You are on page 1of 192

AKADEMLJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

D J E L.A
Knjiga XXXVIII
ODJELJENJE DRUSTVENIH NAUKA
Knjiga 23.
PAVAO
v
SREDNJOVJEKOVNI PECATI IZ BOSNE l HERCEGOVINE
Urednik
ANTO BABIC,
redovni Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Herceg.ovine
SARAJEVO
1970
ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE
==========-=======
MONOGRAPHIES
Tome XXXVIII
SECTION DES SCIENCES SOCIALES
Livre 23 ..
PAVAO A N E L I
LES SCEAUX MEDlEY AUX DE BOSNIE- HERZEGOVINE
Redade!JX
ANTO BABIC
membre de l' Academie des sciences et des arts
de Bosnie-Herzegovine
SARAJEVO
1970
U V O D
POSEBNU: DIO
SADRZAJ
Strana
5
bosanskih vladara (banovi: Matija Ninoslav, ,J?avao
Mladen Stjepan II Tvrtko
kraljev.i: Tvrtko I, Dabia, Jelena, Ostoja, Stjepan Ostoja, Stjepan;
Tvrtko II Stjepan Toma, Stjepan . 9
bosanskih velikaa (Pavao Radoslav Pav-
Ivani Juraj 48
humskih knezova (knez Miroslav, knez Andrija) 55
humskih velikaa (Stanislava Grgur Vuko-
Sanko Bjeljak
Ivani Augustin . 61
roda (Sandalj Vuk Vukac
Stjepan, Radosav i Ostoja Stjepan Vla-
dislav Vlatlw Stjepan 69
OPCI DIO
kao pravna institucija 83
zapaanja (Tehnika slika) 86
analiza sUka (Vrste grbova, Pojedini
elementi grba, grb grbov.i bosanskih
kraljeva, Problem dravnog grba Bosne, formiranja grba
kralJa Tvrtka I, Problem grba Humske zemlje, Razvoj grba po-
rodice 92
Kulturnohistorijska analiza slika Kul-
turni i stilski uticaji, Vladarski i dravni amblemi, Simbol kria,
Ljudski likovi, Arhitektonski objekti, Oruje i bojna oprema,
Ukrasi) 102
Analiza legenda (Legende na srpskohrvatskom jeziku, Pa-
leografska zapaanja na legendama pisanim srpskohrvatskim jezi-
kom, promjene u grafiji pojedinih slova, Legende na
latinskom jeziku, Paleografska zapaanja na latinskim legendama) 120
Resume 123
Fotografski snimci (Popis fotografija, Likovne rekon-
strukcije slika, Fotografije 125
UVOD
srednjovjekovnih bosanskih vladara predstavljaju najcjelo-
i grupu u jugoslavenskoj sfragistici. Usptrkos
tome, sve do danas ovi nisu sistematski podaci o njima
razbacani su i nalaze se u teko literaturi, neki nisu
objavljivani, opisi slika su povrni i nekada a u
legenda napravljeno je toliko greaka da gotovo i nema legende
koja je do u detalje Osim toga, u bosanskoj sfragistici
iskrsla je i nekoliko problema od pravilnog i pravo-
vremenog rjeenja zavisi razumijevanje niza drugih pojava u
kulturnoj historiji srednjovjekovne Bosne. Takvi su problemi npr.: prvo-
bitni izgled i razvoj grba bosanskih banova i kraljeva, pojava i upotre-
ba velikog dvostranog reforma kralja Ostaje itd. Od-
nekoliko nalaza sa Bobovca zavisi od
rjeenja problema.
Zanimljiva je, iako malena, skupina humskih knezova Mi-
roslava i Andrije, da se u njoj nalazi i najstariji pisan srp-
skohrvatskim jezikom.
Brojne velikake porodice, uglavnom gospodari pojedinih oblasti
bosanske drave s kraja XLV i u XV imale su svoje pe-
njima je, svakako, najbrojnije zastupljen rod koji je
nekoliloo decenija u dxugoj poiovini XV i samostalno vladao u
Hercegovini.
Prvi koji je opisao i objavio jedan bosanski bio je srp-
ski knjievnik i prosvjetitelj Pavle On je 1815. god. u Veneciji u
posebnoj knjiici objavio povelju kralja Dabie (iz
1395. god.), te donio dobar crte i opiran opis velikog dvostranog
bosanskih kraljeva.
Prolo je gotovo 40 godina dok se pojavio u literaturi jo
jedan opis bosanskog vladarskog 1854). Janko Safarik je u
Glasniku Drutva srpske slovesnosti objavio bana Ninoslava.
Osim toga, bosanske povelje arhiva, koji se
tada nalazio u Safarik je biljeio i svoja zapaanja o
a ovim biljekama se kasnije posluio i Aleksa
5
80-ih godina prolog razvila se nekim hrvatskim i
madarskim polemika o izgledu nekadanjeg bosan-
skog dravnog grba. U okviru te polemike objavljeno je nekoliko do ta-
da nepoznatih bosanskih (manji bana Tvrtka iz 1357. god.,
Tvrtka II iz 1444, srednji Tvrtka II iz 1421, srednji
Dabiin), a pojavio se i jedan falsificirani kralja Tvrtka I. Glavni
protagonisti ove polemike bili su: Franjo Ivan te djeli-
ime Vjekoslav i dr.
1
Prvi i na sistemu zasnovan rad na bo-
sanskih dao je poznati madarski Ljudevit Thall6czy.
On je najprije u djelu Die osterreichischungarische Monarchie in Wort
und Bild (Wien 1901.) objavio 14 bosanskih a kasnije je napi-
sao i posebnu studiju i objavio je na madarskom jeziku 1909. god.2) To
je, u stvari, Thall6czyeva studija iz bosanske sfrag[stike, koja po-
sebno poglavlje u knjizi Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter, objavljenoj 1914. god.
3
) Dobar dio podataka i iz
te studije i danas ima svoju vrijednost.
Najbolji, iako ne potpun, pregled bosanskih i humskih dao
je Aleksa u djelu: Stari, srpski i grbovi, tampanom u Novom
Sadu 1910. Tu je objav1jeno u svemu 37 reprodukCija (i opisa)
bosanskih vladara i velikaa. djelo, uz recenziju Konstan-
tina i danas predstavlja jedini sistematski pregled srpske i
bosanske sfragistike.
Vrijedno je zabiljeiti da je veliki bosanski Stjepana II Ko-
prvi objavio Truhelka u GZM 1905. god."
Najbolje i najiscrpnije opise bosanskih i humskih dao je u
novije vrijeme dr Gregor u svojoj sjajnoj studiji Bosanske
i humske povelje srednjega vijeka, objavljenoj u pet godita Glasnika
Zemaljskog muzeja.
6
teta je samo da uz tekst opisa nisu objavljeni
i faksimili Kratak pregled bosanskih i humskih dao je
pisac ovih redaka u Kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Sarajevo
1966, 528-535).
O bosanskim kao pravnoj instituciji u okviru diploma-
tike pisao je Stanoje u svojim Studijama o srpskoj diplo-
matici.7
1
Ova polemika se vodlla najprije u novinama - Obzoru
i Agrammer Zeitungu, a zatim i u Archilv fiir sla!Vische
PhilologJie (Ber.Un 1880, 342-349, 497--498, 501-510), Raidu aka-
demije (Zagreb 1890, 1--45, 127-169), Arcllaolog.iJsc.he Alllrze1:genu (B<ll!d<IIPest
HIBO, 30-31), ViestnLklu Hv.raltskog al<keologi&og drub\na (Zagreb 1880, 26-27).
' U knjizi: Bosnyak es szerb elet-s nemzect1hrajzi <ta.nu!lm{myOik, B<uda-
pes<t 1909.
s Knjiga kao mjesto izdanja navodi Mliinohen und Leli!Pzig; poglavlje
o i g.ribovima strane
' Archiv fur slavische Phrltl.ologie, Berlin 1911, 33.
Str. 50-51.
6 1948, 103-144; 1949/1950, 105-200; 1951, 81-J.19; 1952, 1955
- svElSika za iJstoriju i etnografiju, 137-146.
1
' St. Studije o diJplomattci, XVI Glas SKA
CXXXII, II r. 70, Beog.ratd 1928, 3-17.
6
Neki povelja, kao npr. i dr., us-
put govore i o se preteno na njihovim legen-
dama.
ljepi primjerci bosanskih su objavljivani
kao ilustracije raznih i djela iz
povijesti, historije umjetnosti, turizma i dr.
Radi u izlaganju potrebno je staviti i neke napomene u
pogledu terminologije.
Dananje a tako je bUo i u srednjem vijeku,
u stvari, tri pojma: l) maticu ili tipar,
dakle, kalup-negativ kojega se pravi otisak; 2) otisak sa
nom slikom i materijalom na kojemu je otisnut; 3) samu pe-
sliku. U toku izlaganja neminovno se zbog pojavlji-
vati u sva tri ova uvijek, gdje to bude po-
trebno radi vodit se da se upotrijebe precizniji ter-
mini.
Za negativ - kalup ili maticu koje se otiskuje
slika - se upotrebljava izraz ali ponekad i ter-
min tipar. gruda je masa u koju je otisnuta slika. Ako
je potrebno naglasiti neki posebni oblik koji u konkretnom ta
gruda ima, onda se govori o zdjelici, i sl.
Otisak je slika posmatrana kao postupak. Po-
smatrana sadrajno, ukupnost svih ikonografskih, pisanih i dekorativ-
nih znakova na sliku ili lik. Sastavni dijelovi pe-
slike su: simbol, legenda i ukras.
Radi u izlaganju redovno se upotrebljavaju termini: ve-
liki, srednji, mali Ovi se nazivi pojavljuju u srednjem vije-
ku, ali se njihova ne moe uokviriti nekim apsolutnim broj-
kama. Ipak, radi orijentacije treba upozoriti da se u velike ubra-
jaju oni sa promjerom od 6-U cm, u srednje: 2,5-5 cm i male:
cm.
Samo izlaganje odvijat se ovim redom: poslije uvodnih napome-
na opis i analiza svakog a na koncu -
i kulturno-historijska zapaanja. Uz opise, u tekstu,
donose se rekonstrukcije, a na kraju - fotografije svakog pe-
posebno. Jedino za Stanislave n:ije data fotografija,
jer je otisak vrlo slab, a za dvostrane klraJ.ja Dabie i Tvrtka II
nisu doneseni crtei, jer to zbog malih izmjena u predlocima nije bilo
potrebno.
Radi preglednosti su svrstani u grupe:
I. bosanskih vladara;
II. bosanskih velikaa;
7
Ill. humskih knezova;
IV. humskih velikaa;
V. roda
Unutar grupe svrstavanje je vreno po kronolokom slijedu.
Svaki nosi svoj broj prema kojemu je lako i njegovu
fotografiju na kraju knjige (i obratno).
8
PECATI BOSANSKIH VLADARA
BAN MATIJA NINOSLAV
(1232-1250)
Dva bana Matije Ninoslava - jedan mali i jedan srednji
predstavljaju najstarije bosanskih vladara.
Br. l
M a 11 p e a t objavio je Aleksa

kJoji donosi i fo,to-
gl"a:ll.Lju, a lll(jegov detaljan opis dla,o je n Gregor Cremoniiik.
8
Na
@
ban:ovoj povelji Dulbl"O'V'Ililku, iZdatoj 1234. i 1240. godi-
. ne, nal(l!Zi se .Q<\"aj uti\Sl11Ut u V1C1tanu gtruldu vodeno-s.vjet-
=' lozelenkaste boje.
10
Povelja sa se u Histocij'Skom
arMvu u Dubrov'Illiiku.
11
ObE'k grude je
Br. 1 sa p110IrLjerim:a: 2,8 'i 2,3 cm. poJ.je ae lrnug
promjer iZ.IlJOsi 1,5 cm, .a otisa!k ima u cjeUn'i koo.kavatn ob-
lik. simbol sastoji se od predstave orla koji iri krila i upravo
sa neke stijene. Tanka linija, od koje se nazire samo trag, okru-
uje osnovnu predstavu. se misli da je ovaj ge-
mma, kakva se upotrebljavala za u srednjem vijeku. Le-
gende na nema.
Br. 2
V e i, odnosno po k,a,tegorizaciji - s r e d n j i bana Ni-
noslava bio je u dva jednaka otiska (u vosku) na povelji izdatoj
Dubrovniku 1249. godine. Ova povelja, koja se u Narodnoj bi-
blioteci u Beogradu, nestala je u toku I svjetskog rata.
12
Galvanoplas-
br. 2.
8 Dr Aleksa Star.i ISI"pski i wtihovi, NoVli Sad 1910, 22. i sl.
' Glasnik Zemallj'slrog muzeja u SarajeVIU, 1948, 117.
te Izraz Gr. Cremonlika, l. e.
11
Pronalaenje ispmva sa u arhiVIU relaJbivno
je lako uz Lj, i te citiranroga Gr.
CremOOnilka.
'" Izvjetaj Gr. u GZM 1948, 124.
9
odliv jednog primderka nalazi se u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu. je prvi objavio Janko Safarik 1854. godine,ta a zatim
Asboth (1888),
14
te Lj. Thall6czy 1914. godine sa dosta sLobodno retu-
iranom fotografijom.
1
Sva tri autora samo kratko spominju sadraj
likovne predstave na i legendu.
Br. 2
gruda ima elipsoidnu formu, sa promjerima: 6,2 i 5,4 cm,
dok je sam okrugao, sa promjerom od 4,8 cm. Uz rub
polja nalazi se traka irine 5 mm na kojoj je ispisana legenda. Unu-
tarnje polje podijeljeno je na tri dijela: u dnu polja nalazi se
predstava krajolika sa tri breuljka; na srednjem, najviem, breuljku
nazire se silueta minijaturnog konjanika, a nije da je takva
silueta bila predstavljena i na desnom breuljku, samo je to sada teko
ustanoviti zbog slabog otiska. Sredinu polja zauzima predstava dvaju
konjanika - vitezova u borbenom poloaju. Lijevi konjanik ima srco-
liki mali tit, na kojemu se nazire i (lijeva) kosa pruga, dok u desnoj
ruci dri neki i relativno masivan predmet Na glavi se ne
razabire neka posebna kapa. Vitez sa desne strane dri neki izdueni
tit, na kojemu se raspoznaje lijeva kosa pruga; osim toga, u
ruci ovog konjanika nazire se i silueta koplja sa zastavicom koje je
upereno direktno prema glavi protivnika. Ukoliko se ne radi o slabom
otiskivanju, ovaj vitez ima i neku visoku kapu, vjerovatno kacigu. Na
sapima i iznad repa konja zapaaju se vezeni ukrasi konjskog pokri-
U gornjem dijelu polja, koji je formiran u vidu kruga,
je prikazan breuljkast teren. Na najviem breuljku nalazi se
kula sa dva (ili prsobrana?) na vrhu; u zidovima kule raspo-
znaju se kvadri tesanog kamena. Sa desne i lijeve strane kule naziru
se neki crtei, ali je teko odrediti njihovo vjerojatno se radi
o manjoj kuli sa desne strane, dok je predstava na lijevoj strani zasad
neobjanjiva; jedino se moe pretpostavljati da je i ovo kuila.
lO
ts Glasndlk drutva SiiPSke Silovesnosti, Beograd 1954, 183-184.
" Johann von AISJboth: Boonien und Hezegovii.IJJa II, Wien 1888, 193.
15
2'1Ur Geschichite Bosniens uoo Seribiens, 270-271.
O ove kompozicije moe se samo ovo: konjanici -
vitezovi u borbi vjerojatno predstavljaju viteki turnir.
Ovakve preds.tave spadaju omiljene motive i
umjetnosti u zapadnoj Evropi, a u samoj Bosni se na
cima.16 Ipak, treba naglasiti da motiv turnira na predstavlja
izuzetnu pojavu koja se vie nigdje nije ponovila u naim zemljama, a
koliko mi je poznato, ni na Zapadu, niti u Bizantu.n Predstava kule
najstariji je likovni prikaz srednjovjekovnog grada u Bosni, a grb na
titu - najstariji simbol u Bosni i Humu.
Na legende nalazi se kri jednakih krakova, a zatim tekst:
t Slova u zagradama nisu
na otisku vidljiva. Slovo T (na otisku) ima izgled kria, od poluglasa se
vidi samo uspravna hasta, teko je i cijela ali uspr
kos tome, ovakvog ne moe biti dovedena u pitanje.
1
H
Tehnika izrade ne pokazuje ruku vjetog majstora. Reljef je vrlo
plitak, a figure su date sasvim ematski, u vidu silueta. Likovno rjee-
nje je aglomeracija detalja, a ne jedinstvena kompozicija.
PAVAO SUBIC, GOSPODAR BOSNE
(1299-1312)
Br. 3
v1se koje je istodobno ili u vremenskom slijedu
posjedovao, Pavao je imao i na kojemu je u legendi bila
i njegova titula gospodara Bosne. Sretnim je 1961.
godine u Zadru, prilikom kopanja temelja za jednu zgradu, origi-
1
6
NajlbHa analogija u likovnom pogledu je predsttava burnira iSIPOd
gradskih ?Jidilna na jednom iz Radimlje.
17
U di:jelu ovoga rada, u izJaganju o kulltmnim uticaj.1ma, uka-
ruje se i na analogiju ove sl1iike i kompoZJidione eme
na tzv. Salomonovu
Postoji nekoliko indicija koje ukawju na da se ode i ko-
ralk dalje u objanjavanju ove kompooicije. Cremon'ilk je, naime, doikazao da
je povelja na kojoj su se i:udatta u ime diVojke sWVIladara; ta-
kav proli2l1ao je iz teklsta po-velje, gdje se spomlinjtu dva bana
(Maltija i Stjepan sa za1tim iz oiko
1
lnostti da je povelja bi,la
sa dva (jednaika) Ne postodi li da dva viteza na pe-
makar se nalazil1 i u boribenom poloaju i U1kl01pdjen'i u
motiv, predstavljaju dvojicu ba1111ova suv!adara? Na takav
done!kile i oikolnoot da oba konjanika imaju jedna'ke heral-
dioke liJlwve na tiltovima. Ipalk, do daljnjega, ovi problemi ostati u
sferi konjekture.
18
PojedLnii autori su legeruW. to: Safal'ik:
nEV<lTb OE/\I<:E nEV<lT OE/\1<
'I1hall6czy: OE/\HI<O rel
Jedino Ls-pravno: OE/\HEr<l
<l
(Stare srp.'lke povelje i pisma I, kinj. l, Beograd - Srem. Karlovci 1929, 10.)
ll
nalni (matica tipar) Pavla od mesinga.
ima formu okrugle (diska), debljine 2 mm, a promjera
6 cm. Na Sredli.ni nalazi se mala koja pri vrhu prelazi u
krunu tako da se lako mogao svezati za neki kono-
pac ili lanac.19
Br. 3
polje organiZirano je u prostor za legendu i sim-
bol, a slobodni prostor ispunjen je vegetativnim ornamentom.
Legenda glasi:* PAVLVS *DE BREBERIO * BANVS * CROA-
TORVM DN * ET BOSNE. Legenda je pisana kaligrafski izvedenim slo-
vima epigrafske uncijale. Zametanje - DN ET BOSNE,
umjesto ET DN BOSNE, sigurno je nastalo grekom pisara ili gravera.
Zanimljiv je krupni znak za rastavljanje koji ima formu rozete
ili zvjezdice. Rastavljanje ipak nije uvijek dosljedno sprovedeno: nema
ga DE i BREBERIO, zatim CROATORVM i DN,
te ponovo ET i BOSNE. Jedina u legendi je DN -
za DOMINVS.
simbol sastoji se od potpunog grba porodice troku-
tastog tita sa predstavom rairenog orlovskog krila, turnirske kacige,
,. koji se sada u Arheolokom mwzeju u Zaldru, obja-
vio je, sa dobrim cvteom, opiJSom i ikomen'tarom, Ja<n;)llo u
su Diadora, Zadar 1965, 159-167.
12
plitak, a figure su date sasvim ematski, u vidu sihueta. Likovno rjee-
vela, koji uskim kirakom pada pozadi kaci.ge, koji se na kraju zavija
- u dugu te na Vlrhu kacige, koja je
formirana od 6 cvjetova sa dugim stabljikama. Ukras sastoji se
od dviju sa trolistovima koje ispunjavaju sav slobodan prostor
sa desne strane simoola.
je solidan rad majstora i svakako spada me-
bolje proizvode ove vjetine kod nas.
BAN MLADEN I UBIC
(1302-1304)
Nije nijedan otisak Mladena I kao bosan-
skog bana. Ipak, ima osnova pretpostavljati da je takav postojao,
jer se u jednoj povelji od ll. juna 1302. godine
20
direktno spominje
Mladenova namjera (a moda i narudba) da takav napravi (Et
quia sigillum nostrum banale nundum erat paratum, presentes antiquo
nostro sigillo fecimus sigillari). Nije poznato da li je ovaj sigillum
banale bio ikada napravljen.
BAN STJEPAN II KOTROMANIC
(1314-1353)
Br.4
Poznata su dva bana Stjepana II: jedan >>manji, koji po
kategorizaciji spada u srednje te jedan
koji spada u kategoriju velikih
Br. 4
20
Codex dli.plomatiCUJS VIII, 27.
13
M a n j i p e a t je: prvo, na povelji bana Stjepana i nje-
gove majke banice Jelisavete, izdatoj knezu Vukcu u
ma, negdje 1323. i 1331. godine;
21
. drugo, na povelji bana Tvrt-
ka i njegove majke, izdatoj knezu Vlatku - na
Miilima 1354. godi111e;
22
na povelji bana TvvtiDa, ilrlatoj
nima 1356. godine u Neretvi.
2
3 Prve dvije povelje nalaze se u Madal'-
skoj i njihovi su poznati samo po slabim fotografijama koje do-
nosi Thall6czy.2
4
' povelja se u arhivu.
Prema Tvrtkovoj povelji iz 1356. godine sa dobrom foto-
grafijom objavio je Aleksa

dok je Cremonik unio izvjesne ko-
rekture u legende.
26
: O nekim detaljima sa
pisali su Vladi.mli!r Soiovjev i autor OV'oga rada.
2
7 I ovaj opis daje
se prema sa povelje iz 1356. godine.
gruda je od prirodnog voska, a samo
polje preliveno je tankim slojem voska tamnocrvene boje. je o-
krugao, sa promjerom od 5 cm, dok se promjer votane grude oko
6,5 cm.
slika sastoji se od simbola, smjetenog u manjem krugu,
i legende, ukomponirane jednim dijelom u krunu traku ko-
ja se prua uz rub polja; drugi d1o legende je smjeten u
slobodnom prostoru kruga, koji je po osnovnoj kompoziciji slike pred-
za simbol.
simbol je portret - lik bana Stjepana u kom-
pletnoj bojnoj opremi suvremenog viteza. Konj banov predstavljen je
u punom trku, okrenut udesno. Od lronj!Ske opreme razabitre se uzda
sa ukraenim dizginom, dijelovi sedla, ukraeni kolan, masivna uzen-
(stremen) i koji see konju do ispod koljena; na pokri-
se vide izvezeni krievi u predjelu vrata i sapi konja - upravo
na mjestima gdje se stavljaju simboli. Na banovoj
glavi je kaciga sa snanLm prorezom za a u kacigu je zadjevena
lenka - perjanica u formi bogatog buketa Dio vela sa kacige
slobodno vihori pozadi banova vrata. po bogatim naborima sa
21
Tha!ll6czy: GlaJSni!k Zemaljskiog muzeja, Sarajevo 1906, 407. i sl. 5.
!2 Lbidem, str. 411. i sl. 9.
23
Povelja je objavljena u Codex diplomaticus XII, 333. U samom tekstu
povelje Ttw1Jko kae da .se radi o bana Stjejpana (iln cuiUJS rei testi-
momum sigilum pe!lldens SU!Pl"aldlcti S'tejphani bani, q'Uiia adhuc nostro proprio
caremu:s, cum .serico fedmus
14
)?wa povelja se nallazilila u arhiVIU grofova Bathyanl.a u Kormendu,
a druga u Maida:rtsllrom narddnom muzeju (Arhiv lbanma JaJS>Zenaka). Prema
najp()menama Lj. '11hal16czya, sru i na St(jepanovlm poveljama:
kmezru VUikOISlavru ilz 1322. i 1323. zatim na povelji kmezu VUiku
iz 1351, loo.o d na dvije Tv.r::tkove povel(je kmezu VJai1lku Vwkosla-
itz 1353 (<SIVe u Kormendu). Na svlim ovim Lils,titnama moraili bi se
bana Stjejpana, ali se zaJSald ne zna da 1i se radi o manjem iH o ve-
likom banovom Postoje nejprovjerene vtijesM da su sve ove povelje
bille prenesene u MadiaXISikd drlWilli arhiv u i da su tolrom
II svjetsacog rata tmitene.
14
ts O. e., 26-27. i sl. 17.
26
GZM, 1951, 109.
27
S:ZM - Arheologija, 1954, 91, te GZM - Arheologija, 1964, 164.
zadnje strane banove figure, ban je zaogrnut irokim platem, ispod
kojega se vidi haljetak to see do koljena. Pod koljenom se zapaa
sastav uskih i ili Na nozi se vidi ostruga (mamuza).
U lijevoj -ruci ban dri Ut srcolike foome sa kosom prugom od desna na-
lijevo. U desnoj ruci je dugo koplje poloeno horizontalno i okrenuto u
pravcu kretanja; na koplje sa masivnim vrhom je kratka za-
stavica koja se na kraju i na kojoj je izvezena predstava kria
priblino jednakih krakova.
U traci koja rubom polja nalazi se legenda na la-
tinskom jeziku: + S MN STEPHI DI GRA TOT! BOSNE BANI (SI-
GILLUM MINUS STEPHAN! DEI GRATIA TOTIUS BOSNE BANI).
Samo ne predstavlja nikakve pa je stoga nerazum-
ljivo zato su raniji autori pojedine detalje S. MIN
STEPHI DEI GRA TOTI BOSNE BANI; Cremonik: S. MIN STEPHI
D GRA TOTI BOSNE BANI). Slova legende pisana su kaligrafski -
epigrafskom uncijalom. Pojedine su odvo-
jene Kratice: S - SIGILLUM, MIN - MINUS, STEPHI -
STEPHAN!, DI - DEI, GRA - GRATIA, TOTJ: - TOT:I:US
su u latintini srednjega vijeka pa i u Bosni. Upotreba slova E
mjesto AE je redovita pojava u to doba.
Na slobodnim prostorima kruga za simbol is-
pisana je i legenda na srpskohrvatskom jeziku slovima bosanske
lice: rN SN CTt.n<!N. I ovdje je tekst legende sasvim jasan, ali usprkos
tome, nijedno dosadanje nije bilo u cjelini CTt.n<!
r N, rN SN CT En<! N; rNSc:! N CTt.nc:tN '. Slova su i:ste
kao i ona u latinskoj legendi; i kod slova zapaa se
tendencija zaobljavanja i pojedinih poteza u slovima, pa
je da je obje legende pisala ista ruka. rN za rocno-
AHNt:. vrlo je u tekstovima srednjega vijeka u Bosni,
dok (SN) treba prije objanjavati grekom pi-
sara ili prostora, nego Poluglas koji
bi trebao stajati na kraju sve tri legende potpuno je izostao.
Jedini ukras ovoga predstavljaju krunice ko-
je okviruju traku sa legendom.
Ovaj manji<< Stjepana II je, kako u pogledu kompozicije, ta-
ko i u pogledu izvedbe, zanatski vrlo solidan rad. Jedino je srpskohrvat-
ska legenda naknadno i tako s.Uom interpo1i:rana u jednu raz ..
i cjelovitu emu. Bez pretjerivanja se moe da ovaj
poslije velikog dvostranog bosanskih kraljeva, spada u najbolja
djela i graverske umjetnosti naega srednjega vijeka.
Br. 5
V e l i k i p e a t Stjepana II je na povelji knezu Vu-
kO\Slav.u Hrvatini6u, izdatoj u Motnima 1323. goddne, koja se danas
va u Kormendu u Madarskoj. Relativno dobru fotografiju objavio
je Thall6czy zajedno sa poveljom u GZM 1906. i u Wiessenschaftliche
Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina, 1909. Jedan primjerak
ovoga (u vosku) sa blie neidentificirane povelje nalazio se svo-
jevremeno u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ali je otuda nestao pri-
15
je 1949. godine. Sliku sa kratkim opisom objavili su: Truhelka u
GZM 1905. i Thal16czy u Studien zur Geschichte Bosniens und Serbi-
ens.28 je da na bosanskim poveljama kormendskog arhiva po-
stoji i jo koji primjerak ovoga U prvo vrijeme svoje vlade upo-
trebljavao ga je i ban Tvrtko.29
Br. 5
Prema mjerenju Truhelke i Thall6czya, ima promjer 8 cm.
Likovna kompozicija sastoji se od simbola, legende i ukrasa.
Simbol je opet portret, koncipiran i izveden kao
i na srednjem Na fotografiji se ne raspoznaju jasno svi oni de-
talji koji se vide na originalnom otisku srednjeg ali se ne mogu
zapaziti nikakve bitne razlike. izgled bana - konjanika ipak je
je da se ovdje radi o slabijem majstoru kojemu nije uspje-
lo da potpuno sinhronizira dranje i pokrete konja i konjanika; dok
konj u punom galopu, ban na njemu sjedi uspravno; zbog toga
cijela predstava ispada pomalo i teatralna. Ni detalji ne po-
kazuju tako sigurnu ruku kao u majstora manjeg
Legenda je ispisana na dvije krune trake koje se
pruaju uz rub polja. Na vanjskoj traci nalazi se natpis:
28
Poillio je dobru fotografiju i v. u GZM, 1943, talb. 24.
28
U dubrova&e kancelarije za tl1i Tvr.tkova pisma s
ka njegove vladavill1e kae se da su bila bulla magna olim booe
memorie d:omill1.i Sotephiani bani Bossine (vkl'i citaJt kod Cremonika, GZM,
1949/1950, 112).
16
t nEV4Tb rocnoAHN4 CTtn4N4 54N4 c(3050ANOr4 rN4 OCE 1t-
M/\E 50CbNbCICE, a na unutarnjoj: CICE CO/\bCICE H AO/\NE
lcP4HCICE H OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE. Citanje je bilo teko zbog
relativno nejasnih fotografija. Ipak je, uz svih poznatih fotografija,
legendu u cjehi.Illi. Ovo razlikuje se od Truhelkina
i Thall6czyeva u broju detalja, pa i pisanju cijelih (Tru-
helka: CHE t nEV4T roAN4 CTtn4N4 54N4 CIJ050ANOr4 rN4
OCE 1EM/\E 50CNbCICE- CICE CO/\bCicE H AO /\NE ICP4HCI<:. E
H OCE 1EMb/\E X/\bMbCicE;
Thall6czy: CHE t nEV4T roAN4 CT't.En4N4 54N4 C0050ANOr 4
rN4 OCE 1EM/\E 50CNbCICE CO/\bCICE V. AO/\NE ICP4-
HCICE 11 OCE 1EMb/\E X/\bMbCICE.
Treba napomenuti da je Truhelkino i Thall6czyevo vreno pre-
ma fotografiji muzejskog<< primjerka koja je slobodno retui-
rana. Legenda je mnogo a pogotovo na fotografiji
uz motransku povelju Vukoslavu (GZM, 1906, sl. 2). Slova
su pisana kaligrafski, sa uticajem uncijale.
Ukrasni elementi su: tri krunice koje uokvi-
ruju donje trake za legendu i tapiserija koja prekriva sav slobodni pro-
stor na polju. Na tapiseriji je izveden tzv. beskrajni omame-
nat sa uokvirenim odnosn10 ljiljanima.
TVRTKO KAO BAN
(1353-1377)
Od Tvrtkovih banskih je i poblie poznat samo
jedan: to je srednje koji se u vlastitoj legendi nazi-
va sigillum minus. Iz pisanih izvora zna se da je Tvrtko imao
prsten, a pretpostavlja se da je imao i veliki koji do danas nije

Br. 6
T vrt k o v p e a t sr e d n j e v e l i i n e je na dvije
isprave: prvi put na povelji knezu Vlatku iz-
datoj 1357. godine. Odginal povelje i se u madar-
skih velikaa Jeszenaka i sada se nalazi u dravnom arhivu u Budim-
peti. Fotografiju sa kratkim opisom objavio je I. a kasnije i
Thall6czy.30 Drugi primjerak nalazi se na Tvrtkovoj povelji Dubrovni-
so Povelju je O<bjaJVio Thaa16czy u GZM 1906, 411-412. i sJ. 10, a pe-
I u Archaoiogische Anze1geru XI, Budapest 1882, 383. i ThaJ116czy
u Studien ... , 274.
2 - Djela - lmjiga XXXVIII 17
ku iz 1367. godine i sada se u arhivu; u Zemaljskom
muzeju ima otisak ovoga u gipsu. Dobar opis ali bez
fotografije, dao je Gregor Cremonik.
3
1 Neznatni ostaci voska na ba-
novom pismu Dubrovniku od 7. februara 1376. godine pokazuju da je i
ovdje bio upotrebljen ovaj Tvrtkov.3
2
Br. 6
je gruda iz 1367. godine) od voska, a
otisak je vrlo jasan. Sam je do u sitnice vjerna kopija manjeg<<
bana Stjepana; minimalne izmjene izvrene su samo u legendi:
u latinskoj legendi, umjesto STEPHI, sada stoji TVERHI, a u srp-
skohrvatskoj, umjesto 5N CTi;,En'IN, stoji S 'IN TOEPTI<O. Tako cjelovWta
legenda ovoga glasi: t S. MN. TVERHI. DI. GRA. TOT!. BOS-
NE BANI; rN 5'1N TOEPTI<O. Ligature su upotrebljene po jedanput u
svakoj legendi: u latinskoj grafiji imena Ttvrtko li:girana su slova T i H,
a u j legendi -'l i N u 5 'l N.
U lat:inski pisanoj pll'iznanli.ci Dubrovniku od 13. febru&ra 1355.
godine Tvrtko spominje svoj prsten (ad maioris roboris firmita-
tem. . . nostri annularis, quia ali ud nostrum sigillum maius penes nos
non habuimus, sigillorum munimine roboravi). Biljeka
kancelara na istoj ispravi govori o banovu prstenu.
sa ove priznanice, na alost, nije tako da ne znamo nje-
gov stvarni izgled. Vjerojatno je ovim prstenom bilo Tvrt-
kovo pismo Dubrovniku od 7. februara 1376. ili 1377. godine, na ko-
jemu se rMpoznaju tragovi nekog malog
Cremonik s pravom pretpostavlja da je Tvrtko imao i veliki pe-
kao i ban Stjepan.34 do danas nije ni
ovaj ni kakav direktni arhivski podatak o njemu.
a1 GZM, 1949/1950. 112.
82
O. e., 118.
aa Priznanicu je objavio K. u SIPQffietniiku SKA XI, 16, a C'iti-
ra je i Cremomk u GZM, 1949/1950, 106. O tragu govor.i Cremonik,
o. e., 118.
u GZM, 1949/1950, 112.
18
STJEPAN TVRTKO I KAO KRALJ
(1377-1391)
Duboke i korjenite reforme i kulturnog ivota, koje je
izvrio Ttvrtko I nakon proglaenja za kralja, jasno su se odrazile i na
kao i u mnogim drugim domenima javnog i kulturnog ivo-
ta, i ovdje su se pojavile nove vrste i forme, novi simboli i ukrasi, a
vrijednost dostie visok nivo.
Koliko se zna, Tvrtko je imao kao kralj 4 dva mala i po
jedan srednji i veliki.
Br. 7
M .a 1 i p e a. t sa legendom jed:iJrri je dosad .sa
Olbja'V'ljen!i TVIrtkov objavio ga je Aleksa 1910. godi-
ne.35 I OremonDk 'je dao detatlj'aJn opis, 1aU 'bez :lioto,gJ:'aifije:lo.
je na dvije iilpvave: relatiVIno dobar otisalk na
povelja Du'bravniku od 2. decemb-ra 1382. godliine i nejasan
otisalk Illa jed!niom 'P'ismU od 4. maTta 1387. JO-
Br. 7 dlilne. Obje isprave .se u .a:r<hivu.
opis daje se prema primjerlk.u iz 1382. godilne.
Nesrazmjerno velika gruda (promjera: 4,4-4,7 cm) od ta-
je voska, koji u gornjim dijelovima prelazi u svijetlije
kaste tonove. Dno gdje je utisnut preliveno je voskom
tamnocrvene boje. polje, krune forme, sa promjerom od 1,7
cm, organizirano je tako to je na krunu traku uz rub polja stavljena
legenda, a u manji krug - simbol sa ukrasnim okvirom.
Latinsku legendu je kao: + SIGILLUM (?) ... STEPHA-
N! REGIS. Stavljanjem upitnika i iza SIGILLUM, je
napomenuo da SIGIILUM nije sasvim sigurno i da
te i imena STEPHAN! dolazi jo neki tekst koji on nije
mogao Cremonik legendu SIGI STEPHAN! REGIS, ali
odmah dodaje da je siguran jedino u REGIS, dok je sav
ostali tekst nejasan.
Nakon vie uzaludnih pokuaja, originale i odlive oba
otiska, uspjelo nam je legendu u cjelini: + S SECRETVM STE-
PHAN!: REGIS. Slova legende pisana su frakturom, to pred-
stavlja jedinstvenu pojavu bosansldm vladarskim i drugim pe-
Jo rijetkost predstavlja naziv secretum, koji se,
koliko mi je poznato, ne vie nigdje u jugoslavenskoj sfragistici.
simbol predstavlja neto izduen tit srcolike forme. Na
otisku tita ne raspoznaju se nikakvi znakovi. Cremonik je
mislio da je na titu bila prikazana kraljevska kruna, ali nije u
pravu, jer se danas na otisku ne razabire ni jedan jedini potez takve
predstave. S obzirom na poznatu simboliku kralja Tvrt-
345
O. e., 28, sl. 25.
36
O. e., 129-130.
37
UIPOtreba fralkbure, kaiko Wg1eda, predlstavljala
je naj1Ve6u pri svim ranijim pOikluajdma
2"
19
ka I ovdje bi se mogao jedino grb sa kosom prugom i ljilja-
nizma.
Na se zapaaju tri Vil'Ste uklrasa. U prvom II'edu, to su dvije
krunice koje uokviruju traku sa legendom i time
je odvajaju od ostalog polja. Drugi ukras je posebni okvir za
simbol, kombiniran od 8 jednakih i postavljenih go-
lukova, koji u cjelini daju izgled rozete. Ovaj ukras predstavlja
novost u ukraavanja bosanskih ukrasni motiv
predstavlja minijaturni ljiljan iznad, te jo po dva ljiljana sa obje stra
ne tita. Ovdje treba ukazati na ljiljan kao nov ukrasni motiv, koji oCI
sada redovno zamjenjuje motiv sa dijelova ban-
skih Nema sumnje da je to u vezi sa istaknutom funkcijom lji-
ljana u bosanskom grbu i kruni.
Br. 8
Tvrtko je imao j o j e d a n m a l i p e a t, odnosno prsten;
njegov otisak je samo na jednom pismu Dubrovniku od maja 1389.
godine. Opis dao je dosada jedino Cre:tnonik, dok fotografija
ili crte nisu objavljivani.as je udaren na crveni vosak
preko kojega je poloen papir forme. Votana je vr-
lo tanka, tako da je na jakom svjetlu prozirna tamo gdje god su otis-
Br. 8
nuti dijelovi Sama sredina u obliku pravilnog
zdepastog ovala znatno je zadebljana i ima otre rubove; dobiva se do-
jam da je ova sredina nastala od posebne kapi voska koja je
bila neto hladnija, pa je stoga njezina povrina ostala glatka i bez
detalja, a rubovi otri. Na samoj ovalnoj vidi se vrlo tanak
sloj papira, nestaje na nekim pot&li:tna, pa se ukazuje
hueta lica jednog portreta (glave). Iznad ove .ovalne (lica), u ni-
em reljefu, vide se tri zuba od krune sa neto proirenim vrhovima;
sa obje strane glave padaju jaki pramenovi kose, a u predjelu vrata
je zadebljanje, vjerovatno - dio Okvir oko portreta
je relativno masivan, ali nije posebno oblikovan; jedino se jasnije ras-
poznaje osmerokut ruba (cca 1,2 cm-- 1,3 cm.)39
je oteti se utisku da ovaj odgovara pr-
stenu koji je 1909. u grobnoj crkvi bosanskih kraljeva u Arna-
kod Visokog. Taj prsten, promjera 2,4 cm, napravljen je od
mesmga, ima glavu u formi osmerokutne na kojoj je urezan
(u negativu) kraljevski lik - predstava glave sa krunom. Lice je ova-
38
O. e., 136.
39
Cremonilk je rnisl1o da je ovaj najmanji nastao tak.o to je
pwi mali umanjen za irinu knune <trake na kojCJ\i je b'i.Ia ispisana le-
ge!!l!da. je da ova dva nemaju nita
20
Ino i puno, sa snazmm brkovima i kratkom bradom; pramenovi kose
padaju s obje strane lica; na glavi je kruna sa tri zuba koji se mogu
odrediti kao ljiljani.40
Kako se vidi, detalja se do u sitnice podudara, a to nikako
ne moe biti Stoga je i opravdan da je
prsten upravo prsten kralja Tvrtka I, koji je on upotrijebio na
svome pismu od maja 1389. godine. Tako sretnim imamo sa-
jedini - maticu jednoga od bosanskih vladara

Br. 9
S r e d n j i p e a t kralja Tvrtka (promjera 3 cm) je na
6 isprava: prvi put na povelji od 23. augusta 1385. godine,
na pismima Dubrovniku: a) od 3. novembra 1385, b) od 28. sep-
tembra 1388, e) od 25. novembra 1388, d) od 19. maja 1389. i e) od 12.
juna 1389. godine. na povelji i na pismima pod b) i e) otisnuti su
Br. 9
u vosku, a oni pod a), d) i e) - svi na papiru preko voska. Ostali su oti-
snuti u vosku, ali su nejasni ili da, usprkos
Tvrtkove i velikom broju dobro otisaka, do-
sad nigdje nije bio objavljen faksimil ovoga Njegov detaljniji
opis, ali bez fotografije, dao je tek Gregor 1949-1950. go-
dine.41
U likovnoj kompoziciji slike umjetnik - je veliku pa-
nju posvetio ukrasima. Kruna traka za legendu
je sa dvije krunice izvedene to
va slikovitost predstave. simbol smjeten je u raskoni
okvir, kombiniran od 8 prelomljenih - lukova. Okvir ima ne-
to izduenu formu - upisan je u zamiljenu elipsu - pa vrhovi gor-
njeg i donjeg luka prodiru i u krunu traku za legendu. Vanjskim ru-
bom okvira linija, a sa unutranje strane prate je dvije ta-
Prsten je Iskopao 1910. god. KaTilo Patrsch. Kalko je dcil:umenJtadi.ja
sa ovoga ROIPaJVanjra tokom vremena zagubljena, liizvjetad o .iJSk{)(Pavanju ni-
je obQaJVljen, a malterijal se 'i=ijeao. Irma Cremonilk, koja je prva objavila
ovaj prsten, mislila je da on sa Mogorjela (GZM, 1951, 247-248). OV'aj
navod I. Cremonilk pcll:u.ao sam i;,-praviti u GZM - Arheologija, 1962, 166.
Danas postoje i drugi ookazi da ovaj upravo iz
41
O. e., 136-137.
21
nje linije, od kojih je jedna izvedena od U slobodnim prostori-
ma unutar okvira, desno i lijevo od simbola, zapaaju se ta-
neki ornamenti formu nije poblie odrediti i
rozete?).
simbol je potpun kraljevski grb, koji nam je ovdje prvi
put pouzdano Grb se sastoji od tita, kacige sa velom, krune
i perjanice. tit je u osnovi trouglaste - srcolike forme, ali neto ja-
izduen, tako da mu je, u stvari, trokutasta samo donja Na-
gnut je udesno sa strane nosioca) za nekih 400/&. Polje tita
podijeljeno je tzv. desnom kosom prugom na dva dijela: u donjem se
nalaze tri ljiljana, poredana paralelno sa kosom prugom, dok u gornjem
dijelu su tri ljiljana, ali su oni, se slobodnom
prostoru, postavljeni na vrhove zamiljenog trokuta. Na
lijevi kut tita nalegla je kaciga tipa Topfhelm, sa jako naglaenim ho-
rizontalnim otvorom za Pozadi kacige, od njezinog tjeme-
na, u slobodnim naborima lepra veo, koji dopire do donje ti-
ta. Na kacigu je postavljena kruna sa niskim dijademom i tri ljiljana,
od kojih je samo jedan - srednji - predstavljen u cjelini, dok se od
ostalih vide samo po dva lista. Iz sredine krune izbija perjanica na du-
drku i sa bogatim buketom zaobljene forme.
Legenda ispisana slovima epig.rafske uncijale glasi: STEP
HI TVERTCHONI D G REGI RASIE.rl (STEPHAN! TVERTCHONIS
DEI GRATIA REGIS RASlE ET CETERA). Kratice u legendi su
ali je pade imena i titule: trebalo bi da stoji geni-
tiv (TVERTCHONIS i REGIS) umjesto dativa. Ovaj dativ se jo
nekoliko puta ponavlja na leg("ndama bosanskih kraljevskih
U vezi sa ovim preba spomenuti spor o postojanju pred-
stave ljiljana na titu grba. Cremonik, naime, insistira na
tvrdnji da se ovdje radi o a ne o ljiljanima ili, eventual-
no, o kako su mislili neki drugi autori (i to, uglavnom, na
temelju analognog srednjeg kralja Dabie). Istina je da na ve-
otisaka znakovi nisu jasni: jedni izgledaju kao
drugi kao mali rombovi ili krievi. na pisma od 3.
novembra 1385. jasno se raspoznaju otre linije jednog ljiljana, pa ne-
ma sumnje da prema njdma treba inte11pretirati i zna-
kove na drugim otiscima, gdje su oni zbog istroenosti lo-
eg otiska ili manipulacije ispravama zatupljeni i deformirani. I
sa teoretskog stanovita, prema vremena,
bilo bi na ovom mjestu zamisliti neke druge znakove osim
ustaljenih simbola. vie se
nigdje ne pojavljuju u grbovima bosanskih kraljeva, dok su ljiljani, i
to upravo u ovom broju (6) i u ovakvom na ba-
rem jednoj desetini pouzdanih i likovnih izvora. Zna se, a
o tome biti vie govora u daljnjem tekstu, da je ljiljan osnovni heral-
simbol u bosanskim kraljevskim grbovima: nalazi se na titu i u
kruni, sasvim u skladu sa propisima suvremene heraldike. Ovakav ras-
pored ljiljana na titu je relativno ustaljen i nalazi se na pozna-
tih grbova (3 ljiljana u gornjem dijelu tita stoje na vrhovima zami-
ljenog trokuta, a ostala 3 u donjem dijelu tita postavljena su u nizu,
paralelno sa kosom gredom). Iznimku u tome pogledu grbovi sa
22
brokata iz kraljevskog groba u kod Visokog4
2
. i grb na
nekim novcima kralja Tomaa i Stjepana gdje su obje gru-
pe ljiljana postavljene u nizu, paralelno sa kosom gredom.
V e l i k i d v o s tr a n i p e a t bosanskih kraljeva je
dijelo Tmkovo. Njegl(}vli. naiSiljed!nlici su na ovom vrd.Jd samo ma-
nje izmjene u legendi i simbolima. Iako do danas nije pro-
nijedan otisak Tvrtkova velikog u njegovo nekadanje
postojanje ne moe se sumnjati. Naime, ovaj direktno spo-
minje sam Tvrtko u povelji Hrvoju izdatoj u Mo-
trima 12. marta 1380. godine (H OHWE TOrci CTOOPHCMO MH-
1\0CTb Nel no ct.Xb N<IWHXb 1\ t.CTHXb noAb N<IWE
OHE?iE nEV<ITH
48
Jedina poznata vrsta
Rekonstrukcija aversa vetikog kralja Tvrtka 1
GZM - Aa-healogcija, 1962, 169.
43
PoveljiU sa fatokql)ijom objavio je Lj. Thal.il6ozy u GZM 1897, 183-
-191; orLginaJ povelje se u Zemaijskom mUZeQIU u Sarajevu.
23
duplenog ili obistranog<< (dvostranog) u bosanskoj vladarskoj
kancelariji je veliki portretni - prijestolni i konjaniokii - U
tavoj ostaloj Bosni i Humu poznat je jo samo dvostrani humskog
kneza Miroslava s kraja XII vijeka.
Sve da i nije ovoga direktnog podatka, moglo bi se da
je upravo Tvrtko I dao izraditi veliki dvostrani Naime, Tvrtko je
izveo osnovne zahvate u reformi dravne administracije i u formiranju
novih kraljevskih amblema. velikog dvostranog upra-
vo je jedan od takvih radikalnih zahvata. Dalje, veliki dvostrani
prvi put se pojavljuje na poveljama kralja Dabie; poznato je da ovaj
kralj nije uvodio nikakvih reformi u dravnu administraciju, pa ni u
domen na srednjem Tvrtkovom izmijenio je samo ime,
pa se moe pretpostavljati da je tako postupio i sa velikim
Prije petnaestak godina Cremonik je sa velikim oduevljenjem
ustvrdio da je Tvrtkov veliki u originalu i u vie pri-
mjeraka, i to na ispravama kralja Tomaa i Stjepana svo-
ju tvrdnju temeljio je na da na poveljama Tomaa i
Rekonstrukcija reversa velikog dvostranog kralja Tvrtka I
24
Stjepana nose ime STEPHI TVElRTCONIS i da Toma na jednom mje-
stu kae kako se slui jednim (srednjim) svoga prastrica<<
Tvrtka.
44
razlozi koje navodi Cremonik ne mogu se odra-
ti, isto kao ni tobonja identifikacija Tvrtkovog velikog Pri-
mjerci koje Cremonik pripisuje Tvrtku I u stvari su
Tvrtka n osvrt na Cremonikovo miljenje dat
prilikom izlaganja o Tvrtka II, odnosno u sfra-
i napomenama.
O bliem izgledu njegovim kvalitetima, uzo-
rima i dokumentarnoj vrijednosti za kulturnu historiju govora u
izlaganju o kralja Dabie, na su se ispravama
li najstariji otisci velikog dvostranog bosanskih kraljeva, kao i u
dijelu ovoga rada.
KRALJ STJEPAN DABISA
(1391-1395)
Za kralja Dabiu zna se da je imao tri veliki, srednji i mali.
Br. lO
V e l i k i D a b i i n p e a t je poznati, dvostrani - prijestolni
i bosanskih kraljeva. Dvije vlasteoske darovnice kra-
lja Dabie su nastarije isprave na kojima se (odnosno bio
vao) ovaj sjajni Prva je povelja od 26. aprila 1395. godine, kojom
kralj svoj'oj Slta:ni daje se'lo Ve>ljake u HUIIlliSkoj zemlji. Povelja
se danas u dravnom arhivu (Staatsarchiv) u na alost, otisak
(u vosku) jasan je samo na aversu, dok je otisak druge strane -
reversa toliko slab da se na njemu vide samo konture simbola
(konjanika), ali se ne mogu razabrati ni slova legende, niti znakovi na
predstavama titova. Avers objavio je samo Thal-
16czy.45,U Zemaljskom muzeju u Sarajevu postoje dobri
odlivi obiju strana Druga povelja sa Dabiinim velikim
izdata 17. maja 1395, je feudalna darovnica kojom kralj daje
selo Kolo u Duvnu; original se oko 1815. godine na-
lazio u posjedu pomorskog kapetana Nikole iz Do danas
se povelja smatrala zagubljenom, ali se njezin sadraj, pa i dosta vjeran
izgled, zajedno sa crteom obje strane u litografiranom
faksimilu, koji je u Veneciji izdao Pavle 1815. godine. Prema ovo-
me faksimilu povelju je izdao i Franjo a u novije vrijeme de-
taljan opis dao je Gregor Cremonik.46:
4
4
O. e., 124-127.
45 Studien, 275-276.
a GZM - listor'ija i etnog.ralfija, 1955, 140---145. Naslov iz-
danja glasi: ObjaiS!lenie ko snimku IXJidal!ll!101ga di!Ploma Stelfana Dalbde kralja
Sllbskoga dal!ll!1oga ZUIPanu Vl\l!lkomiru 1.395. maaa 17. V Miljetkah
1815. g.
Sretnlim fl. Basler, vii k:uJsltos Zema1jiSI!rog muzeja u Saxaje-
vu, saZI!lao je i mene obavijestio da je ova povelja a da se danas
nalazi u Br.itish Museumu u Londonu, pod oznakom 126, 067 Add. Ch. Poseban
o ovoj povelji (d objavio sam u Radovima Akademije nauka i
umjetnooti Bosne i Hercegovine (Radovi - XXXV, drutvenih nauka,
knjiga 12, 285-288, Sarajevo 1969. g.)
25
Tek 1966. godine saznalo se da se ova povelja danas nalazi u Bdtish
museumu u Londonu, odakle smo i mi uspjeli pribaviti snimke
je vano da je relativno dobro revers jer je to
jedini dokumenat o izgledu Dabiina (a i Tvrtkova)
ima krunu formu sa promjerom od ll cm.4
7
Slika na aversu komponirana je tako da, osim trake sa le-
gendom u formi potkoVIice, odnosno snano luka, sav ostali
prostor zauzima simbol. Sama kompozicija simbola je dosta slo-
ena: tu je, u prvom redu, portret kralja koji sjedi na raskonom pri-
jestolju; pod njegovim nogama lee dva lava, a sa obje strane prijestolja
po dva dre titove.
Lik kralja je prikazan sa velikim stepenom realizma: to je visok
vjek, duguljastog lica, jakog nosa i istaknutih obrva; posebno je upad-
ljiva debela donja usna. Jaki brkovi povijeni su prema dolje i stapaju
se sa bujnom bradom koja se pri dnu Ispod krune nazire se i du-
kosa, koja u pramenovima pada sve do vrata. Kralj je u
dugu haljinu, koja je u gornjem dijelu - do pasa - usko pripijena uz
tijelo i na prsima gustim nizom puceta, a u donjem dijelu -
iroka i bogato nabrana; rukavi haljine su relativno uski i od lakta do
ake gustim nizom puceta. Preko haljine je plat, koji je fi-
bulom pod vratom, ali na tako da ostavlja slobo-
dne ruke sve do nadlaktica. Na glavi je kruna sa tri ljiljana, konture,
osim srednjega, nisu sasvim jasne, i da iz drugih izvora nije poznata for-
ma bosanske krune, ne bi se moglo da su to ba ljiljani. U
desnoj ruci, koja je blago povijena prema krilu, stoji ezlo koje se za-
vrava u formi ljiljana. U lijevoj ruci kralj dri dravnu jabuku iz
koje izrasta kri latinske forme sa proirenim zavrecima krakova. Kra-
ljeve noge stoje na dvaju lavova, okrenutih u suprot-
nom pravcu. Ne moe se ustanoviti da li su ovi lavovi kao skulpture
sastavni dio trona, ili su kao krzneni preparati dio prostirke, ili, to je,
opet, najvjerovatnije, rezultat ustaljene i ikonografske ).tom-
pozicije cijeloga
Raskono prijestolje komponirano je iz osnovna elementa: sje-
dita, te jednog i dva manja arhitekrtonska baldahina. U vertikal-
nom pravcu tron je razveden u tri etae: donji dio je samo sjedite, sred-
nji dio je naslon sa stupovima baldahina i ukrasnim
nih baldahina, a gornji - bogato razvedeni krovni dio baldahina.
Donji dio prijestolja konstruiran je kao podijum forme, u
je unutranjost, u istoj visini, smjeteno sjedite u obliku krinje.
Na kutove sjedita postavljeni su stupovi glavnog baldahina koji ima
esterokutnu osnovu. Od vidljiva stupa, koja bi se na predstavi
morala vidjeti, ostala su samo dva pokrajnja, jer je druga dva u sredini
trebalo ukloniti radi slobodnog pristupa sjeditu; zbog toga pozadina,
odnosno ui okvir oko kraljeve figure i silueta naslona dobivaju izgled
41 Kao podloga za ovaj opis posluio je galvanO!plrusti&i o.tisak i Thal-
16ozyeva fotografija sa povelje od 26. a!Pri>la 1395, zatdm faksimil iz
izdanja, te, u nefi.zmiljenjenim dijelovima, oriigi'll,aiLni otisci, foto-
grafije -i odlivi velilkog sa povelja stjepana Tomaa i Stje-
pana
26
krnje trifore. Ova pozadina zastrta je draperijom se bo-
gati i lijepo oblikovani nabori vrlo reljefno Sa oba kraka
podiijuma uzdiu se ukrasni osnove, ukrae-
ni nizom bifora u dvije etae i bogatim krovnim ukrasima
Krovni dio sredinjeg baldahina komponiran je kao -
toranj estorokutne osnove u dvije etae; donji dio na
lukovima razapetim stupova, a ukraen je sa po jednim motivom
timpanona na svakoj strani i biforama koje ispunjavaju sav ostali pro-
stor. Iznad irokog i razvedenog simsa (ili balustrade?) dolazi gornja eta-
a na kojoj je svaka stranica esterokuta ukra,ena sa tri bifore. Moe
se nazreti da se stupovi ciborija - baldahina produavaju i dalje - u
krovne ukrase ali se oni ne vide, jer izlaze izvan po-
lja. Iznad ukrasnih se nalaze arhitektonski bal-
dahini, koji se jednim dijelom oslanjaju na stupove srednjeg baldahina.
Oni su postavljeni neto nie i, osim iroko razvijene baze (balustrade),
imaju samo jednu etau, baza se oslanja na lukove, etaa je razvedena
u niz bifora, a stre iznad krova za visinu etae.
Ukrasni motivi na ovom prijestolju vrlo su brojni: tako, dekorativni
karakter imaju same konstrukcione forme baldahina, bi-
fora i krinja. Sjedite i podijum ukraeni su motivom portala,
njihovo podnoje profilirano je kao baza stupa ili simsa, a gornji rub
kao vijenac sa vidljivim ornamentom tzv. dijamantske trake.
Donekle profilaciju imaju i baze Na nekim stu-
se tordiranje, ali se ne moe znati da li su oni bili
tako formirani pri izradi, ili su nekim naknadnim intervencijama
dobili takav izgled. Na stupovima koji dre glavni baldahin
raspoznaju se kanelure i jednostavni kapiteli. Prostori koji odvajaju etae
na i glavnom baldahinu, zatim donji dijelovi krovova malih
baldahina imaju geometrijske ukrase sa okvirima koji tim prostorima
daju izgled oblikovanih balustrada. Na svodovima lukova
koji dre baldahine raspoznaju se nizovi zvjezdica. Donja etaa glavnog
baldahina u krovnom dijelu ukraena je motivom timpanona, u
trolrutima je pdkazan cvijet sa tri latice. i sama produenja
baldahina, koja gotovo doseu Vlisinu etaa, vrio na-
metljtiv elemenat dekoTacije.
S obje strane prijestolja po jedan u obliku golog
uzdignutim rukama iznad glave dri tit. Sa gornje
strane ove titove pridrava po jedan lica, obu-
u iroku haljinu, se krila visoko uzdiu iznad glava. Oba tita
imaju srcoliku - trouglastu formu. Na titu sa desne strane prijestolja
kao simbol predstavljen je dvoglavi orao polurairenih krila.
Stit sa lijeve strane ima desnu kosu prugu i po tri ljiljana na svakom
polju.
Legenda na aversu smjetena je na traku, koja se prua uz
rub njezina je duina za jednu petinu manja nego to' bi bila da
se sastavio krug trake oko polja; zbog toga traka ima
formu potkovice ili snano savijenog luka. Ovo trake izvreno
je zbog prostora za predstavu gornjih dijelova kraljevskog tro-
na. Traka je dvjema linijama, sastavljenim od niza
27
Dosad su izvrena tri legende. Sva se ona
sobno razlikuju u detaljima, a slau se u pogrenoj konstataciji da su le-
gende na strane do u detalje Prvo donosi
Thall6czy: S.MAIVS STEPHI DABISSJl: DEI GRA RASCIE BOSSNE MA-
RITIMARVMQE PCIVM VSORE INFERLORIS PTIS TERRE HOLIM RE-
GI DNI. Drugo je Alekse dato za Ostojin + S(IGIL-
LVM) MAIVS STEPH(ANI) OSTOE, DEI GRA(TIA) RASCIE, BOSSNE,
MARITIMARVMQE P(AR)CIVM, VSORE, INFERIOR(VM) P(CI)V(M),
TERRE HOLM REGIONALIS. Najnovije dao je Gregor
(za Tvrtka II, koji on pogreno pripisuje Tvrtku I): S(IGILLVM)
TIMAR(VM)Q{VE) P(AR)CIV(M) VSORE INFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLI(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS]. Kraj legende mogao bii se
rarzJrijeiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Iz metodolokih razloga mi odvojeno tretirati legende na a-
versu i na reversu. Prema naem legenda na aversu Dabiina
glasi (kao osnova za posluio je sa povelje kraljev-
oj Stani, a na mjestima i ostali sa povelja Stje-
pana Stjepana Tomaa i Stjepana S.MAIVS STEP-
HI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE MARITIMARVQ PCIV VSORE
INFERIORV PCIVM TERRE HOLI REGI E DNNLS. [S(IGILLVM)
MAIVS STEPH(AN)I DABISSE DEI GRA(TIA) RASCIE BOSSNE MARI-
TIMAR(VM)Q(VE) P(AR)CIV(M) VSORE liNFERIORVM P(AR)CIV(M)
TERRE HOLii(M) REGI E(T) D(OMI)NNLIS].Kmj legende mogao bi se raz-
rijeiti i u tekst ET DOMINI ALIIS.
Slovo S, za SLGILLVM, napisano je na ma-
lom dijelu slobodnog prostora srednjega i lijevog baldahina, tako
da je cca 2 cm odvojeno od ostaloga teksta. STEPHI kao
nica za STEPHAN! se i na drugdm iako se
radi o nekog posebnog znaka za nema. Zani-
mljlivo je konstatirati da u legendii slovo S svojom ve-
od ostalih slova. U imenu DABISSE slova su neto krupnija ne-
go ostala slova legende; to je primijetio i sasvim
objasnio da je na tome mjestu vreno mijenjanje imena, pa je kod kra-
imena, radi popunjavanja slobodnog prostora, trebalo upo-
trijebiti krupnija slova. Na kraju u genitivu enskog roda redovno
stoji E mjesto AE, to je dosljedno sprovedeno u le-
gendi (DABISSE, RASCIE, BOSSNE, VSORE, TERRE). GR
za GRATIA dolazi, u titulama, ali se ni ovdje ne raspo-
znaje znak Zanimljivo je da je BOSSNE pisana sa dva
S, vjerojatno zbog toga to je u grafiji iza glasa S stajao polu-
glas. U MARITIMARVQ dolaze dva RV za RVM i Q
za QVE (MARITIMARVMQVE); uz gomj'i dio slova Q, pootavl:jena simetri-
prema nalazi se jo jedna kvaka, koja treba da
po.kae Ugaturu QVE). Sil!ova A, R i V u drugom dli.jelu
pisana su u ligaturi. Rijetka je PCIV za PARCIVM; po-
crtica na hasti slova P oznaka je pisanje slova CI
mjesto TI vrlo je u naoj srednjovjekovnoj latintini. U grafiji ime-
na oblasti Usore (VSORE) moglo se i duplo S, ali ga nema. U
INFERIORV opet je izvreno posljednjeg slova (INFE-
RIORVM), a slova O, R i V su ligirana. PCIVM
28
za P ARCIVM ima na kraju li girana slova V i M; iz toga se ipak ne moe
da je to slovo M ligirano sa V. Slova T i E u TERRE me-
su ligirana. Oblik HOLI mjesto HOLM je greka. U
REGI neobjanjiv je pade - dativ, pa to, vjerojatno, treba smatrati gre-
kom pisara ili Moglo bi se, dodue, pomiljati i na neki
dativ posesivni, ali bi se onda u daJtivu moralo nalaziti i ime, a to nije
(bar se to sigurno vidi kod imena TVRTCONIS). Cudno je da ta-
kav oblik dolazi i na reversu ali se treba podsjetiti da je to slu-
i sa srednjim Tvrtka I i Dabie. Slova E i T u ET li-
girma su. Zadnja DNNLS predstavlja i najtei problem u le-
gende. Krajnje S je sasvim odvojeno i stavljeno u prostor desnog
i srednjeg baldahina prijestolja - sa slovom legende
-S {SIG.ILLVM). Ako bi se mogU.o pomiljati da se ovdje .radi o grekama
pri otis:kivanju, takvo je nesumnjivo na reversu legende. Tako se
iznad slova NN jasno vidi i crtica- :zm.ak za Ostaje kao pro-
blem illlterpretacija Ovoga oblika: da li se radi Q neobi-
obliku DOMIN ALIS za DOMLNl, ili tekst treba raZJrijeiti u ET DO-
MINI ALIIS, to bi odgovaralo prijevodu gospodin i k tomu iz kraljev-
ske titule na srpskohrvaJtslmm jeziku, ili, opet, u svemu tome, treba gle-
dati samo. greku pisara, odnosno lwji nije bio vjet
latinskom jeziku. Slova legende su .pisana majuskulnom uncija-
lom, ali se u grafiji pojedinih slova pojavljuju i mnoge nedosljednosti.
Iako je otisak reversa velikog Dabiina na jednoj povelji ne-
jasan, a sa druge poznat samo po fotografiji, ipak je u cjelini
rekonstruirati njegov prvobitni oblik. Naime, konture sa prve
povelje pokazuju da se radi o istom portretu koji nam je
dobro poznat sa povelja Stjepana Tomaa i Stjepana Toma-
Fotografija sa druge povelje da
njivo utvrdimo detalje u kojima se Dabiin razlikuje od ostalih;
radi se zapravo jedino o imenu kralja i o simbolu na titu
koji konjanik dri u ruci.
Kao i na aversu, legenda je smjetena u krunu traku,
dvjema linijama, koje je odvajaju od ostalog polja. Traka, za-
pravo tekst legende na traci, prekinut je na tri mjesta: u vrhu
gdje dopire kitnjasta konjanika, na mjestu gdje stoji prva de-
sna noga i ponovno na mjestu gdje stoje zadnje kopite konja. U sa-
mom tekstu to su mjesta: kraja i legende,
RASCIE i BOSSNE, te PCIV i VSORE.
Svi autori koji su se dosada bavili ovim zadovoljavaju se
konstatacijom da su legende na obje strane Takvo je
miljenje samo u osnovi, dok u detaljima postoji vie razlika. Sto-
ga je potrebno posebno i analizirati i legendu na aversu. Prema
naemu legenda na aversu glasi: S. MAIVS STEPHI DABLJ:SSE
DE:I GRA RASCIE BOSSNE MARLJ:TAMARVMQ PCIVM VSORE :LNFE-
RIORV PCIV TERRE HOLM REGI ET DNNLS. Prvih 8 ne po-
kazuju nikakve razlike prema legendi na aversu. Razlika postoji u pi-
sanju MARITIMAiRVMQ, gdje je samo slog Q. za QVE; u
PCIVM umjesto PCIV; slova T i E u TERRE nisu ligi-
rana; napisano je HOLM umjesto manjkavog HOLI; posljednja
29
DNNLS napisana je zajedno i in continuo, sa cPticom za
iznad slova N'N.
simbol reversa je portret kralja kao konjanika u punoj rat-
noj spremi, koji juri u lijevom pravcu. Figura kralja je izrazito vitka. Od
opreme razabire se kruna sa visokom perjanicom, kratak veo
- plat, koji lepra pozadi vrata, duboka kaciga sa prorezom za
pojas za noenje sastavljen iz niza Na nekim otiscima ja-
sno se vidi i ostruga sa U desnoj ruci konjanik dri koplje upe-
reno u pravcu kretanja, na vrhu visi zastava sa grbom (tit sa ko-
som prugom i 6 ljiljana). u lijevoj ruci je srcoliki tit sa istim grbom.
Konj je prikazan u trku - galopu, sa neto uzdignutim prednjim dije-
lom; poloaj glave pokazuje da je uzda lagano zategnuta. Dizgin uzde
je bogato resama; iznad konjskog vidi se perjanica u formi
ljiljana. Sedlo se ne vidi jer je pokriveno platem, ali se od ra-
zabire jedan remen. Konj je prekriven platem koji se sastoji iz dva di-
jela: prsnog, se nabori vide ispod noge konjanika, i koji pre-
kriva i sapi, te bogato nabran, pada konju do koljena. Oba dijela
plata imaju na sebi izvezene grbove; dok su predstave ljiljana na go-
tovo svim otiscima ostale nejasne (naziru im se samo konture), kosa pru-
ga je uvijek ispala reljefna, tako da se jasno raspoznaje i ukrasna lozi-
ca na njoj.
Osim legende i simbola, revers velikog ima i posebne ukrase:
slobodni prostor oko simbola damasciran je beskrajnim ornamentom
ljiljana, stavljenog u okvir od 4 spojena polukruga. su is-
punjeni zvjezdicama. da se radi o ukrasnim motivima koji se
na tekstilu, moe da i ovakvo arna-
mentirano polje, u stvari, treba da predstavlja jednu tapiseriju.
Na ovom dvostranom posmatranom u cjelini, predstavljeni
su gotovo svi ustaljeni amblemi kraljevske vlasti: kruna, ezlo, dravna
jabuka (globus), kraljevski plat, prijestolje, pa i titula. Zastava je tako-
simbol vlasti (iako nije rezervirana za rang kralja). Spe-
amblem - grb bosanske drave, srcoliki tit sa desnom kosom
prugom i est ljiljana - prikazan je na ravno pet puta (na titu
koji dre sa lijeve strane prijestolja, na titu u ruci konjanika,
na zastavi i -dva puta -na konjskom
Na aversu i to na titu sa desne strane prijestolja nalazi se
jo jedan grb - dvoglavi orao polurairenih krila - koji se ne
vie nigdje u bosanskoj vladarskoj sfragistici, pa ni heraldici.
je usvojeno miljenje da je grb sa dvoglavim orlom preuzet iz Srbije i da
upravo simbolizira zemlju Srbiju, koja se i nalazi na zemalja
to se nabrajaju u tituli bosanskih kraljeva. Opravdano je
da je ovaj grb uveo Tvrtko I, koli je bio i protagonista koncepcije o srp-
sko-bosanskom kraljevstvu.
Ne moe biti sumnje da je veliki dao izraditi Tvrtko I, kao
kralj, i da su simboli, a posebno portreti, prema njemu
i njegovim zahtjevima. Dabiina individualnost ogleda se samo u imenu:
na istom - tiparu izmijenjeno je, na aversu i reversu, samo
ime i stavljeno Dabia (DABISSE) mjesto Tvrtko (TVERTCONIS). Ta
izmjena raspoznaje se i na obliku i slova u imenu DABISSE.
30
Tako je, uostalom, Dabia postupio i sa srednjim Tvrtkovim,
o biti govora kasnije.
Uzori koji se raspoznaju na naem mogu se svesti na slije-
osnovni motiv prijestolnih - kraljev portret na prijestolju
- je rairen u zapadnom kulturnom krugu gotovo to-
kom cijeloga srednjega vijeka.
48
U najbliem susjedstvu Bosne sa
takvim portretima imao je, npr., hrvatski kralj Petar Kreimir IV u XI


srpski kraljevi XIII i XIV i ugarsko-hrvatski kra-
ljevi XIV

Kao motiv nije sasvim nepoznat ni u
banskoj Bosni, jer se nalazi na nekim novcima banova Stjepana II i
Tvrtka.
Forma prijestolja u vidu arhitektonskog baldahina pokazuje
uticaj crkvene arhitekture: baldahiha, ciborija i oltara, ali isto
tako i uticaje savremene zlatarske i drvorezbarske umjetnosti. Osnovna
ikonografska kompozicija: kralj sa insignijima vlasti, prijestolje u vidu
baldahina, postavljeni titovi, lavovi do nogu kra-
lja - bila je formirana; takvu kompoziciju imaju
nekih latinskih careva u ugarsko-hrvatskih kraljeva i dr.,s2. ali
ipak najbliu analogi]u predstavlja engleskog kralja Eduarda III,
koji vlada od 1340-1372. godine.
53
Ipak, treba ukazati da na ni-
je ropska kopija ustaljenog motiva: prijestolje ima konstruk-
ciju, lavovi su postavljeni u poloaj, ornamentika je
nov elemenat predstavljaju koji dre titove, a posebno je lik
kralja prikazan daleko realnije i ivlje. Moe se mirne due da je
na majstor za klasu bio bolji umjetnik od svoga engleskog ko-
lege.
pokret na reversu je kao motiv u skladu sa usta-
ljenim zapadnoevropskim Takav redovno imaju
vi vladarske koji, ako stupe na prijestolje, i dalje zadravaju takav
kao revers. Osim njih, imaju i neki hercezi, voj-
vode i koji pretendiraju na stupanj nezavisnosti,54 to se vi-
di, uostalom, i po banskim u Bosni. Posebno treba naglasiti da
portret na kraljevskim odravanje usta-
ljene tradicije iz banskog perioda.
48
Taik!ve imaju, npr. carevi i preten.delllti na prijestolje Ja.tiJ!l-
skOig cariStva u grOk.im zemljama tokom XIII i XIV Ovi su
;po suvremenim uzorima iz FrancUJSike (vildi u djelu Schlumbergera:
Melanges d'aroh.Elologie Byrz;antine, Paliils 1895, 87-<!U).
49
Prvli put obja'Vljen u crteu S. u djelu: jwgoslovem;kih
novaca, Zagreb 1875, 1.
so A. stari STiiJSk!i i grbovi, l, 4, 5,. 9, 10, ll, 13, 14.
51
Taiko, n;pr., k,raJ.ja Karla iz 1386. ima (jeooostavno)
prijestolje, lilk kraJ.ja sa svim lwove, titotVe sa grbovima, da-
masciranu POtZadinnl i dr. (I. Viestnilk Hvvaihsilrog dru-
1895-1896, 23-26). je koinQJOZicija i na Ljudevita VeU-
kog i k:raljlice Elizabete.
51
Vidi gore biljelku 48. i 51, te kod ThaJ116czya: Studien, 282.
53
Vidi u knj.ia;i Germalin B.asitnoa: V.rounSika dela svetstke
umetnosti, prijevod sa franOUISkog, u i.zdanju JugoslatVije, Beogrllld 1963, sl.
232. I;paJk, treba naglaJSitti da ovdje ne moe bi.1li govora o direk!tnim
nim uticaj.ima.
s4 o. e., 14---15.
31
Bilo bi zanimljivo saznati neto i o umjetniku - (zla-
taru-graveru) koji je izradio ili bar odrediti njegovo porijeklo.
Cremonik je spomenuo dva tadanja glavna centra umjetno-
sti u Evropi: Italiju i Francusku (Pariz), koji su bili u stanju izraditi ta-
kav

S obzirom na pojavu monstranci (ciborija),6 u is-
tom stilu, ne treba potpuno ni zlatarske majstore Jadranskog
primorja. U svakom mora se da je umjetnik sasvim
dobro poznavao suvremenu ikonografiju simbola, ali i to da
je matica morala biti u Bosni po preciznim uputama na-
i u velikoj mjeri bosanskim prilikama.
O vrijednosti velikog dvostranog bosanskih kra-
ljeva dovoljno je da predstavlja jedno od najljepih djela svoje vr-
ste u Evropi. Da ovakva ocjena nije pretjerana, moe se zaklju-
iz indirektne ocjene jednog od umjetnosti dana-
njeg vremena Germaina Basina, upravnika zbirke slika pariskog Louvrea,
koji je u svoju knjigu V rib. unska dela svetske umetnosti uvrstio i
spomenuti engleskog kir.alja Eduarda III,'7 koji po kva-
litetima svakako zaostaje za naim Osim toga, treba imati u
vidu da, npr., suvremenih ugarsko-hrvatskih kraljeva Ljudevita I
i Sigismunda I, koji su nesumnjivo bili vladari tadanje Ev-
rope, daleko zaostaju za naim kako po izradi, ta-
ko i po carevi tek nekih 70 godina kasnije nabavljaju
donekle ali opet slabiji


Nema sumnje da izgledi prijestol:nog, a i
pokazuju osnovne karakteristike stila. Realizam kraljevog lika,
prirodno dranje kralja na oba portreta, ivost u figurama ista-
knute vertikale i demokrativnost prijestolja, uma fijala
- pa i grafija slova u legendi - svakako su osobine gotike.
Ipak, treba ukazati na malo pojavu da su svi motivi luko-
va - bilo baldahina, bilo lukova u motivu portala ili broj-
nih bifora - dosljedno polukruni, - dakle, u osnovi To po-
kazuje zadravanje i mijeanje motiva sa gotikom, to je u
velikoj mjeri za sve grane umjetnosti u srednjovjekovnoj
Bosni.
Na kraju, treba istaknuti i prvorazredni kao likov-
nog izvora za upoznavanje niza detalja vanih za kulturnu hi-
storiju Bosne. Da spomenemo samo: makar i ematizirani lik bosanskih
vladara i njihovu simbole kraljevske vlasti, bojnu opremu i dru-
go. Posebno bi bilo zanimljivo utvrditi da li je i realno prijestolje bo-
sanskih kraljeva odgovaralo onome koje je prikazano na Ako se
imaju u vidu likovne predstave na i dugogodinja
djelatnost umjetnika - klesara i rezbara na Bobovcu, te kada
ss GZM, 1949/1950, 126-127.
56
Sxebrni ciJboo:id (mol'liStranca), k()[l,Sitrujxan u vidu lba[dahina sa ja-
sno izraenim gotiokLm osObinama, nalazi se u rti!l1!llici samostana
u DulbrCMlliklu i datiran je u XV fDTme zapaaju se a na je-
dnoj mo!l'IIStranci iz Franjeva(lkog saJm{)lstana u Rami i na kaJdiomci iz Fra-
samostana u Kreevu.
57
Vl1di bilj. 53.
sa Cremonik: o. e., 126.
32
se zna da su konstrukcije kao ustaljeni motivi bili iroko poznati
u arhitekturi, zlatarstvu i rezbarstvu toga doba, onda i postojanje takvog
jednog trona u ili sutjekom dvoru izgleda sasvim vjero-
jatno.
Br. ll
Sr e d n j i p e a t k ral j a D a b i e, promjera 3 cm, se
na broju njegovih isprava,s9 zatim na nekoliko pisama njegove
ene i nasljednice Jelene,oo. te na jednom pismu kraljice Grube.
01
Otisci
(svi u vosku) vie ili manje su dobri: je reljefan otisak
na povelji od 17. jula 1392. i na pismu od 15. oktobra 1393. Prema ovom
Br. 11
otisku objavili su ga i Thall6czy, a o njemu govori i Cremonik.
Ovaj Dabiin potpuno je sa srednjim Tvrt-
ka I, dakle: na njemu je potpun grb u okviru i legenda. Na
samoj matici tiparu) Dabia je samo zamijenio ime
TVERTCONI sa DABISSE. Kako je u imenu Dabia manje slova nego u
imenu Tvrtko, to je na mjestu zadnja dva slova - NI stavljena jedna
zvjezdica. Cjelovlt nat.pis glasi: STEPJU. DABISSE D G. REGI . RASIE'rl
(STEPHI DABISSE DEI GRATIA REGI RASlE ET CETERA).
Br.12
Br. 12
Otisci m a l o g D a b i i n o g p e a t a, zapravo
prstenJa, promjere od 1,2-1,4 cm, mogu se koltlstatilraroi na trl
pilsrnJa Dubrovni.lku (od 17. j1ulla 1392. od j-U!llla 1392. i
oktobra 1393).62 SaJino .rua ovom pooljedn:jem pi:smu mog'lu se
razabrati i 1neki deta!liji sUke: to je predstaVIa !Oilm1U-
njene glave, po uz'Oa:"U ltla prsten 'Dv.rtikw.
Na Oltis!l(!u od 27. j'U'llla 1392 . .razalbill'e se da je peeatna sl11{1a bila
uokvirena bisernom trakom ovalne forme.
s Povelja DubroVIIlilku od 17. jula 1392, te pisma od 21. augusta 1392,
18. febvuara 1393. i 15. Oktobra 1393. god.
6o Bisma DubrO'Vlllilklu od 22. maja 1397, 15. novembra 1397. i 9. marta
1398. god.
61
Bismo Dubrovniku od 5. mavla 1399. god.
62
o. e., br. 179, 182; CremoI!l.ik: o. e., 141, 142, 144.
3 - Djela - knjiga XXXVIII
33
KRALJICA JELENA
(1395-1398)
Udovica Stjepana Dabie kraljica Jelena nije imala nikakvog vla-
stitog nego se sluila srednjim svoga mua kralja Da-
bie. Isprave kraljice Jelene na kojima se nalazi otisak srednjeg Dabii-
nog navedene su u izlaganju o srednjem samoga Dabie.
KRALJ STJEPAN OSTOJA
(1398-1404. i 1409-1418)
Kralj Stjepan Ostoja imao je tri dva srednja i jedan veliki-
-dvostrani.
Br.13
Pr v i poznati O s t o j i n p e a t, koji po - promjer mu
je 2,8 cm - spada u kategoriju srednjih, nalazi se na dvije isprave izda-
te u samom njegove vlade. To su: pismo Dubrovniku od 15. ja-
Br. 13
nuara 1399. i povelja Dubrovniku od 5. februara iste godine. Prema oti-
sku sa povelje (u vosku) su objavili sa fotografijom i Thal-
16czy63 a opisno i Gregor Cremonik.M
ima okruglu formu. Likovno rjeenje sastoji se od ukrasa,
simbola i legende. Ukras predstavljaju dvije kru-
nice: vanjska, koja ide samim obodom i sastavljena je od niza
(motiv bisernog niza), te, odmah do nje, unutarnja - od tanke
linije. simbol je tzv. portret - vitez, od
se opreme razabire kaciga sa platem i kratkom perjanicom, dri u
6:1 o. e., br. 32; Thall6czy: o. e., 283-264.
64
O. e., 153; prema navodima i Ostoj1na po-
velja Hrvoju od 8. decembra 1400. imala je sigid:lum peru:lens<<. Ori-
ginal povelje nalazio se kod nekog Budimpete Monu-
menta Serbica, Viennae 1858, 248).
34
jednoj ruci tit, a u drugoj koplje sa zastavom na kojoj se raspoznaje
znak kria i koja lepra prema gore. Konj je prikazan u polaganom ho-
du, sa Silobodno oputenom glavom, to daje kompoziciji pomalo
nezgrapan i mrtav izgled. Ipak, ovoj predstavi se ne moe izvje-
sna doza realizma, jer se vidi da je zlatar-umjetnik imao pred sobom
ivi model. Od konjske opreme razabire se samo dizgin od uzde.
Legenda je smjetena u slobodnom dijelu polja,
repa konja i glave konjanika; sastoji se od jedne jedine pisane bo-
sanskom OCTOHNCI. Za pisanje slova C ostavljeno je nesraz-
mjerno malo prostora, a slovo N ima pogreno postavljenu spojnu crtu (N)
Ovakav tekst legende je svakako Cremonik ga s pravom do-
punjava na nEVCITb OCTOHNCI, ali ipak ostaje nerazumljivo zato se nE
spominje ni kraljevska ni kakva druga titula. Ovakvo ne ostavlja
nikakve sumnje ako se usporede oba otiska. Ipak je taj tekst Tha116czy
OCTOHi'iCI, a lc(PCI/\b) WCTOI--CI. Jedini Cremonik ispravno
OCTOHNCI.
bosanskim vladarskim u mnogo ovaj
predstavlja iznimku: to je u zanatskom pogledu najgrublje pe-
u legendi nema titule, nema amblema kraljevske vlasti, niti vid-
ljivih ozriaka; to je jedini kraljevski<< srednje
sa portretom; na zastavi, mjesto grba u vidu tita sa ko-
som prugom i ljiljanima, stoji kri. kompozicija simbola ikonograf-
ski je, dodue, ustaljena, iako je donekle pokret ko-
nja u laganom hodu.
Dosadanji autori pojavu ovoga objanjavaju do-
majstora i urbom samoga Ostoje, koji se iznenada naao u situ-
aciji da kao kralj svoje isprave mora ovjeravati Nama izgleda
jedno drugo objanjenje. Poznato je, naime, da su u zapadnoj
Evropi toga vremena tzv. imali


osim toga, portret na je i stara tradicija bo-
sanske vladarske dinastije; po tome je i Ostoja, kao pripadnik
mogao imati takav i jo prije stupanja na vlast. U
okolnostima nasilnog preuzimanja vlasti, kakvo je bilo u ovom
nije nikakvo da se za prvo vrijeme koristi starim
Na ovaj postaju sasvim jasne i ostale posebno
pomanjkanje titule i drugih kraljevskih insignija, a lake je razumjeti. i
slabiju zanatsku tehniku kojom je
Nije suvino napomenuti da je u vrijeme izdavanja odnosnih Ostoji-
nih isprava Dabiin srednji (zapravo prepravljeni Tvrtka I)
bio u posjedu kraljice Jelene Grube.o6 Ostoja je do njega doao tek ka-
snije, pa ga prepravio i njim se sluio.
67
os o. e., 14-15.
06
OstQj:Lne isprave i:z:date su 15. janua:ro i 5. februara, a pismo kralji-
ce Grube 5. marta 1399. god.
67
Vidi daaje tok izlaganja o srednjem
a
35
Br.14
Dr u g i sr e d n j i p e a t kralja Ostoje je na 7 njegovih
vlastitih isprava, zatim na dva pisma Tvrtka II i na 4 povelje Stjepana
otisci nisu ba najbolji, ali se ipak na svima nji-
ma moe raspoznati ime Ostojino. Usprkos ovako velikom broju
nih otisaka, dosada nije bio sa faksimilom nigdje objavljen; njegov
opis, ali bez fotografije ili crtea, dao je tek Gregor 1949-1950.
godine.
Br. 14
Izgled ovog Ostojinog u svemu odgovara srednjem
Tvrtka I i Dabie; u stvari, to je jedan isti (tipar), na kojemu
je Ostoja izvrio dvije izmjene: u legendi, mjesto imena TVERTCONI,
odnosno DABISSE, stavio je ime OSTOIE, tako da cjelovita legenda sada
glasi: STEPHI. OSTOIE D G. REGI RASTE rl. kao i kod Dabi-
in.a prostor gdje su nekada stajala slova NI od imena
CHONI iSpunjava jedna zvjezdica. Druga vrlo vana izmjena izvrena Je
na simbolu: dok Dabia nije mijenjao oznake -
kosu prugu sa 6 ljiljana - koje je bio formirao Tvrtko I, ostoja uvo-
di, u stvari, nov grb - ljiljanovu krunu na titu. Kako vidjeti
!}asnije, isti ovaj grb Ostoja je uveo i na veliki dvostrani .a
jiU su ga, u cjelini il sa manjim dopunama, svi ostali njegovi naslJed-
nici.
Br.15
V e l i k i d v o s tr a n i p e a t nije poznat ni sa jedne isprave
samoga Ostaje, ali je u dobrom otisku na povelji njegova sina
Stjepana izdatoj 4. decembra 1419. godine. Obja-
vili su ga sa fotografijom Thall6czy
6
9 i Aleksa a kratko o njemu
s Najstarija ilsprava sa oVIim Ostojin\im je povelja Dubrovni-
nilku od 4. decembrra 1409. god., a za1Hm slijede piiSma Duhrov<!lliu od 20. no-
vembra 1416 (na kojemu je otisak dobro 28. Oikitobra 1416. (dva
pLsma), februara 1418 (2 p.iJSma). Pi>Sma (Dubrovnillru) na koja je ovaj OStojin
stavio Tvrtko II lizdartJa su 26. marta 1438. i 22. jllllila 1443, a povelje Stje-
pana opet Dubrovniku, 25. nwembra 1461. god. (4 Iromatda). Sve
ove ispraJVe se u Dravnom arhiVIU u DubroVI!lifklu. Vliid!i kod Cremoni-
ka, GZM, 1949/1950, 162, 164, 165, 166, 167, 187, 183, 194, 195, 196.
69
O. e., 276-280.
10 O. e., 31-32, br. 38 i 39.
36
govori i

U stvari, radi se o istom - tiparu koji


je dao izraditi Tvrtko I, a koji je upotrebljavao i Dabia, izmijenivi na
njemu samo ime u legendi. Ostoja, osim izmjene imena, uvodi i novi
grb, kako na aversu, tako i na reversu
U legendi na avetrSu, slova imena Ostoja (OSTOIE) su nez-
grapna, i upadno od slova ostalih starih dijelova legen-
de; prvoga O. Na reversu prva tri slova su
Br. 15
zbijena, dok je drugo O veliko i a E. Usprkos to-
likom prostoru, prvo O je ligirano sa S, a T sa drugim O.
Izmjena simbola izvrena je na aversu tako da sada
titovi to ih dre s obje strane prijestolja imaju na ,sebi ljilja-
novu krunu, umjesto ranijeg dvoglavog orla - na jednom - i kose pru-
ge sa 6 ljiljana - na drugom titu. Na reversu je ova izmjena provede-
na samo na najvanijem mjestu - na titu koji konjanik dri u ruci;
71
o. e., 170-171.
37
ostali grbovi - na konjskom (2) i zastavi - ostali su nepromi-
jenjeni. Novi simbol - ljiljanova kruna - slobodno je smje-
ten na polju tita, gdje i nema nikakvih drugih znakova. Kru-
na ima dijadem sa tri tanje trake, od kojih je srednja sastavljena od ni-
za bisernih zrnaca. Od tri stilizirana ljiljana, koji izbjaju iz dijadema,
samo se srednji vidi u cjelini; od ljiljana vidljiva su samo po
dva lista (latice).
Br. 16
Ovaj simbol, u stvari, nije sasvim nov; kruna je bila
formirana kao simbol kraljevske \'lasti, a ula je i u sam potpuni Tvrt-
kov grb, kao njegov sastavni dio, na vrhu kacige. novost je
postavljanje krune na mjesto i u funkciju tzv. jednostavnog
znaka na polje tita, i, s time u vezi, odbacivanje starog grba sa
najistaknutijih mjesta na simbolima. Stoga se ovaj Ostojin po-
stupak s punim pravom moe nazvati reformom bosanskog kraljevskog
grba.
38
KRALJ STJEPAN TVRTKO II TVRTKOVIC
(1404-1409. i 1421-1443)
Poznato je 6 kralja Tvrtka II jedan veliki dvo-
strani, 4 srednja i l mali.
Br.l6
V e li k i d v o s tr a n i p e a t Tvrtkov nije ni na jednoj
ispravi koja je izila iz kancelarije samoga Tvrtka II, ali postoje 4 otiska
na poveljama kralja Tomaa i jedan na povelji Stjepana
je objavio 3 na kojima su otisci jasni (nije objavljivan je-
dino sa Tomaeve povelje iz 1446, jer je otisak vrlo slab)7l. Sam
i ne pokuava rjeavati pitanje kojemu kralju pripada odgovaraju-
Cremonik opirno raspravlja o ovome ali tvrdi da
su to, u stvari, otisci originalnog Tvrtka I.u Vidjet
da se ovo Cremonikovo miljenje ne moe odrati.
Veliki Tvrtka II gotovo je sa Ostojinim; izmijenjeno
je samo ime, ali su zadrani novi simboli koje je na unio
Ostoja (ljiljanova kruna na titu). Pri pisanju imena TVRTCONIS u le-
gendi na abje strane slova V i R nalaze se u ligaturi.
Iako su tokom izlaganja izneseni osnovni podaci koji govore o lo-
razvoju tako da prema njima ne dolazi u sumnju ova-
kva identifikacija Tvrtka II, ipak je potrebno, zbog takvog na-
autoriteta kakav )e Gregor i posebno se osvrnuti na
Cremonikovo miljenje i analizirati razloge koji su ga naveli na takve

Razlozi zbog kojih je Cremonik smatrao da se ovdje radi o
Tvrtka I u njegovom neizmijenjenom, prvobitnom obliku mogu se svesti
na ovo: l) na stoji ime TVRTCONIS; 2) u svojoj povelji
od 15. aprila 1444. Toma kae da se slui svoga prastrica (apa-
trui nostri) kralja Tvrtka;
75
istina, ovdje se radi o srednjem ali
Cremonik kada se Toma slui srednjim Tvrtka 1,
7
6
onda nije nita ako se poslui i njegovim velikim Cre-
monik je bio oduevljen dokazom, koji je sam, i to uvjerljivo iznio: da
je upravo Tvrtko I dao izraditi prototip velikog dvostranog pa ga
je to povuklo da dokraja objasni ovo vano Iz nerazumljivih
razloga (moda opet impresijom da veliki sa Tvrtkovim
imenom pripada Tvrtku I?) Cremonik smatra da je Tvrtko I, osim grba
"' Otisci n'llllaze se na dvije Tomaeve povelje Dubrovniku: od
3. septembra 1444. i 18. decembra 1451, zaltim na povelji od 24.
ok!toi:>ra 1450, te na feudalnoj darovnici Drag1ii6ima od 22. augUISta 1446.
good. Povelja stjepana looja nosi Tvrltkov i:z.data je (Du-
23. novembra 1461. Svi otisci su relativno dobri, OISim onoga na
Tomaevoj povelji gJdje se raspoznaju samo grube konture
nog simlbola. Vildi i nllJPomene Cremon<ilka: o. e., 185, 187, 190, 193.
s o. e., br. 54, 59, 66.
74 o. e., 124--125, 185.
"' Cremonik u Spomenikiu SKA, XLIII, 1940, 130.
76 Cremonik, GZM, 1949/1950, 124.
39
sa kosom prugom i 6 ljiljana u titu, imao i drugi - tit sa centralno
postavljenom krunom. Stoga mu je bilo sa Tomaevih i
Stjepanovih povelja pripisati Tvrtku I. Nae dosadanje izlaganje i ana-
liza svakog kao i provjeravanja drugih
dokumenata pokazali su da Tvrtko I nije imao ni grba sa kru-
nom centralno poloenom na titu. Mi se posebno osvrnuti na sva-
ki od ovih dokaza i ukazati na neke okolnosti o kojima Cre-
monik nije vodio dovoljno Ad 1): Samo ime STEPHI TVRTCO-
NIS na velikom nita ne kazuje, jer ga upotrebljavaju oba Tvrtka,
iako se mora priznati da je Tvrtko I u tome pogledu mnogo dosljedniji.
Ad 2): Navod Tomaeve povelje od 1444. godine direktno se odnosi na
srednji (jednoga) Tvrtka, pa zbog toga ne moe sluiti kao
nesumnjiv dokaz i za upotrebu velikog

Cremonik i
jo jednu okolnost koja potpuno odravanje neizmjenjenog pe-
- tipara Tvrtka I do Tominih vremena. Sasvim je jasno, a to i
Cremonik na vie mjesta da su i Dabia i Ostoja na jednom istom
vrili izmjene, a nisu pravili novih tipara. Posljednje izmje-
ne izvrio je Ostoja, stavivi i svoje ime na legende sa obje strane
ta, pa bi, prema takvom toku prepravki, do Tomaa mogao dospjeti sa-
mo tipar sa Ostojinim imenom. Ako na otiscima ipak stoji ime
Tvrtko, onda ga sigurno tamo nije stavio Toma, koji bi, da se uputao
u prepravke, na to mjesto stavio svoje ime. Ostaje jedina da
je Ostojin tipar prepravio Tvrtko II i u legendu unio svoje ime. Ni
njenica, na kojoj Cremonik insistira, da Toma nije pravio svojih pe-
ne dokazuje da je morao upotrebljavati upravo Tvrtka I.
dokaz da na poveljama Tomaa i njegova sina
Stjepana ne mogu pripadati Tvrtku I nalazi se i na samim
simbolima, odnosno u oznakama na Sistematsko pra-
razvoja kraljevskih i grbovnih oznaka na njima pokazalo
je da je Tvrtko I u svome grbu imao kao znak samo kosu prugu
sa ljiljanima, a nikada krunu na titu. Ovaj drugi simbol uvodi
tek Ostoja, kako na srednjem, tako i na svim vanijim mjestima velikog
Tvrtko II u osnovi usvaja ovu Ostojinu reformu i u vrijeme svo-
je druge vlade zadrava krunu na titu kao svoj vlastiti grb. Istina, taj
znak nekada modificira mu inicijal svoga imena - slovo


ali se moe zapaziti da u tome nije sasvim dosljedan, jer se nekada taj
dodatak proiruje u skupinu ST.79 Uostalom, ako se Tvrtko II slui Osto-
jinim srednjim u potpuno neizmijenjenom obliku, onda je
shvatljivo da se mogao sluiti i njegovim velikim na kojemu
nije modificirao oznake, ali je Ostojino ime zamijenio svo-
jim. To nije nita novo ni za Bosnu: tako je uradio i Dabia sa
dva Tvrtka I, Ostoja sa srednjim Dabiinim; Toma, Stje-
pan kao i prije njih Stjepan ne mijenjanu ni ime-
na svojih prethodnika. Cremonik je osjetio vanost ovoga
77 Sam prob:lem identifikacije koji smatramo da pri!Pada Tvrtku
II bit raspravljen u ovome radu neto kasnije.
78 Npr. na novcima.
40
79 'IIa'ko, npr., na jednom sa Bobovca.
sa Na pilsmima DubroVI!lilkru od 20. marta 1438. i 22. juna 1443.
dokaza, pa je pokuao nejasne konture na malom Tvrtka I pro-
kao krunu na titu.B
1
Na taj unio je nepotrebnu zabunu
u zamrene probleme oznaka bosanskih vladara, jer se
na otisku ba nita ne vidi. Sama da veliki
nije ni na jednoj ispravi Tvrtka II, dodue, neto otea-
va dokazivanje o postojanju takvog ali se treba sjetiti da tih
nema ni na poveljama Tvrtka I i Ostaje.
Br.17
Pr v i p e a t sr e d n j e v e l i i n e, koji je dao izraditi Tvrtko
II, je na dvije povelje izdate Dubrovniku u intervalu od 16 godi-
na: prva- 24. juna 1405., a druga - 18. augusta 1421. Oba otiska su jasna,
ali je onaj sa povelje iz 1405. ipak neto bolji, pa je zbog toga i
izabiran za objavljivanje. Sva trojica autora koji su se detaljnije bavili
bosanskom sfragistikom objavila su i ovaj

Br. 17
gruda je (sa povelje iz 1405.) od voska, a
prostor gdje se nalazi otisak je tankim slojem voska crvenka-
ste boje. polje krune forme, sa promjerom od 4,5 cm, ima na
sebi legendu i simbol.
Legenda je smjetena u dvije relativno iroke krune
trake, koje su krunicama, izvedenim niza (mo-
tiv bisernog niza). Unutranja traka prekinuta je prelomljenim linijama
na dva mjesta: u vrhu - da bi se slobodni prostor iskoristio za smje-
taj perjanice sa simbola, i u donjem dijelu - za tit i dio pla-
ta sa grba. Legenda, pisana narodnim jezikom i kaligrafski formiranim
majuskulnim slovima bosanske glasi:
t TOPb Tle
(u vanjskoj traci), te: TOP b TlcOOHM - u unutranjoj traci.
.,. GZM, 1949f.1950, 130.
82
o. e., 30, br. 34; Tha:Il6czy: o. e., 284; Cremonilk: o. e., 160.
41
simbol je potpun grb sastavljen od udesno nagnutog tita sa
desnom kosom prugom, visoke kacige sa sputenim vizirom, ljiljanove
krune, plata koji lepra pozadi kacige i tita, te visoke perjanice. For-
ma tita je u osnovi srcolika, iako se zapaa tendencija ka zaobljavanju
donjega dijela. Na polju tita, osim desne kose pruge, nema nikakvih
drugih znakova.
je solidnom zanatskom tehnikom. Ipak, on u izvjesnom
pogledu predstavlja iznimku kraljevskim Ako se ne ra-
kao kraljevski (po postanku) prvi Ostojin srednjega formata i
ako se izuzmu dva slova inicijala (K T) na malom istoga kralja,
onda je ovo jedini kraljevski sa legendom na narodnom jeziku.
I neki detalji grba su tit sa kosom prugom je, dodue, stari
grb, ali bi u kraljevsko doba ovdje trebalo i lji-
ljane, kao u Tvrtka I i Dabie. S druge strane, ne bi se pomiljati
da se, kao kod Ostoje, radi o iz vremena prije stupanja
na prijestolje, jer ovdje postoji kruna na kacigi. U pogledu
simbol na ovom ne pokazuje nikakav razvoj, pa ni zadrava-
nje na postignutom nivou; to je prije unazad.
Br. lS
D r u g i p e a t s r e d n j e g a f o r m a t a nalazi se na povelji
koju je Tvrtko II izdao Dubrovniku 2. marta 1433. godine, odakle su ga
objavili i Cremonik.S4
Br. 18
gruda je od voska sa tankim slojem crvenog voska
u predjelu samoga otiska. Promjer je 4,5 cm. Likovno rjeenje
na polju sadri legendu, simbol i ukras.
Legenda je smjetena u ukrasnoj traci koja uz rub
Kao i traka je dvjema krunicama. Tekst
legende, pisan uncijalom na latinskJom jeziku, glasi: + S TVRT-
CONIS: DEI. GRACIA: REX. BOSNE: R. legende su s&svim do-
42
aa O. e., 33, br. 46.
" O. e., 180-181.
sljedno rastavljene U pogledu dosa-
danjim autorima postoji razmimoilaenje samo u pogledu interpreta-
cije posljednjeg slova legende. Iako je jasno napisano slovo R,
pa ga zbog toga dopunjava na REGNI, ipak to isto slovo Cremonik
kao E i dopunjava na ET CETERA, jer mu REGNI nema smisla.
Smatram da ova kontroverzija i dalje ostati otvorena, s time to bi
trebalo pomiljati i na da ono R RASCIE.
simbol je potpun grb od tita, kacige, vela, krune i perja-
nice. Stit je sa donje strane sasvim zaobljen, izrazitije nego na prvom
Tvrtkovom to predstavlja novost i zapravo jedinstvenu pojavu
na bosanskim kraljevskim grbovima. simbol na titu je lji-
ljanova kruna sa jednostavnim diademom, a ispod nje veliko slovo T,
pisano uncijalom. je da se ovdje radi o slovu
Tvrtkova imena. Kako se ovaj simbol pojavljuje i na novci-
ma, to se opravdano moe nazvati Tvrtkovim simbolom, odnosno
grbom. Dok kaciga ne pokazuje razlike u odnosu na ranije predstave,
veo je neto on se prema kraju suuje i zavija u vidu repa,
nema nikakvih nabora, a sva povrina mu je ukraena ljthljanima. Kruna
je vrlo reljefna, a perjanica sa velikim zaobljenim buketom predstavljena
je kao i
Ukras se sastoji od okvira u koji je smjeten
simbol. Konture ovoga okvira izvedene su dvije linije, od kojih
je jedna deblja, a druga - tanja. U sve prostore gdje se dodiruju lu-
kovi, sa vanjske strane, stavljen je po jedan geometrijski motiv trokuta-
ste forme. Unutranjost okvira, na slobodnim prostorima s obje strane
simbola, ispunjavaju tanke vijugave lozice.
Likovna kompozicija i izrada pokazuju ruku vje-
tog majstora. nov i originalan doprinos u razvoju bo-
sanskih kraljevskih
Br. 19
T r e i p e a t T v r t k a II, koji po spada u srednje,
je na povelji bosanskim franjevcima od 25. januara 1436, koja
se sada nalazi u samostanu u Ljubljani,S5 zatim na ugo-
voru kralja Tomaa sa Nikolom Trogiraninom od 3. februara 1449 (sada
u Historijskom institutu Jugoslovenske akademije u Zagrebu) i na To-
Br. 19
85
CremQnik u Radovima drutva Boone Hercegovine, Sa-
rajevo 1955, 37.
43
maevoj povelji od 7. januara 1453 (koja se u Du-
brovniku). Postoji vjerovatnost da je taj jo 1470. godine imala
Tomaeva ena kraljica Katarina, kada je njime ovjerila jedno pismo,
mantovanskom vojvodi (markgrofu) Ludovitu Gonzagi. Naime,
ovaj prema Thall6czyevom crteu,S6 ima istu isti ukra-
sni okvir i traku za legendu (na kojoj se, dodue, tekst ne ras-
poznaje, ali se moe pretpostaviti da je to zbog slabog otiska).
simbol na Katarininu odgovara Tvrtkovom, sa jednom
razlikom: to se na prvom ne razabire inicijal T ispod krune.
poto se radi o crteu, postoji da inicijal T ispod krune nije
zapaen, jer je slabo ispao na otisku. U prilog miljenju da je na
Katarininu pismu stvarno Tvrtkov srednji govore i neke
druge okolnosti: prije svega, ovo je kraljevski i teko je vjero-
vati da bi Katarina posjedovala takav vlastiti bilo za ivota svoga
mua, bilo kao udovica, a posebno ne kao izgnanica. je
i to da se ovim sluio 'I'oma, ali ne i njegov sin (od prve ene)
Stjepan, koji je za svoje potrebe odnekle potegao djedov (Ostojin) srednji
Kao objanjenje za takvu situaciju se vjerojatnost
da je ovaj Tomaev (zapravo Tvrtkov) zadrala u svom posjedu
njegova ena Katarina.
Ostaci ovog Tvrtkovog na Tomaevim ispravama su
nejasni, tako da je Cremonik, koji je ovaj prvi i otkrio,
da se radi o samoga Tomaa.
8
7 Tek kasnije, kada je na Tvrtkovoj
povelji iz 1436. godine zapazio bolji otisak istoga i naj-
vaniji dio legende, postalo mu je jasno da je i na Tomaevim ispra-
vama, u stvari, jedan novi, do tada nepoznat, Tvrtkov
Ovaj Tvrtkov srednje po kompoziciji i ukrasu
je srednjem Tvrtka I, onom istome koji su za svoje potrebe
bili adaptirali Dabia i Ostoja. Samo, ovaj Tvrtka II je neto ma-
nji (promjer mu je 2,4 cm, prema 3 cm promjera kod starijih
a osim promjene u legendi, izmijenjen je i znak na
simbolu.
88
Legenda nije u cjelini na otiscima, ali prema di-
jelovima koje je Cremonik na ljubljanskom primjerku, zatim
po izgledu otiska sa povelje od 1453. i analogiji sa Tvrt-
ka I, Dabie i Ostoje moe se sa velikim stupnjem vjerovatnosti u cje-
lini rekonstruirati. Prema Cremoniku, u iz 1436. godine raspo-
znaju se slova legende: ERTCON, na desnoj, te IS ... BOS ... , na lijevoj
strani simbola. ovo su upravo najvaniji dijelovi legen-
de koja je u cjelini vjerovatno glasila: S STEPHI TVERTCONIS D G RE-
GIS BOSNE. Kako se vidi, ovdje je dolo do vane izmjene u tituli, jer
mjesto RASJ:E stoji - BOSNE. Osim toga, ispravljeno je i nepravilno
REGI u REGIS.
86
Studien, 115, 299. Origtinal pisma sa svQjevreme-
no se nalazio u Dvons.koj biblioteci u Cremoniilk: ga je 1955. god. tamo
uzalud traio; mu je da je (moda) 1919. god. predatto Iiailijli (GZM,
1955, 137).

7
GZM, 1949/1950, 188-189.
8
]spod kvune sioji inicijal T.
44
simbol sastoji se od potpunog grba: tita, kadge, vela, kru-
ne i perjanice. Usprkos slabom otisku, na iz 1453. moe se nesum-
njivo zapaziti da se znak na titu sastoji od krune i inicijala
T, to pokazuje punu analogiju sa grbom na drugom i sred-
njem Tvrtka Il, kao i sa grbom na njegovim novcima.
Ukrasni okvir simbola sastavljen je od 8 lukova
upisanih u (zamiljenu) elipsu.
Br. 20
Tvrtko II imao je jo i e t vrt i sr e d n j i p e a t. se na
zavjerenici od 3. juna 1444. god., kojom se kralj Toma o.bavezuje na pa:-i.ja-
teljstvo, i godinji tribut u novcu Ivanu Hunjaddju. Isprava se
vala u Dravnom arhivu u Budimpeti, a crte objavio je Thal-
Br. 20
16czy.s9 Ovaj isti nalazi se i na Tomaevoj povelji Mlecima od 15.
aprila iste godine, koja se danas u Dravnom arhivu u Venec-iji.
90
89
O. e., 294.
'' Prije dVIide godillle vidio sam ovaj u Dravnom arhivu u Ve-
neciji, te ust<mOvio da je to OIIlaj isti je otilsnUit na :zJavjernici IvaJ!lu
Hunjadlijtu. I i Thalil6czy, i tvrde da se radi o
Tvrtka I, ali taj svoj zaiklju1'!alk ne temelje na 1samoga nego
na teklsltu povelje, koji u tome dijelu glasi: !Sigiohlo quo aid presens utirour,
puta condam domilllii Twertblko regis apatrui nootrd, eo quod nostrum
sigil!Jum nondiUID scuil(p1lum est, fecimUJS cOIIIImUilliJni, qllliod quroem sli.gilwm qu-
antocinls scu:lpetur, si O[pOrtUnnli!Il etiiam preiSenJtibUJs append!i faciemus
(Ljltllblii:: Monumen!tJa XXI, 190). Izraz ajpatl'Uii prevodi sa idede,
dok ga ThaU6czy i Oremonilk dill:eiktno ne prevode, ali tvrde da je taj To-
maev apaJtrum><< Tvrllko I. palf11.1utUJS stric, brat, pa bi
a:paJtvuUJS neikog praJStnica. HistociljSkia nll!Ulka j'o nije Uitv.rdHa
rodbimllke vere TV'r.tka I li Ostoje, ali se, prema dallla\n.iem stanju naruke,
moe jednako dokazivati da je Tomae'li apaltnum; i 'Dvirllk.o I i T.vrtbko II. Pre-
ma tome, ovaj lte!kistua:lni dokaz ne moe se uzeti kao u pogledu
opredjeljenja Trelba ilpalk napomenuti da Toma u dva dokumenta
svoga preth:odntka Tvrtka II naziva patruUJs, ali olVIdje trelba .imati na umu
tradicionalne ostatke rodbiJnski.h odnOISa kod sVIiih JIUl!l.vh Slavena, pa i u Bo-
sn!i, gdje je pojam i vrlo iroGt.
45
Po (promjer 4,5 cm) i likovnom rjeenju sasvim od-
govara drugom srednjem istoga kralja (latinska legenda, grb sa
krunom i inicijalom T na titu, okvir za simbol od 8
postavljenih lukova, ukrasne Ipak, nekoliko detalja ukazuje
da se ne radi o istom nego o posebnom kojemu je onaj drugi
srednji posluio samo kao uzor.
Na ovom legenda glasi: + S. DOMIN. TVERTCONIS. DEI.
GRACIA. REGIS. BOSNE. E. Razlika prema prvom je sasvim
nova DOMIN, oblik REGIS prema REGI, te krajnje E prema R. Kod
simbola razlike se zapaaju u crteima kacige i plata, a kod
vegetativnog ukrasa- lozice u novom rastavljene su i odvojene u
posebne
Br. 21
Tvrtll:ov m a l i p e a t na1azi se sarrno na pove-lji iOO!atoj
Duhrovn,ilku 16. augusta 1420. goddne. je sa 1iotogra-
il.i!jom kod

a opisno i kod Cremonmca.92
gruda je velilk!a zdljellioa, j1aJiioWke
foame, od obiooog VJOOkia, u !koju je na!:i'V!etl s;l'Oij voska
Br. 21 crvene boje, a MUm utilSinut u foTJ:nu i'Zdueruog OISille-
ro!k!Uta, sa za.tupljeruilln ugl!oV'lma promjera 1,5 i 1,2 cm.
Cijelo polje je na otisku neto udubljena (konkavno) i uo-
kvireno tankom linijom koja prolazi samim rubom. simbol je
kraljev grb kojemu nedostaje i na se titu ne moe raza-
brati detalj simbola (da li je to sama kruna ili kruna sa
slovom T?). Stit ima srcoliku formu i nesrazmjerno je malen, dok je ka-
ciga visoka i sa jako istaknutim vizirom. Od plata se ras-
poznaju samo par nabora, a latice ljiljana u kruni su spojene, pa sama
k!l'luna izglleda znatno i ma.sivnija u odnosu na grb.
Legenda se sastoji od slova kraljeva imena i bi:'bule: ispred
grba stoji slovo K, a iza grba - T (lcP<1/\b TObPTicO). Slova legende. stav-
ljena su u slobodne prostore polja, bez ikakvog posebnog okvira.
Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da Tvrtko II, kod toliko
vlastitih koje je dao izraditi, pri kraju svoje vlade nema nijednog
od tih nego upotrebljava s r e d n j i p e a t svog dugogodi-
njeg takmaca i protivnika k r a l j a O s t o j e (na pismima Dubrovniku
od 20. marta 1438. i 22. juna 1443).
Kad se osmotre svi Tvrtkovi u cjelini, moe se, bez sumnje,
konstatirati da je on, poslije Tvrtka I, pokazao aktivnost (i us-
pjeh!), kako u iznalaenju originalnih likovnih rjeenja, tako i u pogledu
zanatske tehnike i estetike. Uz to, on je jedini bosanski kralj koji je imao
i sa legendom na narodnom jeziku. iz same da je dao
izraditi 5 originalnih i jedan dao prepraviti mora se da
je u slubi :imao vrsnog majstora - gravera. U prilog ovoj konstataciji
govore i kameni kalupi (negativi) za i arhitektonske
"' o. e., 32, br. 42.
6
GZM, 1949/1950, 173.
46
ukrase koji su na Bobovcu prilikom arheolokog iskopavanja,
i koji nose oznake, pa i natpise Tvrtka II.
Posebno je pitanje uzroka zbog kojih je Tvrtko II toliko truda ulo-
io u izradu Da li se radilo o nekoj vrsti hobija ili prijekoj po-
trebi? - Mislimo da je korisno ukazati na neke momente koji mogu bar
donekle objasniti ovu zanimljivu pojavu. Svoj prvi (srednji) Tvrtko
je uspio i kao ekskralj punih 16 godina; za prvih 13 godina
svoje druge vlade dao je izraditi dva nova (mali i tzv. drugi sred-
nji), a vjerovatno je u ovo doba dao prepraviti i veliki
1433. i 1436. nestaje svih tih (postoji da su zagubljeni,
uniteni ili oteti 1434-1435. godine, kada je Tvrtko pred svojim pro-
tivnicima morao bjeati u Ugarsku); godine 1436. pojavljuje se opet novi
srednji) ali i njega brzo nestaje iz ruku Tvrtkovih, da bi se
pononovo pojavio tek 1449, i to u rukama kralja Tomaa. Od 1438. pa
sve do pred samu smrt Tvrtko se slui (Ostojinim) Ce-
tvrti srednji kao da Tvrtko nije nikada sam ni upotrebljavao, ali
ga je njegov nasljednik Toma pokazao odmah poslije TvrtR:ove smrti.
Za veliki se ne zna da li ga je Tvrtko upotreblja-
vao, ali se zna da ga je Toma imao u rukama prvih godina svoje
vlade. Ne bi bio neosnovan da se je Toma na neki
dokopao Tvrtkovih jo negdje u periodu od 1433-1436. i da mu
ih nikada nije ni vratio. To izgleda vjerojatno usprkos da su po-
sljednjih godina Tvrtkova ivota odnosi Tomaem i Tvrtkom bili
dobri.
KRALJ STJEPAN TOMA
(1443-1461)
U toku dosadanjih izlaganja je da kralj Toma nije
pravio vlastite Sluio se velikim i sa dva srednja
tvrtim i svoga predasnika Tvrtka II


83
Ra2lloge zato kralj Toma nli.je V'lasttte ne treba
traiti u njegovom siromatvu i bijedi, kailoo to Cremoni.Jk, nego u nje-
gov.u nastojanju - i - da dobije od paJpe kraljevsku kl1Ui!l.u; for-
ma te krUi!J.e svakako bi se morala odrazilti na gl!bu, pa i na
04
Toma se slui ve1i:lcim d<VlOStranim Tvrtka II: l) na povelj.i
Dubrovn.i!k!u od 3. SE!!Ptembra 1444, 2) na fetlidailnoj daroWlki od
22. augusta 1446, 3) na povelj[ od 24. oktObra 1450. i 4) na povelji
Dulbrovnilku od 18. decembra 1446. Srednj.im Tvrtka II
Toma se s1ui na povelji od 15. aa;>rHa 1444, te na zavjemici Ivanu
Htmjadiju od 3. juna 1Jste godine. srednjd TvJ.itlka II nalazi se na
ugovoru kralja Tomaa sa Nilkolom Trogkaninom od 3. febru-
ara 1449, na povelji od 7. januara 1453, te, vjerojatno, na pis-
mu kraJj:ice Kata.rme Dudoviku Gonzagi iz 1470. god.
47
KRALJ STJEPAN
(1461-1463)
Kao ni njegov otac Toma, tako ni Stjepan nije pravio
svoje posebne Od oca je nasljedio veliki Tvrtka II,9s. a slu-
io se i srednjim svoga djeda Ostoje, onim istim koji je svoje-
vremeno upotrebljavao i Tvrtko II.
PECATI BOSANSKIH VELIKASA

Rod - - je, uz i Ko-
velikaka porodica srednjovjekovne Bosne. Krajem XIV
i u XV ove porodice, kao oblasni gospodari, drali su
srednje Podrinje i dio bive trebinjske oblasti.
Od ovoga roda je u svemu est To su: jedan
Pavla njegova sina Radoslava i jedan - voj-
vode Ivania, sina Radosavljeva.
KNEZ PAVAO
(oko 1370i75-1415. god.)
Br. 22

... Jeditni ovogJa stv-aJmog na-
(:::r se na tnjegOV'Oj poveilji od 25. marta 1397, koJom D!Xbrov-
t. ' :i daje s'l!obodu po S\"Oij mojoj drtarvi. Obja-
;;:;; wo ga je a :apisoo gla je i
gruda od voska ima oblik polulopte koja je
objeena o svilenu vrpcu. U polulopte utisnut je promjera
1,5 cm, koji pripada kategoriji malih
slika sastoji se od simbola, legende i jednostavnog ukrasa.
Kao simbol upotrebljen je grb - predstava utvr-
grada, na kojemu sredinje mjesto zauzima visoka kula sa istu-
48
"' Na povelj'i Dubl.'OVIIlilku od 23. novembra 1461. god.
08
O. e., hr. 48.
0
' GZM, 1951, 9Q-91.
renim krunitem; sa obje strane ove visoke kule stoji po jedna manja
kula bez krunita. Na vrhovima svih kula vide se zupci (prsobrani), i to
na glavnoj kuli - pet, a na pokrajnim - po dva. Svi se prsobrani pri
vrhu U zidovima kula raspoznaju se glomazni kvadri kamena.
U prizemlju srednje kule su gradska vrata neto potencirane visine.
Za legendu je formirana relativno iroka kruna traka koja iz
rub polja. I na gornjoj i na donjoj strani traku gotovo prekida-
ju predstave kule sa simbola, tako da je legenda podijeljena
u dva dijela: na prvom dijelu stoji: S COMIT!, a na drugom -S PAVLI.
u cjelini, legenda glasi: S(IGILLVM) COMITIS PAVLI. Ovo
tanje se razlikuje od dosadanjih u COMITIS. Svi raniji
autori tekst kao DOMINI. malo paljivijim
pregledanjem sasvim pouzdano se vidi da je prvo slovo C jer je
nagnuto naprijed, dok bi slovo D moralo biti pognuto unazad. Dalje, ja-
sno se raspoznaju tri uspravna poteza slova T; da se radi o slovu N, bila
bi tu samo dva uspravna poteza. raspoznaju se i konture slova
S, ali na drugog dijela legende. Slova legende pisana su lijepo
i korektno epigrafskom uncijalom. Jedino je slovo P, u imenu
P A VL!, ugravirano naopako.
Ukras je sasvim jednostavan: to su dvije krunice od niza
koje uokviruju traku sa legendom.
Dvije osobine odvajaju ovaj od ostalih. Prvo je grb
kneza Pavla: predstava kula i zidina dolazi na grbovima grad-
skih U i grbovima takve predstave se
vrlo rijetko.9B Drugu osobinu predstavlja legenda, pisana la-
tinskim jezikom. Za vrijeme trajanja samostalne bosanske drave nijedan
drugi bosanski feudalac, bio to vlastelin ili oblasni gospodar, ni-
je se sluio koji bi imao legendu na latinskom jeziku. Danas
je teko uzroke ovoj pojavi; svakako tome nije razlog posebna sklo-
nost Pavla prema latinskoj pismenosti, nego neka okolnost
naravi (moda iz Dubrovnika ili sa bosanskog kra-
ljevskog dvora nije znao pismo?).
U zanatskom pogledu ovaj predstavlja korektan rad.
RADOSAV PAVLOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
(oko 1400-1441. god.)
Prema otiscima zna se za Radosava Pavlo-
Dva od njih spadaju u kategoriju malih, a druga dva su srednji,
iako se po znatno razlikuju.
sa predistavom g.rarla, imao je i poznati
bUJilltoV11llvk Bajamonte Tiepolo XIV njegov origi-
naani (tipar) nalam se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
4 - Djela- knjiga XXXVIII
49
Br. 23
Br. 23
Najstan:ijli pozma-ti voj vode Radosruva je rm a J i p e-
a t (prom..iera 1,3 cm), srumo lilJa njegovtoj povelji
Dub!'Owriiknl IQd 22-24. atprila 1421. godime. Objavili su ga
i
koncepcija slike ista je kao i kod Radosavljeva
oca Pavla, ali su svi elementi Razlika se sastoji u
kompoziciji grba (mjesto g;rada sa tm kiule, ovdje je prikazana samo
jedna kula), te u legendi, koja je pisana narO<druim U zanatskom
pogledu izrada ovoga znatno je slabija nego izrada Pavlova pe-

grad, koji vri funkciju simbola, predstavljen
je u vidu zdepaste kule, postavljene na iroku bazu koja se stepenasto
suava; krunite kule sa pet zubaca - prsobrana nesrazmjerno je iroko.
Traka sa legendom sva je ispunjena tekstom, od kojega se nesum-
njivo moe samo t 130IOAE i sasvim je vjerovatno da le-
gendu treba dopuniti na t 1301JOAE (P<IAOCc:tl3<1 nEV'ITI::.),kao to to
i
Jedini ukras su dvije krunice koje
uokviruju traku sa legendom.
Br. 24
DriUgd maloga formata, vjerojatno
prsten, je u slabom otiisku ,na porvelji od 7. aprila 1423.
+ god'ine. Orvaj i.trna :fiormu izdueruog o:smeroknlta,
' 1,4X1,2 cern. simbol1mncipimn je 'k:tao i Illa Pav-
, . lovu iri -!{lule, 10d 'kojih su dvige ni'ske, a sred-
nJa Vlia fr n1a VThu !l.'a'zvedena u krunite. Sama
Br. 24 ;e 2lnatno proporcije kule su a potezi gr,l-
vem na Ra:doSIB!vljev:u su grubi i nesigumi.
U prostoru za legendu jasno je vidljiv kri, dok se od ostalog tek-
sta razabiru samo potezi. Iz toga je samo
to da je legenda postojala.
Ukras linijom izveden osmerokut, koji
neposredno uokviruje simbol. Nekoliko poteza pokazu-
je da je osmerokut i cijelo polje.
101
Br. 25
V e l i k i p e a t Radosava koji spada u kategori-
ju srednjih (promjer mu je 4 cm), je na mirovnom ugovoru sa
O. e., br. 43.
100
GZM, 1951, 92.
101
Cremonik je miiSllo da je ovaj sa prethodnim (na
br. 23). !Q; opiiSa se Vlidi da se ipaJk raidi o posebnom Cremoni.k:
o. e., 96; o. e., br. 44.
50
Dubrovnikom od 25. oktobra 1432. godine. Objav1li su ga i
nik, a prije njih i Thall6czy.l02
Br. 25
Osnovna kompozicija slike u cjelini odgovara ranije opisa-
nim ali se u detaljima ipak razlikuje. Predstava grada, koja se
ustalila kao grb, ovdje je jasnije iz gradskih be-
dema izbijaju tri snane kule, od kojih je srednja gotovo dva puta
od Sve tri kule se zavravaju isturenim krunitima, na koJima
su snani zupci - prsobrani (glavna kula ima pet, a pokrajnje
- po tri prsobrana). Gradska kapija u podnoju glavne kule ima jasno
izraen prelomljeni luk.
Legenda, pisana smjetena je u krunoj traci i glasi:
t CH 130I-E130AE
Ovo razlikuje se od drugih autora jedino u identifikaciji
slova IC u prezimenu j i ovaj tekst
iako je slovo1c sasvim jasno napisano. U ligaturi se nalaze
slov:; 1-E u 130I-E130AE, te HIC (HC) u OI3Hic<1.
Zanimljivo je ukazati na upotrebu sloga 1-E, koji se relativno rijetko su-
u ostalim bosanskim tekstovima, te na grafiju slova A, gdje se
vidi uticaj minuskule.
Kao i kod ostalih jedini ukrasni ornamenat su
izvedene krunice, koje uokviruju traku sa le-
gendom. Cak bi se moglo da ove krunice prije imaju fun-
kciju organizacije prostora, nego tendenciju ukraavanja.
U zanatskom pogledu ovaj je sasvim korektan rad, izveden bez
ikakve greke m nesigurnosti, ali isto tako i bez ikakve dekorativnosti.
Iako je likovna kompozicija sasvim jednostavna, bez izrazitih de-
korativnih elemenata, ipak je istaknuti nekoliko stilskih detalja
koji ovaj svrstavaju u gotiku. To su: velika visina kula, snano
isturena krunita, otri luk portala, pa i grafija pojedinih slova u legendi.
Br. 26
Osim velikog i malog, Radosav je imao j o j e d a n (sr e d n j i)
p e a t - promjera 2,5 cm - koji je na pet isprava: na pri-
102
o. e., bit', 45; Cremon.ik: o. e., 104.
4"
51
znanicama o podizanju pologa iz Dubrovnika od 31. januara
1437, od januara 1439. i od 19. augusta 1439, zatim na propusnici du-
trgovcima od 10. aprila 1441, te na povelji Radosavljeva sina
Ivania od 29. septembra 1442. godine. iz 1441. godine otisnut je
preko papira, a svi ostali - direktno u vosku. iz 1437. i 1442, te
onaj od 19. augusta 1439. su a od januara 1439. utisnut je
na vosku koji je nalijepljen direktno na papir. Od iz 1437.
van je samo fragment (otprilike 1/3), ali je otisak vanredno precizan.
Bl'. 26
O ovome, tj. o srednjem Radosava govori samo
a faksimil se objavljuje sada prvi put.
Likovna kompozicija u osnovi je ista kao i na velikom ali
veliki broj sitnih detalja ovaj daleko dekorativnijim, a slo-
bodno se moe - i ljepim. grb - predstava
grada sa tri kule - dobio je sasvim novo ruho. Bedem je formiran kao
visoka podzida ili platforma, na koju vodi usko (vjerojatno pokretno)
stepenite. Na kulama koje se izdiu iznad platforme vide se etae: na
srednjoj kuli - tri, a na - po dvije. Na objema etaama po-
krajnjih i na dvije gornje etae srednje kule mogu se raspoznati i siluete
prozora. Ispod krunita na srednjoj kuli se niz isturenih
konzola koje dre konstrukciju krunita. po siluetama na glavnoj
kuli, prozori su bili formirani u obliku bifora. Kapija na glavnoj
kuli je portal sa dvokrilnim vratima, a dovratnici sa obje strane
ukraeni su motivom slijepih arkada. Stup koja <razdvaja krila vrata, je-
dan luk iznad portala, kao i svi stupovi i pilastri bifora, kako izgleda,
bili su tordirani. Krunite glavne kule zavrava se sa a kod
nih kula -sa pet prsobrana, koji se pri vrhu
Male cfi.'menzije i slabi otisci oteavaju raspoznavanje svih
dekorativnih detalja na simbolu, ali paljivo posmatranje svih
primjeraka i na temelju toga izvedena rekonstrukcija - po-
kazuju predstavu dvorca vanredne ljepote, kakvu sre-
sti vie nigdje u Bosni, pa ni u susjednim junoslavenskim zemljama to-
ga vremena. S obzirom na bogatstvo arhitektonskih detalja kojih nema na
ranijim ova slika ima i veliku dokumentarnu vrije-
dnost za upoznavanje izgleda gospodskih dvoraca XV u Bosni.
Legenda na ovom srednjem ista je kao i na velikom:
.J.cH nEV<:!Tb OOEOOAE P<:IAOC<:IO<:! je samo
grafija pojedinih slova (A, V), je ligatura HC<:! u prezimenu
n<:!O/\OOHI<<:I te isputeno slovo l u OOEOOAE. Slova legende

o. e., 106, 108-109, 110-112, 113, 115.
52
stilizirana su po ugledu na savremenu goticu, pa su zavreci poteza sna-
no proireni, a izgled slova je vrlo elegantan.
U nastojanju da dekorativnost je bio dokraja
uporan, pa je krunice oko trake izveo a unutranju kru-
nicu i
Zbog slabih otisaka dosada nisu bile zapaene ljepota i kul-
turno-historijska vrijednost ovoga Bogatstvo detalja i njihova
paljiva obrada, samo silueta pokazuju majstora realistu
koji dobro vlada svojim zanatom.
VOJVODA IVANI$ PAVLOVIC
(1423-1450. god.)
Br. 27
Ivaniev je samo na dvije isprave izdate od strane
njegove - vojvode Petra i kneza Nikole. Na priznanici od 26. juna
1454. je otisnut preko papira, dok je na pergamentnoj povelji od
15. jula iste godine formiran kao i otisnut direktno u vosak. Prvi
otisak spominje se i u tekstu priznanice kao >>vjerovana zakonita
OOEOOAE H NHICO/\E.
Br. 27
Ovaj kratko opisuje samo Gr. Cremonik,l04 dok njegov fak-
simil dosada nije bio objavljivan.
simbol je ustaljeni grb - grad, odnosno dvo-
rac sa tri kule. Detalji i ovdje pokazuju neke osobine: kule
su neto vie nego u ostalih i posebno se raspoznaju bedemi. Pre-
ma jedva vidljivim potezima, na lijevoj kuli se raspoznaju tri
etae osim krunita i supstrukcije u bedemima, to da su manje
kule imale po 5 etaa, a srednja je morala imati barem jednu vie. Ne-
koliko poteza na lijevoj kuli pukazuju da su kule imale i prozore, i to
bifore. Zupci na krunitima su i ovdje
Na prvi pogled predstava simbola daje utisak solidnog
zanatskog rada; ako se posmatra malo paljivije, u svakom de-
talju se raspoznaje velika nesigurnost: ravni potezi kula ponekada kri-
104' O. e., 116. 117-118.
53
vudaju, irina im je krunita kula su zupci samo
visina bedema je nejednaka, linija portala nesigurna, a sitnijih
detalja gotovo i nema.
Legendu nije sasvim sigurno i u cjelini jer je
u svome drugom dijelu nejasna. Najvjerovatnije je:cH nEV<:!Tb
rAN<:! QOI[]OAE HQO<:INHLU<:I. Pri tome treba imati u vidu da su prve
bez sumnje, u cjelini dobro Ime HQQ<:INHLU<:I, koje je
naknadno urezano, pisano je nekakvim duplim linijama u svim
vertikalnim potezima. Stoga su neka slova na otisku od 26. juna mnogo
jasnija, jer je tipar udaren preko papira. Osim toga, izgleda da je slovo Q
napisano duplo, a krajnje <:1 ligirano sa LU (Uk!).
U sva tri prazna prostora oko simbola tankim linijama iz-
veden je vegetativni ornamenat lozice, a grad sa svih strana, osim gornje,
okruuje jedva vidljiva linija koja slijedi osnovne poteze arhitekture.
Kao i kod svih ostalih i ovdje su krunice koje uokvi-
ruju traku izvedene

Izgleda nevjerovatno, ali je ipak istinito da je iz kancelarije naj-
velikakog roda u srednjovjekovnoj Bosni do danas
samo jedan jedini Ovo je tim to se historijat ovoga roda
moe pratiti tokom dva To se samo moe obja-
sniti samo glavni razLog je geogra]skJi poloaj Donjih kraje-
va, odnosno njihova udaljenost od Dubrovnika, zbog ni pismeni sa-
sa Dubrovnikom nije bio intenzivan. Ne treba posebno
naglaavati da je u naim uslovima samo administracija
Republike uspjela broj starih
VOJVODA JURAJ VOJSALIC HRVATINIC
(1399-1434-?)
Br. 28
J ur j e v p e a t nalazi se na povelji izda toj porodici
u Kreevu 12. augusta 1434. godine. Utisnut je na
grudu od voska u formi i objeen o vrpci koja je
ispletena od tri raznobojne trake: jedne crvene i dvije plave. Ima for-
mu kruga, promjera 2,2 cm.1os.
slika komponirana od simbola, legende i ukrasa.
Kao simbol upotrijebljen je poznati grb porodice Hrvati-
tit, kaciga sa platem i oklopljena ruka u tit ima osnov-
nu formu izduenog i nepravilnog je donja stranica bla-
go zaobljena, a lijevi donji kut neto isturen i zailjen. titove sli-
forme neto kasnije i u grbovima i Vlatko-
10' br. 47; C.rei'lliO!l.ik, GZM, 1952, 334-335.
54
vuca. Nejasne finije na polju tita pokazuju da je i ovdje postojao neki
crte (tzv. jednostavni znak), ali se danas vie ne moe odrediti
i blia forma ovoga simbola. Moe se samo pretpostavljati da je to bila
oklopljena ruka koja se nalazi i u cimeru, to bi vie odgovaralo stro-
gim propisima, ili je to bio crte lava kao na grbu velikog
vojvode bosanskog i hercega splitskog Hrvoja. Visoka kaciga u prednjem
dijelu ima dva snana horizontalna proreza koji vjerojatno
pokretni vizir. Pozadi kacige i tita raspoznaje se plat, koji se sputa sve
do donjeg vrha tita. Na kacigu je postavljena oklopljena ruka, i to onaj
dio od sredine nadlaktice do ake. Ruka je nesrazmjerno krupna
i blago u laktu povijena, a u stisnutoj aci dri od kojega se jasno
raspoznaje velika na vrhu i iroka krsnica.
Br. 28
Legenda je i teko ali nema sum-
nje da glasi: lJOElJOAE to su to
i
Ukras predstavljaju dvije grubo izvedene
krunice, koje uokviruju traku sa legendom, te poseban
okvir u koji je smjeten simbol - grb. Okvir ima u osnovi
tvorokut su sve stranice proirene u polukrune lukove, pa se tako
redaju iroki lukovi i mali trokuti. Konture okvira izve-
dene su duplim linijama. izgledom ovaj okvir na
ukras srednjeg kralja Tvrtka I, Dabie, Ostaje i Tvrtka II.
Otisak, kakav je dopro do nas, daje dojam nepreciznog rada u de-
taljima, ali se mora da osnovne konture pokazuju izvjesnu elegan-
ciju.
Zanimljivo je da sam Juraj ovaj svoj naziva >>zlamenitim,
dakle grbovnim.
HUMSKIH KNEZOVA
KNEZ MIROSLAV
(1171-1197)
Br. 29
Nedavno objavljeni zapis iz terenske biljenice Cire Truhelke pred-
stavlja, zajedno sa crteom, zasada jedini dokumenat o kneza Mi-
55
roslava.
1
06 ostalim za;p1s1ma razn01ga sadracta, u bi.J.jenJ.cu je ulo-
en i fiksiran za njezin uvez i papira na kojemu je tupom stra-
nom olovke kopirana lice i jednog Ispod papira, na sa-
mom listu biljenice, stoji ovaj zapis:
Bleisiegel im Kloster Humac
A.) t nEVc:JT (l<f-Esc:J X/\Mc:J)
ClcOrc:J MHPO Cl\ ''1)0'1
R.) Heiliger mit Weichrauchgefass
in der R. Kreuz? in der L. Inschrift
c:trjclcTIE- <!>c:JNOC
Br. 29
Tehnika kopiranja i ocjena uglednog daje osnovnu ga-
ranciju pa je svaka sumnja u tom pogledu Je-
dino se moe zapaziti da su na slovima natpisa i na predstavi sv. Stjepa-
na pojedini potezi naknadno slobodnom rukom zbog toga se
moe raspravljati o manjoj ili vrijednosti pojedinih detalja ili po-
teza na kopiji, ali ne i o faksimila u cjelini.
provjeravanjem u arheolokoj zbirci sa-
mostana na Humcu kod Ljubukog nisam mogao ovaj
Mala samostanska zbirka, osnovana jo 80-tih godina prologa vijeka, ima
zanimljivog arheolokog materijala koji je, na alost, U toku
rata mnogo predmeta je nestalo, a sama zbirka je zbog bombardiranja
zgrade vie puta premjetana iz jedne prostorije u drugu. Moglo se desiti
da je odnesen, ali nije da je zagubljen pri-
likom prenoenja. Postoji jedan nade da je zagubljen u samoj zbir-
ci i da se jedanput ponovo U jednom izvodu iz inventara zbir-
ke na Humcu (inventar je u toku rata propao) navedeno je:
>>Br. 195. 1903. V. 10.
Luka sa Humea, darovao je pred 6 godina (muhur)
iz kositra kneza hlmskog Miroslava r. a. Stephanosa. Naao u Lu-
govim u Beriu.
too GZM- Arheologija, 1965, 277-280.
56
Na fiksimilu se jasno razabire da je prepukao po duini, i to
po liniji kuda je bila vrpca. Na oba kraja linije loma nasta-
la su i koja su na strani aversa nego na reversu.
Materijal od kojega je gruda je, bez sumnje, olo-
vo, a ne kositar {kalaj), kako je to bilo zavedeno u inventaru. pozna-
ti i ustaljeni u srednjem vijeku i miljenje - arheologa
Truhelke) svakako su u ovom pogledu nego zapaanje sa-
inventara humske zbirke.
gruda ima formu diska, sa promjerom 43-47 mm. U grudu
je utisnut promjera 36-37 mm. polja organizirana su ta-
ko da je uz rub ostavljen prsten {traka), irine 3-4 mm, bez ikakvih
znakova. Tako uokvireni krugovi, promjera 33 mm, upotrebljeni su za le-
gendu -na aversu i za lik sv. Stjepana - na reversu.
Avers ima samo tekst legende, koji ovdje vri i ulogu
nog simbola, to da se radi o monogramnom Ispred teksta
legende stoji kri jednakih krakova, a sama legenda, u
reda, glasi:
t

Ml-iPO
ct:. .
Citanje natpisa kao: t ne
predstavlja Jedino je nesigurno kako treba drugo
slovo u redu: da li kao /\, ili kao pol uglas t::., ili moda kao
U ovakvoj formi kakvu pokazuje kopija ona najvie slovu o, ali
je da se radi o greci u kopiranju, o deformaciji zbog nagomila-
vanja patine ili S obzirom na prostora, izgleda
vjerovatnije da su ovdje unitena dva slova - 1\ i t::. , pa zbog toga mi-
slim da i sporno slovo pred njima treba kao poluglas t::.. (Pol uglas
na ovome mjestu- u Miroslav - ne dolazi, ali se ipak po-
nekada Donekle je i izgled posljednjeg slova u
MHPOC koje na slovo A vie nego naCl .. Moda je i ovdje <i o-
lo do deformacije a moda se radi i o uticaju grafije za
veliko slovo A.
Pismo je majuskula - ustav, u kojem dominiraju ver-
tikalni potezi sa jasno izvedenim uglovima, to je karakteristika starijih
spomenika
U tekstu natpisa upotrebljene su tri ligature: f-E za NE u
Mb u X/\MbCJcOrCl, M-l za MH u Na
kraju se tvrdd po1uglas'b,a u upo-
trebljen je meki poluglas ft::.). Radi ligature, hasta mekog poluglasa ovdje
je dodata sa desne strane trbuha.
je forma slova N u koja se pribliava for-
mi H.
je slovo M, srednji dio dobiva hastu i spu-
ta se do same linije na kojoj lei slovo.
57
Na reversu ematski je prikazan lik sveca (sv. Stjepana) u
stavu, rairenih ruku. U desnoj ruci svetac dri ubrus, a u lije-
voj kadionicu, to predstavlja ustaljenu ikonografsku pozu za predstav-
lj.arnje l!ika sv. Stjepana kao Druga i relatiVlno ooka haljina see
do gleanja, dok se od aureola raspoznaje samo manj.i dio sa desne strane
glave. U slobodnom dijelu polja, sa desne strane 1ika,
stoji prvi dio natpisa na g,r6kom jeziku:

e
CT
E
S druge strane lika u blagom luku je drugi dio natpisa:
cP
<1
N
o
e
U cjelini natpis glasi: <1rc CTEcP<1NOC
Forma <1rc je za <1r1oc izraz za Sveti<<). Po grafiji
ova slova su majuskula, ali je ipak slovo <1 u CTEcP <1NOC
pisano
Punu analogiju naem predstavlja Stevana Nemanje,
koji je objavio dr Jozo u svom br. 2, str. 27-
-28, Beograd 1935. godine. Analogija se odnosi kako na materijal,
nu i tehniku izrade, tako i na kompoziciju tekstualnog i likovnog dijela
Jedina razlika sastoji se u jeziku natpisa na aversu, jer
Stevana Nemanje ima natpis na jeziku. Dalju analogiju ovoga
treba traiti u Bizantu i Veneciji.
Ovaj je, nesumnjivo, najstariji do danas otkriveni humski
i jedini kneza Miroslava, a to je vano, to je naj-
stariji junoslavenski sa legendom na narodnom - srpskohrvat-
skom jeziku, i jedini poznati metalni (bulla) sa Bosne i
Hercegovine.
VELIKI KNEZ ANDRIJA
(1235-1250)
Na dvije povelje velikog kneza Andrije su dva
jedan - manji, monogramni, i drugi - grbovni. U oba slu-
radi se o a grude voska fromirane
su kao
58
Br. 30
/f") Mll Anddjin """""'" 1,7 =, """"''"
{ D i je na povelji Dub110Niniklu, IIleto prije 1235. g;odine.to
\ q C .f sJilka sastoji se od mOtn,ograma sa lkri'om i jednosbatv-
\ ... : ... :_./ n:og ukrasa u vidu k!'unice /lQO/jta uokvil1Uje pe-
Br.
30
polje.
Kri ima formu tzv. latinskog kria (sa neto duim donjim kra-
kom), a na mjestu ukrtavanja krakova nalazi se minijaturna krunica. U
slobodne prostore, se i krakovima kria, ukomponi-
rana su slova legende- monograma: u desnom gornjem prostoru je slovo
<1, u lijevom gornjem, direktno uz krak kria, slovo P, u desnom do-
njem prostoru je slovo IC, a u lijevom donjem prostoru- slova p i e.
dok je na samom kraju donjega kraka izvedeno slovo t::.; slova p i t:,
koriste se krakom kria za svoje uspravne poteze. Ispred slova t:, vidi se
neznatan trag nekog slova, vjerojatno T (?). cjelovit monogram
glasi: <lP ICPC(T)t::.. Slova <lP su za ime <INA.Pt.l-4, pa
dopunjeni tekst glasio bi: <INAPi'il-4 ICPt::.CTt::.. Na ovakvo razrjeenje mo-
nograma i potpis sa kriem kneza Andrije na povelji od 1247--
-1249. godine, o kojoj jo biti govora,l
0
8) Ovo razlikuje se od
koji prepoznaje samo slova <1, P, P i ne pokuava vriti
rekonstrukciju, i Cremonika, koji <1, P, IC, H i sve to razrjeava u:
I:>NA.Pt.l-4 ICNElt::..
Kao to se vidi, elementi slike na ovome su: kri i
slova monograma - legende. Nije teko u toj kombinaciji prepoznati
na prenesen stari ovjeravanja, odnosno potpisivanja ispra-
va, podeen za nepismene pisanih akata. Takav potpisiva ..
nja je u to doba i u samome Humu, i to na jednoj povelji
samoga Andrije, izdatoj 1247. i 1249. godine: ICPbCTb ICNEl<l
<INAPt.l-4, a neto ranije na latinski pisanom ugovoru kneza Miroslava
i sa Dubrovnikom od 17. juna 1190. godine.to9
Po svojoj likovnoj koncepciji ovaj predstavlja jedinstvenu
pojavu u bosansko-humskoj, pa i jugoslavenskoj sfragistici. Di-
rektni uzori za ovaj krstoliki monogram nalaze se u Bizantu.
Po izvedbi je relativno slab rad, a i sam otisak
je nejasan.
10
7
br. 3; Cremontk GZM, 1948, 133.
108
i poloaj slova <1 ; p, u Ugatur.i hli sa-
prostora u gornjem dijelu na pomisao da je tu bilo jo slova
koja otisak nije pOikaJzao. SasvJm je da se iza q u Iiga,turJ ili s-a-
mostalno, naJazi:lo jo jedno N; ilslpred p se i na1Zlh1u kO'Illture jednog tro-
kuta Iro.i'i bi mogao predstavljati slovo A Iza slova p ima jo dovoljno pro-
stora za jedno ili dva m&Jnja sLova. Stoga je !alko da je legenda
<l NAP1:.r<l IC PCT b bila na!Pisan<a u cjelini.
1oo Sitar e snpstke povelje i I, br. 1, 2 i 8, te sl.
l i 2.
59
Br. 31
i p e a t k n e z a A n d rij e nalazi se na povelji izda toj
Dubrovniku 1247-1249. godine. Votana gruda formirana je kao
ali je, na alost, jedna te (i otpala.
je, sa faksimilom, objavio Aleksa a opisno i Gregor
Obojici autora potkrale su sc greke u legende.11
Br. 31
Po (promjer mu je 6 cm) ovaj spada u kate-
goriju srednjih, a po kompoziciji slike - u grbovne sa
legendom.
simbol je orao polurairenih krila, koji stoji na rairenim
nogama i odupire se na rep. Svaki pojedini dio orlova tijela i perja odaje
snagu i eleganciju: i trup, i noge sa kandama, i krila, i rep. Na liku
orla odraava se izvjesna stilizacija, koja ipak u mjeri ne umanjuje
realizam predstave.
Zbog (manjka mu dio desnoga krila i glava) danas
nije sa potpunom utvrditi da li je orao bio predstav-
ljen sa jednom ili dvije glave. U prilog ove druge pretpostavke govorila
bi pojava dvoglavog orla u grbu srpskih vladara - s kojima
je Andrija bio u bliskim rodbinskim odnosima. Ipak, bit vjerojatnije
da se radi o orlu sa jednom glavom, jer bi se na lijevoj, bolje
strani morala vidjeti jedna od glava, ako su bile dvije.
Legenda je smjetena u iroku traku koja, uokvirena sa dvije plas-
krunice, prolazi rubom polja. uniteno je vi-
e od polovine legende, i to njezin i kraj. Na
dijela legende vide se potezi dvaju slova koje danas vie nije si-
gurno opredijeliti (vjerojatno su to dijelovi slova T i [3 ). Ostali dio le-
gende glasi: Tb. E/\lcOrc:t X/\MbCIC. Sa velikom legendu
110
br. 7, Cremon]k, GZM, 1948, 135.
60
je dopunim na ovaj t CH nEVc:lTb, OE 1\lcOrc:l X/\MCicOrc:l
ICNE1c:l c:lNAP"bl-c:l. Ovako i rekonstrukcija legende razlikuju
se od koji ... T ... E/\ .... c:l X/\MCIC(H) i Cremonika,
koji prepoznaje samo slova ... T ... X/\bMC ... Slova legende su, ugla-
vnom, lijepa, ali i ne sasvim Na nekima se zapa-
aju i tendencije (/\,lc).
Ukrasni elemenat predstavljaju dvije kruni-
ce koje uokviruju traku sa legendom; unutranja krunica izvedena je,
uglavnom, paljivo i dok je vanjska, koliko se to moe sudi-
ti po slabom otisku, izlomljena.
Uzevi u cjelini, djeluje dopadljivo, ali suvie strogo. Posebno
treba naglasiti da je ovo najstariji grbuvni u jugoslavenskoj sfra-
gistici.
HUMSKIH VELIKASA
NIKOLICI
su humska vlastela, su se posjedi nalazili u predjelima
junoga Huma. Obiteljsko groblje bilo je u Vranjevu Selu kod Neum-Kle-
ka, gdje su otkriveni nadgrobni spomenici sa natpisima. Prema navodima
M. Orbinija, su direktni potomci humskih knezova Miroslava i
Andrije. Bili su u rodbinskim vezama sa bosanskom vladaTskom
U historiograHjti, a dobrim dijelom i u suwementm izvoni-
ma se nazivaju po imenu jednoga od najuglednijih
va - upana Nikole, koji je ivio XIV vijeka.
Od broja poznatih ovoga roda su nam ostavila
samo dva- Stanislava i Grgur.
Br. 32
Br. 32
STANISLAVA NIKOLIC
(?-1393-?)
Na vjewvnorri pismu od toktobra 1393. rzJa svoga
Du'bl10'Vniku stoji jediJnJi primjer.aik
Stamislave ene Bogiine, a madlke VtUk1o-
sarva, Pet-ra i MiHe. Peoat je kratko samo Gregorr Cre-
montik .
111
je >>natisnut (impresstUm) na vosak je bilo
pismo. Po - to je mali sa promjerom od 1,4 cm, a po for-
mi - krug. Otisak je slab, pa se ne mogu raspoznati svi detalji,
ali je sasvim pouzdano da se radi o grbovnom sa legendom, i -
'" GZM, 1952, 331.
61
vjerojatno - o prstenu. po simbolu unuka
Grgura, i (i simbol Stanislave morao bi biti orao polu-
rairenih krila. to je zasada jo uvijek samo pretpostavka.
Od legende, na otisku se mogu raspoznati samo slova ... ne ...
ICNE ... i konstatirati da je legenda ispunjavala krug.
Okvir legende dva kruga izvedena

KNEZ GRGUR VUKOSALIC NIKOLIC
(1403-1436)
Br. 33
Br. 33
Jedillli 10voga humskog feuda.loa ISaouVlaJn je na nje-
g101VOj povelji od 16. jula 1418. godime. Obdavili
se ga SVlojel'a>zmjerno i kaiSruije Cremoniik.112 Radi se o
je nesrazmjerno velii'ka gruda napr!llV'lje-
,:tJ!a :od voska, a sama Zla otis:k'iv'all1je tipara pre-
Uvena je taJnjim slojem vosroa talffi!l1oze-lene - goto'Vo crne
boje. Forma je i:zdueni oomerokout, a
1,8X1,3 cm.
slika sastoji se od simbola, slova monograma i ukrasa.
Kao simbol fungira predstava orla polurairenih krila, koji stoji na
nogama i odupire se repom; glavu je nagnuo udesno, a kljun okrenuo
ulijevo; kande su mu snane i rairene. Ovaj simbol je koncipiran sa-
svim kao i orao velikog kneza Andrije humskog iz polovine XIII
Stoga ova sa svoje strane donekle vjerojatnost
Orbinijevih navoda o rodbinskim vezama sa humskim ogrankom
porodice o je bilo govora.
Slovo monograma r
1
slovo imena stavljeno je
u ono malo slobodnog prostora sa desne strane orlove glave.
Ukras je izdu.eni osmerokutni okvir izveden od niza

su tokom XIV velikaka porodica u
humskoj zemlji, pa i na koje je kasnije ulo u sastav
Hercegovine. U historiografiji ustalio se za ovu porodicu naziv
po kaznacu Sanku njezinom najistaknutijem, ali ne i najsta-
11t br. 37; Cremonik, GZM, 1952, 332.
62
rijem poznatom posjedi su gotuvo
Humsko primorje i polovinu Konavala. Obiteljsko groblje nalazilo se u
selu Biskupu kod Konj.ica, pa vjerojatno ovdje treba traiti i nastarije
porijeklo ovoga roda. Od poznate generacije su
samo posljednje generacije - Bjeljaka i O
njihova oca Sanka znamo samr. to da je postojao i da je bio
ma njegovih sinova 2S.'.
Ovaj simbol nesumnjivo je imao sim-
bola - grba, jer ga upotrebljavaju u neizmijenjenom obliku i Sanko i
dvojica njegovih sinova. nema jedinstvenog miljenja
o tome to ovaj znak predstavlja; neki u tome vide izvrnuta sidro
(kotvu), drugi - stilizirano slovo - stilizirano slovo X. Moda
se ovdje radi o monogramu u vidu rebusa, koji treba raz.rijeiti
u X/\bMb. Istina je da nema pune analogije kod nas za ovakve
monograme, jer se u monogram unose slova imena. Ipak,
nije se oteti ovakvoj interpretaciji.
SANKO :ZUPAN I KASNIJI KAZNAC
Jedno pismo Dubrovniku, koje je nastalo neto prije 1369. godine,
upan Sanko je bio malim utisnutim u razliveni vo-
sak.113 je kasnije otpao (ili je ukraden), ali se na pismu i danas
raspoznaju njegove konture u vidu kruga, sa promjerom od 1,5 cm. Jedan
detalj iz toga pisma da sa velikim stupnjem vjerojatnosti sa-
znamo i kakav je bio simbol Sankov. Na adresnom polju, kraj
samog otiska nacrtan je posebno Sankov grbovni simbol (mono-
gram 2e. Kako sc ovaj simbol nalazi i na Sankovrh sinova Bje-
ljaka i i kako je crtanje grba mjesto i na
drugim suvremenim ispravama, moe se opravdano pretpostaviti da je i
na Sankovu kao simbol stajao ovaj monogram.
Br. 34
:ZUPAN BJELJAK SANKOVIC
(1378-1391)
Jedind Bjel:joallwv soouva111 je .na povel!ji od 15.
apr1la 1391. .go:dilne, k'O(jom on - Bjell.jlalk li njegov brat kinez
iproda:ju Dubrovll1ikiu 'SViOije posjede u pri-
mol'iju. Objavi1i su ga i

Br. 34
Bjeljakov spada u vrstu i utisnut j'e u prethod-
no formiranu votanu zdjelicu. Posebno treba ukazati na crveni vosak
ua Lj. o. e., br. 100; CremO\JJ.uk, GZM, 1951, 83.
114 br. 29; Cremo.ni.k, GZM, 1951, 84-85.
63
kojim je preliveno dno zdjelice, a koji upotrebljava i Bjeljakov
brat na sva tri Poznato je da su na crvenu boju
od davnih vremena imali pravo samo krunisani vladari. U Bosni,
osim kraljeva, crveni vosak su upotrebljavali jo samo herceg Stjepan
i njegovi sinovi, hercezi. Opravdano se misli da je herceg
Stjepan dobio ovo pravo zajedno sa titulom hercega od i rim-
skog cara Fridrika II godine 1448, ali se za mora pretpostaviti
da su to pravo sami uzurpirali.
je krune forme i ima promjer od 1,6 cm, a sllika se
kao i sastoji od simbola, legende i ukrasa.
simbol je monogram od slova X/\bMb stavljenih u
tit(?). Forma tita je priblino srcolika, ali su mu strane vie
ovalne, donji vrh je zatupljen, dok je na gornjem rubu napravljen tro-
kutasti usjek. Iznad tita vidi se konop za noenje, odnosno vjeanje ti-
ta. Ovakva forma tita pomalo je za ovo vrijeme. Koliko se
moe pratiti, titovi srcolike forme sa konopom za vjeanje i uvijenim
gornjim rubom pojavljuju se u heraldici tek od druge polovine XV sto-
i to u Primorju i u Hercegovini. Pa i to nije puna analogija, bu-
da Bjeljakov tit ima gornji rub dok je kod ostalih
titova taj rub samo uvijen.
Posebno treba istaknuti da ova kompozicija u vidu nepotpunog
grba znak na litu) vjerojatno predstavlja grb upana
Bjeljaka. Njegov brat nikada ga nije usvojio u ovakvoj kompozi-
ciji.
Legenda na je kratka: t nEV4T 51:,/\Hi:,I<:O[l,
Ukras su dvije krunice koje su sastavljene od
nizova
VOJVODA RADIC SANKOVIC
(1391-1404)
Poznata su dva Prvi, sa titulom kneza, nalazi se na
citiranoj povelji, koju je zajedno sa bratom Bjeljakom izdao 15.
aprila 1391. godine, te na jo jednoj povelji Dubrovniku od 15. maja iste
godine, koju je izdao sam u svoje ime. Drugi sa titulom voj-
vode, je na povelji Dubrovniku od 25. augusta 1399.
godine. Oba isto kao i brata mu Bjelja-
ka, pripadaju tipu i otisnuti su u crvenom vosku kojim je
preliveno dno zdjelice od voska.
Br. 35
64
K n e e v s k i p e a t R a d e v, proonjel'a 1,6 om, za
Slimbol ima grboVlll!i. :llnak porodice - X/\bMb(?)
u monog'raa:nu rebusa. simboli. je ovdje
up01trebljen u s.v.o1101 elementa,nnoj formi, bez tita i drugih
'kompol!lenata.
Legenda, smjetena u krunoj traci, glasi: t nEV4T 1c:NEl4 P4-
AHV4 Vjerojatno zbog greke pisara ili gravera legende sa
znakom kria nalazi se sa desne strane simbola. Slova legen-
de su lijepa.
Ukras je sasvim jednostavan: dvije krunice
koje uokviruju legenau, i obje - zajedno - uokviruju polje sa
simbolom. lU
Br.36
Br. 36
D r ,u g i - v o j o d IS k 'i - p e a t sa
pove!je ro'd 25. aJUgusta 1399. goditne, u svim bitnim e1e:m.en-
tiJma slae se ;sa 'iz 1391. gadi!Ile. Male x<azli!ke sootoje
ses u ovome: vojVJOdSkli. je neto maJnji {promjer 1,3 cm),
i simbol je neto Vlie i2lduen, s1ov.a le-
gende su gotovo upoda sitndj.a, legende nalazi se na
svome mjestu (ru whru a to je najvand-
je, mjesto titule kneza dolazi noolov vojvoda, pa cjelovita le-
genda glasi:
t nEV4T 130EI30AE P4AHV4.
Kao zanatski rad ovaj vojvodski je znatno slabiji od starijeg
-kneevskog
VLATKOVICI
pripadaju uglednoj i razgranatoj velikakoj porodici ko-
ja je imala glavne u zapadnoj HercegoviJnti. i kojoj je u XV Vli.jeku
prl.pada:la nasljedna humsk.og vojV1ode. ove porodice uzelii su
viidnoga u borbama za bosaJDSko prijestoll.ae krajem XIV i
kom XV alJi je j.o njwhova uilioga u vojnw i
koji su se odigrali u HercegO'VliJnJi tokom posljednje dece-
n'ilje nj'eziine sa:mootaJnosti.
Piwi bolje poznati ove poTodice je kmez Juraj
vlastelin na dvoru kralja Tvrtka I. Njegovi sinovi su: Vlatko, Pavao i
Nikola - a Vlatkovi sinovi su: Ivani, Marko, Zarko, Radivoj,
Andrija (Augustin), Bartol i Tadija - koji su ivjeli u dru-
goj polovini XJV i ostavili vie tragova u historijskim izvorima.
Samo ova posljednja generacija ostavila je jzvjestan
broj originalnih isprava, uglavnom priznanica. Od pet
tri pripadaju Ivaniu, jedan Augustinu, dok za peti nije utvrditi
kojemu je od pripadao.
IVANIS VLATKOVIC, VOJVODA HUMSKl
(1452--1488)
Poznata su u svesmu tri Ivanieva jedalll i dva ma-
nja. Svi tri su grbovna, sa legendom na latinskom Nijedan
115
br. 28; Cremonik: o. e., 84-85, 86-87.
ue br. 30; Crernonik: o. e., 88---139.
5 - Djela - knjiga XXXVIII
65
od ovih nije dosada objavljivan u faksimilu, a ni u opisima Gre-
gora Cremonika nije deifrirana nijedna legenda.
Br. 37
V e i p e a t v o j v o d e I v a n i a je na tri prizna-
nice njegove a) vojvode Augustina - od 19. aprila 1488, b) vojvode
arka i Tadije - istoga datuma. e) ponovno na priznanici arka i Ta-
dije od 27. marta 1493. godine. Na prve dvije priznanice dolazi zajedno
sa Augustinovim m.
Br. 37
pripada vrsti grbovnih sa legendom na latinskom je-
ziku. Forma mu je krug, a 2,9 cm u promjeru.
Kao pe!!atni simbol fungira potpuni grb, koji je komponiran od ti-
ta, kacige platem i Stit je tipa nagnut udesno, pa zbog
toga mu donji lijevi kut ispada iljast, a desni kut i donji rub --
zaobljeni. Jednostavan lik - kao i na grbu -
predstavljaju tri desne kose pruge. Sa vrha kacige sputa se jedva pri-
mjetljiva silueta plata, se krakovi s obje strane granaju u lozicu
sa srcolikim i duguljastim listovima. Iznad lozice vide se neki
(sa lijeve strane - tri, a sa desne - Iz vrha kacige izbija perja-
nica u vidu bogatog zaobljenog buketa, koji ima visoku drku i pet krat-
kih vertikalnih pera na vrhu.
Legenda u krunoj traci, pisana latinskim jezikom i slovima
uncijale, glasi: .+ LOHANES VLATCHI VOIVODE CHVLMI. Slova
su u prvom dijelu razmaknuta, a u drugom - zbi-
jena. Otisci su relativno dobri, ali su slova legende plitka, pa je
stoga tek kombinacijom sva tri primjerka bilo legendu
tati u cjelini. Zanimljdvo je da je slovo H pisano u minuskulnoj formi (h).
Ukras je tanka, jedva vidljiva krunica, koja okruuje pe-
simbol, a dekorativnost i sama traka sa legendom, koja
je izvedena u viem nivou reljefa.
117
Cremoruk, GZM, 1952, s.tr. 328-329.
66
Br. 38
M arn j1 - o s m e r o 'k 'U t n i - rp e a t I v an i e v
!'!liZi se :na rpri.:z.nalllli:cama od 25. marta 1458. i 25. mat11a 1460.
godine, pa je to na:jstariji Rrizna-
!Il'.ilce su izcliate u ime sedam i im


Na ove liste je sa rtitJu.lrcJ\m
hiumskog vojvode dok su SV1i ostal:i salmO klllezOIVi. Na oonO<V'U te
Br. 38 olooll.n.osti, k!aro i na osniOVIU dia je IV'ainJi svom
bio najaktivniji u svakom pogledu, pa i u izradi oprav-
dano je da je i 0''0 Ivaniev. Ovu napomenu trebalo je
staviti zbog toga to je legenda na
Oba otiska su vrlo slaba, a reljef slike plitak. Izgleda da
je i sam tipar bio napukao.
Osmerokut neto je izduen (dimenzije 2 X 1,6 cm), a kutovi
su mu zastupljeni, to je navelo Cremoni:ka da ga smatra ovalnim. Pe-
slika pokazuje neke razlike prema ostalim
tit sa tri kose pruge stoji gotovo sasvim upravno; njegov donji rub je
razveden kao kod Augustinova dok je desni rub ravan,
a lijevi uvijen. Nesrazmjerno veliki ljem doslovno se slijepio sa titom.
a tanki i kratki plat je samo jednim kratkim potezom. Perja-
nica je mali zaobljeni buket na kratkom drku.
Legenda, koja je zauzimala prostore sa obje strane simbola, na a
lost, je. U prostoru vide se potezi od nekoliko slova,
ali ih nije povezati u neki suvisli red. Cak se ne moe utvrditi ni
vrsta pisma (latinica ili ?).
Od ukrasa jedva se raspoznaje tanka traka koja je uokvi-
rivala polje.
Br. 39
Manji- Ivraniev
je tU tri otiska Illa priemanici Ivatnii'a i trojice njegove
i17Jdtatoj 4. dktobro 1482. godine, i u jo jednom prirn:jertlm n:a
pri=a.Il!i.oi rod 25. marta 1493. godine.119
Br. 39
simbol i ovdje ima formu potpunoga grba. lik
na titu isti je kao i na (tri desne kose pruge), vegetativni
produeci plata, desno i lijevo od grla, znatno su siromaniji, ali glavnu
razUku predstavlja rto vie nije buket, nego dva du-
povijena pera.
Legenda je stavljena u traku koju okviruju dva kru-
ga, i koja je prekinuta na donjoj strani vrhom tita, a na gox:njoj - pe-
rima Sam tekst legende teko je ali se
sva tri otiska moe dosta sigurno odrediti, pa i rekonstruirati: SI DOMINI
s
118
O. e., 324-325.
ue O. e., 327, 329.
67
IOANiS CHOM. Osim slova C u CHOM, sav
ostali tekst legende pisan je kapitalom.
Od ukrasa ima samo vanjsku okvirnu liniju u formi plasti-
krunice.
AUGUSTIN VOJVODA HUMSKI
(1452-1488)
Br. 40
Augustina je na dvije priznanice, obje iz-
date 19. aprila 1488. godine. Na obje priznanice stavljena su po dva pe-
- Ivaniev i Augustinov, iako je prva izdata u ime samoga Augu-
stina, a druga u ime njegove - vojvoda Tadije i Zarka.
12
<' Posla-
nici Marko i Toma koji su u Dubrovnik donijeli ove
priznanice, ponijeli su sa sobom i koje nazivaju vjerova-
nimi i voevoda
Br. 40
Po osnovnoj kompoziciji slike i po (promjer 2, 9 cm) pe-
je Ivanievom sa ovim razlikama: se sa-
stoji od dva pera; lozice koje izbijaju iz plata sa obje strane grba neto
su bogatije i. stilizirane nego na Ivanievu donji rub
tita nije ravan nego razveden.
Legenda je pisana izrazitom kapitalom sa irokim
slovima, i glasi: + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI.
PECAT JEDNOGA OD BRACE VLATKOVICA
Br.41
68
Poseban mali jedinog od
je lU slalb01m otiiSlml na priznlaJnicli 'Vojrode arka, ':fudi:je i
i.z.d!atolj 1493. g1odme.121 Ka:tro llletma legel!lde, lllije mo-
odred!iti kojemu od
je kTuMe foiDine, promjera 1,8 om, IUrtiS!lllUt preko ipa-
Br. 41 p.iJra lll!a crveni vosaik. simboJ. je V1'atilrov\i& guib:
120
O. e., 328.
121
O. e., 329.
tverouglasti tit sa tri kose pruge, kaciga i perjanica u formi od
dva pera. Po tome je Augustinovu i malom Ivanievu
Samo neki sitni detalji pokazuju da se radi o posebnom tit je
gotovo romboidan, kaciga vrlo visoka sa jako isturenim vizirom, plat
se jedva nazire pozadi ljema, pera su znatno nego na
drugim a legende nema, iako je formiran prostor
za nju (traka).
Ukras se sastoji od krunica koje uokviruju traku gdje
bi trebala stajati legenda.
Svi potezi slike su znatno dublji i otriji nego na ostalim

PECATI RODA KOSACA
KOSAC E
Porodica izila je iz anonimnosti u posljednjoj XIV
i bila je jedan od najaktivnijih faktora
u zapadnom dijelu Balkana. Clanovi ove porodice ostavili su vie isprava
i nego bilo koja druga porodica srednjovjekovne Bosne i Huma.
SANDALJ HRANIC KOSACA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
(oko 1370-1435)
Sandaljevi su na est isprava, od kojih se jedna
va u arhivu, a ostale u Dubrovniku. se smatralo da
je Sandalj imao samo jedan kojim se sluio svo-
ga ivota, kako to, npr., kae Gregor Cremonik. Istina je, me-
da se na Sandaljevim ispravama dva koji
su samo a ne
Br. 42
Br. 42
Pr v i S a tn d a l j e v p e a t n:aiiJatzi se na vj6I'ov.nJim
pismima od matm 1410. i 19. oiktob!fa 1413, ZJatim na prli:zma-
niC'i od 27. deceo:nJbra 1423, na povelji DubroV'l11Hw 'Od 30.
maJjla 1420. i na poiVe.Jtii od l. novembra 142:3.
godline. Na dvli.je posljednje povelje su V'isWi a na
ostalim i.sprav<am:a -- nalijepJjeni (\impress:a). Najb!oliji oti.sa.1t
je onaj sa .povelje dz 1420 .. godine.122
Od bitnih elemenata slike Sandaljev ima samo mo-
nogram u uem smislu i legendu, pa je to izrazit monogramni Od-
mah treba napomenuti da je osnovni sadraj legende dva puta iskazan:
jedanput slovima Sandaljeva imena (C<:I). to predstavlja mo-
nogram u uem smislu, a u kompoziciji slike zamjenjuje sim-
bol, odnosno grb; drugi put isti sadraj je iskazan u punoj legendi koja
ponovo sadri Sandaljevo ime i stoji na mjestu.
122 O. e., 274, 275, 279, 280; o. e., br. 41.
69
ima formu izduenog osmerokuta, duine 1,7 i irine 1,4 cm.
Sredinu polja zauzima monogram iznad kojega se raspo-
znaje znak za (..t 'l.. lu formi niskog a irokog klobuka, to je
navelo Cremonika da ga tretira kao sastavni dio monograma.
Rubom ispisana je legenda: t CH
U detaljima se ovo razlikuje od i Cremonikova, jer oni
na kraju imena raspoznaju s1ova f-E[3b. na sVIim boiljlim otiscima
se vidi da slova 1 tamo nema.
Legenda je smjetena u traku koja prolazi rubom i uokvi-
rena je osmerokutom sa vanjske strane. Ovaj okvir za traku je i jedini
ukras
Br. 43
Dru g i t, iwji je samo 1na poveJji Sa,n-
daJljla i od 24. jui!Ta 1419, sasV'im je prtv'OI!n: 'raz-
il!ifk:!a je S'amo u tome to ovaj drugi ima formu el!i:pse i 1neto
je 1l11aU'lj\i (promjer 1,5 i 1,2 Cllll), pa \SIU Sltoga sitU'litja i slov-a
mOI!l!og:r.ama i legende. Z.:r.a/k imad m<0!11l01gIialm:a C
Br.
4
3 neto je dstak.nut; brtaka sa legeruiom nema
okvira, tako da ni sam rub nije Sasvim je vjero-
da se ovdje radi o otisku prstena.12a
Br.44
KNEZ VUK HRANIC KOSACA
(?-1424. godine)
Od Vuka brata Sandaljeva, ostala su samo dva
otisma jednoga tJipall"a: 10ba 01tiska su na pove-
ljama (!roje oSU Vuk i Vukac) iZ'datM
Dubrwnik,u 24. ju'Illa 1419. i po:novo - 30. maj.a 1420. godi.ne
pOVIOdOI!n KoruaV!a}a. su ob1j1a'Villi i
Br. 44 nilk.
124
koncepcija slike, pojedini detalji, kao i - u
cjelini odgovaraju prvom Vukova brata Sandalja. I ovaj mono-
gramni umjesto posebnog simbola ima slova imena, zatim posebnu
legendu i ukras koji se sastoji od elipse i izduenog osmerokuta
to uokviruju tekst legende.
Moinog,ram u sredini je vlasruikovo ime - pisano tako
to su slova l< i b stavljena u ligaturu. Za razliku od Sandaljeva i
iznad Vuk'0va imena nema klobuka -'oznake za skra-
a nema ga zbog toga to ovdje i nema.
Legenda t nEV<IT jako je Zanimljivo je da
je pridjev u enskom rodu, to je sasvim pravilno, a
121 o. e., 276-277.
121 Cremonlik.: o. e., 276-279; o. e., br. 40.
70
kod Sandalja i prije predstavlja gre-
ku pisara ili gravera, nego oblik odnosno varijantu.
S obzirom na veliku Vukovog i prvog Sandaljevog
opravdano se moe da je isti majstor - pravio
oba
KNEZ VUKAC HRANIC KOSACA
(?-1432. godine)
Na poveljama citiranim u izlaganju o Vuka i Sandalja
(iz 1419. i 1420. godine) su i otisci tipara njihovoga brata
Vukca. Osim toga, jedan - je na ispravi
njegova unuka Vladislava iz 1451. godine. Cremonik opisuje oba ova
a objavljuje samo iz 1451, pogreno legendu i
ga Vuku Kao i njegove i
su monogramni.
Br. 45
Br. 45
Prvi, maH sa poveljia o prodaji
KonavaLa - iz 1419. i 1429, ima sliku ikonci)pioranu
kao i rua njegove Sao:na izvedJba de
ltall:ja pOikazmJje :iplaik: l!leike
je izdueni osmerokut zatupljenih kutova, sa dimenzijama
1,5 i 1,3 cm. slika, kao ni traka za legendu, sa vanjske strane
nije nikakvom linijom, kao to je to kod
ali je centralni prostor sa monogramom uokviren izduenim osmeroku-
tom, izvedenim od niza bisernih zrnaca. Relativno elegantna slova
slova vlasnikova imena, postavljena su u gornji dio
osmerokuta. Zanimljivo je da je prvo slovo izrazito uglasto, dok je dru-
go sasvim - i pretjerano - zaobljeno. Iznad slova je poznati
klobuk<<- znak za
Legenda na oba otiska je Ipak, izgleda da je Cremonik
imao pravo kada je tekst, na temelju analogije sa re-
konstruirao na: t CH nEV<lTb IC::NE1<l Na ovaku rekonstruk-
ciju i jedina slova ... b IC::N e ... ((nE/\ctT)b IC::NE(14)
u dnu upravo na onom mjestu gdje bi po rekonstrukciji i dola.
Br.46
Br. 46
Dr ug i- p e .a t lk n e z a V lU lk c:a nije oool.livan
lili noa jedn!o;j 'Il!jegOIVoij ispi1a:vi, pa ni rua :ispravi sLna mu Stje-
pamia, nego tek IIl!a ugovoru -uruuka Vlaldi.Slav.a o s:a
Dubrowrikom oo 15. aiUgl.lJSta 1451. godine.126
125
o. e., 276--279.
12a CremOIIIiJk: o. e., 293; o. e., br. 37.
71
Po obliku ovaj je gotovo pravilni osmerokut; ovakvu formu
VIISe ne ni na jednom ove u bosansko-hum-
skoj sfragistici. Po spada u srednje (dimenzije: 1,7 i 1,6
cm).
slika sastoji se od monograma, legende i okvira u formi
osmerokuta.
Monogram je postavljen u centralni prostor, i on ovdje fungira kao
simbol. Sistoji se od slova , slova vlasnikova imena.
Iznad slova je znak za u formi klobuka<< (.J\..). I za slova
i za znak upotrijebljene su nesrazmjerno debele linije, pa se
monogram snano u okviru slike.
Legenda nije odvojena od sredinjeg prostora gdje se nalazi
monogram. Sam tekst, ispisan krupnim slovima, glasi:tCH I<NE-
Slovo. H u CH napisano je kao N. U ligaturi sto-
je slova IC, N, u zatim slova 1<, 4, u
izgJ.ed je pomalo nezgrapan, jer su nesrazmjerno krupna
slova monograma i legende gusto zbijena i doslovno su popunila sav
prostor polja. Osim toga, ni linije osmerokutnog okvira nisu sa-
svim ravne.
KNEZOVI: STJEPAN, RADOSAV I OSTOJA DRAGISICI KOSACE
(?-1437/8-?)
Br. 47
Br. 47
Na tri. prirz:n1a1Illice StjepaJ!J.IOIVe od 20.
ap:.rna 1437, Radosavljeve od 20. 1ula 1438. i Os:tojine - !isto-
ga datuma, su kOlji lllla prvi pogl'ed im<a1u neke
JSifule :r<azlilke, al.i ih ISVti autori 01pnav.dano smartra1u otisdima
jednoga
Sva tri su nalijepljena (impressa) na vosak koji je pret-
hodno prekriven papirom.
po (promjer mu je 1,5 cm) spada u kate-
goriju malih. Po sadraju slike to je grbovni bez legende i vje-
rojatno je njegov tipar sluio kao prsten.
Funkciju simbola vri tzv. jednostavni znak-- predstava
grifuna kojd i u lijevoj api. nosi jednu g.raneiou. Grifon ima polu-
otvorena usta, rijetku nakostrijeenu grivu i rep koji je zavinut
prema gore i dopire sve do glave. Prednji dio trupa upadno je snaniji
od njegova zadnjeg dijela, pa je po ovim osobinama grifon
lavu. Citava predstava je elegantna, pokreti su dobro sinhro-
nizirani, a svaki potez odaje ruku vjetog majstora.
Uz rub polja krunica koja ujedno predstav-
lja i jedini ukras
t27 Cremoni:k: o. e., 283-285; br. 52.
72
Zanimljivo je napomenuti da jedan prsten, koji je svoje-
vremeno u Zemaljski muzej, navodno, dospio odnekle iz Albanije, ima
toliko izgled da se pomisao kao da se radi upravo o Dragi-
Kasnije biti govora o grifonu - lavu za kojega postoji
vjerojatnost da je bio grb porodice i da je ovaj grifon,
u stvari, sa lavom u grbu hercega Stjepana i njego--
vih sinova.
STJEPAN VUKCIC KOS.4CA, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
I HERCEG SV. SAVE
(1405-1466. god.)
Stjepan imao je u svemu sedam pa prema
njihovu broju nosi rekord u srednjovjekovnoj Bosni i Humu.
Tri Stjepanova su vojvodska, a herceka; samo jedan ima
latinskim jezikom pisanu legendu, dok su sve os:tale legende pisane
rilicom i srpskohrvatskim jezikom. Samo jedan Stjepanov je gr-
bovni, a ostali su monogramni. Po u kategorizaciji, tri pe-
spadaju srednje, a male U
arhivu se ukupno 17 isprava sa Stjepana Vuk-

Br. 48
Najstariji Stjepanov nalazi se na povelji Dubrovni-
ku od 10. oktobra 1435. To je i v o j v o d s k i p e a t, ko-
ji je poznat i sa priznanica od l. aprila 1443. i 3. februara 1445.
godine.
128
.
Br. 48
ima formu kruga sa promjerom od 3 cm, a slika se
sastoji od monograma, legende i ukrasa. Sredinji prostor
je zauzet monogramom Stjepanovog imena Slova pisana
su u jednom - horizontalnom redu, a slovo m pisano u minuskulnoj
formi, stavljeno je iznad slova <P. Ovaj monogram (rebus) .sastavljen je
duhovito, jer slovo m istovremeno vri i funkciju slova E, a slova i N
nalaze se u ligaturi. Ovako rjeenje navelo je dosadanje autore
da u monogramu prepoznaju samo slova e .
120
o. e., 282-283, 289-291; br. 52.
73
Relativno krupna slova legende stavljena su po u krunu
traku, a sam tekst g[asi: t CH ne V <t Tt:. OOEOOAE cm tn-tN-t. U ligairu!ru
su stavljena samo slova ct i N - u cmtnctN<t. Slova su pisana ko-
rektno, ali ne lijepo.
Jedini ukras predstavljaju dvije krunice ko-
je uokviruju traku sa legendom; unutranja krunica izvedena je
a vanjska je, koliko se to moe razabrati na otiscima, pla-
linija.
Br. 49
Prvi maH Stjepana ka.o vojv.ode sa-
je u jedinom :primjerku na od 18. septembra
1438, i ponoWlo - i to u dva '01Jisika - na priznJallli<Cii. od 7.
1440, je izdana u ime vojvode Stjepallla i '!JJjegovih
sinova V1adis'kwa i Vltatika. Objavi10 ga je sa A.
Br. 49 : Gr. Crem01nik.129
ima formu OSI!nerok:uta sa dimenziJama 1,8 i 1,6 cm. Formu
osmerokuta imaju i oba okvira koji uokviruju legendu.
prostor opet zauztima monogr.aan 'Wmena CTE<I>4N, lizveden!iisto
kao i na velikom vojvodskom
U legendi: t CH nevctmt:. OOEOOAE Cm1En4N4 !l'ilg1ixana su slova
H i n, a zatim ctmt:. te 4 i N.
Br. 50
Dru g !i ma li v oj v o ds k i p e alt Stj epanO'V sa-
tl'e samo tila jedinidj ispravi, i to, mjed!lliO sa p:rvitm I!Illallim
na povelji od 7. maja 1440. godine.130
Osim neznatllle rM:lilke u (du'ilna 2, l, ilr.itllia 1,7
cm), owj peoot se rta'2illi/lrutie od p1'Voga jo po ne!k!o!liiko
si1milh detal!ja: sllovta m001.10grama d 'l.egenlde su runlitj1a, n-ema
Br. so JligatJuq-e lkod slova H 1 n - u CH nEV-tm.
Br. 51
Sr e d n j i her e e k i S t j e p a n o v p e a t je na de-
vet isprava izdatih u vremenu od 1450-1466. godine.13l
slika koncipirana je sasvim kao i na velikom voj-
vodskom Bitna razlika je u dodatoj ljiljanovoj kruni iznad mo-
nog.rama i u dd1elu legende, koja OtVdjeglasi: t CH ne V-tm t:. r ANet XEP
12t Or.:uwlllilk: o. e., 287-288; o. e., br. 51. To su prvi i pe-
na povelji iz 1440. god.
too CiremJOniik: o. e., 288.
m 'ro su: 2 priznamce Old 5. juda 1450, 2 povelje od 19. jula 1453, ug<>-
vor od 10. apiiill.a 1454, te prdrzm.amce Old: febnuara 1464, 17. novembra 1465, 5.
decembra 1465, 25. feibi!Uiara 1466. god. (Cremoniik, GZM, 1952, 291-292, 294-
-295, 296, 297, 298; o. e., br. 61 i 62).
74
'-lErei cmHnelNCl. Osim toga, slova mOOIOig'l'ama su neto a unu-
tranji prostor sa nonogramom opasan je po jednom i po je-
dnom udubljenom krunom linijom.
Br. 51
Br. 52
N a j i p e a t S t j e p a n a k a o h er e e g a po svojim
karakteristikama dijametralno se razlikuje od svi:h ostalih njegovih pe-
novinu predstavlja simbol u vidu potpunoga
grba, a zatim - latinski jezik u legendi. Ovaj nije sa-
ni na jednoj Stjepanovoj ispravi, nego samo na jednoj priznani-
ci njegova sina Vlatka od 26. jula 1470. godine.13
2
Br. 52
simbol je pravi potpuni grb koji se sastoji od tita, kacige
sa velom i Stit je u osnovi neto izdueni gornji
mu je rub ravan, a donji razveden u tri Preko polja
tita postavljene su tri desne kose pruge, koje vre funkciju
lika. Stilt je sasvim lagano nagnut udesno, a na njegov liijevi kut postav-
ljena je izduena kaciga sa velikim otvorom za Od na ka-
cigi polazi plat - veo, koji se desno i lijevo od grba razvija u bujnu
vijugavu lozu. Iznad uspravno izbija prednji dio grifona - la-
132
Cremonik: o. e., 321; o. e., br. 73.
75
va, snanoga trupa, velike glave i nakostrijeene grive. U apama lav
dri zastavu na kojoj se razabiru dva kria i tri (horizontalna i) paralel-
na kraka.
Iako je na ispravi koja je izdata tek 1470. godine, nema
sumnje da je ovaj nastao prije 1465. godine, a moda i odmah po-
slije 1448. godine. To je, svakako, najstariji potpuni grb velikakog ro-
da i zajedno sa grbom najstariji potpuni grb na pod-
srednjovjekovne H!umske zemlje i Hercegovine. Grifon _
lav u je vjerojatno odavno sluio kao jednostavni heraldi-
simbol porodice treba samo da se podsjetimo na bra-
iz 1437-1438. godine i popisa blaga Sandalja Hra-
u kojemu se spominje Sandaljevo zlamenije, zatim - u istom
blagu i neke figurine lava<< i 'rkana<< (zmaja). Kose gredice na ti-
tu, koje se pojavljuju na mjestu tzv. jednostavnog lika, pred-
stavljaju nov, dotada nepoznat simbol, koji kao i cijelu kompoziciju
grba, zadrati i Stjepanovi potomci.
Za heraldiku je vana da se plat - veo iri i na prostor
sa desne strane grba. Takva potencirana uloga plata kasnije sve vie
uzima maha, i kao ukras postaje jedna od najupadljivijih karakteristika
grba Svi ovi detalji kazuju da je Stjepanov grb formiran pod di-
rektnim uticajem suvremene zapadnoevropske heraldike, koja pokazuje
stilske osobine renesanse.
Legenda je pisana majuskulnom kapitalom, ali sa-
nije bio vjet latinskom jeziku; stoga je legenda i sadr-
ajno nepotpuna: S ILVS. DNI. DVCIS. STEPHAN!. SCI. SABE. REGNI.
BOSNE. Razrijeena legenda bi glasila: SIGILLVM ILVSTRISSIMI DO-
MINI DVCIS STEPHAN! SANCTI SABE ET REGNI BOSNE.
1
33 Treba
odmah napomenuti da je ovo prvi poznati upotrebe
latinske majuskule (kapitale) u epigrafici Bosne i Hercegovine. Pojedine
rastavljene su Kao i legenda je uokvirena dvjema
krunicama, koje predstavljaju i jedini ukras ovoga

Br. 53
Prvi malii herceki Stjepanov nailazi
se samo ;na jednoj ispoo'Vii - poveljli. 'O tposJ.asticama
Dulbro'V'niku, 13. ok!tob'J:'Ia 1461. goldime.l34 je
>!llati'SillJUt na crveni voSaJk, preko kojega je preLl}octno stav-
ljen paprr. - duinla 1,8, l1rt1na 1,6 cm. - li for-
mom izduenog oomerolruta S1aiSvi.m 'Oid!g<Oivtal1a malim voj'VIod-
Br.
53
Skim dolk je mOI!lOrtam izveden isto ka10 i .nla sredlni.iem
hercekom (monogram imena CmEcj:l<lN sa hercekom krunom iz-
nad njih). Na ovom nema ni posebnog okvira za legendu. U sa-
moj legendi: nEV<lm r AN<l XEPL!Er<l CmHEn<lN<l nema nita pose-
bnog.
133
RlliZ'lika prema CremorntkoV>u sastoji se u identifikaciji slo-
va S na legende, te veznilka ET pri kraju legende. Ni kri
na legende damas se ne moe prepoonati.
134 Cremonik: o. e., 296-297.
76
Br. 54
Br. 54
Stjepan kao heTceg imao je jo jeda111 maH
p e a t, kajri je sa.OwVIrun Samo na jedinoj ti.'Spravi (pri'Zln!al!lici)
njejrgove udavice Cec'iiJ.ije, idraboij 28. maj1a 1476. goldi:ne.
1
'
15
Ovaj je neta od prethodnoga (duilnia 2,2, ilvhna
1,8 cm), a izdueni osmerOik!ut ima mako 21aobljene kutove da
se pri-blimje OVtalru.
slika izvedena je paljivo i lijepo. Siova monogra-
ma su relativno sitna ali krajevi slova su znatno proireni,
to u velikoj mjeri dekorativnost. Posebno je lijepo izvedena
visoka kruna, koja se sastoji od tankog dijadema i tri visoka stilizirana
ljiljana kojih stoje dva okrugla Kruna zauzima gotovo
isto toliko prostora koliko i monogram.
U legendi: CHC! nEVc:tmb XEPYErc:t CmHci>ENC! -napravljena je
greka: CmHci>ENC! - mjesto: cmtnc:tNC! ili CmEci>C!NC! ..
VLADISLAV IIERCEGOVIC, VELIKI VOJVODA BOSANSKI
I HERCEG SV. SAVE
(1426/7-1487/9. god.)
Na prvoj poznato ispravi koja je izdata u Vladislavljevo ime (zaje-
priznanica Vladislava, njegova oca Stjepana i brata Vlatka, iz-
data 7. maja 1440. goidne) stoji njegova oca Stjepana; je da
u to vrijeme Vladislav nije imao svoga vlastitog Ni l. aprila
1443. Vladislav nema svoga a jo 1451. godine na ugovoru o sa-
vezu sa Dubrovnikom on stavlja svoga djeda Vukca.
Vladislav je imao u svemu tri dva vojvodska i jedan her-
ceki. Zanimljivo je da Vladislav u decembru 1465 .. godine upotrebljava
herceki, a u februaru i aprilu 1466. godine, te ponovo 1469. godine -
vojvodski
Br. 55
V e i v o j v o d s k i p e a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 4
cm, je na priznanice iz 1466. godine.
130
U svim ovim slu-
je natisnut (impressum) na vosak sa papirom, a boja
voska je uvijek crvena.
simbol je potpuni grb, koga smo upoznali na velikom
hercega Stjepana: tit sa tri desne kose pruge, kaciga sa velom
se krakovi razvijaju u bogati vegetativni ornamenat i. slobodno le-
praju s obje strane grba, te u vidu lava - grifona, koji u a-
pama dri zastavu sa tri horizontalne gredice i jednim kriem. Vegeta-
tivni ornamenat koji se razvija iz plata znatno je siromaniji nego u
Stjepanovu grbu i vie podignut prema gore; od zastave se na prva tri
tas Cremop;lr.: o. e., 299; o. e., br. 70.
1
36
' Cremoni.lk: o. e., 30D-302; br. 68.
77
otiska raspoznaju samo konJture, ali na primjerku od l. apri-
la 1466. godine jasno se vidi da je na zastavi prikazan kri koji
izbija iz iroke platforme.
Legenda je pisana lijepim i besprijekornim slovima epigrafske go-
uncijale: + SIGL. S. DNI. VLA.DiSLAVS. VOIEVODE. BOSNE. (SI-
GILLVM SERENISSIMI DOMINI VLADISLA VS VOEVODE BOSNE.)
Br. 55
Jedini ukras predstavljaju krunice koje
uokviruju traku sa legendom. Vanjska krunica je izvedena od niza
kica.
Priblino forma tita na ovome grbu na zaklju-
da je grb nastao bar deceniju ranije nego isprave na kojima se na-
lazi, a velika sa grbom hercega Stjepana pokazuje uzor prema
kojemu je Zbog starije forme tita i grba mora se pretpostaviti
da je ovaj nastao ranije nego srednji Vladislavljev sa isprave
iz 1465. godine. Na takav navodi i da je na ovom pe-
Vladislav jo uvijek samo veliki vojvoda bosanski.
Br. 56
J e d i n i m a (l i p e a t V tl a d <is l a v 11 e v '!l.aJarzi se na
pl"i.2lnia'l1i'Ci od 17. juna 1469. gJOdi.ne.t3
7
Otilsak je OM<fje di-
rektnJo <U voSku, bez 21altitnog papiva. Koaiko je pl'li2mlll!nica
jo dolk ;je vosalk bi:o Wp!liO, to se na gedial!l dio
gvude (i sl'i'ke) za.lijepio pa<pir a ko-
Br. 56 se lktarsnije prelomio i nestao. Stlogta pOOamna
slika nije u cjelini vidljiva. Ipak se moe konstatirati da je krune
forme, promjera 1,7 cm, i da sredinji prostor zauzima monogram ONI
Osim toga raspoznaju se i pojedini dijelov!i.legende: ooeoo ... 1\'<IAH to
dozvoljava rekonstrukciju na: nEV<Imb OOEOOAE 0/\<IAHC/\<10<1.
Br.57
H er e e k i p e a t V l a d i s l a v l j e v, promjera 2,8 cm, sa-
je na priznanici od 13. oktobra 1465. godine, i ponovno na pri-
11
7 Cremollliik: o. e., 302-303.
78
znanicama od 27. oktobra 1487. i 21. decembra 1478. Jedan,
i to primjerak ovoga nalazi se na ispravi iz 1492.
godine, koju su zajedno izdali srpski despot i herceg
Bala, sin Vladislavljev. Kao to se vie puta deavalo, i ovdje se je sin
Bala posluio svoga oca. Konkretni primjer dosada nije za-
pazio nijedan od autora koji su se bavili ovom problematikom. Svi su,
naime, smatrali da se radi o Balinu.1
3
9
Br. 57
Kompozicija slike u osnovi je ista kao i na
tu iz 1466. godine: Vit sa tni. kose gr-ede, kaciJga sa velom i perjail!ica u
vidu grifona - lava koji dri zastavu. Ipak se moe zapaziti nekoliko
sitnih, ali ne sasvim razlika. Citava kompozicija grba vrlo
je izduena, tako da u dnu tilt, a u vrhu glav.a zmaja i zastava,
preklidaju traku sa legendom. Forma taa je sa znan;im
izrezima na desnoj i lijevoj strani. Lozice koje sa obje strane
grba izviru iz krajeva plata znatno su siromanije, ali je lik lava mno-
go ivlji i Na zastavi se mogu razaznati dva polja
sobno odvojena vertikalnom linijom; u jednom su nesumnjivo prikazane
horizontalne pruge, a na drugom dijelu kri. Svakako je
razlika zastave na od 1466. godine, koja ima samo kri,
i ove, koja ima dva dijela- grede i kri.
Legenda, pisana latinskim jezikom i epigrafskom uncija-
lom, dobro je na Balinom otisku iz 1492. godine. S. DNI.
VLADIS. TERE. XM (SIGILLVM DOMINI VLADISLAV! TERRE CHVM).
U .ovakvoj stHizaciji i rg1rafiji je slabo po7!Ilavanje latinskog jezika,
ali to je jo zanimljivije, je zamijenilo. latinsko slovo H
skim X, jer slova XM treba da HLM- CHVM X/\t:.Mt:.).
VLATKO HERCEGOVIC, HERCEG SV. SAVE
(?-1489. god.)
je spomenuto da je na jednom dokumentu od 7. maja 1440.
godine u Vlatkovo ime stavljen njegova oca Stjepana. Jo jedan
put, i to u vrijeme kada je Vlatko nosio titulu hercega i kada je
imao bar dva vlastita iz nepoznatih razloga on se posluio
tom svoga umrlog oca (26. jula 1470. godine).
1
38 Cremonik: o. e., 300, 303-304.
1
3 br. 80; Thail6czy, Stu dien, 311.
79
U dokumentima arhiva su tri Vlatkova pe-
jedan od njih spada u kategoriju malih, a dva druga - u kategoriju
srednjih. Jedan srednji i mali imaju srpskohrvatsku, a jedan sred-
nji latinsku legendu. Svi Vlatkovi spadaju u natisnute<< (inpres-
sa), redovno su udareni preko papira i uvijek je upotrijebljen vosak
crvene boje.
Br. 58
V 1 a t k o v p e a t s r e d n j e v e l i i n e s a s p s k o h r-
v a t s k o m l e g e n d o m je na osamnaest priznanica, ko-
jima je on u Dubrovniku izuzimanje nasljedstva iza svoga
oca Stjepana i prastrica Sandalja. To su: priznanica od 22. novembra
1466, od 4. augusta i 10. novembra 1467, od 10. januara, 17. marta, 25.
marta, 15. aprila, 6. juna, 20. augusta, 20. septembra, 3. oktobra, 26. no-
vembra i 23. decembra 1468. godine, te 15. februara, 14. marta, mjeseca
maja, 10. septembra 1469. i 26. januara 1470. godine.
140
Br. 58
Ovaj Vlatkov krune forme, promjera 2,8 cm, u osnovi je sli-
grbovnom njegova brata Vladislava i oca mu Stjepana (grb
sastavljen od tita sa tri kose grede, kacige sa velom i perjanice u vidu
lava - grifona koji dri zastavu). Kao osobine Vlatkova pe-
treba navesti ove: tit ima jednostavniju formu, ali je
neto povijen i nagnut udesno, pa zbog toga izgleda kao da mu je lijevi
rub uvijen, a desni donji kut se i ne vidi; vegetativni ornamenti na kra-
jevima plata su dosta siromani; grifon sve vie na lava i - to je
moda najvanije - na zastavi su prikazana dva kria, jedan iznad dru-
goga kao i na grbu njegova oca Stjepana.
Legenda glasi: t n COHT/\Or<l XEP4Er<l 0/\<lmlc:<l.
Ukrasni elemenat je krunica od bisernog niza<<, koja okru-
uje polje; sa unutranje strane trake za legendu odgo-
krunica je tako tanka da se na visini otiska i ne zapaa.
Br.59
D r u g i V l a t k o v p e a t s r e d n j e v e li i n e s a l e g e n-
d o m na latinskOilll jeQ:iku 2,8 Cllll) takoder je grbovni. Sa-
je na dvije isprave- priz,nanice: od 17. 1476. i 5. okitobra
1478. godline.t41
80
1
4
0' Cremoruk: o. e., 305--319; br. 71.
t.. Cramonilk: o. e., 322-323.
simbol je isti onaj grb kao i na sa legen-
dom. Razlika je samo u zastavi (vdje je prikazan jedan kri) i u polo-
aju grba, koji je ovdje okren1.1t udesno.
Br. 59
Na legende nema kria nego samo jedna obi-
Tekst: SIGIL VLATICI DVCIS S SABE pisan je mje-
avinom uncijale i kapitale; uncijalnoje, npr., e (C)
i donekle A, a izrazito kapitalna slova su L, V, D. E. Odvajanje
je odnosno
Vanjska krunica koja uokviruje polje nazubljena je,
a unutarnja je tanka i jedva primjetljiva.
U zanatsikom pogiledu 'izrada je kwekltna, pa u toa:ne .smliJslu ne
bi bilo prligovOTa da nije glUhe greke u orli.jentacijli. g11:1ba, mijeanja prusa-
ma i nedosljednosti u znakovima za odvajanje Zanimljivo je da u
reljefu slike postoje dva korizonta: vii, u kojemu je dio
grba: kaciga i lik lava, i nii, u kojemu su svi ostali dijelovi pe-
slike.
Br. 60
Ma:li hercega Vlatka illna oblik neznatno
irouenog osmerokuta, sa du.li.n!om od 1,8 i li.rinom 1,5 cm. Za
na.ziliJlru od ostala d'V1a, :OV'o j e mcmogi1aJm!lli t, u
sk]a:du sa 11madicij.om Sredi'r.j'i pros.totr pe-
slJirke zauz.tma monogram sa slovima 1im.ena 0/Vtm Ikom-
Br. 60 poni:I'an tako da prva tri slova stoje u jednom redu, a Lroko m,
postavljeno je iznad njih, upravo onako kao i kod monograma hercega
Stjepana. Iznad monograma razabire se i minijaturna kruna sa jednostav-
nim zupcima.
Legenda je po sadraju sa onom na srednjem t n.
. Odvajanje pojedinih izvreno
je
Osmerokut koji okruuje polje bio je izveden od niza
ea, ali danas, gotovo na svim otiscima, ovdje se raspoznaje samo
linija.
Ovaj mali Vlatkov je na priznanicama od 2Q. augusta,
20. septembra, 3. oktobra i 26. novembra 1468. godine, te na priznanici
od 10. septembra 1469. godine. je da je u svim
ma mali Vlatkov upotrebljen u ime njegova brata Stjepana, i to
uvijek na priznanicama i paralelno sa Vlatkovim pe-
6 - Djela - knjiga XXXVIII
81
Cremonik zbog toga misli da se ovdje radi o nekakvoj Vlatkovoj
prevari na brata Stjepana ili na Dubrovnika.
142
.
Faksimil ovoga malog Vlatkovog dosada nije bio objavljivan.
KNEZ STJEPAN
(1459-1517/19)
'<f. pai!l, koji je il1laik01Il rpreJJasika n:a i:slattn uzeo ime Ahmed {u hi-
storij.skim iz:voo-lma poma:t kao Aihmed-paa
sitrl hercega Stjepalllla, po liimenu
ostJavio je otiske sVIOga na ll pti.Zilllaiilica; od toga su
dlvlije i:z 1467, 5 - i<z 1468, 3 - itz 1469. i jednia iz 1470. go-
dilne. je da je rua 5 u ime Stjepam.ovo
Br. 61 stav.I:jen maJl.i njegwa bra.ba Vil.atkla.143
je male po formi ovalan, sa promjerom 1,9 i 1,8 cm.
je u svemu po uzoru na vojvodski Sredinji prostor
zauzima monogram imena cmEcl><:lN, izveden tako da iroko m stoji iz-
nad ostalih slova imena i ujedno VTi funkciju slova E, a slova Cl i N
su stavljena u ligaturu.
Legenda glasi: t n. CO . cmH.n<:lN<:l . XEPYErOOHM. su
nEVc:!m i CI3Hm/\OPI, a odvajanje izvreno je
kica.
82
Ovalni okvir oko polja izveden je od bisernog niza<<.
su objavili i Cremonik.
142 o. e., 312--'314, 318.
t4s Premonilk: o. e., 307-321; br. 72.
DIO
PECA T KAO PRAVNA INSTITUCIJA
su imali, po pravilu, nosioci ili predstavnici javne vlasti.
To su, prije svega, nosioci najvie vlasti, dakle, vladari. U srednjovje-
kovnoj Bosni i Hercegovini, u periodu iz kojega izvori o
tima, status samostalnih vladara imali su: bosanski banovi i kraljevi,
humski (veliki) knezo.vi, te, izvjesno vrijeme, i hercezi sv. Save.
Neki pisani historijski izvori, je jo uvijek sporna,
spominju i trebinjskih upana polovinom XII Iz iste
grupe izvora i najstarije vijesti o humskih knezova i
bosanskih banova.t44_
Svi vladari, bez ijedne poznate iznimke, slue se ali to
jo ne da oni vazda imaju i svoje vlastite Tako se ban
Tvrtko u svoje vlade slui bana Stjepana; kraljica Je-
lena - svoga mua Dabie; Stjepan -
tom; Tvrtko II, uz toliko svojih pred kraj vlade upotrebljava
tipar svoga prethodnika i dugogodinjeg suparnika Ostoje. Dvojica po-
sljednjih bosanskih kraljeva, iako se vrlo slue nemaju
nijednog vlastitog, nego upotrebljavaju tipare svojih prethodnika Tvrt-
ka II i Ostoje. Takvih ima i hercezima sv. Save.
1
45
Za vladare XII ne znamo koliko i kakvih su sve
imali. po bulli kneza Miroslava i analogijama sa Ste-
vana Nemanje, po pravilu, to su bili srednje a neki od
njih bili su i dvostrani (dupli).
146
u prvoj polovini XIII
znamo da su i bosanski banovi i humski knezovi imali po dva
jedan manji (mali) i jedan (veliki).1
4
7 To isto znamo i za bana Stje-
pana II u prvoj polovini XIV Ban Tvrtko. imao je tri
veliki, manji (po kategorizaciji - srednji) i mali prsten).
1
44
u tzv. lOikl'lllffiSklim faQsi:flikaltima treb!njtSk:ih i l:Jiulmisk;ih ispmva XII
lij)OIIlli.nju se: tSigiHum I.Jiltouiti, silgillQum Chrance, na iSpravi Ger-
delsiSe stoj'i rtelkist meo S]gnaoulo sigillatatS, a sigliLlrum se spominje i u pove-
lji bana koja spada u iStu grupu lJjetopliS popa DU!k!ljanina, Be-
og!r.ad--,zagreb 1928, 189-192). U novije vl'ijeme nellti se za
ovili isprava (npr. Br. u Istor.ijSkom Beo-
grad 100.9, br. 9-10, 55-69).
6.
145 l3Jd2j podaci izneseni su u izJaganju o pojedllinlim
a& Knez Mkoslav.
147
I ban Ninoslav i hUillliSki 1mez Andr.1ja imaju po dva
83
Kao kralj Tvrtko ima 4 veliki dvostrani, srednji, i dva mala
- tajni i prsten. Dabia se slui sa tri vrste Ostoja sa
dvije, Tvrtko II, opet, sa tri, a Toma i Stjepan slue se sa
po dvije kategorije tipara. Stjepan kao herceg, ima tri
vrste isto kao i Vladislav i Vlatko -
Samo vladari imaju dvostrane i velike (po kategoriza-
ciji), a vie od dvije kategorije se samo kod
vladara.
Vano je konstatirati da se veliki, i upotreb-
ljavaju na ispravama javnog karaktera, dok ostali - srednji
i mali - slue vladarima i za ovjeravanje slubenih isprava, ali i za
sasvim privatnih priznanica, pisama, i sl.
kategoriju imalaca predstavljaju tzv. oblasni go-
spodari. Oni upotrebljavaju u svojstvu nosilaca javne vlasti, ali
i u poslovima sasvim privatnog karaktera. Cesto imaju po dvije kate-
gorije jedan - koji spada u kategoriju srednjih, te
drugi- mali
I veliki broj ostale vlastele imao je svoje Neki od te osta-
le vlastele su velikakih kao npr. Dragi-
Tvrtko Stjepan ali se to isto
ne bi moglo za onih 15 plemenitih<< ljudi, koji su svojim
potvrdili sudsku odluku o identifikaciji zemalja livanjskog grada.
14
q U
kojoj su mjeri vlasteoski imali javni karakter, danas je teko re-
u svakom treba imati na umu da su feudalni gospodari na
svojim posjedima imali iroka koja spadaju u domen javne
vlasti- bar prema dananjim naim
Od ostalih imalaca treba spomenuti samoupravne varoke
dodue, nije nijedan primjerak njihovih ali pi-
sani izvori spominju, npr., Moe se oprav-
dano pretpostavljati da su i ostale autonomne komune, kao npr. Olovo
i Fojnica, imale svoje Pisani izvori spominju i
bosanskog biskupa i bosanske vikarije u XIV
se otiskivao na ispravu ili na pismo prilikom izdavanja, od-
nosno optremanja. U vladarskim kancelarijama, kao i u kance-
larijama obllasnih gospodara, svakako su oti.Lskivali
ri,150 a rijetko sami Kada je ispravu trebalo ovjeriti u dru-
1ts MOI!liUIIlenta serbica, Vden.nae 1858, 248. Taiko npr.,
S!liilidaljevi poslani<li. klnez Pr'ibdisav dijaik Brajan i Vulkac
imaju svoje o. e., br. 356, 358, 381). NasUiprot tome,
1475. god. nemaju svojlih nego novac u Duibrovniku
!Pl1imaju pred svjedocima o. e., br. 783).
149
Ugovor o k:u!Po,prodaji nekiih u Srebrenici 1423. god. bio je
ovjeren mjesta bo<la del luogo). DolkiullnenaJt je olbjavdo M.
u lklnj,iJzi: Za iJStoriju rudallSWa u srednjovje!ko,vnoj Srlbiji i BOISJ:l1, Beograd 1955,
106.
160
Krlrl.j To.ma nra jednom mjestu kae: I poveliJSmo ga
naro.m zaikonom podvlisuaru o. e., bi'. 696). Sliooe li.zreke mo-
gu se i u iS(!li'avama, kao npr. kod Sandalja 1423 (Stoja-
br. 337), Hi kod Petra i Nikole 1454. god. o. e.,
br. 726).
84
gom mjestu, onda su sa sobom nosili tipare svojih nared-
bodavaca i njima ovjeravali dokumente.t51
je (tipar) sluio kao legitimacija kojom je trebalo
dokazati status i istinitost usmenih poruka. Stoga bi se
ova funkcija mogla nazvati ovjeravanjem usmene izjave.
152
Pravna snaga sastoji se u ovjeravanju isprave
i istinitosti njezina sadraja, a zatim u legitimaciji donosioca U
pogledu gradacije moe se pravilo da sa raste
i njegova snaga, iako u primjeni ima mnogo nedosljednosti.
Vrste po terminologiji pisanih izvora, dobile su svo-
ja imena po raznim kriterijima. Tako se razlikuju:
a) po mali, srednji, veliki;
b) po broju slika: >>dupleni - >>obistrani<<,
e) po tehnici (pendens) i impressum (>>natis-
nuti<<);
d) po simbolici: zlameniti<<;
e) po pravnom karakteru: zakoniti, virovani<<, tajni.
Veliki je broj isprava (po vrstama) koje se ovjeravaju
Takve su isprave:
- ugovori kupoprodajni, mirovni i dr.);
- izjave, zavjernice, povlastice i sl.;
- feudalne darovnice;
- (listovi >>virovani<<);
- otvoreni listovi, svjedobe i sl.;
- slobodni listovl (propusnice, salva conducta);
- priznanice, razrjenice, potvrde;
-pisma;
- odluke o rezultatima sudskih sporova;
-
Gradaciju pravne snage pojedinih vrsta nije strik-
tno ustanoviti. se misli da vladari za svoje privatne poslove
upotrebljavaju male i tajne ili prestenove, za is-
prave javnoga karaktera - srednje, a za vane i do-
kumente - velike To pravilo vai i za Bosnu, ali veliki broj iz-
nimaka pokazuje takvu nedosljednost u primjeni da se pravilo gotovo
gubi. Ipak, treba imati na umu da valorizacija isprava dananjeg doba
1
51 Sa!IlJdaljev poslanik Grl.I!Pko dOIIllio je 1423. god. u Du-
brovniik Sandaljev :i O\'jerio potvrdu koju je svojom rukom na-
pilsao (1. e., br. 374). Jednom priUkom zahltijevaju od san-
dailja da poalje SV10je (o. e., br. 355). Godine 1411. Pribisav
je imao listove vh:ovane i gospoje banice<<, Sandalja i Katarine.
151
arlko i Taldija piu Dubrovnilku 1493: ... JPOi!ljemo po-
sla nae<g10 k'!ler;:a Ivana zlaJIIleniem lllaim 1 smo UiZJI!lOI!lom
gospocbvlu vaemu nelrolilko po IvaDIU budi ugodl!lo gospoctvu
vi sliati ga i verovati UJZmoW.om gOS(pootvu vaemu nae go-
voriti o. e., br. 722 i 725).
153
. SvJ ovd tel'millli i vrste ispra;ya se i prellista-
vanjem Starih povelja i pisama, Hi bG.'lo kojeg dru-
gog 2lbornika naih starih isprava.
85
i srednjeg vijeka pokazuje velike razlike: mnogi dokumenti koji nama
danas izgil.edaju vani, u svoje vrijeme su, ili po su-
bjektivnoj ocjeni smatrani izuzetno i - obratno.
Tako je, npr., vladarski mali prema dokumenti-
ma, puta upotrijebljen na pismima (Tvrtko I i Dabia),l"'
ali je tri puta stavljen na povelje koje imaju karakter
dravnih ugovora (Ninoslav, Tvrtko I, Tvrtko II).
155
I dok se Ninoslav
bar da mu nije pri ruci njegov veliki oba Tvrtka stav-
ljaju male ne ni objasniti takav svoj postupak.
Srednji upotrebljava se za pisma, ali isto tako
i za povelje- ugovore.l56
Veliki je dosljedno i bez poznate iznimke uvijek upotreblja-
van za ovjeru feudalnih darovnica. Svaka darovnica koja ima
ovjerena je velikim s druge strane, nijedna darovnica,
koliko je poznato, nema drugog (srednjeg ili malog) pa je oprav-
dano da su ovakve isprave obavezno morale biti ovjerene
velikim Ovo pravilo, koje dosada nije bilo zapaeno u naoj
diplomatici i sfragistici, danas izgleda pomalo Ipak, treba se pod-
sjetiti da su feudalni odnosi same temelje srednjovjekovne dra-
ve, pa je stoga razumljivo da se i dokumenti tretiraju kao
najvanije dravne isprave. Ako je suditi po upotrebi velikog
onda se mora da su feudalne darovnice smatrane vanijim do-
kumentima i od samih ugovora. su spomenute pove-
lje Ninoslava, Tvrtka, Dabie, Ostoje, Tvrtka II i Tomaa koje
vane odnose sa Dubrovnikom ili Venecijom, a ovjerene su srednjim ili
malim Tek Stjepan a kasnije Toma
i Stjepan na dokumente ove vrste stavljaju velike i to
opet ne uvijek i ne dosljedno.
157
SFRAGISTICKA ZAPAANJA
TEHNIKA PECACENJA
M a t er i j a l z a p e a n j e je redovno vosak koji,
prema stepenu tamno - ili. boju. Za vladarske
upotrebljavao se i poseban, crveno obojeni vosak, kojim se prelivao
SaJmO onaj dio grude kol[ je bli.o za sam oti-
sak.158. Kod malih vladarskih je gruda izli-
154 br. 8 i 12.
lSs. br. 1, 7, 21.
1se VM.i, D!Pr., izlagaJ!lje o sredinjil Tvrtlk:a I, Da,bie, Ostoje
i TvJ:11lka II br. 9, ll, 13, 14, 17, 18, 19, 20).
151
Veliikii banski Stjepana vddi se na fakrsimHu po-
velje V'llik'O!Savu irz 1323. gdd. Velik,i dvootraJni kraljevski
je na dvdde daTOVllliee kraaja Daib!ie i na jednoj darovnici kralja To-
maJ!la. Druge tri darovtnice: Tw.llkova - Hrvoju iz 1380, Tomaa -
IvaJ!lcu ir.?: 1450. god., te StjepaJ!la - kinezu Radi.'Voju iz
1461. god. u samome telmtru spominju ob!iSltrallli {GZM,
1897, 1-9; GZM, 1906, 1-4; GZM, 1909, 446-448).
158
ClWellli vosalk u ovak!Voj tehlllici upotr.ebilja.vaju bosaru>kti kraljevi,
herceg Stjepan i njegovi sinovi {herce:zJ!), te, sas\llim
86
vena od crvenoga voska.tss U nekim dno i prostor za
otiskivanje prelivani su voskom tamnozelene boje, koji se smatrao neto
otmjenijim.t60)
Kao materijal za treba spomenuti i (vlani) papir koji se
nekada stavljao preko jo toplog razlivenog voska, pa se preko njega
otiskivao papira kod ovakvog imaju
kvadratnu ili formu. Prva upotreba papira za u Bo-
sni vezana je za ime Tvrtkovo (1385. god.)
1
6l
Ima da je papir nalijepljen na otisnuti pa je
tada funkcija papira zatitna. Takav je npr., sa Tvrt-
kovim pismom od 25. novembra 1388, Ostojinom poveljom iz 1399. i dr.
Donekle zatitnu funkciju kao i papir imao je i
pamuk, stavljen na povrinu jo toplog (Primjer: Ostojino pis-
mo iz 1416. god.)
Jedini primjerak metalnog u naoj sfragistici je sada izgu-
bljena bulla humskog kneza Miroslava. Koliko se zna, u srednjovjekov-
noj Bosni i Hercegovini nije bilo zlatom ili srebrom.
1
62 Isto
tako, nema nijednog na samom papiru.
gruda na Ostojinoj povelji iz 1409. god. napravljena je iz
neke mineralne smjese koja na pjeskovitu


U jednom su omotna traka i sav prostor gdje se nalazi pe-
prethodno premazani tutkalom.t64.
For m a p e a t n e gr u d e je kod nalijepljenih kru-
m.a ili Kod Viise6i!h v.otaJIJ:a redovno ima
obl'ilk zdjelice dlci Nekada je ova zdjelica dalduena, pa na
ima masivne zidove i snano udubljenje, ali ima gdje
su zidovi tanji i nii, pa se gruda pribliava obliku diska ili
Dvostrani su po formi uvijek krune iz-
gled daju i kvadratni ili papira preko ko-
jih su otisnuti neki
Postoji vjerojatnost da su neke kancelarije imale i posebne kalupe
za pravljenje gruda.t66.
tn Talkvi. su, IliPr., ma11i Tvr,llka I i Dalbde.
160
Tamnozelenim voslrom pre1iveno je dlilio kod br. 46.
t6t br. 9. Iza Tvrtka I >taikav upoltrebldava i OSitO<ja u dru-
goj polov.ini XV a i gotovo i ne znaju za
di'lli
181
U povelji od 15. 1332. ban svojiU ispravu naziva
hrisQIVIU[jom < XPt.COIJOH, O lJ OH , a u teklstu povelje od 15.
navodi se da je na nju ban stavio svoju zlatu tekstovi ovili
povelja su samo u prjjepisima kancelarije; opravdano se
moe pretpostavljati da dii.jelovi povelje koji govore o zlatnim pripa-
daju UJStaljenim fO<rmuilarima, pa nema doika:za da su i na ikada
i 21latni o. e., br. 51, 52).
tu Cremoni!k, GZM, 1949/50, 162.
tet CremO!l!ik, GZM, 1952, 306.
165
Vddi npr. fotografije br. 9, 19, 37 do 41.
166
Vidi o tome d Cremonikovo miljenje, GZM, 1949/50, 160, 162,
87
grude je od malih debelih sve-
ga nekoliko milimetara i sa promjerom od cca 1,5 cm, do masivnih gru-
menova, kakav je, npr., hercega Stjepana od 7. maja
1440., koji je dug 9,5, irok 5,3 i visok do 4,2 cm.1
6
'
M j e s t o p e a t a je na vrpci vezanoj za ispravu, ili na slobodnom
prostoru ispod teksta isprave. Kod pisama - to je sastav posebnog omota,
sastavci papirnatih traka ili savijenih dijelova pisma. Kao curiosum mo-
e se navesti primjer gdje je nalijepljen na isprave (Tvrt-
kova povelja iz 1355. god.), ili da je vosak naliven na mje-
sto (dO!tl(jd ddo llista), a udaren preko ovlaenog i presa-
vijenog gornjeg dijela isprave, tako da su se oba dijela slijepila.1
6
8
Donji kraj i javnih isprava redovno je podvijen 2-5 cm,
to paleografi nazivaju plikom. Svrha plike je donjega dije-
la isprave da bi se bez opasnosti od islcidanja mogao dosta
teki
P e a t s e p r i v r u j e n a i s p r a v u posebne vrpce
(sigillum pendens, ili naljepljivanjem (sigilum impressum, na-
lijepljeni Da bi se nalijepljeni vezao za ispravu,
sto je kroz dva proreza vrpca od svile ili, jo , od papira,
pa je na sastavljene krakove (vrpce) nalivena masa i onda otisnut
Ovaj pokazao se kao vrlo efikasan.170 U jed-
nom na mjesto pisar je stavio malo pa-
muka, koji je u izvjesnoj mjeri (armirao) vosak.17l Na jednoj
priznanici dvostruki papir (presavijeni arak) na mje-
stu za dva puta je prorezan u vidu <trokuta, neotkinuti kra-
jevi papira povijeni su na lice isprave i preliveni votanom masom.m
U svrhu na pergamentnu ispravu obi-
je pravil.jeno 2-5 proreza iilspod teksta; jedan ili dva proreza su
na pl.1k'i., a ostali na slobordnOIIll dijelu isprave - dspod. teksta. Ipak
je da su na ispravi samo dva proreza, i to na
pliki. poloaj proreza na kutovima zami-
ljenog kvadrata ili trokuta, odnosno dvije na horizontalnoj liniji,
uvijek oko 1,5-3,5 cm udaljene jedna od druge.
16
1, br. 49.
168
Pr.iJzmanica VlaJdirslava od 21. XII 1478. god.,
GZM, 1!5'2, 304.
1oo U Ujpotrabe i nal'ijE!\l)l]<janith moe se dati neko-
hllko op.servacija kronolOOkog i :liUillllroiO!llalnog 'klllralkltera. su
to smiji, a naild.jepljeni U Bosni ira UIP<>treba nll'lije;ploenih po-
tek sa 'I'vT,tllrom I, d od taJda sve vie maiha. U 'kasnlije vrtijeme
virse6i su razervi.ral!lli za va2mije i ;ilsprawe, koje su redovno
pilsane na pergamentu, dO!k nalije;pljend dolbivanu irolku ;primjenu na
dokumentima redovnog p.irsmenog
170
Tvrtkova povelja dz 1355, te brojne ;pri2Jilandce i Vlrutko-

171
Na Ostojlilllom piJSmu od 28. ok.tobra 1416. god., GZM,
1949/50, 165).
1
7ll Cremonbk (GZM, 1952, 326) ko:ootaiil'la da je to

88
Vrpca za vezivanje sastavljena je od svilenih niti
svijetlocrvene i tamnocrvene, a i modre, svijetloplave,
ili boje. Nekad se na istoj ispravi dvije boje kombini-
raju. bosanskog predstavlja upotreba ne-
predenih niti i njihovo jednostavno slaganje u vrpcu.m Vladoje, kance-
lar kralja Tvrtka I, po srbijanskom sa upotrebom upre-
denih niti, a kasnije i drugi pisari u Bosni sve poprimaju taj obi-
Krakovi vrpce mogu se ispreplitati poput pletenice, paralelno
jedan kraj drugoga, ili se vezati u
U starija vremena, sve do Tvrtka I, vrpce su sastavljene od ma-
log broja niti (do 40 kom), da bi kasnije dosegle i debljinu od 100, pa
i 200 vlakana, kao to je to sa poveljom hercega Stjepana iz 1435.
god. Duina vrpce od ruba isprave do se od 0-18 cm, a
krakovi koji izlaze iz dugi su 1-3,5 cm.
Papirna vrpca se sa isprave na lice kroz dva pro-
reza, pa se na njezine krajeve naliva vosak i otiskuje Takve se
vrpce nalaze na priznanica i
u drugoj polovini XV Kod pisama, koja su se redovno savija-
la na tri dijela, prorezi i traka ili su kroz sve dijelove, tako da je, u
stvari, bilo napravljeno 6 rupica. Papirna traka koja je prolazila kroz
sve dijelove savijenog pisma morala se prilikom otvaranja pokidati.
vrpce kroz proreze na ispravi dobiva nekada
ustaljene forme, ali nekada i pojedini pisari primjenjuju svoju posebnu
tehniku ili se na neke starije Jedan od provla-
kroz dva proreza, koji je postao za Bosnu i Hum, izgledao
je ovako. Kroz jedan prorez provukla bi se vrpca tako da joj jedan krak
visi sa lica, a drugi sa isprave. Krakom sa lica obavio bi se,
uz rub isprave, onaj drugi krak i, sa u drugi - slobodni
prorez, pa tako opet izbijao na lice, od proreza ponovo se sputao prema
rubu isprave, tu se sa drugim krakom vezao u i sputao prema pe-
grudi,li
4
Osim ovoga, mogu se konstatirati i neki dru-
gi vrpce kroz proreze.1i5
173
O .tome govori Oremoniik u GZM, 1949/50, 129.
1
7
4 Crem.oni!k: o. e., 138.
175
Mali .Jmeza Arndride humsikog je na povelju
tri proreza; kroz dva gomja proreza je vrpca, taiko da su oba izi-
la na a zatim se ponONIIlo vratila na 'lice itsprave kroz jedini dooji
izrez; otuda se oba kraka jednostavno sputaju prema grudi.
Pove'lja kra'lja Tvrtka ill 1378. god., npr., ima 4 proreza.
Vnpoa je vezana 'taiko da su oba njez.ina kraika kroz gornje p.roreze
na lice isprave, a zatim, se, kroz donje proreze (na p!iki) opet
na
Iznrlmku predstav<lja Tv.r1Jlrova IPOvelja iz 1382. godine gdje je ZJa
vrpce 5 proreza: 4 na vrhovima zamiljenog a jedan u
njegovoj sredini. Vrpca je vezana tako da se kr.oz dvije gornje rupice oba kra-
ka sa izb'ile na Lice, zatim se jednostavno ukrstila i kiroz dvije donje
rupice vratila se na tu se sastaju i pa jedan krak pada
slobodno ispod !l'uba !isprave, a drugi kroz srednji prorez izbija na lice i sputa
se do ispod ruba; ovdje se oba kraka sastaju i veu u uzlove, ue
cca 8 cm, na se kraju nalazi Pnimjera originalnog
na vezanja moe se jo (npr, Dabiina povelja iz 1392. god.).
89
Pr o v l a e n j e v rp e e kr o z p e a t n u gr u d u moe bdti ra-
se kod maloga bana Ninoslava: tu je
jedan kraj vrpce u grudu sa jedne, a drugi sa druge strane, tako da
kanal za vrpcu stoji horizontalno u odnosu na normalan poloaj
Mali Andrije humskog ima samo jedan kanal za vrpcu,
ali taj kanal stoji vertikalno. Na velikom Andrijinom dva kraka
vrpce idu svaki posebno kanalom kroz grudu. Srednji bana Stje-
pana izrazit je primjer kako se vrpca u sredini grude grana, pa
izlazi na tri kanala - na dnu i na objema stranama
nog diska. Iznimku predstavlja Tvrtko.va povelja iz 1382. god., gdje vrp-
ca ulazi u grudu jednim kanalom, a izlazi radijalna kroz pet kanala.
O t i s k i v a n j e nalijepljenih (impressa) vreno je pritiskom
- tipara na topli vosak, razliven po ispravi koja je prethodno
poloena na tvrdu i ravnu podlogu. Kod postupak je dru-
bi se na izvrnuti nalio jedan sloj voska koji bi
se dobro na taj prvi sloj polagale bi se vrpce, bi se krakovi
po volji razvodili, pa bi se nalio novi, deblji sloj voska i
gruda oblikovala u zdjelicu. Kada bi se vosak ohladio, tipar bi se odvo-
jio od voska, a gruda noem paljivo oblikovala. Posebna se pa-
nja obrezivanju rubova zdjelice, su unutranji zidovi
kosi. Neki primjeri pokazuju da se najprije formirala zdjelica, zatim se
u nju nalivao crveni ili drugi vosak, i onda se otiskivao Kod je-
dnog Dabiina vidi se da je direktno na naliven crveni
vosak, a zatim nataknuta zdjelica kroz koju je bila vr-
pca. od kralja Tvrtka I, sve je da se otiskuje
preko vlanog papira nalijepljenog na masu.176
PECATNA SLIKA
Bitan elemenat slike je simbol; bez simbola nema
ni slike ni
Drugi elemenat slike je legenda; ona je svakako vaan, ali
ne uvijek obavezan dio te slike.
akcidentalan, elemenat, koji se na
slikama, jesu ukrasi.
simboli mogu biti:
a) monogrami (u uem i irem

b) grbovni simboli ili grbovi;178.
e) portreti;179.
176
otiskivanja Cremolllik detaljno u GZM,
1949/50, 139-140.
171
Monogramni su: 29 (avers), 30, 34, 35, 36, 42, 43, 44, 45, 46,
48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61.
1
'
8
Grbovni su: l, 3, 4, 5, 6, 7, 9, ll, 14, 17, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 24, 25, 26, 27, 28, 31, 32, 33, 37, 38, 39, 40, 41, 47, 52, 55, 57, 58, 59.
178
Bortretni su: br. 8, 10, 12, 13, 15, 16.
90
d) likovi svetaca (pa,trona);tso
e) likovne kompozicije.tst
Prema vrsti simbola razlikuju se i vrste (monogramni, gr-
bovni, portretni, sa likom ili sa likovnom kompozici-
jom). Svaka vrsta simbola ima svoje varijante, pa i nazivi slije-
de, uglavnom, takvu diferencijaciju.
Monogrami se pojavljuju u varijantama:
- inicijali (jedno ili dva slova imena);18
2
- slova imena stavljena u ligature i druge poloaje
rebusima;tsa
- tekst legende koji ujedno vri d fulnkdi:j'u simhola;
1
8<
- krstoliki monogram.lSo
Na slici monogrami mogu stajati sami ili u kombinaciji
sa legendom, a postoje i gdje isti tekst i legendu i mo-
nogram u irem smislu.
Grbovni imaju svoje varijante, prema vrsti gr-
bova, koji mogu biti:
- jednostavne figure simboli),tso.
- grbovi sa titom,ts7.
- potpuni grbovi,1S8
I grbovni mogu biti - kada na slici stoje sa-
mi, ili sloeni - od grba i legende.
Porlreti na slikama imaju ustaljene forme i poze, pa se
prema tome pojavljuju i varijante portretnih
To su:
- portretni
- prijestolni,
190
.
-
sa likom u naim krajevima javlja se samo jedan-
put.192 je da se ovdje radi o uticaju kulturnog
kruga. Likovna kompozicija na bana Ninoslava predstavlja iz-
nimku i vjerojatno je na dola u uslovima i
180
Lik sveca ima samo revers kneza Miroolava (br. 29).
181
Likovna kompozicija nalazi se samo na bana Ndno-
slava (br. 2).
182
Npr. cq (br. 42, 43), [3 (br. 45,46).
m (br. 44), CTE<j>qN (48, 49, 50, 51, 53, 54, 56, 60, 61).
1
84 Avers kneza Miroslava (br. 29).
1
8
5
Mali kneza Andrije (br. 30).
1811 Br. l, 22-27, 32, 33.
181
Br. 7, 34.
188
Br. 3, 9, 11, 14, 17-21, 28, 37-41, 52, 55, 57, 58, 59.
181 To su jedino mali Tvrtka I i Dabie (br. 8 i 12).
19o Avers dvostranog kralja Dabie, Ostoje 'i Tvrtka II (10, 15, 16).
191 br. 4, 5, 6, .reversi br. 10, 15, 16, zatim br. 13.
19a Revers kneza Mi.Toslava br. 29.
91
AN ALI ZA SLIKA
Okolnost da se za simbole u broju
upotrebljavaju grbovi je da su jedan od najvanijih izvo-
ra za upoznavanje grbova. Ovo posebno vai za srednjovjekovnu Bosnu
i Hum, gdje su drugi izvori za upoznavanje heraldike oskudni i nepot-
puni. Zbog toga se sasvim opravdano moe da su i po broju.
i po vrijednosti, grupa izvora za .upoznavanje naih starih
grbova.
VRSTE GRBOVA
S obzirom na kompoziciju grbovne slike i na razvojni stepen grba,
na naim pozavljuju se tri vrste grbovnih oznaka, odnosno
g;r;bova, u irem smtislu. To je, u prvom redu, grrupa jedno-
stavnih ili osnovnih) simbola, odnosno figura, zatim
grupa grbova sa titom, te - - skupina tzv. pot-
punih grbova, sa titom, kacigom i
Ovakav poredak grbova ima i kronoloku vrijednost,
jer je razvoj grba tekao upravo takvim putem (jednostavna figura -
simbol na titu - potpuni grb sa titom, kacigom i Ipak,
zbog uslova razvitka u naim krajevima, ove forme nemaju
velike vrijednosti za apsolutnu kronologiju.
Jednostavne figure ili simboli
upotrebljavaju se samostalno ili u sastavu kompozicije, gdje
zauzimaju mjesta na titu ili na Odmah treba naglasiti
da ovi samostalni simboli ne spadaju u grbove po strogim pravilima za-
padnoeV"ropske heraldike. Ipak, u jednom irem smislu, i prema dana-
njem sadraju grb, oni spadaju u onu kae.goriju oznaka
koje nazivamo grbovima.
Kao samostalni simboli u bosanskim i humskim
ma dolaze ivotinje (orao i grifon-lav) i predstava grada.t
9
3
Duga upotreba ovih jednostavnih figura kao samostalnih simbola
je za Humsku zemlju i Bosnu, u svakako,
treba gledati uticaje bizantskog kulturnog kruga.
Mnogo broj jedrnostavnd.h :liilg111ra je na he-
kompo.zicijama ili na grbovima u uem Tu su, opet, i-
votinje (orao, orlovo krilo, lav-grifon), ljiljani, ljiljanova kruna, okloplje-
na ruka.1
94
Flunkciju jednostavnih filgu,ra ponekada vre i monogtram1, od-
nosno inicija!i.195
19
3 Orao na kneza Andrije i 3.1, 32, 33),
grifon-lav na - (br. 47) i grad na
(br. 22-27).
194
To su: dvoglavi orao u srpskom grbu na dvostranom klvalja
Tvrtka I i nabie, lav-grifon u orlov.o krlilo u orlovska pera
u ljiljani u buketi u i Vlatko-
oklopljena ruka u
195
Monogram X;/\Mb u Bjeljaka inicijal T<< u kralja Tvrt-
ka II.
92
Jednostavne figure, upotrijebljene samostalno, redovno predstav-
ljaju znak porodice ili pravne osobe, koji se dugo i upor-
no u daljem razvitku, ako do njega one obavezno ulaze u sa-
stav kompozicija. U samim grbovnim kompozicijama jedno-
stavne figure zapravo sr grba, jer svi ostali elementi su
manje ili vie ustaljeni okviri za ove jednostavne, proste ili osnov-
ne simbole.
G r b o v i s a h e r a l d i k i m t i t o m su po to-
me to je jednostavna figura ili lik smjeten u stan-
dardni okvir u formi tita. Ovi grbovi rijetko dolaze kao samostalni
ni simboli, ali su relativno kao sastavni dijelovi kompleksnih
nih slika.
U razvojnoj liniji grba tit stoji simbola
(jednostavne figure) i potpunog grba. se u heraldici ustalio
kao grb pravnih osoba, ali se iz razloga upotrebljavao
i kao pars pro toto (dio mjesto cjeline), umjesto potpunih
grbova. U sa ova vrsta grba upotrijebljena je kao pa-
grb kao grb kralja Tvrtka I (dio mjesto cje-
line - jedanput), kao grb Bjeljaka te kao dravni grb
Bosne i Srbije.
P o t p u n i gr b o v i tit, kaciga sa velom i stoje
na vrhu razvojne linije grba.
Najstariji potpuni gl'b vezan za Bosnu je grb Pavla nastao ne-
gdje krajem XIIT vijeka: tit sa orlovim krilom kaciga sa velom i per-
janica. Postoji vjerojatnost da je i ban Stjepan II na
svoje vlade (1322) imao potpuni grb; takvo na-
se iz posmatranja banova portreta (na gdje
poloaj tita, kacige i stvara sliku potpunoga grba.
Ipa:k, .p;rvi pouzdano i izV'O'mo bosanJSkli grb vezan je za ime
kralja Tvrtka I. To je: tit sa desnom kosom p1.1ugom i 6 ljiljana, kaciga
sa platem i krunom, te u vidu buketa Ovaj grb se u
cjelini zadrava i na srednjem kralja Dabie. te .grbove spa-
daju dalje: grb na srednjem (II) kralja Ostoje, grbovi na 5 pe-
Tvrtka LI, na jednom Stjepana dva Vladi-
slava dva Vlatka te grbovi na 4
i jednom Jurja
Potpuni grbovi upotrebljavaju se samo kao simboli pojedinaca ili
porodica.
POJEDINI ELEMENTI GRBA
Svaki od grbovnih elemenata doivio je svoj razvitak koji se mo-
e pratiti i na grbovima sa bosanskih i hercegovskih
Tako je j e d n o s t a v n a h e r a l d i k a f i g u r a u raz-
vojnog puta stajala samostalno, bez ikakvih okvira. U stupnju
razvoja ovaj simbol dolazd. u okvire ,tita, da bi se kasnije po-
peo i u Rrilikom ovoga penjanja simbol nekada zadrava
93
i mjesto na titu, pa u tom zauzima dva mjesta u kom-
poziciji. Primjeri sa naih mogu ilustrirati samo pojedine faze
toga razvoja koji se odigravao na irokim prostorima zapadne Evrope.
Tako npr. orlovo krilo, koje na naem zauzima mjesto
na titu, kasnije dolazi i u grifon-lav na
stoji samostalno, a u grbu Stjepana i njegovih
sinova dobiva mjesto u na kralja Ostoje kruna se na-
lazi i na titu i na vrhu ljema; je i sa 'girbom Hrvoja
odnosno Jurja
H er a l d i k i l i k o v i su geometrijske forme k<Jjima je povrina
tita podijeljena na dva i1i vie polja; ovim Likovima se, u stva-
ri, izraavaju osnovne boje grba. lik stoji na grbu samostal-
no, kao na grbovima i ili (nekada) na gr-
bu aH i zajedno sa jednostavnom f1g,urom, kao na grbovima
kralja Tvrtka I i kralja Dabie, te na dravnom grbu Bosne. Od velikog
spektra likova na naim dolaze samo tri: lijeva
kosa pruga na bana Ninoslava, desna kosa pruga na _
i tri desne kose pruge - na i
H er a l d i k i t i t je uglavnom slijedio formu bojnoga tita. Naj-
stariji titovi sa bana Ninoslava, Pavla i Stjepana Kotroma-
pribliavaju se formi trokuta; u kralja Tvrtka i Ostoje bo-
rubovi tita su pa im bolje odgovara termin srcoliki.
Donji rubovi tita na grbovima kralja Tvrtka II gotovo su polukruni.
Juraj i imaju jednostavnu
sa prorezom za vizuru i oruje. U hercega Stjepana i njegovih
sinova osnovne konture su ostale, ali su oba i donji rub
razvedeni u polukrune lukove.
H er a l d i k i l j e m o v i na grbovima sa naih svi pripa-
daju tipu tzv. dubokili ljemova (Topfhelm, haeume). Ipak se mogu
tri varijante koje imaju i svoju kronoloku vrijednost. Prvu varijantu
predstavlja kaciga u obliku lonca sa posebno formiranom plitkom kalo-
tom - u grbu Pavla Bez odvojene kalote, ali sa snanim izrezi-
ma za su kacige na grbovima i u
drugoj polovini XV ponovo imaju kacigu sa posebno naglae-
nom kalotom, ali to vie nije bojni, nego turnirski ljem.
P l a t i l i v e o je grbovni uklras koji stalno prati potpune grbove
i s njima se razvija. Na grbu Pavla to je sasViim tanka platnena tra-
ka sa rubovima, koja pada pozadi kacige. U kraljevskim gr-
bovima plat je samo neto iri i bogatiji: ima vie nabora i
ukrasa. je i veo na grbovima s tim to kraj plata
prelazi u vegetativni ornamenat - lozicu. Tek Stjepan i njego-
vi sinovi imaju grbove u kojima plat uzima u cjelini oblik ornamental-
ne lozice i ispunjava slobodne prostore s obje strane grba. Ovo je uje-
dno i posljednji i stupanj stilskoga razvoja koji je doivio grb
na tlu Bosne i Hercegovine; ovdje je, naime, dalji razvoj prekinut, dok
se u ostaloj Evropi plat razvio u bogat ukras koji sa svih strana uokvi-
ruje grb.
94
P er j a n i e e l e n k a je u prvoj fazi razv,oja preteno dekorati-
van elemenat grba, odnosno ljema. Takve su npr., u grbu
i U drugoj razvojnoj fazi u dolazi jedno-
stavna figura, pa tako ona postaje jedan od bitnih elemena-
ta grba (lav-grifon u oklopljena ruka u Treba ipak
konstatirati da i primarno dekorativna ima sim-
boliku, pa ponekada, kao u grbu predstavlja najstabilniji
elemenat kompozicije.
Kr u n a je tokom vremena postala vaan elemenat heraldi-
kompozicija. U starije doba pojavljivala se samo kod okrunjenih
glava, a kasnije i kod visokoga ranga. U Bosni i Hercegovini
krunu u grbu imaju samo kraljevi. Moglo. se da se kruna
pojaviti i u grbu hercega sv. Save, tim prije to je takva kruna uistinu
i postojala i to se njezina predstava i na monogramnim
nim slikama. Ipak, iz nama nepoznatih razloga, ova herceka kruna
nije nikada ula u grb.
Posebni n o s a i gr b o v a dosta kasno se javljaju kao
dekor kompozicija. Na naem ovi grbova do-
laze samo na prijestolnom bosanskih kraljeva, gdje, sa svake
strane prijestolja, po dva pridravaju dravne grbove Bosne i
Srbije, odnosno same Bosne. Iz drugih izvora znamo da su se kao no-
pojavljivali i lavovi (na nadgrobnoj kralja Ostoje na Bo-
bovcu).
PORODICNI GRB KOTROMANICA
Najstariji poznati grb bosanske vladarske porodice vidi se na pe-
bana Stjepana II i bana Tvrtka. Ovaj grb u svojoj formi
pojavio se jo samo jedanput - kao sastavni dio kompozicije
potpunoga grba kralja Tvrtka II na iz 1405. god. Sam
lik i forma tita uli su i u grb kralja Tvrtka I, pa i u dravni grb
Bosne po koncepciji Tvrtkovoj.196
LICNI GRBOVI BOSANSKIH KRALJEVA
Nakon proglaenja za kralja Tvrtko I je morao i svoj grb prilago-
diti novom dostojanstvu. Od starih insignija on zadra-
100 Thall6czy je jo daV\llo 'iziao sa tvrdnjom da je lik viteza na konju
(konjanik) Tu svoju tvrdnju temeljio je na
nici to se u kOI!liiPleklsinom grbu wgaJI1Sko-'htwa1iske kraljice Elltzabete,
bana Stj1PaJ!l.a II, nalazi kOI!ljanijk; .poreid to/ga, lilk viteza na lronju vidi
se i u sloenom grlbu ik:ralj1ce Katarine, iskJ.esanom na njEl2lilnu naidgrOib
nom spomeniku u Rimu. U direktnim izvorima iz Bosne konjanik se nikada ne
pojavljuje u okviru kompozicije; portreti
predstavljaju slika. U tim predstavama dolazi grb na ko-
njaniku, a ne konjanik na gvbu. Oitav ITazvoj simbola, kojd sam
pokuao sistematski pratiti, ne dozvoljava opredjeljivanje portre-
ta kao simbola. Stoga da d konjanike na grbovima dviju
spomenutih k!raljica treba interpretirati. (Uporedi izlaganje Lj. Thal-
16ezya u Studien zur Geschichte Bosniens uil.d Serbiens dm Mittelalter, 282,
309.)
95
va tit sa desnom kosom prugom i u obliku buketa, ali uvodi
i sasvim nove elemente: 6 ljiljana na titu i krunu na vrhu kacige, pa
tako dobiva novu kompoziciju - potpuni grb sa titom, ka-
cigom, krunom i perjanicom. O porijeklu ljiljana i problemu dravnog
grba Bosne bit govora posebno.
Kralj Stjepan Dabia nije vrio nikakvih intervencija ni na drav-
nom, ni na grbu Tvrtkovu. Vidjeli smo da je na mije-
njao samo ime u legendi.
Ni kralj Ostoja za vrijeme prve vladavine (1398-1404), koliko je
poznato, nije nita radio u tome pravcu.
Tvrtko II je odmah na svoje prve vladavine formirao svoj
posebni grb. On se sastojao od staroga tita sa de-
snom kosom prugom, kacige sa platem i krune sa perjanicom. Kako se
vidi, on je od svoga oca preuzeo samo krunu, ali ne i ljiljane na titu.
U ovakvom postupku nazire se izvjesno unazad, blie poro-
tradicijama Kasnije je Tvrtko II ovaj svoj grb na-
pustio.
Ostoja je izvrio velike izmjene u dravnom i grbu, tako da
se ova njegova intervencija opravdano moe nazvati grbovnom refor-
mom. On je sa tita izbacio. stari simbol - kosu prugu,
a zatim i ljiljane, koje je bio uveo Tvrtko I, pa na slobodnom
prostoru postavio kraljevsku krunu. Tako je stvorio novi dravni grb
bosanske krune, koji je onda unio i u svoj osobni grb,
dio Tvrtkove kompozicije: kacigu sa platem, krunom i perjanicom. Ka-
je da Ostoja nije potpuno zabacio ni stari dravni grb
Tvrtkove koncepcije (tit sa kosom krugom i 6 ljiljana), jer ga je ostavio
na tako istaknutom mjestu kao to je zastava.
Za vrijeme druge vladavine (1421-1443) Tvrtko II naputa svoj
prvobitni grb i nikada vie ne insistira na starom simbolu - kosoj
pruzi. On Ostojinu reformu dravnog grba u cjelini, a u
grb unosi jedan nov detalj (u odnosu na Ostoju) - inicijal svoga ime-
na (T), koji stavlja ispod krune na titu. Moe se zapaziti jo jedan: he-
vaan detalj: na Tvrtko vu grbu donja strana tita vie nije
iljasta neg.o polukruna; to je, svakako, uticaj suvremenih u za-
padnoj Evropi.
Sa Tvrtkom II zavrava se aktivnost bosanskih kraljeva na izradi
Iz drugih izvora se znade da dvojica posljednjih vladara - kao
po nekoj inerciji - usvajaju reforme kralja Ostaje i novine Tvrtka
!!.197 Tako Toma, uz Tvrtkov inicijal >>T<<, dodaje jo jedno S (STE-
PHANVS THOMAS), a Stjepan se jednostavno na ne-
to stiliziranu krunu u titu svoga djeda Ostaje.
Zanimljivo je konstatirati da se u vladarskim grbovima kao naj-
stabilniji elemenat pokazala u vidu buketa ona se ras-
poznaje na portretima bana Stjepana i Tvrtka, na konja-
m Na novcima kralja Tomaa i Stjepana mogu se vildjeti
njihoVi grbovi, ali i nedosljednost u upotrebi grbovn'ih simbola: kod Tomaa
se pojavljuje inic'ljal T, sam i'l'i u kompoziciji sa slovom S,
dok je Stjepan neto dosljedniji u primjeni djedova grba. (Vidi I.
Rengjeo: Novci bosanslcih vladara, GZM, 1943, 282-288.)
96
portretima kraljeva sa velikog dvostranog i na svim li-
grbovima kraljeva. Razlike u predstavama tako su sitne
da nikada ne mijenjaju izgled.
PROBLEM DRZAVNOG GRBA BOSNE
1
9
8
Na velikom prijestolnom Tvrtka I (i Dabie) s obje strane
prijestolja stoji po jedan grb. Sa desne strane prijestolja u
titu je dvoglavi orao, koji, po miljenju, simbolizira Srbiju; sa
lijeve strane prijestolja su na titu tzv. desna kosa pruga i 6
ljiljana u slobodnim prostorima. da se ovaj drugi grb (desna
kosa pruga i 6 ljiljana na titu) nalazi uz prijestolje, uporedo sa grbom
Srbije (dvoglavim orlom), govori u prilog tome da oba grba imaju sli-
simboliku: ako grb sa dvoglavim orlom Srbiju, onda i ko-
sa pruga sa ljiljanima Bosnu. Daljom analizom dolazi se do
da grb Srbije one zemlje u Tvrtkovoj vlasti koje
su nekada ulazile u sastav srpske drave, a grb Bosne sve ostale ze-
mlje koje su u to doba bosansku dravu (ua Bosna, Pri-
morje, Donji krajevi, Usora i Soli, i dr.).
tit sa kosom prugom i 6 ljiljana stoji i na zastavi koju nosi kralj
- konjanik na reversima velikog dvostranog bosanskih kraljeva.
Ovaj grb na zastavi ne mijenja nijedan od kraljeva, pa ni Ostoja,
koji je izvrio radikalnu reformu kraljevskog i dravnog grba. Opravda-
no je stoga da su ovaj grb na zastavi svi bosanski kraljevi
smatrali adekvatnim simbolom kojemu i jest mjesto na zastavi, odnos-
no da su u cjelini podrali simbolizam koji mu je namijenio Tvrtko I.
Netto kao i za zastavu moglo bi se i za grbove na
konjskom sa istoga portreta. Ipak, treba imati na umu da
ovaj po svojoj funkciji nema onakvog kao zastava,
pa se simbolika njegova ukrasa sama za se, ne bi mogla mjeriti sa zna-
simbola na zastavi.
Na dva novca (poludinara) kralja Tomaa, dakle, u petom ili e-
stom deceniju XV predstavljen je grb u vidu tita sa kosom
prugom i 6 ljiljana.
199
To jasno pokazuje da je ovaj grb jo u to vrije-
me bio iv. Time se i eventualna pomisao da je ovaj grb na
zastavi (i konja) bio zadran po pukoj inerciji, ili
zbog neznanja.
Isti ovaj grb nalazi se i kao sastavni dio potpunoga grba Stjepana
na poznatom bosanskom zlatniku.2oo,
Ovi podaci dovoljno jasno govore da je tit sa desnom kosom pru-
gom i 6 ljiljana ustanovljen i za cijelo vrijeme trajanja priznavan kao
grb bosanskog kraljevstva (regni Bosne). Pri tome treba imati u vidu
1
98 je pomenuta polemika koja se 80-tih godina prologa vijeka vo-
dila oko identifikacije grba srednjovjekovne bosanske drave (vidi bilj. 1).
Analiza kraljevskih grbova na doprtinijela je da i ovdje stvar postane
jasnija.
19D Rengjeo, GZM, 1943, 286.
200
o. e., 287.
7 - Djela - knjiga XXXVIII
97
da ovim simbolom predstavljeno bosansko. kraljevstvo ne i
srpske zemlje (regnum Rascie), koje su jednim dijelom ulazile u sastav
bosanske drave toga vremena.
Kao to se vidi sa slike prijestolnog kralj Ostoja je posta-
vio novi grb (tit sa krunom) na ona mjesta gdje je Tvrtko I, nesum-
njivo, bio postavio dravne grbove Srbije i Bosne. Iz ovoga postupka
treba da je Ostoja iz izvjesnih razloga formirao novi jedin-
stveni grb koji simbolizira bosansku dravu u cjelini, tu i
srpske zemlje. Takav postupak imao je svoga opravdanja u da
ni ostali dijelovi bosanske drave nisu bili predstavljeni posebnim gr-
bovima. Ipak je, izgleda, pravi razlog za Ostojinu reformu leao u prav-
noj teoriji o (apstraktnoj) kruni kao elementu koji objedinjava sve,
sto dijelove jedne dravne zajednice. Takva teorija o Ze-
mljama krune sv. Stjepana<< upravo je u to doba bila dominantna
ugarskim pravnicima,2o1 a Ostoja je imao prilike da se s njome i blie
upozna. Osim toga, zna se da je ba Ostoja svoje pravo na bosanskli pri-
jesto temeljio i na posjedovanju bosanske kraljevske krune,
koju je, uz Madara, ljubomorno. u tvrdom Bobovcu.
202
Stoga mislimo da tit sa ljiljanovom krunom treba shvatiti kao grb svih
zemalja bosanske krune ili bosanske drave, tu i ne-
kadanje srpske zemlje.
Ovako Ostojina dravnog grba dozvolja-
va i koegzistenciju sa Tvrtkovim grbom Bosne. Oni se, naime,
sobno ne Tvrtkov tit sa kosom prugom i ljiljanima i dalje
egzistira kao grb same Bosne, a Ostojin tit sa krunom - kao grb cijele
dravne zajednice kojom vlada bosanski kralj. Ovakvu (Ostojinu) kon-
cepciju dravnog grba prihvatio je i njegov dugogodinji rival Tvrtko
II, te kasnije Toma i Stjepan
Pomisao da je uslijed puke inercije Ostoja zadrao Tvrtkov dr-
avni grb na zastavi ili da je Tvrtko II isto tako pliihvatio Ostojinu re-
formu treba odbaciti, jer su obojica ovih kraljeva imali i i te-
oretske, i uslove za izmjenu grbova u cjelini: -:-- jer
su imali na dvoru vjete teoretske - jer se iz njihovih
intervencija na grbovima vidi da su radili sa ciljem, i prak-
nije se moglo desiti da se takve izmjene jednostavno zaborave,
jer su na istim vrene izmjene imena i dr.
NACIN FORMIRANJA GRBA KRALJA TVRTKA I
Pitanje: iz kojih se elemenata sastoji grb kralja Tvrtka I i odakle
su ti elementi uzeti? - predstavlja zanimljivo i vano pitanje bosanske
2o1 Tako npr. kralj Sigismund u povelji knezu Ivaniu (1408.
god.) govori o poslunosti, vjernosti, slubi i dunom potovanju na-
em i krurui. U dstoj 'ispravi govori se i o kruni kraljevstva bo-
sanskog (Starine JAZU, 39, 313). O apstraktnom pojmu dravne krune u Bo-
sni vidi .i S. Istorija Bosne, Beograd 1964, 224-226.
202
ban Ivan po nalogu kralja Sigimunda, provalio
je 1405. god. u Bosnu ij zauzeo glavnd grad kralja Ostoje, zvan Bobovac, gdje
se kruna bosanskog kraljevstva (Stai1ine JAZU, 39, 261-262). Poznato je
da je Tvrtko II tek za svoje druge vladavine krunisan kiraljevskom krunom
(1421. god.)
98
heraldike. na prvi pogled u ovom se grbu raspoznaju dvije grupe
grbovnih elemenata; to su jednim dijelom elementi staroga grba Ko-
a drugim dijelom novi simboli, koji, ostaloga, treba
da pokau i novo kraljevsko dostojanstvo. ovdje nastaje pote-
ako bismo htjeli odrediti ta je u grbu staro, moramo sigurno
znati kakav je izgledao potpuni banski grb, a tu situacija nije sasvim
jasna. Banske, odnosno grbove znamo sa
Stjepana II i bana Tvrtka, te sa nekih vrsta Stjepanovih novaca. Na
nigdje nema potpunoga grba u formalnom pogledu, ali su
prikazani svi elementi grba u nastajanju: tit sa kosom prugom, ka-
ciga, veo i perjanica.
2
03 Iz da se na ne raspoznaje
nikakva jednostavna figura neki autori da posebnoga sim-
bola (osim lika kose pruge) nije ni bilo, dok drugi, anti-
kasniju situaciju iz kraljevskih grbova, pretpostavljaju da
da je u to (bansko) doba ljiljan bio simbol
S druge strane, likovne predstave na nekim novcima Stjepana II po-
kazuju da je ulogu simbola, odnosno jednostavne figure
igrala zvlijezda, koje na novom grbu nema.204 U svakom tre-
ba konstatirati da ni na jednoj predstavi grba iz banskoga doba ljiljana
nema. Zbog toga kao nesumnjivo stare elemente moemo navesti samo
trokutasti - srcoliki tit sa desnom kosom prugom i perjanicu u obliku
bogatog buketa a zatim i stilizaciju grbovnih
elemenata - kacige i plata. Sasvim nove elemente predstavljaju ne-
sumnjivo: ljiljanova kruna, postavljena na tjeme kacige, i 6 ljiljana,
u slobodnim prostorima tita. je da u ovakvoj kom-
poziciji kruna treba da kraljevsko dostojanstvo, a detalj iz
krune - ljiljan, u rasporedu i broju, vri funkciju osnov-
nog simbola, odnosno jednostavne figure.
Postavi simbol u kraljevskom grbu, ljiljan se brzo proirio kao
ukrasni i motiv u raznim granama umjetnosti. Tako npr., u
kamenoj plastici motiv ljiljana ukraava kapHele na kraljevskom dvo-
ru u Bobovcu; u rukopisima, kao to su zbor:riik, Hvalov ruko-
pis i drugi, ljiljani jedan od iluminatorskih motiva; na
ljiljan ima iroku primjenu i tokom vremena doiv-
ljava raznolike stilizacije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi odakle je Tvrtko preuzeo
simbol ljiljana i samu ljiljanovu krunu. Teoretski je da se Tvrt-
ko potpuno slobodnim izborom za ovaj slikoviti motiv, ali je
daleko vjerovatnije da je pred so.bom imao neki konkretan uzor i odre-
razloge za ovakav izbor. Koliko se danas moe utvrditi, postojala
su dva uzora prema kojima je Tvrtko mogao formirati svoj grb. Jedan
uzor je ljiljan, prvobitno simbol francuske burbonske dina-
stlije, kojd je XJV preko nap'Uil.jskih Ainluvinaca dospio
u ugarsko-hrvatsku dravu. Prema velikom broju likovnih izvora moe
se konstatirati da je kruna kralja Karla Roberta, Ljudevita Velikog,
kraljice Marije i dr. do u detalje bosanskoj kraljevskoj kruni.
Stoga bi se moglo pomiljati da su simbol ljiljana i odgovara-
2. Vidi fotografije, crtee i opise br. 4, 5 i 6.
204
: P. Neka pitanja bosanske heraldike, GZM - Arheologija,
1964, 165. .
7
99
forma krune ugarsko-hrvatskih vladara iz dinastije Anuvinaca po-
sluili kao neposredni uzori za formiranje bosanske kraljevske krune
i za izbor ljiljana kao simbola. Porodica bila je
enidbenim vezama direktno povezana sa ugarsko-hrvatskim ogrankom
Anuvinaca, a dobro su poznati i - i vazalni - odnosi
bosanskih vladara, pa i samoga Tvrtka, prema njima. Treba ipak pri-
znati da bi ovo preuzimanje anuvinskog simbola pretstavljalo spora-
zum Tvrtka i Ljudevita, a o tome pisani historijski izvori ute.
S druge strane, je da je Tvrtko imao pred sobom jedan drugi
uzor: ljiljanova kruna dolazi naime, na novcima nekoliko posljednjih
kraljeva iz dinastije Osim toga, ljiljan se u Srbiji pojavlju-
je i na drugim mjestima koja su rezervirana za simbole (ezlo,
novac). Misli se da je i u Srbiju ljiljan doao iz Francuske, i to
posredstvom Duanove majke Jelene Anuvinske. Stoga bi se moglo za-
da je Tvrtko, proglasivi se za kralja srpskoga, preuzeo i
formu srpske kraljevske krune, a zatim, u duhu suvremenih
detalj iz krune prenio na tit kao jednostavnu heral-
diku figuru.
U okviru ovih konjektura problem porijekla ljiljana u bosanskom
grbu mora i dalje ostati otvoren.
PROBLEM GRBA HUMSKE ZEMJE
Kao znamenja (amblemi, simboli) koja bi potencijalno mogla bi-
ti uzeta kao grbovi Humslke zemlje i He.rcegovine dolaze u obzir: lJik sve-
ca zatitnika, predstava orla, kri, lik lava-grifona, tit sa tri desne ko-
se pruge, herceka kruna.
Lik sveca zatitnika pojavljuje se samo jedanput - na kneza
Miroslava (sv. Stjepan). Slika patrona se kao simbol na pe-
i u grbovima gradskih na srpskih vla-
dara iz dinastije na novcima Evrope, pa i. Bosne.
Posebno je sv. Stjepan zatitnik ali i jedan od patrona vla-
darske porodice u Bosni, gdje banova i svi kraljevi tokom vie
od tri nose ime Stjepan. U samome Humu zna se da je knez Mi-
roslav nosio i drugo ime Stjepan, a u tome smislu je do-
nekle i ime Stjepana i njegova sina Stjepana (ka-
snijeg Ahmed...pae). Usprkos ovli.m relativno brojnim indicijdi!Ila, ne bi
se moglo da je sv. Stjepan ikada postao patron same
Humske zemlje ili njezin simbol.
Predstava orla vidi se na kneza Andrije, pa kako
se radi o simbolu jednoga humskog vladara, svakako se s njime mora
pri ovim razmatranjima. Na alost, zbog ne moe
se sig,urno znati da li se radli. o dvoglavom ili jednoglav10m orLu; stoga i
analoglija ovoga amblema sa ukrasima (dvogJ.avim orlovima) na p0111tretu
kneza Miroslava nema pune vrijednosti. Isto tako, bez novih dokaza nije
sa utvrditi stvarnu vezu ovoga Andrijina am-
blema i orla na humskih s XV Ipak,
ova konicidencija je i o njoj se mora voditi u
da se kakvi novi podaci u ovome pravcu.
100
Kri na manjem kneza Andrije, dodue, ima
ali samo kao sastavni dJi.o krstolikog monograma kojd je kao
formiran motiv preuzet iz bizantskog kulturnog kruga. Dru-
ima kri na zastavama u grbu hercega Stjepana
i njegovih sinova. Samo mjesto ovoga, religioznoga, simbola -
na zastavi u grba, zatim dosljednost u njegovu prikazivanju na
5 trojice hercega sv. Save pokazuju da je ovdje kri smatran
jednim od amblema hercega sv. Save. Sam poloaj na zastavi
pokazuje da se ovaj simbol upotrebljavao nekada i samostalno, a ne sa-
mo u kompoziciji. je da se kri (kao
lik?) nalazi i na jednom od grbova bosanske kraljice Katarine,
Stjepana

Kojim putem je kri doao u grb i na zastavu her-
cega Stjepana ne moe se sasvim sigurno utvrditi. Ipak, sve dok se ne
pojave neki novi dokazi, treba na da je ovaj simbol
izabran prilikom formiranja samoga grba, odnosno prilikom proglae-
nja Stjepana za hercega. Razlozi za takav izbor mogli su leati u samoj
tituli herceg sv. Save, ali i u pristupanju hercega iroko zasnovanoj
kriarskoj koaliciji za borbu protiv Turaka.
stalne simbole koji ulaze u grb hercega sv. Save spada i gri-
fon-lav, koji je u grbovnoj kompoziciji postavljen u i koji pred-
njim apama dri zastavu. Iako je oblik ovoga lava neto sti-
liziran, ipak nije teko ovdje prepoznati amblem koji
se u svojoj primarnoj formi na
Tri desne kose pruge na titu oblika predstavljaju tzv. he-
lik (Wappenbild, figure heraldique), simbol svili tri-
ju hercega sv. Save. Osim toga, isti ovaj lik i na istoj formi tita nalazi
se i na 5 je porodica, kao nasljednu
nosila titulu humskih vojvoda. isti ovaj simbol ima i jedan
grb na grobnom spomeniku kraljice Katarine u Rimu. Na temelju ova-
ko i pouzdanih podataka moe se opravdano i zaklju-
da je tit sa tri desne kose pruge u XV smatran grbom
Humske zemlje i Hercegovine.
simbole koji se pojavljuju i kao vladarski amblemi
treba ubrojiti i herceku krunu, koja se vidi na nekim (monogramnim)
hercega Stjepana i njegova sina Vlatka. Iz popisa blaga
hercegova znamo da je takva kruna i postojala. Ipak, treba kon-
statirati da ovaj simbol vlasti nije u Hercegovini nikada postao
samostalan vladarski ili dravni simbol, niti je uao u kakvu
kompoziciju, kao to je sa bosanskom kraljevskom krunom.
RAZVOJ GRBA PORODICE
je osobina da oni vrlo kasno usvaJaJu he-
forme zapadnoevropskoga stila i da se gotovo nerado njima slu-
e. pod neposrednim uticajima iz Srbije i
nu konzervativnost, oni, od prvog po simbolu poznatog - San-
dalja pa do jednog od posljednjih - Stjepana (Ahmed-pae
205
Grib na spomeniku bosanske kiraljice Katarilne u crkvli Ara coeli u
RJimu.
101
radije se slue monogramima nego grbovima. Ova kon-
zervativnost postaje jo kada se napomene da su se ovi
monogrami odrali due nego i u samoj Srbiji. I, dok u Bosni, npr.,
monogram-inicijal Tvrtka II ulazi u sastav kompozicije, u
on ostaje potpuno samostalan.
Iz popisa riznice velikog vojvode Sandalja moglo bi se za-
da je Sandalj imao formiran svoj grb ili Znamenije<< i da
je to bio vjerovatno lav.
20
0 Ipak, prvi pouzdan dokumenat o grbu u
rodu sa iz 1438-1440. god.
Tamo je na njihovu predstavljen grifon koji najvie na lava.
Herceg Stjepan prvi od ima potpuni grb. Moe se pretpo-
stavljati da je taj grb formiran istovremeno sa proglaenjem Stjepane-
vim za hercega (1448. god.), bilo tako to mu je kralj Fridrik, zajedno
sa hercekom titulom, dao i grbovno pismo (Wappenbrief, litterae arma-
les), bilo to se sam Stjepan pobrinuo za svoj grb: tit sa tri desne kose
pruge, kaciga sa platem i sa lavom koji dri zastavu. Kako
se vidi, u ovu kompoziciju je uao grb Humske zemlje, zatim
simbol roda i zastava sa kriem.
Ni Vladislav ni Vlatko nisu unijeli bitnih izmjena u grb. Sve
njihove intervencije svele su se na izmjene predstava kria
na zastavama.
KULTURNOHISTORIJSKA ANALIZA PECATNIH SLIKA
PECATORESCI
Izradom odnosno matica ili tipara) ba-
vili su se zlatari. No kako se ovdje zahtijevaju znanja, to su
se samo vjetiji zlatari mogli uputati u graviranje kompliciranih
slika u tvrdom materijalu, i to u negativu. A samo
pogled na nae pokazuje da je tim majstorima bilo pravih
umjetnika visokoga dometa. Osim ovi majstori su praviji i ka-
lupe za kovap.je novca, prstenje i obavljali neke dru-
ge poslove.
U velikoj grupi umjetnika i kulturnih radnika koje je oko
sebe okupljao knez Miroslav, naao se i jedan odnosno zla-
tar visokih sposobnosti. To je isti onaj majstor koji je radio Mi-
roslavljevu bratu Nemanji. Nesumnjivo je to bio Grk po obrazovanju,
a mo.da i po porijeklu. Ipak se morao prilagoditi kneevu zahtjevu da
se legenda na aversu napie slovima i narodnim jezi-
kom.
Bizantskom kulturnom krugu pripadali su i majstori kneza
Andrije, iako bi se, zbog legende na narodnom jeziku, moralo
i .sa ljudima porijekla.
Majstor Ninoslavljeva nije bio dorastao te-
kom zadatku koji je pred njega postavljao: prikazivanje ljudskih fi-
gura, scena i pejsaa. On je zanat negdje na Zapadu, ali je sam
morao raditi u neposrednom kontaktu sa objektima svojih pred-
stava.
206
. Stare srpske povelje i pisma I, br. 340.
102
Pavla pokazuje rad solidnog majstora koji dobro po-
znaje svoj zanat. Njegovo porijeklo i kolu treba traiti u Primorju ili
u Veneciji, a treba mu pripisati i izradu kalupa za novce. Za Bo-
snu je od posebnog interesa da su tek kao gospodari Bosne po-
kovati novac, a osnovu za to pruila im je eksploatacija bosanskih
rudnika srebra.
bana Stjepana II pokazuju pravog umjetni!ka, kojli moe
sta<tli uz bok najboljih majstora svoga zanata. &tliil.ske osobine njegova
rada nesumnjivo ga SVI1Stavaju u zapadnoeVIr.opsku V'isoku gotliku, a
minuciozan rad na

6ia.1:iil:skJih legenda pokazuje da


je rad obavljen u B.osn1. tav1e, veliik bToj emliis'i:ja li varijanti ba-
nova novca indicira i postojanje radionice koja se bavila kova-
njem novca i izradom Koncem Stjepanove vladavine saznajemo
i za ime prvoga zlatara u Bosni, koji se bavio izradom kalupa za novac
i koji je prema tome mogao i To je Do-
bre iz poznate zlatarske porodice, koja je dugo radila u Bo-
sni, a on sam ivio je u Bosni oko 14 godina (1346-1359). Dobre se i u
Dubrovniku bavio izradom kalupa za novac, a u Srebrenici se pokuao
protuzakonito posluiti tim kalupima za svoj


Iz vremena Tvrtkova banovanja znamo za ime jednoga zla-
tara koji je i kalupe za novac. To je, opet, Radoje,
kome je Malo na molbu bana Tvrtka, dozvolilo da Tvrtku izradi
kalupe za kovanje novca.
20
8. po likovnih predstava, ista
radionica ili ista kola je radila i kalupe bana Stjepana i kalupe bana
Tvrtka.
Majstor koga je, nakon svog krunisanja za kralja, na dvor doveo
Tvrtko I bio je specijalizirani i umjetnik najviega ranga.
On sa slika ljudske portrete, konje u pokretu, grbove i kom-
pliciranu arhitekturu, a poznaje i obje vrste epigrafske gotice.
Prema miljenju Cremonikovu, ovaj majstor je pripadao najboljoj pe-
koli toga vremena, koja je radila u Parizu.2o9
Iz da se portretni iako znatno slabiji, i za
vladanja kralja Dabie, a zatim da i Tvrtko II za prve vladavine i Ostoja
za druge vladavine ,iJmaju sal:idne majstore za izlradu moglo hl se
da se radionlica nekako odravala i jo koja dva
decenija poslije 'IIvntk:ove smrti. Zanlimljwo je da se oVli. majstod
nisu bavti1i. !izradom kalupa za no.vac.
Od svih srednjovjekovne Bosne i Hercegovine svaka-
ko je najinteresantnija anonimnog majstora koji je radio na dvo-
ru Tvi!1tka II za njegove druge vladavine. Neki indiciji govore u tom
smislu da njegovu kolu treba traiti negdje u srednjoj Evropi. S druge
strane, obiman, raznovrstan i dugotrajan rad u Bosni pretstavlja i dobro
organiziranu radionicu sa brojem radnika.
207
. Za ilstoriju ruJdanstva u sredin'jevjelkiovnoj Sll'ibiji i Bosni, Beo-
os. Rengjeo, GZM, 1943, 250-251; Cvito z.J.atari
XIII-XVII Zagreb 1949, 184.
o. Cremonik, GZM, 1949/50, 126-127.
103
T,ome treba dodati da je ta ista radli!oodca, smjetena u jednoj po-
zg:radi kraljevskog dvora na Bobovou, i kamene kalu-
pe za dekoraciju i ablone za 'bzradu arhitektonskih
ukmsa, isto kao i kalru;pe za brojne erniLsij'e Tvr1Jkova novca. Ista ova radi-
antica pravila je i ukrase u mekOIIIl kamenu za opremu kraljevskog dvo-
ra i grobne kapele na Bobo,vcu; moe se opravdano pretpostavljati da su
ovdje i rez.barije u <kvetu.21o
je da imaju na sebi pl'avu pe-
sliku (grb sa legendom), a ne opau dekoraciju za
njake u ostaloj Evropi.
O majstorima ostalih bosanskih i ne moe se
mnogo Likovna koncepcija grba na na
Dubrovnik; ornamenat je nekim proizvodima ra-
dionice kralja Tvrtka II.2u bosanskih i humskih velika-
a je prema narudbama, to se dobro vidi
po tehnici izrade i oblikovanju istih motiva na Je-
dino bi se moglo pretpostaljati da je na dvoru due vremena
funkcionirala jedna zlatarska radionica, sa ustaljenim tradicijama i od-
stilom. Na to upadna nekoliko gru-
pa kao to su: Sandalja i njegove grupa
monogramnih hercega Stjepana, grupa grbovnih hercega
Stjepana i njegovih sinova.
KULTURNI I STILSKI UTICAJI
Kao i u ostalim oblastima kulturnog ivota, tako se i na
odraavaju uticaji dviju velikih sfera srednjovjekovne evropske kulture.
To je, sa jedne strane, uticaj stila i kulturnih navika Bizanta i njegova
sfere, a s druge strane, uticaj evropskog Zapada, koji se u to doba
oblikovao kao kulturna cjelina.
Najizrazitiji uticaj bizantskog kulturnog kruga vidi se na mono-
gramnim Monogrami na naim pojavljuju se u tri
oblika: prvi, tekstovi sa punim i cjelovitim smislom, kao npr.
nEVclT IC:NE1cl Xl\bMbCic:Or<l MHPOC/\<10<1 drugi, ili
inicijali imena, kao u Sandalja Vukca Vladislava i
Vlatka i kralja Tvrtka II; imena, sloena u re-
buse u raznim kombinacijama (humski knez Andrija, Vuk Stje-
pan Stjepan Sve ove vrste monograma vrlo su
ste na bizantskim pa nema sumnje da su otuda doli i osnovni
uticaji na nae Schlumberger donosi desetine primjera svih tri-
ju varijanti bizantskih monogramnih ih u iroki vre-
menski dijapazon - od VII-XIII Ne treba posebno isticati da
je monogramni dominantna vrsta u bizantskom kulturnom
krugu.212
2
1. Rezultati arhelokog iskopavanja na Bobovcu koji jo niLsu objavljeni.
211
Npr. okvir je okvliru na srednjim Tvrtka I,
Dabie i Ostoje, malom tajnom Tvrtka I d dr.
m Brojn:i primjeri svih ov:ih vrsta vide se u djelu Gust. Schlum-
bergera: Arche6J.ogie ByZantittle, Parils 1895, te u njegovom kapitallllom djelu
Sigillografie Byzantine.
104
Direktni uticaj Bizanta vidi se i u predstavi sveca - patrona na
kneza Miroslava, a zatim i na tzv. portretnim
Tvrtka I i Dabie.21a
Organizacija polja na bana Ninoslava pod-
na neke bizantske amulete, posebno na tzv. Salamonove
kod kojih je gornja krunog polja izdvojena i slui kao okvir
za posebnu likovnu kompoziciju.
21
4 koliko god se u ovakvoj
dispoziciji prostora moe vidjeti uticaj Bizanta, toliko ikonografski sa-
draj slike kule grada i konjanici sa ti-
tovima) na zapadnu Evropu.
Prijestolni i portreti se na bizantskim
i novcima, ali dekor koji okruuje te likove,
nesumnjivo, pokazuje blisku vezu sa zapadnom Evropom. Ako je nekada
u prolosti bizantski kulturni krug i izvrio neki uticaj u ovome pravcu,
to je kretanje upliva ilo putem Bizant-Zapad-Bosna, a ne direktno:
Bizant-Bosna.
215
.
U teritorijalnom pogledu bizantski uticaj je uglavnom
na prostor nekadanjeg Zahumlja i Podgorja, a se u
humskih knezova XII-XIII zatim na porodice San-
u XIV i u XV
slike latinsko pismo i jezik u legen-
dama - to su karakteristike uticaja na bo-
sanske i humske O njima nije potrebno nita detaljnije govoriti
na ovome mjestu.
VLADARSKI I DRAVNI AMBLEMI
kao i grbovi, predstavljaju najvanije i je-
dine pouzdane izvore za wpozmavanje vladarskiih i dravnih amblema sre-
dnjovjekovne Bosne. Kao takvii. amblemi mo_g1u se iz.ctvoji:ti:
l. kruna,
2. ezlo,
3. dravna jabuka,
4. prijestolje,
5. plat,
6. zastava,
7. grb.
O vladarskim i dravnim grbovima govori se ops1rnije na drugome
mjestu u ovoj radnji. Ovdje biti govora o bliem izgledu ostalih
amblema.
Kr u n a je, svakako, u srednjem vijeku najizrazitiji amblem drav-
ne vlasti i vladarskog poloaja. Na naim se dvije
m .A!O.alogije u iJStinn djelinna G. Sohlumlbergera.
214
broj pvimjeraka Salomonovih prikazan je u Schlumber-
gerovoj Archeologie Byzantine.
21
Dalju i prijeiStoLtJJinn predstaJVlja;u
nekih srpskih vladara, ali su im daleko blii, niJT., latinskiih ca-
reva u (u XIII i XIV
105
krune: kraljevska - i herceka - Stjepana i nje-
govih sinova.
Kraljevska kruna predstavljena je na 12
puta. Ona spada u tip tzv. ljiljanove krune. je stilizirani
trolistovi ljiljana koji izviru iz dijadema. Kako je kruna uvijek pred-
stavljena frontalno, to se samo srednji ljiljan vidi u cjelini, a od dva
pokrajna - vide se samo po. dva lista. Dijadem je formiran u obliku
neto ire trake. Ponekada sredinom trake niz to, bez sum-
nje, treba da niz bisernih zrnaca.
krune kao znaka vladarskog dostojanstva i dravne vlasti
doivio je u Bosni zanimljiv razvitak. Tvrtko I uvodi krunu i daje joj
osnovni o.blik, je, u prvom redu, simbolom statusa;
prikazivana je samo na glavi kralja i u kompoziciji njegova osobnoga
grba; Ostoja u svojoj g;rbovnoj refo!I'mi daje simbolici kimne daleko
kruna dolazi na centralno mjesto na titu i zadrava staro mje-
sto na vrhu kacige, ali - to je jo vanije - kruna postaje osnovni
simbol dravnoga grba. Kao to je razlog ovome
kultu krune treba traiti, jednim dijelom, u suvremenoj dravno-prav-
noj teoriji koja identificira pojam krune sa pojmom drave, a, drugim
dijelom, u konkretnim uslovima, jer je Ostoja posjedovao kra-
ljevsku krunu i na toj temeljio svoje pravo na bosansko pri-
jeetolje.216 Ostojini nasljednici u cjelini ovakvu simboliku
krune.
Herceka kruna Stjepana i njegovih sinova predstavlje-
na je na 5 puta. Koliko se moe po slabim otiscima
i dosta slabim gravirama, i ova kruna spada tzv. ljiljanove
krune, pa je donekle bosanskoj kraljevskoj kruni. Ipak se moe
zapaziti da je ovdje stilizacija ljiljana neto a dijadem je
sasvim uzak i bez ikakvih posebnih ukrasa. Zanimljivo je da je na je-
dnom hercega Stjepana kruna izrazito visoka,
21
7 dok je na svim
ostalim sasvim niska. Treba konstatirati i to da su predstave sa
jedini izvori o izgledu herceke krune. Od pisanih izvora poznata nam
je samo Stjepanova kruna iz popisa njegova blaga.
218
Z e z l o je na bosanskim prdkazano samo jedanput, i to na
prijestolnom kralja Tvrtka I; ova predstava nije na mi-
jenjana ni od strane Tvrtkovih nasljednika. Kraljevsko ezlo ima formu
relativno debelog tapa koji se zavrava stiliziranim ljiljanovim troli-
stom. je napomenuto da je ovo ezlo sa ljiljanom uveo Tvrtko I za-
jedno sa ostalim amblemima kraljevskog dostojanstva.
Starija forma bosanskog vladarskog ezla bila je por-
treti bana Stjepana I i bana Tvrtka na njihovim novcima pokazuju ezlo
sa zavretkom u formi kria.
Dr a v n a j a b u k a ili globus je predstavljena samo je-
danput, opet na prijestolnom Tvrtka I; u istoj formi na istom polo-
106
21
6 Vidi biljeke br. 201 i 202.
211
br. 54.
21s Sta!I'e 9rpske povelje i pisma II, ...
aju zadrana je i od strane svih Ttvrtkovih nasljednika koji su se sluili
tim Jabuka, u formi lopte, ima neto od kra-
ljeve ake. Iz jabuke izbija tzv. latinski kri sa neto zavre-
cima krakova.
insignij-e kraljevske vlas.ti spada i p l a t. Njegove osnovne
konture raspoznaju se na velikom prijestolnom Tvrtka I,
to je kabanica, bez vidljivog proreza za ruke, poseb-
nom fibulom ispod vrata. Plat je na obje strane na ramena,
tako da ostavlja ruke slobodne, a skutovi su mu pokupljeni i poloeni
na krilo. Koliko se moe zapaziti na dosta nejasnim otiscima, plat ima
oko vrata neku vrstu vezene kragne, a neto ua ukrasna traka kao da
se nazire i uza sve rubove pla!ta. po ostacima kraljevskog plata
iz groba kralja Tvrtka I iz kod Visokog, uz prednje rubove
plata bili su zlatom izvezeni grbovi.
Pr i j e s t o l j e je simbol dravne vlasti u svim monar-
dravama. Detaljan opis prijestolja sa Tvrtka I
dat je na drugom mjestu u ovoj radnji. Zbog zanimljive konstrukcije,
raskonih ukrasa i majstorski izvedene predstave na je, svakako,
najvaniji izvor za upoznavanje izgleda prijestolja junoslavenskih vla-
dara srednjega vijeka, a doslovno jedini izvor za poznavanje bosanskog
kraljevskog prijestolja.
Ostali izvori za upoznavanje oblika prijestolja bosanskih i hum-
skih vladara su banski novci Stjepana II i Tvrtka,
2
19 a mozda i dvije
iluminacije iz kneza Miroslava.22o Kao vrsta prijestolja moe
se smatrati i tzv. stto1ica iz Buikovd:ce !rod Konj'ica.221
Na novcima bana Stjepana i bana Tvrtka se tri vrste pri-
jestolja.222 Prvi tip predstavlja klupa ili krinja, ukraena rez-
barijom, ali bez ikakvog naslona za leda i ruke. Drugi tip je stolica
sa visokim, ali jednostavnim naslonima za i za ruke. Neto za-
pravo vie i raskonije prijestolje prikazano je na aversu istih novaca
zajedno sa likom Krista; sporno je da li ovakav izgled prijestolja odgo-
vara realnosti, ili je kao dio motiva preuzet iz uzo-
ra zajedno sa ikonografskim sadrajem.
Postoji miljenje da je za dvije predstave idovskog kralja Heroda
u kneza Miroslava kao uzor posluio ornat sa svim ostalim
insignijima kneza Miroslava. Izmedu ostaloga, na tim se minijaturama
vidi i prijestolje u formi poviene stolice sa visokim naslonima i boga-
tim razbarenim ukrasima.
stolica iz Bukovice konstruirana je jednostavno, samo sa
naslonom za i ukraena reljefima dviju ljudskih figura i motivom
stabla ivota; jedna od figura ima na glavi ljiljanovu krunu. S ob-
zirom na ovako raskonu izradu i na ljiljanovu krunu enske figure,
zatim na tradiciju o kraljevom stocu u toponomastici, i ova
stolica se moe smatrati jednom vrstom prig.odnog prijestolja.
21o Ren.gjeo, GZIM, 1943.
220
. izdanje kneza Miroslava, 1897.
22
'. GZM - Arheologija, 1955, 41--48.
222
, GZM, 1943, 272-280.
107
Z a s t a v a je od davnina ustaljeni instrumenat za sticanje karakte-
amblema. Ona, dodue, nije simbol vladara, ali je
svakako u njihovoj slubi.
Na naim zastave su predstavljene samo u zajednici sa
drugim vladarskim simbolima. To su zastave na
banova i kraljeva, te na grbovnim hercega sv. Save. Zastave
su uvijek prikazane sa kopljem, ali je zanimljivo da herceke zastave
imaju samo kopljita, bez eljeznog vrka, dok banske zastave Kotro-
imaju prava bojna koplja, se snani vrci dobro vide. Oblici
zastava su banske zastave imaju dva puta duinu od
irine, dok su herceke zastave gotovo kvadratne ili ire nego due; ban-
ske zastave se zavravaju u formi dvaju trokuta, kraljevska u formi
jednog trokuta, a herceke - ravnom linijom.
Zanimljiva je i donekle pojava kria kao glavnog sim-
bola na zastavama banova, hercega, pa i na jednom kralja Ostoje.
O tome se govom prd:l:ikom iz1aganja o simbolu kivia na bosanskiim pe-

SIMBOL KRIZA
Bit od koristi ako se i posebno ukae na simboliku kria i nje-
govu ulogu na slikama bosanskih i humskili Ovo je va-
no zbog kria kao ovjeravanja pisanih dokumenata i davno
istaknute dileme: da li su, i u kojoj mjeri krugovi Bosne i Hu-
ma u srednjem vijeku po.tovali kri.
Prije svega, treba istaknuti da gotovo sve legende na po-
znakom kria. Tako od 54 legende, njih 34 imaju ispred sebe kri,
a samo 13 legenda je sigurno bez toga simbola.
223
S obzirom na ova-
kav odnos, i one rijetke isputanja treba prije tuma-
kao greku u pisanju, nego kao namjeran i smiljen postupak.
U jednom - na manjem kneza Andrije - legenda
je komponirana u slobodne prostore krakova kria. Ovaj
kneza Andrije jasno pokazuje kako treba znak kria u sastavu
legende. je, naime, da je ovdje kri sastavni dio potpisa, dakle,
znaka kojim se za neke isprave. Treba se
samo podsjetiti da isti takav potpis, predstavljen, stoji i na An-
drijinoj povelji iz 1247-1249,
22
4 a su i potpisi kneza Miroslava
i upana Nemanje na ugovoru sa Dubrovnikom od 27. septembra 1186.
2
25
Tako, i na temelju samih dokumenata, moe se ilustrirati
ranijeg srednjeg vijeka: na ispravu stavlja svojom ru-
kom samo znak kria, dok pisar uz to dodaje ime i funkciju.
Na Andrijinom se vidi kako je ovaj potpisivanja i ovjera-
vanja pisanih dokumenata doslovno prenesen na Ipak, treba na-
glasiti da se taj razvoj nije u cjelini odigrao ovdje, na naem terenu,
nego na mnogo irem evropske civilizacije ranoga srednjeg vi-
223. Kod 6 legenda nije pa se ne moe znati da Ii je kri
postojao ili IIlije.
108
22
4 Stare s.rpSike povelje i pisma I, br. 6.
225
, O. e., br. l.
jeka. Posebno, i sam fiksiranja potpisa sa kriem na bio
je odavno uveden u Bizantu.226
Vrlo rano kri zauzima mjesto ispred teksta legende i tu ostaje sve
do konca srednjega vijeka. Unoenjem na i znaka kria i
legende, kumuliraju se u stvari dva sistema ovjeravanja, odnosno pot-
pisivanja: kri i tekstualni potpis. Tome se kasnije - u grbovnim
tima -dodaje jo jedan znak za ovjeravanje (grb), pa se tako u Jednom
grbovnom sa legendom tri sistema ovjeravanja: kri, tek-
stualno imena i grb. Tokom vremena, u sa ostala
dva ovjeravanja, kri gubi na jer su i grb i
ime podesniji da isprave i individualnost neke osobe.
Stoga je sasvim da se u kasnijim vremenima kri smatra samo
invokacijom - po uzoru na formule is-
prava.
U izlaganju o grbovima i amblemima dravne vlasti ukazano je na
upotrebu kria kao simbola na zastavama bana Stjepana i Tvrtka, kra-
lja Ostaje i trojice hercega sv. Save.
LJUDSKI LIKOVI
Predstava je najtei problem likovnog stvaranja
Kada se jo ima u vidu oko izrade lika u negativu, onda nije
to su ljudski likovi na naim rijetki.
Ljudski lik se samo na vladarskim Samo na je-
dnom je lik sveca. Na tri su pravi port-
reti sa ljudskim licem, dok je na pet slika ljudska figura pred-
stavljena kao konjanik u punom oklopu, pa se fizionomija lica
i ne vidi.
O nekoj individualizaciji moe se govoriti samo na prijestolnom
portretu kralja (Tvrtka I) na aversu velikog dvostranog
vrijednost portreta je Visoka vri-
jednost likovnih ostvarenja na bana Stjepana, a posebno kra-
lja Tvrtka snano odudara od skromnih kvaliteta likova ba-
na Ninoslava i kralja Ostaje. Ipak, i ovi drugi pokazuju dra,
jer su vjerojatno prema ivim modelima.
ARHITEKTONSKI OBJEKTI
Predstave arhitektonskih objekata dolaze na slikama u
tri funkcije: kao dio pejsaa, kao arhitektonski okvir prijestolnog pe-
i kao simbol.
Arhitektonske forme zastupljene na bosanskim su: utvr-
kule, gradovi i arhitektonski baldahin.
kula nalazi se na bana Ninoslava i na jednom
Radosava je da je kula na Ninoslavljevu
226
, Takav je i potpis kneza Miroslava na latinskoj povelji Dubrovniku
od 17. juna 1190. god.
109
najstarija likovna predstava i najstariji dokument o izgledu for-
tifikaci<>nih srednjovjekovne Bosne. Kao to je i razumljivo,
kula iz prve polovine XIII ima jednostavne forme,
dok kula Radosava iz XV pokazuje jasne karakteri-
stike gotike.
Predstavu grada, odnosno dvorca ima nekoliko
triju generacija velikake porodice Njihov grad je predstav-
ljen sa tri kule i dijelom gradskih bedema. To je, dodue, motiv koji se
na gradskih ali raznolikost detalja na
pojedinim i poznata djelatnost govori
u prilog pretpostavci da su slike, bar donekle, vodile o
stvarnom izgledu grada i dvorca u lijep izgled ima pred-
stava dvorca sa srednjeg Radosava gdje je
dekorativnost dola do punog izraaja.
227
Baldahin na prijestolnom Tvrtka I vjerojatno je pre-
ma stvarnom izgledu Tvrtkova prijestolja, i svakako je najljepi gra-
objekat srednjovjekovne Bosne nam se izgled
ORUZJE I BOJNA OPREMA
S obzirom na oskudnost drugih podataka, slike su, usprkos
i stilizaciji, vaan izvor za upoznavanje suvremenog oru-
ja i bojne opreme. Na ovima slikama prikazane su forme i upo-
trebe: koplja, tita, kacige, oklopa, pojasa za noenje ostru-
ga i dijelova konjske opreme.
K o p l j e se prvi put na bana Ninoslava, ali zbog e-
crtea i slabog otiska ovdje se ne mogu razabrati nikakvi
detalji, osim pribline (relativne) duine koplja. Daleko bolji crte ko-
plja nalazi se na bana Stjepana; je vri-
jedan detalj: forma eljeznog vrka koplja u obliku izduenog lista sa
snanim rebrima. Na bosanskih kraljeva
se vidi koplje sa zastavom, ali se ne mogu zapaziti nikakvi detalji; po-
sebno se ne moe odrediti da li se kopljite iznad zastave zavrava ravno,
bez eljeznog vrka, ili se vrak ne vidi. Koplje na zastavama hercega
sv. Save je kratko i bez eljeznog vrka.
Na prva dva banska se, nesumnjdvo, rrudd o kop-
ljima, koja imaju dui.nu kopljd!ta podeenu za b001bu sa konja; po duJini,
njilna odgovaraju i koplja sa kraljevskog Na herceklim
kopljita su gotovo upola i vjerojatno odgovaraju duini pje-
koplja.
Zanimljivo je da na Ninoslava i Stjepana ban dri ko-
plje po sredini, dok na kraljevskom konjanik hvata kopljite
pri njegovom donjem kraju.
imaju izuzetnu vanost za upoznavanje t i t a i njegovih raz-
vojnih formi. Razumije se, kronoloku vrijednost tita tre-
m, br. 26.
110
ba cijeniti sa dunom jer upotrebne forme sporo prelaze
u oblike. Osim toga, kada jedna vrsta tita jednom
na grb, onda se ona teko i sporo mijenja.
Najstarija vrsta tita jeste mali tit
trokutaste forme, kakav je bio. u redovnoj upotrebi tokom dugog perioda
XII-XIV u zapadnoj Evropi. Tokom vremena ovaj tit
je, u osnovi trokutasti oblik, poprimio neke de-
talje, pa su se tako formirale i pojedine varijail!te trokutastog tita.
Ovdje se vidi kako su forme stihijski i gotovo neopa-
eno slijedile upotrebne oblike.
Prva i najstarija varijanta trokutastog tita je priblino istostra-
nrl.<mi tr.okurt; sa gomjm rubonn, blag1o stra-
nama i, svakako, otrim donjim vrhom (kutom). Povijanje stra-
nica izvedeno je tako da suavanje tita odmah od gornjih ku-
tova. Takav tit u formi nalazi se na grbu Pavla
Druga varijanta trokutastog tita se u prvim decenijama
XIV i odrava se gotovo do njegova kraja. To je neto izduen
tit, pa u njegovoj osnovi nije vie nego trokut.
Gornji rub je i ovdje ravan, a donji kut (vrh) otar, ali se
stranice tek od polovine tita povijaju i neto otriji (prelomljen
luk. Takvi titovi su na bana Stjepana
Krajem XIV se da se strane tita ne
savijaju nego lome pod tupim kutom, kao to je sa grbom na
srednjem kralja Tvrtka I. Kao posebnu varijantu treba spome-
nuti i tit na grbu Bjeljaka su strane zaoblje-
ne, a gornji rub uvijen i posebno iznad njega prikazan remen za noenje
tita. Ipak, i posljednja promjena na trokutastom titu
dola je krajem XIV i u daljem razvoju dovela i do nove vrste;
to je postepeno zatupljivanje, a zatim i zaobljavanje donjega kuta (vr-
ha) tita. Takvi, jo uvijek trokutasti ili srcoliki titovi sa zatupljenim
vrhom nalaze se na prijestolnom i kralja Tvrtka
I, te na grbovima kralja Ostoje.
promjena u formi tita desila se pri samom
kraju XIV i u XV Grbovi koji su u to doba nanovo
formirani, po pravilu, imaju sa polukrunim donjim vrhom. U
osnovi ovoga tita je je donja strana izvijena, a donja
dva kuta su zatupljena. Takav precizno datirani grb je herceki grb
Hrvoja a zatim i gotovo svi grbovi na
koje je nanovo pravio Tvrtko II.
30-tih godina XV u Bosni,22s a neto kasnije i u Hu-
mu,229 pojavljuje se u osnovi renesansni tit, kome je kao
prototip posluio tit, zvani U formama ovaj
osnovni je na razne deformiran, pa su tako stvorene
i posebne varijante ovoga tita. Tako jedna varijanta ima polukruni
izrez na desnoj strani; druga ima izreze sa obje strane;
na varijanti nema izreza a. na su svi rubovi
228
Takav je tit na Jun:ja br. 28.
229
Grbovni hercega Stjepana i njegovih sinova, zatim bra-

111
UVIijenli. Boto su !Ji.to.VIi ove vrste, u SJtv,ari, dijelovi oildnda:a, to njihO'Ve
likovne predstave .pokazuju uvijek zaobljenu donju stranu, a kako su
prikazani u nagibu, to je redovno jedan kut zaobljen, a drugi izduen.
O k l o p se direktno vidi samo na Tvrtka I; to
je puni oklop, od koga se raspoznaju i pojedini dijelovi: titnik za prsa,
titnik (pancijer) zn struk i - cipele. Na istom liku vidi se i p o j a s z a
n o e n j e m a a, bogato ukraen nekim vjerojatno metal-
nim ukrasima, te o s tr u g a (m a m u z a) sa na trnu srednje
duine.
Na bana Stjepana II i na Tvrtka
I raspoznaju se i neki dijelovi k o n j s k e b o j n e o p r e m e. Prvi pred-
met ove vrste, koji upada u na sva tri jest platneni
konja, sastavljen iz dva dijela: jednim krajem prekriva dio vrata
i prednji dio konjskog trupa sa prsima, sve do ispod koljena, a drugim
dijelom - prekrtiva zadnji dio tnupa. Pm snafuijem pokretu, na-
u trku, ova dva dijela se rastavljaju, slo-
bodne strane konjskog trbuha. O ukrasima na je bilo go-
vora. Uzda je na banskim jednostavan remen, a na kraljev-
skim remenje uzde je ukraeno gustim nizom privjesaka. Na manjem
bana Stjepana zapaa se i stremen trokutnog presjeka,
dok se na kraljevskim raspoznaju samo remenovi, ali ne i for-
ma samoga stremena. Kao zanimljiv detalj konjske opreme treba spo-
menuti i u vidu struka ljiljana koji se vidi iznad konjskog
na kraljevskom
UKRASI
Ukrasi na uokviruju cijelu sliku, a zatim i posebno pe-
simbol i legendu. Oni, nadalje, ukraavaju pozadinu slike
ili samoga simbola, a ponekada ispunjavaju slobodne prostore i samim
tim dekorativnost slike.
Okviri su izvedeni jednostavnim linijama ili
nizom Okvirne linije su jednostruke ili dvostruke, i one
formiraju krune trake na kojima je ispisana legenda. Po obliku, okviri
se u broju krunice, elipse ili osmerokuti. Samo u
nekoliko krunice, odnosno elipse razvedene su u 6 ili 8
lukova.
Pozadina slike, odnosno simbola rijetko je prikazana na
polju. Samo jedanput je kao pozadina prikazan pejsa. Da-
mascirano platno je neto
posebnim samostalnim ukrasima su vegetativni mo-
tivi lozice ili ljiljana i rozete. Od ostalih motiva dolazi jo samo
zvjezdica.
ANALIZA LEGENDA
Od ukupno 61 njih 5 nema legende dva ima-
ju od legende samo pojedina slova, a na dva primjerka tekst legende je
postojao, ali se ne moe ni
112
Od 54 legende koje se makar i mogu 33 su
pisane na srpskohrvatskom jeziku i slovima, a 21 je na la-
tinskom jeziku. Ovome treba dodati dva sa pojedinim slovima
na srpskohrvatskom i u te napomenuti da na dva po-
stoje legende. legenda na latinskom jeziku (ll +2
pripada bosanskim vladarima, 4 hercezima iz roda
a 4 svim ostalim velikaima Huma i Bosne.
Sadraj legenda sastoji se od tri elementa: a) naznake da se radi
o b) imena vlasnika i 3) vlasnikove titule.
Od 52 sa tekstualnim i legendama, njih 10 nema
nikakve naznake za u 5 nisu
ljive, ali su vjerojatno postojale; svi ostali (37 primjeraka) imaju
slovo ili slog koji pojam
Izrazi kojim se pojam su: a) na srpskohrvatskom
jem,ku; PJUiliU nEV<lTb - 22 puta, a n .
(p.) - svega 3 puta; b) na latinskom jeziku: slovo S - ll pruta,
SI - jedanput, SIGL - jeda!lipUJt i skra6en:ica
SIGIL - jedanput.
nEV<lTb ponekada ima uza se posvojnu zamjenicu CH a
samo jedanput CH<l. Zanimljivo je da ove pridjeve imaju
samo i
Pridjevne oznake uz imenicu (sigillum) nisu tako brojne:
minus - 2 puta, secretum - jedanput, maius - 3 puta.
Ime vlasnika je ipak najbitniji dio legende, jer ga imaju
svi sa legendom. U dva ime je samo
slovima, a u svim monogramnim roda ime je navedeno
dva puta: jednom u legendi, a drugi put u monogramu - rebusu.
Sva imena sa su poznate i iz drugih povijesnih vrela.
Od legenda sa testovima samo njih 6 ne sadravaju titule
vlasnika. Reg[star tzv. funkcionalnih titula je irok: kralj, ban, herceg,
vojvoda, knez (rex, banus, dux, voivoda, comes). titula gospodin
- domdnrus neto je (dOilaZli 13 puta). Od drugtilh epli!te.ta - titula
dolaze: veli (veliki) - 2 puta, slobodni - jedanput, illustr:Ls - jedan-
put, serenissimus - jedanput, svitli - 3 puta. Ostali dijelovi titule ozna-
teritorij kojim upravlja; imaju ih preteno vla-
dari, a od velikaa - o.blasnih g.ospodara- samo i ne-
ki
Lapidarnost legenda i njihova podlonost ustaljenim formulama
nisu dozvoljavale da se na tekstovima razviju bogatije
forme i sadraji. Ipak se ne bi moglo da je njihov fond za povijest
jezika sasvim Oni odraavaju suvremeni ivi jezik i usta-
ljene formule, pokazuju relativno velik broj arhaizama, mijeanje dija-
lekata i morfolokih i sl. Latinski jezik, opet, nosi sve osobine
suvremene srednjovjekovne latintine, pa se nespretnost
u transkripciji narodnih imena i glasova, pogrena upotreba padea, pa
i mijeanje lati.nskih i slova. Osim toga, legende
su zbog svoje vremenske i sadrajno ustaljenih formula
pogodno. sredstvo za studij epigra:6ske paleografije; na njima se mogu
pratiti: inicijali, monogrami, ligature, interpun-
kcije, grafija pojedinih slova i sl.
8- Djela- knjiga XXXVIII
113
114
LEGENDE NA SRPSKOHttVATSKOM JEZIKU
l. - t nEV<lTI::, ICNEl<l X/\MblcOr<l MHPOCMO<l - <lrc CTE-
cP<lNOC (br. 29);
2.- <l(NA'P(tl-<l) ICPCT(b) (br. 30);
3. - t (CH nEV<l)T OE/\IcOr<l X/\MbC(IcOr<l) ICNEl<l <lN-
APtl-<l) (br. 31);
4. - i' nEV<lTb OE/\HEr<l 5<1N4 NHNOCMO<l (br. 2);
5. - rN 5N CTtn.:tN (br. 4);
6. -i' nEV<lTb roAHNt:> CTlin<lN<:l 54N<l C0050ANOr4
cnoorN<l CE lEM/\E 50C4NbCICE CO/\bCICE H
AO/\NE ICP<lHCICE H OCE lEMb/\E X/\bMbCicE (br. 5);
7. - rN 54-l TOEPTICO (br. 6);
8. - OCTOHN<l (br. 13);
9. - t nEV<lTb roc..noAHN<l ICP<'l/\4 50C4NbCicOr<l TOPb Tle <l
TIJPb TTICOOH?i<l (br. 17);
10. - t OOIOOAE (P<1AOC<l04) nEV<lmb (br. 23);
ll. - t CH nEV<lTb 001-EOOAE P<lAOC<lO<l n<lOb/\OOHic<l
(br. 25);
12. - t CH nEV<lT IJOEOOAE P4AOC40<1 n<lO/\OOHic<l (br. 26);
13. - t CH nEV<lTb r AN<1 OOIOOAE HOO<lNHW<l (br. 27);
14. - nEV<lTb OOEOOAE 1-<>Pbt<l (br. 28);
15. - nEV<lTb ICNE(l<l ... ) (br. 32);
16. - t nEV<lT 5t/\HtlcOO (br. 33);
17. - t nEV<lTb I<NEl<i P<lAHV<1 (br. 34);
18. - t nEV<lT OOEOOAE P<lAHV<l (br. 35);
19. - t CH nEV<lTb C<lNA<1/\EOb (br. 42);
20. - t CH nEV<lTb C<lNA<l/\EOb (br. 43);
21. - t CH nEV<lTb (br. 44);
22. - (t CH nE V <lT) b ICNEl( 4 (br. 45);
23. - t CH nEV<lT ICNEl<l (br. 46);
24. - t CH nE v .:t mb ooeo OAE cmtn<IN<l (br. 48);
25. - t CH nEV<lmb OOEOOAE cm1En<1N<l (br. 49);
26. - t CH nEV<lmb OOEOOAE CmiEn<lN<l (br. 50);
27. - t CH nEV<lmb r AN<l XEP4Er<l CmHn<lN<l (br. 51);
28. - t CH nEVt:>mb r AN<l XEP4Er<l CmHEn<lN<l (br. 53);
29. - t CH<l nEV<lmb XEP4Er<l CmH<PEN<l (br. 54);
30.- (nEV<1Tb) OOEOO(AE O )MAH(CMO<l) (br. 56);
31. -t n. COHT/\Or<l XEP4Er<l 0!1\<lmlcc:J (br. 58);
32. - t n COHT /\Or <l XEP4Er<l 0/\<lmlc<l (br. 60);
33. - t n, CO CTHn<1N4 XEP4ErOOH?i<l (br. 61);
s
Paleografska zapaanja na legendanna
pisanim srpskohrvatskim jezikom
Za paleografiju mogu biti od interesa ove napomene:
S e n i e e o p g a z n a a j a vrlo su rijetke:
-- rN roena A HNb (br. 4, 6- ban Stjepan II i
ban Tvrtko);
-rN4
-5N
- l<
-n
-CC!.
Inicijali i
- 4P
-T
-r
-C4

-Cl/\4
-Cl/\4T
rocnoAHN4
(br. 27 -Ivani
(br. 5 - Stjepan II);
54Nb (br. 4- ban Stjepan II);
I<P4/\b (br. 21- kralj Tvrtko Il);
nEV<!Tb (br. 60, 61 - Vlatko i Stje-
pan
CCIHT /\H, CCIHT 1\0r<'l(br. 61 - Stjepan Herce-


4NAPtl-4
TCIPbTI<O

C4NA4/\b

Cl/\4AHC/\4Clb
Cl/\<'lTI<O
l i n i h i m e n i e a:
(br. 30- Andrija Humski);
(br. 21- Tvrtko II);
(br. 33 - Grgur
(br. 42, 43 - Sandalj Hra-

(br. 45, 46 - Vukac
{br. 56 - Vladislav Herce-

(br. 60 - Vlatko Hercego-

Monogrami u vidu rebusa
- X/\bMb (br. 34, 35, 36 -
- (br. 44 -Vuk
- CTECI>4Nb (br. 48, 49, 51, 53, 54, 55, 61 - herceg Stjepan
i Stjepan
Liga ture:
-l-E = NE u I<NEl<'l , na kneza Miroslava (29);
-MP = Mb u X/\MbCtcor<'l, na kneza Miroslava (29);
-Mi = MH u MHPOC/\404 , na kneza Miroslava (29};
- <1N = <'lN u 5<1N , na bana Tvrtka (br. 6);
- 1-E = HE u CIOI-ECIOAE , na Radosava
- HC = Hl< u n<1Cl/\OCIHI<4, na Radosava
(25);
- LL4 = W4 u HCICI<1NHW4 , na Ivania (27);
-J-o = u J-oPbt<'l , na Jurja (28);
- = u , na Vuka (44);
115
-IN

-j{
=leN
=

u I<NE1<l
u
, na Vukca (46);
, na Vukca (46);
u monogramima Stjepana na njegovim pe-
br. 48, 49, 50, 51, 53, 54, te na Stjepana
(61);
- clN = u , na Stjepana (48);
- H1 = Hn u CH nEV<ITb, na Stjepana (49);
- cm, = <liTt::. u nEV<Imb , na Stjepana (50);
rrH = mH u cmHEn<IN<I , na Stjepana (50).
I nter p u k e i j a:
- (.) je upotrijebljena kao znak za samo na tri
(Vlatko i Stjepan br. 58, 60, 61).
- Klobuk (_n_) je znak za a dolazi samo
na Sandalja i brata mu Vukca (br. 42, 43, 45).
- (.) u slubi znaka za rastavljanje od dolazi
samo na dvije legende (herceg Stjepan, br. 51, i Vlatko
br. 58).
promjene u grafiji pojedinih slova
- <l na kneza Andr.ije ima najstariju fOI1lllJu - veliki izdlu.ooi
>>trbuh, vezan za gornji dio uspravne haste (<!). Na bana
Stjepana, dakle, u prvoj polovini XIV dolazi for-
ma - povelik trbuh<<, vezan za donji dio uspravne haste. U
svim ostalim legendama neto smanjeni trbuh<< vezan je za sre-
dinu uspravne haste (<!).
- A redovno ima uglaste oblike, ali na upo-
trebljava se kurzivno minuskulnoA.
- E dolazi u kapitalnoj formi (E) na kneza Andrije, bana Ni-
noslava (?), Stanislave i Radosava (jedanput).
Izrazito je uncijalno (E) na kneza Miroslava, na prvom
srednjem Tvrtka II i na nekim hercega Stjepana
U svim ostalim legendama nalazi se poluuncijalno (E).
- 1 dolazi u nekoliko varijanti, ali se zbog malog broja upotrijebljenih
primjeraka slova ne mogu neke razvojne zakonitosti (a -
kod kneza Miroslava, - kod bana Stjepana, 1 kod kneza
( kod Vukca
- H nema promjena u grafiji ali se na
moe zapaziti njegovo zamjenjivanje sa 1
- IC u uncijalnoj formi, sa oba dijela divergentne izvijena,
dolazi samo na kneza Andrije Humskog. (X). Na svim
ostalim legendama ovo slovo ima poluuncijalni oblik, sa jednim
:u:spravnlim i jednim zaobljenim (lc).
116
- 1\ Zanimljivo je konstatirati da i ovo slovo na legendama humskih
knezova pokazuje izvjesne uncijalne osobine koje ga pribliavaju
grafiji slova A, gdje je drugi potez slova znatnije izvijen.
U ostalim legendama pre teu uglaste forme slova 1\, s tim to
neki pod uticajem minuskule, nesrazmjerno pro-
duuju prvi potez na drugoga (.l.'.
-M. Samo na kneza Miroslava dolazi starije kapitalno M, koje-
mu je u sredini dodat jo jeqan uspravni kratki Na
kneza Andrije humskog slovo je pa lom spojnog poteza
dolazi do donje linije(h1 ).
- P je na humskih knezova u svim dijelovima zaobljeno (iz-
vijeno), blie grafiji p; je i na bana Tvrtka.
Nasuprot tome, legenda sa velikog bana Stjepana poka-
zuje poluuncijalni oblik (P), koji se zadrava sve do kraja XV

- T u majuskulnoj kapitalnoj formi upotrebljava se gotovo nepromje-
njeno sve do decenija XV Tek Stjepan
(1435. god.) uvodi minuskulni oblik (m;, pa ga dosljedno
zadrava na svim legendama pisanim narodnim jezikom.
- y na legendama dolazi u tri varijante: uncijalno y, sa polukrunom
nalazi se na legendama kneza Miroslava, bana Stjepana,
kralja Tvrtka II i (jedanput) na hercega Stjepana
Kapitalno Y, u formi latinskog V postavljenog na uspravnu nogu,
nalazi se na Stanislave vojvode
Sandalja i na po jednom Radosava i her-
cega Stjepana. Minuskulno V, u formi latinskog v, upotrebljava
se na roda i Ovakva upotreba po-
jedinih varijanti i donoenje u pogledu kro-
nologije: najstarija forma je uncijalno y ;krajem XIV i
XV kapitalno Y, a u XV - minu-
skulno v.
Glas j redovno nema posebnog znaka. Nekada ga zamje-
njuje slovo H ili l, a nekada se izraava znakovima za grupe: je, ja,
ju (1-E, 'B, 1-o).
Glas relativno rijetko dolazi, ali se ipak javlja u dvije grafije:
u bosanskoj formi (A) na kralja Tvrtka II i Stje-
pana te u zamjeni sa IC na roda Pavlo-

Ostala slova ne pokazuju izrazitije promjene u grafiji da bi trebalo
i posebno na njih ukazivati.
LEGENDE NA JEZIKU
l. - PAVLVS * DE BREBERIO * BANVS * CROATORVM DN
* ET BOSNE (br. 3);
2.- + S. MN. STEPHI DI. GRA. TOT! BOSNE BANI (br. 4);
117
3.- + S. MN. TVERTHI. DL GRA. TOTI BOSNE BANI (br. 6);
4. - + S SECRETVM STEPHAN!: REGIS (br. 7);
5. - STEPHI. TVIDRTCHONI D G REGI RASlE ETC
(br. 9);
6. - S. MAIVS STEPHI DABISSE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MRITIMARVQ PCJ:V VSORE INFERVIORV PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS- S MAIVS STEPHI DABISSE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MARITJMARVMQ PCIVM VSORE
LNFERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 10);
7. - STEPHI. DABISSE D G REGI RASlE ETC (br. ll);
8. - STEPHI. OS!l10IE D G RElGI RASlE ETC {br. 14);
9. - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV PCIVM TERRE
HOiLI REGI E DNNLS; - S MAIVS STEPHI OSTOIE DEI
GRA RASCIE BOSSNE MAR'NMARVQ PCIVM VSORE IN-
FERIORV PCIV TERRE HOLM REGI E DNNLS (br. 15);
10. - S MAIVS STEPHI TVRTCONJ:s DEI GRA RASCIE BOSSNE
MARITIMARVQ PCIV VSORE INFERIORV PCIVM TERRE
HOLI REGI E DNNLS; -S MAIVS STEPHI TVRTCONIS DEl
GRA RASCIE BOSSNE MARTIMARVQ PCIVM VSORE IN-
FERIORV PCJ:V TERRE HOLM REGI ET DNNLS (br. 16);
ll. - + S TVRTCONIS. DEI. GRACIA. REX. BOSNE: R. (br. 18);
12. - (S TV(ERTCON)IS D G RE(GIS BOS(NE) (br. 19);
13. - + S. DOMIN. TVElRTCONIS. DEI. GRACIA. REGIS. BOSNE.
E. (br. 20);
14.- S COMITIS PAVLI (br. 22);
15.- + IOHANES VLATC.E:JI VOIVODA CHULMI (br, 37);
16. - SI DOMINI IOANIS CHOM (br. 39);
17. + AGVSTINI VLAT VOIVODE CHVMINI (br. 40);
18.- S ILVS DNI DVCIS STEPHAN! SCI SABE REGNI BOSNE
(br. 52);
19. - + SIGL S. DNI VLADISLAVS VOIEVODE BOSNE (br. 55);
20. - + S DiNI VLADIS TERRE XM (br. 57);
21. - SIGIL VLATICI DVCIS S SABE (br. 59).
Paleografska zapaanja na latinskim legendama
Po broju (21), latinske legende sa grupu epi-
grafskih spomenika latinskog jezika u srednjovjekovnoj Bosni. Zbog
tako velikog broja i zbog precizne vremenske paleografska
zapaanja na legendama mogu posluiti kao dobar oslonac i za
paleografske analize onih epigrafskih spomenika kojima starost treba
odrediti upravo prema paleografskim osobinama. Stoga se i ovdje donosi
osvrt na inicijale, ligature, interpunkciju i oblike slova.
118

D = DEI, na srednjim kralja Tvrtka I, Dabie i Ostoje (br.
9, ll, 14);
DI = DEI, na bana Stjepana i bana Tvrtka (br. 4, 6);
DN = DOMINUS, na Pavla (br. 3);
DNNLIS = DOMLNALIS,{?) lli DOMINI ALIIS na velikom dvostranDm
bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
DOMIN = DOMINI, na srednjem Tvrtka II (br. 20);
DNI = DOMINI, na Hercega Stjepana i Vladislava
(br. 52, 55, 57);
E = ET, na velikom dvostranom bosanskih kraljeva (br. 10, 15,
16);
E= ET CETERA, na Tvrtka II (br. 20);
a( = ET CETERA, na srednjem Tvrtka I, Dabie i Ostoje (br.
9, ll, 14);
G = GRATIA (GRACIA), na srednjim Tvrtka I, Dabie i Ostoje
(br. 9, ll, 14);
GRA = GRAT1A (GRACIA), na bana Stjepana II, bana Tvrt-
ka, te na velikom dvostranom bos. kraljeva (br. 4, 6, 10,
15, 16);
ILVS = ILLUSTRIS (ILLUSTRISSIMI?), na Stjepana
(br. 52);
MN = MINUS, na bana Stjepana i bana Tvrtka {br. 4, 6);
PCIV, PCIVM = PARCIUM, na dvostranom kraljevskom (10,
15, 16);
R = REGNI (?), na Tvrtka II (br. 18);
Q = QVE, u MARITIMARUQ, na dvostranom bosanskih kra-
ljeva (10, 15, 16);
S = SANCTI, na Vlatka (br. 59);
S = SERENLSSIMI, na Vladislava (br. 55);
SCI = SANCTI, na Stjepana (br. 52);
S = SIGILLUM, na bana Stjepana II, bana Tvrtka, kralja
Tvrtka I, Dabie, Ostoje, Tvrtka II (3 puta), Pavla Stje-
pana Vladislava (br. 4, 6, 7, 10, 15, 16, 18, 20,
22, 52, 57);
SI = SIGILLUM, na Ivania (br. 39);
SIGIL = SIGILLUM, na Vlatka (br. 59);
SIGL = SIGILLUM, na Vladislava (br. 55);
STEPHI = STEPHAN!, na Tvrtka I, Dabie, Ostoje i Tvrtka
II (br. 9, 10, ll, 14, 15, 16);
V = VM (UM), kod nasta'Vka za genitiv plurala, u MARITI-
MARVMQE, PARCIVM, INFERIORVM, na (dvostranim)
kraljeva (br. 10, 15, 16);
VLAT = VLATCHI, na Augustina (br. 40);
ll9
Kao jedini latinski i n i e i j a l moe se navesti slovo T na osob-
nom grbu kralja Tvrtka II, sa br. 18, 19, 20.
Ligatu,re
Q = QVE, u MARITIMARUMQVE, na velikom dvostranom
bosanskih
1
kralj'eva (br. 10, 15, 16);
KR = IORVM, u INFERIORUM, na velikom obostranom
bosanskih kraljeva (br. 10, 15, 16);
VR = VR, u TVRTCONIS, na velikom dvostranom (br. 16);
Interpunkcija
- Zvjezdica (asteriscus) rastavlja pojedine na Pavla Su-
(br. 3);
- je kao znak rastavljanja upotrijebljen samo jedanput (na pe-
VlaJtka br. 59);
- vri funkciju rastavljanja na broju latinskih legenda
br. 4, 6, 9, ll, 14, 18; 20, 52, 55, 57, 59);
- dvije ponekada imaju funkciju rastavljanja ili
vanja kraja odnosno izreke (br. 7, 18);
Kao znak upotrebljava se nekoliko puta
br. 4, 6, 20), a dva puta horizontalna crtica preko slova odakle je po-
(crtica na slovu P, u PCIV (PARCIVM), na veli-
kom dvostranom bosanskih kraljeva, br. 10, 15, 16);
Moglo se zapaziti da je ponegdje kao znak za rastavljanje od
ostavljen i prazan prostor.
Za sve ove znakove vai jedino pravilo da nikada nisu upotrijeblje-
ni dosljedno, pa ni u okvirima jedne legende.
U latinskim legendama bosanskih i humskih upotrijebljene
su t r i v r s t e l a t i n s k o g e p i g r a f s k o g p i s m a: maju-
kulna uncijala, minuskulna fraktura i majuskulna
kapitala. Jedini sa frakturom je mali tajni kralja
tvrtka I (br. 7); kapitalu prvi je upotrijebio herceg Stjepan
oko polovine XV st., a osim njega - jo samo njegov sin Vlatko i
dvojica u drugoj polovini XV Svi ostali pe-
imaju legende pisane uncijalom. je da od
7 koji su nastali u drugoj polovini XV njih 4 imaju hu-
kapitalu, a 3 - jo uvijek uncijalu.
G o t i k a un e i j a l a moe se na bosanskim i h umskim
pratiti od samoga XIV - pa do estog ili sedmog decenija XV
izgled uncijalne majuskule na legendama,
koje upotrebljavaju ustaljene epigrafske forme, pokazuje izrazite obline,
smjenu debelih i tankih poteza i snana na zavrecima poteza.
Ponekada se posebno i sredine poteza, a zavreci se ra-
i znatnije p:roduu.}u. Sve ove ooobme g:otli.&u uncijalu najde-
pismom koje se ig:da upotrebljavaiLo u ep1gra:fli.ci.
120
Na pojedinim slovima mogu se zapaziti
osobine:
- A je u starijim legendama iroko, i zdepasto R , a u
izdueno. izgledom na nepravilni koje-
mu je donja strana otvorena, odnosno njezina linija pre-
ma sredini slova. Gornji horizontalni potez na obje strane
prelazi preko kutova, prednji uspravni potez je blago povijen i u
sredini zadebljan, dok je drugi vertikalni potez potpuno uspravan.
U nekoliko kao npr. na Dabiinom srednjem pri-
jestolnom Tvrtka I i jednom srednjem Tvrtka II,
donje spojne crte nema; teko je da li se radi o greka-
ma pisara, odnosno gravera, ili o posebnom; tipu slova. Ista opaska
vai i za izmjenu mjesta povijenog i uspravnog poteza.
-B je pisano, uglavnom, sastoji se od debelog vertikal-.
nog poteza sa proirenim zavrecima i dvostrukog trbuha: u formi
arapskog broja 3,- ali tako da srednji potez koji razdvaja trbuhe
nikada ne dodiruje uspravnu hastu.
- e je a sitnije razlike se u formiranju
zavretak a ili u debljini poteza a . Uncijalno e je, u stvari,. po-
luelipsa je otvor, okrenut udesno, zatvoren vertikalnim pote-
zom sa snanim zavrecima, pa okrenutom D.
- D je pisano u kapitalnoj formi, sa neto vie oja-
zavrecima uspravnog poteza (D). Na svim Dabiinim le-
gendama upotrebljava se staro uncijalno 3, koje se jo odravalo
i u minuskulnoj gotici. Osim Dabie, ovaj tip slova upotrijebio je
jo samo Tvrtko I na svom srednjem U legendi
ovo slovo je pisano u obliku ro' to je vjerojatno po-
sljedica uticaja beneventanske minuskule.
- E je zatvorena poluelipsa je vertikalni potez snano oja-
na zavrecima, pa je u svemu slovu e (a). U
broju unutarnji prostor slova razdijeljen je horizontal-
nom crticom u dva dijela, pa se tako dobiva forma a. Nema sum-
nje da je ovaj drugi oblik prava st1,1.ndardna forma slova E, ali su
i bez horizontalne srednje crtice tako brojni da se mo-
raju smatrati tipom slova, a ne grekom pisara ili gravera. Tako
se na nalaze 4 znaka E bez crtice, a samo jedno sa
crticom; ovaj oblik je i na Tvrtkovoj dopuni (manjeg) banskog
kao i" na Dabiinoj dopuni (ispravci) srednjeg su-
se i na velikom dvostranom bosanskih kraljeva, mi-
jeano sa prvim oblikom.
- F Ovo slovo upotrijebljeno je svega dva puta u bosansko-hum-
skoj sfragistici, i to na aversu i reversu velikog dvostranog pe-
Ono Je jedanput pisano u !l- .drugi put kao fl da-
kle, bei horizontalne crtice u sredini.
- G je svakako slovo u naim legendama: e - u
Stjepana G - na aversu velikog kraljevskog pe-
o - na reversu istoga a( - na srednjem
121
Tvrtka II, C - na Vladislava C -
na prvom srednjem Tvrtka II.
- H dolazi samo u jednom obliku, i to u obliku koji odgovara minu-
. skulnoj grafiji ovoga slova u staroj uncijali, a zatim i u kasnijim
minuskulama (h).
I ima samo jednu formu u svim legendama (1).
- L je pisano sa dva uspravna i jednim horizontalnim spojnim pote-
zom; prvi uspravni potez je sasvim vertikalan, a drugi - upola
i povijen. Na nekim kao npr. na oba
uspravna poteza su po visini gotovo jednaka .
- M se dosljedno u svim legendama pie sa tri uspravna poteza, od
kojih je samo srednji potpuno vertikalan, a oba pokrajna simetri-
su povlijena i prli dnu izvijena prema vani. Treba napo-
menuti da se zavrnim izvijanjem pokrajnih poteza ova grafija ra-
zlikuje od forme ovoga slova u standardnoj epigrafskoj
uncijali, gdje pokrajni potezi imaju trbuastu formu.
- N redovno ima minuskulnu uncijalnu formu, sa vertikalnim prvim
i izvijenim drugim potezom.
- O na Stjepana i Ostojinim je iroko,
tako da se pribliuje krugu . U ostalim ono je - ma-
nje ili vie -izdueno (jajoliko).
- P dolazi sa grafijom p ; je
da je trbuh ovoga slova neto manji nego u kapitali.
- R ima malen trbuh i neto dui rep, ili veliki >>trbuh, a
mali rep; je da ovo slovo -i nema posebno for-
miranog trbuha, nego je drugi potez izveden u obliku
slova =L i samo gornjom stranom vezan za uspravnu hastu (R).
- Q je upotrijebljeno samo dva puta, i to u jedinstvenoj formi, koja se
ne razlikuje od kapitalne Q).
- S Samo u nekoliko lukovi ovoga slova su snanije savi-
jeni .i iroki, a nikada nisu osjetnije prueni. Zavreci su redovno
proireni.
- T dolazi u tri varijante, se upotreba ne moe kronoloki obja-
sniti. U prvoj varijanti horizontalni potez je samo malo na zavr-
ecima proiren prema dolje, pa, uglavnom, odgovara kapitalnoj
formi ovoga slova. U drugoj varijanti ovo proirenje se pretvara
u krakove se sputaju sve do polovine uspvavnog poteza,
a u varijanti pokrajni krakovi su neto povijeni i po duini
-se sasvim sa srednjim krakom
- V se pojavljuje u tri oblika. Dva puta upotrijebljeno je ka-
pitalno V, ali je daleko Ullloijailino minruskulno, sa
usptavnim i debelim prednjim, a povijenim i tankim drugim po-
tez;om. U varijanti dolaZii opet m:inuskulno gdje
oba poteza imaju istu vrijednost. U svim varijantama ova slova
upotrebljavaju se kako za glas V, tako i za glas U.
G o t i k a m i n u s k u l n a f r a k t u r a dolazi samo na jednom
u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. To je kratka legenda na
malom rtajnom<< kralja TVIrtka I (br. 7).
122
Kao to se vidi, slova P, T i S prije spadaju u kapitalu, nego u goti-
minuskulu.
H u m a n i s t i k a i l i r e n e s a n s n a k a p i t a l a dolazi na 4
humska iz druge polovine XV Osnovni izgled i forma slo-
va odgovaraju dananjoj latinskoj majuskuli, pa o njihovom izgledu nije
potrebno neto vie govoriti. Ukazat samo na neke razlike i nedo-
sljednosti u primjeni ovoga pisma.
Slovo A pisano je u jednoj formi, koja se moe ozna-
kao prelaz iz go.tice u pismo f\ . Za glas C, osim
kapitalne forme, dva puta je upotrijebljen i oblik; Slo-
vo G vie odgovara uncijalnim, nego oblicima
a slovo h je jednom minuskulno, a drugi put majuskulno (H).
LES SCEAUX MEDIEVAUX EN
RES UM:
Dans l'tintroductlion de ce travaH l'a'llltellir eXJpooe en somme les
problemes generaux de la booniaque et celle de Hum in-
diquant les trois principaux groupes des sceaux medievaux du territoire
de Bosnie-Herzegovine. Les sceaux des souverains bosniaques au moyen
age representent le groupe le plus complet et de plus important dans toute
la sphragistique sud-slave. Malgre tout cela ces sceaux ne sont pas syste-
martJi.quemerut elabores jusqu'a present: les donnees concernant ces cseaux
sont :repandues et se trouvent dans la litterature difficilement
accessible, ill y a des sceaux qui ne sont po'inJt publies, les descrti.p-
tions des figures des sceaux sont superficielles et parfois imprecises et
dans la lecture des Iegendes on a fait tant de fautes qu'il n'y a presque
de legende qui soit Iue exaotement en detail. A cote de cela. il y a dans la
spragistique bosniaque quelques questions perticulieres, dont la solution
juste et a temps depend la com.prehension d'un certain nombre des au tres
phenomimes dans !'histoire culturelle de la Bosnie medievale. Ces proble-
mes sont par ex. : l'exemple primordial et l'e\110lution des armoiries des
bons et des rois bosniaques, I'apparition et !'emploi du grand sceau bila-
teral, la refol'me heralldlique dill roi Osto.ja etc.
Le groupe des sceaux des princes de Hum, Miroslav et Andrija, est
tres interessant, quoique tres petit, parce que dans ce groupe se trouve le
sceauu le pilJus ancien, ecmt en langue serbooroate.
Les nombreuses families des magnats, p'rincipalement les propri-
etaires de certaines regions de l'etat bosniaque de la fin du XIV et au
xv siecle ont eu aussi leurs sceaux. Parmi eux la plus nombreuse est
la famille de q'llli a inidependammetlllt regme en HerzegoVline quel-
ques decennies dans la deuxieme moi tie du xv siecle.
Dans le tex.te de !'introduction qui suit l'auteur parle de la litterature
apparait jusqu'a pil."esent, de la terminologie et de la methode de l'expli-
123
cation : l'auteur le plus ancien qui a ecrit sur les sceaux bosniaqes est Pa-
vle (1815) et les etudes les plus importantes sont celles de : Lj.
Thall6czy {1901, 1909 et 1914), Aleksa (1910) et Gr. Cremonik (1948-
-1955). Dans les remarques terminologiques, on explique le terme de la
matrice du sceau, de l'empreinte du sceau et les figures sur les sceaux et
ensuite on expose la categorisat1on des sceaux d'apres la grandeur (les pe-
tits, les moyens, les grands). L'auteur dit pour la maniere de l'explication
d'BJpres les d'dntroduction ar.rive la descrilptiJO!n e:t !'analyse
de chaque sceau separement et a la fin - les observations generales,
sphragistiques et culture1les-historiques. On donne avec les descriptions
dans le texte les reconstructions graphiques et a la fin du livre les photo-
graphies de chaque sceau. Les sceaux son ;ranges, a cause de la clarte,
dans les groupes suivants : les sceaux des souverains bosniaques, les
sceaux des grands seigneurs bosniaques, les sceaux des princes de Hum,
les sceaux des grands seigneurs de Hum, les sceaux de la familie de Ko-
On a range les sceaux a l'interieur des groupes d'apres !'ordre chro-
nologique. Chaque sceau porte son numero, d'apres lequel il est tres facile
trouver sa photographie a la fin du livre et inversement.
Dans une autre partie de ce livre on decrit separement chaque sceau
et on cite la litterature qui a !'importance speciale et ensuite le document
et le lieu (!'archive) ou on garde le sceau; on a fait !'atten-
tion particuli&e sur !'analyse de la figure du sceau (le sujet, le symbo-
lisme, le legende et la decoration). Il est tout a fait comprehensible que
les images des sceaux avec le sujet plus riche ont un traitement adequat
dans le texte meme. On a fait l'at1lellltion particuliere au grand
sceau solennel, double, dont le prototype a fait faire Tvrtko I et qui
represente un chef-d'oeuvre dans les proportions mondiales.
Dans la partie generale l'auteur a essaye de formu!& certaines
conclusions generales sur la sphragistique bosniaque et celle de Hum et
surtout sur !'importance des sceaux pour la connaissance de !'histoire
curturelle de Bosnie-Herzegovine. Dans cette direction on fait !'analyse
du sceau comme d'une institution juridique, on decrit la technique du scel-
lemenJt, cm elabO're la tYJPOil.Oiglie des .images des sceaux et ensutte on donne
en detail !'importance heraldique des sceaux, c'est-a-dire des images des
sceaux (la sorte des armoiries, certains elementes des a:rmoiries, les armo-
iries famHiale de la dynastie de les armoiries personnelles des
roiJs bosn'iaqrues, le probleme des armoiJries d'etaJt de Bosnlie, la mandere de la
formation des armoiries du roi Tvrtko I, le probleme des armoiries de la
region de Hum, le developpement des armoiries de la familie de Kosa-
Dans la suite de l'explication on parle des ar:tisans des sceaux, des
influences cul.JtureJ.iles et stylistiques et aussi de la phyfsionomie des amble-
mes des souverains et d'etat, des symboles generaux des fi:gures humaines
et des objets arhitectoniques, des armes et des decorations qui apparaissent
sur les images des aceaux. A la fin on a donne !'analyse du sujet, de la
langue et !'analyse paleographique des legendes des sceaux qui represen-
tent une source tres impoll'tantes powr la connaissance de !'histoire politique
et culturelle de Bosnie-Herzegovine.
124
POPIS FOTOGRAFIJA
Napomena: Svaka fotograf.ija ima isti redni broj pod kojim je u
tekstu posebnog dijela ove radnje.
l. - Ban Ma !lija Ninoslav- mali
2. - Ban Matija Ninoslav - veliki
3. - Ban Pavao
4. -Ban Stjepan II manji
5. - Ban StjE\l)an II -
6. - Ban Tvrtko - manji
7. -Kralj Tvrtko I- mali grbovni (tajni)
8. - Kralj Tvrtko I- mali (portretni)
9.- Kralj Tvrtko I -srednji
10".- Kralj Dabia- vehlki (avers);
10".- Kralj Dabia- veliki (revers);
ll. - Klralj Dabia- srednji
12. -Kralj Dabia- ma1i
13. - Kralj Ostoja- srednji (prvi- portretni)
14. - Kralj Ostoja- srednji (drugi.- ga-bovni)
15".- Kralj Ostoja - velikd (avers);
15".- Kralj Ostoja - veliki (revers);
16*.- Kralj Tvrtko II veliki' (avers);
16".- Kralj Tvlrtlro II veliki (revers);
17. - Kralj Tvrtko Il srednjd (prvi)
18. - Kralj Tvrtko Il sredinj.i (drugi)
19. - Kralj Tvrtko Il srednji.
20. - Kralj Tvrtko Il srednji
21. - Kralj Tvrtko Il mall
22. -Pavao
23. - Radosav - mali (prvi)
24. -Radosav maMi
25. - Radosav veliki
26.- Radosav srednji
27. - Ivani
28. - Juraj
29".- Knez Miroslav (avers);
29".- Knez Mi-roslav (revers);
30.- Knez Andrija- mall
31. -Knez Andni.ja- veliki
32. - Nema fotografije;
33. - Grgur
34. - Bjeljak
35. kneevski
36. - - vojvodski
37. -Ivani
38. - Ivani mali (osmorokutni)
39. - Ivani - mali (C>krugli)
40. - Augustin
41. - Jedan .od
42. - Sandalj - osmorokutni
43. - Sandalj ovalni
44. - Vuk
45.- Vukac manjti
46. - Vukac - ve6i
47. -Stjepan, Radosav i Ostoja
48. -Stjepan ve6i vojvodski
49. - Stjepan -mali' vojvodski (prvi)
50. - Stjepan - mall vojvodskli (drugi)
51. - Stjepan herceki (monogramni)
52. - Stjepan veliki herceki (grbovni)
53. -Stjepan mali herceki (prvi)
125
54. - Stjepan mali hercekii (drugi)
55. - Vladislav velilci vojvodslci (grbovn'i)
56. - Vladislav - maLi vojvodski (monogramni)
57. - Vladislav srednji hercekJ. (grbovnd)
58. -Vlatko srednji sa legendom;
59. - Vlatko sa lat. legendom;
60. - Vlatko - mali monogramni
61. - Stjepan
NAPOMENE
Ukupan broj fotografija je 64.
Fotografije pod brojem 2, 5, 29', 29, 46 snimio je Ranko fotograf
Zavoda za zatitu spomenika kulture u Sarajevu. Snimak br. 3 poslao
mi je koti ega Ja!Illko iz ArheotlO\ikog muzeja u Zaldru; snimlke br. lO',
20 napravila je Mica Marija Sever, fotograf Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Fotograf-iju br. 10 izradila je foto-sluba Britanskog muzeja u Londonu. Sve
ostale snimio je Gojko fotograf galerije u Sarajevu.
OSim snimaka br. 3 i 10, sve ostale fotografije snimljene su pod nepo-
srednim nadzorom autora. br. 2, 10, 20 i 46 snimljeni su sa galvanopla-
odnosno gipsanih otisaka, a svd ostaLi- direktno sa originala.
fotograJiije odgovara (1/1), kao to je i pravilo kod
publikacija.
LCKOVNE REKONSTRUKCIJE PECATNIH SLIKA
Uz svaki tekst o pojedinom donosi se i rekonstrukcija
slike (u naravnoj Od ovoga pravila su samo dvije
iznJimke: .br. 10 (avers i revers) i br. 16 (avers i revers) nemaju cje-
lovitih rekonstrukcija, jer sam smatrao da je to nepotrebno s obzi-
rom na dobre Jiotog.rafije i na da su sve pojedinosti ovih
sUka prikazana na rekonstrukciji br. 15 i na ddealnoj rekon-
strukCiji velikog dvostranog kralja Tvrtka I. Ova posljednja rekon-
strukcija, koja se temelji: na poznavanju svih detalja slike, a ne na
ortiginalnom otisku drugu iznimku od pravila da se za svaki
donosi (jedan) crte.
Ukupan broj crtea - relroD.strukcija 'iznosi 63.
Crtee su izradili, pod neposrednlim nadzorom autora, Slobodan
student arhitekture dz Sarajeva, i Radmila apsolvent Skole za prti-
mijenjenu umjetnost iz Sarajeva.
Jedan dio rada na izradi ove monografije odv'iJjao se u okviru redovnog
programa Zemaljskog muzeja u SarajeViU, a drugi dio - uz
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
126

You might also like