nije još sasvim jasna. ili upale mozga (encefalitis). pogođene osobe pokazuju poremećaje raspoloženja.Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću 94 . moći. Osim toga javlja se i problem somatizacije. Nije redak ni arogantni nastup. a za dijagnozu je važno da je poremećaj u ponašanju prisutan već u adolescenciji. bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirama. iskazuju grandiozni osjećaj osobne važnosti. Pogođene osobe pokazuju osjećaj grandioznosti. a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. Antisocijalno ponašanje može nastati i kao posljedica traume mozga. iskazuju potrebu da im se divi. Međutim. Pojmovi poput Ťsociopatť ili Ťpsihopatť koriste se za osobe kod kojeg je posebno izraženo devijantno antisocijalno ponašanje. što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. i ako osoba osjeća krivlju zbog svog ponašanja onda se dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti može isključiti. Problemi u obitelji vezani uz alkoholizam također povećava rizik od antisocijalnog ponašanja. Gotovo da ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima. ali i genetski faktor. Često postoje podaci o sličnim poremećajima u obitelji. Oni su egocentrični. Stoga se danas smatra da u razvijanju ovog poremećaja ulogu igraju i okoliš u kojem osoba odrasta. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima.

uspostavlja zrele međuljudske odnose. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Na primer. psihoaktivnih supstanci. stiče obrazovanje. među bliskim prijateljima. frustrirana. Ovo stvara veliku napetost u svim međuljudskim odnosima. depresivna ili povučena. Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. oni se javljaju u vreme kada većina ljudi razvija veštine odraslih. Osjećaj ljutnje je intenzivan. Sa druge strane. na radnom mjestu. u porodici. Čak do jedne polovine zatvorenika ima antisocijalni poremećaj ličnosti. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena.kockanje Poremećaji ličnosti imaju veliki uticaj na osobe koje su bliske oboljelom. depresivni poremećaj. Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. Kruti obrasci ponašanja oboljele osobe otežavaju njihovo prilagođavanje na različite situacije. narcistički poremećaj ličnosti može ostati neotkriven do srednjeg životnog doba. kada osoba počinje da razvija "osećaj za ono što je propustila u životu" ili se suočava sa ličnim ograničenjima. skitanje) vode do kriminalnog ponašanja. Ovim se uspostavlja začarani krug interakcija koji uzrokuje da oboljele osobe istrajavaju u maladaptivnim obrascima ponašanja dok se njihovim potrebama ne izađe u susret. jer njegove pridružene bihejvioralne karakteristike (zloupotreba psihoaktivnih supstanci. U isto vrijeme. seksualna disfunkcija. vreme javljanja zavisi od vrste poremećaja ličnosti i situacije ili događaja koji okružuju pojedinca. bipolarni afektivni poremećaj. kada se drugi ljudi ne prilagođavaju. nasilje. generalizovani anksiozni poremećaj. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks. Poremećaje ličnosti često prate zloupotreba alkohola.zlostavljanje dece .međuljudskih odnosa. Ostale društvene posledice poremećaja . opsesivno–kompulsivni poremećaj. poimanja samog sebe. Kao posljedica. Prisutan je kronični osjećaj praznine. stvara karijeru i kad se uopšte "stabilizuje" u svom životu. 95 . Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. S obzirom na to da se poremećaji ličnosti razvijaju u periodu adolescencije ili ranog odraslog doba. Do određenog nivoa. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Neprilagođeno ponašanje tokom ovog životnog stadijuma ima implikacije koje se protežu na čitav život. granični poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji i ranom odraslom dobu a postaje manje upadljiv do srednjeg životnog doba. mogu postati evidentni i u srednjem životnom dobu. poremećaj ishrane i suicidalne misli ili pokušaji.nasilje u braku .slabo radno postignuće . Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu Posljedice poremećaja ličnosti? Iako se poremećaji ličnosti obično javljaju u adolescenciji ili ranom odraslom dobu.samoubistvo . prežderavanje). bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju. drugi ljudi se prilagođavaju njima. zlouporaba droga. afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. osoba sa poremećajem ličnosti može postati ljuta.

SINDROM IZGARANJA 96 . psihotičnih epizoda i kod gubitka kontrole postupaka. Poremećaji ličnosti su put u neuspjeh. prihvatiti i mijenjati sebe. Često se događa da. kratka analitički orijentirana terapija. u početku. a možda bi se mogli izbjeći kao i sve ono negativno što nose sa sobom. Cilj psihoterapije je. osobito nestručne osobe. Terapiju treba usmjeriti na probleme svakodnevnog života i nužno je povezana s njihovim rješavanjem. tj.Liječenje poremećaja ličnosti Liječenje uključuje uporabu psihofarmaka uz psihoterapijske metode (bihevioralna terapija. suportivna terapija). pogrešno upotrebljavaju termin “poremećaj ličnosti“. a poslije se usmjeruje na korekciju neprimjerenog ponašanja i učenje skladnijeg ponašanja. Psihoterapijskipristup obuhvaća različite tehnike. Preduvjet zdravlja je upoznati. da im se pripisuju svojstva ličnosti koja ih čine manje odgovornima za sve njihove postupke. Mjera mentalnog zdravlja je sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. a što u većini slučajeva nije točno. Za liječenje poremećaja ličnosti ne postoji ni jedna specifična i provjereno djelotvorna metoda. Psihofarmakoterapija je simptomatska i indicirana u fazama dekompenzacije kod izrazitijih poremećaja afektiviteta. uspostaviti kontrolu ponašanja.

Nisu sva zanimanja jednoko podložna profesionalnom stresu. 2. Tko su pomagači? To su ljudi koji su izabrali profesionalno ili volonterski djelovati u situacijama kojima su oubičajeni načini uzajamnog pomaganja među ugroženim osobama u nevolji ili krizi nedovoljni pa im je potrebna dodatna pomoć. razdražljivost i niska tolerancija na frustracije. osjećajno prazni i obeshrabreni. posredna traumatizacija pomagača. Izloženost profesionalnom stresu je različita kod službenika na šalterima banke. cinizam. osjećaj bespomoćnosti i beznađa “i tako se ne može ništa učiniti”. I sami pomagači mogu postati traumatizirani i prolaziti kroz krizne situacije. kako vezan za sebe kao pomagača. Među stresnija zanimanja spadaju ona koja su usmjerena na rad sa ljudima. Najčešći znaci izgaranja su : - osjećaj tjelesne i emocinalne iscrpljenosti. Prvo se javljaju mali znaci upozorenja koji se ukoliko ih ne shvatimo ozbiljno i nepoduzmemo odgovarajuće mjeresamozaštite razvija se sindrom izgaranja . gubitak osjećaja osobne vrijednosti. Zajedničko im je da se odvijaju osobnim kontaktom osobe u nevolji i pomagača. psiholozi i zdravstveni radnici. poteškoće spavanja gastrointestinalne smetnje). 3. sumnjičavost. toplina). Sindrom izgaranja na poslu ne događa se “preko noći”. duhana. Šta su pomažuće profesije? To su profesije koje su usmjerene na pomaganje drugim ljudima u rješavanju njihovih životnih problema. To su prije svega socijalni radnici. tjelesni simptomi (glavobolja. povlačenje u socijalnim odnosima. reakcija kontratransfera. srdžba kao česta emocija. negativizam. preosjetljivost na podražaje (zvukovi. izostajanje sa posla. gubitak seksualnog interesa.1. Psihičke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi obično se označavaju pomoću tri pojma : sindrom izgaranja. Sindrom izgaranja na poslu jedna je od najnepovoljnijih posljedica profesionalnog stresa. povećana upotreba alkohola. gubitak zanimanja za klijente. SINDROM IZGARANJA odnosi se na pojavu da pojedini pomagači nakon određenog vremena postanu depresivni. želja i očekivanja da tim zahtjevima udovoljimo. stimulirajućih sredstava. učestalo. učitelja ili onih koji rade sa traumatiziranim i ljudima u nevolji. nemotivirani za posao. 97 . bolovi u leđima. učestali sukobi i agresivni ispadi. tako i uz ciljeve posla ili organizacije u kojoj radi. Radni ili profesionalni stres označava nesuglasje između zahtjeva radnog mjesta i okoline spram naših mogućnosti.

-nemogućnost profesionalnog osposobljavanja. povećna podložnost nezgodama i infekcijama ). POSREDNA TRAUMATIZACIJA – pokazalo se da pomagači često imaju iste znakove kao i traumatizirane osobe s kojima rade (noćne more. osobito strahova koje on sam teško integrira (npr. -nejasna organizacijska struktura. -nejasna podjela posla. -stješnjenost zbog velikog broja lkijenata. To dovodi do aktiviranja niza odbrambenih mehanizama kao npr. razdražljivost. zagušljivost). hronični umor.KONTRATRANSFER se može označiti kao ponovno javljanje osobnih emocionalnih reakcija pomagača. -pomanjkanje liste radnih prioriteta (sve nevažn). -pretjerana vezanost za posao i osjećaj da mi snosimo svu odgovornost. -potreba za stalnom i potpunom kontrolom situacije. postojanje privilegija. -pomanjkanje privatnosti i stalna izloženost klijentima. potiskivanje. IZVORI PROFESIONALNOG STRESA (unutarnji izvori) -nerealna očekivanja od posla. buka. povećano konzumiranje alkohola. probavne smetnje. IZVORI VEZANI ZA ORGANIZACIJU RADA -svakodnevno predugo vrijeme u izravnom radu sa klijentima. -nedjelotvorno korištenje radnog vremena. ljekova. -nejasno definirane uloge radnih zadataka. -nepovoljni i neodgovarajući mikroklimatski uvjeti (pomanjkanje grijanja zimi. -nepostojanje odmora u toku radnog vremena. -neprepuštanje dijelova posla drugima. vrućina ljeti. -nejasno definirana pravila nagrađivanja. Ove. strah od bolesti. -zamjena privatnog i društvenog života poslom. strah da mu se nedogodi nešto najbližima). loše osvjetljenje. te potrebu za tretmanom ili psihoterapiju pomagača. -vremenski pritisak rokova i nedovoljno vremena za postizanje ciljeva. odnosno prenos čuvstva samog pomagača na osobu sa kojom radi. prisilne misli. u pravilu snažne emocionalne reakcije su rezultat interakcije između onog što proživljava osoba u nevolji i vlastitih nerazriješenih poteškoća. Naime dramatične priče koje pomagač saznaje potiču nastanak osjećaja. IZVORI VEZANI ZA RADNE USLOVE -premali. Do posredne traumatizacije ne bi došlo kada ne bi biloempatije i identifikacije sa klijentom. -identifikacija sa ljudima kojima se pomaže i njihovim problemima. neprikladan i neopremljen prostor. osjećaj bespomoćnosti. depresivnost. -premali broj suradnika u timu u odnosu na zadatke i očekivanja od organizacije. strah od vlastite smrti. poricanje ili projekcija što se može očitovati u nefunciolanom profesionalnom ponašanju i pogoršanjem odnosa sa kolegama. žalost. -osjećaj profesionalne nekompetentnosti. Postojanje kontratransfera usmjerena pozornost na unutarnji život pomagača kao osobe. -nedostatk vremena i poticaja za defribing 98 . odgovornosti i pojava preklapanja nadležnosti.

IZVORI VEZANI ORGANIZACIJE ZA ODNOSE SA DRUGIMA UNUTAR -psihosocijalna klima organizacije i vrsta uzajamnih odnosa koji se potiču ili onemogućavaju (saradnja. -Šta su znaci upozorenja?. ili podrška: povjerenje ili sumnjičavost). -puno problema bez zadovoljavajući rješenja ili sa malim izgledom za uspješno rješavanje. STRATEGIJE SAMOPOMOĆI Ukoliko se želite pozabaviti sami sobom i krenuti u smanjivanje osjećaja preopterečenosti poslom. najjednostavnije je početi razmišljanjem o sljedećim pitanjima : -Ukojim situacijama me moj posao umara? Šta je tipično za te situacije? Kojim znakovima moje tijelo upozorava na psihičku napetost?. rivalitet. -nepostojanje formalnog i/ili stvarnog sustava profesionalne i osobne podrške među pomagačima. -ne poticanje duha zajedništva. -jednoličnost problema populacije sa kojom se radi -opasnost da pomagać bude fizički napadnut od klijenta. -Kako reagiram kad primjetim da je priča čovjeka kojeg slušam u nekim elementima slična mojim problemima?. IZVORI VEZANI UZ VRSTU POMAGAČKOG POSLA I LJUDI SA KOJIMA RADI -veliki broj osoba kojima je potrebna stalna i intezivna pomoć jer su trajno u velikoj nevojli i krizi. -pomanjkanje povratnih informacija o postignućima i planovima. -pomanjkanje jasne “filozofije organizacije” vizije njenih ciljeva i smisla. -Koje misli. -zatvorenost organizacije prema vanjskim informacijama i iskustvima (zatvorenost samo u vlastiti okvir). -način odlučivanja i rukovođenja (rigidan. -sličnost osobnog iskustva pomagača s traumatskim iskustvom klijenta. autoritaran. bez mogućnosti iskazivanja mišljenja i davanja prijedloga). procjene. natjecanje. predođbe prate moj osjećaj premorenosti?. -Ukojim situacijama mi se posao čini lakim?. -Šta se događa sa mnom ako odbijem neko zaduženje ili molbu za pomoć? Kako onda reagiraju drugi i kako ima povratnog uticaja na mene? SAMOOPAŽANJE VLASTITE IZLOŽENOSTI STRESU I NJEGOVIM POSLJEDICAMA 99 . -emocionalno iscrpljivanje zbog stalne svijesti o velikim potrebama klijenata. centraliziran. -pomanjkanje jasnih i pravednih kriterija za napredovanje i nagrađivanje.

raspored aktivnosti za danas i stvaranje prioriteta za sutra. tendencija izolaciji). kriticizam.opažanje utjecaja koje posao ima na naše: - spavanje. “Danas mi je loš dan” “Previše mi je svega”. -utvrđivanje vlastiti oscilacija u funkcioniranju tokom dana i raspoređivanje poslova u odnosu na svoj dnevni bioritam. npr. Osvještavanje simptoma stresa. korištenje alkohola. kafe. Tehnike samoohrabrenja -Pozitivni pomažući stavovi -“Neda mi se razgovarati s tim čovjekom. cinizam. -Postavljanje realnih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. lijekova. zabavu. -Osim toga ne zaboraviti reći “NE” . Za svaki dan treba odrediti prioritete i rješavati ih. obitelj. pojavu sitnijih bolesti. ponašanje (razdražljivost. -Prihvatanje malih zadataka. Promatranje unutarnjeg dijaloga . Time situacija postaje jasnija i smanjuje se broj problema sa kojima se treba suočiti. -osjećaje (depresiju. broj pogrešaka u poslu. . ali budući da sam to mogao raditi prije mogu i sada”.ne obećavajte previše.Osvještavanje vlstitih unutarnjih rečenica ”Neću stići”.Orjentir na samoohrabrenje.Preformulacija takvih rečenica u pozitivne “ Danas ću stići samo do kraja 33 stranice”. . -Obećanje sebi da nećemo raditi vikendom niti prekovremeno. struktuiranje vremena -definisanje glavnih zadataka i njihovo rangiranje premavažnosti i hitnosti. stavove.Dozvoliti sebi da se odmorimo. -pregled nad onim što smo radili jučer. . bespomoćnost). cigareta. “Osjećam se slabim jer sam umoran i gladan” 100 . što omogučava njihovo povezivanje sa uzrokom. postavljanje granica -Ispitivanje realističnosti očekivanja da ćemo moći obaviti određeni zadatak.

na čiju pomoć i podršku mogu računati? 12.Rekreacija Važno je postaviti jasnu granicu između slobodnog i radnog vremena. Kada djelovanje tog izvora obično dolazi do izražaja? 5. fantazijska putovanja Izrada plana smanjivanja pomagačkog stresa i prevencija izgaranja 1. Tehnike relaksacije Relaksacija može biti pasivna i aktivna. Koji ću prvi korak učiniti u ostvarivanju tog plana. slušanje muzike. Koje sve mogućnosti imam za smanjenje ili uklanjanje tog izvora? 6. Kako ću znati da li sam postigao cilj? 13. Koja su slijedeća dva? U kojem vremenu očekujem da ću ostvariti pojedine faze i cijeli plan? 10.mišićna relaksacija. Mogu li plan razlučiti na sastavne faze i djelove? 9. Šta sam već poduzimao i kakvi su rezultati bili ? 7. Pasivna relaksacija: čitanje. autogeni trening. šetnje. Koji prepoznatljivi izvor stresa želim napasti? 2. Koje su moguće prepreke do cilja: ko ili što mi može otežati postizanje cilja? 11. Aktivna relaksacija: odnosi se na tehnike opuštanja . Šta mi se sada čini najvjerovatnijim da će dovesti do cilja koji me zadovoljava? 8. Kako taj izvor obično djeluje na mene? 4. Slobodno vrijeme treba isplanirati za obnavljanje energije. Šta ću učiniti nakon što ostvarim ovaj plan? 101 . Kakav konkretan cilj želim time postići ? 3. Ko su moji saveznici.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful