You are on page 1of 320

Tehniki elementi

1. UOPTE O TEHNIKIM ELEMENTIMA U TRANSPORTNIM SREDSTVIMA


1.1. UVODNA RAZMATRANJA Do poetka dvadesetog vijeka sva transportna sredstva su pokretana prirodnim silama: vjetrom, vodom ili ivotinjama. Poetkom devetnaestog vijeka u lokomotive se ugrauju parni motori a krajem devetnaeestog vijeka lokomotive i automobile pokreu motori sa unutranjim sagorjevanjem. Njemaki istraiva N.Oto je konstruisao prvi etverotaktni motor sa unutranjim sagorjevanjem 1877 godine iako princip rada motora je prvi izloio Francuz A.Roa 1862 godine a Oto je konstruisao motor koji je radio na tom principu da bi naredne godine u SAD poela proizvodnja motora (Francuzi pronalaze, Nijemci razvijaju a Ameri koriste). Do 1910 konstrukcija automobila je bila potpuno definisana a tridesetih godina se pojavljuju prvi porodini automobili slika 1.

Slika1. Model automobila mercedes koji je konstruisao Dajmler (1901) sa zapreminom motora 5,9 l i snagom 26 kW 1938 god. poinje proizvodnja u Folksvagenu po konstrukciji Porea. Prvi tramvaj se pojavljuje 1837 u Njujorku (parni) i elektrini u Berlinu 1881 a ubrzo i trolejbusi. Rijena i pomorska sredstva takoe doivljavaju razvoj do nesluenih granica, savremene podmornice na nuklearni pogon mogu da preu i do 600.000 km bez uzimanja goriva. U istoriji eljeznikog saobraaja znaajna je 1804 godina kada je Englez R. Trevitik konstruisao i napravio prvu lokomotivu slika 2.

Tehniki elementi

Slika 2. Prva komercijalna lokomotiva Trevtika (1804 g) i lokomotiva proizvedena u ekoj arganska osmica Parne lokomotive su dostizale brzinu do 160 km/h uz vrlo mali koeficijent iskorienja energije, svega 8%. Dizel lokomotive sa ugraenim SUS motorom i hidraulikim ili elektrinim prenosom snage se pojavljuju 1920 godine sa koeficijentom iskorienja od 25% do 45% U savremenom eljeznikom saobraaju danas primjenu imaju elektromotori jednosmjerne struje odnosno asinhroni motori sa visokofrekventnim upravljanjem. Danas lokomotive dostiu brzinu i do 350 km/h sa konstrukcionim rjeenjima na principu vazdunih jastuka ili magnetnog polja slika 3.

Slika 3. Vagoni na jednoj ini i vazdumom jastuku (a,b) i voz na jednoj ini i elektromagnetnom polju (c) 2

Tehniki elementi

ICE 3 kod Dortmunda

IC 1 Broj sedita 345 400 415 367 195

Voz

Maksimalna brzina

Jaina motora

ICE 1 ICE 2 ICE 3 ICE T ICE TD

328 km/h 310 km/h 368 km/h 253 km/h 222 km/h

9.600 kW 4.800 kW 8.000 kW 4.000 kW 2.240 kW

Tehniki elementi Braa Rajt su prvi poletjeli 1903 godine, a ve1909 god. Blerio je preleteo Laman. Pojavom gasno turbinskog motora posle Drugog svjetskog rata nastala je prava revolucija u gradnji aviona. Danas boing 747F za godinu dana moe da preveze vie tereta nego svi avioni 1939 godine slika4.

Slika 4. Savremeni putniki avioni AIRBUS A 380 I BOEING 747 U procesu razvoja helikoptera javio se problem reaktivnog obrtnog momenta, naime obrtanje helikoptera u jednom smjeru dovodi shodno III Njutnovom zakonu do okretanja tijela helikoptera u suprotnom smjeru. Ova reakcija se reava sa malim propelerom na repu ili postavljanjem dva redna propelera koji se obru u suprotnim smjerovima. Transportna sredstva specijalne namjene koriste se za razliite potrebe i na razliitim mjestima obino za podizanje tereta ( dizalice, kiperi, kamioni, viljukari i td), kretanje ostvaruju preko pneumatika i gusjenica koji imaju prednosti i nedostatke jedni u odnosu na druge. Svako od ovih navedenih sredstava maina zavisno od sloenosti ima od nekoliko desetina do nekoliko desetina hiljada dijelova gdje se neki elementi ponavljaju. Slino kao to od trideset slova nihovim kombinacijama moemo dobiti na 100.000 razliitih rijei tako i sa odreenim brojem tehnikih elemenata u razliitim modifikacijama moemo dobiti razliite maine odnosno konstrukcije.

Tehniki elementi Slino kao to se slova slau u rijei tako se i tehniki elementi se slau u sklopove i podsklopove. Sklop je sastavljen iz vie elemenata ili podsklopova i obavlja tano odreenu funkciju u okviru maine odnosno sredstva (spojnica , reduktor i td.)Veina elemenata maina ( transportnih sredstava) i jednostavnih sklopova i podsklopova su sastavni dijelovi transportnih sredstava, to omoguuje da se izdvoje u posebnu naunu disciplinu Mainski elementi (tehniki elementi). Zadatak ove naune discipline je razrada metoda pravila i normi u projektovanju i eksploataciji elemenata, polazei od uslova rada transportnog sredstva odreuje se najpovoljniji oblik, dimenzije, materijal, stepen tanosti i kvalitet obrade. Elementi se dijele na opte i posebne. Opti elementi su: osovine, vratila, zupanici, spojnice,vijci, podloke i td.i nalaze primjenu kod svih transportnih sredstava. Posebni elementi su: kolenasta vratila, klipnjae, kinetiki zglobovi, razni elementi za prenos obrtnog momenta i sl. U okviru predmeta tehniki elementi prouavaju se opti mainski elementi kao neki posebni koji nalaze primjenu na transportnim sredstvima. Cilj predavanja je da se ukae na one karakteristike na elementima bitne za eksploataciju i odravanje transportnih sredstava a manje o temama bitnim za projektovanje i konstrukciju imajui u vidu poslove koji oekuju budueg saobraajnog inenjera. Predavanja se nadovezuju na discipline iz mehanike, otpornosti materijala, tehnikog crtanja i nacrtne geometrije, a u manjoj mjeri na matematiku i fiziku. U razvoju tehnikih elemenata prisutna je tendencija primjene hidraulikih, pneumatskih i elektrinih pogona umjesto mehanikih, smanjenja specifine mase , standardizaciji sklopova i podsklopova. Specifina masa transportnog sredstva u odnosu na broj pitnika iznosi: za automobile-363,avione-250, autobuse-317, eljznicu-1135 kg/putnik i td. 1.2. STANDARDIZACIJA Na poetku razvoja tehnike svaki je dio maine bio konstruiran i proizveden pojedinano za potrebe samo toe maine. Poveanjem broja razliitih maina u toku dugogodinjeg razvoja, stvarali su se uslovi za smanjenje razliitosti oblika i dimenzija mainskih dijelova elemenata iste namjene i funkcionalnosti. Na taj nain poboljana je i olakana proizvodnja i eksploatacija maina, postignuta je znatna uteda u uloenoj energiji, vremenu potrebnom za proizvodnju, materijalu, uz poveanje pouzdanosti i sigurnosti.

Tehniki elementi Savremena industrijska (masovna) proizvodnja je zasnovana na principu zamjennjivosti. Zahvaljujui tome jedno sredstvo se montira u jednoj fabrici sa elementima iz desetina drugih fabrika. Standardizacija je proces donoenja i primjene propisa u odreenoj djelatnosti sa ciljem ostvarenja rada, ekonominosti i bezbjednosti. Standardizacija je zasnovana na provjerenim rezultatima nauke , tehnike i iskustva na jednoj strani, te sporazuma svih zainteresiranih na drugoj strani. Standard je dokument, koji je rezultat rada na odreenom podruju standardizacije, a predstavljen je u obliku propisa koji su prihvaeni sporazumno i potvreni od strane priznate institucije. Standard nastaje konsenzusom i obuhvaa pravila, smjernice za projektni ili kontrolni proraun, ili upotrebne karakteristike maine, sklopa ili mainskog dijela, te je namijenjen za optu i viekratnu upotrebu. Usmjeren je ka dostizanju optimalnog stepena ureenosti na datom podruju. Standardi su naelno neobavezni dokumenti, koje svatko dobrovoljno upotrebljava. Obvezatnost upotrebe standarda proizlazi iz tehnikih propisa, ugovora, zakona ili drugih obavezujuih dokumenata. Razlikuju se sljedei standardi: osnovni standard obuhvaa iroko podruje i sadri opte odredbe za odreeno podruje, terminoloki standard obuhvata izraze, koji se koriste u definicijama, objanjenjima, ilustracijama, primjerima itd., standard ispitivanja obuhvata metode ispitivanja, koje dopunjuju druge odredbe, povezane s ispitivanjem, kao na primjer uzimanje uzoraka, upotreba statistikih metoda ili raspored ispitivanja, standard za proizvod propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proizvod ili skupina proizvoda da bi se osigurala njegova (njihova) namjena, procesni standard propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proces, da se osigura njegova namjena, standard za proraun propisuje postupak prorauna koji se mora provesti da bi se osigurala funkcionalnost i radna sposobnost mainskog dijela, proizvodni standardi propisuje zahtjeve, koje mora ispuniti proizvodnja, da se osigura njena primjena. Postupak prihvaanja standarda poinje s internom standardizacijom u fabrikama, koji u suradnji sa srodnim fabrikama , vodi do prihvaanja nacionalnog standarda. Globalizacijom proizvodnje pojavila se takoer potreba meunarodnog standarda, pa je po zavretku drugog svjetskog rata utemeljena meunarodna organizacija za standardizaciju ISO (International Standardising Organisation).

Tehniki elementi Osnivanjem evropske zajednice drava (EZ), ova je poela izdavati svoje standarde (EN), koji su velikim dijelom temeljeni na DIN-u, ali i dobrim standardima drugih zemalja EZ.U bivoj Jugoslaviji je bio JUS standard koji se i danas zadrao na nekim prostorima a zbog industrijske razvijenosti poseban znaaj na naim prostorima ima Njemaki DIN standard, Ruski GOST, Ameriki ANSI,ASA, ili USAS Znaajna primjena standardizacije je i univerzalna decimalna klasifikacija (standardni meunarodni sistem klasifikacije pojmova, itavog ljudskog znanja. Tako simbol DK 62 obuhvata mainstvo, DK 629 tehniku saobraajnih sredstava, DK 621882 vijke i td.U industriji su esto potrebni mainski dijelovi istog tipa, ali razliitih veliina (vijci, matice, klinovi, vratila, itd.). Dakako, njihovu raznolikost treba smiljeno ograniiti na to manju mjeru, premda pri tom treba zadovoljiti potrebe za razliitim veliinama. U tom smislu, pri konstruiranju i odreivanju dimenzija mainskih dijelova tei se ka tome, da se duine, mjere, kote, povrine, optereenja itd., parametriziraju upotrebom standardnog broja. Upotreba parametriziranih dijelova omoguava ekonominiju proizvodnju, kontrolu i zamjenu dijelova, te pojednostavnjuje i odravanje maina. Standardni brojevi temelje se na vrijednostima lanova geometrijskoga reda. Pri tom redu brojevi se srazmjerno poveavaju, a faktor prirasta (q) odreuje se po izrazu: gdje se vrijednost korijena bira kao x = 5, 10, 20, 40 ili 80. Niz standardnih brojeva tvori se tako, da se osnovni lan reda (a) uzastopce mnoi s faktorom q (a, aq, a q2, aq3 aqn) i dobivene vrijednosti minimalno zaokruuju. Red standardnih brojeva oznaava se sa slovom R, a pripadajui niz s 5, 10, 20, 40 ili 80. Tabela 1. Standardni brojevi

Tehniki elementi Tabela 1 daje brojane vrijednosti za veliinu a = 1 i decimalni interval od 1 do 10. Standardni brojevi su dakle nizovi brojeva koje se preporuuju upotrebljavati u svim primjerima kada se odlui dati prikaz u brojanim iznosima. Upotreba standardnih brojeva je nuna prije svega kod modularne gradnje maina, tipizaciji i sastavljanju standarda. 1.3. TOLERANCIJE I NALJEGANJA MAINSKIH DIJELOVA Oblici mainskih dijelova su uglavnom kombinacije razliitih geometrijskih tijela, omeeni s ravnim, vanjskim cilindrinim, konusnim, zavojnim i slinim povrinama. Mainski dio niti je mogue izmjeriti, niti uraditi apsolutno tano (prema crteu) na to utie mnotvo faktora (maina, alat, materijal, ljudi i sl.) Isto tako, metode i alati mjerenja i kontrole, onemoguavaju apsolutno tano mjerenje ostvarenih dimenzija proizvedenog dijela.Ponekad mjere i oblici doputaju vea, a nekad manja odstupanja. Izbor pravilnog stepena tanosti pojedinih dimenzija i oblika dijelova maine je zadatak konstruktora, koji mora uskladiti zahtjeve funkcionalnosti mainskih dijelova sa ekonominou izrade. Pri izboru, konstruktor mora potovati funkciju, za koju je pojedini dio namijenjen, mogunost izrade, kontrole i montae, te zahtjeve ekonominosti. Da bi elementi zadovoljili traenu funkciju dovoljno da je izraen u unapred propisanim granicama. Tako propisana dozvoljena odstupanja oblika i dimenzija mainskih dijelova od apsolutno tonih, nazivaju se tolerancije. Razlikuju se sljedee tolerancije: tolerancije duinskih mjera mainskih dijelova, tolerancije oblika i poloaja pojedinanih povrina mainskih dijelova, tolerancije kvalitete hrapavosti povrina mainskih dijelova. U pravilu se propisuju tolerancije samo za dimenzije dijelova, koji su vani za sparivanje s drugim dijelovima. Ostale dimenzije su tzv. slobodne mjere, ije odstupanje nazivnih vrijednosti praktino ne utiee na funkcionalnost mainskih dijelova, ukoliko su ta odstupanja u granicama koje su odreene uobiajenim proizvodnim postupkom. Obino za njih vrijede tolerancije slobodnih mjera, koje su odreene postupkom obrade i svrstane u klase, u zavisnosti o tanosti izrade, proizvodnog procesa i upotrebljavanih radnih maina. Sistem tolerancija slobodnih mjera tako daje konstruktoru povratne informacije o predvienim odstupanjima dimenzija u odreenom proizvodnom procesu. Po potrebi se na radionikim crteima mainskih dijelova daje primjedba o stepenu tanosti slobodnih mjera. One se pri kontroli izratka naelno ne kontroliu, osim u iznimnim sluajevima (upadljivo velika odstupanja, vea odstupanja teine, itd.). Izbor razliitih stepeni tanosti izrade takoer zavisi o tipu proizvodnje. U procesu pojedinane i 8

Tehniki elementi maloserijske proizvodnje, zakljuna faza obrade mainskih dijelova se obino izvodi u postupku montae, ime se postie veliki stepen tanosti sastavnih dijelova i same konstrukcije maine. To ima za posljedicu da je obino isti postupak potrebno ponoviti i u sluaju zamjene dotrajalih i istroenih dijelova, to svakako poveava trokove odravanja. U industriji s velikoserijskom proizvodnjom zahtjevi ekonominosti nalau zavrnu obradu prije montae. Zato je potrebno pojedinane elemente izraditi nezavisno jedan od drugog, uspjeno ih sastaviti u cjelinu, i zamjenjivati bez naknadne obrade i prilagoavanja. 1.3.1. ISO sistem tolerancija duinskih mjera ISO sistem tolerancija duinskih mjera je predvien za duinske mjere svih dijelova maina u sklopovima, s iznimkom navojnih parova, valjnih leajeva i zupanika. Za te elemente su propisani posebni sistemi tolerancija u skladu s specifinostima njihovih oblika i funkcije. U osnovi je ISO sistem tolerancija namijenjen za dimenzije krunih oblika, iako je upotrebljiv i za druge oblike. Sistem razlikuje tolerancije vanjskih i unutranjih mjera. Vanjske mjere mainskih dijelova su te, kod kojih se dodirne povrine mjernog pribora pri mjerenju naslanjaju izvan mjerene duine (npr. promjer epa, duina vratila, itd.). U ISO sistemu tolerancija, veliine koje se odnose na vanjske dimenzije, oznauju se malim slovima abecede. Unutranje dimenzije su te kod kojih se dodirne povrine mjernog pribora naslanjaju unutar mjerene duine (npr. provrt, duina utora za klin, itd.)slika 5. Pripadajue veliine oznauju se velikim slovima abecede.

Slika 5: Definisanje tolerancija duinskih mjera a) mjere b) odstupanja Spoljnje mjere u sistemu tolerancija predstavljaju se osovinom stablom, epom. Unutranje mjere u sistemu tolerancija se predstavljaju cilindrinim otvorom aura, Rupa. 9

Tehniki elementi Nazivna (nominalna ) mjera d,D je mjera koja se daje nacrteu i u odnosu na koju se mjere odstupanja slika 6 i lei u oblasti ogranienoj maksimalnom i minimalnom mjerom, prikazuje se grafiki nultom linijom (crta-taka)

S lika 6. Nazivna mjera, stvarna mjera, granine mjere, tolerancije za a) osovine, b) otvore Stvarna mjera (ds osovine, Ds otvora ) se nalazi unutar podruja graninih mjera (dd - dg ) , (Dd Dg ) Gornje granino odstupanje ag za osovine i Ag za otvore je algebarska razlika gornje granine mjere i odgovarajue nazivne mjere ag = dg d, Ag = Dg D. Donje granino odstupanje ad za osovine i Ad za otvore je algebarska razlika donje granine mjere i odgovarajue nazivne mjere ad = dd d, Ad = Dd D. Stvarno odstupanje as za osovine i As za otvore je algebarska razlika stvarne i nazivne mjere as = ds d, As = Ds D. Tolerancija je razlika izmeu gornje i donje granine mjere t-za osovine i Tza otvore. Tolerancijsko polje je podruje ogranieno gornjom i donjom graninom mjerom u kojem su dozvoljene varijacije stvarne mjere slika 7.

10

Tehniki elementi Slika 7. Tolerancijsks polja za osovine i otvore U procesu izrade tei se da stvarna mjera bude na sredini tolerancijskog polja, ali zbog razliitih uticaja stvarne mjere se rasipaju oko srednje vrijednosti. Oblik funkcije rasipanja stvarnih mjera odgovara normalnoj Gausovoj raspodjeli slika 7. Tolerancije su se nekad obeleavale tako to se pored nazivne mjere desno iznad sitnijim ciframa pisale veliine odstupanja 100+0,060 /-0,020 pri emu je d=100 mm, dg = 50,060 mm, dd = 49,960 mm. Ovakav nain obeleavanja se jo koristi kod predmeta iji prenik nije kruni. U ISO sistemu obeleavanja se umjesto brojnih veliina koristimo slovnom oznakaom.Veliine ovih odstupanja zavise od nazivne mjere tako mjere do 500 mm su podjeljene na 13 podruja a oblast nazivnih mjera od 500 do 3150mm na 8 podruja. Broj pored slova oznaava eljenu tanost mjere ili kvalitet obraene povrine. Sama veliina tolerancijskog polja zavisi od kvaliteta i podruja nazivne mjere. Za nazivne mjere do 500mm postoji 20 kvaliteta IT01, 0, 1, 2,..,18. Kvalitet do IT4 primjenjuje se u preciznoj mehanici a ostali u klasinom mainstvu. Definisana mjera se sastoji od broja koji oznaava veliinu mjere, slovne oznake koja oznaava poloaj tolerancijskog polja u odnosu na nazivnu mjeru (nultu liniju) slika 8 i broja koji oznaava visinu tolerancijskog polja odnosno kvalitet 100H7, 80h6 i td.Tablela 2 daje opte smjernice za izbor kvaliteta tolerancije. Potrebne brojane vrijednosti odstupanja mogu se nai iz tablica, datih u standardu ISO 286.

11

Tehniki elementi Slika 8: Poloaj tolerancijskih polja obzirom na nul-liniju Tabela 2.Smjernice za izbor kvaliteta tolerancije

ISO sistem tolerancija predvia vrlo irok izbor razliitih poloaja tolerancijskih polja, tako da konstruktor moe za istu nazivnu mjeru propisati takve tolerancije da su obje granine mjere vee od nazivne, manje od nazivne, ili da je jedna granina mjera vea, a druga manja od nazivne. Na taj nain je mogue u praksi zadovoljiti sve konstrukcijske zahtjeve pri izradi mainski dijelova. Poloaj tolerancijskog polja s obzirom na nul-liniju je definiran slovnom oznakom, pri emu se za vanjske mjere upotrebljavaju mala slova abecede (a...zc), a za unutranje mjere velika slova (A...ZC), slika 8. 1.3.2. Nalijeganja Naljeganje (Dosjed) je odnos dvaju oblikovanih elemenata (npr. provrt i osovina, utor i klin, itd.), koji imaju jednake nazivne mjere (D = d). Pri tom je jedan element odreen unutranjom nazivnom mjerom (provrt) i uvijek okruuje drugi, koji je odreen istom nazivnom mjerom (osovina). Oba naljegajua dijela imaju svoje tolerancije. Elementi u spoju mogu da budu u razliitoj zavisnosti namjene. Tako izmeu njih moe da postoji relativno pmjeranje (kretanje), a mogu da predstavljaju jedan jedinstven sistem prikazano na slici 9.

Slika 9. Sklop 1-osovina, 2-otvor(aura) 12

Tehniki elementi

U zavisnosti propisanih tolerancija osovine i otvora naleganja mogu biti: labava (pokretna), vrsta (nepokretna), i neizvjesna (prelazna). Kod labavih naljeganja stavarna mjera otvora uvjek je vea od stvarne mjere osovine. Rzlika izmeu prenika otvora i prenika osovine naziva se zazor Z = Ds - ds i fiziki predstavlja prazan prostor izmeu dijelova u sklopu prikazano na slici 10.

Slika 10.

Labavo

(pokretno ) naleganje Sklapanjem otvora sa najveim prenikom i osovinom sa najmanjim prenikom dobija se maksimalni zazor (Zmax = Zg) a najmanji se zazor (Zmin = Zd) ostvaruje kada se sklopi otvor najmanjeg prenika i osovina najveeg prenika. Tolerancija naljeganja prema slici je Tn = Zg - Zd = T+t. vrsto (nepokretno) naljeganje prikazano na slici 11 odlikuje se time to je prenik otvora manji od prenika osovine (Ds < ds).Spoj ovakvih elemenata se ostvaruje zagrevanjem aure odnosno hlaenjem osovine ili presovanjem na mainama.

Slika 11. vrsto (nepokretno) naljeganje

13

Tehniki elementi Razlika izmeu prenika otvora i prenika osovine naziva se preklop (zador) Ps =Ds - ds <0. Najvei preklop se dobija sprezanjem najmanjeg otvora i najvee osovine, a najmanji obratno. Pmax =Dd dg , Pmin = Dg dd Tolerancija naljeganja Tn = Pg - Pd = T+ t Neizvjesno (prelazno) naljeganje u zavisnosti sluajnih veliina-stvarnih mjera otvora i osovine moe da bude labavo (Ds > ds) ili vrsto (Ds < ds) ili da nema ni preklopa ni zazora (Ds = ds) to je velika rijetkost prikazano na slici 12.

Slika 12. Neizvjesno (prelazno) nalijeganje Najvei zazor se dobije za najvei otvor i najmanji prenik: Zmax = Zg = Dg - dd >0 Najvei preklop se dobije kada se otvor uradi na najmanju mjeru a osovina na najveu. Pmax = Pg = Dd dg <0 Primjeri naljeganja: 50H7/f8, 30h6/P7 i 56H7/n6 prikazanina slici 13

14

Tehniki elementi

Slika 13. Primjeri naljeganja a) labavih, b) vrstih, c) neizvjesnih Naleganja se najee obrazuju na dva naina: sistem zajednike tolerancije unutranje mjere (sistem zajednikog otvora sa tolerancijskom oznakaom H) i sistem zajednike tolerancije spoljnje mjere mjere (sistem zajednike osovine sa tolerancijskom oznakom h) slika14. Izbor nalijeganja je u direktnoj zavisnosti od funkcije sklopa a preporuuju se za labava naleganja H7/f7; H8/f8, H7/f6 i td. Za vrsta H7/r6, H8/u8, H8/x8 i td. I za neizvjesna naljeganja H7/n6, H7/m6 i td. Kod izbora kvaliteta tolerancije se uzima u obzir konstruktivno tehnoloke mogunosti izrade sklopa tako se preporuuje da kvalitet osovine za jedan stepen vii u odnosu na otvor, u principu boljim kvalitetom se postie bolje naljeganje odnosno vea pouzdanost.

Slika 14. Sistemi naljeganja a) zajednikog otvora, b) zajednike osovine Izbor kvaliteta tolerancije bitno utie na troak izrade mainskog dijela slika 15. Tako uske tolerancije zahtijevaju precizniju izradu, a ova tonije radne 15

Tehniki elementi strojeve, mjerne naprave i kvalifikovanije strunjake koji uestvuju u proizvodnom procesu. to je vea kvaliteta izrade, to je vea vjerojatnost poveanja procenta otpada. Sve to poveava cijenu izrade mainskog dijela dijela. Uporedne analize pokazuju da se prelazom kvalitete tolerancije mainskog dijela iz klase 7 u klasu 6 cijena proizvodnje povea za 20-30%. Zadatak konstruktora je izabrati optimalni kvalitet tolerancije tako da trokovi proizvodnje budu to manji, a da funkcionalnost mainskog dijela ne bude umanjena.

Slika 15. Dijagram zavisnosti trokova proizvodnje od veliine tolerancije 1.3.3. Tolerancije oblika i poloaja Pored odstupanja duinskih mjera strojnih dijelova dolazi, u veoj ili manjoj mjeri, i do odstupanja njihovih konturnih linija i povrina od idealnih geometrijskih oblika. Zbog toga nije mogue postii tono nalijeganje povrina i podudaranje osi. Uzroci odstupanja oblika i poloaja su u osnovi isti kao i uzroci odstupanja duinskih mjera. Kod tolerancija oblika toleriraju se sljedea svojstva: paralelnost ravnost krunost cilindrinost oblik linije oblik povrine Kod tolerancija poloaja razlikuju se : odstupanja po pravcu - odstupanje paralelnosti (neparalelnost)- osi i povrina -odstupanje okomitosti -odstupanje ugla nagiba odstupanja po mjestu: -odstupanja od lokacije (npr. os provrta mora leati unutar cilindra promjera t 16

Tehniki elementi (vrijednost tolerancije), ija se os nalazi na idealnom mjestu -odstupanje od koaksijalnosti (koncentrinosti) -odstupanje simetrinosti odstupanja rotacionih povrina: -radijalno bacanje (radijalna ispupenost) pri rotaciji -aksijalno kruno kretanje (aksijalna ispupenost) pri rotaciji. Obzirom na zahtijevanu tanost izrade mainskih dijelova, odstupanja oblika i poloaja je potrebno omeiti i propisivanjem potrebnih tolerancija. Ako na radionikom srteu nije posebno propisana tolerancija oblika i poloaja, moraju se dati potrebna odstupanja u sklopu tolerancija duinskih mjera. U luajevima kada funkcionalnost zahtijeva veu tanost oblika i poloaja mainskih dijelova, potrebno je tolerancije oblika i poloaja posebno propisati. 1.3.4. Tolerancije hrapavosti tehnikih povrina Hrapavost povrine je u optem smislu mikrogeometrijska nepravilnost povrine, koja nastaje tokom postupaka obrade ili drugih uticaja. Hrapavost povrine u odreenim sluajevima bitno utie na radna svojstva mainskih strojnih dijelova, posebno na mjestima meusobnog spoja pojedinih elemenata (trenje, zranost, podmazivanje...). Uopte mainski dijelovi s manjom hrapavou imaju veu dinamiku vrstou, veu otpornost na koroziju, veu sposobnost nalijeganja, bolje prenose toplotu itd. Kako je postizanje niskog stepena hrapavosti uvijek povezano s duljim i skupljim postupcima obrade, ono ima za posljedicu poveanje cijene mainskog dijela.Veliina hrapavosti obino se mjeri s obzirom na srednju referentnu crtu profila neravnine (m), koja dijeli profil tako, da je unutar mjerne duine (l) veliina svih kvadrata odstupanja profila od te crte najmanja, slika 16. Mjerna duina 8 l) ovisna je o vrsti i kvaliteti obrade, te o metodi mjerenja. Parametri hrapavosti odreeni su standardom DIN 4762,

Slika 16: Procjenjivanje hrapavosti povrine a) srednje aritmetiko odstupanje profila (Ra) b) nain odreivanja srednje visine neravnine (Rz) Za procjenjivanje hrapavosti povrine u mainskoj praksi najee se upotrebljava srednje aritmetiko odstupanje profila (Ra), koje je jednako srednjoj aritmetikoj vrijednosti apsolutnih vrijednosti visine profila neravnina na mjernoj duljini (l).

17

Tehniki elementi

Gdje je: Ra [m] srednje aritmetiko odstupanje profila l [m] mjerna duina hrapavosti povrine y(x), yi [m] visina profila hrapavosti s obzirom na srednju referentnu crtu x [m] duina uzdu mjerne duine n broj toaka procjenjivanja visine profila uzdu mjerne duine Kao parametar hrapavosti esto se upotrebljava srednja visina neravnina ( Rz), koja je jednaka zbiru aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti visine pet najviih vrhova i aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti pet najveih dubina udubljenja na mjernoj duini (l).

Gdje je: Rz [m] srednja visina neravnina ypi [m] visina i-tog najvieg vrha yvi [m] udubina i-te najnie udoline Vaan parametar hrapavosti jest i najvea visina profila (Ry), koja je definirana kao udaljenost izmeu dva pravca paralelna sa srednjom linijom profila, povuena tako da u granicama mjerne duine dodiruju najviu, odnosno najniu taku profila. Ovaj parametar jednak je parametru (Rmax) (najvea visina neravnina) definisana standardom. Priblino je Rmax = 6,4 Ra. Prema standardu DIN ISO 1302, hrapavosti tehnikih povrina su podijeljene u 12 stepeni, ovisno o najveoj vrijednosti srednjeg aritmetikog odstupanja (Ra), tabela 3. U istoj su tabeli, radi mogunosti poreenja, navedeni i razredi hrapavosti, koji se jo mogu nai u starijoj literaturi i crteima. Tolerancije hrapavosti se oznaavaju znakom za povrinsku hrapavost koji se ucrtava na povrinama.

18

Tehniki elementi Osnovna oznaka propisuje hrapavost (Ra) ili klasu N a esto se daju i dopunske oznake date na slici 17.

Slika 17. Znak za obeleavanje povrinske hrapavosti sa mjestima za oznake

19

Tehniki elementi Tabela 3: Stepeni i razredi hrapavosti povrina mainskih dijelova pri razliitim obradama

20

Tehniki elementi 1.4. TRENJE ELEMENATA Trenje je sloen fiziko hemijski proces koji se ogleda u uzajamnom mehanikom dejstvu tijela koja se dodiruju. Efekti trenja mogu biti tetni i korisni zavisno u kojoj je funkciji. Pojavu trenja uzrokuju mikroneravnine dodirnih povrina, kao i molekularne sile privlaenja (adhezija). Trenje klizanja nastaje u sluajevima kada iste take jednog elemanta se nalaze u dodiru sa raznim takama drugog elementa. U trenutnim takama dodira brzine jednog i drugog elementa se rzlikuju za veliinu brzine klizanja. Dijelovi strojeva koji se kliu jedno po drugom, na mjestu dodira, pored normalne sile FN, meusobno djeluju i tangencijalnim silama trenja Ftr, slika 18. Te su sile usmjerene tako da koe meusobno kretanje. One ne zavise o veliini dodirne povrine, niti o njezinom obliku, nego samo o normalnoj sili FN i njoj su proporcionalne. Prema Coulombovom zakonu je Gdje je: Ftr [N] sila trenja FN [N] normalna sila koeficijent trenja, tabela 4. Ukupna reakcija podloge sastoji se od dvaju komponenata (FN) i (Ftr), a s okomicom na dodirnu povrinu ini ugao () koji je odreen izrazom

Slika 18: Trenje na povrini a) ravnoj, b) cilindrinoj i c) krunoj

21

Tehniki elementi Koeficijent trenja zavisi o materijalu, hrapavosti, veliini povrinskog pritiska, podmazivanju dodirnih povrina, te brzini klizanja. Izraz za silu trenja vrijedi samo ako tijela u dodiru kliu jedno po drugom i tada je po srijedi kinematiko trenje. Na slici 19 je dat grafik zavisnosti koeficijenta trenja klizanja od brzine klizanja vk i specifinog pritiska p. U klasinim proraunima koeficijent trenja je konstantna veliina i vrijednosti su date u tabeli 4.

Slika 19.Zavisnost koeficijenta trenja od brzine kretanja i pritiska Tabela 4. Vrijednosti koeficijenata trenja klizanja za neke materijale Materijali Bez podmazivanja Sa podmazivanjem v1 m/s v>1 m/s v1 m/s v>1 m/s Aluminij-aluminij 0,7 0,6 Aluminij-elik 0,06-0,12 0,03-0,08 Aluminij-liveno gv. 0,10-0,18 0,04-0,09 Bronza-bronza 0,07-0,14 0,04-0,09 Mesing-mesing 0,40-0,50 0,30-0,40 Bakar-bakar 0,50-0,60 0,40-0,50 elik-bronza 0,13-0,18 0,10-0,13 0,06-0,12 0,02-0,06 elik-azbest 0,35-0,40 0,30-0,35 elik-tekstolit 0,15-0,18 0,14 0,06-0,12 0,03-0,06 elik-liveno gv. 0,16-0,20 0,12-0,16 0,07-014 0,04-0,07 Bronza-liv gv. 0,14-0,19 0,11-0,14 0,05-0,10 0,04-0,05 Libeno gv.-liv.gv. 0,20-0,25 0,15-0,20 0,08-0,12 0,06-0,08 Metal-kamen 0,26-0,40 0,20-0,26 No, sila trenja se moe pojaviti i kad nema relativnog kretanja (klizanja), nego kad samo postoji tenja za tim kretanjem. Tada je rije o statikom trenju i vrijedi izraz: 22

Tehniki elementi

Gdje je: 0-koeficijent statikog trenja ili koeficijent prianjanja. Znak jednakosti vrijedi samo neposredno prije poetka kretanja. im pone kretanje, statiko trenje prelazi u kinematiko. Koeficijent statikog trenja ili koeficijent prianjanja vei je od kinematikog, tj. vrijedi: Trenje klizanja moe da bude suvo kada izmeu dodirnih povrina elemenata nema podmazivanja i okvaeno (mokro) kada su tarue povrine odvojene slojem maziva i polusuvo ili poluokvaeno trenje se javljakod elemenata koji su djelimino razdvojeni mazivom slika 20.

Slika 20. Suvo a) i mokro b) trenje Na primjeru klizanja tijela po strmoj ravni mase (m) konstantnom brzinom (v) uz strmu ravan iji je ugao nagiba i koeficijentom trenja je potrebno odrediti veliinu aktivne sile F koja je nagnuta pod uglom u odnosu na strmu ravan slika21.

23

Tehniki elementi

Slika 21. Kretanje tijela po strmoj ravni Iz statikih uslova ravnotee: X = - F - G sin + Fcos = 0 y = N - G cos + Fsin = 0 odakle se dobija F = Fcos- G sin N = G cos - Fsin uzimajui da je F = N dobijama sin + cos F= G za sluaj da je =0 dobijamo F = G (sin + cos ) cos + sin Pri kretanju tijela niz strmu ravan sila trenja ima suprotan smjer i za sluaj =0 dobijamo veliinu sile F = G (sin - cos) . Za sluaj kada je sila F = 0 dobijamo da je tg = ( = ) sluaj kada tijelo samo to ne klizi niz strmu ravan. Ugao trenja odnosno koeficijent trenja se odreuje eksperimentalno podizanjem strme ravni do granine vrijednosti kada tijelo pone da klizi. Rad sile pri kretanju uz strmu ravan je pozitivan a niz strmu ravan negativan W+ = F l = mgl (sin+ cos) , W- = -F l = -mgl (sin - cos) Prethodni izrazi se moe napisati kao W+ =mgh+, W- =-mgh+, Gdje je =mgh ctg, Odnos izmeu vrijednosti pozitivnog i i apsolutne W+ mgh + tg + tg = = , Zbir apsolutnih vrijednosti negativnog rada je: k = W _ mgh tg tg vrednosti ovih radova je: W= W+ +/ W- /= 2mgh, a koeficijent korisnosti (odnos ostvarenog i uloenog mgh 1 W 1 ctg = = . rada) je + = , = W+ 1 + ctg mgh 1 Primjer: Teret mase 1 kg ravnomjerno klizi po strmoj ravni u jednom sluaju navie a u drugom nanie. Ugao nagiba strme ravni je 15, a koeficijent trenja klizanja 0,15. Visina strme ravni je 1 m. Potrebno je odrediti napred razmatrane veliine. U ovom sluaju je =arctg0,15=83151, =15 >,to znai da e teret da klizi po strmoj ravni pod uticajem svoje teine. Aktivne sile su: F=mg(sin + cos) =1 9,81(sin15 +0,15cos15 )=3,96N, F=mg(sin - cos) =1 9,81(sin15 -0,15cos15 )=1,12N. Odgovarajui radovi su: W+=mgh+=mgh+mghctg=1 9,81(1+0,15ctg15 )=15,30 J. 24

Tehniki elementi W-=-mgh+=-mgh+mghctg=-1 9,81(1-0,15ctg15 )=-4,32 J. Ukupni rad je W= W+ +/ W- /=15,3+4,32 =19,62 J. Odnos pozitivnog i negativnog rada je k= W+ // W- /=15,30/4,32 =3,54 + =1/(1+ ctg),=1/(1+0,15 ctg15 )=0,64 - = (1- ctg)/1=1-0,15 ctg15=0,44. 1.4.1.Trenje kotrljanja Otpor trenja pri meusobnom kotrljanju mainskih dijelova bez klizanja nastaje kada se mainski dio cilindrinog oblika kotrlja po drugom mainskim dijelu, npr. ravne povrine, slika 22. Djelovanjem teine toka G podloga se deformira i djeluje na toak kontinuiranim optereenjem. Rezultanta tog optereenja prolazi kroz toku Ce, a komponente su joj reakcije Fy = G i Fk. Otklon e izmeu hvatita reakcija u stanju mirovanja i stanju kretanja naziva se jo krakom otpora protiv kotrljanja tabela 5, a nastali spreg sila stvara moment koji se naziva momentom otpora trenja pri kotrljanju. Sila otpora kotrljanja Fk iznosi:

gdje se k =e/r naziva koeficijent trenja kotrljanja, tabela 6. Tako se sila otpora kotrljanju rauna slino kao i sile otpora kretanja pri klizanju.

Slika 22. Trenje pri kotrljanju Iz momentne jednaine ravnotee za taku C imamo Mc =Fh.r FN .e =0 Pa je G e =Fk r

25

Tehniki elementi Gdje je Tk moment sile trenja, e- krak trenja kotrljanja ima dimenziju duine i zavisi od materijala podloge, stanja povrine, specifinog pritiska prenika toka i td. Tabela 5. Krak trenja kotrljanja Materijal tijela Nekaljen elik Liveno gvoe Guma Meko drvo Materijal oslonca Nekaljen elik Liveno gvoe trava kamen e, mm 0,4 do 0,6 0,5 10 do 15 1,5

Po analogiji sa trenjem klizanja otpor pri kotrljanju se moe izraziti sa silom trenja kotrljanja. gdje je k koeficijent trenja kotrljanja (pri kotrljanju toka po ini k =0,001, za automobilske gume k =0,015 pri brzini 30 km/h, a za brzinu 130 km/h k = 0,025, tabela 6 Kotrljanje je mogue kad nema proklizavanja tj, da je obimna sila manja od sile T prianjanja Ft = < 0 FN , gde je 0 koeficijent prianjanja za eline tokove r 0=0,03, a za automobilske tokove po suvom 0 =0,07. Toku koji se kree po podlozi suprotstavlja se moment Tk = G . e Rad kojim se savlauje otpor kotrljanja je Wk = Tk = 2 G . e. Odnos rada pri klizanju (Wa) i rada pri kotrljanju (Wb) pri istim preenim Wa G 2 r r = = , za putevima 2r prikazano na slici 23 biti e. k = Wb G e 2 e =0,15 =0,15 e=0,0005 odnos radova je k=24. tj za ove podatke rad trenja klizanja je 24 puta vei od rada koji se troi na trenje kotrljanja, to pokazuje zato se trenje kotrljanja zamjenjuje sa trenjem klizanja.Koeficijent trenja kotrljanja je ovisan o hrapavosti dodirnih povrina i eformaciji dijelova u dodiru, o materijalu, polumjeru kotrljajuih tijela, optereenju i brzini kotrljanja. Tabela 6 daje orijentacijske vrijednosti koeficijenta trenja kotrljanja. Da bi bilo mogue kotrljanje bez klizanja, mora biti ispunjen uslov: gdje je Ftro sila trenja klizanja pri mirovanju. 26

Tehniki elementi

Otpori pri kretanju kotrljanja su znatno manji od otpora pri trenju klizanja stoga gdje god je to mogue trenje klizanja se zamjenjuje sa trenjem kotrljanja.

Slika 23. Rad klizanja a) i rad kotrljanja b) Tabela 6. Vrijednosti koeficijenta otpora kotrljanju k Vrsta podloge Stanje podloge -cement Odlino Srednje loe -asfalt Odlino Srednje loe -ploice Odlino dobro -kamena kocka slabo -prirodna podloga Odlino naputeno -pijesak Suv vlaan -snijeg Visine 50 mm Visine 100 mm -led Vrijednost k 0,008 do 0.010 0,010 do 0,015 0,020 0,010 do 0,0125 0,0175 do 0,018 0,0225 0,015 0,020 0,033 do 0,055 0,045 0,080 do 0,160 0,05 do 0,3 0,10 0,25 0.37 0,018 do 0,020

Promatrajmo kretanje vozila teine Q i teine jednog para tokova G, po inama gdje imamo trenje kotrljanja i trenje klizanja u leitima rukavaca prikazano na slici 24. Veliinu vune sile odreujemo iz uslova jednakosti radova sila i momenata svedeni na jedan toak slika 24b. F 2 R = Tk 2 +T 2 gdje je: 27

Tehniki elementi Tk = e(Q+2G) moment sila trenja kotrljanja T = Q r moment sila trenja klizanja izmeu rukavca ileita Kada ove vrijednosti uvrstimo u prethodnu jednainu dobija se vuna sila: e F = (Q + 2G ) + rQ , R R Ako se zanemari teina tokova u poreenju sa teinom vozila dobijamo veliinu vune sile F =fQ gdje je f= (e + r)/ R koeficijent vue.

Slika 24. Vuna sila kod vozila a) vozilo, b) toak Kod kretanja vozila kroz vazduh ili tene medije brzinom (v) nastaje otpor kretanju veliine Fv =C A v2 gdje je: C koeficijent otpora vazduha i uzima u obzir oblik transportnog sredstva odreuje se eksperimentalno (dat je u tabeli 7) - gustina medija ( = 1,23 kg/m3 za vazduh) A projekcija povrine transportnog sredstva okomita na pravac kretanja Utroena snaga na otpor vazduha je: Pv = Fv v = k v3 gdje je k = C A daje neto vee rezultate pri malim brzinama i manje rezultate pri velikim. v2 Otpor kretanju tijela u vodi je: Fw = A , gdje je - koeficijent koji 2 zavisi od svojstva tenosti oblika tijela i njegove brzine. Primjer: Voz mase 600t, sa tokovima vagona prenika D=800 mm, krakom trenja kotrljanja e=0,8 mm,prenikom rukavaca d=100 mm i koeficijentom trenja klizanja u leitima rukavaca =0,02, kree se konstantnom brzinom v=80 km/h. Odredit teorijsku snagu potrebnu za kretanje voza. Koeficijent otpora kretanju je f = (e + r)/ R=(0,8+0,2 50)/400=0,0045 Pa je vuna sila F=f Q= 0,0045 600 1039,81 =26487N, a teorijska snaga za vuu voza bez lokomotive P=Fv=2648780/3,6 =588,6kW

28

Tehniki elementi

Tabela 7. Koeficijent otpora vazduha Vrsta vozila -putnika, zatvorena uobiajene gradnje -putnika posebne aerodinamike -putnika otvorena -teretna C 0,20 do 0,35 0,15 do 0,20 0,40 do 0,50 0,60 do 0,70

1.4.2. Inercione sile i momenti Dijelovi strojeva su optereeni i s inercijskim silama i momentima, koji se pojavljuju pri promjeni veliine i smjera njihovih brzina. Zbog tih promjena pojavljuju se inercijske sile kao dodatna, cikliki promjenjiva optereenja, pri pokretanju i pri zaustavljanju stroja. Kod pravocrtnog gibanja inercijska sila mase m pri ubrzanju (ili usporenju) a jednaka je: pri emu negativni predznak pokazuje da je smjer djelovanja inercijske sile suprotan smjeru ubrzanja. Zbog toga je pri ubrzanju inercijska sila suprotna smjeru gibanja, dok je pri usporenju u smjeru gibanja. Pri krunom gibanju inercijski okretni moment jednak je:

J [kgm] [s-2]

moment inercije mase mainskog dijela, vidi prirunike ugaono ubrzanje

Pri prelazu iz pravolinijskog u kruno i pri krunom kretanju neuravnoteenih masa, javljaju se dodatne inercijske sile zbog djelovanja normalnog ubrzanja. One se nazivaju centrifugalnim silama. Centrifugalne sile djeluju uvijek od sredita vrtnje prema van u smjeru ekscentrinosti mase. Centrifugalna sila Fc mase m, koja se giba po krivulji radijusa r s ugaonom brzinom je jednaka:

1.4.3. Pritisak tekuina i gasova U zatvorenim posudama pritisak gasa jednak je u svim smjerovima, a odgovarajue optereenje Ft povrine A, koja je podvrgnuta djelovanju pritiska p, izrauna se kao: 29

Tehniki elementi

1.4.4. Optereenja promjenjiva s vremenom Obzirom na vremensku promjenjivost, postoje: statika optereenja, dinamika optereenja. Statika optereenja su optereenja, pri kojima se nakon postizanja nazivne vrijednosti njihova veliina i smjer sa vremenom ne mijenjaju, slika 25. Pri statikom optereenju su svi dijelovi u statikoj ravnotei (1. Newtonow zakon). Statika optereenja se u mainskoj praksi rijetko javljaju, premda su esto temelj prorauna vrstoe mainskih dijelova dijelova.

Slika 25: Statiko optereenje Dinamika optereenja su ona optereenja koja se tokom vremena mijenjaju po veliini i/ili po smjeru. Promjene veliine optereenja uopteno mogu biti stohastike, periodike, ili harmonike, slika 26. Postoje takoer udarna dinamika optereenja, pri kojima se veliina optereenja mijenja skokovito u vrlo kratkom vremenskom intervalu, tako da imaju karakter kratkotrajnog impulsa.

Slika 26: Vrste dinamikih optereenja a) stohastiko b) periodiko c) harmonijsko 30

Tehniki elementi

S obzirom na smjer djelovanja optereenja razlikuju se: istosmjerna i izmjenina optereenja. Pri proraunu mainskih dijelova periodika dinamika optereenja najee se aproksimiraju s harmonikim dinamikim optereenjima, a dodatni nepoeljni utjecaji zbog udarnih optereenja uzimaju se u obzir faktorom radnih uslova, Pri harmonikim optereenjima veliina optereenja se mijenja u intervalu izmeu najmanje Fmin i najvee vrijednosti Fmax, pri emu su amplituda dinamikog optereenja FA i srednje optereenje Fsr odreeni kao:

Karakter dinamikih optereenja uvijek se odreuje s obzirom na koeficijent asimetrije r ciklusa optereenja, koji je definiran kao omjer minimalnog i maksimalnog optereenja ciklusa:

U mainskoj praksi su esta dva posebna sluaja harmonikih dinamikih optereenja: pulzirajue optereenje (r = 0) je istosmjerno promjenjivo dinamiko optereenje, kod kojeg je optereenje promjenjivo s amplitudom FA = Fmax/2 izmeu vrijednosti Fmin = 0 i Fmax oko srednje vrijednosti optereenja Fsr = Fmax/2, slika 27b; titrajue optereenje (r = -1) je isto (naizmjenino promjenjivo) dinamiko optereenje, koje se mijenja s amplitudom FA = Fmax pri Fsr = 0, tzv. simetrini ciklus optereenja, slika 27d. Svi gornji izrazi i definicije vrijede i za momentna optereenja, kao i za naprezanja: Potrebno je samo optereenje F zamijeniti s torzijskim momentom T, ili momentom savijanja M, odnosno odgovarajuim naprezanjima. Opti sluaj dinamikog optereenja uvijek se moe prikazati kao kombinacija istog naizmjeninog (titrajueg) optereenja amplitude FA i statikog optereenja Fsr, slika 27a. Treba primijetiti da se s porastom koeficijenta asimetrije ciklusa (dakle omjera minimalnog i maksimalnog naprezanja ciklusa) dinamiko optereenje sve vie pribliava statikom optereenju (r = 1) 31

Tehniki elementi

Slika 27: Vrste dinamikih optereenja a) opte jednosmjerno dinamiko optereenje b) impulsno optereenje c) opte izmjenino optereenje d) isto izmjenino optereenje

32

Tehniki elementi

1.5. MATERIJALI TEHNIKIH ELEMENATA 1.5.1.Odreivanje oblika i dimenzija strojnih dijelova Oblici i dimenzije dijelova strojeva moraju zadovoljiti brojne zahtjeve. Najvaniji su sljedei: zahtjevi funkcionalnosti i namjene zahtjevi radne sposobnosti zahtjevi proizvodnosti zahtjevi ekonominosti. Svi navedeni zahtjevi su meusobno zavisni, esto u suprotnosti, tako da ih nije mogue istovremeno u potpunosti ispuniti. Zadatak konstruktora je, da s obzirom na date zahtjeve i mogunosti, nae najbolje rjeenje, pri emu prvenstveno treba potivati zahtjeve, koji su za dati primjer najvaniji. Zahtjev funkcionalnosti kao osnovni zahtjev, odreuju oblike i dimenzije mnogih dijelova maina i specifian je za svaku mainu i za svaki njen dio. Oblik mainskih dijelova je esto vezan za nain njihovog kretanja (kruno kretanje cilindrini oblik, pravolinijsko kretanje ravne povrine, pretvorba pravolinijskog kretanja u kruno vijani oblik itd.), dok su dimenzije vezane za pripadajua optereenja. Dijelovi razliitih mehanizama imaju oblike i dimenzije, koji su odreeni s obzirom na eljenu kinematiku kretanja (krivajni mehanizmi, runi mehanizmi, zupani mehanizmi). Oblici razliitih opruga su prilagoeni osnovnom zahtjevu namjene (to vee elastino deformisanje, progresivna, degresivna ili linearna krutost). Cijevi i cijevna armatura moraju biti oblikovani tako da su hidrauliki otpori najmanji. Aerodinaminost mainskog dijela nalae oblik koji prua najmanje otpore pri kretanju kroz zrak ili te;nost. Pri oblikovanju pojedinih sklopova treba se drati standardnih propisa, npr. standardni razmak tranica kod eljeznikih vozila. Dijelovi maina moraju imati takve dimenzije, da su sposobni obavljati svoju funkciju pravilno i sigurno. Isto tako, mainski dijelovi trebaju imati dovoljno veliku vrstou i krutost, da bi u radu mogli podnositi sva optereenja i druge utiecaje bez trajnih deformacija ili loma. Najee nisu doputene niti pukotine, kontaktne povrine se ne smiju pretjerano troiti, treba izbjei neeljene vibracije, zagrijavanje itd, to se uopteno svrstava u zahtjeve radne sposobnosti. Zahtjevi proizvodnje skupa sa zahtjevima montae znaajno utiu na oblike mainskih dijelova, pri emu nisu od odluujueg znaaja za njegov opti oblik, ali se odnose na detalje. Mainski dio, predvien za obavljanje odreene funkcije, ima razliite oblike i dimenzije obzirom na postupak izrade (u cijelosti izraen

33

Tehniki elementi postupkom obrade odvajanjem estica, izraen od livenog poluproizvoda, zavaren, itd.). Zahtjevi ekonominosti su u savremenoj mainogradni izuzetno vani, jer konkurencija nalae to jeftiniju izradu i eksploataciju svake maine. Zato oblici mainskih dijelova moraju biti to jednostavniji, a sve to poveava trokove proizvodnje mora biti opravdano poboljanim svojstvima, duim vijekom trajanja, veim stepenom pouzdanosti, itd. U tome standardizacija ima odluujui utjecaj na zahtjev ekonominosti, tako da upotreba standardiziranih elemenata i pravila bitno utie na snienje trokova proizvodnje. 1.5.2. Izbor materijala Izbor odgovarajuih materijala za izradu dijelova maina je vana i odgovorna zadatak konstruktora i tijesno je povezana s funkcionalnou i radnom sposobnou dijelova maina u razliitim sklopovima. Izbor materijala je ovisan o mehanikim svojstvima materijala, kao to su statika i dinamika vrstoa, povrinska tvrdoa, otpornost na habanje i koroziju, svojstva trenja, masi itd., te u velikoj mjeri utie na postupak i ekonominost izrade. Za to jednostavniju izradu i obradu materijal mora imati dobru mehaniku obradivost, zavarljivost, livljivost, kovnost, stiljivost i mora biti pogodan za toplinsku obradu. Izbor odgovarajueg materijala u vezi s konstrukcijskim oblikom strojnog dijela je esto vezan za broj proizvoda, koje je potrebno izraditi. Pri pojedinanoj proizvodnji zahtjevi proizvodnje i ekonominost su manje otri, pa se prednost daje pouzdanosti i funkcionalnosti mainskog dijela. Pri velikoserijskoj proizvodnji svi zahtjevi moraju biti struno razmatrani i optimalno rijeeni. Vrlo vanu ulogu u tom procesu ima primjena standardiziranih poluproizvoda, iz kojih je mogue jednostavno, brzo i ekonomino, te s primjerenim postupcima, izraditi dijelove maina konanog oblika. Takvi poluproizvodi su na primjer vuene ili valjane grede razliitih presjeka, razni odljevci, itd. Za izradu mainski dijelova najee se upotrebljavaju sledei materijali: elik, elini lijev, sivi lijev, legirani obojeni metali i legirani laki metali, a ponekad i polimerni materijali, keramika, drvo, tekstil, itd. Najee upotrebljavani materijal je elik, koji u najveoj mjeri zadovoljava potrebe visoke volumenske i povrinske vrstoe, temperaturne postojanosti, ilavosti, itd. Na svojstva elika u velikoj mjeri utie se razliitim postupcima izrade i obrade, dodatkom legirnih elemenata i s odgovarajuom kemijskom i termikom obradom. Kod izbora materijala elemenata treba voditi rauna o sledeem -veliini i vrsti optereenja -gabaritima i konstruktivnom obliku -tehnologiji izrade (kovanje, livenje,obrada rezanjem isl.) -cijeni materijala koji se ugrauje.

34

Tehniki elementi Tehniki elementi u velikoj mjeri se izrauju od metala a u manjoj mjeri od nemetala. Za izradu elemenata se prvenstveno koriste legure gvoa (elici, liveni elici, liveno gvoe) i obojeni metali (bakar, aluminij,magnezij,titan kao i njihove legure). elik je legura gvoa i ugljenika u odreenom procentualnom odnosu (0,05 1,70)% i drugih legirajuih elemenata. Poveanjem sadraja ugljenika u eliku poveava se vrstoa i tvrdoa ali se poveava i krtost. iroka upotrebljivost elika se ogleda u njegovim dobrim svojstvima obradljivosti (rezanjem i deformisanjem) kao i toplotno hemijskom obradom kojom se eliku mijenjaju kako mehanika svojstva tako i metalografska struktura i hemijski sastav Postoje razliiti standardi za oznaavanje elika a kod nas su jo u upotrebi JUS i DIN Podjela elika je na elike sa negarantovanim i garantovanim sastavom a elici sa garantovanim sastavom se dijele na ugljenine i legirane. Kod ugljeninih elika ugljenik je osnovni legirajui element i drugi elementi ne utiu bitno na njegova svojstva. Lgirani elici u svom sastavi imaju i druge legirajue elemente koji definiu svojstva elika. (niskolegirani do 5% i visokolegirajui elici preko5% legirajuih elemenata) Razliiti legirajui elementi razliito utiu na pojedina svojstva tako da ih poboljavaju ili umanjuju. elini liv ili liveni elik po sastavu odgovara elicima a donekle i mehanikim svojhstvima. Koristi se kod dijelova sloenog oblika koji su izloeni veim optereenjima (blokovi motora,zupanici veih dimenzija dijelovi raznih maina, kuitaisl.) Liveno gvoe je legura gvoa i ugljenika sa sadrajem (1,7 do 4,5 %)i drugih elemenata: mangana, silicijuma, nikla, sumpora, fosfora i td. Lako se topi i dobro lije u kalupima. Koristi se u izradi sloenih dijelova (kuita, nosai kao i drugi manje optereeni elementi). Liveno gvoe je krto tako da nije za izradu elemenata koji su izloeni udarima. Prema strukturi tehnolokog postupka dobijanja i hemijskom sastavu razlikujemo: sivi liv, tvrdi, temperovani, nodularni, legirani i sl. Bakar i njegove legure imaju dobru toplotnu i elektrinu provodljivost, dobre osobine klizanja, dobre obrade. Kod izrade elemenata najvie u upotrebi su bakarne legura mesing (bakar i cink), bronza (bakar sa kalajem, olovom, aluminijom itd) Bronza se dosta koristi kod izrade kliznih leita punih prenosnika dok mesing kod izrade raznih armatura i sl. Aluminij i njegove legure se odlikuju malom teinom(tri puta laki od elika) , dobrom toplotnom i elektrinom provodljivosti, otpornou na koroziju, dobrom obradivou. Najpoznatije legure u duraluminij i silumin. Zbog svoje velike 35

Tehniki elementi rasprostranjenosti i dobrih mehanikih svojstava legure aluminijuma se koriste za izradu dijelova aviona, brodova, automobila, motora, dizalica i sl. Titan i njegove legure zbog svojih mehanikih svojstava, visoke vrstoe, male teine nalaze primjenu u gradnji brodova i aviona. Nemetali (guma, plastika, koa, keramika,drvo, azbest, staklo, tekstil i drugo) nalaze sve veu primjrnu u izradi elemenata na transportnim sredstvima. Dovoljno je pogledati danas novi automobil i uvjeriti se u veliko uee elemenata od nemetalnih materijala (gume, ukrasni dijelovi, svjetiljke, unutranjost automobila, sjedita i td.) Danas sve vee uee u izradi elemenata imaju i kompozitni materijali a dobijaju se zapreminskom kombinacijom hemijski raznorodnih materijala sa jasnom granicom razdvajanja. Svojstva se im razlikuju od svojstava svake od komponenti kojih moeda bude i vie slojeva. Proizvode se metodom prakaste metalurgije, elektrolitiki ili livenjem pod pritiskom. Keramika zbog svoje velike otpornosti na habanje i izdrljivosti na velikim temprraturama nalazi primjenu u izradi frikcionih elemenata, kliznih leita, konica kod vozila i sl. 1.6. MEHANIKA SVOJSTVA MATERIJALA Mehanika svojstva materijala (granini naponi, ilavost, tvrdoa, vrstoa, elastinost itd.) odreuju radnu sposobnost. Granicu mogue eksploatacije pri razliitim oblicima optereenja. Vrijednosti mehanikih svojstava se dobija raznim metodama ispitivanja u laboratorijama a njrasprostranjenija metoda je metoda istezanja ili pritiska. Sa gledita mehanikih svojstava materijali se dijele na krte i plastine. Jedna od metoda koja se koristi u definisanju mehanikih svojstava materijala jeste metoda zatezanja kojom se definie dijagram napon dilatacija ( - ) na kojem se uoavaju karakteristine take prikazano na slici 28.

36

Tehniki elementi Slika 28.Dijagram na zatezanje 1 - granica proporcionalnosti ( izmeu napona i dilatacija postoji direktna proporcionalnost i vrijedi Hukov zakon ( = E ) gdje je E- modul elastinosti ili Jungov modul. Napon u ovoj taki je p. Poto je =l/l0 bezdimenzionalan broj to je dimenzija modula elastinosti E ista kao napona [ N/m2 ] [ Pa ] i veliina istog zavisi od vrste materijala. ZA elike E = 2,1 1011 [ Pa ], za liveno gvoe E = 0,8 1011 [ Pa ]. Posle take 1 materijal se vie ne istee po pravoj liniji ali su do take 2 deformacije u elastinom podruju. to po prestanku sile materijal se vraa u prvobitni poloaj.Taka 2 je garnica elastinosti anapon E. Od take 2 do take 3 dolazi do pojaanog izduenja gdje se pored elastinih pojavljuju i plastine deformacije i taka 3 predstavlja gornju granicu teenja a kojoj odgovara napon teenja T (oznaka po ISO standardu ReH ) poetak razvlaenja a kod ispitaivanja pritiskom granica gnjeenja. Od ove take izduenje se poveava iako napon opada ili je konstantan sve do take 4 donje granice teenja. Ako bismo u ovom trenutku odstranili optereenje epruveta bi bila trajno plastino deformisana. Ove pojave razvlaenja kod krtih materijala nema i kod njih se napon poetka teenja definie kao napon pri trajnom jedininom izduenju od 0,2% (0,2 ili po standardu ISO Re0,2 ) Od take 4 do take 5 poveavaju se i napon i deformacija da bi u taki 5 dostigao maksimalnu vrijednost M jaina kidanja ( zatezna vrstoa ) Po ISO oznakama Rm. Od ove take na epruveti nastaju vidljive deformacije koje se nastavljaju do take 6 u kojoj dolazi do kidanja epruvete a napon u ovoj taki je K. Ovo razmatranje vrijedi u sluaju kada se pretpostavlja daje epruveta konstantnog poprenog presjekas to u stvarnosti nije. Ukoliko bi uzeli u obzir promjenu poprenog presjeka dijagram bi imao drugaiji oblik (isprekidane linije) Ako smo na poetku imali povrinu poprenog presjeka A0 a posle nekog suenja A tada je veliina relativnog suenja = (A-A0)/ A0 i ista je u zavisnosti od podune deformacije i vrijedi = gdje je - Poasonov koeficijent i isti zavisi od vrste materijala (za elik u elastinom podruju je 0,3 a u plastinom podruju 0,5). Pored ovih ispitivanja materijala se provode na savijanje , uvijanje, izvijanje,smicanje itd.U mehanici se prouavaju kruta tijela kao idealizacija realnih tijela kod kojih pod dejstvom spoljnjih sila rastojanja izmeu estica ostaju nepromjenjena to je apstraktan pojam.

37

Tehniki elementi

1.6.1. Stanje naprezanja i deformacija mainskih dijelova Realna tijela se pod dejstvom spoljnjih sila deformiu odnosno mijenjaju oblik i dimenzije i takva tijela se nazivaju vrsta (deformabilna) tijela. Radna optereenja mainskih dijelova nastoje promijeniti njihov oblik i dimenzije, emu se suprotstavlja materijal dijela djelovanjem unutranjih sila izmeu svojih estica. Ove sile svedene na jedinicu povrine nazivaju se naprezanje. Naprezanje se definira pomou slike 29 , na kojoj je prikazano tijelo proizvoljnog oblika optereeno vanjskim silama F1 do Fn, presjeeno proizvoljnom ravninom. Ako je tijelo bilo u ravnotei pod djelovanjem vanjskih sila, bit e i svaki dio tijela u ravnotei pod djelovanjem vanjskih i unutranjih sila koje djeluju na mjestu presjeka. Na svakom od i elementarnih povrina Ai presjeka djeluju elementarne unutranje sile naelno u razliitim smjerovima i razliite veliine. Omjer sile i povrine Ai definira se kao vektor naprezanja:

Komponenta vektora naprezanja okomita na presjek predstavlja normalno naprezanje, koje se oznaava sa , a komponenta poloena u ravninu presjeka je posmino ili tangencijalno naprezanje, koje se oznaava sa , a moe se rastaviti na dvije meusobno okomite komponente . Treba napomenuti da u fizikalnom smislu naprezanje nije vektor.

Slika 29: Vektor naprezanja, normalna i tangencijalna naprezanja

38

Tehniki elementi U nekoj toki tijela mogue je postaviti po volji mnogo presjeka, dakle i po volji mnogo vektora naprezanja. Ako su poznate komponente naprezanja za tri presjeka, slika 30, moe se pomou izraza za transformaciju odrediti naprezanje u svim presjecima. Naprezanje u promatranoj toki je dakle tenzorska veliina definirana s devet komponenti: tri normalne i est tangencijalnih, a od toga est nezavisnih, jer su tangencijalna naprezanja na dva meusobno okomita presjeka jednaka po veliini i predznaku. Istovremeno su oba usmjerena ka bridu ili od brida elementa. Ovih devet komponenti naprezanja tvore matricu tenzora naprezanja koja se skraeno oznauje sa [ij], tj.:

Slika 30:Komponente naprezanja (na vidljivim stranama diferencijalnog elementa)

Komponente normalnih naprezanja sadre indeks koji oznaava koordinatnu os s kojom je komponenta paralelna. Komponente tangencijalnih naprezanja sadre dva indeksa od kojih prvi oznaava presjek na kojem djeluje, a drugi koordinatnu os s kojom je paralelna.

39

Tehniki elementi U optem sluaju, tj. pri troosnom stanju naprezanja, postoje tri meusobno okomite ravnine u kojima tangencijalna naprezanja iezavaju, a normalna naprezanja poprimaju ekstremne vrijednosti, koje se nazivaju glavnim naprezanjima 1, 2 i 3. Dogovorno se uzima da je 1 > 2 >3. Za dvoosno (ravanjsko) stanje naprezanja je z =0. Za jednoosno stanje naprezanja je y = z = 0, tj. postoji samo komponenta x.Pod djelovanjem optereenja tijelo se deformira, odnosno mijenja svoj oblik i dimenzije. Pojam deformacija u nekoj taki tijela vezan je uz promjenu oblika i veliine neposredne okoline te take. Deformacija svake take tijela opisuje se sa tri duinske i tri ugaone deformacije koje izraavaju relativno produenje tri meusobno okomite duine (duinske deformacije), odnosno promjene pravih uglova koje oni ine (ugaone deformacije). Oito je onda da je i deformacija tenzorska veliina definisana s devet komponenata. Odgovarajua matrica tenzora deformacija slina je matrici tenzora naprezanja, s indeksima komponenata koji imaju isto znaenje kao i oni kod komponenata tenzora naprezanja. Umjesto naziva duinska deformacija ponekad se upotrebljava i naziv normalna deformacija, a umjesto naziva ugaona deformacija naziv smiua deformacija. Ti nazivi potiu otuda to kod izotropnih materijala normalno naprezanje izaziva samo duinsku, a smiue naprezanje samo ugaonu deformaciju. 1.6.2. Veza izmeu naprezanja i deformacije Veina materijala se do veeg ili manjeg optereenja ponaa elastino. To znai da se pod djelovanjem odreenog nivoa optereenja epruvete iz takvih materijala deformiu, da bi se nakon rastereenja vratila u prvobitan oblik. U tom podruju naprezanje i deformacija su linearno povezani. Za jednoosno stanje naprezanja ta ovisnost je data Hookeovim zakonom:

[N/mm2] E [N/mm2] (duljinska)

normalno naprezanje u jednoosno napregnutom tapu modul elastinosti materijala tapa, tabela 1.7 deformacija u smjeru naprezanja.

Slina zavisnost vrijedi i za tangencijalna naprezanja: [N/mm2] tangencijalno naprezanje u ravnini smicanja ugaona -kutna deformacija (ugao smicanja) u ravnini smicanja G [N/mm2] modul smicanja, klizanja konstanta materijala 40

Tehniki elementi

Poissonov koeficijent, konstanta materijala jednaka omjeru poprene i uzdune deformacije pri uzdunom (vlanom ili tlanom) optereenju. Za opte troosno stanje naprezanja meusobna zavisnost naprezanja i deformacije data je sa est relacija (Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja):

Svaki dio maine ili konstrukcije sastavljen je od jednostavnijih oblika, ili ga se aproksimira s jednim ili vie jednostavnih oblika. Zbog toga Mehanika materijala, kao dio Teorije elastinosti, prouava uglavnom vrstou i elastinu stabilnost tapova, ploa, ljuski i rotirajuih diskova. U tom smislu, tehniki elementi u ovom udbeniku promatrat e se preteno kao tapovi, pa e vrijednosti naprezanja izraunatih pod tom pretpostavkom biti tim dalje od stvarnih vrijednosti, to je oblik elementa manje slian tapu. Osnovne vrste optereenja tapa su: aksijalna naprezanja istezanje (vlak) i sabijanje (tlak) savijanje smicanje uvijanje (torzija). izvijanje Upraksi su esti sluajevi kombinacije ovih naprezanja - sloena naprezanja 1.6.3. Istezanje i sabijanje Kada je element ukljeten na jednom kraji a na drugom optereen silom koja djeluje du ose isti je izloen aksijalnom naprezanju zatezanju ili ako je element optereen sa dvije kolinearne aksijalne sile suproetnog smjera. Ovim se duina elementa poveava a popreni presjek smanjuje.

41

Tehniki elementi Za sluaj da je dejstvo sila suprotnog smjera u odnosu na istezanje elemen je optereen na pritisak prikazano na slici 31.

Slika 31. Asijalna naprezanja zatezanje, pritisak Popreni presjek tapa je izlien normalnom naponu: z =F/A, p =F/A [ Pa ] Z zatezanje, p prtisak. Zateue sile uzrokuju u posmatranom presjeku isteua naprezanja (+), a sabijajue sile uzrokuju sabijajua naprezanja (-), pri emu se pretpostavlja da su ta naprezanja jednakomjerno rasporeena po presjeku, U tom je sluaju linearna deformacija:

l [mm] l0 [mm]

produljenje ili skraenje mainskog dijela, poetna duina prije deformacije.

Normalne deformacije mogu nastati i zbog temperaturnih promjena mainskog dijela. Pri tome je produenje posljedica pozitivne, a skraenje negativne temperaturne razlike, i izraunava se prema izrazu: T [K-1] T [K] temperaturni koeficijent linearnog produljenja, razlika temperatura (+ zagrijavanje, - hlaenje)

42

Tehniki elementi Kod zagrijavanja ili hlaenja ukljetenog mainskog dijela pojavljuju se u njemu normalna sabijajua ili zateua naprezanja. 1.6.4. Savijanje Vanjske sile koje optereuju dijelove maina u ravnini koja sijee njihovu uzdunu os, uzrokuju momente savijanja Ms. Pod utjecajem momenata savijanja u dijelovima maina se pojavljuju istovremeno isteua i sabijajua naprezanja, koja su u posmatranom presjeku linearno rasporeena u odnosu na neutralnu os n-n. Ova naprezanja nazivaju se naprezanjima od savijanja s. slika 32. Neutralna os prolazi kroz teite posmatranog presjeka, i predstavlja graninu liniju izmeu sabijajuih i isteuih naprezanja. Pri tome su uzdu neutralne osi naprezanja od savijanja jednaka nuli. Najvee naprezanje smax se nalazi u taki presjeka, koja je najudaljenija od neutralne osi i jednako je:

Ms [Nmm] moment savijanja u promatranom presjeku; Iy [mm4] moment inercije poprenog presjeka za os y koja prolazi kroz njegovo teite, okomito na ravninu crtanja, Wy [mm3] moment otpora poprenog presjeka za os y, e [mm] udaljenost od neutralne osi najudaljenijeg vlakna presjeka Najvea deformacija xmax u smjeru osi x nalazi se na mjestu najveeg normalnog naprezanja, data je izrazom:

Kada je element, nosa ili greda optereena momentima (spregom) jednakog intenziteta a suprotnog smjera koji djeluju u vertikalnoj ravni nastaje savijanje grede prikazano na slici 32 kojeg nazivamo isto savijanje. U sluaju kada na gredu djeluju transverzalne sile takoe dolazi do savijanja grede stim da se pored normalnih napona du elementa javljaju i tangencijalni naponi smicanja i ova vrsta savijanja se naziva savijanje silama.

43

Tehniki elementi

Slika 32. Savujanje grede U sluaju da sile djeluju koso u odnosu na vertikalnu ravan yAz nastaje sluaj kosog savijanja pa se proraun vri na osnovu rezultujueg momenta Mr2 = (Mx2 + My2) [ Nm ] est sluaj optereenih elemenata u praksi na savijanje je kod osovina, konstrukcija, mostova, raznih postolja i sl. 1.6.5. Torzija (uvijanje) Momenti okomiti na povrinu u kojoj djeluju, uzrokuju u toj povrini (presjeku) dijela maine ili konstrukcije tangencijalna torzijska naprezanja slika 33.Ona rastu linearno od nule u teitu presjeka do maksimalne vrijednosti u vlaknu presjeka najvie udaljenom od teita. Ovi momenti nazivaju se momentima torzije Mt, a kada djeluju u osi obrtnih elemenata maina (vratila, spojke, zupanici itd.) nazivaju se obrtnim momentima. Najvea torzijska naprezanja koja oni uzrokuju u (okruglim) poprenim presjecima raunaju se prema izrazu:

I0 [mm4] W0 [mm3] r [mm]

polarni moment inercije presjeka; polarni otporni moment presjeka; poluprenik poprenog presjeka 44

Tehniki elementi

Slika 33: Uvijanje tapa okruglog presjeka Pod utjecajem momenta torzije Mt dolazi do uvijajuih deformacija, pri emu se presjek mainskog dijela na duini l relativno zakrene za ugao slika 33a:

G [N/mm2] modul klizanja (smicanja) materijala. Na uvijanje su optereeni mnogi elementi u transportnim sredstvima prvenstveno vratila, spojnice, zavrtnji i sl. 1.6.6. Izvijanje Pri postupnom poveanju sabijajuih optereenja vitkih elemenata (kod kojih je duina mnogo vea u odnosu na njihovu debljinu), dolazi kod odreenih kritinih optereenja do gubitka njihove elastine stabilnosti, koja se manifestira kao izvijanje. Izvijanje je karakteristino po savijanju vitkih elemenata u smjeru najmanjeg momenta inercije poprenog presjeka. Pri tome se u poprenom presjeku, pored normalnih sabijajuih naprezanja zbog sabijajuih sila, javljaju i dodatna savijajua naprezanja zbog izvijanja. Izvijanje uzrokuje gubitak stabilnosti elementa, pri emu mala dodatna optereenja iznad kritinog vode do velikog porasta naprezanja i do loma. Normalno naprezanje u elementu u trenutku kada doe do izvijanja, naziva se kritino naprezanje izvijanja k. Kritino naprezanje izvijanja odreuje se analitiki, posebno za elastino i neelastino izvijanje, a ovisno je o vitkosti elementa , koja se odreuje izrazom.

45

Tehniki elementi

lizv [mm] imin [mm]

slobodna duina izvijanja, slika 34 najmanji polumjer inercije

Imin [mm4] A [mm2]

najmanji moment inercije presjeka povrina poprenog presjeka.

Slobodna duina izvijanja ovisi o nainu ukljetenja elementa, kako je prikazano na slici 34.

Slika 34: Slobodne duine izvijanja za razliite sluajeve uvrenja vitkih Elemenata Pri elastinom izvijanju, tj. u sluaju kada izvijanje nastaje prije nego to naprezanja u elementu preu granicu proporcionalnosti, kritino naprezanje izvijanja k odreuje se po Eulerovom izrazu

pri emu je kritino optereenje, tj. kritina sila izvijanja Fk odreena kao

Dati izrazi vrijede za vitkost veu od kritine, koja vrijedi za k = Rp. Za vitkosti manje od kritine dolazi do plastinog izvijanja kod kojeg je naprezanje u elementu izmeu granice proporcionalnosti i granice teenja, pri emu se za odreivanje kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava u podruju 60 kr 46

Tehniki elementi dolazi do neelastinog izvijanja, pri emu se za odreivanje kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava Tetmajerova empirijska formula:

0 [N/mm2] karakteristino naprezanje materijala, odreuje se eksperimentalno Rp [N/mm2] granica proporcionalnosti k kritina vitkost, iz izraza za k = Rp. Svaki materijal ima drugaiju formulu za raunanje k. Za neke vanije materijale ovi izrazi su dati u tabeli 9. Tabela 9. Tetmajereve formule za naprezanje k pri plastinom izvijanju

Granina vitkost ispod koje nema izvijanja moe se izraunati iz izraza za k = Rp0,2, i za eline elemente iznosi priblino k = 60. U tom podruju vitkosti prije e doi do gnjeenja (teenja) nego do izvijanja. Doputeno optereenje Fdop, s kojim se moe opteretiti mainski dio bez opasnosti od izvijanja, odreuje se izrazom stepanj sigurnosti protiv izvijanja = 5...10 u elastinom podruju = 3...8 u neelastinom podruju. Na izvijanje se provjeravaju tanki i vitki tapovi, razliiti stubovi, tornjevi,strele kranova i td. 1.6.7. Smicanje Transverzalne sile koje djeluju upravno na popreni presjek nastoje da smaknu jedan u odnosu na drugi dio elementa i takvo naprezanje zovemo smicanje (sjeenje limova makazama, probijanje , prosjecanje, smicanje kod zavarenih konstrukcija i sl

47

Tehniki elementi Smiua naprezanja uzrokuju sile koje djeluju du promatranog presjeka. isto smicanje, prikazan na slici 35a je vrlo rijedak sluaj. Najee se smina naprezanja javljaju u kombinaciji s naprezanjima savijanja. Ako je udaljenost hvatita poprenih sila od promatranog presjeka mala sobzirom na veliinu presjeka, naprezanja od savijanja se zanemaruju, slika 35b.

Slika 35: Smiua optereenja i naprezanja a) isto i b) inenjersko smicanje Raspored tangencijalnih naprezanja uslijed smiuih optereenja ovisi o obliku presjeka i esto ga nije lako odrediti. Zbog toga se najee rauna s njihovomsrednjom rijednou , koja se odreuje po izrazu:

F [N] smiua sila As [mm2] povrina smicanja, odreuje se posebno za svaki presjek. Mjera za deformaciju pri smicanju je ugao smicanja , koji se odreuje se iz Hookeovog zakona za smicanje, Naprezanje na povrinski pritisak nastaje na dodirnim povrinama dvaju elemenata koji imaju meusobno sprezanje. Ovo je naroito bitno kod zupanika, kliznih i kotrljajnih leajeva, sklopova toak ina, bregastih mehanizama. U zavisnosti od oblika kontaktnih povrina razlikujemo: -elementi se dodiruju po konanim povrinama -elementi se dodiruju u jednoj taki ili du linije u neoptereenom stanju. Veliina povrinskog pritiska u bilo kojoj taki povrine jednaka je: 48

Tehniki elementi p = F/A U sluajevima dodira elemenata u jednoj taki ili po liniji kontaktni naponi se odreuju iz teorije elastinosti sa pretpostavkom da se u zoni dodira deavaju samo elastine deformacije. U sluaju dvaju kugli pritisnutih silama F slika 36b radijusa R1 i R2 maksimalni pritisak biti e. pmax = 0,3883 F E2 , 2 Za sluaj dva cilindra slika 36c) pritisnuta silom F maksimalni pritisak: E pmax = 0,4183 F , gdje se sredni prenik i sredni modul elastinosti E b

1 1 1 1 1 1 1 = + , = E + E r1 r2 E 2 1 2 Proraunata vrijednost se uporeuje sa doputenim vrijednostima tvrdoe ije se vrijednosti odreuju razliitim metodama (Brinelov i Rokvelov postupak) odreuju po formulama:

Slika 36. Povrinski pritisak a) dvije ravne povrine, b)dvije kugle, c)dva cilindra U normalnom funkcionisanju mnogih elemenata i sklopova bitan je temperaturni reim rada. Oslobaanje velike koliine toplote sa temperaturama iznad dozvoljenih dovodi do toplotnih deformacija, loeg podmazivanja. Zbog ovoga se vri proraun toplotnog bilansa pri emu razvijena toplota u jedinici vremena treba da je manja od odvedene toplote. Qn A k (T2 T1 ) gdje je : Qn osloboeni toplotni fluks k koeficijent prolaza toplote, k=8,7 ...17,5 W/(m2 K) 49

Tehniki elementi T2 dozvoljena temperatura odreena temperaturom ulja T2=348...358 K T1 temperatura okolne sredine Poboljanje temperaturnog bilansa se ostvaruje smanjenjem osloboene toplote ili poveanjem reima odvoenja toplote. 1.6.8.Sloena stanja naprezanja U praksi se vrlo rijetko pojavljuju osnovni sluajevi optereenja tapa. ee se pojavljuje vie vrsta optereenja istovremeno. Takvo stanje naprezanja u presjeku izazvano istovremenim djelovanjem nekoliko komponenata unutranjih sila, naziva se sloenim stanjem naprezanja. Za ilustraciju svih moguih naprezanja nastalih u poprenom presjeku tapa, na slici 37a je prikazan ravni tap pravougaonog presjeka koji se, optereen silama Fi, kontinuiranim optereenjima qi i momentima torzije Mti, nalazi u statikoj ravnotei. Ako se tap presijee na bilo kojem mjestu, lijevi i desni dio nee biti u ravnotei pod djelovanjem samo vanjskih sila, pa se na mjestu presjeka pojavljuju unutranje sile i Fi . Ako se rezultanta tih sila svede na teite presjeka, u njemu e se pojaviti i rezultirajui moment , slika 37b. Rezultantna sila i moment rastavljeni su na po tri komponente u smjerovima x, y, i z, slika 37c. Komponenta Fx naziva se uzduna sila. Ona je normalna na popreni presjek, tj. paralelna s uzdunom osi tapa i oznauje se sa N. Komponente Fy i Fz su poprene sile i oznauju se sa Qy i Qz. Komponenta momenta Mx uzrokuje uvijanje tapa, pa se naziva moment uvijanja ili moment torzije i oznauje se sa Mt. Komponente My i Mz su momenti savijanja, koji uzrokuju savijanje tapa oko osiju y i z. Dakle, u poprenom presjeku tapa u optem sluaju postoji est komponenti unutranjih sila: uzduna sila N, poprene sile Qy i Qz, moment uvijanja Mt, te momenti savijanja My i Mz. Njihov predznak definie se isto kao i predznak komponenata naprezanja: on je pozitivan ako na pozitivnom presjeku djeluje u pozitivnom smjeru, ili ako na negativnom presjeku djeluje u negativnom smjeru. Svaka od ovih komponenti optereuje presjek odreenim naprezanjem: uzduna sila uzrokuje normalno (isteue) naprezanje x,v u smjeru osi x, jednoliko rasporeeno po presjeku, slika 38a, poprene sile uzrokuju tangencijalna (smina) naprezanja xy,si xz,s, za pravougaoni presjek rasporeena po paraboli, slika 38e i f; moment torzije uzrokuje tangencijalna naprezanja xy,t i xz,t, slika 38d; momenti savijanja uzrokuju normalna naprezanja x,s1 i x,s2, slika 38b i c.

50

Tehniki elementi

Slika 37: Opti sluaj optereenja tapa

Slika 38: Razlaganje naprezanja u presjeku tapa 51

Tehniki elementi Sva normalna naprezanja djeluju u smjeru osi x, pa se ukupna vrijednost normalnog naprezanja x u proizvoljnoj toki poprenog presjeka dobije algebarskim zbrajanjem komponenti: vodei pri tome rauna o predznaku pojedine komponente. U proraunima vrstoe vano je odrediti najveu vrijednost naprezanja, posebno zateueg, jer je najvei broj materijala otporniji na sabijajua nego na zateua naprezanja. U promatranom presjeku tapa najvea vrijednost normalnog naprezanja je u toki u kojoj se spajaju gornji i desni rub presjeka. To znai da maksimalna vrijednost normalnog naprezanja u presjeku iznosi: Tangencijalna naprezanja istog smjera, npr. xy,s i xy,t, se algebarski zbrajaju u odreenoj toki presjeka, a ukupno tangencijalno naprezanje x u toj toki je onda geometrijski zbroj dviju okomitih komponenti xy = xy,s + xy,t i xz = xz,s + xz,t:

Kada je dio maine ili konstrukcije optereen tako da u njemu vlada jednoosno naprezanje ili isto smicanje, njegova vrstoa se lako provjerava usporedbom s graninim naprezanjem (koje bi izazvalo nedoputeno optereenje) dobivenim odgovarajuim pokusom (rastezanja, sabijanja, savijanja, smicanja, torzije). Ovaj princip provjere vrstoe bi se teko mogao primijeniti na dvoosno, odnosno troosno stanje naprezanja. Naime, bilo bi potrebno eksperimentalno imitirati sve mogue kombinacije naprezanja, tj. eksperimentalno odrediti granino naprezanje za razliite kombinacije 1, 2 i 3, to bi bilo skupo, dugotrajno i teko provedivo. Zbog toga se uvode teorije vrstoe pomou kojih se odreuje ekvivalentno normalno jednoosno naprezanje, koje se pri proraunu vrstoe moe usporediti s graninim naprezanjem (tj. mjerodavnom karakteristikom vrstoe materijala). Ekvivalentno (reducirano) naprezanje je dakle ono normalno jednoosno naprezanje, koje na konstrukciju u pogledu vrstoe ima jednaki uinak kao djelujue vieosno naprezanje. Prema teoriji najveih normalnih naprezanja, koja je najprikladnija za krte materijale, do nedozvoljenog optereenja dolazi kada najvee normalno naprezanje dostigne graninu vrijednost. Zbog toga se za ekvivalentno naprezanje uzima po apsolutnoj vrijednosti najvee glavno naprezanje:

52

Tehniki elementi Po hipotezi najveih tangencijalnih naprezanja (Mohr, Tresca) ekvivalentno naprezanje se rauna prema:

U novije vrijeme ee je u upotrebi teorija najveeg deformacijskog rada (energetska hipoteza po von Misesu), kod koje se ekvivalentno naprezanje odreuje prema izrazu:

Proizvoljna toka presjeka tapa, u opem sluaju, napregnuta je sa est osnovnih vrsta naprezanja od est komponenata unutranjih sila, ili, kako je pokazano gore, sa tri komponente tenzora naprezanja: x, xy i xz. To znai da vlada ravninsko stanje naprezanja za koje su glavna naprezanja:

Sada se lako mogu izraunati vrijednosti ekvivalentnih naprezanja: Prema teoriji najveih normalnih naprezanja:

Prema teoriji najveih tangencijalnih naprezanja: Prema teoriji najveeg deformacijskog rada: Uslov vrstoe tapa u posmatranom presjeku jest da najvee ekvivalentno naprezanje bude manje od graninog naprezanja. Poloaj i veliina maksimalnog ekvivalentnog naprezanja moe se odrediti analitiki ili numeriki. No, kod tapova on je najee na mjestu najveeg normalnog naprezanja, a rijetko na mjestu najveeg tangencijalnog naprezanja, pa je konstruktoru olakan posao. Uz to, tangencijalna naprezanja xy,s i xz,s od poprenih sila se najee mogu zanemariti. Niti jedna od hipoteza vrstoe ne slae se u potpunosti s rezultatima eksperimenata, pogotovo ne za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter optereenja. Zbog toga je za izraun ekvivalentnog naprezanja u poprenom presjeku tapa predloen iskustveni izraz, koji uzima u obzir i mehanika svojstva materijala: 53

Tehniki elementi

0 - omjer mjerodavnih karakteristika vrstoe za normalna i tangencijalna naprezanja

R - [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja, R - [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja. 1.7. RADNA SPOSOBNOST MAINSKIH DIJELOVA I KONSTRUKCIJA Zahtjevi za radnom sposobnou vae za sve dijelove maina i konstrukcija, a pri ispunjenju tih zahtjeva treba voditi rauna o dva stanja u kojima se oni mogu nai: radno stanje odgovara predvienim radnim (pogonskim) uslovima; kritino stanje odgovara graninim radnim uslovima, pri emu se pojavljuju kritina oteenja (kvarovi), koji onemoguavaju pravilan i pouzdan rad mainskih dijelova. Poznavanje vrijednosti fizikalnih veliina koje odgovaraju kritinim stanjima mainskih dijelova, omoguava definisanje opteg kriterija radne sposobnosti: radne karakteristike (vrijednosti fizikalnih veliina) ne smiju nikako dostii kritine. Mainski dijelovi moraju biti projektovani i dimenzionisani tako da su, pri propisanim radnim uslovima, radne karakteristike dovoljno daleko od kritinih. Radna sposobnost mainskih dijelova se procjenjuje sobzirom na kritine pojave, kojima se moraju dijelovi maina uspjeno suprotstaviti. Pri tomu je na prvom mjestu vrstoa, zatim krutost i elastinost, vibracije, otpornost na troenje, otpornost na koroziju, pouzdanost u radu, itd. 1.7.1. vrstoa vrstoa je sposobnost suprotstavljanja pojavi nedozvoljenih oteenja koja mogu nastati zbog optereenja. Ta, granina optereenja, zbog naprezanja i deformacija koja proizvode, uzrokuju dvije osnovne vrste nedozvoljenioh oteenja: lom (ili nastanak pukotine, koja vodi ka lomu) i plastinu deformaciju. Kroz istoriju mainstva, sve do novijeg vremena, smatralo se da obje vrste nedozvoljenih oteenja uzrokuje nedozvoljeni, granini nivo naprezanja. Iako je poznato da i pri plastinim deformacijama u razliitim pogonskim uslovima, uvijek postoji neka veza izmeu optereenja, naprezanja i deformacija, danas se tano zna, da npr. lom usljed zamora materijala u podruju visokih vremenski promjenjivih optereenja ne 54

Tehniki elementi zavisi o visini naprezanja, nego samo o nivou deformacija. U veini sluajeva pojava nedozvoljenog oteenja je uzrokovana pojavom graninih naprezanja. Zbog toga, uslov da na odreenom, kritinom mjestu optereenog mainskog dijela ili konstrukcije ne doe do nedozvoljenih oteenja, najee jest da na tom mjestu naprezanja budu manja od onih (graninih) naprezanja gr, koja bi uzrokovala ta nedozvoljena oteenja. Dakle:

Naravno, granina naprezanja su mjerodavne karakteristike vrstoe materijala, koje se oznaavaju sa R. To znai da ih treba odabrati prema onoj (karakteristinoj) vrijednosti vrstoe, koja se ne smije dostii. Ako su naprezanja npr. statika (mirna), a vano je npr. samo da ne doe do loma, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti statika vrstoa materijala Rm. Ako pri statikim naprezanjima nisu dozvoljene plastine deformacije, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti granica teenja Re. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva (dinamika), mjerodavna karakteristika vrstoe e biti dinamika vrstoa RD (granica zamora materijala). U sluaju dugotrajnih statikih optereenja, posebno pri povienim temperaturama, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti granica puzanja ili dugotrajna statika vrstoa, itd. Jasno je da su vrijednosti ovih graninih naprezanja razliite za razliite vrste optereenja (zatezanje, pritisak, savijanje,smicanje, uvijanje i td.). 1.7.2. Stepen sigurnosti i doyvoljeno naprezanje Odnos mjerodavne karakteristike vrstoe i radnog naprezanja, koji pokazuje koliko je puta mjerodavna karakteristika vrstoe R vea od radnog naprezanja naziva se stepenom sigurnosti:

Stepen sigurnosti mora biti vei, ili barem jednak, vrlo paljivo i vrlo odgovorno odabranoj vrijednosti tzv. potrebnog stepenu sigurnosti potr Po ovom izrazu se kontrolie vrstoa na kritinom mjestu mainskog dijela, pa stoga on predstavlja uslov vrstoe. Pri tome se potrebni stepen sigurnosti odreuje na osnovi iskustva i znanja, a granice su mu odreene procjenom visine tete, koja bi nastala nedozvoljenim oteenjem (gornja granica), te to manjim utrokom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica). Vrijednost mu naroito raste, ako bi oteenjem bili ugroeni ljudski ivoti.

55

Tehniki elementi Projektant treba biti sposoban procijeniti pouzdanost metoda, teorija i podataka kojima se slui, te vrstu i nivo tehnologije koja e se primijeniti pri izradi mainskog dijela. Nije svejedno npr.odrediti naprezanje metodom Nauke o vrstoi, metodama Teorije elastinosti, ili pak nekom od numerikih metoda uz kvalitetan, pouzdan i provjeren softver. U prvom sluaju, budui da Nauka o vrstoi daje pribline rezultate, projektant treba biti svjestan mogue greke, i zbog toga mora poveati potrebni stepen sigurnosti. Pored toga, u svim spomenutim metodama, ukljuivi i numeriku, pretpostavlja se da su mainski dijelovi izraeni iz idealnog materijala: homogenog koji ima jednaku strukturu u svim takama, i izotropnog- koji se ponaa jednako u svim smjerovima i svim takama. U stvarnosti materijali koji se upotrebljavaju za izradu mainskih dijelova, nisu ni homogeni niti izotropni, pa vrijednosti izraunatih naprezanja i deformacija nisu pouzdane. Dalje, Teorija elastinosti i Otpornost materijala vrijede samo za elastine materijale, to konstrukcijski materijali optereeni iznad granice elastinosti nisu. Neki materijali uopte nemaju podruje elastinosti, tj. proporcionalnosti optereenja i deformacije. Niti prorauni ili podaci o optereenjima nisu sasvim pouzdani, budui da su najee dobiveni za apsolutno kruta tijela, to konstrukcijski elementi zapravo nisu. Budui da projektant ne moe biti siguran da li je greka "na strani sigurnosti" ili ne, on uvijek mora poveati stepenj sigurnosti! Zato se potrebni stepen sigurnosti ponekad naziva i "koeficijent neznanja". Uz pomo savremene mjerne tehnike, te primjenom prikladnog kvalitetnog softvera, mogue je danas - kada je to potrebno, vrlo precizno odrediti veliine optereenja i naprezanja. No, svako poveanje pouzdanosti prorauna lako moe biti porueno nekvalitetnom tehnologijom izrade zaostalim naprezanjima ili koncentracijom naprezanja nakon loeg zavarivanja itd). Sve ovo, a najvie vlastito i tue iskustvo, projektant mora imati u vidu prilikom odreivanja vrijednosti potrebnog stepena sigurnosti. Prethodni izrazi mogu se saeti u jedan izraz:

Odnos vrstoe R i stepena sigurnosti potr na desnoj strani ovog izraza predstavlja granicu koju pogonsko naprezanje ne smije nikada prei, i naziva se dozvoljeno naprezanje:

Sada se uslov vrstoe moe pisati, i najee se pie kao

56

Tehniki elementi Kod sloenog stanja naprezanja ekvivalentno naprezanje ekv mora biti manje ili jednako dozvoljenom normalnom naprezanju: Uvrtenjem, proizlazi novi izraz za uslov vrstoe u sluaju ekvivalentnih naprezanja: Odavde proizlazi jo jedan izraz za raunanje stepena sigurnosti:

gdje je: - parcijalni stupanj sigurnosti za samo normalna naprezanja R - [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja -[N/mm2] normalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa

- parcijalni stupanj sigurnosti za samo tangencijalna naprezanja. R -[N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja -[N/mm2] tangencijalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa. 1.7.3. vrstoa u sluaju statikih naprezanja Kada su mainski elementi izloeni statikim, vremenski nepromjenjivim optereenjima, naprezanja u njihovim najnapregnutijim takama ne smiju prei mjerodavnu karakteristiku statike vrstoe. Osnovne karakteristike statike vrstoe dobivaju se iz tzv. dijagrama istezanja koji predstavljaju vezu izmeu naprezanja i deformacija za odreeni materijal. Zavisnost naprezanja i uzdune relativne deformacije je zavisno o vrsti materijala. Za razliite vrste materijala ta veza se odreuje jednostavnim statikim testiranjima standardnih epruveta. Pri odreivanju statike vrstoe materijala epruvete se optereuju mirnim optereenjem, koje se poveava sve dok ne doe do njihovog loma. Karakteristini dijagram, snimljen pri zateuem optereenju mekog elika, prikazan je na slici 39. Analizom dijagrama je uoljivo da poslije poetnog proporcionalnog (linearog) rasta naprezanja s deformacijom, dolazi do nelinearnog rasta, tj. deformacija raste bre od naprezanja. Pri deformaciji m dostie se najvee naprezanje koje materijal moe podnijeti, i naziva se (statika) vlana vrstoa Rm. Nakon take vlane vrstoe, deformacija raste uz smanjenje naprezanja, do najvee deformacije u, pri kojoj dolazi do loma, slika 39. Najvee naprezanje pri kojem jo postoji linearna ovisnost deformacije i naprezanja naziva se granicom proporcionalnosti Rp. Do granice proporcionalnosti materijal se ponaa linearno elastino i u tom podruju veza izmeu deformacija i 57

Tehniki elementi naprezanja data je Hookovim zakonom, Do odreenog nivoa naprezanja ponaanje materijala je elastino, to znai, da se pri rastereenju epruveta vraa u svoj prvobitni poloaj tj. na prvobitnu dimenziju. Zbog toga se to podruje naziva elastino podruje, deformacije su elastine tj. povratne. Granica elastinih deformacija je granica proporcionalnosti, ali je nju teko odrediti iz dijagrama. Zato se definira tehnika granica elastinosti Rp0,01, koja je definirana kao ono naprezanje, nakon prestanka djelovanja kod kojeg, na epruveti ostaju trajne (zaostale) deformacije veliine = 0,01%. Naprezanje pri kojem dolazi do znatnih plastinih deformacija naziva se granica plastinosti ili granica teenja (jer se na tom nivou naprezanja materijal ponaa kao tekuina- tee bez poveanja optereenja) Re. Granica teenja je izrazita kod mekih elika, gdje se razlikuje gornja granica teenja ReH, pri kojoj se javlja prva plastina deformacija, i donja granica teenja ReL, pri kojoj se odvija daljnje deformisanje, slika 40a.

Slika 39: Dijagram rastezanja za meki elik Iz praktinih razloga kod tih materijala odreuje se samo gornja granica plastinosti, na koju se moe bitno utjecati brzinom optereenja. Kod materijala kod kojih nije jasno vidljiva granica teenja (npr. tvrdi elik), dogovorno se (tehnikom) granicom teenja naziva ono naprezanje, pri kojemu nakon rastereenja ostane trajna deformacija = 0,2%, a oznaava se s Rp0,2, slika 40b. Plastine deformacije veine metalnih materijala vode do njihovog otvrdnua, te je za daljnje deformisanje potrebno vee optereenje. Po obliku njihovih dijagrama rastezanja, razlikuju se sljedei materijali: krti materijali, koji se nakon poetnih elastinih deformacija lome bez izrazitijeg 58

Tehniki elementi plastinog deformiranja (npr. elici visoke vrstoe, sivi lijev, titan, keramika); rastezljivi materijali (materijali s viskoznim lomom), kod kojih se nakon poetne (linearne) deformacije javlja izrazita plastina (trajna) deformacija, slika 40a, plastini materijali, koji se samo neznatno elastino deformiu, a cijela je deformacija praktiki plastina, npr. bakar, slika 40c. Dijagram zavisnosti deformacije o sabijajuim, savijajuim i torzionim naprezanjima kvalitativno je jednak dijagramu rastezanja, slika 40. Odgovarajue karakteristike statike vrstoe za neke vanije konstrukcijske materijale daju se tabelarno.

Slika 40: Karakteristini dijagrami istezanja materijala a) granica teenja za meki elik b) dogovorna (tehnika) granica teenja c) naprezanje-deformacija krivulje za razliite vrste materijala 1.7.4.vrstoa u sluaju promjenjivih naprezanja Mainski dio koji je due vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu, lomi se pri naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i granice teenja. Ovo je posljedica tzv. zamora materijala. Za razliku od lomova pri statikom optereenju, lomovi zbog zamora materijala uglavnom nastaju bez prethodnog razvlaenja materijala (dakle bez trajne deformacije i kontrakcije presjeka), bez obzira na vrstu i osobine materijala i na vrstu naprezanja. Razlog ovome je to to su naprezanja koja uzrokuju zamorni lom, znatno ispod granice teenja. Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro) pukotine duljine reda veliine kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine zapoinje ciklikim gomilanjem plastinih deformacija na mjestima mikro koncentracije naprezanja. Izvori mikrokoncentracije naprezanja su najee na povrini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina povrinskih neravnina, u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te na mjestima svih ostalih 59

Tehniki elementi nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili ukljuine pri livenju). Vaan uzrok zaea pukotine na povrini jest i injenica da su nominalna naprezanja uvijek najvea na povrini. Ustvari, pukotina se uvijek zainje na mjestu najveih stvarnih naprezanja. Oko kristalnih zrna s ovako nagomilanim plastinim deformacijama formiraju se klizne ravnine, najee na granici sa nedeformisanim zrnima. Daljnja ciklika optereenja uzrokuju i samo klizanje - poetak rasta kratkih mikropukotina. Ovo se lijepo vidi na slici 41, gdje je lijevo-gore od mikropukotine zrno niskougljinog elika s plastinim deformacijama tj. dislokacijama, a desno-dole zrno praktiki bez dislokacija. Gore desno se vidi ishodite budue pukotine na dnu povrinske neravnine. Inicijalna pukotina se dakle najee zainje transgranularno (izmeu dvaju kristalnih zrna), ali se moe zaeti i intergranularno (kroz jedno kristalno zrno). U zoni visokih naprezanja zapoinje se vie pukotina, ali se poinje iriti samo jedna od njih, i to ona, iji faktor intenziteta naprezanja premai svoju graninu vrijednost, tzv. prag irenja pukotine. Tada se pukotina poinje iriti, intergranularno ili ransgranularno, ali makroskopski uvijek u smjeru maksimalne vrijednosti faktora intenziteta naprezanja.

Slika 41: Formirana klizna ravnina na granici plastino i elastino deformisanog zrna Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi. Tako povrina loma usljed zamora materijala ima dvije jasno izraene zone: zonu irenja pukotine, koja je glatka (hrapavost na nivou 60

Tehniki elementi kristalnih zrna), i zonu statikog loma vrlo grube i nepravilne povrine, karakteristine za statiki lom, slika 42. Shematski izgledi povrina zamornog loma za razliite vrste optereenja prikazani su na slici 43.

Slika 42: Opti izgled povrine loma uslijed zamora materijala

Slika 43: Prikaz lomova usljed zamora materijala a) aksijalno optereenje, b) istosmjerno savijanje, c) izmjenino savijanje, d) kruno savijanje, e) torzija Statistika analiza lomova mainskih dijelova pokazuje da preko 80 % svih lomova nastaje kao posljedica zamora materijala. Pokretni dijelovi maina redovno su izloeni promjenjivim naprezanjima bez obzira na karakter vanjskog optereenja. Tako npr. rotirajua osovina optereena u odreenom presjeku konstantnim momentom savijanja oko osi x-x bit e izloena naizmjenino promjenjivim normalnim naprezanjima, slika 44. Naime, svaka taka konture presjeka u jednom okretaju osovine trpi naprezanja od nule (u poloaju a) do - max (u poloaju b), te preko nule (u poloaju c) i +max (u poloaju d) , te ponovno do nule u poloaju a. Mjerodavna karakteristika vrstoe pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest dinamika vrstoa (ili granica zamora) mainskog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor samog mainskog dijela, ili ee, izrauna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete, izraene od 61

Tehniki elementi materijala jednakog materijalu mainskog dijela. Epruvete su definisane odgovarajuim standardom, ali ako su okrugle, prenik im je najee 7 mm, a povrina polirana. Epruvete su izloene periodino promjenjivim optereenjima odreenog intenziteta, sve do pojave loma. Ispitivanja se provode za odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:

r koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja min [N/mm2] minimalno naprezanje ciklusa naprezanja max [N/mm2] maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja

Slika 44: Naizmjenino promjenjivi ciklus normalnog naprezanja pri statikom savijanju rotirajue osovine Najee r = -1 i r = 0, ali za nekoliko razliitih nivoa maksimalnih naprezanja. Za svaki od ovih nivoa naprezanja biljei se broj ciklusa naprezanja N, nakon kojeg je dolo do loma epruvete. Rezultati ispitivanja unose se u N dijagram, a dobivena krivulja odgovara eksponencijalnoj krivulji poznatoj pod imenom Whlerova krivulja (po njemakom inenjeru, koji je prvi izveo opisane

62

Tehniki elementi eksperimente), ili krivulja dinamike vrstoe materijala (krivulja zamaranja), slika 45a. Whlerova krivulja se asimptotski pribliava pravcu = Rr, pri emu se Rr naziva trajnom dinamikom vrstoom materijala izloenog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r. Oito, trajna dinamika vrstoa materijala je ono maksimalno naprezanje ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta doivi beskonano mnogo ciklusa, tj. neogranienu trajnost. Whlerova krivulja se obino crta u logaritamskim koordinatama, gdje postaje karakteristini pravac s "koljenom" u toki Ngr, slika 45b. Jednadba Whlerove krivulje se obino pie u obliku

RrN [N/mm2] vremenska dinamika vrstoa za trajnost u ciklusima N N broj ciklusa do loma pri maksimalnom naprezanju ciklusa RrN Ngr broj ciklusa na prijelazu izmeu vremenske i trajne dinamike vrstoe. Za elike obino oko 107 ciklusa, za obojene metale oko 108 ciklusa, a varira s asimetrijom ciklusa i vrstom naprezanja. m eksponent Whlerove krivulje tj. nagib Whlerove krivulje u logaritamskim koordinatama, m = 3...13 ovisno o materijalu, obliku strojnog dijela ili vrsti spoja, te vrsti naprezanja. Vrijednosti dinamike vrstoe zavise o vrsti naprezanja i o asimetriji ciklusa naprezanja, a za vanije konstrukcijske materijale date su u tabeli 1.8 za ciklika naprezanja s koeficijentom asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, zajedno s vrijednostima granice teenja za pojedine vrste naprezanja.

Slika 45: Whlerova krivulja

63

Tehniki elementi

1.7.5. Ovisnost dinamike vrstoe o srednjem naprezanju (Smithov dijagram) Ispitivanja dinamike vrstoe se uglavnom izvode za probne epruvete ili strojne dijelove izloene ciklikim promjenjivim naprezanjima na zatezanje, pritisak, savijanje i uvijanje s koeficijentima asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, a samo iznimno sa r 0. Budui da mainski dijelovi u svom radu mogu biti izloeni ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu od - 1 r < 1, potrebno je na osnovi poznavanja obino dviju mehanikih karakteristika vrstoe (jedne dinamike i jedne statike), odrediti dinamiku vrstou materijala (ili mainskog dijela) za proizvoljni r, odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Za tu svrhu slui Smithov dijagram, a ponekad (naroito u Sjedinjenim amerikim dravama) i Haighov dijagram. Izvorno, Smithov dijagram se dobiva unoenjem u njegove koordinate (max = Rr, m) vrijednosti maksimalnog max = Rr i minimalnog naprezanja min na nivou trajne dinamike vrstoe za pripadajuu srednju vrijednost naprezanja m, za nekoliko ciklusa razliitih asimetrija r, slika 46. Simetrala dijagrama ucrtava se pod uglom od 450 i predstavlja pravac, ije su ordinate jednake apcisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe. Prelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan konture dijagrama znai zamorni lom! Razumljivo je takoer, da su Smithovi dijagrami razliiti za razliite vrste naprezanja, slika 47a. Najveu povrinu zauzima Smithov dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znai da su dinamike vrstoe na savijanje najvee, a na torziju najmanje. Pri tome gornja krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne dinamike vrstoe, pa se najee crta sama ta linija. Na taj nain se Smithov dijagram aproksimira kao linija koja povezuje obino samo jednu (najee R-1) karakteristiku dinamike vrstoe i jednu (Rm ili Re) karakteristiku statike vrstoe, slika 47. Najslinija izvornom Smithovom dijagramu jest aproksimacija u obliku (Gerberove) parabole izmeu toaka (0, R-1) i (Rm, Rm) (slika 28a), ali se on ipak najee aproksimira pravcem izmeu istih taaka (slika 48b), u kojem sluaju se taj pravac naziva Goodmanovom linijom. Kod rastezljivih materijala se ova linija trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom teenja, jer plastine deformacije najee nisu doputene niti kod dinamikih naprezanja. Shematizacija Smithovog dijagrama se tada najpreciznije provodi prema slici 47b.

64

Tehniki elementi

Slika 46: Nastanak Smithovog dijagrama trajne dinamike vrstoe

Slika 47: Smithov dijagram trajne dinamike vrstoe a) za razliite vrste naprezanja b) konstrukcija Smithovogdijagrama za poznate tri karakteristike vrstoe: R-1, R0 i Re

65

Tehniki elementi 1.7.6. Dinamika vrstoa mainskog dijela Dinamika vrstoa mainskog dijela manja je od dinamike vrstoe materijala (tj. standardne probne epruvete od istog materijala) zbog itavog niza utjecaja, od kojih su najvaniji oblik mainskog dijela, njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove povrinske obrade. Uticaj oblika - koncentracija naprezanja Utjecaj oblika mainskog dijela na njegovu dinamiku vrstou svodi se na (ne)ravnomjernost rasporeda naprezanja po presjeku. Naime, presjeci mainskih dijelova se mijenjaju, pa se mijenjaju i naprezanja u njima. No, ne samo promjena presjeka, nego i svaka druga promjena oblika izaziva skok naprezanja na mjestu promjene, tj. prelaza. U takvim sluajevima, raspodjela naprezanja po presjeku bitno se razlikuje od sluaja tijela konstantnog presjeka, slika 48a. Dijagram rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu prelaza, utoliko izrazitiji, ukoliko je prelaz nagliji. Ovakva pojava naglih skokova naprezanja na mjestima promjene oblika, naziva se koncentracija naprezanja. Koncentracija naprezanja se moe pojednostavnjeno opisati iskrivljavanjem strujnica sile (silnica - zamiljenih linija po kojima djeluje sila) do koje dolazi na mjestu skokovite promjene oblika, tj. na mjestu na kojem postoji koncentrator naprezanja - tzv. zarez, slika 48b. Zbog toga broj silnica u odreenom dijelu presjeka kvalitativno ukazuje na veliinu naprezanja. U takvim takama naprezanja su znatno vea od nominalnih naprezanja, izraunatih prema nauci o vrstoi. Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u odreenoj taki tijela iz idealnog (elastinog, izotropnog i homogenog) materijala, vee od nominalnog naprezanja u toj taki, naziva se teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja i definie se kao:

Slika 48. Koncentracija napona pri zatezanju (pritisku)

66

Tehniki elementi U sluajevim naprezanja na savijanje slika 49 na prelazima poprenog presjeka dolazi do koncentracije napona odnosno maksimalna veliina napona je u krajnjim vlaknima max = k n , gdje je n = Mx/Wx = F l/Wx Vrijednost geometrijskog koeficijenta koncentracije k zavisi od odnosa prenika d/D kao i od radijusa krivina na mjestu promjene prenika ije se veliine uzimaju iz iskustvenih tabela = 0,1 d.

Slika 49. Primjer koncentracije napona pri savijanju I pri uvijanju usled nagle promjene poprenog presjeka ili ljebova pojavljuje se koncentracija napona slika 50 gdje je vrijednost maksimalnog tangencijalnog napona max = k n gdje je: n = Mu/W0

Slika 50. Koncentracija napona pri uvijanju Na primjeru cilindra sa promjenljivim poprenim presjekom dolazi do koncentracije napona i za slual kada je D/d =2 i 2 /d = 0,04 geometrijski koeficijent koncentracije je k =2,4. Koncentracija napona je naroito izraena kod dinamikih optereenja sa velikim vrijednostima napona kao i kod krtih materijala.

67

Tehniki elementi max [N/mm2] najvee naprezanje zbog uinka koncentracije, n [N/mm2] nominalno naprezanje Vrijdnosti geometrijskog faktora koncentracije odreuje se teortski ili eksperimentalno i daju se u vidu dijagrama i isti su razliiti za razliite kvalitete materijala. Neki su materijali veoma osjetljivi na koncentraciju i obratno. Pri statikom optereenju dijelova iz razvlaivih materijala, prilikom dostizanja granice teenja na mjestima koncentracije naprezanja, materijal se na tim mjestima plastino deformira (razvlai) bez poveanja optereenja. To uzrokuje ravnomjerniji raspored naprezanja, tj. efekt koncentracije naprezanja se poniti. Obiaj je da se koncentracija naprezanja pri statikim optereenjima uzima u obzir samo kod izrazito krtih materijala, Kod dinamikih optereenja, koncentracija naprezanja vodi do smanjenja dinamike vrstoe mainskih dijelova izraenih kako od krtih, tako i od istezljivih materijala. Ovo je uzrokovano injenicom da pri promjenjivom naprezanju efekat poravnanja naprezanja ne moe sasvim doi do izraaja kao pri statikom naprezanju. Naime, materijal nema vremena za vee poravnanje naprezanja, jer je ve u iduem trenutku napregnut mnogo manje, esto i naprezanjem suprotnog predznaka. Svojstvo materijala da pri promjenjivom naprezanju, lokalnim plastinim deformacijama ipak donekle smanji koncentraciju naprezanja, procjenjuje se faktorom osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja. Oito je da su istezljivi materijali manje osjetljivi na koncentraciju naprezanja nego li krti materijali. Kod izrazito nehomogenih materijala, kao to je sivi lijev, unutranji izvori koncentracije (zbog nehomogenosti) u velikoj mjeri ponitavaju efekte vanjske koncentracije naprezanja (zbog oblika), tako da se dinamika vrstoa dijelova izraenih od ovakvih materijala malo razlikuje od dinamike vrstoe polirane probne epruvete iz istog materijala. Kae se da su takvi materijali malo osjetljivi, ili neosjetljivi na koncentraciju naprezanja. Faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja k definie se omjerom stvarnog lokalnog poveanja naprezanja poslije lokalnog razvlaenja, prema lokalnom poveanju naprezanja za homogen, izotropan i elastian materijal, u odnosu na nominalno naprezanje. Ako je najvee lokalno naprezanje za sluaj idealnog materijala kn, a za sluaj stvarnog materijala kn, onda je faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja dat izrazom. k teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja

68

Tehniki elementi

k efektivni (stvarni) faktor koncentracije naprezanja ef [N/mm2] stvarno (efektivno) naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja n [N/mm2] nominalno naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja U praksi za odreivanje stvarne vrijednosti naprezanja na mjestu koncentracije, ili efektivni faktor koncentracije naprezanja procjenjuje se prema izvedenom. Ako je materijal neosjetljiv na koncentraciju naprezanja, bit e k = 0, pa je k = 1 bez obzira na veliinu k. Za materijale ije su osobine sline osobinama idealnog materijala, je k = 1, pa je k = k. U tom sluaju kae se da je materijal apsolutno osjetljiv na koncentraciju naprezanja. Osjetljivost ugljinih konstrukcijskih elika na koncentraciju naprezanja kree se u granicama od 0,40 do 0,85, legiranih elika od 0,65 do 0,95, dok je u elika za opruge od 0,95 do 1,0. Kod lakih metala osjetljivost je od 0,40 do 0,80, u elinom lijevu 0,30 do 0,40, dok je kod sivog lijeva, zbog opisanih uzroka, ona vrlo mala, i kree se u granicama od 0,01 do 0,20. Za sve materijale vai pravilo da osjetljivost prema koncentraciji naprezanja raste s poveanjem statike vrstoe. Utjecaj apsolutnih dimenzija S poveanjem apsolutnih dimenzija mainskih dijelova njihova vrstoa se smanjuje. Uzrok tome jest to je u veem volumenu vea vjerovatnoa nehomogenosti, te greaka u materijalu i obradi, a time je i vea vjerovatnoa nastanka i irenja pukotine. Ovo se naroito odnosi na dinamika optereenja, kod kojih se negativan utjecaj poveanih dimenzija na vrstou mainskog dijela procjenjuje faktorom dimenzija b1 njegova vrijednost se moe orijentaciono odrediti prema tabeli 1.9 za eline strojne dijelove proizvoljno optereene. . Utjecaj duine na dinamiku vrstou jo nije dovoljno prouen, iako su uzroci jednaki kao i kod poveanja promjera. Neka ispitivanja su pokazala da se poveanjem duine mainskih elemenata njihova dinamika vrstoa smanjuje za najvie 15...20%, ovisno o vrsti elika i nainu njegove mehanike i termike obrade.

69

Tehniki elementi Tabela 9: Ovisnost faktora dimenzija o promjeru strojnih dijelova

Utjecaj kvaliteta povrine Utjecaj stanja povrine mainskog dijela na njegovu dinamiku vrstou vrlo je znaajan, jer inicijalna pukotina redovno nastaje na povrini i to zbog slijedeih razloga: Koncentracija naprezanja je redovno na povrini Povrinske mikroneravnine i lokalne plastine deformacije nastale u procesu obrade uzrokuju lokalne koncentracije naprezanja Utjecaj vanjske sredine je najvei na povrinske slojeve Nominalna naprezanja su najvea na povrinama mainskih dijelova. Smanjenje dinamike vrstoe mainskih dijelova zbog navedenih upliva obuhvaeno je faktorom kvaliteta povrine mainskog dijela b2, date u tabeli10. Tabela 10: Orijentacijske vrijednosti faktora kvalitete povrine

70

Tehniki elementi Znatno poveanje vrijednosti ovog faktora, a time i dinamike vrstoe mainskog dijela, postie se naknadnom posebnom mehanikom obradom tj. povrinskim ovrenjem sabijajuim plastinim deformacijama (kuglienje, pjeskarenje, valjanje tokom i sl.). Slian efekt ovravanja dobiva se svakom vrstom plastinog oblikovanja (valjanje, kovanje, provlaenje itd.), nakon koje uvijek ostaju sabijajua naprezanja na povrini. Termikom i termiko-kemijskom obradom (kaljenje, cementiranje, nitriranje, cijaniranje itd.) mogue je postii i 100% poveanje dinamike vrstoe (b2 = 2). 1.7.7. vrstoa u sluaju naprezanja promjenjive amplitude Mainski dijelovi su esto izloeni djelovanju naprezanja promjenjive amplitude, a odreivanje njihove vrstoe ili vijeka trajanja i dan danas predstavlja jedan od najteih problema u mainstvu. Osnovu za rjeavanje ovog problema postavili su Palmgren i Miner poznatim pravilom o linearnom gomilanju oteenja uslijed zamora materijala: Za strojni dio izloen ciklikim naprezanjima promjenjive amplitude, koja ostaje konstantna kroz ni ciklusa, slika 51, doi e do loma uslijed zamora kada se ispuni uslov. Di ni Ni zamorno oteenje od ni ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja i broj ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja i broj ciklusa do loma na nivou maksimalnog naprezanja i,jednadba Whlerove krivulje D ukupno oteenje uslijed zamora materijala, empirika konstanta. D = 0,3...3,0; izvorno prema Mineru D = 1,0.

Slika 51: Definiranje parametara vrstoe kod ciklikih naprezanja promjenjive amplitude 71

Tehniki elementi 1.7.8. Krutost mainskih dijelova Krutost je sposobnost suprotstavljanja mainskih dijelova elastinim deformacijama, kao posljedici radnog optereenja. Kod mnogih mainskih dijelova mora biti ograniena veliina elastinih deformacija, jer velike deformacije bitno utiu na funkcionalnost mainskih dijelova. Zahtjev krutosti je mnogo stroi od zahtjeva vrstoe. Zahtjev krutosti je posebno vaan kod alatnih maina, jer je ispunjenje zahtjeva stepen tanosti obrade i kvaliteta obraenih povrina mogue dostii jedino pod uslovom, da se glavni dijelovi alatne maine pod optereenjem minimalno deformiu. U odreenim sluajevima zahtijeva se da dijelovi maina imaju to manju krutost, tj. to veu elastinost (opruge, elastini vijci, itd.). Vea elastinost je posebno vana za dijelove maina, koji su izloeni udarnim optereenjima, jer je za ocjenjivanje njihove radne sposobnosti mjerodavan deformacioni rad, s kojim je potrebno apsorbovati to vei dio kinetike energije udara. 1.7.9.Pouzdanost Pouzdanost je svojstvo mainskog dijela, elementa maine ili konstrukcije, ureaja ili itavog tehnikog sistema, da u predvienom vremenu ispunjava svoju funkciju, sauvavi pri tome svoja eksploatacijska svojstva u odreenim granicama. Pouzdanost je vjerovatnoa ispravnog rada (rada bez kvara, oteenja, loma). Moe se opisati i srednjim vremenom ispravnog rada, intenzitetom kvarova, uestalou kvarova itd. Danas su razraene metode koje analizom parametara pouzdanosti, uz primjenu odgovarajueg kvalitetnog programskog paketa, pomau strunjacima organizovati kvalitetno preventivno i drugo odravanje i najsloenijih tehnikih sistema.. Budui da su naprezanje i vrstoa R u optem sluaju sluajne varijable zadane svojim razdiobama, a oteenje nastupa kada naprezanje dostigne kritinu vrijednost (vrstou), onda se ova pouzdanost definie kao vjerovatnoa da naprezanje bude manje od vrstoe. Budui da je vjerovatnoa oteenja (rizik) Pf P R [N/mm2] [N/mm2] vjerovatnoa oteenja (rizik) oznaka za vjerovatnou vrstoa kao sluajna varijabla naprezanje kao sluajna varijabla

Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih varijabli: Sada je pouzdanost Pf vjerovatnoa oteenja (rizik) 72

Tehniki elementi P R [N/mm2] [N/mm2] oznaka za vjerovatnou vrstoa kao sluajna varijabla naprezanje kao sluajna varijabla

Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih varijabli: Sada je pouzdanost oigledno jednaka vjerovatnoi da vrstoa bude vee od naprezanja, koje bi izazvalo nedozvoljeno oteenje. Ako se R i podvrgavaju zakonu normalne razdiobe, slika 52, tada se vjerovatnoa oteenja moe izvui iz tablica normalne razdiobe za sluajnu varijablu jedinine normalne razdiobe u. Rizik je tada gdje je indeks pouzdanosti indeks pouzdanosti Z [N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable Z SZ [N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable Z R [N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable R [N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable SR [N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable R S [N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable .

Slika 52: Funkcije gustoe vjerojatnosti sluajnih varijabli naprezanja i vrstoe R distribuirane po zakonu normalne razdiobe. rafirano podruje predstavlja vjerojatnost oteenja 73

Tehniki elementi Indeks pouzdanosti je temeljni parametar pouzdanosti pri projektiranju inenjerskih konstrukcija, i ve danas je npr. u arhitekturi sasvim istisnuo stepen sigurnosti. Evropski standard Eurocode 3 propisuje njegovu vrijednost na = 3,8 za predvienu trajnost konstrukcije od 50 godina. Odnosi dinamike izdrljivosti i zatezne vrstoe kod naizmjenino promjenljivih i jednosmjerno promjenljivih optereenja za najee koriene materijale dati su u tabeli 10. Tabela 10.Odnosi dinamike i zatezne vrstoe materijal zatezanje savijanje sDn/sM sDj/sM sDn/sM Ugljenini elik 0,31 0,57 0,45 elini liv 0,26 0,47 0,40 Sivi liv 0,25 0,40 0,50 Temper liv 0,28 0,50 0,40 uvijanje sDn/sM 0,26 0,23 0,37 0,25

sDj/sM 0,81 0,72 0,80 0,72

sDj/sM 0,50 0,50 0,53 0,48

U toku eksploatacije elementi ugraeni u transportno sredstvo treba da imaju projektovanu radnu sposobnost i pouzdanost, tj. da zadre svoje eksploatacione karakteristike u predvienom vijeku trajanja. Radna sposobnost i pouzdanost se odreuju: vrstoom, krutou (elastinou), statikom i dinamikom stabilnou, habanjem (troenjem), zagrevanjem. Na osnovu ovih kriterija se vri proraun dimenzija na osnovu izabranog materijala. vrstoa je osnovni kriterij radne sposobnosti bilo elementa ili konstrukcije a predstavlja svojstvo materijala da primi optereenje bez deformacija (promjena oblika ,loma). Najee korieni metod je poreenje raunskih vrijednosti veliina napona sa dozvoljenim pri emu mora biti: d , d, Krutost je sposobnost elementa ili konstrukcije da se suprotstevi deformaciji tj da zadri oblik pri optereenju. Veliina suprotna krutosti je elastinost. esto su dimenzije elemenata znatno vee od proraunskih iz razloga krutosti konstrukcije (opruge , gibnjevi). Za ocjenu krutosti slue koeficijenti koji predstavljaju odnos sile i deformacije (linearni koeficijent krutosti cl), Ili odnos momenta prema ugaonoj deformaciji (ugaoni koeficijent krutosti cu) Reciprona vrijednost krutosti je koeficijent elastinosti ( =1/c ) Na primjer koeficijent krutosti tapa konstantnog presjeka A i duine l koji je optereen aksijalnom silom F je: cl =F/ = A/l =EA/l =EA/l, [ N/m ] Gdje je: -deformacija (skraenje tapa), E-modul elastinosti materijala. Koeficijent krutosti cilindra prenika d i duine l koji je opteren momentom uvijanja Tu, cu = Tu/, [ Nm/rad ].

74

Tehniki elementi Pod dinamikom stabilnosti elementa ili konstrukcije podrazumjeva se sposobnost da rade u zahtjevanim reimima sa dozvoljenim oscilacijama, naroito kada je rije o elementima koji se kreu u dananje vrijeme sve veim brzinama. Proraun dinamike stabilnosti moe se vriti za smo jedan element koji su bitni u sklopu ili se proraunava kompletna konstrukcija i isti je u principu sloeniji u odnosu na statiki. Primjer: Za konstrukciju prikazanu na slici 53 dimenzija a=0,4 m i b=0,3m optreenu taki B silom Q=6 kN.Materijal konstrukcije je .0370 a stepen sigurnosti =2,3 zanemarena sopstvena teina. Potrebno je odrediti a) povrinu presjeka grede i zatege b) izduenje (skraenje) zatege i grede c) vrijednost ugla pri kojoj zatega ima najmanju masu

Slika 53. Primjer prorauna konstrukcije Iz jednaina ravnotee sila u zategi Z= Q/sin =10000N, F = Q ctg =8000N Za dati elik napon teenja je T =230 Mpa iz ega je doputeni napon na zatezanje i pritisak d = [ ]/ = T/ 230/2,3 =100 MPa,Popreni presjek zatege je Az = Z/d =1cm2 , Ag =F/d =0,8 cm2 . Izduenje zatege lz =Zlz /EAz = 0,238mm Skraenje grede lg =Flg /EAg = 0,190mm Koeficijenti krutosti: clz =Z/lz =42,0 106 [ N/m ]. clg =Z/lg =42,1 106 [ N/m ]. Masa zatege je minimalna za minimalni popreni presjek Vz = A Lz =Qlz/d sin cos =2Ql /d sin2 odnosno za sin2 =1, = /4

75

Tehniki elementi

2. ZAVARENI SPOJEVI
Zavareni spojevi spadaju meu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje noseih mainskih dijelova i konstrukcija. Zavarivanje je spajanje metalnih, ili nemetalnih dijelova toplinskim postupkom topljenja ili omekavanja na mjestu spoja, sa ili bez dodavanja materijala. Spoj nastaje topljenjem osnovnih i dodatnih materijala, ili pritiskanjem omekanih osnovnih materijala. Podruje u kojem nastaje spoj naziva se zavar. Zavari i dijelovi koji se zavaruju predstavljaju zavareni spoj. Dijelovi koji se zavaruju su obino iz istih ili srodnih materijala, koji imaju priblino jednaku temperaturu topljenja, ali mogu biti i iz raznorodnih materijala. Primjena zavarenih spojeva kod izrade mainskih dijelova i metalnih konstrukcija stalno raste, jer postupci zavarivanja postaju sve bolji i danas je ve mogue postii da mehanika svojstva zavarenih spojeva budu jednaka onim osnovnog materijala, a ponekad ak i bolja. Pored elika, pod posebnim uslovima mogu se zavarivati bakar i bakarne legure, aluminijeve legure, umjetne mase itd. Zavarene konstrukcije u mainogradnji imaju prednost u odnosu na livenje, ukoliko se radi o pojedinanoj izvedbi. Zavareni spojevi omoguavaju da se materijal konstrukcije optimalno iskoristi sobzirom na vrstou. Oblik konstrukcije se nastoji prilagoditi optereenju, kako bi se poveala vrstoa. Kombinacijom zavarenih i livenih dijelova, mogue je dobiti jednostavnu, vrstu i jeftinu konstrukciju. Zavarene konstrukcije su skoro nezaobilazne u hemijskoj industriji, gdje je potrebno upotrijebiti materijale postojane na viim i niim temperaturama, koji moraju istovremeno imati odgovarajuu vrstou i ilavost, te biti otporni na koroziju. Posebni zahtjevi postavljaju se kod zavarivanja cjevovoda, te u nuklearnoj tehnici. Prednosti zavarenih spojeva su: u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moe biti priblino jednaka nosivosti osnovnog materijala visoka nosivost se postie pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez signifikantnih greaka , u odnosu na livene, kovane i zakovane konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju tanje stjenke i do 30 % manju teinu, za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonominiji Nedostaci zavarenih spojeva su: zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednak ili priblian kvalitet i sastav i koji su dobro zavarljivi, na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i skupljanja, to prilikom hlaenja uzrokuje zaostala naprezanja. Posebno su opasna vlana naprezanja, jer smanjuju vrstou, a u prisustvu vodonika i lokalno 76

Tehniki elementi zakaljene strukture mogu dovesti do nastanka tzv. hladne pukotine. Deformacije i zaostala naprezanja mogu se smanjiti pogodnim smjerom i redoslijedom zavarivanja, a ak potpuno odstraniti naknadnim arenjem (kod elika priblino 500 - 700C), mjesto zavarivanja treba odgovarajue oblikovati, pripremiti i oistiti od neistoa i oksida, zavareni spojevi imaju manju sposobnost priguenja vibracija, te manju otpornost prema koroziji. Zato ih se mora nakon zavarivanja zatiti protiv vanjskih utjecaja, zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju. 2.1. NASTANAK ZAVARENOG SPOJA Zavareni spojevi openito se temelje na kohezijskim silama u zavaru, tako da poslije zavarivanja zavareni spoj ini neraskidivu cjelinu. Obzirom na nain nastanka kohezijskih sila u zavarenom spoju razlikuje se: zavarivanje toplinskom energijom (zavarivanje topljenjem) zavarivanje s mehanikom energijom, toplo i hladno

Slika 54: Zavar nastao topljenjem . Pri zavarivanju s toplinskom energijom spajani dijelovi iz jednakog ili srodnog materijala (osnovni materijal), te dodatni materijal, zagrijava se na temperaturu koja je via od temperarture topljenja materijala dijelova koji se zavaruju. Pri tome dolazi na mjestu spoja do stapanja taline osnovnog i dodatnog materijala. Zavareni spoj nastaje zbog kohezijskih veza koje postoje meu atomima nakon hlaenja zavara u vrsto stanje. Materijal u zavarenom spoju ima strukturu liva, i nakon potpunog otvrdnua gradi vrst, nerastavljiv spoj izmeu spojenih dijelova. Donji dio zavara na dnu lijeba naziva se korijen, gornji dio na vrhu naziva se lice zavara, slika 54. Zbog brzog lokalnog zagrijavanja i hlaenja na mjestu zavara velik dio topline prelazi u osnovni materijal, tako da u odreenom podruju u okolini zavara dolazi do promjene mikrostrukture osnovnog materijala dijelova koji se zavaruju. To se podruje naziva zona utjecaja topline (ZUT). Kod elika ZUT zahvata podruje 77

Tehniki elementi izmeu linije topljenja i podruja u kojem temperatura pri zavarivanju prelazi temperaturu rekristalizacije (oko 40 % temperature topljenja). Promjena mikrostrukture u ZUT moe dovesti do slabljenja zavarenog spoja (krta zakaljena struktura ili pogrubljenje zrna), a brzo lokalno zagrijavanje i hlaenje izmeu zavarivanja vodi do nastanka zaostalih unutranjih naprezanja u okolici zavara. Jedno i drugo se moe ukloniti arenjem. Pri tome se, za odstranjivanje unutranjih naprezanja, eline materijale zagrijava na priblino 600C. Dijelove koji se zavaruju potrebno je u odreenim sluajevima predgrijavati na 100 do 150C, ili prethodno deformirati s posebnim ureajem. Pri zavarivanju toplinskom energijom na zraku, kod odreenih vrsta materijala dolazi do vezivanja sa slobodnim elementima iz atmosfere (kisik, vodik) u rastopu zavara, to nakon hlaenja nepovoljno utie na nosivost zavara (korozija, poroznost). To se izbjegava zavarivanjem u zatitnoj atmosveri (vakum, zatitni plin, troska, itd.), gdje se zavar kod zavarivanju titi od reakcije s vanjskim elementima. S dodatnim sredstvima (npr. obloene elektrode, praak, itd.) utie se metalurki na rastopinu (umirenje, dezoksidacija, legiranje, itd.) i produuje vrijeme. hlaenja. Time se utie na poboljanje mikrostrukture u zavarenom spoju i na pravilni oblik korijena i lica zavara. Zavar se naknadno takoer moe obraditi (oblikovanje tjemena i korijena zavara, arenje, itd.) i tako poboljati kvalitetu zavarenog spoja. Pri zavarivanju s mehanikom energijom dijelovi se spajaju bez dodavanja materijala. U podruju spoja spajani materijali su izloeni velikim plastinim deformacijama. To dovodi do izmjene atoma i time do difuzije na dodirnim povrinama, lokalne rekristalizacije, te do nastanka adhezijskih i kohezijskih veza meu dijelovima koji se spajaju. Zavarom se naziva dio materijala, koji se deformacijski omekao i pri tome rekristalizirao. Kod toplog zavarivanja dodirne povrine dijelova se prije zavarivanja na razliite naine zagrijavaju do tjestastog stanja tj. lokalno do talita, ime se pospjeuje proces difuzije atoma preko kontaktnih povrina i rekristalizacije pod djelovanjem mehanike sile pritiska. Pri hladnom zavarivanju su za nastanak zavarenog spoja potrebne vee sile pritiska, jer su kontaktne povrine na sobnoj temperaturi. Dubina difuzijskog prodiranja je od 2 m do 1 mm i ovisna je o vrsti spajanog materijala. Jednakomjernost difuzijskog prodiranja je od presudne vanosti za nosivost zavarenog spoja. Zbog toga zavarivane povrine moraju biti po mogunosti glatke (hrapavost Rz 20 m) i dobro oiene (mehaniko i kemijsko ienje). Upotrebom dodatnih sredstava pospjeuje se difuzija atoma i poboljavaju svojstva zavarenog spoja. Upotrebom razliitih plinova sprjeava se, odnosno smanjuje mogunost oksidacije spajanih povrina pri zavarivanju. U usporedbi sa zavarivanjem topljenjem, zavarivanje pritiskom je jednostavnije i ekonominije, i zato je primjereno za velikoserijsku proizvodnju.

78

Tehniki elementi

2.2. ZAVARLJIVOST MATERIJALA Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih dijelova dobije upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i procedurom zavarivanja mogue ostvariti upotrebljiv spoj, pri emu je ponovljivost postupka vrlo visoka. Materijal je slabo zavarljiv ako se spoj ostvaruje sloenom opremom i procedurom zavarivanja ija je ponovljivost problematina. Veina metala i umjetnih materijala je dobro zavarljiva, ako se izabere odgovarajui postupak zavarivanja. Na zavarljivost utie sastav materijala, njegova hemijska i mehanika svojstva, te krutost konstrukcije. U daljem tekstu su navedeni neki najee upotrebljavani materijali, koji se dobro spajaju zavarivanjem. Za zavarivane mainske dijelove najvaniji materijal je elik. Tabela 11: Zavarivanje termoplastinih polimernih materijala

elici. Zavarljivost elika zavisna je o njegovom kemijskom sastavu, tj. o postotku osnovnih elemenata (C, Si, Mn, P, S) i legirnih dodataka (Cr, Ni, Mo, V, W, Ta, Nb, Al, Ti, Cu, Co), te o istoi (razne primjese i gasovi kisika, duika, vodika). Pored toga na zavarljivost velik uticaj ima i debljina dijelova koji se zavaruju, jer o njoj yavisi brzina hlaenja zavara. Kod elika je vrlo vano, da je kao materijal osjetljiv na pukotine (tople i hladne), uticaje zareza, starenje, otvrdnue, itd. Bitan element, koji utie na zavarljivost elika je ugljik (C). Poveana koliina ugljika u eliku uzrokuje da se elik na mjestu zavarivanja i u neposrednoj okolici zavara pri hlaenju zakali (visoka tvrdoa, krhka struktura, manja ilavost), pa se 79

Tehniki elementi svojstva tog dijela razlikuju od osnovnog materijala. Konstrukcijski elici, sa sadrajem do 0,23 % C imaju najbolju zavarljivost. Pri veem sadraju ugljika zavarljivost je slabija, to utie na postupak zavarivanja. Prisutnost sumpora i fosfora u eliku takoer slabi zavarljivost elika. Sadraj sumpora i fosfora ne smije prelaziti 0,045% (ali 0,07% zajedno), a za dobru zavarljivost ne bi trebao prelaziti 0,02%. I drugi legirni elementi, prije svega Si i Mn, slabe zavarljivost. Ostalih neistoa u eliku treba biti manje od 0,01%. Najbolju zavarljivost imaju nelegirani i niskolegirani konstrukcijski elici, koji se upotrebljavaju za gradnji mostova, rezervoara, vozila, strojeva, itd. Visokolegirani elici, koji sadre ukupno vie od 10% svih legiranih elemenata, zavaruju se samo uz posebne postupke. Za zavarene konstrukcije uglavnom se upotrebljavaju sljedei elici: konstrukcijski elici: dobro zavarljivi elici su 0260, 0360, 0460 i 0560, tim bolje to im je vrstoa manja. elici za poboljanje: za zavarivanje topljenjem su najpogodniji elici 1330, 4730, 3139, te 28Cr4 (prema DIN-u); potrebno predgrijavanje i naknadna obrada. elici za cementaciju su svi dobro zavarljivi, ali u necementiranom stanju. elini lijev ima dobru zavarljivost kao srodni elici, iako je potrebno uzimati u obzir grublju i manje ilavu strukturu, te velike debljine dijelova koji se zavaruju, to utie na brzinu hlaenja. Uopte su dobro zavarljivi elini ljevovi L0300 i L0400, ostali uz odreene potrebne mjere. Sivi lijev ima slabu ilavost i ne prenosi unutranja naprezanja. Zbog visokog postotka C u ZUTu moe doi do poveanja tvrdoe. Mogue je hladno zavarivanje bez predgrijavanja s elektrodama na bazi nikla, ali i na toplo. Kod toplog zavarivanja potrebno je dijelove zagrijati na 600...650C i postepeno hladiti nakon zavarivanja. Zavaruje se plamenom ili lukom s istovrsnim dodatnim materijalom (ipke ili obloene elektrode iz sivog lijeva). I u jednom i u drugom sluaju potrebno je ekiati zavar da bi se smanjila vjerojatnost nastanka pukotina. Zavarljivost nodularnog i temper lijeva je bolja negoli sivog lijeva zbog njihove vee rastezljivosti i ilavosti zavarivanje se provodi slino kao i kod sivog lijeva. Laki metali. Aluminij (Al) i aluminijeve legure, te magnezijeve (Mg) legure su tee zavarljive nego elici, jer se brzo hlade i oksidiraju. Zbog toga dolaze u obzir postupci zavarivanja MIG i TIG. Teki metali. Bakar (Cu), mesing (CuZn legure) i bronza (CuSn legure) su dobro zavarljivi. Mesing ima bolju zavarljivost pri manjem sadraju cinka (Zn). Za zavarivanje je preporuljiv MIG i TIG postupak. Nikal (Ni) i njegove legure (NiFe, NiMn, NiCr, NiCu, NiMoCr) su zavarljivi pod odreenim uslovima. Titanove (Ti) legure dobro su zavarljive, a Ti u dodatnom materijalu poboljava svojstva zavara. Polimerni materijali su vrlo razliiti s gledita izvornih sirovina i naina proizvodnje. Sa stanovita zavarivanja je vana podjela na termoreaktivne polimere duroplasti, koji se nakon proizvodnje ne daju toplinski oblikovati i zato su 80

Tehniki elementi nezavarljivi, te termoplastine polimere (termoplasti), koji se pri povienoj temperaturi smekaju ili tope, te su dobro zavarljivi. 2.3. VRSTE ZAVARENIH SPOJEVA I ZAVARA Zavareni spojevi dijele se obzirom na meusobni poloaj dijelova koji se zavaruju. Osnovni oblici zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 12. Zavari se uopteno dijele na: sueone zavare, slika 2.8a i b. ugaone zavare, slika 2.8c i d. posebne zavare, slika 2.8e i f. Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju, postupku zavarivanja, nainu zavarivanja, zahtjeva i mogunosti, topljenjem se zavaruju: bez lijeba (bez pripreme ruba) sueoni spojevi tankih limova i dijelova, manja optereenja, slika 55a, Tabela 12. Oblici zavarenih spojeva obzirom na poloaj dijelova

u prirodnom lijebu s meusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade rubova) obini ugaonii zavar, slika 55c i d, te u posebno oblikovanom lijebu (posebno obraeni rubovi prije zavarivanja)debeli dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima, vea optereenja, slika 55b, e,f . sueoni zavari ugaoni zavari 81 posebni zavari

Tehniki elementi

Slika 55: Opta podjela zavara s obzirom na poloaj dijelova koji se zavaruju a) sueoni V-zavar b) sueoni X-zavar c) ugaoni zavar d) dvojni ugaoni zavar e) sueoni K-zavar ugaoni T-spoj f) polovini Y-zavar s ugaonim zavarom u korijenu. Po poloaju zavarivanja razlikuju se etiri osnovna poloaja: horizontalni, slika 56a, horizontalni na zidu, slika 56b, vertikalni, slika 56c, nad glavom, slika 56d. Svi drugi poloaji su kosi. Tabela 13 daje neke vrste i oblike topljenih zavara, te potrebne oznake na radionikim crteima. Tabela 14 prikazuje vrste i oznake zavara spojenih pritiskom.

Slika 56. Osnovni poloaji zavarivanja a) horizontalni b) horizontalni na zidu c ) vertikalni d) iznad glave Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. Kod zavarivanja topljenjem zavarivaki postupci teku od ruba ili ka rubu. U prvom nainu zavar se pone izvoditi na rubu zavarivanih dijelova, kod drugog na sredini, odakle, sa ili bez prekida, nastavlja prema oba ruba. Pri tome treba znati da su kvaliteta i 82

Tehniki elementi nosivost zavara najslabiji na njegovom poetku i kraju. Zato se kvaliteta i nosivost zavarenog spoja moe znatno poboljati, ako se zavaruje s produnom ploicom jednake debljine, slika 57. Zavarivanje se zapoinje i zavrava na produnoj ploici. Nakon hlaenja zavara, produne ploice se odreu, pa se dobije jednakomjerna kvaliteta zavara po itavoj njegovoj duini. Ako zavar prenosi optereenja koja djeluju uzdu njegovog poloaja, naziva se uzduni zavar. Ako pak optereenja djeluju okomito na njegov smjer, naziva se popreni zavar,

Slika 57 Zavarivanje s produnom ploicom Tabela 14 Vrste i oblici mehaniki spojenih zavara po EN 22553

83

Tehniki elementi

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju. U te greke spadaju zrani ili plinski mjehuri u zavaru, zaostala troska, hladno naljepljivanje izmeu zavara i osnovnog materijala, pukotine u zavaru ili ZUT-u, neprovaren korijen, itd. Vanjske greke se lako zapaze prostim okom, ili se otkriju pomou magnetskog praha ili penetrirajue boje. Ultrazvunim ili rendgenskim postupkom mogue je otkriti i unutranje greke. DIN EN 729-1 i 729-2 razvrstava greke u zavaru i propisuje odgovarajue metode za njihovo otkrivanje. Prema ISO 10721 i DIN 18800 zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri klase kvaliteta: 1. klasa kvaliteta U tom razredu moraju sve vrste sueonih zavara imati provareni korijen, a ugaoni kutni i krini zavari provarene presjeke. Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal moraju imati atest. Zavari moraju biti bez greaka, izvode se 100% kontrola (radiografska, ultrazvuna).Zavar izvode samo struno osposobljeni zavarivai s atestom za taj razred kvalitete. 2. klasa kvaliteta U drugom razredu kvaliteta su sve vrste spojeva i zavara. Materijali su atestirani, manje su greke dozvoljene, ali u zavaru ne smije biti pukotina. Obavezna je 50% kontrola. Zavaruju zavarivai s atestom za postupke i poloaje zavarivanja, koji su mogui na konstrukciji. 3. klasa kvaliteta Sueone zavare te klase moraju izraditi atestirani zavarivai. Zahtjeva se - na 10% kontrola zavara s ultrazvukom, te na 100% vizualna i dimenzijska kontrola. 4. klasa kvaliteta Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne konstrukcije. Prema DIN EN 25817, za namjene prorauna zavari se razvrstavaju u tri skupine, kako slijedi: skupina B - zavari visokog kvalitete (1. i 2. razred kvalitete); izabire se pri visokim optereenjima, gdje je lom zavara opasan po ivot, ili uzrokuje ispad (otkaz) glavne funkcije maine ili naprave, zatim pri velikim dinamikim optereenjima. (npr. 84

Tehniki elementi vozila, radni strojevi, prese, dizalice, itd.), odnosno prema posebnim zahtjevima kod rezervoara i tlanih posuda pod pritiskom u mainogradnji i gradnji kotlova (dimnjaka). skupina C - zavari srednjeg kvaliteta (3. razred kvaliteta); izabire se pri srednjim iznosima optereenja gdje lom zavara ne uzrokuje ispad glavne funkcije maine ili naprave, i pri srednje velikim iznosima dinamikih optereenja (npr. potpore, odreeni dijelovi kuita, kuita leajeva, itd.) skupina D - zavari niskog kvaliteta (4. razred kvalitete); izabire se pri manjim optereenjima, gdje lom zavara nema bitnih posljedica, i pri statikim i manjim dinamikim optereenjima (npr. ureaji, sanduci, ograde, itd.). 2.4. PRORAUN VRSTOE ZAVARENIH SPOJEVA Proraun vrstoe zavarenih spojeva izvodi se prema osnovnim izrazima vrstoe. Pri tome se usporeuju radna naprezanja s dozvoljenim naprezanjima u zavaru. Proraun zavarenih spojeva u optoj mainogradnji nije propisan standardom, pa se naprezanja raunaju slino kao u gradnji elinih konstrukcija, kako je to propisano evropskim standardom ENV 1993-1-1. Posebnu panju treba posvetiti pravilnom odreivanju sila i momenata, koji optereuju zavareni spoj. Pri udarnim optereenjima, stohastiki (sluajno) optereenih konstrukcijskih dijelova, te u sluajevima kada su optereenja samo priblino poznata, potrebno je pri proraunu zavarenih spojeva u optoj mainogradnji uzeti u obzir vrijednost optereenja .U proraunu vrstoe zavarenih spojeva zavari se smatraju samostalnim elementima, u emu se odreuju radna naprezanja u pojedinim kritinim presjecima zavara. Kod sueonih zavara to je okomit presjek zavara uzdu njegove osi, slika 58 a, a kod ugaonih zavara to su prikljune ravnine zavara na spajanim dijelovima, slika 58 b. Kod prorauna je najvanije pravilno odreivanje ukupne nazivne nosive povrine zavara Azv =alzv, , gdje je a raunska debljina i lzv nosiva duina pojedinog zavara u zavarenom spoju koji prenosi vanjska optereenja.

Slika 58. Raunska debljina zavara a) sueoni zavar b) sueoni ugaoni zavar c) izboeni ugaoni zavar d) udubljeni kutni zavar e) raznostranini kutni zavar

85

Tehniki elementi Kod sueonih zavara raunska debljina a zavara jednaka je debljini dijelova koji se zavaruju (a=t), odnosno debljini najtanjeg dijela u spoju razliito debelih dijelova (a = tmin), slika 59a.

Slika 59. Raunska duina zavara lzv a) sueoni zavar b) ugaoni zavar Kod ugaonih zavara za raunsku debljinu zavara uzima se visina jednakokrakog trougla ucrtanog u popreni presjek zavara. Za nosivu duinu zavara lzv uzima se duinu na kojoj zavar ima punu debljinu a. Ako se zavaruje s produnom ploicom, slika 57, puna debljina zavara je po cijeloj duini spoja l i vrijedi lzv =l. Kod zavarivanja bez dodataka na poetku i kraju zavara ne postie se puna debljina, i mora se duinu zavara l smanjiti na svakoj strani za po jednu debljinu zavara a, slika 59. Stoga je u tom primjeru nosiva duina zavara lzv = l 2a. Kod krunih zavara smatra se da je debljina zavara po cijelom obodu jednaka. Nastalu upljinu u zavaru na krajevima zavarivanja je potrebno popuniti navarivanjem. Openito vrijedi, da je duina zavara u granicama max(6a, 40 mm) lzv 150a.

86

Tehniki elementi

Slika 60. Kritini presjeci i osnovna naprezanja u zavaru sueoni zavar b) ugaoni zavar Pod djelovanjem vanjskih optereenja u prikljunim ravninama sueonih i kutnih zavara mogu nastati razliita naprezanja, slika 60. normalno naprezanje, koje djeluje okomito na raunsku ravninu zavara || normalno naprezanje, koje djeluje okomito na popreni presjek zavara, smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini okomito na duinu zavara i nastoji zavar smino prekinuti po debljini, || smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini uzdu zavara i nastoji zavar smino prekinuti po duini. Kod ugaonog zavara potrebno je uzeti u obzir da je normalno naprezanje na jednoj prikljunoj ravnini jednako poprenom sminom naprezanju na drugoj prikljunoj ravnini = i obratno, slika 60. Uzduna smina i normalna naprezanja || i || su jednaka na objema prikljunim ravninama. 2.4.1. Sabijajua, zateua i smina optereenja zavarenih spojeva Za zateue, sabijajue ili smino (popreno i uzduno) optereenje zavarenih spojeva silom F, koje uzrokuje pojedino stanje naprezanja, odreuju se pripadajua naprezanja po izrazu:

87

Tehniki elementi n [N/mm2] normalno zateue/sabijajue naprezanje okomito na raunsku ravninu zavara, slika 61 s [N/mm2] smino naprezanje popreno na duinu zavara, slika 62 || [N/mm2] smino naprezanje uzdu zavara, slika 62 F [N] sila optereenja Azv [mm2] raunski presjek zavara; Azv = alzv zv,dop [N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara, zv dop [N/mm2] doputeno smino naprezanje zavara, Slika 61 prikazuje primjer vlanog optereenja sueonog i kutnog zavarenog spoja. Kod kutnog zavarenog spoja potrebno je uzeti u obzir, da pod optereenjem vlanom silom F nastaju vlana naprezanja n na normalnoj prikljunoj ravnini i istovremeno poprena smina naprezanja s na poprenoj prikljunoj povrini. Oba se naprezanja provjeravaju posebno.

Slika 61 Zateue optereeni zavareni spojevi a) sueoni zavar b) ugaoni zavar Slika 62 prikazuje primjer istovremeno smino optereenih uzdunih i poprenih kutnih zavara. Pod optereenjem, u uzdunim zavarima duine lzv1 pojavljuju se uzduna smina naprezanja s|| , a u poprenom zavaru lzv2 nastaju poprena smina naprezanja s. Naprezanja se raunaju kao jednako vrijedna. Prema izrazu izrauna se ukupno smino naprezanje tako da se u prikazanom primjeru odredi nosea povrina Azv = alzv = 2 a1lzv1 + a2lzv2. Ako je u prikazanom primjeru lzv1 > 1,5lzv2, nosivost poprenog zavara u proraunu ne uzima se u obzir.

Slika Smiue optereeni zavareni spoj 88

62.

Tehniki elementi Slika 62. Smiue optereeni zavareni spoj U primjeru optereenja uzdunog zavara uzdunom silom F (bez momenta savijanja), normalnouzduno naprezanje | | u poprenom presjeku zavara jednako je normalnom naprezanju u samom konstrukcijskom dijelu:

A zv,dop

[mm2] raunski presjek cijelog konstrukcijskog dijela [N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara.

2.4.2. Optereenje savijanjem zavarenih spojeva U sluaju optereenja zavara momentom savijanja Ms odreuje se najvee normalno naprezanje od savijanja u zavarenom spoju po izrazu, slika 63:

Slika 63: Zavareni spojevi optereeni savijanjem a) sueoni zavar b) ugaoni zavar

Ms [Nmm] moment savijanja okomit na raunsku ravninu zavara; Ms = F L Izv [mm4] moment inercije raunske povrine zavarenog prikljuka Yzv [mm] udaljenost zavara od teine linije zavarenog prikljuka zv,dop [N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara, Kod uzdunih zavara optereenih na savijanje slika 64 nastaju naprezanja od savijanja | | koja su jednaka naprezanjima savijanja dijelova konstrukcije i ona se na mjestu najveeg momenta savijanja uzdu zavara odreuju po izrazu:

89

Tehniki elementi

Ms I yzv zv,dop

[Nmm] uzduni moment savijanja zavara [mm4] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa [mm] udaljenost zavara od teine linije presjeka zavarenog nosaa [N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara,

Slika 64: Savojno optereeni uzduni zavareni spojevi zavarenih profila a) sueoni zavar b) ugaoni zavar Uzduna naprezanja od savijanja obino nisu kritina, pa ih se u praksi rijetko provjerava. Kritina su uzduna smina naprezanja u raunskim ravninama zavara, koja se pojavljuju zbog savijanja zavarenih nosaa, slika 64. Ta se naprezanja moraju provjeriti na mjestu najveih poprenih sila uzdu zavara po izrazu:

Fp H

[N] poprena sila u promatranom presjeku [mm3] statiki moment poprenog presjeka zavarenog nosaa nad raunskom povrinom zavara H = y1A1 + y2A2 za uzduni sueoni zavar, slika 64a H = y1A1 za uzduni ugaoni zavar, slika 64b 4 I [mm ] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa a [mm] ukupna debljina svih uzdunih zavara a = a za uzduni sueoni zavar, slika 64a a = 2a za uzduni dvojni kutni zavar, slika 64b zv,dop [N/mm2] doputeno smino naprezanje zavara, 90

Tehniki elementi 2.4.3. Torzijska optereenja zavarenih spojeva Pri torzionim optereenjima krunih zavarenih spojeva (obino ugaoni zavar) pojavljuju se na prikljunim ravninama smina torziona naprezanja, koja djeluju u obodnom smjeru zavara. Jednostavni torzioni optereeni kruni zavareni spojevi, slika 65, provjeravaju se po izrazu:

Slika 65: Torzijski optereen kruni zavareni spoj t| | [N/mm2] tangencijalno naprezanje od torzije uzdu zavara, slika 65 T [Nmm] moment torzije zavara Wtzv [mm3] polarni moment otpora raunske povrine zavara;

zv,dop [N/mm2] dozvoljeno smiue naprezanje zavara, Treba provjeriti i smiue naprezanje uzdu zavara:

Uopteno, kod torzijski optereenih zavarenih spojeva (obino s ravnim ugaonim zavarima) tangencijalna naprezanja t nisu rasporeena ravnomjerno po povrini zavara, nego su najvea u vlaknima materijala najudaljenijima od teita zavarenog

91

Tehniki elementi prikljuka, slika 66. Njihova raspodjela aproksimira se kao proporcionalna s udaljenou r od teita i rauna se po izrazu:

Slika 66: Torzijski optereen zavareni spoj s ravnim i ugaonim zavarima Pri tome je potrebno uzeti u obzir da se zbog djelovanja sile F u zavaru pojavljuju i poprena smiua naprezanja s, koja se moraju dodati sminim naprezanjima od torzije t. Zato se vrstoa provjerava prema izrazu

92

Tehniki elementi

3. VIJANI SPOJEVI
Vijani spojevi spadaju u rastavljive spojeve, a pored spajanja, koriste se za zaptivanje, zatezanje, regulaciju, mjerenje i prijenos gibanja. Osnovni elementi vijanog spoja su vijak i navrtka (matica), pri emu vijak ima vanjski navoj, a matica odgovarajui unutranji navoj. Matica moe u vijanom spoju biti samostalan dio, ili je zamjenjuje dio spajanog mainskog dijela , u kojemu onda treba izraditi unutranji navoj. Obzirom da su vijak i matica najee korieni mainski dijelovi na svim podrujima tehnike, njihov oblik, veliina i materijal su standardizovani. Vijani spojevi se mogu razvrstati u sledee skupine: Nosivi vijani spojevi. Najei su, a koriste se za privrivanje rastavljivih mainskih dijelova koji su izloeni raznovrsnim optereenjima. Izvode se sa ili bez prednaprezanja. Dosjedni vijani spojevi. Koriste se za privrsne, rastavljive veze raznih mainskih dijelova podesivim vijcima, koji dobro podnose smiua optereenja i istovremeno centriraju spajane dijelove. ee se izvode bez nego li sa prednaprezanjem. Pokretni navojni spojevi. Namijenjeni su za prenos i pretvorbu krunog gibanja u pravolinijsko, ili obrnuto. npr. kod vijanih vretena alatnih strojeva, u vijanim dizalicama i sl. Vijani spojevi za zatezanje. Koriste se kod zatega s jednim ili dva vijka. Kod zatega sa dva vijka jedan vijak ima lijevi, a drugi desni navoj. Brtveni vijani spojevi. Namjena im je zatvaranje ulaznih i izlaznih otvora posebno oblikovanim vijcima, npr. kod kliznih leajeva, u rezervoarima i sl. Diferencijalni vijani spojevi. Koriste se za podeavanje raznih naprava, te kod regulacije ventila. Mjerni vijani spojevi. Slue za mjerenje duina kod mehanikih mjerila. Prednosti vijanih spojeva su slijedee: mogu se meusobno spajati svi materijali, vijani spoj se moe proizvoljno rastaviti i ponovno sastaviti bez bitnih posljedica za spajane dijelove, visoki stepen standardizacije vijaka i matica osigurava niske trokove nabave i jednostavnu zamjenu, nosivost vijanog spoja proporcionalna je veliini i kvaliteti korienog vijka i navoja, vijani spojevi vrlo dobro podnose dinamika optereenja. Nedostaci vijanih spojeva su: slabljenje presjeka spajanih dijelova i veliko zarezno djelovanje zbog uzdunog provrta ili provrta s navojem. visoka koncentracija naprezanja na mjestima nalijeganja glave vijka ili matice na povrinu spajanih dijelova. 93

Tehniki elementi neprestana napregnutost u okolini prednapregnutih vijanih spojeva. 3.1. ZAVOJNICA I NAVOJ Navoj je osnovni dio vijka i matice preko kojega se prenose spojne sile. Temelj navoja je zavojnica. Zavojnica je krivulja koja se dobije obavijanjem kosog pravca oko cilindra promjera d2, slika 67.a. Ako se kosi pravac obavija oko stoca dobije se konusna zavojnica. Smjer obavijanja pravca moe biti lijevi ili desni, pa se razlikuju lijeva i desna zavojnica. Desna zavojnica se dobije obavijanjem pravca oko rotacijskog tijela u smjeru kazaljke na satu, slika 3.1b, dok se lijeva zavojnica dobije obavijanjem u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, slika 67c.

Slika 67: Zavojnica a) nastanak zavojnice b) desna zavojnica c) lijeva zavojnica Ako se oko valjka obavija dvije ili vie paralelnih zavojnica dobije se dvohodna ili viehodna zavojnica. Udaljenost izmeu dvije toke iste zavojnice koje lee na istoj osi naziva se visina zavoja ili korak zavojnice P. Dio zavojnice izmeu tih taaka je jedan zavoj. Ugao nagiba obavijenog pravca, koji je jednak uglu izmeu tangente zavojnice i normalne ravnine na njezinu os, naziva se ugao uspona zavojnice, te, prema slici 67, za njega vrijedi:

[] ugao uspona zavojnice (navoja) P [mm] korak zavojnice (navoja) d2 [mm] prenik zavojnice (srednji prenik navoja) Navoj nastaje kretanjem geometrijskog tijela odreenog profila po zavojnici. Obzirom da se razlikuje lijeva i desna zavojnica, razlikuje se desni i lijevi navoj. Navoj koji se obavija po vanjskoj povrini valjka naziva se vanjski navoj, a navoj koji se obavija po unutranjoj povrini cilindrine upljine naziva se unutarnji navoj. Vijak je svaki mainski dio koji ima vanjski navoj, a matica je dio koji ima 94

Tehniki elementi unutranji navoj. Kako bi se vijak mogao spojiti s maticom, navoji vijka i matice moraju biti usklaeni. Glavna dimenzija navoja je nominalan prenik navoja. Nominalan prenik navoja je uvijek vanjski prenik navoja, te je oznaen s d za vijke i D za matice. 3.1.1. Vrste navoja Profili navoja dijele na plosnate i trokutaste. Profil plosnatog navoja, slika 68 a, je kvadrat zato se takav navoj naziva i kvadratni navoj, slika 68 a. Navoji kojima je teorijski profil trokut dijele se na vie vrsta: metriki navoj, cjevasti (Whithworthov) navoj, trapezni navoj, pilasti navoj, obli navoj itd., slike 68 b do g.

Slika 68: Osnovni profili navoja a) kvadratni navoj b) metriki normalni navoj c) metriki fini navoj d) cjevasti (Withworthov) navoj e) trapezni navoj f) pilasti navoj g) obli navoj Metriki navoj s trokutastim ISO profilom. Ima teorijski profil istostranog trougla s uglom profila navoja 2 = 60, slika 68 b i c. Razlikuju se normalni i fini metriki navoji. Normalni metriki navoji se najvie upotrebljavaju u optoj mainogradnji, a prvenstveno kod privrsnih vijaka i matica. Fini metriki navoji koriste se u sluajevima kada se trai to manje slabljenje elemenata vijanog spoja, velika sigurnost od odvijanja, mali i tani pomaci vijka ili matice u aksijalnom smjeru itd. Osnovni profil navoja vijaka s metrikim navojem standardiziran je prema ISO 261, a dimenzije navoja prema ISO 724, odnosno DIN 13 T1 (normalni navoj) i DIN 13 T12 (fini navoj). navodi neke vrijednosti metrikih navoja koji se preteno koriste u optoj mainogradnji. Navoji su podijeljeni u tri reda prioriteta. Prvenstveno se koriste navoji prvog reda prioriteta, u posebnim sluajevima navoji drugog reda prioriteta, a samo iznimno treeg. Normalni metriki navoji oznaavaju se slovom M i nominalnim prenikom navoja d u mm, npr. M 20. Kod finih metrikih navoja uz oznaku se jo dodaje i veliina koraka P u mm, npr. M 20 1,5. Ako se radi o lijevom navoju, oznaci navoja dodaje se i meunarodna oznaka LH (left-hand), npr M 20 X 1,5 LH. Cjevasti navoj (Whithworthov navoj) ima teorijski profil jednak istostranom trouglu s uglom profila navoja 2 = 55, Slika 68 d. Profil navoja zaobljen je na 95

Tehniki elementi tjemenu i u korijenu navoja, te je standardizovan prema ISO 228, DIN 2999 i DIN 3858. Zbog mogunosti dobrog brtvljenja upotrebljavaju se za spajanje cijevi vodovodnih ili plinskih instalacija i raznih armatura. Nominalni prenik cjevastog navoja slae se s unutarnjim prenikom cijevi. Oznauje se slovom R i nominalnim prenikom u colovima, npr. R 1/2. Aksijalni profil i dimenzije cjevastih navoja dati su u navedenim standardima i raznim prirunicima. Trapezni navoj. Osnovica trapeznog navoja je istokraan trokut s uglom profila 2 = 30, a teorijski profil mu je trapez, slika 68 e. Trapezni navoj zamjenjuje nekada esto korien kvadratni navoj, jer se zbog automatskog centriranja vijak s trapeznim navojem lake pomie nego vijak s kvadratnim navojem. Najvie se koristi za pokretne navojne spojeve, npr. vretena u dizalima, kripovima, presama i sl. Oblik trapeznog navoja standardizovan je prema ISO 2901, a osnovne dimenzije prema ISO 2902 i DIN 103. Standardi razvrstavaju navoje prema nominalnom preniku navoja d u tri reda prioriteta, pri emu navode za svaki nominalan sluaj preporuene i mogue korake navoja P. Trapezni navoj oznaava se slovima Tr, te nominalnim prenikom navoja d i korakom navoja P u mm, npr., Tr 20 4. 3.2. ODNOS SILA I DEFORMACIJA U PREDNAPREGNUTIM VIJANIM SPOJEVIMA Sadraj ovog poglavlja ogranien je na eline vijke i matice, kojima se spajaju metalni strojni dijelovi u optoj mainogradnji. Radi jednostavnijeg prikaza odnosa u prednapregnutim vijanim spojevima, prvo se odreuje rastezljivost vijaka i spajanih mainskih dijelova, a zatim su obraeni pojedini primjeri optereenja koji se mogu pojaviti kod ovih vijanih spojeva. 3.2.1. Krutost vijaka i spajanih mainskih dijelova Prema Hookeovom zakonu, za mainske dijelove konstantnog presjeka A optereene s zateuom/tlanom silom F, njihov koeficijent krutosti C (ee nazivan "krutost"), definisan kao odnos sile F i duinske deformacije l, odreuje se prema izrazu:

C [N/mm] l [mm] l [mm] E [N/mm2] A [mm2]

krutost elementa promjena duine (+rastezanje, -skraenje) duina prije deformacije modul elastinosti materijala, povrina poprenog presjeka

96

Tehniki elementi Produenje vijka pod uticajem sile u vijku FV moe se jednostavno odrediti prema izrazu :

lV FV CV

[mm] [N] [N/mm]

promjena duine vijka aksijalna sila u vijku krutost vijka,

3.2.2. Neoptereeni prednapregnuti vijani spoj Nakon pritezanja vijanog spoja, spajani dijelovi se skrauju lP, a istovremeno se vijak rastee za lV, uslijed reakcijske sile prednaprezanja Fpr, kojom podloga djeluje na maticu, a ova preko svog navoja na navoj vijka. Zbog toga aksijalna sila u vijku iznosi FV = Fpr. Istovremeno su zbog ravnotee spajani dijelovi meusobno pritisnuti jednako velikom silom brtvljenja FB = Fpr = FV. Prema izrazu rastezanje vijka pri ovoj sili iznosi lV = Fpr/CV, a prema izrazu podloga se skrauje za lP = Fpr/CP . Proces deformacije prednapregnutog vijanog spoja moe se bolje opisati dijagramom deformacije prednapregnutog vijanog spoja slika 69 u kojega se ucrtavaju karakteristike vijka (linija a) i spajanih dijelova (linija b), odnosno omjer izmeu sile F i deformacije l za pojedini element. Karakteristike, odnosno elastinosti spajanih strojnih dijelova i vijka su razliite, radi ega je rastezanje vijka, uz istu silu prednaprezanja Fpr, razliito od skraenja podloge, te u pravilu vrijedi lV lP. Radi lakeg daljnjeg razmatranja procesa u prednapregnutom vijanom spoju, karakteristika podloge se pomie iz poloaja c u poloaj d.

97

Tehniki elementi Slika 69: Deformacijski dijagram neoptereenog prednapregnutog vijanog spoja 3.2.3. Prednapregnuti vijani spoj optereen statikom aksijalnom radnom silom Odnose u prednapregnutom vijanom spoju, dodatno optereenom statikom aksijalnom radnom silom Fr, najlake je pojasniti ako se najprije pretpostavi da je hvatite radne sile na vanjskoj povrini spajanih strojnih dijelova, to je u praksi vrlo rijetko. Na slici 70 dat je prikaz sila i deformacija prednapregnutog (pritegnutog) vijanog spoja, neoptereenog vanjskim optereenjem. Pod djelovanja statike zateue radne sile Fr, vijak je dodatno optereenjem zbog ega je sila u vijku FV > Fpr, a istovremeno se pritezani dijelovi rastereuju po itavoj debljini. Radnu silu Fr vijak ne preuzima u cijelosti, nego se ona dijeli na dodatnu silu u vijku FrV, koja uzrokuje dodatno rastezanje vijka lr, te na rastereivanje spajanih dijelova FrP, koje uzrokuje smanjenje skraenja za lr i slabljenje sile brtvljenja FB = Fpr FrP, slika 70 c. Ukupna sila u vijku tako iznosi FV = Fpr + FrV. Nakon prestanka djelovanja radnog optereenja, u vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno stanje.

Slika 70: Sile i deformacije u vijanom spoju s prednaprezanjem a) neoptereeni vijani spoj s prednaprezanjem b) dodatno optereenje vlanom silom Fr c) deformacijski dijagram vijanog spoja Prema deformacijskom dijagramu slika 70 mogu se zapisati slijedei odnosi sila i deformacija vijka CV = Fpr/lV = FrV /lr i pritezanih dijelova CP = Fpr/lP =FrP/lr, iz ega slijedi, uzimajui u obzir Fr = FrV + FrP, da dodatna sila u vijku iznosi:

98

Tehniki elementi

FrV [N] dodatno aksijalno optereenje vijka Fr [N] statino aksijalno radno optereenje prednapregnutog vijanog spoja CP [N/mm] krutost spajanih strojnih dijelova, CV [N/mm] krutost vijka, omjer sila; = FrV / Fr = F = 1/ (1+ CP/CV) za hvatite radne sile na vanjskoj povrini spajanih dijelova = kFF za hvatite radne sile po debljini spajanih dijelova Iz gornjih izraza vidi se kako dodatno optereenje vijka FrV opada s poveanjem krutosti spajanih dijelova CP i smanjenjem krutosti vijka CV. Na slian nain sila rastereenja spajanih mainskih dijelova FrP moe se odrediti kao:

Preostala sila brtvljenja FB izmeu spajanih mainskih dijelova tako iznosi: Ukupna sila u vijku je:

Fmax [N] Fpr [N] FB [N]

cjelokupno optereenje vijka sila prednaprezanja sila brtvljenja izmeu spajanih strojnih dijelova

Ukupno zateue optereenje vijka FV mora, za stepen sigurnost T, biti manje od optereenja Fe, odnosno Fp0,2, koje odgovara granici teenja materijala vijka, slika 70 c. S druge strane, pod djelovanjem statike pritiskujue radne sile Fr, odnosi su sasvim suprotni. Pritezani dijelovi po itavoj su debljini dodatno pritisno optereeni, a vijak se istovremeno rastereuje, te je FV < Fpr. Radna sabijajua sila Fr dijeli se na dodatno sabijajuu silu u spajanim mainskim dijelovima FrP, koja uzrokuje poveanje skraenja za lr i poveanje sile brtvljenja FB = Fpr + FrP , te na rastereenje vijka FrV, koje uzrokuje smanjenje rastezanja vijka za lr, slike 71 a i b. Ukupna sila u vijku tako iznosi FV = Fpr FrV. Ukupno sabijajue optereenje podloge FB mora uvijek, za odreeni stepen sigurnosti F, biti manje od optereenja Fe, odnosno Fp0,2, koje odgovara nastajanju trajnih deformacija u pritezanim mainskim dijelovima, slika 71c. Nakon prestanka djelovanja radnog optereenja, u vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno stanje, slika 71a. Opisani odnosi vidljivi su iz deformacijskog dijagrama vijanog spoja, slika 71c. 99

Tehniki elementi

Slika 71: Odnosi u prednapregnutom vijanom spoju optereenom statikom sabijajuom radnom silom Fr a) neoptereeni vijani spoj s prednaponom b) dodatno optereenje tlanom silom Fr c) deformacijski dijagram vijanog spoja 3.2.4. Prednapregnuti vijani spoj optereen dinamikom aksijalnom radnom silom Radna sila u dinamiki optereenom prednapregnutom vijanom spoju kree se izmeu najnie vrijednosti Fr,min i najvie vrijednosti Fr,max, pri emu moe imati pulzirajui (r = 0), titrajni (r = -1) ili proizvoljni (-1 r 1) izmjenini karakter. Kod postrojenja rijetko, a kod metalnih konstrukcija redovno, radno optereenje moe imati i stohastiki karakter. Kod pulzirajueg zateueg radnog optereenja, Fr,min 0 i Fr,max > 0, slika 72a, dodatno optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti FrVmin i FrVmax s amplitudom:

Fa [N] amlitudna sila u vijku FrVmax [N] najvea dodatna sila u vijku, izraz za Fr,max FrVmin [N] najmanja dodatna sila u vijku, izraz za Fr,min Fr,max [N] najvea radna sila Fr,min [N] najmanja radna sila omjer sila

100

Tehniki elementi Srednje dinamiko optereenje vijka iznosi: Prema izrazu najvee optereenje vijka iznosi FVmax = Fpr + FrVmax, dok je najmanja sila zaptivanja - brtvljenja jednaka: FBmin = FVmax Fr,max.

Slika 72: Deformacijski dijagrami dinamiki optereenih prednapregnutih vijanih spojeva a) pulzirajue vlano optereenje b) naizmjenino promjenjivo optereenje (r < 0) Kod dinamikog izmjeninog radnog optereenja, Fr,min < 0 i Fr,max > 0, slika 72b, dodatno optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti FrVmin < 0 i FrVmax > 0 sa amplitudom odreenom izrazom pri emu se dosljedno uzima u obzir negativni predznak za tlano optereenje FrVmin. Ukupno optereenje vijka varira izmeu vrijednosti FVmax = Fpr + FrVmax > Fpr i FVmin = Fpr FrVmin < Fpr oko srednje vrijednosti, gdje se ponovno uzima u obzir predznak FrVmin. Najvee tlano optereenje podloge iznosi FBmax = FVmin + |Fr,min|, a najmanja sila brtvljenja FBmin = FVmax Fr,max. 3.2.5. Prednapregnuti vijani spoj optereen poprenom silom S obzirom da su u prednapregnutim vijanim spojevima spajani dijelovi meusobno pritisnuti silom brtvljenja FB, silom trenja koja se stvara izmeu nalijegajuih povrina moe se prenositi statika ili dinamika poprena sila Fs. Ako prednapregnuti vijani spoj prenosi samo poprenu silu, tada je sila brtvljenja (normalna sila) jednaka sili prednaprezanja FB = Fpr. Sila trenja mora uvijek ispunjavati uslov.

101

Tehniki elementi

sila trenja meu povrinama spajanih dijelova FB [N] normalna sila brtvljenja, izraz (3.10) n broj tarnih povrina koeficijent trenja meu povrinama spajanih dijelova, tabela 1.5 Fs [N] poprena sila k sigurnost protiv proklizavanja: k 1,3 za statiko optereenje k 1,5 za dinamiko optereenje Slika 73: Popreno optereeni prednapregnuti vijani spoj 3.3. PRITEZANJE VIJANOG SPOJA O pritezanju vijanog spoja se govori kada se okretanjem matice ili vijka poveava optereenje vijka. Odvijanjem (odvrtanjem, otputanjem) vijanog spoja rastereuje se vijak. U nosivim vijanim spojevima pritezanje se obino podudara s okretanjem matice ili vijka u smjeru zavojnice navoja. Zbog toga se nalijue povrine vijka i matice primiu i stiu mainske dijelove koji se spajaju. Sobzirom da su nain pritezanja i veliina momenta pritezanja od temeljnog znaaja za nosive vijane spojeve, u nastavku su detaljnije obraeni odnosi u vijanom spoju prilikom pritezanja. 3.3.1. Odnosi sila na navojima Zbog djelovanja aksijalne sile u vijku FV, nalijeue povrine vanjskog navoja (vijka) i unutarnjeg navoja (navrtke) AN meusobno su pritisnute dodirnim pritiskom pN. Njega se moe zamijeniti s ekvivalentnom normalnom silom meu navojima Fn = pN AN. Prilikom pritezanja vijanog spoja, zbog trenja meu navojima N, stvara se sila trenja Ftr = FnN, koju je potrebno savladati.

Ftr [N]

102

Tehniki elementi Osnovne odnose sila prilikom pritezanja i odvijanja najjednostavnije je objasniti na primjeru plosnatog navoja, kod kojega se promatra element navoja matice. On je, priblino na srednjem promjeru navoja d2, optereen aksijalnom silom u vijku FV, obodnom silom F2 i reakcijskom silom dodira meu navojima FR, slika 74 a. Sila FR rezultanta je normalne sile Fn i sile trenja meu navojima Ftr, slike 74c, d i e. Ugao kojega u dijagramu sila zatvaraju normalna sila Fn i sila trenja Ftr naziva se ugao trenja , te za njega vrijedi odnos tan = N.

Slika 74: Odnosi sila na navoju prilikom pritezanja i odvijanja a) odnosi na plosnatom navoju b) odnosi u normalnom presjeku navoja s trokutastim profilom c) pritezanje d) automatsko odvijanje (nesamokoivost) e) odvijanje silom (samokoivost) Odnose sila prilikom pritezanja (uspon matice po nagibu navoja) prikazuje slika 74c. Potrebna obodna sila na navoju F2 proizlazi iz ravnotenog poligona sila, te iznosi F2 = FV tan(+). Slika 74d pokazuje odnose prilikom odvijanja (sputanja matice po nagibu navoja) iz ega je vidljivo kako je za uspostavljanje ravnotenog stanja potrebna obodna sila F2 = FVtan(), koja djeluje u smjeru pritezanja, dakle u suprotnom smjeru od kretanja matice. Oito, bez prisutnosti obodne sile F2 matica bi se automatski kretala niz nagib navoja (odvijala), jer je

103

Tehniki elementi sila trenja Ftr premala da bi mogla sprijeiti to kretanje. U tom sluaju vijani spoj odnosno navoj, se naziva nesamokoivim. Oito, navoj nije samokoan kada je > . U graninom sluaju, kada je = , naizgled postoji ravnotea, jer je sila trenja upravo dovoljno velika za uspostavljanje ravnotee. bez obodne sile FPN. Takvu ravnoteu moe naruiti i najmanja sila u smjeru odvijanja, pa i dolazi do odvijanja vijanog spoja. Zbog toga se u praksi uzima da je i u ovom sluaju navoj nesamokoan. Ako je < , slika 74e, tada je i F2 < 0. Prema tome, za odvijanje je potrebna dodatna obodna sila u smjeru odvijanja. U takvom sluaju vijani spoj odnosno navoj se naziva samokoivim. Dakle, uslov samokonosti je < . Uopteno, samokoivost vijanog spoja definie se kao stanje pri kojem se vijani spoj pod djelovanjem aksijalnog optereenja ne odvije. Dakle, nakon pritezanja vijanog spoja, do otputanja npr. matice ne dolazi momentalno (samo po sebi), bez djelovanja vanjskog optereenja. U navojima s trokutastim profilom, slika 74 b, odnosno profilom sa uglom nagiba , potrebno je uzeti u obzir da se u normalnom presjeku navoja normalna sila meu navojima Fn, zbog nakoenosti profila, raspodijeli na normalnu komponentu Fn' = Fncos , koja je okomita na zavojnicu vijka, te na radijalnu komponentu Fh, koja pokuava navoj matice radijalno odmaknuti od navoja vijka. U ravnini uzdu zavojnice navoja, slika 74 c,d i e, sila Fn' zatvara sa silom trenja Ftr = FnN ugao ', iz ega slijedi tan' = Ftr / F'n = N / cos = 'N, gdje se 'N naziva reducirani koeficijent trenja navoja. Odnosi u navojima s nagnutim profilom jednaki su onima u navojima s plosnatim profilom, osim to se mora u poligonima sila i odgovarajuim izrazima raunati s Fn' umjesto s Fn , a umjesto ugla trenja , s reduciranim uglom trenja navoja '. Kod metrikih navoja s trokutastim profilom i uglom 2 = 60 je 'N 1,155N. Samokonost navoja je ovisna o trenju meu navojima N i uglu uspona navoja . Kod obinih nosivih vijaka s metrikim normalnim navojem i trokutastim ISO profilom, ugao uspona navoja je u podruju = 3,6 (M4) 1,8 (M60), dok je reducirani ugao trenja meu navojima u granicama ' = 5,2 (N = 0,08) 16,1 (N = 0,25),. Dakle, kod metrikih navoja s trokutastim profilom je << ', pa su navoji uvijek samokoni. Prema pretpostavci da obodna sila pritezanja F2 djeluje na polumjeru r2 = d2/2, moe se zapisati moment na navoju vijka TV potreban za postizanje eljene aksijalne sile u vijku FV (podizanje tereta). F2 [N] FV [N] d2 [mm] [] ' [] obodna sila na srednjem preniku navoja, F2 = FVtan(') aksijalna sila u vijku; kod prednaprezanja FV = Fpr srednji prenik navoja ugao uspona navoja, reducirani ugao trenja, tan' = N / cos 104

Tehniki elementi N [] koeficijent trenja meu navojima, tabela 3.10 ugao profila navoja, predznak + vrijedi za pritezanje, a za odvrtanje navoja. Usled momenta pritezanja TV, vijak je prilikom pritezanja vijanog spoja dodatno optereen torzijskim naprezanjem, koje je potrebno uzeti u obzir kod prorauna vrstoe vijka. 3.3.2. Moment pritezanja vijanog spoja Pored momenta na navoju vijka TV, prilikom pritezanja vijanog spoja potrebno je savladati i moment trenja izmeu nalijeuih povrina glave vijka ili matice i podloge TP = FtrPdm/2 FprP (s+d0)/4, slika 75. Ukupni moment pritezanja (tzv. moment kljua) za postizanje potrebne sile prednaprezanja prilikom montae Fpr iznosi TK = TV + TP ili:

TK [Nmm] potreban moment pritezanja vijanog spoja (moment kljua) Fpr [N] sila prednaprezanja u vijku P koeficijent trenja izmeu glave vijka ili matice i podloge, tabela 3.10 dm [mm] srednji promjer nalijene povrine glave vijka ili matice na podlogu dm (s+d0 )/4 ; kod esterokutnih ili cilindrinih glava dm 0,65d d0 [mm] prenik otvora u kojoj je vijak, s otvor kljua kod esterokutnih i etverokutnih vijaka, d [mm] nominalni prenik navoja.

Slika 75. Moment pritezanja vijanog spoja

105

Tehniki elementi Uzimajui u obzir geometrijske odnose normalnog metrikog navoja s trokutastim profilom, i srednje vrijednosti koeficijenta trenja sk = N = P 0,12, , moe se dobiti pojednostavljeni, inenjerski izraz za odreivanje potrebnog momenta pritezanja kod nosivih vijanih spojeva s normalnim metrikim navojem s trokutastim profilom. Prilikom ocjene veliine pojedinih udjela u izrazu moe se ustanoviti kako je vei dio (80-90%) momenta pritezanja vijanog spoja namijenjen savladavanju trenja meu navojima, te izmeu glave vijka ili matice i podloge. Samo manji dio momenta pritezanja stvarno je namijenjen savladavanju sile prednaprezanja Fpr, odnosno savladavanju nagiba navoja. Zbog toga je vrlo bitno pravilno odabrati koeficijente trenja N i P, ije vrijednosti, dobivene eksperimentalno. Vrijednosti koeficijenta trenja kreu se u prilino irokim granicama, a mijenjaju se takoer i od jedne do druge montae istog, rastavljivog vijanog spoja. Zbog toga se, prilikom odreivanja potrebnog momenta pritezanja TK, mora uvijek raunati sa Nmin i Pmax. Ako bi se za oba koeficijenta uzimale u obzir njihove najvee vrijednosti Nmax i Pmax, tada bi s tolikim momentom pritezanja TK postigli preveliku silu prednaprezanja Fpr, redovno veu od granice teenja materijala vijka. Omjer kpr izmeu najmanje i najvee postignute sile prednaprezanja Fpr,min i Fpr,max naziva se koeficijent pritezanja, i odreuje se eksperimentalno. Prilikom prorauna prednapregnutog vijanog spoja potrebno je, provjerom najveih optereenja vijka, uvijek uzeti u obzir najveu moguu silu prednaprezanja prilikom montae Fpr,max

3.3.3. Vijani spojevi s prednaprezanjem Kod vijanih spojeva s prednaprezanjem proraunom vrstoe provjeravaju se naprezanja u vijku koja nastaju prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja i djelovanja vanjskog radnog optereenja Fr. U oba sluaja u vijku se, zbog momenta na navoju vijka, osim normalnog naprezanja v, javlja i torzijsko naprezanje t. Sloeno stanje naprezanja provjerava se preko ekvivalentnog naprezanja:

e [N/mm2] v [N/mm2]

ekvilvalentno naprezanje vijka vlano naprezanje vijka 106

Tehniki elementi t [N/mm2] torzijsko naprezanje u vijku Rp0,2,Re [N/mm2] najnia granica teenja materijala vijka. Torzijsko naprezanje u vijku iznosi:

t [N/mm2] TV [Nmm] WtN [mm3] FV [N] d2 [mm] [] ' [] N [] dN [mm] d3 [mm]

torzijsko naprezanje vijka moment pritezanja navoja, polarni moment otpora odgovarajueg poprenog presjeka vijka aksijalna sila u vijku srednji prenik navoja, ugao uspona navoja efektivni ugao trenja, tan' = N / cos koeficijent trenja meu navojima, ugao nagnutosti profila navoja, nosivi prenik navoja, dN (d2+d3)/2 prenik jezgre.

Kontrola naprezanja u vijku prilikom pritezanja vijanog spoja Prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja vijak je optereen montanom silom prednaprezanja Fpr. Ako se trai postizanje najmanje sile brtvljenja meu spajanim strojnim dijelovima FBmin, te ako se poznaje radno optereenje vijanog spoja Fr, najmanja potrebna sila prednaprezanja prilikom montae Fpr,min odreuje se izrazom 3.19. Sloeno stanje naprezanja nakon pritezanja provjerava se prema izrazu 3.30, gdje se prilikom odreivanja normalnog montanog naprezanja v prema izrazu 3.29 i torzijskog naprezanja prema izrazu 3.31, uzima u obzir da je sila u vijku FV jednaka montanoj sili prednaprezanja FV = Fpr koja se odreuje prema izrazu 3.24. Novija istraivanja vijanih spojeva s prednaprezanjem pokazuju kako se nakon montae vijanog spoja zbog elastinih povratnih deformacija torzijska naprezanja t ponitavaju, pa u vijcima ostaje samo normalno naprezanje v. Ono se dodatno smanji zbog usjedanja vijanog spoja i smanjenja sile prednaprezanja s montane vrijednosti Fpr na radnu vrijednosti F'pr, pa ih tako nije potrebno posebno provjeravati. Kontrola naprezanja u vijku pri djelovanju vanjskog radnog optereenja Sloeno stanje naprezanja u vijku s prednaprezanjem pri djelovanju vanjskog optereenja Fr takoer se provjerava izrazom 3.30, u kojoj se prilikom

107

Tehniki elementi odreivanja normalnog naprezanja v prema izrazu 3.29 uzima u obzir najvea sila u vijku FV, koja se odreuje prema izrazu 3.11. Kod dinamikog aksijalnog optereenja s vremenom moe doi do loma vijaka zbog zamora na mjestima koncentracije naprezanja, koja su najvea na prvom navojku vijka u matici ili u provrtu s navojem. Kod vijaka s visokim prednaprezanjem lom zbog zamora je vrlo rijedak, jer su vijci optereeni malim dinamikim optereenjima. Dinamika vrstoa vijka provjerava se kontrolom amplitude naprezanja, slika 3.32:

a [N/mm2] amplitudno normalno naprezanje vijka Fa [N] amlitudno optereenje vijka, izraz 3.12 A3 [mm2] presjek jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2 d3 [mm] promjer jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2 a,dop [N/mm2] doputeno amplitudno naprezanje jezgre vijka. Trajna dinamika vrstoa vijka prednapregnutog s ekvivalentnim naprezanjem pr,e (zbog pritezanja) i optereenog ciklikom radnom silom (pulzirajuom, tj. s koeficijentom asimetrije ciklusa r = 0), dobije se, u Smithovom dijagramu prema poglavlju 1.9.1.3.2.4, kao presjecite linije trajne dinamike vrstoe vijka (koja zasigurno prolazi tokom (RA,tabl, 2 RA,tabl)) i pravca optereenja koji prolazi kroz toku (pr,e, pr,e) pod kutem arctan2 (za r = 0), slika 3.32. Tako definirana amplituda trajne dinamike vrstoe vijka RA rauna se prema izrazu 1.114, poglavlje 1.9.1.3.2.4:

RAtabl [N/mm2] amplituda trajne dinamike vrstoe vijka za koeficijent asimetrije ciklusa r = 0, k koeficijent smjera linije trajne dinamike vrstoe vijka u Smithovom dijagramu, k = 0,85 do 1,0; k 0,85 za vijke klase vrstoe 12.9 i 14.9; k 1,0 (RA=RAtabl) za vijke klase vrstoe 5.6 i manje pr,e [N/mm2] ekvivalentno naprezanje jezgre vijka nakon pritezanja vijanog spoja.

108

Tehniki elementi

Slika 3.32: Odreivanje trajne dinamike vrstoe prednapregnutih vijaka u Smithovom dijagramu Vijani spojevi s dosjednim vijkom Smik i povrinski pritisak u tlano optereenim vijcima (slika 3.34) raunaju se kao u zakovicama Smina naprezanja u dosjednom vijku moraju zadovoljavati uvjet vrstoe:

Slika 3.33: Popreno optereeni dosjedni Vijak s [N/mm2] Fs [N] m Ap [mm2] dp [mm] sdop [N/mm2] naprezanje vijka na smik poprena sila broj ravnina smicanja vijka presjek dosjednog dijela vijka promjer dosjednog dijela vijka doputeno naprezanje vijka na smik 109

Tehniki elementi sdop 0,6Re sdop 0,5Re sdop 0,4Re Re [N/mm2] kod statikog optereenja kod istosmjernog dinamikog optereenja kod izmjeninog dinamikog optereenja granica teenja materijala vijka, tabela 3.7

Povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova provjerava se izrazom

p [N/mm2]

povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova Fs [N] optereenje vijka na smik Aproj [mm2] normalna projekcija povrine dodira, Aproj = dplp dp [mm] promjer dosjednog dijela vijka lp [mm] najkraa dodirna duina dosjednog dijela vijka i strojnog dijela pdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak spajanih strojnih dijelova, tabela 3.13 za druge materijale iznosi pdop = 1,2Re ili 0,75Rm pri statikom optereenju pdop = 0,9Re ili 0,60Rm pri dinamikom optereenju Re [N/mm2] granica teenja materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7 i 1.7 Rm [N/mm2] vlana vrstoa materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7 i 1.7.

POKRETNI NAVOJNI SPOJEVI Pokretni navojni spojevi koriste se za prijenos i pretvorbu krunog gibanja u pravocrtno i obrnuto. Uz njihovu pomo postiu se velike aksijalne sile pri malim momentima vrtnje, npr. U vijanim vretenima i napravama za posmak u strojevima za obradu, vijanim preama, vijanim dizalima, ventilima, kripcima i sl. Pokretni navojni spoj ine: navojno vreteno, koje je obinovee duine i odgovarajua pomina matica. slika 3.36 prikazuje tipian primjer upotrebe pokretnog navojnog spoja u napravi za posmak tokarskog noa.

110

Tehniki elementi

Slika 3.36: Primjer upotrebe pokretnog navojnog spoja za pravocrtno pomicanje draa tokarskog noa

Slika 3.38: Jednovojni i vie vojni navoj vretena a) jednovojni trapezni navoj b) 5- vojni trapezni navoj Navojna vretena obino su izraena od konstrukcijskih elika 0545 i 0645 ili elika za cementiranje s cementiranim i kaljenim navojima. Posebno povoljni klizni uvjeti navoja postiu se naknadnim bruenjem. Pomine matice obino su od mekih materijala. Razlog tome je to se u fazi razraivanja navoji matice prilagode navojima vretena, ime se postie bolji raspored optereenja na navojima i povoljniji klizni uvjeti, te stoga manje gubici trenja. Za mala optereenja i brzine, pomine matice su obino od lijevanog gvoa ili umjetnih tvari, a za srednja i velika optereenja i brzinu od legura bakra, aluminija i kositra. Iskoristivost pokretnog navojnog spoja Prilikom podizanja tereta FD, za jedan okret vretena mora se dovesti rad Wdo = Ftd2 = FDtan(+'G)d2. Pri tome se matica, a s njom i teret FD, pomakne za korak navoja Ph, dakle odveden je rad jednak Wod = FDPh. Uzimajui u obzir da je Ph = d2tan, iskoristivost GK pokretnog navoja prilikom pretvaranja krunog gibanja u pravocrtno moe se zapisati kao

111

Tehniki elementi

Iz izraza 3.45 proizlazi da je iskoritenje navoja prilikom podizanja tereta vee to je vei kut uspona navoja i to je manje trenje meu navojima. Ako se uzmu u obzir i gubitci zbog trenja u aksijalnom leaju, ukupna iskoristivost pokretnog spoja moe se zapisati kao

Ph [mm] , 'G, d2, L, dm

korak navoja, izraz 3.42 kao u izrazu 3.43

U sluaju kada na maticu djeluje optereenje FD, a navojno vreteno moe slobodno rotirati, matica se poinje sputati s teretom, a vreteno automatski vrtjeti (odvijati). Pri jednom okretu vretena teret se spusti za korak navoja Ph, dakle doveden je rad Wdo = FDPh. Sila FD u jednom dodiru navoja prouzroi nastanak obodne sile na vretenu Ft = FDtan('G) koja prilikom jednog okreta vretena obavi rad Wod = Ftd2 = FDtan('G)d2. Tako iskoritenje pokretnog navoja prilikom pretvorbe pravocrtnog gibanja u kruno iznosi

GP [Nmm] Wod [Nmm] Wdo [Nmm] , 'G

iskoritenje pokretnog navoja prilikom pretvorbe pravocrtnog gibanja u kruno gibanje odveden rad, Wod = Ftd2 = FDtan(G')d2 potreban doveden rad, Wdo = FDPh kao u izrazu 3.43

Automatsko sputanje matice, odnosno tereta, mogue je samo u sluaju nesamokonosti pokretnog navoja, kada je > 'G. Ako je navoj samokoiv, < 'G, tada je GP u izrazu 5.47 negativan. U tom sluaju nije mogue postii automatsko odvijanje pokretnog vijanog spoja ni uz veliku sile FD. Za sputanje tereta mora se dovesti odgovarajui moment na navojno vreteno. Osiguravanje od automatskog sputanja tereta ili odvijanja vretena sa samokonim pokretnim navoja vee je to je manji kut uspona navoja i vee trenje meu navojima. Proraun vrstoe pokretnih navojnih spojeva Prilikom prorauna vrstoe pokretnih navojnih spojeva provjeravaju se naprezanja u navojnom vretenu, a kod dugih i vitkih vretena i opasnost od savijanja, te povrinski pritisak na navojima matice. Dimenzioniranje navojnih vretena

112

Tehniki elementi Najmanji potreban presjek jezgre kratkih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih nema opasnosti od savijanja odreuje se s obzirom na najvea doputena naprezanja izrazom.

A3 [mm2] presjek jezgre navojnog vretena, tabela 3.2 FD [N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena dop [N/mm2] doputeno naprezanje pri statikom optereenju: dop = 0,7Re pri titrajnom optereenju: dop = 0,20Rm trapezni navoj dop = 0,25Rm pilasti navoj pri izmjeninom optereenju: dop = 0,13Rm trapezni navoj dop = 0,16Rm pilasti navoj Re,Rm [N/mm2] granica teenja i vlana vrstoa materijala vretena, tabela 1.7. Potreban promjer jezgre dugih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih postoji opasnost od gubitka elastine stabilnosti, odreuje se na temelju izraza za izvijanje, iz ega proizlazi

d3 [mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2 FD [N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena faktor sigurnosti, = 68 lukl [mm] slobodna duina izvijanja navojnog vretena, slika 1.14 E [N/mm2] modul elastinosti materijala navojnog vretena, tabela 1.7. Iz odgovarajuih tabela odabire se najblii vei promjer navoja, odnosno navoj s najbliim veim presjekom jezgre. Primjerenost ovako dimenzioniranog navojnog vretena mora se u svakom sluaju provjeriti proraunom vrstoe. Kontrola naprezanja u navojnom vretenu Zbog aksijalnog radnog optereenja FD navojno vreteno optereeno je na vlak ili tlak , pri emu se u vretenu pojavljuju normalna naprezanja v, koja se odreuju izrazom

v [N/mm2] normalno naprezanje u navojnom vretenu FD [N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena 113

Tehniki elementi A3 [mm2] presjek jezgre navojnog vretena, A3 = d32/4, tabela 3.2 d3 [mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2 Zbog okretnog momenta TG u jezgri vretena pojavljuju se i torzijska naprezanja

t [N/mm2] najvee torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena TG [Nmm] potreban moment za podizanje tereta, izraz 3.43 3 Wt3 [mm ] torzijski moment otpora jezgre vretena, Wt3 0,2d33 d3 [mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2 Za takvo sloeno stanje naprezanja provjerava se ekvivalentno naprezanje u jezgri navojnog vretena: e [N/mm2] ekvivalentno normalno naprezanje v [N/mm2] normalno naprezanje u navojnom vretenu, izraz 3.50 t [N/mm2] torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena, izraza 3.51 dop [N/mm2] doputeno normalno naprezanje, kao u izrazu 3.48 Kontrola opasnosti od izvijanja navojnog vretena U tlano optereenim dugim navojnim vretenima uvijek se mora provjeravati opasnosti od izvijanja, 1.7.3. Prema izrazima 1.36 i 1.37 vitkost vretena moe se odrediti kao

lukl [mm] d3 [mm]

duina izvijanja vretena, slika 1.14 promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2.

S obzirom na vitkost vretena, u sluaju elastinog izvijanja, npr. 105 za elik 0360 i 0460, odnosno 89 za elik 0545 i 0645, odreuju se kritina naprezanja zbog izvijanja k prema izrazu (1.37), a kod neelastinog savijanja prema Tetmajerjevim izrazima u Tabeli 1.6 (npr. < 105 za 0360 i 0460 odnosno < 89 za 0545 i 0645). Kako bi bila osigurana primjerena sigurnost od gubitka elastine stabilnosti, kritino naprezanje kod kojega dolazi do izvijanja, mora biti vee od sloenog naprezanja u navojnom vretenu. To se provjerava izrazom:

114

Tehniki elementi

sigurnost od savijanja 2 k [N/mm ] kritino naprezanje na izvijanje elastino savijanje, izraz (1.37) neelastino izvijanje, izraza u Tabeli 1.6 2 v [N/mm ] tlano naprezanje u vretenu, izraz 3.52 dop najmanja doputena sigurnost od izvijanja dop = 36 elastino izvijanje dop = 24 neelastino izvijanje Kod vitkosti vretena < 20 ne postoji opasnost od izvijanja, pa ga nije potrebno provjeravati. Kontrola povrinskog pritiska navoja pokretne matice Prilikom upotrebe pokretnog vijanog spoja navoj matice klizi po navoju vretena, te se zbog djelovanja sile trenja polako troi. Radi kontroliranog troenja navoja matice povrinski pritisak meu navojima pG mora biti u dozvoljenim granicama to se provjerava izrazom

pG [N/mm2] povrinski pritisak meu navojima FD [N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena Aproj [mm] aksijalna projekcijska povrina svih navoja u dodiru kG koeficijent ne ravnomjernog rasporeda povrinskog pritiska po navojima kG 1,3 h [mm] korak navoja; h = P/i P [mm] uspon navoja i [mm] broj poetaka navoja istoj osi ili korak jednostupanjskog navoja, izraz (3.42) m [mm] visina matice d2 [mm] srednji promjer navoja H1 [mm] nosiva dubina navoja pGdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak materijala matice. Uz poznat navoj i doputeni povrinski pritisak pGdop, moe se iz izraza (3.55) odrediti i najmanja potrebna visina matice m. Zbog neravnomjerne raspodjele

115

Tehniki elementi povrinskog pritiska po navojima, pri emu su poetni nosivi navoji vie optereeni, visina matice mora biti nia od mmax 2,5d. SVORNJACI, ZATICI, USKONICI I RASCJEPKE U ovom poglavlju obraeni su jednostavni i jeftini strojni elementi (svornjaci, zatici, uskonici i rascjepke) koji slue za spajanje, pozicioniranje, centriranje i osiguranje poloaja strojnih dijelova. Oblik i dimenzije obraenih strojnih elemenata standardizirani su i prilagoeni potrebama u svakodnevnoj strojnoj praksi. 4.1 SVORNJACI Svornjaci se upotrebljavaju za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio moe biti pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka mora biti uvijek podmazivan. Promjer svornjaka obino je izraen s tolerancijom h11, dok je tolerancija provrta, s obzirom na propisanu zranost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za opu upotrebu prvenstveno se izrauju od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za velika optereenja upotrebljavaju se elici za poboljanje, te elici za cementiranje i kaljenje. 4.1.1 Oblik i dimenzije standardnih svornjaka Oblici i dimenzije svornjaka su standardizirani. Glatki svornjaci standardizirani su prema DIN 1433, jeftini su i najvie se upotrebljavaju. Od ispadanja svornjaka osigurani su rascjepkom (slika 4.1a) ili uskonikom (slika 4.1b). Svornjaci s glavom standardizirani su prema DIN 1434, a upotrebljavaju se kada to zahtjeva dostupnost montae. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom svornjaka, a s druge strane uskonikom ili rascjepkom, slika 4.1c. Svornjaci s navojem standardizirani su prema DIN 1445, a upotrebljavaju se uglavnom kao osovine trkaih bicikla i kolotura. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom svornjaka, a s druge strane maticom i podlokom, slika 4.1d U fazi konstruiranja oblik i veliina svornjaka obino se odabiru prema dimenzijama sastavnih dijelova koje svornjak povezuje. Za promjer svornjaka d tako se, ovisno o irini poluge l1 i irini kuita l2 (vidi Sliku 7.2), preporuuju vrijednosti: l1/d = 1,0 1,6 l2/d = 0,4 0,6 S obzirom na gornje preporuke, odnosno s obzirom na druge konstrukcijske zahtjeve, odabire se standardizirani promjer svornjaka d iz tablica, a zatim se odabranom svornjaku provjerava vrstoa.

116

Tehniki elementi

Slika 4.1: Spojevi strojnih dijelova sa svornjacima standardnih oblika a) glatki svornjak s rascjepkom b) glatki svornjak s uskonikom c) svornjak s glavom d) svornjak s navojem Proraun vrstoe svornjaka Slika 4.2 pokazuje uobiajen spoj strojnih dijelova sa svornjakom. Svornjak se promatra kao nosa s dva potpornja koji je preko poluge optereen pogonskom silom F i poduprt na obje strane u kuitu. Sila F uzrokuje: naprezanje na smik s u presjecima I i II, naprezanje na savijanje s na mjestu najveeg momenta savijanja Ms,max, povrinski pritisak p1 izmeu svornjaka i poluge, te povrinski pritisak p2 izmeu svornjaka i kuita. Izmeu svornjaka i pokretnog dijela, koji moe biti poluga ili kuite, dolazi do troenja dodirnih povrina. Troenja se u pravilu ne provjeravaju raunski, nego se za pokretne dijelove predvide odgovarajui materijali i podmazivanje dodirnih povrina. U posebnim sluajevima izmeu svornjaka i pokretnog dijela umee se i tuljak koji se jednostavno zamjeni kada se istroi.

117

Tehniki elementi

Slika 4.2: Optereenja u spoju strojnih dijelova svornjakom Naprezanje na smik u svornjaku

s [N/mm2] naprezanje na smik u svornjaku Fs [N] pooprena sila; Fs = F/2 2 A [mm ] popreni presjek svornjaka; A = d2/4 F [N] vanjsko optereenje svornjaka d [mm] promjer svornjaka s, dop [N/mm2] doputeno naprezanje na smik materijala svornjaka, Naprezanje na savijanje u svornjaku

s [N/mm2]

naprezanje na savijanje u svornjaku 118

Tehniki elementi Ms,max [Nmm] najvei moment savijanja, slika 4.2 Wx [mm3] moment otpora na savijanje svornjaka; Wx = d3 / 32 F [N] vanjsko optereenje svornjaka l1 [mm] irina poluge l2 [mm] irina kuita d [mm] promjer svornjaka s, dop [N/mm2] doputeno naprezanje na savijanje materijala svornjaka. Povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge te izmeu svornjaka i kuita

p1 [N/mm2] povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge p2 [N/mm2] povrinski pritisak izmeu svornjaka i kuita F [N] vanjsko optereenje svornjaka 2 Aproj [mm ] projekcijska dodirna povrina, slika 4.2 Aproj = l1 d izmeu svornjaka i poluge Aproj = 2 l2 d izmeu svornjaka i kuita l1 [mm] irina poluge l2 [mm] irina kuite d [mm] promjer svornjaka pdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak materijala poluge, odnosno kuita. ZATICI Zatici se upotrebljavaju za vrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi moe i rastaviti. Prema svojoj funkciji mogu sluiti za spoj glavine s vratilom, ogranienje hoda, centriranje, pozicioniranje, fiksiranje meusobnog poloaja strojnih dijelova i sl. Zatici se proizvode od istih materijala kao i svornjaci, dakle od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za velika optereenja i od poboljanog elika, te elika za cementiranje i kaljenje. Oblik i dimenzije standardnih zatika Oblik i dimenzije zatika su standardizirani (standardne promjere zatika navodi Tabela 4.1). Sobzirom na upotrebu zatici imaju razliite oblike: cilindrini zatici, slika 4.3 stoasti zatici, slika 4.5 zasjeeni zatici, slika 4.6

119

Tehniki elementi

Slika 4.3: Standardne izvedbe cilindrinih zatika a), b) i c) cilindrini zatici prema DIN 7 d) elastini cilindrini zatik prema DIN 1481 i DIN 7346 Cilindrini zatici imaju nominalan promjer d, prema namjeni upotrebe izraen s razliitim tolerancijama. Cilindrini zatici s tolerancijom m6 (slika 4.3a) upotrebljavaju se prvenstveno za meusobno pozicioniranje strojnih dijelova. U jednom dijelu dosjed mora biti vrst, a u drugome labav, kako bi se spoj mogao rastaviti. Primjer upotrebe takvog zatika pokazuje slika 4.4a. Cilindrini zatici s tolerancijom h8 (slika 4.3b) upotrebljavaju se za spajanje, odnosno privrenje strojnih dijelova, Slika 4.4b.

Slika 4.4: Primjeri upotrebe cilindrinih i stoastih zatika 120

Tehniki elementi a) pozicioniranje strojnih dijelova b) spajanje strojnih dijelova c) fiksiranje poloaja strojnih dijelova d) spoj glavine i vratila U oba sastavna dijela ovi zatici imaju vrst dosjed, pa ih se prilikom demontae mora izbiti silom. Zatici s tolerancijom m6 i h8 zahtijevaju dodatnu obradu provrta nakon buenja. Cilindrini zatici s tolerancijom h11 (slika 4.3c) upotrebljavaju se kao zakovini zatici, koje se nakon ugradnje na oba kraj zakuje, ili kao lankasti zatici s labavim dosjedom D11/h11. Elastini cilindrini zatici (slika 4.3d) su uplji s debljinom stjenke s. Uzduan lijeb daje im dobra elastina svojstva zbog kojih nisu potrebne uske tolerancije izrade, a provrti u strojnim dijelovima mogu biti samo izbueni. Prvenstveno se upotrebljavaju za osiguravajue zatike, slika 4.4c. Stoasti zatici imaju konus 1:50, a nominalni promjer d im se mjeri na donjoj strani zatika, slika 4.5. Njihova dobra svojstva su to dobro centriraju meusoban poloaj dva dijela, vrlo dobro podnose optereenja na smik, a obratno od cilindrinih zatika mogu se vie puta sastaviti i rastaviti. Slaba strana im je skuplja izvedba jer provrt mora imati jednak konus kao i zatik, a osjetljivi su i na dinamika optereenja. Osim osnovne izvedbe (slika 4.5a) izrauju se i stoasti zatici s vanjskim (slika 4.5b) ili unutarnjim (slika 4.5c) navojem koje se moe upotrebom matice ili vijka jednostavno demontirati. Uglavnom se upotrebljavaju za pozicioniranje strojnih dijelova, a slue i kao vezni elementi (npr. spoj glavine s vratilom, slika 4.4d).

Slika 4.5: Standardne izvedbe stoastih zatika a) stoasti zatici prema DIN 1 b) stoasti zatici s vanjskim navojem prema DIN 258 c) stoasti zatik s unutarnjim navojem prema DIN 7978

121

Tehniki elementi

USKONICI Uskonici slue kao osigurai od osnog pomaka osovine ili vratila, odnosno dijelova koji lee naosovini ili vratilu, ili su umetnuti u odgovarajue kuite. Najee se upotrebljavaju kao osigurai od ispada svornjaka (Slika 4.1b), za pozicioniranje valjnih leajeva na vratilu i u kuitu (Slika 4.12a), te za osno pozicioniranje raznih strojnih elemenata (koloture, ramenice, zupanici, itd) na osovine ili vratila, Slika 4.12b. Dijele se na: vanjske uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb na osovini ili vratilu; dimenzije vanjskih uskonika i ljebova u osovini ili vratilu standardizirane su prema DIN 471, Tabela 4.4 unutarnje uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb u kuitu; dimenzije unutarnjih uskonika i ljebova u kuitu standardizirane su prema DIN 472, Tabela 4.4

122

Tehniki elementi Slika 4.12: Primjeri upotrebe uskonika a) pozicioniranje valjnog leaja na vratilu i u kuitu b) pozicioniranje zupanika na vratilu Uskonici se izrauju od elika za opruge (npr. C55E, C60E prema EN 10027-1) s vlanomvrstoom Rm 1200 N/mm2, koja osigurava potrebna svojstva elastinosti uskonika. Naime, prilikom montae uskonike je potrebno posebnim klijetima primjereno elastino deformirati (vanjske uskonike rastegnuti, a unutarnje suziti), kako bi ih se moglo umetnuti u lijeb na osovini ili vratilu, odnosno u kuitu. U smjeru prema slobodnim krajevima uskonici imaju neto smanjen poprean presjek (vidi Tabelu 4.3), ime je osigurana jednakomjerna elastinostuskonika po itavom obodu, te time jednakomjeran povrinski pritisak na stjenke ljebova u radijalnom smjeru. Uskonicima se ne provjerava posebno vrstoa, nego se samo provjerava mogua aksijalna sila Fa (npr. iz djelovanja cilindrinih zupanika s kosim zubima, stoastih zupanika, itd) kojaoptereuje uskonik na povrinski pritisak, savijanje i smik. Ta sila mora biti manja od doputenog osnog optereenja uskonika Fadop (Fa Fadop), koje se obzirom na odabrani uskonik oitava iz Tabele 4.4. Za velike osne sile umjesto uskonika radije se upotrebljavaju odstojni tuljci, matice, poklopci leajeva i druga konstrukcijska rjeenja koja osiguravaju snanije osiguranje osnog poloaja strojnih elemenata. RASCJEPKE Rascjepke su jednostavni i jeftini strojni elementi koji se upotrebljavaju prvenstveno kao osigurai od ispadanja svornjaka i osigurai od odvijanja matice u vijanim spojevima, slika 4.13. Standardizirane su prema DIN 94 (ISO 1234). Rascjepke se izrauju prvenstveno od mekih konstrukcijskih elika, a rjee od bakra, bronci i legura aluminija. Rascjepka ima manji promjer od promjera rupe u svornjaku ili vijku, to osigurava jednostavnu montau. S obzirom da materijal rascjepke ima nisku granicu teenja, oba njezina kraka mogu se nakon namjetanja u svornjak ili vijak lako plastino deformirati i time sprijeiti ispad rascjepke. m demontaekrakovi rascjepke ponovno se izravnaju i rascjepka se izvue. U pravilu se pojedina rascjepka upotrebljava samo jednom.

Slika 4.13: Rascjepka i njezine primjene 123

Tehniki elementi

VEZE S GLAVINAMA Vratila nose razne strojne dijelove (zupanike, lananike, ramenice, spojke itd.), s kojih preuzima, ili na koje prenosi gibanje i optereenje, a koji se vrte skupa s vratilom. Dio strojnog elementa koji nalijee na vratilo naziva se glavina. Za spoj vratila i glavine koriste se takvi elementi koji omoguuju prijenos okretnog momenta s glavine na vratilo ili obrnuto, te u posebnim sluajevima i pomicanje glavine u smjeru osi. Prema nainu prijenosa okretnog momenta izmeu vratila i glavine razlikuju se spojevi oblikom i spojevi trenjem, tabela 5.1. Tabela 5.1 Spojevi vratila i glavine i njihova svojstva

124

Tehniki elementi

Spojevi oblikom uglavnom prenose okretni moment oblikom preko povrinskog pritiska neposredno izmeu vratila i glavine (lijebljeni i zupasti spojevi, poligonski spojevi), odnosno posredno preko dodatnih elemenata (popreni klinovi i pera). Spojevi naponskom vezom prenose okretni moment iskljuivo trenjem koje nastaje neposredno izmeu vratila i glavine zbog meusobnog pritiska (spoj steznom glavinom, rastavljivi i nerastavljivi stezni spojevi). Za ove spojeve openito mora biti ispunjen uvjet:

Ftr [N] FN [N] 0 F [N]

sila trenja na dodirnim povrinama normalna sila na dodirnim povrinama (statiki) koeficijent trenja na dodirnim povrinama, tabela 1.5 rezultanta aktivnih sila

Fo [N] obodna sila; Fo = 2T/d (T- okretni moment, d- promjer vratila) Fa [N] aksijalna sila k sigurnost protiv klizanja; k= 1,0 do 2,5. Prilikom prijenosa okretnog momenta, dijelovi vratila i glavine, te upotrijebljeni vezni elementi (klinovi i pera) na dodirnim povrinama su optereeni povrinskim pritiskom p, koji mora biti manji od doputenoga, p pdop. Doputeni povrinski pritisak se odreuje pomou izraza.

125

Tehniki elementi

Falkirki toak (engl. Falkirk Wheel) je obrtna prevodnica koja spaja Fort i Klajd kanal sa Junion kanalom u kotskoj. Ime je dobilo po oblinjem gradu u centralnoj kotskoj. Razlika nivoa dva kanala iznosi 24 metra (priblina visina osmospratnice). Toak je konstruisan kao poluga duine 35 metara sa osovinom u sredini, odnosno kraci duine oko 15 metara su montirani jedan nasuprot drugom na centralnoj osovini. Oblik toka je namerno prilagoen da podsea na keltsku dvoseklu sekiru. Dve ovakve poluge su montirane na udaljenosti od 25 metara na

126

Tehniki elementi centralnoj osovini prenika 3,5 metara. Na krajevima poluga su kruni otvori u kojima su montirana korita kapaciteta 302 tone vode. Korita za prihvat plovila uvek tee isto, sa i bez broda. Ovo je zato to je teina korita sa vodom 600 tona, a brod koji uplovi istisne vode upravo koliko je teak, zbog Arhimedovog principa potiska. Ovo omoguava da su kraci poluge uvek u ravnotei te uprkos velikoj masi rotira za 180 za pet i po minuta koristei veoma malo energije. Koriste se motori snage svega 22,5 kW, koji potroe oko 1,5 kWh za etiri minuta, to je koliina energije priblino potrebna za kuvanje osam lonia vode. Ovaj rotacioni lift-prevodnica je jedini ove vrste u svetu, i predstavlja vodei graditeljski poduhvat i turistiku atrakciju kotske. Meutim, okretni mehanizam kod Falkirkog toka je jedinstveno reenje. 2. MEHANIZMI Transportna sredstva kao i sve maina imaju imaju svoje pogonske i izvrne elemente.Osnovna komponenta sredstva je motor (sa unutranjim sagorjevanjem, gasna turbina, hidromotor, pneumatski motor i td). Izvrni dijelovi su zavisno od vrste maine: toak, propeler,,traka i sl. Pogonski i radni dijelovi imaju razliite vrste kretanja sa razliitim parametrima i esto je potrebno sa nekim ureajem transformisati jedan oblik kretanja u drugi kao i premostiti rastojanja izmeu pogonskog i radnog elementa transportne maine a to se postie ureajima koje zovemo mehanizmi. Mehanizam je vjetaki stvoren sisterm krutih tijela namjenjen za transformaciju kretanja jednog elementa ili vie u potrebno kretanje drugih tijela u skladu sa funkcijom maine (transportnog sredstva) Spoj dva elementa koji mogu relativno da se pomjeraju naziva se kinematiki par od kojih je jedan vodei (pogonski) i voeni (gonjeni) lan. Na vodei djeluje sila odnosno izvor energije a vodei obavlja kretanje za koje je mehanizam i predvien. Prema trajektoriji lanova mehanizmi se dijele na prostorne i ravanske, a na osnovu kinematskih svojstava i konstruktivnih karakteristika mehanizmi se dijele na: polune i bregaste mehanizme i mehanike prenosnike u koje spadaju: frikcioni, zupasti, kaini i lanani prenosnici ili kao kombinacija razliitih mehanizama. Naj rasprostranjeniji poluni mehanizam ovog tipa je zglobni etverougaonik, krivajno klipni i krivajno kulisni mehanizam. Ovim mehanizmom prikazanim na slici 38a se obezbjeuje transformacija obrtnog kretanja vodeeg lana u oscilatorno kretanje voenog i obrnuto. 127

Tehniki elementi

Slika 38. a) zglobni etverougaonik, b)krivajno-klipni mehanizam lan (2) vri potpuno obrtno kretanje ili oscilatorno a voeni lan (4) vri oscilatorno zavisno od konstrukcije. Na slici 38b dat je primjer krivajno klipnog mehanizma koji ima primjenu kod klipnih motora kompresora i sl gdje se obrtno kretanje transformie u pravolinijsko i obrnuta gdje sila sa klipa prenosi preko klipnjae na vratilo motora. Kulisni mehanizmom se obrtno kretanje pretvara u oscilujue cbrtno. Brgasti mehanizmi imaju iroku primjenu psebno kod ventila motora sa unutranjim sagorjevanjem zatim kod automata za obradu metala i sl. Jednostavan bregasti mehanizam se sastoji od brega 1, poluge podizaa 2, vodilice 3. Za smanjenje trenja izmeu brega i podizaa na vrhu se postavlja toki. Breg je najee vodei lan a podiza voeni mada ima mehanizama gdje je breg nepokretan a vodei lan je podiza koji se obre oko brega. Bregastim mehanizmom se mogu ostvarivati razliite transformacije kretanja, a najei sluaj je pretvorba obrtnog kretanja u pravolinijsko oscilatorno kretanje podizaa slika 39a. Na slici 39 je prikazana primjena bregastog mehanizma kod motora sa unutranjim sagorjevanjem.

128

Tehniki elementi

Slika 39. ema trolanog bregastog mehanizma

2.1. OSNOVNI POJMOVI Prenosnici snage mogu da budu mehaniki hidrauliki, pneumatski i elektrini. Uprimjeni su sve vie hidrauliki i pneumatski prenosnici koji imaju niz prednosti u odnosu na mehanike posebno u pogledu kompaktnosti i teine. Ipored toga mehaniki prenosnici imaju svoju primjenu u sluajevima gdje su nezamjenjivi i u daljnjem dijelu se isti i prouavaju. Prema principu rada mehaniki prenosnici se dijele na: -frikcione, -kaine (remene), -zupaste, -lanane slika40. Princip rada frikcionih i kainih prenosnika je na pojavi trenja, a princip rada zupastih i lananih prenosnika je na principu prinudnog zahvata odgovarajuih elemenata. Kaini i lanani prenosnici pored vodeeg i voenog elementa imaju i posredni element (ramen , lanac). Kod frikcionih i zupastih prenosnika postoji samo vodei i voeni element.

129

Tehniki elementi

Slika 40. Osnovni mehaniki prenosnici a)frikcioni, b)kaini c)zupani, d)lanani Osnovna namjena mehanikih prenosnika je promjena dinamikih i kinematski parametara. Na primjeru jednostepenog prenosnika prikazanog na slici 41 gdje je vodei pogonski toak 1 i voeni ili gonjeni 2. Isti se obru ugaonim brzinama 1 (rad/s) i 2 (rad/s) odnosno brojevima obrtaja n1 i n2. Odnos ulazne i izlazne energije u jedinici vremena odnosno odnos ulazne i izlazne snage predstavlja karakteristiku prenosnika i naziva se mehaniki stepen Pi P2 = iskorienja prenosnika. = , gdje je: Pu P1 - Pi -snaga na izlazu prenosnika - Pu -snaga na ulazu u prenosnik Mehaniki stepen iskorienja je manji od jedinice i veliina razlike zavisi od tipa konstrukcije i uslova rada prenosnika. Snaga pri obrtnom kretanju je: P= T, gdje je T-obrtni moment, na predajnom P1 P 30 30 = P1 , T1 = 2 = P2 , odnosno prijemnom toku: T1 = 1 n1 2 n 2

130

Tehniki elementi

Slika 41. Osnovni kinematski i dinamiki parametri prenosnika Obimne sile na predajnom i peijemnom toku su: 2T1 60P1 2T2 60P2 , [N] Ft 1 = = , Ft 2 = = d1 n 1d 1 d2 n 2d 2 Ako se zanemare mehaniki gubitci P1=P2, = 1, i ukoliko nema proklizavanja izmeu tokova tj ukoliko su obimne brzine v1 = v2, biti e i obimne sile Ft1 = Ft2 Najvaniji kinematski parametar prenosnika je prenosni odnos koji se definie kao odnos ugaone brzine pogonskog i gonjenog toka to se poklapa sa smjerom 1 n1 = prenosa snage. i = (radni prenosni odnos) 2 n2 Ako je obimna brzina v = r =d /2 = dn/60, to je pri uslovu da nema proklizavanja (zupasti ili lanani prenosnici) 1 n1 d 2 = = v1 = v2 , r1 1 =r22 pa je prenosni odnos i = 2 n 2 d1 Za prenosnike kod kojih dolazi do proklizavanja v1 > v2 gdje je brzina proklizavanja vk = v1 - v2, uvoenjem faktora proklizavanja v v v2 r fk = k = 1 = 1 2 2 dobijamo prenosni odnos . v1 v1 r1 1 r2 d2 d i= 1 = = = 2 , i njegova vrijednost je obino manja 2 r1 (1 f k ) d 1 (1 f k ) d 1 od 0,03 (3%) a koeficijent klizanja je vei od 0,97. 131

Tehniki elementi Prenosni odnos moe da bude i vei od jedan (i >1, 1>2, d2>d1) kao i manji od jedan, u prvom sluaju je to reduktor a u drugom sluaju multiplikator. Prenosnici kod kojih je i=1 se rijetko koriste izuzev u sluajevima promjene smjera okretanja prenosnika. I izlazni obrtni moment se moe izraziti u funkciji prenosnog odnosa iz izraza P2 = T2 2 = P1 = P1 1 iz ega proizilazi da je: T2 = i T1 Vano je istai da se snaga prenosnika neznatno smanjuje od ulaza prema izlazu ali su moment, obimna sila i ugaona brzina promjenjive veliine, kod reduktora se moment poveava a smsnjuje kod manipulatora. Ovim ce objanjava ukljuivanje u nii stepen prenosa kod vozila sa poveanjem optereenja. Na primjeru reduktora na slici 42 ukupan prenosni odnos je jednak proizvodu parcijalnih prenosnih odnosa.

Slika 42. etverostepeni prenosnik snage (reduktor) i1 = 1 ,i2 = 2 ,i3 = 3 , i4 = 2 3 4


4 5 1 , i u = i 1 i 2 i 3 i 4 = . Analogan obrazac se 5

dobija i za koeficijent iskorienja: 1 = u=1 2 3 4= P5/ P1

P3 P5 P2 P4 , 3 = , 4 = , 2 = P1 P2 P3 P4

132

Tehniki elementi Za razliku od redne veze prenosnika imamo i prenosnike sa paralelnom vezom gdje je koeficijentom k odreen raspored snage na izlaznim vratilima pojedinih prenosnosnika. Ukupni mehaniki koeficijent iskorienja prenosnika zavisi ne samo od parcijalnih stepena iskorienja ve iod rasporeda snage na pojedine prenosnike. Ako su stepeni iskorienja jednaki biti e:u= 1 = 2 = 3 = n 2.2. FRIKCIONI PRENOSNICI Princip rada je zasnovan na trenju keje se javlja izmeu elemenata koji su u neposrednom dodiru i zahvaljujui trenju vri se prenos obrtnog momenta odnono snage. Na primjeru dva spregnuta frikciona toka slika 43 daje se objanjenje dinamikih i kinematskih parametara. Potrebna sila trenja se ostvaruje normalnom silom Fn a ista se obezbjeuje silom opruge, tereta ili na drugi mehaniki nain. Da bi se obezbjedio prenos snage, momenta potrebno je da sila trenja bude vea od obimne sile na tokovima.

Slika43. a) cilindrini frikcioni par, b) toak sa ljebom F Ft , Fn Ft , gdje je : F - sila trenja - koeficijent trenja za uslove bez podmazivanja elik po eliku ili sivom livu =0,15 do 0,20, elik po tekstolitu =0,20 do 0,30, plastina masa po eliku

133

Tehniki elementi ili sivom livu =0,30 do 0,4, sivi liv po sivom livu =0,1 do 0,15, guma po eliku ili sivom livu =0,5 do 0,8. - stepen sigurnosti protiv klizanja ( =1,25 do 1,50, a kod specijalnih prenosnika do 3,0). 2T 2P 60P = = Ft - obimna sila na tokovima koju odreujemo iz: Ft = , d d nd Sila Fn dovodi do savijanja vratila i preporuljivo je da bude to manja i jedno od rjeenja je izvedba vratila sa ljebovima trapeznog profila ugla 2 =30 slika 43b. Rjeenja sa oljebljenim tokovima znatno smanjuje silu na vratilu ali se javlja mogunost zaklinjavanja tokova to se onemoguava sa 2 30 Ukoliko sila Fn nije dovoljna dolazi do proklizavanja odnosno promjene prenosnog odnosa to ponekad ima i pozitivne efekte kod preoptereenja pogonskog motora ili eventualne druge posledice. Stoga se frikcioni prenosnici koriste za snage do 20 kW i za obimne brzine v <10 m/s i za prenosne odnose i<7. Prednosti frikcionih prenosnika je u sledeem: - jednostavna konstrukcija - ravnomjerno obrtanje za velike ugaone brzine - tite pogonski motor od preoptereenja - postoji mogunost kontinuirane promjene broja obrtaja, promjenu prenosnog odnosa (varijatori) Nedostatci frikcionih prenosnika - poveana opterenja vratila i leajeva zbog dejstva normalne sile - neophodni ureaji za obezbjeenje sile pritiska - veliki gubitci snage usled trenja (od5 do 25%) - netaan prenosni odnos - habanje i zagrijevanje spregnutih elemenata Kod vratila kod kojih se ose sijeku koriste se konini frikcioni prenosnici. Za nosivost radnih povrine frikcionih tokova mjerodavan je povrinski pritisak koji treba da bude manji od od odgovarajue doputene vrijednosti koji na primjer za tekstolit po eliku iznosi 78 do 90 Mpa za sluaj guma po eliku ili sivom livu 17Mpa i td. Materijali za izradu frikcionih tokova moraju da zadovolje dva uslova koji su u sutini suprotni: da imaju dobra mehanika svojstva, a istovremeno i veliki koeficijent trenja. Stoga su esto u primjeni kombinacije elinih materijala sa gumom , fiberom ,tekstolitom i sl. Navedenim materijalima se oblau tokovi od elika.

134

Tehniki elementi Prenosnici koji obezbjeuju kontinuiranu promjenu broja obrtaja se naziva varijator kojih ima u razliitim oblicima konstruktivnih rjeenja zavisno od primjene odnosno fabrika koja je iste razvijala prikazano na slici 44.

Slika 44. Frikcioni varijatori (cilindrini , konini, sverini ) 2.3. KAINI PRENOSNICI Predstavljaju jednostavne prenosnike snage pogodne za relativno udaljena vratila a sastoji se od dva glatka, oljebljena ili nazubljena toka (kainika, remenice) preko kojih je postavljen i dovoljno zategnut remen- kai prikazano na slici 45. Snaga odnosno obrtni moment se prenosi silom trenja ili zahvatenjem zubaca. 135

Tehniki elementi Kaini prenosnici se prema obliku profila kaia dijele na: pljosnate, klinaste (trapezne, remeni prenosnici) i zupaste. Kaini prenosnici se odlikuju tihim odnosno beumnim radom i velikom elastinou, pa stuga priguuju spoljnje dinamike uticaje, momente ,sile u udre. Spadaju u ekonomine prenosnike jer se jednostavno odravaju. Nedostatci su: veliki gabariti (prenik kainika ne sme biti manji od doputenih veliina za odreeni presjek kaia). Prenosni odnos nije konstantan zbog proklizavanja kaia po kainiku, poveanih sila na vratilo i leajeve zbog zatezanja,

potrebe za dodatnim ureajima za zatezanje i td Slika 45.Kaini prenosnici a) prenos trenjem, b)prenos pomou zubaca Osobine kainih prenosnika opredeljuju njhovu prinmjenu i eksploatacione parametre. Koriste se za prenosne odnose do i 7 za prenos snage do do 100kW (u sluaju sintetikih kaia i znatno vee), za obimne brzine do 30 m/s. Snaga je ograniena otpornou kaia i silama pritiska koja se javlja na vratilu. Kai se sastoji iz dva dijela: vunog i slobodnog ogranka i isti se razlikuju po stepenu zategnutosti. Kai dodiruje kainik po luku koji se naziva obvojni ugao. Obimne brzine na kainicima su:v1 = r11 = d1 n1/60 [m/s], V2 = r22 = d2 n2/60 [m/s] pri emu su r1, r2 poluprenici kainika, n1, n2 [0/min] brojevi obrtaja kainika u minuti. Slino frikcionim prenosnicima zbog klizanja izmeu kaia i kainika V2< v1 odnosno v2 =v1 gdje je - koeficijent klizanja (0,97 do 0,99). Za pljosnate kaie se uzima =0,98 a za trapezne kaie =0,99. Prenosni odnos kainog prenosnika je i1 = 1/2 =n1/n2 =d2/d1 Duina kaie se odreuje iz formule:

136

Tehniki elementi (d 1 + d 2 ) + (d 2 d 1 ) 2 180 o Ozubljeni kaii takoe imaju miran rad ali im je prenosni odnos konstantan i koriste se za prenos snaga do 200 kW pa i vie i za obimne brzine do 80 m/s. Kaini prenosnici prenose snagu uglavnom izmeu paralelnih vratila koja se obru u istom smjeru-otvoreni prenosnici. Ukrtanjem plosnatih remenova mogue je obrtanje u suprotnim smjerovima ime se poveava dodirna povrina na kainicima i proklizavanje je manje. Nepovoljnost je ta to je kai izloen uvijanju, veem savijanju odnosno poveanom habanju. Plosnatim kaiima je mogue ostvariti stepenastu promjenu brojeva obrtaja, prenossnage navratila koja se mimoilaze i td. prikazano na slici 46. L k = 2L cos +

Slika46. Stepenasti, ukrteni i poluukrteni prenosnici Klinasti kaini prenosnici imaju odreene prednosti u odnosu na pljosnate kaine prenosnike: manje meuosno rastojanje, vee prenosne odnose, manje radijalne sile pritiska na vratilo. Zbog manjih dimenzija sa korienjem veeg broje kaia mogu se prenositi znatne obimne sile. Nedostatak je: velika naprezanja naroito kod kaia sa poveanim poprenim presjekom i veim brzinama, vee cijene itd. Rjeenje ovog problema se daje u korienju vie remenova manjih poprenih presjeka. Pljosnati kaii imaju malu debljinu u odnosu na irinu ime su smanjeni naponi usled savijanja i dimenzije su im standardizovane. Materijali iz kojih se izrauju kaii moraju imati dobra dinamika svojstva, otpornosta na habanje, dovoljan koeficijent trenja, veliku elastinost, otporan na atmosverske i hemijske uticaje. Pljosnati kaii se najee izrauju od koe ili od pamuno gumiranih materijala, poliamida, poliestera, pri emu je unutranji sloj sa dobrim svojstvima trenja.

137

Tehniki elementi Mogu da budu u zatvorenom obliku ili iz trake koje se razliitim postupcima nastavlja (lijepljenje, specijalne spojnice itd.) Klinasti kaii se izrauju od platnom gumiranih materijala. Oblik mjere kaia su propisane standardom. Ugao ljeba klinastog kainika () i ugao profila klinastog kaia je potrebno pravilno odrediti da bi kai nesmetano izlazio iz ljeba odnosno da ne bi dolazilo do zaklinjavanja.Za standardne kaieve =40 1. Relativno malom silom Fr koja nastaje zatezanjem se ostvaruje dovoljna sila Fn a iz toga i velika sila trenja slika 47.

Slika 47. Klinasti kainik i kai Iz uslova statike ravnotee: Fn = Fr /sin( /2) pa je ukupna sila trenja, F = Fn = Fr /sin( /2). Da bi se izbjeglo zaglavljivanje potrebno je da sila trenja u cos 2 F ,.Odavde se dobija radijalnom pravcu bude manja od radijalne sile. Fr r sin 2 da je tg ( /2) . Za prosjenu veliinu =0,30 dobijamo vrijednost a ija se vrijednost kod kainika kree =32 do 38.

138

Tehniki elementi Kainici za ravne kaie a isto tako i klinaste mogu da budu razliitih konstrukcionih oblika zavisno od mjesta ugradnje a u principu se sastoje od vijenca , glavine i paoka ili ploe kojom jevezan vijenac sa glavinom prikazano na slici 48. Izrauju se kao livena ili zavarena konstrukcija ili iz plastinih masa

Slika 48. Ravni i klinasti kainici Da bi se preneo odreeni moment odnosno obimna sila kainim prenosnikom mora se obzbjediti dovoljan otpor protiv klizanja to se postie stalnim zatezanjem kaia uz korienje razliitih konstruktivnih rjeenja zatezaa slika 49. Slika 49. Naini zatezanja kaia

Pri radu kainog prenosnika sile u ograncima su razliite tako u vunom ogranku sila je vea od sile prethodnog zatezanja a u slobodnom ogranku sila je manja od sile prethodnog zatezanja, ali je zbir ovih sila isti slika50. F1 + F2 = 2Fp Razlika sila predstavlja trenutni otpor klizanja izmeu kaia i kainika a koji jednak obimnoj sili. F1 - F2 = Ft . Na osnovu navedenih relacija sile u ograncima kaia su: F1 = Fp +Ft /2 , F2 = Fp - Ft /2 a iste veliine se mogu izraziti preko jednaine ravnotee kaia na kainiku kao

139

Tehniki elementi F1 = F2e sile u ograncima se mogu izraziti na osnovu prethodnih relacija kao: e 1 F1 = Ft , F2 = Ft , e 1 e 1

Slika 50. Sile zatezanja kaia i optereenje vratila Zadatak proraunavanja kainog prenosnika je provjeravanje napona u kaiu koji je izloen sloenom naprezanju od istezanja i savijanja. Napon zatezanja stvaraju sile prethodnog zatezanja Fp i radne sile u kaiima F1 i F2 kao i sile koje su posledica djelovanja centrifugalne sile. Napon savijanje kaia je posledica obavijanja kaia oko kainika. Za proraun je mjerodavan vuni ogranak jer je optereen veom silom pa je napon u njemu Fp F F 1= 1 = + t A A 2A Sila nastala centrifugalnom silom optereuje kai na zatezanje: F c= ck = 2 Savijanje kaia je u elastinom podruju pa je napon savijanja A prema Hukovom zakonu srazmjeran relativnoj deformaciji . h s= E = E gdje je E-modul elastinosti kaia pri savijanju,h-debljina kaia, d d-prenik kainika. Obzirom da su ovi naponi normalni isti se mogu sabrati te je najvei napon: Fp Ft h + + 2 + E max = 1 + c + s = A 2A d1 Nosivost kaia je jedan od najznaajnijih parametara i predstavlja silu odnosno snagu koju kai moe da prenese u odreenim uslovima.

140

Tehniki elementi Za odreivanje nosivosti pljosnatog remena koristi se formula, korisni napon: F k = k d t kd , gdje je kd-dinamiki koeficijent, A- povrina poprenog A presjeka, kd -dozvoljeni korisni napon kaia. Maksimalna obodna sila kod pljosnatog kaia mora da bude manja od granine vrijednosti obimne sile kd Ft Ftd. Kod klinastih kaia odreuje se broj kaiau zavisnosti od snage koju je potrebno preneti i snage koju prenosi jedan kai z = kd P/P1 gdje je : P- nominalna snaga koju je potrebno preneti, P1 snaga koju prenosi jedan kai pri radnim uslovima. Kaii su elementi sa relativno kratkim vijekom jer su isti izlieni naprezanjima po nepravilnim zakonima. Najvei napon je pri obilasku kaia oko manjeg kainika. Broj promjena napona savijanja je: fs = (v/Lk)x gdje je : v- brzina kaia, x- broj elemenata oko kojih se kai savija (kainici, zatezai, usmjrivai i sl.). Za pljosnate kaie fs 5, a za klinaste fs 10. I za kaie vrijedi Velerova kriva zamora m N = const , gdje je max maksimalni napon u kaiu u toku ciklusa, N broj max promjena savijanja do kidanja kaia, m eksponent za pljosnate kaie (5..6) a za klinaste (6..11). Dinamika izdrljivost kaia se odreuje ispitivanjem pri prenosnom odnosu i=1 sa kainicima minimalnog prenika. Radni vijek kaia je T =N/fs [s]. Poly-V ili poliklinasti kaini prenosnici sa kaui sa podunim klinastim (V) rebrima na unutranjoj radnoj povrini slika51. Ovi kaii sjedinjuju prednosti klinastih i ravnih kaia. Obzirom da su male visine samnjen je uticaj napona savijanja, a povean je otpor klizanja to omoguava manje zatezanje i imaju manje gabarite i rade sa veim brzinama (do 65 m/s) i veim prenosnim odnosima i 10. Standardom su odreene dimenzije ovih prenosnika.

Slika 51. Poly-V kaia sa kainikom popreni presjek 141

Tehniki elementi

Zupasti kaini prenosnici zadravaju svojstva kainih prenosnika a imaju neke dobre osobine zupastih prenosnika. Kao i ostali kaini prenosnici vre prenos snage na vee udaljenost imaju tih rad i dovoljno su elastini. Slini zupastim prenosnicima prenosni odnos im je konstantan. Prenose snage do 100 kW pri obimnim brzinama (do 80 m/s). Zupci kaia odnosno kainika su trapeznog ili polukrunog oblika. Kai moe biti nazubljen sa jedne a ponekad sa obe strane u zavisnosti od kinematike samog prenosnika. Materijali za izradu su sintetiki kauuk ili poliuretan koji se armiraju sa elinom icom zahvaljujui kojoj kai ima veliku nosivost. Spoljnja strana je obloena gumom impregniranom tekstilnim vlaknima. Zupani kaii mogu da budu sa razliitim koracima na osnovu ega se izraunava modul m=p/ a zatim prenik kainika d=m z. Iz kataloga proizvoaa se bira korak a za potrebnu veliinu snage koju prenosi se odreuje irina kaia kao i ostale dimenzije duina L, broj zubaca-z, a nakon toga se proraunavaju dimenzije kainika.

2.4. ZUPANI PRENOSNICI Predstavlja mehanizam kojeg ine dva nazubljena toka zupanika. Zupci zupanika rasporeeni po obimu toka naizmjenino se dodiruju (spreu) prenosei na taj nain obrtni moment sa jednog na drugo vratilo. Sprezanjem se obrtno kretanje sa jednog pogonskog lana pretvara u obrtno ili pravolinijsko kretanje drugog gonjenog lana uz promjenu kinematskih i dinamikih parametara. Prenos se moe ostvariti izmeu paralelnih, kosih i mimoilaznih vratila

142

Tehniki elementi slika 52.

Slika 52. Zupani parovi a)paralelne ose, b)ose koje se sijeku, c)mimiilazne ose U sluaju paralelnih vratila prenos snage se ostvaruje cilindrinimm zupanicima sa spoljnjim i unutranjim ozubljenjem sa pravim kosim i strelastim zubima. Zupanici sa unutranjim ozubljenjem su sa pravim zubima. Primjena ovih zupanika je mnogostruka od najobunijih prenosnika, reduktora, mjenjakih kutija na automobilima, prenosnika na mainama alatkama i slino. Na slici 53 su dati primjeri nekih od primjena ovih tipova zupasti prenosnika.

143

Tehniki elementi

Slika 53. Primjeri primjene cilindrinih zupanika: mjenjai, reduktori Za vratila ije se ose sijeku koriste se konusni zupanici iji zubi mogu da budu pravi kosi i luni slika 52b. Primjena ovih zupastih parova je u diferencijalnim prenosnicima koda automobila , kamiona i na svim mjestima gdje se ose vratila sijeku. Na slici 54 dati su primjeri primjene konusnih ztupanika. Za prenos snage izmeu mimoilaznih vratila koriste se hiperboloidni zupasti parovi. Kinematske povrine su hiperboloidi. Mogu da budu sa helikoidnim (zavojnim ) i hipoidnim zupcima, kao i puni prenosnici koji se zbog svoje specifine konstrukcije esto posebno klasificiraju slika 52c. Na slici 55 dati su primjeri primjene nekih od ovih zupasti parova.

144

Tehniki elementi

Slika 55. Puni i hipoidni prenosnik za vratila koja se mimoilaze Zupasti prenosnici svih oblika imaju iroku primjenu u tehnici od najobinijeg sata (fini prenosnici) do reduktora mjenjaa automobila velikih energetskih postrojena. Zajednika im je karakteristika mali gabariti za veliine momenata i prenosnih odnosa koje prenose, visok stepen iskorienja, trajnost, pouzdanost i konstantan prenosni odnos. Nedostatci su u buci, vibracijama naroito pri velikim brzinama i td. 2.4.1. CILINDRINI ZUPANICI Zupanik je sastavljen od tijela koja su razliitog oblika, zubaca i meuzublja po obodu zupanika. Na slici 56 dati su lementi koji definiu zubac i bitni su kod prorauna: teme ,bok , podnoje i elo. 145

Tehniki elementi

Slika 56.a) Zupci zupanika, b)osbovne geometrijske mjere cilindrinih zupanika Pored temenog ili vanjskog prenika i podnonog prenika za proraun je bitan podeoni prenik zupanika koji se nalazi izmeu ova dva prenika na udaljenosti ha i hf . d = da -2ha =df +2hf. Korak zupca (p) predstavlja duinu luka na podeonom preniku izmeu dva istoimena boka (profila) susjednih zubaca a jednak je zbiru debljine i meuzublja p= s+e. Debljina zupca i irina meuzublja teoretski su jednaki to u praksi neje zbog netane izrade i neprecizne montae s<e. Veliina zazora f =e-s Ako sa (z) oznaimo broj zuba zupanika tada je obim podeonog kruga d=p z odakle je d=z p/ =m z. Veliina m=p/ =d/z je modul zupanika kao najvanija geometrijska veliina zupanika ima jedinicu duine i predstavlja polazni podatak kod prorauna konstrukcije , izrade i mjerenja zupanika. Spregnuti zupanici moraju imati jednake korake odnosno module koji su standardizovani i u dijapazonu veliina su od 0,3 do 75 [mm]. Uklasinom mainstvu koriste se veliine od 1 do 15 [mm]. Visina zupca je jednaka zbiru podnone hf i tjemene visine ha h= hf + ha a razlika predstavlja tjemeni zazor c= hf ha Po standardu ha = m i hf =1,2 m to su podnoni i tjemeni prenici df =d -2 hf = m z-2 1.2m = m(z-2,4), da =d -2 ha = m z+2 m = m(z+2)

146

Tehniki elementi Iz poslednjeg izraza za mjeru vanjskog prenika zupanika nalazimo brijednost da modula m = . z+ 2 Duina zubca (b) koja je u veini sluajeva jednaka irini zupanika se izraava u funkciji modula i podeonog prenika manjeg zupanika tj: b m. Veliina uzima u obzir tanost izrade ( = 10...30).Odnos irina zubca i podeonog prenika manjeg zupanika b/d1 0,5...1,6. Osno rastojanje dva spregnuta zupanika, odnosno rastojanje izmeu njihovih d d1 m( z 2 z 1 ) osa je: a = 2 . Znak (+) se odnosi na spoljnje a znak(-) na = 2 2 unutranje sprezanje. 1 n d z = 1 = 2 = 2 indeks Prenosni odnos jednog zupastog pare je: i = 2 n2 d1 z1 (1) se odnosi na pogonski a indeks(2) na gonjeni zupanik. Kada je poznat prenosni odnos i osno rastojanje mogu se odrediti veliine 2a 2ai podeonih prenika zupastog para d 1 = ,d 2 = . i+ 1 i+ 1 Jednostruki prenisnici se koriste za prenosne odnose i 6. Z a vee se koriste viestepeni pri emu je ukupni prenosni odnos i = i1-2 i2-3 i3-4 ... Profil zuba mora da zadovolji osnovni kinematski uslov da je prenosni odnos konstantan. Ovaj uslov ispunjavaju mnoge krive ali pored toga profil zuba treba da ima male brzine klizanja, dovoljne radijuse krivina u takama kontakta, potrebnu otpornost na savijanje i jednostavnost izrade. Sve ove uslove najbolje ispunjavaju (rulete) krive koje opisuje neka taka krive ili prave koja se kotrlja bez klizanja po drugoj krivoj. Jena od najboljih krivi za ovaj sluaj pokazala se evolventa i donekle cikloida. Evolventa nastaje kotrljanjem proizvoljne take tangente po krugu, a cikloidu opisuje proizvoljna taka kruga koji se kotrlja po pravcu. Zbog svojih prednosti kao to su relativno jednostavna izrada zupanika i neosjetljivost prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka, profil boka zuba zupanika se najee izrauje u obliku evolvente. Evolventa je krivulja koju opisuje svaka toka pravca koji se bez klizanja odvaljuje po osnovnoj krunici polumjera rb: Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka. To slijedi iz izraza i = rb2/rb1 = const. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i promjeri kinematskih krugova:

147

Tehniki elementi

Danas se iskljuivo koriste evolventna ozubljena a cikloidni profil se zadrao kod satova. U specijalnim konstrukcijama koriste se ozubljenja (Novikova, Flendera i sl.) Kad promjer zupanika tei beskonanom, njegov bok zuba postaje pravac. Zato se takav zupanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spree sa svakim evolventnim zupanikom. Lako je uoiti da je tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve, koji po standardu treba biti jednak kutu osnovnog profila ozubljenja n. Ako bi se broj zubaca poveavao do (z ) zupanik bi se transformisao u zupastu letvu a evolventni profil bi postao pravolinijski te bi bio pogidniji za izradu i mjerenja. Zupasta letva obezbjeuje jednoznanost svih mjera cilindrinih evolventnih zupanika i naziva se osnovna zupasta letva-profil i oznake standardnog profila imaju indeks (n) . Na slici 57 prikazane su najvanije veliine standardnog profila. -Korak standardnog profila koji se mjeri po srednjoj liniji (pn =mn ) -standardni modul (mn ) -ugao nagiba standardnog profila ( n =20 ) -visina pravolinijskog dijela standardnog profila (hn ) -faktor visine zaobljenog dijela standardnog profila (cn) -faktor visine pravolinijskog dijela standardnog profila (yn) -poluprenik zaobljenja standardnog profila ( n)

148

Tehniki elementi

Slika 57. Standardni profil zupanika Osnovni uslov koji zupasti parovi moraju da ispune u topku rada je da prenosni odnos bude konstantan.Taj uslov se moe da iskae kroz osnovno pravilo sprezanja koji glasi : zajednika normala u taki dodira dvaju spregnutih zupanika mora uvjek da prolazi kroz dodirnu taku dodirnih kinematskih krugova koja predstavlja trenutni pol brzina- kinematski pol slika 58.

149

Tehniki elementi

Slika 58. Osnovno pravilo sprezanja Neka se pogonski zupanik(1) okree oko svog sredita O1 a gonjeni oko svog sredita O2 a taka M predstavlja trenutnu taku dodira dvaju spregnutih profila. Brzine profila zupanika (1) i (2) u taki M su: v1=O1M 1= r11, v2=O2M 2=r22, Pritisak izmeu profila se prenosi po zajednikoj normali (n) pa je projekcija brzna na normali jednaka v1 cos 1=v2cos2 odnosno ry1 cos 1 =ry2 cos2 Trouglovi O1CN1 i O2CN2 su slini a odgovarajue stranice proporcionalne pa r y 2 cos 2 1 = prethodna formula dobija oblik i = odavde slijedi da je O2C2 2 r y 1 cos 1 =O1C 1 . Proizilazi da su brzine u taki C jednake u istoj nema klizanja i predstavlja trenutni pol brzina.Kroz taku C se mogu povui kinematske krunice i kada je prenosni odnos konstantan taka C je nepomina. Ukoliko bi se prenosni odnos mijenjao i trenutni pol bi se pomjerao prema O1 ili O2. Tangentne komponente brzina u taki dodira su razliite pa usled toga dolazi do klizanja za veliinu vk =v1sin1 v2sin2. U toku perioda spregnuti profili se dodiruju od take A sve do take E slika 59 u kojoj se prekida kontakt profila i ciklino ovaj proces se ponavlja Geometrijsko mjesto dodira dvaju spregnutih profila u toku jednog dodirnog perioda, naziva se dodirnica prava linija N1 N2.

150

Tehniki elementi

Slika 59. Dodirnica Dio dodirnice koji se nalazi izmeu tjemenih krugova spregnutoh zupanika (du AE) naziva se aktivna duina dodirnice. Utoku sprezanja dolazi do klizanja i kotrljanja zuba po zubu. Najvee klizanje je u takama A i E a u taki C je isto kotrljanje. Ugao izmeu dodirnice i tangente u kinematskom polu naziva se ugao dodirnice i ova veliina je standardizovana (w =20) Da bi se obezbjedilo kontinuirano prenoenje obrtnog momenta bez udara neophodno je da u svakom trenutku bude spregnut jedan par zubaca, a taj uslov e biti ispunjen ukoliko je duina dodirnog luka vea od koraka (ga >p) gdje je (ga ) dodirni luk po podeonoj krunici. Stepen sprezanja = ga/p je odnos dodirnog luka i koraka i vrijednost je uvje k >1,1 a najee u granicama =1,3 1,8. Sa poveanjem stepena sprezanja poboljava se kvalitet prenosnika. Ako je broj zubaca zupanika manji od graninog (minimalnog ) dolazi do podsjecanja podnoja zuba na zupaniku sa graninim brojem slika 60. Posledica ovoga je slabljenje zubca kao i skraenje aktivne duine evolventnog profila. Podsecanje zubi manjeg zupanika se eliminie sa pomjeranjem profila alata (korekcija zupanika) kod izrade. Odmicanjem alata od ose zupanika za veliinu (xm) podsjecanje se eliminie gdje je x- koeficijent pomjeranja.

151

Tehniki elementi

Slika 60. Podsjecanje zubaca, granino sprezanje i pomjeranje profila Podsjecanje zubaca nastaje kada tjemeni krug veeg zupanika sijee dodirnicu van njenog aktivnog dijela.Najmanje pomjeranje profila pri kome ne dolazi do podsjecanja je mxmin (xmin = 0) dobija se granini broj zubaca pri kome jo nema 2 podsjecanja z g = to za =20 daje zg =17. U praksi su dozvoljena sin 2 neznatna podsjecanja koja ne utiu na ispravno sprezanje zupanika tako da je zg 14 zubaca. Cilindrini zupanici sa pravim zubima imaju relativno jednostavnost u izradi ali imaju odreene nedostatke. Koeficijent sprezanja varira u uskim granicama, to znai da dva zuba prenose optereenje i stoga isti nisu preporuljivi za prenos velikih obrtnih momenata. Prenosnici rade buno sa udarima to im smanjuje vijek trajanja. Sve ove negativnosti se eliminiu sa cilindrinim zupanicima sa kosim zubima slika 61. Poreenjem sa pravim zupcima ovi imaju veu duinu zupca i vei stepen sprezanja zazim vei modul i debljinu zupca, manji granini broj zubaca, vee dozvoljene brzine. Negativnisti zupanuka sa kosim zupcima jeste aksijalna sila koja optereuje vratilo i leita to se eliminie manjim nagibom ili primjenom zupanika sa strelastim zubima. Nedostatak je i taj to se koriste u parovim nisu razmjenjivi.

152

Tehniki elementi

Slika 61.Cilindrini zupanici sa kosim zubima Uglovi nagiba zubaca spregnutih zupanika su jednaki po veliini ali su suprotnog smjera. Bokovi ovih zupanika su oblika evolvente zavojne povrine odnosno ine dio evolventnog helikoida. Zbog ovoga ovi zupanici se zovu helikoidni zupanici . Kod zupanika sa pravim zubima profil na elu zuba se poklapa sa profilom zuba u normalnoj ravni, to kod zupanika sa kosim zubima to nije gdje se ova dva profila razlikuju slika 62. Profil u normalnoj ravni ( n-n ) je standardan i veliine su sa indeksom (n) dok u eonoj ravni (t-t) koja je pod uglom u odnosu na normalnu ravan veliine profila su oznaene sa (t). Izmeu normalnog modula mn koji odgovara normalnom profilu i koji je mjerodavan za proraun i izradu i eonog odnosno bonog modula m t postoji mn sledei odnos m = m t = Normalan korak ili korak standardnog profila: cos pn mn = pn =mn a eoni (boni) korak p = pt = eoni ugao dodirnice cos cos tg n je jednak tg t = . Ugao bonih linija se usvaja u granicama =8...25 cos

153

Tehniki elementi

Slika 62.Osnovna zupanica kosozubih zupanika Ostale geometrijske mjere cilindrinih zupanika sa kosim zubima kada nema korekcije su: -prenik podeonog kruga dt= mt z = mn z/ cos -prenik podeone krunice dta= dt +2ha = dt +2mn -Prenik podnone krunice dtf= dt 2hf = dt -2,4mn -prenik osnovne krunice dtb = dt cost dt1 + dt2 mn ( z1 + z 2 ) = -osno rastojanje a = gdje je: 2 2 cos ha = mn tjemena visina zupca, hf = 1,2 mn -podnona visina zupca Stepen sprezanja helikoidnih zubaca je vei nego kod zupanika sa pravim g t btg + zubcima jednakih dimenzija = a + b = , gdje je : pt cos t pt stepen sprezanja pravih zubaca. - dopunski stepen sprezanja helikoidnih zubaca t - aktivna duina dodirnice pt - eoni korak t - ugao dodirnice u eonoj ravni b - eona duina zupca 154

Tehniki elementi Zupanici sa kosim zubima u odnosu na zupanike s ravnim zubima imaju slijedee prednosti: Zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat poinje na jednojstrani zuba i postepeno se iri po cijeloj irini zuba. U zahvatu se istovremeno nalazi vei broj zubi. Zubi se optereuju postepeno, tako da je rad tii. Mogua je vea opteretivost. Granini broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji. Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile, koju mora preuzeti vratilo i leajevi, pa problem uleitenja postaje sloeniji. Kut nagiba boka zuba se definira u odnosu na os. Dva elnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne kutove nagiba boka zuba . Ako na primjer pogonski zupanik ima desni kut nagiba boka, onda gonjeni zupanik ima lijevi kut nagiba boka.Kut nagiba boka zuba se kree izmeu 8o i 20o. Kod vrijednosti manjih od 8o gubile bi se gotovo sve prednosti koje pruaju elnici s kosim zubima, a kod vrijednosti veih od 20o aksijalna sila bi bila prevelika. Zupci kosih zupanika izraeni metodom kotrljanja imaju teoretski profil evolvente samo u eonoj ravni. To odstupanje u veini sluajeva se zanemaruje i smatra se da normalni profil odgovara uslovnom profilu. Broj zubaca tog ekvivalentnog zupanika dobija se izjednaavanjem veliine normalnog modula (mn) sa modulom ekvivalentnog zupanika (me ): dt z ze = = a granini broj zubaca: Zgk = Zeg cos3 gdje je : Zeg = 2 m n cos cos 3 17 bez podsjecanja odnosno Zeg = 14 sa minimalnim podsjecanjem iz ega se vidi da je granini broj zubi manji u odnosu na cilindrine zupanike. 2.4.2. KONINI ZUPANICI Za prenos snage odnosno obrtnig momenta kod vratila ije se ose sijeku koriste se konini zupanici. Odlikuju se sloenom geometrijom , stoga je izrada istih dosta tea u odnosu na cilindrine. Zbog umanjenih svojstava nosivosti obino se koriste kao prvi prenosni par kod reduktora i prenosnika. Konini zupanici se izrauju sa pravim, kosim i krivim (lunim, spiroidnim) zupcima. Sa pravim zubcima se koriste za brzine do (3 m/s). Prenosni odnos na osnovu jednakih obimnih brzina je: 1 n 1 z 2 d m 2 sin 2 i= = = = = gdje su: dm2 i dm1 -srednji prenici podeonih 2 n 2 z 1 d m1 sin 1 krunica zupanika. U sluaju kada je osni ugao =1 + 2=/2, biti e: 155

Tehniki elementi

1 n z d sin 2 sin( / 2 1 ) 1 = 1 = 2 = m2 = = = 2 n2 z1 d m1 sin 1 sin 1 tg 1 = ctg 1 = tg 2 Da bi se razumjela geometrija koninih zupanika uveden je pojem dopunskog fiktivnog konusa slika 62 to su konusi 1d i 2d iji se vrhovi nalaze na presjeku geometrijski osa osnovnih konusa O1 i O2. Izmeu poluprenika osnovnih i dopunskih konusa postoji sledea zavisnost slika 63 : r1=rd1cos1 , r2 =rd2cos2
i=

Slika 63. Osnovni i dopunski konusi koninih zupanika Korak p je isti na stvarnom i dopunskom konusu ali su kinematski prenici razliiti pa im je razliiti broj zubaca. Sobzirom da je korak stvarnog zupanika i korak zupanika koji bi bio razvijen na dopunskom konusu isti, biti e: p=pd, r r = d gdje se indeks (d) odnosi na dopunski konus. z zd z1 Broj zubaca zupanika na dopunskim konusima su: z d 1 = , cos 1 z2 zd 2 = odreivanje nekih . Ovi brojevi zubaca su mjerodavni za cos 2 geometrijskih veliina koninih zupanika. (stepen sprezanja, faktor pomjeranja profila, granini broj zubaca) Osnovni parametri ozubljenja koninog para su: modul na spoljnjom dopunskom konusu met (ili modul m) brojevi zubaca zupanika z1 i z2 i ugao nagiba zubaca . Na slici 64 date su geometrijske veliine

156

Tehniki elementi

Slika 64. Osnovne geometrijske veliine koninog zupastog para Prenik podeone krunice je d=mz, gdje je: m-modul na spoljnjem konusu. Izmeu modula na spoljnjem konusu modula na sredini zupca (mmt) i modula u normalnoj ravni ( mmn ) postoji sledea zavisnost. m mn b sin m mt = m = , gdje je:b-irina ozubljenja, dm= z dmt z cos m srednji prenik podeone krunice, da=d+2ha cos - prenik temene krunice, df=dd 2hf cos - prenik podnone krunice, re = - spoljanje konusno 2 sin dm rastojanje, r m = - srednje konusno rastojanje, b=(0,28...0,35) rm irina 2 sin ozubljenja. Kod koninih zupanika visina zupca nije precizno definisana. Moe se uzeti da je ha =m, hf 1,2m. Uglovi konusa koninih zupanika (1 , 2 ) zavise od prenosnog odnosa (i) pa se odreuju iz formule 1=arctg(1/i), 2=arctg( i). Granini broj zubaca koninog zupanika zgk odreuje se iz raunskog broje zubaca na dopunskom konusu zg koji je jednak graninom broju zubaca cilindrinog zupanika sa pravim zupcima (17 ili sa manjim podsjecanjem 14) Zgk =zg cos1 . U tabeli 7 su dati granini brojevi zubaca koninih zupanika. 157

Tehniki elementi

Tabela 7. Granini brojevi zubaca koninih zupanika (zgk) Prenosni odnos Ugao nagiba zubaca i m 0..15 20..25 1,0 17 17 1,6 15 15 2,0 13 12 Preko 3,15 12 10 2.4.3. OPTEREENJE ZUBA ZUPANIKA

30..40 17 14 11 8

U toku rada zupci pogonskog zupanika potiskuju zupce gonjenog zupanika u pravcu dodirnice. Time se prenosi obrtni moment sa jednog zupanika na drugi. Sile koje djeluju na bokove zubaca odreuju se iz poznatih obrtnih momenata odnosno snaga i broj obrtaja slika 65. T T1 2T1 T2 T2 2T 2 Fn 1 = 1 = = = = , Fn 2 = , gdje rb1 r 1 cos d 1 cos rb 2 r 2 cos d 2 cos su: T1, T2 , Nm odgovarajui obrtni momenti rb1 , rb2 , m poluprenici osnovnih krunica zupanika d1 , d2 , m - prenici podeonih krunica zupanika - ugao napadne linije Izmeu obrtnih momenata postoji zavisnoost za veliinu stepena iskorienja koji je priblino jednak (=1 ) P2=P1 odnosno T22= T11 Izmeu momenata zupanika (1) i (2) postoji sledea relacija T2= i T1 . Normalnu silu razlaemo na dvije komponente obimna u pravcu tangente Ft i radijalnu u pravcu radijusa Fr . Smjer obimne sile je uvjek suprotan smjeru okretanja zupanika kod pogonskog a kod gonjenog u smjeru sa obimnom brzinom. Radijalne sile su u smjeru prema centru obrtanja i tee da razdvoje zupanike. T 2T 60P Obimna sila je jednaka Ft = = = r d nd Radijalna sila je u funkciji obimne i jednaka je Fr =Fttg =0,364 Ft Kod prorauna se prvo odreuje obimna sila na osnovu obrtnog momenta i broja obrtaja, a zatim radijalna iz ega se odreuje normalna sila Ft Ft Fn = Ft 2 + Fr 2 = = = 1,06 Ft cos cos 20 158

Tehniki elementi

Slika 65. Spoljanje sile na pravim zupcima U praksi je esta pojava neravnomjernog rada odnosno dinamikih optereenja tj faktorom spoljnjih dinamikih optereanja (KA ), tabela 8.

159

Tehniki elementi

Kod cilindrinih zupanika sa kosim zubima ukupna normalna sila lei u pravcu dodirnice u normalnom presjeku slika 66. Sila Fn se moe rastaviti na radijalnu Fr i komponentu normalnu na bok zupca a ova komponenta se razlae na aksijalnu Fa i tangentnu odnosno obimnu Ft. I Fn ovdje se prvo izrauna obimna sila a zatim ostale komponente: Ft 2T Ft Fn Fn = , , Fn = Ft = = cos d cos n cos n cos Fr =Fnsinn = Fn tgn = Ft tg n , Fa = Fn sin =Ft tg cos 160

Tehniki elementi Smjer aksijalne sile zavisi od smjera obrtanja zupanika kao i od smjera bonih linija i od toga dali je zupanik pogonski ili gonjeni. Eliminisanje aksijalne sile na zupanicima sa kosim zubima se ostvaruje korienjem strelastih zubi gdje je Fa =0.

Slika 66. Sile na cilindrinim zupanicima sa kosim zubima

161

Tehniki elementi Kod koninih zupanika sa pravim zubima slika 67 takoe prvo odreujemo obimnu silu Ft .

Slika 67.Sile na koninim zupanicima sa pravim zubima Na bok u sredini zuba zupanika djeluje normalna Fn i ista se razlae na dvije komponente Ft = Fn cos i Fn Fn =Fnsin Ako osu zupanika uzmemo kao osnovicu tada silu Fn razlaemo na dvije F sin cos komponente Fr = Fn cos = Fnsin cos = t = Ft tg cos i cos aksijalnu Fa = Fn sin = Ft tg sin . Prema tome konini zupanik optereuje vratilo silama:

162

Tehniki elementi 2T , -radijalnom silom Fr = Ft tg cos dm -aksijalnom silom Fa = Ft tg sin Obimna (tangencijalna) sila se izraunava na osnovu obrtnog momenta T[kNmm] ili na osnovu snage P izraene u [kW] ili [ks] i broja obrtaja. 2T 955 P 702P Ft = = za P u [kW] odnosno Ft = za P u [ks] d m2 d m 2 n2 d m2 n2 Sile na zupaniku izlau vratilo naprezanjima to se mora uzeti u obzir kod prorauna kako vratila tako i uleitenja -obodnom silom Ft = Kod projektovanja zupanika odreene veliine :irina zuba zupanika, ugao nagiba zubca, broj zubaca, prenosni odnos, materijal i dr usvajaju se na osnovu iskustava , preporuka, standarda dok se ostale veliine u prvom redu modul kao polazna i najvanija karakteristika zupanika proraunava. Kod izbora irine zupanika odnosno duine zupca osnovni kriterij je raspodjela optereenja po duini dodirne linije. Kao mjerilo za irinu zupanika uzima se odnos irine zupanika prema podeonom preniku manjeg zupanika date u tabeli 15. Ugao nagiba ( ) kod cilindrinih zupanika sa kosim zubima treba birati to vei ime se istiu prednosti.Poveanjem ugla poveava se i aksijalna sila koja optereuje vratilo i leajeve. Stoga se izabire optimalna vrijednost u granicama 10 ..15, kod irih zupanika bira se manji ugao i obratno.Kod strelastih zupanika taj ugao je ( <45) Broj zubaca (z) manjeg zupanika kod prenosnika (tip reduktora) koji je uglavnom pogaonski bira se slobodno vodei rauna o minimalnom broju i korekciji. Vei broj ima odreene prednosti ali zavisno od prenosnog odnosa dovodi do poveanje gabaritnih mjera prenosnika. Preporuka je kod brzohodnih prenosnika i veih optereenja da broj zubaca (z>25). Nije preporuljivo ii sa brojem zubi ispod (z>8). Broj zubaca zuanika u paru je z2 =i z1 i usvaja se najblii prirodan broj.

163

Tehniki elementi Tabela 15. Vrijednosti odnosa irine zupanika i podeonog prenika manjeg zupanika (b/d)max Simetrini zupasti par Normalizovani zupanici (HB180) Poboljani zupanici (HB200) Cementirani i ppovrinski kaljeni zupci Nitrirani zupanici 1,6 1,4 1,1 0,8 Asimetrini zupasti par Asimetrija u odnosu na 0,8(b/d)sim oslonce Zupanik na prepustu 0,5(b/d)sim Prenosnik krutou sa smanenom 0,6(b/d)sim

Prenosni odnos (i) se bira u zavisnosti od namjene zupastog prenosnika, periferne brzine, raspoloivog prostora, materijala itd. Ukoliko prenosni odnos nije tano propisan treba izbjegavati cijele brojeve jer dovodi do sprezanja jednih te istih zubi periodino i ako se deavaju udari isti se zubci bre habaju i troe. Za cilindrine zupanike sa pravim i kosim zubima preporuuju se prenosni odnosi iz tabele 16. Za vee prenosne odnose primjenjuju se dvostepeni (i<60) ili trostepeni prenosnici (60< i <300 ) Materijali za izradu zupanika su razliiti i izbor materijala je bitan faktor a zavisi od namjene, optereenja, brzine, naina obrade, predvienog vijeka, teine cijene itd. Najee korieni materijal je elik (tabela 13) Za umjereno optereene prenosnike malih brzina koriste se (.0545, .0645, itd) .Usluajevima kada se trai zbijena i kompaktna konstrukcija gdje se od materijala zahtjeva velika tvrdoa i vrstoa koriste se legirani elici, termiki obraeni: poboljanjem, cementacijom ili kaljenjem. Za sluaj zupanika sa veim dimenzijama i manjim optereenjima koristi se (SL) a u novije vrijeme za izradu se koriste i nemetali posebno plastine mase koje se koriste usluajevima izloenosti hemijskim uticajima kao i tamo gdje se trai miran i beuman rad.

164

Tehniki elementi Manji zupanik u principu je za 20% optereeniji od veeg i stga se kao kombinacija izima da je manji izraen od cementiranog elika a vei od ugljeninog.

165

Tehniki elementi 2.4.4. PRORAUN ZUBA ZUPANIKA Postoje razliite metode prorauna zupanika a najee se koriste dvije metode: provjera naprezanja u podnoju zubca i proraun na osnovu vrstoe bokova zubaca. Kod prorauna se pretpostavlja da cjelokupno optereenje prima jedan zubac optereen silom Fn koja se moe razloiti na dvije komponente F u pravcu ose zupca i F okomita na osu slika 68.

Slika 68. Optereenje zupca sa naponima u podnoju Komponenta F stvara napone pritiska a komponenta F izaziva napone savijanja i smicanja. Naponi smicanja i pritiska su znatno manji i njihov uticaj se uzima faktorom koncentracije napona. Naj nepovoljniji sluaj je kada sila Fn djeluje na vrh zupca a moment savijanja je M= F hf =Fn hf cos = Ft fh mn gdje je: fh koeficijent visine zupca. Otporni moment za osu kritinog presjeka koji je pravougaonog presjeka sa b fs 2 mn 2 b sf 2 stranicama b,sF je: W = , pri emu je fs - koeficijent = 6 6 debljine zupca u kritinom presjeku.

166

Tehniki elementi Ft Y Fa , gdje je yFa faktor b mn oblika zupca ije vrijednosti se odreuju iz tabele 19, a zavisan je od oblika profila zubaca, koeficijenta pomjeranja profila i broja zubaca zn. Uzimajui u obzir sve uticajne faktore napon u podnoju zupca se izraunava Ft po formuli: : Fa = KY b m Napon savijanja u podnoju zupca je:
Fa

Kritini napon u podnoju zupca dovodi do loma itavog zupca a njegova veliina se izraunava iz [F ]=YsT Fd a kod naizmjeninog optereenja savijanja zubaca [F ]=0,70 Fd Stepen sigurnosti se definie odnosom kritinog i radnog napona za mali i veliki zupanik SF1=[F ]1/F1 , SF2=[F ]2/F2

167

Tehniki elementi Na optereenim i brzohodnim zupanicima posle dueg rada na radnim povrinama mogu se primjetiti tragovi troenja zbog kontaktnog pritiska i trenja klizanja (gnjeenja) slika 69. Brazde na bokovima nastaju kada radni naponikontaktni pritisak pree dinamiku izdrljivost materijala. Dodir bokova se moe tretirati kao dodir dva valjka sa odgovarajuim poluprenicima krivine evolvente. Kontaktni pritisak na dodirnoj povrine je najvei u sredini elastino deformisane povrine prema Hertz-ovom obrazcu F E H = 0 ,418 n gdje je: b Fn- normalna sila u trenutnoj taki dodira, E-modul elastinosti, b-duina zupca, -ekvivalentni prenik krivine u trenutnoj taki dodira.

168

Tehniki elementi Slika 69. a) istroenost bokova, b) optereenja i naponi 2.4.5. KONSTRUKCIONI OBLICI I NAIN IZRADE ZUPANIKA Zupanik u principu ima tri funkcionalna dijela: (1) vijenac , obod sa zupcima, (2)-trup, i(3) glavinu slika 70a.

Slika 70. Konstrukcioni oblici zupanika Vijenac je dio zupanika koji njegove zupce povezuje u jednu cjelinu a pomou glavine zupanik se postavlja na vratilo ili osovinu, trup zupanika koji je u vidu diska ili paoka povezuje vijenac sa glavinom. Ako je razlika prenika podnone krunice i vratila mala tada se zupanik izrauje izjedna sa vratilom. Prednosti takve konstrukcije su vea krutost , tanost sprezanja, manja mehanika obrada itd. Nedostatak je gubitak materijala.Na slici 70 dati su razliiti primjeri konstrukcije zupanika a koje su uglavnom zavisne od 169

Tehniki elementi veliina tako zupanici iji je prenik manji od 600 mm izrauju se kovanjem ili presovanjem u zavisnosti od veliine serije. Zupanici dimenzija d>2000 mm) sklapaju se od posebnih elemenata koji su iz razliitih materijala.Zbog olakanja konstrukcije trup izmeu vijenca i glavine se obino izrauje sa otvorime. Vei liveni zupanici se izrauju sa paocima iji popreni presjek moe da bude razliit. Kod pojedinane proizvodnje zupanici se izrauju kao zavarena konstrukcija koja se odlikuje malom teinom. U upotrebi su esto i zupanici od plastinih masa i tekstolita sa metalnom glavinom prikazano na slici 70g. Zupci zupanika se uglavnom izrauju obradom rezanjem a postupci su glodanjem ili randisanjem slika 71. U zavisnosti od koliine mogu da se koriste alati za pojedinanu ili produktivniju proizvodnju.

170

Tehniki elementi

Slika 71. Osnovni postupci izrade zupanika Izrada cilindrinih zupanika Postupci izrade zupanika mogu biti: a) Lijevanje b) Sinteriranje c) Hladno izvlaenje d) Valjanje e) Obrada odvajanjem estica slika 73, koja se dijeli na e1) Fazonske postupke oblik alata odgovara obliku uzubine e2) Odvalne postupke alat ima oblik osnovnog profila ili zupanika 171

Tehniki elementi U Fazonske postupke spadaju: e1.1) Provlaenje (pomou profilirane igle) za izradu zupanika s unutranjim ozubljenjem e1.2) tancanje iz limova debljine do 1,3 mm e1.3) Profilno ploasto glodalo ili profilno vretenasto glodalo slika 72. profil glodala odgovara meuzublju za svaki modul i broj zubi trebalo bi drugo glodalo pa se radi ograniavanja broja potrebnih glodala odustaje od teoretski tonog profila boka koriste se tamo gdje se ne trai velika tanost.

Slika 72 Prstasto profilno glodalo za zupanike velikih promjera zbog velike cijeneodvalnih punih glodala

172

Tehniki elementi

Slika 73. Odvalno blanjanje Maagov postupak alat u obliku ozubnice (zupane letve), Fellows postupak alat ima oblik zupanika

Da bi se zupanici pravilno sprezali i postojala njihova zamjenjivost potrebno je da se izrauju u propisanim tolerancijama koje su propisane odreenim standardima za zupanike. Zupanici koji se skidaju odnosno ne pomjeraju postavljaju se na vratilo u sklopu vrstog naljeganja, a ukoliko je potrebna zamjena odreenih elemenata primjenjuje se neizvjesno naljeganje. 2.4.6. PUNI PRENOSNICI Primjenjuju se za prenos snage izmeu vratila koje se mimoilaze najee pod pravim uglom Na slici 72 dat je puni prenosnik koji se sastoji od punog vijak (1) i punog toka (2). U principu skoro redovno puni vijak je pogonski a puni toak gonjeni element. Ima slinosti sa sklopom vijak navrtka.

173

Tehniki elementi

Slika 72. Konstruktivni crte punog prenosnika (1)puni vijak, (2) puno kolo Smjer u kretanja punog toka je zavisan od smjera zavojnice na punom vijku i njegovog smjera. Puni parovi se koriste za velike prenosne odnose (5>i<70). Odlikuju se malim dimenzijama samokoivou, mirnim radom,velikom nosivosti itd. Osnovni nedostatak je veliko klizanje i trenje usled ega imamo velike gubitke praene velikom koliinom toplote, stepen iskorienja (0,90 u podmazanim uslovima) Postoje cilindrini i globuidni puni parovi slika 73. ee su u upotrebi cilindrini puni parovi zbog jednostavnije izrade a u zavisnosti od oblika punog vijka razlikuju se: arhimedov,evolventni i konvolutni profil. U korienju je ee prisutan cilindrini, arhimedov puni par.

174

Tehniki elementi

Slika 73. Oblici punih parova i profila navoja punog vijka Na slici 74 je prikazan presjek cilindrinog punog para pri emu poduni presjek punog vijka podsjea na zupastuletvu.Zupci pua imaju oblik trapeza a zupci punog zupanika u srednjem poprenom presjeku oblik evolvente. Translatornim pomjeranjem zamiljene zupaste letve odgovara obrtanju punog vijka to se koristi u kinematskoj analizi. d n Obimna brzina pua je v t 1 = m1 = d m1 1 , [m/s] gdje je: 2 60 dm1 prenik podeone krunice pua, 1 - ugaona brzina n1 broj obrtaja pua u minuti. Obimna brzina pua se moe izraziti i u funkciji parametara navojnice pua. Ako je korak punog vijka p= m, a hod navojnice punog vijka L=z1p =z1 m, gdje je:z1 broj poetaka punog vijka 175

Tehniki elementi Tangens ugla zavojnice na srednjem preniku dm je: tg odakle je srednji prenik d m = m z m L = 1 dm dm

z1 = qm gdje je: q= z1/tgm puni broj tg m (standardna veliina u granicama (8<q<20). Broj poetaka pua je u granicama (1<z1<6) zavisi od punog broja i prenosnog odnosa. Obimna brzina pua u funkciji parametara zavojnice je: L 1 m z1 1 vt1 = = 2 tg m 2tg m Aksijalna brzina punog vijka je: va1=vt1 tgm =(dm/2) 1 tgm = L 1 /2 =( mz1 1 /2) tgm Brzina klizanja (tangentna brzina) je vk=vt1/cosm = L 1 /2 sinm

Slika 74. Presjek punog prenonika d2 mz 2 d 2 n2 , pa je odnos 2 = = 2 2 60 vt2 = tg m obimnih brzina punog vijka i punog toka: vt1 Obimna brzina punog kola je v t 2 = 176

Tehniki elementi Uslov sprezanja je da aksijalna brzina punog vijka bude jednaka obimnoj brzini punog kola (va1=vo2) odnosno: d m2 L 1 m z 1 1 d m z2 1 tg m = = tg m = 2 2 = 2, 2 2 2 2 2 1 n d2 d2 z = 1 = = = 2 Prenosni odnos i = 2 n2 d m tg m L z1 Proizilazi dok se puni vijak okrene jedanput (kada je navojnica jednohodna) puni toak se okrene za jedan korak. Dimenzione veliine punog vijka i punog toka iz slike 74. -prenik srednjeg cilindra punog vijka dm=mq, -prenici podeonih krunica punog zupastog para:d1=dm+2xm, d2=mz2 -prenici tjemenih krunica da1=dm+2m, da2=d2+2m(1+x) -prenici podnonih krunica df1=dm-2m(1+c), df2=d2-2m(1+c-x) gdje je (c=0,1...0,3) faktor tjemenog zazora -osno rastojanje mimoilaznih vratila a=0,5(d1+d2), -irina punog toka b=(0,75...0,80)d1, z1 -ugao nagiba zavojnice punog vijka na podeonom preniku tg m = , q U procesu kretanja i prenosa energije puni vijak i puni toak meusobno djeluju silom Fn u pravcu normale na povrinu kontakta. Ta sila se moe rastaviti

na tri meusobno upravne komponente prikazano na slici 75. Slika 75. Optereenje zupca punog vijka, optereenje pua i punog toka

177

Tehniki elementi Aksijalna sila punog vijka koja je po intenzitetu jednaka obimnoj sili punog Ft 1 2T 2 2 T1 = = toka Fa 1 = Ft 2 = , d m2 d m2 tg( m + ) Obimna sila na punom vijku jednaka je intenzitetu aksijalne sile na punom 2T1 2 T1 = = Fa 1 tg( m + ) zupaniku Ft 1 = Fa 2 = d m1 d m2 Radijalne sile koje tee da razdvoje puni vijak i puni toak: tg Fr1=Fr2=Ft2tg= Ft 1 tg( m + ) Obimna sila svojim momentom dovodi do uvijanja punog vijka kao i savijanja. Obzirom da je puni vijak pogonski element to je smjer obimne sile Ft1 suprotan smjeru okretanja punog vijka. Iz razloga djelovanja aksijalnih sila vrtilo punog vijka mora biti aksijalno uleiteno. Koeficijent iskorienja punog prenosnika jednak je odnosu snage na punom toku prema snazi na punom vijku. F v Fa 1 vt2 tg m = t2 t2 = = pri emu je> Ft 1v t 1 Fa 1 tg( m + ) v t 1 tg( m + ) =arctg ugao trenja. Koeficijent iskorienja punog para raste do svoje maksimalne vrijednosti koja se postie pri m =45 - /2. Puni vijci se ipak izrauju sa manjim uglom zavojnice (m <27 ) jer se u oblasti veih uglova koeficijent iskorienja neto poveava, a s drug strane oteava se izrada i imaju manji prenosni odnos jer su obino viehodni. Koeficijent trenja zavisi od spregnutih materijala punog vijka i punog toka ali i od obimnih brzina ( pri manjim brzinama koeficijent trenja je vei dok pri velikim brzinama kojeficijent trenja se naglo smanjuje usled hidrodinamikog plivanja dodirnih povrina). U tabeli 21 su date vrijednosti koeficijenta trenja izmeu elinog punog vijka i punog toka od bronze. Ukupni mehaniki koeficijent iskorienja punog prenosnika koji uzima u obzir i ostale gubitke nalazi se u sledeim granicama z1 1 0,65...0,80 2 0,83...0,87 4 0,89...0,91

I kod punih parova zupci su izloeni savijanju i povrinskom pritiskugnjeenju. Obzirom da se puni vijak izrauje od elika a puno kolo od bronze oekivati je kritino naponsko stanje kod punog kola. 178

Tehniki elementi Stepen sigurnosti protiv kritine istroenosti (pohabanosti) bokova zubaca punog kola je: SH =[H]/H kree se u granicama (1,0...1,3). Veliki gubitci snage kod punih prenosnika su usled trenja iji rad se pretvara u toplotu koja zagreva elemente i ulje. Ne odvoenje toplote dovodi do deformacije pojedinih elemenata. Tabela 21. Vrijednosti koeficijenta trenja i ugla trenja punih prenosnika Brzina Koeficijent Ugao trenja Brzina Koaeficijent Ugao trenja trenja trenja v m/s v m/s 0,01 0,10-0,12 5,71-6,84 2,0 0,035-0,045 2,0-2,58 0,10 0,008-0,09 4,57-5,14 2,5 0,030-0,040 1,72-2,29 0,25 0,065-0,075 3,72-4,29 3,0 0,028-0,035 1,6-2,0 0,50 0,055-0,065 3,15-3,72 4 0,023-0,030 1,32-1,72 1,00 0,045-0,055 2,58-3,15 7 0,018-0,024 1,03-1,37 1,50 0,045-0,055 2,58-3,15 10 0,018-0,024 1,03-1,37 Vrijednosti se odnose na puni vijak od elika i puno kolo od olovne bronze

Proraun se svodi na poreenje stvorene (osloboene) i odvedene toplote.Koliina toplote koja zagreva ulje je: Q1=(1- )P1, [W] gdje je: P1 snaga na vodeem vratilu (pogonskom) - mehaniki koeficijent iskorienja prenosnika Koliina toplote koja se odvodi sa povrine kuita prenosnika u okolnu sredinu odreuje se iz formule: Q2= A(Tu-To), [W] gdje je:

179

Tehniki elementi - koeficijent prelaza toplote sa kuita na okolinu kod prirodne konvekcije =12...19 [W/m 2 K] a kod prinudne =21...28 [W/m 2 K] i pri hlaenju sa 2 tenpu =116...209 [W/m K] A povrina kuita koja je spolja u dodiru sa vazduhom a iznutra sa uljem Tu maksimalno doputena temperatura ulja izma se 353K (80C) To temperatura okolnog vazduha Povrine kuita se odreuje priblino tako to se kuite aproksimira sa geometrijskim tijelom slika 76.

Slika 76. a) Priblino odreivanje povrine kuita prenosnika, b) uticaj rebara, 180

Tehniki elementi c)vazduno hlaeni prenosnik esto se kuita izrauju sa rebrima na povrini koja poveavaju povrinu hlaenja i ista se postevljaju prema smjeru kretanja vazduha. Uslov dobrog hlaenja je da stvorena koliina toplote bude manja od odvedene koliine Q1Q2. Iz graninog uslova Q1=Q2 moe se odrediti radna temoeratura ulja ili snaga P1 koju prenosnik moe trajno da prenosi a pri tome ne doe do prekoraenja temperature. U eksploataciji se pokazalo da materijali za izradu punih prenosnika su razliite otpornosti na habanje i obino puno kolo se izrauje od relativno mekih materijala sa dobrim kliznim svojstvima. Puni vijak se izrauje od elika termiki obraenog do potrebne tvrdoe. Najee su to elici za cementaciju i poboljanje zavrno brueni i polirani. Kod prenosnika sa veim brzinama (5<v<25 m/s) i duim periodima rada koriste se kalajne i fosforne bronze, a za manje brzine aluminijske bronze dok za vrlo male brzine primjenjuje se liveno gvoe. Prednosti punih prijenosnika: Vrlo veliki prijenosni omjeri (do 100 i ); P1 do 1000 kW, n1 do 40000 min-1. Tihi rad prijenosnika, jer kod punih prijenosa nema valjanja zuba po zubu, nego samo klizanja zuba po zubu. Visoka opteretivost, jer je istovremeno u zahvatu vei broj zubi. Mogui su samokoivi prijenosi, kada je kolo pogonsko, ali u tom sluaju znatno loiji stupanj djelovanja 50% . Manji su i laki od prijenosnika s cilindrinim i koninim zupanicima. Nedostaci: Stepen djelovanja manji od stepena djelovanja prijenosnika s cilindrinim i koninim zupanicima. Zahtjeva precizno izradu, fine i glatke povrine bruenje. Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlaenjem (ventilator). 2.4.7. PLANETARNI PRENOSNICI esto se u praksi sreu prenosnici kod kojih je najmanje jedan zupanik sa pokretnom osom. Takvi prenosnici se zovu planetarni jer im je kretanje slino kretanju planeta. Na slici 77 su prikazani razliiti tipovi planetarnih prenosnik

181

Tehniki elementi

S lika 77. Planetarni prenosnici Centralni zupanik (1) je nepokretan i naziva se sunani, a zupanik (2) koji se naziva satelit vri sloeno kretanje oko svoje geometrijske ose oli sa dreem (d) istovremeno se kree oko zupanika (1). Zupanik (1) moe da ima spoljanje ili unutranje ozubljenje. Planetarni prenosnici se dijele u dvije vrste: epicikloidne i diferencijalne. Epicikloidni planetarni prenosnici su jednostavnije konstrukcije i imaju jedan stepen slobode. Kod diferencijalnih prenosnika sva vratila su slobodna i prenosnik ima dva stepena slobode gdje se brzine mogu da slau ili razlau. Analiza kinematike planetarnih prenosnika se svodi na odreivanje kinematike alanova prenosnika ( ugaone brzine i prenosnog odnosa ). Postoji nekoliko metoda za analizu kinematike planetarnih prenosnika meu kojima je naj rasprostranjenija metoda Vilisa. Sutina metode je to se svim lanovima prenosnika saoptava fiktivno dopunsko okretanje sa ugaonom brzinom koja jednaka ugaonoj brzini nosaa ali suprotnog znaka. Ovim se dobije tzv. redukovani mehanizam kod kojeg dre postaje nepokretan a planetarni prenosnik se transformie u obini standardni sa nepokretnim geometrijskim osama. Prenosni odnos se oznaava sa tri indeksa. Dva donja indeksa oznaavaju lanove izmeu kojih se rauna prenosni odnos a gornji indeks oznaava koji je lan nepokretan odnosno koji lan ima ugaonu brzinu jednaku nuli. 182

Tehniki elementi Na primjeru prenosnika na slici 78a primjenjujui metodu Vilisa imamo d z3 (d i 13 ) = 1 = gdje su: 1,3,d -ugaone brzine zupanika (1), (3) i 3 d z1 draa (d),z1,z3 - brojevi zubaca zupanika (1) i (3) dok znak (-) oznaava da se u redukovanom mehanizmu lanovi okreu u suprotnom smjeru. Kod prenosnika ovog tipa obino je 3 =0 pa je prenosno odnos stvarnog z 1 (3) (d = 1 i 13 ) = 1 + 3 prenosnika i 1d = d z1

Slika 78. Primjeri planetarnih prenosnika sa dva stepena slobode kretanja Obzirom da je z3>z1 to proizilazi da je (i>2). Prenosni odnos zavisi od tga koji je lan mehanizma pokretan (nepokretan) a koji pogonski odnosno gonjeni. Primjena planetarnih prenosnika ima svoje prednosti u odnosu na ostale zupaste prenosnike a ogledaju se u velikim prenosnim odnosima sa malim gabaritnim mjerama prenosnika, slaganju ili razlaganju kretanja kao u lakim upravljanjem i regulisanjem brzine. Najvea im je primjena im je kod maina alatki, dizalica aviona (pogon propelera), diferencijla kod motornih vozila, planetarnih mjenjaa, servo sistema, transmisija i td. Diferencijalni prenosnik kod motornih vozila slika 79 omoguava da se vozilo kree kroz krivine bez klizanja zadnjih tokova.

183

Tehniki elementi

Slika 79. Diferencijalni prenosnik motornog vozila Kada se vozilo kree prvolinijski po ravnoj podlozi zuanici (1),(2) i (5),(6) se okreu zajedno sa kuitem diferencijala i izmeu njih nema relativnog kretanja. Kod kretanja u krivini tokovi prelaze razliitu putanju i zupanici (1) i (2) nemaju istu ugaonu brzinu a to se postie preko zupanika (5) i (6) sateliti koji se istovremeno obru oko ose zupanika (1) a i oko svoje ose diferencirajui na taj nain ugaonu brzinu zupanika (1) i (2). Ako je jedan od tokova potpuno nepokretan onda e se drugi okretati dvostruko veom brzinom u odnosu na kuite diferencijala to predstavlja nedostatak. Jedna vrsta planetarnih prenosnika je talasni zupani prenosnik iji rad je zasnovan na novom princiou transformacije obrtnog kretanja posredstvom talasne deformacije jednog od kinematskih lanova mehanizama. Prenosnik sadri dva meusobno spregnuta zupanika jedan krut a drugi elastini kojim se transformie kretanje i prenosi obrtni moment. Prenosni odnos ovakvog zupastog prenosnika je jednak je odnosu broja zubaca satelita i razlici brojeva zubaca satelita i talasnog zupanika. Iz ovog proizilazi da pri maloj razlici brojeva zubaca ova dva zupanika dobijamo velike prenosne odnose samo sa jednim zupastim parom, obino do 400 a nekada i do desetak hiljada pri malim gabaritnim masama.

184

Tehniki elementi Talasni prenosnici imaju visoku kinematsku tanost zbog toga to je veliki broj zubaca istovremeno u zahvatu za (i=100) istovremeno je u zahvatu 80 zubi i stoga je poveana sposobnost i prenosa veih optereenja. Pored dobrih prednosti ovi prenosnici imaju svojih i nedostataka odkojih su relativno mali vijek trajanja (mali moduli 0,15 ...2,0 mm), ne smeju da prenose velike ugaone brzine (max n=3500 o/min) Talasni prenosnici mogu da budu zupasti i frikcioni ali zupasti su nali daleko veu primjenu u transportnim sredstvima gdje se zahtjevaju mali gabariti (avioni, rakete, konvejeri, motorna vozila itd.) Principjelna ema jednog talasnog prenosnika data je na slici 80.

Slika 80. Principjelna ema talasnog prenosnika Prenosnik se sastoji iz tri osnovna kinematska lana: generatora talasa (H) elastinog zupanika (F) i krutog zupanika (C) iji je prenik vei od elastinog zupanika (F) za veliinu (2wo)gdje je wo radijalno pomjernje elastinog zupanika ili veliina deformacije dc-df= 2wo. lan (H) se naziva generator talasa i moe da bude jedno talasni, dvo i tro talasni prenosnik. Pri okretanju generatora (H) talasa za jedan obrt voeni lan se obrne za ugao koji odgovara razlici brojeva zubaca (zc-zf), ova razlika moe da bude vrlo mala, a time i ugaona brzina zupanika (C) pri nepokretnom (F) ili obrnuto. Prenosni odnos i ovdje se kao i kod planetarnih prenosnika odreuje metodom Vilisa. Poto se radi sa zupanicima, zupanik (F) se kotrlja bez klizanja tako da je rzlika obimnih krunica dc-df =2wo . Za sliaj da se elastini zupanik (F) ne

185

Tehniki elementi dc dc zc h = = = , gdje je: zc broj zubaca krutog c 2w 0 d c d f z c z f zupanika, zf broj zubaca elastinog zupanika. Analogno ovom bi se izraunao prenosni odnos kada se kruti zupanik ne okree. Razlika broja zubaca zupanika mora da bude jednaka ili deljiva sa brojem talasa. Do otkaza kod ovakvih prenosnika daolazi najee zbog kvara kotrljajnih leaja generatora talasa, preskoka generatora talasa pri velikim momentima uvijanja, loma elastinog zupanika zbog zamora, habanja i istroenosto zubaca. Materijali za izradu talasnih prenosnika su razliiti, tako za elastini zupanik koriste se elici za opruge .2133, 2331, ili plastine mase . Kruti zupanik je znatno manje napregnut od elastinog stoga se isti moe da izrauje od .1530 ili .4130 i td.
(h ) obre i hc =

2.4.8. REDUKTORI Reduktori predstavljaju zupaste mehanizme u vidu zasebnih agregata koji slue za smanjenje (redukciju) broja obrtaja a time poveanje obrtnog momenta. Za razliku od varijatora imaju konstantan prenosni odnos i nalaze iroku primjenu u transportnim sredstvima , kamionima, dizalicama i svim drugim mjestima gje je potrebna redukcija brzine. Osnovna karakteristika reduktora je nominalni obrtni moment na izlaznom vratilu a u zavisnosti od tipa i eme mogu da budu: sa cilindrinim, koninim, puni, planetarni, talasni i kombinacija ovih zupastih parova, a prema broju parova : jednostepeni, dvostepeni, i viestepeni. Najvanije konstrukcione veliine na reduktorima u mnogim zemljma su odreene standardima. Na slici 81. dati su primjeri sa emama najee korienih reduktora. a) jednostepeni reduktori se koriste za irok dijapazon sanga ali za male prenosne odnose (i<10), b,c,d) dvostepeni reduktori za prenosne odnose (10<i<60) sa razliitim varijantama u zavisnosti od mjesta ugradnje, e) trostepeni reduktori (50<i<500) i meusobnom rastojanju do 5m. Za sluajeve gdje se ose sijeku koriste se rduktori sa koninim zupanicima (f) ili u kombinaciji sa cilindrinim zupanicima (g) iji se prenosni odnos kree (6<i<35) odnosno trostepeni (h) sa prenosnim odnosom (25<i<210). Za sluajeve gdje se ose mimoilaze koriste se puni prenosnici (i) a u jednom stepenu mogu da imaju prenosni odnos (10<i<80) i koriste se dosta kod liftova i drugih dizala.

186

Tehniki elementi Mogu da se koriste i u kombinaciji sa cilindrinim zupanicima stim da se puni par postavlja na ulazu jer je mehaniki stepen iskorienja na veim brojevima obrtaja vei. Zbog svojih prednosti u odnosu na ostale prenosnike (mala masa i veliki prenosni odnos) koriste se planetarni prenosnici slika 82 a postoji vie ratliitih ema ovih reduktora za prenos razliitih snaga i do 1000 kW a za prenosne odnose do 100. Primjena im je kod letilica i i transportnih maina.

187

Tehniki elementi

Slika 81. Konstrukcioni oblici zupanih reduktora

Slika 82.Planetarni (planetary )reduktor U novije vrijeme sve veu primjenu nalaze razliita rjeenja talasnih reduktora koji prevazilaze planetarne prenosnike u pogledu malih masa i velikog prenosnog

188

Tehniki elementi odnosa i velikog momenta. Na slici 83 dat je popreni presjek talasnog reduktora firme (USM-United Shoe Machineri) Slika 83. Prikaz konstrukcije talasnog (billowy) reduktora. Obrtni moment se prenosi sa pogonskog vratila (1) na gonjeno vratilo12 a ista su oslonjena na leajeve (3,10,11). Na pogonskom vratilu je preko elastine spojnice vezan generator talasa bregasti disk (5). Na disku je postavljen leaj 6 koji je u kontaktu sa elastinim zupanikom (8). Elastini zupanik je u dvije zone spregnut sa krutim zupanikom (7) a ovaj je vezan za kuite (9) odnosno postolje (13). Danas veliku primjenu imaju konstrukcije motor reduktor gdje je elektromotor kruto spojen za reduktor prikazano na slici 84.

Slika 84. Primjeri motor reduktora 2.4.9. MJENJAI

189

Tehniki elementi Mjenjai su prenosni mehanizmi kod kojih se prenosni odnos i obrtni moment izlaznog vratila mjenjaju u toku vremena stepenasto ili kontinuirano Imaju veliku primjenu kod transportnih sredstava posebno vozila i svih drugih maina koje zahtjevaju promjenu broja obrtaja ili momenta. Najee u primjeni su stepenasti reduktori (mjenjai) Prema nainu prenosa obrtnog momenta mjenjai se klasifikuju na : mehanike, hidraulike, elektrine i kombinovane a u zavisnosti od promjene prenosnog odnosa mogu da budu: stepenasti,kontinualni i kombinovani Kod savremenijih motornih vozila ugrauju se mehaniki stepenasti zupasti mjenjai i automatski mjenjai (hidro mjenjai) Sama promjena stepena prenosa moe da bude runa, poluautomatska i automatska. Kod mehanikih prenosnika u posebnoj menjakoj kutiji se sprezanjem ostvaruje promjena prenosnog odnosa slika 85 i ista se ostvaruje spajanjem ili razdbvajanjem kinematskih lanaca to se postie odgovarajuim spojnicama. Ovakav sistem promjene je mogu ako je prenosnik neoptereen odnosno zaustavljen. Ukljuivanjem stepena prenosa pod optereenjem se ostvaruje frikcionim spojnicama to poveava gabarite mjenjaa.

Slika 85. Prikaz jednostavnog mehanikog mjenjaa sa etiti stepena prenosa

190

Tehniki elementi Shodno odgovarajuem kinematskom lancu postiu se razliiti izalazni brojevi obrtaja. Kod novijih konstrukcija zupanici su stalno uzubljeni a ukljuivanje stepena prenosa se ostvaruje pomou sinhro spojnica (sinhrona).Zadatak sinhrona je da izjednai brzine elemenata koji se spajaju tako da se spajanje zupanika ili vratila ostvaruje bez udara i bezumno. Na slici 86 je prikazana klasina sinhro spojnica tipa warner. Sutina rada se sastoji u tome da se prethodno izmeu zuanika koji treba da se spoje ostvari konini frikcioni spoj tako da se ugaone brzine praktino izjednae. Sinhro spojnica se postavlj izmeu zupanika a spoljni prsten se pomjera lijevo ili desno ukljuujui jedan ili drugi stepen prenosa. Kod nekih automobila primjenjuju se kombinovani naini promjene prenosnog odnosa pomjeranjem i zupanika i zupastih spojnica.

Slika 86. Mehaniki stepenasti mjenja sa sinhro spojnicama- detalj sinhrona Automatski mjenjai su sloeni prenosnici snage u kojima se automatski mijenja prenosni odnos, odnosno obrtni moment. Kod savremenih vozila i transportnih maina sve se vie koriste hidromjenjai (turbomjenjai), gdje se posredstvom fluida koji cirkulie kroz strujni prostor lopatica radnih kola. Transformacija obrtnog momenta i ugaone brzine se vri kontinualno, automatski zavisno od optereenja izlaznog vratila. Kod vozila je u upotrebi hidromehaniki mjenja. Automatska promjena se ostvaruje u zavisnosti od potrebne brzine kretanja vozila i potrebnog obrtnog momenta odnosno obimne sile na pogonskim tokovima.

191

Tehniki elementi

2.5. LANANI PRENOSNICI Lanani prenosnici pripadaju grupi posrednih mehanikih prenosnika koje ine jedan pogonski i jedan i vie gonjenih lananika spregnuti sa posrednim elementom lancem slika 87. Primjenjuju se kod prenosa obrtnog (snage do 100kW) momenta izmeu paralelnih vratila koja su relativno udaljena a pri konstantnom prenosnom odnosu (i<7),. Nalaze primjenu kod transportera , elevatora , konvejera, bicikla, motor bicikla, raznih poljoprivrednih maina, ureaja i postrojenja. Prednosti lananog prenosa su mali gabariti, povoljan stepen iskorienja ( =0,98...0,99),mali trokovi odravanja, odsustvo klizanja, neosjetljivost prema temperaturama, manje optereenje vratila i relativno dug vijek. Nedostatci su: habanje elemenata lanca to dovodi do istezanja, neravnomjernost rada kod lananika sa malim brojem zubi i cijena im je vea u odnosu na kaine prenosnike.

192

Tehniki elementi

Slika 87. Lanani prenosnici sa priguivaem oscilacija (c) i zatezaem (b) Prema svojoj namjeni dijele se na: teretne, vune i pogonske. Teretni lanci se jo nazivaju i galovi lanci slue za vjeanje i podizanje tereta i prvenstveno se primjenjuju kod dizalino transportnih maina. Koriste se za velike terete i male brzine (do 0,5 m/s). Izrauju se u vidu spregnutih karika ili ploa. Karakteristike su definisane standardima. Vuni lanci primjenjuju se za transport tereta kod dizalica, konvejera raznih grabuljara i sl.Koriste se za srednje brzine(2...4 m/s). Sastoje se iz jednostavnih ploica koje su povezane osovinicama i valjiima izrauju se u standardnim veliinama. Pogonski lanci nalaze najveu primjenu kod prenosnika i rade sa znatno veim brzinama (v<35 m/s). Mogu da budu razliitog konstrukcionog oblika ali su najee valjani i zupani slika 88.

193

Tehniki elementi

Slika 88. a) valjani , b) zupani lanci Valjani lanci sesastoje iz niza lanaka, a sam lanak je sastavljen od dvije unutranje (1) i dvije spoljanje lamele (2). Kroz otvor spoljanjih lamela upresovana je osovinica (3) a kroz ozvor unutranjih aura (4) oko koje se slobodno obre valjak (5). Valjci su element lanca koji ulaze u meuzublja lananika i kotrljjui se prenose obrtno kretanje. Valjani lanci mogu da budu jednoredni, dvoredni i troredni i mogu biti izraeni u razliiti varijantama prema standardima. Elementi lanca se izrauju od kvalitetnih materijala otpornih na habanje to se postie termikom obradom elika (elici za poboljanje i cementaciju). Zupani lanci slika 88b se sastoje od niza lamela spojenih osovinicama. Svaka lamela ima po dva zupca ije spoljnje radne povrine zaklapaju ugao od 60. Pogodni su za prenos manjih snaga pri veim brzinama(v>5 m/s) imaju miran rad (kod motoea SUS) Lananici kao vaan element lananog prenosnika znatno utiu na sposobnost prenosnika slika 89. Stoga je bitna njihova izrada, kvalitet materijala, kvalitet povrine i tanost. Lananici treba da imaju dui vijek od lanaca to pri izboru materijala treba imati u vidu, najee je to elik .1212, .1530, .4120 i td. Manje optereeni se mogu izraivati od SL.20 ili nekih nemetala.

194

Tehniki elementi

Slika 89. Lananici za valjane a) i zupane b) prenosnike Kod kretanja lanca preko lananika brzina se mijenja i ista osciluje a veliina oscilacija je zavisna od broja zubaca lananika (z) i istroenosti samog lanca (istegnutost) Preporuljva brzina za lance je (v<17 m/s) a kod brzohodnih prenosnika sa velikim brojem zubaca i lancima malog koraka (v>35 m/s). d zp n = zp , gdje je Srednja rzina lanca je v = = 2 2 60 d- podeoni srednji prenik lananika, -ugaona brzina lananika n- broj obrtaja lananika, p- korak lanca (lananika) ili rastojanje izmeu osa osovinica jednog lanka. Izjednaavanjem obimnih brzina pogonskog i gonjenog lananika dobija se 1 n1 z 2 = = prenosni odnos prenosnika i = . Minimalni broj zubaca lananika 2 n2 z1 zavisi od prenosnog odnosa i brzine lanca i preporuuju se vrednosti iz tabele 22. Zbog oscilovanja brzine pri velikim brojevima obrtaja javljaju se velika ubrzanaj i usporenja to stvara velike inercijalne sile. Stoga broj zubaca ugaona

brzina i korak moraju biti u korelaciji tabela 23. Preporuka je izabrati neparan broj zubaca lananika posebno manjeg to u kombinaciji sa parnim brojem lanaka dovodi do manjeg habanja elemenata.

195

Tehniki elementi

Da bi se obezbjedilo dobro sprezanje izmeu lananika i lanca obvojni ugao na manjem lananiku traba da bude min 120 Korak lanca (p) se bira na osnovu raspoloivog prostora za smjetaj lananog para potrebne nosivosti lanca i ogranienog broja obrtaja manjeg lananika. Minimalno meusobno rastojanje amin odreuje se iz uslova da je obvojni ugao kod manjeg lananika vei od 120 i3 amin =0,5(d1+d2) + (30...50), [mm] i>3 amin =0,5(d1+d2) (i+9)/10 , [mm] gdje su d1,d2 - podeoni prenici lananika ija vrednost je d=p/sin(/2) Optimalno meuosno rastojenje se uzima a=(30...50)p a maksimalno a=80 p. Potreban broj lanaka lanca (Z) kod prethodno poznatog osnog rastojanja (a), koraka (p) i brojeva zubaca lananika z1 i z2 slika 90 je: z + z 2 ( z 2 z 1 ) 2a cos d d 1 ( z 2 z 1 )p Z= 1 + + = , gdje je sin = 2 2 p 2a 2 a

Slika 90.Geometrijski i mehaniki parametri lananog prenosnika 196

Tehniki elementi Za poznati broj lanaka (Z) osno rastojanje z + z 2 z 2 z1 p Z 1 Snaga koju lanac moe da prenese u je: a = 2 cos 2 radnim uslovima PL=Po K gdje je: Po- snaga koju lanac moe da prenese u toku 15000 asova rada sa parametrima: z1=19, Z=100 lanaka, prenosnim odnosom i=3, osnim rastojanjem a=40p, tako da poveanje duine usled istroenja ne bude vee od 3% K - zbirni koeficijent koji ukljuuje itav niz faktora, koji zavise od uslova rada, konstrukcije itd. Pogonski ogranak lananika je optereen silom koja je posledica tangencionalne sile, sile zatezanja usled pojave centrifugalne sile, kao i spoljanjih i unutranjih dinamikih sila. Dinamike sile nastaju usled neravnomjernog rada a to je izraeno pri malom broju zubaca lananika. Sila u vunom ogranku je F1=Kv(KAFt+Fc), gdje je: Kv -faktor unutranjih dinamikih sila (tabela 24) KA -faktor spoljanji dinamikih sila, koji moe da se uzme kao za kainike (tabela 6) Ft -obimna sila Fc zatezanje lanca usled dejstva centrifugalne sile Fc =qv2 gdje je: q-masa jedinice duine lanca, v -brzina lanca.

Pri nailasku lanca na pogonski lananik sila u lancu se poveava od nule do svoje maksimalne vrijednosti, a zatim se smanjuje do nule pri naputanju gornjeg lananika. 197

Tehniki elementi Stepen sigurnosti usled zamora lamela se provjerava na mjestu otvora za osovinicu. Tabela 6. Veliine faktora spoljnjih dinamikih sila kod kainih i lananih prenosnika KA Promjenljivost radnog optereenja Pogon laki tei I Laki spektar optereenja: turbopumpe, kompresori, trakasti 1,0 1,1 transporteri za lake materijale, ventilatori, pumpe,strugovi, brusilice i druge maine sa ravnomjernim optreenjem II Sredni spektar optereenja: lanani i trakasti transporteri,alatne 1,1 1,2 maine prese, makaze za lim, elektrini generatori, tamparske maine, ventilatori, pumpe i sl III Teak spektar optereenja: manje optereeni mlinovi, klipni 1,2 1,4 kompresori, puni transporeteri, dizalice, tekstilne maine, maine za hartiju, testere, gateri, escentar prese i td IV Vrlo teak spekta optereenja: jako optereeni mlinovi, drobilice, 1,3 1,5 mjealice, vitla, kranovi ,bageri Pod lakim pgonom se podrazumjevaju se elektromotori sa normalnim polaznim momentom (Tmax2T), motori sa unutranjim sagorjevanjem i turbine sa n600 o/min a teki pogon za elektromotore sa Tmaxi motori sa unutranjim sagorjevanjem i turbine pri no/min

198

Tehniki elementi Pored napona na zatezanje dijelovi lanca su izloeni i povrinskom pritisku koji intenzivno dovodi do habanja u kliznim parovima i zglobovima lanca usled ega se poveavaju zazori to dovodi do istezanja lanca i nemogunosti sprezanja. Dozvoljeno poveanje duine lanca usled istroenosti je do 3%. Lanani prenosnici zbog intenzivnog habanja zahtjevaju dobro podmazivanje ime se smanjuju udari lanaka o zupce, smanjuje zagrevanje i poveava stepen iskorienja. Nain podmazivanja prvenstveno zavisi od mjesta ugradnje i uslova rada tako za brzine ( i4 m/s ) dovoljno je periodino podmazivanje mau, za brzine (4<i<7 m/s) kristi se podmazivanje kapanjem dok za brzine (v>7 m/s) zahtjeva se potapanje gdje se ogranak lanca potapa u ulje ali najvie do visine lamela jer u protivnom dolazi do pjenuanja i breg starenja ulja. Najbolji nain podmazivanja je pod pritiskom pogodan za velike brzine stim da taj nain zahtjeva posebne instalacije za hlaenje ulja i sl. 3. ELEMENTI ZA OBRTNA KRETANJA Elementi za obrtna kretanja vre obrtno kretanje ili obezbjeuju uslove za takva kretanja. Primaju snagu i optereenja ali se razlikuju od elemenata za prenos snage (zupanici, frikcioni, kaini ili drugi parovi) koji mjenjaju dinamike i kinematike parametre (obrtni moment, ugaonu brzinu). U elemente za obrtna kretanja spadaju: osovine, vratila, leajevi, spojnice i konice. Svi oni imaju odreenu funkciju u odreenom mehanikom prenosniku. Osovine slue za noenje i uleitenje mirujuih, njiuih ili rotirajuih dijelova, te za preuzimanje poprenih i eventualno uzdunih sila koje na te dijelove djeluju. Osovine mogu biti mirujue (dijelovi na njima rotiraju ili se njiu), slika 7.1a, ili rotirajue (dijelovi su na njima privreni i rotiraju zajedno s njima), slika 7.1b, a optereene su na savijanje i rjee aksijalnim silama. Dakle, osovine ne prenose okretni moment. 3.1. OSOVINE I VRATILA Predstavljaju osnovne nosae drugih obrtnih dijelova: zupanika,kainika, frikcionih tokova, lananika, zamajaca i sl. Osovine i vratila su slinog konstrukcionog oblika a u osnovi su to cilindri stepenasto promjenljivog poprenog presjeka pri emu promjena poprenog presjeka odgovara promjeni optereenja du vratila ili osovine. Razlika osovina i vratila je ta to su osovine izloene poprenim ili aksijalnim silama i ne prenose obrtni moment odnodno snagu. Zbog ove razlike karakter njihovog naprezanja je bitno drugaiji tj. osim savijanja izloeni su i uvijanju to je posledica djelovanja obrtnih momenata. 199

Tehniki elementi Na sledeem primjeru je data razlika izmeu osovine i vratila slika 91.

Slika 91. Primjeri osovine i vratila U sluaju a) obrtni moment se prenosi od zupanika (1) na zupanik (2) a zatim na dobo (D) koji je vrsto vezan za zupanik (2). Osovina u ovom sluaju ne prenosi obrtni moment ali je izloena savijanju i ne obre se. Osovine mogu biti pokretne (obrtne ili oscilujue) i nepokretne, dok vratila moraju biti obrtna slika .

200

Tehniki elementi Slika Konstrukcijske izvedbe osovina i vratila a) mirujua osovina b) rotirajua osovina c) vratilo

U sliaju slika 91b iamamo da je zupanik (2) vezano za vratila i preko istog prenosi obrtni moment na dobo(D). esto se kae da je osovina specijalan sluaj vratila kod kojeg je uvijanje jednako (0). Osovine su cilindrinog oblika sa krunim konstantnim ili promjenljivim poprenim presjekom po duini.Ako im je presjek konstantan nazivaju se glatke osovine. Znaajnu primjenu imaju na vagonima slika 92, kod motornih vozila, prikolica, dizalica, uetnjaa i td. Dijelovi osovine koji se oslanjaju na leita nazivaju se rukavci kojih je najee dva ali moe biti i vie.

Slika 92. Skliop vagonske osovine i tokova 1) rukavci, 2)glavine osovine, 3)glavine toka, 4) vijenac toka (bandaa) U mnogim sluajevima se koriste kratke osovine jednostavnog oblika koje zovema osovinice, takoe mogu da budu nepokretne, obrtne i oscilujue. Vratila u zavisnosti od namjene mogu da budu (vratila mehanikih prenosnika,pogonska vratila rotora, energetskih maina itd.) a prema podunoj osi mogu da budu (prava, kolenasta, zglobna, kardanska, teleskopska, gipka itd.), 201

Tehniki elementi prema promjeni poprenog presjeka, kao i prema broju oslonaca (konzolna, poluvratila, sa dva ili vie oslonaca itd.) Vratila mehanikih prenosnika snage slika 93 su nosai zupanika, kainika, lananika, frikcionih tokova, spojnica i sl. Izloena su savijanju i uvijanju, ponekad se izrauju zajedno sa elementom za prenos snage, kao jedna cjelina.

Slika 93. Vratilo reduktora Vratila rotora energetskih maina slika 94 primjenjuju se kod turbina, elektromotora, pumpi, ventilatora, za prenos obrtnog momenta od mjenaa do tokova na vozilima i ova vratila su izloena uvijanju a savijanje se moe zanemariti.

Slika 94. Oljebljena vratila

202

Tehniki elementi Kolenasta vratila slika 95 primjenu nalaze kod motora sa unutranjim sagorjevanjem, klipnih kompresora itd. Pored prenosa obrtnog momenta ona obavljaju funkciju pretvorbe pravolinijskog oscilatornog kretanja u obrtno. Sastavljena su iz vie leteih rukavaca i odreen broj oslonjenih.

Slika 95. Kolenasto vratilo Zglobna kardanska vratila slika 96 omoguuju prenos obrtnog momentana drugi element pri emu ose nisu u istom pravcu. Primjenjuju se kod alatnih maina a posebno su nala primjenu kod motornih vozila za prenosmomenta od mjenjaa do diferencijala. Karakteristina su po tome to na krajevima imaju ugraene zglobne spojnice kojima se omoguava takav specifian prenos.

Slika 96. Kardansko vratilo Teleskopska vratila imaju promjenljivu duinu prema potrebi a kod gipkih vratila osa se moe deformisati u prostoru. Izraena su iz vie namotaja elinih ica naizmjenino upredenih slika 97,

203

Tehniki elementi Primjenjuju se za male obrtne momente, kod upravljkih mehanizama, kod pokretnih brusilica za ienje kotlovskih vodogrevnih cijevi, aposebno u stomatolokoj praksi.

Slika 97. Gipko vratilo Pri izboru materijala za osovine i vratila potrebno je, osim karakteristika vrstoe, uzeti u obzir i otpornost materijala na koncentraciju naprezanja, te otpornost na koroziju. Posebno je karakteristino za elike visoke vrstoe da su osjetljivi na koncentraciju naprezanja koja nastaje uz prelaze s jednog na drugi prenik, uz ljebove za pera i klinove, ljebove za uskonike i slino. Za izradu osovina i vratila upotrebljavaju se konstrukcijski elici, poboljani elici i elici za cementaciju. Za izradu odovina i vratila koriste se razliiti materijali a najee elici koji su pgodni za mehaniku i termiku obradu a otporni na habanje. Osnovni materijali su ugljenini i legirani elici namjenjeni termikoj obradi za poboljanje .1530, .1730. Za vratila koja su izloena jakim dinamikim optereenjima ili kada se trae minimalne dimenzije koriste se legirani elici za poboljanje: .3230, .4231, .4730, 47323,. Vratila iji rukavci se okreu u kliznim leitima zahtjevaju veliku tvrdou iizrauju se od elika namjenjenih cementaciji: .4320, .4321, .4721, .5421 itd. Najveu otpornost na habanje imaju hromirana vratila kojima se vijek trajanja poveava i (3...5)puta. Vratila veih prenika se izrauju u obliku prstena (cijevni presjek).Polazni materijal za vratila do prenika 150 mm je okrugli valjani elik a preko tog prenika vratila se izrauju kovanjem. Zavrne obrada je struganje, glodanje ljebova, bruenje rukavaca i sl. 3.2. PRORAUN OSOVINA Proraun osovina se svodi na odreivanje prenika u karakteristinim presjecima kod poznatog optereanja, materijala osovine i duine. 204

Tehniki elementi Proraun se svodi na prorain proste grede iz mehanike ili otpornosti materijala.

Slika 98. Primjer optereenja osovine Na primjeru osovine koja je oslonjena na krajevima u takama A i B slika 98 optereena transverzalnim silama F1 F2 F3, na rastojanjima l1, l2, l3, kao prvo odreujemo reakcije oslonaca FA i FB, Iz jednaine ravnotee momenata za taku A odreujemo veliinu reakcije oslonca FB . MA = 0, FB l - F1 l1 - F2 l2 - F3 l3 =0, odakle je FB=( F1 l1 + F2 l2 + F3 l3)/l Iz ravnotee transverzalnih sila odreujemo otpor drugog oslonca, Fvi = 0, FA + FB - F1 - F2 - F3 =0 odakle je FA = - FB + F1 + F2 + F3 Iz MB = 0, vrimo provjeru izraunatih veliina. Veliine momenata u pojedinim presjecima izraunavamo iz postavljenog momenta za taj presjek bilo sa jedne ili druge strane presjeka tako imamo da je: Ms1= FA l1 , Ms2= FA l2 - F1 (l2 l1 ), Ms3 = FB (l- l3 ) . Prenici osovine u presjecima se odreuju iz jednaine savijanja

205

Tehniki elementi 3 d sd 0,1d3 sd gdje je 32 Wx -otporni moment za osu oko koje se vri savijanje sd -dozvoljeni napon na savijanje 32M s Prema tome prenik osovine je jednak d = 3 , [mm]. sd Ms = Wx sd = Dozvoljeni napon sd uzima se kao kolinik kritinog napona (jaina materijala) i stepena sigurnosti . Kritini napon je jednak dinamikoj izdrljivosti materijala D kada je osovina obrtna (naizmjenino promjenljivo optereenje), odnosno naponu teenja T (ReH) kada je osovina nepokretna (jednosmjerno promjenljivo optereenje). Za putnike vagone =9, a za teretne =7 pa je dozvoljeni napon sd=D/9(7) Na slici 99 je data ema vagonske osovine sa optereenjima. Za vagonske rukavce pored prorauna napona na svijanje vri se i provjera napona na povrinski pritisak. Konstruktivna karakteristika sd = .Dozvoljeni povrinski pritisak se kree u granicama 5p d pd = 2...4 MPa. U polju izmeu oslonca A i mjesta (1) na rastojanju (X) moment savijanja je Ms=FA X . Uzimajui u obzir osnovnu jednainu savijanja i 3 uslov da je raunski napon s= sd biti e Ms=Wx sd, FA X= d sd , 32 zamjenom d=2r dobija se zavisnost poluprenika r i duine (X) u obliku: r3 =32FA X / 8 sd odnosno r3 =C X to predstavlja jednainu kubnog paraboloida sa tjemenom u taki (O) Izvoenje ovakvog oblika u praksi je teko i takav oblik ne bi imao smisla stoga se osovine izrauju stepenasto, pri emu prenik u bilo kojem presjeku ne smije da bude manji od idealnog prenika Geometrijski oblik osovine je cilindar konstantnog ili promjenljivog presjeka po duini. Interesantno je pitanje koji je optimalan geometrijski oblik osovine kako bi se ostvarila maksimalna uteda u materijalu i kako bi raunski napon bio jednak u svakom poprenom presjeku.

206

Tehniki elementi

Slika 99. Vagonska osovina sa dijagramom optereenja

207

Tehniki elementi 3.3. PRORAUN VRATILA Pri dimenzionisanju osovina i vratila priblino se odreuje njihov najmanji potrebni prenik, pri emu se uzimaju u obzir samo optereenja na savijanje i uvijanje . Nakon odabira primjerenih prenika mora se izvriti i detaljan proraun vrstoe, gdje se uzimaju u obzir i eventualne aksijalne sile, te neki drugi uticaji kao to su koncentracija naprezanja uz ljebove i prelaze, kvaliteta povrine i utjecaj veliine (promjera) osovine i vratila. Proraun se sastoji u odreivanju prenika u karakteristinim poprenim presjecima pri zadatom optereenju, materijalu i duini vratila. Iz uslova vrstoe a na osnovu veliine optereenja proraun se svodi na proraun grede oslonjene na dva ili vie oslonaca izloenesloenom naprezanju: savijanje, uvijanje, pritisak odnosno zatezanje.

Slika 100. ematski prikaz prenosnika i vratila Na primjeru prorauna vratila (II) iz mehanikog prenosnika snage prikazanog na slici 100 gdje se obrtni moment prenosi sa vratila (I) preko zupastog para (1-2) na vratilo (II) a sa vratila (II) zupastim parovima (3-4) i (5-6) na radne maine. Redosled prorauna je: Prvo se nacrta tok i bilans prenosa sanage du vratila odnosno momenata jer izmeu momenta i snage postoji direktana zavisnost (P=T ,T=P/ ) poto je ugaona brzina konstantna du vratila. Ako zanemarimo gubitke u leajevima snaga koja se dovodi na vratilo jednaka je snazi koja se odvodi tj: 208

Tehniki elementi P2=P3+P5. T2= T3+T5 . Ako se uzmu u obzir gubitci u prenosnicima tada se dovedena snaga uveava za faktor gubitaka u odnosu na snagu radne maine. Da bi se izvrio proraun elemenata koji su postavljeni na vratilu potrebno je definisati ematski i analitiki sva optereenja koja djeluju na elemente koji se nalaze na vratilu Za odreivanje smjera obimnih sila treba razlikovati pogonske od gonjenih zupanika. Na slici 101 prikazan je raspored sila koje djeluju na vratilo prenosnika sa slike 100. Kada je proizvoljan raspored zupanika i elemenata prenosnika tada je potrebno sve sile projektovati na dvije upravne ose odnosno ravni. Intenziteti sila u odnosnu na momenat su: Fti =2Ti/di, Fri=Fti tg20/cos, Fa=Fttg (i=2,3,5) gdje su di podeoni prenici zupanika, - ugao cilindrinih zupanika sa kosim zubima. Na slian nain se odreuju i sile ako su postevljeni konini zupanici. Na osnovu slike 102 iz poznatih jednaina ravnotee sila u vertikalnoj (V) i horizontalnoj (H) ravni odreuju se otpori oslonaca. MA=0, MB=0, Fvi=0, Fai=0, Prva jednaina daje: FBV lB-(Fr2+G2)l2-(Fr3+G3)l3+(Fr5-G5)l+Fa2r2+Fa5r5-Fa3r3=0. Na osnovu druge jednaine dobija se: FAV lB - (Fr2+G2)(lB - l2) - (Fr3+G3) (lB l3)+( G5 - Fr5) l5+Fa2r2 + Fa5 r5 Fa3r3=0. Iz ovih momentnih jednaina se odreuju otpori oslonaca FAV ,FBV Na analogan nain se odreuju i otpori oslonaca u horizontalnoj ravni FBH lB+Ft5l-Ft3l3+Ft2l2=0. FAH lB+Ft2(lB - l2)- Ft3(lB l3)- Ft5l5=0. Kod odreivanja momenata savijanja u vertikalnoj ravni u takama(2,3,5) treba uzeti u obzir skok momenta za veliinu momenta aksijalne sile. U tim sluajevima imamo moment sa lijeve odnosno desne strane. MV2l =FAVl2, MV2d=FAVl2-Fa2r2, MV3l=FAVl3-(Fr2+G2)(l3-l2) Fa2r2 MV3d=FAVl3-(Fr2+G2)(l3-l2) Fa2r2+ Fa3r3 , MVB=(Fr5-G5)l5 + Fa5r5 MV5l=Fr5r5 , MV5d=0 Momenti savijanja u karakteristinim presjecima u horiztontalnoj ravni: MH2 =FAHl2, MH3 =FAHl3 + Ft2(l3-l2), MHB= Ft5L5, MH5 = 0.

209

Tehniki elementi Ukupni rezultujui moment u karakteristinim presjecima se dobije sabiranjem momenata savijanja u vertikalnoj i horizontalnoj ravni, kao okomitih vektora. Ms = M2 + M2 V H

Slika 101. ema optereenja zupanih parova.

210

Tehniki elementi

211

Tehniki elementi

Slika 102. Optereenja vratila i dijagrami momenata savijanja u vertikalnoj (V) i horizontalnoj (H) ravni Momenti uvujanja u posmatranim presjecima vratila se odreuju na osnovu obrtnih momenata sa lijeve odnosno desne strane. Za primjer prenosnika bilo bi: Tu2l =0, Tu2d=T2, Tu3l=T2, Tu3d=T5, TuB=T5, Tu5l=T5, Tu5d=0

212

Tehniki elementi

Slika 103. Dijagram obrtnih momenata Na mjestima gdje je vrijednost momenta dvoznana uzima se vea vrijednost tako u presjeku (3) uzela bi se vrijednost Tu3l=T2, U sluajevima kada je vratilo izloeno savijanju uvijanju istezanju , karakter napona se u toku obrtanja mijenja zavisno od broja okretaja. Najvei naponi su u povrinskom sloju vratila. Napon uvijanja zavisi od naina promjene obrtnog momenta, obino je ta veliina konstantna ili jednosmjerno promjenljiva. Napon pritiska (zatezanja) je posledica djelovanja aksijalnih sila , pa je uglavnom konstantan. Momenti savijanja i uvijanja se slau prema hipoteci o deformacionom radu u izvedene (sloene, idealne) momente savijanja. 2 Ms + u 2 Ovaj obrazac iskljuivo vrijedi za kruni popreni presjek i moe se shvatiti kao vektorsko sabiranje momenata savijanja i svedenog momenta uvijanja, gdje je o = sd /ud , koeficijent svoenja, sd - doputeni napon savijanja, ud - doputeni napon na uvijanje. Prenici idealnog vratila se dobijaju iz osnovne jednaine savijanja: 32M i 10M i = 3 Mi = Wx sd ,= di3sd /32, odakle je, d i = 3 sd sd Ovim se dobijaju prenici idealnog vratila u karakteristinim presjecima oko kojeg se konstruie stepenasto promjenljivo vratilo. Na mjestima gdje se postavljaju utori za klinove prenici vratila se poveavaju za (10...20)% odnosno stvarni prenik vratila je d=(1,10...1,20)di 3.3.1. LAKA VRATILA Mi =
2

213

Tehniki elementi Laka vratila su ona kod kojih je savijanje malo izraeno i moemo ga zanemariti (kratka vratila) kaemo da su laka vratila i ista se proraunavaju na d3 uvijanje: Tu = Woud = ud . Pretpostavlja se da je 16 P 30P Tu T= = , odakle se dobija veliina prenika n 16 P P d= 3 =3,65 3 ud n ud Dozvoljeni napon na uvijanje se djelimino koriguje za kompenzaciju savijanja. Na primjer za .0545 se uzima da je ud =20 Mpa izalzi da je prenik P D=13,45 10-3 3 [m]. n Kut torzije jest deformacija nastala djelovanjem okretnog momenta T. Njegova veliina vana je prvenstveno kod dugih vratila i kod vratila s estim promjenama smjera vrtnje, jer veliki kut torzije uzrokuje neeljene vibracije. Za vratila s konstantnim poprenim presjekom slika ugao torzije vratila iznosi: [rad] ugao uvijanja T [Nmm] okretni moment vratila l [mm] duina izmeu dva usporedna presjeka vratila, G [N/mm2] modul klizanja materijala vratila I0 [mm4] polarni moment inercije presjeka vratila,

Slika 7.18: Torzije vratila s konstantnim poprenim presjekom

214

Tehniki elementi Razmotrimo okretanje vratila (V) oslonjenog na dva oslonca, na kojem se na sredini nalazi disk (D) i ije teite (T) je pomjereno za veliinu (e) u odnosu na obrtnu osu vratila slika 104. Kod brzohodnih maina rotacioni elementi prethodno balansiraju ime se smanjuje veliina ekscentriciteta. Tanost balansiranja se karakterie veliinom zaostalog debalansa, D=me, gdje je m-masa diska

Slika 104. Vratilo sa ekscentrinim diskom Da bi se objasnila pojava nestabilnosti vratila pretpostavimo da se u toku okretanja javlja ugib na sredini vratila jednak (y) odnosno ugib teita diska jednak(y+e). Na disk djeluje centrifugalna sila Fc = m(y+e) 2 , gdje je m (kg) masa diska, (rad/s) ugaona brzina vratila. Ugib vratila uzrokuje silu elastinosti koja tei da vratilo vrati u poetno nedeformisano stanje. Fe =cy, gdje je c=1/ 11 (N/m)-krutost vratila, a 11 -ugib presjeka vratila usled jedinine sile koja djeluje u tom poprenom presjeku. Za vratilo konstantnog poprenog presjeka oslonjenog kao na slici c=48EI/l3 pri emu je I- moment inercije za osu poprenog presjeka vratila. Pojam stabilnosti podrazumjeva da se vratilo vraa u poetno stanje- stanje dinamike ravnotee Fc = Fe odnosno m 2 (y+e) = cy odakle je me 2 y= c m 2 Ugib vratila postaje bekonaan (y ) kada nazivnik u prethodnom izrazu tei (0) a ugaona brzina postaje kritina, odnosno c-m2=0 , =kr =(c/m)1/2 , odnosno kritini broj obrtaja 30 c n=nkr= m

215

Tehniki elementi Ako se zanemari ekscentricitet diska (e=0) okretanje vratila e biti stabilno pri c uslovu (Fc<Fe), odnosno kada je < . m Zavisnost vrijednosti ugiba vratila od ugaone brzine data je na slici 105.

Slika 105. Zavisnost ugiba vratila od ugaone brzine Za stabilno obrtanje i i priguenje oscilacija potrebno je obezbjediti posebne uslove u prvom redu elastine oslonce. NO i pred dobrog balansiranja preporuljivo je izbjegavanje oblasti kritinih brojeva obrtaja. Ta oblast je: 0,7 nkr <n<1,3 nkr U realnim uslovima oslonci vratila (leajevi) nisu apsolutno kruti pa je pri analizi potrebno i tu injenicu uzeti u obzir. Kritini broj obrtaja je: 1 kr = kr c gdje je nkr kritini broj obrtaja pri krutim osloncima, co 1+ 2c 0 - krutost oslonca. Uobiajena norama je da ugib vratila ne smije prei vrijednost (l/5000), gdje je l-rastojanje izmeu oslonaca. Da bi se ugib smanjio preporuljivo je postavljati elemente na vratilu blie osloncima, dobro ih balansirati i olakati. Primjer: Vratilo oslonjeno na krajevima ima na sredini disk mase m=12 kg, ije je teite ekscentrino udaljeno od aksijalne ose vratila za veliinu e=2 mm. Krutost vratila je 420 kN/m. Odrediti ugib vratila pri broju obrtaja n=1500 o/min ( =157,3 rad/s). Koliki je kritini broj obrtaja ovog vratila. 216

Tehniki elementi Ugib vratila pri datom broju obrtaja je y=me2/(c-m2) =12 2 10-3 157,32/ (420000-12 157,32) =4,8 10-3 m=4,8 mm. Kritini broj obrtaja ovog vratila je nkr= (30/)(c/m)1/2 = (30/)(420000/12)1/2=1786,5 o/min. Centrifugalna i elastina sila u ovom sluaju: Fc = m(y+e) 2 = 12(4,8+2)10-3 157,32=2014N, Fe =cy=420000 4,8 10-3 =2016 N, odnosno Fc Fe pa je rad vratila u nestabilnoj oblasti 3.4. RUKAVCI OSOVINA I VRATILA Rukavci su dijelovi osovina i vratila kojima se oni oslanjaju na leita (leajeve). Time se optereenje sa vratila prenose na (obino) nepokretne dijelove konstrukcija. Rukavci su najee zavretci osovina ili vratila a mogu se nalaziti i unutar raspona (unutranji rukavci). U zavisnosti od karaktera optereenja i mjesta ugradnje rukavci mogu biti za klizna i kotrljajna leita. Rukavci za klizna leita izloeni su veim optereenjima usled ega se pojavljuje povrinski pritisak,savijanje,uvijanje,habanje i zagrijavanje rukavca. Kod rukavaca za kotrljajna leita nema habanja pa ni zagrijavanja, ali je koncentarcija napona izraenija na uem dijelu. Rukavci za klizna leita mogu da primaju optereenja razliitog pravca i smjera pa se klasifikuju na: radijalne,aksijalne i radijalno aksijalne. Naj rasprostranjeniji su rukavci sa jednim naslonom na vratilu slika 106a,b koji prenose radijalne i manje aksijalne sile u jednom smjer. Oni mogu biti razliito oblikovani (slika 7.2), a prije svega moraju imati glatku povrinu koja se postie finim tokarenjem, bruenjem ili poliranjem. Za ostale dijelove osovine ili vratila obino nije potrebna tako fina obrada. Kod sjedala leaja radijus prijelaza vratila mora biti manji od zaobljenja rubova leajeva kako bi se leaj mogao potisnuti do odgovarajueg naslona,

217

Tehniki elementi Dimenzije radijalnih rukavaca iz iskustvenih podataka, l=(0,8...1,2)d, r=0,1d, veliina naslona s=(0,15...0,20)d, h=(1,0...1,5)d.

Slika 106. Rukavci za klizne leajeve Konini rukavci (c) mogu da prime radijalnu silu kao i manje jednosmjerno aksijalne sile. Loptasti rukavci (d) u sluajevima promjenljivog optereenja u razliitim smjerovima (kod upravljakih poluga na automobilima i sl.) Aksijalni rukavci (e) primjenjuju se kod prenosa veih aksijalnih sila. Najvee habanje je na periferiji rukavca jer je na tom dijelu najvea brzina (v=r ) dok veliina pritiska se poveava prema osi rukavca. Zbog toga se ovirukavci izrauju sa prstenastim dodirnim povrinama. Grebenasti rukavci (f) se koridte za jako izraena ksijalna optereenja tako da svaki greben predstavlja jednu dodirnu povrinu. Rukavci za kotrljajna leita su cilindrini i imaju naslon samo sa jedne strane a veliina i zaobljenje naslona je u zavisnosti od tipa leaja i njegovih dimenzija. Proraun rukavaca zavisi od toga da li su u pitanju unutranji ili spoljnji rukavci kao i od toga da li jerukavac oslonjen na klizno ili kotrljajno leite. 218

Tehniki elementi Unuranji rukavci su izloeni savijanju ili uvujanju pa se proraunavaju u okviru prorauna vratila. Spoljanji rukavci za klizne leajeve izloeni su povrinskom pritisku i habanju i veliina pritiska je jednaka odnosu transverzalne sile (otpor oslonca)i projekcije naljegajue povrine rukavca. P=F/A = F/bd pd,gdje je d-prenik rukavca,bduina naljeganja rukavca, pd- dozvoljeni povrinski pritisak, ija veliina zavisi od od kvaliteta materijala i obraene povrine( tabela 25).

Odnos duine rukavca prema preniku naziva se konstrukciona karakteristika i iskustveno se uzima da je (=b/d =0,5..0,7) za veoma optereene rukavce, (0,7...1,1) za srednje optereene i (1,1...1,2) za malo optereene. F Iz prethodnih relacija imamo da je d = ija se vrijednost usvaja prema pd standardnim vrijednostima prenika. Napon savijanja se provjerava prema jednaini savijanja iji je najvei moment l F Ms 2 = 16Fl = savijanja Ms=Fl/2, odnosno = sd 3 Wx d3 d 32 Izmeu rukavca i posteljice kliznog leaja dolazi do intenzivnog habanja i zagrijavanja rukavca i leita. Deo snage koja se troi na otpore usljed trenja je, P d =T = F = F v gdje je:T- moment trenja, -ugaona brzinarukavca, 2 koeficijent trenja, F-optereenje rukavca, v-obimna brzina rukavca. Specifina ili svedena snaga se dobija kada se sanga koja se troi na trenje podijeli sa povrinom rukavca koja je u kontaktu sa leitem.

219

Tehniki elementi Fv = (pv ) A bd Zakljuak je da snaga trenja uglavnom zavisi od proizvoda (pv) koji se naziva karakteristika zagrijevanja. Doputena vrijednost karakteristike zagrijevanja iznosi: (0,8...2,0 MW/m2) za dobro podmazane rukavce, (1,5...2,0 MW/m2)za rukavce vratila prenosnika i (3,5...5,0 MW/m2) za prinudno hlaene rukavce. = 3.5. SPOJEVI OBRTNIH ELEMENATA SA VRATILIMA I OSOVINAMA Na vratila i osovine postavljaju se razni elementi ija finkcija moe biti razliita, a uglavnom im je funkcija da prenesu odreeni obrtni moment i li aksijalnu i radijalnu silu. Konstruktivna rjeenja su razliita u skladu sa vrstom i intenzitetom optereenja tako imamo: presovani spojevi, spojevi sa ljebom, spojevi sa klinom, profilisani spojevi i spojevi sa ivijama. Presovani stezni spojevi nastaju spajanjem elemenata u nepokretan presovan sklop. Ovo se obezbjeuje sa osovinom iji je prenik vei od prenika otvora na elementu koji se spaja. Otporom protiv klizanja se obezbjeuje prenoenje obrtnog momenta. Prema nainu spajanja i geometriji elemenata stezni spojevi mogu da budu: uzduno presovani, popreno presovani, konusni, i stezni spojevi sa rasjeenom dvodijelnom aurom. Uzduno presovani spoj slika 107 se ostvaruje presovanjem elemenata u hladnim stanju. Proraunom se dolazi do veliine pteklopa kojim se obezbjeuje sila trenja neophodna za prenoenje aksijalne sile. P

220

Tehniki elementi Slika 107.Uzduno presovani spoj, a)elementi spoja, b)spoj Popreno presovani spoj ostvaruje se zagrijavanjem spoljnjeg dijela (2) i hlaenjem vratila (1) ime se postie nepokretno naljeganje sa potrebnim preklopom slika 108. U zavisnosti od veliine preklopa odreuje se temperatura zagrijavanja u zavisnosti od vrste materijala. Temperatora ne smije prei odreenu vrijednost jer mogu nastupiti nepoeljne promjene u strukturi materijala.

221

Tehniki elementi

Slika 108. Popreno presovani spoj: a) stanje pre, b)posle presovanja Spojevi ljebovima se ostvaruju tako to se i vratilo i glavina izrauju sa utorima istog profila slika 109. Osnovne prednosti ovakvih spjeva su da mogu prenjeti velike obrtne momente zahvaljujui velikoj dodirnoj povrini bilo kao pomjerljivi ili nepomjerljivi. Glavni nedostatci su koncentracija napona kod ljebova sa pravim povrinama, neravnomjerna raspodjela optereenja, relativno sloena izrada. Ovi spojevi mogu biti aksijalno pomjerljivi i nepokretni (primjer pomjerljivih spojeva je kod mjenjaa automobila, gdje se zupanik pomjera po vratilu da bi se ostvarioo odgovarajui stepen prenosa. Sila na boku najoptereenijeg leba koji prenosi obrtni moment: 2TK A r Ft1= , gdje je: KA-faktor spoljnjih dinamikih sila, r -faktor zd m neravnomjernosti zavisi od tanosti izrade, z-broj lebova (4...20), dm -srednji prenik, dm =0,5(da1 +da2). Ft 1 Ft 1 = Pritisak na boku je p= <pd, gdje je: l- duina spoja, ha-visina noenja A lh a ha=0,5(da1-da2)-(g1+g2), pd-doputeni povrinski pritisak koji zavisi od matreijala, njihove termike obrade, kao i od toga dali je spoj pomjerljiv ili ne.

222

Tehniki elementi

Slika 109. Spojevi sa ljebovima Spojevi sa klinovima obezbjeuju vrstu vezu izmeu glavinei i vratila (osovine) i predstavljaju prizmatine elemente koji e jednim dijelom smjetaju u vratilo a drugim dijelom u leb glavine slika 110. Klinovi se klasifikuju prema geometrijskom obliku na klinove bez i sa nagibom. Klinovi bez nagiba se koriste za vezu glavine i vratila i izloeni su povrinskom pritisku i smicanju na dodirnim povrinama klina i glavine. Ft Povrinski pritisak je: p=K h a (l b ) gdje je: l-duina klina, b-irina klina, h A a

visina noenja ha=h-r-t,Stepen sigurnosti protiv pojave plastinih deformacija je ST= T/p 2,8, gdje je T napon teenja za najslabiji materijal elementa u Ft b b( l ) 2 , Stepen sigurnosti protiv plastinog kontaktu. Napon smicanja je s=KA deformisanja usled smicanjaje: S= t / 2, gdje je t -smiui napon teenja materijala klina.

223

Tehniki elementi

Slika 110. Klin bez nagiba Klinovi sa nagibom slika 111 su namjenjeni za prenos obrtnih momenata kao i veih aksijalnih sila u jednom smjeru. vrsta veza se ostvaruje utiskivanjem klina sa svojom koso ravni u dno leba glavine. U poreenju sa klinovima bez nagiba ovi imaju veu nosivost, anedostatak je to se spajajui element dovodi u debalans pri veim ugaonim brzinama. Kao i ravni klinovi i ovi su standardizovani.

Slika 111. Klin sa nagibom: 1)klin, 2)vratilo, 3)glavina Tangentni klinovi slika 112 slue za prenos veih obrtnih momenata promjenljivog smjera. Klin se postavlja tangencijalno na vratilo i glavinu i stoga se postavljaju dva klina pod uglom od 120. Ovi klinovi su optereeni prvenstveno na pritisak i pogodni su za vea dinamika optereenja.

224

Tehniki elementi

Slika 112. Tangentni klin Segmentni klinovi slika 113 su prostog oblika i lee u utoru na vratilu segmentnog oblika. Ovi klinovi se esto koriste na alatnim mainama i dobro s prilagoavaju glavini i vratilu. Nedostatak im je to slabe vratilo sa relativno dubokim ljebom. Dimenzione veliine su standardizirane.

Slika 113. Segmentni klin STEZNI SPOJEVI Nerastavljivi stezni spoj U nerastavljivom steznom spoju vratilo i glavina su izraeni s vrstim dosjedom, s potrebnim preklopom. Zbog toga nakon ugradnje na dodirnom povrinama nastaje povrinski pritisak p koji osigurava silu trenja Ftr, potrebnu za prijenos vrtnje. Istovremeno, takav spoj podnosi i odreenu aksijalnu silu. Stezni spoj je primjeren za velika izmjenina i udarna optereenja, pa ga se moe koristiti svugdje tamo gdje ostali spojevi vratila i glavine nisu dovoljni za prijenos velikih okretnih momenata. Zbog vrstog dosjeda izmeu vratila i glavine za stezni spoj je potrebno upotrebiti odgovarajui postupak montae. Montaa nerastavljivog steznog spoja U praksi se upotrebljavaju tri postupka montae i demontae steznog spoja: mehaniki, toplinski I hidrauliki postupak, slika 5.12. Odabrani postupak ovisi prvenstveno o zahtjevanom preklopu steznog spoja i montanim sredstvima koja su na raspolaganju. 225

Tehniki elementi U mehanikom (uzdunom) postupku vratilo i glavina sastavljaju se u hladnom stanju s odreenom montanom silom Fm i brzinom utiskivanja vratila u glavinu 2 do 5 mm/s, slika 5.12a. Kako bi se olakala montaa, dio s viom granicom teenja (obino je to vratilo) je skoen pod kutom = 5 na duini , mm a dodirne povrine obino su jo i

nauljene, osim ako je jedan dio iz bronze. Kod veih preklopa izvodi se dvostruko skoenje vratila. Ovako montiran stezni spoj postie radnu sposobnost nakon priblino 48 sati.

Slika 5.12: Naini montae (demontae) steznog spoja a) mehaniki b)i c) toplinski d) hidrauliki U toplinskom postupku montae koriste se svojstva materijala da se prilikom zagrijavanje rastee, a prilikom hlaenja skuplja. Glavina se rairi kada se zagrije na odgovarajuu temperaturu, a izmeu dijelova nastane zranost Zm, pa ih se moe sastaviti bez upotrebe dodatne mehanike sile, slika 5.12b. Kada se glavina nakon montae ohladi na sobnu temperaturu, skupi se, a zbog preklopa na dodirnim povrinama nastaje odgovarajui povrinski pritisak za postizanje sile trenja. Glavina se obino zagrijava u ulju, ali ako se zahtijevaju suhe dodirne povrine radi veih koeficijenata trenja, tada se glavina zagrijava u pei s vruim zrakom. U oba sluaja glavina se zagrijava do 400C. Vie temperature nisu preporuljive, jer mogu lako uzrokovati strukturne promjene u materijalu i smanjenje vrstoe. Slini odnosi postiu se i hlaenjem vratila, slika 5.12c. Na nioj temperaturi vratilo se skupi, pa se lako umetne u glavinu. Kada se nakon montae vratilo ponovno zagrije na sobnu temperaturu, rairi se, te zbog vrstog dosjeda pritie na glavinu s potrebnom silom za savladavanje eljenih vanjskih optereenja. Vratilo se hladi u suhom ledu u kojemu se postiu temperature do 78

226

Tehniki elementi C, a nie temperature (do 196 C) postiu se u tekuem duiku. Glavinu je potrebno zagrijati ili vratilo ohladiti za:

Pmax [mm] najvea mogua vrijednost preklopa za odabrani dosjed, tabela 5.10 Zm [mm] potrebna zranost pri montai; Zm 0,1 mm, Zm 0,001d d [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13 [K1] koeficijent toplinskog rastezanja glavine (vratila), tabela 1.7. U hidraulikom postupku na dodirne povrine izmeu vratila i glavine dovodi se ulje pod pritiskom zbog ega se vratilo skupi, a glavina rairi, slika 5.12d. Na taj nain mogu se montirati samo dijelovi s blago koninim povrinama (konus 1:30), gdje se vratilo najprije potisne u glavinu do odreenog poloaja, a konani poloaj se postie tek uz pomo pritiska ulja. U sluaju cilindrinih dodirnih povrina spomenuti postupak se koristi za demontau leajeva koji su prethodno montirani mehanikim ili toplinskim postupkom, slika 5.12d. Vrijednosti za najmanji potrebni pritisak ulja za montau, te pritisak ulja za demontau, mogu se nai u specijaliziranoj literaturi ili u katalozima proizvoaa leajeva. Pri svakom, a naroito pri uzdunom postupku montae steznog spoja, dolazi do tzv. zaglaivanja (uglaavanja) povrina vratila i glavine (Hv i Hg na slici 5.13), zbog ega je stvarni preklop nakon montae neto manji od teoretskog. Oito je gubitak preklopa P = 2(Hv+Hg), pa se, prema slici 5.13b, moe procijeniti izrazom: P [mm] izgubljena preklop zbog uglaavanja povrina Rzv [m] srednja visina neravnina vratila; tabela 1.4 Rzg [m] srednja visina neravnina glavine; tabela 1.4

Slika 5.13: Shematski prikaz postignutog preklopa u steznom spoju a) teorijski za sistem jedinstvenog provrta b) praktino 227

Tehniki elementi Vrijednosti za Rzv i Rzg mogu se, ovisno o stupnju hrapavosti povrina vratila i glavine, oitati iz tabele 1.4, ili se uzimaju preporuene vrijednosti prema DIN 7190: d 500 mm Rzv = 0,8 m; Rzg = 1,6 m d > 500 mm Rzv = 1,6 m; Rzg = 3,2 m Dakle, stvarne vrijednosti najveeg i najmanjeg preklopa su:

Pmin [mm] teorijska vrijednost minimalnog preklopa Pmax [mm] teorijska vrijednost maksimalnog preklopa Pmin,st [mm] stvarna vrijednost minimalnog preklopa Pmax,st [mm] stvarna vrijednost maksimalnog preklopa P [mm] izgubljeni preklop zbog zaglaivanja povrina, izraz (5.13) Prilikom odabira stvarnog dosjeda, odnosno odreivanja odgovarajuih tolerancija promjera glavine i vratila, treba raunski dobivene preklope poveati za gubitak preklopa:

Teorijski, u steznom spoju preklop P je razlika izmeu unutarnjeg promjera glavine Dn i vanjskog promjera vratila dz koja imaju jednaku nominalnu dimenziju d i pripadne tolerancije. Za proizvoljne tolerancije mogu se izraunati najvei (Dmax, dmax) i najmanji (Dmin, dmin) promjeri preklop prema izrazu (1.5). U pravilu se tolerancije vratila i glavine ne odabiru proizvoljno, nego se upotrebljavaju preporueni vrsti dosjedi koji se, prema ISO preporukama, mogu odabrati iz tabele 5.5. U njoj se, s obzirom na nominalni promjer steznog spoja d i odabrani dosjed, navode pripadajue vrijednosti za Pmin i Pmax. Tabela 5.8 izraena je za sistem jedinstvenog provrta (tolerancija glavine H7) i vrijedi za nominalne promjere d 500 mm. Za promjere d > 500 mm tolerancija glavine je H8, stepen tolerancije vratila IT 7, a vrijednosti za Pmin i Pmax mogu se oitati iz specijalizirane literature. U sluaju kada nijedan dosjed iz tabele 5.8 ne odgovara uslovima (5.30), odabire se neki drugi dosjed prema ISO 286, odnosno promjene se geometrijske veliine vratila i glavine, ili se odabire drugi materijal. Proraun steznog spoja Proraun vrstoe i odreivanje odgovarajueg preklopa, odnosno tolerancije vratila i glavine,standardizirani su npr. prema DIN 7190. U steznom spoju vratilo i 228

Tehniki elementi glavina imaju jednak nominalni promjer d razliitih tolerancija, koje osiguravaju postizanje preklopa P, tj. vrstog dosjeda. Zbog preklopom nastalog (radijalnog) povrinskog pritiska p glavina je nakon montae optereena u radijalnom smjeru tlanim naprezanjima rg, a u obodnom (tangencijalnom) smjeru vlanim naprezanjima tg. Zbog istog pritiska vratilo trpi naprezanja rv i tv. Radijalna naprezanja glavine i vratila na promjeru d steznog spoja jednaka su povrinskom pritisku p, te opadaju (do nule) s udaljenou od d. Tangencijalna naprezanja tg i tv glavine i vratila vea su od radijalnih i opadaju s promjerom. Radijalna i obodna normalna naprezanja, budui meusobno okomita, su ujedno i glavna naprezanja, pa je za proraun vrstoe prema hipotezi najveih tangecijalnih naprezanja mjerodavna njihova razlika, koja predstavlja ekvivalentno naprezanje. Kvalitativni rasporedi ekvivalentnih naprezanja eg za glavinu i ev za vratilo prikazani su na slici 5.13a. Uoljivo je da ona u glavini imaju vlani, a u vratilu tlani karakter. Zbog toga, ali jo vie zbog toga to su u glavini naprezanja vea a materijal slabiji, obino se provjerava samo vrstoa glavine:

eg,max [N/mm2] najvee ekvivalentno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja tg,max [N/mm2] najvee obodno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja rg,max [N/mm2] najvee radijalno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja p [N/mm2] srednji povrinski pritisak na steznim povrinama g omjer dimenzija glavine, g= d/Dv dop [N/mm2] doputeno naprezanje materijala glavine, dop = Re /T 0,9Re za eg,max< Re. Povrinski pritisak p na steznim povrinama ovisi o veliini preklopa P. Prema teoriji cilindara s debelim ljuskama, ta veza je dana sljedeim izrazom:

gdje je K pomona proraunska veliina definirana svojstvima materijala obaju stegnutih dijelova, te njihovim omjerima dimenzija:

229

Tehniki elementi

Eg, Ev [N/mm2] moduli elastinosti materijala glavine i vratila g, v Poissonovi koeficijenti materijala glavine i vratila v omjer dimenzija vratila, v= du/d faktor utjecaja duljine glavine na stezanje vratila, tabela 5.9. Ovaj izraz strogo vrijedi samo za beskonano dugaki stezni spoj. U stvarnosti, stezanje, tj. stvoreni pritisak ovisi o omjeru duljine glavine i promjera steznog spoja, te o omjeru v promjera vratila. On se uzima u obzir tako da se za vanjske dijelove ija je duina manja od promjera vratila (to su rjee glavine, a ee prstenovi), pomona proraunska veliina K pomnoi s faktorom duljine glavine . Tako stvarna vrijednost Kst proraunske veliine K postaje: Tabela 5.9 Faktor duljine glavine Odnos l/d v 0,1 0,2 0,3 0,4 0 0,33 0,55 0,69 0,78 0,2 0,32 0,53 0,67 0,78 0,4 0,31 0,52 0,65 0,76 0,6 0,29 0,50 0,62 0,73

0,5 0,83 0,83 0,81 0,78

0,6 0,87 0,87 0,85 0,82

0,7 0,9 0,90 0,88 0,86

0,8 0,92 0,92 0,91 0,89

0,9 0,94 0,94 0,93 0,92

1,0 0,95 0,95 0,94 0,93

Ukoliko maksimalno ekvivalentno naprezanje eg,max premauje vrijednost granice teenja, ulazi se u elastino plastino podruje, raspored naprezanja za razvlaive (duktilne) materijale prikazan je na slici 5.14b, a gore prikazani nain prorauna ne vrijedi. Postupak prorauna za elastino-plastino podruje moe se pronai u specijaliziranoj strunoj literaturi ili npr. u standardu DIN 7190. U daljnjem tekstu se proraun steznog spoja odnosi samo za naprezanja u elastinom podruju, tj. za eg,max< Re.

230

Tehniki elementi

Slika 5.14: Raspored naprezanja u steznom spoju a) elastino optereenje b) elastino-plastino optereenje Stezni spoj u opem sluaju podnosi obodnu silu Ft, kao posljedicu okretnog momenta T i aksijalnu silu Fa koja proizlazi iz djelovanja elemenata kao to su stoasti zupanici, cilindrini zupanici s kosim zubima, aksijalni leajevi itd. U proraunu steznog spoja potrebno je uzeti u obzir rezultirajue optereenje FR na nominalnom promjeru steznog spoja d prema izrazu: Da bi stezni spoj mogao prenijeti rezultirajue optereenje FR,, na dodirnim povrinama izmeuglavine i vratila treba postii silu trenja Ftr > FR, slika 5.15, odnosno k sigurnost protiv klizanja k= 1,5 za mirno optereenje k = 1,8 za istosmjerno promjenjivo optereenje k = 2,2 za izmjenino optereenje. Da bi se dobila tolika sila trenja povrinski pritisak mora biti

pmin [N/mm2] najmanji potrebni povrinski pritisak izmeu vratila i glavine Fr [N] radijalna sila na dodirnoj povrini; Fr = Ftr/ k 231

Tehniki elementi

Ftr [N] sila trenja na dodirnim povrinama izmeu vratila i glavine, izraz (5.23) A [mm2] dodirna povrina izmeu vratila i glavine; A = d l d [mm] nominalni promjer steznog spoja, slika 5.13 l [mm] nosiva duina steznog spoja (obino duina glavine) 0 (statiki) koeficijent trenja steznog spoja.

Slika 5.15: Stezni spoj zupanika s vratilom a) uzduni presjek b) popreni presjek c) diferencijalne sile na diferencijalnoj povrini Ako je povrinski pritisak manji od ovog, sigurnost protiv klizanja e biti manja od prije odabrane, to nije doputeno. U suprotnom, sigurnost protiv klizanja e biti vea od k. Budui da je stvarna vrijednost preklopa sluajna veliina, onda su i stvarne vrijednosti povrinskog pritiska, sile trenja, sigurnosti protiv klizanja i naprezanja takoer sluajne veliine. Vjerojatnost da se ove veliine nau u odreenim granicama lako se moe odrediti ako se poznaje srednja vrijednost i varijanca preklopa. Takav, vjerojatnosni proraun steznog spoja, moe se nai u specijalistikoj literaturi, a ovdje e se problem nemogunosti odreivanja tonih vrijednosti sluajnih veliina odrediti na klasian nain: raunati e se uvijek samo s jednom vrijednou preklopa, minimalnom Pmin ili maksimalnom Pmax. Pravilo je da se uzima ona vrijednost koja e, kad se preko nje izrauna traena fizikalna veliina, rezultirati s veom stvarnom sigurnou steznog spoja. Tako npr, ako se za poznati dosjed kontrolira vrstoa steznog spoja, naprezanja e se 232

Tehniki elementi raunati za Pmax, jer e tako stvarna naprezanja biti manja od raunskih, a stvarni stupanj sigurnosti vei. Ako se rauna sigurnost protiv klizanja, sila trenja e se raunati za Pmin, pa e tako njezina stvarna vrijednost biti vea, kao i sigurnost protiv klizanja. Ako je potrebno odrediti dosjed, tj. preklop za traenu sigurnost protiv klizanja, tada raunski dobivena vrijednost preklopa mora priblino odgovarati vrijednosti Pmin odabranog dosjeda. Tada e stvarna sigurnost protiv klizanja biti vea, jer e stvarni preklop biti vei od potrebnog. Pri proraunu potrebne sile utiskivanja kod mehanike (uzdune) montae, uzima se Pmax. Kod steznih spojeva koji brzo rotiraju potrebno je uzeti u obzir i utjecaj entrifugalne sile koja kod veeg broja okretaja vodi k smanjenju povrinskog pritiska. U praksi, proraun steznog spoja najee tee tako da se za poznata vanjska optereenja (T, Fa) trai odgovarajui vrsti dosjed (Pmin i Pmax), kojim e se na dodirnim povrinama izmeu vratila i glavine postii potreban povrinski pritisak pmin, odnosno sila trenja Ftr za prijenos eljenih optereenja. U tom sluaju, nakon to se prema izrazu 5.23 izrauna potrebna sila trenja Ftr, prema izrazu 5.24 potrebni minimalni pritisak pmin, potrebna vrijednost Pmin,st minimalnog preklopa rauna se iz izraza 5.19:

Za izbor dosjeda prema tabeli 5.8, potrebno je ovoj vrijednosti dodati vrijednost zaglaivanja P. Ako su u steznom spoju na glavini predviena rebra za ojaavanje (slika 5.16), ona koe elastinu deformaciju u radijalnom smjeru. Spomenuti utjecaj uzima se u obzir tako da se modul elastinosti glavine ojaane s rebrima, povea za 30%. Ako je glavina nazubljena, tada se za vanjski promjer glavine mora uzeti promjer jezgre (npr. prilikom montae zupanika sa steznim spojem vanjski promjer glavine jednak je promjeru kruga preko korijena kruga zupanika). U proraunu steznog spoja potrebno je odrediti i potrebne parametre montae. U sluaju mehanike montae (slika 5.12a) potrebna sila utiskivanja iznosi: Fm [N] potrebna sila utiskivanja kod mehanike montae steznog spoja pmax [N/mm2] najvei povrinski pritisak izmeu vratila i glavine D [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13 l [mm] nosiva duina (obino duina glavine) kinetiki koeficijent trenja, tabela 1.5, 0,15 do 0,2.

233

Tehniki elementi

Rastavljivi stezni spojevi Rastavljivi stezni spojevi prenose okretni moment s vratila na glavinu ili obratno trenjem, tj.pomou naponske veze. Zbog toga se praktiki neogranien broj puta mogu rastaviti i ponovno sastaviti. Najpoznatiji je stezni spoj s koninim dosjedom. Od elastinih elemenata koji se umeu izmeu vratila i glavine da bi se jelovanjem aksijalne sile stvorio na njihovim obodima radijalni pritisak, najee se upotrebljavaju stezni prstenovi, stezni uloci, naponske ploe I Spieth ahure. Stezni spoj s koninim dosjedom Konini dosjed prenosi okretni moment silom trenja izmeu konino oblikovanog zavretka vratila i glavine. Pri tome se potrebna radijalna sila, odnosno povrinski pritisak, stvara preko aksijalne sile prednapona Fv pritezanjem vijka, prema slici 5.17a. Prednost koninog dosjeda je u tome to dobro centrira glavinu na vratilo, pa se moe koristiti za vee brzine vrtnje. Koninom dosjedu se, prvenstveno kod dinamikih optereenja, dodaje i odgovarajue pero kao dodatno osiguranje protiv klizanja, slika 5.17b. Kod manjih kutova konusa (/2 < , gdje je kut) konini dosjed je samokoan, to znai da spoj ostaje vrst i nakon prestanka djelovanja sile Fv, pa se mora rastaviti silom. U koninom dosjedu vratilo i provrt u glavini na mjestu spoja imaju oblik konusa, koji je definiran omjerom:

D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17 d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17 L [mm] duina konusa, slika 5.17 [] kut konusa, slika 5.17 U opem strojarstvu, za privrivanje zupanika, remenica, spojki i drugih strojnih elemenata, najvie se upotrebljava konus 1:10, a za drae alata koriste se Metriki konus 1:20 i Morseov konus 1:19,212 do 1:20,02.

234

Tehniki elementi Slika 5.17: Konini dosjed a) bez pera b) sa perom Slika 5.17 prikazuje odnose sila u koninom dosjedu. Zbog pojednostavljenja pretpostavlja se da sile djeluju na srednjem promjeru Dsr. Kao posljedica pritezanja matice, javlja se prednaponska sila Fv koja nabiva glavinu na vratilo, stvarajui na dodirnim povrinama povrinski pritisak p, odnosno normalnu silu FN = pAN (slika 5.18a). U ravnini dodirnih ploha djeluje sila trenja Ftr =FN 0. Sile FN i Ftr mogu se sastaviti u rezultantu F (slika 5.18a), koja se rastavlja na radijalnu komponentu Fr i aksijalnu komponentu (slika 5.18b). Zbog ravnotee sila, ta aksijalna komponenta mora biti jednaka prednaponskoj sili Fv. Uzimajui u obzir izraze (slika 5.18a) i (Slika 5.18b), iz izraza (5.1) slijedi izraz za nastalu sila trenja:

0koeficijent trenja na dodirnim povrinama Fr [N] radijalna sila zbog pritiska kut trenja; = arctan 0. 0 koeficijent trenja; 0 0,1 ( 6) za suhe i glatke povrine.

a)

b)

Slika 5.18: Odnosi sila u koninom dosjedu a) normalna sila FN i sila trenja Ftr b) radijalna sila Fr i sila prednapona Fv Da ne bi dolo do proklizavanja steznih povrina, sila trenja mora biti vea od rezultante djelujuih aktivnih sila koje stezni spoj prenosi, tj. 235

Tehniki elementi

k stepen sigurnosti protiv klizanja F0 [N] obodna sila Fa [N] aksijalna sila koja se prenosi k,potr potrebni stupanj sigurnosti protiv klizanja; k,potr= 1,3. Ukoliko se ne prenosi aksijalna sila, k je (za sve vrste steznih spojeva) jednak:

Ttr [Nmm] moment trenja na dodirnoj povrini; Ttr = FtrDsr/2 T [Nmm] okretni moment koji se prenosi; T = FoDsr/2. Dsr [mm] srednji promjer steznog spoja; Dsr = (D+d)/2. D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17 d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17. U fazi konstruiranja steznog spoja potrebno je odrediti prednaponsku silu vijka potrebnu za siguran prijenos optereenja. Iz gornjih izraza slijedi:

Za Fa = 0 slijedi: Ovolika sila prednapona dobije se pritezanjem matice momentom kljua, koji se izrauna prema izrazu (6.21). Normalna sila FN, kao posljedica djelovanja aksijalne sile Fv, uzrokuje povrinski pritisak p=FN/AN Fr/Asr, kojega je potrebno kontrolirati: Fv [N] prednaponska sila montae koninog dosjeda, izraz (5.31) pdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2). Stezni spoj pomou steznih prstenova Par steznih prstenova kao elastini vezni element glavine i vratila, sastavljen je od unutranjeg ili vanjskog koninog prstena od poboljanog elika koji se umee u odgovarajui otvor izmeu

236

Tehniki elementi vratila i glavine, slika 5.19. Ako na prstene djeluje dovoljno velika aksijalna sila Fa, na dodirnim povrinama izmeu vratila i unutarnjeg prstena, te izmeu glavine i vanjskog prstena, stvara se povrinski pritisak p koji uzrokuje potrebnu silu trenja za prijenos vrtnje. Potrebna aksijalna sila Fa obino se postie s jednim (slika 5.19a) ili vie (slika 5.19b) vijaka za pritezanje. Zbog velikog polukuta konusa (/2 = 1642') ovakav spoj nije samokoan, pa se nakon prestanka djelovanja aksijalne sile Fa lako moe rastaviti.

Slika 5.19: Primjeri veza glavine i vratila sa steznim prstenima a) s jednim priteznim vijkom i jednim parom prstenova b) s vie priteznih vijaka i etiri para prstenova Na slici 5.20 prikazani su odnosi sila na kosini, tj. na dodirnim povrinama steznih prstenova. Iz poligona sila na vanjskom i unutranjem prstenu, oito je:

Fa1 [N] aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova Ftr,o [N] sila trenja izmeu unutranjeg prstena i vratila, za prvi par prstenova Fr1 [N] radijalna sila na prvom paru steznih prstenova kut konusa steznih prstenova 237

Tehniki elementi kut trenja; = arctan 0 0 koeficijent trenja. Uz Ftr,o Ftr,g, takoer slijedi: Fa2 [N] aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova Ftr1 [N] sila trenja za prvi par steznih prstenova pa je, uz Ftr1 = 0Fr1, lako izraunati silu trenja na prvom paru steznih prstenova, stvorenom aksijalnom silom Fa1 jednakoj sumi aksijalnih sila svih vijaka. Dakle:

Za svaki idui par steznih prstenova prikazani odnosi sila ostaju isti, ali je, u skladu s izrazom (5.33), aksijalna sila manja od prethodne za dvije sile trenja. Dakle, za drugi par steznih prstenova vrijedi:

Ova relacija vrijedi i za svaki idui par steznih prstenova, samo to se redni broj u indeksu oznake za silu poveava za jedan. Pri tome je potrebno napomenuti da obodna (ili svaka druga) sila trenja stvorena istim povrinskim pritiskom, tj. istom radijalnom silom, ima istu vrijednost kao ova, aksijalna sila trenja, a smjer suprotan rezultanti obodne Fo i aksijalne sile FA koje se prenose. Usporedbom izraza (5.32) i (5.33) dolazi se do omjera

koji pokazuje da mo noenja svakog idueg para steznih prstenova opada po geometrijskom nizu. Vrijedi i

238

Tehniki elementi

Slika 5.20: Sile na prvom paru steznih prstenova a) sile na dodirnim povrinama b) poligon sila na vanjskom prstenu c) poligon sila na unutranjem prstenu 239

Tehniki elementi

Ukupna sila trenja Ftr za n pari steznih prstenova jednaka je zbroju sila trenja svih parova prstenova, tj. sumi lanova geometrijskog niza, kojemu je q kvocijent:

Slian izraz vrijedi i za ukupni moment trenja Ttr, ako je FA = 0. No, kako je vrijednost omjera q za /2 = 1642' i za 0 = 0,15 prema izrazu (5.30) jednaka q = 0,5, proizlazi da je sposobnost noenja svakog para steznih prstenova otprilike upola manja od prethodnog para, slika 5.21. Tako bi npr. peti par nosio svega oko tri posto ukupne sile (ili momenta), to je neisplativo. Zato se nikada ne ugrauje vie od etiri para steznih prstenova.

Slika 5.21: Raspodjela povrinskog pritiska na pojedine vezne elemente 240

Tehniki elementi

Sigurnost protiv klizanja je dakle:

Fr [N] aktivna radijalna sila koja se prenosi FA [N] aktivna aksijalna sila koja se prenosi Stezni prstenovi se ugrauju s labavim dosjedom kako izmeu vanjskog prstena i glavine, tako I izmeu unutranjeg prstena i vratila. Za uklanjanje ove inicijalne zranosti potrebno je stezne prstenove opteretiti poetnom aksijalnom silom F0. Tek poveanjem aksijalne sile na vrijednost prednaponske sile Fpr=F0+Fv postie se na dodirnim povrinama eljeni povrinski pritisak p za prijenos vrtnje. Pri odreivanju dimenzija steznih prstenova odluujui je povrinski pritisak p1 izmeu vanjskog prstena prvog para prstenova i glavine, koji mora biti u doputenim granicama:

3.6. SPOJNICE Spojnice su mainski sklopovi kojima se omoguuje spajanje dva vratila i time omoguuje prenos obrtnog kreatanja sa jednog na drugo vratilo. Cilj spajanja vratila je da se prenos snage odnosno momenta sa jednog sklopa prenese na drugi skliop ili postrojenje. Zadatak spojnice je pored spajanja i razdvajanje prenosa momenta sa jednog dijela maine na drugi to je sluaj kod vozila ili kada se neka vratila ne upotrebljavaju u odreenom vremeu na nekoj radnoj maini. Pored ovog zadatka spojnicama se reavaju i odreeni dopunski zadaci. - priguenje udarnih optereenja i mogunost postepenog poveanja obrtnog momenta - eliminacija kritinih brojeva okretaja u opsegu radne brzine - ispravljaju se netanosti i nepravilnosti u radu vratila uzrokovanih montaom i sl. - Osiguranje sklopova ili pogonskog motora od preoptereenja.

241

Tehniki elementi Da bi u potpunosti odgovorile svojoj namjeni spojnice se najee postavljaju iza motora i ispred radne maine (to blie osloncu vratila) slika114.

Slika 114. Spojnica u sistemu prenosa snage PM-pogonska maina, RM-radna maina, L-leajevi. Osnovni parametar spojnice je obrtni moment koji prenosi i ugaona brzina (broj okretaja) Glavne konstrukcione karakteristike spojnice su: masa, moment inercije, gabaritne dimenzije i brlo bitna dimenzija prenikotvora za vratilo. esto se spojnice proizvaode za jednu veliinu momenta i za itavu familiju prenika vratila. Osnovni tipovi spojnica su standardizovani. Proraun spojnica se provodi uglavnom kod ugradnje na odgovorne maine u ostalim sluajevima spojnice se biraju na osnovu katalokih vrijednosti proizvoaa a prema momentu koji je jednak T=KA Tn,gdje je KA - dinamiki koeficijent, faktor spoljnjih uticaja, Tn-nominalni obrtni moment spojnice. Na veliinu faktora KA utie krutost spojnice ali prvenstveno neravnomjernost rada maine tako za maine sa malim inercionim masama i pri tihom radu (KA =1...1,5), za maine sa srednjim inercionim masama i pri promjenljivom optereenju (KA =1,5...2,0), a kod maina sa velikim i udarnim optereenjima (KA =2,5...3,0), pa i vee vrijednost. Prema svojim karakteristikama u toku rada- eksploatacije spojnice mogu biti: A) Nerazdvojive kod kojih u toku rada su vratila stalno spojena i prenos snake je stalan, ovdje spadaju: krute, elastine i zglobne spojnice. B) Razdvojive spojnice kod kojih u toku rada se veza moe razdvojiti bez rasklapanja spojnice, od ovih najvie u primjeni su: kandaste, zupaste, frikcione, i sinhro spojnice.

242

Tehniki elementi C) Specijalne spojnice koje su uglavnom razdvojivog tipa i pored prenosa obrtnog momenta imaju i odreenu specifinu funkciju. Ovdje spadaju: sigurnosne, centrifugalne, hidrodinamike, jednosmjerne i td. Sigurnosne spojnice imaju zadatak da kod prekoraenja odreene veliine momenta dolazi do prekida odreenog sigurnosnog elementa (vijak, ivija itd.) koji je proraunat za tu veliinu momenta. Centrifugalne spojnice se ukljuuju i iskljuuju tek kada centrifugalna sila dostigne odreenu vrijednost (ugaona brzina) (automobili , motorne pile i sl). Jednosmjerne spojnice prenose obrtni moment samo u jednom smjeru dok u suprotnom smjeru okretanje je slobodno (pogon bicikla, valaki stanovi). U mainstvu uopte koriste se razliiti tipovi, ovdje e mo posebnu panju posvetiti oni spojnicama koje nalaze primjenu u transportnim sredstvima. 3.6.1. KRUTE SPOJNICE Krutim spojnicama se ostvaruje kruta veza kod potpuno saosnih vratila i kod istih nema pomjeranja vratila. Pored obrtnog momenta ove spojnice mogu da prenesu i moment savijanja kao i transverzalne i aksijalne sile. Stoga iste se postavljaju gdje moment savijanja vratila prolazi kroz (0) ili blizu oslonaca. aurasta spojnica (spojnica sa naglavkom) slika 115 je naj jednostavnija kruta spojnica a sastavljena je iz aure postavljene na vratila i uvrena najee klinovima sa nagibom. Spojnicu karakteriu mali gabariti naroito u radijalnom pravcu. Nedostatak je komplikovana montaa jer se zahtjeva aksijalno pomjeranje vratila odnosno prenosnika ili radnih maina a radi izbijanja klinova nemoe se postavljati neposredno do leajeva. Zbog relativno male krutosti na savijanje ove spojnice nemaju znaajnu primjenu. Koriste se za vratila od (d=10...100 mm) a uobiajene dimenzione veliine su D=(1,5...1,8)d, a duina L=(2,5...4,0)d, Izrauju se od .0445, .0545 ili od livenog gvoa za sluaj veih gabarita.

243

Tehniki elementi Slika 115. aurasta spojnica Spojnoice sa obodima slika 116 su krute spojnice sastavljene od dva oboda (prirubnice) koji se sa klinovima ili u presovanom sklopu spajaju sa vratilima. Obodi se najee izrauju zasebno i meusobno se spajaju zavrtnjima koji vre prenos obrtnog momenta.

Slika 116. Spojnica sa obodima Karakter optereenja zavisi od taga da li se koriste podeeni ili nepodeeni zavrtnji. Ako se koriste podeeni zavrtnji onda se proraun vri prema naponu smicanja, a u sluaju nepodeenih zavrtnjeva isti se proraunavaju prema sili zatezanja kojom je potrebno ostvariti silu trenja na dodirnim povrinama oboda. Centriranje spojnice se izvodi sa stepenastim elementima izraenim na spojnici koji se uklapju jedan u drugi ili posebnim prstenom za centriranje. Dimenzije spojnice se odreuju u zavisnosti od prenika vratila i obrtnog momenta i iste su standardizovane. Primjenjuju se za prenike do160 mm.

3.6.2. ELASTINE SPOJNICE

244

Tehniki elementi Elastine spojnice spadaju u grupu prilagodljivih (kompenzirajuih) spojnica, gdje je omoguena kompenzacija odstupanja vratila u aksijalnom i radijalnom pravcu kao i ugaona odstupanja. Prvenstvena namjena: elastino prenoenje momenta torzije uz kutno uvijanje izmeu obje polovine spojke. Mogua je kompenzacija manjih odstupanja izmeu osovina. spreavaju prenoenje torzionih udaraca pomiu kritinu brzinu okretaja i smanjuju torzione vibracije priguivanjem. Najvanija elastina torziona karakterisika

Energija deformacije udara u oba sluaja je jednakaili je amplituda udarnog momenta manja.Elastine spojke obino nemaju linearne karakteristike i esto imaju znatno unutarnje priguenje.

245

Tehniki elementi

Ova odstupanja su nastala u toku izrade , montae ili deformacija vratila. Pored osnovnog zadatka da prenesu obrtni moment istovremeno priguuju dinamika i udarna optereenje. Ugradnjom ovih spojnica mogu se izbjei pojave rezonantnih oscilacija. Elastine spojnice se sastoje od dvije poluspojke i elastinih elemenata najee od gume slika 117gdje je dat primjer elastine spojnice sa gumenim prstenovima.

Slika 117.Elastina spojnica sa gumenim prstenovima Postoji niz vrsta elastinih spojnica koje nalaze primjenu kod transportnih sredstava. 246

Tehniki elementi Spojnica sa elastinim torusom Periflex je sastavljena iz dva oboda koje povezuje elastini gumeni ili plastini torus slika 118. Ovaj element obezbjeuje elestini rad spojnice. Isti je najee rasjeen da bi montaa bila jednostavnija a za obode se uvruje pomou metalnih prstenova i zavrtnja. Za sluaj preoptereenja moe doi do proklizavanja a stepen sigurnosti protiv 2T Tmax = proklizavanja je: S = 2, gdje je: Tmax -najvei obrtni moment koji Ts K AT spojnica moe da prenese, Ts -najvei obrtni moment koji se prenosi u toku rada, KA-faktor spoljnjih dinamikih sila, T -nazivni obrtni moment,T -moment trenja na jednoj dodirnoj povini oboda i elastinog torusa koji D D je jednak T = F m = zF1 m gdje je:F-ukupna sila trenja izmeu prstena 2 2 i elastinog torusa,Dm -srednji prenik dodira torusa i oboda, Dm=0,5(Ds+Du), koeficijent trenja za gumu po eliku =0,35, z -broj zavrtnjeva,F1-sila u zavrtnju posle pritezanja.

Slika 118.Spojnica sa elastinim torusom Periflex Elastina spojnica sa trakama Bibi se sastoji iz dva oboda koji po obimu imaju niz zubaca specijalnog oblika slika 119. U ljebove po obodu se postavlja elina elastina traka-opruga koja spojnici daje potrebnu elastinost.

247

Tehniki elementi

Slika 119.Elastina spojnica sa trakom BIBI U neoptereenom stanju opruga je pravna a kada se optereti poprima oblik zubaca. Veoma dobro kompenzira odstupanja vratila (aksijalna, radijalna, ugaona) i podesna je za veoma veliki opseg obrtnihmomenata (T<8500kNm,n<20000 o/min) 3.6.3. ZUPASTE SPOJNICE Zupaste spojnice pripadaju grupi ukljuno iskljunih spojnica i iste mogu da kompenziraju odstupanja kako linijska tako i ugaona. Prednosti su im to imaju pouzdan prenosni odnos veih obrtnih momenata(700...106 Nm) pri relativno malim gabaritima, koriste se za velike brojeve obrtaja vratila, za prenike vratila od (40..560 ) mm, Najea primjena im je kod mjenjakih prenosnika kod vozila, dimenzione veliine i osnovne karakteristike su im propisane standardima. Postoje razliite konstrukcije ovih spojnica a princiojelna ema je data na slici120 gdje se spojnica sastoji iz dvije polutke sa unutranjim i spoljnjim zupanjem. Jedna od polutki se aksijalno kree po uzdunom klinu dok je druga polutka slobodna i tek sprezanjem prenosi obrtni moment. Spojnica se ukljuuje odnosno iskljuuje samo u stanju mirovanja ili kada su ugaone brzine iste.

248

Tehniki elementi

Slika 120. ema zupaste spojnice 3.6.4. ZGLOBNE SPOJNICE Zglobne ili zglavkaste spojnice prenose obrtni moment izmeu vratila ije su ose pod uglom i koji se utoku rada moe mijenjati. Osnovna primjena im je kod transportnih maina odnosno vozila. Najpoznatija zglobna spojnica je kardan-hukov zglob slika 121 koji se sastoji od dvaju viljuki (1,2)Koje su vezane za vratila I i II a meusobno zaokrenute za ugao od 90. U viljukama se nalaze najee igliasta leita (3) ili klizna i koja se spreu rukavci krstastog elementa (5). Pri obrtanju rukavci osciluju u leitima viljuki a ose teoretski mogu da zaklapaju ugao do 45 iako je na primjerima konstrukcija koje se koriste taj ugao 5...30. Pri konstantnim veliinama (1,T1) trenutni prenosni odnos nije konstantan odnosno ugaona brzina i obrtni moment (2,T2) su promjenljivi. Ovo je osnovni nedostatak kardan hukove spojnice koji je izraeniji kada je ugao izmeu vratila vei. 1 1 sin 2 cos 2 1 = Trenutni prenosni odnos jednak je u = , gdje je: 2 cos -ugao izmeu osa vratila, 1-promjenljivi ugao koji zaklapaju viljuke jednak uglu zaokretanja pogonskog vratila. Dakle odnos ugaonih brzina zavisi od uglova i 1 od kojih je prvi konstantan a drugi promjenljiv. 249

Tehniki elementi Ekstremne vrijednosti prenosnog odnosa ili obrtnih momenata su: 1 1 T1 1 u max = = = = za vrijednosti =/2 2 max 2 min T 2 min cos 1=3/2 . u min =

1 2 min

T1 T 2 max

= cos

za vrijednosti =0 i 1= .

2 max

Slika 121. Kardan-hukova zglobna spojnica Koeficijent neravnomjernosti prenosnog odnosa v =

1 2 max 2 min tg sin 2 Kod malih uglova koeficijent neravnomjernosti je 1/ , gdje je -ugao izmeu osa vratila u radu. Tako ako je ugao izmeu osa =30, Umax= 1,155 , Umin= 0,866 a =1,91 . Pri stalnoj brzini pogonskog vratila 1 ugaona brzina gonjenog vratila 2 je je cos data izrazom 2 = 1 1 sin 2 cos 2 1 Ugaona brzina gonjenog vratila se mijenja po harmonijskom zakonu u funkciji ugla 1, slika 122, pri emu za jedan pun okretaj pogonskog vratila
1

250

Tehniki elementi ugaona brzina gonjenog vratila 2 ima dva maksimuma i dva minimuma. ije 1 su vrijednosti jednake 2 max = , 2 min = 1 cos . cos Stepen nejednakosti prijenosa:

Slika 122. Funkcija promjene ugaone brzine gonjenog vratila kod kardan-hukove spojnice Prenosnici sa ovakvim neravnomjernim okretanjem nazivaju se asinhroni ili homokinetiki prenosnici. Zbog neravnomjernog rada su izloeni velikim dinamikim optereenjima. Sinhronizacija obrtnog kretanja se moe postii ugradnjom dvije zglobne spojnice sa meuvratilom, tako da druga spojnica kompenzira neravnomjernosti u okretanju koja izaziva prva. oVakav prenosnik se naziva kardanovo vratilo i ima iroku primjenu kod motornih vozila. Da bi se ostvarila sinhronizacija potrebno je ispuniti dva uslova slika123: a) Ose pogonskog i gonjenog vratila treba da zaklapaju jednake uglove sa meuvratilom odnosno ta dva vratila moraju biti paralelna. b) Viljuke na krajevima vratila moraju biti postavljene u jednoj ravni.

251

Tehniki elementi

Slika 123. Kardansko vratilo a)ematski prikaz, b)primjena na Automobilu (1-mjenja,2-kardanski zglob, 3-teleskopsko vratilo, 4-kardansko vratilo, 5-glavni prenosnik 3.6.5. FRIKCIONE SPOJNICE Frikcione spojnice slue za povremeno ukljuivanje u rad radne (gonjene) maine pri neprekidnom radu pogonske maine. Kod ukapanja (pokretanja) dolazi do klizanja pri emu se gubi snaga koja se pretvara u toplinu, a manifestira kao vee ili manje troenje ploha. U normalnom pogonu brzine se moraju izjednaiti i spojke rade bez klizanja.Vrlo sline po konstrukciji (a esto identine) su frikcione konice. Rad frikcionih spojnica je zasnovan je trenju izmeu frikcionih povrina od kojih je jedna spojena sa pogonskim vratilom a druga sa gonjenim vratilom. U procesu ukljuivanja brzina gonjenog vratila se postepeno poveava iz proklizavanje frikcionih elemenata sve dok se ne izjednae. Veliina sile trenja se regulie sa odgovarajuom silom koja djeluje na frikcione povrine. Ove spojnice se odlikuju laganim ukljuivanjem i iskljuivanjem pri bilo kojoj brzini sa laganim proklizavanjem. Dinamika optereenja i buka kod frikcionih spojnica su svedeni na minimum to im daje primjenu kod transportnih sredstava. Frikcione spojnice su sastavljene iz tri cjeline: spregnutih frikcionih povrina, ureaja kojim se prenosi obrtni moment, i mehanizma za ukljuivanje i iskljuivanje. Kod prorauna neophodno je poznavati veliinu obrtnog momenta, maksimalni povrinski pritisak, kao i koliinu apsorbovane energije (koliinu odvedene toplote). Nedostatak frikcionih spojnica je odvoenje osloboene koliine toplpte. 252

Tehniki elementi Prema obliku tarnih povrina ove spojnice mogu biti sa: ravnim , koninim i cilindrinim povrinama. Prema nainu ukljuivanja odnosno iskljuivanja mogu da budu : mehanike, hidrauline, pneumatske i elektrine. Frikcione povrine su izliene jakom habanju pa se stoga izrauju od specijalnih frikcionih materijala koji imaju velik koeficijent trenja a istovremeno otpornost na habanje (azbestna vlakna, metalo keramika, vjetaka smola i sl.) Spojnica sa ravnim frikcionim povrinama (diskosna) koja je esto u primjeni je sastavljena od jednog ili vie pari lamela (diskova). Diskosna spojnica sa stalno ukljuenom lamelom se primjenjuje kod motornih vozila slika 124. Pritiskom na pedalu posredstvom polunog mehanizma potisna ploa se odvaja od od lamele odnosno spojnica se iskljuuje ime se prekida prenos obrtnog momenta sa pogonskog na gonjeno vratilo. Da bi se obezbjedio prenos obrtnog kretanja, moment trenja na spojnim povrinama(T) mora biti vei od obrtnog momenta (T). T >T, T =T,pri emu je stepen sigurnosti =1,3...1,5. Moment trenja se moe poveati sprezanjem vie pari frikcionih povrina (lamela). Sila trenja kod frikcionih ravnih spojnica jednaka je F = Fa =T /(Dsr/2) gdje je: - koeficijent trenja izmeu frikcionih povrina tabela 27, Dsr -srednji prenik frikcionih povrina (prstena) jednak Dsr =2(D3-d3)/3(D2-d2) gdje je D-najvei i dnajmanji prenik frikcione povrine (krunog prstena). Aksijalna sila pritiska: Fa=2T / Dsr =2P/ Dsr = 60P/ Dsr n=3P(D2- d2)/ (D3-d3) Gdje je P-snaga koju spojnica treba da prenese, , n -ugaona brzina, odnosno broj okretajalamele pri ustaljenom radu. Povrinski pritisak na na frikcionim povrinama je: p=Fa/A=4Fa/(D2-d2)pd , pri emu povrinski pritisak zavisi od vrste spregnutih materijala tabela27.

253

Tehniki elementi

Slika 124.Spojnica sa ravnim frikcionim povrinama (diskosna): 1)-motor, 2)vratilo motora, 3)-aksijalno pomjerliv disk, 4)-disk sa ferodama, 5)-pedala, 6)-opruga, 7)-glavno vrtilo mjenjaa, 8)-ferode. Kod ukljuenja spojnice u periodu neustaljenog kretanja- klizanja spojnice, sve dok se brzine ne ujednae sva kinetika energije se troi na toplotne gubitke koji u sluajevima loeg odvoenja moe da umanji radne sposobnosti spojnice. Kinetika energija koja se apsorbuje u spojnicama je jednaka: E k = T t , gdje je: T- moment potreban za ubrzanje obrtnih masa, /22 srednja ugaona brzina pri neustaljenom kretanju, t-vrijeme ukljuenja spojnice. Moment T potreban za ubrzanje zavisi od momenta inercije J i ugaonog n ubrzanja obrtnih masa , T=J = J = J , odakle je kinetika energija t 30t 2 , Ek = J 2 Koliina toplote koja se oslobaa pri svakom ukljuenju spojnice je: Q=Ek=mfc(T2-T1), gdje je: mf- masa frikcionih elemenata, c-specifini toplotni kapacitet (specifina toplota) koji je za elik i liveno gvoe priblino c=154 J/(kg K), T1,T2-temperature frikcionih elemenata na kraju i na poetku neustaljenog kretanja. Iz prethodnog izraza dobija se temperatura frikcionih elemenata na kraju Ek J 2 T2 = + T1 = + T1 neustaljenog kretanja. mf c 2m f c Dinamiki procesi prilikom ukljuivanja frikcione spojnice Moment trenja tarnih povrina djeluje na pokretne dijelove radnog stroja kao moment ubrzanja, a na okretna dijelove pogonskog stroja kao moment usporenja.

gdje su: - TP , TR - okretni momenti pogonskog i radnog stroja

254

Tehniki elementi - Ttr - moment trenja - J1 , J2 - momenti inercije (reducirani) pogonskih i gonjenih pokretnih dijelova - 1 , 2 - kutne brzine pogonskog i radnog stroja Integracijom gornjih izraza dobije se: - za pogonsku mainu - za gonjeni stroj

Onosno

za pogonski

za konjeni

Da bi se rijeili ovi integrali potrebno je poznavati funkcionalnu zavisnost Ttr = Ttr ( ), TP = TP( ) i TR = TR ( ). Za moment trenja tarne spojke moe se raunati priblino s Ttr = const. ili sa srednjomvrijednou

Zavisnost okretnog radnog stroja zavisi o vrsti stroja:

momenta

pogonskog

1- sinhroni EM 2- asinhroni EM 3- istosmjerni poredni EM 4- kompaudni EM 5- istosmjerni serijski uzbueni EM 6- diesel motor 7- parna turbina

255

Tehniki elementi

Slika Zavisnost okretnog momenta pogonske i radne maine o vrsti maine

Slika Zavisnost obrtnog momenta kod nekih radnih maina: 1) dizalini mehanizmi, transportni ureaji s konstantnim teretom, valjaoniki strojevi 2)motalica za papir 3) centrifugalne pumpe i kompresori, ventilatori i propeleri 4) mehanizmikonstantne snage: strojevi za obradu metala, ljutilice, kalanderi i sl.

256

Tehniki elementi

257

Tehniki elementi

Kod estih iskljuenja i ukljuenja elementi spojnice posle jednog ukljuenja nemogu se potpuno ohladiti to prouzrokuje njihovo intenzivno zagrijevanje. Tda je proces zagrijavanja i odvoenja toplote sloeniji. Kod frikcionih koninih spojnica radne povrine su konine. Kod pogonskog elementa unutranji konus akod gonjenog spoljnji slika 125.

258

Tehniki elementi Za obezbjeenje sile frikcije kojom se prenosi obrtni moment potrebna je znatno manja aksijalna sila ali zbog zbog zahtjeva preciznosti centriranja koninih

elemenata ove spojnice se rjee koriste.

Slika 125 Frikciona konina spojnica: a) ema spojnice, b)poligon sila

259

Tehniki elementi 2 P 60 P = , D sr / 2 D sr nD sr Aksijalna sila pritiska Fa=Fnsin +Fncos, gdje je -polovina ugla konusa koja iznosi 8...15 i zavisi od materijala frikcionih povrina. Iz prethodne formule izraunava se normalna sila Fn za zadatu vrijednost aksijalne sile Fa. Fn=Fa/(sin + cos ). Za sluaj da je = /2, (sluaj ravnih obloga) imamo da je Fa=Fn/ , Potrebna radna irina dodirnih povrina moe se odrediti iz uslova dozvoljenog povrinskog pritiska, b=Fn/Dsr pd Sila trenja je jednaka F = Fn = = 3.6.6. HIDRODINAMIKE SPOJNICE Hidrodinamike spojnice (turbo spojnice) pripadaju grupi speijalnih spojnica i primjenjuju se kod velikog broje maina posebno kod sistema prenosa snage kod motornih vozila slika 126. Odlikuje se specifinim principom rada u odnosu na ostale, naime prenos snage se ostvaruje posredstvom fluida najee ulja pa je veza pogonskog i gonjenog vratila veoma elastina. Prednosti ove spojnice u odnosu na ostale je: - meki prenos opbrtnog maomenta, - velika mogunost regulacije izlazne brzine i momenta, - priguenje udara i vibracija, - pouzdan rad, - automatsko odvajanje pogonskog i radnog dijela maine pri malim ugaonim brzinama. Ova posljednja karakteristika jeznaajna kod vozila jer pri estim zaustavljnjima nije potrebno iskljuivati motor od transmisije. Posebno je pogodna primjena kod vozila gradskg saobraaja gdje voza na 100 km iskljui frikcionu spojnicu i do 2000 puta. T

260

Tehniki elementi

Slika 126. Hidrodinamika spojnica sa sa planetarnim dvosmjernim mjenjaem namijenjna za viljukare, tretna i inska vozola. Ovakva konstrukcija obezbjeuje minimalna udarna optereenja , zatitu komponenata i elemanata transmisije kao i beztrzajno ukljuivanje Rad hidrodinamike spojnice je uvijek praen proklizavanjem odnosno razlikom vrijednosti ugaonih brzina pogonskog (1 ) i gonjenog (2 ) vratila. Kod velikih proklizavanja veoma je mali stepen korisnosti to predstavlja osnovne nedostatke, ovo proklizavanje je najvee na poetku rada te je tada i stepen iskorienja najmanji to je nepovoljno u sitemu rada vozila. Ovaj nedostatak se otklanja regulacijom obrtnog momenta. Hidrodinamika spojnica nikada potpuno ne odvaja i pri praznom hodu se prenosi neki manji obrtni moment to je nepovoljno za sluaj ukljuenja menjakog prenosnika kod vozila. Ovo se neutralie ili ugradnjom dodatne frikcione spojnice ili ugradnjom specijalnog planetarnog prenosnika. 261

Tehniki elementi Hidrodinamika spojnica se sastoji od dva osnovna podsklopa: pumpnog kola i turbinskog kola smjeteni u istom kuitu slika 127. koje je ispunjeno radnim fluidom (uljem)

Slika 127. ematski prikaz hidrodinamike spojnice b) pumpno i turbinsko kolo Pumpno kolo je u direktnoj vezi sa pogonskim vratilom a turbinsko sa gonjenim vratilom. Pumpno kolo predaje kinetiku energiju radnom fluidu ubrzavajui ga pod dejstvom centrifugalne sile od unutranjeg prema spoljanjem dijelu pumpnog kola.Ova kinetika energija se u turbinskom kolu pretvara u obrtno kretanje turbine odnosno gonjenog vratila pri emu se fluid usporava. Ovim dolazi do proklizavanja (1...3)% tj. ugaona brzina turbinskog kola je manja od ugaone brzine pumpnog kola odnosno centrifugalna sila u radnom fluidu u pumpnom kolu je vea od reaktivne sile fluida u turbinskom kolu. Proklizavanje hidrodinamike spojnice je uslov njenog rada. Jednake brzine pumpnog i turbinskog kola su u sluaju kada nema prenosa obrtog momenta. Prenos snage je bez posrednika te su obrtni momenti na pumpnom i turbinskom kolu isti odnosno Tp=Tt. Stepen iskorienja hidrodinamike spojnice je: P T n = t = t t = t = t Pp Tp p p np

262

Tehniki elementi , gdje je Pt -snaga na turbinskom kolu, Pp -snaga na pumpnom kolu, t ugaona brzina turbinskog kola, p -ugaona brzina pumpnog kola. p t t = 1 Stepen proklizavanja (s) jednak je s = , odakle je =1-s, p p Stepen iskorienja hidrodinamike spojnice je u direktnoj vezi sa odnosom ugaonih brzina turbinskog i pumpnog kola odnosno od proklizavanja spojnice. Tako za stepen proklizavanja s=0,02 (2%) stepen korisnosti spojnice je 0,98. Obrtni moment koji spojnica moe da prenese zavisi od vrste fluida i reima strujanja fluida ukljuujui i otpore koji nastaju, ugaone brzine i gabarita spojnice, T=Tp=Tt= mh p2D5, gdje je: -gustina fluida, p -ugaona brzina pumpnog kola, D-maksimalni prenik kruga cirkulacije fluida u pumpnom kolu spojnice, mh -koeficijent hidraulikog momenta odnosno obrtni moment koji prenosi radni fluid pumpnog kola pri D=1m, =1rad/s, =1kg/m3. Ovaj koeficijent zavisi od konstrukcije hidrauline spojnice i njenog proklizavanja, a odreuje se eksperimentalno i daje se kao bezdimenzionalna karakteristika. U toku rada hidrodinamike spojnice dolazi do zagrijavanja srazmjerno proklizavanju. Jedna od prednosti hidrodinamike spojnice je i mogunost regulacije obrtnog momenta, promjenom ulazne ugaone brzine pumpnog kola ili promjenom koliine fluida u spojnici. Karakteristike ovih spojnica su date standardima.

4. LEAJI I LEITA 4.1. LEAJI Leaji i leita su elementi na koje se oslonjaju vratila i osovine ime se omoguava njihovo slobodno okretanje. Na ovaj nain se prenosi sila sa osovine na leite a dalje na konstrukciju

263

Tehniki elementi Poto su vratila a i osovine uglavnom obrtni elementi to se u osloncima javlja trenje koje moe da bude kao trenje klizanja ili trenje kotreljanja. Kod trenja klizanja rukavac je u neposrednom kontaktu sa posteljicom leaja dok je kod trenja kotrljanja izmeu pokretnog i nepokretnog elementa postavljeno niz kotrljajnih elemenata. Kotrljajni leaji (leaji) se u mainogradni i uopte vie koriste od kliznih leita. Osnovni parametri (tip, dimenzije, nosivost) su standardizovani i daju se u katalozima proizvoaa (SKF-vedska, FAG-Njemaka, RHP-Engleska, IKLBeograd, FKL-Temerin i drigi) to omoguava njhov izbor i zamjenjivost u toku eksploatacije. Kotrljajni leajevi u odnosu na klizne imaju niz svojih prednosti: - mimaju malen koeficijent trenja, - Otpori u poetku rada su neznatno vei nego u toku eksploatacije, - Kompaktne su konstrukcije i male irineto omoguava laku ugradnju, - Jednostavno se odravaju, i troe malo maziva, - U sluaju otkaza lako se zamjenjuju poto su standardizovani itd. Osnovni nedostatak kotrljajnih leajeva je i velikim kontaktnim naponima usled male povrine dodira radnih elemenata, to trai veliku krutost, imaju odreenu bunost, vijektrajanja je odreen, postoje odreeni problemi kod montae, osjetljivi na udarna optereenja itd. U zavisnosti od pravca i smjera sila koje djeluju na rukavac vratila leaji se dijele na: - radijalne kod kojih sila djeluje okomito na podunu osu rukavaca, - aksijalne leaje kod kojih sila djeluje du ose - radijalno aksijalne kod kojih su prisutne i jedne i druge sile. Osnovni elementi leajeva su dijelovi prikazani na slici 128 : unutranji prsten (1) koji je uvren za vratilo, spoljnji prsten (2) koji je obino nepokretan i uvren za kuite, (3) kotrljajna tijela tijela, postavljena u kavez(4). Zadatak draa (kaveza) je da opbezbjeuje pravilno kotrljanje i jednako rastojanje

264

Tehniki elementi

Slika 8.18: Kavez za voenje valjnih tijela a) limeni kavez za kuglice b) masivni kavez za valjke Kotrljajna tijela se kotrljaju po svojim stazama koje mogu biti na prstenima ili kolutima. Kada su staze kotrljanja na prstenima radi se o radijalnim ili radijalno aksijalnim leajima. U sluaju koluta staze su na bonim ravnim povrinama kod aksijalnih leajeva. Kotrljajna tijela mogu da budu razliitog oblika: sferina,(kuglina), konina sa pravim izvodnicama i lunim izvodnicama i valjiasta, bavasta,spiralna i igliasta.

Slika 128: Konstrukcija leaja:a)prstenasti radijalni, b)kolutni aksijalni, c) kotrljajana tijela Prema tipu kotrljajna leita se dijele na: Kugline, valjaste, bavaste i igliaste slika 129, osim toga mogu biti postavljena u jedan i vie redova pa se dijele na jdnoredne i dvoredne leajeve 265

Tehniki elementi

Slika 129. Osnovni tipovi leajeva u zavisnosti od kotrljajnih tijela: a)kuglini, b)valjasti, c)konini, d)bavasti, e)igliasti leaj Izbor leaja je diktiran njegovom primjenom odnosno eksploatacionim karakteristikama. U narednim tabelama 30 i 31 dati su pregledi leajeva koji su ee u primjeni sa izgledom i karakteristikama primjene.

266

Tehniki elementi Tabela 30. Leita sa kuglicama

267

Tehniki elementi

Tabela 31. Leita sa valjcima 268

Tehniki elementi Leaji su standardni sklopovi i standardima je propisan nain njihovog oznaavanja. Oznaka leaja je sastavljena od osnovne oznake koja se u cjelosti navodi u tehnikoj dokumentaciji kod narudbe i dopunske oznake koja se navodi prema potrebi. Osnovna oznaka valjnih leajeva je sastavljena prema DIN 623 od odgovarajue kombinacije brojeva i slova, kao to to prikazuje slika 8.22.

Slika 8.22: Osnovna oznaka valjnih leajeva prema DIN 623 Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja vrstu leaja, koja moe biti: 0 dvoredni kuglini leaj s kosim dodirom 1 samopodesivi kuglini leaj 2 radijalni i aksijalni bavasti leajevi 3 konini leajevi 4 jednostavni dvoredni kuglini leajevi 269

Tehniki elementi 5 aksijalni kuglini leajevi 6 jednostavni jednoredni kuglini leajevi 7 jednoredni kuglini leajevi s kosim dodirom 8 aksijalni valjkasti leajevi N jednoredni valjkasti leajevi (s obzirom na izvedbu moe i NJ, NU, NUP, itd.) 172 NA igliasti leajevi NN dvoredni ili vieredni valjkasti leajevi QJ kuglini leajevi s dodirom u etiri toke Drugi i trei broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju. Pri tome trei broj znai red vanjskog promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3 i 4), prema kojoj odabranom promjeru uvrta d odgovara precizno odreeni vanjski promjer leaja D. Broj na drugom mjestu definira za svaki pojedini red vanjskog promjera odgovarajui red irine za radijalne leajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4 i 5 koji definiraju irinu leaja B ili T), odnosno red visine za aksijalne leajeve (brojevi 7, 9 i 1 koji definiraju visinu leaja H). Geometrijske dimenzije valjnih leajeva, koje moraju odgovarati dimenzijskoj seriji, standardizirane su prema DIN 616. Vrsta leaja i dimenzijska serija zajedno predstavljaju seriju leaja. Zadnja dva broja osnovne oznake oznauju unutranji promjer leaja (jednak promjeru rukavca) d, koji istovremeno definira veliinu leaja. Promjeri od 17 mm do 480 mm oznaavaju se tako da se brojana vrijednost promjera podijeli s 5. Promjeri iznad 480 mm oznaavaju se stvarnim brojem milimetara, a za promjere manje ili jednake 17 mm vrijedi: 00=10 mm, 01=12 mm, 02=15 mm, 03=17 mm. Proraun valjnih leajeva Leajevi su oslonci osovina i vratila. Na osovine djeluju sile od razliitih tereta, a na vratila jo i sile od zupanika, remenica, lananika, spojki itd., koje leaj mora preuzeti na sebe. Proraunati valjni leaj znai pronai (odabrati) takav leaj koji e biti u stanju da, uz odreenu pouzdanost, ostvari taj zadatak. Nosivost i vijek trajanja leaja Potrebna veliina leaja za odreeno leajno mjesto odreuje se na temelju vrste leaja i njegove nosivosti, prisutnih optereenja, projektnog vijeka trajanja i pogonske sigurnosti. Kao mjerilo nosivosti leaja pri njihovom dimenzioniranju upotrebljavaju se dinamika (C) i statika (C0) nosivost leaja. Obje veliine predstavljaju osnovna obiljeja leajeva i nalaze se u odgovarajuim katalozima proizvoaa (FAG, SKF, INA, itd.). Dinamika nosivost leaja Dinamika nosivost je kriterij nosivosti pri odabiru dinamiki optereenih leajeva, odnosno leajeva kod kojih je prisutna rotacija pod optereenjem. Ona se odreuje na osnovi vijeka trajanja leaja. Naime, na stazama valjanja pojavljuju se nakon 270

Tehniki elementi izvjesnog vremena, ovisno o visini optereenja, inicijalne pukotine prvi znakovi zamora materijala. Rasipanje vremena do pojave zamora materijala ( rasipanje vijeka trajanja) je vrlo veliko i kree se u rasponu od 1:30 do 1:40, kao i kod ostalih ispitivanja na zamor. Ovo je ponajvie uzrokovano neizbjenim razlikama u promjerima valjnih tijela (tolerancije), to izaziva nejednoliku raspodjelu pritisaka na njih. Utjee jo veliina vanjskog promjera leaja, kvalitet povrinske obrade, promjenjivost vanjskog optereenja i drugo. Utjecaj svih ovih faktora nemogue je raunski obuhvatiti. Zato se niti ne moe odrediti trajnost pojedinog leaja, ve je ona definirana kao nominalna trajnost temeljem vjerojatnosti dobivene iz rezultata velikog broja pokusa: Nominalna trajnost Nn valjnog leaja je onaj ukupni broj okretaja kojeg dostigne ili premai 90 % leaja jedne serije podvrgnutih istim uvjetima pogona. Terminom pogonske vrstoe, kae se: Nominalna trajnost valjnog leaja pri odreenom, konstantnom optereenju, je broj ciklusa kontaktnih naprezanja za vjerojatnost preivljavanja 90 %. Iz jednadbe ove (preureene) Woehlerove krivulje za vjerovatnou vijeka trajanja od 90 %

Osnovna oznaka se sastoji iz tri skupa brojeva ili iz jednog skupa slova i dva skupa brojeva. Prvi skup brojeva i slova oznaava tip leaja. Drugi skup oznaava mjernu seriju, odnosno irinu i spoljnji prenika. Trei skup brojeva oznaava unutranji prenik (prenik otvora). Dodatne oznake ispred i iza osnovne oznake oznaavaju materijal iz kojeg je leaj izraen odnosno specifinost konsrukcije u odnosno na osnovno izvoenje. -0- normalni unutranji zazor, -6- tolerancija klase izrade, -B- antikoroziona mast, -J-elini dra (kavez). Materijali za izradu kotrljajnih leajeva (prstenovi i kotrljajna tijela) su visokolegirani hrom nikl elici iji je srednji sadraj ugljenika (1,0...1,1)%C. Dosta se koriste i elici za cementaciju, a za uslove rada na visokim temperaturama koriste se termootporni elici. Prstenovi i kotrljajna tijela se kale do tvrdoe (60...66)HRc. Drai, kavezi se izrauju od meko ugljeninih elika, bronze, duraluminija, metalokeramike, tekstolita, poliamida i sl. 271

Tehniki elementi U pogledu konstrukcije leaji su jednostavni sklopovi koji zahtjevaju sloenu i veoma preciznu tehnologiju izrade, ugradnje i odravanja. Najea odstupanja su u pogledu oblika i prenika kotraljajnih staza i kotrljajnih tijela. Kvalitet i uske tolerancije podrazumjeva sloenu i skupu proizvodnju, stoga se u procesu proizvodnje koriste metode odabira odnosno grupisanja prema stvarnim mjerama a nakon toga se izvodi montaa elemanata kojima se omoguuju mali zazori. Proizvoa leaje isporuuje sa odstupanjima i spoljnjeg i unutranjeg prstena u (minus) tolerantno polje. Izborom odgovarajueg tolerntnog polja za rukavac i otvora kuice obezbjeuje se eljeno naljeganje. U principu obrtni prsten se uzima sa malim preklopom K/g,h,j,k,m,n,p i kvalitetom 5 ili 6 a mirujui sa zazorom h/P;N;M;K;J;H;G i kvalitetom 6 ili 7, specijalne preporuke se daju posebnim uputstvima. Nakon odreenog vremena rada kotrljajnih leajeva u povrinskom sloju se pojavljuju tragovi zamora slika 130. Povrine postaju neravne i pinju se ljuspati. Leaj funkcionie oteano uz buku i vibracije i u daljnjem korienju dolzi do zaribavanja odnosno loma. Iz iskustva najpre otkazuje cpoljnji prsten kod kuglinih leaja po osi ljeba a kod valjastih leajeva po osi leaja odnosno osi valjia. Ovo je prikazano uproeno na slici 130b Kod leaja sa veliki brojem obrtaja dolazi do razaranja draa (kaveza) i naroito je izraeno kod aksijalno optereenih leaja. Kod mnogih maina leaji su izleni abrazivnoj sredini i pored dobrog zaptivanja to dovodi do ubrzanog habanja. Kod transportnih sredstava leaji su izlieni kako statikim tako i dinamikim optereanjima koja dovode do lokalnih plastinih deformacija.

272

Tehniki elementi

Slika 130. a)oteen prsten leaja, b)mehaniki model leaja Kriterijum radne sposobnosti je dinamika (zamorna) vrstoa povrinskog sloja kotrljajnih tijala ili prstenova. Na osnovu velikog broja izvrenih eksperimenata ustanovljena je zavisnost izmeu optereenja i ukupnog broja C N miliona obrtaja do pojave prvih znakova zamora. = = T ( 10 6 obrtaja ) F N0 gdje je: C- dinamika nosivost leaja koja se definie kao konstantno optereenje (sila) koje leaj moe da prenese F- ekvivalentno dinamiko optereenje, tj sila ije je dejstvo u pogledu zamora ekvivalentno zajednikom dejstvu radijalne i aksijalne sile u osloncu N- broj ciklusa do pojave vidljivih oteenja No=106- normirani broj ciklusa za vrijeme kojeg ne smije da bude vie od 10% razorenih leaja. -eksponent odreen eksperimentima u zavisnosti od vrste leaja: za kugline leaje je =3, za valjaste leaje je =3,33. Proizlazi izraz za odreivanje nominalnog vijeka trajanja valjnog leaja:

Iz izraza je vidljivo da je Nn = 106 za C = F. Odatle slijedi definicija dinamike nosivosti valjnog leaja: to je ono ekvivalentno dinamiko optereenje pri kojem nominalni vijek trajanja iznosi milijun okretaja. Pri tome se pretpostavlja da je optereenje konstantno po smjeru i po veliini i da djeluje centralno na leaj. U fazi projektovanja potrebno je, za poznati vijek trajanja, odrediti dinamiku nosivost leaja, na osnovu koje e se, iz kataloga proizvoaa, odabrati odgovarajui leaj s najmanje tolikom nosivou:

Budui da je vijek trajanja leaja obino zadan u satima, a njegova veza s vijekom trajanja u okretajima iznosi

273

Tehniki elementi

Lh [h] vijek trajanja valjnog leaja, u satima, n [okr/min] broj okretaja jednog prstena u odnosu na drugi, obino jednaka broju okretaja vratila supstitucijom Nn dobije se uobiajeni izraz za dinamiku nosivost valjastog leaja

Gdje je fL faktor trajnosti

a fn faktor brzine vrtnje U veini sluajeva optereenja valjastih leajeva nisu jednaka onima pri kojima su leajevi ispitivani. Zbog toga je potrebno izraunati ekvivalentno dinamiko optereenje leaja. Ono je definirano kao virtualno, po veliini i smjeru konstantno, radijalno ili aksijalno optereenje koje ima jednak utjecaj na ivotni vijek leaja kao i optereenje koje stvarno djeluje. Za radijalne leajeve koji prenose samo radijalno optereenje i za aksijalne leajeve koji prenose samo aksijalno optereenje ekvivalentno dinamiko optereenje leaja jednako je stvarnom (radijalnom ili aksijalnom) optereenju. Za kombinirano optereene radijalne valjne leajeve, koji istovremeno prenose radijalno i aksijalno optereenje, ekvivalentno dinamiko optereenje leaja odreuje se po izrazu: F [N] ekvivalentno dinamiko optereenje leaja V proraunski faktor V = 1 ako se unutranji prsten okree ili ako su leajevi samopodesivi V = 1,2 ako se vanjski prsten okree Fr [N] radijalno optereenje leaja Fa [N] aksijalno optereenje leaja x faktor radijalnog optereenja y faktor aksijalnog optereenja.

274

Tehniki elementi Faktori x i y ovisni su o vrsti leaja, nainu optereenja i omjeru aksijalnog i radijalnog optereenja, a navedeni su u katalozima proizvoaa leajeva. Njihove vrijednosti mogu se nai u katalozima proizvoaa. Ako aksijalni leajevi mogu prenositi i radijalne sile, tada se njihovo ekvivalentno aksijalno optereenje rauna prema izrazu: Dinamika nosivost leaja se ispituje pri uslovima normalne sobne temperature 20 (293K). Ako je leaj izloen temperaturi iznad 100, smanjuje mu se nosivost usled promjene mehanikih karakteristika materijala. Faktor temperature kt predstavlja odnos dinamike nosivosti leaja na povienoj i dinamike nosivosti na normalnoj temperatur. kt 0,95 0,9 0,75 0,60 150 200 250 300 tC 60 nTh C N Ako faktor kt uzmemo u posljenji iraz gdje je = = F N0 10 6 N=60nTh, N0=106, n- broj obrtaja vratila u minuti,Th radni vijek leaja u asovima. Na osnovu prethodnog izraza odreuje se minimalno potrebna dinamika nosivost (C), odnosno ako je poznata dinamika nosivost odreujemo radni vijek 10 6 k t C leaja Th = .Potreban radni vijek zavisi od vrste maine tabela 26. 60 n F Kod izbora leaja je potrebno poznavati polazne parametre: intenzitet i karakter optereenja, prenik rukavca vratila i spoljnje gabaritne mjere leajnog sklopa, eljeni radni vijek leaja, da li se okree vanjski ili unutranji prsten, i kojom ugaonom brzinom, radnu temperaturu leaja i osnovna svojstva okoline (vlanost, praina), posebni zahtjevi u pogledu krutosti, tanost) Izbor leaja leaja se vri obino sledeim redosledom. Odreuje se tip leaja izraunava ekvivalentno dinamiko optereenje, odreuje potrebna dinamika nosivost (C) na osnovu koje se iz kataloga proizvoaa ili iz tablica bira odgovarajui leaj. Ovim moraju biti zadovoljena dva osnovna uslova: - kataloka dinamika nosivost (Ck) treba da je neto vea od potrebne prethodno izraunate dinamike nosivosti leaja(C) - nazivni prenik otvora leaja mora da odgovara preniku rukavca vratila. Ukoliko ni jedan leaj ne zadovoljava uslov (Ck > C) potrebno je poveati otvor leaja (prenik rukavca), ako ni to nije dovoljno potrebno je promjeniti tip leaja idui prema teim serijama ili pak udvostruiti. 275

Tehniki elementi Neki kotrljajni leajevi su optereeni preteno statikim silama jer je ugaona brzina mala (n<10 o/min). Takav sluaj je kod dizalino transportnih maina (aksijalni leaj kod obrtnih kranova, leaj kuke itd.), u ovom sluaju izbor leaja se vri prema njegovoj statikoj nosivosti.

Tabela 26. Preporuene vrijednosti radnog vijeka leaja Vrsta maine Radni vijek leaja T 103 h Elektromotori za domainstvo 1,5...4,0 Elektromotori male snage (do 4 kW) 8...20 Elektromotori srednje snage 13...30 Elektromotori velike snage 20...45 Reduktori opte namjene 6...15 Reduktori manjih dizalica 5...10 Motori lakih drumskih vozila 2...4 Motori tekih motornih vozila 3...5 Brodski klipni motori 60...100 Vodene turbine 50...60 Alatne maine za obradu metala 10...45 Maine za obradu drveta 20...30 Poljoprivredne maine 4...8 Mlinovi 10...20 Zupasti prenosnici opte namjene 10...20 Centrifugalne pumpe i ventilatori 10...45 Transporni ureaji 50...60 Vibratori 2....4 Putniki eljezniki vagoni 25 Teretni eljezniki vagoni 35 Lokomotive 20...40 Tramvaji 20..25 Automobili 1...2 Kamioni 1,5...2,5 Autobusi 2...5 Graevinske maine 12...20

276

Tehniki elementi

Statika nosivost leaja je statiko optereenje pri kome nastaju trajne deformacije kotrljajnih tijela ili prstenova jednake do 10-4 prenika kotrljajnih tijela. Deformacije te veliine i vee znatno pogoravaju rad leaja. Potrebna statika nosivost Co mora da bude: Co koFo , gdje je: ko statika karakteristika leaja koja pri deformaciji do 10-4 za prstenaste leaje iznosi ko =0,8...1,2 za kolutne konino valjaste ko 2, Fo - efektivno statiko optereenje. Efektivno statiko optereenje kod prstenastih leaja se izraunava po obrazcu Fo=XoFr+YoFa gdje je Frradijalna komponenta statikog optereenja, Faaksijalna komponenta statikog optereenja, Xo- faktor radijalnog statikog optereenja, Yo- faktor aksijalnog statikog optereenja. 277

Tehniki elementi Kada se proraunom dobije da je Fo<Fr , tada se uticaj aksijalne komponente optereenja zanemaruje i uzima se da je Fo=Fr . U sluaju konino bavastih leajeva, ekvivalentno statiko optereenje se izraunava po obrazcu Fo=2,7Fr+Fa pri emu mora biti zadovoljena nejednakost Fr 0,37 Fa . Primjer: Kotrljajni leaj 6210 (stara oznaka 50BC02) vratila reduktora transportera optereen je radijalnom silom Fr =3200N i aksijalnom silom Fa =1470 N. Proraunati radni vijek ovog leaja, ako je broj obrtaja vratila n=420 o/min. Temperatura leaja je normalna. Ekvivalentno dinamiko optereenje je F=XV Fr +Y Fa . Faktor V=1(praktikum tabela 4.21), a faktori X i Y se odreuju iz iste tabele. Fa 1600 = = 0 ,5 , kao i na osnovu odnosa Fa / Co =1470/21103 =0,07, jer VFr 1 3200 je za leaj 6210 dinamika nosivost C=27kN, a statika nosivost Co =21 kN, Za izraunati odnos Fa /Co = o,07, iz tabele se dobija da je e=0,27. Poto je Fa/VFr =0,5>e, biti e za vrijednost e=0,27X=0,56, Y=1,6. Ekvivalentno optereenje je F=0,56 1 3200+1,6 1470=4144 N. Prema tome radni vijek leaja e biti, 10 6 k t C 10 6 1 27000 = Th = 60 n F 60 420 4144 prporuene vrijednosti tabela26.

= 10976 h

,to

se

uklapa

278

Tehniki elementi

Leaji se ugrauju tako da bude obezbjeeno uleitenje vratila (radijalno i aksijalno). Za aksijalno uleitenje postoji veliki broj raznovrsnih rjeenja koja su zasnovana na:a) aksijalno uvrenje vratila u jednom osloncu, b)aksijalno uvrenje vratila u oba oslonca. Duga vratila naroito kada je izraena temperaturna dilatacija uvruju se u jednom osloncu dok je u drugim osloncima vratilo slobodno slika 131. Prednost ovakvog naina uleitenja je to se leaj prilagoava promjenama duine vratila, tolerancije vratila i rastojanja izmeu kuita su dosta iroke, grake u izradi i montai nemaju veliki uticaj na rad leaja. 279

Tehniki elementi Ovaj nain uleitavanja se primjenjuje kod vratila reduktora i zupastih prenosnika ija je duina l>350 mm i kod vratila punih prenosnika kada je duina vratila l>250 mm.

280

Tehniki elementi

Slika 131. Osnovni nain ugradnje leaja Za aksijlno slobodan leaj uzima se najee radijalni cilindrino valjasti leaj ili radijalni kuglini leaj sa slobodnim spoljnjim prstenom. Kada su oslonci nejednako optereeni, za slobodni leaj se bira onaj koji je manje optereen. Time se smanjuje trenje i habanje kuita pri aksijalnom pomjeranju tog leaja. Da ne bi dolo do zaglavljivanja kotreljajnih tijela pri termikim deformacijama potrebno je obezbjediti dovoljan zazor koji zavisi od rastojanja izmeu leaja, temperaturne razlike izmeu vratila i kuita i od vrste leaja. Unutranji prsten leaja prenosi radijalna i eventualna aksijalna optereenja pa se za vratilo uvruje i u radijalnom i aksijalnom pravcu. Nain aksijalnog uvrenja leaja zavisi od veliine aksijalnog optereenja i ugaone brzine vratila, vrste leaja idr. Na slici 132 dati su primjeri razliitih naina uvrenja unutranjeg prstena.

Slika 132. Nain uvrenja unutranjeg prstena leaja

281

Tehniki elementi Spoljanji prsten leaja ne mora ivijek biti uvren za kuite a ako se uvruje onda to uvrenje moe biti na razliite naine prikazano na slici 133.

Slika 133. Naini uvrenja spoljnjeg prstena leaja Otpor okretanju kod leajeva je posledica trenja koje se javlja izmeu kotrljajnih tijela i draa, draa i prstenova, zbog netanosti izrade itd. Proces kotrljanja uvijek je praen izvesnim klizanjem to za posledicu ima habanje, zagrijavanje i gubitak energije. Moment trenja je najvei u poetku okretanja leaja kada ne postoji podmazivanje i kada se javlja suvo trenje. Dovodom maziva trenje se smanjuje da bi pri poveanju broja obrtaja i optereenja poeo rasti. Veliina koeficijenta trenja zavisi od tipa leaja optereenja i naina podmazivanja iznosi =0,001 za prstenasti kuglini leaj do =0,0018 za prestenasti konino-valjasti leaj i igaliasti leaj =0,0045. Za podmazivanje se koriste sve vste maziva: tena ulja, mazive masti a na izbor utie ugaona brzina, optereenje i veliina leaja, radna temperatura, karakteristike radne sredine i dr. U uslovima dobrog zaptivanja i velikih brojeva obrtaja leaja visokih temperatura ili centralnog podmazivanja koriste se maziva ulja, a izbor se vri prema radnim uslovima i ulja mogu da budu mineralna i sintetika. Mineralna ulja se dobivaju destilacijom ili rafinacijom nafte , a sintetika hemijskim postupkom sinteze vie organskih materija. Osnovna karakteristika ulja je njegova viskoznost i u sluajevima veih optereenja, manjih ugaonih brzina i viih temperatura leaja primjenjuju se ulja vee viskoznosti i obratno.

282

Tehniki elementi Podmazivanje uljem se moe izvesti na razliite naine: uljne kade gdje se propisuje nivo ulja tako kod n<2000 o/min nivo je do polovine najnie kuglice leaja. Kod velikih brojeva obrtaja i manje optereenih leaja primjenjuje se podmazivanje maglom a kod optereenih leajeva koristi se podamazivanje sa prinudnom cuirkulacijom (pumpom). Mazive masti takoe imaju veliku primjenu u podmazivanju jer se pored podmazivanja ostvaruje i dobro zaptivanje i iskljuuje potreba stalnog nadzora i odraavanja. Masti su smjea mazivog ulja i sapuna masnih kiselina i prama tome mogu da budu: kalcijumove, natrijumove, litijumove, i silicijumove mazive masti. Masti se ne preporuuju za visoke temperature i ekstremno niske i vlane sredine. Preporuuju se kada je radna temperatura umjerena. Normalnim punjenjem masti koje moe biti i u toku rada je za n<500 o/min je ako je ispunjeno 2/3 slobodne zapremine a pri veim brzinama 1/2 zapremine leajnog prostora. Zaptivanje kotrljajnih leaja se vri da bi se spreilo isticanje maziva iz leaja i onemoguilo prodiranje neistoa i vlage. Izbor sistema zavisi od vrste maziva i naina podmazivanja, potrebae za hermetinou i radnih uslova. Postoji velik broj razliitih konstruktivnih rjeenja slika 134, u principu se dijele na tri vrste. a) kontaktno zaptivanje, primjenjivo za niske i srednje brzine obezbjeuje se stalnim kontaktom radnih povrina i zaptivnih elemenata. b) Lavirintsko zaptivanje koje se primjenjuje za sve brzine, gdje se sa uskim ljebovima spreava prolaza maziva odnosno prljavtine. c) Centrifugalno zaptivanje koje se koristi kod srednjih i velikih brzina gje se mazivo na podmazujue elemente nanosi centrifugalnom silom.

283

Tehniki elementi

Slika 134. Naini zaptivanja leaja Zaptivanje sa filcom (a) primjenjuje se kod podmazivanja sa mau i pri manjim brzinama (max 5...10 m/s). Pre postavljanja zaptivke se potapaju u zagrijano ulje zemp 80 a tarue povrine moraju biti visokog kvaliteta obrade. Zaptivanje je jeftino ali nije dugog vijeka. Manetne (b) zaptivke izraene od gume ili specijalnih plastinih materijala koja pritiska vratilo elastinom silom opruge. Primjenjuje se kod podmazivanja sa uljem (v<10 m/s) ili mazivom i radnim temperaturama do 150C (423K) Lavirintski zaptivai (c,d,e) nemaju dodira pokretnih i nepokretnih elemenata. Primjenjuju se kod podmazivanja sa uljem i pri veim brzinama. Kod ovog naina zaptivanja potrebna je naizmjenina smjena malih i velikih zazora. Zazori trba da budu veliine (0,2..0,5 mm) smjer navojnih lebova treba da je suprotnog smjera od okretanja vratila i lebovi se najee izvode na prirubnicama nego na vratilu. Centrifugalno zaptivanje je jednostavno i racionalno ali nije efikasno kada maina ne radi (vratilo miruje) i obino je u kombinaciji sa nekim drugim zaptivkama.esto se zaptivanje leajeva izvodi sa zaptivnim diskovima na samom leaju sa koliinom maziva koja je dovoljna za radni vijek leaja. 4.2. LEITA U tehnici postoje takvi uslovi rada gdje primjenu nalaze klizna leita. To su takvi sklopovi u kojima se oslonjaju obrtni dijelovi vratila ili osovina uz direktni kontakt rukavca i leita izmeu kojih se javlja trenje klizanja. Prema karakteru optereenja i ova leita se dijele na: radijalna, aksijalna i radijalno aksijalna.I pored odreenih prednosti ovih leajeva znatno se manje primjenjuju u odnosu na kotrljajna leita. Prednosti su u mirnom radu, amortizuju udare, pogodna su za velike brzine. Nedostatci su gubitci energije zbog trenja klizanja i habanja kao i zagrijavanja dodirnih povrina. Osnovna namjena podmazivanja kliznih leajeva jest smanjenje trenja i time smanjenje gubitaka snage, smanjenje troenja i time poveanje vijeka trajanja leaja, te smanjenje zagrijavanja i time spreavanje zaribavanja leajeva. Ova tri cilja ostvaruju se dobrim podmazivanjem, pri kojem su povrina rukavca i blazinice leaja razdvojene tankim slojem ulja, tzv. uljnim filmom u kojem vlada tekue trenje. Prema tome, kod idealnog kliznog leaja nema troenja. Dobri leajevi mogu pod povoljnim okolnostima raditi bez vidljivog troenja, tj. s praktiki neogranienom trajnosti. To je posljedica razvoja tribologije znanosti o 284

Tehniki elementi trenju, troenju i podmazivanju. Za postizanje tekueg trenja potrebno je u sloju maziva osigurati pritisak koji omoguava ravnoteno stanje s vanjskim optereenjem leaja. Ovo se postie hidrostatikim ili hidrodinamikim nainom podmazivanja: Kod hidrostatikog podmazivanja se potrebni pritisak u sloju maziva postie s uljnom pumpom koja tlai ulje na p0 20 MPa ( 200bar). Bez obzira na to da li klizne povrine miruju ili se gibaju, pritisak ulja osigurava meu njima uvijek odreenu debljinu uljnog filma h, slika 8.3. Gubitci trenja su kod ovih leajeva manji nego kod ostalih vrsta, ali unato tome se klizni leajevi s hidrostatikim podmazivanjem u praksi malo upotrebljavaju. Osnovni razlog za to je, prije svega, dodatni troak investicije na pumpu za visoki pritisak.

Slika 8.3: Princip hidrostatikog podmazivanja Kod hidrodinamikog podmazivanja, nosivi uljni film se meu kliznim povrinama stvara automatski, ako je meu kliznim povrinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako klizne povrine imaju oblik klina, slika 8.5. Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne brzine klizanja dviju povrina opisuje Reynoldsova jednadba

Odnosi u sloju maziva izmeu dviju kliznih povrina opisuju se Stribeckovom krivuljom koja pokazuje utjecaj dinamikog viskoziteta sredstva za podmazivanje , srednjeg pritiska psr u leaju i kutne brzine rukavca na koeficijent trenja klizanja . Utjecaj produkta tih veliina na koeficijent trenja pokazuje slika 8.5 na kojoj su takoer prikazana tri osnovna naina podmazivanja dvaju tijela i to: granino podmazivanje (I), mjeovito podmazivanje (II), hidrodinamiko podmazivanje (III),

285

Tehniki elementi

Slika 8.5: Stribeckova krivulja i naini podmazivanja Kod jednostavnih radijalnih kliznih leajeva s rukavcem i blazinicom krunog oblika (slika 8.6) nastaje samo jedna klizna povrina sa svojim uljnim klinom koji osigurava hidrodinamiko podmazivanje. Odgovarajuim oblikom blazinice leaja, koji odstupa od kruga, moe se osigurati vie uljnih klinova po obodu leaja, ime su rukavci osovine ili vratila poduprti u vie toaka, slika 8.7. U tom sluaju radi se o radijalnim kliznim leajevima s vie toaka, koji dobro centriraju rukavac u odnosu na blazinicu leaja (miran hod). Prvenstveno se upotrebljavaju u vratilima turbina, vratilima preciznih obradnih strojeva i svugdje tamo gdje se zahtijevaju velike brzine vrtnje. 1- uljni klin, 2- uljni film jednake debljine, 3- utor za podmazivanje

286

Tehniki elementi Slika 8.7: Radijalni klizni leajevi s hidrodinamikim podmazivanjem u vie toaka a) u dvije toke b) u etiri toke c) u tri toke d) u pet toaka Utori za podmazivanje uvijek su izvedeni u mirujuem dijelu leaja (obino u blazinici leaja), a kod mirujuih osovina nalaze se u rukavcu osovine koji mora imati odgovarajue kanale za dovod maziva, slika 8.8.

Slika 8.8: Smjetaj utora za podmazivanje u rukavcu mirujue osovine

Primjenu nalaze kod konstrukcija gdje se trai povremeno rasklapanje (koljenasta vratila), kod vratila gdje se trai taan pravac, kod tekih i brzohodnih vratila kao i kod vratila ekstremno malih d<15 mm i ekstremno velikih prenika d>300 mm.Na slici 135 prikazani su primjeri kliznih radijalnih i aksijalnih leita. Kuite ili tijelo leita je sastavljeno od posteljice koja moe biti jeda cjelina ili sastavljena iz dva dijela.

287

Tehniki elementi

Slika 135. ematski prikaz a)radijalno, b)aksijalno leite Kontaktne povrine dvaju elemenata bez obzira kako fino bile obraene imaju mnogo mikro neravnina slika 136. U uslovima kada su te dvije povrine pritisnute velikom silom dolazi do otpora kretanju i imamo suvo trenje. Najjednostavniji nain da se razdvoje dodirne povrine je dovoenje podmazujue tenosti u prostor neravnina (podmazivanje). Za relativno kretanje jednog elementa u odnosu na drugi potrebna je sila koja savladava trenje u

slojevima maziva (teno trenje) Slika 136. Kontakt povrina kliznih elemenata a)suvo trenje, b)teno trenje, c)poluokvaeno Kada izmeu povrine nema dovoljne koliine maziva pa su dodirujui dijelovi djelimino razdvojeni to se deava na poetku procesa govori se o trenju poluokvaenih povrina. Da bi se ostvarilo hidrodinamiko podmazivanje (plivanje) u leitu potreban je odreeni zazor u leitu koji je jednak Z=D-d. Umjesto stvarnog zazora Z obino se propisuje relativni zazor =Z/d koji se bira u zavisnosti od materijala posteljice i radnih uslova tabela 28. Za ispravan rad radijalnih kliznih leajeva vrlo je vana zranost izmeu rukavca i blazinice leaja. Razlikuje se apsolutna Z i relativna zranost leaja. Apsolutna zranost leaja je razlika stvarnih mjera promjera leajne blazinice i rukavca: Obino se procjenjuje, za poznati dosjed, kao srednja zranost:

288

Tehniki elementi

Zmax [mm] maksimalna zranost leaja Zmin [mm] minimalna zranost leaja Relativna zranost leaja definirana je omjerom: Z [mm] apsolutna zranost leaja, slika 8.6 d [mm] promjer rukavca osovine. Zranost leaja ovisna je o povrinskom pritisku, brzini klizanja i mazivu. Za postizanje jednake nosivosti pri razliitim brzinama klizanja, zranost leaja mora biti pri velikim brzinama velika, a pri malim mala. Obrnuti su odnosi kod povrinskih pritisaka. Poveanjem zranosti leaja mora se poveati i viskozitet maziva. Uz veu zranost manje je trenje, dakle manje je i zagrijavanje leaja, ali prevelika zranost dovodi do pojava vibracija i nemirnog hoda. Veu zranost potrebno je predvidjeti za leajeve iji materijali imaju veliku toplinsku rastezljivost. Za metalne radijalne klizne leajeva s hidrodinamikim podmazivanjem preporuena relativna zranost iznosi 0,001 0,002, pri emu vrijedi preporuka prema DIN 31652:

v [m/s] obodna brzina rukavca d [m] promjer rukavca n [min-1] brzina vrtnje rukavca. Za klizne leajeve od sinteriranih metala uzima se 0,0015 0,0025, a za klizne leajeve od umjetnih masa 0,003 0,0045. Kod transmisijskih vratila relativna zranost je obino u granicama od 0,2 do 4,0, kod leaja reduktora 0,5 do 1,5 a kod leajeva elektromotora, generatora i centrifugalnih pumpi 1,0 do 1,5 promila. Ovako dobivenu relativnu zranost treba jo kontrolirati da li udovoljava uvjetima vezanim za toplinsko rastezanje materijala blazinice. U stacionarnom (ustaljenom) pogonu kliznog leaja s hidrodinamikim podmazivanjem rukavac se odigne od leaja i pomakne u smjeru obodne brzine, stvarajui tako uljni klin s razvijenim hidrodinamikim pritiskom koji nosi optereenje leaja F, slika 8.32a.

289

Tehniki elementi

Slika 8.13: Karikirani prikaz poloaja rukavca u leaju kod hidrodinamikog podmazivanja Udaljenost izmeu centra rukavca i centra leaja naziva se ekscentricitet leaja e. Oigledno, na pravcu koji spaja centar leaja i centar rukavca nalazi se najmanja debljina uljnog filma h0, ija je vrijednost izuzetno vana pri proraunu radijalnog kliznog leaja. Da bi se Reynoldsova jednadba mogla primijeniti na proraun radijalnog kliznog leaja s hidrodinamikim podmazivanjem, potrebno je pronai analitiki izraz za udaljenost kliznih povrina, tj. za debljinu uljnog filma h na proizvoljnoj poziciji u leaju definiranu kutem . Postavljajui Pitagorin pouak za pravokutni trokut sa slike 8.13b R [mm] polumjer blazinice leaja, R=D/2 r [mm] polumjer rukavca, r=d/2 h [mm] debljina uljnog filma na proizvoljnoj poziciji definiranu kutem [rad] kut kojeg zatvara proizvoljni radijus-vektor polumjera blazinice sa spojnicom centar rukavca - centar leaja te rjeavajui kvadratnu jednadbu po h, uz zanemarivanje lanova drugog reda, dobiva se ovisnost debljine uljnog filma o zranosti i ekscentricitetu leaja: r [mm] polovina zranosti radijalnog kliznog leaja, r = Z/2 = R-r. Za = dobije se izraz za najmanju debljinu uljnog filma:

290

Tehniki elementi Iz izraza (8.8) takoer slijedi:

gdje je relativni ekscentricitet radijalnog kliznog leaja

A omjer h0/r relativna vrijednost najmanje debljine uljnog filma. Tabela 28. Vrijednost povrinskog pritiska, karakteristike zagrijavanja i relativnog zazora leita Materijal posteljice Pd v (pv)d 10-3 (rukavac kaljen i bruen) MPa m/s MN/ms Sivi liv 4 1,5 4 1...2 Legura cinka 2 3,5 6 1,3...1,7 Bijeli metal 8 4,5 20 0,4...0,9 bronza 12 5 35 2...3 Na slici 137 je prikazan je poloaj rukavca pri mirovanju na poetku okretanja i sa poveanjem broja okretaja ekscentrinost se sve vie smanjuje da bi na kraju bila jednaka nuli. Granini sloj ulja priljepljen na povrinu posteljice ima brzinu jednaku nulii a sloj ulja na rukavcu ima brzinu rukavca na taj nain nastaje potpuno hidrodinamiko podmazivanje.

Slika 137. Meusobni poloaj rukavca i posteljice u zavisnosti od ugaone brzine

291

Tehniki elementi Pri mirovanju rukavca njegovo sredite je pomjereno za veliinu e=Z/2.Veliina ekscentriciteta se samnjuje sa poveanjem ugaone brzine da bi pri velikim brzinama bila jednaka (0). Granini sloj ulja koji se lijepi uz povrinu ima obimnu brzinu rukavca a sloj prilepljen uz posteljicu ima brzinu nula. Izmeu ova dva sloja nalazi se veliki broj slojeva koji se ukljuuju u okretanje i podilaze ispod rukavca u vidu uljnog klina debljine (h) slika138. Na ovaj nain nastaje potpuno hidrodinamiko podmazivanje, a koeficijent trenja zavisi od brzine okretanja rukavca, pritiska i viskoznosti ulja. Na slici 138 dati su dijagrami promjene pritiska du posteljice a i koeficijent trenja u zavisnosti od brzine rukavca. Oblast a) odgovara trenju suvih i polu okvaenih povrina, a oblast b)trenju okvaenih povrina. Taka A odgovara poetku reima hidrodinamikog podmazivanja.

Slika 138. Raspodjela pritiska u leitu, zavisnost koeficijenta trenja ( )od brzine rukavca (v) Ugaona brzina koja odgovara taki (A) odnosno potpunom odvajanju rukavca 383p h od posteljice odreuje se prema Falcu na osnovu izraza: g = , rad/s, 10 6 d gdje je: p [Pa]-srednji povrinski pritisak, - relativni zazor, h [m]- debljina sloja maziva u najuem dijelu zazora, h 0,25(D-d), D[m]- prenik leita, d[m]-prenik rukavca, [Pas] dinamika viskoznost. Klizna leita se kao i kotrljajna podmazuju mai uljem a specijalne konstrukcije sa velikim brojem obrtaja vodom ili vazduhom. Ulje je najpogodnije i najee sredstvo za podmazivanje posebno brzohodnih i veoma optreenih a izloenih i visokoj temperaturi.

292

Tehniki elementi Izbor ulja je u zavisnosti od pritiska ulja u leitu, ugaone brzine,, temperature i kvaliteta obraenih povrina rukavca i posteljice. Kvalitet ulja jeodreen njegovom viskoznou, otpornou prema starenju, temperaturi zapaljenja i ovravanja i istoi (sadraj vode, pepela i smole). Najvanija karakteristika ulja je njegova viskoznostili unutranje trenje koje se ogleda u otporu kojim se jedan sloj tenosti suprotstavlja relativnom pomjeranju susjednog sloja.Veliine viskoznosti se daju u tabelama i priblino odgovaraju radnim uslovima prema vrsti ulja.Sa porastom temperature viskoznost se znatno smanjuje o emu treba voditi rauna pri izboru u procesu podmazivanja. Ulja vee viskoznosti se biraju kada je pritisak u leitu vei, temperatura via, a ugaona brzina vratila manja. Jedinica dinamike viskoznosti je [Pas]. Viskoznost se mjeri viskozimetrom iji princip rada je zanovan na mjerenju vremena isticanja tenosti odreene zapremine kroz standardnu kapilarnu cijev pri datoj temperaturi. Ovako izmjerena viskoznost predstavlja kinematiku viskoznost, to jest odnos dinamike viskoznosti i gustine tenosti pri odreenoj temperaturi: = / [m2/s].. Proraun kliznih leita se provodi u dva sluaja sa poluokvaenim i hidrodinamikim podmazivanjem.U sluaju kada je povrina rukavca u neposrednom kontaktu sa posteljicom radi se o klizanju poluokvaenih povrina gdje dolazi do intenzivnog habanja posebno posteljice obzirom da je ista od mekih materijala. Za odreivanje nosivosti leita mjerodavan je dozvoljeni povrinski pritisak (pd) ije vrijednosti zavise od vrste materijala rukavca i posteljice, dozvoljenog troenja, predvienog vijeka trajanja leaja i ista je u granicama (2...12) MPa (tabela 28).Na slici 139 dati su sluaji radijalnog i aksijalnog leita.

Slika 139. Odreivanje srednjeg povrinskog pritiska radijalnih kliznih leajeva Omjer optereenja leaja i projekcije dodirne povrine bd (slika 8.34) definira se kao srednji povrinski pritisak: 293

Tehniki elementi

Fa 4F = 2 a 2 pd. A ds du Ove formule omoguavaju da se odredi nosivost leaja odnosno najvea sila koju leaj moe da prenese u odreenom vijeku trajanja a da pri tome temperatura i troenje ne pree odreenu vrijednost. U sluajevima veeg povrinskog pritiska dolazi do pregrevanja, stoga se vri provjera reima zagrijevanja analogno kao kod rukavaca preko karakteristike zagrijevanja odnosno: pv(pv)d. Doputena vrijednost karakteristike zagrevanja zavisi od vrste materijala i mjesta ugradnje i obino se nalazi u granicama (pv)d =(6...35)MN/ms (tabela 28) a kod leita automobilskih motora do 35 MN/ms a kod leita parnih turbina ak i do 100 MN/ms. Na osnovu formule za za povrinski pritisak odreuje se unutranji prenik Fr l leita d = , gdje je = geometrijska karakteristika leaja pd d U sluaju aksijalnog leita unutranji prenik leita du se odreuje prema preniku rukavca, a spoljnji na osnovu izraza za povrinski pritisak: F i 4A 2 2 2 A= a = (d s du ) , ds = + d u , gdje je i broj dodirnih pd 4 i U sluaju aksijalnog imamo: p = povrina rukavca i leita. Proraun leita sa hidrodinamikim podmazivanjem se zasniva na teorijskoeksperimentalnim metodama Somerfilda, Falca i dr. A sastoji se u odreivanju minimalne debljine sloja maziva, koeficijenta tenog trenja, prirataja temperature, protoka ulja u funkciji zadanih veliina: dinamike viskoznosti, povrinskog pritiska, broja obrtaja i dimenzija leaja. Ovi odnosi su obino dati u vidu grafikona pri emu se kao polazni parametar koristi bezdimenzionalna veliina- Somerfildov broj S = , gdje je: p 2 [Pas] - dinamika viskoznost, [rad/s] - ugaona brzina rukavca, p[Pa] - srednji povrinski pritisak, = z relativni radijalni zazor, d 294

Tehniki elementi z=D-d- radijalni zazor, D[m] - prenik otvora leita, d[m] - prenik rukavca. Na dijagramima su date u funkciji Somerfildovog broja sledee veliine: minimalna debljina maziva (dijagramX), koeficijent trenja pri hidrodinamikom podmazivanju (dijagram XI), protok maziva (dijagramXII), konstrukciona karakteristika leaja (l/d) i dr. Primjer. Poznati su sledei podaci leita: dinamika viskoznost =0,027[Pa s] , broj obrtaja rukavca n=1750 o/min, prenik rukavca d=38 mm, radijalni zazor Z=0,076 mm, radijalno optereenje leaja Fr =2668 N,duina leita l=50,8 mm. Odrediti: koeficijent trenja, gubitke snage, minimalnu debljinu sloja maziva, protok ulja i granini broj obrtaja rukavca pri poetku hidrodinamikog podmazivanja. 2668 F F 6 Povrinski pritisak je p = r = r = 3 3 =1,382 10 38 10 50 ,8 10 A dl Pa =1382 kPa, 0 ,027 183 ,3 = 2 Somerfildovbrojje S = =0,895, jer je ugaona 0 ,076 2 p 1382 10 3 38 n 175 brzina rukavca = = = 183 ,3rad / s . 30 30 = 3 , pa je koeficijent tenog Na osnovu dijagrama XI parametar trenja je 3 0 ,076 trenja = =0,006. 38 d 38 Moment trenja je T= Fr 2 =0,006 2668 10-3 2 =0,3Nm. Gubitci snage su p=T =0,3 183,3 =55 W Za istu vrijednost Somerfildovog broja iz dijagrama X odreuje se minimalna debljina sloja hmin =0,033 mm, a iz dijagrama XII zapreminski protok ulja V=0,19 l/min.

295

Tehniki elementi

Granina = 383
g

ugaona

brzina

jeprema

(obrazacFalca)

383 p h 10 6 d

1382 10 3 0 ,076 0 ,033 =34,05, rad/s pa je granini broj obrtaja ng= 10 6 38 0 ,038 0 ,027 =30 34,5/ =325 o/min.

30

Pri okretanju rukavca vratila usled trena dolazi do zagrijavanja pri emu nastaje oslobaanje toplote, atime zagrijavanje i leita posebno kod brzohodnih vratila. Osloboena toplota se odvodi konvekcijom preko ulja i kombinovano konvekciom i kondukciom preko tijela leita. Kod prinudnog cirkulacionog podmazivanja skoro sva toplota se odnosi preko ulja. Proraun se zasniva na toplotnom bilansu da osloboena toplota mora biti jednaka odvedenoj toploti. Sa ovim se odreuje temperatura leita i koliina ulja potrebna za podmazivanje i hlaenje. Osloboena koliina toplote u leitu u jedinici vremena toplotni protok (fluks), Qd= Fv, W, gdje je F [N] - optereenje leita upravno na ravan trenja, - koeficijent trenja, v [m/s] brzina klizanja. Toplota koja se odvodi u jedinici vremena preko ulja: Qo1 =mu cu T =u Vu cu T, W, gdje je: mu [kg/s] - maseni protok maziva u leitu, u gustina ulja =870...89 kg/m3, Vu -[m3/s] zapreminski protok maziva, T [K] - razlika temperature ulja na izlazu iz leita i na ulazu u leite. Toplotni protok koji se odvodi kroz kroz tijelo leita i vratilo: Qo2 = k A(Tl-To), W, gdje je Tl [K] -temperatura leita koja nebi trebalao da pree 373 [K], To [K] - temperatura okolnog vazduha. Koeficijent prolaza toplote (k) kroz tijelo leita i sa povrine leita na okolni vazduh zavisi od povrine i brzine strujenja okolnog vazduha v (m/s), odreuje se iz obrazca k=7+12 v , W/(m2 K) ili za uobiajene konstrukcije k=30...40 W/(m2 K) Povrina tijela leita se moe odrediti po priblinom obrazcu A= H(l+0,5H), m2, gdje je: H visina, l duina leita. Uslov dobrog hlaenja je: Qo Qd Konstrukcija leita se sastoji od tijela leita, posteljice, ureaja za podmazivanje i zatitu. Kuite tijelo predstavlja posebno izlivenu ili zavarenu konstrukciju u sklopu maine i moe da bude iz jednog dijela ili kao rasklopiva dvodjelna konstrukcija prikazano na slici 140.

296

Tehniki elementi

Slika 140.Konstrukcija leita: a)jednodijelna, b)dbvodijelna Materijali za klizne leajeve Pri odabiru materijala za klizne leajeve, potrebno je, pored o materijalu blazinice leaja, voditi rauna i o materijalu rukavca i materijalu maziva. Ova tri materijala tvore triboloki sustav ija svojstva su presudna za ispravan rad kliznih leajeva pri graninom i mjeovitom trenju.Triboloki sustav bi trebao imati slijedea svojstva: da omoguava meusobno uglaavanje materijala rukavca i osovine da ulje dobro prianja na materijale rukavca i osovine da pri radu na suho ne doe do zaribavanja prilagodljivost leaja elastinim i plastinim deformacijama, otpornost na troenje, otpornost na nagrizanje kliznih povrina, sposobnost razraivanja leaja, otpornost na utiskivanje krutih (otpalih) dijelova u povrinu, Ova svojstva se zajednikim imenom nazivaju antifrikciona svojstva tribolokog sustava. Pored njih, leajni materijali moraju imati slijedea openita svojstva: sposobnost odvoenja vika topline otpornost na dodirni pritisak odgovarajuu dinamiku vrstou da se to jednolinije rasteu pri povienim temperaturama i da ne bubre da se kao materijal za platiranje dobro veu za podlogu

297

Tehniki elementi Openito je nemogue udovoljiti svim gornjim zahtjevima. Zbog toga se u praksi odluuje za takav materijal rukavca i blazinice leaja kojim e se uz upotrijebljeno sredstvo podmazivanja postii najbolja svojstva tribolokog sustava. Materijali za rukavce Kod kliznih leajeva se tei tome da povrina rukavaca bude priblino tri do pet puta tvra od povrine blazinice leaja. Time se troenja leaja ogranie prije svega na troenje blazinice leaja, koji se u sluaju kritinog troenja jednostavno zamijeni. Trokovi su u tom sluaju mnogo manji nego kada bi troenje nastalo na rukavcu osovine ili vratila. Obzirom da su rukavci leajeva obino i dijelovi osovine ili vratila, izraeni su od jednakih materijala (konstrukcijski elici, poboljani elici i elici za cementiranje i kaljenje, 10.1). Najvanije je da se rukavci mogu kvalitetno obraditi, obzirom na odabrani materijal, te da se tako na njima moe postii to tvra i glatkija povrina (preporuuje se tvrdoa 64 HRc 810 HV). S ovog aspekta, elici za cementiranje i kaljenje bolji su nego konstrukcijski elici i poboljani elici, iako se i povrinskim kaljenjem poboljanih elika mogu postii zadovoljavajua svojstva. Konstrukcijski elici, koji se ne kale, primjereni su samo za nisko optereene klizne leajeve. Rukavci kliznih leajeva se nakon grube mehanike obrade (struganje, grubo bruenje, itd.) i toplinske obrade (cementiranje i kaljenje, poboljanje, povrinsko kaljenje, itd.) prije ugradnje jo i fino mehaniki obrade (fino bruenje, honovanje, lepovanje, itd.) ime se postiu vrlo glatke klizne povrine. Za poboljanje svojstava vrstoe obzirom na povrinski pritisak, rukavci kliznih leaja se, posebno u zadnje vrijeme, jo i dodatno kromiraju, ime se postiu bolja antifrikciona svojstva i vea otpornost protiv nagrizanja kliznih povrina. Materijali za blazinice leaja I kod materijala za blazinice leaja bitno je da se klizne povrine mogu precizno obraditi i tako postii dobra antifrikciona svojstva. Poseban problem pri obradi predstavljaju dijelovi koji otpadaju jer se pri obrade utiskuju u povrinu, te je oteuju. S ovog aspekta, za blazinice leaja primjerenije je upotrijebiti legure za gnjeenje, a ne legure za lijevanje, koje se inae lakeobrauju. Za blazinice leaja najvie se koriste neeljezni metali (kositar, cink, olovo, bakar, aluminij) i njihove legure zbog dobrih kliznih svojstava pri nedovoljnom podmazivanju. Obzirom da su njihova svojstva vrstoe ovisna o temperaturi, upotrebljavaju se samo u odreenom temperaturnom podruju: legure olova i kositra: do 80 C legure cinka: do 100 C legure aluminija: do 150 C legure bakra (bronce) za lijevanje: do 250 C legure kositra za gnjeenje: do 300 C 298

Tehniki elementi Kositar (Sn) se legira prvenstveno olovom (Pb), bakrom (Cu) i antimonom (Sb). Blazinice leaja od legura kositra imaju odlina antifrikciona svojstva, neosjetljivi su na geometrijska i radna odstupanja, te penetraciju sitnih produkata troenja. Dobro svojstvo kositra je i to to ga se moe u tankim slojevima (nekoliko m) galvansko nanijeti na druge materijale. Zbog male vrstoe (vrlo su mekani) blazinice leaja od legura kositra uvijek je potrebno ugraditi u odgovarajue kruto kuite. Cink (Zn) se legira prvenstveno aluminijem (Al) i bakrom (Cu). Blazinice leaja od legura cinka imaju prije svega dobra antifrikciona svojstva. Obzirom da su jeftini, izrauju se u masivnijim izvedbama, ime se dobiva na krutosti i vrstoi. Upotrebljavaju se za manje zahtjevne klizne leajeve. Olovo (Pb) se legira prije svega bakrom (Cu), kositrom (Sn) i cinkom (Zn). Blazinice leaja od legura olova imaju vrlo dobra svojstva podmazivanja. Obzirom da su vrlo mekani neosjetljivi su na geometrijska i radna odstupanja, ali su slabo otporni na troenje. Upotrebljavaju se prvenstveno u velikim i grubim leajevima (npr. uleitenje osovina vagona). Bakar (Cu) se upotrebljava za blazinice leaja prvenstveno u obliku raznih bronci (udio bakra je iznad 50%). Bronce imaju vrlo dobru toplinsku vodljivost te time dobru sposobnost hlaenje leajeva. Takoer imaju i zadovoljavajuu vrstou i dobru sposobnost deformiranja. Raznim nemetalnim dodacima (fosfor) poboljavaju im se i antifrikciona svojstva. Obzirom da su slabo otporni na penetraciju produkata troenja, u ovim leajevima potrebno je osigurati dobar protok maziva. Upotrebljavaju se prije svega slijedee bronce: Kositrene bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn). Uz pomo malih dodataka fosfora (P) poboljavaju im se svojstva podmazivanja (mazivo se bolje hvata kliznih povrina). Primjereni su za klizne leajeve u uvjetima mijeanog podmazivanja, visokih povrinskih pritisaka i visoke radne temperature. Olovne bronce sadre 10 do 28% olova (Pb). Obzirom da su vrlo mekane, neosjetljive su na geometrijska odstupanja i rubne pritiske, ali su slabo otporne na troenje. Primjerene su prvenstveno za male brzine klizanja. Upotrebljavaju se za manje zahtjevne leajeve, u kojima nije potrebno da je rukavac osovine ili vratila povrinski kaljen. Kositreno-olovne bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn) i 3 do 25% olova (Pb). Pri veem udjelu olova imaju dobru prilagodljivost materijala rukavca i blazinice leaja, ali slabu otpornost na troenje. Aluminijeve bronce sadre oko 10% aluminija (Al) i manje udjele nikla (Ni), mangana (Mn) i eljeza (Fe). Razmjerno su tvrde i time otporne na troenje. Upotrebljavaju se prije svega tamo gdje postoji opasnost od korozije. Crvena kovina je legura bakra (Cu), kositra (Sn), cinka (Zn) i olova (Pb), a predstavlja poseban sluaj kositrene bronce. Crvena kovina ima najbolja

299

Tehniki elementi antifrikciona svojstva pri 10% Sn, 4% Zn i 1% Pb ili pri 6 % Sn, 7 % Zn i 1 % Pb. Jeftinija je nego osnovna kositrena bronca. Mjed je zapravo cinkova bronca s 30% cinka (Zn) i s malim udjelima aluminija (Al), nikla (Ni), fosfora (P) i silicija (Si). Ima slina antifrikciona svojstva kao i kositrena bronca. Upotrebljava se samo pri niim temperaturama. Aluminij (Al) se legira prije svega s bakrom (Cu), eljezom (Fe), cinkom (Zn), manganom (Mn),silicijem (Si) i kositrom (Sn). Blazinice leaja od legura aluminija upotrebljavaju se prvenstveno tamo gdje je i kuite od lakih metala. Obzirom da dobro provode toplinu imaju dobru sposobnost hlaenja. Od eljeznih materijala za blazinice leaja prvenstveno se upotrebljava sivi lijev, jer njegova struktura (grafitne lamele) omoguuje dobra svojstva podmazivanja. S druge strane, sivi lijev ima slabija antifrikciona svojstva pri nedovoljnom podmazivanju, slabo je otporan na rubne pritiske, te ima slabiju sposobnost razraivanja leajeva. Dobra svojstva podmazivanja blazinica leaja postiu se sinteriranim metalima, koji su porozni ilako upijaju ulje (do 30% svog volumena). Pri radu ulje izlazi kroz pore zbog optereenja i poviena temperature, te podmazuje klizne povrine. Pri mirovanju, kada se leaj ohladi, ulje opet otjee natrag u pore. Sinteriraju se prije svega legure eljeza te kositrene i olovne bronce. U zadnje vrijeme se za blazinice leaja sve vie upotrebljavaju umjetne mase. Primjerene su prvenstveno tamo gdje nije dovoljno podmazivanje uljem ili mau (npr. u tekstilnoj industriji) i gdje postoji opasnost od korozije. Upotrebljavaju se prvenstveno slijedei materijali: Termo- i duroplasti imaju dobra antifrikciona svojstva, ali im je slaba strana puzanje podoptereenjem i veliko toplinsko rastezanje (priblino 10 puta vee nego kod metala). Od termiplasta poliamid i nylon imaju veliku vrstou, dobra antifrikciona svojstva, dobre priguuju vibracije, te su otporni na troenje. Slaba strana im je to upijaju vodu, naroito duroplasti. Poliuretani su po svojstvima slini polamidima, ali su manje osjetljivi na upijanje vode. Primjereni su za radne temperature od 25 C do + 80 C. Poliacetali imaju vrlo dobra antifrikciona svojstva. Mogu se lako obraditi i do vrlo preciznih dimenzija. Fluorirani ugljikovodici (posebna vrsta voska) su otporni na kiseline i luine. Primjereni su za radne temperature od 270 C do + 260 C. Slaba strana im je puzanje pod optereenjem ineto slabija otpornost na troenje. Antifrikciona svojstva gore navedenih umjetnih masa mogu se bitno poboljati dodacima ugljika, grafita, olova i raznih bronci. Oblikovanje radijalnih kliznih leajeva Blazinice leajeva u pravilu su izraeni u nedijeljenoj izvedbi, ako je mogue rukavce osovina ili vratila u njih umetnuti s eone strane. Standardizirani su npr. prema DIN 1850, tabela 8.1. Nabavljaju se kao samostalni elementi, utisnuti u kuite ili fiksno privreni na rukavac osovine ili vratila. Obino su izraeni od 300

Tehniki elementi bronce, sinteriranih kovina ili nemetalnih materijala, a mogu biti i od elika presvuenog povrinskim slojem od legura olova, legura kositra ili olovne bronce. Na unutarnjoj strani imaju izraene utore za podmazivanje uljem ili mau. Ovo ne vrijedi za blazinice leajeva od sinteriranih kovina koji se podmazuju automatski, Klizni leajevi se esto izrauju kao kompletan sklop koji je potrebno samo privrstiti na kuite stroja ili naprave. Razlikuje se stojea izvedba prema DIN 504 (slika 8.9a) i izvedba s prirubnicom prema DIN 502 (slika 8.9b).

Slika 8.9: Radijalni klizni leaj kao kompletan sklop stroja ili naprave a) stojea izvedba b) izvedba s prirubnicom Oblikovanje aksijalnih kliznih leajeva Najjednostavniji aksijalni klizni leaj je okrugli eoni leaj s ravnim klizim povrinama, slika 8.10. Sastavljen je od eone klizne ploe, privrene na kuite, i rukavca osovine. Obino se podmazuje mau, a rjee uljem. Sredstvo za podmazivanje se dovodi preko dovodnih kanala do utora za podmazivanje, koji su po kliznoj povrini rasporeeni radijalno (slika 8.23a), ili su izvedeni u obliku ekscentrinog krunog utora za podmazivanje,slika 8.23b. Pri vrtnje leaja sredstvo za podmazivanje se iz utora za podmazivanje raspodijeli po itavoj kliznoj povrini. Takvi leajevi rade prvenstveno u podruju mijeanog podmazivanja, pa su primjereni samo za manje brzine klizanja i manje povrinske pritiske. Ako je klizna ploa izraena od umjetne mase ili ako je na nju nanesena odgovarajua tvar za kruto podmazivanje ( 8.1.1.3), leajevi moguraditi i bez sredstva za podmazivanje.

301

Tehniki elementi Slika 8.10: Jednostavni aksijalni klizni leaj a) utori za podmazivanje u radijalnom smjeru b) ekscentrini kruni utori za podmazivanje Za visokooptereene pogone u kojima se moe oekivati kutni pomak osovine, upotrebljavaju sesamopodesivi aksijalni klizni leajevi s nagibnim segmentima (4, 5) koji u radu zauzmu optimalninagib prema grebenu osovine (1) u smjeru obodne brzine, slika 8.8. Segmenti su oslonjeni nanosae segmenata (6, 7) koji nalijeu na kuite leaja (14, 15) sa kuglastom povrinomomoguujui tako samopodesivost, tj. ispravan rad leaja i pri malim kutnim pomacima osovine.Ovakova klasina izvedba aksijalnog kiznog leaja omoguuje preuzimanje aksijalne sile iz oba smjera i obino ukljuuje i dva radijalna leaja (12, 13) u isto kuite, a poznata je pod imenomsvog izumitelja: Mitchellov leaj. Neizbjeno se primjenjuje kao brodski odrivni leaj koji preuzima (iz oba smjera) porivnu silu brodskog propelera i prenosi je na brodsku konstrukciju.Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata prikazano je na slici 8.12.

Slika 8.11: Mitchellov leaj (brodski odrivni) 1- greben osovine, 2,3- prirubnice, 4,5- segmenti za vonju napred i natrag, 6,7- nosai segmenata, 8,9- gnijezda sa

302

Tehniki elementi sfernom povrinom, 10,11- brtve, 12,13- radijalni leajevi, 14-donje kuite (postolje) leaja, 15- gornje kuite leaja, 16- poklopac leaja

Slika 8.12: Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata kod aksijalnih kliznih leajeva a) za vrtnju osovine u samo jednom smjeru b) za vrtnju u oba smjera Dvodjelne konstrukcije leita imaju znaajnu primjenu u mainogradnji jer omoguavaju jednostavnu montau vratila i dozvoljeno podeavanje i izraena su kao livene konstrukcije (elini liv ili sivi liv) Posteljice se izrauju od posebnih antifrikcionih materijala kako bi se omoguio jednostavan remont posle granine istroenosti. Obino su izraene od bimetala tj. na osnovu elika se nanosi tanki antifrikcioni sloj sa malim koeficijentom trenja od kalajne ili aluminijske bronze, belog metala metalokeramike. U novije vrijeme sve se vie koriste bimetalne trake deblljine 1,5...2,5 mm sa antifrikcionim slojem 0,2..0,3 mm. Debljina posteljice se izraunava po obrazcu p=(0,035...0,50)d+2,5 mm, gdje je d prenik vratila u mm. Debljina antifrikcionog sloja koja se nanosi na posteljicu 1=0,01d. Bitan element za konstrukciju leaja je optimalni odnos duine leita (l) prema preniku rukavca (d). Vei odnos smanjuje povrinski pritisak ali poveava trenje i zagrijavanje.Kod manjih odnosa manja je nosivost leaja i postoji mogunost isticanja ulja. Kod veine maina ovaj odnos je u granicama 0,5...1,0, kod motora sa unutranjim sagorjevanjem odnos je 0,5...0,6 a kod leita dizel motora 0,5...0,9.

303

Tehniki elementi Podmazivanje leita kao i leaja se ostvaruje mastima i uljima sti da je podmazivanje mastima jednostavnije i racionalnije. Ovdje viak maziva izlazi iz leita stvarajui zatitni sloj od prodora neistoa i praine. Naini podmazivanja mogu da budu razliiti a ee koriene mazalice su tauferova i mazalica sa kuglinim ventilom slika 141. Svi ovi tipovi mazalica su standardizovani.

Slika 141. Mazalice: a) tauferova, b)kuglina U sluaju podmazivanjem sa uljem mogue je centralno i pojedinano podmazivanje. Kod centralnog podmazivanja ulje se pumpom pod pritiskom dovodi u leite (cirkulacija ulja, motori sa unutranjim sagorjevanjem, turbina itd). Kod pojedinanog podmazivanja koriste se metalni prstenovi koji okretanjem oko rukavca zahvata i dovodi ulje na rukavac i timr vri podmazivanje. Ovaj nain nije pogodan kod malih ugaonih brzina(n<100 o/min) i velikih ugaonih brzina (n>2000 o/min).

304

Tehniki elementi 5. OPRUGE Opruge su elementi kojima se elastino vezuju mainski dijelov ili drugi elementi maina. Osnovno svojstvo im je izraeno kroz elastinost koja se postie posebnim konstrukcijskim oblicima i posebnim materijalima. Pod uticajem optereenja u oprugama se stvaraju deformacije uz akumulaciju potencijalne energije to je ini primjenjivom za razliite svrhe. Glavna primjena opruga je: - amortizacija, priguenje energije udara (kod vozila asija se oslonja na tokove preko opruga-gibnjeva, odbojnici kod vagona i td.) - akumulisanje energije kod asovnika, naoruanja i td - mjerenje i ogranienje sile kod ventila sigurnosti, kotlovim , dinamometrima i td - za ostvarivanje prinudnog kretanja u okviru nekog mehanizma,(ventili motora sa unutranjim sagorjevanjem klipnih kompresora itd. ) i niz drugih razliitih sluajeva primjene. Prema naponu koji se javlja u oprugama mogu da budu optereene na savijanjefleksione, optereene na uvijanje-torzione i opruge izloene sloenim naprezanjima. Prema obliku opruge mogu da budu: lisnate, zavojne, torzione, tanjiraste, ravne, prstenaste itd. 5.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE OPRUGA Opruge se pod dejstvom spoljnjeg optereenja (sila F i moment T ) elastino deformiu u zavisnosti od vrste opruge i vrste optereenja. Ova deformacija moe biti ugib (f) ili ugao torzije (). Zavisnost optereenja od deformacije predstavlja osnovnu karakteristiku opruge koja moe biti linearna ili kod realnih konstrukcija ee nelinearnog karaktera slika 142.

305

Tehniki elementi Slika 142. Karakteristike opruge: 1-linearna, 2,3-nelinearna (degresivna, progresivna) Ugao nagiba karakteristike opruge predstavlja najvaniji parametar oprugedT dF krutost opruge: cf=tg = , N/m, c=tg = , Nm/rad, gdje je cf krutost d df fleksione, a c krutost torzione opruge. Reciprona vrijednost krutosti opruge je deformacija, to predstavlja elastinost 1 opruge ili jedinini ugib. c = , m/N ili rad/Nm. c Za opruge ija je karakteristika linearna c i c su konstante. Pri optereenju opruge nastaje deformacioni rad koji je u sluaju fleksione opruge jednak. Wd= F(f )df , to u dijagramu na slici 142 predstavlja povrinu
0 f1

izmeu karakteristike opruge i apcisne ose. Kada je karakteristika linearna onda je ova povrina trougla Wd=F 5.2. OPRUGE IZLOENE SAVIJANJU Gibnjevi su predstavnici opruga izloenih savijanju koji mogu da budu u vidu grede ili konzole. Jednostavan primjer konzolnog gibnja pravougaonog poprenog presjeka prikazan je na slici 143. f1 . 2

Slika 143. Opruge izloene savijanju, konzolnog oblika Naponi u gibnju i ugib se dobijaju na osnovu poznatih obrazaca iz otpornosti materijala. Napon savijanja na rastojanju (z) od mjesta ukljetenja je:

306

Tehniki elementi M s F( l z ) = , gdje je: Ms=F(L-z)-moment savijanja u tom presjeku, Wx Wx Wx otporni moment presjeka za osu x-x koji za pravougaoni popreni presjek irine (b) i visine (h) jednak Wx =bh2/6, 6Fl Najvei napon je na mjestu ukljetenja (z=0) i iznosi smax = 2 , bh Najvei ugib kod konzolnog noasaa je na kraju (z=l), Fl 3 f= , gdje je E modul elastinosti materijala gibnja, a Ix moment 3EI x inercije poprenog presjeka za x osu, za pravougaoni presjek Ix =bh3/12, pa je 4Fl 3 maksimalni ugib na kraju (z=l) f= , Ebh 3 Karakteristika ovakvog gibnja je prava linija (linearna) jer je iz izraza zavisnost sile i ugiba linearna. Osim toga kod ovakvog gibnja su konstantni popreni presjek i otporni moment pa su naponi savijanja direktno srazmjerni momentu savijanja. Poto je moment savijanja promjenljiv i najvei na mjestu ukljetenja to je i napon savijanja najvei na tom mjestu. Ovo pokazuje da materijal gibnja nije dobro iskorien. Iz tih razloga gibanj se formira iz vie ploa ili traka koje se postavljaju jedna iznad druge i na ovaj nain se postie priblino isto naponsko stanje u svim presjecima gibnja. Sloeni dvostruki gibanj koji se primjenjuje kod vozila slika 144 predstavlja zbir dva prethodna konzolna gibnja povezana uzengijom ija irina je do (1/10) duine glavne trake. s=

307

Tehniki elementi

Slika 144.Sloeni gibanj u optereenom stanju Za gibanj kao to je na slici koji je na sredini optereen silom 2F i ija je duina 6Fl Fl 3 2l, maksimalni napon savijanja je smax = 2 , a maksimalni ugib iznosi f= , bh 3EI dakle vae isti obrazci kao i u sluaju konzolnog gibnja pod uslovom dvosrruko vee duine i dvostruko vee sile u odnosu na konzolni. Kod gibnjeva karakteristika opruge je prava linija ali je rastereenje usled trenja izmeu listova kriva linija odnosno pojavljuje se histerezis odnosno gubitak akumulirane energije. U postupku prorauna sloenog gibnja obino se usvajaju osnovne mjere gibnja (b,h), a zatim se odreuje broj traka iz uslova savijanja. 6Fl z , gdje je sd - doputeni napon na savijanje. Na slici 145 prikazan je sd bh 2 gibanj za eljeznika vozila i za automobile.

Slika 145. a)gibanj za eljeznika vozila, profil trake sa ljebom za voenje i podmazivanje, b)automobilski gibanj Spiralna opruga Spiralne opruge su savojne opruge namotane u obliku Arhimedove spirale, slika 6.12. Za izradu spiralnih opruga najee se upotrebljavaju okrugla ica za opruge prema DIN 17223 (tabela 6.2) i eline trake od toplo valjanog elika za opruge prema DIN 17211, tabela 6.1. Openito se ove opruge koriste kod satnih mehanizama, kazaljki mjernih instrumenata, elastinih spojki i slino. Krajevi spiralnih opruga voeni su s odgovarajuim nastavcima, pri emu optereenje djeluje samo na vanjskom (slika 6.12a) ili samo na unutarnjem kraju (slika 6.12b). Pri optereenju opruge pojedini navoji jednakomjerno se pomiu prema sreditu opruge, tako da razmak izmeu navoja ostaje itavo vrijeme jednak za sve navoje. Ovisno o broju navoja i udaljenosti meu njima, takva opruga moe se okrenuti za 308

Tehniki elementi vrlo velike kutove (i za vie navoja). Pri tome meu navojima mora jo uvijek ostati odreena zranost jer bi u sluaju doticanja navoja nastali preveliki gubici zbog trenja. Pri optereenju opruge silom F, opruga se okrene za kut , koji se rauna pomou izraza

Slika 6.12: Spiralna opruga a) optereenje na vanjskom kraju b) optereenje na unutarnjem kraju 5.3 OPRUGE IZLOENE UVIJANJU Najjednostavnija opruga izloena uvijanju je ukljeten elastini tap optereen na slobodnom kraju spregom slika 146.Najvei napon je na spoljnjoj ivici poprenog presjeka koji se odreuje prema osnovnoj jednaini uvijanja:

309

Tehniki elementi

Slika 146.Jednostavna torziona opruga F a Tu u= = 3 , gdje je F- sila, a krak sile, d prenik ice, W0 d 16 Tu=F a moment uvijanja,Wo polarni otporni moment. Pod dejstvom momenta Tu opruga se uvija tako da je ugaona deformacija Tu l jednaka (0) na mjestu uljetenja, a najvea je na slobodnom kraju (): = I 0G gdje je: l duina opruge, Io polarni moment inercije,koji za kruni popreni E presjek iznosi Io= d 4 , G modul klizanja koji je jednak G= , tabela 29, 2(1 + ) 32 - Poasonov koeficijent. Karakteristika jednostavne zavojne opruge, to jest zavisnost momenta uvjanja od ugla() je prava linija, jer su vrijednosti:l, Io, G konstantne. Zbog toga je rad koji torzioni tap moe da ostvari W= Tu /2.

Tabela 29.Modul elastinosti i modul klizanja materijala za opruge Materijal E MPa Opruge od hladno vuene ice i od hladnovaljane trake 2,1 105 Toplo oblikovane opruge 2,1 105 Opruge od nerajuih elika 1,94 105 Opruge od bronze 1,12 105 Opruge od mesinga 0,94 105

G MPa 83 103 83 103 73 103 42 103 35 103

Sabijajue (Tlane) zavojne torzijske opruge U sabijajuim zavojnim torzijskim oprugama optereenje djeluje u aksijalnom smjeru tako da se opruga sabija (njena duina se prilikom optereenja smanjuje). 310

Tehniki elementi Obzirom da postoji opasnost od loma, prvenstveno kod duih opruga, opruge su voene sa svornjakom za voenje promjera Dd (unutarnje voenje) ili s ahurom za voenje s promjerom Dh (vanjsko voenje),. Vrijednosti Dd i Dh prilikom unutarnjeg voenja uzeti Dd (0,8 0,9)Du, gdje je Du unutarnji promjer opruge, a prilikom vanjskog voenja Dh (1,1 1,2)Dv, gdje je Dv vanjski promjer opruge. Tlane zavojne torzijske opruge mogu se izraivati u hladnom ili toplom stanju. Konstrukcijska izvedba hladno oblikovanih tlanih zavojnih torzijskih opruga standardizirana je prema DIN 2095. Za ove opruge vrijede slijedea konstrukcijska ogranienja: promjer ice: d 17 mm srednji promjer navoja: D 200 mm duina neoptereene opruge: L0 630 mm broj aktivnih navoja: ia 2 indeks opruge: e = D/d = 4 20 Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge izrauju se na toplome, prvenstveno od toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221, Za ove opruge vrijede prema DIN 2096 slijedea konstrukcijska ogranienja: Tabela Konstrukcijska ogranienja za zavojne opruge izraene toplim postupkom

Zavojna opruga koja moe da bude konina ili ee cilindrina slika 147, ima veliku primjenu kod transportnih sredstava i uopte u mainstvu. Izrauje se od ice krunog ili pravougaonog poprenog presjeka uvijene po zavojnoj liniji. Pod dejstvom aksijalne sile (F) koja sabija oprugu ona se skrauje za veliinu (f). Proraun vrstoe zavojnih torzijskih opruga (vlanih i tlanih, hladno i toplo oblikovanih) standardiziran je prema DIN 2086. Optereenje F opruge uzrokuje uvijanje ice opruge zbog momenta torzije Tu

311

Tehniki elementi Pored napona na pritisak koji je neznatan daleko je vei i mjerodavan napon na uvijanje, kao posledica dejstva ekscentrine sile (F) u odnosu na osu presjeka zavojne opruge slika147b. Moment uvijanja jednak je Tu=0,5FD.

Slika 147.Zavojna opruga izloena uvijanju (torziji) Navojci opruge predstavljaju krivi tap, pa napon po povrini nije rasporeen kao kod pravog tapa. Naponi na unutranjoj strani su poveani a na spoljanjoj smanjeni. To poveanje napona na unutranjoj strani se uzima u obzir koeficijentom (k). Dakle najvei napon uvijanja u presjeku opruge je T 8FD = k u = k , gdje je koeficijent (k) odreen formulom, W0 d3 4D d d k= + 0,615 4( D + d ) D Da bi se odredila deformacija opruge (skraenje ili izduenje), pretpostavlja se da je ugao uvijanja zavojne opruge isti kao i ugao uvijanja pravog tapa ekvivalentne duine jednake duini navojnice, odnosno la= D za, gdje je za aktivni broj zavojaka odnosno broj zavojaka koji uestvuje u deformisanju

312

Tehniki elementi Tu l a 16 D 2 z a = F , pa deformacija opruge I 0G Gd 4

Ugao uvijanja opruge iznosi = iznosi f=


3

D Fz a = 2 Gd

D d

, odnosno broj zavojaka u funkciji deformacije z=

Gdf d . 8F D Krutost torzione opruge, kao veoma vaan parametar opruge je jednaka 3 F Gd d c= = . f 8z a D U praksi se esto susreu primjeri kada je u pojedinom sklopu istovremeno ugraeno vie opruga koje su povezane u takozvani sustav opruga, ime se omoguuje traena funkcija tog sklopa.Pojedine opruge mogu biti povezane u sustav opruga na razliite naine, slika 6.2.

Slika 6.2: Sistavi opruga a) paralelni b) serijski c) kombinirani a) Paralelni sustavi opruga Opruge su ugraene tako da se ukupna sila rasporeuje na pojedine opruge, pri emu je progib svih opruga jednak. Dakle, u sustavu opruga na slici 6.2a ukupna sila F se rasporeuje na sile F1 i F2 (F=F1+F2), to se moe, uzimajui u obzir krutosti opruga c1 i c2, te jedinstveni progib (s1= s2 =s), zapisati i u obliku cs = c1s + c2s. Iz ovoga slijedi da je ukupna konstanta opruge ugraenih

313

Tehniki elementi opruga na slici 6.2a jednaka c = c1+ c2. Slino se moe izvesti i za proizvoljan broj opruga, pa tako za n sporedno ugraenih opruga vrijedi:

b) Serijski sustavi opruga Opruge su ugraene tako da na pojedine opruge djeluje jednako velika sila F. Progibi pojedinih opruga openito nisu jednaki, te su ovisni o konstantama opruge. U sustavu opruga na slici 6.2b ukupan progib s jednak je zbroju pojedinih progiba s1 i s2 (s = s1 + s2), to se moe, uzimajui u obzir konstante opruga c1 i c2 te jedinstvenu silu (F1=F2=F), zapisati i u obliku F/c= F/c1+ F/c2. Ukupna konstanta opruge serijski ugraenih opruga na slici 6.2b tako iznosi 1/c = 1/c1+1/c2. Slian izvod bi slijedio i za proizvoljan broj opruga, pa tako za n serijski ugraenih opruga vrijedi:

c) Kombinirani sustavi opruga U kombiniranim sustavima opruga, opruge su u razliitim kombinacijama ugraene paralelno I serijski. U sustavu opruga na slici 6.2c gornje i donje paralelno ugraene opruge povezane su u zajedniki serijski sustav opruga. Iz gornjeg obrazloenja moe se zakljuiti kako je ukupna konstanta opruge sustava na slici 6.2c jednaka 1/c = 1/(c1+c2) + 1/(c3+c4). Na isti nain bi se dobila konstanta opruge s proizvoljnim brojem paralelno i serijski spojenih opruga.

314

Tehniki elementi Slika 148. Primjena zavojnih opruga na obrtnim postoljima vagona Vlane zavojne torzijske opruge U vlanim zavojnim torzijskim oprugama sila djeluje u aksijalnom smjeru tako da se opruga pod utjecajem te sile rastee (njena duina se prilikom optereenja poveava), slika 6.16. Izrauju se u hladnom ili toplom stanju.

Slika 6.19: Zateua zavojna torzijska opruga

5.4. OPRUGE IZLOENE SLOENIM NAPREZANJIMA Tanjuraste opruge Tanjuraste opruge su konino oblikovani metalni prstenovi koji prenose optereenja u aksijalnom smjeru, slika 6.14a. Najee se upotrebljavaju kao pritisni elementi u valjnim leajevima, kao elementi upravljanja ventilima, priguivai vibracija u strojevima za obradu i svugdje tamo gdje su zahtijevani manji progibi opruge pri velikim pogonskim silama. Ako se eli postii vei progib opruge, nanie se vie tanjura u stupac opruge, ali suprotno okrenutih, slika 6.14c. Pri tome tanjuri mogu u stupac biti razmjeteni u razliitim kombinacijama, U takvim sluajevima potrebno je razlikovati parametre stupca opruge (sila stupca Fs, progib stupca ss, duina neoptereenog stupca L0) od parametara pojedine opruge (sila pojedine opruge F, progib neoptereenog tanjura s, visina pojedinog neoptereenog tanjura l0 poveanjem broja suprotno okrenutih tanjura poveava ukupan progib oprunog stupca, uz nepromijenjeno optereenje. S druge strane, s poveanjem broja tanjura u pojedinom paketu uz nepromijenjen

315

Tehniki elementi ukupan progib, opteretivost opruge se proporcionalno poveava. Koja mogunost e se odabrati ovisi o konstrukcijskim zahtjevima koritenog stupca opruga. Prilikom ugraivanja tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je uzimati u obzir kako se doputena odstupanja pojedinih opruga zbrajaju, to moe kod veih duina stupaca opruga dovesti do veih odstupanja, te time do problema prilikom ugradnje opruge. Zbog toga u praksi vrijedi preporuka prema kojoj je duina neoptereenog oprunog stupca L0 3Dz, gdje je Dz vanjski promjer opruge. Pri ugraivanju tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je osigurati dobro voenje opruge, a to se postie svornjakom za voenje (unutarnje voenje) ili tuljcem za voenje (vanjsko voenje). U praksi se preporuuje unutarnje voenje. Povrine elemenata za voenje (svornjaka ili ahure) I sve nalijene povrine opruge trebaju po mogunosti biti primjereno toplinski obraene (preporuljivo je cementiranje do dubine 0,8 mm i kaljenje na tvrdou najmanje 55 HRc). Takoer, povrina elemenata za voenje treba biti glatka (preporueno je precizno bruenje), ime se smanjuje trenje u sluaju dodira prstena opruga i elementa za voenje. U svakom sluaju, izmeu elementa za voenje i prstena opruge mora biti osigurana odreena zranost. Namjenjene su za prenos velikih sila pri malim deformacijama.Najee se koriste ploaste (tanjiraste) opruge, koje su izloene istovremeno pritisku i savijanju slika 149 Ugao izmeu konusa i horizontalne ravni je 4...7 za odnos s/D=0,03...0,06. Ploaste opruge se esto slau u sligove radi prenosa veih sila odnosno obezbjeenja veih hodova. Proraun ovih opruga je dosta sloen i za praktinu upotrebu koriste se formule po (Olmenu i Laslu) za izraunavanje date relacijom. Optimalan odnos d/D kree se od 0,33...0,5. Veliina prenika D se kree u granicama od 28...3000 mm . Tanjiraste opruge se izrauju presovanjem od lima odgovarajueg kvaliteta. Tanjiraste opruge kod kojih je odnos D/s 28 zovu se mekim a kod kojih je odnos D/s 18 krutim oprugama.

316

Tehniki elementi Slika 149. Ploaste (tanjiraste)opruge 5.5. OPRUGE ZA ODBOJNO VLANE NAPRAVE NA ELJEZNIKIM VAGONIMA Prstenaste opruge su u fazi optereenja izloene istim normalnim naprezanjima (istezanje ili pritisak). Namjenjene su za ugradnju u auraste odbojnike putnikih i teretnih vagona razliitih sila i hoda slika 150.

Slika 150. aurasti odbojnik sa prstenastom oprugom hod 105 mm, krajnja sila 590kN Karakteristika prstenastih opruga je da se 2/3 rada opruge pri sabijanju se trenjem pretvara u toplotu odnosno imamo gubitak koji je 317

Tehniki elementi u funkciji ugradnje vrlo bitan.Na slici 151 je prikazan dijagram zavisnosti sile od hoda

Slika 151. Dijagram sila-hod prstenaste opruge

318

Tehniki elementi

Slika 152. Naponi i ugib kod optereena prstenastih opruga 5.6. MATREIJALI ZA IZRADU OPRUGA Pri odabiru materijala za opruge mora se uzeti u obzir sposobnost oblikovanja i elastina svojstva materijala. Izbor materijala prvenstveno ovisi o uvjetima eksploatacije opruge. Opruge za rad u normalnim uvjetima: Ako se za ove opruge koristi nelegirani elik, onda je to najee ve patentirana ica sa 0,5 do 0,85 % ugljika. Patentiranje se izvodi tako da se austenitizirana ica provlai kroz olovnu kupku gdje se izotermno pobolja, a zatim se ohladi na zraku. Obino se nakon toga jo hladno gnjei. Poslije izrade (motanja) izvodi se nisko poputanje. Zbog slabe prokaljivosti nelegirani elici se koriste samo za manje presjeke, a zbog slabe temperaturne postojanosti za rad na temperaturama samo do 80oC. Za opruge koje se toplinski obrauju poslije oblikovanja koriste se elici legirani silicijem, manganom, kromom i manje vanadijem, uz srednji sadraj ugljika (0,4 do 0,7 %). Legirni elementi poveavaju prokaljivost, postojanost poputanju i mehanika svojstva materijala opruge. Silicij se rastvara u feritnoj reetki, poveavajui vrstou materijala, a jo vie granicu teenja, koja kod ovakvih materijala moe dostii i 90 % vlane vrstoe. S druge strane, pri toplinskoj obradi na viim temperaturama, silicij poveava sklonost elika jakom razugljiavanju i grubozrnatosti, pa se na povrini dobije isti ferit koji je neotporan na dinamika naprezanja. Karakteristika mangana je da osim to poveava svojstva elika isto kao silicij, uzrokuje nejednoliki raspored ukljuina sulfida i oksida. Valjanjem one zauzmu vlaknasti raspored, pa elik legiran manganom ima visoku ilavost u uzdunom smjeru (lisnate opruge). Opruge za rad na povienim temperaturama: Kod ovih opruga elici su legirani prvenstveno kromom (do 1,5 %) koji sa eljezom formira kompleksni karbid, te sa drugim elementima (molibden, volfram i vanadij) koji formiraju svoje temperaturno postojane karbide. Opruge za rad u korozionoj sredini: Problem korozije najjednostavnije i najjeftinije se rjeava izradom opruga iz elika iz prethodnih skupina, te njihovim oblaganjem antikorozijskim zatitnim slojem. No, mnogo efikasnije, ali zato i znatno skuplje, je izraditi opruge iz materijala otpornog na koroziju. To su prvenstveno nerajui elici, te razliite vrste bronci. U praksi se za opruge najvie upotrebljavaju toplo valjani elici koji se nakon kaljenja poputaju, kako bi se poveala ilavost materijala, Tabela 6.1. Najbolja svojstva vrstoe postiu se upotrebom okrugle ice za opruge koja se izrauje u razliitim razredima kvalitete, Tabela 6.2. 319

Tehniki elementi Za hladnu izradu opruga postupcima rezanja, preanja i namotavanja, koriste se hladno valjane eline trake, tabela 6.3. Krutost opruge metalnih opruga ( 6.1) ovisna je, kod vlanih, tlanih i savojnih opruga, o modulu elastinosti materijala opruge E, odnosno o modulu elastinosti G kod torzijskih opruga. Vrijednosti E i G najee koritenih materijala za opruge navodi Tabela 6.4. Pri dimenzioniranju opruga bitno je da su naprezanja koja nastaju kao posljedica vanjskih optereenja manja od doputenih. Doputena optereena ovisna su, osim o koritenom materijalu, i o obliku opruge, nainu optereenja i opasnosti od posljedica koje bi eventualno pucanje opruge prouzroilo. Openito se doputena naprezanja odreuju za pojedinu vrstu opruge posebno. Ukoliko takvi podaci nisu na raspolaganju, doputena naprezanja opruge mogu se odrediti orijentacijski prema vlanoj vrstoi materijala Rm: Opruge se uglavnom izrauju od elika visoke zatezne vrstoe (Rm) i dinamike (D) koji uz to imaju granicu teenja (ReH) blisku zateznoj vrstoi ime se obezbjeuju dovoljne elestine deformacije opruge. Uglavnom se koriste ugljenini i legirani elici sa silicijom namjenjeni poboljanju. Opruge se oblikuju u hladnom ili toplom stanju u zavisnosti od zahtjevanih dimenzija i polaznih polufabrikata. Za opruge inskih vozila koriste se .2131, .2132, a za opruge drumskih vozila elici .2230, .2331 itd. Cilindrine zavojne opruge izloene uvijanju izrauju se od hladno vuene ice od .2130, .2134 i td. Ploaste tanjiraste opruge se izrauju od elika za opruge .1735, .4230 i td. Prstenaste opruge se izrauju od .4231.

320

You might also like