1

Dr. ENES HASANAGIĆ

LJEKOVITO BILJE I JETRA

KULTIVISANO I SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE U ZAŠTITI FUNKCIJE JETRE I ŽUČNE KESICE

Četvrto, prerađeno i dopunjeno izdanje

„Sve uspijeva i raste u izobilju po brdima, poljima, livadama i imanjima. Tu postoji nešto za svaku bolest. Ne morate ići u Arabiju, Perziju ili Grčku da nađete vaš lijek. Svaka zemlja ima svoje bolesti, svoje lijekove, svoje ljekare.“ Paracelusus

2

Sadržaj
UVOD I HISTORIJAT Jetra i razum u naprisnijoj su vezi Jetra i uloga jetre u organizmu Ćelija jetre Lobulus jetre PROBAVA HRANE Ugljikohidrati Proteini Lipidi OSNOVNE FUNKCIJE JETRE Stvaranje žuči Skladišnja funkcija jetre OBRANA ORGANIZMA Dodatak ŠTA POSEBNO ŠTETNO DJELUJE NA JETRU? Alkohol Lijekovi i hemikalije Pušenje Bijeli hljeb Industrijski šećer Gljive JETRENE SMETNJE Slobodni radikali PRVI SIMPTOMI DA S JETROM MOŽDA NEŠTO NIJE U REDU Mučina Bol Mokraća Žutilo San NEKE DIREKTNE POSLJEDICE OŠTEĆENJA JETRE Prvi laboratorijski testovi koji ukazuju da s jetrom možda nešto nije uredu NEKE INDIREKTNE POSLJEDICE OŠTEĆENJA JETRE Krv (lat. Sanguis)

3 Imunogeni sistem – Obrambeni sistem organizma ŠTA BLAGOTOVORNO UTJEČE NA FUNKCIJE JETRE? Masnoće Voće Povrće Začinsko bilje Samoniklo bilje Pravi puni hljeb/ kruh Med ZBOG ČEGA SU MNOGE BILJKE LJEKOVITE? Alkalodi Gorka sredstva Vitamini Mineralne soli i mikroelementi Etarska ulja Antioksidansi NAJČEŠĆA I NAJTEŽA OBOLJENJA JETRE Hepatitisi – zapaljenja jetre Hepatitisi, akutni virusni Hepatitisi hronični Hepatitis D virus Hepatitis C – Virus HCV Hepatitis E – virus E – HEV Hepatitis F – virus F – HFV Hepatitis G – virus G – HGV Hepatitis S.E. N. virus – virus S.E.N. T.T.V. – virus Hepatitis toksični Hepatitis autoimuni Ciroza jetre Ciroza alkoholna Dekompenzirana jetra Ascites. HOLECISTITISI – zapaljenja žučne kesice Holecistitis akutni Holecistitis hronični Holelitijaza – žučni kamenac N a p o m e n e: Sve ljekovite biljke u ovoj knjizi koje su pored ostalih procijenjene kao ljekovite, procijenjene i od : 1. BRITISH HERBAL PHARMACOPOELA (1983, British Herbal Medicine association, and produced by the Association' SCIETIFIC COMMITTTEE) i 2. THE COMPLETE GERMAN COMMISSION E MONGRAPHS –

4 (Therapeutic Guide to Herbal Medicines, The american botanical Council: Blumenthal, Busse, goldberg, Gruenwald, Hall, Klein, riggins & Rister) – 1998.

RAK JETRE Biopsija jetre Genetski nedostaci Žutica Intertenini LJEKOVITO BILJE VOĆE Ananas Badem Borovnica Dunja Gožđe Jabuka Limun Maslina Pomoranča Trešnja Šljiva Šumska jagoda PRELAZNO BILJE Lan Paradajz Soja POVRĆE Artičoka Crna rotkva Krompir Kupus Maslačak Reum ili Rabarbara Reishi gljiva, Hrastova sjajnica Rotkva povrtnica Salata Šargarepa Šparoga ZAČINSKO BILJE: Anis Biber Bijeli luk Celer

5 Cimet Crni luk Dragušac Džumbir Estragon Hren Iđirot Kim Kleka Kurkuma Lazarkinja Majčina dušica Melisa Nana Gajena nana Paškanat Peršun Prasa Ružmarin Timijan-?? Vranilova trava SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE: Bijela vrba Bijeli (obični) bor Blaženi čkalj Boldo Boražina Breza Broć Bršljan Cikorija Čestoslavica Čičak Digitalis Dimnjača Dupčac Ehinacija (?)-provjeri! Ekupaliptus Frangula Glavičica Gorka djetelina Gospina trava Hajdučka trava, kunica Hidrastis Islandski lišaj Jetrenka Jorgovan Kaćuni Kamilica

6 Kičica Kopriva Kukuruz Lavandula Lincura Ljoskovac Neven Očajnica Oman Čaj Pasdrijen Pelin Perunika Petrovac Pirevina Poljska preslica Primorski luk Proljevak Ranilist Različak Resnik Rusa Rusomača Sapunjača Sikavica Sitna metvica Slatka paprat Slatki korijen Smilje Strižuša Suručica Šimšir Šipurak Troskot Valerijana Velebilje Vilino sito Vetrovilj, Virak Vratič Zečiji trn Zlatnica, Žen-šenj Žutika

Tako je došao do saznanja da ga mnoge od njih održavaju zdravim.. Riječ urednika . tj... epidemijama i povredama. potrebno je upoznati se sa nekim pojmovima. (ovdje ću staviti svoj tekst. treća . počeci farmakologije i fitoterapije nalaze se u najstarijim vremenima...... Pračovjek. Fitoterapija prestavlja dio farmakologije i bavi se liječenjem pomoću bilja. stjecao znanje da mu mnoge od njih mogu pomoći u olakšavanju tegoba i liječenju mnogih bolesti. Toksikologija je nauka o otrovima. Izdavač i ostalo. Bolest je golema nevolja! U borbi protiv te nevolje čovjek stječe određena iskustva. da mu neka biljka ublažava bolove. bez obzira na njihovo porijeklo. Od svoga postanka čovjek je za hranu upotrebljavao biljke.. pred kraj knjige. je bio izložen bolestima.. u borbi za goli život.. Historijski gledano.. . od najstarijih vremena do danas.. Kao što životinja nagonski nađe lijek. a i o toksikologiji se dosta znalo...... To je nauka o lijekovima.. druga čisti crijeva.. posebno u zaštiti funkcije jetre i žučne kesice.. tako je i on probajući tu i tamo po neku bilju.....7 Podaci: Naziv djela. pred štampu) Ramo Kolar UVOD I HISTORIJAT Prije nego se pristupi izlaganju o upotrebi ljekovitog bilja u liječenu raznih bolesti. Prvi je farmakologija.

Prve naučne podatke pružaju nam Hipokratova djela. četvrta da mu pomaže varenju i tako dalje. Palestinom. Znamenita je zbirka recepata iz Egipta – Papirus Ebers iz 1570. do 377. tačni pisani dokumenti su kasnijeg datuma i potječu iz područja koja zauzimaju Kina i Indija. plodovi. kako bi ih u sličnoj situaciji ponovo upotrijebio. Ime boga liječenja i hemije bilo je Pharmaki. Tu se govori o pripremi ljekovitog bilja u obliku praškova. ali u svakome slučaju nastojati da mu se ne naškodi. dekokta i drugim farmaceutskim oblicima koji su i danas u upotrebi. Pripisuje se to Sumarenima. Na osnovu toga iskustva. Ovaj lijepi običaj u nešto skraćenom obliku prenesen je i do današnjih dana. među kojima je bilo i dosta biljnih. nastali su i prvi pisani dokumenti o ljekovitom bilju. sokovi iz biljaka i slično. U njegovom djelu „Corpus Hipocraticum“ opisano je oko 300 ljekovitih biljaka. pilula.000 godine prije nove ere. stoljeća prije nove ere. Osnovni mu je moto pomoći bolesniku. Međutim. pa vjerovatno odatkle potječe i riječ farmacija. korijenje. U induskim svetim knjigama – Vedama – spominju se i lijekovi. Njihove mumije potpuno su očuvane do današnjih dana. Stari Egipćani poznavali su mnoge droge. Vaviloncima i Asircima. koje su podijeljene prema fiziološkom djejstvu. Kultura srednje Azije poznaje već duže od 5. uz umijeće uzgoja mnogih vrsta žitarica.8 ga uspavljuje. cvjetovi. u kojima se nabraja više od 700 lijekova biljnog porijekla. znao dosta i o ljektovitom bilju kojeg je imao u svome vrtu. Egiptom i Grčkom. U 6. stoljeće nove ere). Hipokrat je odbacio sve mađijske procedure. To su razne trave. čovjek je zapamtio koja mu je biljka u kojem slučaju pomogla. Fenikijom.godine prije nove ere. prva farmakopeja iz oko 3. Potječe iz Kine. infuza. Prvu knjigu o ljekovitom bilju i lijekovima uopće objavio je grčki ljekar Pedanije Dioskorides ili Dioskorid (1. Kod starih Grka upotreba ljekovitog bilja može se pratiti sve do mitološke prahistorije. Hipokrat se smatra ocem medicine (460. koje su u to vrijeme potjecale iz oblasti oko Nila. Mora se konstatovati da je stoljećima bio blagotvoran utjecaj i Hipokrata i Dioskorida. Zanimljivo je napomenuti i da ime Farmacija vjerovatno potječe iz ovih krajeva. Kada je u duhovnom razvoju čovječanstva nastalo pismo. Odlično su poznavali tehniku balzamovanja. zatim oblasti Sredozemlja sa Vavilonom. U djelu „De materia medica“ od 5 tomova opisan je veliki broj biljnih lijekova. . Ova prva farmakopeja naziva se Pentsao i Pent-cao i u njoj su sistematizovane ljekovite biljke ali i druge ljekovite supstancije. amajlije i molitve. Sve ono što se i danas upotrebljava. a pripisuje se kineskome caru – rataru Shin-Nongu koji je. navodi se već oko 600 biljnih droga. tačnije rečeno. Pretpostavlja se da je prvi pisani dokument. Visokomoralni ciljevi koji su ušli u Hipokratovu zakletvu.000 godina dosta lijekova. Koliko se cijenilo ovo djelo vidi se i po tome što su i u kasnijim radovima iz ove oblasti redovito o svakoj biljci prvo iznosili šta o tome misli Dioskorid. stoljeću prije nove ere medicinu u Grčkoj u svoje ruke preuzimaju filozofi i od tada ona stječe naučni karakter. godine prije nove ere). Među tim ljudima izdvajaju se pojedinci koji o tome nešto više znaju od drugih. U Sušrutama iz 9. Oni počinju da pomažu. pa je počeo da ih prikuplja. sjemenje. Ovo djelo služilo je za ugled i Rimljanima i Arapima i to više od 15 stoljeća. Tako praktično postaju prvi ljekari i apotekari.

Naravno da su bapski. Kolumba.godine i bio je iz Pergama. Početak 20. dijagnostikom. farmakologijom. Rimljanin. pokazale svoje pravo lice. Sa njima znamo baratati kako ne bi ostavile sporedne posljedice. a pritome su i same ljekovitog djejstva. Što se tiče ljekovitoga bilja. kao i tehnička obrada materije o ljekovitom bilju. Međutim. Prevode se grčka djela. u 12 knjiga obrađuje ljekovito bilje. stagnairala je klasična kultura. usmjeravaju i pojačavaju djelovanje osnovne ljekovite tvari. Naše bake i djedovi vijekovima i hiljadama godina uspješno su se liječili njima kao jedinim lijekom realne vrijednosti. koji je živio od 130. stoljeća. Vještina liječenja ljekovitim biljem. Njegovo glavno medicinsko djelo „Al-kanun-fittib“ je encikolopedijsko djelo od 5 knjiga sa anatomijom. ali zato ostavljaju teške sporedne posljedice. i dalje koristi u narodnoj medicini. Mnoge hemijske sintetske supstancije koje su ušle u terapiju. kakao. kafa. do 201. čija je upotreba izvanredno ljekovita. Polahko ali sigurno započinje doba hemijske medicine. Vasko de Game donose Evropi mnoge ljekovite biljke. masti i ekstrakti. Nije đavo crn kao što izgleda. zahvaljujući toksikologiji. Šta bismo danas bez digitalisa. a koje stimulišu. Kod ljekovitog bilja toga nema. Najveći ljekar i apotekar toga doba u Rimu je bio svakako Galen. kozmetikom i hirurgijom. njihovo djelovanje je u mnogim slučajevima potpunije i dugotrajnije. Opet se polahko ali sigurno počinje razvijati jedna druga nauka. Islamskim narodima uspjelo je da očuvaju učenje antičke Grčke i Rima. U ono vrijeme kada je Evropa utonula u mrak i neznanje.9 Dioskoridov savremenik. izumom štampe. kao i uzgoj. Jeste da su efikasne za neke bolesti. Istinu govoreći. na svu sreću Arapi podižu nauku na najviši nivo. dakle romanizovani Grk. državnik i vojskovođa Gaj Plinije Sekund u svom encilopedijskom djelu od 37 knjiga „Naturalis historia“. Obradom je obuhvaćeno 1000 biljaka. Ljekovite biljke u svom djelovanju nadmašuju mnoge hemijske preparate i lijekove. onda je to svedeno na najmanju mjeru. U svojim djelima sakupio je liječničku nauku svoga vremena i utvrdio tačno doziranje lijekova. beledone i njima sličnih biljaka. Ono se. Kasnije. ubrzo su. Organizovao je naučno istraživanje lijekova. Ovo djelo je uglavnom sačuvano i predstavlja neobičnu vrijednost. Kada je 476. neke od njih možemo i danas mirne duše smatrati svetim. Na ovom mjestu treba svakako spomenuti slavnog arapskog ljekara Ibn-Sinu (980-1037). hemija postepeno ali sigurno izbacuje iz upotrebe ljekovito bilje. Čuvena putovanja Marka Pola. prelaze u manastire. Osnovu liječenja ljekovitim biljem činilo je nekih 16-tak biljaka koje su proglašene svetim. Postoje istina i mnoge. krompir. fiziologijom dijetetikom. bolje poznatog pod imenom Avicena. U hemijsko-sintetskim preparatima potpuno nedostaju mnoge biloški visokovrijedne tvari koje se nalaze u bilju. jer sadrži mnogo historijskog materijala o ljekovitom bilju. I danas se označvaju kao „Galenica“ čiste biljne tinkture. godine došlo do propasti Rimskog Carstva. Barbari su uništili sve. Postepeno čaj. Sa omalovažavanjem i podsmijehom se govori o ljekovitom bilju kao o bapskim lijekovima. međutim. nad Evropom kao da se ponovo nadvio mrak srednjega vijeka. stoljeća zaprijetio je ljekovitim biljkama potpuno izbacivanje iz upotrebe. A ako slučajno i ima. veoma otrovne biljke. kukuruz i drugo osvajaju Evropu i pored velikih otpora koji se uvijek javljaju kada se uvodi neka novotarija. od početka 19. . To je djelo kroz 5 stoljeća bila neka vrsta „medicinske biblije“. U Bagdadu je osnovanai prevodilačka škola za vrijeme kalifa Al-Manuna 830 godine. toksikologija – nauka o otrovima. Mrak i neznanje ovladali su Evropom. povećava se broj naklada.

Barnard tvrdi da je srce obična pumpa. Kao da je izbačen poklič: Povratak ljekovitome bilju! Samo jedna napomena: ne smije se dozvoliti pretjerivanje. bolje rečeno biohemijskih reakcija. jer jetra nije programirana za ta iskušenja. ali ne i njegov duh. U njegovu čast širom Grčke podizani su hramovi. Svaki zastoj. I ne samo jetre. JETRA I RAZUM U NAJPRISNIJOJ SU VEZI „Mudraci nas uče da treba voditi jednostavani spokojan život. živčanog sistema itd. kao čaša dobrog vina poslije ručka. Stiče se dojam da je jetra običan automat ili kompjuter. Ljekovito bilje ne smije da vrati milo za drago hemiji za ono što je ona učinila početkom 20. Ne treb je često dovoditi u iskušenje. Samo ako živi u ovoj jednostavnosti. Alkohol je zasigurno najveći neprijatelj jetre. vitamina.stoljeća. najbolji je preduslov za dobro sveopće stanje organizma.10 Mora se naglasiti da se nikako ne smije prelaziti preko epohalnih otkrića u sintetskoj i preparativnoj hemiji. naročito ako je ovaj bio obilniji. Ali hemiji moraju da se stave određene ograde i granice. Nije to baš tako. svaki poremećaj u funkciji jetre. Bilo bi to nerazumno. na koji način? Nije štetna upotreba alkohola. hormona. I danas se na ruševinama Apolonovog hrama u Delfima može razabrati poruka: Ničega previše. bolesti neće napadati.da se niučemu ne pretjeruje. Samo istovremena dobro planirana i racionalna primjena sintetskih lijekova i ljekovitog bilja može dati optimalne rezultate. Ali. Niko ni od koga ne zahtijeva da zbog jetre postane asketa. ne . Voditi umjeren život u svemu. a jetre posebno. Kakva je situacija danas? Osnivaju se instituti za proučavanje ljekovitog bilja. Jetra radi potpuno automatski. Jetra je najveća hemijska fabrika ili laboratorija koja se da zamisliti. Za života čovjeka u jetri se svakog trenutka odigrava veliki broj hemijskih. potražnje na periferiji. Tijelo koje tako čuva svu svoju energiju. U terapiji mnogih zemalja ne može se zamisliti tretman nekog oboljenja a da se ne primijeni i ljekovito bilje. što je osnovni moto zdravoga života . ili barem laboratorije. K. Čašica dobre šljivovice pred ručak. Automatizam jetre zavisi od mnogih faktora: ponude u hrani. njegovo tijelo može da se maori. ali nije obična. Mudar čovjek se čua i želja. Po grčkoj mitologiji prvi bog ljekarničke vještine bio je Apolon. odražava se na rad ostalih organa ili čitavog organizma. poetičnu mitologiju. nastarijeg do sada poznatog medicinskog djela u svijetu (Georges Beau). te će njegovo srcr biti mirno. Održavaju se kongresi i simpozijumi o ljekovitom bilju. a taj automatizam zavisi od rada cijelog organizam. uopće. Štetna je zloupotreba. a najveći hram i svetilište bili su Delfima. Uvaženi bard svjetske karidologije prof. Srce u principu jeste pumpa. Stari Grci smislili su svoju divnu. čovjek može i u naše vrijeme da doživi starost od sto godina“ – iz Nei Kinga. Zbog toga sa jetrom treba postupati sa razumom.

Pored toga što nema nikakve biološke vrijednosti. vrlo malo. pa zatim dobro jesti. kod svakog malog oboljenja. Kakav je to odmor ako organi moraju variti i mljeti hranu. Naprotiv. Međutim. posebno u odnosu na jetru. Naročito kada je posao u pitanju. Nije potreban nikakav bolji lijek ni za jetru. Nije! Automobilom se svugdje sporije stiže.11 mogu naškoditi. Noću se i oni. i naročito zdravo. to je razumnije. Zašto da ne! Nije razumno. veselom čovjeku 4-5 cigareta dnevno uz kafu ili poslije dnevnih obroka. kombinovana i znalačka primjena ljekovitog bilja i hemijsko-farmaceutskih proizvoda. štetno djeluje na čitav organizam. Nerazumno je prije spavanja pretrpavati želudac hranom. posebno antibiotika. Što dalje to bolje. Dobro je primijetio jedan veliki grčki filozof još u starome vijeku: Vino je za uživanje. utiču na bolest. To je naravno sada posebno važno kada se svakodnevno u terapiji uvode mnoge hemijske supstance čije pravo djelovanje i ne poznajemo dovoljno i kada se s pravom govori o pravoj „terapijskoj džungli“ koja nanosi toliko štete da danas imamo izdvojenu granu patologije nazvanu „bolesti izazvane lijekovima“. Da se ne bismo krivo razumijeli! Krajem 19. zagađivanju okoline. Automobil bi trebalo da stoji u garaži ili ispred kuće. masnu hranu. zapaliti cigaretu. Oni istina. troškovima vožnje itd. ni za čitav organizam uopće. i hiljadama godina sticano iskustvo o njemu. Ako bi bilo ko sada pokušao da učini nešto u obrnutom smjeru. posebno organi za probavu i jetra moraju odmarati. Poslije toga popiti jutarnju kafu sa cigaretom? Može i to. našu zelenu salatu začinjenu maslinovim uljem. Poslije jednog takvog pohoda raspaliti roštilj. Treba šetati po brdima i dolinama. bilo bi to mnogo gore od pogreške. Treba sit raditi a gladan spavati. uz to još sa kafom. može dati optimalne rezultate u tretmanu svih oboljenja. navečer popiti samo šolju kiselog mlijeka. pa ih poslije u toku dana popušiti još 30-40 komada. kod svake najmanje prehlade. Vjerovatno bi tu i nauka zapela sa svojim dokazima. stoljeća u hemiji su učinjena epohalna otkrića. sve to ujutro raditi na prazan stomak. Nerazumno je jesti stalno tešku. Ljudi noću spavaju da bi se odmorili. dokle god se može voziti putovima. Kada se pak tamo dođe nerazumno je odmah iz automobila izvoditi sto i stolice i raspaliti roštilj. ali istovremeno je hemija učinila veliku pogrešku što je iz upotrebe istisnula ljekovito bilje. nerazumno je jesti isključivo bijeli hljeb. čim se ujutro otvore oči. Sasvim je dovoljno. morske soli. Još je manje razumno. Međutim. dobro jesti prije odlaska na posao. prihvatiti se lijekova u obliku hemijskih preparata. pogotovu teškom. mora da preradi i eventualno učini neškodljivim. sokom od limuna i sa malo. posebno jetra. i početkom 20. Nerazumno je. a da se ne govori o neopotrebnom nerviranju. Nauka kaže da je duhan štetan? Jeste! Ako se puši 30-40 cigareta dnevno. A mnogi od tih hemijskih preparata ili njihovi raspadni produkti ili metaboliti su otrovi. I uopće bijeli hljeb ne treba nikako jesti. Samo racionalna. ali kasnije sve to organizam. jer to je pretjerivanje. a da se upotrijebi samo u iznimnim slučajevima: najvećim dijelom za odlazak u prirodu u slobodnom vremenu. Poslije jutarnje toalete. Valja se brzo odvikavati navike da hranu ne smatramo hranom . a ne za krmačenje! Kažu da je automobil neophodan u današnjem tempu života za obavljanje svakodnevnih poslova. posebno jetru. pojesti jabuku ili što je posebno preporučljivo za one koji imaju kakvih problema sa jetrom ili živcima: navečer prije spavanja pojesti jednu običnu. Naš je običaj da jedemo mnogo hljeba. uzeti kašiku meda. Nismo sveci. Pogotovu ako je mast životinjskog porijekla. razgledati po predjelima. šta može nauditi zdravom. Naravno.

preplivati kanal Lamanš i sl. trčao je za domovinu. što je moguće ranije. U redu! Sada. Prvi maratonac koji je pretrčao 42 kilometra od Maratona do Atene. a završavati kasno u noć. odnosno za šta je organizam programiran? Odogovor je jednostavan: Najvećim dijelom na vanjske poticaje. ničeg previše. Takvi i slični nevjerovatni fizički i psihičkih napori moraju ostaviti tragove na čitav organizam. Ovdje se nećemo baviti pitanjem šta znači ako u tom automatizmu dođe do disharmonije. Strašno je to za jetru! I za ostale organe.12 ako odozgo ne pliva dva prsta debeli sloj masnoće. šetati. Ovaj ritam ne treba prekida ni subotom i nedjeljom. obavio je svoju dužnost. uključujući i jetru vrlo zadovoljni. što znači da su mu svi organi. posebno jetra. a zatim ipak mora jesti. Što su vanjski poticaji prirodniji i umjereniji. srušio se na cilju mrtav. to će automatizam organizam na njih harmoničnije odgovarati. preko brda i dolina. trčati 42 kilometra bez takvih uzvišenih ciljeva. pogotovu preko brda i dolina. Hrana prvo dolazi u usta. Ko nam brani? Samo ne pretjerujmo. dobro programiran proces koji se harmonično odvija. Ali ipak da postavimo pitanje: Na na šta. Trčimo i mi. Bez pljuvačke. Tog trenutka pa i prije. nastoji zadovoljiti tu svoju fiziološku potrebu. umorit će se jednim finim umorom. Zašto trčati 20-tak kilometara? Onaj ko prepješači 20 kilometara po čistom vazduhu. bilo bi otežano žvakanje i raskvašavanje hrane. popeti se na Himalaje. a navečer ići gotovo gladan u krevet. do izvjesne granice čovjek može kontrolirati osjećaj gladi. svojim genetskim karakteristikama. Da to pojasnimo. ništa naglo. Čovjek. Na isti način aktiviraju se mimo čovjekove volje i ostali njegovi organi. Za 10 dana uz vrlo malo volje mogu se izvršiti mnoge korisne redukcije. pa čak i znatno prije. Hodati. bez obzira na predhodni trening. suncu ili kiši svejedno. ako srce nije obična pumpa. međutim. Rad počinjati rano ujutro. umjereno. Njemu skvaka čast. to će u kasnijem izlaganju postati jasno. To je samo izgovor da se ništa ne učini. Ali. Ni sa redukcijama nemojmo pretjerivati. Tešo je pretpostaviti da čovjek kao svjesno biće od najranijih vremena nije primijetio da se mnogi važni procesi odvijaju mimo njegove volje. odnosno formiranje zalogaja spremnog za slijedeću radnju – gutanje. Nerazumno je. naprimjer. postepeno. a po mogućnosti ni u dane praznika. aktivira se jedan mehanizam čiji je rezultat da pljuvčne žlijezde počinju obilno lučiti pljuvačku. premda u posljednje vrijeme i otuda stižu vijesti da se i njima smučilo toliko trčanje. zaplivati. trči čitava Amerika. Danas smo postali svjesni da je život ljudskog organizma najvećim dijelom automatizovan. organizam se aktivira za taj čin primanja hrane. Istina. . Nerazumno je to jer predstavlja najbolji način da se dobije infarkt miokarda ili upropaste ostali organi. ni organizam nije običan automat. poslije kojeg će zaspati snom visokog kvaliteta. ako je gladan. Onog trenutna kada je stavio hranu u usta. jesti ujutro. Ili. Neko može reći: mnoge navike sticane godinama treba prilagođavati ili ih se odricati kao. Neko je rako: rad i samo rad. za šta je čovjek svjesno i prinudno dao poticaj. u najmanju ruku. potrčati. kažu.

. odnosno udebljanja jasno primjećuju na donjem reljefu jetre. . Tako se razlikuju udubljenja želuca. duodenuma i slično. prvenstveno iz organa za varenje. praktički potpuno uništi. Svi ti korijenovi sastave se u stablo portne vene koja kao takva dolazi do vrata jetre gdje ulazi u jetru. Odmah iza jetrinih vrata portna vena grana se prema desnom i lijevom režnju. endokrinim žlijezdama. kao i putevi za iznošenje. postoje putevi za unošenje. mnoge hemijske materije može zadržati u svom tkivu kao rezervu ili ih pripremati za uklanjanje iz organizma. a mehanizmom koji se naziva fugocitoza. odnosno transport materija iz jetre. Materije koje su u jetru dopremljene portnom krvi. Ukupna količina prispjele krvi portnom venom i arterijom jetre je 1. govore o ulozi koju ima. više sa desne strane. premda se njene ostale funkcije nikako ne smiju zanemariti. krvi. ispod rebara i dijafragme. Najveći dio krvi dolazi portnom venom: 70% ili oko 1 litar u minuti. Desni režanj je znatno veći od lijevog. jetra jednim aparatom koji se naziva Kupfferove ćelije. a donjom naliježe na neke organe čiji se otisci. koji se najvećim dijelom sastoji iz ćelija – hapatocita. Portna vena pomalo lični na stablo. samo na određene signale odnosno poticaje organizma. Način programiranja jetre zavisi u prvom redu od kvaliteta i kvantiteta unosa hemijskih supstancija iz drugih organa. Najvećim dijelom uloga jetre je hemijske prirode. koja predstavlja kruškasti rezervoar zapremine do 70 ml koja može da primi do 40 ml žuči. Uloga žuči u organizmu je nazamjenjiva. dužine 15-18 cm i prosječne težine kod odraslog čovjeka do 1500 grama. Bakterije koje su dospjele portnom krvi. slezene. Jetra. desnog bubrega. Sa donje strane jetre u desnom režnju smještena je žučna kesica. centralnom nervnom sistemu. svakog trenutka u živom organizmu u njoj se odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija kao i drugih procesa važnih za normalan život organizma. Najveća je žljezda u organizmu.4 litra u minuti. Da bi jetra mogla normalno raditi. Gornjom stranom vezana je za dijafragmu. U parenhimu. pa i njen centrali položaj u organizmu. Jetra sve potrebno hemijske materije upućuje organima: slezeni. gdje prikupljaju materije i sokove. Uloga jetre u organizmu je prvenstvenog metaboličke prirode.. srcu. gušterače i slično. jetra stvara tekućinu koja se naziva žuč.13 JETRA I NJENA ULOGA U ORGANIZMU Jetra ili hepar je veliki parenhimatozni organ koji se nalazi u trbušnoj duplji. Sve materije u jetru dospijevaju preko krvi. Na vrata jetre ulaze i grane arterije jetre koja donosi oko 30% krvi ili 0. Njeni korijenovi dopiru do organa za varenje. Težina i veličina jetre i žučne kesice. S pravom se jetra naziva centralnom laboratorijom organizma: najvećom i najkompleksnijom hemijskom laboratorijom koja se može zamisliti i koja funkcionira potpuno automatski.4 litra u minuti ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca. Boja jetre je crvenomrka. dvanaestopalačnom crijevu. Kako će taj automatizam djelovati zavisi od načina programiranja. Podijeljena je na dva dijela: desni i lijevi režanj. također. dijela debelog crijeva. koštanoj srži. bubrezima. jetra preradi u druge materije i dalje ih transportuje drugim organima za njihove potrebe.

14 Arterijska krv donosi kiseonik i druge materije potrebne za ishranu i rad ćelija jetre. Pošto su ćelije svih organa toliko sitne da se uglavnom ne mogu vidjeti golim okom. koji ćeliju ili organele kao barijera štiti od nekontroliranog uzajamnog dejstva sa okolnom sredinom. Naravno ove pretvorbe ne bi se mogle odvijati bez učešća fizikalnih sila. sastoji se također od još sitnijih čestica ili organela kao što su mitohondrije. Kao i lopta i ćelija ima vanjski omotač kojeg nazivamo membranom. Bez ćelije nema života. so kojom se soli hrana. da su membrane pojedinih struktura unutar ćelije pa i same ćelije najvažniji dijelovi tih struktura. lizozomi. Organizam kao cjelina sadrži oko 1. naravno ne idelno okruglu već izduženu.014 ćelija. Ako je hepatocit osnovna živa jedinica jetre. protuplazma. koji je tačan. Membrana je zaštitni sloj. Jedan krak ove arterije snabdijeva krvlju žučnu kesicu. zahvaljujući u prvom redu visokom sadržaju različitih enzima i enzimskih sistema. poligonalnu i slično. napušta jetru venom koja se naziva vena jetre. već po savršenoj zakonitosti. voda. Pošto je u jetri najveći broj akcija vezan za ćeliju – hepatocit. Glavna građa membrana su lipidi i proteini. mikrotuble. Sve ove jedinice imaju tačno određene zadatke. Lipidi i proteini koji čine membranu. U jetri dakle postoji trostruki krvotok. ĆELIJA JETRE – HEPATOCIT Ćelija je osnovna živa jedinica organizma. bez kojeg ne bi bio moguć život ćelije. endoplazmatski retikulum. Lipidi spriječavaju nekontrolirano i neorganizovano kretanje vode iz suptancija otopljenih u vodi. selektivni prolaz različitih hemijskih materija kroz membranu. Nema oštećenja bilo koje vrste same ćelije i njenih struktura bez oštećenja membrane. Golgijev aparat. Krv dospjela portnom venom i arterijom jetre. Svakih organ ljudskog tijela je skupina mnogih ćelija koje se drže na okupu radi specifičnih funkcija karakterističnih za taj organ. onda je jetreni ili hepatički lobulus osnovna funkcionalna jedinica. Kao da se dva dovodna kanala spajaju u jedan odvodni. I što je posebno važno unutar ćelija nalazi se jezgro. sama hrana. Jetreni parenhim najvećim dijelom se sastoji od ćelija jetre – hepatocita. dok proteini na pojedinim mjestima prekidaju tu lipidnu barijeru odnosno njen kontinuitet i tako stvaraju prolaze ili „vrata“ za kontrolisani. Život se odvija na bazi hemijskih pretvorbi. Da ne bi bilo zabune treba reći da je ovdje sve hemija. U parenhimu jetre ćelije nisu razbacane bez ikakvog reda. Ovdje se često upotrebljava termin hemijske materije ili supstancije. dakle. Stiče se dojam. cilije. Unutar ćelije jezgro kao kontrolni centar upravlja i . Ćelija je osnovna živa jedinica organizma. Proizilazi da portna vena predstavlja funkcionalni. a arterija jetre nutitivni optok krvi u jetri. treba ih zamisliti kao loptu ili kuglu. Kao što sama ćelija ima membranu isto tako i ove čestice unutar ćelije imaju svoje membrane. Unutar ćelije. Iz okolne sredine u ćeliju ili organele ne mogu nekontrolisano da prodiru bilo kakve suptancije. jer se u jetrenim ćelijama najvjerovatnije može odvijati veći broj procesa nego u bilo kojem drugom tkivu. potrebno je detaljnije upoznati se sa tom ćelijom. odnosno njegovim ćelijama. Jetreni parenhim najvećim dijelom sastoji se od ćelija jetre i sudeći po aktivnosti to je najdiferenciranije tkivo u organizmu. centriole. sve su to hemijske materije ili supstancije.

da se pripremi za uskladištenje. Da bi živjela. masti u masne kiseline.15 hemijskim reakcijama i razmnožavanjem ćelija. pri čemu se oslobađa energija potrebna ćelijama za mnogobrojne aktivnosti. Hranjive tvari koje dopru do ćelije. žučne boje i drugo što ćelija jetre mora da preradi na takav način da bude upotrebljivo za ćelije drugih organa. Ove hranjive tvari oksiduju se kisikom uz pomoć enzima pri čemu se oslobađa energija. grudvice bjelančevina. Svim ćelijama potrebna je hrana. masti ili bjelančevina. Kada se dvije ćelije približe jedna drugoj sa stranicama na kojima su polužljebovi. Kisik se spaja sa ugljikohidratima. koje mogu proći kroz ćelijsku membranu. posebno s oštećenjem enzima i enzimskih sistema. a time i brzinom oslobađanja i usmjeravanja energije. u vodenoj otopini nalaze se zrnca glikogena. i sve ćelije na gotov isti način iskorištavaju iste oblike hranljivih materija. Jedna od najvažnijih funkcija ćelija jetre je proizvodnja žuči. da se pripremi za uklanjanje iz organizma itd. Smatra se da ih u tehnološkom sistemu kojega smo označili kao čovjek. U unutrašnjosti jetrene ćelije pored navedenih organela. kao rezerva. i to približavanje postane dovoljno intimno. Sve ćelije koriste kisik kao glavnu materiju za dobijanje energije (termohemijske energije). Od toga broja ćelija jetre ima približno oko 109. a bjelančevine u aminokiseline. ugljikohidrati uglavnom pređu u glukozu. odnosno ćelije jetre u ovim metamoblističkim procesima vidjet će se kasnije. imaju veliku ulogu u normalnoj obnovi membrana ćelije i struktura unutar ćelije. Ćelije jetre – hepatociti su poligonalnog oblika sa polužljebovima na stranicama. pa ovdje slobodno možemo reći da je ćelija osnovna živa jedinica ljudskog organizma. imaju i druge zadatke jer pokreću mnoge akcije potrebne za normalno funkcioniranje organizma.(PROVJERI!) Ovih 50 ćelija imaju neke zajedničke osobine. Napomenimo da su ćelijama za oslobađanje energije potrebni još vitamini i minerali. Naprijed su spomenute mitohondrije kao organele ćelije. nisu u onom obliku kakvom smo ih uzeli hranom: u obliku ugljikohidrata. Od toga. Enzimi su također hemijske materije bez kojih se ni jedan hemijski proces u organizmu ne bi mogao odvijati (vidjeti: Enzimi). a i organizmu za odražvanje tjelesne temperature. . I one su okružene membrana i predstavljaju praktički „energanu“ ćelije jer sadrže velike količine enzima potrebnih za dobijanje energije iz hranjivih tvari. Naprijed smo vidjeli da se jetra sastoji od ćelija ili stanica. a razlike se satoje o tome kojem organu pripadaju. Ostalih 50 pripadaju različitim organima i tkivima. U daljem izlaganju posebnu važnost kod oboljevanja jetre pokazat će ćelijska membrana jer je obnova i metabolizam lipida i bjelančevina u ćelijskoj membrani osnova normalne funkcije ne samo membrane već i ćelije i struktura unutar ćelija okruženih membranama. ćelija mora iz okoline koja je okružuje dobiti u prvom redu hranjive tvari. Kakva je uloga jetre. koja prenose kiseonik iz pluća u tkiva. tačnije rečeno odrastao čovjek. Svakako treba napomenuti da neke genetske anomalije. ali samo na strogo kontrolisane načine. kao uostalom i svi ostali organi. broja oko 25 otpada na crvena krvna tjelešca. ima otprilike 75. Tu su još i začini. bjelančevinama i mastima. Tek u ćelijama vrši se oksidacija ovih hranjivih materija kisikom pod utjecajem mnogih enzima koji upravljaju brzinom reakcije. Već dva puta su spomenuti enzimi. U organima za varenje odnosno digestivnom traktu hrana prvo prolazi kroz određene faze probave. formirat će se kanalić posebnog značaja kojim će prema većim kanalima iz ćelije jetre teći žuč. koji pored toga što hrani daju odgovarjući okus. kapljice masti.

jezgre ili mitohondrije. pozabavimo se ukratno ćelijom da bismo razumjeli funkcije organa i ostalih struktura u tijelu. na ovome mjestu moramo se pozabaviti membrana. omeđena ćelijskom membranom. vitamina i različitih minerala. ili što je ovdje takođe od posebne važnosti. Pošto je ta tekućina unutr ćelije. odnosno jona tih minerala. . Drugi dio tekućine je izvan ćelija i taj dio nazivamo ekstracelularnom. Već smo se upoznali sa intra i ekstracelularnom tekućinom. bjelančevine u membrani prekidaju taj kontinuitet u mastima membrane i dopuštaju selektivno kretanje različitih tvari kroz membranu. rast i obavljanje funkcija sve dotle dok god u ekstracelularnoj sredini ima dovoljno kiseonika. Svaka ćelija je živa struktura. Unutar te strukture omeđene membranom. a isto tako i da mogu napustiti ćeliju. proizilazi da se sve ćelije nalaze u bitno istoj sredini koja se još naziva i unutrašnjom sredinom. praktički „plivaju“ u ćelijskoj tekućini koju nazivamo još i citoplazmom. Ostanimo za sada na tome da bjelančevine imaju selektivna svojstva koja pri difuziji prednost daju nekim materijama više nego drugim kako bi prošle kroz membranu u unutrašnjost ćelije. koje je praktički kontrolni centar koji upravlja svim hemijskim reakcijama koje se dešavaju u ćeliji. Zbog važnosti. pa bi se tako sve ove ćelijske funkcije ugasile. Masti sprječavaju nekontrolisano gibanje tečnosti. Sve strukture unutar ćelije. prvenstveno membranama čitavih ćelija. Golgijev kompleks ili aparat. te razmnožavanje ćelija. Za mitohondrije možemo reći da su energana ćelija. ćelije ne bi mogle dobiti energiju iz hranljivih sastojaka i kiseonika. nazivamo je intracelularnom tekućinom. Ćelija jetre i ne samo jetre. nalaze se mnoge druge strukture takođe omeđene membranama. te tako čine barijeru za nekontrolisano kretanje vode i materija otopljenih u vodi. tačnije rečeno bez vode. ugljikohidrata. Veći dio je u ćelijama o kojima upravo govorimo. S druge strne. Ljudski odrasli organizam sadrži oko 56% tekućine. pokreću i pojačavaju izlučivanje želučanog soka. Sve ostalo što dođe do jetre odnosno ćelija jetre i drugih organa. Razavijmo tu stvar i interesu boljeg razumijevanja dalje. odnosno elemenata bjelančevina. Različite materije koje čine ćeliju. je najvažniji dio ne samo jetre već i tih organa. Pošto se ova tekućina stalno giba i kreće u tijelu i miješa cirkulacijom krvi. se ne može. te mikrometala i drugih elemenata.16 Začini npr. među njima i jezgro. Membrane ćelija. bjelančevina i masti. elektrolita. Iz ovoga je jasno da su ćelije sposobne za život. bjelančevina. nazivaju se zajedničkim imenom protoplazma koja se najvećim dijelom sastoji od 5 osnovnih materija: vode. već i stalih organa. Najvažniji dio jezgre je deoksiribonukleinska kiselina (DNA) koja praktički predstavlja nosioca nasljednih osobina odnosno gen. Ova tekućina se stalno giba i kreće u tijelu i miješa s cirkulacijom krvi. pojačavaju izlučivanje i oticanje žuči u jetri. Najvažnije je jezgro ćelije. najvećim dijelom sastoje se od bjelančevina i masti. Da nije mitohondrija. ugljikohidrata. Bez tekućine. a isto tako i membrane ostalih struktura unutar ćelije. mitohondrije. Pošto je ćelija ili stanica najvažniji dio pojedinih organa ili organizma uopšte. U ekstracelularnoj tekućini nalaze se sve materije potrebne ćelijama. masti. Unutar ćelije osim jezgre postoje i druge strkture: endoplazmatski retikulum. tačnije rečeno masnih kiselina. strane su materije i ćelije trebaju dodatne napore da te strane materije metabliziraju i uklone iz organizma. npr.

Jedan incident koji može da se desi kod težih oboljenja jetre je nemogućnost jetre da amonijak koji se stvara deaminacijom aminokiselina pretvori u ureu. Masti odnosno lipidi u membrani ćelije sprječavaju bilo kakav promet između ekstra i intracelularne tečnosti.17 Ova tekućina sadrži takođe i materije ćelijskog metabolizma kao što su ugljendioksid. a takođe svojim udjelom održava konstantnim hemijsku i fizikalnu razliku između ekstra i intracelularne tečnosti. Unutar hepatocita vrši se jedan važan proces – proces transaminacije dviju aminokiselina pomoću enzima nazvanih transaminaze: Alaninaminotransferaze (AIAT) i Aspartataminotransferaze (ASAT). drugim riječima održava homeostatske odnose konstantnim. bubrezi održavaju stalnu koncentraciju jona. Tačnije rečeno napadnuta je prvenstveno membrana hipatocita. Tako npr. Možda je sada ovo najbolje mjesto da se prisjetimo definicije ljudskog organizma kao zaokruženog tehnološkog sistema ograničenog kožom koji najvećim dijelom funkcioniše automatski. Porast vrijednosti transaminaza u krvi jasno nam sugeriše da nešto nije u redu sa jetrom. ali samo strogo kontrolirani. U slučaju da je zbog bilo kojeg oštećenja jetre došlo do oštećenja membrane hepatocita. koji će iz organizma biti eliminisan preko pluća. I ne samo to. Održavanje stalnih nepromjenljivih uslova u ekstracelularnoj tečnosti naziva se homeostaza i svi organi tkiva organizma pomažu da se održe nepromjenjeni uslovi u toj sredini. čime se nadoknađuje kisik koji su potrošile ćelije. Ove transaminaze mogu se i normalno naći u krvi u normalnim vrijednostima. ove transaminaze lakše će preći iz intra u ekstracelularnu tečnost pa će se konstatovati njihova pojačana aktivnost. odnosno održavanju homeostatskih odnosa. umjerena ili slaba vodi u bolest. pogotovu ako su znatno povišene vrijednosti Alaninaminotransaminaze (AIAT). Kod svih oboljenja jetre napadnuta je ćelija jetre – hepatocit. Membrana ćelije jetre – hepatocita građena je od masti i bjelančevina. Kada se to dogodi. Neprobavljene materije iz digestivnog sistema biće eliminsane iz organizma stolicom. Na osnovu do sada rečenog može se izvući slijedeći zaključak: nema oboljenja jetre bez oštećenja membrane hepatocita. Podvucimo sada da ovo racipročno međusobno djelovanje omogućava automatizam organizma sve dok jedan ili više funkcionalnih sistema ne izgube svoju sposobnost da daju svoj doprinos funkciji. odnosno više vrijednosti u krvi odnosno plazmi od normalnih. te drugih materija koje će biti izbačene preko bubrega i stolicom preko jetre i crijeva.. promet između ekstra i infracelularne tečnosti. doprinosi homeostazi. Zbog čega se u krvi nakuplja veća količina amonijaka koji je posebno za mozak toksičan i koji vrlo često dovodi do hepatične kome? O ovoj činjenici valja strogo voditi računa kod primjene bjelančevina i dietoterapiji jetre. ponovimo to.. pluća stalno snabdijevaju kisikom ekstracelularnu tekućinu. Ta razlika i omogućava promet između inracelularne tečnost koja se nalazi u ćelijama i ekstracelularne tekućine koja se nalazi izvan ćelije. Na isti način možemo definisati i ćeliju ljudskog orgnizma kao zaokružen tehnološki sistem ograničen membranom koji funkcioniše na bazi fizikalnih i hemijskih razlika između ekstra i intrcelularne tečnosti. Podsjetimo se samo šta smo malo prije rekli o građi membrane ćelije. Zaključno: svaki organ ili tkvio. Intracelularna tekućina znatno se razlikuje od ekstracelularne i fizikalno i hemijski. pa i ćelije jetre – hepatocita. S druge pak strane bjelančevine odnosno proteini u membrani omogućavaju. Da vidimo na jednom važnom primjeru šta znači oštećenje membrane hepatocita iz bilo kojeg razloga. . sve ćelije u organizmu odnosno tijelu trpe. već i svaka ćelija koristi homeostazu. Jaka disfunkcija vodi u smrt. a možda i srcem. Probavni sistem snabdijeva hranljivim materijama.

već i organizacija hepatičkog lobulusa. koje su raspoređene po savršenoj zakonitosti. retikuloendotelnom sistemu i čija će funkcija kasnije biti detaljnije opisana. Disseovog prostora. Kakve posljedice mogu nastati ako se promjeni ova razlika zbog povećanja otpora. formirati između sebe sićušni kanalić. treba se poslužiti šemom koja predstavlja idelizirani presjek lobulusa prema Guyton-Eliasu. Da se bolje upozna ne samo funkcionalna uloga. Protok venske i aterijske vrši se kroz sinuse. Dakle portalna i arterijska krv protiču prostorima koji se nazivaju sinusima. Kroz te pore omogućen je promet materija iz krvne plazme u Disseov prostor i dalje do ćelija jetre. zatim u nešto veće itd. vidjet će se kasnije (vidjeti: ascites.0 kPa.2 kPa i veni jetre koja iznosi praktično 0.000 do 100. Disseov prostor direktno spojen sa limfnim kanalima. Put žuči iz ćelije preko kanalića do žučovoda prikazan je na slici. Sinusi su također. Mogućnost proticanja krvi kroz sinuse omogućena je na bazi razlike krvnih pritisaka u portalnoj veni koja iznosi oko 1. s tim što venska krv donosi metabolite da za dalju preradu. kao što se na slici vidi. Ako se ponovo baci pogled na sliku. PROBAVA HRANE . ciroza jetre).18 LOBULUS JETRE Jetreni paranhim najvećim dijelom sastoji se od ćelija jetre – hepatocita. Osnovna struktura jetrenjeg lobulusa (slika) To je taj trostruki krvni put u jetri o kojem smo također govorili. vidi se da su sinusi obloženi Kupfferovim ćelijama koje pripadaju tzv. dok se ne izlije ili direktno iz jetre u dvanaestopalačno crijevo ili inidirektno preko žučne kesice. jer je. prostore koji su. prikazani na slici do vene jetre koja će odvesti svu krv koja je ušla u jetru. Suvišna tekućina koja je. žuč će iz ćelija prvo se izliti u ove kanaliće. Ako je hepatocit osnovna živa jedinica jetre. Naprijed je rečeno da će dvije ćelije jetre kada se dovoljno intimno približe. prodrla kroz pore u Disseov prostor praktično je cijedi u limfu. Na taj način ćelije jetre u stalnom su dodiru sa venskom i arterijskom krvlju. jetreni ili hepatički lobulus je osnovna funkcionalna jedinica. Izmiješane u sinusima venska i aterijalna krv napuštaju jetru venom jetre. U čovjekovoj jetri postoji 50. također. odnosno porasta krvnog pritiska u portalnoj veni. Ćelije jetre lobulusa prikazane su na slici u vidu dvije ploče. Kako je jedna od najvažnijih funkcije jetrine ćelije proizvodnja žuči.4 litra krvi u minuti.000 pojedinačnih lobusa. Ti kanalići mogu se formirati sa svake strane ćelije kao što je i prikazano na slici na obje ploče jetrenih ćelija. centrifugalno raspoređene u odnosu na centralnu venu. a smješteni su između ploča jetrenih ćelija. a aterijska krv hranu za ćelije i ostale strukturalne elemente jetre. obloženi endotenim stanicama između kojih se nalaze široke pore koje omogućavaju komunikaciju između sinusa i tzv. također. U donjem dijelu slike vidi se položaj portne vene i arterije jetre koje dovode u jetru oko 1.

Enzimi koji se nalaze u probavnom traktu. tako da se slojevito i miješa sa želučanim sokom. Za pravilnu probavu hrane. Hrana se u želucu slaže slojevito. Za žuč znamo da je proizvod jetre. čime se hrana mućka. lijekovi. S druge strane. Duodenum je mjesto u kojem se hrana izmiješa sa žuči i pankreasnim sokom. zahvaljujući alkalnoj reakciji soka duodenuma. Pod biofizikalnim procesima treba podrazumijevati niz fizikalnih radnji kojim se hrana usitnjava. čime se hrana mućka. Hrana koja u dijelovima napušta želudac tekuće je ili polutekuće konzistencije i naziva se himus (chymus). vitamini. odnosno jetrenih ćelija. U želucu se vrši mehaničko usitnjavanje hrane zahvaljujući peristaltici. mućka. ali se nadolaskom hrane postepeno širi. upoznati se sa probavom osnovnih visokomolekularnih sastojaka hrane na kojim živi ljudski organizam: ugljikohidrata ili polisaharida. mogu preć ui krv a da se prethodno ne podvrgnu procesu probave. Pored hemijskih reakcija koje se dešavaju u tankom crijevu važne su i mehaničke. pripadaju skupini tzv. Za to vrijeme želudac se potpuno isprazni. miješa i dovodi u intimniji kontakt sa crijevnom sluznicom gdje će biti apsorbovana. Želudac treba shvatiti kao rastegljivi rezervoar hrane. prvenstveno serijske prstenaste kontrakcije. Kontrakcije crijeva pospješuju i bolju cirkulaciju krvi i limfe u crijevnoj stijenci. premda se ne smiju zaboraviti ni drugi faktori kao što su žuč ili želučana kiselina. sfinktera čije otvaranje i zatvaranje zavisi od veličine pritiska sa strane želuca ili sa strane tankog crijeva. U toj hemijskoj dezeintegraciji najvažniji su enzimi. Obično ga pankreas izluči 500 do 1200 ml dnevno. U ustima hrana se grubo isitni i pomiješa sa pljuvačkom. a posebno mataboličkih funkcija jetre potrebno je. miješa. važan je i crijevni sok kojeg se dnevno izluči 500 do 3000 ml. praktično u vidu cijevi. reakcija himusa se mijenja i on postaje alkalan.19 Probava hrane – Digestija ili varenje hrane može se definisati kao slijed biofizikalnih i biohemijskih procesa organizma kojima se sastojci hrane prevode u takvo stanje da mogu biti preuzeti u krv ili limfu. Za bolje razumijevanje metabolizma. barem u osnovnim crtama. Zadržavanje i probava hrane u želucu kod čovjeka se dešava obično 6-7 sati. što zavisi od otvaranja i zatvaranja pilorusa. te se na taj način dobije gladak i sklizak zalogaj koji se zove – bolus. već postepeno. a pankreasni sok proizvod pankreasa. hidroliza jer vrše hidrolitičku razgradnju najvažnijih sastojaka hrane. tanko crijevo je mjesto gdje se kod čovjeka obavlja najveći dio a istovremeno i završava probava hrane. mnogo probavnih enzima. što potpomaže boljem natapanju hrane sokovima želuca. odnosno gušterače. himus je kisele reakcije. Zbog želučanog soka koji sadrži mnogo kiseline. dezintegriše i usitnjava. Praznan želudac je stisnut. hemijske materije malih molekula kao što su neorganske soli. Sadržaj želuca ne prelazi odjednom u tanko crijevo. Pljuvačka ne predstavlja samo tekućinu koja će pomoći formiranju zalogaja. Pankreasni sok je alkalne reakcije sa dosta različitih enzima. Peristaltički talasi potpomažu pomijeranje hrane od tankog ka debelom crijevu. odnosno probavnim sokovima. Hrana nakon gutanja dospijeva u želudac. Crijevni sadržaj koji prelazi u debelo crijevo . proteina ili bjelančevina i lipida ili masti. koji će zajedno sa želučanim sokom vršiti dalju probavu hrane. miješa. što zavisi od vrste hrane. Sadrži. Praktično. također. Biohemijski procesi hemijski dezintegrišu hranu. natapa i otapa. Brzo po prelazu u duodenum. Ali istovremeno to je i mjesto gdje se hrana mehanički i hemijski probavlja. već i probavni sok usne šupljine.

Dakle. peptidim vezama. Saharoza koja se. Proteini su prvo hidrolitičkim reakcijama moraju razgraditi do svojih sastavnih dijelova – aminokiselina. pa će izazvati reakcije koje će tu bjelančevinu. Debelo crijevo će apsorbovati vodu i tako pomoći u formiranju polučvrste fekalije. odnosno protein. Strogo su specifični u odnosu na organizam. dakle parenteralno. odnosno kakvi služe za hranu. Proteini u organizam dolaze hranom kao i ugljikohidrati i masti. U živoj prirodi proteini obavljaju brojne i raznovrsne funkcije koje su u najužoj vezi sa održavanjem života. te fruktoza i galaktoza sa po 10% svaka. Kao što je naprijed rečeno. djeluje kao strano tijelo. pa u krajnjoj liniji predstavljaju i sam život. redovito neprijatnog mirisa. Kao što organizam ne može prihvatiti ugljikohidrate i lipide. koja u jetru dovodi oko 70% krvi. Ovaj odnos postaje jasniji kada se kaže da se najčešće upotrebljava škrob koji dolazi u žitaricama i krompiru. razgrade se na jednostavnija jedinjenja monosaharide. odnosno masti onakve kakvi su unijeti u organizam. Škrob seastoji isključivo iz velikog broja molekula glukoze povezanih na poseban način. . proteine i lipide onakve kakvi dolaze iz prirode. Primjer su inzulin i hemoglobin. U ustima. to pravilo važi i za proteine. Razgrađeni oligosaharidi i polisaharidi. želucu i crijevima. premda su kod različitih živoitnjskih vrsta gotovo identičnog aminokiselinskog sastava.20 još uvijek je polutekuće konzistencije. Dijele se na monosaharide. Na koncu još ostaje i pražnjenje fekalija što se dešava pod utjecajem različitih mehanizama. Zbog toga je u želucu sredina vrlo kisela. Organizam ne može iskoristiti ugljikohidrate. U njima je sunčana energija procesom primarne fotosinteze pretvorena u hemijsku. Onaj dio probave koji se dešava u debelom crijevu. pankreasnog soka i epitelnih ćelija crijeva. Najvažniji polisaharidi za čovjeka su: škrob i glikogen. hemijski organski spojevi velikih molekula koje su sastavljene od dijelova amino kiselina povezanih u molekuli specifičnim tzv. u jetru portalnom krvlju dolaze razgrađeni ugljikohidrati u vidu glukoze. Želučane žlijezde. Među monosaharidima prednjači glukoza sa krajnjim bilansom od oko 80%. Proteini su najčešće unose u organizam mesom i biljnom hranom. sastoji se iz jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze itd. Ugljikohidrati čine najvažniju grupu jedinjenja jer su glavni izvor energije za žive organizme. Celulozu ljudski organizam ne probavlja. Za početnu probavu potrebna je jako kisela sredina kakva vlada u želucu. Prvo se moraju probavom razgraditi na jednostavnije kako bi ih organizam mogao prihvatiti. najvećim dijelom je pod utjecajem enzima različitih mikroorganizama pri čemu nastaju različiti hemijski spojevi. Složeni ugljihohidrati: oligosaharidi i polisaharidi. oligosaharide i polisaharide. također često upotrebljava u vidu šećera. ali i pod utjecajem čovjekove volje. apsorbuju se kroz sluznicu crijeva i krv vene porte. probava se vrši u ustima. prilikom žvakanja nema ni početne probave proteina. Svaki protein koji se u organizam unese na bilo koji način mimo probavnog trkta. fruktoze i galaktoze (dalje vidjeti: Metaboličke funkcije jetre). No. ukloniti na bilo koji način. Proteini – bjelančevine. koja se zatim procesom metabolizma ponovno slobađa i tako iskorištava za potrebe organizma. sada se valja pozabaviti probavom osnovnih visokomolekularnih sastojaka hrane. Postoje i izuzeci koji vrše strogo specifične funkcije. Pri tim nastojanjima organizam može i sam da podlegne. odnosno parijatelne ćelije luče velike količine hlorovodične kiseline. hidrolizom uz pomoć enzima iz pljuvačke.

jer u tim procesima sudjeluje veliki broj sasvim specifičnih enzima. te pod djejstvom crijevne lipaze iz epitelnih ćelija tankog crijeva. zahvaljujući naizmjeničnom otvaranju i zatvaranju sfinktera pilorusa. Kao ugljikohidrati i proteini. a zatim u jejunumu. započinje razgradnju proteina do manjih molekula što se zasniva na procesu hidrolize. Stiče se dojam da hidrolitička probava proteina do amino-kiselina u želucu i tankom crijevu nije nimalo jednostavan proces. Apsorpcija masnih kiselina sa površine micele. Kada se ogovori o lipidima. Neutralne masti odnosno trigliceridi. U ovu grupu ubrajamo fosfolipide i holesterol. Pored uloge u stvaranju micela. glicerol ili glicerin i monogliceride. Na taj način oslobodi se put ka ćelijskim proteinima i tako olakša njihova probava. Ovi prelaze u tanko crijevo. spojeno u jednu molekulu. hemijski se razgrade na slobodne masne kiseline. Te manje molekule dobivene razgradnjom proteina su: proteoze. Žučne soli tu ulogu obavljaju sve do distalnog dijela tankog crijeva – ileuma. ni lipidi ne mogu biti apsorbovani od organizma u onakvom obliku u kakvom su uzeti hranom. peptoni i polipeptidi. Ova tri enzima su u stanju da čak jedan dio prevedu i do samih amino-kiselina. Taj dojam je tačan. bolje rečeno holesterolske estere. ponovo osposobaljava micela za dalje djelovanje lipaza i dalju razgradnju lipida. Apsorpcija se vrši vrlo brzo. koji je glavni sastojak međućelijskog vezivnog tkiva u mesu. gdje će ih dalje razgrađivati enzimi pankreasnog soka: tripsin. koji u segmentima. Još ostaje da se izvrši apsorpcija aminokiselina. gdje će i same . pod djejstvom žučnih soli i enzima iz soka pankreasa koji se zove pankreasna lipaza. No. odgovornih za cijepanje samo tačno definisanih vezova između aminokiselina. pa čak i neobično mali dio nerazgrađenih proteina. Sa hranom u organizam dospijeva najviše neuralnih masti biljnog i životinjskog porijekla. Treba napomenuti da postoji mogućnost apsorpcije i malih količina dipeptida. himotipsin i karboksipolipeptidaza. To periodično štrcanje žuči i pankreasnog soka ima se zahvaliti naizmjeničnom ovaranju i zatvaranju Oddijevnog sfinkera što stoji pod kontrolom određenih mehanizama (vidjeti: Stvaranje žuči). Nakon još nekih procesa. aminokiseline defundiraju u portalnu krv (dalje vidjeti: Metaboličke funkcije jetre). Probava započinje u tankom crijevu. U ustima i želucu. praktično se ne vrši probava masti. prelazi u dvanaestopalačno crijevo „štrcne“ istovremeno određena količina žuči i pankreasnog soka. njihova probava i metabolizam slični su onima kod masti. jer i jedni i drugi u molekuli sadrže masnih kiselina. To su najbolji uslovi za djelovanje jednog želučanog enzima koji se zove pepsin. a koji ima to svojstvo da probavi i kolagen. Najveći dio rezgrađenih proteina apsorbuje se u dvanaestopalačnom crijevu. tripeptida. pored razgradnje kolagena. Pepsin. žučne soli prihvataju nestale masne kiseline i monogliceride i transportuju ih čitavom dužinom tankog crijeva do sluznice gdje će biti apsorbovane. u prvom redu se misli na neutralne masti ili trigliceride koji se satoje od glicerolske jezgre i tri masne kiseline.21 otprilike pH je između 2 i 3. u kiseloj sredini želuca. Lipidi – su mnogobrojni hemijski spojevi u hrani i tijelu. Potpunu razgradnju do amino-kiselina izvršit će enzimi koji se nalaze u epitelnim ćelijama tankog crijeva a koji se nazivaju aminopolipeptidaze i dipeptidaze. odnosno polutekući sadržaj želuca. holesterola i holesterolskih esera. te znatno manje fosfolipida. U himus. ali ima dosta zajedničkih fizikalnih i hemijskih svojstava sa lipidima. polučvrsti.

zahvaljujući činjenici da su lahko topivi u lipidima. oba režnja jetre. (Dalje vidjeti: Metaboličke funkcije jetre). koji se nalazi u žuči. Manja količina. Žučne soli u sastavu micele imaju istu transportnu ulogu. energije i grupe enzima ponovo nastaju trigliceridi.0 litra u toku 24 sata. i ta se žuč zove „Žuč A“. Količina stvaranja žuči stoji pod kontrolom određenih mehanizama koji regulišu količinu stvaranja. Hilomikroni budu istisnuti iz ćelije u međućelijski prostor gdje ih prihvata centralni limfni sistem i posebnim mehanizmom. da do sluznice tankog crijeva pored masnih kiselina prenesu i holesterol gdje će biti vrlo lahko apsorbovan. odnosno . Enzim holesterolestraza potječe iz pankreasnog soka. Kretanje. Hepatociti jetre neprekidno stvaraju i luče žuč. odnosno bjelančevinska opna. koji se naziva limfna pumpa. Unutar epitelne ćelije masne kiseline prelaze obrnuti put. strogo je kontrolisano od organizma i vrši se na određene poticaje. OSNOVNE FUNKCIJE JETRE STVARANJE ŽUČI Jetra kontinuirano stvara žuč. Fosfolipidi ne trpe drastične promjene i lahko se apsorbuju kroz sluznicu tankog crijeva. Ta činjenica najduže je poznata. koja je dospjela u žučnu kesicu. odnosno oticanje žuči. Drugi je u žučnu kesicu. a zatim odvodi u veće jetrine žučne kanale. a neprobavljeni sadržaj tankog crijeva prelazi u debelo crijevo. čine jednu kapljicu koju okruži proteinska. Veća količina od potrebne može izazvati oštećenje jetrine ćelije –hepatocita. Masne kiseline i monogliceridi dospijevaju do epitelnih ćelija tankog crijeva. Ovi trigliceridi zajedno sa apsorbovanim i sintetizovanim holesterolom i apsorbovanim i sintetizovanim fosfolipidima.22 najvećim dijelom biti apsorbovane i vraćene u jetru. razgrade se na holesterol i masne kiseline. glicerola denovo. koncentriše se 7 do 10 puta na taj način što se kroz zid žučne kesice propušta voda i so. Još ostaje da se vidi šta se dešava sa holesterolom koji u hrani najvećim dijelom dolazi u obliku holesterolskih estera koji se kao takvi ne mogu apsorbovati u sluznici tankog crijeva pod djejstvom enzima holesterolestraze. Otrpilike 8090% apsorbovane masti u crijevima prelazi u krv torakalnom limfom u obliku hilomikrona. odnosno Na-hlorid. Sada treba pratiti šta se dešava sa apsorbovanim masnim kiselinama i monogliceridima. Količina nastale žuči kod odraslog čovjeka je 0. Ova samostalna jedinica naziva se hilomikron. Žuč. a membrana je najvećim dijelom sastavljena od lipida (vidjeti: Ćelija jetre). dajući tako samostalnu jedinicu. Jetreni žučni kanali usmjeravaju žuč u dva pravca: direktno u dvanaestopalačno crijevo.5 do 1. Žuč nastala u hepatocitima. prikuplja se u manjim žučnim kanalićima. Koncentrizovana žuč u žučnoj kesici naziva se „Žuč B“ ili žuč žučne kesice. Sintezom iz masnih kiselina. Lahko će difundirati kroz njihovu membranu. otprema prema velikim vratnim venama gdje se izlivaju u krv. Monogliceridi već za vrijeme prolaza kroz lipidu membranu epitelnih ćelija prelaze dodatnom probavom u masnu kiselinu i glicerol.

Pljuvačka pripremi hranu za žvakanje i gutanje. koji prelazi u krv i tako dospije do žučne kesice. Prisutne su još i masne kiseline. odnosno portnom krvi. Glavni sastojci žuči A i B su pored vode. nije dobro ako se odigrava mimo navedenih mehanizama (vidjeti: Holagog i holeretik). ponovo se vrate u jetru. U završnom dijelu tankog crijeva. Taj gubitak nadoknade ćelije jetre sintezom iz holesterola. U želucu se. kalijuma. Po svemu sudeći. nešto minerala. Kada hrana dospije iz želuca u dvanaestopalačno crijevo. hormon u pankreasu izazove lučenje pankreasnog soka. što je neophodno da bilirubin i holesterol ne počnu taložiti u obliku žučnih kamenaca. kojih u organizmu imam oko 4 grama. izazovu u ćelijama crijeva stvaranje jednog hemijskog jedinjenja-hormona (vidjeti: Holecistokinipankreozimin). također izmiješa dok ne postane kaša i natopi u prvom redu kiselinom. hlora. jer je njen kapacitet ograničen. rastavara u prvome redu škrob. a u žuči B oko 11 %. Isključivo se sintetizuju u ćelijama jetre-hepatocitima. potrebnim za normalno varenje. S obzirom na važnost potrebno je reći ukratko što su to soli žučnih kiselina. Žučne soli su natrijumove soli ovih kiselina konjugovane sa glicinom i manje sa taurinom. Kontrakcije žučne kesice i lučenje pankreasnog soka ne vrši se samo na ovaj humoralni poticaj. Hormon izazove grčenje i specifične kontrakcije muskulature pa time i povećani pritisak u žučnoj kesici potiskuje žuč iz kesice preko kanala do dvanaestopalačnog crijeva. Sada se može pozabaviti pitanjem: Šta je to žuč i zbog čega je toliko važna? Žuč iz žučne kesice mora se prazniti. te drugih proizvoda organizma. alkohol i slično. odnosno gušterače. resorbuju se kroz zid želuca. bilirubina i holesterola iz organizma i to najvećim dijelom preko stolice. Smatra se da je žuč samo put za eliminaciju npr. a onda i drugim materijama. Količina izlučenog pankreasnog soka kod odraslog čovjeka je od 500 do 1200 ml na 24 sata.23 stvaranje manje količine. koji se preko pankreasnog kanala također izlije u isto crijevo. Odatle se izbacuju iz organizma stolicom. Ovo je samo primjer važnosti žučnih soli u žuči. Dok bilirubin i holesterol najvećim dijelom napuštaju organizam stolicom. U ustima se hrana natopi pljuvačkom i sažvaće i taj je proces više fizičke nego hemijske prirode. a hemijski fermentom ili enzimom koji se zove ptijalin.5 grama jer taj dio pređe u debelo crijevo gdje nastavlja sa svojom ulogom. odnosno žučne soli. Postoje žučne kiseline. već postoje i dodatni nervni stimulansi. a u žuči B do 83 %. posebno masti i djelimično probavljene bjelančevine. vode. Hrana. bilirubin (vidjeti :Bilirubin). Može se postaviti jedno od pitanja: Šta će se dogoditi ako se iz bilo kojeg razloga u žuči smanji koncentracija žučnih soli ili poveća koncentracija bilirubina ili holesterola? Najvjerovatnija posljedica u prvom redu bit će izdvajanje. odnosno proteini. kao i mucin u žuči B. karbonati i slično. S druge strane. joni natrijuma. koja u žuči ima do 97 %. Ipak se u toku tog kruženja izgubi oko 0. zatim i tekućine. odnosno taloženje bilirubina i holesterola u vidu žučnih kamenaca ili barem mulja. kalcijuma. Koncentracija žučnih soli u žuči A je oko 1 %. kojih se treba osloboditi. Djelovanje tog enzima nastavlja se još neko vrijeme u želucu. žučne soli imaju kružni tok. preko usta dospijevaju u želudac. jedini korisni sastojak žuči su žučne soli i mucin. pošto se prethodno spoji sa žučnim kanalom. koji se zove ileum. Ipak. jer dalja probava hrane u dvanaestopalačnom crijevu može se odigravati u alkalnoj sredini. holna i henodeoksiholna nastale sintezom iz holesterola. Zid . četiri hemijska jedinjenja: soli žučnih kiselina. odnosno taloga (vidjeti: Holelitijaza). što je posebno važno jer pankreasni sok učini alkalnim kiseli sadržaj koji je prešao iz želuca u dvanaestopalačno crijevo. ali istovremeno i do pankreasa. holesterol (vidjeti: Holesterol) i lecitin. a odatle u žuč. žučne soli budu skoro potpuno upijene i portnom venom.

D. stiče se dojam da se svi životno važni procesi odvijaju na fizikalno-hemijskoj osnovi. organizam će izgraditi druge hemijske materije. a također. počne djelovati jedan enzim iz soka pankreasa. metabolizam je praktično promet i promjena hemijskih materija i energije u organizmu. a zovu se liposolubilni vitamini: A. s tim što važe ista pravila opreza. proces kojim se razgrađuju hemijske materije unesene u organizam. Žučne soli žuči igraju važnu ulogu u metabolizmu masti.Oddijev sfinkter. praktično cijepa. jer su sastavni dio tog organizma. I u ovom procesu pomažu soli žučnih kiselina. Metabolizam. Tu se nastavlja dalje razlaganje. posebno masti. Bez prisustva žučnih soli. masti. kod održavanja optimalne tjelesne težine . U suprotnom slučaju. emulgatorska ili deterdžentska uloga žučnih soli. Iz ovog malog isječka. Dakle. U dvanestopalačnom crijevu sa žučnim solima stvaraju sitne kapljice-micele. izmetinama. odnosno lučenje soka pankreasa. Sok pankreasa ne samo da neutrališe kiselinu iz želuca. Metaboličke procese treba razgraničiti na dva dijela. izazovu lučenje hormona o kojem je već govoreno. i one materije iz kojih je organizam sastavljen. Lipaza koju u alkalnoj sredini aktiviraju soli žučnih kiselina. E i K. dok manji dio prelazi u debelo crijevo i tu nastavlja svoju ulogu dok na koncu ne bude eliminisan iz organzima stolicom. . znojem. anabolizam i katabolizam stoje u ravnoteži. Na taj način stvaraju se uslovi da na micele. naziva se katabolizmom. već sadržaj učini i alkalnim. Time su stvoreni uslovi za resorpciju tj. koji izaziva grčenje i specifične kontrakcije žučne kesice.Taj enzim naziva se lipaza. hrana iz želuca postepeno prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Poremećaj ravnoteže je u slučajevima kada je unos veći od uklanjanja. U normalnim uslovima.24 želuca luči enzime koji potpomažu varenje hrane prije njenog prelaska u davanestopalačno crijevo. Žuč i pankreasni sok izlivaju se na mahove ili „štrcnu“ u dvanaestopalačno crijevo kada popusti tonus Oddijevog sfinktera. U tom slučaju govori se o anabolizmu. koje se rastvaraju u vodi zahvaljujući električnom naboju soli žučnih kiselina koje smanjuju površinsku napetost i potpomažu stvaranje micela. što dosta podsjeća na naziv masti – lipide. U tankom crijevu tj. To je tzv. Ovim bi uloga žučnih soli što se tiče masti i liposolubinih vitamina. Pojedini sastojci hrane. nema ni upijanja vitamina koji su topivi u mastima. bila završena. sa materijama koje se iz organizma uklanjaju mokraćom. i stvaranje. Žuč i sok pankreasa izliju se istovremen u dvanaestopalačno crijevo otvaranjem ulaza u crijevo kojeg kontroliše tzv. To znači da u prvom redu moraju stajati u ravnoteži materije koje se unose hranom i pićem. Znači ulaz nije stalno otvoren pa nema ni kontuiniranog izlijevanja žuči i pankreasnog soka u crijevo. katabolizam mora biti veći od anabolizma i taj se proces mora tako planirati da ne nanese nikakve štetne posljedice po organizam. Pošto u tim procesima sudjeluje i promjena energije. anabolizam mora biti veći od katabolizma.Metabolizam se definiše kao promet hemijskih materija u organizmu.Ako se želi izgubiti na težini. Masti se ne rastvaraju u vodi. Iz hemijskih materija unesenih u organizam.upijanje masnih kiselina kroz sluznicu tankog crijeva. S druge strane. odnosno kada je unos manji od uklanjanja. najčešće hranom. odnosno razlaže masti na njihove sastavne dijelove. njegovom završnom dijelu. žučne soli najvećim dijelom budu upijene i vraćene u jetru. U daljem izlaganju ova činjenica bit će proširena. biološki neobično važne. masne kiseline i glicerol. Dvanaestopalačno crijevo se nastavlja na želudac u dužini od oko 25 centimetara i predstavlja dio tankog crijeva. Npr. Ovo ima i svoju praktičnu primjenu.

Vena porta dovodi u jetru oko 70 % krvi. Proizilazi iz ovog kratkog prikaza da jetra predstavlja izvanredan sistem koji reguliše sadržaj glukoze u krvi (dalje vidjeti: Neke direktne i indirektne posljedice oštećenja jetre). Inače. dolazi do povišenja sadržaja glukoze u krvi što se naziva hiperglikemijom ( vidjeti također: Dijabetes).16-5. U hepatocitu fruktoza i galaktoza posebnim hemijskim procesom odmah će preći u glukozu. i vitamini i minerali. galaktoza i ostaci fruktoze iz portalne krvi procesom olakšane difuzije prolaze kroz membranu hepatocita. naziva se glikoenoliza. Na taj način jetra održava normalnu količinu glukoze i krvi u količini od oko 5 mmol/l pod uslovom da čovjek nije ništa jeo posljednjih 3-4 sata. Masti nastale u jetri iz glukoze počinju se nagomilavati u masnom tkivu i ćelijama jetre. odnosno jetrine ćelije u citoplazmu. Kako kapacitet ćelija jetre i mišića nije neograničen. Ugljikohidrati u organizam dospijevaju hranom.zbog ograničenja unošenja u organizam hrane bogate ugljikohidratima kao što su hljeb. ugljikohidrati. tvoreći one ružne i neugodne naslage. jetra obrnutim postupkom razgrađuje glikogen u glukozu. odnosno mineralne soli. Mogu se postaviti dva logična pitanja: Što će se desiti ako se u organizmu pojavi višak glukoze? Jetra u prvom redu.Informacije radi treba navesti da sve ćelije u organizmu mogu da deponuju glikogen. Složeni ugljikohidrati u probavnom traktu razgrade se u jednostavne tzv. Organizam će početi da troši masno tkivo koje se najčešće nakuplja na stomaku. Određene količine glukoze nastaju iz glicerolskog dijela masti. Manji dio u masnim ćelijama. ali je uskladištenje najveće u ćelijama jetre. također. naprimjer mišići. Ukoliko se inzulin nalazi u manjku zbog poremećaja npr. dalji višak počinje najvećim dijelom u jetri da se pretvara u masti. Drugo pitanje bi bilo: Šta će se desiti ako se smanji koncentracija ugljikohidrata u organizmu npr. Glikogen se kao rezerva deponuje u ćelijama jetre. šećera. deponovat će višak glukoze u svojim ćelijama kao glikogen. Ako se smanji koncentracija glukoze u krvi. Da postepeno smanje unošenje ugljikohidrata u organizam smanjivanjem količine hljeba. Glukoza. koji hidrolizom ponovo oslobađa glukozu.25 Tri su velike i najvažnije skupine prirodnih hemijskih jedinjenja koje se podvrgavaju metabolizmu. Proces povezivanja molekula glukoze u molekulu glikogena koji se odvija pod uticajem enzima naziva se glikogeneza. a zatim mišići. monosaharide: glukozu. Ovaj proces pretvaranja glukoze u masti reguliše inzulin. Glikogen je velika molekula od glukoznih ostataka. Ovaj proces pretvorbe masti i proteina u glukozu naziva se glukoneogeneza. Metabolizam životno važnih supstancija čini jednu veliku nauku-biohemiju. fruktoza i galaktoza. Ovaj proces koji također.u lučenju pankreasa. lipidi i proteini. Gojazne osobe mogle bi da se zamisle.27 mmol/l što se naziva glikemijom (vidjeti: Prilog). Kasnije će se vidjeti da ni umjerena fizička aktivnost kod gojaznih osoba neće biti na odmet. krompira. krompir. teče uz pomoć enzima jetre. šećer? U tom slučaju nastaje obrnuti proces. Esencijalna hemijska jedinjenja za organizam su.Višak glukoze jetra će pretvoriti u glikogen koji predstavlja rezervni ugljikohidrat isključivo kod ljudi i životinja. prelazi u glukozu. Jetra iz svojih ćelija upućuje glukozu u druge organe za ishranu ili proizvodnju energije. odnosno metabolizam energije. . Jedan dio fruktoze već za vrijeme ove apsorpcije i prelaza u krv vene porte. Također i neke aminokiseline koje su sastavni dio proteina relativno lako prelaze u glukozu. Glukoza. Za ove tri skupine prirodnih hemijskih jedinjenja vezane su u najvećoj mjeri i pretvorbe. kod odraslog čovjeka do količine od oko 100 grama. fruktozu i galaktozu (vidjeti: Probava). smatra se da je normalna količina glukoze u krvi 4. apsorpcijom kroz crijevnu sluznicu dospijevaju u portalnu krv.

pa se moraju unositi hranom svakodnevno. koji svi skupa obavljaju hiljade različitih funkcija i zadataka u organizmu. U krvi. odnosno bjelančevine koje se unose u organizam hranom. Javi li se u nekom organu ili tkivu manjak bjelančevina. I sada započinju najsloženiji i najkompleksniji procesi u organizmu koji će iz aminokiseline portalne krvi dati nove bjelančevine karakteristične za taj organizam. . započinje povezivanje u bjelančevine. Od globularnih bjrlančevina najvažniji su albumini. Kapacitet nijednog tkiva nije beskonačan. Preko portalne krvi. koji zatim stavara svoje vlastite bjelančevine kojima se pojavio deficit. Smatra se da je količina od 70 grama bjelančevina više nego dovoljna.26 Proteini. Javi li se manjak. možda i više. drugim riječima sve ono bez čega se život ne može zamisliti. prihvataju taj višak i deponuju ga u svojim ćelijama kao rezervu u vidu bjelančevina. odnosno vežu u bjelančevine. pa se zbog toga nazivaju globularne bjelančevine. Albumini su odgovorni za koloidono-osmotski pritisak. enzime. strukturne bjelančevine. U portalnoj krvi zadržano je istovremeno 20 aminokiselina. globulina 25 g/l. i njihov je sadržaj u plazmi prilično konstantan: albumina oko 45 g/l. itd. a tako je i sa drugim organima. ili će preći u glikogen ili mast i tako se deponovati. fibrinogen i oko 70 % globulina nastaju u jetri. uvijek se nalazi određena količina aminokiselina. Ako se u krvnoj plazmi pojavi višak aminokiselina. Čim aminokiseline prodru u ćeliju jetre. globulini i fibrinogen. Te aminokiseline nazivamo neesencijalnim. a zatim i ostali organi i tkiva. te ćelijski enzimi i hemoglobin.Tako nastale bjelančevine redovito imaju jajolik ili okrugao oblik. odnosno krvnu plazmu. Ostatak globulina sintetizuje retikuleondotelni sistem (RES) i limfno tkivo. razgrađuju se u probavnom traktu do aminokiselina (vidjeti: Probava). bjelančevine mišića. Kao i razgrađeni ugljikohidrati i aminokiseline se apsorbuju u krv vene porte. odnosno plazmi. Kasnije će se vidjeti šta znači pothranjivanje u bjelančevinama. Sve te aminokiseline potječu iz proteina uzetih hranom. oslobodit će tu rezervu ili višak razgradnjom deponovanih bjelančevina do aminokiselina. Fibrinogen sudjeluje u koagulaciji krvi. karakteristične za taj organ ili tkivo. Ta standardna količina aminokiselina u krvnoj plazmi se procjenjuje na oko 500 mg/l. Najveći dio albumina. višak će poslužiti za proizvodnju energije potrebne organizmu. aminokiseline budu raznesene u krvotok kojim dospijevaju do ćelija organa i tkiva. fibrinogena 3g/l (vidjeti : Pilog). Od ovog broja aminokiselina 10 može se sintetizovati u samom organizmu. a posebno su odgovorni za prirodnu i stečenu imunost. To se već vidjelo u slučaju deponovanja glukoze. globulini imaju mnoge enzimske funkcije. opet prvenstveno jetra. a zatim i ostali organi. drugi organi razgrađuju svoje bjelančevine do aminokiselina i pomoću krvi transportuju ih do tog organa. Kada se dostigne gornja granica do koje pojedina tkiva mogu deponovati bjelančevine. Ove bjelančevine transportuju se u krv. gene. Onog momenta kada su se aminokiseline difundirale u ćeliju nekog organa ili tkiva. odnosno aminokiseline. Drugih 10 organizam sintetizuje u vrlo malim količinama ili ih ne sintetizuje uopće. prvenstveno jetra. Aminokiseline se u ćeliji pod dejstvom različitih enzima i enzimskih sistema pretvaraju. Tako se održava stalna ravnoteža. ali ovih 20 u većim količinama. U svim ovim procesima jetra igra glavnu ulogu. započinje obrnuti proces od onog u probavnom traktu. Tako se održava ravnoteža. To su uglavnom y-globulini koji imaju posebnu ulogu.

Dobijeni trigliceridi. čak do 30. To je zaista tako jer na koncu mast čovječijeg organizma razlikuje se od masti bilo životinjskog ili biljnog porijekla koje su u organizam unijete hranom. Ako je jetra oštećena u većoj mjeri kao npr. je cca 15 mg/100 ml (vidjeti: Prilog). Tada se potrebna energija mora namaknuti iz masnih kiselina i neobično je važna brzina transporta masnih kiselina organa kojima je potrebna energija. Nastale masne kiseline vrlo lako difundiraju u masne i jetrine ćelije zahvaljujući dobroj topivosti u ćelijskim membranama. neće moći prevesti amonijak u ureu. Koncentracija hilomikrona je nakon objeda dosta visoka u krvi. U ćelijama se ponovo ugrađuju u trgiliceride. Pri ovim i sličnim procesima u organizmu nastaje jedno otrovno jedinjenje koje se zove amonijak. Lipidi. ili neće moći prevesti u dovoljnoj količini. fosfolipida i holesterola. Obično se na jedan albumin vežu 3 masne kiseline. Iako je uloga lipoproteina u krvnoj plazmi prilično nepoznata. pa njihova pojačana aktivnost u plazmi može biti dobar indikator oboljenja jetre (vidjeti: Hepatitisi). U jetri nastaju lipoproteini jer u njoj nastaju sinezom najveće količine triglicerida. Ponovo će u ćelijama masnog tkiva ili jetre doći do masnih kiselina koje kao takve difundiraju natrag u krv. hepatička koma). Zbog toga dolazi do nakupljanja amonijaka u krvnoj plazmi što može dovesti do teških posljedica (vidjeti: Odbrana organizma. odnosno nerkozom. Pretpostavimo sada da je nekom ili nekim organima tijela za njihove potrebe potrebna energija. ali u zavisnosti od nastale situacije može više. Proces transaminacije ne bi mogao da teče bez enzima koji se nazivaju transaminaze. odnosno serumu. ipak se smatra da je je to put . Ovo uklanjanje ima se zahvaliti jednom enzimu – lipoproteinskoj lipazi koja je u većim količinama skoncentrisana u masnom tkivu i jetri i koja hidrolizuje trigliceride i hilomikrone na masne kiseline i glicerol. odmah spajaju po izlasku iz ćelije. najvećim dijelom služe za dobijanje energije potrebne za različite metaboličke procese i tu su sasvim slični sa ulogom ugljikohidrata.27 Neesencijalne aminokiseline sintetizuju se u organizmu procesom koji se naziva transaminacija. Do organa iz prenose albumini sa kojima se. zahvaljujući električnom naboju. u probavnom traktu prelaze određene faze probave da bi najzad dospjele u krv u vidu hilomikrona. Lipoproteini su kvalitativno slični hilomikronima i njihova koncetracija u krvi je oko 5 mg/l (vidjeti: Prilog). odnosno masti. koja se zatim iz organizma izlučuje mokraćom. Po ovome što je do sada rečeno trgiliceridi se svaki čas razgrađuju na masne kiselinei glicerol i ponovo sintetiziraju iz masnih kiselina i glicerola. Pretpostavimo da je organizam u fazi gladovanja ili oboljenja od šećerne bolesti kada vlada deficit ugljikohidrata. zahvaljujući ovoga puta glicerolu koji je nastao ćelijskim metabolizmom. Ovo je posebno važno za proizvodnju energije. Kod nekih težih oboljenja jetre povezanih sa dezintegracijom ćelije. tako da je krvna plazma mutna i gotovo žuta od njihovog prisustva. koji ulaze u sastav hilomikrona. Ubrzo nastaje njihovo uklanjanje iz krvotoka. a koji najvećim dijelom nastaju u jetri. i to za vrijeme njihovog prolaza kroz kapilare masnog tkiva i jetre. Jetra održava ovu tolerantnu količinu amonijaka u plazmi na taj način što ga u svojim ćelijama prevede u neotrovno jedinjenje – ureu. transaminaze se u većoj količini oslobađaju u krvnu plazmu. fosfolipidi i holesterol. Kocentracija slobodnih masnih kiselina u plazmi. odnosno ćeliji jetre. u cirozi. Zbog toga amonijaka uvijek ima u tolerantnim količinama u krvnoj plazni.

U tom pogledu jetrine stanice su najsposobnije za različita pretvaranja. u masti i tako deponovati. Jetra. također pod kontrolom inzulina. Drugim riječima: nema inzulina – nema ni ove pretvorbe. što je posebno važno zbog slabog kapaciteta mnogih ćelija da deponuju glikogen. U masnom tkivu to su masne zalihe i nije dobro ako količina masti u jetri. Ovim samo želimo skrenuti pažnju na važnost upotrebe maslinovog i sojinog ulja kod svih oboljenja jetre. . u slučaju kada se ne mogu upotrijebiti za proizvodnju energije ili deponovanje u jetri. Disfunkcija ili smetnje je mnoo češće od oboljenja jetre i može imati samo negativan utjecaj na imunogeni sistem i nivoe energije.28 od jetre do masnog tkiva gdje se vrši uskladištenje masti. a da niti ljekari niti praktičari prirodne medicine ne mogu procjeniti odakle potječu ti simptomi. Napomenimo još i to da se i bjelančevine kao ugljikohidrati mogu prevesti. Mast se može deponovati na kilograme. Masno tkivo i jetra glavni su depoi u kojima se skladišti mast u većim količinama. odnosno ugljikohidrata. jer nastaju veće posljedice po organizam. zahvaljujući jetri. pređe određenu granicu (vidjeti: Masna infiltracija). Zbog toga je kod oštećenja jetre veoma važno skrenuti pažnju na one masti koje sadrže te nezasićene masne kiseline. koriste nezasićene masne kiseline. što je posebno važno za sva druga tkiva čije ćelije najvećim dijelom. s tim što gram masti daje oko 2 puta više energije nego gram glikogena. Ovo je posebno važno kod šećerne bolesti (vidjeti: Inzulin). ali ne sve. jer se višak ugljikohidrata i bjelančevina pretvori u masti. vrši u jetri. Unošenje većih količina hrane u organizam od potrebne za proizvodnju energije vodi u gojaznost. Pokušajmo povezati simptome sa disfunkcijom jetre. Naprijed je rečeno da se u jetri iz masnih kiselina ponovo formiraju trigliceridi. JETRENE SMETNJE Disfunkcija jetre je nešto drugo od oboljenja jetre. Najbogatiji izvor ovim masnim nezasićenim kiselinama je maslinovo i sojino ulje. Jetra ima još jedno svojstvo: da zasićene masne kiseline pretvara u nezasićene. podobne za energetske potrebe. a isto tako sintetizuje holesterol i fosfolipide. linoleinska i arahidonska pa se moraju uzimati hranom. Ako je potrebno za energiju upotrijebiti veće količine lipida. Moramo ovdje skrenuti pažnju na jednu stvar. Navedimo jedan posebno važan slučaj. Kao što je iskorištavanje glukoze u organizmu pod kontrolom inzulina iz pankreasa. tako je isto i ovo pretvaranje ugljikohidrata u masti. Osim toga jetra i razgrađuje masne kiseline na manje spojeve podobne za dobijanje energije. odnosno masti. u vidu glikoglena pretvaraju u lipide. onda se najveći dio razgradnje masnih kiselina na manje molekule. jer još nema takvog stalnog oštećenja njenih vitalnih funkcija da bi se moglo govoriti o oboljenju jetre. kao građevni materijal. Jetra ne može sintetizovati neke esencijalne nezasićene masne kiseline kao što su linolna. odnosno hepatocitima. tako da čovjek ima oko 150 puta više energije deponovane u obliku masti nego glikogena. može da sintetizuje nezasićene masne kiseline. Mnogi pate od simptoma disfunkcije godinama. koje se zatim kao rezerva deponuju u masnom tkivu. kao što je rečeno. Vidjeli smo već da se veće količine ugljikohidrata.

ugrađivanju masti i druge npr. intenzivno znojenje. Množenje u povratnim virusnim. Mnoge toksične hemikalije koje prodru u organizam topive su u mastima i uljima. mrke pjege na koži (jetrene pjege). Multipla senzitivnost na hemikalije i hranu. ugrušci masti u koži (lipomi i drugi tumori). muke. jasni facialni krvni sudovi (kapilari. slaba koncentracija ili „maglovit mozak“. kožne osipe i upale. kao što su navale krvi u lice što može biti ozbiljno i intenzivnije. slezene. što smo već vidjeli. zamora. slabljenja memorije. Detoksif ikacioni putevi u jetri Kroz organizam čovjeka struji krv koja u svome toku odnosno strujanju skuplja sve toksične materije koje se tu prikupe. 7. masna infiltracija jetre. promjene raspoloženja. bol iznad jetre (gornji desni ugao abdomena i niže desno rebro). odnosno vene). mogu biti uzrok mnogih simptoma: glavobolje. obraza i brade). nemogućnost gubitka težine bez obzira na preduzetu dietu. Digestivni problemi: loša probava. Unutar ćelije jetre postoje prefinjeni mehanizmi koji su sposobni da unište pobrojane štetne materije koje su tu krvlju prodrle. ili prema kontraceptivnoj piluli (npr. potrebno je uzroke tražiti od stručnih lica. povišen LDL holestrerol a snižen HDL holesterol i povišeni trigliceridi.29 1.. Svaka štetna supstancija. 6. ali ne i u vodi. zadah iz usta. a posebno u njima topivi toksini. pruritus (svrbež). sindrom hroničnog umora. Iz tih dijelova. dermatitis. akne rosaceae (crvene ospe oko nosa. kožni osip. često povišen sadržaj šećera (tip II diabetesa) kod onih koji pate od masne infilitracije jetre. celulit. 2. npr. U mastima i uljima topive hemikalije imaju veliki afinitet prema mastima iz tkiva i ćelijskih membrana od kojih su najvećim dijelom sastavljene. pesticidi. prvenstveno portalnom venom koja krv prikuplja iz organa za probavu hrane. gušterače. intezivan tjelesni zadah. hemoroidi. konstipacija. fibromialgija. akutne sezonske alergijske iritacije. 5. pesticid ili hormon. žuta obojenost očiju. Imunogene smetnje: Alergije. žučni kamenci i bolesti žučne kesice. povratna glavobolja (uključujući migrene) povezano sa mukom (gađenjem). toksini koji su se tu uskladištili u toku godina. mogu se početi izdvajati. izbočen stomak. sporedni efekat). Bilo kako bilo.. svaka vještački dobijena hemikalija. . hipoglikemija i promjenljiv sadržaj šećera u krvi. astma. hormoni. bolova u stomaku. ljutina i razdražljivost. srčanih poremećaja i napada bolesti. povećan rizik od autoimunih oboljenja. vrtoglavice. menopauzalnim simptomima. slab metabolizam. sindrom iritabilnog kolona. 3. netolerancija masne hrane i alkohola. što vodi do povišenog krvnog pritiska. lupanja srca i sličnih pojava. budu razoreni odnosno metabolizirani od enzima koji se nalaze u ćeliji jetre. Hormonalna neravnoteža: ogleda se u netoleranciji zamjenskoj terapiji. vještačke hemikalije. Metafizički jetru možemo smatrati kao „mjesto ili sjedište ljutnje“. Nenormalan metabolizam masti: npr. mada uzroke možemo tražiti i na sasvim drugoj strani. refluks. koprivnjača. kao što su: razgradni produkti lijekova. višak težine što vodi debljanju. Za vrijeme tog oslobađanja. Svi gore navedeni simptomi su zajednička manifestacija disfunkcija jetre. bakterijskim i parazitarnim infekcijama. masti. 4. Vanjski znakovi: obložen jezik. Nervni sistem: depresija. Sužene arterije zbog taloženja masti. Problemi sa šećerom u krvi: želja za šećerom.

pesticidi. insekticidi. tačnije rečeno. tako da mogu lagano da se izluče iz organizma preko vodenih otopina kao što su žuč i mokraća.30 Jetra je osposobljena da pretvori u mastima topive hemikalije u hemikalije topive u vodi. koje onda traže iste takve molekule sa nesparenim elektronom da bi se elektroni sparili. odnosno urea. Međutim. (Cabot. pa da dođe do stabilizacije. sa sumporom kao npr. a drugoj periodi zahtjeva 8 elektrona po određenim fizikalno-hemijskim zakonima u koje se ovdje ne možemo upuštati. Detoksikacioni putevi Faza 1. lijekovi. mikroorganizmi. Po definiciji.glicin . Kako će kisik doći do još 2 elektrona i tako postati daleko manje . tražio sebi nešto slično..gultamin . kontaminanti. slobodni radikali su visoko reaktivne molekule. ćelije iz kojih su tkiva satavljena.). dodaci hrani-aditivi. u ovakvom kisiku mi koji ga udišemo (pod ovim „mi“ podrazumjeva se sve živo što ga koristi ) sagorjeli bi u trenu. Detoksikacioni putevi jetre i esencijalne namirnice. bijeli luk Žučne kese Bubrega Žuči Urina Preko crijeva Proizvodi metabolizma. Faza 2. a koju nazivamo slobodni radikali. jer ima sve elektrone sparene. Otpadni i u vodi Topivi proizvodi Eliminacija iz tijela preko Potrebne hranljive materije B-vitamini Folna kiselina Glutation Antioksidansi Karotenoidi Sikavica Vitamin E Vitamin C Toksini Potreb. Po definiciji. Kisik koji se u periodnom sistemu nalazi u grupi VI. A to nam se ipak ne dešava. i tako čitavu molekulu ponovo doveli u stabilno stanje. Na slijedećoj skici predstavljeni su jetreni detoksifikacioni putevi i esencijalne hranljive materije. Sve je to lijepo zamišljeno.cistein fitohemikal. Ovo gore ima put detoksifikacije preko jetre. S. 1999. Uzimamo primjer kisika. Zbog svojeg mjesta u periodnom sistemu on sadrži ukupno 6 elektrona. slobodni radikali su visoko reaktivne molekule sa nesparenim elektronima. ili atom sa nesparenim elektronom.hrana Amino kiseline . Pa po toj logici sve je u redu. SLOBODNI RADIKALI Ovo je svakako najprikladnije mjesto da se pozabavimo jednom pojavom koja se zbiva u našem organizmu. Dakle 3x2 sparena elektrona.taurin . kada bi molekula. alkohol. nastale u organizmu i kao takve sposobne da oštete tkiva.

31 reaktivan u kojem nećemo sagorjeti? Postoje i druge mogućnosti. ostati sa nesparenim elektronom.C = C . što prikazuje i gornja skica. ostao bez jednog elektrona i tako i sam postao slobodni radikal. ali spojimo taj atom kisika sa drugim atomom kisika. a možemo to predstaviti i ovako: Ilustracija! Izgleda kao da su elektroni kisikovih atoma spojeni u dva para elektrona. što znači da postaje slobodni radikal usto i vrlo reaktivan. već u onoom dijelu koji govori o tome kako ni đao nije crn kao što ga zamišljaju. jer biohemijski procesi koji se normalno zbivaju u organizmu.CH H Ponovimo: Slobodni radikal je molekularni fragment ili element sa nesparenim elektronom. Kisik sudjeluje u mnogim oksidacionim procesima pri kojima molekula kisika može ostati bez elektrona tj. Slobodni radikal može živjeti djelić sekunde. ipak navedimo. njegovo kretanje kroz organizam je brzinom svjetlosti. . nego one dvije veze govore da tih 4 elektrona odnosno 2 spojena para pripadaju i i jednomi drugom atomu kisika podjednako. U tim uslovima slobodni radikali mogu biti i od znatne koristi. te nekih senzornih ćelija imunog sistema. Nisu oni spojeni. u hemiji pišemo kao O2.C . jer ipak treba da dišemo: Ilustracija! Ovdje vidimo 2 atoma kisika od kojih svaki nosi po 3 para elektrona. pa će prvom prilikom od nekoga drugog zagrabiti elektron i tako sebe stabilizirati. pa je čitav taj kompleks kojem pripada ovaj fragment. ali i oštećen za jedan elektron. koji može biti fragment neke esencijalne masne kiseline. Time je zadovoljen uslov da kisikov atom ima 8 elektrona u zajednici sa drugim atomom kisika. a onog drugog distabilizirati i od njega načiniti slobodni radikal. slobodni radikali koje stvara imunogeni sistem razaraju viruse i bakterije. Tu molekulu kisika. Da to pokušamo prikazati na slijedeći način: na jednom molekularnom fragmentu. a oštećenja koja proizvode su ireverzibilna. od kojeg je „zgrabljen“ jedan elektron. te organizam može da ih drži pod kontrolom. vode do stvaranja slobodnih radikala. nastalu spajanjem 2 atoma kiseonika. O tome sada nećemo ovdje. Slobodni radikali uvijek su prisutni u organizmu u nekom normalnom broju. U organizmu se dešava ogroman broj ovakvih drama u kojima sudjeluju slobodni radikali: Precizno nacrtati ovo po rukopisu! H H H H H . naročito na ćelijama srčanog mišićja.C . Ali. nervnih ćelija. da uzmimo. Šta se sada zbiva? Kada se oni atomi približe dovoljno blizu oni će se spojiti u molekulu.

Prvo. i da apsorbuju potrebne hranljive materije. a to je od vitalne važnosti za regeneraciju tkiva. U tim oksidacijskim procesima. Drugim riječima nanijeti veću ili manju štetu. jer to stimulira stvaranje još većeg broja. DNA i mitohondrije. tj. vezivnom tkivu. da bi se onda vratili u djeliću sekunde. Na koncu vatra jenjava. AID. Prehrana sa visokim sadržajem masti dovodi do porasta aktivnosti . autoimune bolesti (autoimuni hepatitis – AIH. mnogi od njih iz tih oksidacijskih procesa izlaze oštećeni za jedan elektron tj. Slobodni radikali takođe štetno djeluju i na sinteze proteina. prvenstveno u obliku ugljikohidrata. Organizam iz hranljivih materija i kisika stvara energiju. a najviše infektivnih bolesti (TBC. jer se stalno kreću s mjesta na mjesto. takođe izlijeću varnice u obliku slobodnih radikala. mozak. a koje raspolažu tačno definisanim osobinama. ometajući njihovu sposobnost da šalju i primaju od drugih ćelija. izlaze u vidu slobodnih radikala. unutar ćelijske strukture. Slobodni radikali takođe oštećuju ćelijske nukleinske kiseline. bubrezi. Interesantno je napomenuti da je molekula kolagena čvršća od čelične žice jednake težine. kao i da eliminišu otpadne produkte. Mada je kisik od neprocjenjive vrijednosti za svaki organski život. tada mogu da nastanu veliki problemi. snižavajući nivo kisika i stvarajući kisele uslove u organizmu. Kolagen daje čvrstoću koži. Slobodni radikali mogu da oštete tkiva. oboljenja nervnog sistema (Parkinsonova bolest. Osobe sa acidozom više su naklonjene razvoju hronične degenerativne bolesti kao što su srčana oboljenja.. što je od posebne važnosti. slobodni radikali stvaraju neprekidan ciklus. artritis. izlaze kao slobodni radikali. naravno ne sve. moramo staviti gorivo. pluća. za vrijeme te vatre u organizmu. kao sastavni dio vezivnog tkiva. žilama. odnosno membrane ćelija. praktički energane ćelija. Membrane ćelija sadrže određene vrste molekula o čemu smo mnogo ranije već govorili. opržiti po tijelu ili progorjeti odjeću. multipla skleroza). Postoje različiti faktori koji dovode do stvaranja velikog broja slobodnih radikala. Nedostatak energije organizam osjeća kao zamor. Slikovito to možemo predstaviti kao logorsku vatru ili vatru koja nas grije u hladnim mjesecima godine. Interesantno je navesti da. malaria). povezano je i sa gubitkom kolagena. pa ako želimo da nas i dalje grije. kratko rečeno ćelije. od kojeg je većim dijelom građeno i ljudsko tkvio. molekule kiseonika. moramo davati novo gorivo. Jedan od glavnih faktora je način ishrane. Oštećenja slobodnim radikalima osjeća se najviše na organima bogatim kisikom: oči.32 Ako postoji stvaranje velikog broja slobodnih radikala. jer je kolagen jedan od najvažnijih proteina.. kako rekosmo brzinom svjetlosti. bolove. kostima i zubima. koje daju porebnu energiju ćelijama i tkivima za otpimalnu funkciju. oboljenja pluća. diabetes. katarakte). zadužene za proizvodnju energije. izlaze oštećene za po jedan elektron. Mitohondrije su. jer visoka kiselost povećava stvaranje slobodnih radikala. pankreatitis. reumatioidni artritis. oboljenja oka (makularna degeneracija. i uključena su u slijedeća oboljenja: oboljenja bubrega. bolesti koje napadaju crvena krvna zrnca (srpasta anemija. Pretjerano stvaranje slobodnih radikala. Slobodni radikali oštećuju membrane ćelija. Nezgoda leži u tome što nam varnica može uletjeti u oko. a organi počinju funkcionisati sa smanjenim kapacitetom. U naš organizam moramo dodavati gorivo. upale probavnog sistema. vatru moramo potpaliti. višak željeza. Nemoguće ih je uhvatiti ili prikovati za jedno mjesto. srčani udari. lupus). Ako vatra u organizmu počne da jenjava. pa i za čovjekov. bjelančevima i masti. perniciozna anemija). Zatim vatra gori i od njeg iskaču ili frcaju varnice koje možemo uporediti sa slobodnim radikalima. koji mogu da izazovu oštećenja organizma posebno u nekim uslovima. krv. Alzheimerova bolest. pojedine organe. oštećenja jetre.

moramo se prisjetiti i one maksime ili gesla koje glasi: Ni đavo nije crn kao što izgleda! Krenimo od tog načela. može takođe dovesti do stvaranja slobodnih radikala. Slobodni radikali su prema jednoj jednostavnoj definiciji „toksični“. 1993) to su uzročni zlikovci u biohemijskoj drami degenerativnih oboljenja. Aktiviraju neke enzime i enzimske sisteme koji su potrebni za život. Definicija vrlo dobra. odnosno obranu od oksidativnog stresa. organizam proizvodi mnoge hemijske supstancije: enzime. Jedan od najpoznatijih antioksidanata kojeg proizvodi jetra je glutation. zločinačkih terorista sakrivenih u našim tijelima. onda oksidativni stres na membranu i ćeliju jetre može biti mnogo snažniji. nego kod oksidacije ugljikohidrata ili proteina. Slobodni radikali koje stvara imuni sistem. Najverovatnije da alkohol slabi sposobnost jetre da proizvodi glutation. Da se ovdje još pozabavimo slobodnim radikalima u vezi sa jetrom i još nekim detaljima. kao i nekih drugih oboljenja. kao stranu supstanciju. ili su uključeni u stvaranje vitalnih hormona. Stvaranje izmijenjenih proteina. Međutim. koenzime i druge materije koje nazivamo antioksidantima. a u prvome redu tokom procesa probave i metabolizma hrane. Ovaj napad slobodnih radikala na membranu i ćeliju jetre možemo nazvati oksidativnim stresom. Ako ovaj višak željeza povežemo sa uzimanjem alkohola onda oksidativni stres na membranu i ćeliju jetre može biti mnogo snažniji. iznad fizioloških granica. razaraju bakterije i viruse. mogu čak oštetiti imuni sistem i dovesti do leukemije i drugih tipova raka. iznad fizioloških granica. Može se to kazati i ovako: slobodni . Naravno. Slobodni radikali su takođe potrebni za proizvodnju energije i gore navedenih supstancija koje organizam zahtjeva. pa tako i ćelije jetre. što može dovesti do greške u proteinskoj sintezi. Višak željeza u krvi. a koji onesposobe najvećim dijelom ili potpuno svaki slobodni radikal koji se može pojaviti. antioksidanti razaraju slobodne radikale i tako štite ćelije organizma na svim nivoima. Prema jednom slikovitom prikazu (Erasmus U. koja je uz to pripremljena na visokim temperaturama. može takođe dovesti do stvaranja slobodnih radikala.33 slobodnih radikala. Ovaj napad slobodnih radikala na membranu i ćeliju jetre možemo nazvati oksidativnim stresom. Kao odgovor. visoko reaktivni proizvodi koji nastaju u organizmu tokom različitih procesa. može da proizvede veliki broj slobodnih radikala. O glutationu i drugim antioksidantima pišemo odmah poslije slobodnih radikala. Veliki broj slobodnih radikala može preusmjeriti put po kojem ćelija šifrira genetski materijal. Radikali mogu napasti i prodrijeti kroz membranu ćelije jetre i izazvati ozbiljna oštećenja i membrane i čitave ćelije. osim što je ostalo nepoznato šta su to slobodni radikali. C i E. stvara njihov veći broj. što može dalje izazvati mnogo ozbiljnija oštećenja membrane i ćelije. Ako ovaj višak željeza povežemo sa uzimanjem alkohola. To su horde zluradih. Imuni sistem će tada pokušati uništiti taj izmjenjeni protein. Slobodni radikali mogu napasti i prodrijeti kroz membranu ćelije jetre i izazvati ozbiljna oštećenja i membrane i čitave ćelije. Neke antioksidante organizam ne može proizvesti kao što su vitamini A. Dakle. naročito pržena hrana na ulju. Hraniti se masnom hranom.. u nekim optimalnim količinama. Višak željeza u krvi. prema definiciji. što može dalje izazvati mnogo ozbiljnija ošećenja membrane i ćelije. jer se prilikom oksidacije masti. Potrebno je reći: ovakve funkcije slobodni radikali mogu obavljati samo u slučaju da ih organizam drži pod kontrolom. pa na taj način doprinosi oštećenju jetre.

koji se u većoj količini deponuje u jetri. a takođe i štiti bijela krvna zrnca. Nešto glutationa odlazi i u krv gdje pomaže u održavanju integriteta crvenih krvnih zrnaca. Potvrđeno je da stimuliše glutation peroksidazu koja je takođe antioksidant. Po svemu sudeći može zaštititi i mitohondrije od agresivnog djelovanja slobodnih radikala. tada može doći do oštećenja ćelija i tkiva. Pri tome procesu sparivanja i stvaranja stabilnih spojeva mogu oštetiti i izazvati dramatične promjene u tijelu na različitim nivoima. a može da prodre i u mitohondrije koje su pratički „energane“ ćelija. ali on nas ovdje interesuje samo kao antioksidant. ANTIOKSIDANSI Svrstati antioksidanse među vitamine. negativno električki nabijenu česticu koji se obično javljaju u parovima. Recimo samo kao interesantnu stvar da nastaje za vrijeme sna. Poznat je pod imenom oksigen slobodni radikal. hormon melatonin koji nije vezan samo za jedan dio ili samo neke ćelije. gdje vrši detoksifikaciju štetnih spojeva tako da se uklanja iz organizma preko žuči. a da se nastajanje odmah prekida kada se svjetlo upali! Čini se da smo prebrzo prešli preko glutationa. Jedan od najčešćih slobodnih radikala je onaj sa kisikom koji je na neki način elektronski deformisan jer raspolaže sa jednim nesparenim elektronom. I još nešto: prekomjerno stvaranje slobodnih radikala stimuliše stvaranje povećanog broja drugih slobodnih radikala. Postoje i neki podaci da melatonin može inhibirati i rast raka. što zavisi od kvantiteta i kvaliteta ishrane. dakle. u normalnim uslovima vode do stvaranja slobodnih radikala i u normalnim uslovima organizam može da ih drži pod kontrolom. što normalno vodi do još većeg oštećenja ćelija i tkiva. već prožima sve ćelije u bilo kojem dijelu tijela. Pošto se slobodni radikali stalno stvaraju. ako se stvaranje slobodnih radikala otme kontroli. to je potrebno i više antioksidanata da ih likvidira. prozilazi da se i antioksidanti u kontinuitetu bore protiv njih. Mi hranom najčešće unosimo određene aktioksidante u organizam. Slobodni radikali najčešće nastaju prilikom metaboličkih procesa u organizmu zbog njihove visoke hemijske reaktivnosti. To su prirodne biohemijske supstancije. možda i ima neke logike. ali nije zgorega da ponovimo. jer neki glavni antioksidansi pripadaju vitaminima. Antioksidante možemo definisati kao supstancije koje štite ćelije od razornog djelovanja slobodnih radikala. on će se lako spariti sa sličnim atomom ili atomskom grupom dovodeći do hemijske reakcije i stvaranja stabilnog spoja. nešto složenija. O melatoninu bi mogli još dosta govoriti. Međutim. te štititi od degenaritvnih bolesti. glutation kojeg proizvodi jetra. prilagođavati imuni sistem. Definicija. stvarajući tako hemijski stabilnu grupaciju. Za njega treba reći da je snažan antioksidant. koji se žestoko bore protiv slobodnih radikala. Ako su neki vitamini glavni antioksidansi. Možda nije loše da se tu u blizini nađu i slobodni radikali kao glavni neprijatelji vitamina – antioksidanata. a koje smo već spomenuli. onda ima logike o njima govoriti u blizini vitamina. a njihov vijek trajanja je vrlo kratak – mali dio sekunde.34 radikal je atom ili grupa već spojenih atoma koji sadrže najmanje 1 nespareni elektron. Ukoliko se formira više radikala. U slučaju da elektron nije sparen. . što može biti sasvim nedovoljno bez obzira na znatnu podršku prirodnih aktioksidanata koje proizvodi i sam organizam. Biohemijski procesi koji se dešavaju u organizmu.

Ove antioksidante proizvodi organizam za neke svoje druge vrlo značajne potrebe. tako je i glutation kao protein podvrgnut destrukciji u dvanestopalačnom crijevu (vidjeti: Probava hrane: proteini) do aminokiselina. rektalno ili intravenozno. djeluje kao antioksidats. Amerikanci (Peirce A. Naučne studije pokazuju da antocijanidi iz plodova ove biljke djeluju kao antioksidanti i 50 puta intenzivnije od vitamina E. A. To su gore navedeni vitamini koje detaljnije obrađujemo na drugom mjestu (vidjeti ove vitamine). O bijelom luku govorimo detaljnije na drugom mjestu. Linné) pored velikog broja pozitivnih dejstava na ljudski organizam. Gingko (Gingko biloba. uzimimo mi samo aditive . a takođe. Sadrži prirodne antioksidante koji održavaju kapilarne zidove jakim i fleksibilnim. vitaminu C i mnogim drugim sastojcima kao što su beta-karoten te neke amino-kiseline otkrivene u bijelom luku. Pošto pomaže u kontroli ćelijskih mutacija. Vaccinium myrrtillus. nikako ne smijemo kazati: usputno djeluju kao antioksidanti. O bijelom luku govorili smo kao o sveljekovitoj biljci. koristan je u zaštiti protiv raka. Da je jedna od najljekovitijih biljaka to je poznato još od najstarijih vremena. pa ih moramo hranom unijeti. Pomaće kod „čišćenja“ potencijalno opsanih čestica koje nose neki naboj koji može da izazove rak u tkviu tijela. glutaminske kiseline i glycina. nego uzimanje samog glutationa kao dodatka. zaključimo: proučavanja sugerišu da je ovo bolji put za porast glutationa. Linné). Uzeti glutation oralno. Neke antioksidante kao što su vitamini. pa na čitavu biljku. je moćan antioksidant prirodnog porijekla. Kurkumina (tumerona) ima i oko 60% u etarskom ulju koje se dobija iz korjena ove biljke. kapsulama ili tabletama. Pored mnogih drugih osobina. Proizvodi se u različitim formama npr. Kurkuma (Curcuma longa. C i E organizam uopše ne proizvodi. divlja mrča. a zatim i na sjeme. Ovdje se prvenstveno misli na korijen čička (Radix Bardanae). O ovoj biljci govorimo opširnije na drugom mjestu. 1999) ovu biljku odnosno njene preparate ocjenjuju najprestižnijom ocjenom – 1. NAcetylCysteina (NAC) ili L-cysteina odnosno L-mehtionina. Posebno je važno da se stvaranje glutationa u tijelu može potpomoći uzimanjem aditiva hrani: hormona: DeHydroEpiAndrosterona (DHEA). glutation je protein koji nastaje u jetri iz aminokiselina: sicsteina. Dodajmo za glutation: može se uzimati kao dodatak prehrani. Najbolja doza je 40 mg u kapsulama ili tabletama 3 puta dnevno.35 Koenzim Q10 je isto tako snažan antioksidant koje smo zbog njegove važnosti i sličnosti za vitaminima posebno obradili. preko usta kao dodatak prehrani praktički nema svrhe. Čičak (Arctium lappa. Smatra se za vrlo snažan antioksidant koji djeluje na mozak. biljka. pokazao se je kao snažan antioksidans sposoban da ukloni slobodne radikale. Može i u ekstraktima za inravenoznu upotrebu. Da bi malo predahnuli od ovog zamornog štiva. Međutim. crna jagoda. žuti pigment. Zato se preporučuje uzimati glutation u takvoj formi da se može staviti pod jezik (sublingualis). retinu (mrežnjaču) i kardiovaskularni sistem. biljka borovnica (crna borovnica. a 10 puta intenzivnije od vitamina C. tj. Linné) dobro je poznati začin koji potječe iz gore navedene biljke koja se uzgaja na mnogim mjestima u svijetu (vidjeti detaljnije ovu biljku). Drugim riječima. Naime. posebno kada se upotrijebi u kombinaciji sa vitaminom E. Linné). Bijeli luk štiti od slobodnih radikala zahvaljujući prisustvu cinka i selena. o čemu govorimo na drugom mjestu. tačnije rečeno kurkumin. odnosno njegovog nivoa. Ovdje treba navesti jednu interesantnu stvar. Kao i svi ostali.

aktivira neke imune ćelije. ali pronađeno je da se nalazi u mnogom povrću kao npr. cinka i selena. I još mnogo toga drugog. a takođe i kao borca protiv slobodih radikala.800 mg dnevno. Dietetske dopune kod hepatitisa. ALA se može naći i u apotekama. Dozira se obično 500600 mg na dan. smanjuje mogućnost pojave raka u jetri. Kod aktivne bolesti jetre doza koja se sugeriše je 200 mcg dnevno. . cink i bakar. Snažan je detoksifikator alkohola. Ako je jetra ozbiljno oštećena. ali ovdje treba završiti činjenicom da organizam ne proizvodi dovoljno ALA. Ova kiselina (ALA) pojavljuje se i sama kao antioksidans protiv slobodnih radikala. pojačava memoriju i jasnoću misli. Osim toga stimuliše i imune i tioridne funkcije. pokazuje svoje osobine kao imuno-stimulator.36 koji se mogu naći u specijalizovanim apotekama. antioksidans je i vrši detoksifikaciju organa i organizma. ali što je posebno važno vrši „reciklažu“ vitamin E i C takođe jakih antioksidanasa i ponovo vraća njihove antioksidativne osobine kao antioksidanasa. duhanskog dima i zagađivača u životnoj sredini. U zajedništvu sa vitaminom E štiti tkiva i ćelijske membrane. ). Kontraindikacije nisu poznate kod normalnih doza sve do 1. djeluje sinergički sa interferonom. Ne smije se prekoračiti doza od 200 mcg dnevno jer je ekstremno otrovan. regenerator jetre. a jetri ostavimo da se ona pobrine za sintezu glutationa. a sprječava i nastanak raka. Selen – spomenuli u odjeljku: Mineralne soli i mikroelementi (str. pojačava imuni sistem. djeluje kao antioksidant. N-acetilcistein (NAC) je prethodnik glulationa. Aminokiselina – cistein je potrebna da proizvede glutation koji je izrazit borac protiv slobodnih radikala (NAC)i upotrebljava se za detoksifikaciju od hemikalija i drugih otrova jetre i limocita. zaštitnik jetre. odnosno oboljenju jetre. možemo navesti i alfa-lipoinsku kiselinu koja predstavlja snažan antioksidans. Kod oboljenja jetre to je imunostimulator. normalizuje i sredstva koje podižu nivo glutationa. umjesto NAC upotrijebiti glutation. koja pomaže u čišćenju otrova iz organizma (detoksifikacija). pojačava imuni sistem. u spanaću. a metabolizira i različite karcinogene. zaštitnika jetr. Djelovanje NAC se pojačava u prisustvu vitamina C. ali već smo i do sada izašli izvan konteksta ovog rada. štiti ćelijsku DNA od karcinogena (pomaže u spječavanju karcinoma jetre). jer NAC može ometati efekat inzulina. Doziranje: 50-200 mcg (mili centigrama) dnevno. Ovo je potrebno. što znači procese stvaranja u krvnim sudovima uslova za rast tumora. imunomodulatora. Glugation i NAC. uzimati 50-100 mg dnevno. prokulama i jezgrama bilja. U tome slučaju kao dodaci služe. 3 puta dnevno sa hranom. Za pomoć organizmu odnosno podupiranje snaga organizma. antioksidansa. Isplati se to jer je glutation moćan antioksidant i ostalo što smo već rekli. Još bi se mnogo moglo govoriti o osobinama ALA. Selen sprječava tumore. Što se tiče odnosa ALA prema jetri. Njegovo djelovanje možemo opisati kao antitoksika. inhibira angiogenezu. Uzimanje NAC kao dodatka potpomaže nivo protektivnih enzima u tijelu tako usporavajući neka oštećenja ćelija karakteristična za starenje. protuvirusnog sredstva kod HCV-a. Metabolizam NAC upotrebljava minerale iz tijela. Pacijenti koji boluju od diabetesa treba prvo da se konzultuju s sa ljekarom prije upotrebe NAC. Što se tiče jetre odnosno bolesti jetre potreban je za efikasno funkcioniranje glutation peroksidaze. zaštitnik jetre.po svojim osobinama djeluje protiv tumora. ublažavaju sporedne efekte kod hemoterapije. to je već otkriveno. posebno cink i bakar.. i treba ih dodavati u helatnoj formi hrani. Kod akutnih ili hroničnih oboljenja: 300 mg 2 puta dnevno.

odnosno kongestiju.4 litra/min ili oko 29% ukupnog minutnog volumena srca. kao što je već rečeno. Sluznica crijeva propusti bakterije u krv portne vene. Naprijed je rečeno da glavnu količinu krvi u jetru dovodi portna vena. OBRANA ORGANIZMA Putovi za prodiranje štetnih materijala u organizam su različiti. najčešće zbog zatajivanja srca. Slična je situacija i sa vitaminima D i B12 kojih u jetri ima toliko da se može spriječiti avitaminoza u toku od gotovo četiri mjeseca. mora proći kroz sinuse . Jetra je toliko bogata ovim vitaminima i željezom. da se u medicinske svrhe koristi jetra nekih životinja u slučaju deficita sa ovim vitaminima ili željezom. donosi veliki dio krvi u jetru. kada poraste krvni pritisak u veni jetre u odnosu na portalni pritisak. Za različite bakterije jedan od omiljenih putova prodiranja je gastrointestinalni trakt. Međutim. Zbog ove navale krvi u jetru koja se naziva kongestija.5 litara krvi više od normalne količine. vazduhom ili na druge načine. Bakterije ili njima slične čestice mogu prodrijeti hranom. Što se tiče željeza. ili pak nastaju u samome organizmu tokom endogenog metabolizma i predstavljaju toksine kojih se organizam mora osloboditi. Kongestija može dovesti do nekroze mnogih jetrinih ćelija i drugih struktura jetrinog parenhima. Količina vitamina A uskladištenog u jetri je tolika da može spriječiti avitominozu A u toku od gotovo dvije godine. Skladištenje vitamina i minerala . Protok krvi kroz jetru je oko 1. može se desiti obrnuti slučaj. jetra se rastegne i nabrekne jer se u njoj tada nakupi i do 0. ascites). dakle. Jetra nije programirana za ovoliko deponovanje krvi. pa je treba što prije rasteretiti dovođenjem u red osnovnog uzorka kongestije. rastegljiv organ. Dakle.5 litara krvi. Proticanje krvi kroz venske sinuse omogućeno je na bazi razlika venskih pritisaka u portalnoj veni i veni jetre koja odvodi svu krv iz jetre. zbog čega se u jetri svakog trenutka nalazi količina krvi od oko 0. Feritin nastaje iz viška željeza koje se nađe u organizmu i apoferitina čija je glavna karakteristika da veže veće ili manje količine željeza u feritin koji se zatim uskladišti u jetri. a od minerala. željeza u jetri. D i B12. Šta će se desiti ako poraste krvni pritisak u portalnoj veni vidjet će se kasnije (vidjeti: Ciroza. naprimjer krvavljenja. Ako se smanji količina željeza u organizmu. Portna krv. ono je uskladišteno u jetri u obliku feritina. Mnoge hemijske materije mogu se unijeti spolja najčešće preko digestivnog trakta. feritin ga lahko otpušta i na taj način uspostavlja ravnotežu. Tada krv počinje da se nagomilava u venskim sinusima i venskom sistemu jetre. Jedan od najčešćih uzroka kongestije jetre je zastajivanje i problemi sa srcem zbog čega često dolazi do povišenja centralnog venskog pritiska. U normalnom stanju u njoj se uvijek nalazi oko 0.Od posebnoog interesa je skladištenje vitamina A. U slučaju nekog neredovnog stanja. jetra je veliki rezervoar krvi. ta će krv iz venskih sinusa ući u cirkulaciju i na taj način koliko-toliko nadomjestiti izgubljenu krv. a u slučaju kongrestije može da primi dodatnih 0.37 SKLADIŠNA FUNKCIJA JETRE Skladištenje krvi – Jetra je velik.5 litara.5 litara.

što je jedna od funkcije jetre. odnosno u vodi topive. nastaje jedno toksično jedinjenje koje se zove amonijak. nastale endogenim matebolizmom) ili se unose u organizam spolja. Brojne su njene funkcije u varenju hrane. obavlja preko 500 funkcija. a zatim preko crijeva i stolice van organizma. Jetra nije samo filter smješten između organa za varenje i organizma. koji predstavlja hemijsko-enzimsko razaranje bakterija. I ne samo to. Svoje proizvode ona luči ili direktno u digestivni trakt. dolaze do jetre. Tokom metabolizma. odnosno metabolizmu. hemastopoezi. Kupfferove ćelije pripadaju retikuleondotlnom sistemu (RES) koji ima tu sposobnost da fagocitira ne samo bakterije već i druge strane čestice u krvi. u funkciji regulacije i slično. Kao mala rekapituacija može se reći sljedeće: skoro 2 kilograma težine jetre u organizmu čovjeka predstavlja jetru kao najveću žlijezdu. Kupfferove ćelije su u stanju da fagocitiraju bakteriju u roku od samo 1/100 sekunde. čime se stvaraju uslovi za njihovu eliminaciju preko bubrega ili žuči. je mokraćom preko bubrega. već da to postaju kada biotransformacijom u jetri postanu hidrosolubilne. toksične hemijske materije u koje spadaju naprimjer: lijekovi. Navedeno je „detoksikaciona“ jer se mora primijetiti da mnoge liposolubilne. nisu toksične. Jetra tako funkcionište i tako je treba čuvati. dotur kao i regulisanje hiljada esencijalnih supstancija u organizmu i sistemima organizma. što dospijevaju u organizam. S njom treba postupati s punim razumom i ne dovoditi je često u iskušenje. ksenobiotici) koje pokazuju izvjesna toksična svojstva pa ih se organizam mora brzo oslobađati. Jetra je najveći organ u tijelu čovjeka. Dakle. funkcija jetre najvećim dijelom sudjeluje u održavanju automatizma na kojem počiva život organizma. Tokom endogenog metabolizma proteina. To su zadaci jetre. npr. Radeći na održavanju stabilnosti i harmoniji između različitih sistema organizma. jer ako ona oboli povlači za sobom niz direktnih i indirektnih posljedica za čitav organizam. Kupfferove ćilije vezane su za jetru. kojeg jetra prevede u ureu. a u vezi stim i brojne uloge i funkcije koje obavlja. najčešće digestivnim putem (egzogene. Hiljade reakcija. postoji mogućnost istovremenog porasta broja i Kupfferovih ćelija. U slučaju porasta broja bakterija ili kojeg drugog otpadnog materijala u krvi. jer procesom fagocitoze. hormonalnim procesima. Jetrini sinusi obloženi su makrofagimas koje smo već upoznali pod imenom Kupfferovih ćelija. ali u mastima topive. u vodi topivih jedinjenja. dakle u mastima topive hemijske supstancije. gdje se vrši njihova biotransformacija iz liposolubilnih u hidrosolubilne. konzervansi i slično. u organizmu nastaju mnoge hemijske materije (endogene. Kupfferove ćelije predstavljaju pravi filter za bakterije. odnosno u vodi topive. Jetra eliminiše iz organizma raznovrsne lijekove.38 jetre. pa se kao takav brzo izlučuje iz organizma preko bubrega. . prečišćavajući praktički sve što u organizam unosimo. odnosno jetrinih ćelija. Prema nekim podacima. enzimskim i vitaminskim funkcijama. U vodi netopive. Jetra je glavni centar za snabdjevanje. praktički „proždiru“. koje se u njoj zbivaju ili koje ona pokreće. ili direktno u krvotok. aldosteron) čije bi nakupljanje u organizmu imalo dalekosežne posljedice na taj način što ih izluči u žuč. Pencilin. jedan od putova za eliminaciju toksičnih. takođe i uklanjanje miliona toksičnih materija koje svakodnevno ulaze u organizam. jasno govore koliko je to osjetljiv organ. koja utječe na opću ravnotežu organizma. sulfonamide i slično ili hormone kao što su steroidni hormoni (estrogen. iskorištavanju. To je i proizvođač žuči i endokrina žlijezda. sredstva za zaštitu bilja. Ovo su primjeri „detoksikacione“ obrane organizma. i to tako efikasno da više od 99% bakterija bude uništeno i tako spriječeno da prodru u opći krvni optok.

Da za početak pokušamo definisati šta je potreba. Sve svoje energetske potrebe organizam podmiruje uzimanjem hrane koja se sastoji od ugljikohidrata. dok drugi pomažu organizmu da se oslobodi toksina. posebne imune ćelije i enzimi uklanjaju i razaraju patogene bakterije i druge strane materije. uklanjajući višak. ŠTA POSEBNO ŠTETNO DJELUJE NA JETRU? Alkohol Alkoholizam ili zloupotreba alkohola mora se staviti na prvo mjesto. Kada krv uđe u jetru. u stanju su da stvore nove enzime za svaku novu beskorisnu materiju koja uđe u jetru. hronični alkoholičari. Enzimski sistem hepatocita radi u ciklusu od dvije faze. a da im se pri tome uopće ne ošteti jetra niti njezine funkcije. tkiva i ćelija. Neophodni su za proizvodnju energije što zahtjeva proces celularnih funkcija. koja protiče kroz jetru u količini od oko 1. uzmimo hormona kao što su estrogen. Potrebno je ovdje napomenuti da postoji velika individualna osjetljivost na alkohol. najviše do polovine doze za muškarce. jer su enzimi posebno komponovani živući proteini bitni za svaku hemijsku reakciju i normalne aktivnosti organa. Neki Enzimi omogučavaju tijelu da probavi i asimilira hranu. Ako jetra nije u stanju da detoksificira toksin. toksične materije hepatociti lako uništavaju. odnosno otrova i celularnih otpadaka. Rezultat je onda da toksin cirkuliše krvlju. pa kao takva može da se izdvoji u urin ili feces. oko 50 mg čistog alkohola za muškarce. a drugi je da ga prepravi u takvu molekularnu strukturu koja je topiva u vodi. dolazi do pogoršanja zbog nagomilavanja toksina i tako postaje teže da se toksin eliminiše. niti zbog socijalnih ili kliničkih sindroma. I alkohol daje izvjesnu količinu energije organizmu. već samo . ne zbog težine da se taj termin definiše.4 litara u minuti. Mi ćemo se ovdje baviti samo najužim izborom činjenica u vezi sa jetrom. Moramo se ovdje ponovo i češće baviti enzimima. a za žene. Ta sposobnost jetre da odmah pronađe enzime je ono što jetru čini snažnim uništivačem otrova ili stručno rečeno detoksifikatorom. posebno na ponašanje ljudi. iza koje počinju toksični efekti alkohola na jetru. Da sada nastavimo dalje o problemima jetre. Ovdje se ne možemo baviti problemom alkoholizma. te da se akumulira u mastim a i tkivima mišića. Također se ne možemo baviti ni sudbinom alkohola kada je već dospio u organizam. mada ne prolazi kroz složeni proces probave hrane. Bez obira na to. već zbog činjenice da je taj problem nevjerovatno kompleksan i obiman.39 Jetra obavlja ovu poslednju funkciju skupljajući toksični otpad iz krvi. Postoje osobe. u oko 60% ciroza jetre uzrok je bio hronični alkoholizam. da bi oduzelo jako mnogo prostora. Treba reći da opasne. masti i bjelančevina. Prema mnogobrojnim podacima naučnih istraživanja može se zaključiti da je granica. kortizol ili adrenalin (epinefrin) koji cirkulišu u krvi. Ćelije jetre – hepatociti. koji svakodnevno uzimaju veće klličine alkohola. jer to uključuje toliko složenu biohemijsku problematiku i činjenice uz učešće velikog broja biohemijskih faktora. prva je da detoksificira toksin. zanemarujući pri tome utjecaje alkohola na druge organe. a što zloupotreba alkohola. zbog genetskih i hormonalnih razlika znatno niže.

dužina konzumiranja alkohola i količina alkohola (vidjeti: Masna infiltracija. Jetra nije angažovana samo u razgradnji alkohola već i u metabolizmu razgradnih produkta na putu do ugljendioksida i vode. što se negativno manifestuje. također. Postoje mnogobrojni podaci o učincima alkohola na metabolizam masti i smislu hiperlipemije.40 metabolizma. on istiskuje time potrebu za hranom. Ostatak se razgradi u crijevima. što dovodi do povišenja koncentracije glukoze u krvi – hiperglikemije. Također se koči i aktivni transport aminokiselina u ćelije jetre. Pošto alkohol daje određenu količinu energije organizmu. što sa druge strane vodi povišenju koncetracije lipida u krvi – hiperlipemije. što sa druge strane vodi lošijoj probavi bjelančevina. Nije prirodna hrana. Može se izvući zaključak da je kod hroničnog alkoholizma poremećen metabolizam ugljikohidrata. može biti zaobiđen te masna infiltracija direktno prelazi u cirozu. Naprijed je rečeno (vidjeti: Metabolizam ugljikohidrata) da jetra održava konstantnim sadržaj glukoze u krvi razgradnjom glikogena (glikogenoliza). alkohol može izazvati komatozno ili polukomatozno stanje čak i sa letalnim završetkom. plućima. Hroničnim alkoholičarima može se smatrati onaj koji više od 20% potrebne tjelesne energije nadoknađuje alkoholom. Iz svega navedenog proizilazi činjenica: alkohol ima neposredno hepatoksično djestvo na jetreni parenhim bez obzira na potpuno adekvatnu ishranu. Male količine alkohola uzete kao aperitiv. što zavisi od mnogih faktora. odnosno oksidacija alkohola u jetri. Može to biti i jaka. Međustepenica. Treba napomenuti da alkohol ne mora uvijek biti uzrokom alkoholnoj cirozi jetre. zato je jetra najizloženiji rogan u biohemijskom pogledu na djelovanje alkohola. gurmanska hrana koja. kao što su npr. već izazivaju i dodatna lučenja želučanog i pankreatičnog soka. ne samo da podižu raspoloženje u toku objeda. vodi masnoj infiltraciji. U jetri se vrši sinteza triglicerida (vidjeti: Metabolizam masti). mišićima i bubrezima. a time i lošijoj apsorpciji aminokiselina kroz crijevnu sluznicu. Alkohol. zašto postoji dovoljno objedljivih dokaza. možda čak i jedan mali dio u mozgu. odnosno hipoglikemije. hepatitis alkoholni. ciroza alkoholna). Kao primjer uzimamo. preko alkoholnog hepatitisa do alkoholne ciroze. U nekim drastičnim slučajevima kod ljudi koji gladuju zbog niskog sadržaja glikogena u jetri. Oko 80% alkohola razgrađuje se u jetri. tj. da je put oštećenja jetre kod hroničnih alkoholičara od masne infiltracije. što kao posljedicu može da ima masnu infiltraciju jetre s mogućnošću daljih komplikacija. Postoje mnogobrojni podaci o smanjivanju metabolizma pojedinih aminokiselina pod djejstvom alkohola. masna. Ranije smo vidjeli (ćelija jetre – hepatocit) sastav bioloških membrana na koje alkohol razorno djeluje jer je odlično organsko otapalo. u prvom redu zbog slabijeg unošenja bjelančevina. zbog čega organizam nastoji da ga se oslobodi vrlo složenim biohemijskim procesom razgradnje do ugljendioksida i vode. što se dalje slaže sa kočenjem glukoneogeneze. Kod hroničnog alkoholizma ošteti se npr. . a isto tako i procesa transaminacije. Povećani sadržaj alkohola u jetri može dovesti do povećane glikolize. Alkohol ima još jednu osobinu a ta je da koči glukoneogenezu (također vidjeti: Metabolizam ugljikohidrata). to jest alkoholni hepatitis. pospješuje sintezu i masnih kiselina i trglicerida. sluznica želuca. što može dovesti do smanjenja količine glukoze u krvi. dužina ekspozicije. tako da postoje epidemiološki dokazi o povezanosti alkoholizma i hroničnih oboljenja jetre. što djeluje na bolju probavu bjelančevina.

ali istovremeno izazvali toliko problema u vezi sa njihovim nepoželjnim. Različite stručne i naučne efinicije lijeka mogu izazvati različite nedoumice kod svakog ako nije detaljno upoznat sa tom problematikom. Treba poći od činjenice da danas postoji veliki broj lijekova od kojih su mnogi bez sumnje doprinijeli terapiji. odstranjivanja. Zbog toga će organizam reagovati na lijek na najrazličitije načine. spoljni). u prvom redu zato što je to organizmu strana tvar. za koje organizam nije programiran. Lijekovi se danas široko primjenjuju iz poznatih razloga. ili se uzajamno približavaju po svojim fiziološkim djelovanjima. kada u slučaju hroničnog uzimanja alkohola postoji zavisnost o alkoholu narkomanskog tipa. otrovu ili kakvoj drugoj čak i fiziološki neaktivnoj supstanciji. Čovjek za vrijeme života dolazi u doticaj i sa drugim hemijskim supstancijama na radnom mjestu. unesena u organizam u relativno maloj količini. Lijekovi i hemikalije – Čovječiji organizam tokom života. bez obzira da li se radi o lijeku. lijek je hemijska supstancija ili smjesa hemijskih supstancija sa izrazito pozitivnim djestvom. To ukratko o alkoholu i jetri. u svakodnevnom životu ili ih uzima sa hranom. pri čemu se javlja simptom oštećenja fizičkog i duševnog zdravlja. nazivaju se ksenobiotici (grčki: ksenos. gdje su poslužili ili kao konzervansi ili kao sredstva za zaštitu i slično. Treba još napomenuti da akutno pijanstvo. da je počela da se razvija jedna nova . Takve supstancije. u koje alkoholičari često zapadnu. bile prirodne ili sintetske. Da li su lijek i otrov dvije potpuno odvojene grupe hemijskih supstancija ili smjesa supstancija. a u svrhu sprječavanja. alkoholizam se može predstaviti kao bolest nastala zbog akutnog ili hroničnog uzimanja alkohola. S druge strane. a otrov lijek? Organizam sam stvara određene faktore za borbu protiv bolesti. zdrava dijetalna ishrana sa malo masnoće. proizilazi da praktično nema lijeka koji ne ostavlja poneku uzgrednu negativnu pojavu u organizmu. Ovdje će se pod lijekom podrazumijevati hemijska supstancija ili smjesa hemijskih supstancija upotrijebljena u određenim količinama i pod određenim uslovima. što može biti katrastrofalno. nije ireverzibilan proces. gotovo antagonističkog djelovanja. mogu u potpunosti izliječiti masnu infilatraciju koja. kao i na određene načine. te da od organizma treba očekivati i odgovarajuće rekacije. strana su tijela za taj organizam.stran. Lijek ili otrov uneseni u organizam izvana. imamo definiciju otrova pod kojim se podrazumijeva takva supstancija koja. Definisati lijek je prilično teško. djelujući hemijski. liječenja i iscjelivanja bolesti ili simptoma bolesti i štetnih pojava u ljudskom organizmu. Ako se stvar uzme ovako. sporednim djejstvima. kao ustalom i prema svakom drugom stranom tijelu. Pošto se radi o supstancijama stranim organizmu. Stvarno. ublažavanja. Prema ovoj i ovakvoj definiciji. sticajem različitih okolnosti. može da prouzrokuje oštećenja. kao što sam stvara i određene otrove što nije strano organizmu. može dovesti do naglog izumiranja većeg broja ćelija jetre. ozbiljna oštećenja pa i smrt osobe prosječnog zdravlja. danas se ne može povući oštra granica između lijeka i otrova. S druge strane. što s druge strane lijek približava otrovu.41 Odgovarajućim mjerama kao što su apstinencija od alkohola. dolazi u doticaj sa različitim hemijskim supstancijama koje su strane organizmu. tuđ. može se reći da organizam jednostavno nije programiran za njih. odnosno: da li lijek može biti otrov. olakšanja. dakle.

ali se uvode nova sredstva sa boljim farmakodinamskim djelovanjem i sa pretpostavkom da će pokazati manje nuzgrednih. a naročito nakon tragedije izazvane talidomidom 1961. svakako treba skrenuti pažnju da ni sa kojim lijekom ne reba biti pretjerani optimista. već samo ukazati na opasnosti koje prijete. zbog toga što ima trnje? Pronalazak antibiotika svakako da predstavlja epohalno otkriće ovog vijeka. Danas je situacija takva da svako farmakološko sredstvo. pa s obzirom na tu činjenicu. Ijatrogene pojave bolesti su medicinskog napretka.000 hemijskih jedinjenja koja su toliko povećala osjetljivost organizma i dovela do alergijskih reakcija.odnosno bolesti izazvane lijekovima. kozmetička sredstva. ostvorio u svom životnom okolišu čitav niz ekoloških problema. konzervansa. uvođenjem u terapiju teških metala ili koncetrovanih biljnih ekstrakata. a da pokazuju i druga štetna. upotreba antibiotika. To je cijena napretka. analgetici. Poznata je i toksična anemija zbog razaranja eritrocita ili oštećenja koštane srži izazvane npr. jer treba jako dugo vremena da svaki lijek pokaže svoje pravo lice. pa se polako napuštaju. Kuda to vodi i hoće li nastati sasvim novi i toliko otporni mikroorganizmi protiv kojih se uopće nećemo moći boriti – to je pitanje koje svakako treba da zabrine. ostaje da se vidi. a prave terapijske katastrofe započinju u srednjem vijeku. Čovjek je industrijskim napretkom. i kada treba i kada ne treba. odnosno rezistentni na mnoge. i gdje treba i gdje ne treba. danas poznate lijekove. dovela je do situacije kakvu danas imamo. sulfanilamidi. Hoće li to tako zbilja i biti i hoće li se pretpostavka obistiniti. u vlastitom organizmu je stvario sličnu situaciju sa ekološkim problemima. indometacinom. meprobamatom i drugim lijekovima. Već se pomalo priznaje da prijašnja antimikrobna sredstva sve slabije djeluju. prašinu. nuzgredna djejstva. posebno sintetičkih. veće interesovanje za ovaj problem je sasvim novog datuma. Da lijekovi mogu štetno djelovati znalo se od ranije. Njihova masdovna primjena stvorila je nove spojeve mikoorganizama. terapijskog efekta. ali nikako zloupotrebljavati. sredstava za zaštitu bilja i drugih sredstava. Lijepo je rečeno: Zar se treba odreći ruže. vitamini. da se ne govori o drugim faktorima. fenacetinom. Unošenjem u organizam čitavog niza hemikalija u vidu lijekova. Međutim.42 nauka – ijatrogena patologija. urbanizacijom. odnosno svaki lijek. Međutim. Ovim se ne želi reći da treba prekinuti sa upotrebom lijekova. jedinjenjima arsena. Smatra se da se danas u životnom okolišu nalazi negdje oko 15. praktično zloupotreba antibiotika. Lijekove treba upotrebljavati zbog njihovog nesumnjivog terapeutskog efekta. demografskom eksplozijom. Alergijske pojave najčešće izaziva pencilin. zatim hormonalni preparati. . Mi se ovdje ne možemo baviti tom širokom oblašću koja se zove toksikologija lijekova. da organizam čak odgovara na najuobičajnije životne namirnice. izazivajući njegovo oštećenje. sulfonilamidima. što rezultira umanjenjem sluha ili čak gubitkom. Ali. Toksično djejstvo pojedinih lijekova može se pokazati na streptomicinu koji djeluje na slušni nerv kod pojedinaca. u prvom redu od zloupotrebe lijekova.godine. Spomenuto je da lijekovi pokazuju i druga. koji su gotovo potpuno otporni. već je samo cilj da se ukaže na činjenicu da lijekovi pored svog glavnog. lijekove ili mikrobe. imaju i sporedne. treba smatrati potencijalnim otrovom. štetnih djejstava. treba očekivati njihov još veći porast. ili patologija terapije. neuzgredna djejstva.

bolje rečeno. Najčešće. dobije se fino brašno bez mekinja i klica. koliko izgubi brašno modernim načinom prerade. Na organima za disanje.43 Što se tiče utjecaja lijekova na jetru. da se mogu evakuisati iz organizma. zaključimo: pretjerano pušenje. iznosili historijske činjenice. dugo su se vodile diskusije i iznošeni rezultati naučnih istraživanja o tome šta je bolje.v. Hljeb dobijen iz fino prerađenoga brašna. Detaljnije o ulozi jetre na biotransformacijama i uklanjanju različitih hemijskih supstancija koje su strane organizmu i koje smo nazvali ksenobioticima. To što je bijeli hljeb počeo da potiskuje pravi puni hljeb. odnosno duhanskog lišća. govori se na drugim mjestima. kako jedan ozbiljan čovjek može da pogriješi i napravi čovječanstvu lošu uslugu. koji je početkom 19. dobijen iz zrna pšenice bez neke veće. prvenstveno iritiranje farinksa. Neipa. na šta se skreće pažnja. a pored njega egzistira još oko 100 različitih hemijskih supstancija. Danas se zna šta je bolje. pušenje izaziva različite smetnje. Modernim načinom prerade. S. larinksa i bronhija. a upravo u njima je skoncenrisano sve ono što se nakupi u zrnu pšenice i ima visoku bilošku vrijednost. napomenimo da sve toksične materije iz duhanskog dima na koncu krvlju dospiju do jetre čiji je zadatak da ih tako preradi i učini neškodljivim. rezultate naučnih istraživanja i slično. U toku od 50 dana pas bi uginuo. odnosno kod vegetativno podražljivih osoba. Pušenje – Može se definisati kao uživanje duhana udisajem zapaljenog duhana. Liebig kaže da nijedna životna narmiica ne izgubi toliko od svoje biološke vrijednosti. bez ikakve biloške vrijednosti. Štetno djelovanje nikotina prvenstveno se odražva na kadiovaskularni sistem sa anginom pektoris kao najtežom posljedicom uživanja duhana. J. treba da se zahvali jednome francuskom apotekaru. štetna je za zdravlja kao i svako drugo pretjerivanje.U fino mljevenom i prerađenom bijelome brašnu. Pušenje do 5 cigareta dnevno ne bi smjelo izazivati nikakve štetne posljedice za zdravstveno stanje. Da se ne bismo zadržavali na ovim pojedinostima od neobične važnosti kod pretjeranog uživanja duhanskog dima. žestog otrov. Također nikotin izaziva velike smetnje i na probavnim organim. ovakav hljeb degradira funkcije mnogih organa čovječijeg tijela. odnosno raka bronha. Posebno se to odnosi na funkcije jetre. odnosno zloupotreba duhana. Psi hranjeni . kod jakih pušača je mogućnost karcinoma. treba gledati samo bijeli prah. To je možda još jedan dokaz. jer treba znati da je u to vrijeme Parametier bio jedan od najvećih autoriteta na području poznavanj životnih namirnica. od kojega se dobija bijeli hljeb. Bijeli hljeb . To ćemo pokušati dokazati činjenicom da je osnovni sastojak duhanskog dima – nikotin. hroničnog perzistentnog hepatitisa. što se najčešće manifestuje promuklošću i kašljanjem. Da ne bismo mnogo okolišali. Ove posljedice više se pripisuju djelovanju katranskih komponenti nego nikotinu. hrani je pse isključivo bijelim hljebom i vodom. Da bi dokazao koliko je Parametier pogriješio. koristeći pogrešno svoj autoritet. stoljeća počeo propagirati kako je bijeli hljeb bolji od crnoga. Zahvaljujući njemu. potpuno je bezvrijedan za zdravlje. To je bilo mišljenje o bijelom brašnu i bijelom hljebu. Toliko neki lijekovi mogu izazvati promjene koje se teško mogu razlikoati od npr. francuski fiziolog Magendie (Mažandi). treba napomenuti da postoji dosta lijekova koji izazivaju znatne promjene na njoj. također i racinom larinksa. a prema nekim mišljenjima. kojoj su svakako potrebni i vitmaini i mineralne soli i druge materije kojih nema u bijelome hljebu. Među njima postoje i takve za koje je dokazano da djeluju i kao kancerogeni. posebno u jutarnjim satima. a posebno kod ljudi sa vegetativnim smetnjama. ali se upotreba bijelog hljeba zbog toga nije smanjivala.Parametieru.

posebno kalcijum – oksalat u bubrezima izaziva određene nadržaje. crijeva. bilološki vrijedne materije. opet se digao glas razuma da u bijelome brašnu tih vitamina i proteina ima manje za oko 75% i utoliko ih je manje ukoliko je brašno finije i bjelje. koju jetra mora da preradi i ukloni iz organizma. Iako je nauka prihvatila i dokazala da zbog ovog nedostatka bijeli hljeb ima daleko manju vrijednost. a zatim želudac. drugo. ne bi to više bila pšenica. Šiljati kristalići oksalata. zahtijeva u prvome redu od jetre dodatne napore da se nadoknade nedostaci odsutnih supstancija. Da navedemo ovdje ekstremno mišljenje o šećeru kojega je iznio u knjizi „Čist. ni bilooške katalizatore kao što su mikro-elementi. Strada jetra.Ttrovanje gljivama vrlo je opasno. Ovdje. odnosno rafinirani šećer. Dobro je rekao akademik Tucakov u svojoj raspravi o bijelom i crnom hljebu: Trnoviti su putevi koje vode istini! Industrijski šećer – Kao što pšenično brašno gubi bilošku vrijednost modernim načinom prerade. enzimi. pa za svoj metabolizam. nedostaju mnoge. što se opet može manifestovati pojavom krvi u mokraći i slično. Dakle. N. Jednostavno rečeno: ljudski organizam nije programiran da uzima veće količine rafinisanog šećera. Sve je bilo uzalud. čista je hemijska supstancija koja se jednostavno zove saharoza. Ne sadrži ni zaštitne elemente. a kamoli znake da će uginuti. nervnim smetanjem. nervni sistem. nego nešto drugo. to je poznato. što se smatra neškodljivom. Gljive . dio se zadržava u tkivima što pogoduje rezumatizmu. Zaključke valjda nije potrebno izvoditi. naziv je svakako pretjeran. Kada čovjek vidi široko pšenično polje. zaigra mu srce. vitamini. odnosno saharozi. naprimjer. odakle bude eliminisan. slična je situacija i sa šećerom.44 crnim hljebom i vodom nisu pokazali nikakve znake oboljenja. da pravi puni hljeb već u želucu započinje svoju funkciju. a kolika je njihova važnost za čovječiji organizam. ipak se sa njegovom upotrebom i dalje nastavilo. već i druge. Prečišćeni. I nisu u pitanju bili samo vitamini i minerali. Abadžić). Sve druge namirnice ne upotrebljavamo svakodnevno. Gljive nazivaju „mesom naših šuma“. Daleko je veća gastronomska vrijednost . odnosno iskorištavanje u organizmu. Šta znači – nekontrolisano upotrebljava? Uglavnom to da dnevna doza šećera ne bi smijela preći granicu od 50 grama. Zbog te cirkulacije. taloženju u bubrezima u vidu bubrežnih kamenaca – oksalata. bijel i smrtonosan“ engleski naučnik Džon Jutkin: „Postoje dvije neoborive činjenice u vezi sa šećerom: prvo. Bit će hljeba! Za nas je hljeb od posebne važnosti. Pošto sadrže i do 90% vode. „praznih kalorija“. biološki važne supstancije. ne može se sporiti da organizmu daje određenu količinu energije u vidu tzv. Šećeru. Ovome se mogu dodati mišljenja u svijetu da je rafinisani šećer štetan za organizam ukoliko se nekontrolisano upotrebljava. saharoza prouzrokuje stvaranje oksalne kiseline u organizma za varenje. dio uvijek cirkuliše kroz organizam dok ne dospije do bubrega. nema nikakve fiziloške potrebe za šećerom kao što je fabrički. U bijelom brašnu ima jako malo mineralnih soli. Da u pšenici nema vitamina i minerala. migrenama. kada su otkriveni vitamini u pšeničnome zrnu. kada bi samo mali dio onoga što se već zna o štetnosti šećera bio otkriven u vezi sa nekom drugom materijom koja se uporebljava kao dodatak hrani. I to je sve. hljeb upotrebljavamo. Do današnjih dana pokušava se upozoriti da je biljeli hljeb bez biološke vrijednosti. S druge strane. isto kao i kod mokraćne kiseline. kao i kod prerađenoga brašna. ta materija bila bi zabranjen“ (Cit. Kasnije. jer se krše osnovni prirodni zakoni. bubrezi. ali nikako i propručljivom dozom. Zašto upropaštavati pšenično zrno izvlačeći iz njega ono što je najvreijdnije.

pa otrovani obično pomisli da je to neka uobičajena. bezazlena pojava. gljive mogu poprimiti takve toksične osobine. jedre primjerke gljiva. izlaze iz ove situacije sa teškim oštećenjima jetre i bubrega. Ubrina – tamna varijanta i Alba. opću slabost i hladne ekstremitete. jako znojenje i žeđ. slab puls. Ova gljiva i njeni varijeteti (Cetrina-žućkasta varijenta zelene pupavke. ušiljena pupavka (Amanita viroza) koja je kod nas rijetka. Od smrtonosno-otrovnih gljiva na prvome mjestu je zelena pupavka (Amanita phalloides). nešto veći broj otrovnih i daleko najveći broj jestivih. Kakvi su simptomi trovanja gljivama? Neke. Kod trovanja nekim vrstama gliva kao što je već pomenuta crvena muhara. duboka koma. proljev. Najopasnija su trovanja srmtno opasnim pupavkama jer se simptomi javljaju tek nakon 48 časova nakon konzumiranja. pjegava panterovka (Amanita pantherina) vražiji vrganj ili ludara (Boletus satanas) i njegova vitezovka ili leopardovka (Tricholoma pardinum). u jetri dolazi do masne infiltracije i izumiranja mnogih ćelija. ostalo treba baciti. na koju često natrapaju neiskusni gljivari zbog njenog mirisa na brašno. čiji broj zavisi od toga kojom su vrstom gljiva otrovani kao i od stanja jetre. nazivamo ih tako uvjetno. Kada se radi o kvalitetnim jestivim gljivama treba se pridržavati određenih pravila: za ishranu prikupljati mlade. koji se mogu odmah upotrijebiti. lice poblijedi ili češće požuti zbog pojave žutice. Ako se odmah upotrebljavaju za jelo. U takvim slučajevima simptomi mogu da zavaraju otrovanoga. Vrlo je raširena u ljeto i jesen po našim šumama. zatim otrovne i na kraju jestive gljive.45 gljiva. Smrtonosno-otrovna je bijela pupavka (Amanita verna) kao i tzv. postoji mali broj smrtonosno-otrovnih gljiva. Uskoro se znaci trovanja pojave svom silinom: povraćanje. Simptomi su: usporen rad srca. jestive gljive. jer se tako djelimično oslobodi otrovnoga sadržaja. ne smiju se ostavljati za kasnije. Prvo se javi bol u želuci koji se ubrzo stiša. prvo treba upoznati smrtonosno otrovne. pojedeno je. U pravilu. I neke druge vrste gljiva izazivaju simptome odmah nakon konzumiranja pa otrovani brzo povrati sadržaj želuca. Još je gora situacija ako se simptomi jave nakon 4 do 15 dana. posebno vodenasto lučenje nosne sluznice. PRVI SIMPTOMI DA SA JETROM MOŽDA NEŠTO NIJE U REDU . čvrste. crvenilo lica. Vrlo otrovne gljive su crvena muhara (Amanita muscaria). da mogu izazvati vrlo neugodne posljedice. Javlja se tjeskoba. mogu da izazovu. osjećaj gušenja te obilno lučenje sluzi. Preživjeli. Drugim riječima. Kod trovanja gljivama. paraliza mišića i na koncu smrt. hroptanje.bijela varijanta zelene pupavke) dovoljna je u količini od 20 grama da usmrti odraslog čovjeka. što je dobro. a otrovani obično umiru zbog hepatične kome ili uremije. ako nisu dobro kuhane. što je pojedeno. simptomi se jave nakon 3 do 4 sata poslije jela. ubrzan puls. Simptomi brzo prolaze sami od sebe i ne ostavljaju naikakve posljedice. Nikakvog ostavljanja za kasnije! Stajanjem. grčevi u listovima. osušiti ili konzervisati. Treba zapamtiti.

nakupljanje gasova i slične manifestacije. nekvalietetnu i necjelishodnu ishranu. Ako se tada pojavi sumnja da sa jetrom nešto nije u redu. duhan. izostanak menstruacije kod žena i slične manifestacije. povišena temperatura. također ne moraju da budu u vezi sa jetrom. naročito kod hroničnih alkoholičara u jutarnjim satima. Od tih činilaca u obzir treba uzeti zloupotrebu alkohola. uopće ne mora da bude u vezi sa jetrom.Tamne (jetrene) pjege po koži. Mučnina – Često se javlja. Bol možda potiče od poprečnog dijela debeloga crijeva (colon tzransverusum). nagon za povraćanjem. velike količine šećera i slatkiša. . Ako je stvar ipak u vezi sa jetrom. Najčešći upozoravajući znaci da sa jetrom moža nešto nije u redu su: . ništa se ne smije poduzimati na svoju roku. često dovedena u iskušenje. bol sa desne strane u predjelu jetre. vremenom je podložna promjenama. dugotrajnu. pa čak i najteži slučajevi oboljenja jetre. treba znati da se mnogi. margarini. . Također se ne smiju zaboraviti ni genetski faktori: da li je u porodici neko već imao problema sa jetrom i slično.Depresija ili razdražljivost. hemikalije i fizičke činioce na radnom mjestu. Predmet razmišljanja u prvom redu treba da bude: da li su na jetru. . proljevi. jer se ni debelo crijevo. bubuljice. bijeli hljeb. . neredovne stolice. osjećaj pritiska ili punoće u desnom gornjem dijelu trbuha.Sindrom hroničnog zamora: brzo zamaranje. . bolovi u želucu.Svrab po koži i bolovi u zglobovima. Brzo zamaranje. kontakt sa osobana koje su imale infekcije sa nedovoljno sterilisanim instrumentima i slično. ne smiju olahko shvatiti. zatim pretjeranu i nerazumnu upotrebu lijekova. pate od takvih bolova. masno meso i životinjske masti.Loša probava. Jetra. . svrbež kože. pretjerivanje u jelu i sva druga pretjerivanja. predstavljaju dosta složen zadatak i za stručnjake sa velikim iskustvom za oboljenja jetre. daju liječiti li barem držati pod kontrolom.Celulit. svakako je potrebno detaljnim pregledom ustanoviti u čemu je stvar. akne. Za jetru je to posebno uobičajena pojava. Naprimjer. utvrđivanje početnih i lokalnih oštećenja i insuficijencije jetre koji su redovito izlječivi. Potrebno je najprije dobro razmisliti da li je jetra. djelovali činioci koji mogu da oštete jetru. odnosno nagona za povraćanjem. zbog nagomilavanja gasova u tome dijelu crijeva. odnosno čitav organizam. proliva. . .46 Jetra je još i danas velika nepoznanica! Ono što je važno to je da se teška oštećenja jetre danas dosta lahko otkrivaju. također i sadržaj holesterola. nedostatak kretanja. ekcem. onda se najčešće stvar može dovesti u red razumnijim načinom života. Nije potrebno odmah se uspaničiti ako se posumnja da sa jetrom nešto nije uredu. Ako jeste. Međutim. zajedno sa drugim organima. ako se ima u vidu koliko funkcija obavlja. Kako bilo da bilo. kad dolazi do povraćanja i mučnine. akne rosacea-e. kao ustalom i drugi organi. Naročito gojazne osobe.Povišeni krvni pritisak. . To se prepušta stručnjacima da oni ustanove i ispituju u čemu je stvari i preduzmu odgovarajuće mjere. često velika malaksalost i bezvoljnost. bolovi u želucu. brzo zamaranje.Sindrom iritabilnog kolona.Slabljenje pankreasa.

ostaje tu otprilike oko 3 sata. Bol može da se javi u predjelu jetre u početku zarazne žutice. ili osjećaj punoće ili pritiska u gornjem desnom dijelu trbuha. odnosno ako dođe do insuficijencije. za sukobe u porodici. dobija boju tamnog piva. Razlog ovome treba tražiti u pojačanom izlučivanju urobilinogena. ako ostali naprijed navedeni simptomi govore u prilog oboljenja jetre.47 ponekad opstipacije što je izazvano poremećajima u varenju. NEKE DIREKTNE POSLJEDICE OŠTEĆENJA JETRE Sve što je do sada rečeno odnosi se na funkcije i uloge potpuno zdrave jetre. mora se navesti da. posebno u slučajevim akutnih oboljenja jetre. što je posebno važno. neke promjene u krvi već se mogu zapaziti. najčešće kod zarazne žutice. Za vrijeme spavanja javljaju se teški snovi vezani npr. zbog hroničnog zapaljenja želuca. San je redovito loš. da bi se neki . Pored gubitka apetita. kada još nema tragova žutila zbog povećanja jetre.Kod oboljenja jetra postoji više razloga za povišenu tjelesnu temperaturu obično do 38C koja traje 2–3 dana. na radnom mjestu i slično. Žutilo u prvom redu beonjača. postoji i osjećaj gađenja na uzimanje hrane. Može se sada vidjeti kakve bi bile dikretne posljedice ako jetra oboli. Gubitak apetita je jedan od razloga za brzo slabljenje osoba oboljelih na jetri. Noću se pati od besanice. ili da se pojavi u vrlo slabom intenzitetu tako da ostane neprimijećena. Povišena tjelesna temperatura . kao što je već rečeno. vidljivih sluznica i kože. najčešće vodi porijeko od nagomilavanja gasova u poprečnom dijelu debeloga crijeva. zatim kod takvih oštećenja koja su praćena dezintegracijom ćelija jetre. žutica uopće ne mora da se pojavi. često nemiran. Sada već više nama nikakvoga razloga za oklijevanje. Međutim. Treba se obratiti ljekaru. Redovito se može konstatovati povišenje bilirubina i. Zatim prelazi u tanko crijevo na čijem se samom početku u dvanaestopalačnom crijevu miješa sa žuči. a takav bolesnik je i velika opasnost za okolinu. povišene akivnosti transaminaza: SGPT i SGOT. Kada hrana prođe kroz usta i dospije do želuca. Zbog toga se i preporučuje da se izvrše neophodne analize kvi i prije pojave žutice. Ova činjenica stvara mnoge poteškoće u daljem razvoju bolesti. Mokraća najčešće postaje tamnija. kao i transferaze y-GT (vidjeti: Enzimi). Isti se uglavnom siptomi javljaju i kod ljudi koji nisu alkoholičari. naročito pred jutro. kao što je slučaj u cirozi ili raku jetre. U ovome periodu prije pojave žutice. naročito poslije jela. Tu ostaje podvrgnuta daljem procesu varenja odnosno probave još oko 7 sati. Kazano je da jetra proizvodi žuč. Međutim. jače ili slabije izraženo. koja se direktno iz nje ulijeva u dvanaestopalačno crijevo ili indirektno preko žučne kesice. Posebno ako mokraća dobije tamniju boju od uobičajene. je najraniji vidljivi znak oboljenja jetre. Postoji rakozvana inverzija sna: pospanost i želja za snom u toku dana. što se može povećati i sa oštećenjem jetre. ili zbog oboljenja žučne kesice. bol u tome predjelu.

tako isto postoje i crijevni paraziti. što će mokraći dati tamniju. a osim toga i znatno je manje žučnih soli u organima za varenje. ne dozvoljavaju potpuno izdvajanje nekih elemenata iz hrane. uglavnom. u prvom redu svrbež. njihovo . Ovaj nadržaj različitim mehanizmima dovodi do grčevitih kontrakcija u utrobi. to će rezultirati ili dijareom ili opstipacijom. postat će svjetlija ili čak i bijela. posebno izmijenjeni biliribin i žučne soli. itd. enzimi. daju stolici normalnu boju. neposredno ili posredno. Brzo se eliminišu iz organizma. a zatim zahvaljujući svojoj viskoznosti „podmazuje“. s jedne strane imamo bezbojnu stolicu. Vrlo je opasno ako se poremeti ravnoteža između pojedinih članova. Dakle. poremetit će se i ravnoteža i sastav flore. odnosno toksine. U organima za varenje postoji jedna normalna. ona je oko 27 sati izložena djejstvu žuči. paraziti ne mogu da se razmnovažavaju.48 sastojci hrane mogli tako razložiti da prođu kroz sluznicu crijeva ili budu apsorbovani od ćelija tankog crijeva. ipak još jedan manji dio pređe i u debelo crijevo i on se. uzimanjem hrane. u debelom. u većoj količini. gubi iz organizma zajedno sa bilirubinom i holesterolom – stolicom. niti da opstanu u takvoj sredini. Nedostatak žučnih soli u crijevima ili poremećaj u sastavu žuči može dovesti do nadražaja unutrašnjih stijenki crijeva. oslobađa otrove. koja utječe na proces varenja. vraća se nazad u jetru. u ovom konkretom slučaju bilirubina. odnosno digestijom hrane. Sva se ta žuč. izliva u organe za varenje. tačnije rečeno u dvanestopalačno crijevo. na primjer. U ovom računu uzeto je maksimalno vrijeme zadržavanja hrane u organima za varenje. Loša sekrecija nekih suptancija od strane jetre. čime se hrana pomjera naprijed. dok je jedan manji dio zaobilazi i eliminiše se iz organizma mokraćom preko bubrega. izazivajući opasne intoksikacije. odnosno probavu hrane. Sastojci žuči. crijeva. Normalna žuč reguliše ovu sredinu i održava njen sastav u ravnoteži. Kao što u organizmu postoji određena flora. u manjoj. pa otuda i potiču problemi u vezi sa lošim varanjem. Nenormalno množenje kolibacila može dovesti do ozbiljnih problema i u crijevima i u mokraćnim organima. koliko se hrana maksimalno zadržava u probavnim organima. odnosno eliminacijom šetnih sastojaka. Izmijenjeni bilirubin koji se i tako ne eliminiše sav iz organizma stolicom. kao što su žučne soli. a sa druge tamno obojenu mokraću. U organizmu. Ako je žuč normalnog sastava i u dovoljnoj količini. Sada postoji veća količina bilirubina koja mora da se izluči iz organizma preko bubrega. ta faza će trajati znatno kraće. sve dok se nalazi u crijevima. ako postoji ravnoteža između njenih članova. Jetra stvara i luči žuč u količini do 1 litra u toku 24 sata. koji prelaze u krv. dolazi do problema sa evakuacijom. Jednim dijelom organizam se oslobađa ovih otrova izbacivanjem. Ostaci hrane sada prolaze na dalju preradu u debelo crijevo gdje se maksimalno zadržavaju još oko 20 sati. raznolika flora. Neostatak žuči izaziva loše varenje. Drugi dio loše svarene hrane. Od ukupno 30 sati. streptokoke. Zastoj žuči imat će za posljedicu da će se stolica obezbojadisati. Ukoliko dođe do nepravilnosti u redu jetre i insuficijencije jetre i lučenja žuči. dakle. Iako se najveći dio žučnih soli upije u završnom dijelu tankog crijeva. Pored ostalog. Ukoliko dođe do promjene u sastavu ili količini žuči. Obično se u takvim situacijama nađu i unutrašnji paraziti koji pojačavaju neugodnosti. „boju tamnog piva“ umjesto svijetložute. ova žuč stimuliše peristaltiku crijeva. stafilokoke i sl. koji ovamo mogu da prodru. Nesvareni ostaci hrane i fermentacije moraju proći kroz rektum i anus da bi bili eliminsani iz organizma. odnosno žučnih soli u tankom crijevu. Ako dođe do poremaćaja u lučenju žuči. dok drugi dio izaziva u području anusa razne neugodnosti. U ovoj flori mogu se naći kolibacili. ako se tako može reći.

vrlo je štetna i opasna materija. Ovo je jedan od načina kako može doći do povišenja glukoze u kvi i njene eliminacije mokraćom. odnosno glukoze u krvi i njeno izbacivanje. nedostatak kalijuma. određena fiziološka količina uree. osim ovog navedenog za jetru. Direktne posljedice oštećenja jetre mogu dalje da izazovu čitav niz indirektnih posljedica. Zbog toga se količina uree u krvi povećava iznad fiziloških granica. fosfora. Kada se u krvi javi manjak glukoze. krv je po svojim fiziološkom sastavu ili u normalnim granicama ili je u njoj došlo do različitih poremećaja manjeg ili većeg obima. kojega nastoji eliminisati putem bubrega. jetra može pod određenim uslovima nenormalnog funkcionisanja i druge materije. da pretvori u ureu. u krvi. U ovom prikazu samo smo ukratko naveli neke direktne posljedice koje nastaju zbog oštećenja jetre. . može doći do povećanja sadržaja šećera. U određenim situacijama jetra sama stvara glikogen i glukozu iz bjelančevina i masti. Povišena koncentracija šećera. u krvi će porasti njihova koncentracija. jetra glikogen pretvara nazad u glukozu i vraća u krv (vijdeti Metabolizam ugljikohidrata). izazivajući uremiju. a amonijak u krvi u koncentracijama iznad fizioloških. tako da ćemo ovdje te činjenice navesti u vrlo skraćenom obliku da bismo jače potcrtali šta znači ako dođe do oštećenja jetre i njezinih funkcija. Pod demineralizacijom podrazumijeva se dekalcifikacija. U krvi uvijek postoji određena količina šećera. Pojava šećera u mokraći naziva se glikozurijom. NEKE IDIREKTNE POSLJEDICE OŠTEĆENJA JETRE Indirektne posljedice oštećenja jetre daleko su složenije i mnogobrojnije. U slučaju pravilnog funkcionisanja jetre ili pak u slučaju nepravilnog funkcionisanja na nekim transformacijama sintezama ili regulacijama. Tako npr. joda. odnosno uskladištiti u svojim ćelijama. ali je potrbno navesti i ovaj sa jetrom. Ukoliko dođe do poremećaja ove funkcije jetre. tačnije rečeno glukoze potrebne za normalno funkcioniranje organizma. Dođe li do pometnje umogućnostima jetre da azotne materije pretvori u ureu. fluora. te ih ili odmah šalje u krv ili skadišti u svojim ćelijama.49 iskorištavanje i eliminaciju. jetra transformiše različite otpade azotne materije u ureu. amonijaka. na primjer. iz čega proizilazi da se u organizmu uvijek nalazi. magenzija. tačnije rečeno. osim otpadnih a koje sadrže azot. što uskoro vodi do nedostataka i anomalija u konstituciji tijela i do deficita u izvršavanju funkcija. Osim što jetra normalno provodi azotne materije u ureu. jetra će se pretvoriti u glikogen i deponovati. Ako se u krvi javni višak glukoze. Ovo rezultira stanjem pothranjenosti. Neke od tih navest ćemo u sljedećem poglavlju da bismo još više potcrtali koliko je jetra važan organ za cjelokupno fiziološko stanje organizma. eliminacija preko bubrega mokraćom. zbog nesposobnosti bubrega da izluče ureu mokraćom iz organizma. Potrebno je napomenuti da uremija. kao i dijabetes mogu nastati iz drugih razloga. mokraćom. premda je osnovni uzrok pojave dijabetesa poremećaj u radu pankreasa. željeza itd. na primjer. odnosno smanjene koncentrcije inzulina u krvi. pripremajući ih tako za eliminaciju. koja se zatim eliminiše iz organizma mokraćnim putovima. naziva se još i dijabetes ili šećerna bolest. odnosno do šećerne bolesti. Ovaj fenomen naziva se demineralizacija.

povezati i sa povišenjem šećera u kriv. Kad je to tako. bilirubin. . ili mokraćom kao amonijak u vidu uree. Mada oboljenja jetre nisu osnovni uzrok pojave dijabetesa. kao što su bronhitis. To su: . Njegov nedostatak favorizuje različite vrste krvavljenja. . bez obzira da li se radi o potpuno zdravoj jetri ili oboljeloj. . Bez žučnih soli nema ni probave masti.problemi sa vidom što se može. ŠTA BLAGOTVORNO UTJEČE NA FUNKCIJU JETRE? Na ovom mjestu treba se držati samo onih artikala koji potječu iz biljnog svijeta. već najvećim dijelom da uporebljavaju one artikle biljnog porijeka za koje se sigurno zna da će .arterioskleroza koja se može povezati s anomalijama u metabolizmu holesterola. neurastenija i sličnih manifestacija. na njene funkcije i zadatke dokazivano je vijekovima i iskustvom i naučnim metodama. već samo naglasiti da povišenje glukoze u krvi kod oboljenja jetre može da izazove čitav niz drugih manifestacija. . a to za sobom povlači i deficit vitamina koji su topivi u mastima (vidjeti: Vitamini). vitamin E koji je faktor reporodukcije.sklonost ka oboljenjima od raka itd.sklonost ka muskularnim oboljenjima i bolovima u mišićima. .pigmentacija i oboljenja kože. Slične posljedice nastaju i zbog deficita drugih u mastima topivih vitamina npr. npr. Vitamin K ili antihemoragični vitamin sprječava i zaustavlja krvavljenja. To je toliko široko područje da se u njega ne bismo trebali upuštati. To je i primjećeno i utvrđeno da kod oboljenja jetre mogu da se pojave različiti oblici psihastenija. jer u jetri potpomaže sintezu bjelančevina neophodnih za koagulaciju krvi. moraju da jedu i piju. .50 Žuč i žučne soli posebno su važne za probavu masti.neotpornost na različita oboljenja disajnog aparata. mogu vrlo štetno da djeluju ako se njihova koncentracija u krvi povisi iznad fiziloških granica. Nema sumnje da neke supstancije koje se iz organizma eliminišu stolicom. Još jednom je potrebno istaći kolika je važnost jetre za normalno funkcionisanje čitavog organizma. različite vrste nazeba i slično. onda je najbolje. pa tako i od jetre. odnosno proširenje vena.arterijalna i portalna hipertenzija. . Manjak ovog vitamina može dovesti do steriliteta. astma. a koji se upotrebljavaju za isrhanu ili se mogu upotrijebiti u vidu napitka ili na drugi način. između ostalog.otoci i edemi na nogama. poznate su mnogobrojne manifestacije koje povišenje glukoze u krvi može da izove u orgaizmu. Njihovo blagotvorno djejstvo na jetru. Pokušajmo samo u kratkom obimu pobrojati neke od indirektnih manifestacija koje se javljaju zbog oštećenja funkcije jetre. Mora se podvući da oboljeli od bilo koje bolesti. .hemoroidi i vene. I bilirubin i amonijak su fiziološki toksini koji bi mogli izazvati različite probleme u nervnom sistemu. naravno u sadjejstvu sa drugim faktorima koji se pojavljuju kao oštećenja jetre. ne da se ograniče.

I posebno važno je da bez arahidonske kiseline nema ni sineze nekih ćelijskih hjormona važnih za rad čitavog organizma. i drugo zbog mnogih sporednih utjecaja. danas praktično i ne postoje takvi efikasni lijekovi za borbu protiv oboljenja jetre.51 pomoći bržem ozdravljenju i uspostavljanju normalnih funkcija jetre. Nigdje se ne . već prema tome koliko se može podnijeti. od masnoća životinjskog projekla koje su proizvodi druge vrste. Ovi artikli biljnog porijekla ne samo da blagotvorno djeluju na jetru i njene funkcije. konkretno sintetičkim lijekovima. jer se pod tim uslovima sačuvaju i enzimi koji se tu nalaze. jetre posebno. ili prema uzrastu. To su proizvodi prve vrste nastali pod neposrednim utjecajem Sunca. Soja). već i na čitav organizam. zbog efekta takvog liječenja koji su mnogim slučajevima vrlo diskutabilni. linolenska i arahidonska koje jetra ne može da stvara. Za ovu tvrdnju postoji ne samo duboka logika. u najmanju ruku može da se pojača prirodna odbrambena snaga organizma. Dakle od svih masnoća za jetru su najbolje maslinovo i sojino ulje. Prehrana nezasićenim masnim kiselinama snižava koncentraciju holesterola u krvi što je posebno važno u prevenciji arterioskleroze. a koji se inače lahko razgrađuju na temperaturama iznad 40C. možda pomiješano u jednom odnosu. za razliku npr. I to jednu kafenu do jedne supene kašike. pa i na samu jetru. Mnogo je podataka o tome da maslinovo ulje pomaže kod žučnih kamenaca. Ljektovita biljka i hemijske komponente iz kojih je sastavljena nisu nastali u nekom hemijskom ili kakvom drugom laboratorijumu. ali isto tako svojim hemijskim komponentama mogu da doprinesu mnogo povoljnijoj situaciji situaciji u vezi sa jetrom. a naročito neke od njih koje su najvećim dijelom nalaze u maslinovom i sojinom ulju. a niti koje drugo tkivo organizma. već i lijek za jetru. kako rekosmo. Prvo. Na koncu. sintetskih lijekova. Izbor ni u kojem slučaju nije mali. a najveći izvori upravo ovih esnecijalnih nezasićenih masnih kiselina su maslinovo i posebno sojine ulje. Šta znače nezasićene masne kiseline. U tome i jeste problem. posebno se to odnosi na maslinovo ulje kada je u pitanju žučna kesica. prisutne su najvećim dijelom nezasićene masne kiseline. već i nezaobilazne činjenice. Maslinovo i sojino ulje nisu samo visoke hranjive vrijednosti. Pokušajmo to i dokazati. čemu možda mnogo doprinosi i činjenica da se u mnoge probleme vezane za jetru upliću i genetski faktori. već u velikom laboratorijumu prirode. Za normalan rad organizma od posebnog značaja su nezasićene masne kiseline: linolna. Od svih masnoća za jetru su najbolje masnoće biljnog porijekla jer su. Zbog toga je najprikladnije upotrebljavati maslinovo ili sojino ulje za salate. jer je poznat efekat stimulacije žučne kesice maslinovim uljem U ovakvim slučajevima najbolje je maslinovo ulje uzimati izmiješano sa sokom od limuna. Sve tri kiseline lako se otapaju u ćelijiskim membranama. Njima. proizvodi prve vrste. U biljnim masnoćama koje su najčešće tekuće konzistencije. Liječenje bilo kojeg oboljenja jetre stavlja nas su velike nedoumice kada se primijene moderni načini liječenja. žučni kamenci i druga oboljenja žučne kesice. MASNOĆE. pokušat ćemo sada objastniti (za detalje vidjeti: Maslina. Kada se govori o ovim uljima treba reći da su najbolja dobijena hladnim cijeđenjem i bez hemijskih dodataka. Ovim smo samo htjeli napomenuti šta znači pravilan unos ovakvih nezasićenih masnih kiselina u organizam. zatim i druga ulja.

Pomorandža kao i ostali citrusi. Istovremeno se u organizam unosi i veća količina soli. bilo u pravcu žučne kesice ili prema dvanestopalačnome crijevu. naprimjer. Ali ima. posebno navečer. čisti. a od holesterola nastaju žučni kamenci. o tome se ovdje ne može izjašnjavati. Ne zatvaraju već regulišu frekvenciju i konzistenciju stolice. Maslinke su odlične za očuvanje funkcije jetre i žučne kesice i njihovu zaštitu. Tako naprimjer.52 tvrdi da maslinovo ulje rastvara kamenac u žučnoj kesici i mnogi su stručnjaci. mnogo podataka u stručnoj i naučnoj literaturi koji govore o tome da maslinovo ulje služi kod žučnih kamenaca. Grožđe se može upotrijebiti za iste svrhe kao i pomorandža s napomenom kako je najbolje kožicu bobe odbaciti. te djeluje kao stimulator evakuacije (R. kongestiju. Ponekad mogu kod posebno osjetljivih osoba da izazovu koprivnjaču. . mada neki plodovi mogu da izazovu i kontraindikacije. U svakom slučaju dobro djeluju na posljedice koje žučni kamenci izazivaju. Rekacija može da bude i vrlo burna. Maline ili sok od malina proporučuje se u slučajevima žučne groznice ili gastro-intestinalnih smetnji. ako već ne može sasvim da spriječi nastajanje kamenca. Jagode su odlične za drenažu jetre. u šolju mlake vode dodana kašika meda. mogu da izazovu urtikariju. VOĆE Za funkcije jetre dobre su vrste voća. Da maslinovo ulje utječe na smanjenje stvaranja holesterola već je rečeno. Upotreba maslinki je ograničena kod oboljenja jetre zbog način konzerviranja u salamuri. Najvjerovatnije da maslinovo ulje i druge biljke stimulišu žučnu kesicu i žučne putove da pokrenu kamenac koji je zastao u nekome od žučnih putova. Limun stimuliše. kao naprimjer što jagode. već pomenuti limun. Oni koje vole ponekad malo više da uživaju u alkoholu. ako se to popije prije jela. činjenica je. Da li rastvaraju žučni kamenac ili ne. To se odnosi i na druge biljke i biljne proizvode. može tu mogućnost znatno da umanji. posebno šumske. drenira i smanjuje navalu krvi u jetru tzv. Dextreit). Borovnice vrše dezinfekciju intestinalnih putova. doprinosi eleminaciji taloga odnosno mulja i žučnih kamenaca. Limun bi nekako došao na prvo mjesto kada bi se pravio neki redosljed u tome ša je najbolje za jetru. posebno ljekari skloni da nakače epitet šarlatana svakome ko kaže da je moguće rastvaranje kamenca u žučnoj kesici. Isto važi i za ulje od soje. I ostalo voće je dobro. pa upotreba maslinovog ulja. najbolja je pomoć varenju hrane i stimulans za bolje izlučivanje žuči. Dobro djeluju kao astringentno sredstvo kod krvavljenja. izazvanih oboljenjima jetre. ne bi to trebali da rade a da pri tome ne konzumiraju i po neku maslinku. iscijeđen sok od pola ili cijeloga limuna. U tom slučaju s jagodama treba odmah prekinuti. Kruške ne treba konzumirati u većoj količini.

kao i kod žučnih kamenaca. vrši drenažu. na žalost. prosto se ne može nahvaliti koliko je to korisna biljka za jetru. jer se tada sačuvaju zaštitne i energetske supstancije. pomaže kod teških oboljenja jetre. Kupus u prvome redu svjež. a pojačava i njeno izlučivanje. Oslobađaju organizam i jetru od toksina. običaj je da nudimo standardne začine koji se sastoje od jednoga slanika ili nečega sličnog tome. Rotkve se posebno preporučuju kod žutica. komplikovane pojavom ascitetsa. u čijoj se jednoj polovini nalazi sol. kao bliski srodnik luka i bijelog luka.53 Paradajz koji se nalazi između voća i povrća. dajte mu list maslačka i list salate. ali zbog njegovih izuzetnih osobina zaslužuje mjesto među povrćem i našu posebnu pažnju kod svakodnevne upotrebe. Ima osobinu da nadima pa je potrebno kombinovati primjenu kupusa sa nekim karminativnim sredstvom kao što je naprimjer. ili kao svježe iscijeđeni sok. I to je sve. čija upotreba kod nas. Poriluk. ZAČINSKO BILJE igra važnu ulogu kod oboljenja jetre. Vrlo je aktivan lijek u borbi protiv žučnih kamenaca. Osim toga nude se i dvije flašice u kojima se nalazi sirće. pomaže jetri u funkciji neutralizacije otrova i njihove eliminacije iz organizma. restoranu. Također i za očuvanje zdrave jetre i njenih funkcija. a zatim brojnim vitaminima i mineralima. Šargarepa(mrkva) je veliki prijatelj jetre i žuči. Za vrijeme objeda u kući. jedanje od najboljih regenatora ćelija jetre. Iz karotena šargarepe. odnosno praziluk. na izletu. Šparoga. domaćeg ljubimca u kući. u obliku salate. POVRĆE Kao i voće najbolje je povrće primjenjivati u svježem stanju kada je to moguće. gotovo i nije poznata. te pojačava funkcije jetre kod neutralizacije toksina. odnosno zejtin. jedan je od najboljih tonikuma za jetru. Artičoka. neophodan za obnovu ćelija jetre. Šargarepa je i inače veliki prijatelj organa za varenje. Hvalospjevi o poriluku mogu se naći iz vremena drevnoga Egipta do današnjih dana. posebno kod onih komplikovanih stanja povezanih sa pojavom ascitesa. zahvaljujući sastavnim supstancijama uređuje funkcije jetre. Može se često naići na sljedeću tvrdnju: ako imate pticu. u prvom redu jer razblažava žuč. različitih toksina itd. najviše zahvaljujući hemijski vezanome sumporu. jetra stvara vitamin A. Ako se primjeni kao proljetna kura. Uklanja toksine iz organizma. Između ostalog potpomaže eliminaciju holesterola iz krvi i organizma. . što na koncu i jeste. uz to i vrlo svarljiv. ublažava upalne procese. a u drugoj ulje. kim. a u drugoj biber. Prvo će pojesti maslačak. Krompir kao vrlo hranjiva i jaka energetska hrana. preporučuje kod svih oboljenja jetre. Preporučuju se i primjenjuju i u slučajevim ciroze jetre. Maslačak smatramo korovskom biljkom.

odnosno timijan. Zar se kao začini ne mogu ponuditi i neki drugi? Na primjer. bijeli luk i kupus upravo su takve živežne namirnice koje zadovoljavaju ove uslove. ojačava nervni sistem. kako se ustalom primjenjuju svi ostasli načini. Za kraj trebalo bi prebrojati koliko je ljekovitih biljaka upotrijebljeno za ove složene začine koji bi trebali biti svakodnevno prisutni na stolu. najednom za vrijeme objeda. Ovaj začin upotebljavati umjesto onoga bibera u slaniku.Aromatično ulje za salate i neka jela: fino isitniti u jednakim dijelovima. Hren se propuručuje kao začin i treba ga upotrebljavati gotovo svakodnevno. Zatim. Može se staviti primjedba kako bi se. . pojačava apetit. peršunom. majčinu dušicu ili timjan i lista i korijena peršuna. nanu. sprečava nadimanje i kolike. poznat je još iz antičkih vremena. jela od mesa. itd. Osim toga je i znatno zdravije i ljekovitije. sirćeta i ulja. potrebna je dovoljna količina sumpora i minerala. Timijan ili majčina dušica kao začin djeluje na oboljenja digestivnoga aparata. uređuju funkcije jetre. koje bi morale biti i označene. Stimuliše sekretorna lučenja želuca i jetre. celerom itd. vrijesak. kimom. Celer. Za mnoge sintetske operacije koje se dešavaju u jetri. sve u suhom stanju. Zatim procijediti. Također pobuđuje apetit kod hepatitisa. staviti u drugu posudu u kojoj je voda. Sadrži mnogo zaštitnih elemenata. odnosno gorki glikozid akorin iz ove biljke. ružmarin. Kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri najbolje ga je primijeniti kao vrlo pikantan začin. Bocu sa uljem i biljkama zatvoriti čepom i uz češće mućkanje ostaviti još 10 dana. odnosno njegov korijen i listovi. listova i korijena celera.Smjesa kao začin za supe. listova i korijena peršuna. stimuliše funkciju izdvajanja žuči u jetri i tonus žučne kesice. odnosno flašu sa ovom smjesom. na stolu našlo mnoštvo flašica sa začinima. samljeti u prah. Sirće ima vrlo prijatan miris na limun. holecistisa i slično. Ili majčina dušica. Sigurno je da se okus te hrane neće znatno popraviti za ono malo bibera. evo nekoliko primjera kako se spravljaju mješavine prijatnih i ljekovitih začina. što je sa iđirotom. da se zna šta je šta. može se uključiti i u dijabetične kure zbog visokoga sadržaja glikokinina. majčine dušice i bibera.Sirće od melise: 100 grama lista melise preliti sa 1 litar vinskog ili još bolje jabukovog sirćeta. roštilj i slično: jednake dijelove ružmarina. Supenu kašiku ove smjese preliti sa 1 litar ulja i dobro promućkati. pojačava sekretorna lučenja žlijezda. I zdravo će i ljekovito djelovati ne samo na jetru. . Vodu zagrijavati skoro do ključanja i na toj temperaturi ostaviti 2 sata. . Zatim postepeno ohladiti. što je razumljivo s obzirom na hemijski sastav celera i bogatstvo vitamina i mineralnih soli koje sudjeluju u obnovi ćelija jetre. djeluje kao bakericid. Zatim posudu. Luk. Ružmarin u maloj količini. otvara apetit. kadulju.54 Hrana bolesnika na jetri ionako je neukusna zbog nedostatka soli. poriluk. . Ostaviti 15 dana uz češće mućkanje. povrće. Da se to ne bi dogodilo. Luk je vrlo bogat mineralnim solima. Iđirot. Nakon toga procijediti.

SAMONIKLO BILJE Veliki broj ljekovitih biljki. Dakle. Međutim. hepatololecistitisa. Nije na odmet nikome kada se nađe u prirodi da nađe korijen salate paprati i gricka ga. Posebno je ljekovita kod svih oboljenja jetre. također jedna od prvoklasnih ljekovitih biljaka za liječenje jetre. Što je posebno važno. I to je važno: potpuno besplatna. Bez obzira da li je to tako ili ne. Pirevina je raširen i vrlo štetan korov. posebno u proljeće. odnosno kao dodaci drugome povrću. žučnih puteva i žučne kesice. Treba se samo malo potrudi. dobro je primjenjivati i jedno i drugo. Listovi koprive sadrže najvažnije vitamine potrebne za jetru organizma. dakle žutice. U organizam unosi mnoge mineralne soli. koje slobodno rastu u prirodi. najbolje zajedno sa maslačkom. kako se smatra. Cikorija ili „prijatelj crne džigerice“ bogata je svim hemijskim sastojcima koji su neophodni za jetru. Žutika je. Smatra se da je suha droga bolja od svježega rizoma. vitamine i druge materije neophodne za oboljelu jetru i poremećenu razmjenu materija. Danas je ova biljka ponovo dobila svoje pravo mjesto u terapiji mnogih oboljenja jetre kao što su: insuficijencija. hepatitisi i ciroze jetre. žučni kamenci. što je svakako dobro jer se očisti krv. Najbolje je jesti mlade listove u salatama. Slatka paprat pokreće i povećava sekreciju žuči. Zbog sadržaja glikokinina. žučnih kamenaca i kolika u predjelu jetre. Poznat je još iz drevnih vremena kao jedna od najboljih ljekovitih biljaka za regulisanje funkcija jetre. što prilično loše zvuči. Šumska jagoda je dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre. reguliše sadržaj šećera u krvi. to je ljekovita biljka vrhunskih kvaliteta koja može da se upotrijebi umjesto povrća. . Nana. ali je kao ljekovita biljka vrhunskih kvaliteta. biljka koja pokazuje vrlo širok spektar povoljnih djelovanja na jetru. Kopriva se smatra za korov. kod dugotrajne upotrebe može da liječi mnoge probleme vezane za jetru. a osim toga i mnoge mineralne soli i mikro.55 Recepti za ovakve i slične začinske smjese mogu se naći u odjeljcima opisa odgovarajućih biljaka. i to sve vrste. Petrovac je neobično bogat kalijumovim solima. Djeluje kao holagog i holeretik. kao dodatak varivima ili supama. blagotvorno djeluju na funkcije jetre. Sikavica je nekada bila izvanredan lijek za mnoga oboljenja jetre. kod žutice i kod kamena u žučnoj kesici. Nanu često treba upotrebljavati kao začinsku biljku. voću.elemente. U takvim slučajevima najbolje je iz svježe biljke iscijediti sok. treba da uđu u svakodnevnu upotrebu kao vrlo prijatan napitak koji. a primjenjuje se kod hroničnih hepatitisa. ali se na tu činjenicu izgleda zaboravilo. može se upotrijebiti svježa za salate. Mnoge od njih se mogu upotrijebiti ili kao povrće ili kao voće. kao ljekoviti čajevi i drugo. Žutika brzo oslobađa organizam od žučnih boja.

Ne samo da će se tako poboljšati okus čajeva i sličnih pipravaka. ZBOG ČEGA SU MNOGE BILJKE LJEKOVITE? Sintetički hemijski spojevi ili hemijski spojevi dobijeni na drugi način u sitnome stanju. proizvod ljekovitoga bilja i hiljada pčela. U punome brašnu nalaze se najvrijednije biološke materije. nazivaju se ljekovitim. natrijuma. Zajedničko im je da su sve ljekovite. Bez sumnje pomaže u obnavljanju jetre. eterična ulja. silicijuma. Ako je to potrebno.D. znači. često treba da se zaslade. aromatične i sluzave tvari. MED je ljekovita i hrajiva materija. koje se u takvome skladu i proporciji teško mogu naći u prirodi. punim hljebom. K. fluora. sumpora. onda je najbolje čajeve zasladiti medom. mangana. klice i mekinje. To je životni eliksir koga se ne treba prihvatiti tek onda kad dođe do kakvog oboljenja. mravlju kiselinu. kobalta. Ako se želi da med bude univerzalna ljekarija. joda. Što se tiče jetre. bakra. posebno reguliše svrab koji se pojavljuje sa žuticom. Osim toga puno brašno sadrži lijepak. arsena. ako se odlikuju određenim farmako- . skoro čitava grupa B-vitamina. Med sadrži voćni i grožđani šećer. kalijuma. pokazao je svoju ljekovitu snagu. naročito čajevi. enzime i sve ono što sadrže medonosne biljke. već će med kao proizvod najjačeg ljekovitog djejstva. Tek ostale pretrage mogu dati podatke da li se proces smirio. Med je lahko probavljiv i ima izuetno ljekovito djejstvo. cinka. jer na drugome mjestu. Svaki od pojedinih dijelova brašna. koji je posebno bogat biljnim bjelančevinama. pa o ovim činjenicama valja voditi računa. Hljeb pripremljen iz punoga brašna. rečeno je sve što još treba znati kod izbora: da li bijeli ili pravi. Ovdje nema porebe dalje diskutovati o ishrani pravim. PRAVI PUNI HLJEB koji se kod nas upotrebljava svakodnevno zaslužuje našu punu pažnju. hlora. Pod pravim. a sam gubitak žute boje nije nikakvo mjerilo izlječenja. Naučno je dokazano da med od ružmarina koji najbolje reguliše funkcije jetre. jer u tome slučaju razore se enzimi. magnezijuma. koje su neobično važne za ishranu. treba podrazumjevati hljeb pripremljen od punoga brašna. Različiti pripravci od ljekovitoga bilja. mravlja kiselina ispari i sl.56 Međutim. Takvo brašno. Vrlo dobro ispravlja probleme u vezi sa jetrom. Puno brašno dobija se meljavom pšeničnog zrna – i to je sve. gubitak boje izazove mnoge nerpilike jer se smatra da je jetra tada izliječena. žuticom i začepljenjem. PP i druge biloški važne materije. sadrži sve minerale koje je prikupilo pšenično zrno: kalcijuma. istovremeno znatno pojačati ljekovito djestvo čajeva. kod bijeloga hljeba. Postoje razne vrste meda. naročito djeluje kod ascitesa sa otečenom jetrom. puni hljeb. E. Med tada postaje samo hrana. ne smije se zagrijati iznad 45oC. eterična ulja. med odlično stimuliše njezine funkcije. sadrži i unutrašnjost zrna mekinje. cirozom. Ovakav efekat pokazuju i mnoge druge biljke. punim hljebom.

U listovima ljekovite biljke velebilje (vidjeti: Velebilje) nalazi se smjesa takozvanih tropanovih alkaloida. Zbog toga se u medicinskoj praksi mnogo primjenjuju kao spazmolitici i sredstva za ublažavanje bolova kod spazma glatke muskulature unutrašnjih organa. pojačava izdvajanje žuči. POD ALKALOIDIMA se podrazumijeva jedna velika skupina hemijskih jedinjenja koja sadrže azot. Dakle. Što se tiče biljke. po čemu su i dobili ime. a nastaju u biljnim organima. kao i druge farmakološki aktivne hemijske materije. a ne nečim drugim Može se uzeti slijedeći primjer: Hemijska materija koja se zove beberin – sulfat (berberini bisulfat). I berberin–sulfat i berberin iz biljke žutike. sasvim je opravdano upotrijebiti biljku žutiku kao holagog i hleretik za uređivanje i pojačavanje lučenja žuči u slučajevima hroničnog hepatitisa. snižava arterijalni pritisak i sl. među kojima važnu ulogu igra i alkaloid atropin. Do sada smo se najviše zadržali na alkalodima kao glavnim farmakološkim aktivnim sastojcima. Uzimamo drugi primjer. odnosno holecistitisa. kod hroničnih oboljenja. U ljekovitoj biljci postoje i štetne materije. Za primjer se mogu uzeti vitamini. ustalom. djeluje umirujuće. Konkretno kod oboljenja jetre ili žuči. u osnovi su isto hemijsko jedinjenje. pojačavaju i usmjeravaju djejstvo osnovnog farmakološki aktivnog sastojka u ovome slučaju alkaloida berberina. Glavni farmakološki aktivni sastojci mogu biti i drugi hemijski spojevi. Ovi prateći sastojci iz ljekovitoga bilja mogu i fizikalno–hemijski utjecati na efekat djestva glavnih aktivnih materija. biljka žutika sadrži i niz drugih alkaloida. S druge strane postoji biljka žutika (vidjeti: Žutika) koja sadrži nekoliko alkaloida među kojima je najvažniji berberi i od kojega potječe žuta boja biljke. Osnovno im je svojstvo da su slabo alkalne reakcije. narpimjer. ako pokazuju neko ljekovito djestvo na živi organizam. oboljenjem žučne kesice. preparati velebilija primjenjuju se kod kolika izazvanih. minerali. potpomaže smanjenje bolnoga sindroma. organske kiseline i slično.57 terapeutskim svojstvima. I oni su farmakološki aktivni i sipoljavaju svoje korisno djejstvo podstičući glavne sastojke ili sami pokazuju određeno ljekovito djejstvo na organizam. To su aktivne i najvažnije supstancije velebilja. Pored glavih sastojaka u biljci postoje i drugi koji se uslovno mogu nazvati pratećim. Ti spojevi sadrže farmakološki aktivnu hemijsku materiju i tom aktivnom materijom djeluju na organizam. produžiti im ljekoviti efekat što je od posebne važnosti. što će reći. na primjer. . Kora frangule (vidjeti: Frangula) u svježem stanju sadrži antraglikozid – frangularozid koji izaziva osjećaj gađenja i tjera na povraćanje. i ona djeluje na organizam svojim aktivnim hemijskim materijama. Sušenjem kore i odležavanjem droge u toku od jedne godine frangularozid se gubi pa se tek tad frangula može upotrijebiti. često se koristi kod oboljenja vezanih za žuč. radi kojeg se biljka i upotrebljava u medicini. Međutim. hepatoholecistitisa i holelitijaze. Najvažnija farmakološka osobina tropanovih alkaloida je njihova stroga specifičnost. Berberin se odlikuje spazmolitičkim djejstvom. najvećim dijelom i dobija iz biljke žutike. Postoje i takozvane balastne materije koje ne utječu na djestvo glavnih i pratećih ljekovitih supstancija. kada se već u tu svrhu upotrebljava i berberin-sulfat koji se. Same su farmakološki neaktivne. koje usklađuju.

alkaloidi. berberin koji je žut. žučne kesice. posebno kada se radi o gornjim tvarima biljaka iz porodice Gentianaceae (vidjeti: Amara). Vrlo često se odlikuju visokom specifičnošću ne samo na organizam ili pojedine organe. također. već čak i na pojedine vrste ćelija. mokraćne bešike i slično. Odatle potječu hioscamin. glatke muskulatere i sl. za lincuru (vidjeti: Lincura) kaže se da je u svojem korijenu sakupila svu gorčinu ovoga svijeta. sa jakim neprijatnim mirisom kao nikotin ili konin. Kod biljaka iz porodice Solanaceae kojoj pripada već pomenuta ljekovita biljka velebilje. Manji broj alkaloida su tekućine. prirodne supstancije. amara su glavni sastojci i nosioci ljekovitih osobina tih biljaka. od kojih su najvažniji genciopikrin i eritrocentaurin. Primjenjuju se već vrlo dugo za pobuđivanje apetita i poboljšanje probave i ishrane. vrlo gorki kao naprimjer. skopolamin dr. Ljekovita biljka rusa (vidjeti: Rusa) sadrži desetak alkaloida. su kristalne ili amorfne črste supstancije. a i drugih problema u vezi sa žučnom kesicom i jetrom. Tako npr. GORKA SREDSTVA ili amara nalaze se u mnogim ljekovitim biljkama. ublažavaju bolove. U tome je razlika između njih i drugih prirodnih spojeva koji su. Drugi alkalodidi slično tropanu. Po svojoj hemijskoj prirodi. Osnovna im je osobina da utječu na sekrecije žlijeza organa za varenje i jetre. Ovakvo specifično djestvo alkaloida. šire zjenice. osim nekih izuzetaka kao što je. pojedinih centara mozga. Bez mirisa su. nerava. nalaze se po strukturi slični alkaloidi koji imaju za osnovu strukturu tropana. Zbog toga se primjenjuje kod kolika jetre. holecistitisa i drugo. U novije vrijeme dosta toga je učinjeno. gorka sredstva su glikozidi. pobuđuju cenralni nervni sistem i slično. neotrovne. . meniantol. zatim često i vrlo izraženom toksičnošću odnosno otrovnošću. genciopikrin i amarogencin. meliatin. Berberin koji je već spomenut. Upuštati se u klasifikaciju i drugu široku problematiku alkaloida nema potrebe. gorkoga ukusa i manj –više otrovni. Obično su bezbojne. Dovoljno je prikazati samo neke od alkaloida koji imaju utjecaja na funkcije jetre i žučne kesice. koji se odlikuju visokom specifičnošću. kojima je slabo proučena hemijska struktura. Alkaloid platifilin iz biljke dragušac (Senecio platyphylloides) odlikuje se holinolitičkim i spazmolitičkim svojstvom: snižava tonus i smanjuje spazam glatke muskulature bronha. To su hemijske materije vrlo gorkoga okusa. sreću se u biljnome svijetu rjeđe. Većina alkaloida su visoko aktivne. uređuju sekrecije žlijezda. u farmakološkome smislu. od kojih su neki vrlo aktivni u liječenju jetre i žučne kesice. farmakološki vrlo aktivnih jedinjenja. Kod tipičnih gorkih biljaka. kada se izoluju iz biljnoga materijala. opuštaju glatku muskultaru. alkalodi su glavna grupa. primjenjuje se za liječenje i žučne kesice. na primjer. Ovi alkaloidi pokazuju odreda spazmolitička djejstva. ali su potpuno bezopasne. Najveći broj alkaloida. Gorka djetelina (Menyanthes trifoliata) sadrži gorke glizode: meniantin. razlog je vrlo široke primjene u medicini. dok kičica sadrži nekoliko gorkih glikozida. Tako dobro poznata lincura sadrži gorke glikozide. Od njih se dobija najveći broj posebno efikasnih ljekovitih supstancija. Ne odlikuje se jasno izraženim općim resorptivnim osobinama.58 Iz prirodnih. koje vrlo slabo isparavaju.

. Ovdje ćemo spomenuti i u kratkim crtama opisati one vitamine koji su najneophodniji za funkcije jetre. posebno iz B-skupine. Vitamini vrše specifične katalitičke funkcije i u odnosu na osnovne životne namirnice: ugljikohidrate. Dnevna doza je 2 – 4 miligrama. luku. Potrebna dnevna kolčina je oko 2 miligrama što je sadržano otprilike u jednoj šargarepi srednje veličine.59 Najvjerovatnije gorki glikozidi utječu na pojačano lučenje u žuči. Mnogo vitamina A kao provitamina (karotena) ima u mnogim biljkama: limunu. Eksperimetalno izazvan manjak ovog vitamina kod eksperimentalnih životinja izaziva degenerativne promjene i upalne procese na jetri. Vitamin A (liposolubilan) neophodan je organizmu. Dnevna doza je oko 10 miligrama što se otprilike nalazi u 50 grama kvasca. Glavni sastojak može biti etersko ulje i neka sluzava materija. Kvasac i krompir naročito su bogati ovim vitaminom. relativno slabo deponuju u jetri. porebni su organizmu u nevjerovatno malim količinama. posebno jetri. ali one nisu glavni sastojak. Treba napomenuti.folna kiselina (hidrosolubilan) neophodan je za jetru zbog pravilne diobe ćelije. Vitamni B9. Razlitiči su po svojoj strukturi. da postoje dvije velike grupe: vitamini topivi u vodi. Vitamini mogu da se kao rezerva deponuju u svim ćelijama. Tako npr. VITAMINI su velika grupa prirodnih hemijskih jedinjenja prvog porijekla. Sudjeluje u asimilaciji masnih materija. zatim u kupusu. a posebno u šargarepi. npr. Kompleks B – vitamina: Vitamin B5 ili pantotenska kiselina (hidrosolubilan) je tipičan zaštitnik svih ćelija. ali i topivi u mastima i uljima – liposolubilni. a posebno za sve funkcije jetre. jer je to važno za bolje razumijevanje čitave materije. Bez njega ne mogu se sintetizovati u organizmu neesencijalne aminokiseline što naravno otežava i sintezu bjelančevina. Odsustvo vitamina B6 potpomaže masnu infilitraciju jetre. a gorka tvar sporedni sastojak. Zbog svih svojih osobina sve ove tri ljekovite biljke su oficijelne prema mnogim farmakopejama. kao i druge ozbiljne smetnje. Slično je sa vitaminom D i B12. ali neki pretežno u jetri. bjelančevine i masti. količina deponovanog A vitamina može da bude dovoljna za oko 1-2 godine. vitamin K ili neki hidrosolubilni vitamini. dok se neki drugi vitamini. pomoranči. Vitamin B6 – piridoksin adermin (hidrosolubilan). posebno ćelija jetre. Nedostatak vitamina ili poremećaji u njihovom prometu. a djeluju kao holeretici. paradajzu. Indiciran je kod svih oboljenja jetre. mekinjama. Molekula karotena u oganizmu. cijepa se na dvije molekule vitamina A. Važno je napomenuti da su enzimi transaminaze derivati ovog vitamina. Treba napomenuti da postoje i druge ljekovite biljke koje sadrže ove materije. izazivaju vrlo ozbiljne posljedice po čitav organizam. ali svi imaju isti biloški značaj: neophodni su za čovječiji i svaki drugi živi organizam.

Tada je potrebno nadoknaditi K vitamin da se ne izrode neprilike koje se javljaju u vezi sa deficitom ovog vitamina. Interveniše se u oksidoredukcionim reakcijama. Važno je skrenuti pažnju da se svi vitamini B-kompleksa nalaze u dosta velikim količinama u kvascu. Za razliku o drugih vitamina iz B-skupine može se deponovati u jetri u većim količinama. Dnevna doza za odraslog čovjeka je oko 100 miligrama. odnosno za sintezu protrombina. Naprijed je rečeno da ni s čim ne treba pretjerivati. mišljenjima i naučno izvedenim dokazima jednog nesumnjivo veliko naučnika Linusa Paulinge (1986). „Naprijed je rečeno da ni sa čim ne reba prejerivati. de Perault. kada valja nadoknaditi deficit ovih vitamina. itd. Vitamin E – tokoferol (liposolubilan) je vitamin reprodukcije. Kod mnogih oboljenja potrebno je povisti dozu za 2 do 3 puta. prevelika doza vitamina A može izazvati heparvitaminozu C. U vezi sa tom činjenicom. a pričinjava i znatne teškoće u detoksikacionoj funkciji jetre. što je otprilike sadržano u 3 do 4 pomorandže ili 3 do 4 limuna. Vitamin K – antihemoragični (liposolubilan). U vezi s ovim vitaminom važno je istaći: njega u debelom crijevu sintetizuju bakterije. kod primjene velikih količina antibiotika. pa proizilazi zaključak da je dobro kod oboljenja jetre. kupusu. Dnevna doza se mijenja sa uzrastom: za djecu do 60 miligrama. pa nije neophodno uzimati ga u hrani. paradajzu. O vitaminima ponovo Obratimo pažnju na posljednje stavove o vitaminima. između ostalog i da bi se potpomoglo u izlučivanju raspadnih produkata lijekova koji se uzimaju u bolesti. u prvom redu različita krvavljenja.60 Vitamin B12 – cianokobalamin (hidrosolubilan) isto kao i vitamin B9 neophodan je kod diobe ćelije. krompiru. je jedan od faktora steriliteta. Nacionalu akademiju prirodnih nauka SAD Yew (1973) i već spomenutog naučnika Paulinga i druge. za odrasle 100. Da bismo bili ubjedljiviji. u pomoć ćemo pozvati i svjetsku nauku. Posebno je važan kod intoksikacije s lijekovima. U jetri potpomaže sintezu bjelančevina neophodnih za koagulaciju krvi. Vitamin F (liposolubilan) između ostalog odgovaran je za neke probleme u vezi sa jetrom. uzimati obični pivarski kvasac. Pretjerano uzimanje vitamina C ili hepervitaminoza C. Zadržavamo se na primjeru vitamina C. de Mouriquand). U slučaju bolesti doza se povećava na 200 do 30 miligrama. Vitamin C – askorbinska kiselina (hidrosolubilan) je od kapitalne važnosti za organizam. Toliko da se zna. Učestvuje u razgradnji toksina. Ni sa vitaminima“. Međutim. Ovaj vitamin spriječava i zaustavlja krvavljenja. Postoji i vitaminski antagonizam. Tako naprimjer. Za vrijeme trudnoće može postati i faktor pobačaja (Gordonov. iskorištavanju željeza i sl. dovodi do različitih problema sa jetrom (žutice. . Nalazi se u mnogim biljkama: koprivi. što je 20 do 40 puta više od stvarnih potreba. kolika i slično. Od onog mjesta. Nedostatak favorizuje krvavljenja. ovdje bi se pozabavili stavovima. bakterije budu uništene pa nema ni sineze K vitamina. Posebno je važan za metabolizam masti i detoksikacione procese. odnosno za 200 do 300 miligrama. Ni sa vitaminima. Postavlja se pitanje ima li smisla preporučivati kod najbolnijih oboljenja 3 do 6 grama. Njegov nedostatak ometa metabolizam nekih masnih kiselina. hepatitisi).

godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju. Ako je to tako. pa prema tome za sve životne procese. tačnije rečeno Američkog odbora za hranu i prehranu Nacionalne akademije prirodnih nauka SAD.godine. u opsjednutim gradovima. od slaboumnosti i različitih vrsta psihoza. Koliko je jetra važan organ za probavu i metabolizam hrane. važan je za oksidoredukcione procese u organizmu. Pothranjenost vitaminom B2 dovodi do smetnji u probavi. dajemo tabelu o mišljenju i stavu dosadašnje nauke. što dalje može izazvati zatajivanje srca. dobio je 1963. preko upala sluznice usta.vitamin (folna kiselina. ali tek 1911. Inače moraju se u organizam unositi hranom. među narodom pogođenom glađu. pelagra. Nema oblasti u hemiji u kojoj uvaženi profesor nije ostavio najdublje tragove. zloćudna slabokrvnost) i rahitis u proteklom vremenu prouzrokovali su velike patnje i bezbrojne smrti. a pelagra zbog manjka vitamina B3. Do 1880. Nedostatak ovog vitamina izaziva različite poremećaje. falocin). da vidimo na konkretnijim primjerima šta će se to desiti. Ako se nastavi sa nestašicom C-vitamina oboljenje se završava letalno. zatvorima i td. slabljenje srčanog mišića. Stoga se još zove i antiberi-beri vitamin (aneurin). beri-beri zbog nedostatka vitamina B1. U slučaju nepravilne ili nedovoljne ishrane. izaziva bolest beri-beri. koje organizam djelimično može proizvesti za svoje potrebe. Jošđcjednu Nobelovu nagradu. Vitamin B2 – riboflavin. često se pojavljivao i među vojnicima za ratnih pohoda. perniciozna anemija (razorna. duševnih depresija i sličnih pojava. pečenja po koži i očima. B9. godine od njega su redovito obolijevali mornari za dugih plovidbi. Hemeralopija je stručni izraz na noćnu sljepoću i to je najbolji znak da u organizmu nedostaje A-vitamin Pošto smo se sporazumjeli da bez vitamina ne možemo. što je dovoljno. Skorbut nastaje zbog nedovoljne količine vitamina C kojeg unosimo u organizam. pucanja kože po uglovima usta. . Naprimjer. Skorbut je poznat stoljećima. nedostatak vitamina može prouzrokovati mnoge speicifične metaboličke poremećaje. kao i drugi vitamini. teško pražnjenje crijeva (opstipacija). B1-vitamin (ili još nazvan radi boljeg hemijskog prepoznavanja – tijamin) izazvat će. želučanu atoniju. pod uslovom da se normalno hranimo. B3-vitamin (niacinamid) u organizmu djeluje na različite načine. Danas znamo da je svaka od tih bolesti posljedica pomanjkanja vitamina. Ukratko rečeno. ovaj put za mir. te B12 – vitamin (cianokobalamin) neophodni su kod diobe ćelija jetre. Linus Pauling će reći: Skorbut. do poremećaja u čitavom probavnom traktu sa jakim krvavljenjima.61 Da je prof. Prof. postaje jasno da je za njegov nastanak kriv pogrešan način prehrane. govori već i činjenica da u organizmu zauzima centralni položaj. Pauling i veliki naučnik i veliki čovjek priznalo mu je čovječanstvo dva puta. Ponovimo još jednom opće prihvaćenu činjenicu: vitamini su hemijske organske supstancije odnosno spojevi. zašta je 1954. Nedostatak ovog vitamina izaziva pelagru. anoreksiju (loš apetit). nestašica ili manjak C-vitamina (koji se hemijski oznčava kao askorbinska kiselina) u organizmu izazvat će u toku 20-30 dana jedno oboljenje koje se naziva skorbut. Također izaziva lošu probavu. beri-beri. u slučaju deficitarnog unošenja u organizam. godine.

Leibovitz) koji također zastupaju veće količine. Taj vitamin zajedno sa vitaminom B9 neophodan je kod diobe ćelija.000 IJ 400 IJ 1.000 mg 800 IJ 20. uzimam ujutro prije doručka. tri vrhom pune čajne kašikice (12 g). Mnogi su se na bazi vlastitih iskustava složili sa prof.2 mg 0. Ponovimo što smo ranije rekli za vitamin B12 – cianokobalamin. Pauling govori u gramima) ili dodatnu žlicu vitamina C“. metodom starog pedanta.000-40. Pauling nam to ovako dočarava za sebe samog: „Najveći dio vitamina C. posebno hepatocita. otopljene ili u narandžinom soku.000-18. upravo ogromnih količina različitih vitamina koje treba svakodnevno uzimati.000 IJ 800 IJ 50-100 mg 50-100 mg 300-600 mg 50-100 mg 0. Profesor Llinus Pauling rođen je 1901. i to znatno veće. 60 mg vitamina C koju preporučuje Američki odbor je jedna mala tabletica koja bi gotovo mogla da stane u oko. Svadljivi profesor Pauling. od PDD i sasvim blizu onim količinama koje preporučuje prof. Paulingom. pobijao je takve stavove naučnim metodama izvlačeći uvijek po neku korist za svoje tvrdnje.5 mg 18. da mu se oblaži kiselost. uzmem još nekoliko tableta od 1 g. preporučivanje ovakvih. uz dodatak malo sode-bikarobne.62 Tabela: PDD (RDA) * 60 m 11 JJ 5. Prof. ili ako sam došao u doticaj sa virusom prehlade. odnosno RDA (Recommended Daily Allowances -1980). Razaranje ili manjak vitamina B12 mogao bi izazvati bolest sličnu . Daleko je veći broj onih koji se nisu složili i koji su ukazivali na moguće posljedice uzimanja ovakvih „astronomskih“ količina vitamina. Uporedimo li kolonu pod PDD sa kolonom pod Pauling. a umro je 1994.2 mg * RDA – Recommended Daily Allowances .003 mg Vitamin Vitamin C Vitami E Vitamin A Vitamin D Vitamin B1 Ribolfavin B2 Niacinamid B3 Piridoksin B6 Kobalamin B12 Itd Pauling 1.godine. ili u vodi. rečeni američki odbor za prehranu smatra da je čovjeku sasvim dovoljno dnevno u organizam unijeti navedene količine vitamina da bi bio zdrav. Druga kolona označena je sa Pauling i iznosi stav uvaženog prof. (pazite prof. Postoje i druge tabele drugih autora (Williams.5 mg 1. Ako se u toku dana osjetim umornim. Allen. specijalno korist za upotrebu vitamina C.1 – 0. Naravno. Slično je i sa ostalim vitaminima iz tabele koju uvaženi profesor uzima svakodnevno. Pauling.0 mg 2. Za razliku od drugih vitamina B skupine može se deponovati u jetri u velikim količinama. izazvale su u svijetu različita reagovanja. U slučaju bolesti preporučuju se i do 3 puta veće količine.godine. Da vidimo kako to u praksi izgleda. prvenstveno vitamina C.PDD Ta kolona označena je kao PDD (Preporučene dnevne doze). Paulinga (1986). lahko možemo primijetiti upravo drastične razlike. Dakle.

Šta znači povećana koncentracija holesterola u krvi.63 pernicioznoj anemiji (malokrvnost nastala zbog slabe apsorpcije vitamina B12 u ileumu). Svojim odgovorom i naučnim dokazivanjima prof. Harbert i Jacob (1974) godine pokušali su dokazati da povišene količine vitamina C razaraju vitamin B12. to je dobro poznato. I sar. naravno ne u klasičnom obliku diareja. odnosno crijevima. Njihov zaključak je bio da povišene količine vitamina C razaraju vitamin B12. Pauling (1986) tvrdi da jutarnje uzimanje 3. oboljenje oka sa povišenim pritiskom u očnoj jabučici). Autori su u homogenat goveđe jetre dodavali različite količine vitamina C. posebno za oboljenja srca. također. 1981). Jedini pravi sastojci žuči su žučne soli koje sintentizuje jetra iz holesterola. a kojima su davali 30 do 40 grama vitamina C dnevno. gr. fama da vitamin C razara vitamin B12 je ostala i do današnjih dana. već u obliku kašastih stolica. Koliko je potrebno vitamina C. Za jetru smo već rekli da je bogata vitaminom B12 i to se odnosi na jetre svih nama poznatih živih bića. pošto obave svoje funkcije u tankom crijevu. onda jetra mora da troši za novu sintezu žučnih soli holesterol iz krvi i tako opada koncentracija holesterola u krvi. Najveći dio žučnih soli. koja je jaka kiselina. Jer. Dobro je da se taj dio žučnih soli ne zadržava predugo u debelom crijevu. ako se ista doza uzme na pun želudac. jer i debelo crijevo apsorbuje te soli i također. odnosno zatvor stolice. Sam prof. Međutim. Ovakav stav prema vitaminu C bio je protivan svemu onom za što se prof. Ili: Virno i njegovi saradnici (1967) kod pacijenata koji su patili od glaukoma (zelena mrena. što je potkrijepio nalazima drugih analitičara i istraživača. Oni su taj dokaz izvodli na homogenatu goveđe jetre. te ponovo vrate u jetru. imaju svoju ulogu. Drugi primjer je da velike doze vitamina C iazivaju laksantni efekat kod mnogih ljudi. samo prvih nekoliko dana patili su od proljeva Opstipacija. odnosno vitamin C kao kiselina u velikim količinama može izazvati čir želuca. vrati u jetru. Redovito i svakodnevno pražnjenje crijeva pridonosi dobrom zdravlju jer se spriječava nepotrebno zadržavanje otpadnih tvari u organizmu. Askorbinska kiselina je slaba kiselina. gdje. od čovjeka pa nadalje. Pauling zalagao. Pauling to potvrđuje: uzeta 3 grama vitramina C mogu imati vrlo snažan laksantni efekat ako se uzmu na prazan želudac. Međutim. Jedan dio ovih soli pređe i u debelo crijevo. apsorbuju se u ileumu (donji dio tankog crijeva). pa jedna . Taj zaključak svodio se na sljedeće: nije preporučljivo uzimati 500 ili više miligrama vitamina C na dan bez redovite kontrole vitamina B12 u organizmu. pa posmatrali ponašanje vitamina B12. Pauling je ovu dvojicu iskusnih analitičara demantovao na taj način da nisu primijenili prikladnu metodu za analizu sadržaja vitamina B12 u uzorcima. Sam želučani sok sadrži hlorovodičnu kiselinu. može se obično kontrolisati odgovarajućim količinama vitamina C što tvrdi Hoffer (1971). poznato je da izmet sadržava materije za koje se sumnja da imaju karcinogena svojstva (Bruce R. Ako se taj dio žučnih soli brzo eliminiše iz organizma. Postavlja se pitanje: da li askorbinska kiselina. naravno ako se primijeni u dozama koje preoporučuje prof. 5. Navodimo još jedan zanimljiv primjer. vitamin C ne mora uopće djelovati laksantno. 8 ili 10. vitamina C osigurava pražnjenje crijeva odmah poslije doručka. Pauling. to treba svako sam ustanoviti.

najčešće prijatan miris. Tako. Prakitčno nikakve veze nemaju sa biljnim uljima kao što su. Ulazi u sastav mnogih enzimskih sistema. posebno šargarepi. masti i slično.0001% ali je jedan od najvažnijih mikro-elemenata za organizam. izazivaju pojačano lučenje žuči što. Drugi začini. neka ulja mogu da iritiraju kožu. Eterska ulja sastavni su dio mirisnog ljekovitog bilja u kojem se nalaze u vrlo malim količinama i svakoj biljci daju svojstven. KRV (lat. najčešće destilacijom sa vodenom parom. ETERSKA ULJA se nazivaju tako zahvaljujući tradiciji. Uporedo sa antimikrobnom aktivnošću sposbna su da stimulativno djeluju na regenerativne procese u oštećenome tkivu. Eterska ulja su smjese različitih hemijskih jedinjenja redovito složenog i komplikovanog sastava. celer.64 slaba kiselina poput askorbinske neće povećati njegovu kiselost. da umanje intenzitet bolova. pokazuju baktericidno. Sastavni je dio homoglobina za kojega se kod respiracije vezuje kisik. imaju neobično važnu ulogu. Mnogi elementi nalaze se u organizmu. kao pomenuti ružmarin. Posebno i neki enzimi i enzimski sistemi djeluju preko željeza. peršunu i slično. pomorandža i grožđe. U ustima izazivaju pojačano lučenje pljuvačke. stimulišu motornu i skeretornu funkciju aparata za varenje hrane. Ili iz biljke kadulje odnosno žalfije (Salvia officinalis) dobija se etersko ulje kadulje ili stručno nazvano aetheroleum salviae itd. povrću i drugim biljkama.-Sanguis) . Sa medicinske tačke gledišta odlikuju se različitim svojstvima. koprivi. molibden. Ćelije pojedinih organa ne bi se mogle održavati bez prisustva bakra. bor. iz biljke ružmarina (Rosmarinus officinalis) destilacijom sa vodenom parom dobija se ružmarinovo ulje koje se stručno po biljci zove aetheroleum rosmarini. kupusu. također. također. izazivajući crvenilo i jači priliv krvi. ublažavaju kašalj. a najčešće pripadaju grupi terpena i njihovih homologa. reguliše funkcije žlijezda. vodi boljem varenju hrane. jabuka. Prisutno je u voću. antiseptičko i slična djejstva. a u želucu pojačano lučenje želučanog soka. mogu se iz pojedinoga bilja dobiti na jednostavan način. umire ili pobuđuju nervni sistem. kobalt. MINERALNE SOLI I MIKROELEMENTI posebno su važni za ljudski organizam. bakar. Kao primjer mogli bismo navesti primjenu bibera. naprimjer djeluju kao fitoncidi. a često i plikove. Kako su isparljiva jedinjenja. što znači da su sposobni da uništavaju niže organizme. Dakle. aliminijum. Posebno je važan za obnovu ćelija. Dosta ga sadrže: crni luk. naprimjer. Željezo je posebno poznato kao antianemik. mangan. vitamin C potpomaže zarastanju čira o čemu je opširno izvijetio Stone (1972). I pored niskih koncentracija mikroelementi. srebro. maslačak. čime se povećava apetit i bolje varenje hrane. posebno kikrometali. Bakra u organizmu ima oko 0. Sadrže ga mnoge biljke. Od mikro-elemenata najvažniji su: željezo. trešnja. utječu na aktivnost srca. arsen. Mnoga eterska ulja mogu. krompir i druge biljke. kupus. naprimjer.0004% ali je posebno važan za biljni i životinjski svijet. Bilo kakve promjene u sadržaju mikro-elemenata mogu da izazovu ozbiljne poremećaje u organizmu. važan je za metabolizam šećera. maslinovo i ulje iz suncokreta koja se dobijaju u ogrnomnim količinama i najviše se upotrebljavaju u ishrani. S druge strane. Potpomaže funkcije jetre i bubrega. Tako. cink. crnome luku. crni luk. a posebno sluzokožu. Naprotiv. posebno u pojedinim organima u vrlo niskim koncentracijama pa su zato i nazvani mikro-elementima. Mangana u organizmu ima oko 0.

Također sadrži i dosta vode. U tome slučaju aktivira se jedan sistem koji se bori protiv ne samo zaraznih . arterijama i venama. fosfolipidi. Slabo je alkalrne reakcije – oko pH 7. godine života eritrociti nastaju u koštanoj srži gotovo svih kostiju. što je za nas naročito intresantno. različite vrste hepatitisa. čiju površinu sačinjava membrana od proteina. tkiva i ćelija što prestavlja nutritivnu funkciju krvi. bistra tekućina koja prestavlja krvni serum. kao i količinu vode u tkivima što je njena regulatorna funkcija. virusi. Leukociti su također element krvi što podrazumijeva jedinice u krvi koje sadrže jezgro. Aterijska krv je izrazito crvena. Potrebno je napomenuti da organizam čovjeka napadaju bakterije. te kao takvi prelaze u krv (vidjeti: Probava hrane). Također prenosi razgrađene proizvode metabolizma do organa za izlučivanje što predstavlja ekskretornu funkciju. streptokokne infekcije. stvaraju veliku površinu od oko 3000 do 4000 m2. Kasnije koštana srž drugih kostih nastavlja da proizvodi eritrocite. Bakterije i virusi mogu izazvati teška pa i smrtonosna oboljenja: upale pluća. Eritrociti se uglavnom proizvode u koštanoj srži.65 Za naše kazivanje. Količina krvi kod odraslog je 5-6 litara. koje su. ___________________________ *Nešto manje kod žena. Brojevi ispod 4000 prestavljaju leukopeniju*. Eritrociti su najbrojnije krvne jedinice čiji se broj kreće od 4 do 5 miliona u milimetru kubnom*. Do 5.** Obzirom na njihov broj. Nazivaju se i bijela krvna zrnca. potrebno je makar ono elementarno znanje o krvi. Prenosi još hormone. Hemoglobin u eritrocitima je odličan acido-bazni pufer. Ona prenosi kisik od pluća do svih tkiva. Funkcija krvi je vrlo složena. Važan je broj eritrocita jer se pomoću hemoglobina transportira kisik iz pluća u tkiva. Krv regulira tjelesnu temepraturu. Ako se krv zgruša. a iznad 10000 – leukocitozu**. tifus i. lipida i steroida. To je tečnost crvene boje od hemoglobina. različite vrste parazita i gljivica koji mogu izazvati različita oboljenja ako prodru dublje u tkvio. ova bistra tekućina odnosno serum predstavlja tekućinu bez fibronogena i najvećeg dijela drugih faktora zgrušavanja krvi. na hemoglobin. Krv sadrži mnoga antitijela. pa se po tome serum razlikuje od krvne plazme. dosta kalijuma.4. a to moramo podvući. otpada oko 34% cjelokupne težine jedinice. otprilike oko 60%. kojom se prenose do pojedinih organa. Praktički. koji prestavlja pigment disanja. Eritrociti imaju i druge funkcije koje pomoću naročitog mehanizma transportira ugljen-dioksid iz tkiva u pluća. krv je tekućina čiji je zadatak da omogući život ćelijama organizma. kao i leukocite koji sudjeluju u zaštiti organizma protiv mikoorganizama i drugih štetnih tvari što je njena odbrambena funkcija. Na cirkulaciju je pokreće srce. Ostalo do 100% su proteini. ** Koštana srž svih kostiju ne proizvodi eritrocite. koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima. a u kojima je najviše zastupljen hemoglobin. enzime i vitamine. što predstavlja respiratornu funciju. Kod probave hrane ugljikohidratati i bjelančevine se u probavnom sistemu razlažu na glukozu i aminokiseline. te aminokiseline. Eritrocit nema jezgru. a ugljični dioksik obrnuto. izdvaja se svjetložuta. Ukratno rečeno. osnovne jedinice organizma. Okrugle su jedinice slične disku. dok je venska tamnocrvena. Broj leukocita u krvi je između 4000 i 8000 u mm3. Krv cirkuliše u sistemu krvnih žila. što upućuje na neke patološke promjene u organizmu. Krv se sastoji od dva dijela koja se mogu lako razdjeliti: krvne ćelije ili krvne jedinice i krvne plazme. te još i putem trombocita i faktora koagulacije sudjeluje u hemostazi.

prolazno povećanje broja leukocita u perifernoj krvi. Trombociti su inače kvne pločice. kako već rekosmo. Najveći dio limfocita i plazma jedinice nastaju u limfatičkom tkivu. već i protiv toksičnih agenasa. Navedimo još samo to da snižene vrijednosti trombocita. najmanje jedinice periferne krvi koje nastaju u koštanoj srži. U te komplikovane mehanizme hemostaze nema potrebe da se dalje upuštamo. Zovu se i mikrofagi. Naravno. okrugle ili ovalne. Dokazali su da ćelije napadnute od virusa izlučuju supstance koje imaju sposobnost da zaštite druge ćelije koje nisu napadnute virusom. Posebno su važni granulociti i monociti. Antitijela se oslobađaju propadanjem limfocita. drugim riječima patološko sniženje trombocita.smanjen broj bijelih krvnih jedinica u perifernoj krvi. Sama hemostaza je komplikovan proces koji spriječava gubljenje krvi poslije povrede nekog krvnog suda. O interferonima diskutujemo na drugom mjestu. Interna medicina. **Leukocitoza (leucocytosis). Ovaj sistem naziva se leukociti. ili pak vezani za ovu vrstu globulina. onda one luče proteine koji se zovu interferoni. Kada virusi napadnu na organizam odnosno ćelije organizma. a pošto taj proces ide velikom brzinom. koje mogu izazvati mnogi činioci kao što su infekcije. a koji označava zgrušavanje krvi.p. odnosno zaustavljanje krvarenja što uključuje nekoliko mehanizama. stvaranje i propadanje limfocita. Limfociti stvaraju globuline i to po svoj prilici beta i gama frakcije. influenca. napomenimo da u obranu organizma. No. tj. Transportuju se pomoću krvi u različite dijelove organizma gdje će biti upotrijebljeni. Beograd-Zagreb. __________________________________________ *Lekupenija (leucopenia). izaziva trombocitemiju. Limfociti čine otprilike jednu trećinu svih bijelih jedinica krvi i pokretne su jedinice.66 oboljenja. Trombociti su vezani za jedan pojam koji se zove hemostaza. Leukociti se stvaraju u koštnoj srži kao granulociti i monociti i kao manji dio limfocita. Str. Naučnici su otkrili interferone 1957. Medicinska knjige. jer najvećim dijelom fagocitiraju bakterije i manje čestice. I očito je da se taj sistem ne sastoji od jedne vrste bijelih krvnih stanica. jer mogu „tražiti i uništvati“ bilo koji strani agens. priskaču još tkivni makrofagi i limfatično tkivo.Stefanović i dr. . većina virusnih infekcija. vrlo sitne. jer su antitijela najvećim dijelom gama. jer ga u tome slučaju ne bi zvali sistem. pokretne su jedinice i glavna ćelijska obrana organizma. ali uzimimo neki prosjek od 140x10 na devetu (označi brojem 9 na desetki!-op. Glavna uloga tormbocita je. ali za naše potrebe je ovo dovoljno. Te zaštitne supstancije nazivaju se interferonima.) do 500x10 na devetu (isto označi!) na litar krvi (S. koja se javlja kod nekih obljenja kao: trbušni tifus. stvaranje trombocita ne ide ovako jednostavnim putem. zapaljenja... Normalan broj tombocita varira kod različitih autora. 1989). zbog čega igraju važnu ulogu u imunološkoj obrani organizma. u hemostazi. prije nego završimo s leukocitima. ali postoje dokazi da se dobar dio trombocita (17-33%) stvara i u plućima. pored leukocita. godine.globulini. Granulociti. (Vidjeti: Interferoni. krvavljenja. kao najbrojniji leukociti. ). Vijek života trombocita iznosi normalno 8-12 dana. tom prilikom se oslobađa veća količina globulina čija je uloga u odbrani organizma vrlo velika.

ukratno rečeno. alanina. glucina. Ako je hepatocit oštećen ili umire. Hormoni se plazmom prenose od mjesta njihovog nastanka do mjesta djelovanja. U plazmi možemo naći mnoge mineralne soli.je enzim koji se stvara u hepatocitima. Plazma sadrži ko 70gr/lit bjelančevina. krvna plazma bez fibrinogena. Smatra se da od ukupne količine proteina. Na i Ka. odnosno dio krvi zlatnožute boje koji se izdvaja poslije koagulacije krvi. pored ostalog nalaze i eritrociti pa zajedno sa njima čini krv. Posebno treba navesti i enzime. Plazma je praktički vodena otopina. glavnim ćelijama jetre. Svi tipovi hepatitisa pokazuju u krvi pojačanu aktivnost ovog enzima. Može biti povišen i kod oštećenja srčanog mišića. 1% otpada na enzime. Za naša razmatranja najvažniji su gama-globulini. Tačno određivanje upalnih aktivnosti ili količinu izumrlih ćelija jetre. Posebno su interesantni globulini plazme: alfa. PRVI LABORATORIJSKI TESTOVI KOJI UKAZUJU DA MOŽDA SA JETROM NEŠTO NIJE U REDU AlAT – Anin Amino Trasnfereza (ili SGPT – Serumska Glutamat-Piruvat Transaminaza) . jer imaju posebnu ulogu u obrani organizma od infekcija. ima još i fibrinogena koji igra značajnu ulogu u zgrušavanju krvi. Kada se kaže ugljikohidrati. fosfolipide. lipoproteini. već spomenuti fibrinogen. hloridi. a i drugih aminokiselina) ali u vrlo niskim koncentracijama. Mg. Serum je. Od boja u plazmi u prvome redu treba navesti bilirubin. tj. globulini. O ovome šire u dijelu: Serologija kod virusnih hepatitisa. To su albumini. pa i joda. jer oni i čine najveći dio antitijela i odupiru se infekciji i toskičnosti. I još nešto posebno važno: plazma je dio ekstracelulatorne tekućine. . od kationa: Ca. daju tijelu svojstvo koje se zove imunost. Za fibrinogen već znamo da je važan u mehanizmu zgrušavanja krvi. od aniona: fosfati. Zovemo iz imunoglobulinima. može se jedino odrediti biopsijom jetre. U plazmi. sulfati. Pored vode od oko 90-92%. zatim ugljikohidrati i masnoće. AsAT je enzim sličan AlAT-u ali manje specifičan za oboljenje jetre. AsAT – Aspartat Amino Transaminaza (ili: SGOT – Serumska GlutaminatOksalacetat Transaminaza). Proteini odnosno bjelančevine su albumini. beta i gama. Njihova koncetracija zavisi od količine uzete hranom. Kada se govori o mastima uglavnom se misli na neutralne masti. ovaj enzim izlazi u struju krvi. hidrokarbonati. nukleoproteini i seromukodi. nešto lizina.67 Plazma je tečni dio krvi. U nekim uslovima. u plazmi se nalaze otopljene mnoge materije. kao što je alkoholni hepatitis. prvenstveno mislimo na glukozu. Ima nešto i uree. odnosno ekstracelularna tekućina u kojoj se. u prvom redu bjelančevine. Ima tu nešto i aminokiselina (glutamina. pored eritrocita. Tu takođe dolaze i neorganske soli. globulini i fibrinogen. povišena vrijednost aktivnosti u serumu AsAT može biti viša od povišenja u serumu AlAT niova. Sveukupno 8-10%. slobodne masne kiseline i holesterol. U plazmi se nalazi nešto vitamina.

placenti i kostima. indirektni bilirubin. protrombinsko vrijeme obično je produženo. Kod akutnih oboljenja jetre. Nivoi albumina mogu biti niski u uslovima drugih oboljenja jetre uključujući pothranjenost (malnutrition). Protrombinsko vrijeme također može biti produženo u slučaju manjka K vitamna. I neka druga oboljenja npr. crijevima. gdje se hemijski modifikuje procesom konjugacije i izlučuje u žuč. Alubimin je važniji protein koji cirkulira u kvi. ponekad i kod potpuno zdravih osoba. Koncentracija albumina u serumu je obično u normalnim granicama kod hroničnih oboljenja jetre. mogu dovesti do povišenja koncentarcije bilirubina u serumu. alkalna fosfataza i gama–GT mogu biti često povišeni pored koncentracije direktnog bilirubina. Sintetizira ga jetra i izlučuje u krv. Niska koncentracija serumskog albumina ukazuje na slabu funkciju jetre. u zavisnosti od jačine akutnog procesa. Protrombinsko vrijeme . Normalno putuje krvlju do jetre. Zajedno sa blago povišenim AlAT i AsAT aktivnostima sugeriše oboljenja žučnih kanala. primarne biliarne ciroze ili kod primarnog sklerotičnog holangitisa. neke bolesti bubrega i druga. a produžen je kada je neki od faktora zgrušavanja koji se stvara u jetri nizak. može biti povišen u serumu bolesnika sa oboljenjima kanala. Povišene vrijednosti gama–GT. . Kod zakrečenja žučnog kanala ili oboljenja žučnih kanala. kao npr. biće prvenstveno povišen. Alkalna fosfataza može također pokazati povišenu aktivnost kod nekih poremećaja na kostima. bilirubin je obično povišen. smanjenom sekrecijom iz jetre ili zbog blokade žučnih puteva. ili zakrečenja čučovoda. koncentracija bilirubina u serumu je obično u normalnim granicama bez obzira na znatno oštećenje jetre i prisustva i ciroze. bubrezima. Aktivnost alkalne fosfataze može znatno biti povišena kod opstrukcije žučnog kanala ili kod oboljenja žučnih kanala kod npr. prolazi u crijeva i djelimično i repsorbuje u crijevima. povećana destrukcija. odnosno tzv. smanjenja prihvatanja od strane jetre i smanjenja konjugacije. sugeriše na oboljenja žučnih kanala. Bilirubin najvećim dijelom nastaje raspadom ostarijelih crvenih krvnih ćelija (kao i iz nekih drugih izvora). Protrombinsko vrijeme je jedan od krvnih testova napravljen u laboratoriji. konjugirani. Kada su funkcije jetre ozbiljno narušene. tačnije rečeno porodica srodnih enzima.Mnogi faktori potrebni za zgrušavanje krvi stvaraju se u jetri. ne-konjugirani. biliarne ciroze ili skleroznog holangitisa. naročito sa povišenim vrijednostima alakalne fofataze. odnosno direktni bilirubin biće primarno povišen. U slučaju porasta stvaranja. odnosno razaranje crvenih krvnih zrnaca. a da pri tome izostane bilo kakvo oštećenje ili upala. koji nastaju u žučnim kanalima.68 Gama – glutamil – transppetidaza (gama – GT) – Enzim koji se stvara u žučnim kanalima. Kada je umanjena sekrecija iz jetre. njihova sinteza i sekrecija u krv je u padu. Koncentracija bilirubina može da poraste u krvi ili zbog porasta stvaranja. istina rjeđa oboljenja. smanjenom konjugacijom. smanjenja prihvata od strane jetre. Kod hronično stečenih oboljenja jetre. pa i u slučaju ciroze jetre. Kod hroničnih oboljenja jetre. Gama–GT može biti povišen zbog primjene mnogih lijekova ili alkohola. Alkana fosfataza je enzim. ali može i gotovo svakom oboljenju jetre.

beta-globulini i gamaglobulini. bolesti jetre . Gama-globulin može znatno biti povišen u nekim tipovima autoimunih hepatitisa.5 14 – 17 Jako povišene 200 200 200 300 2. Postoje četiri glavna tipa serumskih proteina koji se određuju ovim testovima: albumin. Naprimjer u cirozama. Da objasnimo zašto smo o ovome govoriti. Broj pločica može biti nenormalan u mnogim slučajevima.0 – 4.2 – 2. glavni proteini iz seruma mogu se radzvojiti u električnom polju i odrediti njihove koncentracije.2 mg/dl 4. albumin može biti snižen. a ne samo u slučaju oboljenja jetre.GT AP Bilirubin Albumin Potrombinsko vrijeme Bijela krvna zrnca* Hematokrit** 40 UI/L 45 IU/L 40 IU/L 112 1. a gamaglobulin povišen. Neki mogući slučajevi su slijedeći: Viralni hepatitisi.69 Pločice (Platelets) najsitnije krvne čestice (praktički fragmenti megakaryocyta) neophodne za zgrušavanje krvi. odnosno elektroforeza je koristan test za pacijente sa oboljelom jetrom. NORMALNE I POVIŠENE VRIJEDNOSTI ENZIMA KOD LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA JETRE Abnormalne vrijednosti Normalne vrijednosti Blago povišene AsAT AlAT Gama. U ovim tekstovima.0 g/dl 14 sek 5000 – 10000 43 – 49% (37 – 43% žene) 40 – 200 45 – 200 60 – 200 112 – 300 1.5 17 * Bijela krvna zrnca = broj bijelih krvnih zrnaca u cm3 ** Htc – hematokrit = % krvi okupiran od crvenih krvnih zrnaca Povišene transaminaze (AsAT i AlAT) dešavaju se u slučajevima što ljekare navodi na tačnu diagnozu.5 4. koji boluju od jetre slezena postaje uvećana pošto se ometa tok krvi kroz jetru.5 4. Elektroforeza Serum–proteinski testovi. jer nam može dati odnosno biti putokaz za pojedine diagonostičke mogućnosti. Zbog toga se pločice izdvajaju u uvećanu slezenu. alfaglobulini. Kod nekih.

oganizam postaj imun na agresiju virusa hepatitisa B. Imuni sistem čovječijeg organizma slikovito možemo opisati kao obranbenu armiju koja se mobiliše onda kada organizam bude napadnut od stranih tijela. autoimuni hepatitis. ali bez fibrinogena koji se utroši na koagulaciju crvenih krvnih zrnaca. Kako su kod hepatitisa oštećene funkcije jetre. genetska oboljenja jetre. Ovakve analize krvi odnosno seruma. limfne žlijezde. vitamina. Da se malo dotaknemo tog sistema. prema cirozi jetre. pankreas. Imunogeni sistem – obranbeni sistem organizma Bilo kakvo strano tijelo da prodre u ljudski organizam suočit će se sa obranbenim sistemom čovjekova organizma. Ovo tijelo . odnosno masti. što zavisi od snage imunog sistema svake osobe. odnosno težine hepatitisa i drugih uzroka. a čitavu stvar ćemo proširiti na konkretnim slučajevima napada virusa hepatitisa na organizam. Ako antitijelo ne nadjača antigen. u konkretnom slučaju hepatitis B antijtijelo. tj. Naprijed smo kazali: “u najvećem broju slučajeva”. za razliku od one armije koja će stupiti u borbu protiv antigena. limfni aparat i uopšte čitav organizam. u najvećem broju slučajeva nadjača antigen B hepatitisa i eliminira ga iz organizma prije nego napravi neku veću štetu na ćelijama jetre – hepatocitima. u konkretnom slučćaju kojeg smo ranije naveli – virsuma hepatitisa B. kojega možemo definirati kao tekućinu krvi koja se izdavaja poslije koagulacije crvenih krvnih zrnaca. u ovome slučaju virusi hepatitisa. Ovdje smo se samo u kratnim crtama upoznali sa nekim osnovama serologije. Strano tijelo. te procesima detoksikacije.hepatitis B antitijelo. masna jetra. to se direktno manifestuje i na ostale organe i funkcije: žučnu kesicu. izumiranje većeg broja ćelija jetre i zapaljenja u jetri. što zavisi od intenziteta promjena. . u konkretnim slučajevima hepatitisa – seologija hepatitisa. npr. Uzimamo slijedeći primjer: ako u organizam prodre virus hepatitisa B kao strano tijelo. nazivaju se serološkim analizama. tada će imuni sistem organizma proizvesti antitijelo. HEPATITISI (zapaljenja jetre) Ovo su najneprijatnija oboljenja jetre koja izazivaju degenerativne promjene. I antigeni i antitijela mogu se određenim hemijskim metodama odrediti u serumu krvi. ili strana tijela. I još nešto: imuni sistem organima tim činom postaje otporan na eventualne nove agresije virus hepatitisa B. tumori jetre. u konkretnom slučaju od virusa hepatitisa. koji je virus hepatitisa u pitanju? Također ovi testovi će pokazati da li se aktivirao imuni sistem organizma za borbu protiv virusa i kojih virusa. Imuni sistem čovjeka sa više ili manje uspjeha boriti će se protiv stranih tijela. u metabolizmu ugljikohidrata. Taj obranbeni sistem naziva se imuni sistem. a ako jesu. Ovi serološki testovi su potrebni kako bi se tačno odredilo da li su virusi hepatitisa uzrok nekih nenormalnosti u funkcioniranju jetre. a koju nazivamo antitijelima.70 izazvane alkoholom. lipida. hematopoetski aparat. odnosno bjelančevina. nazivamo antigenima. Serum možemo još definisati i kao krvnu plazmu. proteina. problemi jetre izazvani lijekovima. ali mogu preći i hornično oboljenje što dalje vodi drugim komplikacijama. koja su prodrla u organizam. Takvi testovi će pokazati da li je neko eksponiran ili je bio eksponiran virusima hepatitisa. odnosno antigen. najčešće sa akutnim tokom. navest ćemo neke činjenice u vezi sa obranom organizma od napada virusa – virusa hepatitisa. minerala i mikroelemenata. tada će agresija virusa B iz akutne forme preći u hroničnu. srčane mane i sl. karcinomu i drugim manifestacijama.

Obično su aktunog toka. alkoholni hepatitisi. hepatitisi koje izazivaju drugi otrovi odnosno toksini. Primjena npr.Hepatitis C. Ovdje se nikako ne smiju zaboraviti ni genetski faktori i predispozicije. . Dakle. termin inflamacija jetre znači iritaciju ili uvećanje ćelija jetre. posebno sinergika. hemijske supstancije.Hepatitis D (Hepatitis delta virus HDV).Hepatitis E. U borbi protiv virusnih hepatitisa na raspolaganju stoje mnoge ljekovite biljke koje se mogu podijeliti na: Voće. trovanje gljivama.Picornavirus. Samo slučajevi hepatitisa koje je izazvao virus (viralni hepatitis) može biti zarazan za druge. onda se ta pojava naziva – virusni hepatitis. Ime hepatitis je sveobuhvatno ime za bilo koju upalu odnosno inflamaciju jetre i ne može obuhvatiti specifične slučajeve i značenja – zarazan. Hepatitise.Hepatitis A. ribavirina. Uostalom. Zatim dolaze autoimuni hepatitisi.hepatitise akutne virusne (hepatitis acuta infectiosa) i . Često mikro-organizmi izazovu neku drugu bolest na drugim organima.hepatitise hronične (hepatitis chronica). virusne hepatitise djelimo na: . kada izazovu zapaljenje jetre. O tome se govori na drugome mjestu. B (HBV) . F . – V. te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (spiroheta Inada –Ino). .Hepatitis TTV (Transfuzion Transmitted Virus) i . To su tzv. Začinsko bilje i Samoniklo ljekvoto bilje.N.. Tipovi virusa koji mogu izazvati. . sifilisu.E. su: A (HAV ) – Picornavirus. . Hepatitis je termin za mnoge različite slučajeve. G (HGV) – Flavivirus Jetru mogu napasti i neki drugi virusi kao što su: Enstein–Barr-ov virus ili Herpes simpleks virus. Virusi ovih hepatitisa.. . limuvidina. najčešće izazivaju virusi hepatitisa. Povrće. Najvažnije virusne hepatitise označavamo slovima: . Također i virus žute groznice. pa se oštećenje jetre javi kao indirektno.Hepatitis B. hemijske supstancije na radnom mjestu. odnosno biti uzročnici virusnih hepatitisa. Postavlja se pitanje: šta je sa sintetskim ljekovima.71 Često se pogrešno misli da je medicinsko ime hepatitis sinonim za medicinsko ime viralni hepatitis i da su sve forme hepatitisa zarazne. čije izvore treba tražiti u obljenjima od TBC.Hepatitis F. sintetskih interferona. lijekovi. . AIDS-a. Najčešći su hepatitisi izazvani virusima hepatitisa. sekundarni hepatitisi.Hepatitis G. može se reći. D (HDV) – Varietet B. C (HCV) – Flavivirus. . rjeđe i neki fizikalni faktori. labukavira i adefovira ostavljaju mnogo prostora za daljnja istraživanja. . sepsi krvi.Hepatitis S. E (HEV) – Calicivirus.Hepadnavirus. Od intenziteta djelovanja ovih faktora zavisi i težina hepatitisa. ali pod specifičnim uslovima mogu preći i u hronične sa daljim mnogućim komplikacijama.

da je bolest isčezla. N. Ako je neko prebolovao akutnu formu hepatitisa A (koji se u najvećem broju slučajeva javlja samo u akutnoj formi) nakon čega se postaje i . Bez obzira što je jetra fanatičan. onda su za to potrebni posebni uslovi (vidjeti: Akutni hepatitisi – hepatitis A npr. izazvani virusima hepatitisa. može istovremeno biti zaražen i drugom. pa i hepatitisa A. Naprimjer. Tako naprimjer. Ako je neko prebolovao akutnu formu virusnog hepatitisa B ili C. može dodatno oboljeti. ). Može se dobiti i sisntetski. virusnih. npr. No postoji i slijedeća mogućnost: ako neko boluje od virusnog hepatitisa iz grupe b) može također da se zarazi i nekim drugim virusom iz iste grupe. ljudski organizam može biti istovremeno zaražen virusima B i C. Ili obrnuto? Na osnovu do sada rečenog hepatitisa možemo podijeliti u dvije grupe: a) hepatitisi autoimuni: hepatitisi izazvani zloupotrebom alkohola. ali i B+D (Delta – virus). Ako i pređu. S druge strane. a vjerovatno ni hepatitis F. a zatim i hepatitisa C. O interferoina i drugim lijekovima kojima se pokušava riješiti pitanje. virusni hepatitisi A i E. za razliku od hepatitisa grupe b.72 Iskoristimo ovo mjesto da samo naznačimo šta je to prvi član koljeg smo ovdje naveli – interferon. tačnije rečeno može biti inficiran i nekim virusom hepatitisa iz grupe b. Jedna od najtežih pogrešaka je kada se poistovjete virusni hepatitisi. (Vidjeti: Interferoni str. Nikako se ne smije smatrati ako su nestali simptomi virusnog hepatitisa. Ali. ne prelaze u najvećem broju slučajeva u hronični oblik. Svi tipovi viralnih hepatitisa ne moraju izazvati i akutnu i hroničnu formu hepatitisa. Na ovome mjestu mogli bi postaviti pitanje: Zar ljekovito bilje ne bi moglo djelovati sinergički kod primjene gore navedenih sintetičkih lijekova ili onih koji će tek biti uvedeni u terapiju hepatitisa. u prvome redu hroničnog hepatitisa B. ako boluje od virusnog hepatitisa B. Pogrešna tumačenja mogu nas odvesti do konfuzija. virusi hepatitisa B ili C. virusni hepatitisi B. otporan i elastičan organ.E. Proizilazi da hepatitisi grupe a spadaju u kategoriju nezaraznih hepatitisa. Mora se nešto odmah razjasniti: Viralni hepatitisi su jedno veliko zlo i o njima moramo imati jasne stavove. Inteferon je protein koji se normalno stvara u organizmu za borbu protiv virusa podražavajući imuni sistem. b) virusie hepatitiie: hepatitisi koje smo označili slovima od A do G i hepatitisi TTV i S. Zaključno se može reći: hepatitisi iz grupe a. C i D mogu izazvati hronične oblike hepatitisa sa daljim napredovanjem prema cirozi jetre i komplikacijama sve do raka. jer virus je još uvijek tu i može se aktivirati. nepotrebnog mjenjanja stila života i nepotrebnih briga. ne mogu prenositi sa jedne osobe na drugu. npr. žilav. Da još jednom podvučemo: Onaj ko je zaražen jednom vrstom virusa hepatitisa. može mu se pojaviti i hepatitis D (Delta virus) zbog pogrešne raplikacije virusa B (vidjeti: Hepatitis D).-V. Treba znati da se praktički jedan tip virusa ne može preobraziti u drugi tip virusa*. ostatak života mora biti na oprezu. djelovanjem toksičnih materija i masnom jetrom. zaraznih hepatitisa koji se prenose virusima hepatitisa. bez obzira na stečeni imunitet. može naknadno sa se zarazi i virusom hepatitisa C. Nikako se ne smije zapasti u pogrešna tumačenja. sa virusom HIV-a koji izaziva AIDS. Postoje i slijedeće mogućnosti: ako neko boluje od hepatitisa iz grupe a. govori se opširnije na drugom mjestu.). u organizmu se mogu naći isvoremeno dva tipa virusa hepatitisa. ne smije se suviše opuštati kada se osjeća bolje. Ima i ova mogućnost: ako neko boluje od infektivnog hepatitisa B. za razliku od hepatitisa iz grupe b koji se mogu prenositi. Lijek Alfa Inteferon je sintetičk reprodukija prirodnog interferona.

antibody (Ab) u tome slučaju. . Tu je još i treći dio.Tumori jetre i . iz zgrušene krvi. . kao antigen hepatitisa B. Ovi testovi mogu potvrditi da je neko u ovom trenutku ili nekada bio eksponiran virusom hepatitisa. prisutan u tijelu. Serologija hepatitisa Prisjetimo se sada onog odjeljka naprijed kojega smo nazvali Krv (vidjeti: Krv. koji je bjelančevina krvne plazme. . Enzim SGOT odgovara sadašnjoj oznaci AsAT (Aspartat amino transaminazi).Virusni hepatitisi. manje je vjerovatno da će se odbraniti i eliminisati virus iz tijela.Oboljenja jetre zbog zloupotrebe alkohola. Dakle. Oštećenje jetre često rezultira povišenjem aktivnosti AsAT i AlAT u krvi. kao što su naprimjer virusi hepatitisa. Antigeni (An) i Antitijela (Ab) Svaki čovjek ili žena raspolažu sa prirodnim obranbenim sistemom poznatim pod imenom imuni sistem. dovode u nedoumicu oko tačne diagnoze. uzmimo hepatitisa B. . Postoje dva pojma vrlo važna kada se govori o imunom sistemu. kao vojnik imunog sistema koji se bori protiv antigena. krvna plazma bez fibrinogena. Imuni sistem ima zadatak da se bori protiv stranih supstancija koje prodru u organizam kao nametnici i to opasni. kao npr. to ne znači da je stekao imunitet i na sve ostale forme virusnih hepatitisa. pa i u jetri.Masna jetra. . str. krvni serum.Genetska oštećenja jetre. tačnije rečeno od imunog sistema. a natibody je npr. naprimjer hepatitise B ili C. . . a jedan od neophodnih faktora zgrušavanja krvi. u ovom slučaju protiv virusa hepatitisa. Antigen je strana supstancija. koji je ukratko rečeno. Oni sa slabim imunim sistemom koji su eksponirani virusima hepatitisa. Ako je antigen.Lijekovima izazvani jetreni poremećaji. hepatitis B antibody stvara se u imunom sistemu. Antibody (antitijela) spajaju se sa antigenom da bi antigen iz tijela maknuli i tako napadnutog učinili imunim na hepatitis B. Moraju se dakle provesti dodatna ispitivanja da bi se tačno odredilo šta je to loše sa jetrom ili možda nije.Neki problemi sa srcem. npr. u odnosu na one sa imunim sistemom koji dobro funkcioniše. enzim nađen u mnogim dijelovima tijela. Ta dva pojma su: Antigen (Ag) i natibody (Ab). odnosno testovi krvi. Povišene vrijednosti transaminaza pojavljuje se vrlo često. ) Ponovimo da se krv lako može razdvojiti na krvne ćelije i krvnu plazmu. Hepatitis posebni antigeni i antitijela mogu se odrediti i tako dobiti posebni krvni testovi.Autoimuni hepatitis. enzim AlAT (Alanin amino transferaza) nekada označavana kao SGTP (serumska glutamat–piruvat transaminaza). Neki mogući uzroci povišenih vrijednosti mogu biti: . virus hepatitisa. _______________________________________ * Ipak pogledati repikaciju virusa B i pri tome nastajanje virusa D (Delta – virus). odnosno plazme ostaje serum. Navedimo dvije važne serumske komponente: SGOT ( serumsku glutaminat oksalacetat transaminazu). stanje poznato kao hepatocelularno oštećenje jetre.73 ostaje imun. Ove transaminaze vezane su za upalne i/ili povrede jetre. krvni serum.

to znači da je dotični obično inficiran sa HAV (Hepatitis A Virusom). antitijelo. Upravo ova tri imunoglobulina mogu pomoći da se odredi da li postoji neko ozbiljnije oštećenje jetre.74 Ovi testovi krvi označavaju se kao serološki testovi ili preczinije hepatitis serumski testovi. ni neki funkcionalni testovi jetre ne mogu definitivno potvrditi da neko ima hepatitis npr. paradajz. ____________________________________________ * (Ab) – antibody. Neki od imunoglobulina pokazuju porast koncentrcije. HAV. Tih imuoglobulina je 3: A. to dokazuje da je dotični nekada ranije bio izložen HAV-u. a u slučaju da imunoglobulin IgM odnosno HAV Ab IgM nije dugo ustanovljen. maslačak. IgG i IgM. Hepatitis serumski testovi potrebni su da se sazna da li je i koji virus uzrok jetrenim problemima i koji posebni virus je aktuelno uzročnik. u serumu tog oboljelog mogu se naći imunolobulini IgM i IgG. G i M dakle: IgA. Ovi testovi uključuju dva imunoglobulina i antitijelo (Ab): imunoglobulin M (Igm) i imunoglobulin G (IgG). IgM. te je imunoglobulin M (IgM). Ako je neko obolio od hepatitisa A. ali nakon toga više nije imao aktivnu infekciju. Imunoglobulini Imunoglobulini su protutijela (Ab) proteinske prirode vezani za imuni sistem. postali su otporni za infekciju HAV ubuduće. ali nisu postali zaštitećeni protiv infekcija drugim virusima kao što su virusi B ili C. šumska jagoda. virus hepatitisa). Ukoliko su nečiji testovi pozitivni na prisustvo imunoglobulina G (IgG) koji je antitijelo (Ab)* za HAV (Hepatptis A Virus) – HAV Ab IgG. . tačnije rečeno aktivnosti u slučaju da organizam napadnu neki antigeni (An). Biljke i biljna sredstva koja vrše detoksikaciju i čišćenje jetre i krvi: borovnica. HAV Ab IgG ostaje pozitivan čitavog života i može se uvijek odrediti u krvi. To antitijelo (Ab). Ostali funkcionalni testovi. M. maslinovo ulje. niti se te manifestacije mogu upotrijebiti za razlikovanje hepatitisa A od drugih formi hepatitisa. prasa. koje smo naprijed naveli (Vidjeti: Prvi laboratorijski testovi koji ukazuju da možda s jetrom nešto nije uredu). D i E. protutijelo (Ab – antibody) slikovito prikazano kao jedan od vojnika imunog sistema koji se bori protiv antigena (An). A. tj. kao npr. niti mogu biti infektivni za druge. IgD i IgE. odnosno da je inficiran virusom hepatitisa A (HAV). određeni su kao: IgA. pirevina. Ti oboljeli više se nikad ne mogu inficirati sa HAV. poslije toga se više ne može odrediti. Jedini način da neko sigurno boluje. ni neki jetreni funkcionalni testovi ne mogu definitivno potvrditi da je neko obolio od virusnog hepatitisa A (HAV). Drugi termin je antigen (an) koji podrazumijeva antigen kao strano tijelo (npr. maslina. Te se manifestacije takođe ne mogu upotrijebiti za razlikovanje hepatitisa A od drugih formi hepatitisa. Ako nečiji testovi budu pozitivni na prisustvo imunoglobulina M (LgM) koji je antitijelo (Ab) na HAV (HAV-Ab-IgM). kao antitijela (Antibody – Ab) hepatitisa A. Pozabavimo se sada virusnim hepatitisom A (HAV). šljiva. odnosno (HAV – Ab IgmM). Tačnije. te neki znakovi opasnosti. Imunoglobulina je pet (5): A. IgG. nakon 6 mjeseci postao nemjerljiv. je dobiti testove krvi poznate kao serumski testovi hepatitisa A. upotrebljavamo engleski termin iz praktičkih razloga. G. ili da je bio inficiran nedavno.Ab-IgM postaje pozitivan otprilike jednu nedjelju nakon što je neko bio izložen HAV i može ostati pozitivan na infekciju oko 6 mjeseci. Antitijela (Ab) za viruse hepatitisa A su imunoglobulini M (IgM) i imunoglobulin G (IgG). Ni simptomi. simptomi. konkretno antigeni hroničnih hepatitisa.

75 Ostale biljke koje se upotrebljavaju u vidu čaja, odnosno infuza, začina ili na drugi način: blaženi čkalj, dragušac, gorka djeteljina, kamilica, majčina dušica, neven, pelin, iđirot- naročito za pobuđivanje apetita, petrovac, rusa, sikavica, smilje, timijan, šipurak. Speciesi koji se upotrebljavaju kod hepatitisa: - Folium Menthae piperite (List nane) - Flores Helichrisii (Cvijet smilja) - Herba Absinthii (Herba pelina) - Folia et flores Serpilli (List i cvijet timijana) aa 25 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 10 – 15 minuta. Piti 3 puta dnevno, nezaslađeno, prije jela. Folium Menthae piperite (List nane) Herba Chelidonii (Herba ruse) Crtex Berberidis (Kora žutike) Folium Melissae (List melise) Herba Hyperici (Herba kantariona) aa 20

Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i navečer na prazan stomak kod hepatitisa (Stanczyk, 1976). U stručnoj i naučnoj literaturi mogu se pronaći i mnogi drugi recepti čajnih mješavina protiv hepatitisa. Od takvih čajnih mješavina treba preporučiti. - Folium Menthae piperite (List nane), - Flores Chamomillae (Cvijet kamilice), aa 60,0 - Herba Hyperici (Herba kantariona), - Herba Violae tricoloris (Herba polj. ljubičice), - Herba Millefolii (Herba hajdučke trave), aa 50,0 - Cortex Frangulae (Kora frangule) aa 40,0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro natašte i navečer pred spavanje (Petkov, 1988). - Fructus Cardii Mirianae (Plod sikavice), - Folium Menthae piperite (List nane), - Herba Absinthii (Herba pelina), - Herba Cardii benedicti (Herba blaženi čkalj) aa 20,0 - Rhizoma Rhei (Rizom reuma), - Fractus Carvi (Plod kima) aa 10,0 Supenu kašiku čajne mješavione preliti sa 3 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti 3 puta dnevno po 2 dcl ovog čaja. (Braun, 1974). - Fractus Cardii Marianae (Plod sikavice), - Fadix Taraxacii cum herba (Radix maslačka i list) - Fractus Carvi (Plod kima), - Crotes Frangulae (Kora frangule) aa 50,0 aa 20,0 aa 10,0

76 Čajnu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode i legano kuhati još 3 minute. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 1 dcl prije jela (Lindemann, 1973). - Folium Menthae piperite (List nane), - Herb aTeucrii montani (Herba dubčaca), - Cortex Frangulae (Kora frangule), - Radix Taraxacii (Korijen maslačka), 50,0 30,0 aa 10,0

Tri supene kašike ove čajne mješavine popariti sa ½ litre ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 8 sati i piti po jednu čašu 3 puta dnevno na ½ sata prije jela nezaslađeno (Tucakov, 1973). Navedimo da svo ljekovito bilje koje možemo upotrijebiti u dieto-terapiji jetre možemo podijeliti na: - voće, - povrće, - začinsko bilje, i - samoniklo ljekovito bilje Čitava ova materija o hepatitisima često se pogrešno shvata, tumači i upotrebljava.Zbog toga je naročito važno da o ovoj temi kojom se bavimo svi pojmovi budu razjašnjeni. Prvo što je važno je uočiti i poznavati razliku između viralnih hepatitisa i hepatitisa izazvanih drugim načinima. Postoji i drugi razlog, i među sručnjacima, a taj je da se pregledaju različiti viralni tipovi hepatitisa i da se pomogne u rasčišćavanju nekih zajedničkih pogrešnih shvatanja viralnih ili virusnih hepatitisa*. I još nešto što treba reći i upoznati a to je čovjekov imuni sistem kojeg mnogi slikovito opisuju kao armiju mobilisanu za borbu protiv virusa i kako se to dovodi u vezu sa virusnim hepatitisima. ________________________________________________ * Viruse na ovom mjestu možemo definisati kao najmanje bilološke strukture koje u sebi nose genetske informacije za razmnožavanje. Jedinka se odlikuje prostijom hemijskom garđom, zanemarljivom (submikroskopskom) veličinom, bez energetskih enzima, priustvom samo jedne nukleinske kiseline; DNA (DeoxiriboNucleic Acid) ili RNA (RiboNukleicAcid). Patološke promjene kod pojedinih vrsta hepatitisa, kao i druge naročito važne promjene opisane su u daljem tekstu. U borbi protiv hepatitisa, praktički nema sintetskih lijekova. Ako se neki i primjenjuju, njihov krajnji učinak izaziva mnoge nedoumice, a neki ostavljaju sporedne posljedice. Pojačanje odbrambenih snaga organizma u cjelosti, higijensko-dietetske mjere, prezicnije dieto-terapija, a zatim takva sredstva čija primjena ima i opravdanje i duboku logiku, sigurno je najbolji put u borbi protiv hepatitisa. Ljekovite biljke i biljna sredstva koja mogu poslužiti u tu svrhu sa velikim uspjehom, mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Holeretici ili holerezna sredstva, dakle sredstva koja pojačavaju stvaranje žuči u jetri, pokazuju vrlo povoljne efekte. Razloga za to ima više, od kojih treba navesti slijedeće: vrše drenažu svih žučnih vodova unutar jetre od žučnih tromba koji zadržavaju žuč. Pojačana količina žuči u crijevima djeluje laksativno, čime se sprječava autointoksikacija iz crijeva itd.

77 U biljnom svijetu postoje sve vrste holeretika; od vrlo snažnih do blagih. Osim toga obavljaju i druge zadatke. U tu svrhu navedimo kao primjer maslinu i maslinovo ulje, naročito maslinovo ulje, koje je izraziti holeretik, a isto tako i laksativ koji će pored jačeg izazivanja stvaranja žuči u jetri, izazvati i pojačani laksativni efekat, što stoji u direktnoj vezi sa rečenom autointoksikacijom u crijevima. Biljna sredstva i biljke koje unose vitamine, minerale i druge materije potrebne za zaštitu i obnovu ne samo ćelija jetre već i šire, su, prije svega, sve vrste voća i povrća, a naročito limun, pomorandža, badem, bijeli luk, celer, paradajz, prasa, peršun, kopriva, salata, šargarepa i druge. Napomena: Preporučujemo da se svi biljni čajevi pripremaju u posudama od nehrđajučeg čelika, ili od gline, keramike i vatrostalnog stakla. Aluminijsko posuđe se ne preporučuje. Počnimo sa čajem za prečišćavanje jetre i crijeva: U ½ litre vode procijedimo 5 cm dugačak komad đumbira (svježeg), zatim sok od jednog limuna, 4 karanfilića, jedan štapić od 1,5 do 2 cm. dužine cimeta i malo (među prstima) oraščića ili kardamoma. Sipamo u posudu vodu, iscijedimo limun i đumbir, dodamo karanfilić i cimet (malo razmrvljen). Smjesu lagalno kuhati (krčkati) oko 15 minuta, a zatim dodati malo oraščića i kardamoma. Može se zasladiti s malo meda ili žutog nerafinisanog šećera po želji. Popiti u toku dana (Cabot S., 1999.). Hepatitis A - infektivna žutica, epidemijska žutica, infektivni hepatitis. Hepatitis A spada u virusne hepatitise sa akutnim tokom (hepatitis acuta infectioza) – zarazna žutica. To je oboljenje jetre izazvano virusom hepatitisa A (HAV – Hepatitis A Virus). Ovaj oblik hepatitisa najčešće se javlja zbog prodiranja virusa hepatitisa A u organizam preko usta, dodirom sa zaraženim materijalom ili kontaktom sa zaraženom osobom. To je obično blago oboljenje koje se karakteriše iznenadnim povišenjem temperature, nelagodnošću, mukom, gubitkom apetita (anoreksijom), neprijatnim osjećajem u stomaku koji traje nekoliko dana. Treba znati da se hepatitis A često javlja kao epidemija u prenaseljenim mjestima gdje su vrlo niski standardi lične higijene. To je dalje povezano sa zagađenom hranom, posebno ako je to obična salata, jagode, ostrige i sl. Virus se takođe može širiti kontaminacijom terena fekalijama, pošto se i izlučuje stolicom inficiranih ljudi i izaziva kliničku bolest kada osjetljive osobe konzumiraju zagađenu hranu ili piju zagađenu vodu. Najčešće se širi konzumiranjem sendviča, voćnih sokova, mlijeka i mliječnih proizvoda, povrća i sl. Infekciju lako prenose radnici koji rade u procesu proizvodnje hrane, npr. u restoranima. Ti ljudi morali bi biti vakcinisani protiv infekcije virusom A. Iz ovoga proizilazi da postoji vakcina protiv hepatitisa A. I ne samo to. Svi koji su preboljeli hepatitis A, a zatim određen period strogo se pridržavali uputstava za totalno odzravljenje, postaju doživotno imuni protiv zaraze virusom hepatitisa A. Hepatitis A je upala jetre koju izaziva virus – hepatitis A virus – HAV. Indetifikovan je 1973. godine, a prije toga nazivan je infektivni hepatitis, zahvaljujući činjenici da je jako zarazan. Hepatitis A virus (HAV) izaziva akutni hepatitis, dakle ne prelazi u hronični oblik kao, uzmimo hepatitis B i C, i ne može izazvati hronično oboljenje jetre. Inkubacioni period ovog virusa obično traje 15-50 dana, zbog čega se zove hepatitisom kratke inkubacije.

78 Kod ovog hepatitisa mokraća potamni (boja tamnog piva), a stolica postaje svijetla nekoliko dana prije pojave žutice. Često puta kada se pojavi žutica ostali se simptomi povuku. Na koje smo simptome mislili? Na one o kojima smo naprijed govorili. Otprilike 10% ljudi koji su navukli infekciju HAV, imaju šansu da razviju jednu neobičnu varijantu ove bolesti zvanu holestatični hepatitis, za koga je karakteristična jaka žutica i intenzivan svrbež. Kada smo već ponovo kod simptoma da se pozabavimo još nekim činjenicama. Često se desi da nikakvih simpota i nema. Nema ni žutice. Takvi bolesnici, posebno djeca, bez svoje krivice, i dalje se kreću među ostalima na svim mjestima i oni su idealni prenosioci zaraze. Potom iznenada, praktički preko noći, požute bjeonjače, a zatim i koža po cijelome tijelu. To je svakako bolje, jer se tada barem zna na čemu se. Žutica dobija na intenzitetu prvih 7 dana, a zatim se održava kraće na tome nivou, nakon čega počinje postepeno povlačenje za slijedeće 2 do 4 nedjelje. Ponekad, istina rijetko, to traje i 2 do 4 mjeseca, pogotovu ako se ne poduzimaju nikakve mjere da se žutilo otkloni. Slijedeći period oporavka započinje kada se žutica gotovo povuče, odnosno kada vrijednosti bilirubina u krvnoj plazmi budu svedene u granice 8,5 – 16,9 mikromola na litar prema SI sistemu. Za potpun oporavak jetre poslije akutnog virusnog hepatitisa, potreban je period od oko godinu dana. Ukupno trajanje bolesti je 2-4 mejseca, ali postoji i usporena rekonvalescencija, pa za svaki slučaj na oprezu treba biti do godinu dana. Prvi znaci da je period rekonvalescencije započeo, manifestuje se kroz pojačano izlučivanje mokraće koja uz to dobija i normalnu boju, kao i stolica. Malaksalost isčezava jer se i apetit naglo pojačao. U periodu rekonvalescensije, obično do 4 mjeseca, treba biti krajnje obazriv. Ne smije se fizički naprezati, djeci treba ograničiti kretanje, posebno trčanje, a načinu ishrane treba obratiti naročitu pažnju. Kako je već rečeno, na oprezu treba biti do godinu dana. Posumnja li se na hepatitis na osnovu navedenih simptoma u predikteričnom stanju – stanju prije izbijanja žutice (ikterus = žutica), treba znati da se u mokraći može konstatovati izvjesno povišenje koncentracije urobilinogena. U krvnoj plazmi odnosno krvi ili serumu, može se zapaziti izvjesno povišenje koncenracije bilirubina. U krvnom serumu, zbog nekroze hepatocita, zapaža se promjena u aktivnosti nekih enzima, koji se normalno nalaze u citoplazmi jetrenih ćelija–hepatocita ili organelama. Posebnu pažnju treba obratiti na transaminaze jetre: AsAT (Aspartat AminoTransaminazu), AlAT (Alamin Amino-Transaminazu), gama – GT (serumsko – Glutamil Transferaza) i na koncu i AP (Alkalna Phosphataza) koje istina nema mnogo u parenhimu jetre, ali je zato znatno vezana za Kupferove ćelije, kao i žučne kapilare. Njena aktivnost znatno je povišena u svim slučajevima zastoja žuči. Sada treba da se sporazumijemo oko nekih stvari. Svi navedeni testovi nisu karakteristični samo za hepatitis A već za bilo koje oboljenje jetre. Tek kada se izvrše i neke serološke analize, koje se odnose na hepatitis A (hepatitis A serologija) tek tada se može sigurno utvrditi da li je neko obolio od hepatitisa A ili ne. Serološka ispitivanja hepatitisa A uključuju ispitivanja imunoglobulina M (Igm) * antijela na HAV, kao i imunoglobulina G (IgG)**, takođe antitijela na HAV. Ako se kod oboljelog ustanovi pozitivan nalaz na IgM, to znači da je oboljeli inficiran hepatitisom A, odnosno virusom hepatitisa A (HAV). Pozitivan sa nalazom na IgM, postaje se otprilike 7 dana nakon infekcije. Pozitivan na nalaz IgM ostaje se otprilike 6 mjeseci, kada oboljeli više ne pokazuje u krvi odnosno serumu pozitivan nalaz na IgM. S druge strane, ako je IgG (Imuno-globulin G) antitijelo na HAV pronađeno pozitivnim, to možda znači da je onaj kod koga je pronađen, nekada bolovao od HA i da

79 mu je taj imunoglobulin ostao kao trajna zaštita, pod uslovom da se imunoglobulin IgM pokazao negativnim. Ako je IgM takođe pozitivan, onda to znači da onaj kod koga je i IgG pozitivno, sada boluje od hepatitisa A. Bolest traje sve dotle dok IgM pokazuje pozitivnu vrijednost. Kada se ta vrijednost izgubi, smatra se da se ozdravilo. Pozitivna vrijednost IgG koja trajno ostaje pokazuje da se je trajno postalo imuno na hepatitis A. ______________________________________________ * HAV Antitijelo Imunoglobulin M (IgM) (HAV Ab IgM) ** HAV Antitijelo Imunoglobulin G (IgG) (HAV Ab IgG) Iz ovoga proizilazi da se nakon prebolovanog akutnog hepatitisa A stiče trajni imunitet protiv virusa hepatitisa A (HAV). Tako bi naime treblo da bude i tako i jeste u oko 94% slučajeva. Ranije smo već naveli da postoje dva oblika hepatitisa A (HA): ikterični, kada oboljeli požuti, pa zna na čemu je. Drugi oblik je anikterični, kada oboljeli, i pored jasnih simptoma, ne požuti, što nije dobro. Simptomi poslije izvjesnog vremena isčeznu, pa se misli da je ta pojava simptoma neka slučajna pojava. Ovaj oboljeli i dalje širi zarazu, što je najgore, a i ne liječi se kako valja. Najčešće ga okolina otkrije, pa se tako stvar djelimično i riješi. U daljem postupku takvoga valja i liječiti, tačnije rečeno oboljelu jetru valja dovesti u ispravno stanje, fiziološki ispravno stanje. Međutim, izvje stan broj oboljelih za bolest i ne sazna. Većina njih prezdravi i postanu takođe imuni, ali se kod nekih procesa razvije i hronična bolest jetre sa napredovanjem prema cirozi, pogotovu ako je taj proces potpomognut npr. alkoholom ili nečim sličnim. Hepatitis B – Hepatitis B virus – akutni Pored akutne forme hepatitisa A (tip HAV Picorna-virus, otkriven 1973), postoji i akutna forma hepatitisa B (tip HBV Hepadnavirus, otkriven 1965). Za razliku od HAV (Hepatitis A Virus) koji se sastoji od samo jedne molekule RNA (Ribo-Nukleic-Acid, RiboNukleinska-Kiselina), okružene proteinskim omotačem koji u vidu matematičkog poliedra čini kapsid (virusni omotač), hepatitis B virus – HBV sastoji se od dvije molekule DNA (Deoxyribo-Nucleic-Acid – Deoksiribo-Nukleinska-Kiselina, DNK) koje su međusobno upletene i takođe okružene kapsidom. Kod virusa hepatitisa B ova tvorevina okružena kapsidom naziva se jezgro. Jezgro je također okruženo sa jednim ili dva proteinska omota koji čine vanjsku stranu ili površinu virusa. Dakle, po sastavu su vrlo jednostavni. Hepatitis B je inflamacija ili upala jetre izazvana upravo ovim virusom i zbog toga je hepatitis B Virus. Nazivaju ga još i serumskim hepatitisom – SH, koji kao i infektivni hepatitis IH, izaziva u jetri gotovo identične promjene: degeneraciju ili nekrozu, odnosno izumiranje većeg ili manjeg broja ćelija jetre koje se inače zovu hepatociti, a od čega i zavisi težina slučaja, kao i neke druge upalne ili popratne pojave. Međutim, sve se te pojave, u oko 90-95% slučajeva akutno inficiranih osoba virusom hepatitisa B, daju subziti bez posljedica, dok 5-10% inficiranih (odraslih) razvijaju hronično oboljenje. Praktički, postoje tri načina da se neko inficira virusom hepatitisa B. Prvi način je da se zaraza prenese sa jedne osobe na drugu preko krvi ili krvnih proizvoda, što uključuje: transfuzije, vakcinacije ljudskim serumom, davanjem injekcija ili uzimanje krvi za analize nedovoljno sterilisanim instrumentima. Drugi način je s majke na dijete za vrijeme trudnoće, ili kod poroda, ako je majka već zražena virusom hepatitisa B. I treći način je- seksualnim konaktima. Iako hepatitisi A i B imaju dosta sličnosti, postoje i razlike. Nakon preležanog hepatitisa A ostaje trajni imunitet, dok je kod hepatitisa B imunitet slabije izražen i postoji mogućnost ponovne infekcije virusom B. Inkubacioni period kod hepatitisa B je duži i obično traje 50 d 180 dana, zbog čega se zove hepatitisom duge inkubacije. Postoji još

80 jedna bitna razlika, a ta je postojanje Australija antigena, u slučaju hepatitisa B. Australija antigen otkriven je 1960.godine i označava se sa Au-Ag (Australija Antigen) ili sa HAA (Hepatitis Associated Anti-gen) ili SH–antigen (Serumski Hepatitis-antigen). Najčešća mu je oznaka HB-Ag. Sa Australijom ima veze u tome što je prvi put otkriven kod jednog Australca. Australija antigen preciznije se označava sa HBs-Ag, odnosno HBc-Ag, pri čemu slovo “s” (surface) označava da se radi o površinskom antigenu, a slovo “c” (core) da se radi o antigenu jetre, odnosno jezgru. Da na ovom emjestu samo ukratko damo definiciju antigena. Antigen je svaka supstancija koja je u stanju dati, odnosno izazvati imunološki odgovor. U našem slučaju to su visokomolekularne supstastancije – proteini koji su sposobni da izazovu specifičnu imuno-reakciju tj. da proizvedu anti-tijela. Obzirom na kompleksnost ovog pitanja, antigene i anti-tijela ćemo postepeno objašnjavati. Prisjetimo se samo, da smo kod akutnog hepatitisa A, naveli dva imunoglobulina M i G (IgM i IgG) kao antitijela protiv virusa hepatitisa A. Već smo govorili o regenerativnoj moći jetre, ali treba navesti da nije preporučljivo uzdati se samo u nju. Preduzimanjem određenih higijenskih, posebno dijetalnih mjera u vidu odeđene dieototerapije, te uz pomoć raznovrsnog ljekovitog bilja u vidu različitih pripravaka- čajeva, dekokta, tinktura, praškova itd, do primjene ljekovitog bilja u hrani, svježoj ili kuhanoj, začinjenoj velikim brojem začina sa izrazitim povoljnim dejstvom na jetru, mogu se s velikom sigurnošću otkloniti od jetre sve negativne posljedice. Hepatitis B je praktički endemska bolest vezana za Kinu, jugoistočnu Aziju i Afriku, gdje prema nekim procjenama od ove bolesti boluje 400 do 500 miliona ljudi. Smatra se da od komplikacija hepatitisa B u svijetu umire oko milion ljudi godišnje. Treba znati da je HBV ekstremno žilav virus kojeg, osim u krvi možemo naći u znoju, pljuvački, vaginalnim sekretima, spermi, menstrualnoj krvi i majčinom mlijeku. Nešto ga je lakše dobiti nego HIV (Human Immunodeficienci Virus) koji izaziva AIDS (Acquired Immune Deficienci Syndrome). Za razliku od hepatitisa A dobija se parenteralno, što znači da zaraza ne ide preko usta odnosno probavnih organa. Prije 1975. najviše ljudi je zaraženo transfuzijama krvi jer su primali krv zaraženu virusom B, ili plazmu. Takođe se može prenijeti seksualnim kontaktima, posebno kod česte promjene seksualnih partnera, a također i za vrijeme poroda sa majke na dijete, ako je majka inficirana. Posebno je važno paziti i voditi računa da krv sa inficiranog ne pređe u krv drugoga. Rekosmo da inficirana majka može prenijeti HBV na dijete prilikom poroda (perinatalni prijenos). U razvijenim zemljama trudnice se obavezno testiraju na prisustvo HBV i ako je majka inficirana virusom B, dijete se odmah po rođenju vakciniše odnosno imunizira. No, sada se, bez obzira da li je majka inficirana ili ne, dijete se odmah imunizira. Akutni hepatitis B može da pređe u hronični i to se najčešće i dešava kod novorođene djece čije su majke bile inficirane virusom hepatitisa B, a djeca nisu odmah po porodu vakciniana. Šta znači „odmah po porodu vakcinisana”? To znači vakcinisana odmah, unutar 12 sati po porodu. Približno 90% takve nevakcinisane djece razvija hronični oblik hepatitisa B. Akutni oblik hepatitisa B može se razviti od jedne subkliničke bolesti do fulminantnog (iznenadnog galopirajućeg) oblika, istina, samo u oko 2% slučajeva. Kod mnogih akutno zaraženih osoba virusom B javljaju se jasni klinički znakovi akutnog hepatitisa sa gubitkom apetita, mukom, povraćanjem, povišenom temperaturom, bolovima u abdomenu i žuticom. Slično kao i kod hepatitisa A 90-95% oboljelih, odnosno akutno inficiranih odraslih osoba, ozdrave bez posljedica, dok 5-10% odraslih inficiranih osoba postaju hronični bolesnici. Treba znati i to da akutni hepatitis po svojim simptomima,

a takođe se gube i simptomi ukoliko su se pojaviti. Enzimi jetre gama-GT (gama-Glutamyl. kao npr virus hepatitisa B ili kojeg drugog virusa sposobna da stimuliše imuni sistem u smislu stvaranja anti-tijela (Ab). To ispitivanje. odnosno vojnike obranbenog. proteini u urinu. engl. Većina odraslih ima dovoljno efikasan imuni sistem koji može u potpunosti eliminirati virus hepatitisa B iz organizma. a još jedna stvar ovog vezivanja je imunizacija tog tijela protiv eventualnog slijedećeg napada nosioca antigena. Žutica budi simptom koji najčešće pažnju skrene na oboljenja jetre pa i akutni hepatitis B. svi funkcionalni testovi jetre dolaze na normalne vrijednosti. S druge strane antigen (Ag) je strana supstancija. Neki ljudi akutno inficirani virusom hepatitisa B pokazuju simptome na sasvim drugoj strani od jetre (extra hepatični simptomi) kao što je vaskulitis (zapaljenje krvnih i limfnih sudova) ili oboljenja bubrega u vidu granulometritisa (vrsta zapaljenja bubrega). to sugeriše da proces prelazi u hroničnu formu. a istovremeno i anti-tijela HBc AbIgM (već znamo šta slovo “c” znači kao i IgM) također pozitivna. da bi se. Ako je u serumu pronađeno Hepatitis “e” antitijelo HBe. to govori u prilog izliječenom akutnom hepatitisu. u ovom slučaju serološko ispitivanje krvi na hepatitis B.81 pogotovu ako se ne pojavi žutica. ili kako se uobičajeno kaže – replikacije. imunog sistema čovjeka. bilirubin uglavnom ostaje na normalnim vrijednostima. antigeni hepatitisa B i anti-tijela protiv tog antigena mogu se lako ispitati. tačnije rečeno. pokazuju izvjesne povišene vrijednosti. ali i da organizam razvija odbranu protiv infekcije.Ag kod akutne infekcije postaje pozitivno nekoliko nedjelja nakon infekcije i obično se pojavljuje sa pojavom simptoma. crijeva i bubrega. a i kasnije. ili je nekad bio napadnut pa prebolio tu bolest. ____________________________________________________ * Anti-tijela. ovo nikako ne znači da se ne može inficirati virusima hepatitisa A i C. At koja se u literaturi češće označavaju kao Ab (Anti-body. u konkretnom slučaju – virusa hepatitisa B.Ab. Za vrijeme ovih epizoda antitijela * protiv hepatitisa B toliko su se razvila da sada postoji praktički potpuna zaštita protiv ponovne infekcije virusom B. Pojavljuju se još i ospe. HBs. Hepatitis h ronični . Kada se to desi. odrediti. odnosno aktivnosti.Ag (već znano šta ono slovo “s” označava). također i bolovi u zglobovima. Antitijela vezuju antigen i tako ga eliminišu iz tijela. Analiza krvi pokaže najčešće da su transaminaze ponekad i vrlo povišene. povišena temepratura. se vrši u serumu krvi. to označava da je došlo do akutne B virus infekcije.Transpeptidaza) i AP (Alkaline Phosphatase) koja je također i enzim jetre ali i kostiju. U slučaju da je aktivnost transaminaza povišena u krvi 2-3 puta duže od 6 mjeseci. otprilike za 6 mjeseci ustalile na normalnim vrijednostima. odnosno infekciji ili inaktivnoj (ne-replikativnoj) hroničnoj bolesti hepatitisa B. može da se pojavi još jedan antigen “e” – HBe-Ag u slučaju visokog stepena infekcije. ali kako bolest vremenski prolazi. Međutim. Već smo se sporazumjeli šta su to funkcionalni testovi jetre. i tako pokazati da li je ispitanik napadnut i zaražen virusom hepatitisa B. tako i vrijednost aktivnosti trnsaminaza u krvi opada. Ovaj antigen može da se pojavi u oba slučaja: akutne i hronične B infekcije. može biti vrlo primiren pa se lako zamjeni sa nečim drugim zbog čega se otkriva kod malog broj akutno inficiranih. a nešto malo rekli o serološkim analizama ili testovima koji predstavljaju vrijednosti anti-tijela (Ab) i antigena (Ag) u krvi.) slikovito se opisuju kako predstavljaju armiju. Na početku bolesti. Također. Posebnim testovima krvi.(Hepatitis crhonica) . odnosno realnog umnožavanja. Ako serološki testovi pokažu da je antigen ABs.

koji je. što znači da u nekom organizmu stvaraju antitijela protiv vlastitih ćelija ili tkiva (autoimuni hepatitis). odnosno hepatitis sa dužim vremenom inkubacije. Postoje dokazi da u nastanku hroničnog hepatitisa značajnu ulogu igraju i autoimuni procesi. jedan je od razloga nastanka hroničnog hepatitisa. degeneracije i izumiranja ćelija jetre traju preko godinu dana i najčešće završavaju cirozom jetre. naročito kod hroničnih alkoholičara. odnosno lagani bol ispod desnog rebarnog luka. Poznato je da je serumski hepatitis. od svega je najvažnije da se ovi lakši oblici mogu zaustaviti da ne pređu u teže oblike. premda i to može da se desi. opasniji od hepatitisa sa kratkim vremenom inkubacije. rijetko prelazi u hronični oblik. Prema nekim istraživanjima smatra se da akutni serumski hepatitis prelazi u hronični pod uslovom da je Austgralija-antigen ostao pozitivan u toku od 3 mjeseca i dulje. za razliku od agresivnog oblika gdje su nalazi Australija – antigena bili pozitivni u toku dužem od 3 mjeseca. odnosno da ima za posljedicu nastanak hroničnog hepatitisa i to hroničnog virusnog hepatitisa. Kako rekosmo. Također treba navesti da i čitav niz lijekova može izazvati promjene u tkivu jetre koje su sasvim identične sa promjenama kod hroničnog perzistentnog hepatitisa. blago stvaranje vezivnog tkiva. Danas se hronični hepatitis može podijeliti na hronični. Pored velike osjetljivosti na uzimanje lijekova. U ovome slučaju ovaj oblik rijetko prelazi u cirozu jetre. Mogu u tome slučaju djelovati i dodatni faktori kao što su zloupotreba alkohola. zloupotrebe alkohola. Uzroci nastanka ove bolesti donekle su nejasni. metaboličkih poremećaja genetskog tipa. koji je daleko blaži i hronični agresivni hepatitis. kao što su naprimjer alkohol. U tome slučaju može doći do obimnijih promjena što vodi i najvećim patološkim promjenama. Smatra se da pozitivni nalazi Australija-antijega u roku kraćem od 3 mjeseca. zapaljenja (infiltrati). Mogu biti produžeci odnosno neizliječeni akutni virusni hepatitis (posebno hepatitis B) koji može da se produži. Da li je to baš tako. agresivni hepatitis. teško je reći. Virus A. lokalno izumiranje (nerkoza) hepatocita je vrlo blaga. posebno u slučaju anikteričnog oblika hepatitisa kada ne bude prepoznat zbog odsustva žutice. lijekovi i dr. pažnju treba skrenuti i na uzimanje droge. postoje dva oblika hroničnog hepatitisa: hronični perzistentni. kada je hronični hepatitis međustepenica za pojavu ciroze. uzrokuju hronični perzistentni hepatitis. Ostali se žale na lagalno tištanje. naravno pod utjecajem da ne djeluju drugi podražavajući faktori. gdje procesi zapaljenja. U vrlo složenu problematiku mehanizma ovakvih dejstava nema potebe ovdje se upuštati. s povremenim gubitkom apetita i . ali je evidentna uloga pozitivnih nalaza Australija–antigena u prolongiranom trajanju na nastajanje hronične bolesti jetre. Hronični perzistentni hepatitis nastavak je neizliječenog akutnog virusnog hepatitisa. pa sa time u vezi i neznatno. perzistentni (tvrdokorni) i hronični. Odlikuje se time što u jetri postoje određena mjesta. danas možemo reći da se pod ovim imenom podrazumijeva hronični patološki proces u tkivu jetre. I pothranjivanje bjelančevinama. ili umjereno aktivan ili jako aktivan. U slučaju moglo se konstatovati prisustvo Australija-antigena HB-Ag. odnoso akutni hepatitis izazvan virusom A. Većina oboljelih nema nikakvih tegoba. osim u one momente koji jasno sugerišu veliku opreznost.82 Ne upuštajući se u šaroliku grupu poremećaja koji vode prolongiranom oštećenju jetrenih ćelija i upalnih procesa koji su se do nedavno prodavali pod pojam horničnog hepatitisa. Međutim. Čitava stvar oko nastanka hroničnog hepatitisa počela je da dobija novi tok otkrićem Australija-antigena.

Da li se takvim tretmanom samo poboljšava kvalitet života uz eliminaciju sporednih efekata ili se mogu očekivati i drugi efekti. a posebno što često izazivaju sporedne posljedice u već i tako i tako iscrpljenom organizmu. Po sevemu sudeći. Gamablobulini su uvećani. Mora se napomenuti kako se ispravna diagnoza ove bolesti može postaviti samo na bazi biopsije jetre. zavisi od bolesnika. iz osnovnog razloga što se istovremeno može upotrijebiti veći broj biljaka sa izrazitim pozitivnim djelovanjem na jetru. odnosno plazmi. što se često manifestuje kravljenjinjima. što je već postao manir u mnogim zemljama. čime se povećava vezivno tkvio. izbjegavati fizičke napore. Da ovaj lagani tok ne bi uzeo nepoželjan tok. primjetiti promjena aktivnost transaminaza u krvi (AsAT i AlAT). ili ne može nikako. kao što su povećenje konstracije šećera. Dolazi do neprikladnih zapaljenja i širenja zapaljenja. mnoge začinske biljke i veliki broj samoniklog ljekovitog bilja. dok najzad ovaj oblik ne pređe u cirozu jetre. česti su proljevi i sl. Dieto-terapija jetre mora doći u prvi plan. odnosno hiperglukemiju. Proces se obično razvija tako da se jetra uništava “parče po parče”. kao što su dodatno slabljenje organizma. gubi se apetit. Ali. zasada se može uz oprez kazati da se mogu očekivati i drugi pozitivni efekti. Primjećuje se i oštećenje drugih organa: krvnih sudova. Po svemu sudeći. Sve veći broj ćelija jetre izumire. Zbog teške nekroze hepatocita jetre. Bilirubin gotovo i nije povišen u krvi. U aktivnoj fazi temepratura je povišena. Lijekove uzimati samo onda kada je to neophodno. U ove biljke spada gotovo svo voće i povrće koje služi u ishrani. bolesnici moraju da se uzdržavaju u prvome redu od alkohola. Oštećuju se i bubrez. U te se dileme ne bismo upuštali. Liječenje lijekovima ostavlja dosta dilema. Postoje i drugi patološki nalazi: povišena sedimentacija eritrocita. prava i tačna diagnoza može se postaviti na bazi biopsije jetre ili drugih sličnih metoda. Prema nekim autorima može se primjeniti lagano povišenje aktivnosti alkalne fosfataze. Uobičajeni nalazi jetrenih proba ne govore baš mnogo. Nalaz Australija-antigena je redovito pozitivan. . aktivnosti tarnsaminaza (AsAt i AlAT) su redovito vrlo povećane. Jetra je jedna primjetno ili malo uvećana. postoje jaki bolovi u trbuhu. a posebnu pažnju obratiti na način ishrane. jedva da se može. bolja perspektiva leži u higijensko-dietskom načinu. nažalost i u tim uslovima treba navesti da lijekovi često izazivaju i direktne posljedice po jetru. dok kod drugih napreduje sporo. odnosno tertmanu ovog oboljenja.83 lakim zamaranje. jetra i slezena su redovitno uvećane. patološke promjene u jetri su znatno izražanije. Koliko će proces biti brz. također i drugih enzima. Kod nekih je vrlo brz. uobičajene jetrine probe malo govore u prilog tačne dijagnoze. smanjen broj eritrocita. Povezanost Australija-antigena sa nastankom primarnog karciona jetre već je objašnjena na drugom mjestu (vidjeti: Hepatitis akutni). Kod hroničnog agresivnog hepatitisa. Čemu da se zahvale ovi pozitivni pomaci? U prvome redu higijensko-dietskim mjerama i primjeni ljekovitog bilja i preparata od ljekovitog bilja. osim da se navedene kako uglavnom vlada mišljenje da lijekovi mogu utjecati na poboljšanje kvaliteta života oboljelih. čira na želucu ili na dvanestopalačnom crijevu. posebno B-GT. Treba navesti da lijekovi mogu izazvati i sporedne efekte. uz istovremenu primjenu lijekova prirodnog porijekla. alkalna fosfataza takođe. Prognoza bolesti je redovito loša jer prelazi u cirozu. redovito postoji žutica. Zbog visokog sadržaja bilirubina u krvi. odnosno slabljenje otpornosti organizma prema zaraznim bolestima. Zbog vrlo lagane nekroze hepatocita.i pojavljuje se koprivnjača. Kod hroničnog agesivnog hepatitisa. Na račun biopsije jetre ima dosta primjedbi. Dakle.

cikoriju.) preporučen kao prva linija obrane kod liječenja ljudi oboljelih od hroničnog hepatitisa B. ali ova mutirana loza HBV-a je. šljivu.godine određen za liječenje bolesnika oboljelih od AIDS-a izazvanih virusom HIV koji je trebao da spriječi replikaciju (umnožavanje) HIV-a. terapiju lamivudinom treba nastaviti. što sve vodi poboljšanju opšteg stanja organizma. Nakon prethodne terapije lamivudinom često se pojavljuje mutacija odnosno prenošenje promjena. iđirot.0 .0 Dvije supene kašike čajne mješavine preliti sa 0.0 . što je vrlo lako. možda čak do konca života. jačaju odbrambene snage organizma. neven. osim što se upotrebljava protiv HIV-a. Primjećeno je da lamivudin. 1999). Lamivudin je nukleozid koji je prvo 1991. Već smo naveli mnoge biljke koje se upotrebljavaju kod hepatitisa. žutiku. Ipak posebno izdvojimo: bijeli luk. Lamuvidin ima nažalost i neke osobine zbog kojih ne može dati jasne odgovore na sve što je u vezi sa hroničnim hepatitom B. što će usloviti i povrat HBV – DNA i porast vrijednosti transaminaza. Zbog toga treba nastaviti liječenje jetre lamivudinom i dalje. mnogo je slabija kombinacija HBV-DNA. Gotovo svi liječeni Lamivudinom postaju HBV DNA negativni. _______________________________________________ * Pod nazivom Combivir kao kombinaciona terapija za HIV. i može prouzrokovati samo manja oštećenja jetre. Pošto se lamivudin uzima na usta (oralno). kao i njihovi preparati.84 Mnoge od ovih biljaka ne samo da pozitivno djeluju i kod svih oboljenja jetre.Radix Raraxacii (Korijen maslačka) .Folium Rosmarini (List razumarina) 10. ruzmarin. već i umanjuju bolove. treba reći još i to da nema nekin sporednih dejstava. ali mnogo kasnije nakon upotrebe. maslačak. slabija i može izazvati manja oštećenja jetre nego ne-mulitrana loza HBV. povezan sa nekim sporednim efektima teško je reći.Folium Mentae piperite (List nane) 40. Da li je. pojačavaju funkcije želuca i crijeva. Lamivudin je sada (od 1998. lamivudin djeluje pozitivno kod većine ljudi bez obzira na njihove posebne karakteristike. uopšteno uzevši.0 20. projediti nakon 2 sata i piti u gutljajima u toku dana (Hasanagić. maslinu i maslinovo ulje. tj. slikavicu. smilje. upošteno govoreći. može se upotrijebiti i protiv virusa hroničngo hepatitisa B – Epivir – HBV. Uporedimo li to sa inteferonom. * Otprilike 10% inficiranih HIV-om takođe su inficirani i virusom hroničnog hepatitisa B (HBV). Prosječno oko 80% tretiranih lamivudinom imati će povrat bolesti. One se isto tako mogu koristiti i kod hroničnog hepatitisa. U takvoj situaciji. Doza lamivudina koja se preporučuje je 100 mg .Florec Chelichrisii (Cvijet smilja) aa 15.5 litara ključale vode. da se dobro podnosi.Herba Chelidonii (Herba ruse) . rusu. Promiješati i poklopiti. Ova mutirana vrsta HBV koja izaziva onih 80% povrata. Lamivudin može biti efikasan kod svih ljudi bez obzira na njihove razlike. . Posebno se preporučuje slijedeća čajna mješavina (species) kod oboljenja od hroničnog hepatitisa. boldo. pirevinu. Pokazalo se je da se često javlja mutacija HBV kod oboljelih koji su bili na terapiji lamivudinom. inače u prometu obilježen kao Epivir.

prije 1990. Prvo su Japanci još 1970. zadržavanje tekućina u donjim ekstremitetima. kada je otkriven i virus hepatitisa A. 1989. Postavlja se pitanje: šta su osnovni simptomi hepatitisa C? U prvom redu to mogu biti nespecifični stalni zamor. 15% doživjeće cirozu jetre. a još bolje HBeAb pozitivno. pa HIV virus koji izaziva AIDS po usporedbi. biti će nazvan ni-A ni-B hepatitis.godine posumnjali da neki nepoznati patogen izaziva kod njihovih pacijenata ozbiljno upalno oboljenje jetre koje se nije moglo pripisati ni virusu hepatitisa A. može biti i do 50 godina. Otkriva se obično-sasvim slučajno. Virus C otkriven je 1989. Sedamdeset procenata inficiranih razviće neku hroničnu bolest jetre. zbunjenost odnosno konfzuzija. Zbog te činjenice. Virus C je jedan izvanredan virus. a koji je. Prema nekim procjenama.godine nakon nekih nedoumica i sumnji. prema procjenama. kasnije. nelagodnost. odnosno pozitivni na hepatitis C. zaraženo je ovim virusom – virusom hepatitisa C. virus koji je dobio ime virus C. Taj novi tip hepatitisa. i upravo takve dimenzije su razlog što ga je teško proučavati i što tek sada postaje pomalo shvatljiv. kada se vrše neke analize krvi za sasvim druge svrhe. Hepatitis C . muškaraca i žena. . kratkotrajni problemi pamćenja.85 koja se uzima preko usta najmanje tri mjeseca. mada je prosjek 15-25 godina. Na koncu. prognoza može biti vrlo loša. oko pet stotina miliona ljudi u svijetu. a može biti akutne i hornične forme i može dovesti do ciroze i daljih komplikacija. pojačane alergije. godine. a 5% će umrijeti. Hepatitis C – virus HCV Hepatitis C je zapaljenje ili inflamacija jetre izazvano virusom hepatitisa C (HCV). U SAD infekcija sa HCV-om je danas je broj 1 uzroka za transplataciju jetre. ako se tako može reći. umireno zlo bez simptoma. Ne može se zasada znati koliko dugo može preživjeti u mikroskopskim tragovima osušene krvi. Redovito se otkriva slučajno. prije nego se pojave simptomi. Hepatitis C virus (HCV) je pozitivni jednostruki RNA virus iz porodice flaviviridae. Ako se bolest ne liječi. U najvećem broju slučajeva hepatitis C je bolest koja nastaje u krvi i virus vjerovano ulazi u organizam preko zagađene krvi kod posjekotina ili injekcija. što može trajati godinama. Tek je 1990. Virus C nije lako uništiv organizam. Izvjesna osoba sasvim dobronamjerno prijavi se kao dobrovoljni davalac krvi. HBeAg ne bude negativan. izazvao do 90% svih ni-A niB (non-A non-B) hepatitisa. a ni hepatitisa B. Zabrinjavajuće statistike o tome govore da preko 10% ljudi sa tom bolešću ne znaju put infekcije. Poslije prvih ispitivanja i rezultata kažu mu da ne mogu biti davaoci krvi jer su zaraženi virusom hepatitisa C.godine uvedena trijaža krvnih uzoraka na HCV. ili sve dotle dok HBV-DNA ne pokaže da se više ne može odrediti. najmanji od svih poznatih. godine otkriven je novi virus. Može biti akutne ili hronične forme. virus C zarazio je oko 500 miliona ljudi ili oko 12 posto svjetske populacije. što može da traje godinama dok se slučajno ne otkrije. Žutica se javlja rijetko. Danas se zna da se virus prenosi najčešće kod transfuzije krvi i drugih krvnih proizvoda i oko 90% ljudi. vrlo je bljedolik.prikriveno zlo To je prikriveno. Slikovito ga opisuju kao prikrivenog zlotvora bez ikakvih simptoma. Inkubacioni period HCV. Poslije tri mjeseca on je još uvijek aktivan i infektivan. zaraženo je ovim putem. HCV pripada hepatitis virusima iz te familije. odbojnost prema alkoholu.

U velikom broju slučajeva način prijenosa je nejasan. Ako to potraje do 6 mjeseci. Također se može prenijeti sekusualnim putem i tome su posebno izloženi oni koji često mijenjaju partnere. Ostali. sa nekim posebnim karakteristikama. u šta će se naseliti. Obzirom da mnogi bolesnici od akutnog hepatitisa C pokazuju vrlo slab i sumnjive simptome. Ovim testovima također se ne može raklikovati da li se radi o akutnom ili hroničnom hepatitisu C.86 Drugi način infekcije je intravenskim injekcijama. Akutni hepatitis C treba shvatiti kao upalni proces jetre prouzrokovan virusom hepatitisa C. Dok je. Ukoliko se otkriju anti-tijela na hepatitis C virus (HCVAb – HC-anti body. istina rijetko. U tome slučaju akutni oblik hepatitisa C može dobiti mnogo ozbiljniji tok. uzmimo prijenos infekcije sa majke na dijete kod poroda (perinatalni prijenos) najčešći kod virusa hepatitisa B. to možda pokazuje da imaju problema i s nekim drugim oboljenjem jetre. ili da je u periodu izvođenja serološki testova inficiran sa HCV. preći u fulminantni oblik. Zašto je to tako. * U SAD sada postoje dva testa za određivanje u krvi anti-tijela protiv hepatitisa C. virus će odmah živnuti i početi da traži neku ćeliju ili nešto drugo. ____________________________________________________________ * Ako oboljeli na akutnom hepatitisu C dobiju žuticu. na heapatitis C. za upalna oštećenja jetre. antitijela). Na početku transaminaze mogu da budu znatno povišene. a zatim da se normalizuju. Samo malo ranije naveli smo koliko je hepatitis C virus (HCV) zanimljiv. a koje posebno upotebljavaju ovisnici o drogi. Za razliku od hepatitisa A i hepatitisa B može biti akutne ili hronične forme. Ovi testovi uopšte nisu relevantni za diagnostiku akutnog hepatitisa C. brzo umire. za koji je karakteristična pojava naglog oštećenja jetre. Testovi su poznati kao ELISA (Enzyme-Linked-Immuno-Sorbent-Assay) i RIBA (Recombinant-Immuno-Blot-Assay). HCV virus nije karakterističan samo po tome što napada ćelije jetre – hepatocite. pa se zatim aktivnosti transaminaza smire na normalnim vrijednostima. ovaj put serološka. pozitivni nalazi antitijela na virus hepatitisa C pokazuju da je ispitanik već bio inficiran pa je razvio anti-tijela. . Akutni hepatitis C može. koagulopatija i encefalopatija. to u ovom slučaju prijenos nije veći od 10%. Prisustvo HCV-Ab (antitijela) ne znači da je neko imun ili zaštićen od HCV. Kada se virus hepatitisa C nađe u nepovoljnim uslovima. teško je reći. Ponovimo i podvucimo da se ovo vrlo rijetko dešava. Međutim. ako se uslovi promijene. što će imati možda i dalekosežne posljedice kada svi problemi u vezi sa ovim virusom budu riješeni. on može da zapadne u neku vrstu sna – hibernacije. relativni enzimi: AP (Alkaline phosphatase) i gama –GT sasvim su slabo povišeni u svojoj aktivnosti. a posebno u liječenju ovog oboljenja. kao što je naprimjer hepatitis B. što može da se nekoliko puta ponovi i tipično je za akutni hepatitis C. Onaj kome se to desi postaje vrlo ozbiljno bolesan i oko 85% bolesnika kojima se to desilo. i u tome stanju može ostati vrlo dugo. ali mogu da posluže kao sumnja da se izvrše dalja testiranja. kojima igle i šprice nisu sterlisane. već isto tako napada i na limfocite i monocite. žutica. pa infekcija virusom hepatitisa C može biti dodatna. vrlo često i asimptomatične. to znači da se hepatitis C u akutnoj fazi potpuno smirio. a povoljno. to se bolest na ovome nivou vrlo rijetko otkriva. pa zatim ponovo povise i pa normalizuju.

najčešći u SAD. Ovime se ne završavaju kompikacije koje izaziva virus hepatitisa C. Pa ni u tim slučajevima infekcije. a uobičajen je u Kini. svaki od genotipova može da se razvrsta u još 2 ili više subgenotipova koje označavamo slovima. Evropi i Japanu. samo iznimno pokazuje se akutna bolest i oštećenje jetre. dužina trajanja oštećenja jetre. ionterferon+ribavirin. I još nešto: hepatitis A nikada ne razvija hroničnu formu bolesti. Neka istraživanja su pokazala da je genotip 1. jer u obzir treba uzeti još i druge faktore kod liječenja interferonima ili kombinacijama kao što su interferon+ribavirin. I uopšte. a 90-95% akutno inficiranih osoba virusom B prezdravi. Takođe istraživanja pokazuju da bolesnici sa genotipom 1b virusa imaju mnogo ozbiljniji i agresivniji tok bolesti. Od ovih izgleda je najagresivniji tip 1 sa subtipom b (dakle 1b). Naime. Drugi će imati tačno prepoznatljiv klinički hronični hepatitis. U čemu je problem zbog postojanja genotipova virusa C? Vjerovatno su neki genotipovi virusa C otporniji na interferon i kombinacije npr. Ti drugi faktori su npr. Kod hepatitisa C je gotovo obrnuto: 85% akutno inficiranih virusom C razviju hronični oblik bolesti. Kod hepatitisa B. Tako HACV postaje glavni uzrok najraširenijeg hepatitisa hronične forme. Tip 2 se pretežno javlja u Italiji. Treba na još nešto skrenuti pažnju: pošto hepatitis C virus ima dosta ovih genotipova koji brzo mutiraju. Evropi.87 Kod osoba zaraženih ili kontamiranih hepatitisom C virusom. broj virusa i sl. oko 85% akutno inficiranih osoba virusom hepatitisa C (HCV) razvijaju hronični oblik bolesti. stvar nije tako jednostavna kao ova pretpostavka. najveći broj slučajeva ostaje klinički neidentifikovan. Hronični hepatitis C Prema nekim statističkim podacima kojima se mora vjerovati. Indiji. Pojedinci koji su razvili cirozu jetre zbog hroničnog hepatitica C. Obično se govori o 6 geonotipova virusa C koji se označavaju brojevima od 1 do 6. tip 1 i njegovi odgovarajući subtipovi javljaju se pretežno u obje Amerike. još nije dobivena vakcina koja može uspješno zaštititi protiv ovog virusa. godine starosti. Tajvanu i Indoneziji. 1 sa subgenotipom a. Od ovih posljednjih 25% razvit će cirozu jetre zbog hroničnog hepatitica C. Postavlja se pitanje. među jedinkama virusa javljaju se različiti mutanti ovog virusa. 1c. spol. bolest ne bude klinički identifikovana. i oni idu prema završnom stadiju jetrene bolesti. uživanje alkohola. Međutim. c: la. mnogo otporniji na tretman interferonom i kombinacijama od drugih genotipova HCV. b. Ovaj tip je. bolje rečeno 1b virusa hepatitisa C. Ipak treba kazati da sva ta ispitivanja i stavovi o genotipovima i razvoju bolesti nisu dovoljno potkrijepljeni da bi se izvodili zaključci o vezi genotipova i ishodu bolesti. Australiji i Rusiji. lb. te da znatno brže razviju cirozu i karcinom jetre. Između hepatitisa B i hepatitisa C postoji upravo drastična razlika. Ako malo razmislimo o imunim sistemima protiv hepatitisa B i hepatitisa A. 5-10% postaju hronični bolesnici. . Neki pacijenti pokazuju samo slabo ošećenje jetre i kod njih se nikada ne razvijaju komlikacije. Ponovo se mora upotrijebiti izraz drastičan kada se govorio nastanku hronične bolesti u pojedinim slučajevima. po nekim istraživanjima. onda slobodno možemo posumnjati da imuni sisem protiv hepatitisa C nije tako efikasan. imuni status. Japanu. c pa sada imamo genotip virusa npr. Praktički on je uobičajen svuda u svijetu. dakle hepatitisa koji traju duže od 6 mjeseci. imaju povećani rizik od hepatocelularnog kiarcinoma jetre (primarnog karcinoma jetre). A možda i sam virus C ima neke dodatne osobine i snage. a. U slučaju infekcije virusom C.b. Treba još napomenuti da je ciroza jetre izazvana hepatiticom C glavna indikacija za transplataciju jetre.

postoje interakcije sa drugim lijekovima.000 jedinica tri puta nedjeljno*. odnosno oboljenja izazvana bakterijama. (Roche Phaemaceuticals) indiciran kod hroničnog aktivnog hepatitisa B za pacijente pozitivne na HBV-DNA. što će dalje dovesti do pojačanja i indukcije ćelijskih aktivnosti uključujući i inhibiciju* virusne replikacije u inficiranim ćelijama. Zaključimo: virusna oboljenja jetre. Inteferon alfa – 2b (Intron-A. da tijelo često nije sposobno da proizvede toliko interferona da riješi ova dva zadatka. efikasni su u borbi protiv tumora. Doza koja se preporučuje za inteferon alfa -2b za liječenje hroničnog hepatitisa C je 3. a 1992. Ovo smo ponovili da bismo istakli jedan novi moment tj. dakle protiv viralne infekcije. dobije se prečišćavanjem. Bakterije. Iz prirodnih izvora. Mora se shvatiti jedna činjenica a ta je da su virusi mnogo otporniji na liječenje od bakterija. a sa druge srane štite neinficirane ćelije od eventualne infekcije. u terapiju je uveden interferon alfa 2a. godine tj. Preporučena je terapija u trajaju od 6 mjeseci. Vezivanje inteferona na receptore ćelije na membrani izazvaće seriju intracelularnih signala. godine za tretman hepatitisa C. za teretman hrončnog hepatitisa B. možemo liječiti antibioticima.kočenje Pored toga što se bore protiv virusa. i to virusa hepatitisa B i C.88 Možda je ovo najbolje mjesto da se dalje bavimo hemijskim supstancijama koje nataju u organizmu da bi ga branile od stranih tijela koja prodru u organizam. ne možemo ni teoretski liječiti antibioticima. a poznati su i sporedni efekti. Dakle. Ovdje se bavimo samo aktivnostima inteferona protiv infekcija virusima hepatitisa i to prvenstveno hepatitis B i C. za pacijente sa pozitivnim antitijelima i povišenom aktivnošću AlaninAminoTrasnferaza (AlAT). otkrivano je da kada virus napadne organizam. Oba preparata. ____________________________________________________ . ostaje nam mogućnost da hronične hepatitise B i C tretiramo stintetičkim inteferonima. zatim sa posebnim napomena. Inteferoni su otkriveni 1957. dakle pokazuju anti-virusnu aktivnost. ________________________________________ * Inhibicija . Takve hemijske suptancije koje se javljaju u organizmu kao odgovor na viralne infekcije nazivaju se interferoni. u prodaji pod imenom Roferon A. premda neke studije govore i preporučju tretman od godinu pa i duže što bi bilo efikasnije Pereparat Antron –A prvi put je preporučen 1991. Schering-Plough) je prvi sisntetički preparat inteferona preporučen u USA za liječenje odraslih sa hroničnim hepatitisom C. 1996. Intron-A i Roferon A kontraindicirani su u mnogim slučajevima. prvenstveno hepatitise. a pokazuju još i imunomodularnu aktivnost. konkretno u ovom slučaju od virusa. Praktički. inteferoni ometaju replikaciju virusa u inficiranim ćelijama. a put administracije je ili subakutno ili intramuskularnim injekcijama. jako mala i neobično skupa količina prirodnog inteferona koji se može upotrijebiti protiv virusnih oboljenja.000. a naročito infektivne hepatitise B i C. posebne ćelije organizma stvaraju inteferon u pokušaju da se umiješa (interfere) u replikaciju (reprodukciju DNK i RNK u slučaju virusa) u ćeliji. i za hronični hepatitis C. oboljenja izazvana virusima ne možemo. dakle iz ćelija krvi. a i da spriječi dalju infekciju još neinficiranih ćelija. Interferon-alfa je prirodni gluko-protein koji se izlučuje iz krvnih elemenata odnosno ćelija protiv virusnih infekcija.

konkretno virusa. Tako su otkriveni sisntetički inteferoni. ili da reguliše imuni sistem (imunomodularna aktivnost). Praktički. ali ga ljekari ipak propisuju ponekada da bi imunom sistemu dali dodatne snage. Prvi je da govorimo o inteferonima. tkvinih mokrofaga i limfno tkivo. inteferon ometa replikaciju. odnosno umnožavanje virusa.viruse virusnih hepatitisa. to su ljekari počeli propisivati pacijentima sintetičke lijekove da bi pomogli imunom sistemu. I jedno i drugo je neprijatno. Glavni cilj antiviralne terapije je totalno. odnosno ometu. remećenja i sprječavanja replikacije virusa ili ćelija raka. konretno virusa hepatitisa. po mogućnosti. što je naravno jako težak posao. _______________________________________________________ * Replikacija – proces reprodukcije DNK (ili RNK) u slučaju virusa. konkretno u slučaju koji ovdje razmatramo . Iz ovoga proizilazi da se inteferoni mogu dobiti i izvan ljudskog organizma tj. Koliko je antiviralna terapija uspješna u borbi protiv virusa. ili protiv raka (antitumoralna aktivnost). kao npr. Interferoni dakle posjeduju sposobnost ometanja. u zavisnosti od nekih elemenata. Nastaju tada kada virusi napadnu organizam. Inteferoni pripadaju porodici glukoproteina. o replikaciji koja bi mogla da označava jednu pojavu proizvodnje kopije virusa koji je napao ćeliju. kao što su npr. bolje rečeno mikroorganizama. komplementarnog lanca na kalupu “stare” DNK! ** Antigen – stara supstancija. a u sklasi su citokinina koji pomažu prirodnim obranbenim snagama organizma protiv stranih supstancija.89 * Često. gljivice. Naš organizam ne može proizvesti toliko interferona za uspješnu borbu protiv raznih infekcija. poremete ili spriječe replikaciju*. kao i druge akcije koje kontroliše imuni sisem. U mehanizme dejstva ovih elemenata ne bi se upuštali. pa i protiv virusa hepatitisa. što znači da može usporiti i ramnožavanje ćelija raka. uništiti viruse u tijelu. Antibiotike. ljekari mogu propisati primanje inteferona od 3 puta nedjelj no do svaki dan. Možemo dakle kazati da inteferoni vode borbu. dakle u množini i. što znači u mišić. koji stvaraju antivirusne i druge momente proteina protiv razmnožavanja. Prirodno se izlučuju u organizmu u vidu bijelih krvnih zrnaca ili čestica. sintezom njenog novog. Injekcije se daju subkutano. virusni hepatitisi ili ćelije raka. pa njihovu primjenu možemo nazvati antiviralnom terapijom. ometaju ili kontrolišu replikaciju virusa koji su napali ćeliju. to treba reći. To vezivanje podstiče čitav niz događaja uključujući uvođenje specifičnih proteina. Inteferoni djeluju protiv virusa. INTERFERONIi Inteferoni su porodica proteina koji se sasvim prirodno proizvode. virus hepatitsa. koji se pacijentima daju isključivo u vidu injekcija. a proizvode ih posebne ćelije u tijelu u pokušaju da “interfere”. dakeko teži od likvidacije bakterija za koje imamo antibiotike. Ovdje imamo dva momenta. a još konkretnije protiv virusa hepatitisa B i C ostaje da se vidi. drugo. što znači pod kožu ili intramuskularno. sintetički. ne možemo upotrijebiti protiv virusa. te pojave tumora i antigena **. ali navedimo da se izlučeni inteferoni vezuju na specijalne receptore ćelijske spoljnje strane odnosno površine. posebno što pacijent . a isto tako može ometati diobu ćelija. kao što su virusi. Pošto naš organizam nije u stanju da proizvede dovoljne količine inteferona za borbu protiv virusnih infekcija kao što su već navedeni virusni hepatitisi. odnosno nastaju u organizmu.

a postoje neki drugi zbunjujući faktori kao što su drugi medicinski problemi. pa i iz činjenice da npr. broj ovih komponenti može opasti. interferonska terapija se ne bi smjela provesti zbog rastuće tendencije krvavljenja. . tako da kod svih koji primaju inteferon. kompenzira nizak broj krvnih pločica. ni jedan ljekar neće dozvoliti niti preporučiti primjenu inteferona dok se ne izvrše detaljna ispitivanja u prvome redu ispitivanja krvi. U slučaju postojanja neke uznapredovale bolesti jetre.000/mm3 normalno) tada treba biti vrlo oprezan kod primjene inteferona. Naravno. Kada se kaže ispitivanje krvi. Osoba sa trombocitopenijom ima sklonost krvavljenju. Krvne pločice ili trombociti sudjeluju u formiranju krvnog ugruška. kada i gdje treba sam sebi davati injekcije. odnosno trombocita. . ako je nizak broj crvenih krvnih zrnaca. odnosno oboljeli. Zaključimo: pod trombocitopenijom se smatra prisustvo vrlo malog broja trombocita u krvi. te poodmakle godine ili depresivna stanja. zato što se za vrijeme . Nažalost. što je od posebne važnosti za borbu protiv infekcije.000 (5-8. izostavljanje) ovih krvnih elemenata može dovesti do rizika infekcija.krvne pločice. Isto tako. koji će pokazati koliko kopija virusa cirkuliše u krvi. naziva se trombocitopenija. koji se zovu tiroidni stimulirajući hormoni. Ako se započne tretman onda supresija (zatajivanje. u prvom redu se misli na tri važne komponente: . tj. primjena inteferona bila bi kontraindicirana. Ako je situacija takva može se preporučiti umjesto inteferona. No. jer smanjivanje broja leukocita povećava mogućnosti da se razvije neka druga infekcija. posebne strukture u krvi koje pomažu u zgrušavanju krvi – trombociti. koja je praktički laboratorija koja stvara ove krvne komponente. Međutim. tearpija lamivudinom. inteferoni se ne mogu davati oralno. kao što je jaka ciroza. bubrezi ili neka autoimuna bolest. kada je možda najbolje okaniti se terapije inteferonima. inteferoni imaju depresivne efekte na koštanu srž. npr. mogu se zahtjevati i dodatni podaci. Potrebni su i drugi laboratorijski testovi krvi. Slezena tu igra važnu ulogu. a do krvavljenja neće doći sve dok broj trombocita ne padne ispod otprilike 50 x 1012/litar. Ako je broj krvnih pločica – trombocita manji od 50. to nisu jedine stvari na koje se mora obratiti pažnja kada se odlučuje da li te stvari dozvoljavaju primjenu inteferona. Broj trombocita u krvi može se smanjiti iz bilo kojeg razloga. Normalan broj trombocita je 200-400 x 1012/litar. praktički laboratorija koja stvara ove krvne komponente. koja je. uključujući sadržaj proteinskih albumina i žučnog pigmenta – bilirubina. Ako je taj nivo oboljenja blag.hematokrit.90 dobije detaljna upustva kako. odnosno neželjeno dejstvo.broj bijelih krvnih zrnaca. Nivo od 10 x 1012/litar često je smrtonosan. jer bi to pogoršalo bolest. to smo već naprijed kazali. Moraju se napraviti i testovi hepatitis B antigena (HB-Ag).000. odnosno volumen crvenih krvnih zrnaca u ukupnoj krvi. Postoje i drugi uslovi koje treba uzeti u obzir. Ako se broj bijelih krvnih zrnaca smanji ispod 3. Mora se odrediti nivo aktivnosti oboljenja jetre. krvavljenja i anemija. Ako su dosadašnje analize pokazale da je pacijent. što se vrši biopsijom. HBV. odnosno vrijednosti tiroidnih hormona. Taj nizak broj krvnih pločica. inteferon se ne bi smio primijeniti. DNA testovi krvi. sposoban za terapiju inteferonom. nakon uzimanja inteferona može se razviti zamor i kratak dah – pokrajnji efekti anemije. srce. tj. Inteferoni imaju predvidive depresivne efekte na koštanu srž.

Kada virusi napadnu organizam. Pored ovoga mogu se još pojaviti ospe i svrbež kože. kao i muka. a takođe i vršiti stalnu kontrolu nivoa hormona tireoidee u krvi. jer interferoni mogu tom prilikom oštetiti. Kao što rekosmo: za vrijeme inteferonske terapije mogu se pojaviti neke neželjene abnormalnosti. slabost. s obje strane dušnika i ispred njega. Sada se moramo pozabaviti sporednim efektima koji se mogu javiti kod terapije inteferonima. . promjene u ponašanju. suhu kožu. kao naprimjer borbu protiv ćelija raka. gubitak težine. Tiroidea (thyreoidea. Na taj način tireoidea fiziološki kontrolira druge ćelije tijela. smještena je neposredno ispod grkljana. Poremećaji tireoidee slažu se sa testovima krvi na tireoideu. onda u srijedu upotrijebite desni.91 inteferon . Ponovo injektiranje na isto mjesto se ne preporučuje. Ne smiju se zaboraviti ni psihotična stanja. psihoze. gubitak kose. emocionalnu nestabilnost i depresiju. Simptomi povezani sa hipertireoidizmom su nervozitet. palpitacija (ubrzan rad srca). Ako je oboljelom određeno primanje interferona zbog viralne infekcije. netolerancija prema toplini. Ove pojave redovito su blage prirode. Primjer: ako ste u ponedjeljak upotrijebili lijevi but.Nesanica. osjetljivost. Endokrina je žlijezda * koja daje. slabosti. Uostalom. tako da se mora mijenjati mjesto uboda. Od ovih treba izuzeti one mnogo ozbiljnije: . jer može dovesti do iritacija i crvenila. diareja. depresije. navedimo i ona teška depresivna stanja koja mogu dovesti i do samoubojstva. odnosno proizročiti tiroidne disfunkcije. problemi sa tireoideom. svega 5% (što i nije malo) razvijaju tiroidne abnormalnosti kod primanja inteferona. u odnosu na ljude bez tih sklonosti. slabu koncetraciju. inteferoni imaju sposobnost da se bore protiv virusa što je njihova antiviralna aktivnost. Da ukratko ponovimo: inteferoni su porodica proteina koja prirodno nastaje u organizmu čovjeka za borbu protiv virusa jačanjem imunog sistema. duboko u mišić. pod kožu. gubitak apetita.Kada smo već spomenuli depresije. što bi bila njihova antitumoralna aktivnost. ili intramuskularno. Može se razviti hipo i hipertireoidizam. kao i opadanje libida. To su neki od zadataka prirodno nastalih interferona u organizmu. Oni moraju u daljem toku liječenja primati hormonsku terapiju. odnosno proizvodi neke hormone koji igraju važnu ulogu u regulisanju nekih metaboličkih odnosa u organizmu.terapije mogu pojaviti neke abnormalnosti tiroidee. posebne ćelije u organizmu sintetišu inteferone čiji će zadatak biti da ometaju ili remete kasniju replikaciju virusa i zaštite druge ćelije da se ne inficiraju. groznice i sl. onda se mora obučiti da sam sebi daje injekcije subkutano. srčane aritmije i psorijaza. Ovdje je potrebno napomenuti da se pojava i hipo i hipertireoidizma. Za vrijeme interferonske terapije može i kosa da otpadne. i na koncu simptomi koji se javljaju i kod gripe: bolovi u mišićima i leđima. Simptomi povezani sa hiportireodizmom uključju zamor. Imaju oni i druge zadatke.* Dakle. Mnogi sporedni efekti kod primjene inteferona slični su onima simptomima kod hroničnog hepatitisa B i hepatitisa C. izražen umor i brzo zamaranje. . _________________________________________________ * Endokrine žlijezde luče hormone direktno u tjelesne tekućine kao konkretno tiroidea odnosno njene ćelije. anemije. slabljenje memorije. pa sljedstveno i sipmptoma. Osobe koje su sklone autoimunim poremećajima više će razviti tiroidne poremećaje. mogu otkloniti lijekovima za tereoideu. kratkoću daha. glandula thyreoidea) ili štitasta žlijezda.

poznat kao Roferon A. koji se ne pojavljuje u prirodnom stanju. znači u množini. Različiti tipovi alfainteferona usko su povezani u strukturi. Prvi inteferon koji je odobren od strane FDA za liječenje hroničnog hepatitisa C (1991) je Intron A (IFN alfa 2b). ili da bude uklonjen iz organizma. I Intron A i Roferon su isti preparati identični sa prirodnim alfa – interferonom. bolji od prirodno koji nastaju u organizmu. za hep. Kada je jetra u pitanju. pa su klasificirani kao subtipovi različiti. onda se kod virusnih oboljenja jetre lijek alfa-inteferon upotrebljava kod hroničnog Hepatitisa B. sintetiziran u firmi Shering-Plough Corporation. Prvi inteferon dobijen bio-inžinjeringom. Baviti ćemo se samo alfa-interferonima. Tipovi interferona Tip Trgovačko ime Farmceutska firma . u pokušaju zaustavljanja virusa da ošteti jetru za stalno. Intron A je također odobren za liječenje hroničnog hepatitisa B 1992. Ovi različiti subtipovi. a sintetisan je u Amgen. replikaciju virusa. odnosno distribuciji.godine inteferon – alfa 2a (u prodaji. čine osnovu na kojoj je FDA* preporučila tri sintetski proizvedena alfa-inteferona kao aktuelno prihvatljive za liječenja. koji se pojavljuje kod ljudi. To je Inteferon-alfacon-l. oboljenja raka. Kapošijev sarkom). Treba napomenuti da postoje i drugi alfa interferoni koji su odobreni u SAD za liječenje hroničnih hepatitisa B i C. pa i druga oboljenja izazvana infekcijama. Infergen bi trebao da bude najbolji inteferon. Ovi prirodno nastali inteferoni sastavljeni su od multiplih specijesa i subspecijesa koje proizvode bijela krvna zrnca poznata kao leukociti. godine i to je jedini inteferon odobren za liječenje hroničnog hepatitisa B. zahvaljujući svojem antiviralnom potencijalu. zbog bitnih razlika. proteini nastali na poticaj ćelija sa već navedenim aktivnostima. treba je započeti prije pojave dekompenzirane bolesti jetre. Tabelarno pretstavljeni inteferoni po redu pojavljivanja na tržištu. Pazite kazali smo alfa-interferonima. Interferoni spjrečavaju. Posebnim postupcima inteferoni se mogu dobiti iz bijelih krvnih zrnaca i upotrijebiti za sprječavanje replikacije virusa. imuna oboljenja i drugi poremećaji (kao npr. Koristi se i u tretmanu hroničnog hepatitisa C. jer postoje brojne forme alfa – interferona.92 Lijek: Alfa-inteferon je sintetička reprodukcija prirodnog inteferona. posebno što se dobivaju jako male količine. Postoje i beta i ama – inteferoni. sintetiziran u firmi Roche Pharmaceuticals Laboratories). hepatitisa C i hroničnog hepatitisa C. ____________________________________________ * Da ponovimo: inteferoni su citokinini. između ostalog i hroničnog hepatitissa B. je Infergen.). a namijenjen je za hronični hepatitis C (odobren od FDA 1997. odnosno viralni hepatitisi. Već smo rekli da je Alfa – interferon sintetička reprodukacija prirodnog interferona. Alfa – Inteferon takođe se upotrebljava za liječenje akutnog hepatitisa C na taj način da se potpuno ukloni iz organizma i tako spriječi taj virus da izvrši bilo kakvo oštećenje jetre. po godinama. Da bi se upsješno provela terapija inteferonima. C hronični. ali se njima ovdje zasada ne možemo baviti. Ako je do dekompenzacije došlo. 1996. tada je jedini izlaz transplatacija jetre. ali se neznatno razlikuju jedan od drugog. Treba napomenuti da je proces dobivanja interferona na ovaj način vrlo skup.

doziranje. Akt kojim se reguliše ovo pitanje naslovljen je kao: The Dietary Supplement Health and Education Act (DSHEA) iz 1994. moguće interakcije sa drugim supstancijama. – peg. ** Imuno-modulatorni efekti označavaju regulisanje imunogenog sistema. imuno-modulatorni ** efekti. Osobine inteferona: antiviralne *. Alfacon I Intergen (1997) Interf. koji se mogu propisati. vrši samo jednom nedjeljno. zbog čega je i bilo potrebno pronaći način i sistem da se umjesto tri puta nedjeljno injektiranje. sigurnost. Lijek Alpha (Alfa) inteferon je sintetska reprodukcija prirodno nastalog interferona. N3 Alferon N (2001) Inferf. _____________________________________________________ * Antiviralna aktivnost uključuje sposobnost borbe s virusima. Postoje čak i skice gdje na tijelu treba davati injekcije interferona. . – Sciences Schering – Plough Inc. Agmen Intefer. inteferona. odnosno Rebetron (Intron A + ribavirin) – „koktel terapija”. *** Interferoni igraju značajnu ulogu u borbi protiv raka. Farmaceutske kompanije La Roche i Schering-Plough proizvele su novi preparat za borbu protiv hroničnog hepatitisa C. Ljekari su prvobitno propisivali primanje inteferona 3 puta nedjeljno: potkožno ili intramuskularno. Da se sada sporazumijemo o nekim stvarima oko interferona. a daje više slobode da se na tržište iznose više dietalnih dodataka. Za sintetičke lijekove kao što su npr. Možda je ovo najbolje mjesto da se upoznamo sa nekim američkim propisima u vezi sa lijekovima. Tačan mehaizam djelovanja interferona na pobošljanju stanja hepatitisa i rezličitih maligniteta. FDA mora dati kritički prikaz kliničkih studija droga čime se određuje efikasnost.godine.B Rebif ________________________________________ * FDA – Food and Drug Administration. prije puštanja u promet. Međutim. Vratimo se malo unazad. primanje inteferona bilo je vrlo neprijatno. da ne bi došlo do većih komplikacija. Polietilen glikol je supstancija koja se može vezivati za protein. moraju se izvršiti rigorozna isiptivanja od strane US Food and Drug Administration (FDA). odnosno podsticanje antivirusnih sinteza proteina.godine. još se mora potvrditi.93 Inteferon – 2b Intron A (1991) Interferon – 2a Roferon A (1996) Inter. Peg-Intron (2002) Intref. što je poznato kao antitumoralna aktivnost. a posebno sa dietalnim dopunama kod liječenja različitih oboljenja. Postavlja se pitanje: šta znači pregylated odnosno „Pegilation”? To je proces davanja molekule poleitilen glikola (PEG) interferonu. Ovi efekti mogu doprinijeti povećanju ili umanjenju stepena u različitim okolnostima oboljenja. interferoni. pod imenom Pegasys (pegylated inteferon alfa 2a). u ovome slučaju inteferon. Schering – Plough Roche Pharmaceutic. Poseban problem je bila učestalost. mogu prouzrokovati različite mehanizme djelovanja. Takođe je bilo potrebno skratiti vrijeme davanja po mogućnosti na samo 6 mjeseci umjesto 12 ili 18. citostatični i citotoksični *** kao i antiproliferativni **** efekti. Ovaj akt usvojio je Kongresa 1994. Pojava sintetičkih interferona bio je veliki napredak. davanje inteferona. što za rezultat ima duže djelovanje i održavanje aktivnosti proteina tj. . Inteferon je prirodni protein koji nastaje u tijelu za borbu protiv hepatitisa i različitih maligniteta.

kao i onima koji imaju druge komplikacije sa cirozom: krvavljenja iz ezofagusa ili ascites. __________________________________________________ * Ribavirin je nukleozid koji posjeduje antiviralnu aktivnost protiv DNA i RNA virusa. svrbež. zatim loša probava i nesanica. nego sa inteferonom tri puta nedjeljno. Ostali neželjeni efekti ribavirina u kombinovanoj terapiji sa interferonom mogu biti: otežani dah. Ribavirin. Zatim oni koji su podvrgnuti transplataciji bubrega ili su na hemodijalizi. odnosno gađenje. pri čemu dolazi do razaranja (hemoliza). efikasan je jedino u kombinaciji sa inteferonom. Ali. Dalje. ako se upotrijebi kao monoterapija. odnosno krvnih pločica. nema koristan učinak na serum HCV-RNA nivo.* Ispitivanja su pokazala da je pegilirani inteferon. oni sa autoimunim poremećajem kao što su autoimuni hepatitis. kada se pokaže snižen nivo hemoglobina (manje od l0 gr/dcl. gubitak apetita. Već smo govorili šta znači „pegilacija”. To je možda najozbiljniji sporedni efekat ribavirina. kao dio crvenih krvnih čestica. ili inteferon+ribavirin. Neorecormon) može se davati anemičnim pacijentima. kašlj i osip. te oni sa psihijatrijskim oboljenjima. kandidati su za transplataciju jetre.). A Ribavirin izazvana anemija iz Rebetrona može pogoršati stanje kod pacijenata. Pacijenti. kome antiviralna terapija nije preporučljiva? Svima se dekompenzovanom cirozom jetre. ukratko. a i sporedni efekti su daleko blaži. osip. Međutim. te muka. zamor. koji pogađa približno 10% onih što ga primaju. a proizvodi ga organizam. uvijek postoji-ali. Treba dodati da ribavirin može izmjeniti imuni odgovor i pojačati antiviralnu aktivnost inteferona. Treba navesti da ribavirin često prouzrokuje porast broja trombocita. svakako ne bi smjeli primati Rebetron terapiju. Oni sa dekompenzovanom cirozom. Za pacijenta je to daleko lakše. Eprex. Da vidimo. sam ili u kombinaciji sa ribavirinom. Hemoliza smanjuje broj crvenih krvnih zrnaca (hemolitička anemija). Inteferon. koji su već ionako anemični. tiroidno oboljenje. učestalost uzimanja inteferona svake nedjelje opada. Na taj način jednonedjeljno primanje pegiliranog. depresija (potištenost). Hemoglobin je protein koji sadrži željeza. jer je Rebetron kombinacija inteferona (Intron A) i Ribavirina. Inače u sastavu Rebetrona pakuju se zajedno Intron A + ribivirin. Ovo se može odrediti ispitivanjem krvi. može izazvati jake depresije i anksioznost. Ribavirin je lijek koji može usporiti genetsku mašineriju HCV virusa i pomoći u očuvanju nekih imunih funkcija. Ako rezultati sa pegiliranim inteferonom nisu kao što se očekivalo. Druga neželjena dejstva ribavirina su stanja slična gripi (gripozna). Pod raznim trgovačkim imenima (Epoetin. Eritropoietin je protein. pa i onima koji primaju Rebetron. da bi se hemoglobin vratio na normalni nivo. može zamjeniti ono primanje od 3 puta nedjeljno nepegiliranog inteferona. ovi sporedni efekti obično nisu naročito izraženi. koji može stimulisati taj isti organizam da proizvodi nova crvena krvna zrnca. bolje je nastaviti s njim. Ribavirin se može nagomilati u crvenim krvnih zrncima. obično efikasniji za liječenje hepatitisa C.94 Ako je djelovanje inteferona kao proteina produžena vezivanjem polietilen glikola. Najkvalitetniji dodaci u ishrani za hepatitis C .

mozga.i odnosno „reciklirati” vitamine C i E. Kod oboljelih od HCV obično postoji manjak vitamina B-kompleksa. naročito protiv HCV. takođe i protuupalno. a uključeni su i u proizvodnju energije. B – kompleks podržava citohrom P450. Još bi se mnogo dalo govoriti o glutationu ne samo kao anti-oksidansu. NAC se metabolizira u organizmu i u glutation. Nastaje ne samo iz cisteina. a zatim na nerve. Igra vitalnu ulogu u regulaciji efekta tiroidnih hormona na metabolizam masti. a posebno vitamini iz grupe B. gastrointestinalni trakt. Pomaže u detoksifikaciji jetre. Ovdje dodatno razmatramo B-kompleks vitamina. Mnoge studije pokazuju da dopunsko uzimanje cinka u ishrani može produžiti preživljavanje ljudi sa AIDS-om. da se pomogne jetri u vršenju njenih detoksifikacionih procesa. te pomaže metabolizam kao i druge procese. NAC može potpomoći podizanje nivoa zaštitnih enzima u organizmu. kao i srce i mozak protiv peroksidacije lipida. Treba reći da pojačava imuni sistem. normalizira šećer u krvi. B – kompleks vitamina djeluje kao koenzimi. što je vrlo važno. što je krakteristika starenja. mišiće. koji slabe zbog oštećenja ćelija. Dodaci selena sprječavaju nastanak ciroze i pomažu ljudima sa već konstatovanom alkoholnom cirozom. Potvrđeno je da je glulation neuporedivo efikasniji ako se stvara u organizmu. antivirusnog agensa. koji. pomažući enzimima da hemijski djeluju sa drugim hemijskim supstancijama.95 To su vitamini (vidjeti: Vitamini: Zbog čega su mnoge biljke ljekovite?). već kao zaštitniku svih ćelija organizma pa i jetre. koji postaje svjetlo–žute boje. povećavajući broj i crvenih i bijelih krvnih ćelija odnosno zrnaca. Treba uzimati 1-2 tablete standardne B formulacije. imuno je stimulator. uz to. Štiti jetru od radijacija. te imunih ćelija. Što se tiče jetre kompleks djeluje kao hepatoprotektiv. ili slijediti uputstvo na pakovanju. naročito u jetri. Selen i vitamin E djeluju sinergijski i potpomažu stvaranju antitijela i pomažu održavanju zdravih jetre i srca. takođe jakog antioksidanta. kiselina ALA je izrazito jak anti-oksidans. U tome slučaju preporučuje se svakodnevno uzimanje. ALA stimuliše stvaranje u tijelu glulationa i pomgne u apsorpciji koenzima Q. koji reguliše disfunkcije jetre. Selen – je vitalni antioksidans. te stimulator imunog sistema. Višak vitamina Bkompelksa izlučuje se urinom. djeluje protiv tumora. srca. Alfa-Lipoinska-Kiselina (ALA*) – A – Acid. nego kada se uzima kao dodata. Pošto Hepatitis C virus (HCV) troši velike količine selena. može ponovo preraditi. pluća i kože. posebno u kombinaciji sa vitaminom E. te kao tonici za jetru i slezenu i inače poboljšavaju funkcije jetre. inače zaštitnik jetre i regenerator. smanjuje rizik od raka jetre. N –Acetil-Cistein (NAC) – Amino-kiselina cistein je potebna za stvaranje glutationa koji se bori protiv slobodnih radikala. a djeluje sinergijski (u sadejstvu) sa inteferonom. Ovaj kompleks vitamina ima širok dijapazon pozitivnog djelovanja na sveukupno zdravlje. te na odgovarajuće funkcije mozga. . NAC takođe može oslabiti frekvenciju i trajanje infekcionih oboljenja. imunostimulator koji inhibira stvaranje i nastanak raka jetre. enzimskog katalizatora. bubrega. takođe jake antioksidanse. potrebno je dodavati selen u dijetalnoj ishrani bolesnika od HCV. Da se vratimo NAC-u i jetri: u prvom redu to je zaštitnik jetre. pomažu kod metabolizma masti. već i drugih amino-kiselina (glutaminske i glicina) i to u jetri. a u prvom redu na jetru. Nizak nivo vitamina B-kompleksa kriv je za mnoge sipmtome kod oboljelih od HCV infekcije.

mogu eventualno potvrditi dijagnozu. Bolesnici sa oba hroniciteta i B i D. i mnogo češće. Simptomi delta–hepatitisa slični su simptomima drugih akutnih ili hroničnih formi drugih hepatitisa. od kojih se cinkpikolinat najbolje apsorbira. onda se to naziva koinfekcijom. a hepatitis izazvan ovim virusom kao HDV. kaoi i izvjesna nelagodnost s desne strane abdomena. odnosno proces reprodukcije. ali pretjerana upotreba dodatka hrani može praktički oslabiti odgovor imunog sistema na infekcije. Kako se prenosi virus hepatitissa B. zajedno sa infekcijom B-virusom.96 Cink je neophodan element u tragovima za rast i umnožavanje ćelija. Štiti jetru od hemijskih oštećenja. Ako se neko na taj način zarazi i virusom B i Delta – virusom. naknadno. mnogo brže. Ne treba uzimati više od 20-25 miligrama dnevno bilo kojeg cinkovnog dodatka hrani. slabost i osjećati umor. kod poroda trudnica inficiranih virusom B ili seksualnim kontaktima. konkretno RNK. rezultira u pogoršanju funkcije timusa koji inače reguliše imuni sistem u cjelini. ako su oba i HBV i HDV . Hepatitis D – virus (Delta virus) Virus hepatitisa D označava se i kao Delta-virus. ako se stanje kod hroničnih bolesnika od hepatitisa B naglo pogorša. Otprilike 60 do 70 procenata svih oboljelih sa hroničnim hepatitisom D. Odgovarajuća količina cinka neophodna je za borbu protiv infekcija. specijaliziran je za napad na kancerozne i virusima inficirane ćelije. S druge pak strane. okruglasti RNA virus. ako infekcija virusom B prelazi u fazu izlječenja. Ovo se odnosi na slučajeve kada su nosioci B infekcije istovremeno inficirani i Delta virusom. Pošto je napredovala bolest. već isključivo zajedno sa infekcijom virusom hepatitisa B – kod ljudi. će razviti cirozu jetre. vjerovatno će razviti komplikacije kao što je otkazivanje jetre. može se posumnjati da je bolesnik inficiran i Delta – virusom i da je bolest izazvana Delta – virusom takođe prešla u hroničnu fazu. Delta virus je mali. Kod akutnih ili hroničnih stanja ide 50 mg dnevno. na mjestu gdje je locirana jetra. Postoji takođe i superinfekcija. razviti će cirozu. što se dešava u oko 90 do 95% oboljelih. Drugim riječima. Infekcija Delta virusom. Esencijalni je element kojeg sadrži više od 200 enzima. još zarazi i Delta – virosom. o čemu smo već govorili. mada mogu biti ozbiljniji. Infekcija HDV nikada ne dolazi samostalno. Niski nivo cinka. te prouzrokovati mentalne promjene sve do kome. Ako je HBV infekcija udružena sa HDV. može se naglo razviti ozbiljna jetrena oštećenja sa fulminantnim oštećenjem jetere. Može se osjećati gađenje na hranu i gubitak apetita. Ako je neko inficiran ovim virusom može imati blagu žuticu. Testovi krvi obično pokazuju povišene vrijednosti enzima jetre odnosno transaminaza (AST i ALT). a još češće to će zahtjevati transplataciju jetre. na isti način se prenosi i ovaj virus: preko krvi kod tansfuzija. Pacijenti koji imaju istovremeno hroničnu infekciju i HBV i HDV. Delta virus može da se pojavi samo u slučaju replikativne forme hepatitisa B. Može se reći da je to efektan virus čija replikacija. Ne postoji sigurna specifična dijagnoza ni znakovi za delta-infekciju. Specifični krvni testovi poznati kao HDV antitijela i HDV-RNA test. dirketno zavisi o pomoćnoj funkciji drugog virusa. može da protiče vrlo mirno i jedino pojavom umora i drugih blagih simptoma kao kod hepatitisa B. obično kod oboljenja jetre. koji može napasti mozak. u ovome slučaju virusa hepatitisa B – HBV. nakupljanje toksina kao štoje amonijak. kada se neko ko je već zaražen hroničnim virusom hepatitisa B. to će dovesti i do zaustavljanja repblikacije Delta-virusa i isčezavanja delta infkecije.

godine od strane grupe intalijanskih istraživača. Hepatitis F – virus (HFV) Postojanje virusa hepatitisa F pa i oboljenja. Simptomi uključuju nelagodnost. Potrebna su druga.N. kao i virus hepatitisa C. ni virus.unutrašnji. U tome slučaju hepatitis E može da pređe u fulminantni oblik kod otrpilike 20% trudnica. . ali i u epidemijama. za sada je upitno i zahtjeva dalja istraživanja. a nije ni-A ni–B. gubitak apetita. __________________________________________________ * N pr.97 hronični. Virus hepatitisa E je jedna sićušna čestica vidljiva pod elektronskim mikroskopom. Dok smo hepatitis C mogli označiti kao ni-A ni-B (non-A non-B) virus. Hepatitis E virus – HEV Još jedan virus koji je. odnosno hepatitis izazvan virusom E. te sjevernu i istočnu Afriku. Prenosi se preko unutrašnjih probavnih organa. dakle: Ent. Međutim postoji i fatalni završetak u oko 0. i za Centralnu i južnu Ameriku. odnosno inicijali onoga kod kojeg je virus prvo izoliran). ima vrlo ozbiljan tok kod trudnih žena. Inkubacioni period je između 2 do 9 nedjelja. a također. Da ne bismo dalje kombinovali i komplikovali. Postoji i opasnost prenosa hranom. a predstavlja jednostruko upleten poliadenilni RNA genom. nazovimo virus hepatitisa E kao HEV. Ovaj virus je izolovan 1999. Takve epidemije izazvane zagađenim vodama karakteristične su za Aziju.1 do 1. zbog loših higijenskih prilika. – je skraćenica imena i prezimena. dok druge studije navode smanjenu pojavu raka kod onih koji su dvostruko inficirani. Ako se to pojavi u posljednja tri mjeseca trudnoće. enteric. onda se letalni završetak očekuje kod oko20% trudnica. Prenosi se i sa jedne osobe na drugu.0 % slučajeva. a hepatitis izazvan tim virusom. Bolest je obično blaga. stvarao određene nedoumice. Za ovu se vrstu hepatitisa smatra kako može izazvati samo akutnu formu oboljenja. Hepatitis E teško ee razlikuje. astralgije (bolove u zglobovima) i groznicu. stomačni. neka istraživanja govore da HDV stvarno može da suzbije replikaciju HBV. abdominalne bolove. . ili kako bi Englezi kazali. nego ako je samo HB hroničan. ovdje je situacija malo komplikovanija. tamo gdje se upotebljavaju zagađene vode za piće. Za sada nema efikasne vakcine protiv virusa hepatitisa E. pa i njegovu smrt. Na ovome mjestu valja spomenuti još: S. umjerenog intenziteta i gubi se za oko 2 nedjelje bez nekih značajnijih posljedica. koji se označava: kao B ni-A ni-B (B-like non-A no-B). označava se i: kao A ni–A ni–B virus. A može i pošto se prenosi fekalno-oralnim putem: fekal-oral ni-A ni-B (fecaloral non A non-B). Potrebno je još dosta istraživanja da se tačno utvrdi da li ovaj virus zaista izaziva ošećenja jetre.E. enteritically*. kao HE. Pošto više liči na A virus. gotovo je sigurno rizik daleko veći da se razvije rak jetre. proširena ispitivanja prije krajnjeg zaključka o interakciji između ovih virusa. istina jedna vakcina se testira. Pretpostavlja se da se prenosi fekalno-oralnim putem. Dakle.N. non-A non-B virus. Virus E. odnosno hepatitis (na engleskom govornom području: A-like non-A non-B hepatitis). Međutim. Hepatitis E pojavljuje se sporadično kao endemska forma.E. Hepatitis B takođe povećava komplikacije kod fetusa. od hepatitisa A. klinički. unos virusa hepatitisa E preko digestivnog trakta u organizam. za razliku od hepatitisa C. – virus (S. ni hepatitis.

Zbog te nedovoljne proizvodnje enzima u čelijama jetre. Pri tome mogu da se oštete i ćelije drugih organa. u prvom redu takvom koja će pokrenuti žuč. a pojavljuje se i žutica. a ukoliko je unošenje toksina bilo veće. delirijuma. može postepeno dovesti i do . kao što su npr. najčešće kod ženskog spola. Obično se javlja i svrbež. kod određenog broja osoba. jetra se uvećava. i već smo ih spominjali. neznalačke upotrebe gljiva ili na drugi način: unošenjem otrova u organizam u samoubilačke ili ubilačke svrhe. što će dovesti do oštećenja ćelije jetre odnosno hepatocita. ne bi mogao da izazove pojavu ovih vrsta hepatitisa ili izazvati kakvo drugo oštećenje jetre. može doći do povraćanja krvi. gubi se apetit. Kada su u pitanju hepatitisi izazvani prosjetljivošću na lijekove. razlikuju se dva oblika: holestazni i hepatitisni. Postoje takođe lijekovi koji izazivaju oštećenja jetre kod svih osoba i to su pravi otrovi za jetru. Kod ovog oblika hepatitisa treba odmah prekinuti sa uzimanjem lijeka i preduzeti druge odgovarajuće mjere. takozvani hepatotoksini. a takvih holagognih i holereznih sredstava uvijek ima u redovnoj ishrani. – virus (transfuzijom transmitiran virus) Ovaj virus je otkriven 1997. što posebno negativno djeluje na jetru. Zbog toga ćemo ovdje navesti i Epstein-Barrov virus i Herpes simpleks virus bez daljih komentara. Loše je i to što redovito dolazi do oštećenja bubrega i pojave uremije.T. Danas se smatra da nema lijeka koji. Hepatitis toksični (Heptatitis toxicosa) Kako im i samo ime kaže. povišena temperatura. ovi hepatitisi nastaju zbog unošenja hemijskih toksičnih materija u organizam u vidu lijekova. dolazi do oboljenja i hepatitisa. redukcije ili vezivanja. Ponekad. Potrebno je napomenuti da postoje osobe koje su manje ili više osjetljive na hemijske materije. dosta su rijetki. istina vrlo rijetko. a koja se nazivaju enzimi. Manje je težak holestazni hepatitis. Dugotrajno uzimanje lijekova koji su hepatotoksini. Hepatitisni oblik dosta je sličan virusnom hepatitisu po promjenama na jetri. Ako jetrine ćelije nisu u stanju da proizvedu te enzime u dovoljnim količina. pojavljuje se žutica. Danas se još ne zna ko (šta) izaziva oko 10% upalnih procesa jetre. mnogo teže oboljenje.98 T. kao ni ostale toksične materije te će doći do njihovog nakupljanja do toksičnih granica. te se iz organizma uklanjaju najčešće preko žuči ili moraćom preko bubrega. kome i smrti. U ovoj bolesti brzo dolazi do izumiranja ćelija jetre. kod određenog broja osoba. toksičnih materija koje se pojavljuju na radnm mjestu. već prema svojim osobinama. jer se primjenjuju samo u izuzetnim situacijama kada se mora reskirati oštećenje jetre da bi se zaustavilo neko drugo. Kako će takav lijek djelovati na jetru. posebno lijekove. groznica i slične manifestacije. može se komplicirati i preći u bilijarnu cirozu. Lijekovi koji se unose u organizam u jetri se oksiduju. koji se u konkretnom slučaju osjetljivosti na lijekov enazivaju – hepatitisi zbog preosjetljivosti na lijekove.V.godine i još uvijek se istražije da li zaista izaziva upalu i oštećenja jetre. U ovim reakcijama oksidacije. sudjeluju određena jedinjenja koja nastaju u jetri. koji nastaje zbog zastoja žuči u jetri i koji se redovito brzo gubi prestankom uzimanja lijeka i odgovarajućom ishranom. odnosno ćelija jetre. Jetra se uvećava. jer su pravi otrovi za jetru. jer dolazi do oštećenja jetre. i na taj način postaju bezopasni. ali iz drugih razloga. a lijekovi se neće izlučiti iz organizma. zavisi od toga kakvo je stanje jetre. Da li su to tri gore navedena virusa. maligni tumori. odnosno lijekovi koji izazivaju hepatitise kod svih. stvar je daljih istraživanja. redukuju ili vezuju sa drugim hemijskim agensima. Hepatotoksini.

Primarni hepatitis je hepatitis kod kojega je došlo samo do zapaljenja jetre. kod kojih je iznenada prestala menstruacija. sifilisu. Hepatitis autoimuni (AIH hepatitis) Hepatitis autoimuni je rijedak oblik oboljenja jetre (AIH) koji se može definisati kao upalni proces koji vodi do oštećenja jetrinog parenhima. koji je takođe autoimuna bolest. već nakon 4 do 15 dana. te od stanja jetre. Hrana takođe mora biti bogata vitaminima. dolazi do oštećenja bubrega. maslina. čišćenjem. Često klice izazovu neku drugu bolest. čije izvore treba tražiti u oboljenjima od tuberkuloze. I još jedna stvar: pokazale su se visoke vrijednosti gamaglobulina kod ispitivanja krvi. izlazi iz takvih situacija sa teškim oštećenjima jetre. maslačak. odnosno plazme. Pored ostalih metoda. paradajz. mineralima i drugim prirodnim hemijskim sredstvima kao što su npr. profesionalne hepatitise. prekine uzimanje lijeka koji je izazvao njeno oštećenje. . što vodi u cirozu jetre.99 ciroze jetre. na drugim organima. odnosno sepsi krvi. onda je situacija gotovo bezizlazna. Ovo se dešava i u onim situacijama kada se takav lijek uzima i u manjim dozama.. koji će sigurno djelovati na već oštećenu jetru. U ovome slučaju jasno se vidi šta znači preventivna borba. tehnološkim procesom proizvodnje. ako sada zbog liječenja bubrega i uremije treba uzimati neki drugi lijek. te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (spiroheta Inada–Ido). crijeva. da se sunčaju. Fizički činioci. nervnog sistema i slično. korpiva. počele su patiti od artritisa. U tu grupu klica spadaju virusi hepatitisa. posebnu pažnju treba posvetiti prvilnoj ishrani bogatoj bjelančevinama. kao što je izlaganje visokim temepraturama ili rentgenskim zračenjim ail i opekotinama. mogu se primjeniti i protiv toksičnih hepatitisa. salata. a izazvano je bolesnikovim imunim sistemom koji napada jetru. pored jetre koja najviše strada. mogu izazvati određene vrste hepatitisa. tj. odnosno njenih funkcija. šargarepa. Posebnu pažnju treba obratiti i posvetiti poznatim i priznatim detoksikantima: limun. Posebno su teški slučajevi trovanja gljivama kada se toksično dejstvo pojavi ne nakon 3 do 4 sata. Osim toga. Trovanje gljivama vrlo je teško jer. To su tzv.. ako se simptomi trovanja jave nakon 4 do 15 dana. Toksične materije. i maslinovo ulje. trovanju. Kada se zbog očuvanja jetre. što se dešava kod trovanja nekim vrstama gljiva. transfuzijama krvi i slično. peršun. Postoji veći broj takvih hemijskih materija u vezi sa npr. Procenat preživjelih.godine kod mladih žena između 15 i 40 godina. Otrovani obično umiru zbog uremije ili jetrene kome (Comma hepaticum). Sam taj naziv je zastario i zamijenjen imenom lupus erythematodes. osim kada se one iz opravdanih razloga moraju ograničiti. U jetri dolazi do masne infiltracije i izumiranja velikog broja ćelija. šljiva. Uopšteno se smatra da osobe oboljele na jetri ne bi trebalo da se izlažu suncu. a pokazivale su i ozbiljne simptome hroničnog hepatitisa koji je brzo napredovao prema cirozi. Međutim. ili otrovi na radnom mjestu. Biljna sredstva koja bi se mogla preporučiti u sanaciji toksičnih hepatitisa su sva sredstva koja su opisana pod: Hepatitis. celer. virus žute groznice. može doći do napredovanja one bolesti zbog koje je takav lijek uziman. Otkriven je 1950. začini koji imaju višestruku namjenu. sekundarni hepatitis. pa se oštećenje jetre javi kao indirektno. želuca. mogu izazvati tzv. Nema nikakve veze sa lupoidnim hepatitisom kao što se ranije smatralo. koji zavisi od toga kojim su se gljivama otrovali. U prvome slučaju može se dosta uraditi izazivanjem povraćanja. Klice takođe mogu da izazovu hepatitise koji su i najčešći. izazivajući teška oštećenja i izumiranja ćelija.

pri čemu žene oboljevaju 70% češće od muškaraca. nakon određenog vremena. nekad kraćeg nekad dužeg. obično stoje u korelaciji sa stepenom oštećenja jetre i upalnim procesom.) povišenje jetrenih funkcionalnih testova (AsAT.i tačnije rečeno. uz napomenu kako postoji velika vjerovatnoća da se tom prilikom povrati oboljenje AIH. “napada vrućine”. Samo zbir mnogih faktora uzetih zajedno mogu dati odnosno stvoriti bazu za tačnu dijagnozu. Naime. treba izvršiti biopsiju jetre. a dodatno još i od hepatitisa C. Prvo treba tretirati u tome slučaju AIH. Veći broj pacijenata odgovara na liječenje (govori se o 2/3 do ¾) sintetičkim lijekovima kao što su Imuran i Prednison. preko 20% oboljelih od AIH uopšte ne odgovara na navedeni tretman. tek tada se smije pristupiti liječenju hepatitisa C inteferonom. naročito na visoku vrijednost IgG (Imunoglobulin G). nelagodnosti u predjelu abdomena. Kod ispitivanja prvi funkcionalni testovi jetre su redovito povišeni. nekih nejasnih simptoma kao što su letargija ili blagi bolov. Naravno na imunoglobuline treba obratiti posebnu pažnju. odnosno njihova aktivnost. Mora se ipak reći da nema pouzdanog testa koji će tačno postaviti dijagnozu AIH. pa kada se ustanovi da je tretman uspješno sproveden.. a ponekad i takvi siptomi kao što su astralgije (bolovi u zglobovima). Ako se razvije završni stadijum oboljenja jetre. isto tako i mladog pacijenta koji nije bio izložen rizičnim faktorima kao što su alkohol. kada se sumnja na AIH kod pacijenata. da se u tome slučaju AIH može izliječiti terapijom sa naprijed navedenim lijekovima. ali pošto se eliminišu ostali faktori koji govore u prilog drugih hroničnih hepatitisa. mnogi pacijenti razvijaju cirozu jetre. kao što su virusni hepatitis. Treba znati još nešto: ukoliko neko boluje od AIH. Ovo nikako ne znači da se sa terapijom može prekinuti. naročito u jetri i pankreasu).. Autoimuni hepatitis je sumnjiv kod svake mlade pacijentice koja već boluje od nekog hepatitisa. pretjerana upotreba alkohola ili hemahromatoza (poremećaj metabolizma željeza i njegovo nagomilavanje. ostaje još kao efikasna procedura – transplatacija jetre. Takođe neprijatno osjećanje svrbeža i umora. te metabolički i viralni faktori. Kod AIH. Prvo. godine.100 Kod autoimunog hepatitisa (AIH) karakteristično je da se najčešće javlja između 15.. je na normali. bolovi ispod desnog rebarnog luka. mialgije (bolovi u mišićima) i trombocitopenija (smanjenje trombocita u perifernoj krvi). nikako ne smije upotrijebiti Inteferon. Pa i pored toga. može se smatrati. AlAT.. zbog povišenog nivoa bilirubina. hemohomatoza. pod uslovima da nije kontraindicirana zbog produženog protrombinskog vremena ili trombocitopenije (smanjenja broja trombocita u perifernoj krvi). čak i do 10 puta iznad normalnih vrijednosti. Posljednja rečenica može dovesti do pogrešnog tumačenja. . konkretno AsAT (Aspartat Amino Transaminaza) AlAT (Alanin Amno Transaminaza) i bilirubin. ili da se doze mogu smanjiti. Interferon može pogoršati autoimune poremećaje izazvane autoimunim hepatitisom (AiH). lijekovi. Kod oboljelih. Nakon tog tretmana transaminaze kod tih pacijenata.) i ozbiljnost siptoma. kod kojih se ovo oboljenje javlja u kasnijim godinama života. često je prisutna žutica. u slučaju kada ne postoji paralelna infekcija sa viruom hepatitisa C. od drugih oboljenja jetre (hornični hepatitis C. povrat bolesti obično se javi poslije 6 mjeseci do 3 godine nakon prekida liječenja itd. nešto povišena temperatura. dok Alkalna fosfataza (AF) može biti u granicama normale ili samo blago povišena. Ukoliko pozitivno reaguju. za razliku npr. Na koncu. i 40.

u metabolizmu ugljikohidrata. formira se masna infilitracija koju je teško regulisati. već prvo. i redovito kod teških dijabetičara prelazi u cirozu. kao i otežane resorpcije. Posebno je komplikovana situacija kod hroničnog . koje ponekad izgledaju kao pauk (spider nevus) ili češće u obliku zvjezdica.). od alkoholne ciroze mogu oboljeti i oni koji imaju potpuno adekvatnu ishranu. zbog pojačanog nakupljanja gasova ili eventualno pojave ascitesa.. a umjesto njega javlja se fibrozno tkivo. a na pojedinim mjestima nalaze se proširene kapilare. Za oksidaciju alkohola troši holin. Ciroza jetre (Cirrhosis hepatis) Ciroza jetre (Cirrhosis hepatis) je difuzno. Boja kože je sivkasta. U izvjesnom broju slučajeva. nekrozom hepatocita. Interesantno pitanje je: Šta uzorkuje cirozu jetre? Pothranjivanje bjelnačevinama svakako je jedan od uzroka što se može dokazati i čestim pojavama ciroza kod naroda. zbog nedostatka inzulina. dobra podloga da se sve to vremenom izrodi u cirozu jetre. što je posebno važno. koji u količini od 80% popijenog dospije do jetre. ili slabo žućkasta. npr. što zatim zahvata i lobulus koji se sve više smanjuje dok praktički ne postane pseudolobulus.101 Najverovatnije da produženi uspjeh u tretmanu ovog oboljenja treba tražiti u kombinovanoj terapiji navedenim sintetskim lijekovima i prirodnim lijekovima uz odgovarajući dijetalni režim. apstinencijom od alkohola i slično. a može doći i do otežanog disanja. jer se simptomi počinju postepeno razvijati. a urobilinogen se takođe javlja u povišenoj koncentraciji u urinu. S druge strane. što uzrokuje slabljenje apetita i bolovi u gronjem abdomenu. a neophodni su za pravilnu diobu ćelija i. dolazi do deficita u prometu esencijalnih životnih namirnica. posebno vitamine B9 u B12 da dopru do jetre. Ursodeoxyholna kiselina. Zatim slijede mučnine. za koju postoji nekoliko razloga. u sintezi hemoglobina kod stvaranja crvenih krvnih zrnaca. te hroničnog oštećenja sluznice želuca. U krvi se može dokazati povišenje bilirubina. a odlično je otapalo za mast. kod metaboličkih promjena. Proces započinje postepenim propadanjem. Najverovatnije je da alkohol. U kasnijem stadiju ovi se simtpomi pojačavaju. Kod hroničnih alkoholičara. često bez ikakvih manifestacija. Akohol ne vodi odmah u cirozu jetre. odnosno degradira lipidnu membranu jetrine ćelije. Dobra podloga za razvoj ciroze jetre su infektivni hepatitisi. Potrebno je skrenuti pažnju na neke od tih simptoma obzirom na podmuklost procesa. Proces je istovjetan u čitavoj jetri. npr. odnosno populacija koje unose malo bjelančevina u organizam. Proizilazi da je masna infilitracija. Kod bolesnika predio abdomena je vrlo izražen i velik za razliku od ostalog dijela koji je jako izmršavio. odnosno pojavljivati.. kod hroničnih alkoholičara postepeno otapa. te se javlja osjećaj bola i pritiska u predjelu jetre. tj nakupljanje gasova. jer je poznato da. preko masne infilitrcije i alkoholnog hepatitisa. jer se podigne diafragma. akutni oblici hepatitisa prelaze u hronične. do ciroze. vrlo je podmukao. i što je najgore. U nekim slučajevima masna jetra može se sanirati umjerenijim načinom života: prestankom uzimanja masne gurmanske hrane. progresivno hronično zapaljenje jetre pri čemu propada jetreni parenhim. zbog lošeg apetita. Jetra se povećava i otvrdne. Pojačava se sklonost krvavljenju iz nosa ili hemoroida kao i povraćanje krvi zbog prskanja žila u ezofegusu. ili sprječava neke vitamine iz grupe B. Također se treba nadati pronalasku novih lijekova kao i onih koji se još ispituju (Budesonid. Praktički prvi simptom koji se javi je meteorizam. Protumačiti djelovanje alkohola na ovaj način krije u sebi mnoge manjkavosti.

To je razlog nakupljanja amonijaka u krvi odnosno plazmi iznad fiziloških granica. da se ne izrodi u nešto mnogo gore. . Pojava ascitesa nagovještava da je stadijum takozvanog kompenzovanog oblika ciroze jetre prešao u dekompenzovani. cirozu u toku bolesti srca. Ostali momenti vezani za cirozu jetre opisani su na odgovarajućim mjestima. U organizmu. da je to dovelo do anomalija u intrahepatalnom krvotoku. Laenekovu ili portnu cirozu. U normalnim uslovima žuč teče od hepatocita do terminala koji mogu biti ili dvanestopalačno crijevo ili žučna kesica. Različiti utjecaji mogu dovesti do ciroze jetre. vidjeti: Ascites). postoje i drugi razlozi zbog kojih bolesnici sa teškim oštećenjima jetre zapadnu u hepatičnu komu. biliaris). ne samo ćelija jetre već i arhitekture lobulusa. odnosno prema strim standardima 50-80 mikro-grama/100 m. koja se zatim iz organizma eliminiše mokraćom. u rasponu od 29. Jetra amonijak prevodi u jedno netoksično jedinjenje koje se naziva urea. treba biti posebno oprezan. Veliku pomoć u tim nastojanjima može pružiti i ljekovito bilje. kadijalnu cirozu (Cirrhosis hepatis cardialis). u grubim crtama sve ciroze jetre mogli podijeliti na: . 2-3 kafene kašike dnevno prije jela. odnosno kada su različiti utjecaji doveli do ciroze jetre? Po svemu sudeći.Bilijarnu. posebno u agresivni što. Postoje načini za zaustavljanje ili barem usporavanje napredovanja procesa koji vode u cirozu. posebno do anomalija u krvotoku vene porte. primarnu idiopatsku hemohromatozu ili bronzani diabetes (Haemochromatosis primaria idiopathica) i . počevši od ćelije. da ti oblici ne pređu u hronični. maslačak (svježi sok iscijeđen iz korijena. pa bismo obzirom na tu činjenicu. što je jedan od razloga hepatičke kome. Amonijak djeluje na centralni nervni sistem. ili ako je ciroza već tu za usporavanje njenog napredovanja. postoji mogućnost da ne može prevesti sav amonijak u ureu. kod oboljenja od hepatitisa u akutnoj formi. S time u vezi može se postaviti pitanje: Kada je jetra praktički postala cirotična. Ženski spol treba. Ljekovito bilje koje može da posluži u borbi protiv ciroza jetre: Kupus (trebman je isti kao i kod ascitesa. u žučnim vodovima dolazi do zastoja žuči što vodi do hronične žutice.Hepatolentikulsku degeneraciju ili Wiilsonovu bolest. žuč se sakuplja u sitnijim.Kardijalnu jetru.4 do 47 mikro-mola/L. Istina. Tucakov). vodi i do povećanja portalnog pritiska. . Napomenuti je još da u ovakvim slučajevima neki faktori posebno pogoduju pojavi procesa ciroze: malarija. u najvećem broju slučajeva vodi u cirozu. Pošto je u cirozi jetra oštećena u svojim funkcijama. uz ovo i salata od maslačka. U krvi zbog toga uvijek postoji jedna fiziološka količina amonijaka. zatim sve krupnijim i širim žučnim vodovima. te sam početak tih utjecaja ne znači još uvijek cirozu. . najčešće prilikom metabolizma bjelančevina.102 agresivnog hepatitisa koji gotovo redovito prelazi u cirozu. kada se zaključi da je proces izazvao takve irevirzibilne promjene na ćelijama jetre.Pigmentsku cirozu. Postoje i mnogi drugi razlozi za nastanak ciroze jetre kao što je insuficijencija srca i drugo. tuberkuloza i sl. primarnu i sekundarnu cirozu (Cirrhosis hepatis. dolazi do stvaranja jednog toksičnog jedinjenja – amonijaka. proljevak . Unutar tkiva jetre.Alkoholnu (Cirrhosis hepatis alcocholica). Oštećenje portalnog krvotoka zbog degradacije. U slučaju upale ili zastoja žuči iz različitih razloga. koja u daljem stadiju razvitka prelazi u bilijarnu odnosno opstrukcionu cirozu. Zbog toga. što za posljedicu najčešće ima pojavu ascitea (vidjeti taj dio). kako rekosmo. početak ciroze jetre može se ustanoviti anatomski. posebno pozvati na povećanu opreznost kod oboljenja od akutne forme hepatitisa.

Tucakov. . zagrijati do ključanja i lagano kuhati 2 minute. .Fructus Rhamni cartharticae (Plod pasdrijena) aa 20 U jednakoj količni dobro izmiješati 3 supene kašike ove čajne mješavine..) pasdrijen (posebno radi održavanja pritiska u portnoj veni. Procijediti nakon dva sata. 3 puta dnevno prije jela . promiješati i poklopiti.Fructus Cardui (Plod sikavice. jer se unose i dovoljne količine vitamina.. jer ta vrsta ciroze može ići i tako da se zaobiđe alkoholni hepatitis. a osim toga održava se i pritisak u portnoj veni. Poslednja dva uz veliki oprez i ljekarsku kontrolu zbog visoke toksičnosti.Radix Taraxacii (Korijen maslačka). Ili pak kod hrončnog alkoholizma: da odmah nastane alkoholni hepatitis koji zatim prelazi u cirozu. kupusa i rotkve. crna rotkva i povratnica (svježi sok od rotkvi: 1 supena kašika. Osim toga može da se spriječi i krvavljenje. u toku dana prije jela. Kod uzimanja soka od ruse treba voditi računa da se nakon svaka dva dana uzimanja napravi pauza od jednog dana. Procijediti nakon 2 sata.0 aa 10.0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa ½ litre vode. na jetreni parenhim. Skinuti s vcatre. Tanret.Folium Menthae piperite (List nane).Radix Taraxacii (Korijen maslačka) 50.0 . Binet. kukuruz (stigmati).0 . kuhati 2 minua u ½ litre vode. zagrijati do ključanja i lagano kuhati 2 minute. Ciroza alkoholna (Cirrhosic hepatitis (alcocholica) Najčešći je ovo oblik ciroze jetre. Jedan put koji bi vodio u alkohlnu cirozu jetre je preko masne infiltracije i alkoholnog hepatitisa do ciroze. zdr. Skinuti sa vatre. 10-15 kapi soka 2-3 puta dnevno). . sikavica. rusa (svježi sok iscijeđen iz lista i korijena.103 (Gratiola officinalis).0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s ½ litrea vode.Herba Chelidoniae (Herba ruse) .Herba Fumarie (Herba dimnjače) .Herba Chelidoniae (Herba ruse) . Autor smatra da bi species koji slijedi bio najprihvatljiviji kod ciroze. Procijediti nakon 6 sati. kleka.Fractus Cardui (Plod sikavice. Naravno osnovni uslovi za nastanak patoloških promjena u jetri su i količina . i masna infiltracija odmah pređe na cirozu. Ukupnu količinu popiti u toku dana u gutljajima. zdrobljen) . digitalis i primorski luk. crni luk. Uz ovo uzimati s vremena na vrijeme sok od kupusa ili rotkve. Vidjeti još i: Ascites). (Hasanagić. 1999.Flores Helichryssii (Cvijet smilja).0 30. . 1999). promiješati i poklopiti. sok od ruse. a obavezno uz objed salatu od maslačka. Skinuti sa vatre. Uzimatoi sok od maslačka. te ukupnu količinu popiti tokom dana u gutljajima (Hasanagić. tačnije rečeno. odnosno hepatocite. . premda ne mora biti obavezan.) aa 30.Herba Fumarie (Herba dimnjače) 20. artičoka.Folium Urticae (List koprive). Ukupnu količinu popiti u tri navrata.Radix Taraxacii (Korijen maslačka) aa 10. Bour. hepatotksičnog djelovanja alkohola na jetru. minerala. Odličan species kod ciroze jetre: . Isto tako odličan je i ovaj species kod ciroze jetre: -Folium Cynarae (List artičoke) . promiješati i poklopiti.). Javlja se zbog naposrednog.

Ukoliko se bolest otkrije u kompenzovanom. slikovito rečeno. Naravno. daje lobulus istina građen po nekim planovima. izaziva pojavu ascitesa (vidjeti: Ascites). melanholija obuzme čovjeka. jutarnje povraćanje i odvratnost prem hrani. ove početne manifestacije propadanja hepatocita mogu. Očito da se ovim želi kazati kako se kod kompenzovanog oblika alkoholne ciroze jetre. Kako bilo da bilo. U tome slučaju. Ovakvo širenje i bujanje vezivnog tkiva u portalnim prostorima. u smislu nekroze hepatocita. naduhanosti stomaka zbog nakupljanja gasova odnosno meteorizma. prekorači li se granica. u najviše slučajeva. Međutim. Da li tu neki hereditarni faktori igraju neku ulogu. snovi su obično teški. u prvome redu dietoterapiju. napomenuti da postoje hronični alkoholičari koji piće konzuumiraju u velikim količinama i kroz dugo vrijeme. ali je sve to nekako nestabilno i na krivo nasađeno. posebno mesu. Znači da se fibrozno tkivo širi i buja. jer je masna infiltarcija. već se odmah. Prekine li se na vrijeme sa alkoholom. teško je reći. postoji velika vjerovatnoća da se procesi potpuno zaustave. to jest porasta pritiska vene porte unutar jetre. svrbež po tijelu i . posljedice su poznate ili preko alkoholnog hepado ciroze. javljaju se i kod prelaska hepatitisa u cirozu. dolazi i do destrukcije samog lobulusa. istina u blažoj formi. sa alkoholom se mora odmah prekinuti i to definitivno. Kao kuća koja je građena po svim pravilima i propisima. redovito lokalizovana na bjeonjače. postoji i slaba žutica. pa čak postoje i podaci da se može izliječiti. Naravno. jer se. Posljedica povišenog venskog pritiska u jetri. grana prema režnjevima i dalje do lobulusa jetre. odnosno fiziološki obnove. U kompenzovanom stadijumu. bez obzira da li se radi o masnoj infiltraciji ili akoholnom hepatitisu. raverzibilan proce.104 alkohola i dužina ekspozicije. već i potpuno izliječe. Treba još nešto kazati. treba poduzeti i druge higijensko dietske mjere. navodno. ono nekrotizirano jetrino tkivo koje je “rastvoreno” u okolnom tkivu. Rečeno je da se vena porta. sve mora iz temelja mijenjati kod bolesnika. ili direktno iz masne infiltracije u cirozu. javljaju se i krvavljenja iz nosa i desni. jetra je obično uvećana. ne samo da se zaustave. Pogledamo li osnovnu strukturu lobulusa jetre. po ulasku u jetru. posebno kod hroničnih alkoholičara: hronično oštećenje želuca i crijeva. S druge pak strane. Ako se odmah prekine sa alkoholom. funkcije jetre su još uvijek dobro očuvane. Takvu kuću teško može srušiti kakva elementarna ili slična nepogoda. bolje je ne računati na ove činjenice. treba znati da se pojave neki opominjaći znaci. a da im se jetra uopšte ne ošteti u ovome smislu. taj se može zaustaviti i vrlo dugo držati pod kontrolom. U početnom stadijumu kompenzovanog oblika. smatra se da nekrozu izaziva i acetaldehid koji je međuprodukt u razgradnji odnosno metabolizmu alkohola do vode i ugljičnog dioksida. dovodi do porasta portalnog pritiska. Kada se radi o kompenzovanom obliku ciroze jetre. što dalje dovodi do gubitka apetita. neka elementarna nepogoda u organizmu može da izazve rušenje ove zgrade sa daljim posljedicama. do izvjesnog stepena. Treba također. i to definitivno. na koži se javljaju oznake u vidu pauka (Spider naevusi). čim se otkriju znaci infilitracije masne ili alkoholnog hepatitisa – okaniti alkohola. nekrotizirano tkivo jetre može praktički “rastvoriti” u okolnom zdravom tkivu zahvaljujući prije svega nevjerovatno velikoj regenerativnoj moći jetre. jer će inače dalje konzumiranje alkohola sigurno odvesti u cirozu i daljim posljedicama. prošire se polja oko vene porte. vidimo da je tu sve gotovo idealno urađeno po nekom planu. Kod alkoholnog oboljenja jetre. dekompenzovani. To je znak da je kompenzovani oblik ciroze jetre prešao u tzv. Ovakvi znaci. dolazi do drhtanja ruku. javljaju se bolovi u mišićima. Pored direktnog utjecaja alkohola na ćeliju jetre.

I inače. a zatim dovođenje u red. na prvo mjesto dolaze različite vrste mesa. Kada se spominju bjenačevine. Ako se izvrši punkcija. holin i dr. jaja .definitivan prekid konzumiranja alkohola. u prvome stadijumu.105 slično. što može potpomoći da dođe do nervnih i duševnih poremećaja. ali je stomak naduven zbog velike količine gasova. a to izglreda kao kada se komad leda u vodi gura prstima prema dolje – fenomen sante leda. može doži do krvavljenja iz želuca ili pojave raka u cirotičnoj jetri. ili u vidu različitih čajeva. Definitivno. na prvo mejsto dolaze različite vrste biljnih ulja. počinju da otiču noge. . Sa ascitesom proces se ubrzava. mlijeko. odnosno akutnog i hroničnog hepatitisa. obojena tamnocrveno. Postoji također i sklonost prema infekcijama. jer je pojava ciroze jasno sugerisala da se radi i povećanoj osjetljivosti jetre na alkohol. Odgovarajući higijensko-dietalni režim života može dovesti do osjećaja gotovo potpunog zdravlja. O tome hronični alkoholičari moraju strogo voditi računa. zbog velike količine urobilinogena. blagotvorno djeluju na oboljelu jetru. jer jetra ne može da neutrališe klice odnosno njihove toksine. Pojava ascitesa i žutica u ovome stadiju može dovesti i do smrti. izlazi tečnost svjetlo-žute boje. masti i ugljikohidrati. koje može da se uzima i kao voće i kao povrće. postoji i smirivanje procesa dobro planiranim načinom ishrane. Najizraženiji znak da je bolest prešla u ovaj stadijum. prehlade i sl. rukama i grudnom košu. različite materije sa sumporom. Jetra se može napipati. te drugog ljekovitog bilja. Kada se govori o mastima. te kao začinsko bilje. je pojava vode u trbuhu – ascites. vodeći sigurno u dobru prognozu. Stomak je još više nadut od tečnosti i ima oblik žabljeg trbuha. Razumnim načinom života i energičnim dobro planiranim liječenjem. Ukoliko se stvar ne zaustavi. Bolesnik je izrmšavio u licu. pogoršava se cjelokupno stanje bolesnika. Neke klice u tankom crijevu izazivaju povećano stvaranje amonijaka iz bjelančevina. Daleko je teža situacija kada se ciroza razvila postepeno od masne infilitracije. U prvome redu se misli na artikle biljnog porijekla. što su sve odreda namirnice visokog kvaliteta. smjesta i definitivno prekinuti sa alkoholom. npr. čim se proces otkrije. smanjuje se količina mokraće koja je. i dr. posebno ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere. Pored toga pojavljuje se i žutica. jer se njima unose u organizam neophodne materije potrebne za obnovu ćelija jetre: vitamini. Prvi stadijum ciroze jetre može se držati pod kontrolom vrlo dugo. gripe. Najvažnije je kod alkoholne ciroze. jer je to prva stepenica za dobru prognozu ciroze jetre. o čijim kvalitetima govorimo na drugom mjestu. Kada se kaže definitivan. u šta se ovdje ne može upuštati. Pojedine vrste voća i povrća. ne smijemo se isključivo osloniti na njih. to se može prenijeti i na trbušnu maramicu. o čijim kvalitetima također govorimo na drugom mjestu. Već smo rekli da u dietoterapiji jetrenih oboljenja moraju biti uključene bjalančevine. što uglavnom vodi do letalnog završetka. Najgore je kada bolesnik padne u hepatičnu komu. minerali. Uz ascites i žuticu. uzimanja veće količine alkohola kod hroničnih alkoholičara. u prvom redu organa za probavu hrane koji su takođe oštećeni nerazumnim konzumiranjem alkohola. O vodi i vazduhu valjda nije potrebno ni govoriti. onda to zbilja i znači. Samo. Pored medikamentoznog liječenja u kompenzovanoj cirozi. ovaj oblik ciroze može preći u drugi – dekompenzovani stadijum ciroze. Jetra se smežura zbog povećanja vezivnog tkiva koje zamjenjuje izumrle ćelije. Ukoliko dođe do gnojnog zapaljenja tankog crijeva. Poslije nekog incidenta. već kompikuje dalje. Mora se ovdje staviti primjedba: daleko je lakše pronalaziti rješenja kada se radi o alkoholnoj cirozi jetre . proces se može smiriti.

pacijenti treba da se suzdržavaju od uzimanja preparata koji mogu izazvati pojačano krvavljenje. došlo je do naglog povećanja izlučivanja mokraće. Međutim. dobiva se pomoću specijalne igle. Kada je i pitanju dekompenzovana ciroza jetre. Pri ovim akcijama valja biti vrlo oprezan da se ne povrijedi tkivo jetre i izazovu obilna krvavljenja. . a može potvrditi i sve ostale nalaze jetre. Hepatolog ima svoje zadatke koji moraju biti u saglasnosti sa patologom. Zato se uzorak uzima uz pomoć kompjuterizovane tomografije (CT) ili neke druge metode. i kupusom.Došlo je do poboljšanja opšteg stanja: povlačenja žutice. tek tu se mora posvetiti posebna pažnja ishrani. Sam proces biopsije nije bolan i neprijatan. šta se m o r a unositi u organizam kod dietoterapije jetrenih oboljenja. odnosno otoka nastalog zbog nakupljanja tečnosti u tkivu. koji ne ostavlja nikakvih tragova na funkciju jetre. Sedam do 10 dana prije biopsije. O tome je isto tako ovdje pisano. Dobiti tačno ciljan rezultat. nije laka stvar. Drugim riječima.Povećano izlučivanje mokraće nastavljeno je i onda kada je kura prekinuta. Ipak. kako su očekivali mnogi koji su podvrgavani toj proceduri.Jasno je zapaženo povećanje otpornosti kapilara. od hrončnog hepatitisa C. o toj činjenici valja voditi računa. Igla probada put do jetre.Šta je to biopsija jetre i zašto ju je potrebno vršiti ? Biopsija je metod koji se primjenjuje u hepatologiji da bi se dobili tačniji podaci o stanju i oštećenju jetre. Aspirin. uspješno borio protiv dekompenzovanog oblika ciroze jetre. Za biopsiju se uzima jedan mali isječak jetre. osjeća sasvim dobro. Osim toga javlja se neobično nizak stepen komplikacije. i sedam poslije. ako se obljeli npr.Samo ponavljamo. smanjenja sadržaja šećera u mokraći itd. Naša zapažanja mogu se svesti na slijedeće: . bez obzira što su i ostali nalazi jetre takvi da se ne može tačno utvrditi stepen upale i oštećenja virusom hepatitisa C.5 cm. . Taj valjak ili precizno rečeno uzorak jetre. Leon Binet sa svojim saradnicima. .106 Ugljikohidrate najvećim dijelom unosimo u vidu skroba. “Sa Tanretom i Bourom primjenio sam kuru sa kupusom u tretmanu ascitesa izazvanog cirozom jetre. ili bilo koji ne-steroidni anti- . na primjer zbog mogućnosti povećanog stvaranja amonijaka. koja uglavnom mora biti neslana.Uslijedilo je jedno brzo gubljenje i povlačenje ascitetsa i edema. Uzorak bi trebao biti reprezentativan za čitavu jetru. to je diagnostička procedura koja može detaljnije pokazati stanje oboljele jetre. a zatim prolazi kroz jetru. uz ostalo. zahvaljujući tačno uzetom uzorku. to nikako ne znači da je i jetra dobro. Treba znati da se kravljenje javlja samo kod izuzetno malog broja biopsija. Takav preparat je npr. kako dobiti taj valjak. šećera i inzulina.Nakon jednog latentnog perioda. . te se u šupljini igle prikuplja onaj valjak koji predstavlja uzorak kojim će se dalje baviti hepatolog i patolog. . Sada se postavlja pitanje. a prednost se daje biljnoj hrani.Kura se je sastojala u davanju svježeg kupusa u dozi od 300 do 400 grama dnevno. Biopsija jetre Kada je biopsija jetre u pitanju postavljaju se dva pitanja: . u vidu valjka ili konca dužine oko 2. Neophodne količine bjelančevina moraju se pažljivo i unositi i dozirati organizmu. kojeg kasnije analiziraju hepatolog i patolog. Možda će ovih nekoliko redaka bolje pojasniti kako se prof.

Bjelančevine izazivaju porast koloidnoosmotskog pritiska u abdomenu. što vodi daljim komplikacijama ili pritisku na druge organe. Ova tečnost odnosno ascites. Ova infekcija obično se dešava kao spontani bakterijalni peritonitis. Ova tekućina je ustvari plazma koja sadrži mnogo bjelančevina i aminokiselina i naziva se ascites. U slučaju ciroze jetre. može biti reprezentativan za čitavu jetru? Odgovor je potvrdan. Bolesnik podnosi do litar vode dnevno. no taj se metod preporučuje samo izuzetno. Ako se bolesniku dozvoljava unos vode u organizam do 1 litar. Otprilike 24 sata prije biopsije ne bi trebalo ništa jesti. bolesti bubrega. Može se postaviti logično pitanje: Zar maleni izorak tkiva jetre. kada se u strukturi jetre razvija fibrozno tkvio. Punkcijom se iz organizma otklanjaju velike količine bjelančevina. Povećanje pritiska u sinusima rezultira time da započinje polagano ili ubrzano „cijeđenje” tekućine sa površine jetre. često slikovito opisano. nalikuje žabljem trbuhu. trebalo bi izbjegavati. Biopsija jetre je jedina diagnostička procedura koja može dati stvarnu sliku oboljenja jetre. ciroze jetre. Protok te krvi vrši se kroz sinuse do vene jetre što je omogućeno razlikom pritisaka u portalnoj veni od oko 1. ASCITES (Ascites) Ascites se može definisati kao nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini. Da bi se poboljšalo izlučivanje tečnosti iz organizma treba davati diuretike. a ne otklanjaju se uzroci nastanka ascitesa. U tome slučaju poraste portalni krvni pritisak i do 2. odnosno abdominalnoj tekućini. može se zaključiti da li je jetra blago. Nakon svih testova. Može se pojaviti iz nekoliko razloga kao npr: insuficijencije srca. Kako vitamin E može pojačati djelovanje lijekova kao što su Coumadin ili Aspirin. U jetru svake minute preko portalne vene ulazi nešto više od 1 litar krvi. tumora ili ehinokokusa jetre i dr. i te bi lijekove trebalo izbjegavati nedjelju dana prije biopsije kao i vitamin E.2 kPa i veni jetre od 0. što opet za sobom povlači i dodatne količine tekućine iz crijeva i mezenterijuma. Ovdje ćemo se baviti ascitesom koji nastaje zbog teških oboljenja jetre. Jedna od metoda borbe protiv ascitesa je uklanjanje vode i soli iz hrane bolesnika. Ako je jetra ozbiljno oštećena. Ako se diureticima bilo kojeg porijekla pojača izlučivanje tekućine iz organizma. Iz ovog se može izvući zakjučak da ascites nije oboljenje već sindrom različitih bolesti. ako je zbog ascitesa otežano disanje. Pošto najveći broj oboljenja jetre. Tako se u abdominalnoj šupljini nakuplja tečnost zbog čega je stomak nadut i. Apamprin i sl). umjereno ili ozbiljno oštećena. pacijent se mora podvrgnuti bolničkom liječenju. može da se inficira. konkretno . onaj tanki uzorak obično je reprezentativan za čitavu jetru. što možda uključuje i transplataciju jetre.5 cm. konkretno ciroze jetre. od svega 2. zahvata jetru podjednako. uključujući i biopisiju. npr. time se stvaraju drugi problemi. a unos soli u organizam treba ograničiti na oko 200 miligrama. Kada se izvrši punkcija izlazi tečnost svjetložute boje.107 upalni lijek (npr. koje imaju svojstvo razblaživanja krvi. onda je najbolje da ta voda bude unesena u vidu nekog diuretičnog čaja. Nije loše uzeti 5-10 mg Valiuma na usta prije biopsije. Ova informacija je presudna u određivanju dijagnoze i određivanju pravaca liječenja.0 pKa štop za sobom povlači i povećanje pritiska krvi u sinusima. Advil. dolazi do intrahepatalne portalne opstrukcije zbog čega se ometa normalno oticanje krvi iz jetre.0 kPa (Vidjeti: Lobulus jetre). a takvih vrlo korisnih ima dovoljno u biljnom svijetu. Ascites može da se ukloni punkcijom. kada već prelazi u dekompenzovani oblik. I neke biljke kao Ginko-bilobu.

Može se preporučiti i diuretične čajeve.Fractus Juniperi (Plod kleke). kleka.Fractus Anisi contusus (plod anisa. Nakon 15 minuta procijediti. Posebno: p r i m o r s k i l u k i d i g i t a l i s. oman. peršun.0 . Doza je: nekoliko puta ovog pripravka u toku dana. gospina trava. 1 Ausgabe. Pije se tri puta na dan. eventualno i 500 mg.od 200 mg dnevno. ljoskovac. kukuruz (stigmati). . (1931) .0 10. a da nije u pitanju ascites. Species diureticae: diuretični čaj po Deutches Arzneibuch. frangula.0 . promiješati i poklopiti. jer gubitak kalijuma može pogoršati cirozu.Fractus Juniperus contusus (plod kleke. gorka djetelina. Posljednja dva uz veliki oprez zbog visoke toksičnosti. Ako neko želi ovaj čaj upotrijebiti također kao diuretični.Fractus Foeniculi (Plod morača). artičoka. žutika. kopriva.0 . Piti u toku dana u gutljajima. Species diureticae: diuretini čaj po Pharmacopoea Helvetica. kuhati još nekoliko minuta. Biljna sredstva koja služe protiv scitesa su k u p u s (Binet.0 Dobro izmiješati ovaj čaj i supenu kašiku preliti s dva dcl ključale vode. najbolje u drugom sudu sa vodom. kao što su: Species diureticae: diuretični čaj po Pharmacopee Belge 4 me Ed. (Radix selena) .0 . 1984): .Fractus Petroselini contusus (plod peršuna) 5.Flores lavandulae (Dvijet lavande) 40. ranilist. Zatim blago kuhati. . stucan) 5.Radix Levistici (korijen selena 20. l i m u n i c r n a r o t k v a (Binet.0 . s u r u č i c a . Naprijed smo već rekli da. 60.Flores Boraginis (Cvijet boražine) .Radix Ononidis (Korijen zečijeg trna) 20. pa o tome treba voditi računa.0 .Radix Glycyrhizae (Korijen slatkog korijena) 20.Fractus Juniperi (Plod Keleke) aa 25.Herba Viole tricoloris (Cvijet maćuhice) Kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl hadne vode i ostaviti poklopljeno 6 sati. Procijediti nakon15 minuta. Također treba preporučiti i slijedeću čajnu mješavinu (Hasanagić.Flores Calendulae (Dvijet nevena) aa 20. Tanret i Bour). (1926). onda ovaj pripravak treba zabraniti. .Radix Ononidis (Korijen zečijeg trna) . z e č i j i t r n.0 Dvije čajne kašike mješavine preliti sa 2 dcl ključale vode. Tanret i Bour) u dozi od 200 grama svježeg soka u toku dana (u kombinaciji sa tinkturom k i m a zbog sprječavanja nadimanja). proljevak. crni luk. zlatnica. 5 Ausgabe (1933). as p s d r i j e n (posebno što može regulisati pritisak u portalnoj veni). kao prvo. u borbi protiv ascitesa treba primjeniti smanjeni unos soli u organizam. stucan) 20. Skinuti s vatre. konkretno čajne mješavine sa diuretičnim djelovanjem.Radix Glycyrhizae (Korijen slatkog korijena) . Dnevna doza u toku dana pije se u gutljajima.0 Čajnu kašiku smjese preliti sa 2 dcl ključale vode i kuhati još nekoliko minuta. Ako se upotrebljava i kod oboljelih od nefritisa. ružmarin. . b r e z a. 15 minuta.0 .0 .Flores Violae tricoloris (Cvijet maćuhice) .Radix Livestici.108 gubitak kalijuma iz organizma. treba znati da je zabranjen trudnicama.Radix Glycyrhizae (Radix Glycyrhizae) aa 20.

Bol se prenosi prema desnom ramenu ili u predio leđa.Aetheroleum Eucalypti 0. ali ako nije. Jedna od mogućnosti je npr. povraćanjem i znatno intenzivnijim bolovima. Lasiks ili Aldaktone).109 Ukoliko to nije dovoljno. dimnjača. U ostale metode na ovome mjestu ne možemo se dalje upuštati. mučninom i povraćanjem. a može doći i do mehaničkog oštećenja zida žučne kesice. e u k a l i p t u s. Oboljenje je praćeno povišenjem temperature. Kamencima oštećena žučna kesica prikladna je za djelovanje i nekih drugih faktora koji izazivaju zapaljenje. Javlja se i bol u trbuhu s gornje strane ispod rebarnog luka. može izvući i do 6 litara ascitesa. isto kao i kod napada žučnog kamenca. što su preduslovi koji vode do zapaljenja žučne kesice – holecistitisa. što je praćeno povišenom temperaturom. mora se pribjeći fizikalnoj metodi uklanjanja ascitesa koja se naziva paracenteza. Sve to može naglo da presane. Postoji dosta ljektovitog bilja koje se može upotrijebiti protiv holecistitisa. Preporučuju se i slijedeći preparati: . na raspolagaju su sintetski diuretici (npr. povraća. a povećava se i broj bijelih krvnih zrnaca – leukocita. Ovaj oblik praćen je teškim napadima bolova u vidu kolika u desnom gornjem dijelu abdomena. gorka djeteljina. U najvećem broju slučajeva to bi bilo dovoljno. Ako ascitna tekućina nije inficirana (spontani bakterijalni peritonitis). l a v a n d a. Međutim.75 gr . Možemo ga podijeliti u dvije grupe.75 gr . Može se pojaviti i žutica u lakšem obliku. postoji nadutost. Ako ni ovo ne pomogne. v e l e b i lj e (pod ljekarskom kontrolom). m a j č i n a d u š i c a i timijan. Oboljeli često osjeća mučninu. Poznata su dva oblika zapaljenja: akutni i hronični. Holecistitis akutni (cholecystitis acuta) Akutni holecistitis se javlja kod otprilike 1% oboljeliih od trbušnog tifusa. odnosno biljke koje djeluju antiinfektivno: bijeli bor. Sigurno je ipak da se zapaljenje najčešće javlja zbog trenja žučnih kamenaca o zidove žučne kesice. naročito ako postoji i kamenac u žučnoj kesici. l i p a. U najgorem slučaju žučna kesica može da prsne i izlije sadržaj u trbušnu duplju. Drugu grupu čine antispazmodici: bijela vrba. HOLECISTITIS (cholecystitis) -Zapaljenje žučne kesice Žučni kamenci mogu dražiti sluznicu žučne kesice. pokaže kakao se protiv ascitesa može još boriti. što se dešava u slučaju tvrdokornog (refraktarnog) ascitesa. do zapaljenja može doći i na druge načine. k a m i l i c a. djelovanje klica trbušnog tifusa. onda se u toku svake 2 nedjelje na ovaj način iz organizma. a žučna kesica može i da se napipa. Holecistitis hronični (cholecystitis chronica) Hronični holecistitis je posljedica neizliječenog akutnog oblika. sapunjača. kojom se iz abdomena vade velike količina tekućine kroz iglu koja se uvlači u abdomen. što vodi daljim komplikacijama. sikavica. tj.Aetheroleum Pini 0. glavobolje. nana. tekućine koja se nakuplja u abdominalnoj šupljini između ostalog i kod dekompenzovane ciroze jetre. Postoje razne gradacije. šimšir i u z m a r i n. m e l i s a. g l o g. te nekih drugih koje se javljaju kod sepse krvi i sl. primjenjuje se biljni diuretici o kojima smo govorili nešto ranije. cikorija. Prvu čine antiinfektivne. I sama parecenteza je navedena samo zato da se pored dietalnih metoda i metoda sintetičkim lijekovima i ljekovitim biljem. tačnije rečeno iz abdomena. abdomen je osjetljiv na dodir.

različite veličine i obično se nalazi samo jedan koji može ispuniti čitavu žučnu kesicu.Alcochol Aethilicum 90% 60. znatno manje žučnih soli biće upijeno i vraćeno nazad u jetru. uglavnom drže žučne soli.110 . Nakon 30 minuta prociijediti. U žuči može doći do povećanja koncentracije holesterola iz nekoliko razloga. rano udate žene ranije rađaju. . To dovodi do opadanja ovih soli u žuči. Kao i kod holesterola tako i ovdje. vodi do stvaranja žučnog kamenca. Ovaj pijesak može se integrisati u veće kamence jer se sastoje iz samo jedne komponente-holesterola. vrši se upijanje žučnih soli koje su obavile svoju funkciju u prednjem dijelu tankoga crijeva. Sastoji se iz samo jedne komponente – kalcijum biliribinata. Dok postoji samo jedan veći holesterolski kamenac. treba reći da su žene oko 3 puta češće naklonjene stvaranju žučnih kamenaca od muškaraca. Naime.holestitisa. 10 minuta prije svakog jela. holecistitisa i holangitisa. (Dva slijedeća specijesa pogledati kod Holelitijaza: Speciesi kod holelitijaze. Njega u rastvoru. To su jajaste ili loptaste tvorevine. Species protiv kolika: .Aetheroleum Thymi 1.Radix Valerianae (Korijen valerijane) 10 gr Napomena: treba ovog speciesa napraviti proporcionalno više. ili zbog porasta koncentracije holesterola. da je stvaranje žučnih kamenaca kod žena uslovljeno dužinom bračnog staža. prekomjernom apsorpcijom žučnih soli i lecitina iz žuči.00 gr . kalcija. životne dobi. ili uklonjen hirurškom intervencijom. Tri supene kašike čajne mješavine preliti sa ½ litre ključale vode. porast koncentracije bilirubina ili opadanje koncentarcije žučnih soli u žuči. HOLELITIJAZA (cholelithiasis) . I ovo je prosti kamenac. U oba slučaja zbog opadanja koncentracije žučnih soli u žuči. Proizilazi iz različitih i mnogobrojnih studija. S druge strane. fragmenata sluznice i ćelija žučne kesice. a u trudnoći se povećava koncentracija holesterola. Kod infekcije žučne kesice odnosno zapaljenja epitela žučne kesice . teško je topiv u žuči. bakterija i sl. pored drugih faktora. žuč se koncentriše 7 do 10 puta na taj način što zid žučne kesice propušta vodu. može doći do taloženja holesterola u obliku holesterolskih kristalića koji pretpostavljaju jezgro za stvaranje holesterolskog žučnog pijeska. sol i dr. spola i sl. od kojih teba navesti: uzimanje hrane iz koje se lako sintetizira holesterol. Ovi kamenci su različitog oblika i mnogo su sitniji od holesterolskog. prvenstveno dvanaestopalačnom crijevu – duodenumu. najčešći su miješani kamenci koji se sastoje od holesterola. zid žučne kesice može propustiti i žučne soli. I ovo je jedan od razloga opadanja njihove koncentracije u žuči. Biliribun.Žučni kamenac U krajnjem dijelu tankog crijeva – ileumu. takođe sastavni dio žuči kao i holesterol. Međutim. Ovo su prosti žučni kamenci. koji se uglavnom sastoji iz kalcijevih soli bilirubina – kalcij bilirubinata. prekomjernom apsorpcijom vode iz žuči.Folium Mentha piperite (List nane) . Do svaranja žučnih kamenac dolazi i zbog usporenog oticanja žuči. Što se tiče spola.00 gr Uzima se: 30 kapi u ½ čaše mlake vode. bilirubinskih je više. Ukoliko je ileum oštećen. koji se i tako teško otapa u žuči. uzimanje hrane bogate energijom. a naročito ih je mnogo mješovitih. u žučnoj kesici.Folium Melisae (List melise) aa 15 gr . bilirubina.

Bolovi se nakon toga stišavaju. Bolovi su grčeviti. Rijetko se dešava da kamenac savlada sve ove putove. pa da se zajedno sa žuči izlije u dvanaestopalačno crijevo. nastaje kada se žučni kamen pokrene iz žučne kesice i dođe do žučnih putova. znojenja i nagona za povraćanjem. u prvom redu svinjskog. vrlo teške komplikacije. ima slabo povišenu temperaturu. Obje mogućnosti su teške. Postoji i treća mogućnost: da kamenac ostane u kanalu žučne kesice.nimalo ružičasta. Ukoliko se to desi. kao prvo. a bjeonjače dobiju žućkastu boju od žutice. preko žučnih kanala. Prvo mjesto na kojem. se može pojavi kamenac je vrat žučne kesice (Collum vesicae felleae) ili kanal žučne kesice (Ductus cisticus). započinje žučni napad. što izaziva zapaljenje trbušne maramice. nema apetita. Nevolje nastaju kada se žučni kamenci pokrenu iz kesice prema žučnim kanalima. Do bolova dolazi uslijed grčenja žučne kesice. koja pokušava da pokrene kamenac iz kanala. jer može doći do novih komplikacija: zapaljenja žučnih putova u samoj jetri i dalje do ciroze (vidjeti: Ciroza bilijarna). nakon glavobolje. Ukoliko kamenac postoji u žučnoj kesici onda on tu može mirovati cijeli život. Obično noću ili pred zoru. Također se uvećava i jetra. ovi se znaci mogu javiti i bez žučnog kamenca kak se konzumira preobilno masna i gurmanska hrana. pa mogu izazvati mehaničko oštećenje zida žučne kesice. nastoji istisnuti kamenac u dvanestopalačno crijevo. Poslije napada bolesnik je iscrpljen. Ovo grčenje može pokrenuti kamenac u dva smjera: nazad u žučnu kesicu. Obično se javlja nadutost poslije uzimanja ovakve hrane. gnoj se izlijeva u trbušnu šupljinu. često sve do desnog ramena. Kamenac u žučnoj kesici je i jedan od uzroka nastanka raka žučne kesice. Kada je situacija već ovakva . jer sada glavni žučni kanal svojim grčenjem. Ali se kamenac obično javi određenim znakovima. može izazvati zapaljenje gušterače odnosno pankreasa. ili naprijed u glavni žučni kanal. No. dok je stolica svjetlo obojenja. Ako se kamenac vrati u žučnu kesicu. jer je prekinut odvod žuči u dvanestopalačno crijevo. Stanje bolesnika je dosta teško: uznemiren je. Ukoliko se ova tečnost inficira i postane gnoj. odnosno žučne kolike. Kod većine napad je vrlo bolan: započinje ispod rebara sa desne strane i širi se desnom stražnjom stranom. Prvi “žučni napad”. naročito iza uzimanja određene vrste hrane. nastaje emfizem žučne kesice. Ukoliko žučna kesica svojim grčenjem ipak uspije istisnuti kamenac u glavni žučni kanal. Postoje i druge mogućnosti za komplikovanje već i onako komplikovane situacije žučne kesice. Ako pod tim uslovima prsne zid žučne kesice. obično po nekoliko litara. Ako kamenac savlada ovaj put. žučna se kesica počinje povećavati zbog lučenja tečnosti. ali se zato pojavljuje žutica. Dakle. ili barem “mulja” u žučnoj kesici. naizmjenično jači ili slabiji. jer žučne soli prelaze u krv (vidjeti: Opstrukciona žutica). što se teško dešava jer bi u tome slučaju trebalo savladati otpor Oddijevog sfinktera. podrigivanje. mokri tamnocrvenu mokraću sa mnogo urobilinogena. proces može da se obnovi. Dakle. Ova se pojava naziva hidrops žučne kesice. zatim kuhanog i masnog kupusa i druge teške hrane. znoji se. često izabicanje gasova i sl. izvan žučne kesice. jedno od najtežih zapaljenja. postavlja se pitanje: Šta treba dalje raditi? . ili kako se to još kaže bilijarni peritonitis.111 Može se desiti da se cijeli život ne sazna za postojanje žučnog kamenca. u prvom redu u kanal žučne kesice. tada se. pojačavaju bolovi. posebno masnog mesa. obično povraća i izbacuje manju količinu žuči. a time i zapaljenje (vidjeti: Holecistitis) koje. onda može zastati u glavnom žučnom kanalu (Ductus sholedochus) u koji se “uliva” kanal žučne kesice. treba što prije ukloniti kamenac iz glavnog žučnog kanala. a takođe i zbog zastoja žuči iza kamenca. Pojavljuje se svrbež kože.

Pije se tri puta dnevno po 200 ml. Zagrijati do ključanja i lagano kuhati 5 minuta. . Također i čajnu mješavinu br.Aetheroleum Therebenthinae 10. artičoka.Fructus Juniperi (Plod kleke) . sikavica. Evo nekih od njih: Mikstura Durande: . . aa 20. . kičica. spriječiti stvaranje žučnih kamenaca?! Ljekovito bilje koje služi u borbi protiv žučnih kamenaca: ananas.Radix Taraxacii (Korijen maslačka) ¸ aa 5. može se uzeti i tinktura velebilja (Tinctura Belladonnae): 20 kapi sa malo vode. 1: Čajne mješavine kod oboljenja jetre. c r n a r o t k v a i rotkva povrtnica.Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) .0 .Herba Asperulae (Herba lazarkinje) .Aether officinalis 20.Herba Marrubii (Herba očajnice) . Pije se prije svakog jela nezaslađeno. . valerijana. Nakon 15 minuta procijediti. holecistitisa i holangitisa: . r u ž m a r i n.Herba Polygonii (Herba troskota) . crni luk.Flores Chamomilae (Cvijet kamilice).0 Kod bolova.Herba Chelidonii (Herba ruse). dragušac. aa 20. Kod holelitijaze. .0 gr. Uzima se 15 – 30 kapi dnevno (Valnet).0 50. (Plod pasdrijena). b o l d o.0 10.Herba Chelidonii (Herba ruse). p I r e v I n a. Nakon 6 sati procijediti. trešnja. kopriva.Fractus Rhamnii cath. paradajz. Uz veliku pažnju i ljekarsku kontrolu.0 50 grama ove čajne mješavine preliti s litar hladne vode. odnosno kolika žučne kesice: .Radix Valerianae (Korijen valerijane). . što je najracionalnije.0 30 grama čajne mješavine popariti sa ½ litre ključale vode i poklopiti. .Fractus Rosae caninae (Plod šipka) Način pripreme je kao i kod prethodnog speciesa. promiješati i poklopiti.Folium Menthae piperite (List nane). . kurkuma. aa 30. Speciesi: .Folium Urticae (List koprive). Da bi se odmah ublažile kolike i bolovi može se uzeti 20-30 kapi TincturaeValerianae. a zatim lijekovima pijesak ili mulj ukloniti iz organizma? Ili.Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) .0 gr.112 Operativno uklanjanje žučne kesice zajedno sa žučnim kamencima? Pokušati talasnim udarima razbiti žučne kamence do veličine pijeska ili mulja. Skinuti s vatre. Također se preporučuje i Tinctura Valerianae. grožđe. m a s l i n a i m a s l i n o v o ulje. Za borbu protiv žučnih kamenaca u literaturi (u kojoj se kaže: za otapanje žučnih kamenaca) se navodi dosta preparata i biljnih speciesa.Herba Absinthii (Herba pelina). velebilje i ž u t i k a. b r e z a. Kod napada žučnih kamenaca: 1-2 supene kašike maslinovog ulja sa malo soka od limuna treba uzeti da se presjeku bolovi i potpomogne izbacivanje kamenčića (Valnet).

neven. . zbog prepreke na putu oticanja žuči i zbog pojačane razgradnje eritrocita: . Kod holelitijaze. p i r e v i n a. . sapunjača. žutica se tu jače ispoljava.Gemmae Betulae (Lisni pupoljci breze) .Herba Fumarie (Herba dimnjače). odnosno krvnoj plazmi (8. pojaviće se žutica. tvrdo i meko nepce i drugo. Bilirubin se normalno nalazi u nekim fiziološkim granicama u krvi.žutica hemolizna . pigmentska boja.Rhizoma Agropyrii (Riozom pirevine) i . očajnica. ili ako dođe do pojačane razgradnje crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). d i m nj a č a. . . jer se na takvim mjestima bilirubin više i koncentriše. odnosno krvi preko gornje granice.Cortex et folium Berberidis (kora i list žutike) . Biljke koje se primjenjuju kod žutica. aa 50. Može se zaključiti da postoje tri tipa žutica.Ukoliko nema crne rotkve. .žutica hepatocelularna . Promiješati i poklopiti.113 Herba Millefolii (Herba hajdučke trave). (Stanczyk. koža i vidljive sluznice jače ili slabije požute. holecistitisa i holangitisa: . a detaljno opisane u knjizi Ljekovito bilje i jetra (Hasanagić.0 Radix Taraxacii (Korijen maslačka). preporučuje se uzimanje crne rotkve.Rhizoma Calamii (Rizom iđirota). I tada se povećava koncentracija bilirubina u krvi.Cortex Frangulae (Kora frangule). 1976). ako se na putu oticanja žuči nađe neka prepreka. Speciesi koji služe kod žutica: .0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa dcl ključale vode. kada jetra ne može da preradi sav nastali bilirubin. zbog čega se tu i javljaju prvi znaci žutice. najvećim dijelom se eliminiše preko stolice ili mokraćom. Gdje je tkivo bogatije bjelančevinama.5 – 16. Bilirubin. osim kod kolika. ta se pojava naziva žutica. U svim slučajevima. sastojak žuči iz organizma. različak. Procijediti nakon 1 sat. Kao tkiva bogata bjelančevinama već su navedene bjeonjače. Ako se poveća koncentracija bilirubina u krvnoj plazmi.Herba Marrubii (Herba očajnice). ž u t I k a.Herba Absinthii (Herba pelina) - aa aa aa 60 20 20 . Pojava žutice može doći i kod sasvim zdrave jetre. Radix Gentianae (Korijen lincure) i Radix Valerianae (Korijen valerijane) aa 30. r u ž m a r i n.Folium Menthae piperite (List nane). dobra je i rotkva povrtnica. Radix Cichorii (Korijen cikorije). ŽUTICA (Icterus) Ako bjeonjače. Postoje biljna sredstva kojima se može sniziti koncentracija bilirubina u krvi u sva tri ova oblika žutica. ali je osnovno pronaći uzrok porasta bilirubina i liječiti osnovnu bolest. koja nastaju zbog oštećenja jetre. aa 50. kurkuma. 2000): c i k o r i j a. Piti ujutro na prazan želudac i navečer pred spavanje. zbog prodiranja iz žuči ili nekog drugog razloga.0 Priprema se i uzima na isti način kao i prethodni.9 mikromola/lit). što direktno vodi do pojave žutice.Herba Agrimoniae (Herba petrovca).žutica opstrukciona.

zatim u žučnim kanalima jetre. Ovi faktori potječu ili iz vanjske sredine ili zbog nekog poremećaja u organizmu. ne prelazi u žučne kanale i kapilare.Radix Taraxacii (Korijen maslačka) .114 Dobro izmiješati. Ako je razgradnja crvenih krvnih zrnaca povećana iznad ove normale. Pomoći u ovome slučaju ljekovitim biljem dosta je složena stvar. 50 grama preliti sa 1. 60 20 Žutica hemolizna (Icterus haemolyticus) Crvena krvna zrnca normalno žive u krvi oko 120 dana. što će s druge strane izazvati slabiju ili jaču žuticu. Mnogi faktori mogu utjecati na pojačanu razgradnju crvenih krvnih zrnaca.Rhizoma Graminis (Podanak pirevine) . nastao zbog pojačane hemolize crvenih krvnih zrnaca. Zbog povećane koncentracije bilirubina u krvi. a isto tako i u žuči. jer se ipak mora vidjeti koji faktori izazivaju hemolizu crvenih krvnih zrnaca.Rhizoma Graminis (Podanak pirevine) aa . ali tu negdje . ciroze) one više nisu u stanju da promjene bilirubin koji nastaje pri normalnoj hemolizi crvenih krvnih zrnaca. Ili: . već uzima pravac prema krvotoku. Osim toga i vezani bilirubin nastao u jetri. Ovaj oblik žutice naziva se hepatocelularna žutica. da bi se na kraju našla u većem kanalu koji se zove glavni kanal (Ductus hepaticus communis). formirala se . Biljna sredstva opisana ovdje koja služe protiv hepatocelularne žutice su mnogobrojna (vidjeti: Holagoga i Holeretika. Žuč se dakle ne izliva u dvanestopalačno crijevo. Ovaj zastoj žuči naziva se holestaza (vidjeti: Holagoga).Herba Marrubii (Herba očajnice) aa Priprema se i upotrebljava na isti način kao i prethodni species. Zatim nastupa razgradnja odnosno hemoliza. ćelije jetre neće biti u stanju da sav bilirubin koji nastaje kod razgradnje prevedu u vezani. Ovaj tip žutice. ili se smanji njhov broj iz različitih razloga (oboljenja jetre.Radix Cichorii (Korijen cikorije) . ili kanal žučne kesice ili glavni žučni kanal. odnosno ćelijama jetre.jednaki dijelovi Priprema se kao i prethodna dva speciesa. može doći do taloženja bilirubina u vidu žučnih kamenaca u žučnoj kesici (vidjeti: Holelitijaza). hepatitisi.približno bijela. To je razlog za povećanje bilirubina u krvi. Ovim kanalom žuč ide direktno u dvanaestopalačno crijevo preko glavnog žučnog kanala (Dictus choledochus) ili žučnu kesicu preko kanala žučne kesice (Ductus cisticus). Hepatitis i Ciroza jetre) Žutica opstrukciona (Icterus exopstructionem) U jetri se stvara žuč koja se prikuplja u kapilarima.Herba Centaurii (Herba kičice) . Ukoliko dođe do nekog poremećaja u ćelijama jetre. oko 700-750 mililitara u toku 24 sata. zbog čega stolica gubi normalnu boju i postaje ne baš bijela. U ćelijama jetre bilirubin se vezuje za glukuronsku kiselinu i tako nastaje vezani bilirubin. Procijediti i piti 3 puta dnevno po 2 dcl. Žutica hepatocelularna (Icterus haepatocellularis) Ćelije jetre stvaraju žuč. Ili: . Ukoliko dođe do začepljenja glavnog žučnog kanala. Ukoliko u žučnoj kesici postoje formirani žučni kamenci (vidjeti: Holelitijaza) mogu se pokrenuti i začepiti.5 litara vode i lagano kuhati dok ne ispari polovina. naziva se hemolizna žutica. pa dolazi do povećanja koncentacije bilirubina u krvi odnosno plazmi.

hronični hepatitis i ciroza jetre. U prvome slučaju riječ je o različitim oboljenjima jetre: virusni hepatitisi jetre. odnosno prelazi u krv. U urinu povišenje izlučivanja totalnog odnosno ukupnog koproporfirina . Također u gornjem dijelu trbuha (epigastrijumu) može doći do blagih neprijatnosti i ponekad do stomačnih bolova i temperature. stolica postaje bijela. U prvome redu govoriti ćemo o stečenoj konjugovanoj hiperbilirubinemiji. Manahan i Florentin sindrom. sa benignim tipom žutice. Jetra sasvim normalno stvara i luči žuč. U mokraći se može naći prisutni bilirubin. a mokraća tamno žuta. Važnno je i to da u hepatocitima nema žučnih tromba. ili Rotorov. Dubin – Johanson-ov sindrom Hronično konjugovana hiperbilirubinemija. možda melanin. Kod konjugovane hiperbilirubinemije poremećeno je izlučivanje iz ćelije jetre u žučne kanaliće. Pošto se žuč ne izliva u dvanestopalačno crijevo. Prepreka može nastati i iz drugih razloga. Istraživanja su pokazala da u serumu postoji konjugirana hiperbilirubinemija. Kapilari i sitniji žučni kanali počinju prskati i žuč se izljeva. Dakle. zatim toksični. zbog otečenih limfnih žlijezda. Genetski nedostaci u metabolizmu bilirubina Svaka nenormalnost u metabolizmu bilirubina u ćelijama jetre praćena je žuticom. a ne samo zbog žučnih kamenaca. žučne soli izazivaju dugotrajan i neugodan svrab. Ovdje govorimo o nasljednim hiperbilirubinemijama. što ima za posljedicu hroničnu. Sve se može povezati sa izlučivanjem nekonjugiranog bilirubina u biliarne kranikule i apsorpcijom bilirubina u krv. te normalne vrijednosti AsAT (Aspartat Amino Transferaza. idiopatska hiperbilirubinemija. benignu žuticu. Rotorov sindrom Također. u krv prelaze svi sastojci žuči. Sličan sa Dubin-Johnson sindrom. gdje je koncentracija konjugovanog bilirubina povećana u krvi. ili glave gušterače (zbog raka) kroz koju prolazi završni dio glavnog žučnog kanala i sl. albumina. Uzroci ovih poremećaja mogu biti zbog neke bolesti jetre (stečeni uzroci) ili genetski uzroci. Ovaj tip žutice naziva se opstrukciona žutica. O tome se govori na drugom mjestu. Žutica se javlja bez oštećenja jetre. Pošto ne može da savlada prepreku. hronična idiopatska žutica. žuč se nakuplja iza nje. Tu možda postoje isti uslovi kao u oboljenju koje se naziva “skladišenje u jetri”. kao npr. dolazi do slabe probave i apsorpcije masti i u mastima topivih vitamina. Rijetka idiopatska forma hiperbilirubinemije koja pogađa oba spola kratko iza rođenja ili u djetinjstvu. Rotorov tip bilirubinemije. Aktivnost alkalne fosfataze. Nasljedni poremećaj koji se karakteriše urođenim defektom u prisajedinjenju i uskladištenju bilirubina. a u ćelijama jetre postoji mrki pigment. što je već otkriveno u Japanu u Francuskoj. a zatim izlučivanjem u urin. Sinonimi: Beninga porodična hronična konjugirana hiperbilirubinemija. Tako počinje rasti pritisak žuči u svim kanalima. Ovo stanje se dobro podnosi. AP (Alkalna Phospataza). te nije potrebno liječenje jer nema ni holestaze ni pruritusa (svraba). Prvo je pronađen u pacijenata na Filipinuma. autoimuni hepatitis. a zbog njihovog nedostatka u dvanestopalačnom crijevu. AlAT (Alanin Amino Transferaza). sa blagim ikterusom bez svrbeža (pruritisa). žučne soli i holesterol. koncentracija žučnih kiselina i holesterola su u granicama normale. koja se kreće sve do nastale prepreke. pa i u samoj jetri. Bilirubin daje karakterističnu boju za žuticu.115 prepreka na putu oticanja žuči u dvanaestopalačno crijevo.

a oni koji ga imaju ne trebaju se smatrati bolesnicima na jetri. Gilbertov sindrom ne zahtijeva liječenje ili dugotrajnu medicinsku pažnju. Ima više uzroka za nastajanje masne . U ovome slučaju postoji nesrazmjera između pritiska žuči u žučnim kanalima i Odijevog mišića.5-5. osim možda nešto povišeni umor. ali samo pod kontrolom ljekara. Masna infiltracija – Masna jetra –Infiltratio adiposa hepatica To je nagomilavanje masti. Druga vrsta diskinezije javlja se kod onih kojima je žučna kesica operativno uklonjena. novobiocin). Kod nekih. Kod biopsije. Odlični uspjesi kod diskinezije mogu se postići čajnom ješavinomkoja sadrži: . Pojava je dosta česta i donedavna je dovodila do nepotrebnih operacija. dimnjača. a zatim u nadbubrežnim žlijezdamna i bubrezima.116 (2. preporučuje se uzeti tinkturu velebilja (Tinctura Belladonnae). Ovo vodi do žuto obojene kože i očiju što bi pretstavljalo žuticu. nekonjugovane hiperbilirubinemije. Oni sa Gilbertovim sindromom trebaju samo paziti na način ishrane. 20. Gilbertov sindrom se može odrediti nalazom: blago povišenim bilirubinom u krvi bez drugih nalaza u funkcijama jetre ili znakovima oboljenja jetre.Radix Valerianae (Korijen valerijane).0 . primarne diskinezije. Gilbertov sindrom je potpuno bezopasan. Svi ostali testovi su normalni. Obično se uzima tinktura valerijane (Tinctura valerianae) u količini od 30 kapi na kocki šećera. odnosno u bioptičkom uzorku tkiva jetre. Gilbertov sindrom Možda najčešći oblik porodične. kada se zbog prekomjernog grčenja Odijevog mišića žučna kesica grči više nego bi trebalo. melisa.Heba Millefolii (Herba hajdučke trave). Biopsija jetre normalna. Piti kod napadaja ili ujutro natašte i navečer. 20. pa dolazi do premećaja u pražnjenju žučnih kanala. Masna infilatracija se najčešće javlja u jetri. jer se diagnoza nije mogla tačno ustanoviti. izbjegavati alkohol i neke toksične materije poznate kao otrovi jetre. pri čemu se ćelije bitno ne oštećuju. Ukoliko se bolovi ne umire. može doći do tzv. ne stvara nikakve simptome. Dakle. U pitanju je najvjerovatnije nasljedni defekt u metabolizmu bilirubina. Žutica se može pojačati pod uticajem većih fizičkih ili psihičkih napra. Bolovi koji se pri tome javljaju slični su bolovima kod pokretanja žučnih kamenaca u žučnim kanalima. odnosno lipida u epitelnim ćelijama. posebno nervoznih osoba ženskog spola. Najverovatnije postoji nasljedni defekt u eliminaciji bilirubina koji se sastoji u poremećenom preuzimanju bilirubina kroz membranu ćelija jetre te njegovom prenošenju do glavnog endoplazmatskog retikuluma. velebilje. Primjedba: benigno stanje sa normalnim životom. a da bi istisnula žuč u žučne kanale i dalje u dvanaestopalačno crijevo. odnosno sposobnosti jetre da eliminiše bilirubin.0 od normale) sa 25% koproporfirina I. Diskinezija – Dyskinesia billiaris Poremećaj pražnjenja žučne kesice u dvanestopalačno crijevo zbog loše funkcije Odijevog mišića. v a l e r i j a n a. nema nikakvih patoloških promjena. 60.0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. ili pod utjecajem nekih lijekova (npr. koja napada oko 2 do 5% populacije. U tome slučaju mogu se primjeniti ljekovite biljke koje služe protiv suzbijanja simptoma diskinezije kao što su: crna rotkva.Herba Absinthii (Herba pelina).0 .

Procvjeta rano u proljeće lijepim. Osnovni hemijski sastav biljke Plod ananasa sadrži najviše vode. amara) ima gorka. ružičatim cvjetovima. Dakle. VOĆE ANANAS Ananas sativus (Linné) – Broneliaceae-Bronelije Ananas je plod koji do nas dolazi iz tropskih krajeva. fosfora. željeza i sumpora. Indikacije Holelitijaza i prevencija nastajanja žučnog kamenca. intoksikacije različitog porijeka. poremećaj oksidacije masti zbog zloupotrebe alkohola. kalcija. Mogu biti prouzrokovani zloupotrebom alkohola. Anemije. ne razvijaju ni masnu jetru ni steatohepatitis. Postoje dva varijeteta badema koji se po vanjštini ne razliku. Cvjeta sve dok se ne pojave listovi. celuloze. koji se osuši i otpadne još dok badem stoji na drvetu. djeluke kao afrodizijak. razviju i masnu jetru i steatohepatititis. pitomi badem. Svojstva biljke Odličan je dodatak ishrani kod kamenca u žučnoj kesici – holelitijaze. Ako se stavi u toplu vodu.117 infiltracije jetre. Obično. visine do 5 metara. B i C. otrovna jezgra. organskih kiselina (limunske i maleinske). đuseva i slično. kod poremaćaja krvotoka i sl. a ako postoji još i upala odnosno inflamacija. U čemu je stvar. te joda. a često se javljaju i kod diabetičara. Ljekoviti su i slatki i gorki . Badem je nisko drvo. U prvome redu. ljuska se lahko skine sa jezgre. artritisi i slično. pa čak i oni koji praktički imaju idealnu težinu. Međutim. ali se zato znatno razlikuju po ukusu sjemena i hemijskom sastavu. imamo steatohepatitis. Za drogu se prikuplja plod badema (Semen Amygdali). mangana. teško je reći. pepela. počinje da cvjeta od februara do aprila. arterioskleroza. kod gojaznih ljudi. a i alkoholičari. dok su mlade tamnocrvene. Diuretik je i detoksikant. BADEM Amyugdalus communis (Linné) Prenus amuygdalus (Stockes) – Rosaceae-Ruže Druiu nazivi: bajam. Smatra se da podstiče seksualni nagon i pojačava seksulanu moć. Podstiče funkcije želuca kao stomahik. Plod je duguljasta koštunica sa maljavim epikarpom i mezokarpom. ekstraktivnih materija. ponekad debeli ljudi. masnih materija i šećere (saharoze i glukoze). Plodovi sazrijevaju u junu – julu. vitamina A. kao i starije grane. Način primjene Najbolje kao svjež plod a zatim u obliku sokova. mindal. Posebno je hranjiv i lako probavljiv. zatim azotnih jedinjenja. Slatki badem (Amygdalus communis f. dok umjereno ugojeni ljudi. Masna jetra naziva se steatoza. dok gorki badem (Amygdalus comunis f. u zavisnosti od staništa. mandula. kalija. dulcis) ima slatko sjeme. a uzimanjem velike količine masnoća sa hranom. magnezija. dispepsija. Deblo ima tamnožutu koru. jedan digestivni enzim.

Nalazište biljke Kod nas raste posebno u planinskim krajevima. a zatim pripremljenih na različite druge načine. najbolje pečenih. a plodovi sazrijevaju u julu i avgustu. upalni procesi na plućima. Osim toga. Miris osušenih boba je slab. bez mirisa. Cvjetovi izbijaju iz pazuha lista. šećer. BOROVNICA -Bilberry Vaccinium myrtillus (Linné) – Ericaceae. često u velikom mnoštvu u bjelogoričnim. plodove u prvom redu treba upotrebljavati svježe. kao sredstva za umirivanje. Zbog visokog sadržaja mineralnih soli povoljno djeluje na funkciju jetre i ostalih organa. List je eliptičan. ali kod žvakanja osjeća se miris cijanovodonične kiseline i benzaldehida. uglavnom. sočna i sa mnogo sjemenki. što predstavlja miris gorkog badema. Svojstva biljke Bademi slatki. nervna oboljenja. posebno bukovim. Gorki badem najčešće upotrebljavaju u formi kataplazmi protiv migrene. voli kiselo zemljište. Borovnica je listopadni grmić visine do 50 centimetara. Kod gorkog badema okus je gorak. zatim bjelančevine. Napomena Sjemenke gorkog badema su otrovne ako se uzmu u većoj količini zbog prisutnoga heterozida amigdalina. U prisustvu vode i jednog enzima (emulzina). vrlo su hranljivi i lako svarljivi pa kao takvi djeluju antiseptično na unutarnje organe. te za otvaranje kanala u jetri i slezeni. crna jagoda. kalija. a zatim i četinarskim šumama.Vrijesovi Drugi nazivi: crna borovnica. hepatičnih kolika i reumatskih bolova. Primjena u narodnoj medicini Smatra se da otvara začepljene kanale u organima tijela. Način primjene Slatki badem treba jesti kod gornjih slučajeva od 15 do 20 jezgri. koji pri hidrolizi daju glukozu. Kod primjene vode od gorkog badema (Aqua Amygdale amare) mora se dobro paziti da se ne prekorači propisana dnevna doza od 6 grama. demineralizacija. sumpora i mangezija.118 badem. cijanoglikozidi amigdalina (kod gorkoga badema). kiselo-slatkast. Osnovni hemijski sastojci biljke Sjeme badema sadrži mnogo masnoga ulja i do 60% (Oleum Amygdalarum) u čiji sastav. genitalijama. Djeluju umirujuće na nervni sistem. Plod je plavo-crna boba. na početku malo opor. mora se dobro paziti kod primjene gorkog badema u bilo kojem obliku. divlja mrča. mokraćnim i gastro-intestinalnim putevima. Remineralizant. koristi za kašalj. često kao poludivlji. gorki badem služi za čišćenje bubrega i mokraćne bešike. na nadmorskim visinama i preko 2000 metara. Nalazište biljke Kod nas uglavnom raste na jugu. Međutim. . sklonost infekcijama. kapi ili miksture. vitamin B2. Zbog toga. Indikacije Astenije (fizička i intelektualna). Za drogu se prikupljaju plodovi koji se suše u sušnicama (Fractus Myrtilli) kao listovi koji se prikupljaju dok biljka cvjeta (Folium Myrtilli). Vodu gorkog badema (Aqua Amygdalarum amarum) upotrebljavaju. Slatki badem se upotrebljava za debljanje. ublažavanje bolova u želucu i slično. posebno prženi. Listovi se suše u hladovini. Ulje sadrži mineralne soli: kalcija. okus prijatan. amigdalin se hidrolizuje na cijanovodoničnu kiselinu i benzaldehid. ulaze gliceridi oleinske i lionolne kiseline. cretna borovnica. menzaldehid i cijanovodoničnu kiselinu. a u prvome redu zbog prisustva cijenovodonične kiseline koja je žestok otrov. pilast i na kratkoj peteljci. U tom pogledu smatra se da je gorki badem jačeg djejstva. fosfora. sluz. Kod nas gradi prizemnu floru vlažnih i hladnih planinskih šuma. Biljka cvjeta u maju i junu.

kompote. slabog apetita i crva u crijevima. dijareja. vitamina C i PP. želee i slatka.119 Osnovni hemijski sastojci biljke Zreli plodovi sadrže šećera. „Na četvrt litra osušenih i probranih boba stavi ¾ litra čiste prepeke rakije. U listovima ima više tanina nego u plodovima. Upotrijebljeni na bilo koji način. neuredne stolice. ostaviti još 15 minuta. Uzgaja se i raste poludivlja. arbutina. Ukratko. i to dobro zrele polodove. pektina. odlično služe jetri za . žuči i žučnih putova. proteina. arterioskleroza. grčeva u stomaku. magnezija. katara crijeva. bakra. kao i provitamina A. svojstava. lipida. Primjena u narodnoj medicini Široka je u raznovrsna primjena borovnice u narodnoj medicini. Međutim. On sadrži oko 70% vode. kalija. vitamine B i C i karotina. antocijanovih glikozida. Nalazište biljke Kod nas je to omiljeno voće. vode. koje se mnogo sadi i dobro uspijeva. insuficijencija žuči. Zatim u vidu sokova. oksalna). međutim. neobično mirisavi. Što dulje bobe u rakiji stoje. pektina. martilina od kojega potječe boja ploda. fosfora. Cvjetovi su veliki. tanine. Najverovatnije je dunja iz jugopazadne Azije. organske kiseline (limunska. svijetlocrvene ili bijele boje koji dolaze pojedinačno. Način upotrebe Kod oboljenja jetre i žuči najbolje je borovnicu upotrebljavati u svježem stanju. jabučna. zatim glucida. čiji je bliski srodnik. ovdje će se isljučivo govoriti o plodu. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja. DUNJA (Quunce) Cydonia oblonga (Miller) – Rosaceae -Ruže Drugi nazivi: Gunja. vitamine iz skupine B. problemi sa cirkulacijom. dijabetes (listovi). cunja. Interesantni su listovi borovnice kada se radi o šećernoj bolesti (Diabetes mellitus). bezojeva. bolje je spremiti sirupe. u količini koliko se može pojesti. kalcija. makar i 6 do 8 mjeseci. Popiti 2 do 6 šolja u toku dana. Zreli plodovi su zlatnožute boje. Enteritis. tunja. Bobe se upotrebljavaju protiv hemoroida. Svojstva biljke Zrele neosušene borovnice odlično su dijetalno sredstvo kod oboljenja jetre. kašlja i šećerne bolesti. vjetrova u crijevima. želea. vitamina C. Dekokt od suhih plodava: 1 supena kašika i 2 dl. upravo zbog otpornosti plodova dunje. željeza. mineralnih soli. dunja. procijediti tako da se bobe smrve i ekstrakt prođe kroz cijedilo. Indikacije Insuficijencija jetre. posebno u toplijim južnim krajevima. dizenterija. presvučen bijelom skramom koja se lahko skida. cerilnog alkohola. Svojstva biljke Mirisni. U eksperimentima znatno su snižavali sadržaj šećera u krvi (Muravjeva) što se pripisuje sadržaju anticijanovih glikozida. tim veću snagu i ljekovitost imaju“ – Sadiković. slatki pomalo opori plodovi. To je biljka slična stablu jabuke. albuminoida. posebno kao dijetalno sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i želučano-crijevnog trakta. ponekad kao gromoliko stablo. Plod je nalik jabuci. upotrebljavaju se i jedu svježi. grozdovače ili klekovače. neomirtilina. Posebno kod djece. dijareja kod djece. kuhati 5. eterskog ulja. nekoliko organskih kiselina. evo šta o tome kažu Đuričić i Elzar: Proljećni listovi kao čaj protiv proliva. Ova tinktura preporučuje se kao lijek od griže i srdobolje. marmelade i sl. proteida. sumpora. masnih ulja. tanina. Borovnica pokazuje i niz drugih pozitivnih. Osnovni hemijski sastojci ploda Kao droga upotrebljava se sjeme dunje.

Jedan sličan recept. važno za funkcije jetre. Osim toga. problemi sa lučenjem žuči. ili samo prokuha da se sav šećer rastvori. azotne materije. vitamina P (vitaminski faktori P). koje se mora osloboditi i kore i sjemenki. posebno se treba kaniti masnih i . hlora. Način primjene Sok od dunja pravi se na taj način da se zreli plodovi nastružu i sok iscijedi. željeza. a koji se može i sam upotrebljavati prema J. kalija. Odličan je stimulator funkcija jetre. a zatim u mlakoj. intoksikacije. razliti u flaše od pola litra i čuvati na tamnome i hladnome mjestu. odnosno sirup. Za to vrijeme dnevno se konzumira 1 do 3 kilograma zrelog grožđa. plodovi dunje kao i njene prerađevine. Ovako pripremljen sok. B i C. tuberkuloza. što je. oporavak poslije bolesti (rekonvalescencija). Procijedi se i razlije u flaše od pola litre. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini.5 grama gorkog badema izmiješati i ostaviti 2 mjeseca uz povremeno mućkanje. zatim diuretik i laksativ. Dijareja. Zbog visokoga sadržaja minerala i mineralnih soli. silicija. šećera -gukoza i levuloza do 23%. nefritis. pomiješana sa sirupom od bokvice. fosfata. joda i arsena. Svojsva grožđa Grožđe se vrlo lahko vari i to je jedna od važnih osobina. služi za liječenje grla i disajnih putova. Litar ovoga soka prokuha se sa 2 kilograma šećera do konzinstencije sirupa. Plodovi grožđa oslobađaju organizam mnogih toksina. djeluju kao astringenti. minerala i mineralnih soli. natrija. slobodne vinske kiseline. kalcija. Nakon toga prokuhati sa 3 kilograma šećera. Indikacije Insuficijencija jetre. stomahici i aperitivi. pretjerani intelektualni i fizički zamor. odnosno sirupa za zaslađivanje. trudnoća. Osnovni hemijski sastav svježeg grožđa Kao primjer koji može reprezentirati hemijski sastav plodova grožđa: najviše sadrži vode (i do 70%). 2 grama cimeta. Inače. detoksikant je. a gdje je zaslađivanje dozvoljeno. Valnetu: 1. Način primjene Preporučuje se vrlo često u literaturi provođenje tzv. Osim toga. reumatizam. kojeg se drže Francuzi. Indikacije Kongestija jetre i slezene.Lozovke “Grožđe kao hrana i mnogostruki lek – jedimo ga što više i što duže” Pelagić.5 litra soka od dunja. mangana. sama dunja upotrebljava se za pospješivanje mokrenja kao diuretik. odličan je za zaslađivanje drugih čajeva koji se uzimaju za jetru. osim ploda. Grožđe ima mnogo vitamina A. 1 gram karanfilića i 0. Za vrijeme ove kure ostala jela uzimaju se u najmanjoj količini. procijediti. holagog i holeretik. upotrebljavaju se sjeme i list. GROŽĐE (Grapes) Vitis vinifera (Linnė) – Vitaceae . Anemije. magnezija. demineralizacija. a zatim čuva na hladnome mjestu. dispepsija i dr. Pri tome se ne smije nikako zaboraviti grožđe prvo dobro oprati u hladnoj vodi. Još mnogo dobrih stvari može se reći o plodovima grožđa. sadrži i jednu materiju koja daje boju – enocijanin. jer se u organizam unose praktično najvažniji oligoelementi i minerali. za pripremanje soka. Voda u kojoj je duže vrijeme stajalo zdrobljeno dunjino sjeme tako da se dobila sluzava masa. dizenterija. grožđane kure koja traje 14 dana. koji je i tonikum. za jačanje apetita i gašenje žeđi.120 očuvanje ili obnavljanje njenih funkcija. također. Boja crnog grožđa potječe od pigmenta koji pretstavljaju bioflavonide (policiklični proantocijanidini) koji su odlični antioksidansi. pola litre jake rakije šljivovice. zatim maleinske i drugih organskih kiselina. odličan je kao remineralizant. artritizam.

indiciranu kod dispepsije. tamo). silicija. salata. stomahik. acetat-aldehida. i to 3 centimetra ispod gornjeg ruba. U tom slučaju prema Leclercu. kod intoksikacija. demineralizacija. L. lignina. grožđe postaje diuretik. čir na želucu. smanjuje sadržaj holesterola. šećera do 8 %. zgnječen i usitnjen. poslastice. jabuka je jedno blagotvoreno i hranjivo sredstvo koje služi kao lijek. magnezija. U odnosu na jetru to je odličan stimulans. čajevi i slično. skraćena grožđana kura od 3 dana. Sok se odmah uliva u sterilisane flaše. oligurija. Boce se sada stave u veći sud u koji se nalije hladna voda do samoga ruba boce. arsena. Pelagić. što bi u slobodnome prevodu značilo “Jabuka dnevno i doktor nije potreban”. Zbilja. pentozana. Osnovni hemijski sastojci jabuke Jabuka sadrži 84 do 93% vode. broma. kolibaciloza. laksativ. gastritis. mravlje kiseline. Grožđani sok se može pripremati sterilizacijom na isti način kako je to opisano kod jabuke (vidjeti. masnih tvari i sl. kada se ništa drugo ne jede niti pije osim grožđa u količini od 2 do 3 kilograma. acetata. sirćeta. Pripremanje jabučnog soka (prema R. osim jedne. kruške i drugo” – V. Postoji i tzv. dermatoza. eliminator mokraćne kiseline. gihta i sličnih oboljenja. slobodnih i vezanih kiselina. prevencija arterioskleroze i infarkta. mnogo vitamina C i PP. artritisa. keeps the doctor away”. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljavaju se list i cvijet vinove loze. u vidu infuza za liječenje nekih stomačnih i crijevnih oboljenja (prolivi. List se upotrebljava u svježem stanju. bubrežni kamenci.Ruže Englezi kažu: ! An apple a day. Willfortu): Boce u kojima prije nije bio ocat ili neka tekućina koja je sadržavala ugljičnu kiselinu. Intelektualna i fizička premorenost. JABUKA (Apple) Malus communis (Linnė) – Rosaceae . aluminija. željeza. reumatizam. To je blag diuretik. tako da je treba uživati svakodnevno bio čovjek zdrav ili patio od kakve bolesti. ali se isplati. odnosno njegovom soku. Mora se priznati da je dosta teško u toku od 14 dana uglavnom živjeti o grožđu. Mogu se pronaći podaci da ovaj infuz djeluje i protiv reumatizma. konstipacije. kalcija. najbolje od žestokog pića i čepovi koji moraju da su neupotebljavani. piva i drugih alkoholnih pića te sokova koji sadrže ugljičnu kiselinu. još više negoli suve šljive. u koju se stavi termometar do dna. Pročišćava krv i uspostavlja ravnotežu. Ako se iz svježih vitica iscijedi sok i pije. zatim vitamina A. žučnih i bubrežnih kamenaca. posebno B5. Boce se začepe čepovima. jabuka osvježava. minerala i mineralnih soli do 0. hlora. Način primjene Od jabuke se mogu spraviti najrazličitiji kompoti. Za to vrijeme jabuke se izrendaju i iscijedi sok. Mlijeko se ne smije uopće upotrebljavati. Bineta. natrija. antiseptik unutrašnjih organa. celuloze. laksativ. Dozvoljava se kod dijabetesa. “Da je jabuka od velke koristi vidi se i otuda što je narod nosi bolesniku kao miloštu. može zaustaviti krvavo povraćanje. srdobolja) te kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje mokraće. koji izaziva hipersekreciju žuči. izgleda da je jabuka najbolja kada se jede svježa. Indikacije Bilo kakvi problemi sa jetrom. sumpora. dakle. fosfata.3 % (kalija. U kori jabuke ima amil-etera. ona je digestiv. pektina. artritizam. Prema mišljenju prof. holagog i holeretik. smanjuje kongestiju. zaštitnik želuca. anemija. mangana i kobalta). geraniola. B. nervoze. Ipak. Voda u sudu se . hemoroida i plućne tuberkuloze. dijareje i zatvori. Ovu kuru najbolje je primijeniti ujesen. Svojsva jabuke Jabuka je tonikum i za nerve i za muskulaturu.121 začinjenih jela. dobro se operu i stave desetak minuta ili više u vodu koja je zagrijana na oko 75C.

ali po kiselosti nastalog sirćeta. Aromatične vrste javukovog i vinskog srićeta Kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri ili žučnoj kesici. ali zato prerađevinama od divlje jabuke treba dati prednost u ljekovitim svojstvima pred oplemenjenom jabukom. veće tegle. Posebno je zdravo jabukovo sirće koje bi ionako što više trebalo koristiti u prehrani.Aromatizirano sirće od estragona. Miller) je ili listopadni grm visine do 4 metra ili stablo koje može da naraste i do 10 metara. Uspijeva po miješanim bjelogoričnim šumama. Kada se boce ohlade. od 15-20 dana.Aromatizirano sirće smjese biljaka: Jedna grančica estragona. Još je bolje ako se istucaju u drvenoj strupi. isjeckaju pa zatim samelju na mašini za meso. Dobro se začepi i ostavi na toplom mestu ili suncu uz češće mućkanje 4 do 6 nedjelja. pokraj putova i polja. Na koncu. prema riječima autora i do 3 godine. pa sve to dobro izmiješati. a također i kod zdrave ishrane posebno se preporučuju aromatizirane vrste sirćeta od divlje jabuke i vinskog sirćeta. pa čuvati na hadnom i tamnom mjestu. lonce ili kace. prvo na rjeđa. za skidanje tjelesne temperature. Procijediti i upotrebljavati kao aromatizirano sirće. naročito kod djece. Način pripreme već smo opisali kod Estragon (vidjeti tamo). Sasvim malo se prosuše pa se njima napune staklene boce od 1 litar bez sabijanja latica.122 polahko zagrijava dok termometar u boci ne pokaže 75C. Nakon toga nalije se jabukovog sirćeta do oko 5 centimetara od vrha boce. (Vidjeti: Peršun). stavljaju se u odgovarajuće sudove. . a zatim na gušća cjedila. Tako dobijeno sirće mora imati zlatno-žutu boju i prijatan miris. za salate i slično. Sirće treba sipati u čiste boce i što bolje zatvoriti. Ovo sirće ne samo da je jedno od najzdravijih za upotrebu u domaćinstvu. Sudove treba prekriti višestrukom gazom i staviti ih na toplo mjesto. zajedno sa sokom koji su pustile kod mljevenja i tucanja. . Način pripreme već je opisan kod Melisa (vidjeti tamo). nakošene prema čepu. (vidjeti: Biber). Prethodno je potrebno jabuke oprati. već je i podloga za pripravljanje ljekovitih tekućina koje su već stotinama godina u upotrebi u narodu i koje sigurno ispoljavaju svoje ljekovito dejstvo. Svježi plodovi teško se mogu jesti. između grmlja na osunčanim stranama. Takođe dodati desetak zrna crnog bibera. Jabukovo sirće dobija se na jednostavan način: prikupe se divlje jabuke u jesen (oktobar-novembar). već latice ostaviti do upotrebe. Termometar se izvadi. Za tu svrhu prikupi se cvijet. Ovako usitnjene jabuke. uz miješanje. 50 do 100 grama na 10 kilograma jabuka. niko i ne prska hemikalijama divlju jabuku. odnosno cvjetne latice ili majske ili crvene ruže. Grane su joj obrasle trnjem. Sigurno da je najpoznatije sirće od ružice. Na koncu to sirće ne treba ni cijediti. Ovu smjesu biljaka preliti sa litar sirćeta i ostaviti. dobro se osuše i grlić sa čepom umoči u rastopljeni parafin. Nije loše dodati i malo šećera. . Divlja jabuka (Malus sylvestris. manji svježanj paršuna (korijen i list). Ovaj sok može da traje vrlo dugo. .Sirće od Melise. boca začepi i sve boce postave naopako dok se ne ohlade. Dalje se boce čuvaju u tamnom i hladnom. Kraj fermentacije se poznaje po tome što više nema mjehurova ako se sud protrese. jedna mala glavica crnog luka isjeckana na sitne komadiće. osloboditi koštica i peteljki. pokrivene pokrivačem. Kada je završena fermantacija sirće treba procijediti. krupnije samljevenog.

Danas se limun posebno uzgaja u Španiji. Zbilja. žuti ili zeleni prijatnog mirisa. na ovome mjestu se ne može upuštati u objašnjenje mehanizma ove pojave. bakar. reumatizam. Način primjene kod začepljenja i kongrestije jetre: navečer rasjeći 3 limuna. a konkretno protiv žutice . . linalilacetat. Grci su ga najverovatnije poznavali 300 g. Sredstvo je i protiv heparaciditeta što je možda malo neobično s obzirom na visok sadržaj limunske kiseline. linalol. B2 i B3) kao i A. prevencija epidemija. žutica (Avicena). Indikacije Insuficijencija jetre. posebno iz B-kompleksa (B1. arterioskleroza. Bogat je mineralnim solima i mikroelementima. Arapi su ga upotebljavali kao lijek. fosfot. limonen. karminativ itd. fruktozu i saharozu. C i PP. Ibn Al-Nefis u Kanunu navodi čitav niz ljekovitih svojstava limuna. sredstvo za smanjivanje hiperviskoziteta krvi. astma. citron. hiperviskozitet krvi. odakle se proširio u sjevernu Afriku. kamfer. prije nove ere. žučni kamenci odnosno holelitijaza. LIMUN (Lamon) Citrus himonum (Linnė) – Rutaceae . hiperaciditet. unutarnji paraziti. Sadrži gume. remineralizant. dispepsija. Limun je grm visine do 4 metra. Na žalost. Čak govori i o ljekovitim svojstvima eterskog ulja (Aetheroleum Citri). seskviterpen. Listovi su široki i eliptični. I kod nas se uzgaja ali u manjem obimu. Plinije i Dioskorid. citronelal. vitamine. mangan. gripa. razblažiti sa decilitar vode i zašećeriti. albumina.123 . depurativ. kao što su: kalcij. bijel luk. Potpomaže sekretorna lučenja gastro-hepatičnog sistema i gušterače. hemostatik. hemofilija. citral.Rutvice Drugi nazivi: linom. kongestija. Preliti ih sa 3 do 4 decilitra ključale vode. Staviti u bocu od litar i preliti sa litar sirćeta. Različite infekcije. hipertenzija. kalcij i kalij citrat. Nalazište biljke Potječe ili iz sjeverne Indije ili Perzije. dijareja. ulkus odnosno čir na želucu i dvanestopalačnom crijevu. da ogreznu. artritizam. sluzi. Nervni je tonik. falandren. skorbut. Tanret i Bour). Osnovni hemijski sastojci biljke Plod limuna sadrži sok sa 6 do 8 % limunske kiseline. Svojsva biljaka Zbog svojih ljekovitih osobina. kardiotonik. Portugalu. Piti mlako (N. Plodovi su ovalni. kostobolja. Spominju ga Teofrast.P. aldehida i kamfora. arsen.Sirće od kore limuna: Koru od četiri limuna fino isjeckati ili sa limuna naribati. liman. Acites (Binet. Sutradan ujutro popiti tekućinu natašte (Valnet).znameniti arapski ljekar Avicena. bronhitis. Baktericidno je i antiseptično sredstvo. Uz češće mućkanje ostaviti 10 dana. infektivne bolesti. Na isti način može se upotrijebiti za dobijanje fino armomatiziranog sirćeta i kora od pomorandže. diuretik i sredstvo protiv reumatizma i artritisa. Najčešće se limun uzima kao limunada: cijeli lumun iscijediti. Fracuzi ga ubrajaju u “četiri veličanstvena” (limun. demineralizacija. željezo. dizenterija. citrus. Cvijet je intenzivnog mirisa. Procijediti. šargarepa i timijan). glukozu. Etersko ulje (Aethoreleum citri) iz kore limuna sadrži oko 95% terpena: pinen. astenije. južnoj Francuskoj. silicij. dodati kašiku meda i sok od 1 limuna. jedno izvanredno ljekovito sredstvo. Jojriš). Ili: zagrijati 1 i po decilitar vode. Još neka svojstva limuna: antisklerotik. blage roze bolje. geranil. limun je jedna od najcjenjenijih biljaka. Osim toga sadrži maleinske kiseline.

a zatim različite šećere (gulukozu. Razblaženje vodom ili nekom drugom tekućinom najbolje je u odnosu 1: 5. Svojsva biljke Svježi plodovi su vrlo prijatnoga okusa i mirisa. međutim. u prvome redu plodovi (Fructus Rubi idaei) a zatim listovi (Folium Rubi idaei). Slijedeće godine cvjetaju dajući plodove. Sadrži dosta tanina. Indikacije Insuficijencija jetre i žuči. (1983). naročito po rubovima šuma.i do 83%. Pri kraju vegetacionoga perioda odrvene. Reumatizam. onih koji pate od sipepsije. Posebno kod dijabetičara. mravlju i salicilnu. jabučnu. Način primjene U prvome redu preporučuju se svježi plodovi. fruktozu. emenagog i laksativ. Maline pored toga što djeluju kao tonik. astringent. himber. MASLINA (Olive Tree) . 366. lijepi. Farmakopeja bivše Jugoslavije. Listovi su pravilni. dok su drugi gotovo sjedeći. upalom mokraćnih puteva i problema sa gastrointestinalnim traktom. sok iz kore služi protiv zmijskog ujeda itd. MALINA (Raspberry) Rubus idaeus (Linnė) – Rosaceae . nakon čega se osuše. Od vitamina treba spomenuti dostav vitamina C. problemi sa gastrointestinalnim traktom. Plodovi se mogu sušiti. Međutim. reumatičara i slično. črlena kupina. Njemačka komisija E : The Complete German Commission E Monographs. daju ovima prijatan miris i boju. Str. crvena jagoda. saharozu). zbog sadržaja levuloze. isto tako i malinov sirup. Osušeni plodovi maline koji ulaze u sastav vitaminskih čajeva.124 Primjena u narodnoj medicini Primjena u narodnoj medicini gotovo da se poklapa sa primjenom u naučnoj. neke flavonoide. Tu su prisutne još i sluzave materije. Vitičaste stabljike prve godine su zelene. karotina i navodno vitamina B. Vitičaste stabljike obrasle su bodljama. Febrilna stanja. Konstipacija. tjeraju nove stabljike pa se ciklus ponavlja. Pharm. Ulje iz kore koristi se kod pareze živaca. Nalazište biljke Malina se velikim dijelom uzgaja. 1998. Listovi su neparno perasti sa 3 do 5 listića na dugoj peteljci. djeluju kao laksativ. Tu se doza ne može odrediti već koliko se može pojesti. visine do 2 metra. bijele boje. pokazuju i diuretična svojstva. Bez obzira na sadržaj drugih šećera. raste i u divljini. ali se najviše upotrebljavaju svježi ili se pripravlja sirup (Sirupus Rubi idaei). a osim toga sadrže još uvijek dosta vitamina C. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini primjenjuje se i list maline kao diuretik. besplodne. Osnovni hemijski sastojci biljke Svjež plod sadrži najviše vode . organskih kiselina i dosta vitamina C.Ruže Drugi nazivi crvena kupina. Biljka cvjeta od maja do jula. Za drogu se prikupljaju. dok plodovi sazrijevaju u avgustu. Malina je trajna biljka koja se kod nas mnogo uzgaja zbog ukusnih plodova. nešto eterskog ulja i mikroelementa. Od organskih kiselina treba navesti limunsku. maline su dozvoljene za upotrebu u slučaju dijabetesa (Valnet). Napomena: Nije preporučljivo piti čisti sok od limuna. Američko izdanje. Oficijelna prema Brit. levulozu. tanini. Grmolikog je oblika. Etersko ulje iz kore limuna je oficijelno: Aetheroleum citri. Iz korijena. između grmlja brdskog ili planinskog područja. stomahik i sredstvo za osvježenje. dispepsija. Herb. Sok od maline posebno se preporučuje kod grozničavih stanja izazvanih poremećajem žuči.

kalija. u nauci označena koa 18:2w6. hlora. Maslina je dugovječno. Pokazalo se da je to ulje dobijeno blagim presovanjem plodova masline uz to bez pucanja košpice i „na hladno” najbolje za zdravlje. U djevičanskom maslinovom ulju prisutna u prosječnoj količini od oko 10% (3. bakra. koje se dobija iz nepotpuno zrelih maslinki koje se podvrgnu blagom cijeđenju bez pucanja košpice. u bočnim uspravnim grozdovima. Postoji nekoliko vrsta maslinovog ulja. čije morfološke i druge osobine zavise od niza faktora.3%. a palmitinska 16:1w7 u prosjeku oko 2%. U ulju od esencijalnih masnih kiselina prisutna je linolna. za praktične potrebe najvažnije je maslinovo ulje i kao prehrambeni proizvod i kao ljekovito sredstvo. svijetložute do zlatnožute boje ili žutozelenkaste. kardiovaskularni sistem i mozak. plod i scijeđeno ulje (Olivae folium. a sa donje srebrenastosivi. fructus et oleum). C. Tu je i linolenska kiselina: 18:3w3 u prosjeku 0. Kao kultivisano drvo. mangezija. Maslinovo ulje sadrži još i nešto lecitina koji je fosfolipid. na kratkoj peteljci. ponekad i u maju. E i A. kvrgavo drvo koje ponegdje naraste čak i do 20 metara. Maslina kod nas obično cvjeta u aprilu. zatim i mineralne soli. zimzeleno. uljika. odnosno vitamin E u formi alfa-tokoferola odlično štiti srce i arterije. Za drogu se prikuplja list. Plod je jajolika koštunica dužine 2 do 3 centimetar koja mijenja boju od zelene. Međutim. crvenkaste. slabo ne-nezaićene masne kiseline: oleinska. zatim karotena B. Listovi su duguljasti i kožasti. željeza. Jedan od načina čuvanja i konzerviranja plodova je konzerviranje u salamuri. 18:1w9 u prosjeku se nalazi u maslinovom ulju oko 75%.125 Olae euoropaea (Linnė) – Oleaceae. maslica. a u zemljama bivše Jugoslavije: Sloveniji. Ovo maslinovo ulje često se naziva i “djevičansko ulje”. posebno hemijske. Cvjetovi su bijelo-žukasti. Nerafinisano maslinovo ulje sadrži još u količini od 2% drugih važnih supstancija kao što su beta-karoten /provitamin A). klima i sl. Zbog teme koju obrađujemo. štiteći u prvome redu jetru. Dakle. . kalcija. List se prikuplja u proljeće. postaje sjajna i naborana. Najkvalitetnije je hladno ocijeđeno maslinovo ulje. Treba još navesti i ne-esencijalne zasićene kiseline: palmitinsku sa u prosjeku 10% i stearinsku kiselinu sa oko 2%. kao što su sastav tla. maslinovo ulje siromašno je esencijalnim nezasićenim masnim kiselinama. Takođe se može povezati i sa niskom pojavom karcinoma. sa gornje strane tamnozeleni. fosfora. Hrvatskoj i Crnoj Gori. prijatnog i blagog mirisa. zatvoreno-plave do crne. tokoferol. za nas je od posebnog interesa nerafinisano ulje koje se naziva još i djevičansko. Osnovni hemijski sastoji ploda masline Osnovni hemijski sastojak ploda masline je ulje.5 do 20%). ima ih mnogo i prijatnog su mirisa. Od posebnog interesa ovdje je plod i ulje dobijeno iz ploda. Ove jednostruko nezasićena ne-esencijalne masne kiseline su vrlo stabilne. posebno važan za probavu. Kada sazrije. Obično je visoka od 8 do 12 metara. U plodovima još ima hlorofila i ksantofila. poznata je u oko 100 vrsta. bistro je. mangana. Nalazište biljke To je tipična biljka Sredozemlja.Maslinke Durgi nazivi: maslinka. sumpora. oljika. Ovome ulju ne dodaju se nikakve primjese. S druge strane ne-esencijalne. od kojih i potječe boja ulja. Kod nas uspijeva u Hercegovini. mada je kultivirana i na drugim kontinentima.

kamenac u žučnoj kesici – holetijaza (Chauffard. Osim toga ulje je holecistokinetik. Napomena Nije prijatno upotrebljavati maslinovo ulje na opisane načine osim u salatama. insuficijencija jetre. prestaje ispadanje. Kao ljekovito. salata od maslačka (vidjeti: Maslačak) i slično. 357 i 358. Kod napada u predjelu jetre treba upotrijebiti maslinovo ulje dobijeno pomenutim hladnim cijeđenjem: 1 – 2 supene kašike sa malo limuna da se prekinu bolovi i potpomogne izbacivanje kamenčića (Valnet). Bolesnici na jetri. koje se prethodno operu u vodi. Američko izdanje. Grci i Rimljani. 2 žumanjceta. sapuna i flastera. List masline se upotrebljava za sniženje visokoga krvnog pritiska jer širi krvne sudove. 0. popiti u toku 15 do 30 minuta (Gostuški). ili jače kafe. posebno ulje). posebno u salatama.25 grama mentola ili 50 grama jakog čaja od nane. Ili: 150 grama ljute rakije ili vinjaka. isto tako je široka njegova primjena i u narodnoj medicini. Bez obzira da li postoje neke smetnje u radu jetre ili ne. Ili: za istjerivanje žučnoga kamenca 3 do 4 uzastopna dana uzimati po 2 supene kašike ulja prije spavanja (Tucakov). Treba istaći da maslinovo ulje koristi narodna medicina za istjerivanje i otapanje žučnih hemoroida i upale sluzokože želuluca. Infuz od maslinovog lista širi krvne sudove pa se upotrebljava koa efikasno sredstvo protiv povišenog krvnog pritiska. laksativ. Posebno maslinovo ulje služi kod opekotina. Gostuški). Maslinovo ulje je kao što je rečeno laksativ. a koristi se za čišćenje posebno kod djece i starijih. Oleum Olive. Indikacije (plodovi. antidot protiv otrova. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Maslinovo ulje je oficijelno prema farmakopeji bivše Jugoslavije. kao preventivno sredstvo treba što češće uzimati maslinke. Primjena u narodnoj medicini Pored toga što se maslinovo ulje široko primjenjuje u farmaciji za izradu raznih masti. melema. Način primjene Kod oboljenja jetre. linimenata. Kod oboljenja jetre odlično je sredstvo za lučenje jetre i žuči (holagog i holeretik). Popijeno maslinovo ulje izaziva neugodan zadah iz usta. 100 – 200 grama ove smjese treba popiti u nekoliko navrata u toku od 4-5 sati. trbalo bi da važi pravilo: uz svaki aperitiv po 2 do 3 maslinke. I naučna medicina je ovaj metod prihvatila iz narodne. pa o tome tgreba voditi računa kod uzimanja većih količina. a drugu polovinu navečer. 0. ako se ulje uzima kao laksativ. služi kod nefritičkih kolika i sl. Smatra se da ulje od maslina pojačava vid. pa redovito poslije upotrebe treba uzeti limunovog soka. Na primjer. trebaju upotrebljavati maslinovo ulje. POMORANČA (Orange) . Mora se staviti napomena da bolesnici na jetri najvećim dijelom trebaju upotrebljavati maslinovo ulje. Valnet. Narodna medicina koristi i list masline prikupljen u proljeće. ali se mora.126 Svojstva biljke Ulje i maslinke su odlični čuvari funkcija jetre i žučne kesice. Za iste svrhe Gostuški preporučuje: izmiješati 200 grama ulja od maslina. 1998. Za one koji pred jelo vole da uzmu aperitiv. hrani i slično. Ako se uljem maže kosa. Ne samo kao začin. Ako do napada ipak dođe. Str. Podaci o tome vode 3000 godine prije nove ere. treba gotovo svakodnevno jesti maslinke. ulje su upotrebljavali još stari Egipćani.5 gr mentola 1 (dobije se u apoteci) i jedno žumance. Sve to dobro promiješati pa popiti ujutru polovinu radi sprečavanja napada žučnog kamenca. a neće se prije vremena ni posijediti.

Iako su svi dijelovi pomoranče ljekoviti. jer 100 grama oljušene pomoranče sadrži manje glikogenih elemenata od 100 grama hljeba (A. ugljiko-hidrata. problemi sa jetrom. Str 89.Rutvice Mahom svi citrusi pa i pomoranča. U slučaju bilo kakvih problema sa jetrom. ovdje se isključivo misli na pulpu. crešnja. limunska. fosfora. diuretik. laksativ. Osnovni hemijski sastojci Pulpa sadrži najviše vode (do 90%).127 Citrus aurantium (Linnė) – Rutaceae . ali se vrlo često nađe u slobodnoj prirodi na bogatom zemljištu. stoljeća. magnezija. Indikacije Rekonvalescencija. Sadrži vitamine B. su trnoviti grmovi koji daju ukusne plodove. kalcija. Eliminiše toksine iz organizma. mineralne soli kalija. U divljem obliku posebno voli lstopadne šume. osim toga i vrlo hranjiv. Hoenoh) – Rosaceae. TREŠNJA (Cherry) Cerasus avium (Linnė. Plod pomoranče je tonikum za jetru. ali je danas raširena po čitavoj srednjoj Evropi. Upotrebljava se kao stomahik. Dospije do nadmorske visine od 1700 metara. demineralizacija. natrija i kalija. organskih kiselina (maleinska. Nalazište biljke Potječe iz Male Azije. ali treba upotrebljavati i u obliku soka. anemije. fosfora. zbog prisustva kalija. treba uzimati što više plodova ili soka pomorandže. pomoranča je remineralizant. Od . dispepsija. intoksikacije. U voćarstvu je poznat veliki broj sorti. 1988. kalcija. bakar. Može se preporučiti kod dijabetesa. Način upotrebe Najbolje je jesti oguljene plodove. Plod je mesnata koštunica različite boje. Uglavnom je uvozimo. zatim minerala i željeza. P i provitamina A (karotena). itd. ptičarica. zatim glucida. Američko izdanje. Biljka obično cvjeta u aprilu i maju lijepim bijelim ili ružičastim cvjetovima u isto vrijeme kada počinju da izbijaju i listovi.Martinet). magnezija. Nalazište biljke Kod nas se malo uzgaja ili gotovo nikako. smanjuje sadržaj kiseline u želucu). željezo.Ruže Drugi nazivi: divlja trešnja. hiperviskozitet krvi. Prikupljaju se i upotrebljavaju plodovi trešnje. Trešnja je listopadno drvo visine i do 20 metara.). Zbog visokog sadržaja minerala i mikroelemenata. kao i umirenje grčeva. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E. sumpora. nerve. Svojstva biljke Jedan od najkvalitetnijih plodova u slučaju nedostatka vitamina. Raširena je i droga Pericarpium Aurantii (Cortex Aurantii fructus) koja se dobija skidanjem i sušenjem kore sa zrelih plodova. već naprotiv. Kod nas uspijeva u cijeloj zemlji. natrija i mikroelemente. sitnica. B. mišiće.. brom. mangan. fizikalna i intektualna astenija. Gorki i ugodno mirisavi listovi naranče sabrani u proljeće (Folium Aurantii) služe u narodnoj medicini za umirenje živaca. od crvene do gotovo crne. hlora. C. dakle unutrašnji dio ploda. 100 grama soka sadrži 50 miligrama vitamina C. cink. C. a kao droga i peteljke (Stipites Cerasorum).. želudac (ne izaziva stvaranje kiseline kako se obično misli. Osnovni hemijski sastojci Plod sadrži mnogo vitamina A. Vrlo je ukupna. Bebama treba davati 1 do 3 kafene kašike soka dnevno. tonik i sredstvo za jačanje živaca. Monographs. celuloze. Primjena u narodnoj medicini Narančin sok kao lijek primjenjuje se još od 10.

Indikacije Oboljenja jetre svih vrsta. pa je remineralizant. anemija.Ruže Drugi nazivi: bistrica cepača. Osnovni hemijski sastojci ploda. Posebno mnogo je ima u Bosni i Srbiji. samo što su plodovi grimizno crveni ili crni. Eliminiše iz organizma različite toksine. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljavaju se i peteljke u suhome stanju. Kada su u pitanju djeca. U plodu najviše ima vode. diuretik. organskih kiselina (najviše jabučne). žučni i bubrežni kamenci. Šljiva se uzgaja u različitim sortama kao naše poznato voće zbog vrlo ukusnih plodova koji se daju preraditi na razne načine (džemovi. ugljikohidrata. požegača. Nalazište biljke Veliki broj različitih sorti šljiva uzgaja se danas. ŠLJIVA (Plum) Prunus domestica (Linnė) – Rosaceae . suhe šljive i sl). ali . Indikacije Hepatizam. Svojstva biljke Plodovi trešnje su odični regulatori funkcija jetre. kalcijuma. izvor su energije i za nerve i za muskulaturu. Zbog sadržaja levuloze kao šećera u neumjerenim količinama. B i C. čitlovka. Svojstva ploda Kod raznih oštećenja jetre. Od šećera sadrži dosta levuloze. željeza. zatim protiv bolesti mokraćnih putova i kao sredstvo za jače izlučivanje mokraće. artritisa i sličnih oboljenja. artritizam. izvaditi košticu i spustiti u hladnu vodu preko noći. žučne kesice i želuca. gađenje na uzimanje hrane. Način primjene Svježe šljive kao voće. insuficijencija jetre. posebno suhi. Plodovi djeluju kao laksativ. bakar i kobalt. fosfora. Odični su kod reumatičnih oboljenja. ne smije se pretjerivati jer mogu izazvati različite želučane smetnje. ako se rastvori u sirćetu. plodovi šljiva. najbolji su dodatak dijetalnoj ishrani.Leclerc): Uvečer treba svaku šljivu razrezati (manje slatke vrste šljiva su bolje) sa jedne strane. Interesantno je napomenuti da smola koja ističe iz stabla. kalijuma. konstipacija. Arterioskleroza. posebno od oštećenja jetre. arterioskleroza. kompoti. Miller) koja po izgledu nalikuje trešnji. Peteljke višnje između ostalog služe i za izbacivanje bubrežnih kamenaca.128 mikroelemenata prisutni su cink. reumatizam. U iste svrhe može se uzimati i sok od trešanja. Plod trešnje djeluje osvježavajuće. reumatizam. pripremljeni na različite načine. pretjerani intelektualni i fizički zamor. mineralnih tvari. nervni stimulator i regenerator nerava. demineralizacija. mangan. Napomena U našoj zemlji se uzgaja i višnja (Cerasus vulgaris. bjelančevina. U narodnoj medicini se peteljke upotrebljavaju na isti način kao i kod trešnje. prejako izlučivanje žuči. diuretik. Služe kao odličan lijek za liječenje disajnih putova i omekšavanje sluzi. Način primjene Kura sa trešnjama: u toku od 1 do 2 dana uzimati isključivo trešnje radi čišćenja krvi i uopće organizma od toksina. magnezijuma. Kompot od suhih šljiva i same suhe šljive su ipak najprikladnije za konzumiranje. s tim što se u tu drogu ima više povjerenja nego u peteljke trešnje. Sadrži vitamine A. Ima ista svojstva kao i trešnja pa je indicirana na isti način. masti. a u organizam unosi dosta vitamina i posebno minerala i mikroelemenata. natrijuma i mangana i nekin oligo-elemenata. Plod djeluje kao depurativ. dodati novu i kuhati 2 do 3 sata. Sutradan tu vodu odliti. astenija. bolje je upotrijebiti kompote. “Gdje je jetra vrlo umorna i ne može da vrši ulogu cjedila za otrove” (H. mogu da je upotrijebe i dijabetičari. Konstipacija. šećera (u suhim plodovima do 44%). a sim toga i perut na glavi. liječi šugu.

Za tu svrhu treba prikupiti plodove koji nisu sasvim zreli. jagodica. Listovi. Osim toga. dosta šećera (fruktoze i glukoze).129 tako da se svaki sat odliva stara. organskih kiselina (limunska i jabučna). te flavonoide i nešto etarskog ulja prijatnog mirisa. kada je u pitanju šljiva. a dodaje nova vrela voda. pozemljuša. Priprema se na sljedeći način: supenu kašiku . pravilni. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini prvenstveno se primjenjuju plodovi. holelitijaza. posebno kod krvavljenja iz maternice. Vriježe mjestimično puštaju u zemlju korijenje pa se tako biljka dalje razmnožava. a posebno po šumskim krčevinama i požarištima. ulaze u sastav vitaminskih preparata. odnosno kod poremećaja razmjene materija. te sredstvo za zaustavljanje krvavljenja. zajedno sa svježim listom. artrizam. Doza: 8 do 22 komada odjednom. najbolje kuhana u vinu. Tako se dobiju šljive bez kiseline i šećera. Listovi sadrže mnogo C vitamina. ako se upotrijebe u vidu obloga. Svojstva biljke Plodovi šumske jagode ili prerađevine (džemovi. okrugla ili ovalna boba. arterioskleroza. svježe ili osušene šljive upotrebljavaju se za otvor. što zavisi od staništa. Može se naći i na visinama do 1600 metara. često i kasnije. okus slatko-kiselkast. ŠUMSKA JAGODA (Strawberry) Fragaria vesca (Linnė) – Rosaceae . Plod je mirisava. Skuhane. Plodovi jagoda mogu se osušiti na način kako se suši sve ostalo voće. mineralnih soli. Biljka obično cvjeta od aprila do juna. demineralizacija. za liječenje krasta. također. a mogu se i sušiti. Čaj od listova služi kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje žuči (holagog i holeretik) kao diuretik. Naučna medicina je uglavnom sve preuzela. Način primjene Kod svih oboljenja jetre najbolje je za vrijeme sezone upotreb ljavati svježe plodove 250 do 500 gr. bubrežni kamenci i sl. Najvećim dijelom se primjenjuju plodovi i to najbolje u svježem stanju. mangana. tanina.Ruže Drugi nazivi: divlja jagoda. Za drogu se. Oporog su okusa. stabljike i vriježe ili lozice. konzistencija stolice postaje takva da se crijeva lahko prazne što je posebno važno za liječenje hemoroida. svježi ili još bolje osušeni. rudeča jagoda. sa 5 latica. reumatizam. Ponekad i drugi put u jesen. Osušeni listovi moraju sačuvati zelenu boju. Ponekad zauzme velike prostore pa se sve crveni i miriše od ove biljke i njenih plodova. dnevno. crvena. posebno oboljenja jetre. Indikacije Insuficijencija jetre. Osim plodova. Uzimaju se vrele ili podgrijane sa malo vode. opere i osuši. iz kojega tjeraju listovi. Cvjetovi su bijeli. karotina. iz narodne medicine. natašte i prije jela. Izvan sezone kao odličan čaj kod insuficijencije jetre je čaj od suhoga lista i korijena šumske jagode i njenih plodova. tanina. niz alkaloida. Miris osušenog ploda je aromatičan. sokovi. Osnovni hemijski sastojci Svjež plod ima najviše vode. Plodovi obično sazrijevaju u maju – junu. slatka. Vadi se i rizom rano u proljeće. Listovi su na dugim peteljkama sa 3 listića koji su pilasto nazubljeni. također. a zatim kod oboljenja jetre. vitamina C. pektina. U narodnoj medicini šljiva je pozdano sredstvo protiv probavnih smetnji. te aromatska jedinjenja. Na sličan način upotrebljava se i smola. željeza. upotrebljavaju listovi (Folium Fragariae vescae). kalija. astenija. sirupi i želei) predstavljaju izvanredno dijetalno sredstvo kod mnogih oboljenja. Svježi listovi kuhani u vinu služe za liječenje teško zacjeljivih rana. pektina. Šumska jagoda je višegodišnja zemaljska biljka visine 20 do 30 centimetara sa kratkim valjkastim podankom. u narodnoj medicini upotrebljava se i svježi list i smola koja ističe iz stabla. Nalazište biljke Kod nas raste u svim šumama.

Njegova je vrijednost gotovo nerpocjenjiva. kalcija. kako to preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija: čitav paradajz energično samljeti i domah popiti svježi sok bez ikakvih drugih dodataka. kao i kod problema sa oboljelom jetrom. tomat.Pomoćnice Drugi nazivi: crveni patlidžan. artritizam. žučni i bubrežni kamenci. Sok od paradajza postao je nacionalni i narodni napitak široke potrošnje u svim naprednim zemljama. skinuti s vatre. zbog čega paradajz ima veliki farmako-medicinski i opći biloški značaj. odnosno dijareju. hiperviskozitet krvi. astenije. To je toliko zdrava i ljekovita biljka da je preporučuje i Svjetska zdravstvena organizacija. skorbuta. I sok treba upotrijebiti. Ovo se odnosi i na plodove. pa zatim jesti. limunska. brojne mikroelemente. ionako ukusnome napitku. Čaj piti između obroka. sredstvo je protiv infekcija. Njemačka Komisija E: The complete German commission E Monographs. Ostaviti da stoji otprilike 1 sat kako bi paradajz i luk pustili sok. ne samo za jetru. Malo morske soli i malo bibera popravit će se okus ovome. detoksikant (što je od posebne važnosti za jetru). arterioskleroza. Koliko treba piti ovoga soka? Koliko ko može u toku dana. željezo. enteritis. rajčica. zatim ugljiko-hidrata. svima dobro poznata kao i krompir. odmah dodati kafenu kašiku suhih plodova jagoda. Američko izdanje. obzirom na veličinu. B1. organskih kiselina (jabučna. Postoje mnoge sorte. pomidor. što se manifestuje pojavom osipa po koži . a da ne izazove proljev. Primjena u narodnoj medicini Naučna medicina skoro sve je preuzela iz narodne medicine. upalni procesi digestivnog trakta. C. također na okrugle kriške. dodati maslinovog ulja. paradajza i šargarepe samelju. reumatizam. 2 do 3 šolje dnevno. već i za čitav organizam. vinska). kalija. poklopiti i nakon 20 minuta procijediti. Ako je jetra oštećena.130 lista i korijena preliti sa 200 ml vode. B2. Porijeklom je iz Perua. koje u sebi sadrži toliko vrijednih materija kao paradajz. B9. razblažava mokraću i elminiše ureu. Još je bolje ako se jednaki dijelovi celera. Ili. U tom slučaju odmah treba prekinuti uzimanje i svježih jagoda i pripravaka od jagoda. Indikacije Konstipacija. te oligoelemenata. istu toliku glavicu luka. Napomena Postoje ljudi koji su preosjetljivi na plodove šumske jagode. sumpora. 1988. zagrijati do ključanja. list i podanak. malo morske soli i sasvim malo vinskog ili jabukovog sirćeta. fosfora. Salatu pripremiti na slijedeći način: isjeći na tanje okrugle kriške poveći paradajz. paradajz daje krvi alkalnu reakviju. PARADAJZ (Tomato) Solonum lycopersicum (Linnė) – Solanaceae . bor. proteina. jod. revitalizant). Svojstva biljke Malo je plodova i među voćem i među povrćem. K. kostobolja. 378. kao i mnoge vitamine: A. Paradajz je jednogodišnja biljka. lipida. da malo bibera neće naškoditi. Organizmu dovodi ili popunjava minerale i vitamine (remineralizant. ali se raširio po cijelom svijetu. paradajz je od velike vrijednosti za normalno funkcionisanje jetre. Način primjene Salata od paradajza koja se preporučuje za održavanje dobrog zdravstvenog stanja. oblik plodova i njihovu boju. hronične intoksikacije. treba znati. B6. cink. diuretik. Osnovni hemijski sastojci biljke Plod sadrži najviše vode (do 90%). bakar. PP. . ćelije organizma dovodi u stanje ravnoteže. čijoj porodici i pripada. magnezija. Str. E. ako je postala slabo kisela. Zbog sadržaja minerala i vitamina.urtikarije.

oblika pljosnato-duguljastog. te različiti polugusti i gusti pripravci. Listovi dosta veliki. te je pored imena soja poznata još i kao japanski bob. Treba još spomenuti sadržaj ugljikohidrata. okruglog i u obliku bubrega. ali se zbog visokog kvaliteta i drugih osobina raširila gotovo po čitavom svijetu.) sadrži i mnogo neobično važnih nezasićenih masnih kiselina: oleinske. To je nevjerovatno vrijedna biljka za održavanje i poboljšavanje zdravlja. navedimo jedan podataka u odnosu . Očito da narodna medicina nije znala ni za vitamine ni za mineralne soli. kod nervnih oboljenja itd. istina u tragovima. Pokušajmo to objasniti njenim hemijskim sastavom. Da bismo bili podsticaj za veću potrošnju proizvoda od soje. B6. diastaza i dr. ne samo kao prehrambeni artikal. Ulje pored zasićenih masnih kiselina (stearinske. Nezasićene masne kiseline u ulju predstavljene su sa oko 85%. itd. te veliko bogatstvo najvažnijih vitamina: A. uglavnom mladi. D. preporučuje se slabokrvnim ljudima kao i oboljelima od tuberkoloze. rekonvalescente. Sojino sjeme sadrži 12-25% sojinog ulja. ali. Također kao kompletnu hranu za djecu. mineralnih soli. u bolestima kod kojih je došlo do demineralizacije. masnoće). Ne zaboravimo da 100 grama neodmašćenog ulja daje oko 400 kalorija energije.Leptirnjača Drugi nazivi: odnedavna se uzgaja u kulturi. biljka djeluje na naše organe kao izvanredan regulator. eto stoljećima narodni instikt našao je u ovoj biljci sve ono što je kasnije moderna nauka potvrdila. Nalazište biljke Porijeklo vodi iz Japana. Proteina sadrži dva puta više od mesa. Svojstva biljke O soji i njenim svojstvima postoji toliko podataka da se ovdje možemo zadržati samo na onom najvažnijem. ali mogu biti i slabo ljubičaste do ljubičaste bolje. trodijelni. Pored toga što je remineralizant. Zbog visokog sadržaja vitamina. i to regenerator prvog reda. Osnovni hemijski sastojci Soja se sve više upotrebljava i u svijetu i kod nas zbog njenih visokih kvaliteta. K. za različite salate. Indikacije Soju treba upotrebljavati kod svih oboljenja jetre kao neizostavan dodatak svim drugim vrstama jela.. Način primjene Mi se zasada još nismo navikli na sojine proizvode. Cvjetovi su obično bijele boje. I u narodu se upotrebljava sok od paradajza. te mnoštva minerala i mikroelemenata. ovalnog. pa postaje donekle jasno zašto se sojino ulje i drugi pripravci soje toliko upotrebljavaju u svijetu i veoma preporučuju. gdje klimatski faktori dopuštaju uzgajanje ove biljke. linolne. E. lignocerinske. licitina. Proizvodi od soje predstavljaju kompletnu hranu koja se nevjerovano dobro probavlja i velike je energetske snage. Narodna medicina upotrebljava i list paradajza pripremljen kao infuz za kupelj kod oboljenja od išijasa i reumatizma. linoleinske i arahidonska. I kod nas je započelo uzgajanje soje u kulturi.131 Primjena u narodnoj medicini Narodna medicina naširoko primjenjuje paradajz u obliku zrelih plodova ili kao različite prerađevine – kao hranjiv i zdrav dodatak jelima. Posebno treba ukazati na njene osobine da djeluje na sve ćelije organizma. naročito zimi. SOJA ( Sovaean) Soja hispida (Moench) – Papilionaceae(Fabaceae). ali upravo njeno prisustvo čini sojino ulje najvrednijim od svih ulja koja se upotrebljavaju za ishranu (vidjeti: šta blagotvoreno utječe na jetru. najvažniji dio biljke je sjeme. Soja je jednogodišnja biljka malog rasta sa uspravnom stabljikom koja je prilično razgranata. Iako se i listovi upotrebljavaju. palmitinske.

interakcija sa drugim drogama. sadrži i zrno soje. tjelesne vježbe. Soja djeluje na snižavanje holeterola i sve posljedice koje izaziva kod primjene od samo tri nedjelje. Sojin lecitin sastoji se od (3-sn-phos-phatidyl) cholina. Naravno. upotreba kod trudnoće i dojenja. poboljšava funkcije mozga. Kod hroničnog hepatitisa kao ađuvansi terapija sa fosfolipidima soje kada poboljšanje simptoma postaje vidljivo od druge terapije. phosphatidylethanolamina i phosphatidyl-inositola. posena pažnja kod upotrebe. Ćelije svih živih organizama sadrže lecitine i njihove membrane su mahom sastavljene odnosno građene od lecitina. odnosno lipid. pomaže u apsorpciji tiamina (vitamin B1) i vimanina A od strane jetre i probavnog sistema. posebno kod hiperholesterolemie. štiti od kardiovaskularnih oboljenja.2-0. neprijatan osjećaj kod pristiskanja stomaka u predjelu jetre zbog toksičnih utjecaja prehrane ili hroničnog hepatitisa. kao što se vidi iz teksta.132 na holesterol i posljedice koje holesterol izaziva ako se u organizmu pojavi iznad fiziloških vrijednosti. i to je dovoljno. kada samo dietalne mjere nisu dovoljne. Et al. izolovani sojini fosfolipidi sa oko 73-79% (3-sn phosphatidyl) – holina te sadržajem vitamina E od 0. Sadrži ga u većim količinama i žumance jajeta. Lecitin pomaže mastima. i posebno holesterolu. uporebljavati samo sojino ulje. phosphatidyl ethanolamina i phosphatidyl-inositola odlikuje se time da snižava koncentraciju masti pa se upotrebljava kod umjerenih poremećaja u metabolizmu masti. Hemijski rečeno. Lecitin izolovan iz soje sastoji se od (3-sn-phos-phatidyl) holina. Prema njemačkoj Komisiji E: The Complete German Commission E Monographs. Lecitin nastaje u jetri. Dozira se: 1. što nas spasava od laganog trovanja raspadnim produktima metaboličkih procesa. te regulišu promet hranljivih materija u i iz ćelije što obezbjeđuje normalan život organizma. lecitin je mast ili masnoća. umjesto mesa jesti istu količinu nekog proizvoda od soje koji se priprema na isti način kao i meso i u salatama umjesto drugih ulja. S druge strane. gubitak težine) nisu pokazale rezultate. Pokreće energiju i poteban je za oporavak jetre oštećene zloupotebom alkohola. Treba samo. sporedni efekti. . ovdje se ne misli da se kroz tri sedmice upotrebljava isključivo soja. Lecitin iz soje Lecitin. predoziranje. Dakle. 1998). Kontraindikacije. Dalje. Osiromašena funkcija jetre je put do raka (karcionoma).7 gr fosfolipida iz soje sa 73-79% 3-sn-phosphatidyl holina u pojedinačnoj dozi.5% i nekim drugim sastojcima (npr. Također kao najvažniji činilac kod hroničnih oboljenja jetre. Lecitin također povećava otpornost na bolesti svojom ulogom na timus limfoepitelni organ. apstinencije od alkohola. ali da se ne upuštamo u to ko ga sadrži više ko manje. Američko izdanje (Blumenthal M. Osim što sprječava stvaranje žučnih i bubrežnih kamenaca. Tačnije rečeno smjesa lipida. u kojoj 73-79% otpada na prvu komponentu. Prozilazi da je lecitin ustvari fosfolipid. koji je bolji i sl. glavno mjesto limfocitopoeze. a naročito visoke koncentracije nalaze se u nervnom sistemu i ovojnici mozga. Ova kompozicija hemijskih supstanci sprječava arteriosklerozu. dosta složena smjesa. da disperguje u vodi i tako uklone iz tijela čime se sprječava nagomilavanje masnoća u vitalnim organima-arterijama. neophodan je u funkciji jetre da vrši detoksikaciju.5-2. kao što su nagomilavanje toksičnih agenasa u slučaju alkoholne bolesti jetre. kod subjektivnih teškoća kao što su gubitak apetita. phosphatidylethanolaminom do 7%) upotrebljava se prema kliničkim nalazima kod manje jakih hiperholesterolemia kod kojih dieta i druge ne-medicinske metode (npr.

dok plodovi sazrijevaju od avgusta do septembra. Posebno u Pribaltiku.e. i tu se nalaze sitni neobično lijepi cvjetovi. predivo. katkad i mrko. niski lan je vrlo razgranat i daje mnogo sjemena. 5. Plod je okruglasta čahura sa desetak sjemenki. valjkasta stabljika. bolje rečeno odličan je izvor esencijalnih masnih kiselina: linolenske i linolne masne kiseline.n. ali je lošijeg vlakna. Asiru i Egiptu. Lan je bio poznat i nekoliko hiljada godina prije Nove ere. Poljskoj. govori se čak o 100. ponekad bijele. Daje laneno ulje. u rejonu Sredozemnog mora. jugozapadnoj Aziji.5 stearinske kiseline. Druga riječ u naučnom imenu – usitatissimum – znači koristan. Po svemu sudeći lan je najstarija ljekovita biljka koja se spominje i u Bibliji. . Lan o kojem govorimo je jednogodišnja zeljasta gajena biljka visine 50-60-80 centimetara sa slabo razvijenim korijenom iz kojega izbija tanka. preslej. više jajasto. Zna se i to da su od lana šili i odjeću. sjajno.133 specijalne preporuke i efekti kod operacija sa vozilima i mašinama – ništa nije opasno. a Dioskorid (I stoljeće Nove ere) govori i o medicinskoj upotrebi lanenog sjemena. jer se u stabljici lana nalaze mnoge niti iz kojih se dobija laneno platno. Još jedna zanimljivost. ali daleko nam je važnije ulje koje se može dobiti iz sjemena. Teofrast (370-285 g. Kada se iz sjemena iscijedi ulje. te oko Smolenska i u Novogordskoj oblasti. Stari Egipćani umotavali su mumije prvo u meterijal od vune. Biljka inače cvjeta od juna do avgusta. nerafinisano ulje iz prvog presovanja bez ikakvog zagrijavanja i sličnih operacija (extra-virgin laneno ulje). ustvari dvije: lin na keltskom jeziku označava nit. sa mnogo bjelančevina. Bjelorusiji. Južnoj Americi. a zatim u materijal izrađen od lana. okus sluzavo-mastan. Biljka je u gornjem dijelu malo razgranata. a u jezgru 30-48% masnog ulja.) je otkrio sluzave materije u lanenom sjemenu. LAN kultivirani (Flaxeed) Linum usisatissimum (Linné) – Linaceae – Lanovi Drugi nazivi: pitomi lan. svjetlosmeđe boje. Nalazište biljke: kao kultivisana biljka. Nema mirisa. Posebno nam je važno ono ulje koje se dobija hladnim presovanjem lanenog sjemena i to ono sirovo. 15. Za upotebu se prikuplja sjeme (semen Lini) koje je glatko. p. Postojbina lana nije poznata Tragovi su pronađeni i u sojenicama iz Kamenog doba. Osnovni hemijski satojci biljke: Ljuska sjemena sadrži u pokožici mnogo sluzi koja se oslobađa kada se sjeme potopi u vodu (Mucilago seminis lini). Jezgro je bjeličasto ili zelenkasto sa mnogo ulja (Oleum lini).2% Oleinske. Služio je za dobijanje vlakana u Mesopotamiji. 4 možda i 5 hiljada godina prije Nove ere. U pokožici ima do 12% sluzi. Smatra se da je sjeme ovih dvaju varijateta jednako vrijedni.5% linolne. keten. SAD. Hladno presovano laneno ulje sadrži 62. Ovakvo ulje sadrži. ostaju lanene pogačice (Placentes seminis lini). ali su najvažnije dvije: dugački lan koji se gaji zbog dugog i jakog vlakna i služi u tekstilnoj industriji. duguljasto. ali najčešće plave „kao nebo” boje. 14. Nikako ne možemo kazati da nam sluzave materije iz pokožice nisu važne u ovoj našoj temi. Takođe se uzgaja u Indiji. Osim toga uspijeva u Evropi. Kanadi. ćeten.2% palmitinske i 2. uspravna i glatka sa uskim lancelastim listovima.6% linolenske kiseline. Ima mnogo varijeteta lana. lan se najviše gajio u bivšem Sovjetskom Savezu.

bolje rečeno nezasićene masne kiseline iz toga ulja. Na koncu. Austrijanci su. a i zbog četiri u mastima topiva vitamina: A. među svim masnim kiselinama Mnoge studije širom svijeta. laneno ulje može se smatrati najboljim. . E i K. 1999) preporučuje laneno sjeme kod hronične opstipacije. Kao topik emolijent ublažava probleme i kod vanjske i kod unutarnje upotrebe. Sluz je također nosilac ljekovitih svojstava lana. već i zbog visokog sadržaja bjelančevina. hemiceluloze i lignina. Ulja u pehrani svakako moramo primjenjivati i zbog esencijalnih masnih kiselina. jer može se desiti nedovoljna apsorpcija ovih vitamina u tijelu i onda kada se ti vitamini uzimaju u dovoljnoj mjeri hranom. Masnoće koje upotrebljavamo u ishrani. Ono što je posebno važno: svaka živa ćelija organizma zahtijeva esencijalne masne kiseline za izgradnju ćelijskih membrana kao i stvaranje novih ćelija.134 Sa ovakvim sadržajem linolenske i linolne kiseline. Esencijalne masn ekiseline iz Lana – Dodatak. jer djeluje kao emolijencija i laksativa. Njemačka Komisija E (Blumenthal. pa čak i onda kada ih uzimamo kao dodatak u vidu tableta ili slično. D. među narodom će biti boljeg zdravlja! Ulje je posebno važno kod dijetalne ishrane. što sjeme lana svrstava u odlične laksative zbog efekta bubrenja. et al. lan je pune biološke vrijednosti kao supstancija koja štiti mukozne membrane i ublažava iritacije (demulcent). 1983). pokazale su da je laneno ulje dokazano ne samo kao preventiva oboljenja. I na koncu kao kataplazma kod lokalnih upalnih procesa. jer razblažava sekretorna lučenja farinksa*. Ovim spojevima pridaje se važan značaj u regulaciji mnogih fizioloških funkcija i održavanju homeostatskih odnosa. Najljepša i ohrabrujuća vijest dolazi od mnogih naučnika u svijetu da je laneno ulje. laksativ. Ovakav nedostatak vitamina topivih u mastima može se javiti npr. sredstvo koje smiruje bolove. kod oštećenja debelog crijeva zbog zloupotrebe laksativa. divertikula. Lanena sluz djeluje kao antispazmodik digetivnog sistema. ________________________________________ * U pokožici lanenog sjemena pored sluzi ima još i vlaknastih materija: celuloze. a sve zbog nedostataka masti u kojima su topivi. a isto tako i integralno sjeme ne samo zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina. kao sluz za gastritis i enteritis. emolijent. Mi ćemo kod dietoterapije jetre primjenjivati masnoće u obliku ulja gdje bi na prvo mjesto stavili laneno ulje. esencijalne masne kiseline nazivaju se tako jer ih organizam ne proizvodi. pa se moraju hranom unijeti u organizam. sredstvo koje sprječava nadimanja. kod bilijarne ciroze jetre kada dođe do smetnji ili potpunog zastoja u oticanju žuči (holestaza – cholestasis). naprimjer nazvali laneno ulje “svjetlucajućom nadom u borbi protiv raka”. pa kao takvi prihvatljivi za organizam. antitusiv. Posebno je efikasan za respiratorne puteve. i zbog određenih osobina za dobrobit zdravlja. odlično u borbi protiv raka. U sadašnje vrijeme je ustanovljeno da nezasićene masne kiseline postaju izvor stvaranja u organizmu biološki aktivnih spojeva – prostalglandina.. Svojstva biljke: Mahatma Gandi je rekao: Tamo gdje se laneno sjeme upotrebljava kao redovita ishrana. iritabilnog kolona. mogu se podijeliti u dvije skupine: čvrste i tečne (Vidjeti: Lipidi). a takođe i bronha. Prema Britanskoj Herbalnoj Farmokopeji (British Herbal Pharmacopoeia. već i kao izraziti lijek.

.135 Na ovome mjestu bavimo se tekućim masnoćama tj. ali nisu jedine u stručnoj i naučnoj literaturi kojima se označavaju esencijalne masne kiseline. Ulje dobijeno hladnim presovanjem iz lanenog sjemena najbolje je za naše svrhe jer sadrži dvije neobično važne za naše izlaganje – esencijalne masne kiseline. Prikazanu skupinu CH3 – nazivamo metilnom. Te dvije esencijalne masne kiseline označavamo sa omega -3 i omega -6.Stearidonska kiselina. Prvo: razvijmo lanac C atoma koji u nizu sadrži 18 C atoma.w 3. Da se malo pozabavimo ostalim nazivima za ove dvije esencijalne masne kiseline koji se upotrebljavaju u stručnoj i naučnoj literaturi. ima svoje derivate: .Arahidonsku kiselinu. Ove oznake. atoma postoji jedna dvostruka veza koja spaja ugljikove atome 3 i 4.C . dok se četvrtom valencijom vezuje za C atom vezan u lancu i označen brojem 2.6. koje su na normalnoj temperaturi u tečnom stanju.C–C .C -C -C -C -C . ima i svoje derivate: . koja se još zove i linolna masna kiselina.9 – oktadekatrienoic kiselina. uljima. C.C . a skraćeno ime je: 18:3 Ova – COOH naziva se korboksilna skupina i označava da je čitava ova kompozicija – jedna kiselina. Time su sve četiri valencije C atoma označenog brojem 1 okupirane i na tome mjestu dosta je problematična neka reaktivnost čitavog lanca od 18 C atoma.Eikosapentenska kiselina i . Za posljednji C atom u lancu označen brojem 18 vezan je jedan atom kiseonika O sa jednom dvostrukom vezom i jedna OH skupina: H | H -C | H O || ─C \ OH Kod omega -3 esencijalne masne kiseline poslije ugljikovog 3. Od njegovih 4 slobodnih valencija tri su već okupirane H atomima. . Kod ove kiseline postoje još dvije dvostruke veze: između atoma C6 i 7 i 9 i 10.C -C -C.C-C 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 Obratimo pažnju na prvi C atom označen brojem 1.Gama – linolnu i . kojoj je ime cis . Esencijalnim iz nazivamo zato što naš organizam nije u stanju da iz proizvede.C -C.Dokosaeksanolna I omega -6 esencijalna masna kiselina. omega -3 i omega -6 su najčešće. pa se u organizam moraju unositi hranom.C. Omega -3 odnosno linolenska masna kiselina ima i nadimak alfa linolenska kiselina. Postoje i derivati ovih esencijalnih masnih kiselina: Omega -3 esencijalna masna kiselina koja se još zovu i linolenska masna kiselina.

B1 i B2 kao i karotena. Gaji se kao povrće. ω-3.od metilne skupine. Od ostalih sastojaka valja spomenuti jedinjenja sumpora. preporučuje se mješavina sokova: ¼ soka od artičoke + ¼ soka od šargarepe + 2/4 soka od jagoda. te odatle i oznaka omega-3 masna nezasićena kiselina . željeza i mangana. n6. ali i inače. Zbog 3 dvostruke veze u lancu. Sok dobijen cijeđenjem ima jak. sa velikim. I itd.136 ω 3 gdje je 18 broj ugljikovih atom. Kao nedicinska droga služi list (Cynarae folium). POVRĆE ARTIČOKA (ARTICHOKE) Cynara scolumus (Linné) – Compositae (Asteraceae) – Glavočike. Ova se masna nezasićena kiselina može pisati i kao 18:3 ω 3. Ima još oznaka za ovu kisleinu od kojih bi mogli navesti: ω3. Ali zbog negovih izvanrednih kvaliteta kada je u pitanju jetra. kao i fiziološki najvažniji sastojak cinarin. ratičok . Sadrži još i neke gorke principe /amara). Broj 3 je broj dvostrukih veza unutar tog lanca i na koncu ω 3 označava da se prva dvostruka veza nalazi na atomu C označenom brojem 3. Postoji još jedna neobično važna nezasićena masna kiselina: linolna ili omega6. ali zbog okusa koga smo naveli. n-3. pitoma boca. kalija. Otuda i omega-6 i druga između 9 i 10 C atoma. sirova se ne jede. vrlo lijepa biljka. mesnatim ovojnim listovima i sočnom bazom. lijepim cvjetnim glavicama. fosfora. kalcija. prvo 3 je broj dvostrukih veza i na kraju ω 3 označava mjesto gdje startuje prva (omega) veza. Drugi nazivi: Artišoka. Svježi listovi sadrže i do 82% vode. neobičan okus tako da ga je dosta teško popiti. Nekada rijetka biljka sada je vrlo rasprostranjena u kultiviranom obliku širom Mediterana. n3. Na početku rečenice n-3 postaje N-3. Prva se nalazi na 6 atomu beojano od početka tj. gardun.iz oblasti Mediterana. Oznaka joj je 18:2 ω 6 što znači ukupno 18 C atoma 2 dvostruke veze i 6 je pozicija prve dvostruke veze – omega-6. Gdje 18 označava ukupan broj ugljenikovih atoma u lancu te kiseline. lipida i proteida. . Označava se kao linolna kiselina = NA = ω 6 = ω – 6. Sok sadrži dosta vitamina C. koji je derivat kafeolkinske kiseline. ona se još označava i kao – supernezasićena masna kiselina. te shodno i velikoj reaktivnosti ove esencijalne masne kiseline. a i drugdje gdje su zime blage. natrija. Ovaj oblik nije bodljikav i privedene je u kulturu tokom 15 vijeka. n-6 itd. Artičoka se upotrebljava kao povrće za ishranu. To je velika. mesnatim cvjetištem. U ovoj kiselini postoje dvije dvostruke veze. artičoka je blagoslovena za jetru. 100 grama svježeg lista cijeđenjem daje oko 30 ml soka. Također sadrži inulina. Kao ljekovita biljka.

te kao kardiotonik. Amerikanci /Peirce A. Nijemci biljku vide kao holeretik (Blumenthal i dr. prije jela. 1988. vitamina B. Način primjene 2 svježa lista artičoke preliju se sa 2 dcl. To je hepatoprotektiv i antihepatotoksin. Tinktura artičoke: 3 puta dnevno po 30 kapi prije jela. Sprječava holestazu. došlo je do brze regeneracije jetre. C i E. promiješati i poklopiti. te da pomaže ublažavanju dispeptičkih simptoma kao što su muka i gađenje. Artičoka djeluje kao tonika na ćelije jetre i žučnu kesicu. nakon 10 minuta se procijedi. . mokraćne kiseline i viška holesterola. 15 min. 1998). Artičoka se odlikuje i drugim pozitivnim osobinama kojima se bavimo na drugome mjetu (Hasanagić. Artičoka se s uspjehom primjenjuje kod žutice i ciroze jetre. Pored toga smatra se da cinarin djeluje u slučaju nefiritisa. Nalazište biljke Uzgaja se u kulturi u povrtnjacima. Svježe iscijeđeni sok miješan sa sokom od mrkve i sokom od jagode. Kod primjene krenimo od najjednostavnijeg slučaja: 2 svježa lista artičoke preliti sa 2 dcl ključale vode. povraćanje i nadimanje. najčešće okrugao. Kontraindicirana je kod osoba koje su alergične ne samo na artičoku već i druge glavočike (Compositae). te da snižava koncentraciju šećera u krvi. različitog oblika. 1998). Pije se prije svakoga jela. Također za drenažu jetre i žučne kesice. Posebno se preporučuje kao proljetno povrće upotrijebiti artičoku na jedan od preloženih načina. kalija. 84. Cinarin se priznaje od američkih eksperata kao holeretik. Također i kod obstrukcija žučnih kanala (Blumenthal i dr. Francuzi (Valnet.). Procijediti nakon 10-15 minuta. te da je treba primjenjivati kod dispeptičkih problema. jača funkcije i na koncu vrši detoksifikaciju jetre. holagog i holecistokinetik. Sirup cinare s medom: 2 puta dnevno po supenu kašiku između obroka. pokriven crnom korom. što je i dokazano u eksperimentima na životinjama. natrija.137 Jedan primjer. Djeluje kao i holeretik. ključale vode. bol. Laksativno djeluje u slučaju zatovra stolice.Krstašica Drugi nazivi: arapka. Navedimo i neka druga svojstva artičoke izvan domena jetre. Uporebljava se korijen rotkve koji je zadebljao. te kao stimulans i aperitiv. Leclerc H. zatim sumporne heterozide od kojih i potječe ljutina. Popiti takođe 10-15 minuta prije tri glavna obroka. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monogrphs. Američko izdanje str. dosta minerala: mangenzija. 100-150 ml u tri dijela između obroka. To je diuretik koji potpomaže eliminaciju uree. 1988.. Osnovni hemijski sastojci korijena: sadrži sumporno etarsko ulje – rafanol. 1972) iznosi podatke da je artičoka efikasna kod kongestije i insuficijencije jetre. CRNA ROTKVA Raphanus niger – Cruciferae (Brassicaceae) . kada je u dietalnu prehranu životinja uvedena artičoka. Kod eksperimentalnih životinja kojima je otklonjen dio jetre. (1983) iznosi podatke da atričoka djeluje kao tonik na ćelije jetre.. 1999) smatraju da gorki okus artičoke stimuliše sekreciju želučanog soka i dobru probavu. i 2000. Regenerator je jetre.

Mesnata je i sočna. ma o kojoj se količini radilo: sok iscijediti ujutro. insuficijencija jetre. izvana sivkasto bijel. digestiv i sedativ.Bundeve. misirača. Duž stabljika izbijaju zlatno-žuti cvjetovi iz pazuha veliih srcolikih. te kod kamenca u žučnoj kesici 100 do 400 grama dnevno na slijedeći način: narednog dana povećava se doza za 50 grama i tako svaki dan do 400 grama. reumatizam. te kod stvaranja žučnih kamenaca i pijeska. Način primjene Oguliti od kore. Što je svježija i ljuća to je bolja. respiratorni tonikum. a često i 15 kg i više. jako hrapavih listova. Bundeva je jednogodišnja biljka. buča. Ima svojstven. Potpomaže izlučivanje žuči. sitno naribati i iscijediti sok. Ujutro iscijediti nastali sok. problemi sa respiratornim organima (hrončni brohitis. diuretik je. dodati dovoljno čistog maslinovog ulja i sasvim malo morske soli. Upotrebljava se svježa. treba napraviti pauzu od 10 do 15 dana da se brubrezi odmore. Sok se ne smije soliti. treba otkinuti vrh stabiljike i to u vrijeme kada izbije četvrta pokrajna stabljika. pa u toku dana otpijati pomalo dok se sve ne popije. malo udubljen. Ostaviti preko noći. Dobro izmiješati i okus dotjerati limunovim sokom. Napomena Zbog hemijskog sastava crne rotkve. upala žučne kesice. zaključeno sa cirozom jetre. Sredstvo je protiv skorbuta. okusa blagog i slatkastog. Ako se miješa sa drugim povrćem. Kod težih oboljenja jetre i žuči. Ima puzavu i preko 10 metara dugu stabljiku. Tada plod odosno bundeva obično naraste do 10. Biljka cvjeta u julu i avgustu. velika bundeva. Drugi nazivi: bijela bundeva. pa ponoviti kuru. zakiseliti limunovim sokom. To je je tipičan holecistokinetik jer izaziva kontrakcije žučne kesice (Limaire i Loeper). . odnosno četvrti pokrajni izdanak iz glavne stabljike. Služi za liječenje žučnih kanala. Primjena u narodnoj medicini Široka je primjena rotkve u narodnoj medicini. staviti ga u flašu. BUNDEVA Cucurbita pepo (Linnè) – Cucurbitaceae . Ukoliko se za tih 14 do 15 dana stanje potpuno ne popravi. još bolje nimalo. unutar budneve ima mnogo sjemenki. artritis hronični (Schrader). Uzimati po supenu kašiku tri puta dnevno. antialergen i sl. Jedan recept koji se može primijeniti kod oboljenja jere: rotkvu sitno nastrugati i izmiješati sa istim dijelom meda. Duž te duge rebrste i bodljikave stabiljike izbijaju pokrajne stabljike. a sazrijeva u septembru i oktobru. Grumme). Indikacije Zapaljenje žučne kesice (Holecistitis). U šupljini. preporučuje se gotovo svakodnevna upotreba salate. žučni kamenci (Holelitijaza. Zatim se doza smanjuje sa 50 grama svaki dan do 100 grama. alergije i skorbut. Ovaj sok odličan je i za liječenje disajnih putova. najbolje od ružmarina. rotkvu ne treba soliti. Za one koji imaju ma kave probleme sa jetrom i žuči. ne smije se upotrebljavati kod upalnih stanja želuca i crijeva. Možda je ipak ovaj sok najbolje uzimati na sljedeći način. jednaki dijelovi rotkve i svježeg kupusa koje treba naribati. 20 do 50 grama dnevno. U bilo kojem obliku da se uzima. dispepsija. Oligurija. Budneva na kraju se ovdje misli: plod je okrugao. poslije jela. kosotoblja. aperitiv. Ako se razreže ima lijepu narančastu boju. još bolje nimalo. manje–više ljut i ugodan. onda je dozvoljeno samo malo soli. Stimuliše rad ćelija jetre. Da bi se dobio veći plod. dumlek. Osim toga. astma).138 Svojstva biljke Ljekovita biljka posebno za oboljenja jetre. Cvjetovi su istovremeno muški i ženski. Muški cvjetovi su veći od ženskih. I još nešto: nikada ne uzimati rotkvu i pivo. pomalo oštar miris. Okus je oštar.

upotebljava za istjerivanje stomačnih parazita: pantljičare. odnosno jezgra. Bundeva se odomaćila u Evropi. a posebno kod različitih upala i sličnih pojava kod organa za probavu hrane. Svojstva biljke Meso od bundeve pripremljeno na razne načine predstavlja odličan regulator želuca i jetre. djeluje kod insuficijencije jetre. . počevši od gastritisa. Prvi je spominje Kolumbo još 1442. te velike količine bjelančevina. Ulje također sadrži i sitosterina. da ponovimo. U Evropi se spominje tek nakon Kolumbovog povratka. Sjeme se. koje niti je toksično niti iritira sluznice probavnih organa. sredstvo protiv crijevnih parazita.karotin iz kojega. odakle je prenesena u Evropu. tačnije jezgra. najvažnije djelovanje je kao anthelmintica. po vrtovima i njivama u velikom broju sorti. dizenterija. esencijalnih masnih kiselina: linolenske. sadrži najviše vode . Sjeme treba čuvati neoljušteno i dobro zapakovano na hadnom mjestu. nikako se ne smije skinuti. Odlično je i kod upalnih procesa urinarnog sistema. tačnije rečeno jezgre. nešto malo ulja. U pulpi ima i nešto malo bjelančevina (do 1%). Treba napomenuti da tikvice koje takođe upotebljavamo u ishrani.i do 50%. oprati i što prije osušiti da se ne ukvari i izgubi ljekovitost. Također sadrži vitamine B1. enzima i mnogo manganovih soli (Tucakov). Ljuska sjemena je debela i žilava. za istjerivanje nametnika iz probavnog sistema. nastaju 2 molekule vitamina A. a kao droga sjeme. te kod nesanice. B2 i B3. vitamina B1. potječu iz Indije. onda se mora što prije upotrijebit. askarisa (velike dječije gliste) i ostalih nematoda iz probavnog sistema. Što se tiče sjemena. od čega 70-85% otpada na gliceride nezasićenih masnih kiselina tzv. Nalazište biljke Postojbina biljke je Meksiko.i jer će inače i u tom slučaju izgubiti ljekovitost. Kada se jezgra upotrebljava kao ljekovito sredstvo. To je u pulpi.. odnosno košpice (Cucurbitae semen. pripremljeno na razne načine. oko 5% bezazotnih materija. sadrže i smole. Sjemenke. sastojci koji pripadaju „mesu” odnosno pulpi lijepe narančaste boje koja se vidi kada se bundeva rasječe. enteritisa. Mora se navesti da je konzumiranje bundeva odlično kod astenije i fizikalne i intelektualne. Indikacije Meso. zaključno sa kolitisima. Ostatak otpada na gliceride zasićenih masnih kiselina: palmitinske i stearinske. askorbinske kiseline. Osnovni hemijski sastojci biljke Hemijske sastojke budeve možemo podijeliti u dva dijela: prvo. vitamina C. konstipacija i dispepsija različitih tipova. posebno selen. treba očistiti od onog vezivnog tkiva koje spaja košpice. U jezgri najviše ima masnih ulja . Poboljšava i pojačava motornu funkciju crijeva. U našim krajevima uzgaja se svukuda. od kojih je najvažniji β. Ako se sjeme oljušti. šećera i lecitina. čim se izvadi. da se može preporučiti i diabetičarima koji nisu na inzulinu. Odličan je i laksativ. cijepanjem njegovog molekula. linoleinske i oleinske. npr. Djeluje i kao diuretik. odnosno odstraniti taj tanki i mekani tegumen.139 Upotrebljava se plod (Cucurbita fructus). Budnevu je najljepše gledati kao međuusjev u kukuruzu. pečeno na različite načine kao što su pečena bundeva. npr. Ona lijepa narančasta boja potječe od kartenooida. osim što je vrlo prijatna za jelo. Sadrži i minerale. godine koji je bundevu prvi put upoznao na Kubi. karotanoida i organskih kiselina. Bundeva je i vrlo hranljiva. peponis). Odlično djeluje i kod hemoroida.i do 93%. Sjemenke sadrže oko 24% težine ljuske i 76% težine jezgre. dobar nutritiv i sedativ. Sjeme. Ona okružuje jezgru koja je takođe okružena tankim i mekanim tegumenom zelenkaste boje koji je dobro priljubljen uz jezgru.

Zato je najbolje krompir kuhati neoljušten. kalcij. Ako se već guli.140 Način primjene “Meso” budneve priprema se na razne načine. Da bi se poboljšao okus dodati i jednu kašiku meda. Solanin je termolabilan i razara se kuhanjem. Kada su komadi ispečeni. izvrstan lijek. stoljeća prenesen u Evropu. Međutim. Najveći dio ovih materija nalazi se neposredno ispod ljuske. krumpir. Od mineralnih soli najviše je zastupljen kalij: jedan kilogram krompira unese u organizam oko 5 grama kalija. B5. Nije to ni čudo. magnezij. masna ulja. fosfor.i do 75%. Zatim u malim porcijama od 10-15 kapi dodavati vodu uz intenzivno miješanje. Zahvaljujući opet krompiru. KROMPIR (POTATOES) Solanum tuberosum (Linné) . Jedan od tih načina. Sadrži šećer i dekstrin. proteide i lipide. krompijer. sumpor i mangan.Pomoćnice Drugi nazivi: krtola. oligo. Potječe iz Čilea i Perua. što znavisi od sorte. Oko primjene krompira kao i kukuruza u ishrani. Sačekati nakn toga 2 sata. a da ga ta zemlje ne uzgaja u velikoj količini. tzv. bakar. Nakon ½ do 2 sata očistiti će se crijeva. bilo je u to vrijeme različitih diskusija i otpora. Može se služiti i toplo i hladno. Za djecu odgovarajuće smanjiti dozu. Nalazište biljke Vjerovatno nema ni jedne zemlje u svijetu u kojoj postoje uslovi za uzgoj krompira.godina upola manja doza. mineralne soli. Sjeme bundeve za istjerivanje stomačnih parazita-treba znati osnovno pravilo da se ne smije ukloniti sivkasto-zelena kožica s jezgre. Peći u pećnici. a od 5-7 godina 100 grama i td. Zatim slijede. To je doza za odrasle. onda ga gulite što tanje. Lagano kuhati 2-3 minute. Osnovni hemijski sastojci biljke Upotrebljava se podzemni dio biljke. nestalo je jedno oboljenje koje se naziva skorbut. 1 sat kasnije. Krtola koja sadrži najveći dio vode . popiti neki purgativni čaj koji se dobije na slijedeći način: Supenu kašiku kore frangule (Rhamnus frangula) preliti sa 2 dcl vode. Ukupnu količinu uzeti na prazan želudac u toku od 1 sata po 1 čajnu kašikicu. U kori krompira nalazi se i jedno toksično jedinjenje koje se zove solanin. odakle je krajem 16. Drugi način je po Turovoj (1974): jezgre sa očuvanom sivkasto-zelenom kožicom u količini od 300 grama za odrasle zdrobiti u avanu. Količina vode na kraju treba biti 50-60 ml. Proklijao krompir mora se oguliti i mjesta gdje su se pojavile klice odstraniti dubljim . ujedno i najjednostavnije je – pečena budneva: bijelu budevu valja rasjeći i očistiti od sjemena. pa uzeti Mg-sulfat u količini od 15 do 30 grama rastvoren u vodi. Ovo je samo jedan od načina pripreme budneve a ima ih mnogo. Zahvaljujući tome. Za djecu od 10-12. vitamine C i K i neke vitamine Bkompleksa (B1. Najvažniji hemijski satojak krompira je skrob kojega u prosjeku ima oko 21%. uskoro je krompir pokazao svoje pravo lice. nestalo je gladi. No. Ovu količinu treba pojesti na prazan želudac u 3 dijela svakih ½ sata. Valnet (1977) preporučuje se da zdrobi 30-50 grama jezgra bundeve i izmiješa s medom. odnosno mikroelementi: željezo. klice krompira sadrže daleko veću količinu solanina. Uvijek je tako kada se uvodi neka novotarija. a može biti i jak otrov. natrij. tada dodati 1 supenu kašiku lista sene (Cassia augustifolia) i ostaviti poklopljeno 10 minuta. Zatim je isjeći na veće komade. danas je u svijetu poznato oko 1800 varijeteta i sorti krompira. B6. B9). Praktično. zahvaljujući krompiru. posuti iz s malo šećera i ovlaš zamirisati vanilom. Pleh za pečenje malo namazati puterom ili uljem i komade staviti na njega.Solanaceae . podzemljica Krompir je nezamjenjiva hrana.

141 zarezivanjem u krtolu.12 mg vitamina B2. brašljica. 2183 U1 vitamina A (I Institut national d'hygiene France). odnosno skorbuta. žučnih kamenaca. kao što su čir na želuci ili dvanestopalačnom crijevu.3 grama lipida. Kada se kaže ta riječ. Ovdje se govori o kupusu. 50 mg fosfora. Englez . svi znaju o čemu se radi. bakar i jod. Glikozurija i dijabetes. Lako je svarljiv i može se preporučiti kao vrlo prikladan za funkcije organa za varenje. pogotovu u slučaju kakvih oboljenja. heparaciditeta želuca. kalij. Preporučuje se izmiješati sa sokom od mrkve. Također u kupusu. Pronađeni su i natrij. jer može zamijeniti hljeb. Svjež sok iscijeđen iz nastruganoga krompira. 1 mg željeza. čira želuca i duodenuma. te čir želuca i dvanaestopalačnog crijeva. protiv kolika. kao i oligoelementi: mangan. Dugogodišnjim uzgajanjem razvile su se različite baštanske odlike sa smotanim listovima: kupus. jer su zabilježeni ne samo teška trovanja već i smrtni slučajevi zbog trovanja solaninom koji se nalazio u proklijalom krompiru. Indikacije Dijabetes. magnezij. djeluje kao diuretik i antispazmodik. Ali postoje druge visokovrijedne materije. laksativ i dr. Kupus se u našoj zemlji gaji na velikoj površini. kelj. Napomena Jela od krompira se ne smiju nipošto podgrijavati. Još je zanimljiviji primjer Portugalca Vasco de Game. da sa proklijanim krompirom valja biti naročito obazriv. Potrebno je napomenuti. kao i kod žučnih kamenaca. kalcija. 6 grama glucida. zatim odebljalim i mesnatim korijenjem kao što su rotkva. limuna ili s medom. U odnosu na jetru upotrebljava se kod svih oboljenja. Što se tiče soka treba navesti gastritis. 0. također. Ova kura sa sokom od krompira treba da traje oko 1 mjesec u slučajevima oboljenja jetre. Svojstva biljke Već je Dioskorid ocijenio da je kupus zdraviji ako se jede svjež. 0. Svojstva biljke To je energetska hrana koja se dozvoljava i dijabetičarima. Katon Stariji hvalí kupus kao nazdravije povrće. Primjena u narodnoj medicini Obično se kaže da je krompir sirotinjska hrana. Sok. broskva. Način primjene: Svjež sok od krompira: uzima se 200 do 300 grama podijeljeno u 4 do 5 doza u toku čitavoga dana. otopljenu u lipidima.50 mg provitamina A. Hemijski sastav kupusa Kupus sadrži vode od 84 do 91%. a kamoli upotrijebiti sljedeći dan. pa tako spada u vodeće kulture u ishrani. 0. ili cvatovima kao što je prokula. Nekada je zbog toga bio vrlo cijenjen lijek u narodnoj medicini. hlor i sumpor. koji je jednom prilikom na svojim putovanjima izgubio više od polovine posade zbog loše ishrane. S druge strane. pogotovu zato što se o tome ne vodi dovoljno računa. Inače se upotrebljava za održavanje dobrog zdravstvenog stanja. te opisuje efekte kupusa: protiv mamurluka. Neki prosjek tih materija mogao bi se dati na osnovu slijedeće analize: 100 grama kupusa otprilike sadrže 3 grama proteina. koraba. 80 mg vitamina C. 0. 0. okrat „U jedostavnom leži sve” – Paracelsus Kupus se razvio iz svojega prvobitnoga oblika–divljeg kupusa. 50 mg. u mnogim slučajevima je pomogao da se izliječi čir želuca ili dvanaestopalačnog crijeva.15 mg vitamina B1. kojeg treba pomenuti samo radi toga što krompir može zamijeniti hljeb. pronađen je vitamin U (antiulcus) i vitamin D2 – antirahitični. dijabetesa. KUPUS (CABBAGE) Brassica oleracea (Linné) – Cruciferae(Brassicaceae) Drugi nazivi: kapusta.60 mg vitamina PP. diuretik.

142 James Cok dao se ubijediti da na putovanje ponese 60 bačvi kiseloga kupusa. dijabetes u vezi sa poremećajem funkcije jetre i dr. Drugi način primjene svježeg kupusa je u vidu salata.Glavočike Drugi nazivi: radič. upala žučne kesice. i inače za održavanje dobre zdravstvene kondicije. razvijen korijen u obliku vretena. O ljekovitim svojstvima svježeg kupusa moglo bi se pisati naširoko. maslinovog ulja po volji i malo jabukova sirćeta. odnosno svježi listovi. posebno kao naša nacionalna jela. Kupus. ciroza jetre. U slučaju bilo kojeg oboljenja jetre najbolje je piti svježe iscijeđeni sok kupusa u dozi do 400 mililitara dnevno. što stvara poteškoće bolesnicima na jetri. pa čak i na visokim planinama. u prvom redu. kao i mnoge druge korovske biljke. žučanik. O tome su napisane monografije. isuficijencije jetre i sl. Ovdje se valja zadržati samo na onim osobinama kupusa koje se odnose na jetru i žučnu kesicu. sarma i podvarak. isto tako i jedna crna rotkva. kao i crna rotkva. pokazuje u svježem stanju. odnosno otoka. prema prof. Napomena Kod uzimanja soka od kupusa. po volji. mljekača. često dođe do neprijatnoga nadimanja u stomaku. Maslačak je trajna zeljasta biljka visine do 30 centimetara. pa se u proljeće čitava polja žute od procvjetalog maslačka. salatuša. zlatnica. najprije nekuhanog. Interna upotreba kupusa kod ciroze jetre praćena ascitesom. pripravlja se na slijedeći način: jedna polovina glavice kupusa srednje veličine izriba se na sitne rezance. Po ovome se nastruže korijen hrena srednje veličine. Iz korijena izbija lisna rozeta sa dugoljastim nazubljenim listovima koji su polegli po zemlji. Jedna takva salata za održavanje dobroga stanja jetre. vrhunskih ljekovitih osobina. Indikacije Ascites. problema sa žučnom kesicom. hren (vidjeti tamo) i slično. kontraindiciran je kod bilo kojega oboljenja jetre. L. doza koja se rasporedi u toku čitavoga dana uzima se u manjim obrocima. sirov ili kiseo. ljekovit. ali sa malo bočnih izdanaka. ali je zato. Kod ciroze jetre primjenjuje se kura sa kupusom na isti način kao i kod ascitesa. To je tipična korovska biljka. također. insuficijencija jetre. Ima ga svukuda. Način primjene Svoje ljekovito djejstvo kupus. zatim potpunog povlačenja ascitesa i edema. Mnogobrojne . Doprinose smirivanju bolova i njihovoj eliminaciji u slučaju hepatičnih kolika. kongestije jetre. najbolje izmiješan sa nekom drugom biljkom sličnog djejstva kao što je npr. pokazuju sposobnost revulzije. Binetu. Upravo zbog toga što se može svuda naći. doda malo morske soli. Količina je dovoljna za četveročlanu porodicu. zatim polukuhanog. jako varira po oblku i podvrstama. maslačak. jer maslačak nema stabiljike. Uz ovu salatu ne preporučuje se piti pivo. preporučena je primjenjena kura sa kupusom u tretmanu cirotičnoga ascitesa i došlo se do slijedećega: kura se sastoji u davanju svježega kupusa u dozi od 300 do 400 grama dnevno. kongestija jetre. pri čemu je dobro uvijek izgrickati 10-15 sjemenki kima. Maslačak ima snažan. Odavno se primijetilo da je kupus u svježem stanju. Nakon toga je stanje bilo sljedeće: poslije latentnog perioda došlo je do primjetnog povećanja izmokravanja. odvođenja i raspoređivanja sokova i krvi. Rezultat je bio očevidan: nije izgubio niti jednog člana posade. Kuhani kupus u bilo kojem obliku. tj. bilo da se radi o običnom kupusu ili kiselom. MASLAČAK (DANDELION) Taraxacum officinale (Webb) – Compositae (Astaraceae) . U oba slučaja može se davati svježe iscijeđeni sok od kupusa. artičoka (vidjeti tamo) i sl. crna rotkva. dok se kuhanjem ta ljekovitost gubi. U tome slučaju. Kupus je tipična biljka za jetru. hepatične kolike. Sve se ovo dobro izmiješa.

Potom upotrijebiti kao prijatnu. Osušeni korijen nema mirisa. beta-amirin. Još: u jesen iscijediti iz korijena 100 grama soka. levulozu. Ili. „Pićem svježe izgnječenog soka od maslačka popravlja se porušeno . Osim toga. atonija žučnih putova. inulina. hepatitisi. u plućima. Međutim. Stimulator.143 cvijetne drške su šuplje i na njihovome kraju nalazi se cvat jarko žute boje. oligurije. stoljeća. insuficijencija jetre. Odličan je čuvar funkcija jetre. Sjemenke su u obliku padobrana koje vjetar razduva na sve strane. razreže i osuši. Uzimati 1-2 supene kašike dnevno za poboljšanje cjelokupnog stanja jetre (Bissemoret). androsterol). ova „kafa” treba se češće upotrebljavati i kod potpuno zdravih ljudi radi održavanja dobrog zdravstvenog stanja. nikotinsku kiselinu. koji u proljeće dosta i sliče. a zatim upotrebljavaju kao zamjena za kafu kod oboljelih od jetre. zakiseliti limunom. Način primjene Prednost svakako treba dati svježoj biljci. pa onda još i hipohondriju. konstipacija. pikantnu. u proljeće prikupiti jednake količine maslačka i cikorije (vidjeti tamo). Primjena u narodnoj medicini „Maslačak pomaže još i protiv bolesti u stomaku i crijevima. kada se tek tu i tamo pojave žuti cvjetovi. Grci i Rimljani nisu poznavali njegova ljekovita svojstva. karotinoide. (Vasa Pelagić) Maslačak se kao ljekovita biljka upotrebljava od 10. Sok uopće nije otrovan kako se često misli. hemoroidi. B i C. okusa je gorkoslatkastog. Suh korijen može se ispeći i samljeti pa upotrijebiti kao zamjena za kafu. stigmasterin. kao droga služi i čitava biljka (Herba teraxaci) prikupljena prije i u toku cvjetanja. otkinuti donje listove i odmah upotrijebiti (Radix Teraxaci cum herba). očiste. a zatim sitno isjeckati. Treba ga izvući zajedno sa korijenom. sumpora. taraksol. 15 grama glicerina i 17 grama vode. holin. dodati maslinovoga ulja. u crnoj džigerici.onaj koji tjera na mokrenje. fosfora. dobro promiješati i ostaviti da stoji 3-4 sata. koja se noću ili za vrijeme kiše zatvara. ispeku i samelju. osuše. insuficijencija bubrega. Inače. astenija itd. Indikacije Kongestija jetre. Svojstva biljke Često se može čuti sljedeće: gdje je sve zakazalo. hiperholesterolemija. Ostaviti 10 minuta. maslačak neće. holelitijaza. magnezija. Posjeduje i druge osobine kao: gorki tonik. triterpenske alkohole i dr. naročito u jesen. sredstvo za pročišćavanje krvi. silicija. nezaslađeno. Nalazište biljke Jedan je od najraširenijih korova. itd. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadrži triterpenska jedinjenja (teraksasterol. anemije. pa prema tome ni čitava biljka. skorbut. najbolje je maslačak prikupiti u rano proljeće. koji raste svuda. kao i sami cvjetovi (Flores Taraxaci). Spremiti isto kao i salatu od samoga maslačka. a tako isto liječi šuljeve. protiv skorbuta. pomalo nagorku salatu. homotaksasterol. Svi dijelovi biljke imaju mnogo bijelog mliječnog soka koji i sadrži najviše ljekovitih materija. Mlade listove zajedno s korijenom treba dobro oprati. te nekih enzima. procijediti i piti čajnu šolju prije svakoga jela. upotrebljava se i kod kamenaca u žučnoj kesiciholelitijaza. a Francuzi ga zovu pissenlit . Ili: 50 grama korijena i lista kuhati u litri vode 2 minuta. Također sadrži i mnogo željeza. tarakserol. U praksi iz korijena maslačka dobija se gusti ekstrakt (Extractum Taraxaci spissum) koji je glavna ljekovita komponenta za dobijanje odgovarajućih tableta. nikotin-amid. mangana. malo osoliti. beta-sisterin. naročito gdje ima vlage. natrija. Još je bolje ako se prikupe jednaki dijelovi korijena maslačka i cikorije. sterine. Kao droga najviše se cijeni korijen (Radix taraxaci) prikupljen u jesen i osušen. enterokolitis. Sadrži vitamine A. hepatične dermatoze. dodati 18 gr 90% alkohola. bledilo i mnoge druge bolesti”. Cvjeta od aprila do jula. To je jak diuretik. U jesen ili proljeće prikupljeni korijen dobro se očisti.

hrizonfanein. astme. reobarbar. Pharm.Prema njemačkoj komisiji E herba i korijen: Holeretik. Od prvih treba navesti glikogalin. Gotovo da je mogao da ide rame uz rame sa ginsengom. Ali iz njega na sve strane izbijaju sitni. Primjena u narodnoj medicini Narodna medicina upotrebljava korijen i mesnatu peteljku lista. Laksativ. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga. odnosno konstipacija.144 zdravlje i tamo gdje je bila svaka nada izgubljena” . ostanimo kod toga da sve vrste reuma jednako ljekovito djeluju. Žučni kamenci. U zavisnosti od vrste. Pije se prije dva glavna obroka kao holagog i laksativ.P. Antireumatik Indikacije: Holecistitis. drugi drugoj. ruved. tanki i tamni korjenčići. taninglikozide i antrahinon glikozide. odnosno glikozida narahinona. uglavnom.C. primjenjivao ga je kod krvavljenja iz materice. Način primjene 2 do 5 grama korijena (prema uzrastu) preliti sa 2 decilitra ključale vode. Dosta se uzgaja. Oligurija. Herb. sadrži derivate tanina i antrahinona. (1983) list i korijen: Diuretik. Rehmum palmatum (Linné). kao glikozide. bolje poznat kao Avicena. bolova različitog porijeka. Kine i Tibeta. Reum je višegodišnja zeljasta biljka kod koje neke vrste imaju visinu i do 2 metra. Ne upuštajući se u detalje za šta se sve maslačak može upotrijebiti.Prema Brit. ujeda zmija. i to u Francuskoj. posebno vrsta Rheum rhaponticum. rapontik. Danas se pouzdano zna da djeluje kao holagog. U većoj količini djeluje kao sredstvo za otvaranje u manjoj kao sredstvno za zatvaranje. reum je još prije 5000 godina bio poznata ljekovita biljka u Kini. ali se već tada znalo da ga treba upotrebljavati sa oprezom. Atonična dispepsija sa konstipacijom. Smatran je za čudotvoran lijek koji obnavlja organizam. sočan i podsjeća na korijen rotkve. odakle ju je najvjerovatnije donio Marko Polo u Evropu. Sve se upotrebljavaju kao ljekovite biljke sa približno istim ili sličnim svojstvima. Od antrahinona. Pri razgradnji ovi spojevi uvijek daju i glukozu. . Atonija želuca. Nalazište biljke Biljka potječe iz visokih predjela Azije. Holagog. Njemačkoj. Drugi nazivi: raved. ostaje činjenica da se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje jetre i žuči. 118-120. Žutica. Ovdje treba još spomenuti i druge spojeve: reumemodin. . gorak i neugodan. Nakon 10 minuta procijediti. Listovi sadrže veće količine oksalne kiseline. što nije ni malo . Ne upuštajući se u te finese. reohrizin. za stomak i bolove u jetri. okus svojstven. (Ibn Al-nefis). REUM ILI RABARBARA Postoji više vrsta iz ovog roda: Rheum officinale (Bail). (1949). Mišićni reumatizam. tetrarin. Čuveni arapski ljekar Ibn-Sina. purgativ i laksans. hronična dijareja i dizenterija. Iz korijena izbija mesnata peteljka koja je šuplja i sa mnogo bočnih listova.Sadik Sadiković. Austriji i Mađarskoj. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Rhei). Svojstva biljke Prema nekim podacima (Georges Beau). Diuretik. miris droge je manje-više neugodan. SSSR-u. direin i rabarberon. zatvor. Anemija. Rheum rhaponticum (Linné) i slično. U tome pogledu vlada velika šarolikost. Stimulator apetita str. U tim uslovima voli dobru vrtnu zemlju.Oficijelan korijen prema B. . Biljka obično cvjeta u junu. rein. Korijen je mesnat. odnosno korijen reuma. u literaturi jedn idaju prednost jednog vrsti. Indikacije Insuficijencija jetre. aperitiv i tonik.

) Karst – Polyporaceae Ganodermataceae. misli se na drvo. hrasta i kestena. odnosno dekalcifikacije organizma. naročito kao ljekovita gljiva za mnoga oboljenja jetre. čak u protiv takvih virusa kao što su: HBV. a posebno na panjevima tog drveća. posebno korijen. želuca. Svojstva gljive Na prvome mjestu treba navesti da gljiva djeluje kao imunostimulator i imunomodulator. te kao tonikum i antitoksični agens. djeluje kao hepatoprotektiv. a eliminacija ove vrste bubrežnih kamenaca zahtijeva izuzetne napore. hepatoregenerator. Vjekovno narodno iskustvo nadošlo je na ovu činjenicu koju je nauka kasnije i potvrdila i dala svoje objašnjenje. holagog. Qi energiju koja pojačava otpornost prema bolestima i stresovima. Inače interleukin je jedan protein koji nastaje u organizmi i koji tako djeluje da reguliše intenzitet i trajanje imuno odgovora organizma. Narodna medicina reum upotrebljava kao tonik. kao bubrežni kamenac. a produžava život. blag laksans i blag diuretik. Što se tiče jetre djeluje kao holeretik. Također stimulira stvaranje gama-interferona. REISHI GLJIVA – Hrastova sjajnica Ganoderma lucidum (Leyss. već panj toga drveta ako se na njemu nađe ova gljiva. Snižava koncentraciju bilirubina u krvi koja se javlja zbog oštećenja jetre. Tako u knjigama o gljivama. Kalcij okalat u bubrezima. poremećaja sna. . Amerika. te je kao i ženjšenj upotrebljavan kao „eliksir života” na dvoru caraimperatora. Evropa. Ovo dovodi do deficita kalcija. astme i bronhitisa. sveta gljiva. Pa i samo živo drvo ne istruli. sadrže vrlo malo oksalne kiseline pa se zato i upotrebljavaju. štiti jetru od ciroze jer umanjuje sadržaj kolagena u jetri kod ciroze. povišenog krvnog pritiska. sasvim novog datuma (npr. teško topivu so. aktivira makrofage. jer umanjuje umnožavanje ćelija tumora. Znači da stimuliše Interleukin 12. fagocite odnosno fagocitozu. Gljiva raste na deblima listopadnog drveća. Kada smo već kod jetre. tako da drvo pod njom redovito istruli! Znači. reishi (japanski). 1977) doslovce stoji: Nedvojbeno je štetna gljiva. U tradicionalnoj kineskoj medicini zauzima jedno od vodećih mjesta isto kao ženj-šenj. Poznate su antivirualne osobine ove gljive. treba reći da normalizira stanje enzima jetre. također protiv toksina jetre (anti hepatotoksik). Po kineskoj tradicionalnoj medicini gljiva važi kao glavni tonikum koji donosi i pojačava tzv. Nalazište gljive Uspijeva uglavnm po čitavom svijetu: Kina. Osobina mu je i da djeluje protiv raka. bubrega. može izazvati krvavljenja iz bubrega. Iako je gljiva bila poznata u Kini i Japanu i prije 4000 godina. čira želuca i dvanestopalačnog crijeva. HC i HIV. G.145 bezazleno. a u novije doba protiv hepatitisa. artritisa. čije se djestvo pokazuje tek nakon 10-tak sati po upotrebi. Mesnate peteljke. Oksalna kiselina vezuje kalcij iz organizma u kalcijoksalat. Drugi nazivi: ling shi. Japan. Ovaj pak sa svoje strane pomaže u likvidaciji iz organizma HBV i HCV. na Zapadu su njeni kvaliteti kao ljekovite biljke upoznati mnogo kasnije. Također utječe na stvaranje interferona u tijelu. ex Fr.Pace: Atlas gljiva. umnožavanje limfocita. U Kini i Japanu poznata je preko 4000 godina.

koncentriranih kapi. ružičaste do zelene. naprimjer. pa se unutrašnjost napuni medom. Biljka je aperitiv. takođe u supama ili osvježavaućim pićima. Svojstvo biljke Odlično je sredstvo za drenažu jetre i bubrega. sa listovima različitog oblika. Ovdje bi trebali navesti da gljiva spada u sami vrh ljekovitih biljaka protiv hepatitisa C. obično od 1 gram po tableti: 3 tablete 3 puta dnevno. sumpora. To je jedan od najdražih lijekova za liječenje žučne kesice i žučnih puteva. Nalazište biljke Uzgaja se u kulturi. pomalo štar. zajedno sa bijelim i crnim lukom. a zatim za liječenje brohitisa. te kod upala žučne kesice. žučni kamenci (Holelitijaza). u mnogo različitih sorti. demineralizacija. Boja korijena se mijenja od bijele. Tinktura 1:5 u 20% alkoholu . Rotkva ima mesnat korijen koji u uzgoju ima razlličit oblik. bronhitis.više oštar. antiseptik i sredstvo protiv rahitisa. Stabljika je uspravna i šuplja. Tako napunjene rotkve stave se u neki sud i uskoro kroz onaj otvor . na donjem kraju napravi se mali otvor. U prah samljevena gljiva uzima se u količini od 3-6 grama razdjeljeno u tri doze kod hroničnog oboljenja. kao i povišeni sadržaj holesterola. Zatim mineralnih soli: magnezija. Sok dobro djeluje na izlučivanje žuči. pa čak i kod Alzheimerove bolesti. Sadrži vitamine B. Cvjetovi su svijetloljubičasti ili bijeli. Pretpostavlja se da je ova biljka. joda. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen sadrži etersko ulje koje se zove rafanol. rotkva. Način upotrebe Upotrebljava se u vidu tableta. za šta ima dosta dokaza u slikovitim prikazima u grobnici. Tablete. ROTKVA POVRTNICA (RADISH) Raphanus sativus (Linné) – Cruciferae (Brassicaceae) . astma.3 supene kašike 3 puta dnevno. kardiotonik. uglavnom okrugao. kao i crna rotkva (vidjeti tamo). rodakva. Jedan prijatan pripravak se dobije na taj način da se rotkva izdubi. Interesantno je reći da snižava povišeni sadržaj šećera u krvi. Bilo bi zaista šteta izostaviti podatak da se gljiva i preparati gljive mogu upotrijebiti i kod duodentalnih čireva. što se tiče centralnog nervnog sistema (CNS) gdje djeluje na sprečavanje bola. Indikacije Insuficijencija jetre.146 Gljiva se kao ljekovita u Kini i Japanu upotrebljava zaista za veliki broj oboljenja i poremećaja u organizmu. Skorbut. C i P i nekoliko enzima.Krstašice Drugi nazivi: andrkva. Miris korijena je specifičan. bila glavna hrana radnicima koji su gradili čuvenu Keopsovu piramidu. Način primjene Uzima se na isti način kao i crna rotkva (vidjeti tamo). te kao antioksidant. manje . kapsula. reumatizam. vrtna redakva. Potvrđeno je njeno djejstvo kod oboljenja žučnih kanala i kod stvaranja žučnih kamenaca i mulja. Okus je prijatan. zapaljenje žučne kesice (Holecistitis). hripavca i astme. Primjena u narodnoj medicini Rotkva se široko primjenjuje u narodnoj medicini. artritis. pektorancija. žutice (lcterus). Naučne studije su pokazale takođe izravno djelovanje na bakterije. standardiziranih ekstrakt tinktura. muskularnih distrofija. Tako. odnosno 9-15 grama takođe u tri jednake doze kod akutnog oboljenja. sedativnim i antikonvulzivnim svojstvima. što je svojstveno svim biljkama iz porodice Cruciferae.

cink. Svježa salata je voluminozna. Još su u stara vremena ljudi znali da je salata blagi sedativ. C. Sadrži laktuin. bakar. Indikacije Kongestija jetre. . Osim toga. Također je ne treba soliti. salata bi vršila i svoje zadatke u odnosu na jetru. Proizilazi da oni koji imaju hronični zatvor. Pored ovoga kultivisanoga oblika salate. pitoma ločika. hiosciamin. bronhitis. taj se sok odlično može upotrijebiti za liječenje jetre. Zbog sadržaja u mineralima. 1988. Danas sve više i medicina rotkvi priznaje ljekovita svojstva. Uzgaja se u čitavoj Evropi. žučne kesice i žučnih puteva. astma. nefritis. zahvaljujući sastojcima koji djeluju slično opijumu. D i E kao i karotin. malo sirćeta. Od minerala. Salata je također i hipoglikemijant pa se može preporučiti kod šećerne bolesti itsl. žutica. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. sasvim malo soli. kalcij. Salata je kultivisana. postoje i samonikli oblici u prirodi: ločika (Lactuca perennis). Taj sok potpomaže izlučivanje sluzi i umiruje hripavac (Willfort). Stolica postaje voluminozna. Hlorofil iz salate djeluje kao povišeni krvni prisak. ločšina (Lactuca scariola. Str. najbolje jabukovog ili vinskog. Napomena Rotkvu povrtnicu ne treba upotrebljavati kod upale želuca i crijeva. salata. 193-194. što dovodi do toga da se ne osjeća žeđ. konstipacija. O ovome bi prvenstveno trebali voditio računa svi koji imaju problema sa jetrom. dijabetes. seksualna uzmemirenost. jer pored dobroga sna. isomnija. laktukapigrin. hlor. Još mnogo lijepoga može se kazati o salati. U salatu treba sipati dosta ulja. uz večeru ili još bolje kao isključivo večernje jelo. jod. demineralizacija. natrij. sadrži: željezo. Bogata je organskim kiselinama. laktuinsku kiselinu. arsen i sulfate.) za koje treba reći da su u biološkome smislu vreijednije od vrtne salate. nije je potrebno posebno soliti. protiv grčeva. L. odnosno sastojci salate. Način primjene Najbolje u vidu salate. opće poznata biljka koja se bere za jelo prije cvjetanja. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvažnije ljekovite tvari u salati tako su dobro komponovane da je treba upotrebljavati svakodnevno. Zbog toga je odlična kod nesanice. Laktuin i derivati djeluju kao i opijum. Sadrži vitamine: A. mehka. astme. Tako prema nekim podacima divlji oblici sadrže 7 do 10 puta više vitamina C i provitamina A. posebno ako postoji mogućnost da se izmiješa sa divljim oblicima. laktucerin. kašlja. SALATA (LETTUCE) Lactuca sativa (Linné) – Compositae (Asteraceae) . konzumirati salatu. marulja. kobalt. i to po mogućnosti morske. asparagin. fosfor. B. To je posebno važno kod nakupljanja tečnosti u organizmu.Glavočike Drugi nazivi: vrtna salata. laktucin. bubrežni kamenci. najbolje maslinovog. Iz ovoga proizilazi da salatu treba prvenstveno uzimati pred spavanje. Pošto sadrži i natrija i hlora. a od začina kod oboljenja jetre posebno se preporučuje kurkuma. trebaju svakodnevno. mangan. vrše drenažu. šalata. što izaziva praženjenje bez ikakvih napora i posljedica. Svojstva biljke U odnosu na jetru. ali su potpuno neškodljivi. Ova smjesa treba se dobro izmiješati.147 počinje da ističe sok. Istina ovi divlji oblici su više gorki. što ima posebnoga utjecaja na pražnjenje organizma. i nervnih uzbuđenja. salata je odličan remineralizant. odnosno mineralnih soli. kalij. Američko izdanje. barem u sezoni. ali i to se da popraviti. psihastenija.

Listovi sadrže pirolidina i daucina. pektoralno sredstvo. reumatizam i kostobolja. (Daucus carota var. treba navesti slijedeće: daukarin izdvojen iz plodova primjenjuje se kod hronične koronarne insuficijencije. itd. opći tonikum. arterioskleroza. eventualno uz dodatak malo meda. Jedan posebno upotrebljiv i punovrijedan preparat kojeg lahko može da pripravi svaki oboljeli na jetri ili žuči je tzv. dok plodovi sazrijevaju u septembru. Oslodoručak: u 2 dcl mlijeka treba navečer namočiti toliko zobenih pahuljica da se dobije kašasta konzistencija. vretenast i žilav. 50 do 500 ml dnevno već prema uzrastu. Isto tako upotrebljavaju se i listovi šargarepe. Za drogu se upotrebljavaju plodovi (Fructus Dauci sativi) koji su maleni. šargarepa je remineralizant. B5. Kod divljega oblika korijen je bijel. stidak. također. Oficijelna prema: Brit. konstipacija. ulkus (gastroduodentalni). flavonoide. sumpora. pomalo gorkim okusom.Štitarke Drugi nazivi: mrkva. Osim toga. dobije se posebno velik i sočan korijen. broma. fitoen. Sjemenke sadrže. Daucarinum). hemarogij. 1limonen. sativus). Ili se iz istruganog korijena šargarepe iscijedi sok. Način primjene Istruže se svjež korijen šargarepe. depurativ. kariofilen). B6 i vitamin C. tamnozeleni. svježe i rastresito zemljište na sunčanom položaju. preporučljivo je da to bude med od ružmarina. Kod kultivisanog oblika. Nalazište biljke Gajena mrkva po vrtovima voli dobro gnojeno. Međutim. daukosterin. mangana. tamnozeleni plodići sa aromatičnim mirisom i oporim. masna i eterična ulja. zatim asparagina. dobro promiješati i jesti. Pharm (1983). a cvjetići flavonoide (kvarcetin) i nekih drugih jedinjenja. malo zasladi medom i tako jede. Osnovna funkcija u odnosu na jetru je da razblažava žuč. odnosno samonikli i gajeni oblik šargarepe. zatim vitamine B1. Ujutro u ovu kašastu smjesu treba naribati komad šargarepe. merlin. natrija. šargarepe. te mnoge mineralne soli. bisabolen. dijareja. posebno kod djece. Svojstva biljke Obzirom da se radi o izuzetnoj biljci. cineol. Ako se u ovu kašu dodaje med. kalija. demineralizacija. Okus je prijatan. magenzija. Herb. blag i sladak. diuretik. faktor rasta. Indikacije Insificijencija jetre i žuči. kalciju. najvažniji dio biljke je korijen sa vrlo finim karakterističnim mirisom. bakra. antocianide. unutrašnje infekcije. Postoji divlji. arterioskleroze i pojave stenokardije. enterokolitis. Korijen šargarepe smatra se za najvećeg prijatelja organa za varenje kao regulator. sluzastih materija i skroba. Osnovni hemijski sastojci biljke Plod sadrži etersko ulje (a-pinen. ponekad žut ili bijel. naračnastocrven. Korijen šargarepe sadrži velike količine karotinoida (karotini. Obično cvjeta od juna do jula. ŠPAROGA . korijen je mesnat i sočan. željeza. likopin i fitofluen) iz kojih nastaje vitamin A. vitamine E i H. žuta repa. ŠARGAREPA Daucus carota (Linné) – Umbeliferae (Apiaceae) . u zavisnosti od sorte manje-više koničan.148 Napomena Oboljeli od jetre treba ovu salatu pojesti kao jedino jelo pred spavanje. sredstvo protiv anemija. šećer. B2. Ukoliko se kod kultivisanoga oblika podrezivanjem spriječi cvjetanje. flavonoide (suma flavonoida naziva se daukarin. Kultivisani oblik šargarepe je dvogodišnja zeljasta biljka šuplje stabljike koja naraste i do 80 cm. arsena. Astenija i anemija. problemi sa arstom. fosfora. Listovi su dvostruko do četverostruko perasto narezani. masno ulje.

Ili: očišćene šparoge kuhati u slanoj vodi 20 minuta. L) također se upotrebljavaju za jelo i u primorju se smatraju za ukusnije i zdravilje od kultivisane šparoge. Naon toga preliti šparoge sa puterom i parmezanom i peći u pećnici 10 minuta. neke osobe ne podnose šparogu.149 Asparagus officinalis (Linnéé) – Convallariaceae Drugi nazivi: špargla. dijabetes. a prikupljaju se u aprilu i maju.). što izaziva kihanje. tirozin. Ima kratak. To je prvo proljetno povrće. tanki izdanci sa ljuskastim listićima. nešto malo vitamina C i karotina. arsen. željezo. To je tipičan depurativ i diuretik. Cvjetovi su bijeli ili zelenkastožuti. demineralizacija. kalcij. laksativ i reumineralizant. asparagin. Neke druge vrste šparoga kao što su sparožina (Asparagus acutifolius L. Osim toga u biljci je otkriveno etersko ulje. Odlična je i za dijetalnu ishranu bolesnika od šećerne bolesti. Jedan primjer za čorbu od šparoge: posebno skuhati teleću supu. kiselog mlijeka ili pavlake u kojem je razmućeno jaje. bubrega i pluća. U jesen se vadi i korijenje. Kada je supa proključala. Primjena u narodnoj medicini Podanak šparoge koji je izvađen u jesen. fosfor. Napomena Nakon upotrebe šparoge mokraća ima svojstven miris što je potpuno normalno. Mladi izdanci cijene se kao vrlo ukusno povrće. hronični bronhitis. Iz korijena potjeraju u proljeće zeljasti. Nije preporučljivo ni pretjerano uživanje šparoge jer može izazvati hematuriju. specifičnog slatkastog mirisa. preosjetljivost se javlja već kod mirisanja šparoge. Bubrežni kamenci. u nju sipati 2 dcl. suzenje i pojave slične astmi. Zatim ih staviti u teleću supu i zagrijati do ključanja. ZAČINSKO BILJE . Međutim. 125 grama svježih oljuštenih i opranih šparoga kuhati u slanoj vodi 30 minuta. vodoravan. Način primjene Primjenjuje se kao i većina drugog povrća. To je dovoljan znak da takve osobe ne smiju upotrebljavati šparogu na bilo koji način. vanilin. nešto šećera i prema nekim podacima metil-merkaptan. najbolje sa puterom ili vrhnjem koje znatno upija pa se dobije vrlo kalorična hrana. posjpešuje rad jetre. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao i kupus. vilina metla. ako se skuha u vodi. poslagati u kalup koji je namazan puterom. pitoma šparoga. Povaditi ih i kada se ocijede od vode. anemije. Izdanci šparoge su slatkasa okusa. može se naći i kao samonikla po mnogim našim krajevima i to poglavito na pjeskovitom ili kamenitom tlu. jantarna kiselina. morska špargla (Asparagus maritimus. To je trajna zeljasta biljka visine i do 120 centimetara. Prethodno ih isjeći na komade duge 4 cm. a plodovi–cvenkaste bobe veličine graška. betricia. drvenast i jako razvijen korijen. tako da se odsijecaju 20-tak centimetara ispod površine zemlje. odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur (prema Willfortu). mladi izdanci za jelo sadrže 90% vode. Nalazište biljke Osim što se uzgaja u kulturi ne samo kao jestiva već i ukrasna biljka. Indikacije Insuficijencija jetre i bubrega. Svojstva biljke Šparoga uređuje funkcije jetre. mangan.

karakterističan. Bronhitis i astma. i tako se i upotrebljava. Primjena u narodnoj medicini Anis i ulje od anisa često se upotrebljavaju u narodnoj medicini za ugrijavanje. Uzimati 1 do 3 grama dnevno prije jela. na peteljkama u vidu jelenjih rogova. Donje je na dugim peteljkama. a također kao galaktogen. Srednji listovi su. Smatra se da je dobar. laški janež. krupno nazubljeni. Anis je jednogodišnja zeljasta biljka visine do 60 centimetara. Lišće duž razgranate stabljike je trojako. Anis je oficinalan prema farmakopeji bivše Jugoslavije: upotrebljava se Aetherolemu Anisi. Djeluje kao diuretik. zatim mentilhavikol. Nakon 10 dana. ključale vode. kod oboljenja jetre anis upotrebljavati kao začin za kolače. jer je kukuta otrovna biljka. (Smjesu tinktura protiv nadzimanja (karminativ) vidjeti pod Kim). kompote od voća . okus slatkast. pa mu se pripisuje da je i afrodizijak. te kod vodene bolesti. Brit.150 ANIS (AIXIS) Pimpinela anisum (Linnė) – Umbellifeae (Apiaceae) . anis je u prvome redu karminativ. Svojstva biljke Kao i neke druge štitarke. Glavni sastojak je anetol. U narodnoj medicini. odnosno sjeme anisa. Ulje anisa djeluje kao lagano sredstvo za lakše iskašljavanje kod katara gornjih disajnih puteva. pluća. naprimjer kim. Također sjeme sadrži masnoga ulja i do 28%. aniz. Djeluje stimulativno. Vrlo je prijatnog mirisa. jačanje i otvaranje utrobe. aldehid anisove kiseline. također. međutim. Udruženi su u štitaste cvasti. ipak. što je posebno važno. anaton. Oligurija (posebno kod oboljenja jetre). Problemi sa varenjem hrane. šljive i slično. Plodovi sazrijevaju u avgustu. Biljka obično cvjeta od juna do jula. Nakon 10 minuta treba procijediti i piti poslije svakog obroka. Pripremi se alkoholat od anisovog ulja: 2 grama ulja (Aethoroleum Anisi) treba otopiti u 98 posto grama 90% alkohola. Iz korijena izbija okrugla stabljika. (1980). uz češće mućkanje tinkture se odlije. Tinktura se dobije tako da se dio sjemena anisa isitni i stavi u 5 dijelova 90% alkohola. droga se dobija samo od gajene biljke. Meteorizam.P. Napomena Najbolje je. kao i migrene zasnovane na degistivnim smetnjama. . maternice. dok su gornji sjedeći.jabuke. po obodu. Pharm (1983). stomahik i astispazmodik. Herb. Prema nekim podacima djeluje i kao holagog i holeretik. acetaldehid. anisova kiselina. u prvome redu sadrži etersko ulje (Aetheroleum Anisi) koje se dobija destilacijom vodenom parom. Miris droge je aromatičan. Način primjene Obično se jedna kafena kašika anisa prelije sa 2 dcl. okruglasto i po obodu krupno nazubljeno. Međutim. anis keton. pored sjemena upotrebljava se i korijen anisa za čišćenje krvi i jačanje živaca. Indikacije Isuficijencija jetre i žuči.Štitarke Drugi nazivi: aniš. po čemu se razlikuje naprimjer od kukute. Uzima se 3 puta po 3 grama poslije jela. lancelasti. Za drogu se prikupljaju plodovi kultivisanog anisa i to kada su potpuno zreli (Fraktus Anisi vulgaris ili Semen Anisi). Također i prema: B. Nalazište biljke Anis potječe iz istočnog Sredozemlja. puna. Korijen je tanak i prodire u zemlju i do 60 centimetara. dobija od biljke uzgajane u kulturi pa je takva mogućnost zamjene minimalna. Listovi su bijeli i sitni. za oboljenja jetre. jedan anisom alkohol. bronhitisa i drugih oboljenja organa za disanje. aerofagija i dispepsije na nervnoj bazi. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga. Nedostatak mlijeka kod dojilja. također. Droga se.

Način primjene Čist samljeven biber može se dodati u hranu ali u vrlo maloj količini radi poboljšanja okusa hrane. “Razni naučari i praktičari dosad su iznašli i saznali da je bijeli luk i crni luk pun ne samo hranjivih sastojaka koji su neophodni za naše tijelo i umovanje nego i da su oba ova luka u isto vrijeme i ljekarija protiv više bolesti”. zatim jedan fitosterol. Američko izdanje str. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga. sušenjem. odakle se kasnije proširio po tropskoj Aziji i Južnoj Americi. Drugi važan sastojak je alkaloid piperin kojeg ima i do 9%. 82. kao najvažniji sastojak. crni biber. Posebno ovo važi ako se dodaje u smjesi sa ostalim začinima koji blagotvorno djeluju na jetru. Smatra se da male doze bibera dobro djeluju i na funkcije srca. što zavisi od vrste i kvaliteta. Nalazište biljke Biber je porijeklom iz Indije. Danas se najviše uzgaja u Indiji. Šri Lanki. lukac. na kojem se nalazi obično 20-30 boba. i dobro se smežura. smole. od kojega potječe ljutina bibera. Plodovi su okrugli. Svojstva biljke Alkaloid piperin. Bijeli biber dobija se iz zrelih ili gotovo zrelih boba sa kojih se ljušti kora. Indoneziji.Pelagić) “Malo je naših domaćih biljaka kojima se pridaje tolika važnost i u koje se ima tako nepokolebljivo povjerenje kao prema bijlom luku”. u prvome redu zbog nedostatka soli. česan luk. Sušenjem droga mijenja boju u crnu. (V. češnjak. BIJELI LUK Allium sativum (Linnė) – Liliaceae . crni papar.Ljiljani Drugi nazivi: saransak.151 Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. kao stomahik. i tek tada suši. Indikacije Biber se malo upotrebljava kao ljekovita biljka. a zatim radi pospješenja digestije. dosta skroba i nešto masnoga ulja. ali se ovdje posebno navodi iz slijedećeg razloga: ishrana bolesnika na jetri manje-više je neukusna. karabiber To je dugovječna povijuša koja se penje uz drveće ili potporne kolice. Osim toga snižava i tjelesnu temperaturu. odnosno kožica. Brazilu i Madagaskaru.5 %. (J. Da bi se koliko-toliko poboljšao ukus hrane. BIBER Piper nigrum ((Linnė) – Piperaceae -Bibernjače Drugi nazivi: papar.Tucakov) . Bobe imaju različitu boju (zelena – crvena-žuta) već prema tome koliko su zrele. a rastu na 10-14 centimetara dugom plodištu. sadrži etersko ulje čija količina varira od 1 do 2. slobodno se može dodati mala količina bibera. Crni biber se dobija od nezrelih boba. iritira sluznicu želuca i tako potpomaže digestiju. Mogu se naći kod nas obično dvije vrste bibera: crni i bijeli. odnosno crnosmeđu. Porijeklom je iz Indije. 1998.

Primjenjuje se kod atonije želuca. uveče i u podne da jede pomalo belog luka i slanine.P.152 U našem narodu to je lijek za sve. crijevni paraziti. treba sažvakati nekoliko zrna kafe. (1949). CELER (CELERY) . Osnovni hemijski satav bijelog luka Bijeli luk sadrži do 0. ako se poslije toga neće doći u dodir s ljudima. silicija. pa tako upotrijebiti. 134. etersko ulje sadrži aromatičnih laktona. limun. Bubrežni kamenci. Indikacije U odnosu na jetru: hronični hepatitis. korijen peršuna i sl. emfizem. dva kristalna spoja slična sitosterinu. bolje jede i brže ozdravi”. Oficijelan prema: B. uroka i magija. O tome treba i danas voditi računa. To bolesniku otvara apetit. čak i kao ljubavni napitak. U saroj induskoj medicini bijeli luk je neobično cijenjeni lijek. Posebno teba napomenuti da je bijeli luk preventivno sredstvo za kancerozna oboljenja (A. saponine i nekoliko polisulfida. čak i protiv zlih duhova. kolitisa. Sadrži sumpora. astma. tuberkuloza. Francuzi ga ubrajaju u “četiri veličanstvena”: bijeli luk. Pharm (1983). hidrops. šargarepa i mačina dušica. anisa. posebno kardiotonik i tonik za organe varenja. Dakle. holecistitis). i to najmanje 24 sata. hronični bronhitis. jer zdravlje je ipak najpreče. gdje služi kao jedan od najčešćih i najomiljenijih začina za mnoga jela. kima i sl. Znači da je bakteriostatik. aperitiv. Prevencija i tretman infektivnih oboljenja (npr. cinka i selena. Da mu to ne bi dosadilo i da mu se jelo ne ogadi. Akademik Jovan Tucakov prenosi jedno iskustvo iz narodne medicine: “Bolesnu džigericu ovako leče: bolesnik treba svaki dan izjutra. Lorand). radi održavanja dobrog općeg zdravstvenog stanja. U starome Egiptu bijeli luk je igrao neobično važnu ulogu. za suzbijanje neugodnog zadaha. Brit. 1998. U odnosu na jetru bijeli luk pokazuje pozitivan efekat kod mnogih oboljenja (hronični hepatitis. hermifug itd. npr. Alicin i garlicin odlikuju se antibiotičkim osobinama.3% alina. Njemačka Komisija E: The Commplete German Commission E Monographs. jedne aminokiseline. onima koji su ga jeli. bijeli luk treba izmiješati sa jednakom količinom peršuna ili celere i malo maslinovog ulja. normalizuju sadržaj holesterina u krvi. Stari Grci su ga zvali “srmdljiva ruža”. holangitis i holecistitis. Pri ovoj upotrebi treba voditi računa da se suviše ne izlaže povišenoj temperaturi. Američko izdanje str. Također. snižavaju krvni pritisak. sprječavaju arteriosklerozu.Leclerc) ili jednu jabuku. bolesniku treba davati i kiselog mleka. umesto vode da pije čaj od hajdučke trave. koji daje dobro poznati ljuti okus. dijareja. Osim toga. smatrao se za svetu i čudotvornu biljku. Bijeli luk treba konzumirati uvijek. koja pod djejstvom enzima prelazi u alicin. Posebno su poznata njegova baktericiodna svojstva zbog sadržaja alicina i garlicina (Torotsev i Filatova). C. Herb. tako da se spominje i kod polaganja zakletve. holangitis. Bijeli luk je jedan opći stimulator. Leti davati salatu od mladih krastavaca s kiselim mlekom i belim lukom. oligurija. dizenterija. arterioskleroza. Arterijalna hipertenzija. Za vrijeme vikenda i sl. gangrena (Loeper i Lemaire). Drugi način primjene bijeloga luka je u kulinarstvu. (H. Svojsva bijelog luka Preparati bijeloga luka nalaze široku primjenu u medicini mnogih zemalja svijeta. gripa. Kod ostalih oboljenja potrebno je također upotrebljavati svjež bijeli luk. ali su zabranjivali pristup u hramove i uopće tamo gdje se okuplja mnogo ljudi. epidemija gripa). reumatizam. bez obzira da li će se doći u dodir sa ljudima. Da bi se koliko toliko suzbio neugodan miris. antispazmodik. Način primjene Stari Grci neobično su cijenili bijeli luk. Preparati bijelog luka ili još bolje sam bijeli luk. joda.

153

Apium graveolens (Linnė) – Umbelliferae (Apiaceae) - Štitarke Drugi nazivi: pitomi celer, ak, đereviz, šelin. Postoji samonikli, divlji celer koji najviše raste pored mora. Koristi se gajeni celer. To je dvogodišnja zeljata bilja, visine i do metar. Korijen je mesnat, gomoljast. Stabljika je razgranata sa sjajnim listovima. Cvjetovi su u obliku štita. Obično cvjeta od aprila do septembra. Za drogu se upotrebljava korijen (Radix Apii), koji se vadi u oktobru prve godine, zatim biljka (Herba Apii) koja se prikuplja od maja do kraja avgusta i plod celera (Fractus Appi). Čitava biljka je karakterističnog, aromatičnog mirisa, začinskog prijatnog okusa od eteričnog ulja (Oleum Appi). Svi dijelovi biljke mogu se osušiti, korijen isjeckan na krupnije komade. Osušene dijelove biljke treba čuvati u dobro zatvorenim posudama na tamnome i hladnom mjestu. Ne preporučuje se upotrebljavati divlji celer ni kao začinsku, ni kao ljekovitu biljku. Nalazište biljke Kao začinska biljka uzgaja se u Evropi od 18 stoljeća. Kod nas se gaji u povrtnjacima. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadrže etersko ulje, korijen najmanje, a sjeme najviše. Smatra se da biljka sadrži i jedan alkaloid – apiin, te holin asparagin. Sadrži vitamine A, B i C, zatim minerale i mineralne soli magnezija, mangana, kalija, natrija, željeza, fosfora, kalcija, joda i bakra. Svojstva biljke Celer uređuje funkcije jetre. Služi kao aperitiv, stomahik, sredstvo za jačanje živaca, remineralizant, protiv skorbuta, depurativ, regenerator, diuretik, anstiseptik, antireumatik itd. Afrodizijak (stimuliše seksualnu aktivnost). Indikacije Insuficijencija jetre, žučne kseice i žučnih putova. Demineralizacija, skrofuloza, kamen u bubrezima i mokraćnim putovima, polna nemoć, plućne infekcije. Način primjene Celer je aromatični začin. Prije svega, sve dijelove celera, posebno korijen i list, treba upotrebljavati svježe, odnosno sirove, u salatama, sa povrćem u supama (u ovome slučaju celer se dodaje pri samom kraju kuhanja). Celer paradajz i šaragarepa se samelju i iscijedi sok koji se sasvim malo zasoli. Jedan fin začin za supe sa celerom dat je kod peršuna (vidjeti: peršun). Za supe od povorća, kao vrlo pikantan začin preporučuje se smjesa od jednakih dijelova listova celera, peršuna, majčine dušice i vrijeska. Takđer, osušene, ove biljke mogu se sitno isjeckati, odnosno zdrobiti ili samljeti u prah i izmiješati, pa zatim upotrijebiti kao fini začin. Posebno se kao stalni začin na stolu može preporučiti smjesa soli i celera: osušeni list i korijen celera fino se samelju u prah i izmiješaju sa jednakom količinom soli. Mogu se upotrijebiti kao začin za sve supe, čorbe, povrće, jela od mesa isl. Primjena u narodnoj medicini Celer se široko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje tjera mokraću (diuretik), sredstvo za jačanje i pobuđivanje apetita, protiv kašlja, zatim kod kožnih oboljenja. Oficijelno sjeme: B.P.C. (1949), Brit, Herb. Pharm (1983).

CIMET
Cinnamomum zeylanicum – Lauraceae – Lovorike Drugi nazivi: Pravi cimet, Cejlonski cimet. Postoje mnoge vrste cimeta iz zapadne Indije i Azije te kineski cimet (Cinnamomum cassia), ali onaj kome mi govorimo - Cinnamomum zeylancum, zbog svoga etarskog ulja i okusa, dolazi na prvo mjesto. Zato ga i zovemo pravi cimet. Upotrebljava se hiljadama godina kao začinska i ljekovita biljka.

154 Amerikanci (A. Peirce i dr.), inače škrti u ocjenjivanju ljekovitog bilja, daju mu najboju ocjenu – 1, koja se odnosi na njegove ljekovite kvalitete. Upotrebljavali su ga stari Egipćani i Kinezi. I danas se cimet u medicini upotrebljava u iste svrhe. No, o tome kasnije. Nalazište biljke Cejlonski cimet kultiviše se svuda u tropskim krajevima; Orijentalnoj Indiji, Antilima, Javi, Madagaskaru, Sejšelskim otocima, te Kini. Osnovni hemijski sastojci droge Na prvome mjetu to je eterično ulje. U kori cimeta ima 40-50% cinamom aldehida, 4-10% eugenola, benzaldehida, kuminaldehida, pinena, cineola, felandrena, furfurola, cimena, linalola i mnogo drugih. Hemijski sastav lista je drugačiji, npr. eugenola 80-96% kao eugenol acetata, 3% cinamom aldehida i mnogo drugih. Svojstva biljke odnosno droge Prije svega to je stimulator cirkulacije, srca i respiracije. Eupeptik (potpomaže digestiju), antiseptik, antiputritid, ubija Eberthove bacile u dozi 1/300, karminativ, stomahik, antispazmodik, antiseptik, antidiareik, afrodizijak, izaziva blago sniženje temperature, lučenje sline iz nosa, potpomaže suzenje. Osim toga kod vanjske upotrebe - protiv parazita. Indikacije Jedan blagotovran lijek za „čišćenje” jetre od različitih toksina topivih u mastima, te otpadnih u vodi topivih materijala. Infekcije probavnih organa npr. kolere, atonije želuca, loša probava, unutrašnji paraziti. Poboljšava kretanje u digestivnom traktu, eterično ulje djeluje kao karminativ oslobađajući gasove. Biljka je ljekovita prema Britanskoj Herbalnoj farmakopeji i Njemačkoj Komisiji E. Dalje slijedimo ova dva izvora. Prema British Herbal Pharmacopeia (1983) upotrebljava se kod Flatulente dispepsije. Anoreksije, Intestinalnih kolika, Dječje diareje, Obične prehlade i Influence. A prema Njemačkoj Komisiji E kod gubitka apetita, poremećaja probave hrane, kao što su umjerena stanja gastrointestinalnog trakta, naduvenost stomaka i vjetrovi (str. 110). Kontraidiciran je kod alergija i trudnoće. Mogu se pojaviti i alergijske reakcije na koži. Doziranje Dnevna doza 2-4 gr. Ili 0,05 -0,2 etarskog ulja i odgovarajućim preparatima. Način primjene Odsjeći komad kore za čaj. Etarsko ulje kao i ostali galenski preparati za internu upotrebu. Za “čišćenje” preporučujemo slijedeću čajnu mješavinu kada je jetra u pitanju: - 500 ml vode, - komad đumbira od 5 cm. svjež - cijeli limun, - 4 karanfilića (Syzygium aromaticum L.) - štapić cimeta dužine 3 – 5cm - prstohvat praha oraščića ili kardamona. Isjeckati đumbir stinije i provući ga kroz sokovnik i procjediti u limunov sok. To izmješati s vodom (4 karanfilića) i cimetom. Polako kuhati (krčkati) oko 15 minuta. Skinuti s vatre, dodati oraščić ili kardamom. Može se zasladiti s malo meda ili sirovog šećera, ako se želi, inače ne mora. Tekući ekstrakt kore cimeta zaustvlja razmnožavanje običnih infektivnih organizama kao što su Candida albicans, Escherichia coli i Staphylococcus aureus, koji se nalaze u svakom organizmu, u jednoj stabilnoj ravnoteži sa tzv. “dobrim” bakterijama ili Provioticima, sve dotle dok se ta ravnoteža ne naruši.

155 Ono što treba reći je da se ne smije pretjerivati sa uzimanjem kore cimeta. Neprijatni simptomi koji se mogu javiti su ubrzan puls i ubrzano disanje, preznojavanje i poremećaj intestinalnih funkcija, te utjecaj na centralni nervni sistem. Umjerene količine etarskog ulja mogu izazvati iste reakcije.

CRNI LUK (ONION)
Allium cepa (Linnė) – Liliaceae- Ljiljani Drugi nazivi: luk, crveni luk, kapula, kromiti luk. “Mi treba da naučimo, da ubedimo narod da je grdna srmatoa za svaku kuću koja nema dovoljno luka u svojoj gradini, a još veće ruglo za one porodice koje kupuju luk u varoši”. (V.Pelagić). Hrana koja je još u antičko doba procijenjena kao odlično diuretično srdstvo, luk je faktor zdravlja i dugog života (Dioskorid, Plinije, Galen). Osnovni hemijski sastojci biljke Sadrži šećer, vitamine A, B i C, mineralne soli natrija, kalija, fosfata i nitrata, željeza, sumpora, joda, silicija, fosforne kiseline, sirćetne kiseline, eterično ulje (Alilpropildisulfid kao glavni sastojak i druge, više sulfide), glikokinin, oksidaze, merkaptane, flavonoide (spireozid, peondin 3arabinozid) saponine, itd. Listovi luka sadrže vitamin C, šećer, karotin, limunsku i jabučnu kiselinu i etersko ulje. Svojstva biljke Luk je dobar zbog prisustva isparljivih, bilološki aktivnih materija – fitoncida, a onda i drugih biološki vrlo aktivnih materija. Luk je opći stimulator (jetre, nerava, bubrega...) jak, gotovo drastičan diuretik, koji ne ostavlja posljedice, a otapa i ureu i hloride. Sredstvo je protiv reume i skorbuta. Antiseptik je i sredstvo protiv infekcija. Protiv stafilokoka luk se ponaša kao antibiotik (L.Binet), pomaže sekretorna lučenja, ekspektorant, digestiv (posebno za proizvode od brašna), sredstvo protiv skleroze i tromboze. Smatra se da je crni luk i afrodizijak i to je mišljenje vladalo kod starih arapskih mislilaca. U tom smislu, u današnje vrijeme. ponovo ga je aktuelizirao Hull Walton. Luk je sredstvo za regulaciju sadržaja šećera u krvi zbog prisustva glikokinina. Lagani je hipnotik, poslije koga se dobro spava itd. Ako se sve ovo ima u vidu, nije čudo što su ga za vrijeme gradnje Koepsove piramide Egipćani potrošili u velikim količinama zajedno sa bijelom lukom, da bi se radnici održali zdravi i u dobroj fizičkoj kondiciji. Indikacije Astenije, posebno fizički i intelektualni zamor. Smetnje u razmjeni materija, oligurija, zadržavanje tekućina (edemi, ascites, perikarditis), hidrops, azotemija, hloruremija, žučni kamenci, dijereje, genito-urirarne infekcije, raspiratorni problemi (nazebi, bronhitisi, astma, laringitis), gripa, digestivna atonija, problemi sa lučenjem žlijezda, gojaznost, arterioskleroza, prevencija tromboza, nemoć, dijabetes, intestinalni paraziti. Način primjene Svjež luk, takav kakav jeste, ili macerisan nekoliko sati u maslinovom ulju, pa uzet kao salata. Nije potrebno žuriti - so dodati neposredno prije upotrebe, i to malo. Luk treba dodavati u sve alate, u sva variva, u sve supe i čorbe. Ovdje je potrebno napomenuti d se luk ne smije dugo kuhati da ne ispare biloški aktivne materije. Luk treba dodati pri samom kraju kuhanja. Protiv žučnih kamenaca: isjeckati veliku glavicu luka, dodati 4 supene kašike maslinovog ulja i 1,5 dcl vode, kao i 40 grama svinjske masti. Staviti to na vatru i uz miješanje držati 10 minuta da se sve skaši. Ovo se radi navečer, 2 sata nakon toga

156 popiti u krevetu jednu šolju čaja od frangule (vidjeti tamo) koji se priprema na slijedeći način: 2 do 5 grama kore od frangule (kora dobro osušena) preliti sa 2 decilitra hladne vode. Ostaviti da stoji 4 do 6 sati, zatim zagrijati do ključanja. Procijediti i popiti. Ovaj postupak provodi se jednom godišnje (Valnet). Ili: sitno sijeckani luk držati 3 do 4 sata u toploj vodi, procijediti i piti ujutro na prazan stomak sa nekoliko kapi limuna. Luk nadima crijeva, osim toga, od luka dah postaje neugodan pa ga R. Gostuški preporučuje ovako: svjež luk izgnječiti i potopiti u istu količinu (po težini) 90% alkohola i držati u njemu 10 dana. Ta otopina uzima se u količini od 3 do 5 kašikica dnevno. I ovo: sirovoga luka 200 do 300 grama, meda 100 grama i bijeloga vina 600 grama. Luk prethodno treba izgnječiti kao kašu i propustiti kroz platno da se dobro izmiješa sa medom i vinom. Uzima se jedna supena kašika 2 do 4 puta dnevno. Napomena Vlada mišljenje da crni luk ne treba u hranu ići s bijelim lukom, jer zajednički mogu izazvati bolove u trbuhu, nadimanje i sl. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. 1998. Američko izdanje str. 176-177.

DRAGUŠAC
Nasturtium officinale (R.Brown) Cruciferae (Brassicae) - Krstašice Drugi nazivi: ugas, potočarka, vodena kreša, krstovnik. To je trajna zeljasta bilja koja puzi po tlu ili pliva po vodi. Može biti dugačka i do 2,5 metara. Stabljika je uglasta i šuplja, člankovita i na tim člancima izbijaju korjenčići. Ima tamnozelene, sjajne i sočne listove. Cvjetovi su bijeli i sitni, udruženi na vrhu stabljike u zidasti cvat. Cvjeta od maja do oktobra. Prikuplja se list i vršci biljke (Herba Nasturtii) u jesen do kraja proljeća, kasnije kada biljka procvjeta u ljeto, postaje po okusu preoštra. Biljku treba upotrebljavati sasvim svježu, jer stajanjem i sušenjem gubi svoja ljekovita svojstva. Biljka sakupljena na opisani način je omiljeno povrće u nekim zemljama zbog posebno finog, oštrog i pomalo nagorkog okusa. Nalazište biljke Rasprostranjena je po čitavoj našoj zemlji, po potocima, izvorima, po obalama rijeka. Voli čistu tekuću vodu. U stajaćicama gotovo da i ne uspijeva. Ponegdje se uzgaja. Osnovni hemijski sastojci biljke Glavni sastojak je sumporni heteroizid glikonsturciin. Sadrži mikroelemente i minerale: željezo, fosfor, mangan, arsen, bakar, cink, jod, kalcij. Vitamine; A, B, C, E i PP, te karoten i gorke materije. Svojsva biljke Dragušac se posebno preporučuje kod žučnih kamenaca i drugih oboljenja žučne kesice, a zatim kod sklonosti ka oboljenjima jetre. Zbog svog hemijskog sastava, biljka je holagog, aperitiv, tonikum, remineralizant i sredstvo protiv skorbuta. Od ostalih osobina treba napomenuti da je to depurativ, diuretik, kao i sredstvo za regulaciju šećera i krvi. Ekspektorant je i fermifug. Dakle, vrlo širok dijapazon djejstva koji se dosta rijetko susreće. Mogu se naći podaci da je to i antikancerozno sredstvo (Binet). Indikacije Žučni kamenci, sklonost kao oboljenjima jetre. Opća slabost, anemija i astenija, skorbut, tuberkoloza, bronhitis, bubrežni kamenci i problemi sa mokraćnim putevima, reumatizam, crijevni paraziti, dijabetes i kancerozna stanja. Način primjene Kao prijatan i pikantan dodatak jelima, odnosno uz jela: dobro opranu biljku treba sitno isjeckati, dodati nastruganog hrena, malo soli, malo maslinovog ili drugog ulja, vinskog ili jabučnog sirćeta. Ili: 50 do 150 grama svježe iscijeđenog soka u toku dana se pije se sa malo vode. Biljku treba prvo u toku jednog sata potopiti u slanoj vodi. Nakon toga sol isprati i bez cijeđenja vode, samljeti na

157 mašini za meso, zatim iscijediti sok. Najbolje je dragušac ipak pripremati kao dodatak drugim jelima, naprimjer, špinatu, koprivi ili salatama. Primjena u narodnoj medicini Smatra se da oboljeli od jetre trebaju jesti salatu koja se sastoji od jednakih dijelova maslačka, obične salate i draguščca. Narod vjeruje da se u proljeće za oboljele od jetre ne može preporučiti bolja salata. Naravno treba je malo osoliti, dodati malo limunovoga soka i ulja od maslina. Osim toga upotrebljava se za liječenje početne tuberkuloze, za čišćenje krvi u proljeće, protiv šuge i nečistoće kože. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1988. Američko izdanje. Str 228.

ĐUMBIR (GINGER)
Zingiber officinale (Roxburgh) – Ingiberaceae - Đumbiri Drugi nazivi: ingver, gingibar, džumbir, cencer. Đumbir je egzotična začinska biljka porijeklom iz tropske Azije. Iz krtolastog rizoma izbija stabljika visine do 1 metra sa izduženim listovima i sitnim žutim cvjetovima. Đumbir je kultivisana biljka i za drogu se prikuplja gomoljasti rizom (Rhizoma Zingiberii) veličine i do 10 centimetara. Samoniklim vrstama đumbira poklanja se sve manje pažnje, jer je uzgojena droga daleko boljeg kvaliteta sa tvrdom, teškom i kompaktnom drogom. Nalazište biljke Smatra se da su postojbine biljke Indija, Kina i Java. Danas se još uzgaja i na Filipinima, Tahitiju i Južnoj Americi. Kod uzgoja voli dobru, toplu, humusnu I dovoljno vlažnu zemlju. Osnovni hemijski sastojci biljke U drogi je najvažnije etersko ulje (Aeteroleum Zingiberii) čija količina varira od 1 do 3%, već prema tome pod kakvim je uslovima biljka uzgajana. Ulje se najvećim dijelom sastoji od terpena: d-damfena i felandrena. Droga ima ljutopaleći okus koji potječe od jedne uljaste materije koja se zove gingerol. Treba još navesti neke seskviterpene: zingizeren i i gingeron. Sadrži i smolu, sluz i dosta skroba, cineola, citrala i borneola. Svojstva biljke Da li su antički narodi znali za ljekovita svojstva droge teško je reći, ali je činjenica da su ga dosta upotrebljavali. Plinije i Diskorid hvale njegove aromatične kvalitete. Arapski ljekari su sigurno znali za ljekovitost droge. Upotebljavao ju je i znameniti Avicena. To se može tvrditi na osnovu Ibn Nefisovog Kanuna, koji je, ustvari, excerpta Aviceninog Kanuna. Smatra se, bolje rečeno, sigurno je, da je Avicena drogu upotrebljavao kod slabog varenja hrane, “hladnoće jetre i stomaka”, za pobuđivanje polnoga nagona, pojačavanje memorije i olakšavanja probave. Danas se droga upotrebljava za jačanje apetita, kao stimulans i tonik. Zatim kao stomahik, karminativ i antiseptik. Primjena u naučnoj medicini, naročito kao sredstva koja pobuđuje rad jetre, je neznatna prema ogromnoj upotrebi ove droge kao začina, čime se možda i nesvjesno pomaže čovjekovom organizmu. Međutim, u narodnoj medicini, u zemljama gdje se đumbir uzgaja je velika, pa bi to sigurno trebalo podrobnije proučiti. Indikacije Indiciran je kod svih poteškoća u digestivnom traktu. Dijareja. Preventivno djeluje kod zaraznih oboljenja. Valen, koji sigurno prenosi mišljenje arapskih ljekara, tvrdi da je dobar i kod seksualne iscrpljenosti. Način primjene Najviše kao začinska droga i za slatka i druga jela i pića, limunade i slično. U obliku tinkture daje se 10 do 20 kapi prije jela za jačanje apetita (Tinctura Zingiberii), kao i za želučani katar. Za ove svrhe bolje je upotrijebiti (prema H. Leclercu) sljedeću smjesu: Tinctura Zingiberii 10 gr i Tinctura Anisi 5 gr. na isti

158 način kao i čistu tinkturu đumbira. Ulje đumbira (Aetheroleum Zingiberii) daje se više puta u toku dana sa malo meda, tako da se nakuplje samo 1 do 2 kapi. Kada smo već kod H. Laclerca, nije zgorega malo se udaljiti od zadate teme: tinktura đumbira: 40 grama Aethoreleum Origani 2 grama, alkoholat ružmarina 60 grama. Ovom smjesom treba trljati mjesta kod reumatičnih i sličnih bolova. Oficijelan prema: B.P.C. (1979), Brit, Herb. Pharm (1983). Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs, 1998. Američko izdanje str. 135.-136.

ESTRAGON (MUGWORT) Artemisia dracunculus (Linnė) – Compasitae (Asteraceae) - Glavočike
Drugi nazivi, betram, traskotnjača, pehtram, kozlač. Estrogon je trajna biljka, ustvari grm, visine do 120 centimetara. Iz korijena izbijaju okrugle stabljike, sa listovima koji su lancelasti, o rubu slabo nazubljeni, dužine do 6 centimetara. Cvijet je u obliku glavice, povijen, gotovo kuglaste forme i žute boje. Biljka cvjeta od maja do jula, što zavisi od staništa. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Dracunculi), koju treba brzo osušiti na tamnom mjestu i promahi. Osušena droga se izreže i čuva u staklenim posudama hermetički zatvorena. Miris droge je fin, pikantan, aromatičan. Okus je, također, aromatičan i ugodan. Nalazište biljke Biljka potječe iz istočne Evrope i Sibira. Kod nas se uzgaja, ali se može naći i u slobodnoj prirodi. Posebno voli osunčane, tople položaje. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje (Aethoroleum dracunculi) koje je lahko isparljivo i daje drogi fini miris i aromu. Zbog tog ulja drogu i treba držati hermetički zatvorenu u staklenoj ambalaži. Sadrži 60-70% estragola, 1520% terpena-ocimena i felandrena. Također u svježem stanju sadrži neke enzime, zatim tanin, gorke materije, vitamine. Posebno je važno da biljka sadrži i jod. Svojstva biljke Estrogon se posebno preporučuje kod dijetalne ishrane bez soli. Djeluje stimulativno na čitav organizam. Digestiv. Potpomaže kao antispazmodik i kod nadimanja (karminativ). Mogu se naći podaci da djeluje i kao diuretik, sredstvo protiv skleroze, stomahik, pa čak i kao preventivno sredstvo protiv raka. Indikacije Sva oboljenja jetre i žučne kesice. Dispepsija, neurovegetativne distonije. Aerofagija, crijevni paraziti. Kancerozna stanje (?). Način primjene Obično se čajna kašika droge prelije s decilitar ključake vode, zatim se poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Piju se 2 šolje dnevno prije jela, nezaslađeno. Ili : 2 do 3 kapi ulja (Aethoreleum dracunuculus) 3 do 4 puta u toku dana nakapano na kocu šećera ili s medom. Još: jedan dio ulja razblažiti sa 5 dijelova 90% alkohola i 20 kapi ove otopine uzimati 3 do 4 puta u toku dana. Međutim, estragon se najviše upotrebljava kao začinska biljka, i to na taj način da se dodaje sam, posebno kod dijetalne ishrane bez soli ili u kombinaciji sa drugim drogama, naprimjer, biberom. Od estragona se spravlja estragon–senf, kao i sirće. Posebno se treba osvrnuti na sirće od estragona: svježe ubrana biljka napuni se u tamnu bocu do polovine bez pritiskanja. Zatim se nalije vinsko ili jabukovo sirće i ostavi 1 do 2 sedmice na suncu uz češće mućkanje. Nakon toga se procijedi. Smatra se da je ovo sirće još prijatnije ako se sa estragonom u bocu doda 6 do 10 malina. Estragon se dobro kombinuje sa peršunom i celerom, posebno kao dodaci raznim salatama. Primjena u narodnoj medicini Estragon je vrlo omiljena droga u narodnoj medicini drugih naroda. Kod nas se manje upotrebljava. Posebno ga rado upotrebljavaju stariji ljudi kod vodene bolesti, kod slabosti, te kao sredstvo za bolje

Svojstva hrena Hren olakšava i povećava lučenje žuči (holagog i holeretik). oksidaze. ili se mogu kuhati. skrofuloza. kod struganja izaziva suze. Sve se to dobro izmiješa i upoterbljava kao salata. reumatizam. visine i do 1.5 metar. Nalazište biljke Domovina hrena je jugoistočna Evropa. najbolje morske. Uređuje funkcije bubrega. posebno mesu. ako u hladnim mejsecima smrznuta zemlja to dozvoli.i menstruacioni ciklus kod žena. po njivama i slično. purgativ. . svjež kupus (vidjeti tamo). kao. digestivna atonija. putove. skorbut. ren. alkosurne baze. kao i korijen. odnosno kao dodatak jelima. crna rotkva (Raphanus niger. ljutoga okusa. istruže i pomiješa sa sirćetom i malo morske soli. najbolje vinskog ili jabučnog. Podstiče funkcije želuca.159 izlučivanje mokraće. malo soli i ulja. kao i kamenac u mokraćnim putovima itd. pa je potrebna pažnja kod vanjske primjene hrena. Ova smjesa se može dugo održati ako se čuva na hladnom mjestu. povećava lučenje sluzi u dušniku i dušnicima (ekspektorant). Sve se to dobro izmiješa i upotrebljava kao dodatak jelima. prikuplja se korijen hrena koji se kopa od septembra do maja. torman. a smatra se . arginina. Kod nas se sadi po baščama. U tu svhru očišćen hren se nastruže nasitno. antispazmodik. To se stavi u staklene tegle i pažljivo nalije ulja. Kao droga. Raste po vlažnim mjestima. sumpora. diuretik. bubrežni kamenac. Poznato je da je mladi sir jedno od najboljih dijetalnih sredstava za regulaciju funkcije jetre i žuči. koji pali i nadržuje. U narodnu se kaže da se korijen hrena može vaditi u svim mjesecima koji u svome imenu sadrže slovo “r”. ali se dugo može očuvati ako se smjesti u vlažan pijesak. doda mu se malo soli. Listovi hrena su veliki i ima ih ustari 3 vrste. silicija. Ili. dakle. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvažniji sastojak je sumporni glikozid sinigrin. izaziva crvenilo i blago zapaljenje kože (ruberijant) te plikove (vezikans). astma. mesnat ili drvenast. nastružu se druge biljke iz ovoga roda. HREN (HORSERADISH) Cohlearia armoracia (Linnė) – Cruciferae (Brassicaeae). Konzistencija treba da je rjeđa. Hren je snažna zeljasta biljka. asparagina.Krstašice Drugi nazivi: ljuti hren. ali se može naći i u slobodnoj prirodi. pa su blažeg okusa. Upotrebljava se isključivo svježi korijen koji je ljutog okusa. spojeve kalija.Armoracia lapathifolia (Gilibert) . Mlade listove hrena u proljeće svakako treba upotrebljavati kao dodatak salatama. peroksidaze. čime će se sigurno pojačati djejstvo a i okus mladoga sira se znatno popravi. Način primjene Najbolji način primjene hrena je kao začin. i malo ulja. Ujesen prikupi se dosta korijena hrena. uz obale rijeka. vijeti tamo) i sl. Korijen hrena se ne može sušiti. ledinja andrkva. anemije. tako da ulje pliva na površini. Biljka obično cvjeta od maja do jula. U proljeće se kao dodaci salati mogu dodavati mladi listovi koji su. sa dosta C vitamina. najbolje maslinovog. Indikacije Insuficijencija jetre. i doda dosta hrena. hronični bronhitis. septembar. Korijen hrena je debeo i do 1 metra. Drugi grozdasti cvatovi složeni su od sitnih bjelkastih cvjetića. zatim malo sirćeta. vinskoga ili jabučnoga sirćeta da ogrezne. željeza. U ovome slučaju ne bi trebalo piti pivo. glutamina. oktobar itd. U mladi sir se neposredno prije upotrebe nariba hrena. natrija i magnezija. bolje rečeno kao začin. tuberkuloza. Osim toga sadrži vrlo hlapivo etersko ulje (alil-gorušično).

ili krajem ljeta.Koalaci Drugi nazivi. smole. Obično se u takvim slučajevima uzme droge na vrh noža. hiperemični tretman slabijih bolova mišića. gastritis. tanina. borneol. kao uostalom i drugi začini (npr. holecistitisa i sl. stimuliše funkciju izdvajanja žuči u jetri i tonus žučnog mjehura. Način upotrebe Osušena droga iđirota može se samljeti i upotrebljavati kao pikantan začin u svakodnevnoj upotrebi. ali pod našim uslovima plod ne sazrijeva tako da se biljka razmnožava vegetativno. odnosno početkom jeseni. a ima i protivupalna djejstva. Kontraindiciran kod želučanih i crijevnih ulkusa te bubrežnih problema. Iz podanka se destilacijom dobija eterično ulje (Oleum Calami). Biljka cvjeta od maja do jula. ali je bolje to ne učiniti jer je kora bogatija ljekovitim materijama. otavi da stoji još . Preporučuje ga Njemačka Komisija E (The Complete German Commission E Monographs) str. zagrije do ključanja. zeljasta. Iđirot je dugovječna. debeo do 3 centimetra i drug i preko metra. šaš. široki loček. metileugenol i dr. mnogo skroba i sluzi. Za drogu se prikuplja podanak (Rhizoma Calami). Nalazište biljke Kod nas ga ima svuda. a okus je nagorak i aromatičan. Podanak je razvijen. razreže se na komade od oko 10 centimetara. unutra bijela do slabo žućkasta. Opran i očišćen podanak od korjenčića. Naraste i do metar visine. posebno gorki glikozid akorin. i to ili u proljeće prije razvijanja listova. tonizirajuće sredstvo kod slabosti centralnoga nervnoga sistema. IĐIROT Acorus calamus (Linnė) – Araceae. gde žive duše ima. 190. Osušena droga je izvana tamnozelena. Blumental al all… američko izdanje 1998. a posebno kod dijetalne ishrane bolesnika na jetri i žučnoj kesici. sa donje strane gusto obrastao korijenjem. gorki glikozid akorin. posebno eteričnim uljem. Zabranjeno djeci ispod 4 godine. Svojstva biljke Sadržaj droge. mesnatim cvijetom u obliku klipa. proazulen. horizontalan. vodeni božur. Podanak je prijatno mirisav. Droga miriše prijatno. često u velikim količinama po barama i močvarnome tlu. Interno: Katar respiratornog sistema: pomoćna terapija infekcije urinarnog sistema. naniže na konac i tako osuši.160 Primjena u narodnoj medicini “Ren je tako odličan začin i lekovita snaga. kamfen. sabljasti. kamfor. vodena sabljica. Također služi i za reflektorno izdavajanje želučanog soka. Upotrebljava se za pobuđivanje apetita kod hepatitisa. pineni. i da ga svako jede bar dva puta nedeljno” (Vasa Pelagić). Listovi su pravi. da bi trebalo da ga ima u izobilju i preko leta i u zimsko doba svaka kuća. Smatra se da potječe iz jugoistočne Azije. Ili: kafena kašika dobro stucanog podanka prelije se sa 2 dcl vode. eugenol. vitamina C. Eksterno: Upale respiratornog sistema. kalameol. široki do 3 centrimetra. zatim na obalam rijeka i jezera. biber) i pospe po jelu ili dodacima jelu. tenpenoide. potpomaže diurezu. močvarna biljka. enteritis. Iz prednjeg kraja izbija trouglasta ili četverouglasta stabljika. koja završava debelim. oligurija. Osnovni hemijski sastav biljke Droga sadrži etersko ulje složenoga sastava: azaron. Ponegdje se podanak prethodno oguli od vanjske kore. Indikacije Insuficijencija jetre i žučne kesice. digestivna atonija.

upotrebljavaju i korijen i prizemni listovi. Plod je smeđi kalavac koji se raspukne u dva savijena poluploda. djeluje kao diuretik. Također prema: B. atonija crijeva. dvostruko ili trostruko perasti. Ili: kako se u apotreci može dobiti tinktura (Tinctura Calami). Tu također pomaže i svojstvo kima da djeluje kao stomahik. Međutim.C. Herb. dihidrokarvakrol. još neistražene materije. naprimjer. Kim je dvogodišnja zeljasta biljka koja obično naraste 80 do 100 centimetara. Prve godine obično izbiju samo donji. (1934). odnosno sjeme (Fructus Carvi) mada se. naročito planinskim. a zatim listovi i korijen. keton karvon (od 65%). autor preporučuje da jedan dio sitnije istucanog korijena iđirota preliju sa 5 dijelova 40% alkohola i to ostave u tamnoj boci. Radix Calami. stimulator i antisapazmodik. neohidrokarveol. Voli suho. Osim toga sadrži neke alkohole.. KIM (CARAWAY SEED) Carum carvi (Linnė) – Umbelliferae (Apiaceae) . kampferol i druge. Pahrm (1983). kimelj. Napomena Droga iđirota se ni u kojem obliku ne smije primijeniti u slučaju dijareje. jer smiruje grčeve materice i pospješuje menstruaciju. crijevni paraziti. nedostatak mlijeka kod rodilja. 302. uz češće mućkanje. sadrže i flavonoide: kvarcetin. Američko izdanje str. složeni u štitove.P. Brit. Uzima se po 15-tak kapi ove tinkture. U sastav ulja ulaze kao glavne komponente. Plodovi sazrijevaju od juna sve do septembra. obično bijele ili crvenkaste boje. što zavisi od sorte i načina uzgoja. Za one koji vole prirodu. pa se između ostalog bave i proučavanjem i skupljanjem ljekovitoga bilja. Svojstva biljke Droga. osim etarskog ulja. pješčano tlo. Droga pojačava sekrecije želučanog soka. i to 5 do 6 puta u toku 24 sata. što zavisi od staništa. različita grčevita stanja organa za varenje. dosta razgranata. nervna dispepsija. itd.Štitarke Drugi nazivi: kumin. biljka se zbog svojih izuzetnih kvaliteta uzgaja u kulturi i od nje potječe droga. prizemni listovi. Cvjetići su sitni. Droga iđirota ulazi u sastav mnogih drugih preparata. meteorizam (posebno kod ciroze jetre). što se posebno koristi u medicinskoj praktici. Biljka cvate od aprila. obično se uzima 10 kapi sa malo vode. 1998. pojačava i pospješuje izlučivanje mlijeka kod dojenja. Dobija se destilacijom vodenom parom. odnosno plodovi kima. odnosno početka cvjetanja biljke.161 oko 10 minuta. Listovi na stabljici su malobrojni i mnogo uži od onih donjih prizemnih. Droga je plod. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Nalazište biljke Biljka kao samonikla raste kao korov po livadama. problemi kod menstruacije. kuminak. Tek druge godine izbija stabljika. . pokazuju niz pozitivnih osobina. Iz korijena koji je oblika mrkve izbija uglasta stabljika. sa 5 latica. Sjeme kima naročito treba da koriste žene. Indikacije Aerofagija. Plodovi. takođe i kod drugih navedenih oboljenja. te etersko ulje. poslije hiruških zahvata na organima za varenje. dihidropinol i acetaldehid. procijedi i pije 3 puta dnevno kod oštećenja jetre. gastralgija. a zatim terpen limonen. karvakrol. komorač) pokazuje izrazita karminativna svojstva. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvažniji sastojak droge odnosno sjemena je etersko ulje (Aetheroleum Carvi) kojeg ima od 3 do 7%. Kao i druge štitarice (anis. krop. naročito od uzgajane biljke. Iđirot je oficijelan prema farmakopeji bivše Jugoslavije. upotrebljava se Rhizoma Calami.

Moraju se sušiti u tankome sloju. Sušenje je isto kao i kod boba.C.Često raste na kamenitoj podlozi.5 %. Brit. kadinen. Miris droge je prijaan. nervnoga sistema.Pharm (1983). tanina. 2 do 3 pua dnevno. uz učešće prevrtanje.5 do 2 %. Droga djeluje kao tonik za sve unutrašnje funkcije disgestivnog trakta. Zimzelena je i vrlo otporna biljka. po brdima i planinama. preliti 5 dijelova 90% alkohola i ostaviti 10 dana uz češće mućkanje. (1949). borovica. dosta invertnoga šećera. Droga je i drvo. Također prema: B. kao kakav patuljasti grm. Herb. Prema nekim podacima sadrži kalcij. Cvjetovi su sitni i izbijaju iz pazuha lista. zatim aromatičan. Droga je diuretik. a rjeđe i korijen (Lignum et Radix Juniperi). Tinctura Foeniculim. . do visine od 7 metara. kamfen. kao i etersko ulje. Uzima se po jedna šolja iza svakog jela. Američko izdanje. Upotrebljava se: Fractus Carvi (plod kima) – Aetheroleum Carvi (etersko ulje). mravlje i sirćetne kiseline. balzamičan.P. Za drogu se. zašiljeni i bodljikavi. Biljka obično cvjeta u proljeće. S druge srane. sadrži etersko ulje (Aetheroleum Juniperi bacarum). Tinctura Coriandri u jednakim dijelovima. Procijediti. terpentinski alkohol.kalij i mangan. u prvom redu bobe. i to po neophodnim zemljištima jer je kleka skormna biljka. 102 KLEKA Juniperus communis (Linnė) – Cupressaceae. Tako se dešava da na istom stablu postoje zelene i zrele bobe. obično se ispod nje postavi neka ponjava ili čaršaf pa se zatim štapom otresu zrele bobe. predstavlja visokovrijedno ljekovito sredstvo. najverovatnije taninglikozid juniperin. Još: kao posebno karminativno sredstvo: Tinctura Carvi. Tu je i jedna amara. Iz cvijeta se prvo razvije zelena boba koja sazrije iduće godine i postane tamnosmeđa. Neke naše kleke.sadrže i do 2. Napomena: Kim je oficijelan famakopeji bivše Jugoslavije. s. Kleka je već prema svojoj visini promjenjiva biljka. a okus prvo slatkast. zatim preliti sa 2 decilitra ključale vode. korijen biljke kao i mladi listovi mogu se upotrebljavati kao odlični dodaci hrani zbog svoga prijatnog mirisa i toplog ukusa. Također: samljeti dio sjemena kima. Čitava biljka prijatno miriše.162 Način primjene Kafenu kašiku sjemena kima prvo zdrobiti. Još: 1 dio ulja kima razblažiti sa 5 dijeloa 90% alkohol pa. Međutim. smrika. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga. poslije jela. Iglice i zelene bobe bolje je odvojiti tek kada se droga potpuno osuši. Može biti vrlo niska. kamfor kleke i neke druge supstancije. obična borovna. Pošto je biljka bodljikava. Tinctura Semen Angelicae. kim se najviše upotrebljava kao začin. Poklopiti i nakon 10 minuta procijediti. Listovi su igličasti i vrlo čvrsti. Sadržaj eterskog ulja u drogi obično se kreće do 0.od ½ metra. što zavisi od staništa.Čempresi Drugi nazivi: venja. 15 do 20 kapi ove tinkture uzimati 2 do 3 puta dnevno. jednospolni su. te soli jabučne kiseline. Ili: 1 do 3 kapi ulja na kocki šećera. voska. prikupljaju bobe (Fracrtus Juniperi ili Baccae Juniperi). pinen. Uzima se 50 kapi u malo mlake vode. odnosno grančice. Za drogu se također skupljaju vršci grančica i iglice (Herba Juniperi odnosno Summitates Juniperi) u maju i junu. Uzima se 15 do 20 kapi i malo mlake vode. Svojstva biljke Droga kleke. Može se naći u nizinskom i subalpinskom pojasu naših planina. 1998. Glavni sastojci eterskog ulja su: izobroneol. Nalazište biljke Kod nas je ima mnogo. i to u kasnu jesen. Njemačka Komisija E: The Complet Geman Comission E Monographs. aromatična. te kao opći ekscitant unutrašnjih sekrecija. u prvome redu. Miris je svojstven.

Javi. Najvjerovatnije da se glavno dejstvo može pripisati žutome pigmentu kurkumenu. Slaba probava hrane. slezene. Ciroza.Brit. Svojstva biljke Kurkumin djeluje kao holagog. Bubrežni kamenci. kod bolesti jetre. odnosno rizom. oligurija.P. Eterično ulje dobija se destilacijom pomoću vodene pare. Zadržavanje žuči. sabinena. stomahik. /Aethoreleum Curcuma). Djeluje kao antidijabetik. Etrično uilje najvećim dijelom sadrži kurkumena /tumerona) do 50%. Posebno se preporučuje čaj. felandrena i nešto kanfora. Potpomaže izlučivanje mokraćne kiseline. bijelim lukom. kao sredstvo za . Dijabetes. stimulans i laksativ. Obično se fino samelje kao samostalan začin. cineola.Herb. Kultiviše u Kini. a etersko ulje. kao holeretik. ali ni dejstvo ostalih nije zanemarljivo u smjesi. na nekoliko sati prije jela.Pharm (1983). odnosno infuz kleke kao sredstvo za pojačano izlučivanje tečnosti iz organizma: čajna kašika zdrobljenih boba prelije se sa 2 decilitra ključale vode. Sažeto. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga /Radix Curcumae) koji se prikuplja u decembru-januaru. Angioholitis. primjena kleke u narodnoj medicini kao infuza svodi se na pojačano izlučivanje mokraće. hidropisija. Način primjene Droga se u zdrobljenom obliku primjenjuje kao začin gdje se odlično može kombinovati sa peršunom. prvo se opere. pored drugih sastojaka. Infektivna oboljenja mokraćnih puteva. sažvakati 3 do 5 boba od borovice. koji ulazi u sastav poznatih egzotičnih začina pod nazivom curry (kari). 15 kapi najbolje nakapati u čaj od nane. Eksperimenti na životinjama pokazuju da sprječava oštećenja jetre aflatoksinom i drugim toksinima jetre. Anoreksija. kao i kod infekcije mokraćnih putova. Holelitijaza. Smatra se da djeluje i kao antioksidant. borneola. Za drogu se upotrebljava korijen. Korijen kurkume upotrebljava se za zaustavljanje krvavljenja. Arterioskleroza. i to najverovatnije kurkumen. uglavnom u niskim koncentracijama ili tragovima.C (1934). djeluje kao digestiv. dobro prokuha. Indikacije Insuficijencija i kongestija jetre. Uzima se poslije jela. Za liječenje jetre preporučuje se. kamenca i pijeska u bubrezima i žučnoj kesici. Haitiju. Također se upotrebljava kod hiperholesterolemije. ascites. žutice. Indiji. Piju se 3 šolje dnevno. zatim se poklopi i nakon 10 minuta procijedi. zatim zingiberina. Poznate su osobine gdje sastavni dijelovi droge djeluju protuupalno i baktericidno. Ili: tinktura dobijena iz boba. To je tečnost žute do oranž boje sa slabom plavom fluorescencijom i svježim mirisom. Upotrebljava se – Aetheroleum Juniperi baccarum (etersko ulje iz boba). te da snižavaju povišeni krvni pritisak. KURKUMA (TURMERIC) Curcuma longa (Linné) – Cucruma domestica (Val-Zingiberaceae – Đumbir. Također prema:B.163 depurativ. Kod stimulacije apetita: dokazano je da kurkuma stimuliše motornu aktivnost probavnog sistema. Indikacije Opća astenija. Biljka potječe iz jugoistočne Azije. Dalje. Napomena Borovica odnosno kleka je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. pa zatim osuši na suncu. Primjena u narodnoj medicini Raznovrsna je primjena borovice u narodnoj medicini. Žutice. lovorom. a poznato je i da snižava sadržaj holesterola u krvi. Filipinima. Holecistitis. Također droga sadrži i kurkumina. majčinom dušicom ili timjanom. aniseptik. ili za poznate začinske smjese koje se zovu curry. Droga djeluje kao antispazmodik. Reumatizam.

Treba navesti pozitivno djelovanje kod astme i bronhitisa. već i pozitivno djelovati na jetru.0 grama Napomena: Njemačka Komisija E.5 grama.3 grama raspoređeno na sva tri obroka. zovu se curry. a onda i na ostalim probavnim organima.3 grama dnevno.2 do 0. Primjenjuje se kod čira želuca i krvavljenja (melena). hematuriji i kod drugih unutarnjih krvavljenja..R. što je eksperimentalno dobro dokumentovano. biber i korijandar. Oboje mora biti računato na potpuno suhu težinu droge. također kod ciroza različite etiologije i kanceroznih oboljenja jetre. Doziranje Ukoliko drugačije nije propisano. Kasnija otkrića govore u prilog da djeluje kao holecistokinetik i antiinflamatorno. te kod oboljenja koja su povezana sa oboljenjima jetre. ulkusu i slčinim oboljenjima želuca i crijeva.5 grama Samljevenog korijandera 30..5 – 3. Sporedni efekti nisu poznati kao i interakcije sa drugim lijekovima. ili što je još bolje. paprika. Slatke paprike 7. Dijetalna hrana bolesnika. Dodatak Kurkuma djeluje kod raznih oštećenja jetre.164 ublažavanje bolova. smjesom začinskih biljaka koja se obično zove – cury. u prvome redu jer je slabije zasoljena. Da bi se popravio slab okus takve hrane. Način primjene Prah stabiliziranog korijena u dozi od 0.0 grama Samljevenog cimeta 10. Obično se pravi smjesa u kojoj je jedan od glavnih sastojaka kurkuma. Fetrow C. a također. upravo za oboljele na jetri i probavnim organima. Djelovanje Djeluje kao holeretik zbog kurkumina. Evo jedng recepta kako se spravlja Curry i to srednje jačine i srednje pikantan. Samljevenog cimeta 7. U kolikoj dozi? Zavisi od ukusa bolesnika. prvenstveno kurkumin. prosječna dnevna doza je 1. te kao sredstvo koje stimulira razmjenu materija. Po propisima ove komisije lijek koji se propisuje mora imati ne manje od 3% dicinnamoylmetanaovih derivata računato kao kurkumin. (s.0 grama. smanjene proizvodnje žuči i žučnih soli. Samljevenog kardamoma 7. ne samo poboljšati okus hrane.0 grama ili ekvivalent preparata. Ovakve smjese. da bi se u hranu stavio jedan vrlo važan sastojak za funkcije jetre i čitavog probavnog sistema. Kontraindikacije Opstrukcija žučnih kanala. Način primjene Prašak kao i drugi galenski preparati za internu upotrebu. djeluju protiv mnogih bakterija u probavnom .5 grama. pod uslovom da se radi o gastritisu. u koje pored kurkume. obično ulaze još i đumbir. kao što je rečeno. 1999. naročito na jetri. Amerikanci (Peirce A. i ne manje od 3% isparljivog eteričnog ulja. Curry srednje jačine Kurkume 10.5 grama.W. Samljevenog đumbira 7. 2000) tvrde da kurkuminoidi. Američko izdanje (Bulmentahl at all…. posebno onih izazvanih hepatitisima.5 grama Elettaria cardamom Samljevenog bibera 12. je manje-više neukusna. 223) The Complete German Commission E Monographs. zatim klinčići i slični sastojci.2 do 0. u takvu hranu treba staviti odnosno začiniti je kurkumom. 1998). Mala količina ovakvog začina sigurno će. Avila J. U slučaju žučnog kamenca upotrebljavati samo nakon konzultacije s ljekarom. ali najbolje 0.

U primorju je nema. smatraju da uništavaju ćelije tumora limfoma. Utvrđen je glikozid asperulozid. 1998. pudinga. ponekad ružičati. odnosno začin u kuhinji. LAZARKINJA Asperula odorata (Linné). smješteni na vrhu stabljike. To je dugogodišnja biljka sa puzavim podankom koja naraste do 50 centimetara. tanin. Obično raste u sjevernijim. Pored ostalog. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži u prvom redu kumarina od kojega potječe i prijatan miris biljke i droge. odnosno srdstvo za uspavljivanje. šećeri i fenoli. stvaranja mokraćnih kamenaca i pijeska.. Postoji opće mišljenje odnosno stav da kurkumin i druge supstancije kurkume. jaslenjak. Indikacije Hepatizam. kurkumin pomaže u sprječavanju nastanka nekih vrsta raka želuca. usta. uključujući protezoe koje izazivaju oboljenja kao što su diareje.Rubiaceae. Nakon 3 do 5 minuta procijeditiiI piti 3 šolje dnevno. grla. dakle cijeli nadzemni dio (Herba Asperule). Američko izdanje str. . debelog crijeva. Kao i biljka i droga prijatno miriše. lazarkinja se upotrebljava kao mirođija. Nijemci je. Biljku treba osušiti na tamnom mjestu i na promahi. Na osnovu izvjšetaja Američkog Instituta za istraživanje raka. prvijenac. i to vrlo pažljivo. regulator metabolizma. biber. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. na hranjivom humusnom tlu. Način primjene Punu kafenu kašiku droge preliti sa 2 decilitra ključake vode. U većim količinama droga može izazvati nesvjesticu. Svojstva biljke Biljka i preparati stimulišu rad jetre. To je digestiv. posebno bukovim šumama.165 sistemu. histerija. Listovi su šiljati. nesanica (posebno kod djece). kao npr. Biljka takođe pokazuje anti-inflamatorni potencijal. Zbog ugodnog aromatičnog mirisa. pa se ne smije prekoračiti propisana doza. Biljka cvjeta od aprila do maja. Napomena Drogu treba čuvati u dobro zatvorenoj ambalaži. antispazmodik. diuretik. Nalazište biljke Vrlo je raširena u bjelogoričnim. pomalo nagorak. kože. Stabljika je četverouglasta. djeluju kao antioksidanti. uklanjajući slobodne radikale koji mogu sudjelovati u stvaranju kanceroznih ćelija. te kao lijek protiv glista. Neki čajevi dobijaju posebno prijatan miris ako se aromatiziraju sa malo osušene droge. Cvjetovi su uglavnom bijeli. vrtoglavicu i glavobolju. rojba. Okus droge je aromatičan. naprimjer. oligurija. masti. neurastenija. Primjena u narodnoj medicini Lazarkinja se u narodnoj medicini primjenjuje kod žutice. hidops. Trudne žene ne smiju uopće upotrebljavati lazarkinju ni u kojem obliku. upotrebljavaju kao začin za salate. gorke materije. Za drogu se prikuplja biljka u cvatu. hladnijim krajevima naše zemlje. melanholija. samo mnogo intezivnije na kumarin. Osušena i samljevena droga lazarkinje treba da je kao začin stalno prisutna u kuhinji. želea. 222. Također se može upotrijebiti za aromatiziranje slatkiša. Nakon 7 dana treba prekinuti uzimanje lazarkinje i napraviti sedmodnevnu pauzu. gola i sjajna sa pršljenovima. kamenci u mokraćnim putovima i sl. blag sedativ.Broćevi Drugi nazivi: mirisni broć.

Najbolje je srpom ili makazama posjeći cvijet i listove. Ko to radi neka se prisjeti da majčinu dušicu čupa iz korijena. ova riječ Tham prešla j eu grčku – tymon. Osušena droga (Herba Serpylli) sadrži još neke složenije kiseline. Interesantno je primjetiti da rase u skupinama površine do 1 m2. samo što je niža. Kod prikupljanja majčine dušice treba biti vrlo obazriv i pažljiv. Čak su im i imena izmiješana. umjesto ljekovite biljke prijatnog mirisa. Na jednoj površini. Raste po suhim. Kada se prikuplja majčina dušica. O ovoj biljci i nauka je kazala svoje i to sve . pa neko majčinu dušicu naziva timijanom i obratno. flavonoida i mineralnih soli. na obroncima planine Treskavice. Biljka vrlo slična timijanu. moglo se nabrojati oko 10 takvih osrtvaca sa najrazličitijim prelivima boja cvjetova. popovac. Osušena biljka treba se staviti u dobro zatvorene. ubrzo ćemo. Šta to znači ? Ljubitelji prirode i ljekovitog bilja ne bi se trebali s jednog mjesta snabdijavati jednom biljkom u većoj količini. do tamnocrvenih. sa izrazito prijatnim mirisom i jakim antiseptičkim svojstvima. tako da se čini da je biljka napravila pojedina mala ostrvca između kojih raste drugo rastinje. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži slične sastojke kao i timijan. Kada su Grci bolje upoznali egipatsku medicinu. terpineola i dr. a osim toga sadrži i sve dostupne varijetete i forme. Biljku moramo brzo sušiti na tamnom i prozračenom mjestu. pa bez nabijanja staviti biljku u kesu ili još bolje u korpu. pa se nikako ne smije čupati sa korijenom. Zovu je sirotinjskim začinom. Majčina dušica se upotrebaljava i kao začin. onda je najbolje to činiti sa različitih staništa. kao uostalom i sve drugo ljekovito bilje. S obzirom da se radilo o biljci koja je uspijevala na planinskim i divljim obroncima takve planine kao što je Treskavica. Samonikla je i slobodno raste u prirodi. divlji bosiljak. Svojstva biljke Slično kao i kod timijana. tako da je najvjerovatnije služila za balzamovanje. najbolje hermatički. primjerice. borneola. Primjena u narodnoj medicini Malo je ljekotivith biljaka koje se u narodu toliko upotrebljavaju kao majčina dušica. pa se dobije smjesa koja je sigurno kvalitetnija i ljekovitija.Usnatice Drugi nazivi: bakina dušica. što zaista pruža vrlo lijep i zanimljiv prizor. materinka. naprimjer. kasnije kada se osušila. sunčanim mjestima od niskih do visokih predjela. također. To je nježna biljka polegla po zemlji. Što se tiče ljekovitih svojstava tu nema bitne razlike između timijana i majčine dušice.166 MAJČINA DUŠICA (THYME) Thymus serpyllum (Linné) – Labiatae (Lamiaceae) . cimola. tanina. sa uspravnom ili puzavom stabljikom. posude. imala je izvaredan miris i okus čaja. sastoji od kristalnoga timola koji je otopljen u tečnom karvakrolu. odakle vjerovatno potječe i ime Tham. Obje biljke poznate su još iz starog Egipta. Također sadrži terpinena. Treba se zadržati kod ove divne biljke. imati obično sijeno. Kod nas uspijeva u oko 60-tak formi i varijeteta. da bi na kraju dobila svoj sadašnji latinski naziv Thymus. što će reći eterično ulje (Aetheroleum Sarpylli) koje se. od svijetlocrvenih. ali je zato odlična za teška jela kao i timijan. Nalazište biljke Majčina dušica je tipična kozmopolitska biljka. Tako se. Ako se to ne uradi. Indikacije Kao i kod timijana. ljubičastih. majčina dušica prikupi i iz dolina i sa brda i sa planina. Često se može naići na veći osunčani prostor koji je sav išaran majčinom dušicom. To je oznaka za egipatsku biljku koja je slična majčinoj dušici i timijanu.

Cvjetovi su bijeli. Kod ponovnog pijanstva treba kuru ponoviti i sve tako dok ne dođe do potpunog odbijanja alkohola. djeluje kao sredstvo protiv glista.Usnatice Drugi nazivi Matičnjak. Biljka obično cvjeta u julu. Za ovo je naravno potrebna dobrovoljna saradnja sa alkoholičarem. glavni sastojak eteričnog ulja. uspijeva i u slobodnoj prirodi kao samonikla biljka. pa kuhaju čajeve. Glavni sastojak ulja je citral. Međutim. Slijedi pojačan apetit i žeđ. odmah poklopiti i tako ostaviti određeno vrijeme. Prvo će doći do dosta jakog proljeva. Iz korijenovog sistema izbija više stabljika koje su četverougaone. 220. Napomena Timijan i majčinu dušicu nikada ne treba kuhati! Samo preliti ključalom vodom. Duž stabljike raspoređeni se naspramno listovi. kao afrodizijak. a zatim jedan aldehid . arbaroža. jajastog oblika. pčelinja ljubica. Svježi listovi sadrže neke vitamine i enzime. Zahvaljujući tome. Djeluje. jakog mokrenja i znojenja. koji se s uspjehom primjenjuje kod psihičke i fizičke iscrpljenosti. kod nas gotovo u cijeloj zemlji. 1998. Obično se odmah nakon prikupljanja biljke sa stabljike skida list koji je i najvrijedniji (Folium Melissae). Pijanom ili mahmurnom daje se svakih 15 do 20 minuta po jedna kafena šoljica. posebno kada se malo protrlja između prstiju. Herb.geraniol-aldehid i citronelal. Drogu treba sušiti u hladu i na promahi. aromatičan. U narodu se majčina dušica upotrebljava protiv glista. npr. zatim mučnine i povraćanja. MELISA (LEMON BALM) Melissa officinalis (Linné) – Labiatae (Lamiaceae). zbog čega se biljka često zove i limunka. Majčina dušica je odličan stimulans. kada imaju grčeve u stomaku. sitni i izbijaju iz pazuha lista. Zatim se procijedi. Za drogu se prikuplja biljka neposredno prije cvjetanja ( Herba Melissae). Miriše po limunu. Osnovni hemijski sastav biljke Droga u prvome redu sadrži etersko ulje (Aetheroleum Melissae) kojega ima u dosta skromnim količinama od oko 0. Po rubu su nazubljeni.167 u najljepšem tonu. smatra se da je efikasna i kod seksualne slabosti. onda se obično daje čaj od majčine dušice. što je sa današnjeg stanovišta sasvim opravdano. Američko izdanje str. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Donji listovi su krupniji na dužoj peteljci. također. Pharm (1983). Sa majčinom dušicom i timijanom ne smije se pretjerivati u slučaju trudnoće i insuficijencije srca.3 %. limunka. sadrži kamfora. dakle. tanina. Majčina dušica je oficijelna droga prema farmakopeji bivše Jugoslavije. dok su gornji na kraćoj. Također prema: Brit. poklopi i ostavi oko pola sata. premda se kod nas može naći i ona koja je počela cvasti već polovinom maja. Nalazište biljke Melisa se uzgaja zbog svojih visokih kvaliteta. Upotrebljava se : Folium Thymi serpylli. Hercegovini. Zbog toga se ova biljka često zove bakina dušica. Cijela je biljka pokrivena sitnim dlačicama.u takvim slučajevima nane odmah posegnu za majčinom dušicom. aglikona i neke gorke supstancije. Matičnjak ili melisa je dugogodišnja zeljasta biljka visine do 80 centimetara. . Biljka. Zadržimo se na primjeru kako se u narodu ova biljka upotrebljava protiv alkoholizma. Otprilike jedna šaka majčine dušice prelije se litrom ključale vode. posebno u toplijim krajevima. Miris droge je neobično prijatan. Kada dječicu zaboli trbuh. jer timol. ali i odvratnost prema alkoholu. Kako je kod nas običaj da djecu obično čuvaju bake i nane. Ima naravno i drugih tumačenja za ovo ime. Okus je topao.

čaja od matičnjaka. Djeluje kao karminativ.Usnatice U prirodi se nalaze mnoge vrste nane koje rastu po cijeloj našoj zemlji. pa ne može da zatrudni. bez obzira o kojima se radi (Johann Franck. Za svakodnevnu upotrebu. Upotrebljava se: Folium mellisae (list melise). Sadiković doslovice kaže: „ Kada maternica spadne ili kada je žena slaba. Preparati matičnjaka djeluju kao intelektualni i fizički stimulatori. Kod laganih žučnih napada obično se izmiješaju jednaki dijelovi melise. Koliko je to prijatan napitak. po Willfortu). gubitka pamćenja ili intelektualnog zamora. Što se tiče ljekovitosti ovih biljaka u odnosu na oboljenja jetre. uz češće mućkanje.168 Svojstva biljke Preparati matičnjaka djeluju izvanredno povoljno na čovjekov organizam. Također prema : Brit. Smjesa se ostavi 15 dana. sinkopa i vrtoglavice. Nakon 10 minuta se procijedi i pije gorak prije jela. stomahik i fermifug. u prvom redu kao sredstva za umirenje i opuštanje. migrena. nezaslađeno i polahko.” Melisa je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. sitno isjeckane kore od frangule i ruse. Primjenjuje se i kod kolika izazvanih oboljenjima žučne kesica kao i kod lošega varenja. nakon toga se procijedi. pa se posebno preporučuju onima koji se bave intenzivnim intelektualnim ili fizičkim radom. neuralgija. dulje vremena. čak se javi pomalo i neko euforično stanje. Način primjene Infuz ili čaj se priprema tako da se puna supena kašika droge prelije sa 2 decilitra ključale vode i odmah poklopi. Nakon toga se odlije. na jednake dijelove sa metvicom pomiješane u vinu ili vodi sa medom kuhane. po 3-4 šolje od macine trave. melanholije. srce i digestivni aparat. Indikacije Posebno se preporučuje kod nervnih kriza. Naš narodni ljekar S. NANA Mentha – Labiatae(Lamiaceae. Pije se tri puta dnevno. može se zaustaviti samo na onim specifičnim slučajevima. Za ovu postoje još dva razloga: naš autoritet za ljekovito bilje . uzimlju se banje sa odvarom od macine trave (melisa se zove i macina trava) i pije dnevno. ilustruje podatak da se čaj od matičnjaka preporučuje i budućim majkama. poklopi i ostavi 15 minuta. Primjena u narodnoj medicini Pošto je u slučaju melise naučna medicina preuzela gotovo sve iz narodne medicine. 1998. Pharm (1983). Herb. čovjek se nekako smiri. Poslije uživanja. a zaslađen poslije. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Matičnjak djeluje kao tonik na mozak. treba se zadržati na dvije vrste: gajenu nanu i sitnu metvicu ( Mentha pulegium) koja se još zove i barska nana. Američko izdanje str. jer po njoj matičnjak ima signaturu i anatomiju srca i plemenita je biljka za sve srčane bolesti. koje u prvim mjesecima trudnoće teško nose uz česta povraćnja. preporučuje se sirće od matičnjaka: 100 grama lista matičnjaka prelije se litrpm jabukovog ili vinskog sićeta. Matičnjak je i po nauci i signaturi vrijedio kao ljekovita biljka za srce. 160. naprimjer. Jedna čajna kašika ove smjese popari se sa 2 dcl ključale vode. emotiviteta. za salate. ili još bolje u čaju od nane. Pokazuje izrazita antispazmodična svojstva. Sirće ima neobično prijatan miris po limunu. naprimjer. 1618. Ili: Tinktura (Tinctura Melissae) 40 do 50 lapi u malo tople vode.

migrena. Ovdje se radi o biljci poznatoj samo u kulturi. S druge strane. holecistitis. cineola. te estere mentola sa sirćetnom i valerijskom kiselinom. Tucakov kaže: „Za liječenje jetre i žučnih puteva ima nekoliko lekova biljnoga porekla koji se upotrebljavaju s manje ili više uspeha. ruse i krušine. Prikuplja se neposredno prije cvjetanja. aerofagija. Oosnovni hemijski sastojci biljke Svi nadzemni dijelovi biljke sadrže etersko ulje (Aetheroleum Menthe piperitae).5 litara ključale vode. s time što se Francuzi gotovo kunu u nju. oleinsku kiselinu. Indikacije Hepatitisi. jedno je sigurno: i gajena nana i sitna metvica efikasni su lijekovi u borbi protiv oboljenja jetre. slični podaci mogu se naći i za sitnu metvicu. kao i ljekovitost. eksperktorant itd. Još etersko ulje: 2 do 5 kapi više puta dnevno. alfa i beta-pinena. Od domaćeg lekovitog bilja zasada je izgleda. Ili alkoholat: 15 do 20 kapi u čaši zaslađene vode poslije ili zmeđu jela. Jedna je od najljekovitijih biljki. dimljus.Usnatice Drugi nazivi: nana. Osim eterskog ulja droga sadrži karotina. kada u listovima ima najviše eteričnog ulja. Način primjene Kod svih oboljenja jetre i žučnih puteva: 200 grama lista nane popariti sa 1. Tucakova. ciroze jetre. žasmon. osušena ili svježa. Nana se upotrebljava i kao začin: u teško svarljivu hranu kao što su grah ili kupus. a poslije jela popiti čaj od nane da bi se spriječilo stvaranje gasova. Najbolja je vrsta. alfafelandrena. najbolje rezultate dala pitoma nana. List treba sušiti na običnoj temperaturi. žučni kamenci (holelitijaza). Digestivna atonija. nadimanje i bolovi u trbuhu. Svojstva biljke Pored toga što se upotrebljava kod oboljenja jetre i žučnih puteva. GAJENA NANA Mentha piperita (Linnė) – Labiatae. pitoma nana. gastralgija.” U drugoj literaturi. zatim poklopiti i ostaviti 2 do 3 sata.5 litara ključale vode. Mora se prikupljati po lijepom sunačnom vremenu kada se rosa uveliko podigla. koja je predmet široke potrošnje i potražnje i koja se najviše i koristi u svijetu. Procijediti i piti nezaslađeno ili zaslađeno. Najviše ulja ima u listu i od njega i potječe prijatan miris nane. betaina. stimulans nervnog sistema. a zatim sa stabljike svuče list. antiseptik. Ulje je složenog hemijskog sastava i sadrži najviše (30-70%) 1-mentola. zatim 1-mentona. u tankome sloju i u hladovini. pa opis biljke nije potreban. Piti u toku dana umjesto vode. po svome sudeći engleska crna “Mitcham” nana. matičnjaka. pulegon. Za drogu se prikuplja list (Folium Menthe piperite) na taj način da se biljka pokosi. Izmiješati jednake dijelove nane. antispazomodik. flatulencija. 200 grama ove smjese popariti sa 1. Za dobijanje eteričnog ulja (Oleum Menthae piperitae) biljka se pokosi pa se podvrgava destilaciji. Sigurno je da za pojedina oboljenja jetre ima boljih biljnih lijekova od nane. metvica.Lamiaceae) . zato se za destilaciju i uzima čitava biljka. domaćoj i stranoj. Bilo kako bilo. karminativ. u toku čitavog dana umjesto vode (Tucakov) Ili: čajna kašika listova nane popari se sa 2 decilitra ključale vode. Nakon 10 minuta procijediti i piti 3 šolje dnevno poslije ili između jela. poklopiti i nakon 3 do 4 sata procijediti. nana pokazuje i niz drugih svojstava kao holagog stimulans. astma. odnosno nadzemni dio. najbolje s medom. treba pri kraju kuhanja dodati nane. J. tanina. Gajena nana je hibrid između Mehthe aquatica i Menthe spicata (Linnė). kada su u pitanu oboljenja jetre i žučnih puteva.169 prof. s manje ili više oduševljenja potvrđuje se ova misao prof. 1-limonena. dakle oko podne. stomahik. poprova meta. .

I ostali dijelovi paškanata (korijen i list) sadrže ovo etersko ulje. Količina varira od 1 do 2%. Tada ima okus sličan peršunu. Ustvari.P. posebno ako se prikupi u jesen prve godine. uglavnom. većinom na suprotnim organcima sa neparno perastim listovima koji su sjedeći. 6–metokosiangelicin. Brit. Međutim. To je dvogodišnja zeljasta biljka visine obično do 60. etil i oktil alkohol i drugi spojevi. Obično se supena kašika nane prelije sa 2 decilitra ključale vode.Apiaceae . List i etersko ulje od nane propisuju sve farmakopeje u svijetu. jelinski korijen. rutin i pasternozid. Upotrebljavaju se: Folium Mentae piperite (list nane). (1954). Nalazište biljke Paškanat se uzgaja u više oplemenjenih sorti sa debelim. Piju se 2 do 3 šolje dnevno. neke masne kiseline. Također su otkriveni i flavonoidni glikozidi: hiperin. on neka je pozna među slikama i neka je zasađuje u izobilju svaki koji ima žive duše u kući” (Vasa Pelagić). Američko izdanje str. Najbolje je korijen čuvati u pijesku. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. po neobrađenim mjestima. Pored svih dobrih osobina nane.170 Primjena u narodnoj medicini “Ako ima sveta koji ne poznaje tu blagodetnu biljku. Korijen sadrži oko 28% skroba i još veću količinu pektinskih polisaharida. a posebno po kamenitom i ilovastom tlu. Jedan narodni recept za liječenje bolesti žuči i jetre navodi i Willfort: 100 grama nane. a zatim se grana. Nana je oficijelna biljka prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Za ishranu i kao začin upotrebljava se korijen. Ništa manje upotreba nane nije ni u narodnoj medicini. a rjeđe list. premda može narasti i do 120 centimetara. aromatičan i vrlo hranjiv. te furokumarine iz grupe angelicina. Biljka obično cvjeta od juna do avgusta. dobro se poklopi i ostavi duže ili kraće vrijeme. 50 grama korijena zečijeg trna i 10 grama kore frangule treba izmiješati. Zatim izopimpinelin. 50 grama korijena lincure. snažna i izbrazdana stabljika. raste po livadama i travnjacima. Etersko ulje neprijatnoga mirisa najvećim dijelom sadrži furokumarine iz grupe psoralena. gornji dio biljke u cvatu–Herba Menthae piperite i etersko ulje (Aethoroleum Menthae piperite).Štitarke Drugi nazivi. Napomena Nana se ne smije kuhati. . I to bolje medom nego šećerom. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži u prvome redu etersko ulje dosta složenog sastava. mesnatim korijenjem. Biljka se. Mirisni čaj dobije se već poslije 5 do 10 minuta stajanja.C. Pharm (1983). paštrnak. Mladi listovi i izdanci dodaju se supama i salatama kao aromatični začin. a plodovi sazrijevaju u augustu i početkom septembra. 1998. a poslije jela zaslađena. Za neiskusne sakupljače ljekovitoga bilja bolje je da ne prikupljaju samonikli paškanat jer mogu da ga zamijene sa ponekom otrovnom biljkom. U prirodi se nalazi kao samonikla biljka. PAŠKANAT Pastinaca sativa (Linnė) – Umbellifarae. treba napomenuti da postoji individualna osjetljivost na ovu biljku. pastrnjak. to je nana pravi narodni lijek i gotovo nema kuće u kojoj se ne može naći biljka. Korijen je slatkast. Uzima se čajna kašika ove mješavine i prelije s 2 decilitra ključale vode. Herb. jelinjak. no u manjim količinama. već šta se želi postići. Stabljika je do polovine gola. 162-180. Nana se pije prije jela nezaslađena. prema B. Kod pojedinaca može izazvati nesanicu. kao što su imperatorin i bergapten. ksantotoksin. uzgaja zbog snažnog vretenastog korijena iz kojega izbija uspravna. kao droga upotrebljava se plod paškanata (Fractus Pastinacae). Cvjetovi su sastavljeni u štitaste cvasti zlatnožute boje. Također.

Furokumarini se odlikuju fotosenzibilizirajućom aktivnošću kao i hipotenzivnim svojstvima. Način primjene U prvom redu i list i korijen kao začin u jelima. Procijedi se i pije po jedna supena kašika prije jela. fosfora. kalija. procijedi i pije 2 do 3 šolje dnevno (Gostuški). zatim poklopljeno ostavi još 15 minuta. čisi bubrege. korijena ili lista preliti s litar vode. Svježi korijen peršuna u količini od 100 grama fino se isjecka. U svojim spisima Dioskorid nam je prenio kako su stari Grci rado upotrebljavali ovu biljku. mangana. Želučane i bubrežne kolike. astenije. Indikacije Insuficjencija jetre. majdonos. vitamine A. Napomena Peršun nije sasvim bezazlena ljekovita biljka. vitamin C. reumatizam. Na ovom mjestu bilo bi interesantno vidjeti šta je o peršunu mislio jedan od najvećih filozofa i ljekara. opušta glatku muskulaturu. izaziva pojačani apetit. Anemije. kao spazmolitičko sredstvo. kuhati 5 minuta. kalcija. apigenin. potpomaže varenje. karotin. pinen. Način primjene Paškanat je od najstarijih vremena upotrebljavan kao povrće. mokraćnu bešiku i matericu”. intestinalni paraziti. neuroze povezane sa spazmom koronarnih sudova. petrusin. Koristila se u kuhinji kao začinska i hranjiva biljka. mineralne soli. Mada postoji i divlji peršun (Aethusa cynapium L. znameniti Avicena: “Peršun istjeruje mokraću i mjesečnicu . apein). Da bi sačuvao svoja ljekovita svojstva. Ili: 50 grama sjemena. ili 3 kafene kašičice istucanog sjemena u 400 grama vode u toku 2 do 3 minuta. Piti 2 šolje dnevno prije jela (Valenet). pomanjkanje apetita. joda. Zatim. ak. u hranu ga treba dodavati pri samom kraju kuhanja. zahvaljujući kompleksnome sastavu. peršun u većoj količini ne smiju upotrebljavati trudnice. B i C. PERŠUN (PARSLEY) Petroselinum sativum (Hoffmann). Osim toga. mangezija. za izazivanje pobačaja. miristicin. hlorofil. Indikacije Insuficijencije jetre i žuči. prelije s litar vode i kuha 5 minuta. Koliko se peršun cijeni kao ljekovita biljka.Štitarke Drugi nazivi: peršin. Koronarna isuficijencija. posebno korijen. Također. kao kultivisana. Svojstva biljke Peršun ima toliko ljekovitih svojstava da ga treba upotrebljavati svakodnevno. Listovi sadrže etersko ulje. začin i ljekovita biljka. željeza. u prvome redu kao začin. natrija. atonija žučne kesice. bakra. dispepsija. djeluje sedativno. široko uzgaja i upotrebljava kao začin. Ne bi smio da se kuha duže od 5 minuta u polupoklopljenom sudu. problemi sa varenjem.171 Svojstva biljke Droga djeluje kao diuretik. Postoji i preparat Beroxanum koji se primjenjuje obično za liječenje kože oštećene ljetnim suncem. Primjena u narodnoj medicini Peršun se mnogo upotrebljava u narodnoj medicini. ostaviti da stoji još 15 minuta i procijediti. terpen. Apium petroselinum (Linnė) – Umbelliferae (Apiaceae) . kao ljekovito sredstvo kuhaju se 3 supene kašike sitno narezanog lista i korijena. ponekad i neodgovorno. pokazuju i podaci koji nagovještavaju da je to i antikancerozno sredstvo. . a svježi kao dodatak salatama.) ovdje se govori o svima dobro poznatoj biljci koja se. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen peršuna sadrži etersko ulje kompleksnog sastava (apiol. posebno kolike izazvane oboljenjem jetre i žučne kesice. Ne smije se upotrebljavati u slučaju upalnih procesa bubrega.. sumpora. kancerozna stanja (zbog nedostatka eksperimentalnih podataka autor se donekle mora ograditi od ove tvrdnje).

osim možda da postoje ljetne. sa mnogo bočnih ogranaka u vidu grančica. Obično je 1– 2 metra visok. dosta sluzi i celuloze. posebno za supe. PRASA Allium porrum (Linnė) – Liliaceae . primjenjuje se smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova lista celera. fino isitnjena ili samljevena u prah. proljetne i zimske vrste. kalcija. Ovako odsječene grančice treba vezati u snopiće i sušiti na promahi i u hladu.Lamiaceae) . a zbog svog sastava i kao antiseptik.Ljiljani Drugi nazivi: praziluk. s gornje strane tamnozeleni. Grka i Rimljana. i 352. Način primjene U prvom redu prasu treba upotrebljavati kao začin. Herb. Može se preporučiti kao vrlo fin začin za supe . Također prema: Brit. Upotrebljava se: Radix petroselinii (korijen peršuna).Usnatice Drugi nazivi: ruzmarin. treba ga razvezati i s grančica svući osušene listiće. a zatim velike količine mineralnih soli mikroelemenata: magenzija. Za domaću upotrebu najbolje je odsijecati bočne grančice u dužini 15 do 20 cm. Počinje cvjetati u februaru. prasji luk. Peršun je oficijelan prema farmakopeji bivše Jugoslavije. žmurod. uski i malo svinuti. To je toliko poznata biljka da opis nije ni potreban. a zatim i takvi minerali koji direktno sudjeluju u obnovi ćelije. Cvjetići su lijepe modre ili ljubičastoplave boje sa različitim nijansama sve do bijele. 179. Ono po čemu se razlikuje od crnog i bijelog luka je diskretniji miris. Recept je dakle jednostavan. mediteranski grm. Biljka djeluje kao diuretik i laksativ. Arterioskleroza. Svojstva biljke Osnovno svojstvo prase: vrlo je svarljiva. krompir pire i kuhani poriluk sa malo ili bez soli.ista ova smjesa osušenih biljaka. Kada se snopić osuši. mangana i silicija. upotrebljavan je kod impozantnih gradnji u starom Egiptu.172 U mnogim zemljama kao vrlo prijatan i fin začin. rozmarin. Bubrežni kamenci. Smješteni su između listova koji su naspramni. S prasom se u organizam unose veće količine minerala posebno važnih za normalan rad orgnizma. majčine dušice. kuhani poriluk i mlijeko i sve to dobro izmiješano. a u cvatu se može naći tokom čitave godine. Pharm (1983). a sa donje sivi od dlačica i žlijezda sa eterskim uljem. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. razgranat. Kao dodatak dijetalnoj ishrani preporučuje se uz krompir pire. Indikacije Demineralizacija. zimzelen. zimorad. RUŽMARIN (ROSEMARY) Rosmarinus officinalis (Linnė) – Labiatae. Oboljenja mokraćnih putova. Kao i crni i bijeli luk. natrija. perati luk. poriluk. za različite supe i umake. Za drogu se najčešće prikuplja list (Folium Rosmarini). trajan. Bio je poznat još u doba Egipćana. Ružmarin je gust. Dispepsije. gdje je odigrao svoju ulogu kao i njegovi srodnici. Može se kuhati i kao varivo ili dodavati različitim salatama. premda velike razlike u hemijskom sastavu nema. Najvažnije je prisustvo vitamina B i C. kalija. s cvjetovima ili bez njih. sumpora. Osnovni hemijski sastojci biljke Prasa kao i luk sadrži sumporno etersko ulje. 1998. peršuna i vrijeska. Listiće je najbolje . Američko izdanje str.

ako se ružmarin skuha u kozijem milijeku. cineola i izobornilacetata. Samljevena droga upotrebljava se kao ljekoviti. Oficijelan prema: B. Uzgaja se kao ukrasni grm. Poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. insuficijencija žuči. Migrene. Na isti način priprema se infuz i kod ostalih oboljenja. Destilacijom vodenom parom dobija se iz listova eterično ulje svijetložute boje. služi kao lijek kod raka kože. Sastoji se od kamfora. Brit. stomahik. Biljka sadrži tanina. okus je ljut. ljutog okusa. ciroza jetre (Lenneckova) sa ascitesom i uvećanjem. žutice (posebno hepatocelularna i postrukciona). sredstvo protiv kostobolje i reumatizma. Osim toga. koja se i plantažno uzgaja na našim otocima. Hipotenzija. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Raste na sunčanim stranama po kamenitom zemljištu. svjež ili osušen. pomalo opor i aromatičan. pinena.Pharm /1983). upotrebljavati kao začin. Ovako pripremljena droga ima intenzivan. Holecistokinetik. Može se naći u slobodnoj prirodi gdje odraste ili sam ili češće izmiješan sa ostalim grmljem. zbog ovih osobina. Reumatizam i kostobolja. bronhitis hronični.173 čuvati u dobro zatvorenim posudama. kolitis i dijareja. Lanska). Malo ga ima duž jadranske obale. gripa. antineuralkik. Američko izdanje str. fini začin za različita dijetalna jela kod oboljenja jetre.P. Piti neposredno prije ili poslije svakoga jela kod navedenih oboljenja jetre. Indikacije Oboljenja jetre. (1973). Napomena U većim količinama ružmarin je toksičan. djeluju kao antispazmotik na nivou digestivnoga sistema i djeluju baktericidno (Hlava. Opća astenija. Za različite salate dobro je dodati samljeveni ružmarin kao pikantan začin u količini koja stane na vrh noža. Dismenoreje. leukoreja. jačaju nervni sitem. 10 dana. 1998. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga kao glavni sastojak sadrži etersko ulje. Svojstva biljke Droga djeluje kao izraziti holagog i holeretik (prema Chabrolu intravenozna injekcija pojačava izlučivanje žuči za dva puta kod eksperimentalnih životinja). Atonična dispepsija. astma. emenagog. 2 do 3 puta u toku dana. TIMIJAN (THYME) . aromatičan miris od kanfora i cineola. želučanog soka. Nalazište biljke Ružmarin je tipična biljka sredozemnoga područja. Načine primjene Kafenu kašiku droge preliti s 2 decilitra ključale vode. Male količine ružmarina upotrijebljene kao začin stimulišu sekreciju žuči. najbolje nakapati na kašičicu meda. antispetik. ali se zato može obilno naći na nekim otocima u Hrvatskoj. 197. Primjena u narodnoj medicini Može se naći podatak (Willfort) da. borneola. posebno Hvaru. pojačavaju apetit. antireumatik. Smatra se da je ružmarin sa ovih ostrva najkvalitetniji. hipertenzer. treba čuvati u zatvorenoj posudi kao i ostale začine. kao što su riba. holecistitisi i holelitijaza. teletina. Korčuli i Lastovu. tako da se ne smiju prekoračiti propisane doze. Alkoholna tinktura dobije se tako da se 20 grama lista i cvijeta ružmarina fino samelju. Herb. kamfena. ili lakše vrste mesa: jagnjetina. Preporučuje se. Mogu se samljeti u fini prah koji također. ujutro na prazan stomak. opći stimulator. Medonosna je biljka. insuficijencija i začepljenje. preliju sa 100 grama 70% alkohola u tamnoj boci i ostave. ili rastvori u alkoholu za vanjsku i unutrašnju upotrebu. Ulje od ružmarina (Aetreroleum Rosmarini): 3 do 4 kapi. Visu. Nakon toga ostaviti da se talog slegne pa odliti i procijediti dobijenu otopinu. Uzima se 5 do 10 kapi na kocki šećera ili kašičici meda. saponina i nekih drugih materija (amara). pa upotrijebi kao oblog. Ulje je prijatnog mirisa. uz češće mućkanje. Šolti.C.

stoje naspramno. rasađujuje na stalno mjesto. a izbjegava se i nadimanje. pinen. a na dnu se počnu izdvajati kristali timola. Digestivna atonija. U ovom slučaju najbolje je etersko ulje razblažiti. neke kiseline. grah ili kuhani. Opći stimulans i psihički i fizički. odnosno otopiti u 90% alkoholu u odnosu 1:5. Listovi su sitni na kratkim dršcima. Prije samoga kraja kuhanja treba u hranu dodati i kafenu kašiku timijana. začinski. Osim timola ulje sadrži karvakrol. ključale vode. karminativ i vermifug. Korijenov sistem je vrlo gust i iz njega izbijaju stabljike koje se dalje granaju. bronhitis.174 Thymus vulgaris (Linnė) – Labiatae (Lamiaceae) . Miris droge je prijatan. seksualna apstinencija. svijetlocrveni. kada isklija. Biljka obično cvjeta od juna do jula. ponekad ljubičasti.5% eterskog ulja koje se može predestilisati pomoću vodene pare. Ne treba praviti veću količinu jer se brzo počinje izdvajati timol. Glavni sastojak ulja je timol kojeg ima i do 42%. U drogi. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke (Herba Thyumi). Ili: 4 kapi eterskog ulja (Aethoreleum Thymi) nakapati na kocku šećera. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži oko 1. pa ga smatraju i za afrodizijak. Nalazište biljke Biljka se uzgaja uglavnom u Vojvodini. Mora se čuvati u dobro zatvorenim posudama. Način primjene Obično se za infektivna oboljenja jedna kafena kašika droge prelije sa 2 dcl. . Posebno treba istaći da se timijan primjenjuje kao začin. naprimjer. brzo. pronađeni su triterpeni. Antispazmodik i stomahik. te ostavi poklopljeno. Timijan je kultivisana biljka. najbolje je davati smjesu koja se sastoji od timijanovog eukaliptusovog ili ulja od bora. ponekad već i u maju. Astenije psihičke i fizičke. Unutrašnji paraziti. timas. cimol. Osim toga je antiseptik unutrašnjih organa. na promahi. Plućna oboljenja: emfizem. pored eterskog ulja. posebno kiseli kupus. Ima još tanina i smole. Infekcije unutrašnjih i mokraćnih putova. Ulje je prvo bezbojno. što zavisi od porijekla droge.Usnatice Drugi nazivi: Gajena majčina dušica. Od ove tinkture uzima se 20 kapi tri puta dnevno sa malo mlake vode. Timijan raste uspravno za razliku od majčine dušice koja je gotovo polegla po tlu. boreol. Posebno treba preporučiti kada se radi o teškim jelima. Svojstva biljke Jedno od naročito važnih svojstava droge timijana je da djeluje kao stimulator leukocitoze kod infektivnih oboljenja. slična majčinoj dušici (Tymus serpyllum) koja raste samonikla u prirodi. Indikacije Infektivna oboljenja jetre ili žučne kesice (hepatitisi i holecistitis) kao i drugih organa. Droga djeluje kao diuretik. aromatičan. Cvjetovi su sitni. gorak. organa za distanje i genito-urinarnih organa. kariofilen. emenagog. također. crvenomrke boje. manja mažurna. tuberkuloza. naprimjer luteolin 7-glikozid. Tako će hrana postati lakše svarljiva. ali uskoro postaje crvenomrko. kao što su. jer brzo gubi isparljivo eterično ulje. Ili se u toplim lijehama posadi sjeme koje se. Kada je u pitanju etersko ulje. Biljka zaista izvanrednih ljekovitih svojstava. To je višegodišnji polugrm visine do oko 50 cenitematara koji se uzgaja na taj način da se busenovi razdijele i sade na udaljenosti od oko 50 centimetara. 3 do 4 puta dnevno između ili poslije jela. Biljka se suši u tankom sloju. bosiljak. Nakon desetak minuta procijedi se i pije nezaslađeno ili zaslađeno (medu se daje prednost). a u zadnje vrijeme traži se samo list (Folium Thyumi) jer je bogatiji skupocjenim eterskim uljem (Aetherolem Thymi). 3 puta dnevno. astma. linalol i druge komponente. okus topao. kao i flavonoidi.

B. po šumama i livadama. Također prema. Uzima se po jedna šolja prije. 219. Način primjene Obično se jedna čajna kašika. zatim bi i triciklični terpeni. (1949). od gotovo bijele.P. 1998. Američko izdanje str. izbija uspravna stabljika koja se u gornjem dijelu grana na bočne grančice koje su jedna naspram druge. dosta geranil-acetata. preko roza. praktično psihopata. – 220. a pogotovu ako su joj cvjetovi zatvorenoljubičaste boje. Iz kosog korijena sa mnogo postranih sitnih korijenčića. slobodnih alkohola. Tako je možda najbolje i ne prikupljati biljku sa bjelkastim ili nešto tamnijim cvjetovima. u prvom redu timol i karvakrol. purpurne do gotovo indigo plave. Etersko ulje (Aetheroleum Origani): 4 kapi na kocku šećera ili sa malo meda.5 % eterskog ulja (Aetheroleum origani) što zavisi od raznih faktora. liječenje proljeva i što je interesantno. To je odličan sedativ antispazmodik. Ekspektorant koji razblažava sekrecije bronhija. ili poslije jela.175 Napomena Timijan je oficijelna droga prema farmokopeji bivše Jugoslavije. Glavni sastojci su fenoli. jajasti. Pošto u stabljici nema ljekovitih sastojaka. VRANILOVA TRAVA (OREGANO) Origanum vulgare (Linnė) – Labiatae (Lamiaceae) . pojačava peristaltiku crijeva i drugo. Svojstva biljke Po svojim svojstvima vranilova trava je dosta slična majčinoj dušici i timijanu. gorka meta. Nervna rastrojstva. po okrajcima šuma. kao uostalom i u naučnoj medicini. stvara vrlo prijatan ugođaj. Kod nas je ima svuda. aerofagija i nadimanje u želucu i crijevima. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Origani) koju treba povezati u manje kitice i tako osušiti na promahi i tamnome mjestu. Herb. Cvjetovi su maleni i mnogobrojni. mravinac. Listovi su izduženi. Brit. koji zbog toga pate na želucu. Nalazište biljke Biljka je rasprostranjena u Evropi i Aziji. Droga djeluje kao holagog. vrlo lijepe boje. 3 puta u toku dana. najbolje hermetički. U prvom redu koristi se za liječenje organa za varenje i disanje. Također je dokazano da djeluje sedativno na centralni nervni sistem. a posebno antiseptik za disajne putove. što zavisi od staništa i klimatskih uslova. droge prelije s 2 decilitra ključale vode. kao naprimjer i majčinu dušicu. origanj. Eksperimentalno je dokazano da droga pojačava sekrecije žlijezda organa za varenje. U ruskoj narodnoj medicini biljku upotrebljavaju za pobuđivanje apetita. pri vrhu gotovo ušiljeni. Poklopi se i procijedi nakon 10-tak minuta. sa gornje strane tamnozeleni. Biljka cvjeta od juna-jula do septembra. tanina. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. astma. Ne smije se apsolutno tvrditi. karminativ i stomahik. Hronični bronhitis te takozvani magareći kašalj. Upotrebljava se: folium thymi vulgaris (list timijana). kod ljudi koji su sebi nešto uvrtjeli u glavu.C. ili nešto malo više. sa donje nešto svjetlije boje. ali i ljekovitost ide upravo ovim redom. . Često se javi u većim količinama. Indikacije Atonija želuca. aksorbinske kiseline i slično. Pharm (1983).Usnatice Drugi nazivi: divlji majoran. Primjena u narodnoj medicini Biljka je vrlo omiljena u narodu i narodnoj medicini. Vranilova trava je višegodišnja zeljasta biljka visine do 60 centimetara. besanica. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži do 1. čim se biljka osuši treba svući list i cvijet i to čuvati u dobro zatvorenim posadama. Insuficijencija jetre i žuči.

kao i sredstvo za stišavanje bolova. pa se. nanom i sl. vode. Febrifug je i tonik za organe varenja. procijediti i piti 2 do 3 šolje dnevno. te uzme jedna čajna kašika i prelije . Salicin se kod sušenja ili u organizmu pod djejstvom nekin enzima cijepa na salicilni alkohol – saligenol i glukozu. voska i kalcijum-oksalata. Vrba je drvo ili grm sive kore. odnosno droge. SAMONIKLO LJEKOVITO BILJE BIJELA VRBA (WHITE WILLOW) Salix alba (Linnė) – Salicaceae Drugi nazivi: vrba. gume. posebno na međama. Način primjene 5 grama stucane kore treba preliti sa 2 dcl. aromatičan. Indikacije Holelitijaza Seksualna prenadraženost (nimfomanija spermatorea). da se spriječi naduhanost. Miris droge je slab.176 Napomena Biljka je uvrštena u začinsko bilje. Treba napomenuti i to da kod dijetalne ishrane bolesnika treba uvijek pri kraju kuhanja jelo začiniti vranilovom travom ili majčinom dušicom. okus gorak i opor. Suši se u hadovini i na promahi. List vrbe je eliptičan. hepraciditet. 1998. Droga vrbe je izrazito antispazmodično sredstvo. dugačkih i na kraju vitkih grana. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao glavni ljekoviti sastojci u drogi vrbe pojavljuju se salicin i tamini. jer se cvjetovi vrbe pojavljuju prije listanja. upotrebljava i za stišavanje bolova kod napada žučnih kamenaca. znao je i Dioskorid. koji su je upotrebljavali protiv groznice. Da je to sredstvo za stišavanje seksualne prenadraženosti. 358-359. sama ili u smjesi sa drugim začinskim biljkama. posebno navečer. Svojstva biljke O ljekovitome djejstvu vrbe. između ostalog. febrilna stanja. Dalje se salicilni alkohol oksiduje do salicilne kiseline i to je onaj pravi ljekoviti sastojak. Još: ako se u proljeće prikupe cvjetovi ili još neotvoreni listovi. Ili: 5 do 10 grama praha vrbove kore uzeti navečer sa medom. U mnogim zemljma Evrope ona i jeste začinska biljka. artritizam. Može se naći i po rubovima šuma. Kuhati 5 minuta. Za drogu se prikuplja rano u proljeće glatka kora sa grana koje su stare 2 do 3 godine (Cortex Salicis). Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. krhlica. Primjećen je i neki sastojak koji djeluje na principu estrogena. obrastao srebrenastim dlačicama. pašnjacima i livadama. Reumatični bolovi. potoke i jezera. Droga sadrži još smole. Nalazište biljke Vrba voli vlažna mjesta uz rijeke. znali su još Hipokrates i Plinije. ostaviti da stoji još 10 minuta. Američko izdanje str. To je simbol proljeća koje dolazi.

koji se moraju pažljivo sušiti u hladovini i na promahi u toku od 2 mjeseca. pumilion i drugo. Nakon 25 minuta to se procijedi i popije u toku dana. Oficijelna je prema: B. Potrebno je napomenuti da su iz različitih vrsta smola i eterska ulja sa različitim oznakama. ključale vode i nakon 10 minuta procijedi. obični bor. malola i sl. etersko ulje dobijeno iz planinskog bora Pinus pumilio (Haenke) stručno se naziva Aethoreleum Pini pumilionis. Ili: kod žučnih kamenaca uzme se 5 grama svježe smole koja se otopi u 20 grama etera. BIJELI (obični) BOR Pinus silvestris (Linnė) – Pinaceae . Ili: etersko ulje (Aetheroleum pini): nakapa 5 kapi u med ili malo alkohola i to se uzima 3 do 4 puta dnevno. kao i katran bora koji zaostaje nakon suhe destilacije. osobito se preporučuju za slabunjavu djecu”. posebno reumatičara. Tako. Primjenjuju se i iglice (četine) bora koje u svježem stanju sadrže dosa vitamina C. nesanice i neurastenija. kamfena.P. 230. kadinen. Naprimjer.f. Način primjene 30 grama pupoljaka prelije se s litar ključale vode ili vrućeg mlijeka. Herb. Bijeli ili obični bor je drvo visine do 40 metara i promjerom debla do 2 metra. terpena. bornil-acetat. Osnovni hemijski sastojci Najvažniji sastojak je etersko ulje (Aetheroleum pini) koje sadrži: pinen. smrok. gastralgije i sl. Opće poznato drvo znano i kao vrlo varijabilna vrsta sa mnogim geografskim rasama. prostatitis.C. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs.Linnė). Indikacije Holecistitis. Šumski sirup (Willford) priprema se na . pendula. Lasch). Čaj od cvjetova i listova oduvijek se u narodnoj medicini primjenjivao protiv seksualne nadraženosti. svinute grane (S. Za drogu se prikupljaju mladi pupoljci rano u proljeće (Pini turio silvestris). Američko izdanje str. 1998. Pharm (1983). Voli mineralima bogata zemljišta. Napomena Bijela vrba je jako polimorfna. naprimjer. balzamičnog mirisa. silvestren. 2 do 3 puta dnevno. hipnotik i sedativ kod seksualne prenadraženosti. Brit. šumski bor. Ulje terpentina (Oleum Terebenthine) sadrži: pinena. pielitis.177 sa 2 dcl. Svojstva biljke Najvažnije svojstvo droge i ulja bijeloga bora je da je to jak antiseptik žučnih i mokraćnih putova.Borovi Drugi nazivi: bor. destilat iz drveta (terpentin) i etersko ulje koje se dobija iz iglica bora (četina) detilacijom sa vodenom parom (Aetheroleum Pini silvestris). žalosna vrba ima viseće. zatim i antiseptik disajnih putova. taj će infuz djelovati kao antispazmodik. Nalazište biljke Kod nas uspijeva u čitavoj zemlji. astma i tuberkuloza. Uzima se dnevno 5 do 10 kapi na kocki šećera. Naš narodni ljekar S. a raste na visinama i do 2000 metara. Primjena u narodnoj medicini Kora vrbe primjenjivala se u školskoj i narodnoj medicini sve dok nije uspjelo sintetsko dobijanje salicilne kiseline.a. ali se uglavnom upotrebljava izvana. žučni kamenci. treheitis. Tinktura od borovih izdanaka: 10 do 20 kapi. Interesantne su vrba iva (Salix caprea Linnė) i krhka vrba (Salix fragilis . Droga je prijatnog. (1934). gorkog i aromatičnog okusa. Jaki uvarci od kore vrbe dodaju se u vodu za kupanje. osvježuju i jačaju cjelokupni organizam. Sva oboljenja disajnih putova kao što su bronhitis. pneumonija. felandren. Također se upotrebljavaju: smola. Sadiković doslovce kaže: „Tople banje sa odvarom od vrbove kore. Oboljenja mokraćnih organa: cistitis.

pitomi čkalj. Crna Gora). žutica. koje se dobro zatvore dvostrukim pergamentom ili celofanom. Sredstvo protiv reumatizma. babino zelje. Fermifug. a dijeli se na niz taksona čije su zone jasno geografski odvojene. Cvjetne glavice javljaju se na vrhovima ogranaka sa ovojnim listovima koji završavaju bodljama. Dalmacija. Nakon 10 minuta procijediti. a zatim suši u hladovini. reumatizam. gastritis. kalcijevih.178 slijedeći način: 2 kg. šećera i ½ kg meda i polagano prokuha i još topla ulije u staklene tegle (ne u boce). . opstipacija itd. Ima razgranatu stabiljiku sa duguljastim. postoje i druge vrste od kojih treba navesti Crni bor – Pinus nigra (Arnold) koji naraste i do 50 metara sa jajastom krošnjom. u poludivljem obliku. smole i mineralnih materija: kalijevih. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu (Herba Cardui benedicti) koji se sitno isjecka. Infekcije mokraćnih putova i bubrega. Voli terene gdje surovost klime planine dolazi do najvećeg izražaja. Indikacije Oboljenja jetre i žuči. To je nizak polegao grm ili drvo visine do 10 metara. Indikacije Žučni kamenci. Masa se zatim procijedi i istiješti. Već spomenuti planinski bor – Pinus pumilio (Haenke). Od svih borova primjenjuju se iste droge sa manjim ili većim varijacijama i svojstvima. idropsija. okus gorak. edemi. ponekad može biti i vrlo dosadan korov. Treba spomenuti i bijeli ili alepski bor – Pinus Halepensis (Mill). dok plodovi sazrijevaju u septembru – oktobru. tinktura (Tinctura Cardui benedicti). Djeluje kao digestivno sredstvo. unutarnji paraziti i sl. Atonija želuca. nezaslađeno. Hronični bronhitis. što joj daje svikastožućkastu boju. BLAŽENI ČKALJ (BLESSED THISTLE) Cnisus benedictus (Linnė) – Compositae (Asteraceae) . nazubljenim listovima po obodu bodljikavim. Način primjene 6 do 10 kapi nakapati na kocku šećera ili kašikicu meda. pa treba navesti kako se smatra da otapa žučne kamence. Cijela biljka je dlakava. uglavnom vezan za toplije predjele (Hercegovina. Piju se 2 do 3 šolje dnevno prije jela. Nalazište biljke Najčešće se može naći u Primorju. natrijevih i magnezijevih soli. Hemoragije. Na zapadu se uzgaja u kulturi. šikalina. Biljka obično cvjeta od jula do septembra. Napomena Pored bijeloga. plućna tuberkuloza. stimulans nervnog sistema i febrifug. 3 do 4 puta dnevno. alkoholata i slično. odnosno Pinus mugo (Turra) ili Pinus montana (Mill) koji voli alpinski pojas tako da dopire i do 2600 metara nv. Modifikator je trehobronhijalnih sekrecija. Ima nešto malo eterskog ulja nedovoljno proučenoga sastava. To je depurativ. Blaženi čkalj je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka visine i do 70 cenitmetara. Terpentisko ulje (Oleum Terebenthine) pokazuje čitav niz ljekovitih svojstava. tonik i aperitiv. Način primjene Čajna kašika droge prelije se s 2 decilitra ključale vode. tanina. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži glikozid knicin od kojeg potječe i gorak okus. reumatizam. Kod nas ga ima u čitavoj zemlji. Bor smrč ili munika – Pinus Heldreichii ( Christ) koji naraste do 30 metara. Dobijena tekućina se pomiješa s kg. Cvjetovi su žute boje. Ili.40 do 60 kapi dnevno. Od ovog sirupa uzima se 50 do 100 grama dnevno. Miris droge je aromatičan. Svojstvo biljke Biljka odnosno droga je višestruko ljekovita i daje se u obliku različitih galenskih preprata: tinktura. diuretik. sluzi. svježih borovih izdanaka prokuha se sa 9 litara vode i ostavi pokriveno 2 dana da odstoji. drvo visine do 20 metara.Glavočike Drugi nazivi: benedikta. običnog bora.

Boražina je jednogodišnja. tinktura se odlije i profiltrira. Svojstva biljke Biljka odnosno droga nosi laskav naziv “prijatelj žučne kesice”. Višestruko je aktivan kada su u pitanju oboljenja jetre i žučne kesice. Miris droge je sličan kamforu. Pharm (1983). artičoka i maslinovo ulje. Nalazište biljke Uspijeva u Čileu. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Infekcije mokraćnih putova. naročito kod problema sa menstruacijom. BOLDO (BOLDO) Peumus boldus (Molina) – Monimiaceae Boldo je omanje zimzeleno drvo prijatnoga mirisa koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima po čitavoj biljci. Američko izdanje str. Oficijelna je prema: B. Herb. Oficijelan je prema: Brit. povijen prema dolje. 92. 6 centimetara dug i oko 4 centimetra širok. kao i oštećenja koja su slična raku. Herb. te kod doboljenja živaca. kožast i grub. Uzima se po 20 kapi prije dva glavna obroka. znatno više se upotrebljava i to za liječenje organa za varenje. Posebno kao smjesa holagognih svojstava preporučuje se tinktura boldo + tinktura lincure u jednakim dijelovima.179 Primjena u narodnoj medicini Naša narodna medicina malo ga upotrebljava. a zatim i askaridol. kosmelj. rjeđe . poslije češćeg mućkanja. Pharm (1983). (1934. cistitisi. a zatim i glikozida boldoglucina. posebno na Zapadu. BORAŽINA (BORAQE) Borago officinalis (Linnè) – Boraginaeae . Sadržaj eterskog ulja (Aetheroleum Boldo) je oko 2%. Na vrhu grančica su cvjetovi udruženi u cvasti. Ulje je kompleksnog sastava. koji je i glavni nosilac ljekovitih svojstava droge. histerija i lošeg sna. Nakon 10 dana. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Ciroze jetre. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži alkaloid boldin. Glavni sastojci su cimol i cineol. Brit. Pije se 2 puta dnevno prije jela po 1 šolja. te kao vomitiv odnosno emetika. drugdje. zatim se poklopi i nakon 20 minua procijedi. zajičac. okus topao. Žučni kamenci odnosno holetijaza. Indikacije Kongestija i otok jetre. boraga. aromatičan i pomalo ljut. Za drogu se prikuplja list Bolda (Folium Boldo) koji se suši u tami i na promahi. Voli suhe i sunčane poredjele. diruretik i blag sedativ. Nesanice kod oboljenja jetre. Napomena Kao sinergici posebno se preporučuju: ružmarin.Boražine Drugi nazivi: poreč. uglavnom kao gorak tonik za liječenje organa za varenje. 93. Holecistitis i posljedice koje povlači. Sažvakani svježi plodovi važe kao purgativ. Uzima se 3 puta dnevno prije jela po 30 kapi. Ili. List je jajasto-eliptičan. Izrazit holagog i holeretik. sočna. Primjena u narodnoj medcini U Čileu se mnogo upotrebljava za liječenje oboljenja jetre kao i za liječenje mokraćnih putova. tinktura koja se dobija tako da se dio zdrobljenog lista prelije s 5 dijelova 75% alkohola. Žene ga posebno rado upotrebljavaju.C. Način primjene Supena kašika droge prelije se sa ½ litra ključale vode.). Hronični hepatitisi. Međutim. uključujući čir na želucu.P. 1998. grubo čekinjasto-dlakava biljka visine do 60 centimetara. Osim toga je stomahik. Američko izdanje str. lijepe plave boje. 1998.

pojedinačno. Nalazište breze Kod nas raste sa drugim drvećem ili pak sama čini brezike. Voli suho. razvijaju se u proljeće zajedno sa listovima. Treba ih sušiti polagano u prohladnim prostorijama da se ne bi otvorili. tanke i savitljive. Mladi listovi mirišu na krastavac. listopadno drvo sa glatkom bijelom kožicom u mladosti. Pupoljci i mladi listovi su ljepljivi. oligurija. Pojedinačno se penje i do 1900 metara nv. BREZA (BETULA) Betula alba (Linnè) Betualceae . obična breza. brezova kora (Corteks Betulae). Kao samoniklu ili poludivlju najviše je nalazimo u primorju. Miris biljke je svojstven. Za drogu se prikupljaju pupoljci u rano proljeće (Gemmae Betulae). gdje raste kao korov po vinogradima i poljima. p-oksibenzojevu i p-kumarinsku kiselinu). breza. metlovina. Prisustvo velike količine kalijumnitrata u boražini izaziva pojačano mokrenje i znojenje. te oko 5% eterskog ulja. Svježe iscijeđeni sok iz cijele biljke ubrzava izbacivanje hlorida. plodovi sazrijevaju u augustu i septembru. Cvijet boražine sam ili u sastavu cvjetnih plućnih čajeva. Cvjeta od maja do augusta.pije se čašica 3 puta dnevno. a formiraju se u proljeće.180 purpurni ili bijeli. kao i sok od breze (Succus Betulae). Najbolje je prikupljati mlade listove prije cvjetanja biljke I odmah upotrebljavati kao salatu ili varivo. Iz brezovnog drveta. flavonone. Cvjeta obično u maju. suhom destilacijom. vitko. okus opor. smola brezove kore (Pix liquida Betulae). duboko ispuca i pocrni. boražina se upotrebljava “kada je jetra otvrdnuta”. u donjem dijelu. stoje uspravno. može se reći da je kod oboljenja jetre i žučne kesice najbolje upotrebljavati svježu boražinu. Rumunija) boražina je u službenoj upotrebi. dobija se katran i brezin ugalj. prave salatu iz jednakih dijelova boražine. . Osnovni hemijski sastojci Pupoljci sadrže organske kiseline (pmetoksibenojevu. Indikacije Sva oboljenja jetre i žučne kesice. rano u proljeće. smolast. Mladi listovi se upotrebljavaju za salatu. Također se prikupljaju i listovi (Folium Betulae). Pupoljci su tada sitni i ljepljivi. Način primjene Iz mladih listova iscijedi se sok . koje u kasnijem dobu. Muške rese obično vise po dvije na kraju grančice. ugodnog kiselkastog okusa. po brežuljicima i planinama. Služi za liječenje bubrežnih i crijevnih oboljenja. kod obljenja jetre.Breze Drugi nazivi: bijela breza. a formiraju se u jesen. Za drogu se prikupljaju listovi (Folium Boraginis) svjetovi (Flores Borginis). Zaključno. Miris im je prijatan. problemi sa respiratornim putevima. bez cvjetnoga omota. Breza je do 30 metara visoko. nefritis. Cvjetovi su žućkastosmeđi. pord ostalog. kao odlična ishrana kod oboljenja jetre. u koju malo poslije dodaju limunovog soka i maslinovog ulja. U narodnoj medicini. Ženske rese su manje. Svojstva biljke Svježi mladi listovi upotrijebljeni kao salata ili varivo. seskviterpenoide. Grančice su crvenosmeđe. Francuzi. sve do otvaranja. Blag laksativ. flavone. ali uglavnom čitava biljka za vrijeme cvjetanja (Herba Boraginis). odlično je sredstvo za lakše iskašljavanje sluzi. ali pri tome treba paziti da se stablo ne ošteti i osuši. enterokolitis i dr. Nalazište biljeke Kao kulitivisana biljka sije se u lahko rastresito i plodno zemljište zbog upotrebe u kuhinji. pa se nalazi na otvorenim mjestima u ravnici. Cijela biljka onako bodljikavodlakava pomalo odbija. Primjena u narodnoj medicini U nekim zemljama Evrope (Francuska. pjeskovito tlo i mnogo prostora. maslačka i draguščca. ali zbog njenih izuzetnih ljekovitih osobina taj se utisak mora suzbiti.

ibericin). što je posebno važno kod oboljenja bubrega. rudečina. uz dodatak grama sode bikarbone. BROĆ (MADDER QOOP) Rubia tinctorum (Linnè) – Rubiaceae . rahitizam. pa opor i na kraju gorak. po živicama. Kuha se 2 minuta. artiritizam. mnogo šećera i pektinske spojeve. Procijedi se i pije šolja tri puta dnevno. Indikacije Insuficijencija žuči.Broćevi Drugi nazivi: broćanka. Stabljika je četverouglasta. Svojstva biljke Pojačava izlučivanje žuči. Preparat dobijen suhom destilacijom tzv. Način primjene Kafena kašika korijena potopi se u 2 dcl. i dr. kao i kod oboljenja jetre sa nakupljanjem tekućine. jabučnu i vinsku kiselinu. Glavni je korijen jak i grana se na mnoge bočne korjenove. U prah samljeveni korijen. smetnji u cirkulaciji krvi. haliozin. crvenac. urea. Za vanjsku upotrebu primjenjuje se kod različitih kožnih oboljenja. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži do 7% antrahinona (rubiretrinska kiselina. Nadalje za sprječavanje grčeva u želucu i crijevima. miris je slab. pokazuje i najjaču aktivnost isto kao i suhi ekstrakt (Extractum Rubiae tinctorum siccum). a zatim odstoji 10 minuta. Od autohtonih vrsta breza kod nas je zastupljena maljava (Betula pubescens) koja je mnogo rjeđa od obične breze (Šilić). slobodnog alizarina. bubrega i srca. Broć je trajna zeljasta biljka visine do 2 metra. ksantopurpurin. pseudopurpurin. vode. 10 minuta. Sok od breze pije se ½ do jedne šolje svako jutro na prazan stomak 15 do 20 dana. protiv jakoga kašlja.181 Svojstva biljke Eksperimentima je ustanovljeno da se brezovi pupoljci mogu upotrijebiti kao holagog i holeretik. Piju se 2 šolje dnevno iza jela. listova i soka je njihovo diuretično djelovanje. Primjenjuje se kod kamenaca u žučnoj kesici. Prema nekim podacima u tim slučajevima povećava se količina izlučene mokraće za 5 do 6 puta. bubrežni kamenci. Kao holagog i laksativ uzimaju se 2 do 4 grama dnevno u prah samljevenog korijena prije jela. Cvjetovi su sitni. Suši se na sucu. Boja droge je tamnocrvena. bubrežni kamenci. oligurija.I. najvažnija osobina čajnih preparata pupoljaka. Člankovit je i crven. polegla po zemlji ili se penje uz druge stabljike. Polodovi su crne okrugle bobe koje sazrijevaju od septembra do oktobra. hipertenzija. Primjena u narodnoj medicini Breza se široko primjenjuje u narodnoj medicini: pupoljci i list za liječenje urogenitalnih putova kao jaki diuretici i antiseptici. Može se naći na visinama do 1. a posebno kod bubrežnih kamenaca. . Nalazi se po šumama. jakoga proljeva.400 metara. Ascites i edemi nastali kod oštećenja jetre. brezov katran. limunsku. zbog čega se primjenjuju kod oboljenja jetre i žučnih putova (Šreter A. Indikacije Insuficijencija jetre i žučnih putova. Način primjene 50 do 150 grama suhih pupoljaka kuhati s litar vode. oligurija. konstipacija. Za drogu se prikuplja korijen pri kraju vegetacionog perioda (Radix Rubiae). specifičan. purpurin. jak diuretik. upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti. Droga je laksativ. arterioskleroza. Reumatizam. Nalazište biljke Raste po naseljima. krap. purporoksantin. Okus je isprva slatakst. Međutim. Napomena Poznati su mnogobrojni ekotipovi breze pa se danas Lineova Betula alba dijeli na veliki broj vrsta i nižih sistematskih kategorija. 1979). žutozeleni. Cvjeta od juna do jula.

kao i smola koja curi na mjestu gdje je biljka ozlijeđena. cvijet (Flores Hederae). Način primjene 3 supene kašike nasjeckanih lisova preliju se s litar ključale vode. biljka pokazuje hemolitička. To je penjačica koja se penje uz drveće i zidove. antispazmodična i diuretička svojstva. Osušena droga. Za drogu se prikuplja list (Folium Hederae). neprijatnog i oporog okusa. Stabljike su često dugačke i do 50 metara. lakše iskašljavanje i slično. Ako se upotebljava na gore opisani način. hipertenzija. Sredstvo je za regulisanje menstruacije . i to iznutra. Osim toga. u prvom redu list. bršljika. Biljka obično cvjeta u oktobru zelenkastožutim cvjetovima. 153. Osim toga. 1988. Plodovi su crne bobe koje sazrijevaju u proljeće. pa je potreban oprez kod upotrebe. od kojega uglavnom potječe ljekovitost biljke. a većim skuplja sudove i usporava udaranje srca. jedan hormon koji se zove ostrogen i hederina. Piju se tri šolje dnevno (Valnet). Napomena Droge dobijene iz biljke prilično su toksične. neke organske kiseline. pektina. Napomena Broć sadrži organsku boju koja je vrlo intezivna. beštran. S druge strane. Podaci u literaturi s tim u vezi su jedinstveni kada se radi o kamencima koji sadrže fosfate. ostavi 10 minuta i ocijedi. djeluje kao holagoga. bubrega i kod bijeloga pranja. djeluje i hemolitički Svojstva biljke Preparati bršljana. a zatim i tanke grančice. kao diuretik. Droga broća primjenjuje se za dezintegraciju i eliminaciju bubrežnih kamenaca. Str. Indikacije Zastoj žuči. Ali isto tako i da ne djeluje na oksaltne i ureatne bubrežne kamence. BRŠLJAN (IRY LEAF) Hedera helix (Linnè) – Araliaceae -Aralije Drugi nazivi: brštan. mokraća postaje intezivno crvena. tanina. Bršljan je trajna. drvenasta i zimzelena biljka. Kod nas se rjeđe upotrebljava zbog navodne toksičnosti. kamenci u mokraćnoj bešici. mogu se naći podaci da droga djeluje i na bubrežne kamence koji sadrže oksalate.prejake i prečeste. Kod uzimanja preparata od broća.182 Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini korijen broća najviše se upotrebljava za liječenje mokraćnih organa. Ipak je u narodu upotrebljavaju za liječenje žuči. Američno izdanje. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadrži saponozide. problemi s menstruacijom. za liječenje mokraćnog mjehura. mora se strogo držati upute za pripremu. je gorkog. CIKORIJA (CHICORY) . Primjena u narodnoj medicini Kod nas se ova biljka rjeđe upotrebljava. barsijan. gdje se često upotrebljava kao ukrasna biljka uz zidove i drveće. Smatra se da hederin u malim količinama širi. Njemačka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs. Prikuplja se s vremena na virjieme radi izvoza. i to uglavnom izvana. prvenstveno list. Nalazište biljke Može se naći po čitavoj našoj zemlji. reumatizam i kostobolja. hronični bronhitis. Također ga narodna medicina upotrebljava za liječenje žutice. laringitis.

hepatične kolike. Posebno se preporučuje u proljeće. ostaviti još 15 minuta. u hladovini i na promahi. kao nedomjestak za kafu. Način upotrebe Prednost. svakako trebaju piti bolesnici na jetri. mangezija. Iz korijena izbija čvrsta razgranjena stabljika. uz putove. zatim slobodne aminokiseline. pektina. dodati maslinovog ulja. upotrebljava list i cvijet. Nema mnogo bočnih ogranaka. a iznutra gotovo bijel. žuči i dijabetičari. Prije nego što izbije stabljika potrebno je prikupiti mlade listove. 109. uklanja bolove u stomaku i liječi katar crijeva. inulina. nastruja. Svojstva biljke „Prijatelj crne džigerice”. dnevno (Valent). po neobrađenim zemljištima. pa se neće pogriješiti. jesti kao salatu. kongestija jetre i slezene.Glavočike Drugi nazivi: vodopija. 1988. treba dati svježoj biljci. ženetrga. Nakon toga. vrlo lijepi i upadljivi. poremećaja u lučenju žuči. Može ga se piti po volj. konjogriz. Primjena u narodnoj medicini Ovo je vrlo omiljena biljka u narodnoj medicini. Isjeckati i korijen i list. ČESTOLAVICA (VERONICA) Veronica officinalis (Linnè) – Scrophulariaceae. remineralizant. mangana. hidropisija. vodoplav. suhoga korijena prokuhati sa 2 dcl. Indikacije Insuficijencija jetre i žuči. u proljeće biljku sa mladim listovima i korijenom treba prikupiti zajedno sa maslačkom. Kod bolesti jetre. vitamine B.i od 50 do 250 ml. depurativ. K i P. U kulturi se uzgaja zbog poznate zamjene za kafu. Cikorija je trajna zeljasta biljka. Dobro oprati i odbaciti natruhlo lišće. Američno izdanje. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži heterozid (cikoreatol-kumarinski derivat). obično otvoreni samo prije podne. C. žutice. fosfora. već se i preporučuje da se zajedno prikupe listovi i korijen. U listovima ima dosta vitamina C i karotina. dobro oprati i iscijediti sok. Cikoriju. mineralnih soli: kalcija. Nalazište biljke Cikorija raste svuda kao korov. Miris droge je slab. poklopiti i ostaviti stajati 3-4 sata. Ili: isjeckati i korijen i list. Popravlja probavu. okus pomalo gorak. Njemačka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs. živice. također. kalija. rjeđe ljubičasti ili bijeli. U proljeće prikupiti mlade listove zajedno sa korijenom. bakra. i kolika u predjelu jetre (Galien. malo posoliti morskom solju. infekcije mokraćnih puteve. pa dodati drugim salatama kao dodatak. dijabetes. Ima jak valjkastovretenast korijen. Astenija i anemija. koja. Cvjetovi su svijetoplavi. Biljka obično cvjeta od juna do septembra. Digestivna atonija. cikorije i maslačka i zajedno pripreme kao salata. svakako. proteide. kao i oboljenja žučne kesice. pokrivena dlačicama. procijediti i piti nezaslađeno prije jela (Decaux). žutice. zajedno sa korijenom. visine do 150 centimetara. Najbolje ga je sušiti nanizanog na konac. Str. upale žučne kesice.183 Cichorium intybus (Linnè) – Compositae(Asteraceae) . Najčešće za liječenje oboljenja jetre i žuči. cigura. lipide. diuretik. žutice. Tada cikorija dosta liči na maslačak. pored korijena. posebno kod intezivnog liječenja. dijabetesa i sl: 5-6 gr.Sirupnikovke . Na početku vegetacije listovi su slični listovima maslačka. Izvrsna je za očuvanje i liječenje oboljele jetre. stomahik itd. koji je izvana taman. žučni kamenci. Za drogu se prikuplja korijen divlje cikorije (Radix Cichorii) u jesen. Pored toga služi za liječenje bubrega i mokraćnog mjehura. Osim toga gorki je tonikum. nakapati limuna ili jabukovog sirćeta. zastoja u radu jetre. vode 5 minuta. Chabrol i Pertuier).

Piju se tri šolje dnevno ili češće. potoke. Donji listovi su vrlo veliki. balzamičan. saponine zasada još neproučene. jajasti. Čestolavica je trajna zeljasta biljka visine do 35 centimetara. sastavljen je iz sljedećih droga: čestoslavice i korijena maslačka po 50 grama. manitola. Jedan species koji se upotebljava kod navedenih oboljenja jetre. posebno u smjesi sa drugim ljekovitim biljkama. reumatizam i hematurije. Voli umjerno vlažna ili suha mjesta u svijetlim šumama. holemija i žutica. Čičak je dvogodišnja biljka koja može narasti i do 1. ili se njom masiraju mjesta kod oboljenja od reumatizma. izgleda da je kod oboljenja jetre ipak najbolji svježi sok od biljke. droga djeluje kao diuretik. čičak je svima dobro poznata biljka koja raste po poljima. u slučajevima kada žuč prelazi u krv. šećera. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini biljka je vrlo cijenjena i za upotrebu iznutra i izvana. u nizinama i po brdima. prema vrhu biljke sve manji. veliki ripanj. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke (Herba Veronicae) koji se suši u tankom sloju. ČIČAK Arctium lappa (Linnè) – Compositae (Astaraceae) – Glavočike Drugi nazivi: lopuh. Mnogo se upotrebljava za liječenje nekih plućnih oboljenja. Indikacije Konstipacija. Obično se u narodnoj medicini jedan dio biljke prelije s 5 dijelova žestoke rakije. cvijeta cikorije i droge lazarkinje po 25 grama. Problemi sa varenjem hrane. a posebno voli mjesta sa paljevinom. te kod žutice. Arcitum minus. Od ove mješavine uzme se čajna kašika. lapušina. Miris droge je slab. Nalazište biljke Kod nas je nema u velikim količinama. stomahik. prelije s 2 decilitra vode. Hill. ali ima i nižih pa se drugačije i označavaju (npr. alkaloida. Kraj stabljike se ispravlja do visine od oko 35 centimetara. Listovi su naspramni na kratkim drškama. Uzima se u količini od 50 grama dnevno. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova i nalaze se na drškama cvijeta u maju i junu. slabo nazubljeni. dupčac. aukubin i vetronicin.80 metara. Ova se tinktura uzima u dozi od 15 kapi 3 puta dnevno. Bilo sama ili kao species. Način primjene U slučajevima navedenih problema sa jetrom uzima se 1 i po čajna kašika droge. Bernh). tonik i aperitiv. Prema svemu sudeći. skoro odrvenjele stabljike obrasle dlakama. u narodnoj medicini upotrebljava se za liječenje oboljenja jetre i žuči. sivozeleni i dlakavi. migrene različitoga porijekla. aerofagija. zatim skine s vatre i poklopljeno drži još 10 minuta. uključujući i tuberkulozu. zagrije do ključanja. Na vrhovima glavne i . Svojstva biljke Primjenjuje se kod začepljenja jetre. zagrije do ključanja. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži sasvim malo eterskog ulja tanina. glikozide. razgon. Rizom biljke je puzeći i iz njega izbijaju kose ili povaljane. veliki čičak. ali su po svojstvima slične. raspoređeno u 5 doza. Hemijski nije najbolje proučena. voska i slično. u naseljima. gorke supstancije. pored puteva. Nakon toga ostavi se poklopljeno još 10 minuta i procijedi. Osim toga. Prelije se sa 2 decilitra hladne vode. gotovo neprimjetan. Nakon toga se procijedi i pije nezaslađeno 2 puta dnevno između obroka. po nasipima uz rijeke.184 Drugi nazivi: veronika. najboje između jela. vidac. Može se naći i do 1000 metara nadmorske visine. okus gorak i pomalo opor. Smatra se i vjeruje kako čestoslavica može liječiti i sterilitet kod žena. Inače. kuha dva minuta.

ako se npr. Na kraju preparati od sjemena u vidu tinkture 1:5 u 60% alkoholu: 15-25 kapi. Treba znati da droga pročišćava krv. hroma. Zatim jedan gorki glukozid – arktiin. lignina. Osušeni korijen čička za internu upotrebu upotrebljava se u vidu tinktura (1 dio svježeg korijena + 2 dijela 95% alkohola ili: osušeni korijen 1 dio + 5 dijelova 50% alkohola). posebno organskim rastvaračima. 3 puta dnevno. Djeluju kao antioksidanti. Str. a liči na repu.. što je vrlo neprijatno. ___________________________________________ * Za drogu se može upotrijebiti i sjeme čička (Semen Bardanae ili Fractus Bardanae). Svojstva droge Svi djelovi biljke pokazuju širok spektar pozitivnih aktivnosti. odnosno kroijena. Može se upotrijebiti svjež. Od vitamina sadrži: B1. promiješa i poklopi. Povišeni LDL holesterol.185 sporednih grana nalaze se okrugle cvjetne glavice. Američko izdanje 1998). Sjeme samo u osušenom. Indikacije Dugotrajna hronična oboljenja jetre. B2. dok ne odrvene. amara. Kapsule „00” 2–4. selena. Mlade i sočne stabljike u martu i aprilu. Sjeme. pored ostalog (arcitol. Korijen se naravno mora upotrijebiti svjež. čak i do 50%. Način primjene List i korijen mogu se upotrijebiti u svježem stanju.. * Nalazište biljke Uspijeva u Aziji. posebno kod hepatitisa B i C. antihepatotoksične aktivnosti konkretno kod trovanja jetre uljenotetrahloridom (CC1. Osnovni hemijski sastav droge Droga čička. 3 puta dnevno.5 čajna kašika osušenog korijena prelije se sa 250 ml proključale vode. koje se lako zakače za odjeću ili dlaku stoke. posebno sjeme koje normalizuje sadržaj glukoze u krvi. Sadrži brojne isparljive i neisparljive organske kiseline: sirćetne.). zatim stimulatori imunog i digestivnog sistema. na taj način što kontroliše mutaciju ćelija. Treba podsjetiti da korijen sadrži i do 50% inulina. mangezija. kao projektili. sarinske. po čemu su slični maslačku.). cinka. Upotreba: 3 x dnevno po 30-60 kapi. Zatim nekih gorkih materija. sadrži najviše inulina. Napomena Biljku i korijen čička preporučuje i Britanska Herbal Farmakopeja (British Herbal Pharmacopoeia. drugim riječima kao holagozi i holeretici. . bakra. ali se obično suši. Sadrži dosta i tanina. furokinon. Procijediti i piti nakon 20 minuta. Za drogu se prikuplja upravo korijen čička (Radix Baldanae) u aprilu ili oktobru i novembru. Smatra se za jednu od najljekovitih biljaka za hepatitis C. palmitinske. Intoksikacija jetre. Za tu svrhu korijen valja očistiti od bočnih korijenčića. Listovi. miristinske. sadrže i taraksasterola. kalijuma. te minerale kalcija. Diabetes. moraju se prvo oljuštiti. Izraziti je antidiabetik. pa se rani proljetni listovi odlično mogu upotrijebiti za salate kao i listovi maslačka. Dekokt: 1. odnosno plodovi sadrže i oko 25% ulja interesantnog sastava. laurinske. oprati i uzduž razrezati radi lakšeg sušenja. te jetrenih funkcija žuči. željeza. mangana i silicija. sitosterola. propionskbuterne. Ove cvjetne glavice obično djeci služe za igru. Droga djeluje kao antimutageni agens kod kanceroznih oboljenja. Treba navesti i aminokiseline. fosfora. Bubrežni kamenci. Suši se na suncu ili toplom mjestu. 1983). djeluje kao diuretik. 3 puta dnevno. 318. te pokazuje i antitoksične aktivnost. zakači u kosi. izovalerijanske. Za hranu se može upotrijebiti i korijen u supama ili umjesto krompira. Takođe i Njemačka Komisija E (The Complete German Commission E Monographs. sa kukama na kraju. a zatim upotrijebiti za salate ili kuhanje. naročito kod eliminacije mokraćne kiseline iz bubrega. Evropi i Americi. stigmastirola. Korijen biljke je dugačak i do 50 centimetara. B3 i C.

pupoljci cvjetova. stručno nazvano Vinum Digitalis compositum. Ova doza se upotrijebi u dva navrata u toku dana. Ovi se glikozidi. a to su: digilanid A (odnosno lanatozid A). sa oštrim vrhom i sjedeći. Ili: tinktura (Tinctura Digitalis lanatae). a od sredine gusto vunasto-dlakava. pripravljena u dvostrukom razblaženju (1/10) uzima se u dozi od 25 do 100 kapi dnevno. Tamnožute su boje. ovakve osobine droga pokazuje u terapijskoj dozi. pod djestvom enzima razgrađuju na glikozu i stabilnija jedinjenja: digitoksin. 90% 200 . Sve na istoj stabljici. Nalazište biljke Pustikara kod nas uspijeva najviše u jugoistočnim dijelovima zemlje. Prah odnosno pulverizirani list digitalisa (Pulveres Digitalis lanatae) obično se uzima u dozi od 0. digitalis vunasti. Interesantno je da se u donjem dijelu klasa nalaze čahure pune sitnog sjemena. Donji i srednji listovi su izduženi.4 grama lista digitalisa prelije se sa 100 mililitara ključale vode. U manjim količinama u drogi se mogu naći i drugi glikozidi: digilanid D i E. Voli sunčane položaje po rubovima šuma i šikara. Veće doze djeluju kao otrovi. Naravno. Svojstva biljke Droga djeluje kao jedan od najboljih karidotonika. okus jako gorak i neprijatan. Ovaj mali isječak jasno govori o nestabilnosti droge digitalisa i potrebi što pažljivijeg čuvanja. gitoksin i digoksin. Iz rizoma se razvija uspravna stabljika koja je u donjem dijelu gola. Biljka cvjeta ljeti. Nakon 2 sata se procijedi. usporava i reguliše ritam (Withering. Korjenov sistem je vrlo gust i račvast. asistolija i tahikardija. gore više cvjetovi.Strupnikovka Drugi nazivi Pustikara. Način primjene Digitalis odnosno droga ili glikozidi ekstrahovani i priređeni na različite načine. besniče. Cvjetovi su sabrani u gusti klas u gornjem dijelu biljke. dok su gornji lancelasti. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga u prvome redu sadrži kardiotonične glikozide koje je uspješno razdijelio Štol. vino Prof. ascites. Aritmija. maljava zubačica. koje se izrađuje po sljedećoj recepturi: Digitalis purpureae 10 (ili lanatae) folium Bulbus Scillae 15 (vidjeti: Primorski luk) Juniperi baccae 150 (vidjeti: Kleka) Kalii acetatis siccum 100 Spiritus vini conc. posebno na srcu. odorozid i drugi. Miris droge je vrlo slab. Droga djeluje kao diuretik. U Francuskoj kod oboljenja jetre sa ascitesom popularno je tzv. te po čistinama. na samome vrhu . Indikacije Insuficijencija miokarda i konzekvencije koje povlači. Može se naći i preko 1000 metara nadmorske visine. Za drogu se prikupljaju listovi digitalisa (Folium Digitalis lanatae) koji se moraju brzo osušiti. Danas se smatra da je diginalid C najvažniji kardiotonični glikozid digitalisa vunastog. Reguliše krvni. jer jača srčani mišić. Oligurija. Trusoa ili vino „ de l Hotel-Dieu”. odnosno arterijalni pritisak. jajasti. sa mnogim bočnim korjenčićima. digilanid B (lanatozid B). dok sjeme sazrijeva obično u augustu i septembru. moderniji su način primjene digitalisa. najbolje podijeljeno u 3 doze. dilanid C (lanatozid C). edemi. 1773).186 DIGITALIS Digitalis lanata (Ehrahart) – Scrophulariaceae . Digitalis je dugogodišnja zeljasta biljka koja naraste do 1 metra.

žutica. šećer. Digitalis je vrlo lijepa i impozantna biljka. pletora. Digitalis je vrlo ljekovita.Makovnjače Drugi nazivi: rosopast. pa je autor više puta vidio neupućene. anemija. smola. Za drogu se prikuplja nadzemi dio biljke (Herba fumariae) ili čitava biljka. pa o tome treba voditi računa. Valnet). 100 do 150 grama dnevno. Zatim se procijedi i u tečnost stavi kalijum-acetat i mućka do rastvaranja.1 gram digitalisa. primorski luk i kleka se zdrobe i sve maceruje u bijelom vinu i alkoholu. a osim toga i kao srčani tonikum (Recept i doze J. S vremena na vrijeme se promućka. proljetna salata (Tucakov) pomiješana sa drugim gorkim. sluz. Napomena Ma kako se biljka primjenjuje i bez obzira na njenu visoku ljekovitu vrijednost. Ako nije polegla. Napomena Ni jedan preparat digitalisa se ne smije uzimati bez liječničke kontrole. tanko. Miris droge je slab. Valnet. a zatim ponovo procijedi. pa čak i djecu. unutrašnji paraziti. pokazuje i niz drugih svojstava kao tonik. kako skupljaju digitalis kao ukrasnu biljku. nakon 15 minuta procijediti i piti 2 do 3 šolje dnevno kod kongestije jetre i želuca. aperitiv. naročito u jarim žitama. sličan po sastavu i dejstvu Digitalis lanati. diuretik i fermifug. 10-15 cvjetova skupljeno je u druge grozdaste cvasti. nježna zeljasta biljka. Digitialis je oficijelna droga u mnogim farmakopejama. Ili: 50 grama osušene biljke preliti s litar ključale vode. Raste na obradivome tlu. humoznim ili ilovačastim zemljištima. Suši se u hladovini i na prozračnom mjestu. često polegla po zemlji. Digitalis je oficijelna biljka prema farmokopeji bivše Jugoslavije. Posljednje dvije mogu se naći kod nas u samoniklom obliku.Gostuški). Upotrebljava se Folium Digitalis purpureae (list digitalisa). Dnevno se ovoga vina uzima 2 do 3 supene kašike kao jak diuretik. R. stablo je uspravno. ruševinama. DIMNJAČA (FUMITORY) Fumaria officinalis (Linné) – Papaveraceae . okus gorak. Poznate su i sljedeće vrste digitalisa: Crveni digitalis ili Digitalis purpurea (Linné). hiperviskozitet krvi. Dimnjača je jednogodišnja. zelenim biljkama. pelinac. kalijum nitrat i hloridi. pored puteva. rosno zelje. Indikacije Kongestija jetre. Ili: iscijediti sok iz svježe biljke. Osnovni hemijski sastojci biljke U biljci su pronađeni alkaloidi (fumarin. kao što je maslačak. visine do 60 centimetara. socnica. da jedan lijep izlet ne završi u bolnici. hrđasti Digitalis ili Digitalis ferruginea (Linné). Plod je oraščić crne boje.187 Vinum album 1800 Digitalis. Može se naći na bogatim. Smatra se i za biljku koja posjeduje hemostatična svojstva (Akopov). ali istovremeno i vrlo otrovna biljka. arterioskleroza. Nalazište biljke Dimnjača je raširen korov u umjerenome pojasu do subalpinskoga nivoa. fumarna kiselina. u vrtovima. kriptokarpin i auerotoksin). Cvjeta od aprila od septembra ili oktobra. blago rebrasto. žućkasta pustikara. hipertenzija. u zatvorenoj posudi 10 dana. Način primjene Upotrebljava se kao rana. Svojstva biljke Tipična biljka za drenažu jetre (Leclers. glatko. gorke tvari. u navedenim slučajevima ne smije se upotrebljavati više od 10 . Cvjetovi su ljubičastožućkasti. osim toga. deurativ. 20 grama ovog vina odgovara 0. odnosno žućkasti digitalis ili Digitalis ambigua.

bolseti jetre. u prvome redu to je tonik i stomahik. nisku biljku. posebno organa za varenje i respiratornih organa . Atonična dispepsija. Indikacije Oboljenja žuči i insuficijencija jetre. brdskim livadama i proplancima. prethodno opisanog. Uzimati 30 do 50 kapi prije svakoga jela. Djeluje i kao diuretik. Posebno treba istaći travu ivu (Teucrium montanum-Linné) odnosno gorski cmilj. trbušac. Pije se 3 puta dnevno prije jela. često i iznad 1. DUPČAC Teucrium chamaedrys (Linné) – Labiatae ( Lamiaceae). Nakon 15-20 minuta procijediti. Herb. Nakon 10 dana stajanja. a ponekad i bijeli. Iz kosog rizoma izbija dosta razgranjena stabljika sa četverouglastim. najčešće crvenkasti. Reumatizam i kostobolja. Svojstva biljke Droga se spominje kao holagog. Biljka cvjeta od maja do septembra kada se i prikuplja. jetre. najbolje čuvati u dobro zatvorenoj ambalaži. kamenjarima. te za liječenje organa za disanje.188 dana. hemoroida. Iz pazuha listova izbijaju cvjetovi koji su skupljeni u grozd različitih boja. Ili: u prah samljevena droga uzima se u količini od 2 do 3 grama. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs 1988.000 metara nadmorske visine. Primjena u narodnoj medicini Primjenjuje se čitava biljka kao sredstvo za jačanje organizma. čiji je miris svojstven i prijatan. Mogu se naći podaci da se upotrebaljava kod hemoroida. žuči. Folium Chamaedrys). Herba Chamaedrys) ili listovi (Folium Teucrii. Izgleda da je najbolje sa malo prosušene biljke nakon branja. rana koje teško zarastaju. Upotrebljava se za liječenje organa za varenje. visine od 30-tak centimetara. hronični bronhitis. Za drogu se prikuplja ili nadzemni dio biljke u cvatu ( Herba Teucrii. Međutim. Nalazište biljke Dupčac uspijeva u srednjoj i južnoj Evropi. dlakavim grančicama. nazubljeni i dlakavi. ljubičasti. neke heterozide i saponozide. a okus gorak i opor. Ovu malenu. karakterističnog mirisa i neobično gorkog okusa. gorke materije tanina. (1983). dubačac.a zatim i kao jak antiseptik. te u mediteranskim zemljama. kao diuretik za izlučivanje mokraće. Str. Američko izdanje. Ili: 20 grama osušene i isitnjene droge preliti sa 100 grama 50 % alkohola ili žestoke rakije.Usnatice Drugi nazivi: podubica. Primjena u narodnoj medicini Dupčac je jedna od najcjenjenijih ljekovitih biljaka u narodnoj medicini. narodna medicina više cijeni od dupčaca. sunčanim krečnjačkim terenima. svući listove i cvijet i to sušiti u hladovini i na promahi. Oficijelna je prema: Brit. Dizenterija. Osušenu drogu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje. U gornjem dijelu listovi su ovalni. Dupčac je trajna zeljasta biljka koja raste u obliku polugrma. Nije u ovom području najbolje proučena. Donji dio biljke i nema listova. bijeloga pranja kod žena i dr. Javi se često i u velikom mnoštvu. Toliko je vjerovanje u ljekovite mogućnosti trave-ive . Najčešće se nalazi na suhim. Način primjene Supenu kašiku droge preliti sa 2 decilitra ključale vode. 3 puta dnevno prije jela. Opća slabost nakon preležane bolesti.Pharm. trava od groznice. Promiješati i poklopiti. Napomena Postoji nekoliko vrsta biljaka iz ovog roda sa sličnim hemijskim sastavom i ljekovitim svojstvima. uz češće mućkanje. 133. procijediti. te kod bijelog pranja. Poznata je upotreba biljke u narodnoj medicini za liječenje hemoroida i arterioskleroze. poleglu. Smatra se da je biljku najbolje upotrebljavati u vidu svježeg soka kod jakih hemoidalnih smjetnji i krvavljenja. gripa. Infektivna oboljenja.

šećera. Prema Moenchu: Echinaceae purpurea odgovara Rudbeckia serotonina ( Linné). te za pomoć digestivnom sistemu. ne čupaj mi žila. posebno kao antiseptik.. upalama mokraćne bešike i drugim infektivnim stanjima. Način primjene Primjenjuje se prema navedenoj Engleskoj Herbalnoj Farmakopeji tri puta dnevno u dozama: . Domorodačko indijansko stanovništvo upotrebljavalo je biljku za liječenje mnogih oboljenja. Oficijelna je prema : Brit. Trebalo je da prođe dosta vremena. Može se čuti i pročitati dosta stihova i izreka na istu temu o ljekovitim svojstvima trave-ive. Zatim za liječenje bezbroj bolesti. kao što su kanceri kolona i jetre. Tenesija i Teksasa. smola i nezasićenih masnih kiselina (npr. ujeda zmija poput zvečarki. Trava-iva je izraziti holagog. Pharm. Služila je za čišćenje krvi. kao naprimjer : „Trava-iva od mrtva pravi živa. Compositae. kod ujeda insekata.. da se prašina slegne i stvar dovede u realne okvire. Također se upotrebljava i gornji dio biljke Echinaceae purpurae ( Echinaceae purpureae herba). 1998) preparati Echinaceae. gripi. kao i jetre. tonik i stomahik.Glavočike Drugi nazivi: crni Samson. Vazodilatator. Antivirusni agen i. Herb. To je višegodišnja biljka koja cvjeta od maja do skoro novembra. Svojstva biljke Kao droga upotrebljava se korijen – Crni korijen (Echinaceae rootstock) Ehinaceae pallidae (Echinaceae pallidae radix) kao i Echinaceae angustifoliae (Echinaceae angustifoliae radix).189 da to gotovo graniči sa sujevjerjem. aktivira se i aktivnost i kapacitet fagocitozeuma humanim granulocitima. Danas moderni herbalisti naširoko preporučuju ovu biljku kao stimulator imunog sistema koji podiže otpornost prema kijavici. uključujući i grupu inflamatornih medijatora nazvanih tumor nekroznih faktora (TNF) kao i interferona. EHINACIJA Echinaceae angustifolia ( De Candole) kao i srodne Echinaceae pallida (Nuttal) i Echinaceae purpurea ( Moench). (1983). pojačavaju imuni odgovor organizma na taj način što se povećava broj bijelih krvnih zranaca i ćelija slezene. Nalazište biljke Biljka potječe iz sjeverne Amerike. Engleska Herbalna Farmakopeja (1983) ocjenjuje ovu biljku po njenim osobinama kao Antiseptik. Amerikanci također smatraju da biljka stimuliše i neke druge komponente imunog sistema. Gotovo da je kovana u zvijezde. Nijemci je sada preporučuju za liječenje bronhitisa.. po poljima Saskačevana. Samsonov korijen i Rudbekia.“ „Beri cvijet i lišće. i dr. preparati ove biljke preporučuju se zaista kod teških oboljenja. zmijski korijen. posebno jetri. dati interno ili parenteralno. rana po koži. gdje ima oko 9 srodnih vrsta Echinaceae. Što se tiče probavnih organa. Prema podacima njemačke E komisije (Blumenthal M. od mrtvoga napravit ću živa!“ itd. kod veneričnih bolesti i sl.“ Ili: „Zaklela se trava-iva da od mrtva pravi živa. Indikacije Neobično mnogo je pisano i govoreno o ljekovitim svojstvima ove biljke. Ovdje smo naveli najpoznatije tri. izobutilamid nezasićene masne kiseline) kao i echinaceina (neoherkulina). indijanska glava. Biljka je za nas interesantna za podizanje kapaciteta imunološkog odgovora kod infektivnih hepatitisa.. Droga sadrži inulina. odnosno liječenje hroničnih infekcija respiratornog sistema i donjeg urinarnog trakta.

sjajnom tamno-sivom. zatim rasjeći uduž. AIDS. pa ponoviti to 20-tak centimetara niže. organskih kiselina. Zahvaljujući glikofrangulinu. već mora odležati najmanje godinu dana na suhom mjestu. Osušena droga nema mirisa. krkavina. pasja ljeska. ako nije drugačije poreporučeno: 6-9 ml soka. malo prokuhati i odmah procijediti. interno. pa odvojiti koru u obliku cijevi. Čaj se pije prije spavanja. te vlažnim šumama u blizini. začepljenje jetre. Iz pazuha listova izbijaju cvjetovi koji su sitni i neugledni. Tečni ekstrakt 1:1 u 45 % alkoholu. bradavičastim izraslinama. crijevni paraziti. Napomena Postoje ozbiljna upozorenja da preparate ove biljke ne bi trebalo uzimati u slučajevima takvih oboljenja kao što su multipla skleroza. Način primjene Droga se obično daje u smjesi sa drugim drogama sličnog djejstva i sastava. FRANGULA (BUCKTHORN) Rhamnus frangula V. Tada je najdjelotvornija. Kora je iznutra žuta. droga se upotrebljava kod hroničnog zatvora kao pouzdan laksans koji ne izaziva posljedice. Listovi su po rubu cijeli. a okus je pomalo gorak. pljuvačka požuti. Grane su pokrivene glatkom. Frangula je drvoliki žbunj koji rjeđe naraste i do 7 metara. Ustvari. šećera.Rhamnaceae – Frangula Alnus ( Miller Krkavinke Drugi nazivi : krušina. kolagena vaskularna oboljenja i neke autoimune bolesti. Preparati za internu upotrebu najduže do 8 nedjelja. naprimjer. nešto eterskog ulja i alkaloida (franganin i frangulofolin). blijedozelenkasti. . Ili: u prah samljeven korijen 2 do 4 puta u toku dana prije jela po 0. tršlika. Primjena u narodnoj medicini Kora frangule dosta se primjenjuje u narodnoj medicini za liječenje oboljenja kao što su. zagrijati.0 ml. teška i neredovna stolica i slično.190 Osušeni korijen ili rizom u količini od 1 grama kao čaj ili dekokt. (Linne ). Naročito raste na riječnim otocima. i to naročito po vlažnim mjestima. bolesti slezene. Najbolje je granu zasjeći uokrug. Kada se žvaće. tuberkoloza. Svojstva biljke Preparati frangule primjenjuju se kao holagogna sredstva. Indikacije Insuficijencija u izdvajanju žuči i zastoj žuči kod pražnjenja u dvanaestopalačno crijevo. Tinktura 1:5 u 45% alkoholu.5 grama. ne pokazuje više ljekovite osobine. Osim toga. hemoroidi. Čajnu kašiku sitno isjeckane droge potopiti u 2 decilitra hladne vode. Doza 1-2 ml. Doza 0. pored rijeka i potoka. Nalazište biljke Frangule kod nas ima dosta. prije nego biljka ozeleni. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga krušine sadrži antraglikozide (frangulin i glikofrangulin) i slobodne aglikone ( frangulomodin i hrizofanol). grčeviti zatvori. Biljka obično cvjeta od maja do jula. krkavinke. Biljka se lahko može pomiješati sa pasdrenom (Rhamus cathartica). Dosta je varijabilna vrsta. koja se ljušti sa debljih grana na prijelazu između zime i proljeća kada krenu sokovi. listopadni je grm visine do 3 metra. Ovako oguljena kora mora se brzo osušiti ili na suncu ili u hladovini. droga djeluje kao fermifug i cicatrisant. ili ekvivalent galenskog preparata. Pored toga i dosta tanina. hemoroidi.25 – 1. Nakon treće godine stajanja. Također se preporučuje kod svježe biljke. koji na kraju grančice ima trn. Za drogu se prikuplja kora frangule (Cortex Frangulae). Osušenu koru ne treba odmah upotrebljavati. te protiv kolika u žučnoj kesici. Ili: 15 do 20 kapi tinkture frangule prije jela. dok plodovi sazrijevaju u septembru. ili tamnocrvenkastom korom sa bijelim.

droga djeluje kao holagog i astringent. vodena bokvica. Također oficijelna prema : B. s tim što se uzimaju 2 šolje dnevno. gorki trolist. prave se i blaži dekokti ( 40 grama i 1 litar vode ). posebno krvavljenja iz želuca.P. Str. dok iznad vode viri uspravna stabljika sa tropernim listovima. dok plodovi sazrijevaju u julu i augustu. planinskim pašnjacima. Neke uspijevaju u primorju kao navedena glavičica. Svojstva biljke U prvome redu droga djeluje kao blag purgativ i tu joj se mora dati prednost pred mnogim biljkama sličnog dejstva. Način primjene Primprema se dekokt. Međutim. (1983).191 Napomena Svježa kora ne smije se upotrebljavati jer sadrži frangularozida koji izaziva povraćanje i kolike. kao što su rutozid i globularozid. čvornat i razgranat rizom. holina. Postoje srodne i domaće droge. Brit. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži malo eterskog ulja. Indikacije Konstipacija. Osim toga. Žutica. 95. kamenim obroncima i slično. praćene kolikama. i do jedan metar debeo. i to na taj način da se 25-30 grama kuha sa 250 grama 10 minuta i odjednom popije (Tucakov). Za drogu se prikuplja list za vrijeme cvjetanja biljke (Folium Trifolii fibrini ili Folium Menyanthidis). Kepec-loptica (Globularia nana). Ima dugačak. smole. zeljasta. Linné) gumbek ili puljka. vodena biljka sa listovima sličnim djetelini. 1988. jer prekoračenja izazivaju teške proljeve. Treba istaći pasdrijen ( Rhamnus cathartica – Linné) koji je posebno obrađen. Cvjetovi su ružičasti. sterola. Američko izdanje. tanina. Nalazište biljke Dosta je raširene i u našim krajevima. dok druge vole i visoke predjele. mineralnih soli i nekih heterozida. Herb. grenka detelja. Artritis. Pharm. Upotrebljava se : Cortex Frangulae (kora frangule). Njemačka Komisija E :The Complete German Comission E Monographs. Cvjeta obično u maju i junu. sabrani u grozd. pa čak i do 2200 metara. po suhim livadama. kako bi sačuvao . Hemoragije. To je dugovječna. GORKA DJETELINA (BOGBEAN) Menyanthes trifoliata ( Linné) – Gemtianaceae ( Menyanthaceae).Treba navesti neke od ovih biljaka sa zajedničkom osobinom da jednako djeluju i pokazuju manje–više slična svojstva: loptica (Globularia vulgaris. Srcasta loptica (Globularia cordifolia). Plod je tobolac. GLAVIČICA Globularia alypum (Linné) – Globulariaceae Drugi nazivi: pokus Ovoj porodici pripadaju trajne zeljaste biljke sa jajastim ili izduženim listovima koji se nalaze pri dnu stabljike koja se završava kuglastom glavicom ili klasom cvjetova koji su dvospolini.C (1949). Frangula je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije.Troliske Drugi nazivi : grčica. Kod primjene droge ne smiju se prekoračiti propisane doze. Od svih biljaka za drogu se upotrebljavaju listovi ( Folium Globulariae). List mora brzo da se suši u tamnome i na promahi.

je najbolje praviti mješavinu od jednakih dijelova gorke djeteline i kadulje ili kičice. pospješuju probavu. holesterina. GOSPINA TRAVA (ST. uz obale rijeka. Također i prema : Brit. odnosno droga. po čijim se krajevima nalaze tamije tačkice. okus trpak. tanine. intezivno su žute boje. Listovi su karakteristično tačkasti. te otečene jetre i slezene. mangana. (1983). nezaslađeno. U tom slučaju kafena (čajna) kašika. Cvjetovi se nalaze na vrhu stabljike ili ogranaka. Phar. Gospina trava je višegodišnja zeljasta i korovska biljka koja naraste do 1 metra. bupleuroides. Dispepsija. sa pet eliptičnih latica. perforirani. (Sadiković). a zatim ostaviti još 10 minuta. ključale vode. . Osušena biljka. meniantol i meliantin). Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs. žuta kantarija. te pojačavaju funkciju sekretornih žlijezda želučano-crijevnoga trakta. hepatitis. 93. eterskog ulja. Treba drogu čuvati u tamnim i dobro zatvorenim posudama. vezati ih i osušiti na prozračnom mjestu. lincura. rubovima šuma i lugovima. osobina i drugih biljaka iz porodice Gentianaceae (kičica. nekoliko flavonskih glikozida (rutin. 1998. između ostalog i za liječenje žutice. vidjeti tamo). 30 minuta prije svakog jela. zagrijati do ključanja. gorac. holina. anemija. Herb. okus je vrlo gorak. Ne stvara velike nastambe. kantarion. Gorki glikozidi pobuđuju apetit. Procijediti i piti tri puta dnevno prije jela. sirćetne i maslačne kiseline. ipak izgleda. tonik. Svojstva biljke Droga se primjenuje kod oboljenja jetre i žučnih puteva (Muravjeva). svijetlozelene boje. nagorak. Po ovome se gospina trava i razlikuje od drugih zeljastih biljaka roda Hypericum (H. mravlje. prelije se s 2 dcl. holecistitis. jezera. joda. Miris droge je balzamičan. prije jela i nezaslađeno. Način primjene Kafenu kašiku biljke preliti s 2 dcl vode. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu. nema mirisa. skorbut. Nalazište biljke Raste po tresetnom i močvarnom zemljištu. Indikacije Isuficijencija jetre i žuči. depurativ. usotalom. reumatizam i kostobolja. montanum). Str. febrifug. Nalazište biljke Biljke roda Hypericum vrlo su raširene kod nas kao korov. Tinktura se primjenjuje u dozi od 20 kapi. Američko izdanje. Upotrebljava se : Folium Menyanthidis ( List gorke djeteline). blatnim.192 prirodnu boju. nešto malo alkaloida gencianina. antiskorbutik. hirsutum. vlažnim i hladnim šumama. hiperozid). Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži gorke glikozide (meniantin. Biljka je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. unutarnji paraziti. JOHN'S WORT) Hypericum perforatum (Linné) – Hypericaceae ( Gultiferae) Drugi nazivi: bogrodična trava. čime se doprinosi i boljoj funkciji jetre. To je. Najbolje je napraviti bukete ove biljke. sa peteljkom najviše do 30 centimetara (Herba Hyperici). Biljka cvjeta prema staništu. Mogu se naći u svim pojasevima do vrhova planina. Piju se 2 do 3 šolje dnevno. Osim toga. Kod oboljenja jetre. Primjena u narodnoj medicini Gorka djetelina daleko se više primjenjuje u narodnoj medicini. poklopi i nakon 10 minuta procijedi. elegans. scabrum. češće se nalazi u malim skupinama po šumskim poljanama. ali najčešće od juna do augusta. migrene različitog porijekla. također i kao holagog i holeretik (Sreter).

8 % eterskog ulja u čiji sastav ulaze: proazulen. već makazama ili nožem. kao i neki spojevi koji fluresciraju (hipericin. Napomena 1. modrica. Također prema Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. cvjetovi sa kratkom peteljkom (Flores Millefolii) i cvjetovi sa listovima na stabljici ne dužoj od 30 centimetara (Herba Millefolii). Primjena u narodnoj medicini Gospina trava je vrlo popularan i obljubljen lijek u narodnoj medicini za mnogobrojna oboljenja. sredstvo protiv želučane kiseline. posebno kod bolova jetre i žutice.193 Osnovni hemijski sastojci biljke Iz biljke su izdvojeni flavonoidi (hiperozid. upotrebljava se i kod bolova jetre i žutice. treba navesti da je to digestivno sredstvo. Način primjene 15 do 30 grama osušene biljke prelije se s litar ključale vode. Tinkutra gospine trave pripravlja se po propisima farmakopeje. organske kiseline (sirćetna. fosfata. tintorova trava. alfa i beta pinen. i 3. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga i biljka sadrže oko 0. Stabljika je čvrsta. što ovisi od staništa. sporiš. uglavnom bijele do slabo ružičaste boje. Nalazište biljke Kod nas je biljka jako raširena kao korov. nefritis. tanina. kao i biljke. kalijevih soli i sl. sve treba povezati u omanji buket i osušiti na prozračnom mjestu. Iz cvjetova su izolovani i laktoni (matricin. Svojstva biljke Složeni hemijski sastojci biljke uslovljavaju raznovrsno fiziološko dejstvo.700 metara. sadrži ulje sa alfa-pinenom i azulenom. sa dugačkim listovima koji su fino dijeljeni. 1-kamfor. Pored ostalog.). cineol. Uzimaju se 3 do 4 šolje dnevno. Za domaću upotrebu svježa biljka namoči se u jaku rakiju u toku od 3 nedjelje. kvercetin). Atonična dispepsija.Pharm (1983). 2. Nakon 15 minuta se procijedi. Rod je zastupljen u našim krajevima sa oko 10 vrsta. Također sadrži vitamin K. je fino aromatičan. borneol. izokvercitrin. nitrata. hiperaciditet. uganuća i kontuzija. stepena. Kantarionovo ulje kod opekotina: pomiješati 5 gr svježih cvjetova kantariona sa 100 gr maslinovog ulja i ostaviti ovu mješavinu 10 dana na sobnoj temperaturi. tujon. Ako se prikuplja list sa cvijetom. Ovo je sredstvo također za ublažavanje hemoroida. astrigent i stimulator. žutica. treba odsjeći gornji dio sa stabljikom do 30 centimetara. stolisnik. ahileina. . askorbinsku i niktinsku kiselinu. Naziv biljke – gospina trava. Između ostalog. pseudohipercin. Može se naći do visine 1. upućuje da se primjenjuje kod nekih čisto ženskih oboljenja. Miris droge. Herb. oligurija. milefolid. te smole. između ostaloga i na jetru. astma itd. 1998. Okus joj je nagorak do vrlo gorak. Koristiti ga kod opekotina 1. smolastih materija. Indikacije Kongestija jetre. bronhitis. Američko izdanje. diuretik. sa cvastima raspoređenim u obliku štita. Kod prikupljanja gospine trave ne smije se čupati čitava biljka sa korijenom. 2. Biljka cvjeta od jula do septembra. Biljka također. Na vrhu su cvjetne glavice. balhanolid) kao i neki flavonoidi. Hajdučka trava je dugovječna zeljasta biljka koja naraste do 80 centimetara. mravlja i izovalerijanska) i složeni alkoholi. HAJDUČKA TRAVA (YARROV) Achillea millefolium (Linné) – Compositae (Astaraceae) – Glavočike Drugi nazivi: kunica. Nakon toga dobro se ocijedi i iscjedi. kvercitrin. diantron i dr. Oficijelna prema: Brit. rutin. Za drogu se prikpulja list (Folium Millefolii) prije izbijanja cvijeta.

desilo se i sa hidrastisom. Brit. Kamenci u bubrezima. reumatizam. 233. bolje rečeno razgradnja enzima koji vrše razlaganje glavnih ljekovitih sastojaka. ljekovitih kvaliteta. te dosta aluminija. Spazam digestivnih i uternih puteva. nježni listovi prije izbijanja stabljike. na nekim mjestima. Svojsta biljke Osnovno i najvažnije svojstvo droge hidrastisa je da djeluje kao hemostatik. Str. a poseban problem je sušenje i stabilizacija droge. sedativ. nervoze. Hemoroidi i krvavljenja iz želuca. fermifug i sl. Način primjene Priprema se dekokt od droge: 60 grama na litar vode. odnosno dermatitis ili kožni osip ( egzantem). HIDRASTIS Hydrastis canadensis ( Linné) – Berberidaceae – Žutike Za drogu se primjenjuje rizom ( Rhizoma Hydrastidis). što se posebno preporučuje. Neracionalnim iskorištavanjem gotovo je potpuno. Sadrži još i nešto malo lahko isparljivog eterskog ulja. hemoroidi. Američko izadnje. Smetnje u oticanju žuči. uništen. . Osim toga. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. prema nekim podacima. Napomena Kod nekih osoba upotreba stolisnika. mogu se upotrebljavati kao dodatak salatama.194 Svojsta biljke To je jedna od najljekovitijih biljaka.P.Pharm (1983). Iznutra se primjenjuje kod kamenca u žučnoj kesici. Osim toga. 2 do 3 šolje dnevno. 1988. Indikacije Insuficijencija jetre. smola i skroba. Pharm (1983). Neki su toliko osjetljivi na hajdučku travu da je dovoljan i doticaj pa da nastane upala kože. Kod nas je to jedna od najčešće i najrađe upotrebljavanih ljekovitih biljaka kod najrazličitijih oboljenja i spolja i iznutra. Kao što se to desilo i sa nekim drugim ljekovitim biljkama visokih. Ili: ekstrakt vodeno-alkoholni (Extractum Hydrastidis fluidum). Djeluje. žučni kamenci u žučnoj kesici ili žučnim putevima. Supena kašika droge popari se s 2 dcl. Oficijelna je prema: Brit. U odnosu na funkcije jetre. tako da je nalazimo u grčkim mitološkim pričama. Oficijelna je prema: B. Indikacije Krvavljenja iz materice. Danas se biljka uzgaja. diuretik. antispazmodik. posebno u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva. U narodu se također upotrebljava kod smetnji sa jetrom. Primjena u narodnoj medicini Ova biljka je poznata kao ljekovita još od najstarijih vremena. droga povisuje i krvni pritisak. hajdučka trava je hemostatik (u prvome redu list). što se ima zahvaliti hidrastinu koji sužava krvne sudove. odnosno hajdučke trave. supama ili varivima. Način upotrebe Mladi. astma. dok je na drugim jako prorijeđen. i kao holagog. a zatim berberin i kanadin. Neuredne menstruacije. nakon 2 do 3 sata procijedi i popije poslije svakog obroka.C (1934). 2 do 3 grama dnevno u malo mlake vode. Herb. to je holagog i holeretik. Osnovni hemijski sastojci droge Glavni sastojak droge je alkaloid hidrastin. Osušeni listovi mogu se upotrijebiti kao fini začin. gorki tonik. To je mala biljka koja uspijeva u tamnim šumama u Kanadi i SAD. ključale vode. što je dosta komplikovan posao jer zahtijeva tamna mjesta. nezaslađeno. jako humusno šumsko zemljište i slično. Rizom se prikuplja u jesen. poteškoće kod cirkulacije. Herb. metroragije. može izazvati određene alergijske promjene na koži.

Kada se osuši. duli-leb. preporučuje se i kod žutice. kožasto-žilav. materije koje je slična celulozi. Strana koja je okrenuta suncu ima zatvorenomaslinastu boju. grčevitog kašlja i sušice. ali se ipak preporučuje prikupljanje ljeti. Opći zamor. Po obodu je reckast. planinski mah. Suši se na vazduhu i suncu. Prikupljanje se vrši u toku čitave godine. JETRENKA Anemone hepatica ( Linné). okus sluzavo-gorak i bljutav. islandska pletika. Osim toga. koja prethodno nije tretirana vodom ili alkoholom. lihensterinske kiseline. postaje svjetliji. Način primjene Protiv povraćanja obično se uzima tinktura islandskog lišaja i to 50 kapi dnevno. Za drogu se prikuplja čitav lišaj (Lichen islandicus). Osim toga. Povraćanje u trudnoći. sredstvo za stimulisanje centralnog nervnog sistema. Svojstva biljke Osušena droga. dodaje se 1-2 kašike meda. izgubi svoju gorčinu.P. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. Islandski lišaj nema ni korijena. Oficijelna je prema : B.C. Postoje dvije vrste droge. vitamina iz grupe B. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadrži jako mnogo. Str. Miris je vrlo slab po morskim algama. Sličnu mješavinu preporučuje i Sadiković kao sredstvo protiv svih upala i nahlada. kao i askorbinske i folne kiseline. i do 70 %. Kada se smjesa malo ohladi. Nalazište biljke Islandski lišaj raste na čitavoj sjevernoj polulopti. ni stabljike. 151. antianemik. Takav lišaj može se upotrijebiti. Osim toga. prsobolje. kao što se to radi na Islandu. a to je polisaharid lihenin.195 ISLANDSKI LIŠAJ (ICELAND MOSS) Cetraria islandica (Linné) – Parmeliaceae Drugi nazivi: plućnik. Omekšana droga se iscijedi i ta se voda pažljivo zagrijava dok ne postane sluzava. 1-2 % mineralnih soli. slezenu i jetru. Primjena u narodnoj medicini Na Islandu po receptu narodne medicine priprema se sljedeći napitak za jačanje poslije preležane bolesti: 20 grama suhe droge namoči se u toku 5-6 sati u hladnoj vodi. Svježi lišaj je mekan i kako se kaže. promuklosti. crijeva. naročito na otvorenim mjestima i po svjetlijim šumama. Američko izdanje. .Herb. samo što mu je hranjiva vrijednost dva puta manja od pšeničnog brašna. te gušteraču. Brit. Hepatica nobilis ( Miller) – Renunculaceae – Žabnjaci.Pharm (1983). pošto se prethodno doda ½ čajne kašike anisa. anemije. a donja strana je siva. samo što jodom ne daje plavu reakciju. stomahik. alenčik. sa bijelim mrljama. 1988. Voda se nakon toga odlije. Drugi nazivi: plemeniti džigeričnjak. kao zamjena za brašno. te povraćanje kod migrene. Naziv je dobio zbog toga što je na Islandu prvi put upotrijebljen kao ljekovita biljka. ukoliko se lišaj prije sušenja kvasi vodom u toku 24 sata ili ispire alkoholom. žuči. sasa plava. djeluje kao sredstvo protiv povraćanja. Pomalo liči na grm visok oko 10-tak centimetara. bubrege i mokraćni mjehur. (1934). sadrži oko 3 % kristalnoga gorkog cetrarina. Indikacije Povraćanje zbog oboljenja jetre. koji se zove još i skrobom lišaja. ni lista. Kod nas se javlja u velikoj količini na nepristupačnim goletima izloženim vjetrovima. bohinski mah. ponekad gotovo bijele boje. jača probavnu sluznicu želuca. zbog visokog sadržaja celuloze.

196 Jetrenka je višegodišnja zeljasta biljka visine do 15 cm. bubrega i žuči. Nakon toga ostaviti. tanina i sl. ime sugeriše da se radi o ljekovitoj biljci za jetru. hladne vode i ostave 8 sati. Droga jetrenke je gotovo bez mirisa. nezaslađeno. jer svježa biljka sadrži jedinjenje-anemonol. Način primjene Jetrenku za upotrebu pripremati na hladan način. U prvom redu djeluje kao tonikum za jetru. Ova tinktura obično se upotrebljava kod bolesti jetre.Maslinke Drugi nazivi: ljiljak Jorgovan je poznati ukrasni grm po vrtovima. glatki i debeli. Makedonija i Bugarska. Srbija. ponekad u velikom mnoštvu. sjajni su. Domovina joj je Mađarska. cvijet (Flores Syringii) i kora (Cortex Syringii). na tankim drškama. žučni kamenci. češće pojedinačno. također i za liječenje žutice. s time što treba paziti da se prikupe razvijeni i zreli listovi. Nakon toga se procijedi i malo zagrije. a ostaju preko zime. zatim kao astringens i dosta jak diuretik. pojedinačni. ali vanjskom upotrebom. 2 čajne kašike čaja (cvijet i list izmiješani) preliju se s 2 dcl. uz češće mućkanje. Kao takva poznata je već veoma dugo. sa vrlo razvijenim podankom. Nalazište biljke Jetrenka je najvećim dijelom šumska biljka koje se nalazi u sjenovitim brdskim i planinskim šumama. Listovi se razvijaju za vrijeme cvjetanja. koje može izazvati smetnje na centralnom nervnom sistemu. Kod slabosti probavnih organa djeluje kao astringent. Služi kao sredstvo kod neuralgija. Nalaze se na dugim peteljkama. Primjena u narodnoj medicini Jetrenka se dosta primjenjuje u narodnoj medicini i tu se potpuno poklapa primjena kao i u žuči. invertin emulzin i drugi. Za drogu se upotrebljava list (Folium Syringii). Prema staništu cvjeta od marta do maja mjeseca. saharoza. Pored toga. na sobnoj temperaturi oko 3 nedjelje. JORGOVAN Syringa vulgaris (Linné) – Oleaceae. gorkog okusa. Za drogu se prikupljaju cvijet (Flores Hepaticae) i listovi (Folium Hepaticae). kongestija. svijetlo-ljubičaste boje. Indikacije Insuficijencija i oboljenje jetre. uspješno primijeniti kod različitih grozničavih stanja. nasadima uz ograde i slično. Svojstva biljke Osnovno svojstvo droge jorgovana je da vrši dekongestiju jetre. jer bi se inače dobio vrlo neugodan čaj po okusu koji može prouzrokovati i želučane smetnje. Osnovni hemijski sastojci biljke Osušena droga sadrži glikozid hepatrilobin koji je najvažniji ljekoviti sastojak. Sa gornje strane su zeleni. Svojstva biljke Naučno. žučne i hepatične kolike. . posebno kod dijareje. kao i peteljke. Osnovni hemijski sastojci biljke Jorgovan sadrži siringina. Rumunija. Sa donje obrasli su dlačicama. sadrži još i anemonsku i izoanemonsku kiselinu i anemonin koji su raspadni produkti toksičnog anemonola. Procijedi se i upotrebljava 15-20 kapi 3 puta dnevno prije jela. a zatim i drugih gorkih materija. Hercegovina. Cvijet i list trebaju se sušiti na tamnom i prozračnom mjestu. insuficijencija žuči i žučne kesice. Preporučuje se i tinktura ove biljke: punu šaku osušene droge treba preliti sa ½ litra žestoke rakije. Pije se 2 do 3 šolje dnevno prije jela. Može se također. Sušenjem se to jedinjenje razgrađuje. Isključivo treba upotrebljavati oušenu drogu. Nalazište biljke Kod nas se uzgaja svuda kao lijepa i dekorativna biljka. Cvjetovi su najčešće tamno-plave boje. ponekad crvenkasti ili bijeli. smole. Prisutni su još tanini.

Indikacije Insuficijencija jetre. vitka. istrošen i taman. Način primjene 6 listova jorgovana prelije se s 2 decilitra ključale vode. i to mlađi. intoksikacije. U tu svrhu nabere se cvijeta jorgovana. od kojih je jedan mlad. kaćunak pjegavi. Pije se po šolja prije jela. nakon čega se brzo osuše na suncu. čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu. gastritisi. posebno kada se radi o jačanju spolne moći. vrlo lijepe. sunčanim livadama. neškodljivo sredstvo za liječenje upala sluznice želuca i crijeva kod djece. operu. Način primjene Gomolji kaćuna mogu se pržiti kao krompir ili kuhati. Pri tome prikuplja različite toksične materije. bjelančevina. potopi u ulje i ostavi na suncu 15 dana. Posebno kada se jave ljetni dječiji. kolitisi. nepravilnih cvjetova. svijetlozelene boje. obrasla oko polovine stabljike širokim listovima plavkasto-zelenkaste boje. nego onaj iz gomolja koji su dlanasti (kaćunak pjegavi). dijareja. prstasto-račvasti (kaćunak pjegavi) ili okrugli (Orchis purpurea). a sastoji se od visoko-molekularnog polisaharida (manana) koji kod hidrolize daje manozu. Iz gomolja se dobija salep. jer su ove plemenite biljke već počele da postaju rijetkost. KAĆUNI Dactylorhiza maculata. četinarskim i mješovitim šumama po cijeloj našoj zemlji. sa dva gomolja. ali se njegova svakodnevna upotreba može preporučiti. ponekad krvavi. Svojstva biljke To je tipična sluzava droga.kaćunak. ili neposredno iza cvjetanja. katari. Salep je blago. do visine od 1500 metara. Jedino u izvanrednim prilikama. ovdje se ne može diskutovati. dakle iz purpurnoga kaćunka. smole i mineralnih soli. Samljevenu drogu prave kao sluz u apotekama. poklopi i procijedi nakon 10 minuta. Nađeni su i drugi šećeri. koji je kvalitetniji ako je dobijen iz okruglih gomolja. Nalazište biljke Biljka raste po suhim. koja se posebno preporučuje kod upalnih oboljenja želuca i crijevnog trakta. Zbog prisutnog kumirina i sličnih spojeva. reumatična oboljenja (vanjskom upotrebom). Primjena u narodnoj medicini U Rusiji se jorgovan upotrebljava za liječenje reumatizma. dok se stariji odbace. splasnut je. šarolike zeljaste biljke visine oko 50 centimetara. Da li salep jača spolnu moć ili ne. različitih boja sa tačkicama tamijih nijansi. Stabljika je uspravna. Gomolji se očiste. Kaćuni su trajne. Gomolji ili su dlanasti. kod purpurnoga kaćunka. cvjetovi lijepo mirišu. jer salep niti je škodljiv niti otrovan. svjež. posebno kada se osuše. Gomolje treba vaditi ili za vrijeme cvjetanja biljke. Za drogu se prikupljaju gomolji. svijetlim listopadnim brežuljcima. nanižu na konac i spuste u ključalu vodu 2-3 minute. febrilna stanja. čim se rasterećuje jetra. Orchis purpurea – Orchidaceae – Kaćuni Drugi nazivi: salep. Kasnije se trljaju bolna mjesta ovim uljem. svježi. Prema boji cvjetova spadaju u neobično lijepe biljke u našoj flori. a drugi prošlogodišnji koji nosi stabljiku. što se ne smije preporučiti. Pravu slavopojku salepu napravili su arapski medicinski pisci koji su mu pripisali i pravu čudotvornu moć. zatim oko 30% skroba. tako da ga treba obavezno i svakodnevno piti.197 Indikacije Kongestija jetre. Katari gornjih disajnih puteva. Prah . jer na sluzokoži stvara neprekinut film koji prekriva i štiti sluznice i tako ublažava bolove. proljevi. kaćunak purpurni. Osnovni hemijski sastojci biljke Osušena droga (Tubera salep) sadrži do 50 % sluzi koja se lahko otapa u vodi. Cvjetna drška je prava i na gornjem dijelu nosi kitu neobično lijepih.

Kamilica je najvažnija vojvođanska droga. pogreške u ženskom pranju i porođaju. Smatra se za korovsku biljku. Indikacije Zakrčenje jetre i slezene. sa jakim aromatičnim mirisom. đumbira i njima sličnih biljaka. mogu donekle objasniti raznovrsno fiziološko dejstvo kamilice. do sada izolovana iz kamilice. Cvjetne glavice su na dugim drškama. s vremena na vrijeme promiješati. odnosno vitamin C. askorbinska kiselina. zasladiti i piti. začini s malo cimeta. hermanek. Procijediti nakon 30-60 minuta. ne smije se kuhati. B-karotin. Zatim se zasladi medom i. itd.198 salepa kuha se u vodi ili mlijeku do konzistencije sirupa. brzo poklopiti i nakon određenog vremena procijediti. kao i druge aromatične droge. djeluju kao holagog. polisaharidi i još neke organske kiseline. Glikozidi kamilice. sedativno i dezinfekciono dejstvo. U sastav ulja ulaze mono. Za drogu se prikpulja cvjetna glavica u stadijumu potpunog rascvjetavanja. visine do 50 cm. neposredno prije upotrebe. Nalazište biljke Kamilica je tipična kozmopolitska biljka koja raste po poljima. kao i kvercimetrin. nervne depresije. kamilica je stimulator. od kojih su najvažniji laktoni . te pobuđuju sekreciju želučano-crijevnog trakta. Osim toga. bijeli žabljak. baštama. 2 pune supene kašike kamilice preliti sa 2 dcl. treba ga piti što toplijeg. Osnovni hemijski sastojci biljke Glavni hemijski sastojak i nosilac ljekovitog dejstva kamilice je etersko ulje kojega ima i do 1. karpinska kiselina i sl. Kod destilacije vodenom parom iz matricina nastaje humazulen. Iz cvjetova su također izolovani i flavonoidi: apigenini (slobodni). sve do subalpinskog pojasa. holin. poteškoće u varenju. ključale vode. bolova džigerice. Zato je najbolje sušiti kamilicu u tankom sloju. a na rubu bijele. na slabo obrađenoj zemlji. Poklopi se i procijedi nakon sat. Osim toga. Migrene. emanagog. Destilacijom s vodenom parom iz kamilice se dobije etersko ulje lijepe plavkaste boje. Od kumarina. ključale vode. farnezen i kadinen. uzduž puteva. Uopće. U Banatu i Bačkoj čitava se polja bijele od iscvjetale kamilice. Kamilica je jednogodišnja biljka. Ako je čaj potreban za preznojavanje. Svojstva biljke Hemijska jedinjenja.matricin i matrikarin. promiješati. Način primjene Supena kašika kamilice prelije se sa 2 dcl. Ovu količinu infuza popiti hladno i nezaslađeno na ½ sata prije jela kod rečenih oboljenja jetre ili za izazivanje apetita.9 %. kamomila.i seskviterpeni.Pelagić). Kamilica. okus je nagorak. nađeni su i drugi seskviterpeni. Kada se 15 grama kamilice prelije šoljom . Primjena u narodnoj medicini „Dobro je piti svaki dan protiv trbobolje.bizabolol i jedan ketoalkohol.“ (V. đumbira ili smjesom aromatičnog praha koji se sastoji iz cimeta. Hamazulen ima izraženo protivupalno. prijatan. Kod nas obično cvjeta od maja do avgusta. jedan sitosterin. tegobe pri mokrenju. Miris droge je aromatičan i intenzivan od prisutnoga eterskog ulja. smatra se da je naša kamilica najbolja u svijetu. ali ne na temperaturi višoj od 45 °C. naprimjer. na promahi i na tamnom mjestu. odmah poklopiti. proliva i hladnoće u nogama i rukama. Osušenu drogu najbolje je čuvati u dobro zatvorenim posudama ili kesama od više slojeva. ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva. patulitrin i apigenin-7-glikozid. neuralgije. Mora se brzo sušiti. anemija. a istovremeno pokazuju spazmolitičko dejstvo. KAMILICA (CHAMOMILE GERMAN) Matricaria chamomilla ( Linné) – Compositae (Asteraceae) – Glavočike Drugi nazivi: titrica. kao i jedan alkohol . Samo je potrebno preliti ključalom vodom. već prema tome da li se želi jači ili slabiji čaj. Cvjetovi su sakupljeni u glavice koje su u sredini žute. fabrifug. nervne krize. dokazani su i izolovani umbeliferon i hernaiarin.

C (1949). eritrocentaurin. gorka kitica. Iz svega navedenog slijedi zaključak: kamilica je jedan univerzalan lijek i praktično nema njene upotrebe u narodnoj medicini koju nije preuzela naučna medicina. Pharm (1983). bolesti jetre. ako se pije i sjedi u izvarku ove biljke. ne može se ništa postići. oštar.P. zatim poklopi i ostavi 10 minuta i čaj topao popije. opća slabost organizma. dok plodovi sazrijevaju u septembru. tako da se od nje sve crveni. Str. Posjeduje i druge osobine. tjera na znoj i lijek je od nervne rastrojenosti. Čitava biljka je vrlo nježna i lijepa. Brit. Način primjene Jednu šaku kičice prokuhati s litar vode u toku 3 minute. (Herba Centaurii). Također: B. Cvjetovi su maleni. fitosterin. Sadiković. potom procijediti. te sasvim obične kamilice. Kičica je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. cerilni alkohol. stožerni. Nalazište biljke Raste svuda. lijenost digestivnih organa. šuplja. Voli vapnenasto i ilovasto toplo tlo. blaži bolove i grčeve od nahlade. prema farmakopeij bivše Jugoslavije. Pelagić i S. Pije se po jedna šolja na pola sata prije . crijevnih i pljuvačnih žlijezda. magnezij i škrob. kao što je stimulisanje funkcije pankreasa. kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava za gotovo sve bolesti!“ Kamilica se praktično i ne može zaobići kod liječenja jetre i žuči. od kojih treba navesti genciopikrin. ostaviti još 10 minuta. umiruje živce. kalij. A kada se toga čaja popije 3 puta dnevno po jedna šolja. otklanja vjetrove. visine do 30 cm. šećeri. O kamilici je Hieronymus Bock rekao: „Bez toga cvijeta. Okus je vrlo gorak. Cvjeta preko cijelog ljeta. bolovi uslijed dispepsije. pa tako posredno utječe i na ispravan rad i funkciju jetre. znao je još u 10. viši alkoholi. Donji listovi su složeni u rozetu.)-(Centaurium umbellatum – Gilib. anemija. Cvjetovi se otvaraju tek na temperaturi od oko 20 °C.) – Gentianaceae . Korijen je kratak.Troliske Drugi nazivi: Goričica. Međutim. kičica je izraziti lijek za poboljšanje rada organa za varenje (digestiv. 1998. pri vrhu razgranata. Za drogu se prikuplja gornja polovina biljke u cvatu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži gorke glikozide. sabrani na vrhu u račvastu cvast. Dokazani su još: vilina. Napomena Kamilica je oficijelna biljka. Američko izdanje. Stimuliše rad želučanih. a najviše na vlažnim brdskim i planinskim pašnjacima i livadama. govori to da se blagi čaj od kamilice daje djetetu prije majčinog mlijeka. početna žutica. eritaurin. Da kamilica liječi žuticu i podstiče lučenje mokraće i menstruaciju.199 vruće vode. bubrega. Upotrebljava se: Flos Chamamillae (cvijet kamilice). jer nema korisnije biljke. stearin. Herb. svedrc. zbog čega se. sluz. Droga mora sačuvati svoju prirodnu boju. zajedno s nekim drugim biljkama. izduženo jajasti. Svojstva biljke Prema mnogim podacima. mjestimično u velikim količinama. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. ružičasto-crvene boje. Tako o kamilici zbore V. Koliko je to blagorodna biljka. Vezuje se u kitice i tako suši na promahi i u hladovini. može upotrijebiti kod šećerne bolesti. stoljeću znameniti arapski ljekar i filozof Avicena. KIČICA (Centauryherb) Erythraea centaurium (Pers. popravlja stolicu i grije želudac. 107. Može sadržavati i do 1 % alkaloida. Indikacije Kongestija jetre. Droga miriše slabo aromatično ili nikako. Stabljika je čvrsta. crvena kantarija. aperitiv i sedativ digestivnog aparata). mokraćnog mjehura i šuljeva. od kojih preovladava gencianin. biljka djeluje kao holeretik.

Pharm. Kičica je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. ostavi 10 dana (uz češće mućkanje). natrija. Primjena u narodnoj medicini Kičica se isto toliko korisit u narodnoj medicini kao i u naučnoj. koje treba osuštiti na promahi. onda je krupna. makazama ili nožem. acetil-holina i histamina. služe kao ljekoviti čaj za šećerne bolesnike. neugledni. Cvjetovi su maleni. a čisti čaj od kičice. autor moli sve one koji prikupljaju ovu biljku da je nikada ne čupaju sa korijenom. kalija i kalcija. zeljasta biljka. Međutim. koju treba upotrebljavati kada god je to moguće. sirćetne. koristi za mršavljenje. zatim fosfora i kremene kiseline. Ima mnogo mineralnih soli: željeza. Herb. pantotenske. astrigent. depurativ koji se primjenjuje kod žučnih kamenaca i žutice. Kičica i pelin. visine do 150 centimetara. Američko izdanje . prikupiti mlade listove i upotrebljavati ih svježe. pola sata prije jela. u proljeće. organskih kiselina: galne. (1983). mangana. kao što su K. Također prema: Bri. uziman duže vrijeme. ali zato najviših ljekovitih kvaliteta. magnezija. kada se kopriva pojavi. Osnovni hemijski sastojci biljke Listovi koprive sadrže neke od najvažnijih vitamina. Nalazište biljke Jedan je od najraširenijih korova koji raste po svim našim krajevima. Kao diuretik eliminiše iz organizma mokraćnu kiselinu. diuretik. Plinije i Dioskorid.Koprivljanke Drugi nazivi: žara. Uzima se 2 do 5 grama dnevno. Upotrebljava se Herba Centaurii (gornji osušeni dio biljke u cvatu).200 svakoga obroka. . Miris droge je karakterističan. C i karotinoida. sa tamnozelenim listovima. tako da se može naći i na visokim planinama. u prvome redu za otklanjanje smetnji u organima za varenje. Pored toga je hemostatik. velika kopriva. obično i najčešće. Tinktura kičice pravi se tako da se 1 dio osušene biljke natopi sa 5 dijelova 45% alkohola. Kopriva je dvodomna. pitoma kopriva. antianemik. Uglavnom cvjeta od juna do početka jeseni. a zatim filtrira. od svega je najbolje. Kod ranije procvjetale plodovi sazrijevaju obično u julu. Kičicu kao ljekovitu biljku spominju još Hipokrat. Ima je svuda. KOPRIVA (Stinging Nettle) Urtica dioica ( Linné) – Urticaceae. Posebno je važan sadržaj glikokinina i sličnih materija koje regulišu sadržaj šećera u krvi. galaktogen. antireumatik. u tami.106. gusto pokrivena dlačicama koje žare. isto kao i okus. tonik. žegavica To je još jedan. Napomena Pošto se radi o nježnoj biljci najviših kvaliteta. neposredno prije cvjetanja ili na samom početku cvjetanja (Herba Urticae). I ne samo to: kopriva je jedna od najzdravijih biljki. mravlje. sabrani u malo klupče. prikupljaju mladi listovi s vrha stabljike (Folium Urticae). vazokonstriktor. pomalo neugodan. već da. dosadan i svim poznat korov. U jesen se kopa korijen (Radix Urticae). 1988. smetnji kod menstruacije. Znatan je sadržaj hlorofila. Str. Svojstva biljke Kopriva je jedna od najboljih čuvara funkcije jetre. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. protiv slabokrvnosti i groznice. B2. Često raste u velikom mnoštvu na jednom mjestu. pomiješani u jednakome odnosu. Za drogu se. Posebno voli mjesta sa dosta azotnih jedinjenja. Također se prikuplja i čitava biljka. odsijeku gornji dio biljke. maslačne.

Evo kako se to radi: prikupiti otprilike kilogram mladih listova. pa se u proljeće upotrebljava kao proljetna kura u obliku soka. Mlade listove koprive prokuhati u toku od dvije do tri minute. a stvara se i određeni vizuelni efekat. da izbjegava u nju udariti. Oficijelna je prema: Brit. U narodu se tvrdi da munja jako dobro poznaje koprivu. Kao i mnogo puta do sada naučna medicina je gotovo sve preuzela iz narodne. Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs. hemofilije. Str. Američko izdanje. što je s obzirom na sadržaj glikokinina. Posoli se. što će sigurno poboljšati kvalitet. odnosno pijeska. pa samljeti kroz mašinu za meso. Sirup od koprive pravi se na sljedeći način: 250 mililitara soka i 250 grama šećera lagano ukuhavati dok se ne dobije konzistencija sirupa. Upotrebljava se 100 do 150 mililitara. bijelog pranja i krvavljenja iz hemoroida i prejakog krvavljenja kod menstruacije. U starogermanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje. ikterus. Zatim iz samljevene koprive iscijediti sok. stvaranja bubrežnog i mokraćnog kamenca. Primjena u narodnoj medicini Kopriva služi kao preventivno sredstvo i hrana još iz doba starih Rimljana. 1988. zaustavlja krvavljenja. holelitijaza. neobično cijenili.201 Indikacije Insuficijencija jetre. Kopriva se primjenjuje za liječenje šećerne bolesti.217. reumatizam. bolesno zadržavanje mokraće. protiv upale bubrega. Salata sa koprivom: Skuhati ½ kg. Pustiti da dobro otkaplje.Pharm. otklanja blijedoću. KUKURUZ . „da grom ne udari u kuću“. Ostatak staviti u salatu ili u supu pri kraju kuhanja. koji također žari i pali. opravdano. pospješuje stolicu. Isjeći 2 glavice luka na fine koturove i dodati salati. Ovome dodati 185 grama pomiješane koprive. staviti ih u hladnu. doda ulje i sirće. i sve dobro izmiješa. Uzima se 30 do 60 grama dnevno. hemoragije. Svježa kopriva služi za „žarenje“ mjesta na tijelu oboljelih od reumatizma. najbolje u sokovniku. ili kao salata. koji se sprema na potpuno isti način kao i spanać. ili djeci koja nisu rasla na majčinom mlijeku. Čaj od koprive upotrebljava se kod proljeva. pa se zatim presuju u tablete koje se daju u prvome redu malokrvnoj djeci. Vodu zatim odliti i sol izaprati kroz nekoliko voda. Osušeni listovi koprive fino se melju. sasvim opravdano. te svojstvo da „žare“. Herb. Ubraja se u najbolja sredstva za čišćenje krvi. nefritis. neprilike kod menstruacije. oljuštiti i sjeći na ploške. nešto zasoljenu vodu da odstoje 2-3 sata. dermatoze. Koprivu ostaviti da malo otkaplje pa najveći dio upotrijebiti za pripravljanje dodatka jelu. U narodnoj medicini ne obraća se pažnja na fine botaničke razlike. rahitis. Upotrebljava se za liječenje mokraćnih kanala. Odatle vjerovatno i ona narodna „ Neće grom u koprive“. anemija. a vodu u kojoj je kopriva kuhana. Način primjene Najbolje je upotrijebiti sok iscijeđen iz svježe biljke. (1983). 2 puta dnevno. Koprivu pripremljenu na razne načine. 216 . a nemaju dovoljno mlijeka. čir na želucu i duodenumu i sl. U nekim krajevima seljaci stavljaju koprivu u ognjište kada se približava nevrijeme. išijasa ili neuralgija. maslačka i dragušca u jednakim količinama. odnosno dodatak jelima. odasuti. vodene bolesti. posebno trebaju uzmimati majke koje doje. krompira. koji su je. jer sve vrste i varijacije imaju ista ljekovita svojstva.

LAVANDULA ( LAVANDER FLOWER) Lavandula officinalis (Linnė) (lavandula vera De Candolle) – Labiatae (Lamiaceae) -Usnatice Ostali nazivi: Despik. cistitis. šećera. Za drogu se prikuplja cvijet (Flos Lavandulae). stavi u litar vode i kuha 10 minuta. najbolje u tamnim posudama ili višeslojevitim kesama. oligurija. najbolje je u sezoni uzimati svježu i odmah je pripremati. oko 30 dana. varijeteta i sorti. potpomažu povećanju sadržaja protrombina u krvi. posebno za ishranu. višegodišnji razgranat grmić. Lavanda je niski. Modri cvjetovi nalaze se na vrhovima izdanaka. Klice sadrže masno ulje. Potpomaže sekreciju žuči. Oficijelna „svila“. samonine. kriptoksin. treba reći da preparati zbog sadržaja vitamina K. slabunjave. . Primjenjuje se na razne načine i u razne svrhe. Bubrežni kamenci. Svojstva kukuruzne svile Zbog vrlo složenog hemijskog sastava. smješteni u cvasti koje liče na klasje. B5 i C.da se kvari zbog nestručnog rukovanja. Nakon toga se procijedi i pije u toku dana umjesto vode. špikanarda. holecistitisa i holangitisa. pa se zato upotrebljavaju kod unutrašnjih krvarenja. inozit. glukoze. sitosterin. lecitina. urmentin. koja se za drogu prikuplja skidanjem sa klipa u vrijeme kada je vrlo mlada i sočna. Indikacije Hronični hepatitis. Nakon toga je treba čuvati na hladnom i suhom mjestu. maltoze. inače gubi sva svoja ljekovita svojstva. holecistitis i holangitis. stigmaterin i niz alkaloida (Šreter i dr. da se istakne značaj ulja. Mora se brzo osušiti na jakoj promahi. gume i druge sastojke. Kod nas se mnogo gaji u velikom broju podvrsta. Osnovni hemijski sastojci svile Sadrži do 2. levanda. albimunurija. mumuruz. od klica se priprema ulje koje je hranjivo i ljekovito. što dovodi do ubrzavanja zgrušavanja. zbog kojih se svila mora i brzo sušiti i pažljivo čuvati. Zbog višestrukog dejstva kukuruzne svile. Zbog toga se primjenjuje kod hepatitisa. smole. visine do 80 centimetara.202 Zea mays (Linné) – Graminaeae . Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini kukuruzna svila se upotrebljava za liječenje mokraćnih organa i kod bubrežnih kamenaca.). Uzme se jedna puna šaka svile. kamenaca mokraćne bešike i kao sedativ mokraćnih puteva. Potrebno je ovdje pozabaviti se „kukuruznom svilom“ (Stigmata Maydis). Biljka cvjeta od juna do jula. Ovakvim svojstvom odlikuje se i kukuruzno ulje. fitosterole i liposolubilne vitamine. istovremeno smanjujući njenu gustinu (holagog i holeretik). što je neobično važno za rekonvalescente. Osim toga još i: kalij i kalcij. u industriji za proizvodnju skroba. Kukuruzna svila je.BHP (1983). goloduk. gvanidina. Način primjene S obzirom na navedene karakteristike kukuruzne svile . vrlo jak diuretik koji se sa uspjehom primjenjuje kod bubrežnih kamenaca. vitamin K. levandol. gorke glikozide. jer sadrži gliceride nezasićenih masnih kiselina. Ima mnogo uspravnih izdanaka. sportiste i djecu. Kukuruz je porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. jer je svakako bolje od životinjskih masti. Posebno treba istaći sadržaj nekih inzima. gusto obraslih uskim listićima sivozelene boje. svila se upotrebljava za liječenje mnogih oboljenja. nefritis. bjelančevina.Trave Drugi nazivi: kuruza.5 % masnih ulja. Također kod arterioskleroze i povišenog krvnog pritiska. Ovo je bilo potrebno navesti. također. naprimjer u ishrani.

geranil-acetat. Za ove svrhe upotrebljavaju se vršci stabljike sa cvijetom. Pokazuje i niz drugih ljekovitih svojstava kao: antispazmodik.203 Osim toga koristi se i za lahko hlapivo etersko ulje (Aethoroleum Lavandulae). diuretik. umjeti i da je iskoriste i da istovremeno rasade njeno korijenje. Način primjene Obično se jedna kafena kašika droge prelije s 200 mililitara ključale vode. Indikacije Insuficijencija jetre. 159-160. tuberkuloza). ublažavanje grčeva u stomaku. da njeno prikupljanje ubuduće treba biti ili pod kontrolom ili to prepustiti velikim ljubiteljima prirode i dobrim poznavaocima ove biljke. oligurija. srčanik. reumatizam i slično. U našu zemlju je prenesena iz Francuske. a toliko nerazumno uništavana. Upotrebljava se: Aethoreleum Lavandulae. 1988. te kao sredstvo za tjeranje vjetrova (karminativ). Najbolje je prikupiti cvjetno klasje. od kojeg se pravi infuz. Nalazište biljke To je mediteranska biljka. (Sadiković) Napomena Lavanda je vrlo medonosna biljka. vjetova. Vrlo je jakog mirisa po lavandi. pokrije i nakon 10 minuta procijedi. Lincura je toliko plemenita ljekovita biljka. trava od srdobolje. osušiti ga. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje gdje su glavni sastojci: linalil-acetat. uz češće mućkanje. Pharm (1983). Voli suha. čelo i šija ovim zejtinom”. grčeva u želucu i crijevima. Također je i antireumatik. Tucakov). umirivanje živaca. Lavandin med je svijetložut. Priprema se i ljekovito ulje na taj način šo se puna šaka cvijeta lavande prelije s litar maslinovog ulja. bistar i proziran. Nakon stajanja od 6 do 8 sedmica. “Kod nervozne glavogolje nataru se sljepočnice. podušnice. str. Prijatnog je. ulje se odlije. a zatim omlatiti i pročistiti. nema peluda. Također prema: Brit. grčeva u maternici i slično. geraniol. LINCURA . Smatra se boljom vrstom meda. “Naučno je opravdano vekovno narodno poverenje u isceliteljsku moć lincure” (J. možda malo oštar. ali. gdje raste u kulturi. podsjeća na parfem. gripa. kada je nađu. bronhitis. Svojstva biljke Droga je holagog i holeretik (Chabrol). problemi s respriatornim organima (astma. Ili: 2-5 kapi ulja s medom. uglavnom na otok Hvar. Potrebno je navesti da je kvalitetniji divlje rastući oblik. Osim toga. Preporučuje se kod navedenih oboljenja jetre. Lavanda je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Nakaplje se na kocku šećera 10 do 15 kapi i uzima kod oboljenja jetre. interesantno. Droga se mora čuvati u dobro zatvorenim posudama. Uzima se 2-3 puta dnevno. sadrži i derivate propionske i valerijanske kiseline. . odnosno čaj (vidjeti naprijed pripremanje čaja). po toplim i krševitim padinama Mediterana. Američko izdanje. linalil. koji će. raven. grčevi. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. pomalo gorkog. Okus je ugodan. Primjena u narodnoj medicini Lavandula se široko primjenjuje u narodnoj medicini kao sredstvo koje potpomaže izlučivanje mokraće /diuretik). Herb. antiseptik. zaklonjena mjesta. geranil-butirat. okusa. aromatičnog mirisa i aromatičnog. Piju se tri čaše dnevno između jela. fermifug i emenagog.GENTIAN ROOT Gentiana lutea (Linnė) – Gentianaceae – Troliske Drugi nazivi: gencijana. te tanina.

jer ni njena dugogodišnja upotreba ne škodi. Lici. ojačati želudac (Tekst je prilagođen zahtjevima ove knjige. ali uopće nije škodljiva. Ili: 50 do 100 grama naribanog korijena lincure potopiti u litri žestoke rakije prepečenice. gastro-intestinalna atonija. Lecler). kako bi sačuvao visoku ljekovitu vrijednost. anemija. Gorki sastojci pojačavaju izlučivanje želučanog soka. potjerati mokraću. Lincura posjeduje toliko ljekovitih svojstava da je se može uzimati kod bilo kojeg oboljenja. dvilja paprika. dispepsije. po planinskim livadama i pašnjacima u Bosni. čime se ubrzava i poboljšava varenje. a osim toga. Lincura je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije: upotrebljava se: Radix Gentianae (korijen lincure) i tinctura Gentianae (tinktura lincure). usmrtiti gliste. Osnovni hemijski sastojci biljke Kao droga. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Muravjeva. dijareja. Ostaviti da stoji 10 dana uz češće mućkanje. Način primjene Kod oboljenja jetre i gastro-intestinalnog trakta: gram sitno samljevenog korijena lincure uzima se na sat prije jela sa malo vode. niti izaziva naviku. Droga sadrži gorke glikozide: gencipikrin. Još: 30 grama sitno naribanoga korijena lincure i litar bijeloga vina izmiješati. pa će se jetra očistiti. umiriti grčeve u trbuhu. Europ. tuberkuloza. u jednoj staroj knjizi koja je pred mene bila stavljena. jugozapadnoj Srbiji i Sandžaku. Kod oboljenja jetre nije preporučljivo uzimati preparate lincure u alkoholu. uz češće mućkanje. koji se suši po posebnome postupku. Piti likersku čašicu prije jela. Muravjova.P. U jednom samostanu. amarogencin. LJOSKOVAC Physalis alkekengi (Linnė – Solanaceae – Pomoćnice Drugi nazivi: pljuskavac. Procijediti i piti na pola do sat prije jela. Također prema: B. pod uslovom da je ispravno osušen. . pogančeva trava. dizenterija. osobe kod kojih postoji mogućnost krvavljenja iz nosa ili želuca. a nikako za vrijeme ili poslije jela (Tucakov). Vaquez). Indikacije Insuficijencija jetre. treba piti praha srčaniku u vinu. sa posebnom pažnjom našao sam slijedeće: Kada ne valja jetre ili želudac. Napomena Postoji mišljenje da preparate lincure ne trebaju uzimati osobe sa povišenim krvnim pritiskom ili žene u početku trudnoće. opći i intelektualni zamor. vol 1 (1983). 1988. ali je očito da su i naši stari znali šta je lincura). Pije se pola do jedan sat prije obroka. Nakon 10 dana procijediti. genciobioze. preparati lincure služe kao holagogna i holerezna sredstva (Valnet. (1973).204 Nalazište biljke To je tipična planinska biljka koja raste na visinama od 800 od 2500 metara. I ovo: 30 grama naribanog korijena licnure i 50 grama žestoke rakije izmiješati i ostaviti 24 sata. masnoga ulja i dosta pektina. Osim toga. Pharmec.C. voskovac. Sadrži i mnoge mineralne soli. najviše gencianina. upotrebljava se korijen. ne trebaju uzimati preparate lincure. 135. Američko izdanje. Svojstva biljke Lincura je vrlo gorka. Osim toga sadrži i dva alkaloida. Str. crijevni paraziti. Korijen sadrži mnogo trisaharide: gencianoze i disaharida. 6 dana. Pije se rakijska čašica na pola do sat prije jela. gubitak apetita. podstiče se prohtjev za jelom (Tucakov. Ovaj macerat je neobično gorak. Procijediti i uzimati po likersku šačicu prije jela. Zatim dodati litar bijeloga vina i ponovo ostaviti da stoji. Ili: 3 grama praha lincure i 2 decilitra hladne vode ostaviti da stoji 4 sata. Isto tako. Preparati od lincure smiju se uzimati samo prije jela.

205 Ljoskovac je trajna zeljasta biljka. zatim karotinode. citroksantin. Stabljika je uspravna. Nalazište biljke Uzgaja se u čitavoj našoj zemlji kao omiljeno cvijeće. Uzima se ujutro naštesrce puna supena kašika. pojedinačni. prstenčac. reumatizam i kostobolja. Kada se ohladi ili skoro ohladi. Miris droge je svojstven. odnosno preparati primjenjuju se kod uplanih oboljenja jetre i žučnih puteva. Za drogu se prikuplja zreo plod (Fructus Alkekengi). krečnjačka zemljišta. uglavnom bez mirisa. samih ili sa medom. sočna. sprema pekmez: 300 grama boba kuha se sa 200 grama vode do konzistencije gustoga sirupa. kako bi se sačuvali boja i miris. zmrod. posebno boba. čak i 2 puta više od soka limuna. po sunčanom vremenu. Cvjetovi su bjeličasti ili zelenkastobijeli. oligurija. vitamina C. Djeluje kao jak diuretik. flavoksantin. visine do 80 centimetara. faradiola). smole. Nalazište biljke Biljka se može naći u svijetlim šumama. već prema tome gdje se uzgaja. sluzi. Cvjeta od proljeća do jeseni. Sadrži i mnogo vitamina C. pokrivena kratkim čvrstim dlačicama. U bobama ima još limunske kiseline. listova i cijele biljke treba uzeti 30 grama. procijediti i piti nekoliko šolja dnevno. organskih kiselina-uglavnom jabučne i salicilne. Inidikacije Insuficijencija jetre i žutica. Voli bogata. ostaviti 10 minuta. karotin. prije jela. Osušene bobe su nakiselog. NEVEN – GALENOULA FLOWER Calendula oficinalis (Linnė) – Compositae (Astaraceae) -Glavočike Drugi nazivi: žutelj. u periodu punoga razvoja. Kao droga prikupljaju se cvjetovi (Flos Calandulae). triterpenoida (amidiola. Svojstva biljke Droga. Način primjene U toku 10 dana pojede se svaki dan ujutro. narančastocrvene boje. kao i listovi (Folium Calendulae). Jako dugo droga se koristi za liječenje mokraćnih putova. ostaviti zatim da odstoji 2 sata. šikarama. Bubrežni kamenci (posebno ureati i oksalati). Cvjetovi su žute do narančaste boje. Listovi su jajasti na dugačkim drškama. Moraju se čuvati na suhom mjestu u zatvorenim posudama. humskim čistinama i kao korov po vinogradima. Neven je kultivisana jednogodišnja zeljasta biljka visine do 50 centimetara. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži sasvim malo eterskog ulja. 20 do 30 boba. Fizalin je karotonoid od kojega i potječe narančastocrvena boja. umiješa se 700 grama meda. Biljka cvjeta od juna-jula do avgusta. Plod se mora osloboditi ovojne čašice i brzo sušiti u tankom sloju. list (Folium Alkekengi) i cijela biljka (Herba Alkekengi). U primorju cvjeta cijele godine. vrtleni neven. Stabljika je uspravna. za čišćenje crijeva. Listovi i cijela biljka suše se na zaklonjenom mjestu i na promahi. po određenome postupku. veličine trešnje. pomalo trpkog okusa. hidropisija. što se kasnije iskoristilo i u naučnoj medicini. Dopire do visine od 1000 metara. narančastocrvenu šačicu. Procijediti i piti čašu dnevno. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadrže fizalina. procijediti i piti u dva dijela: prije doručka i prije večere. I ovo: 15 grama zdrobljenih boba kuhati 15 minuta u 400 mililitara vode. likopin. rubiksantin. Prikupljene cvjetove treba što prije osušiti na promahi i tamnom mjestu. Ili: 20 do 60 grama osušenih boba kuhati u litri vode 5 minuta. Primjena u narodnoj medicini Droga biljke upotrebljava se u narodnoj medicini kao laksativ. flavonoida. loptasta boba. šećera i nekih alkaloida. Isto tako i listove. Od boba se. Kao diuretik može se pripremiti vino od ljoskovca: bobe. Plod je lijepa. Također se koristi i kod niza drugih oboljenja: gastritisa. ponekad granata. razgranata. umotana u mjehurastu. . te materije kiselog karaktera: voloksantin. okus nagorak. Potopiti u litar vina bijeloga i ostaviti 8 dana uz češće mućkanje.

pripremljenu mast od nevena za vanjsku upotrebu kod rana. kolpitisa. Leclers. bolesti želuca i crijeva. a posebno odlično sredstvo za liječenje oboljenja pluća. kod oboljenja jetre. kao antikancerozna droga. dlakava i dosta slična koprivi. mnogocvjetni. Jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka koju su cijenili i upotrebljavali Egipćani i Rimljani. (1923). 1988. zaključno sa . Kancer (materice i želuca). za vaginalna ispiranja. visine do 60 centimetara. OČAJNICA Marrubium vulgare (Linnė) – Labiatae (Lamiaceae) . Kupelji s mlakim čajem od nevena jačaju očni vid. Cvjetovi su joj na kratkoj peteljci. čireva. diuretik i depurativ. stomahik. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži gorku tvar – marubin. Očajnica je dugovječna zeljasta biljka. Više u narodnoj nego u naučnoj medicini. skrofuloza. liječenje želuca. Primjena u narodnoj medicini Neven je jedna od najčešće upotrebljavanih biljki u narodnoj medicini. čaj od cvijeta nevena upotrebljavaju kod krvavljenja iz materice. Nalazište biljke Uspijeva na mršavim livadama. te gnojne rane koje teško zacjeljuju. sluzi i voska. okus aromatičan. Naš narodni ljekar Sadik Sadiković preporučuje neven kod zatvora.206 kolitisa. gorčika. bolova u želucu. Sadrži holina.P. smrduša. kalij. crijeva i žuči. bijeli tatrljan. Skoro je potpuno pala u zaborav. U odnosu na jetru. nitrata. jer pospješuje sekrecije. Koristi se za ispiranje rana. Za drogu se prikupljaju lisnati vrhovi grančica u cvatu (Herba Marrubii albi). a posebno kod menstrualnih problema (sedam dana prije menstruacije). oligurija. škrofuloze i rahitisa. Droga biljke je osim toga. Copte. Obično cvjeta od juna do septembra. guta. a naročito kod čira želuca i crijeva. Razblažena vodom upotrebljava se za umirenje živaca i kod oboljenja jetre. Miris biljke je prijatan. kolpitis. pektina i željeza. Pije se jedna šolja dnevno prije jela. Američko izdanje. žutice. krasta i osipa. opekotina. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs.Usnatice Drugi nazivi: Marulja. za umirivanje centralnog nervnog sistema. Brit. žutice. nalaze se na vrhu stabljike i ogranka. tonikum. biljka je stimulator. proktitisa i paraproktitisa. menstrualne smetnje u prelaznom periodu. Mast dobijena od nevena i maslaca (od kozjeg mlijeka) liječi zloćudne čireve i otekline. nešto malo eterskog ulja. Dekokt se spravlja tako da se 30 grama droge (cvijeta i listova) pripremi u litri vode. pašnjacima. smole. pojačanje rada srca. Herb. kod otoka jetre. oko 7% tanina. Miris droge je slab. holecistitis. galne kiseline. neke još nedovoljno istražene gorke tvari. Oficijelna je prema: B. Proizvode se i tablete kalendule s nikotinskom kiselinom (KN tablete) koje služe za liječenje raka. poklopi i nakon 10 minuta procijedi. čira želuca i dvanaestopalačnog crijeva. depurativ. U ruskoj narodnoj medicini. Pharm (1983). saponina. kod oboljenja jetre i slezene. dok je ponovo u terapiju nisu uveli poznati liječnici i biolozi: Flamm. Str 100. kongestija jetre. na bunjištima. otečenih žlijezda. uz seoske puteve. ulkus želuca i dvanaestopalačnog crijeva.C. oštar. gorko-slan. Način primjene Supena kašika droge prelije se sa 200 mililitara ključale vode. Indikacije Hepatitis. Svojstva biljke Posebno se preporučuje kod žutice. Široko se primjenjuje i u ginekologiji za liječenje erozije. Uzima se 5 šolja dnevno kod raka materice i želuca. kao holagog. proktitis i paraproktitis. koji se suše na promahi i hladovini. čireva i osipa. Posebno se preporučuje tinktura nevena (Tinctura Calendulae) u količini od 2 do 4 grama dnevno kod raka materice i želuca.

3 puta dnevno prije jela. ali ne na temperaturi višoj od 45°C. pa se može naći po livadama. Nalazi široku primjenu i kod drugih oboljenja kao sredstvo za razmekšavanje sluzi. rijeka. Biljka cvjeta od juna do septembra. nešto alkaloida. Listovi su krupni. ekstrasistolna aritmija.148. Upotrebljava se i za liječenje žutice. grčeviti kašalj. Pije se nezaslađeno. hripavac. Nalazište biljke Oman se smatra za korovsku biljku. poklopi i nakon 20 minuta procijedi. Oficijelna je prema: B.Američko izdanje . te za lučenje sluzi iz disajnih ograna. Pije se po decilitar prije jela. impozantna biljka. digestivna atonija. žutica. Voli nizinske predjele. nefritis. ali od biljke starije od dvije godine. Također i kod lakših i srednjih formi dijabetesa. astma. laktona (alantolaktona izoalantolaktona). kod žutice i vodene bolesti. Mrisi droge je aromatičan. proljeva. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. Stabljika završava cvjetovima skupljenim u cvjetnu glavicu žute boje. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži eterskog ulja i do 3%. uzima se pola kafene kašike sitno izdrobljenog korijena koji se prelije s 2 decilitra ključale vode. bronhitis. Glavni korijen je dugačak. te kod žutice. injula. bronhitis i astma. J. I glavni korijen i sporedno korijenje je izvana tamnosmeđe. mesnat.20 kapi tinkture . anemija. oligurija. razrežu na kriške i brzo suše. devisilj.Pharm (1983). Oman je dugogodišnja zeljasta. katara crijeva. 1988. uz obale potoka. bronhitis. Nakon 15 dana. Anemije. anitseptik. također aromatičan. a unutra bijele boje. Sadiković je preporučuje između ostalog. antitoksika. zatim gorkih materija. artritizam. hronični. na pojedinim mjestima zadebljao u vidu gomolja. visine i do 2. alkohola alantola i proazulena. Primjena u narodnoj medicini Biljka se daleko više primjenjuje u narodnoj medicini negu u naučnoj.207 tuberkulozom (suhi katari. treba profiltrirati. Chabrol. reumatizam. Na ovaj način priređena uzima se i kod drugih navedenih oboljenja. diuretik. Može se staviti 60 grama suhe droge u litar bijelog vina. Indikacije Oboljenja jetre i žuči. Način primjene Kod insuficijencije jetre i žuči: supena kašika droge prelije se sa 2 decilitra ključale vode. okus pomalo gorak i ljut. pseudoinulina i inulenina). Svojstva biljke Droga pomaže stvaranju i izlučivanju žuči (Holagogi holeretik) – (E. Ovaj čaj je također dobar i kod srednjih i lakših formi dijabetesa. staračko i pušačko kašljucanje). te oko 45 % polisaharida (inulina. i kod bolova u jetri. Str. Tako se 15 . uzima se 10 do 15 kapi na kocki šećera. žutica.C ( 1949).Chevalier). Brit. Korijen i sporedno korijenje dobro se operu u hladnoj vodi. tusti korijen. uz puteve. Način primjene Kod smetnji u funkciji jetre i žuči.5 metra. dijabetes. tuberkoloza. kamfora i pektina. posebno ako potječe od loše funkcije jetre ili na nervnoj bazi. po rubovima šuma. Dobar je i kod teškoća u želucu. diuretik i stimulator apetita i dobrog varenja. sa gornje strane obrasli sitnim dlačicama i grubo nazubljeni. Za drogu se upotrebljava i prikuplja korijen (Radix Helenii) kao i sporedno korijenje (Rhizoma Helenii) i to u proljeće ili jesen. 2 do 3 puta dnevno. Ponekad na jednom mjestu zauzme veliku površinu. Nakon 10 minuta se procijedi i pije na 30 minuta prije svakog jela. Ako se priredi tinktura.P. OMAN Inula helenium (Linné) – Compositae ( Astaraceae) Drugi nazivi: bijeli oman. Tonikardijak. ali tek druge godine. Herb. Indikacije Insuficijencija jetre i žuči. osobit.

328. K. zeleni čaj. Ukupno do 35% alkaloida. te eterično ulje u čiji sastav ulazi više do 100 isparljivih supstancija.Herb. s gornje strane tamno – zeleni. kao i za zaštitu jetre od hemijskih toksina. Ponegdje se zbog prijatne arome stavlja i u duhan. Fiziološki zeleni čaj (Green Tea) je aktivniji. dobije zeleni čaj. Sadrži kompleks polifenola i fenolnih kiselina. Također sadrži 2 . Svojstva čaja Kada je jetra u pitanju. ili oolong. Turskoj. To je polu-fermentisani čaj. di + hidro-aktinidiolide i p-vinilfenol. Grci). treba reći sljedeće: Zeleni čaj treba upotrebljavati u liječenju hepatitisa. Ili: u prahu samljevena droga. . C. Poslije branja listovi se suše pa se. Anti-mutagene aktivnosti pokazane su protiv različitih mutagena. rutin). lakih i srednjih formi dijabetesa. 3 puta po 2 grama u toku dana sa nešto tekućine. Nalazište biljke Potječe iz Kine. anti-mutagena i anti-oksidativno svojstvo i brojne anti-kancerozne akcije kao i djelovanje na metabolizam masti.vitro i in. poslije još neke obrade. Naš narodni ljekar Sadiković.Kuntze). bronhijalne astme i sl. I P. a još duže u narodnoj. Drugi nazivi : kineski čaj. Široko provedena istraživanja antimutagenih i anti-kanceroznih svojstava zelenog čaja pokazuju da polifenolne komponente čaja mogu imati i hepato-preventivne osobine. na krajevima nazubljeni.vivo uslovima. kvercetin. Nije odobrena. Kinezi najduže upotrebljavaju ovaj čaj. U prvom redu primjenjuje se za liječenje žutice (icterus) i drugih oboljenja jetre.Pharm.208 (Tinctura Helenii) uzima 4 do 5 puta dnveno. Studije o antikosidativnim aktivnostima čaja u različitim eksperimentalnim uslovima i na ljudima izvedenim eksperimentima. fenil-etil alkohole. ZELENI ČAJ Camellia sinensis ( O. (1983). Šri Lanki. Američko izdanje. kultivisan je u Indiji. po nekim podacima i preko 4. linalol. a zatim za pojačavanje apetita. uključujući aldehide. pokazuju jaka antioksidativna svojstva različitim in. heksenale. za regulisanje menstruacije. PP. vitamine B1. slaboga želuca. To je zimzeleni grm ili niže drvo (maksimalno do 10 metara). Indoneziji. na kratkim peteljkama. 1998. liječenje tuberkuloze. začepljenosti jetre i raznih osipa. U ruskoj narodnoj medicini čaj od korijena primjenjuje se kao sredstvo za zaustavljanje unutarnjih krvavljenja. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs.” U narodnoj medicini upotrebljava se još kao diuretik. protiv hemoroida.000 godina. bio bi međuprodukt između zelenog i crnog čaja. takođe u dijelovima Afrike i Južne Amerike. posjeduje antioksidativna svojstva. crni čaj. koristan kod holestaze. Str. Druga vrsta čaja je crni čaj – fermentisani zeleni čaj. preporučuje oman između ostalog i kod „slabosti i vjetrova u želucu. Sadašnje znanje o zelenom čaju uključuje antimikrobna svojstva. Japanu. Takozvani treći čaj. Osnovni hemijski sastojci zelenog čaja Pošto je zeleni čaj fiziološki aktivniji ovdje se daje njegov hemijski sastav. Cvjeta od avgusta do novembra. stimuliše imuni sistem. nikotinska i pantotenska kiselina. Pakistanu i Cejloni. flavonida i njihovih glukozida (kemferol. trbobolje. Oficijena je prema : Brit. žutice. Listovi su u redu.5% kofeina i nešto malo analoga kofeina (tefilina i teobromina). Sprječava ili usporava rak jetre. fenole. Primjena u narodnoj medicini Oman se u naučnoj medicini primjenjuje nekoliko hiljada godina (Kinezi. ruski čaj. eliptični. Thea sinensis ( Linné) – Theaceae – Čajevke.

na peteljkama i brzo opadaju. Kao grm naraste do oko 3 metra. kada sazriju crne. pasja drenjina.a (Centralnog Nervnog Sistema). . Uzima se i umjesto pilula kao kardiotonični agens. sa 3 do 4 sjemenke. Prekomjerna upotreba čaja može dovesti do povišene nesanice. profiltrirati i sterilizirati. što je svakako važno u borbi protiv ascitesa. zatim oni sa čirom i nervozni. mogu biti efikasne u liječenju različitih pytoloških stanja. zaslađen po ukusu. odmah poklopi i poslije 5-10 minuta procijedi. koštunice. Nalazište biljke Kod nas se može naći u svim dijelovima zemlje. psikovina. ramnetin. Zatim iscijediti sok. žutozeleni i razvijaju se u pazuhu lista. odnosno plodovi. Kod nekih ljudi popijena čaša čaja može izazvati konstipaciju (zatvor stolice). Osnovni hemijski sastojci biljke Droga. ali se javlja i u drugim zajednicama. Listovi su varijabilni. ako je ciroza u dekompenzovanom obliku.209 Dugoročno izvedene studije u Japanu. Za drogu se prikupljaju zreli plodovi – bobe (Fructus Rhamni catharticae). Čaj također ne bi smjeli uzimati oni sa srčanim oboljenjima. gume. preparati služe kao sredstvo za jačanje. Ljudi sa povišenim krvnim pritiskom. Cvjetovi su maleni. Plod sazrijeva u semptembru i oktobru. pa ostaviti koji dan da prevru. Djeluje i kao zaštita jetre. a rjeđe i kora (Cortex Rhamni catharticae). Način primjene Jedna čajna kašikica čaja popari se sa 2 dcl. obično 3 do 5 zajedno. ključale vode. posebno na krečnjaku i toplim padinama. Svojstva biljke Zbog sadržaja antraglikozida. Prema nekim podacima. trebaju se konzultirati sa svojim ljekarom prije nego postanu redovni konzumenti. ramnoksantin. mada bi trudnice trebale izbjegavati ovaj čaj zbog sadržaja kofeina. kao npr. Voli hrastove šume. što je posebno važno kao i diuretično dejstvo. Ima dobro razgranat korijen iz kojega izbija grm ili stablo. Druge komponente čaja. Mjere predostrožnosti Umjereno uzimanje zelenog čaja ne predstavlja nikakvu opasnost. sluzi i pektina. Najmanje 4 šoljice dnevno treba piti da se spriječi rak. a kao drvo i do 8 metara. Zeleni čaj sadrži veću dozu katehina koji je flavonoid sa antikosidativnim svojstvima koji ima sposobnost da stabilizira ćelijske membrane. sadrži antraglikozide od kojih treba navesti ramnokatartin koji se hidrolitički lako cijepa. PASIDRIJEN (BUCKTHORN BERRY) Rhamnus cathartica ( Linné) – Rhamnaceae – Krkavinke Drugi nazivi: pasjakovina. krkavina obična. te šećera. Pije se odmah. Biljka obično u našim uslavima cvjeta u maju i junu. Plodovi su sočne. Kofein je dobar stimulator CNS. Ne dodavati mlijeko. kemferol. srčanim problemima i povišenim holesterolom. Pasidrijen je ili razgranati grm ili omanje drvo. pokazuju da redovno uzimanje zelenog čaja doprinosi produžetku života. kofein i tanin. mesnate. Također se često upotrebljava kao kardiotonički agens. flavonoide: kvercetin. ponekad i žute. nesanicom. Može se upotrijebiti i za liječenje glavobolja. preparati pasidrijena normalizuju pritisak u portnoj veni kod oboljenja jetre. također i dojilje. posebno u cirozi jetre. Za dobijanje soka treba plodove izgnječiti i izdrobiti. odnosno inaktiviraju ga za medicinsku upotrebu. Način primjene Može se primijeniti sok (Succus Rhamni catharticae) u količini od 15 do 30 grama dnevno. jer se vezuju sastojci u zelenom čaju i smanjuju. zatim kao jaki purgativi. a kao diuretici sprječavaju nakupljanje tečnosti. astmom.

kadinen. Nakon toga se profiltrira. Svi su cvjetići trubasti. i to pola sata prije jela ili sat poslije jela. Svojstva biljke Farmakološka aktivnost pelina može se objasniti sposobnošću abintina da reflektorno stimuliše funkcije žlijezda za varenje hrane u želucu. Nakon 10 minuta se procijedi i piju 2 šolje dnevno prije ili poslije jela (Valnet).210 Ili: 30-tak boba. Način primjene 5 do 15 grama pelina prelije se s litar vode. Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs. Biljka obično cvjeta od juna do avgusta. Pelin je višegodišnja zeljasta biljka visine i do 2 metra. a zatim pije u toku dana zaslađena medom. anemije. Kao stomahik: moči se u jakog rakiji 20 do 25 grama pelina. 1988. Nalazište biljke To je vrlo raširena biljka. dok su gornji sve manji i jednostavniji. Droga djeluje na isti način kao i frangula. PELIN ( WORM WOOD) Artemisia absinthium ( Linné) – Compositae (Astaraeaea) – Glavočike Drugi nazivi: pelen. Primjena u narodnoj medicini Vrlo je široka primjena pelina za jačanje srca i želuca. samo znatno slabije. pelim. Biljka sadrži i do 2% eterskog ulja (Aetheroleum Absinthii) u čiji sastav ulazi 11 komponenti (alkoholi. kao i listovi prije cvjetanja (Folium Absinthii). Kao ljekovita biljka poznata je još kod starih Egipćana. prvo malo zdrobiti.i uz češće preokretanje. Indikacije Kao holagog i holeretik primjenjuje se kod svih problema sa jetrom i žučnom kesicom. najbolje u čaju od nane. izdvajanje žuči i soka pankreasa. Ova količina se prvo procijedi. Str. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini upotrebljava se i kora pasidrijena. kod trovanja gljivama ili mesom. U listovima i cvjetovima pronađena su i dva jedinjenja slična proartemazulenu. ostavi 10 dana. ketoni. krajnji tučkasti. koja u velikoj količini raste na kamenitim i dobro osunčanim mjestima uzduž ograda i puteva. s gustim širokim cvjetićima. absint. Poznavali su ga u antičkim vremenima Grci i Rimljani. Američko izdanje. začepi i. a u nižim krajevima u maju i junu. Digestivna atonija. gorčika. preliti litrom vode i kuhati 5 minuta. iz kojih nastaje hamazulen. uz češće mućkanje. Također. Napomena Postoji nekoliko stvari u vezi sa pelinom koje treba zapamtiti: . Miris droge je aromatičan. sivkaste boje. Osnovni hemijski sastav biljke Iz droge pelina izdvojeno je do sada 13 kristalnih supstancija: flavonoid artemetin. Uzima se 15 do 20 kapi. okus vrlo gorak. 97. osoben. dužine najviše do 25 cenimetara (Herba Abisinthii). Hamazulen djeluje protiv upalnih procesa. I donji i gornji su svilasto-dlakavi. zadržavanje menstruacije ili insuficijencija menstruacije. Koliko dugo će stajati u rakiji zavisi od gorčine koja se želi postići. djeluje kod oboljenja jetre i žučne kesice. za poboljšanje vida. žuti. Smije se upotrebljavati nakon odležavanja od godinu dana. na promah. gastritis. Cijela biljka je pokrivena kratkim dlačicama srebrenasto-sive boje. ako su osušene. eteri tujola. odnosno olistali cvjetonosni izdanci. Krunice su oborene. Na isti način kao i kora frangule. Donji listovi su trostruko perasti. artemazulen) . Za drogu se prikuplja gornji dio biljke. I list i biljka suše se u hladu. naročito na mjestima sa krečnjačkom podlogom. seskviterpenski laktoni: absintin i anabsintin. Tinktura od pelina (Tinctura Absinthii) dobija se tako da se jedan dio suhe droge potopi u 5 dijelova 70% alkohola. pinen. gotovo loptaste.

Upotrebljava se : Herba Absinthii (osušeni vršni dijelovi biljke u cvatu). Upotrebljava se kod oboljenja jetre. Listovi su sabljasti i uspravni. ali odmah po odsijecanju uvehne. Indikacije Insuficijencija jetre i žuči. . jer mlijeko postaje gorko. stabljika je okrugla. žut. Oficijelna je prema: B. koja je otrovna i koju treba izbjegavati. dugovječna zeljasta biljka. koji dobija na intenzitetu ako se samelje. Cvijet barske perunike je također neobično lijep. digestivnih i mokraćnih puteva. diuretik i ekspektorant. Postoje mnoge vrste preunike (Iris germanica. Iris florentina.iridin. posebno kod menstruacije. Ili: ½ čajne kašičice samljevene droge preliti s 2 dcl hladne vode. Perunika bogiša obično cvjeta od maja do jula. Svojstva biljke Droga je holagogno sredstvo. najčešće modroplavim. Rizom treba odmah oljuštiti i staviti u hladnu vodu da ne potamni.Pharm (1983). To je. Za drogu se prikuplja rizom biljke. Neki podatci kažu kako drogu treba ostaviti godinu-dvije da se dovrši farmentacija i tek tada lijepo miriše po ljubičici. sluzi i kristalni glikozid. Nakon toga. Pelin je oficijelan prema farmakopeji bivše Jugoslavije. nagorak. i uopće povraćanje zbog različitih uzroka. . šećera.211 pelin ni u kojem obliku ne trebaju uzimaju majke koje doje. skroba. Brit.P. koji drogi daje prijatan miris na ljubičicu. upale respiratornih organa. Droga (Rhizoma Iridis) ima slab miris na ljubičicu. Način upotrebe Gram samljevene droge izmiješati sa hranom kao začin. str. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje i masti. omiljeno i neobično lijepo. nakon kakve operacije ili amputacije udova. 232 - PERUNIKA Iris germanica ( Linné) .Pallcae ( Lanarcil) – Iridaceae – Sabljarke Drugi nazivi: bogiša . malo zagrijati i to popiti u dva navrata u toku dana. ostaviti preko noći. a ponekad se zamijeni sa iđirotom (Acorus calamus). Droga sadrži i smole. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. Interesantno je napomenuti da se odlično može upotrijebiti za smirivanje živčanih bolova. u prvom redu se upotrebljava perunika bogiša. .pelin se također ne smije uzimati u slučaju da se koriste neki preparati sa željezom. Osim toga. modra perunika. Herb. Od mnogih vrsta perunika. . ali voli i pobjeći u slobodnu prirodu. sušenje treba nastaviti u hladovini. Marin kmin. žične kesice i žučnih puteva. u avgustu i septembru. Američko izdanje. tanina.pelin se ne smije uzimati u slučaju da postoji mogućnost cerebralne kongestije.u slučaju iritacije želuca i unutrašnjih organa treba odmah prekinuti sa uzimanjem preparata pelina. procijediti. U aromatičnoj masi nalazi se keton – iron.C (1934). Iris Pallida) čija se droga sastoji od oljuštenog i osušenog rizoma perunike. a na njenom kraju je divan cvijet u raznim nijansama. a zatim ga sušiti na jakom suncu 7 do 9 dana. U barama uspijeva tzv. koji je najvećim dijelom nosilac ljekovitih svojstava. barska ili žuta perunika (Iris pseudacorus). ukrasno cvijeće. Okus je slatkast. Povraćanje žuči. Nalazište biljke Najčešće se gaji u kulturi kao ukrasna biljka. depurativ je. Migrena. hlipavnik. 1988. kao i ostale perunike.

Kod bolesti jetre obično se izmiješaju jednake količine petrovca i lazarkinje.P. što je najvjerovatnije i tačno. perasti. bilo da sprječava nastajanje žučnih kamenaca ili ih otapa(?). zbog čega se biljka često i naziva ovčiji ili pasji čičak. gorka okusa. zatim eterskog ulja. vapnenasto tlo. Nalazište biljke Kod nas ga ima u čitavoj zemlji. Oficijelna je: B. Biljka ublažava upalne procese. Primjena u narodnoj medicini Čaj odnosno infuz ove biljke koristi se za liječenje oboljenja jetre. Petrovac je trajna.H. dlakava. pa su joj ime dali prema svome bogu Perunu. Iz vretenastog korijena izraste uspravna. Biljka se suši u hladovini i na promahi. sitni čičci. . kumarina. Vjerovalo se da korijen perunike. Pharm (9183). reguliše sadržaj šećera u krvi (antidijabetik). prije izbijanja cvjetne stabljike. Međutim. po međama i živicama. bubrežni kamenac. Oficijelna je prema : B. Herb. bubrežne kolike. Droga je slabo mirisna. dijebetes. i to u smjesi sa drugim povrćem. Osnovni hemijski sastojci biljke Nadzemni dio biljke sadrži i do 12% tanina. sitan i žut sa pet latica. ranjenik. Brit. vode. drugome povrću i u supama. kuha 3 minute. Listovi su nasuprotni. Način primjene Mlade listove. Svojstva biljke Biljka je bila posvećena boginji Ateni Paladi. nikotinske i kremene. Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs. vezan za kolijevku ili oko vrata djeteta. zeljasta biljka. najvažnije je da se biljka upotrebljava za liječenje jetre. Plinije navodi da joj je ime prema pontoskom kralju Mitridatu VI – Eupatoru. procijedi i pije u gutljajima nezaslađeno. dijareja. a razvija se na vrhu stabljike. Voli topla mjesta i rastresito. Kod rana koje je teško zarastaju obično se u prah samljevena biljka pomiješa sa svinjskom mašću i tom smjesom premazuju rane. gdje raste po suhim livadama. proljeva i rana. U tome stadiju razvoja biljka se može upotrijebiti kao povrće. Ili: supena kašika osušenih listova prelije se sa 2 dcl. Od ovih listova može se napraviti i vitaminski čaj koji ima blagu aromu. steroidnih saponina. Mladi listovi prije razvitka cvjetne stabljike sadrže vitamina C i karotina. gorkih tvari. naročito kod žutice i kamenca u žučnoj kesici. Sporno je odakle joj potječe ime. ovčiji čičak. jedna kašika mješavine prelije se s 2 dcl ključale vode. hronična oboljenja jetre. puteva.C (1949).P (1983). Cvat je grozdast. visine do metra. gotovo okrugla stabljika. između obroka. aromatična i trpka. treba upotrebljavati kao dodatak salatama. Str. odlična je za bolesti slezene i bubrega. 359. flavonoida. odnosno silicijeve kiseline. albuminurija i sl. pa je to tipična taninska biljka. čuva od uroka. Plodovi su mali. PETROVAC (AGRIMONY) Agrimonia eupatoria ( Linné) – Rosaceae – Ruže Drugi nazivi: turica. sa donje strane gusto dlakavi. dizenterija. Perunika je bila cijenjena zbog svoje „mađijske“ moći. i to kao jedna od najljekovitijih. 2 puta dnevno. te soli kalija.212 Primjena u narodnoj medicini Od svih biljaka stari Slaveni najviše su cijenili ovu. alkaloida. vitamina iz grupe B. trava od poseke. pomaže izlučivanje mokraće (diuretik). Za drogu se upotrebljava ili čitava biljka (Herba Agrimoniae) ili samo listovi (Folium Agrimoniae). Američko izdanje . uz rubove šuma. Indikacije Sve vrste oboljenja jetre i žučne kesice. Cvjeta od maja do avgusta. 1988. Nakon 10 minuta procijedi se i pije 3 puta dnevno.

Nadzemni dio naraste i do 1. (Willfort). putevima. saponina. žutice: svježi. Nalazište biljke Kao korov raste svugdje. kod svih vrsta kamenaca. Za drogu se prikuplja rizom u proljeće i jesen (Rhizoma Graminis). dosta vitamina A i B. Njemačka Komisija E : The Complete German Comission E Monographs 1988. 30 grama droge prelije se jednom litrom vode. PIREVINA (COACH GRASS) Triticum repens (Linné). (1934). Ostaviti se 20 minuta.C. Prokuhati minutu. kod oranja. iza pluga prikupiti rizom pirike. Kod angiholitisa. kalcija i željeza. Najbolje je u ovo vrijeme. Američko izdanje. Američko izdanje. žuči i žutice. insuficijencija jetre i žučne kesice. kalija.213 Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. procijediti i piju 3 čaše dnevno. Svojstva biljke Koliko god da je to štetan korov. posebno u odnosu na jetru. sluzi. dosta mineralnih soli. nakon čega se procijedi i nalije u boce. zajedno s limunom treba dodati još 15 grama korijena broća (Rubia tinctorum. sa dosta meda. Također se primjenjuje kod bolova u bubrezima. kod bolesti pluća i plućne tuberkoloze. organskih kiselina (jabučne i maleinske). kratko prokuha i ostavi oko ½ sata.P. Ovoga soka treba uzimati 3 kafene šoljice dnevno. depurativ. 4 kašike isitnjenog rizoma stavi se u 2 litra bijelog vina. Brit.2 litra vode i kuha dok ne upari na litar. To je trajna biljka. Indikacije Žučni kamenci (holelitijaza). ali pod uslovom da ne postoji povišena tjelesna temperatura. bez posebnog mirisa. Širi se podzemnim puzavim rizomom. oligurija. žutice i holecistitisa.Str. 118. Pri kraju se dodaju komadići limuna. vornica. bubrežni kamenci. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži triticina. dosadan i žilav korov po njivama i vlažnim poljima. Odlična je kod reumatičnih oboljenja. Uzimaju se 2-3 čašice dnevno kod navedenih oboljenja. procijedi se i prije po želji. na slabijem zemljištu. Biljka cvjeta cijelo ljeto. međama. žutica (icterus). pa vodu prosuti. Pharm (1983). malo eterskoga ulja. Diuretik je. vidjeti tamo) i 20 grama korijena slabića (Glycyrrhiza glabra).2 metra. Droga je sladunjavo otužnog okusa. infektivna stanja i menopauza . a onda ostavi da se ohladi. Pirevina se izgnječi. toliko je visoko vrijedna biljka. Droga djeluje kao holagog te služi za liječenje jetre. gume. Treba ga oprati i očistiti od bočnoga korijenja. žuči. 1988. žuč i žučne puteve. Agropyum repens (Beauv. kremene kiseline. Osušeni i isprženi rizom treba samljeti pa ga upotrebljavati kao zamjenu za kafu. Primjena u narodnoj medicini Pirevina se upotrebljava za liječenje jetre i žuči. heterozide. 79. U proljeće je treba upotrebljavati za čišćenje krvi. upala mokraćnih i digestivnih puteva. Herb. kao i žutice. po žitnim poljima. pa zatim upotrijebiti sokovnik ili slično. inozitola. Način upotrebe Kao svježe iscijeđeni sok kod bolesti jetre. a zatim sušiti na suncu dok ne postane lomljiv. Cvjetovi su udruženi u dugim drvorednim klasovima dugačkim do 10 centimetara. pirovina. očišćeni rizom treba prvo protisnuti kroz mašinu za mljevenje mesa. Str. puzava pirika.) – Gramineae (Poaceae) – Trave Drugi nazivi: pirika. Oficijelna je prema: B. . doda 1.

Kao remineralizant kod insuficijencije jetre. U svojim spisima spominje je i Dioskorid. Kao ljekovita biljka poznata je od najdavnijih vremena. pripisuje prisustvu saponina. te organskih kiselina (jabučne. Nešto kasnije pojavljuje se neplodna asimilaciona stabljika zelene boje. Droga djeluje kao hemostatik. Čaj se obično priprema na ovaj način: dvije čajne kašike biljke preliju se s 2 dcl hladne vode. u kojemu se nalaze spore. Ako je preslica već osušena. 150 . povuče znatnu količinu kremne kiseline. karotenoida i dosta neorganskih soli: kalcij-karbonata. hematopoetik. hidropisije i ascitesa u cirozi jetre i kod insuficijencije srca. uspravna. pa na to popiti pola šolje mlake vode. kao i svježih rana: preslica se obično dobro izgnječi i stavi na ranu. Za drogu se prikuplja samo asimilaciona. izmrvi se i prah pospe po rani. astenije. tanine.214 POLJSKA PRESLICA (HORSETAIL HERB) Equisetum arvense (Linne) – Equisetaceae – Preslice Drugi nazivi: preslica. Ako uspijeva na glinastome tlu. Svojstva biljke Od davnih vremena poznata je kao diuretik.I. Starija sadrži više ove kiseline. u rano proljeće se pojavi nerazgranjena. Navodno sadrži alkaloide: nikotin. te ostavi hladiti. Herb Pharm (1983). Ostalo je kao i u naučnoj medicini. Potom se procijedi i pije. pektina nekih gorkih materija. zagrije do ključanja i prokuha 2-3 minuta. njivama i poljima. Ima dvojake izdanke. mjehura i bubrega. osim u slučajevima anemije. Čir želuca i dvanaestopalačnog crijeva. 1988. rahitis. Može se naći po vlažnim livadama. što zavisi od zemljišta na kojem uspijeva i od starosti biljke. vrlo je žilav korov. Okus droge je slabo gorko-slan. Mladi izdanci zelene preslice mogu se dodavati u koju od salata. Osnovni hemijski sastojci biljke Sadrži i do 12% kremne kiseline. što nauka danas.i do 5%. Način primjene Preporučuje se sok iz svježe biljke od 2-3 čajne ili supene kašike. Šreter) i flavonide (ekvizeterin. trimetoksipiridin i dimetilsulfon (A. Oficijelna je prema: Brit. plodna stabljika svijetlosmeđe boje s klasom na vrhu. pa valja voditi računa da ne dođe do zamjene. kalij-hlorida.. magnezija. Zbog podzemnog dijela. za razliku od drugih preslica. Zbog astringentnog djejstva u narodu se često upotrebljava za liječenje rana koje krvare. zelena stabljika (Herba Equseti). Demineralizacija: tuberkoloza. ili vise nadolje. barska metlica. remineralizant. kreš Poljska preslica je višegodišnja. rastavić. Suši se na promahi i u hladovini. Najbolje je u toku dana uzeti 2-3 puta po kašiku svježega soka. hematurija i dr. Infekcije mokraćnih putova. izokvercitrin). Indikacije Kao jak diuretik kod oligurije. Primjena u narodnoj medicini Poljska preslica mnogo se više primjenjuje u narodnoj medicini. željeza i mangana. koji se prostire i u dubinu i u širinu. čiji se listići granaju iz pršljenova i okrenuti su prema gore. jer se smatra da djeluje kao diuretik. str. kada se sladi medom. ili vodoravni. koja svojim izgledom podsjeća na jelu. astringent.kalij-sulfata. ali je prešla u oblik koji je teže topiv u vodi. što je posebno važno. Napomena Postoji nekoliko sličnih biljaka iz ovoga roda. frakture. razblažen jednakom količinom vode. zeljasta biljka visine 20-40 centimetara. Zbog toga treba skupljati mlađe biljke. premda je u mnogim farmakopejama i oficijelna droga. prije svega. metroragije. nezaslađen. Sadrži također saponina ekvizetonina. askorbinske i oksalne). Nalazište biljke Kao korovska biljka posebno voli jako kisela zemljišta sa dosta vlage. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. Američko izdanje. smole. gotovo je bez mirisa. čiji listići su. Arterioskleroza i hipertenzija. Različite vrste hemoragija: hemoptizija.

koja često od polovine viri iz zemlje. prostren. a gdje postoje uslovi. koji iz organizma eliminiše ureu i hloride. Indikacije Srčana oboljenja (droga djeluje slično digitalisu – vidjeti: digitalis).5 do 1. Kako bilo da bilo. holina. Iz lukovice izbija cvjetna stabljika koja u gornjem dijelu nosi cvjetove bijele boje slične ljiljanu. Međutim. znajući za njenu osobinu da liječi od vodene bolesti.Ljiljani Drugi nazivi: Morski luk. scilaren.0 grama dnevno. pasji luk. posebno u svježem stanju. Djeci do 2 godine ne smiju se davati preparati ove droge. Nalazište biljke To je mediteranska biljka koja uspijeva u dva varijeteta. bijelom i crvenom. i u takozvanim eksikatorima. limunske kiseline. A zatim. Teško je ustanoviti otkad se upotrebljava. iznad negašenog kreča ili kakvog drugog sredstva za sušenje. Zanimljivo je napomenuti da su stari Egipćani. Ima mišljenja da čitavu lukovicu treba upotrijebiti za drogu. u Španiji. PROLJEVAK Gratiola officinalis ( Linne) – Scrophulariaceae. Pojedine lukovice teške su i do 8 kilograma. U zemlji se nalazi velika lukovica. Obje droge su podjednako ljekovite. što predstavlja 50 do 150 kapi. Siciliji i Francuskoj. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži glikozide. Ovaj dio se isječe na lamele i brzo suši u sušnici na temperaturi između 40-50°C. Sušenje na suncu duže traje. Osim toga. Tinkutra (Tinctura Acillae) se uzima u dozi od 1 do 3 grama dnevno.5 metar. Uzgaja se na Kipru. Napomena Ni jedan preparat primorskog luka ne smije se uzimati bez ljekarske kontrole. Lukovica je vrlo velika i teška po nekoliko kilograma. praćena ascitesom. . uglavnom sabljasti. suha droga je vrlo ljekovita. Bronhitis. ascites). morska kapsula. najzgodniji način primjene droge u vidu praška (Pulveres Scillae). od kojih i potječe ljekovitost i otrovnost droge: scilipikrin. izgleda da je najkvalitetnija droga koja se dobija odstranjivanjem vanjskog i unutrašnjeg sloja. sadrži još i ugljiko-hidrata. kao jak diuretik. koji su poznavali ljekovitost droge. ciroze jetre praćene ascitesom. ne bi se smjelo prekoračiti dozu od 1. astma. Portugalu. pri čemu se raspadaju neki ljekoviti sastojci. emfizem. scilin i scilitoksin. Svojstva biljke Droga primorskog luka je otrovna. hidropisija. Za drogu se prikupljaju lukovice (Bulbus Scillae) koje se vade u jesen. Međutim. čak i podigli hram ovoj biljci.0 grama praška ili 4 grama tinkture. najvjerovatnije da bi doza trebala biti 0. Međutim. što su već stari Egipćani znali. sluzi. a pri tome usputno stimulativno djeluje na bubrege i naravno srce.215 PRIMORSKI LUK Scilla martima ( Linné) – Liliaceae. Nakupljanje tekućine u organizmu zbog srčanih i bubrežnih oboljenja (oligurije. dakle srednji slojevi lukovice. Droga se mora čuvati u hermetički zatvorenim posudama. Način primjene Po svemu sudeći. Ciroza jetre u dekompenzovanom obliku. Alžiru. Zahvaljujući glikozidima droga djeluje kao kardiotonik. Kod otečene jetre. podaci o doziranju se nešto razlikuju. Kasnije se jave i listovi dugački i do 50 centimetara. Droga također djeluje kao ekspektorant. Ovo je dugovječna zeljasta biljka sa cvjetnom drškom i do 1.

u manjim grupama ili pojedinačno. Svojstva biljke Droga biljke je vrlo cijenjena. vjerovatno glikozida i saponina. karakterističan. uz obale rijeka. kao i diuretik. kao što su stahidrin. Nalazište biljke Kod nas se može naći u čitavoj zemlji po slabim livadama. Nakon 10 minuta procijediti. Miris droge je slab. ascites u cirozi jetre. Boja cvasti je crvena. bukvica. Često se može naći i u šumskim predjelima. turicin. po obodu nazubljeni. Sadrži također nešto eterskog ulja. emertik. Na vrhu biljke je cvijet. svijetlim šumama. Zbog visokog sadržaja tanina često se upotrebljava za liječenje rana. Svojstva biljke Osnovno svojstvo biljke je da je to jak purgativ. dok se čitava biljka u cvatu prikuplja u septembru i oktobru (Herba et radix Betonicae). svuda gdje je zemlja umjereno suha. graciolinin. mjesečnik. Biljka je nerazgranata. a pojedinačno graciolin. RANILIST Betonica ( Stachys) officinalis ( Linne) – Labiatae ( Lamiaceae) – Usnatice Drugi nazivi: ranjenik. vodeni troskotac. uspravna. Cvjetovi se nalaze u pazuhu lista. Korijen. biljka nije još dovoljno proučena. Ciroze. i graciolinsku kiselinu. jetrnjak. a pri vrhu sa mnogobrojnim listovima. Biljka obično cvjeta od juna do avgusta. Uremija. na kratkoj dršci. a posebno kod ascitesa. još nedovoljno istraženih. Proljevak je dugogodišnja zeljasta biljka visine 40-50 centimetara. Primjena u narodnoj medicini Graciolin djeluje slično digitalisu. je kos iz kojeg izbija četverouglasta grubo-dlakava stabljika. a plodovi sazrijevaju u septembru. Biljka počinje da cvjeta u junu pa sve do oktobra. okus opor i gorak. glikozide. Sadržaj heterocikličnih alkaloida je nizak. dosta tanina. betonicin. milica. betonika. . Za drogu se prikuplja u junu list (Folium Betonicae). Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži neke betaine. saponine. Pri dnu su listovi složeni u rozetu sa dužim peteljkama. sunčanim stranama. odnosno rizom. Osim toga. koju valja sušiti na tamnom. te materija složenog sastava. fermifug.216 Drugi nazivi: Gorski dubčac. odnosno grimiznocrvena. odnosno kupasta cvast. Drogu treba sušiti u hladovini i na prozračnom mjestu. sastavljena pri vrhu u klas. Način primjene 2 supene kašike sitno nasječene biljke preliti s litar ključale vode. zeljasta biljka visine do 60-tak centimetara. I jedni i drugi listovi su jajastog oblika. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži flavonide. holina. odakle i potječe ime. tako da je droga praktično neotrovna. Miris droge je slab. zato se u narodu upotreljava za liječenje srčanih mana. dok su oni pri vrhu sjedeći. Pije se jedna šolja ujutro ili navečer. sa naspramnim listovima. neugodan. Napomena Droga se ni pod koju cijenu ne smije upotrebljavati bez ljekarske kontrole. prozračnom mjestu. okus gorak. Za drogu se prikuplja biljka u cvatu (Herba Gratiolis). to jest propisuju je farmakopeje. betain. posebno korijen i ekspektorant. Inače. tako da je u mnogim zemljama oficijelna biljka. Osim toga je stomahik. Korijen droge je jak purgativ pa se preporučuje kod žutice. Višegodišnja. Ili kao purgativ: 1 do 2 grama sitno smaljevenog korijena proljevka. Nalazište biljke Biljka raste po vlažnim poljima i livadama. Indikacije Tvrdokoran zatvor. edemi i ascites zbog poremećaja rada srca i bubrega. gorkih materija.

Nakon 10 minuta procijediti. liječe se rastrojeni i slabi živci. sa 2 dcl. ili prije jela. Ako se droga (Herba et radix Betonicae) samelje u prah. Odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. vode. ascites. a ponegdje i čitav gornji dio biljke (Herba Cyani). Najvažniji su derivati alfa-pirana: cianin i pelargonin. ½ grama. Poznati lijek je za liječenje žutice. pelin. Način primjene Obično se pravi infuz: nešto više od čajne kašike droge prelije se s 2 dcl. Osnovni hemijski sastojci biljke Cvjetna droga sadrži glikozide ceturin i cikorin. Različak je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka visine do 80 centimetara. oboljenja disajnih puteva i slično. Herb. ključale vode. Primjena u narodnoj medicini Betonica je jedna poznata biljka koja se primjenjuje u nauci iz doba Egipćana. Danas se ponovo vraća na ovu vrijednu biljku. između. zaduha. plave boje. sa mnogo sitnih poleglih dlačica. ružmarin. reume. Svojstva biljke Droga različka djeluje kao holagog i holeretik. modar cvijet. Na vrhu grančica i stabljike nalaze se pojedinačni cvjetovi lijepe.“ Đuričić i Elzar tvrde da se sok iz svježe biljke u narodu upotrebljava kod žutice. Plućna oboljenja. Nalazište biljke Raličak raste kao korov po žitima. Osim toga. Migrene na nervnoj bazi. RAZLIČAK ( CORNFLOWER) Centaurea cyanus ( Linne) – Compositae (Asteraceae). koji se zatim grana na sve strane. služi za čišćenje pluća.217 Indikacije Žutica (korijen). rjeđe uz pšenicu. pa i tegoba sa jetrom i žučnom kesicom. Za liječenje mnogih tegoba. poklopi i ostavi 10 minuta. Za drogu se prikuplja cvijet (Flos Cyani). žutica. odnosno oboljenja organa za disanje (bronhitis. okusa je slabo gorkog. naročito uz raž. primjenjuju se različiti pripravci. a zatim brzo osušiti u hladovini i na jakoj promahi. ostavi 10 minuta. Poznat je švajcarski čaj ili Species vulnerariae. uloga i giht. Piju se tri šolje dnevno. ambor. žgaravica. esktrakti i dr.Phram (1983). zatim kao blag diuretik i depurativ. žučne kesice. Način primjene Pošto se radi o oficijelnoj biljci. dispepsija. vodene bolesti. Nakon toga se procijedi. Pije se 3 puta dnevno po pola šolje. . Kafena kašika korijena malo se prokuha. Ne smije se prekoračiti propisana doza jer se može izazvati povraćanje. 3 puta dnevno. hiperaciditet. Sadiković kaže sljedeće: „Kada se kuha 15 grama osušenoga lišća sa četvrt litra vina i kašikom meda. u čiji sastav ulaze mnoge biljke opisane ovdje (ranilist. hemoptizija. padavica. protiv povraćanja krvi. Grka i Rimljana. i uzima svakog sata po kašika. Droga nema miris. sadrži pektina i nešto malo tanina. Iz tankoga stožernog korijena. Indikacije Insuficijencija jetre. izbija prava razgranata stabljika obrasla kopljastim lišćem sivkaste boje. procijedi i pije pola šolje 3 do 4 puta dnevno. Tinktura: 10 kapi 3 puta dnevno. Kasnije je potisnuta od hemijskih proizvoda. Biljka cvjeta od juna do avgusta. U našem narodu se vijekovima upotrebljava kao biljka za rane. majčina dušica i druge) od kojeg se pravi tinktura. prašak. Od listova se priprema čaj: 10 gr listova preliti s ½ litre ključale vode. Oficijelna je prema: Brit. odakle potječu i imena.Glavočike Drugi nazivi: modriš. sinčec. Biljku treba prikupljati po lijepom sunčanom vremenu. ascites i žutica. astma magareći kašalj i slično).

Cannabini). ostaviti preko noći i sutradan popiti u 3 obroka prije jela ( Tucakov). procijediti i piti po šolju prije jela (Valnet). Obično cvjeta od jula do avgusta. žutice. diuretik. laksativ. dijaforetik i emetik. RUSA (CELANDINE HERB) Chelidonium majus ( Linné) – Papaveraceae – Makovi Drugi nazivi: Trava od rosopasa. krvavi mleček. kuhati 2 minute. Cvjetovi su jarkožuti. Nalazište biljke Raste po vlažnim i sjenovitim mjestima po cijeloj Evropi.5 metar. dosta inulina. Upotrebljava se za liječenje nekih dermatoza nastalih zbog smanjenja sekrecije žuči. razvijena i snažna biljka visine i do 1. uz šumske ceste. Korijen se vadi rano u proljeće. smanjuje sadržaj holesterola u krvi i snižava hipertenziju. čvornat i malo ukošen. potoka i jezera. Miris droge je neprijatan i oštar. kao i sredstvo za čišćenje kod navedenih bolesti. Osim toga. po obalama rijeka. u korijenu. Korijen je dosta snažan sa pobočnim. divljika. donji listovi su na dugačkim peteljkama. okus gorak i paleći. a gornji su sjedeći. krvavo zelje. za povraćanje i kod arterioskleroze. ostaviti da stoji još 10 minuta. u količini od 4 do 5 grama dnevno. Ili: kafenu kašiku sitno istucanog korijena preliti s 2 dcl. Način primjene Korijen samljeven u prah. po rubovima listopadnih. insuficijencija žučne kesice i žučnih puteva. Stabljika je razgranata. ključale vode. Resnik je dugogodišnja. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje. popariti s pola litra ključale vode. Također i zatvor kod bolesnika koji se oporavljaju. Dermatoze nastale uslijed smanjene sekrecije žuči. a nadzemni dio biljke u momentu kada se oko pola cvjetova rascvjetalo. Cvijet je na vrhu stabljike mutno-ružičaste do bijele boje. fosfata i. primjenjuje se za liječenje žučne kesice i žučnih kanala. kalij-nitrata. kalcij-malata. posebno konjuktivitisa. mokraće. Udruženo je 5-6 cvjetova u male duguljasto-valjkaste glavičaste cvasti. Služi i za liječenje očiju. konjska griva. silicijeve kiseline. služi kao sredstvo koje pomaže jače izlučivanje znoja. Ili: 3 supene kašike nadzemnog dijela biljke. gorkoga sastojka eupatorina. Indikacije Kongestija jetre. trava od žutice. Osim toga. Kod nas je ima svugdje. smole. 4-5 grama dnevno prije jela (Gostuški). Rusa je dugogodišnja zeljasta biljka koja naraste do 80 centimetar. Svojstva biljke Pojačava sekreciju žuči (holagog–Kroeber). tanjim korijenjem. Primjena u narodnoj medicini Ponegdje čitava biljka. sabrani 3-8 na . Korijen je valjkast. okruglasta i posuta sitnim sivkastim dlačicama. grozničica. odnosno neposredno pred cvjetanje čitave biljke. RESNIK Eupatorium cannabinum ( Linné) – Compositae ( Asteraceae) – Glavočike Drugi nazivi: konopljuša. ali uglavnom korijen resnika. Za drogu se prikuplja korijen (Radix E.218 Primjena u narodnoj medicini Cvjetovi u obliku čaja odnosno infuza služe kao sredstvo protiv žutice i zastoja u mokrenju. Na nerazgranjenoj stabljici razvijaju se dlanasti trodijelni do petodijelni listovi sa nazubljenim liskama. često u velikom mnoštvu. Stabljika je uspravna. ( Tucakov). Cannabini) ili cijela nadzemna biljka u cvasti (Herba E. mješovitih i četinarskih šuma.

nešto eterskog ulja. Izmiješaju se jednaki dijelovi ruse i nane. II grupa: derivati protopina. pa se tri supene kašike smjese preliju sa pola litre ključale vode. Nalazište biljke Raste svugdje kao korov. navodno preparati zaustavljaju rast malignih tumora). također. Svježe ubrana biljka ima neprijatan miris. organske kiseline (jabučna. insuficijencija u lučenju žuči. Nakon 2 sata se procijedi i pije 3 puta dnevno. imaju sličnosti sa drugim alkaloidima opijuma.219 kraju stabljike sa 4 latice. Alkaloidi su u sastavu 4 grupe. već samo osušena i trebalo bi se držati tog pravila. Primjena u narodnoj medicini Naučna i narodna medicina našli su punu saglasnost kod ove visokovrijedne ljekovite biljke. koji se sušenjem gubi. koji neki autori smatraju otrovnim. Rusa i njeni preparati primjenjuju se iznutra kod oboljenja jetre i žučne kesice kao holerezno i holagogno sredstvo. to jest da se popije. blago se ukuhaju uz skidanje pjene do konzistencije sirupa. Način primjene Rusa se primjenjuje ili sama ili u smjesi sa drugim biljkama sličnog dejstva. koji prema najnovijim istraživanjima. Jedna kašika ujutro natašte i uvečer. iz nje curi narančasti sok. zastarjeloga. Gotovo da nema nijednog njegovog pripravka u koji ne stavlja travu rusu. Biljka obično cvjeta od maja do septembra. gorkoslan. Poznati francuski narodni ljekar M. Mora se sušiti brzo. a zatim u taj infuz umoče dlanovi i tabani u trajanju od nekoliko . ali prije nego što biljka procvjeta. na prozračnome mjestu. u koju ima najviše povjerenja. Jedan posebno interesantan recept koji preporučije Sadiković za liječenje žutice. Kod nas se može naći i do nadmorske visine od 1500 metara. Indikacije Akutni i hronični hepatits. III grupa: derivati dizohinolina i IV grupa: slabo proučeni alkaloidi. žutica (icterus). Prva: derivati naftofenantredina. limunska. može se naći i u pukotinama drveća ili zidova. kožnog osipa i kilavosti sastoji se u sljedećem : 1/2 litra iscijeđenoga soka i litar meda (najbolje možda meda od ruzmarina). Kada se biljka ozlijedi. zatim je pala u zaborav. otečene jetre i slezene. oštećenja puteva zbog žučnih kamenaca (holelitijaza). gastro-duodenalni problemi. Nakon 10 minuta se procijedi i pije po jedna šolja između jela. Okus osušene biljke je oštar. uz ograde. u hladovini. intestinalni paraziti. jarko-žuti. helidoninska). Svojstva biljke Biljka je nekada bila vrlo cijenjena kao ljekovita. Kao droga prikuplja se nadzemni dio biljke u periodu cvjetanja (Herba Chelidonii). a cvjetovi su. da bi sada ponovo zauzela svoje mjesto kao vrlo ljekovita biljka čak i za neke vrlo teške bolesti. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke i njen narančasti sok sadrže desetak alkloida. po poljima. na pola sata prije jela kao holeretični i holagogni čaj (Tucakov). u blizini domova. Osušena biljka treba da ima prirodnu boja listova. Interesantno je napomenuti da Messegue istina preporučuje infuz od ruse na uobičajeni način. liječe gore navedena oboljenja. a drugi pak da nije otrovan. odnosno čira želuca i duodenuma. Obično preporučuje da se napravi infuz na određen način. Sakuplja se i korijen (Radix Chelidonii). ali daleko se više služi metodom upijanja ljekovitih materija preko kože ruku ili nogu. Tako Rusi smatraju da rusa zaustavlja rast malignih tumora. Sadrži također smole. Smatra se da se iznutra ne smije upotrebljavati svježa biljka. Tinktura ruse dva puta razblažena sa vodom daje ponekad dobre rezultate kod ciroze (Valnet). te saponine i flavonoide. jantarna. Kod žutice se obično uzima 2 do 5 grama tinkture dnevno. Također smanjuje i krvni pritisak. Primjenjuje se kao antispazmodično sredstvo kod oboljenja. melanholije. Rak želuca (uz određene ograde. na đubrištima. 15 grama osušene biljke stavlja se u litar mlake vode. pred spavanje. vodene bolesti. karotin i vitamin C. Messegue kune se u ovu biljku kao njemu najdražu.

dosta askorbinske kiseline.) Što je posebno interesantno kod ove biljke je to da poravnava krvni pritisak. pucaju i razbacuju sjeme na sve strane. Osnovni hemijski sastojci biljke Smatra se da biljka sadrži jedan nepostojani alkaloid–bursin. no svi se slažu da je droga biljke hemostatik. Svojstva biljke O ovoj biljci postoji veoma opežna literatura. RUSOMAČA (SHEPHERDIS DURSE) Capsella bursa pastoris ( Linné) – Cruciferae ( Brassicaeceae) – Krstašice Drugi nazivi: hoću – neću . odnosno čaj. pola šake korijena maslačka . Ima dvije vrste listova: donje. Cvjetići na gornjem dijelu stabljike su bijeli i složeni u grozd. jabučnu. Str. odlije se bistra tinktura. bubrega. Osim toga. stabljike sa cvjetovima i nedozrelim plodovima (Herba Bursae pastoris). Hematurija. koji idu duž stabljike i mnogo su sitniji. nakon čega se mora čuvati u tamnoj ambalaži. šaka lišća cvijeta od komonjike (Artemisia vulgaris). ruzmarina. materice i zaustavljanja krvavljenja iz rana koje jako krvare. zatim sumporno-etersko ulje. Za drogu se prikuplja gornji dio biljke u cvatu koji se sastoji od prizemnih listova. uz češće mućkanje. (1983). i gornje. Također treba napomenti da droga reguliše menstrualni fluks i mnogo se upotrebljava u ginekološkoj praktici. Nakon toga se procijedi i istiješti Kada se talog slegne. jer je poznata velika propusnost kože dlanova i tabana ne samo na tekućine već i za druge materije. pošto se prethodno sitno isjecka. od timjana. inorit. pašnjacima. djevojačka trava. Bez mirisa. Nalaziše biljke Biljka se smatra za korov i može se naći u našoj zemlji na livadama. Oficijelna je prema : Brit. pastirska torbica. pola šake listova cikorije. flavon diosmetin. dvije glavice bijeloga luka. Da se ponovo vratimo Sadikoviću koji preporučuje kod hronične žutice: šaka lišća od ruse. kada sazriju. Pharm. perasto izdijeljene. šaka korijena ruse i 2 litra vode. No. limunsku i neke druge kiseline.variti 20 minuta u jednoj litri zdravoga vina. Indikacije Metroragije različitog porijekla (u pubertetu. 105. Herb. drugu. svježe rusomače izmiješa se i ostavi. Postupak nipošto nije nerazumljiv. prizemne. Rusomača je korovska. Dva puta dnevno kvasiti po 6 minuta noge i ruke. šaka listova ruse. Uz ovo je dobro piti infuz. hemoroidi. ili nane. Način primjene Kod svih vrsta hemoragija izgleda da je najefikasnija tinktura koja se dobija na sljedeći način: litra alkoholata rusomače i 350 grama fino isječene. to je samo pretpostavka koja nije potpuno dokazana. pored plotova uz puteve. kod menopauze. 10 dana. a treću prije spavanja. Plodovi su trouglaste ili srcaste komušice koje. Njemačka Komisija E. po poljima i drugdje gdje je zemlja pognojena. jetre. Biljka obično cvjeta od ranoga proljeća do u kasnu jesen. duguljaste. 8 kašika meda . produžene i neregularne menstruacije).220 minuta. što znači da se može upotrijebiti i kod povišenog i kod sniženog krvnog pritiska. taška. The Complete German Comission E Monographs. ali i na drugim mjestima sve do visine od 2700 metara. Isti je postupak po Messagueu: šaka lišća od artičoke. sadrži najvažnije sastojke: holin i acetilholin. Ili: . Hemoragije žučnih puteva i sl. ljutog okusa. Droga se suši u hladovini. koji sačinjavaju gustu rozetu. a ostatak filtrira. dizenterija. oksifeniletilamin-tiramin. zbog čega se upotrebljava kod različitih vrsta hemoragija (pluća. 1988. 12 grama iđirota. zeljasta biljka koja naraste do 40 centimetara. pola sata pred ručak. jednogodišnja ili dvogodišnja. Ovog vina naštesrca popiti jednu čašicu. Američko izdanje . Sadrži glikozid hizopin.

U toku dana. Kapi su . gaji se kao ukrasna biljka. sapunika. reumatizam. Djevica Marija. treba uzimati 3 do 4 čajne kašike svježe iscijeđenog soka rusomače. naročito po riječnim obalama. magareća salata. Indikacije Oboljenja žučnih i mokraćnih puteva. visine i do 1. okusa sladunjavog. Nalazište biljke U prirodi raste po vlažnim. Ostavi se još 10 minuta. Drugi nazivi: gujina trava. Kuhati tačno 2 minute i odmah procijediti. kod vodene bolesti. niti ima navikavanja. razgranjena. A prema staroj arapskoj medicini . premda niti je otrovna niti pokazuje neke sporedne. pluća i nosa.221 30 do 60 grama droge kuha se 3 minute u litri vode. jer macerat postaje toksičan. Herb. Osim toga. Napomena Drogu sapunjače treba primjenjovati sa oprezom kod unutarnje primjene. U žurbi. dizenterije i sl. protiv svih unutarnjih i vanjskih krvavljenja i sl. sapunica. zeljasta. Kod nas se ova zaista izuzetno ljekovita biljka rijetko upotrebljava. I ovo: tinktura rusomače od 20 kapi . To je krupna. kapnulo je nekoliko kapi mlijeka na listove.i lepra. kamenaca u žuči i bubrezima. Biljka ima lijepe ružičasto-bijele kite cvjetova. krvavljenja želuca. što se smatra najefikasnijim. Kod bolesti crijeva i želuca. Također se primjenjuje kod žutice. Saponozid se sastoji od neutralnih sapurobrozida i sapurobrozidne kiseline. ukrasna biljka. pjeni ako se trlja u vodi. Str. Za ovu biljku i te bijele pruge vezana je jedna srednjevijekovna legenda. Sapunjača se dugovječna. zatim nagorkog i najzad ljutog. Način primjene 15 grama korijena na litar vode. Bogato je obrasla listovima koji su prošarani bijelim prugama. 208. karcinomi.5 metra. dvogodišnja. neželjene efekte. Biljka cvjeta preko cijeloga ljeta. Piti 3 čaše dnevno između jela. 1988. badelj. tražeći skolnište za svog sina Isusa ispred Herodovih vojnika. Silybum marianum (Gaertner) Compositae (Astaraceae) – Glavočike. Sadrži i nešto malo smole i gume. Oficijelna je prema: Brit. bodena neža. pola sata prije dva glavna obroka. zbog čega se i gaji kao ukrasna biljka. Pharm (1983). Uzima se po 1 šolja. Droga je gotovo bez mirisa. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. SIKAVICA (MILK THISTICE FRUIT) Carduus marianus (Linné). SAPUNJAČA ( SOAPWORT ROOT) Saponaria officinalis ( Linné) – Caryophyllaceae Drugi nazivi: sapun trava. zeljasta biljka. sakrila ga je ispod velikih listova ove biljke. a zatim procijedi. Osnovni hemijski sastojci biljke: sadrži oko 10% saponozida zbog kojih biljka. Naraste do 80 centimetara. Primjena u narodnoj medicini U narodnoj medicini ova biljka služi kod jakih menstruacija. trn svete Marije. Dužine je do 10 centimetara. Češće se koristi za vanjsku upotrebu. pjenušavac. pjeskovitim mjestima. iz njenih dojki. Američko izdanje .3 puta dnevno. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Saponariae) koji se kopa od jeseni do proljeća. Francusko ime ove biljke (Chardon Marie – Marijin čičak) potječe od ove legende.

glavni ljekoviti sastojak. Također ubrzava i oticanje žuči iz žučne kesice. Za to ima i razloga. kao i biljka u cvatu (Herba Cardui. odnosno hepatocit. nije potrebno odustajati od te lijepe navike. magenzija. Silimarin iz ove biljke. silimarin iz sikavice značajno smanjuje broj smrtnih slučajeva kod osoba kod kojih je alkohol izazvao cirozu jetre. silydianin i sliychristin. kamenitim položajima. bjelančevina. Također i encina koji je gorka supstancija (amara). te alkoholne ciroze. Smatra se da pomaže sintezu glutationa u ćelijama jetre. roda amaniata (phalloides. Sadrži i druge sastojke. te slabo prelazi u cirkulaciju. Biljka cvjeta preko cijelog ljeta u drugoj godini. stimuliše djelovanje nukleinske RNA polimeraze. Nalaziše biljke U našoj blizini. te nešto masnih ulja. pa se tako stimuliše regerativna sposobnost jetre u stvaranje novih hepatocita. a koncentrovane otopine u injekcijama su najverovatnije i opitmalne. a posebno na toplim. a plodovi sazrijevaju u septembru ili oktobru.). Herba Silybi). agmantina. Nakon toga sjeme se istrese iz osušene cvjetne glavice. Cvjetna glavica je nešto povijena i velika. koji se prikupljaju na taj način da se cvjetne glavice. željeza. silybinin. tako pojačavajući zaštitu. Također u želucu i crijevima. posebno kada je jetra u pitanju. virosa. Boje je ljubičaste. mijenja strukturu vanjske membrane hepatocicta na taav način da sprječava prodiranje otrova u jetru. silimarin. Smatra se da terapeutska aktivnost silimarina potječe iz dva mehanizma aktivnosti: prvo. eterskog ulja. Za drogu se prikupljaju plodovi. crvene ili purpurno-crvene. cinka. pod zajedničkim imenom poznati kao silymarin. dakle kod hipotenzije. smola.222 ostavile one bijele pruge. Služi i kao hemostatik. te ubrzava obnovu jetre. prije sazrijevanja plodova. nekih ugljikohidrata. odnosno ploda u prvome redu. što dovodi do porasta kod ribozomalne proteinske sinteze.. pa i u našim toplim krajevima. pa ga u čajevima ima sasvim malo. Indikacije Brzo djeluje kod hepatitisa i ciroza. mangana. Kada smo već spomenuli gluatation. histamina. i tako sprječava insuficijenciju jetre. I drugo. Osnovni hemijski sastojci droge Najvažniji sastojci.. U slučaju alkoholne cizore. te kao stimulator želuca. o čemu na drugom mjestu opširno (vidjeti: slobodni radikali). Naime. I listovi i cvjetovi snadbjeveni su bodljama. Slobodni radikali su toksični. visokoreaktivni spojevi koji se prirodnim putem stvaraju u organizmu. Liči na artičoku. Obično raste pored puteva. Nijemci zvanično preporučuju plod sikavice kod toksičnih. Način primjene Kako je sada običaj da se sve pretvara u tablete. + beta-karoten. verna. naselja. Također kod žutica i žučnih kamenaca. Svojstva droge Silimarin je pravi zaštitnik jetre – hepatoprotektor. kalcij. po željezničkim nasipima . kemferol. Silimarin iz sikavice efikasno djeluje kod teških trovanja nekim smrtonosno otrovnim gljivama. dolazi u većim kolčinama. Djeluje i kao diuretik. navedimo da je ova supstancija jedna od najjačih antioksidanata (vidjeti opširnije: antioksidanti) za borbu protiv slobodnih radikala koji se proizvodi u jetri. masnih kiselina. upalnih procesa jetre i ciroze jetre. rjeđe i listovi (Folium Cardui ili Folium Silybi). kalija. Droga sikavice također služi za dizanje krvnog pritiska. Sikavica se također može primjeniti kod blagih digestivnih smetnji u vidu infuza. Zbog toga su prihvatljivije kapi. Posebno se preporučuje kod horničnih formi hepatitisa Bi C. odnosno sjemenke (Fructus Cardui ili Fructus Silybi). Najbolji su plodovi. u prvome redu od slobodnih radikal. kvercetin. brzo liječi hepatitse (pa i hepatitise B i C) i ciroze jetre. preporučuje se sljedeća čajna mješavina: . kao i stvaranje žučnih kamenaca. silimarin se vrlo slabo apsorbuje u krv. selena. odsijeku i ostave na sušenje i dozrijevanje na svijetlom i prozračnom mjestu. Plod sadrži i tiramina. su: flavonoligninia. kapi i injekcije. fosfora. Kod grčevitih bolova u slučaju žučnih napada i kolika. slabo se otapa u vodi.

oko rijeka i potoka. kraj močvara i po vlažnim livadama. Za drogu se prikuplja gornja polovina biljke u cvatu (Herba Pulegii). Sadrži još tanina. sluzi i nešto holina. koje se najvećim dijelom sastoji od pulegona i piperitona. Prema Njemačkoj Komisiji E: The Complete German Comission E Monographs. Studije na malim životinjama pokazale su ovaj zaštitni učinak za mnoge toksine koji djeluju na jertu: ugljen-tetrahlorid. zeljasta biljka sa sitnim jajolikim listovima na kratkim petljama. 12-14 grama.. Ovo se odnosi na esktrakt koji sadrži najmanje 70% silimarina (silybilin. žuči.Radix Cichorii. a i herba. Doziranje Prosječna dnevna doza droge.223 .0 3 supene kašike ove čajne mješavine preliti sa 1/2 litra ključale vode. Sutradan se pije u tri obroka. 1999). tioacetamidom i hepatotoksičnim virusom FV3 ( vertebrata.Fructus Cardui ( stucano). aa 25.Folium Menthae pip. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži etersko ulje (Aetheroleum pulegii). koji drogi i daju prijatan miris. . a izbijaju duž čitave biljke iz pazuha listova. suhu drogu treba svući sa stabljika i tako čuvati u dobro zatvorenim posudama. Primjena u narodnoj medicini Sjeme sikavice. zatim kod trovanja lantanidima. kao ekstrakt djeluje kao antagonist kod mnogih eksperimentalnih modela oštećenja jetre: faloidin i amanitin (smrtonosni otrovi gljiva). Američki autori.Radix Taraxacii. atonija želuca. žutice i kod grčevitih bolova i napada žučnog kamenca. Ekstrakt ekvivalentan 200-400 mg silymarina (računato kao silybilin). pa osušiti na promahi i u hladu. . Promiješati i poklopiti. otečene jetre. Cvjetovi su ljubičasti. macina metvica. Pošto u stabljici nema ljekovitih sastojaka. Miris droge je aromatičan i vrlo prijatan. 1999) ocjenjuju najprestižnijom ocjenom 1. ugljen-tetrahloridom. gmazova hladne krvi).. To je dugovječna. navodi se kao odličan lijek kod raznih oboljenja jetre. Indikacije Bilijarna insuficijencija. ekspektorant i stomahik. odnosno oboljenja jetre i ciroze jetre. Najbolje je prikupiti biljku i povezati u male kite. Svojstva biljke U prvom redu biljka djeluje kao holagog. veremovka. sporedni efekti (osim blagih laksativnih efekata) nisu primjećeni. kod trovanja visoko toksičnim gljivama i sl ( Peirce A. poljačak. 563-565. silydianin i silychristin). bronhitis. Djeluje kod toksičnih oštećenja jetre: kao pomoćni materijal za liječenje hroničnih upala. . Kontraindikacije. Ispitivanjem je utvrđeno da se to dešava izmjenom vanjske membrane ćelije jetre na takav način da sigurno blokiraju toksične supstancije da prodru u unutrašnjost ćelije. 1998). Cvjeta od druge polovine ljeta do duboko u jesen. . droga kao sirov materijal djeluje kod dispeptičkih problema. Američko izdanje (Blumenthal et al. Pored mnogih komplimenata na račun silymarina. Nalazište biljke Raste u velikoj količini na poplavljenim područjima. drogu ove biljke (Peirce A. jedan od najvećih je da stvarno štiti jetru. ako nije drugačije određeno. Str. rijeđe bijeli. Ostaviti preko noći. SITNA METVICA Mentha pulegium ( Linné) – Labiatae ( Lamiaceae) – Usnatice Drugi nazivi: barska nana. Silimarin. galaktozaminom.

malo eterskog ulja. Ova se količina pije dva puta dnevno. Razvijeni podzemni i nadzemni dugački. organa za disanje. prije jela nezaslađeno. treba jednu šaku korijena. Raste u sjenovitim listopadnim. 2 do 3 minuta. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži tanina. a onda nagorak i ljut. sa dobrom šumskom zemljom i velikom količinom kreča. sluzi. Ovu činjenicu je kasnije potkrijepio i glasoviti . za varenje. kalcij-malata. bjelančevina. SLATKA PAPARAT Polypodium vulgare ( Linné) – Polypodiaceae – Osladnjače. smole. šećera. za jačanje. Indikacije Konstipacija (zatvor) kod oštećenja žuči. Osušeni rizom treba čuvati u staklenoj ili papirnoj ambalaži.” (Leclerc). Način primjene Smatra se da je suha droga aktivnija od svježeg rizoma. Iz rizoma izbijaju veliki. Slatka paparat je vrlo raširena biljka. svakako kod izleta u prirodu. Razlikuju se dvije podvrste. već samo uvećava količinu izlučene žuči. u kojima se nalaze spore sa donje strane lista jasno su uočljive i poredane u dva reda. Herb. Nalazište biljke Može se naći u cijeloj našoj zemlji. smeđe tvorevine. dodati veliku kašiku meda. 10 grama korijena slatkoga drvceta (Glycyrrhiza glabra. kao sredstvo protiv nadimanja i uopće kao svakodnevni čaj. kožnati listovi dugački i do 40 centimetara. te sredstvo koje olakšava izlučivanje žuči. Može se upotrijebiti i svjež. vode. Posebno se kao djelotvorna preporučuje kod žutice.C (1934). odnosno sušenoga rizoma.224 Način primjene Supena kaišika droge prelije se sa 2 dcl. astma i sl. Oficijelna je prema: B. Ili: samljeti rizom slatke paprati. Kod navedenih oboljenja jetre. Uzimaju se 2 do 3 šolje dnevno. slatka bujad. ocijediti. što je posebno efikasno kod oboljenja od žutice (Leclerc). Osim toga droga djeluje kao fermifug i ekspektorant. Za drogu se prikuplja rizom (Rhizom plypodii) u rano proljeće ili u jesen. poklopi i nakon 10 minuta procijedi. Primjena u narodnoj medicini Slatka paprat se mnogostruko upotrebljava u prvom redu za liječenje disajnih puteva (bronhitis. menitola. 1 do 4 puta u toku dana. P. četinarskim i mješovitim šumama. Ili: 20 grama korijena slatke paparati. Drugi nazivi: oslad. Ostaviti 12 sati. uzeti gram u toku jela. Pharm (1983). No. „Oslad je u stvari koristan lijek. procijediti i popiti ovu količinu u toku 2 dana. glicirizina. Okrugle. slatka korijenica. Kao holagog najbolje rezultate daje u smjesi sa korijenom od slatke paprati i ruzmarina u odnosu 2:1:1. koji bez nadraživanja crijeva i bez ikakvog silnog djelovanja. treba upotrebljavati i svježi korijen slatke paparati i to na način kako to rade naši pastiri i seoska djeca: stalno ga kopaju i jedu kao ukusno. To je blag laksativ. polegli i puzajući rizom obrastao je smeđim ljuskama. posebno kod oštećenja jetre. Brit. poslije jela zaslađeno medom ili šećerom. vidjeti tamo) i 2 dcl. sladić. slaboga lučenja žuči i kod žutice. ujutro i navečer kod slaboga rada jetre. ne izazivajući nikakav bol niti kakve pojave zapaljenja u smislu priliva krvi ili grčeva. zatim dodati i druga dva korijena. ključale vode. Prvo prokuhati 15 minuta korijen slatke paparati. zatim ostaviti 10 minuta. insuficija jetre. Primjena u narodnoj medicini U narodu se mnogo upotrebljava za liječenje mnogih bolesti: jetre. bez obzira na ovo. žutica. Svojstva biljke Smatra se da je rizom biljke sredstvo koje pokreće i povećava sekreciju žuči. a nikako u metalnoj. prokuhati u litri vode. Miris droge je sladak. masnoga ulja i dosta skroba. ne tjera jako napolje. Polije čišćenja treba ga rasjeći na komade dužine 5 do 10 centimetara i osušiti u tamnom prostoru. slatko jelo.).

jer se prilikom ekstrakcije hidrolizom razgrađuje na gliceritinsku kiselinu i dvije molekule glukoronske kiselina koja i daje poznati bljutavo-slatkasti okus. U proljeće. Važan je za metabolizam ugljenih hidrata. pod zemljom. Biljka obično cvjeta od juna do avgusta. Tako se slatki korijen širi i razmnožava vegetativno. Plod je mala mahuna. iz korijenovog sistema. ustvari. Slatki korijen je višegodišnja. antihistaminsko. Korijen sadrži još mnogo škroba. Zbog ovako moćnog i razgranjenog podzemnog sistema. izbijaju stabljike sa lišćem koje liče na lišće bagrema. te na pojedinim mjestima iz zemlje izbijaju nove biljke. slabo ljubičaste bolje i identični ostalim cvjetovima biljaka iz porodice leptirnjača. smole. Drogu treba staviti u hladnu vodu i močiti u toku 8 do 20 sati. ali samo izvana. Tada procijediti i piti. kojeg prema različitim autorima. Očišćeni korijen od vanjske kore je žućkate boje i na površini i na prijelomu (Radix Gluycyrrhizae bismundata). Slatki korijen je jedna od najstarijih biljaka koja je uvedena u terapiju. naročito gliko-glikokokrtikoida). hormon je prednjeg režnja i hipofize. Svojstva biljke Pokušajmo. pod zemljom. Hipokrates. anitreumatsko djejstvo. likviritozid. barem djelimično. prvorazredan značaj. čime potpomaže jetru u njenome radu. šire horizontalno. predstavlja kalijevu ili kalcijevu. pomaže izlučivanje iz organizma produkata metabolizma. To je triterpenski saponin koji. Leclerc. Nalazište biljke Slatki korijen najbolje uspijeva na pjeskovitoj ili ilovačastoj zemlji. Ovi se dalje.225 francuski narodni ljekar H. koji prodire duboko u zemlju. koja je počela pomalo da se zaboravlja. Sadržaj glicirizina. proteina i masti. Sponinje se u starokineskoj i hinduskoj medicinskoj literaturi od prije nekoliko hiljada godina. U čistome stanju se teško može izolovati. slatki korijen je gotovo nemoguće uništiti na mjestima gdje se on javi. miris je prijatan. i to preko bubrega. i kortizon (hormon kore nadbubrežnih žlijezda). Korijen također. tanina. Napomena Može se naći podatak da korijen slatke paparati ne treba uopće kuhati. odnosno glikozida. stvara složenu mrežu žila. bolje rečeno produkta hidrolize glicirizina-glukuronska kiselina. preporučuje sladić. a po nekim mišljenjima i amonijevu sol glicirizinske kiseline. sadrži više od 20 flavonskih heterozida. alli je nešto sitnije i pod prstima ljepljivo. jer se tada razara glicirizin. korijenja i stolona. a sa strane. zeljasta biljka sa snažnim korijenovim sistemom. hemijskim sastavom objasniti ljekovita svojstva slatkoga korijena. malo eterskog ulja. navodeći kako je suha droga efikasnija od svježe iskopanog rizoma. Djeluje kao diuretik i depurativ. SLATKI KORIJEN (LICORICE ROOT) Glycyrrhiza glabra ( Linné) – Leguminosae (Fabaceae) – Mahunarke Drugi nazivi: sladić. . slatki bagrem. Inače. dok Dioskorid ovu biljku preporučuje za liječenje organa za disanje i organa za varenje. što je neobično važno za procese elimincije. od kojih treba navesti: likvirtin. likviritin-genin-7. Ovo otkriće Kostela Lyuna dalo je drogi slatkoga korijena. asparagina i slično. slatko drvo. gorkih trava. ali vrlo sladak okus. otac moderne medicine. Mnogo se i vještački uzgaja. tamne boje sa 6-8 sjemenki. imaod 5 pa čak do 20%. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Glxcyrrhizae ili Radix Liquiritiae) kasno u jesen. Posebno su interesantni steroidi analogni ACTH (kortikotropin-hormon koji podstiče lučenje hormona kore nadbubrežnih žlijezda. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvažniji ljekoviti sastojak droge je glicirizin. Flavonski heterozidi. Cvjetovi su sitni.4-dioki-flavon. Korijen ima pomalo bljutv. Ima i antialergijsko. gospino bilje.

različkih vrsta hepatitisa. odnosno tradicionalnoj medicini. kamilicom i slično. U narodnoj. te kao sredstvo koje pobuđuje sekreciju žuči. djeluju na upalne procese sluzokože. tanine. oduvijek se upotebljavao kao lijek protiv kašlja. slobodne flavonoide. Primjena u narodnoj medicini Slatki korijen je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka.) proizilazi da je droga smilja jedna od najboljih za čuvanje funkcija i liječenje jetre. jer izaziva nervne smetnje. Ljekovito djejstvo zasniva se na prisustvu flavonskih hetehozida. masne kiseline i inozit. posebno sa bijelim sljezom. te kod začepljenosti u djece. zlatnocvita trava.C. Herb. bokvicom. gađenje i sprječava povraćanje. te njeno antihistaminsko djelovanje. zapaljenja žučnih puteva. (1973). dobro zatvorenoj ambalaži. Proizvodi se i preparat – flamin (flaminum) koji je suhi ekstrakt i sadrži sumu djelotvornih supstancija. marjetica. traheitis. Inače raste na pijesku i kamenitome tlu. (1971) Brit. Na vrhu biljke je nekoliko cvjetova intenzivne žute boje. eterska ulja. Često se preporučuju čajne mješavine slatkog korijena. a zatim pije po želji. Također prema: B. Ostavi se 12 sati. Pharm (1983). Europ. Dispepsija. Upotrebljava se Radix Glycyrrhizae (korijen). cvimlje. . visine do 60 centimetara. Međutim. koji djeluju kod zapaljenja žučne kesice (holecititis). Kontraindiciran je kod povišenog krvnog pritiska. meteorizam i aerofagija. SMILJE (SANDY EVAR RASTING) Helichrysum arenarium (Linné Moench) – Compositae (Asteraceae)Glavočike Drugi nazivi Smilj. pokazuje sedativno djejstvo. Enteritis i konstipacija. posebno kad ga upotrebljavaju stariji ljudi. ftalide. prosto blistaju od ovoga lijepoga cvijeća. što je posebno važno kod oboljenja digestivnog aparata. povezati u buket i tako osušiti. Droga sadrži 5 flavonskih heterozida. Drogu treba brzo sušiti na promahi i tamnom mjestu. Drogu treba čuvati u tamnoj. Svojstva biljke Prema ruskim autorima (Šreter i dr. a okus gorak. pa čak i tuberkuloza pluća. Osnovni hemijski sastojci biljke. bronhitis. posebno polovinom juna. Gastritis. visokomolekularne alkohole. Smilje je trajna zeljasta biljka. koji su suhi i blistavi.226 koji korijenu i daju žutu boju. čir želuca i dvanaestopalačnog crijeva. steroidna jedinjenja. smanjuje strah. Biljka je oficijenla prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Pharmac. te spazama koji se pri tome javljaju. Način primjene Obično se 50 grama slatkog korijena kuha 5 minuta u litri vode.P. Hronični alkoholičari ne bi smjeli uopće upotrebljavati slatki korijen u bilo kojem obliku. Grčeviti kašalj na nervnoj bazi. Uglavnom cvjeta od maja do avgusta I tada neka područja uz obalu Jadrana. Za drogue se prikupljaju cvjetne glavice i to u vrijeme kada je polovica cvjetova otvorena (Flos Helichrysi). Također se mnogo upotrebljava za liječenje oboljenja želuca i crijeva. Indikacije Spazam untrašnjih organa. Napomena Sa slatkim korijenom ne treba pretjerivati. Sadržaj steroida određuje digestivni karakter droge. Nalazište biljke Ima je u ogromnim količinama duž jadranske obale i dublje na kopnu. na otkrivenim mjetima. Osim toga. Danas je ponovo aktuelan. Miris droge je aromatičan. želučanog i pankreatičnog soka. nekoliko neidentifikovanih obojenih supstancija fenolnoga karaktera. Za domaću upotrebu najbolje je prikupiti cvjetne glavice sa desetak centimetara drške. Također i osjećaj bolova. pojavom sintetskih lijekova gotovo je zaboravljen u naučnoj medicini.

Primjena u narodnoj medicini Strižuša važi kao lijek protiv žutice i za liječenje mokraćnih putova. Način primjene Supenu kašiku svježe biljke preliti sa 2 dcl ključale vode. bronhijalne astme i slično. traheobronhitis. 199-200. Međutim. za spravljanje tinktura. Američko izdanje. divlja slačica. Zato je najbolje uotrebljavati svježe listove ili svježu biljku u cvatu (Sisymbrii folium et herba). izbacivanje žučnog kamenca. holangitis. Osnovni hemijski sastav biljke Strižuša sadrži etersko ulje sa sumpornim heterozidima. odnosno upala žučne kesice izazvana žučnim kamencima i problemi u vezi sa žučnim kamencima (prema Lehmanu). faringitis. rotkva. osak. uz putove. ili perasto usječeni. Poklopiti i nakon 20 minuta procijediti. uspravna biljka dlakave stabljike koja naraste do 70 cm. Posebno je prijatno ovu biljku. ekspektorant je. Smatra se za dosadan korov po njivama. ekstrakata. kod promuklosti. opušta sumporno eterično ulje velike antimikrobne moći (Tucakov). holecistitis. izaziva omekšavanje sluzi i lakše iskašljavanje. Primjena u narodnoj medicini Smilje je omiljeno za liječenje žuči. kao i druge biljke koje sadrže sumornih heterozida (hren. Cvjetići su sitni. uopće u blizini ljudskih naselja. Smilje ulazi u sastav složenih čajeva za liječenje jetre i žuči. po obodu. Sutradan se procijedi i popije u 3 doze prije jela. kao začin zbog jakog mirisa i okusa. Pilato su nazubljeni. poklopi se i ostavi preko noći. Po nekim autorima biljka sadrži i jedan glikozid koji djeluje na srce kao digitalis. Zbog ovih osobina pjevači ili govornici redovito su je uzimali da pročiste grlo. Obično cvjeta od maja do oktobra. žučni kamenci. Biljka ima poseban. Piju se 3-4 šolje dnevno. Svojstva biljke Antispazmodik je za žučne i respiratorne putove. Tinktura: 40 kapi na kocki šećera ili u malo mlake vode. heparoholangitisi. jer se brzo gubi hlapivo etersko ulje. sirupa i sl. biljka važi kao pouzdano sredstvo za liječenje disajnih putova: kod upalnih procesa grkljana. Strižuša je jednogodišnja. Često se može naći u velikoj količini po bunjištima. Nalazište biljke Može se naći po svim našim krajevima. svijetložute boje. između jela.Cruciferae (Brassicaceae) – Krstašice Drugi nazivi Oranj. 1998. u svježem stanju. izaziva pojačano lučenje pljuvačke i želučanog soka. odnosno potpuna promuklost). Način upotrebe 3 supene kašike cvijeta preliju se s 1/2 litra kojučale vode. STRIŽUŠA Sisymbrium officinalis (Linné).3 puta dnevno prije jela. Zbog svog hemijskog sastava nije podesna za sušenje. za rastvaranje sluzi. upotrijebiti kao začin kod pripremanja nekih jela od gljiva. slačica i srodne biljke). živice i. Osim toga. Laringitis (afonija.227 Indikacije Insuficijencija jetre. smješteni na vrhu stabiljke i krajevima izdanaka u obliku grozda. oštar miris i okus koji podsjeća na senf. hronični bronhitis. Također se dnevno uzima 10-20 grama svježe biljke. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. koja kod žvakanja. Str. nosan. gubljenja glasa. na peteljkama. u prvom redu. . Listovi su dugi do 6 cm. mirozina i vitamina C. Indikacije Holecistitis. kao i za liječenje mokraćnih organa.

edemi i sva zadržavanja tekućine u organizmu. Cvjetovi su lijepi. Hidrops. sumpor. po vlažnim livadama. odnosno njene soli. Oligurija. naješće u junu-julu. osinka. Cvijet sadrži etersko ulje koje se sastoji od salicilaldehida. bus. vanilina. Upotrebljava se i protiv gojaznosti. pitoma mrča. Za drogu se prikuplja list (Folium Buxi) i kora koja se skida sa korijena (Cortex radix Buxi). astringent i dijaforetik.Rosaceae – Ruže Drugi nazivi Medunika. odnosno bubrežni kamenci. Droga se mora sušiti brzo i oprezno. upotrebljava se protiv akutnog i hroničnog reumatizma. Također se cvijet biljke koristi za liječenje mokraćnih organa. jezera. kod kojih se prikuplja i cvijet (Simmitas ef folium Ulmariae). buditeljica. Balzamičnog je mirisa i oporog okusa. Nalazište biljke Voli vlažna mjesta pored planinskih i brdskih potoka i izvora.5 dc. sa gornjim razgranatim dijelom. Suručica je višegodišnja. zatim samo listovi (Folium Ulmariae) i korijen (Radix ulimariae). skupljeni u obliku cvatova na vrhovima grančica. metilsalicilata. zimzelen i otporan šib. mokraćni. . Dijareja i celulitis. a druga zatvorena. blaga jabuka. 169. 1998. Parturier) : supenu kašiku droge preliti navečer sa 2. Pharm (1983). Droga suručice ne smije se kuhati! 3 do 4 svježa lista biljke. Str. lijepa zeljasta biljka koja naraste od 60-200 centimetara. ključale vode. salicilnog i fenolnog heterozida i flavonoida. Procijediti i piti 3 do 5 puta između jela. kalcij. Američnko izdanje. kao uostalom i mnoge druge biljke. Neka prenoći. Kod celulitisa (prof. Njemačka Komisija E: The Complete German Commisssion E. željezo. Zbog sadržaja salicilne kiseline i derivata. To je srčani i želučani tonik. Često se može naći i do visine od 1300 metara. Za drogu se prikupljaju vrhovi grančica u cvatu. a mnogo se gaji kao lijepa ukrasna biljka. Stabljika je uglasta.228 SURUČICA Filipendula ulmaria (Linné) Spiraea ulmaria (Linné) . ŠIMŠIR Buxus sempervirens (Linné) Buxaceae – Šimširi Drugi nazivi Zelenica. Isto i u salatama. ali u slučaju kada je polovina cvjetića otvorena. Primjena u narodnoj medicini Suručica je uvijek upotrebljavana za izbacivanje suvišne tekućine iz organizma. Način primjene Zbog intezivnog mirisa samo se manja količina mladih izdanaka ove biljke može izmiješati u proljeće sa ostalim biljkama. ili supenu kašiku droge (list+cvijet) preliti sa 2 dcl ključale vode. Popiti ujutro natašte. Monographs. Indikacije Zastoj u lučenju žuči. Cvjeta u toku ljeta. kao i protiv bijeloga pranja kod žena. Primjenjuje se i protiv crijevnih parazita. kožastih listova koji raste na jugu. Cijela biljka sadrži još tanina. Pored rijeka. Svojstva biljke Preparati biljke su holerezna sredstva (holeretici). reumatizam. mrča. bijeli ili slabo žućkasti. poklopiti i ostaviti 10 miuta. Biljka je diuretik koji eliminiše ureu i mokraćnu kiselinu iz organizma. Šimšir je vrlo gust. sitni. Osnovni hemijski sastojci biljke Najvažniji sastojci su: salicilna kiselina. heliotropina i kumarina. uključujući i ascites. Herb. risni. Oficijelna je prema : Brit.

Ili: tinktura (Tinctura Buxi). teže i lošije se suši. Primjena u narodnoj medicini Droga šimšira služi za liječenje žutice. holangitisi. depurativi i astrigeni. U literaturi su opisani i smrtni slučajevi zbog nestručnog uzimanja ove droge. visine i do 3 metra. divlja ruža. zatim organske kiseline. odnosno holecistitis. Osim vitamina C. Nakon 10 minuta se procijedi. opći je tonikum. jer zreo plod ima manje vitamina C. a u košticama dosta vitamina E i nešto vanilina. K i F. uz povremeno miješanje i pritiskivanje smrvljenih plodova. na tamnom mjestu i promahi. Ovdje se govori samo o plodu. Napomena Smatra se da drogu šimšira. astenije i sl. sa 5 ružičastih ili bijelih latica. Način primjene Kao čaj: 10 osušenih šipuraka treba prethodno smrviti. Plod se dosta teško suši. Osim toga. a zbog vitamina C i drugih sastojaka. te za neka kožna oboljenja. crven i po površini sjajan. ŠIPURAK (ROSE HIP) Rosa canina (Linné) – Rosaceae – Ruže Drugi nazivi Šipak. Također sadrži parabuksina. Način primjene Čajna kašika kore i listova prelije se sa 2 dc. cvijet (Flores Cynosbati) i plod (Fractus Cynosbati) Ponekad se plod razreže i iz njega izvade sjemenke i dlake. Za drogu treba prikupljati tvrd plod. Šipurak je razgranati. dizenterija. Plodovi za pravljenje šipkovog pekmeza. lahko se gnječi i kvari i uopće lošiji mu je izgled. zbog alkaloida buksina kojega sadrži u većoj količini. Plod je jajast. među grmljem i šikarom. pašnjacima. bubrežni kamenci.229 Osnovni hemijski sastojci droge Droga sadrži jedan alkaloid koji se zove buksin i njegove derivate. pa se dalje osuši kao i sam plod (Fractus Cynosbati sine semine). kao i zbog njegovih derivata. Vitke grane savijaju se u luku. prije dva glavna obroka . Zbog sadržaja vitamina K. Plodovi su u tu svrhu prikupljaju krajem ljeta ili početkom jeseni. P. za znojenje kod febrilnih stanja.u slučaju infektivnih oboljenja žučnih putova ili žučne kesice. Za drogu se prikuplja list (Folium Cyunosbati). Febrilna stanja. avitaminoze. uz češće prevrtanje. po čitavoj našoj zemlji. čim zarudi. ne treba uzimati kao lijek. poslije prvih mrazeva. zaustavljaju krvavljenja. pojačavaju izlučivanje mokraće. Ostaviti da stoji još 10 minuta. insuficijencija jetre. B2. preparati šipurka pojačavaju izdvajanje žuči (holagoga i holeretika). tanine. sadrži i vitamine B1. . Svojstva biljke U odnosu na jetru. flavonoide (izokvarcetin i drugi glikozidi kvarcetina i kempferola). žutica. hemoragije. dakle djeluju kao diuretici. dok plodovi sazrijevaju tokom septembra i oktobra. bukseina i smole. Procijediti i piti 3 do 4 šolje dnevno. skupljaju se kasnije. pasja ruža. pored puteva. Uzimaju se 2 do 3 šolje dnevno. Svojstva biljke Droga djeluje kao holagog. u slučaju reumatizma. Indikacije Hepatitisi različitog porijekla. dijareje. 25 kapi 2 puta dnevno. Cvjetovi su veliki i vrlo lijepi. Nalazište biljke Raste svugdje. to je laksativ. infekcije žučnih putova. kada ima crveno-narančastu boju. na međama. u nizini i na planini. što zavisi od staništa. šećere (invertni šećer). kakav je stepen zrelosti i sl. reumatizam i kostobolja. što zavisi i od toga gdje raste. ključale vode. Zbog visokoga sadržaja vitamin C odlično je sredstvo protiv skorbuta. zatim mineralnih soli. epilepsija. depurativ i febrifug. džemova i mermelada.5 do 2% vitamina C. Osnovni hemijski sastojci biljke Plodovi šipka sadrže 0. Indikacije Insuficijencija žuči. Biljka obično cvjeta u maju i junu. po obodima šuma. bodljikavi grm. sifilis. pa ga treba sušiti u što tanjem sloju. šipurina. preliti sa 2 dcl vode i kuhati 2 minute.

samo što je krajnje kuhanje nešto kraće. ptičija trava. te nešto malo eterskog ulja. tamnozeleni. tokom čitavoga ljeta i u ranu jesen. Biljka cvjeta preko cijelog ljeta neuglednim. Pharm. Zatim se operu. žučne kesice i žučnih puteva. Kada treba piti čaj koji preporučuje ruski ljekar-pčelar Neum Petrovič Jojriš: 10-20 osušenih šipuraka dobro zadrobiti. troskovec. malo zagrijati i dodati meda po ukusu. Suši se na tamnom mjestu i promahi. Žilava. dužine do 30 centimetara. avikularin. troska. Dakle. Ovo se radi navečer. sitna. šećeri.Može se naći po cijelom svijetu. Osim plodova. ali variraju u obliku i veličini. troskot je opisan kod žutice. Str. ocijede i tako ostave preko noći. Sadrži vitamina C i K.C (9154). dakle kada su malo omekšali. U Rusiji kod oboljenja jetre. Kao posebno aktivan. Ponovo se operu. a ujutro i nekoliko kapi limuna. U korijenu ima oksimetil-antrahinona. monogo se upotrebljava i sjeme izvađeno iz ploda ( Semen Cynosbati) kao sredstvo protiv groznice. Nalazište biljke Kao i većina drugih. i silikati najvećim dijelom topivi u vodi. 368 – 369. okus je trpak i stužeći. razrežu i povade košpice. smole. a u tu svrhu prikupljaju se ploovi poslije prvog mraza. neugledna. Cijenili su ga i stari Grci i Rimljani. Listovi su naizmjenični. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs 1998. Brit. Američko izdanje. crijeva i pluća. Nakon toga. želuca. ne smije biti oštećeno. jednogodišnja. Kod navedenih oboljenja. puze po zemlji ili su prilegle. zatim se kuha otprilike 45 minuta i procijedi kroz gusto sito. Pored toga dokazani su vosak. Oficijelna je prema : B. te proljeva i grčeva u želucu. sa manje šećera. Primjena u narodnoj medicini Višestruka je primjena šipurka i narodna medicina upotrebljava ga manje-više kao i naučna. pa popiti. preliti s nešto više od 2 dcl vode i kuhati 10 minuta. visokovrijednih ljekovitih biljaka. a listovi i karotina. ružičastim ili crvenkastim cvjetovima. Autor radi sve ovo. S druge strane.P. Doda se šećera i nešto vode i toliko dugo kuha dok se šećer ne rastopi i dobije gust sirup. osim što na početku doda po nekoliko kriški osušene kore jabuka. Najčešće se navodi njegovo svojstvo da djeluje kao hemostatik kod krvavljenja iz materice. te protiv katara crijeva i hripavca. Za drogu se prikuplja cijela biljka u cvatu (Herba Polygoni).. sluzave materije. posebno se potencira ljekovito . troskot je dosadna korov. koji se pojavljuje u blizini čovjeka. kod oboljenja mokraćnog mjehura. treba da je potpuno emajlirano. uglavom kao i naš pekmez. upotrebljava se i cvijet u vidi infuza kod različitih vrsta krvavljenja. Mnogo je podataka o njegovim učincima kod plućnih oboljenja. krvavog mokrenja. TROSKOT Polygonum aviculare (Linne) – Polygonaceae – Dvornjače Drugi nazivi Oputina. uglavnom eliptični. Herb. ostaviti da stoji preko noći. Svojstva biljke O ljekovitosti troskota znao je još i kineski car Shinnong (negdje oko 3000 godina prije nove ere). Nalije se toliko vode da ogreznu. Ujutro čaj procijediti. kvarcetin. Suđe u kojem se ovo kuha. i u kojem stoji. Troskot je kozmoplitska biljka. odličan je pekmez od šipuraka na način kako se to kod nas radi.230 posebno ujutro. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži flavonoide. sitnim bijelim. (1983). za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca. razgranate stabljike. Droga kao i biljka imaju jedva prijatan miris. primjenjuju preparat koji bi se kod nas otprilike mogao nazvati nedovoljno ukuhani pekmez od šipka.

okus gorak i oštar. mačkina trava. razvijeni listovi troskota prikupe poslije jakih kiša u maju. a onda dobro opere u vodi. kad se mladi. Onako vitka. VALERIJANA (VALERIAN) Valeriana officinalis ( Linne) – Valerianaceae -Odoljenke Drugi nazivi Odoljen. odolen. koprivi i slično. Miris droge je karakterističan. makar u . jednostavna je i šuplja. Ako se mački da pomirisati drogu. zatim slobodni borenol i izo-valerijansku kiselinu. menoragija. Dijabetes. za liječenje čira želuca i dvanestopalačnog crijeva. Kuhati 2 minute.231 dejstvo kod plućne tuberkoloze. Danas se sve više uzgaja i uopće smatra da je droga od gajene biljke stabilnijeg i boljeg kvaliteta. može biti siguran da je tu pohranjena droga odoljena. onda tamo gdje čuči mačka. Etersko ulje sadrži najvećim dijelom bronil-izovalerijanat. Naprijed je navedeno da se odoljen zove i macina trava. zdravilna špajka. najbolje krajem septembra. Ovo u slučaju da je zemlja mekana i vlažna. Enteritis. je dugovječna zeljasta biljka koja naraste i do 2 metra. Jedno ukusno varivo se može pripremiti tako da se izmiješaju 2 dijela spanaća i po jedan dio koprive i troskota. Za drogu se prikuplja korijen sa korjenčićima (Rhizoma cum radicibus Valerianae). Treba se brzo sušiti na tamnom i toplom mjestu. dijareja. Bijeli ili ružičasti cvjetovi su na vrhu i čine štit. odoljen. Također ulazi u sastav čaja i drugih pripravaka za rastvaranje i izbacivanje bubrežnih kamenaca i pijeska. ili kako se kod nas najčešće naziva. holelitijaza (žučni kamenci). sa mnogim. Oligurija. dismenoreja. Listovi su perasto nazubljeni i oni bliže korijenu donekle se razlikuju od onih pri vrhu. Način primjene Svakako najbolji način primjene je u svježem stanju. sa bijelim i ljubičastim cvjetovima na vrhu ogranaka. u supe ili kao dodatak drugim varivima. macina trava. kamfena. Plućna tuberkoloza. Ako apoteka ima mačku. zaista lijepo djeluje. Ili: 2 kafene kašike osušene biljke preliti s 2 dcl vode. Troskot se može pripremiti i sam. za smirivanje proljeva. Korijenje je mnogobrojno. procijediti i piti 2 do 4 puta dnevno. diuretik i antidijabetik. ostaviti da stoji još 20 minuta. Izgleda da još nije utvrđen definitvan stav. za odstranjenje glista. jer je troskot biljka bez okusa. Stabljika je uspravna i pri vrhu se grana. menstruaciju i sl. vertikalno. dalje se ta smjesa pripremi kao spanać. povraćanje. dizenterija. npr. odmah počne da se valja i kao da padne u neki trans. Osim toga. droga djeluje kao depurativ. manjim razgranatim korjenčićima dužine ponekad i do 20 centimetara. Valerijana. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži hemijske supstancije donekle promjenjivog sastava zbog velikog broja varijateta biljke. Indikacije Icterus (žutica). Korijenje se prvo oslobodi zemlje. a gornji sjedeći. spanaću. hemoroidi. pinena. ali zato stariji sadrže više izo-valerijanske kiseline. Mogu se upotrijebiti kao dodatak salatama. Nalazište biljke Odoljen se može naći svugdje. limonena i neka složenija jedinjenja borneola sa mravljom i sirćetnom kiselinom. Biljka cvjeta od kraja proljeća skoro do jeseni. Neki srednji stav bio bi ovaj: ako 1-2% eterskog ulja (Aetheroleum Valerianae) kojeg sadrže više tanki korjenovi. ali su tada potrebni jači začini. terpineola. i to na taj način da se biljka prihvati pri samom dnu i lagano povlači prema gore. Donji su na kratkoj peteljci. Korekcija okusa u ovom slučaju može se izvršiti s malo sirupa od dunje (vidjeti tamo). posebno na vlažnim mjestima pored potoka i rijeka. Primjena u narodnoj medicini Troskot se više upotrebljava u narodnoj nego u naučnoj medicini. impozantna.

Prema jednom receptu pravi se macerat na sljedeći način: 100 grama korijena prelije se sa litar mlake vode i ostavi 12 sati. ako se zakasni s intervencijom. luda trava. 20 g korijena + 100 grama alkohola). treba praviti izvjesne intervale kod uzimanja. jabučna. Na ovu bi biljku posebno žene trebalo da obrate pažnju. Američko izdanje. mravlja. Neobično važna. puna ljubičastog soka i veličine trešnje.C (1963). treba je ipak uzimati s izvjesnim oprezom. pojačava izlučivanje žuči. Iskreno govoreći. 4 – 10 grama dnevno Primjena u narodnoj medicini Gotovo se i ne razlikuje od primjene u naučnoj. Listovi su gusti. Tinktura valerijane se obično uzima u količini od 20 do 30 kapi. mehki. Izgleda da je ipak najbolja sljedeća preporuka: Preparate valerijane uzimati 10 dana. reguliše rad srca. lijepe tamnoljubičaste bolje. Plod unutra ima mnogo sjemenki. na kocki šećera. a zatim napraviti pauzu 2 do 3 sedmice. treba procijediti. neurastenije. Iz razgranatog. tako pomažu njegovom razmnožavanju. Prvo. saponina i organskih kiselina: palmitinska. bun. hipersenzibilitet. naročito u kilamkteriju. tahikardija i slično. Nakon stajanja od 10 dana. I to smrtonosno. djeluje na centralni nervni sistem. Ili. Dobijena tekućina je tinktura valerijane (Tinctura Valerianae). vilinsko bilje. Indikacije Holescititis. Za drogu se prikupljaju listovi tokom cijeloga ljeta (Folium Belladonae). Svojstva droge U prvom redu droga biljke uspostavlja nervnu ravnotežu. Međutim. Pharm ( 1983). Napomena Valerijana je potpuno neškodljiva droga. malo zagrijati i popiti u gutljajima. od kojih je jedan veliki a drugi mali. Upotrebljavaju se: Radix valerianae i Tinctura valerianae. Moraju se osušiti na . ali vrlo otrovna droga! Velebilje je dugovječna zeljasta biljka čiji su svi dijelovi otrovni. Međutim svako je može napraviti sam na taj način da jedan dio sitno isjeckanog korijena valerijane potopi u 5 dijelova 70% alkohola (npr. zatim tanina. Herb. Biljka cvjeta gotovo preko cijele godine. gusti ekstrakt (Extraxium Valerianae spissum) 1 do 3 grama. U prah samljeven korijen valerijane. Isto tako je ustanovljeno prisustvo glikozida–valerozida. Također prema: B. Drugo.232 kvalitativnim odnosima.. To se još primjenjuje u slučajevima odvikavanja od alkohola. snažnog korijena izbija više snažnih. Način primjene Uopće se smatra da je preparate valerijane bolje pripremati na hladno. Brit. Pošto ptice jedu plodove velebilja. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova i liče na zvončiće. insomnija (nesanica). ludo bilje. neuroze. uz češće mućkanje. Njemačka komisija E. Valerijana je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Zahvaljujući hemijskom sastavu.P. sirćetna. Smatra se da droga sadrži i jedan alkaloid–valerin. smanjuje spazam glatke muskulature. tamnozeleni i izbijaju iz pršljenova po dva odjednom. razgranatih stabljika koje dosežu visinu I do 2 metra. ne smiju se prekoračiti propisane doze. histerije i slično. 225 – 227. Ili: 1 do 2 čajne kašike korijena preliti sa 2 dcl hladne vode i ostaviti 8 sati. uzimanje ovakvih preparata valerijane je dosta neugodno. The Complete German Comission E Monographs 1988. te kod napadaja migrene. Str. diskinezija. Procijediti. Plod je crnomodra lijepa boba. astma na nervnoj bazi. Najlakše ju je nabaviti u apoteci. ali vrijedi. može se reći odvratno. VELEBILJE (BELLADONNA) Atropa belladonna (Linné) Solanaceae – Pomoćnice Drugi nazivi: Baladona. Nakon toga se procijedi i uzimaju 2 šolje dnevno između jela. Kod holecistitisa djeluje kao antispazomodik. histerija.

bijela boca. tremor. Može se naći i na visini od 1500 metara na krčevinama. 1988. neuralgije. Plodovi beladone nalikuju plodovima trešnje. Pharmac. Ima dugačak i snažan korijen iz kojeg izbija stabljika sa žilavim listovima. Od alkaloida treba spomenuti: 1-hiosciamin. Za drogu se prikuplja korijen (Radix Eryngii). (vol. i to mlado i tanje. bidljikava biljka koja naraste do 70 centimetara. l) p. kao odličan protuotrov. N-metilpirolidin. i jedino ispravno. piridin i tetrametildiaminobutan. beladonin. Također se prikupljaju i vrhovi grančica sa listvoima (Herba Belladonnae). Indikacije Spazam različitog porijekla. U proljeće. Vetrovilj je dugogodišnja.C. što dalje od drugog ljekovitog bilja. prikuplja se i korijenje. Belladonnae folium (list velebilja) i Belladonnae tinctura (tinnktur velebilja). VETROVILJ Eryngium campestre (Linné) – Umbelliferae (Apiaceae) – Štitarke Drugi nazivi: Kotrljan.233 promahi u što tanjem sloju i na tamnom mjestu.257. a listovi u fazi cvjetanja biljke. posebno djece. 87. gušterače). najbolje u jesen ili u rano proljeće. opuštaju glatkomišićnu muskulaturu. sniženje krvnog pritiska i koma. Do smještaja u bolnicu najbolje mu davati čaj od angelike. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs. Američko izdanje. Znakovi trovanja beladonom su otežano disanje. (1973). a posebno u jesen. ili češće plavičaste bolje. Biljka obično cvjeta cijelog ljeta. ne smije se primjenjivati ni pod kojim uslovima na svoju ruku. atropin. Pošto se radi o veoma otrovnoj biljci. na čijem se kraju nalazi oštar i krupan trn. tahikardija. nađeni su i glikozidi: metileskulin. metileskuletin. Također i prema: Europ. nojnih. navala krvi u u lice. Nakon pranja najbolje je korijen . u organizmu pojačavaju sekretornu funkciju žlijezda (jetre. najbolje. Upotrebljavaju se Belladonnae extractum siccum (suhi ekstrakt velebilja). prepustiti stručnjacima prikupljanje i sušenje droge. a najviše korijen pri kraju vegetacionog perioda. Svojstva biljke Osnovno farmakološko djejstvo tropanovih alkaloida je njihova stroga specifičnost: šire zjenice. uzbrzavaju ritam srca. Brit. bodeči trpotec. Napomena S obzirom na otrovnost biljke. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi dijelovi biljke sadrže tropanove alkaloide. salivacija. Način primjene S obzirom da se radi o vrlo otrovnoj biljci. posebno kod holecistitisa i diskinezije. Napomena Velebilje je oficijelno droga prema farmakopeji bivše Jugoslavije. Cvjetovi su u obliku glavičastih cvasti bijele. djeluju na centralni nervni sistem. pljuvačkih. paljevinama uz šumske putove i ceste. skopoletin. gdje često obrazuju guste populacije. otrovanog odmah treba natjerati na povraćanje. postoji individualna netolerantnost prema preparatima beladone. Herb. što često može biti razlog trovanja. kao i isparljiva jedinjenja: N-metilpirolin. vetrova. Zbog svega toga nalaze široku primjenu kao spazmolitici i sredstva za ublažavanje bolova kod spazma glatke muskulature unutrašnjih organa. najviše do 3 centimetra u promjeru (Radix Belladonnae). B. Osim alkaloida. U slučaju trovanja velebiljem. migrene itd. Nalazište biljke Beladona raste po brdskim i planinskim šumama. po cijeloj zemlji. Str. Pharm(1983). 1-skopolamin. Najviše voli bukovu. halucinacije. pa zatim hrastovu šumu. apoastropin.P.

po svijetlim šumama. veliki striček. se velikom rozetom koja je bodljikava. Cvast je u sredini. hronični nefritis. rasjeći i dobro osušiti da se ne upljesnivi. Listovi i glavičasta cvast leže na zemlji. Vilino sito se u narodnoj medicini upotrebljava za čišćenje crijeva i kao sredstvo koje potpomaže mokrenje. Nalazište biljke Korovska je biljka. uključujući i jetru. Indikacije Oligurija. Ako se 2 do 3 korijena stave u 1/2 litra rakije. Napomena Kod nas se često sreću druge vrste iz ovoga roda koje imaju sličan sastav i djejstvo. Korijen je okomit. Način primjene Preporučuje se umjesto vode. po ukusu podsjeća na korijen kupusa. Način primjene Obično se od 20 grama droge napravi dekokt sa litar vode. VIRAK (LADY′S MANTLE) . s tim što se pored korijena. dosta debeo. suhe poljane. 30 do 40 grma kuhati sa litar vode 5 minuta. veliko sito. kao i neke šećere. Svojstva biljke Jak je diuretik koji eliminiše ureu i hloride. edemi. Indikacije Oboljenja jetre. To je trajna biljka polegla po zemlji. oligurije i slično. 50 gr sirupa limuna i vode do 300 mililitara. Osnovni hemijski sastojci biljke Korijen sadrži eterskog ulja. Posebno se preporučuje kod svih zastoja unutrašnjih organa. dosta inulina. što nije neprijatno. Procijediti i piti u toku dana. višak uree. Osnovni hemijski sastoji biljke Droga sadrži eterskog ulja. voska i tanina. H. tanina. Primjena u narodnoj medicini Tipičan je narodni lijek. Leclerc kao diuretik preporučuje sljedeći sirup: 6 grama ekstrakta vetrovilja. Problemi sa varenjem. Zatim kao diuretik i tonik. oštri badelj) koji se često susreće u toplijim krajevima. Treba spomenuti morski sikavac (Eryngium maritimum: kapin. bijeli trn.Compositae (Asteraceae) – Glavočike Drugi nazivi: Kravljak. Okus droge je sličan mrkvi. Nalazište biljke Kod nas je ima dosta. koji se pred kišu zatvaraju. Svojstva biljke Droga djeluje kao holagog. pa se tako može sa sigurnošću prognozirati vrijeme. mesnat i u obliku vretena. Voli suha mjesta. kasnije gorak ili ljut. uz putove. oštar je i aromatičan. dobije se sredstvo protiv želučanih smetnji. VILINO SITO Carlina acaulis (Linne). upotebljavaju i cvjetni pupoljci.234 rasjeći i nanizati na konac. i to za jelo u svježem stanju. Treba ga oprati. uglavnom po suhim i siromašnim livadama i pašnjacima. Također se za jelo mogu upotrijebiti i mladi listovi. Za drogu se prikuplja korijen rano u proljeće ili u jesen (Radix Carline). livade i slično. Hidropisija. posebno kod svježeg korijena. Sva je biljka bodljikava. dosta kalijevih i nastrijevih soli. ili glatki sisavac (Eryngium planum). sjajno-bijela sa ovojnim listovima. Uzimaju se 3 šolje dnevno. promućkati i uzimati 2 rakijske čašice svaka 3 sata kod ascitesa. miris svojstven. kamenjare. edema. saponozida. naročito ako se iskomplikovalo pojavom nagomilavanja transudata (hidrops).

Za drogu se prikuplja cvast bez drške. Za drogu se prikuplja kako gdje. 1998. Obično se šaka droge prelije s litar ključale vode i poslije 10 do 15 minuta procijedi. To je astrigent i stomahik. Cvjetne glavice su žute. Droga je bez mirisa. služi za liječenje bijeloga pranja. Listovi su krupni. Najviše sadrži tanina. obično u smjesi s drugim biljkama. . Brit. Treba je sušiti na promahi i u hladovini. Nalazište biljke Raste po livadama i travnjacima. Ima mnogo srodnih podvrsta. visine i do 1. okus gorak. Stabljika je prava. te luteinske kiseline. te unutrašnjih povreda nastalih kod poroda. Prvenstveno se upotrebljava za zaustavljanje krvavljenja. gorkih materija i nešto malo eterskog ulja.Rosaceae – Ruže Drugi nazivi: Vrkuta. Indikacije Kongestija jetre. umanika. Sušenje se obavlja u tankom sloju. posebno jetre. Primjena u narodnoj medicini Virak se skoro isključivo primjenjuje u narodnoj medicini. Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. pretežno u planinskim krajevima. visine i do 50 centimetara. nazbuljenim i obraslim dlakama. Američko izdanje Str. Zbog toga se u nekim našim krajevima biljka naziva i gospin plašt. perasti. ali i čitava biljka u cvatu (Herba Alcehmille vulgaris). leukoreja. često i do visine od 2. To je astringent i stomahik. lavina. u vrijeme punog cvjetanja (Flos Tanaceti). okus je nagorak i opor. posebno u narodnoj medicini. Najčešće se primjenjuju takozvane sjedeće kupke kod ženskih bolesti. Svojstva biljke Droga vrši dekongestiju organa.5 metra. tamnozeleni.Compositae (Astereaceae) – Glavočike Drugi nazivi: Povrtič. grliček. Stariji listovi mogu se upotrijebiti za pripremanje vitaminskih čajeva. hemijski je dosta slabo istražena. rosanica. a osim toga. To je dugovječna. Oficijelna je prema. 158. Pharm (1983). prije ili između jela. Način primjene Mladi listovi upotrebljavaju se za pripremu variva i supa. jer po svoj prilici. Osnovni hemijski sastojci biljke Bez obzira na drugu primjenu biljke. lavska noga. Biljka obično cvjeta od maja do augusta. vratika. Miris droge je aromatičan po kamforu. često crvenkasta. Herb. zatim hemostatik i diuretik. neprijatan. Negdje samo list (Folium alchemille vulgaris). Reguliše menstruaciju. u hladovini i na promahi. ali im je zajednički oblik lista u vidu plašta. Biljka obično cvjeta od jula do augusta. skupljene u štitove na vrhovima stabljike. radi se o ljekovitoj biljci visokih kvaliteta. Poznato je da se u narodu virak upotrebljava i kod šećerne bolesti. bujna i vrlo lijepa biljka. Podzemni dio biljke je dobro razvijen i iz njega izbijaju stabljike sa dosta krupnim listovima i do 20 centimetara drugim.235 Alchemilla vulgaris (Linné ). VRATIČ ( TANSY) Tanacetum vulgare (Linné) . Cvjetovi su mali i neugledni. posebno kod žena. povrata.700 metara. zatim hemostatik i diuretik. Svakako je potrebno ovu biljku bolje proučiti. Piju se 3 šolje dnevno. jaka. gotovo grmasta biljka. na bazi narodnog iskustva. Prejake menstruacije. To je trajna zeljasta. svjetlozeleni i žućkastozeleni.

grmoten. Primjena u narodnoj medicini Vratič se široko primjenjuje u narodnoj medicini. tujon. Boje su različite: od ružičaste. kao nešto povratiti: snagu. pored putova. sadrži: flavonoide. daju slabu reakciju na alkaloide. 379-380. 7glikjozid. Napomena Liječenje oboljenja žučne kesice i jetre ovom drogom se nikako ne bi smjelo vršiti na svoju roku. sluzavih materija i dosta mineralnih soli. beta-kamfor.236 Nalazište biljke Kod nas se može naći po cijeloj zemlji. Cvjetovi izbijaju iz pazuha listova. zdravlje. Američko izdanje. povisuju krvni pritisak. Osnovni hemijski sastav biljke Korijen sadrži i neke flavonoide (ononin. toniziraju muskulaturu želudačno-crijevnoga trakta i pojačavaju sekrecije. tako da se često zloupotrebljava za izazivanje abortusa. okus. žučne poteškoće. Listovi i cvjetovi. tanine. najbolje nanizan na konac. Osim toga. vučiji trn. problemi kod menstrukacije. slatkast. Često se zloupotrebljava kao abortivno sredstvo. Biljka obično cvjeta od juna do augusta. raste u velikom mnoštvu. Raste po pašnjacima. eterskog ulja. Zečiji trn je grmolika. čak i do visine od 2000 metara. Imaju izraženo antimikrobno djejstvo. vrlo su otrovni. bez obzira na visoku otrovnost. mršava. Način primjene Kafena kašika droge prelije se sa 2 dcl ključale vode. Korijen sadrži i triterpeski alkohol onocerin. Nakon 10 minuta treba procijediti i piti samo jednu šolju dnevno i to ujutro. Herb. Indikacije Kod oboljenja jetre i žučne kesice: hepatitisi i holecititis. organskih kiselina. pomalo bljutav. Str. 4-metoksiizoflavon i onona čija struktura nije poznata).Papilionaceae – Leptirnjače Drugi nazivi: Gladiš. Suši se brzo na suncu. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži eterskog ulja. sa mnogobrojnim trnovima. gladiška. Njemačka Komisija E: The Complete German Commission E Monographs 1998. smola. Zbog razvijenog i snažnog korijena kao korov vrlo se teško uništava. su često uzrok jačim ili slabijim trovanjima. Tamo gdje se pojavi. Okus je oštar i trpak. Miris vježeg korijena je osoben. također. u čiji sastav ulaze: alfa-tujon. i sama droga. svi dijelovi biljke. Crijevni paraziti. uz rubove šuma. Miris lista i cvijeta je slatkast. Također se prikupljaju listovi i cvijet (Folium et Flos Ononidis). Svojstva biljke Droga i preparati biljke djeluju kao holagogna i holeretična sredstva. Pharm (1983). borneol i pinin. Za drogu se u prvom redu prikuplja korijen (Radix Ononidis) i to u proljeće i jesen. Droga miriše karakteristično. non Linne) . dugovječna zeljasta. Stabljika je čvrsta. ljubičaste do grimiznocrvene. histerija. navodno. Zahvaljujući sadržaju tujona. pa i neprijatno. ZEČIJI TRN Ononis arvenis (Linné) – Ononis spinosa (Bieber. Za njegovu primjenu vezana je i mistika i sujevjerje da će. dok su gornji jednostavni. Ima ga svuda po našoj zemlji. . nervoza. Također sadrži masnih ulja. mladost i slično. trolisni. Nalazište biljke Voli suha. Donji listovi su složeni. Oficijelna je prema: Brit. eto. vrlo otporna biljka koja raste kao korov. Preparati vratiča. najviše po lugovima. naročito po vlažnim mjestima. vapnenasta zemljišta. gorke tvari (amara) i neke alkaloide. leptirastog izgleda. bodež. pored rijeka i potoka. livadama. a ne smao droga.

Str. donji na kratkim peteljkama. kvercitrina i dosta tanina (i do 16%). I inače. Upotrebljava se Radix ononidis (korijen zečijeg trna) Njemačka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs. holesterola. droga ima svojstvo da iz organizma izbacuje ne samo toksine. bubrežni kamenci. flavonoida. naprimjer. sedativ za mokraćne puteve. astrigent. Listovi. šuma. Biljka cvjeta od jula do oktobra. najbolje vezane u kitice i obješene naopako. krkica. 1998. Indikacije Problemi sa jetrom (Hepatizam). obode. žučni. infekcije mokraćnih puteva (kolibaciloza. koje je bolest kao bogalje za krevet prikovala. prijatan. Nalazište biljke Biljka najviše voli svijetle i suhe šume. višak uree. reumatičari. što zavisi od staništa. Primjena u narodnoj medicini Primjena zečijeg trna dosta je rasprostranjena. Osnovni hemijski sastojci biljke Droga sadrži saponozide. Svojstva biljke Droga je tipično sredstvo za drenažu jetre i bubrega. oligurija. Diuretik je. nefritis). Treba ih sušiti u hladu i na promahi. trebuhovka. eliminiše iz organizma i mokraćnu kiselinu. Ako se kora korijena kuha u vinu. smjesa jednakih dijelova: 30 grama kuhati 2 do 3 minute u litri vode. nešto malo gorkih materija. kao i reumatizam (listovi. zlatnožute boje. . Smatra se da izaziva kratkotrajno sniženje arterijalnog pritiska. enterokolitis. čak i do visine od 2. ima je u velikoj količini. skupljeni u male glavičaste cvasti. salicilne kiseline. Listovi su dlakavi s obje strane. Ponekad. dijareja. Američko izdanje. taj se napitak može primjeniti kod žutice i kamenca. Zlatica je trajna. Ako se ovoga čaja piju 2 do 3 šolje dnevno. već i sve ostalo nepotrebno. okus. Prije kuhanja dodati matičnjaka ili nane. Biljka je oficijelna prema farmakopeji bivše Jugoslavije. navodno će osjetiti olakšanje već poslije 5 do 8 dana. cvijet i korijen u smjesi). a zatim kao dosta snažan diuretik i depurativ. alkaloida. Cvjetovi su sitni. Miris droge kao i svježe biljke je prijatan. cvjetovi i korijen. sedativi za mokraćne putove i astrigenti. nešto malo eterskog ulja. gola. Medonosna je. i kojima ni jedan drugi lijek nije pomogao. Indikacije Kongestija jetre i žutica (korijen). 214.700 metara. a stabljika uspravna i okruglasta. albuminurija. Način primjene 2 supene kašike sitno izrezanog korijena kuhati sa litar vode 5 minuta. tako da daje i odličnu pašu za pčele. Piti tri šolje dnevno.237 Svojstva biljke Korijen zečijeg trna djeluje kao holagog. obrnuto jajasti. Rizom je kratak i čvorast. antiseptik. zatim kuhati i pariti još 20 minuta. ZLATNICA (GOLDENROD) Solidag virga-aurea (Linné) – Compositae (Asteraceae) – Glavočike Drugi nazivi Čelebi-grana. pored Save i Drave. Sadiković preporučuje ovaj preparat: 6 grama korijena ili jednaki dijelovi od po 3 grama korijena i lista. šumske čistine. a gornji sjedeći. potopiti u 2 dcl vode i ostaviti da stoji 12 sati. zeljasta biljka koje naraste do 100 centimetara. između jela. također. žudinska trava. listovi i cvijet se primjenjuju kao prilično jaki diuretici. stijene i kamenjare od nizinskog do brdskog regiona. u gornjem dijelu razgranata. Ovu količinu treba popiti u toku 24 sata. Za drogu se prikupljaju vrhovi grana u cvatu (Herba Solidaginis vigra-aureae). malo nagorak. S druge strane. da se promijeni aroma.

rane. ŽUTI BAGREM Colutea arberescens (Linné) Papilioneceae – Leptirnjače Drugi nazivi Pucalina. zvečak. Biljka cvjeta od maja do augusta. Primjena u narodnoj medicini Droga biljke primjenjuje se kao jak purgativ za čišćenje crijeva. . sa vitkim šibolikim izbojcima. Oficijelna je prema: Brit. 139. Listovi su jajoliki. a plodovi sazrijevaju od juna do septembra. Nalazište biljke Kod nas je rasprostranjena po cijeloj zemlji. a u cvijetu i flavonskog heterozida – koluteozida. treba ga primjenjivati. Plod je mjehurasta mahuna sa sivocrnim sjemenkama. Napomena Žuti bagrem neiskusni mogu zamijeniti s alpskom bagrnom (Cytisus laburnum). mogao. stavi da ključa oko 15 minuta. Primjena u narodnoj medicini Zlatnica liječi žuč i jetru. kojih u jednoj mahuni ima oko 30. kada se ima u vidu da ovaj čaj istovremeno pojačava i lučenje žuči i otvara. Voli krečnjačku podlogu u toplijim šumama. Zagrijati i kuhati 2 minute. Njemačka Komisija E: The Complete German Commision E Monographs. proljev i razna zapaljenja kože i sluznice (Tucakov). Indikacije Zastoj žuči – konstipacija. ŽENJ – ŠENJ (GINSENG ROOT) Panax ginseng (Meyer) – Araliaceae – Aralije Druga imena Čovjek-korijen. žuta bagra. jer se ova ubraja u vrlo otrovno bilje. procijedi i pije prije svakog jela. ako mu se prohtjelo. 1998. posebno njeno sjeme. Osnovni hemijski sastojci droge U listu ima dosta vitamina C. na nju treba obratiti posebnu pažnju. Nakon toga ostaviti još 10 minuta i procijediti. sa malo vode. Za drogu se prikupljaju listovi (Folium Coluteae) i mahune. To je šumski listopadni šib. Ime panax dobro podsjeća na ime grčke mitološke ljekovite biljke panaceje. što znači sveljekovite. Ovaj čaj je vro neprijatnog okusa. šibljacima i kamenjarima. korijen života. Iz pazuha izbijaju cvjetovi u grozdastim cvastima.238 Način primjene Šaku droge preliti s litar vode. Američko izdanje. Ili kao alkoholatura: 2 kafene kašike dnevno. Napomena S obzirom da se radi o izuzetnoj biljci. visine do 7 metara.5 decilira vode. hronična oboljenja bubrega i mjehura. što je vrlo opasno. Međutim. u slučaju oboljenja bubrega i mokraćnih putova. Herb. odnosno široko eliptični. Str. gotovo odvratnog. žuta bagrema. eterskog ulja i koluteinske kiseline. Pharm (1983). Ovu količinu treba popiti u toku 1 do 2 dana. Najvažniji sastojak je koluteinska kiselina. kojom je prvi mitološki bog ljekarničke vještine – Apolon. Svojstva biljke Tipičan je holagog i laksativ. dići i mrtvaca iz groba. Način primjene Obično se priprema čaj: 5 do 6 grama suhih listova prelije se s 2 do 2.

npr. preparati ženj-šenja regulišu sadržaj šećera u krvi. Ako čovjek te noći iskopa korijen ženj-šenja. Navodimo i činjenicu da ženj-šenj pomaže i kod cerebralne cirkulacije. Zaista treba imati petlju. virusima hepatitisa B ili C.saponin. Ovakav adaptogen može dati dodatne snage.sredstava koja potpomažu organizmu da se prilagodi-adaptira na teške uslove sredine. Ono što je najvažnije za jetru: pojačava stvaranje interferona i fagocitozu. kao Apolon sa panacejom. stiče moć da pomoću tog korijena izliječi svaku bolest. prirodnu obranu napadnutih ćelija. Istraživanja fiziološkog djelovanja ženj-šenja pokazala su njegova svojstva kao adaptogena . dakle. Istraživanja. što je posebno važnokod šećerne bolesti. Preparati ženj-šenja djeluju kao hepatoprotektivi čije je djelovanje. pokazala su da ženj-šenj sigurno posjeduje visoka ljekovita svojstva. Ženj-šenj uspijeva u neprohodnim planinskim šumama dalekog Istoka kao samonikla biljka. Preparatu djeluju stimulativno na imuni sistem. Za razliku od stimulatora – dopinga. Kao droga služi korijen. nrp. pojačava gotovo sve funkcije jetre. duh zemlje. . a najčešće mu je ime bilo korijen života.aždaha. a zatim hrastove i grabove. poluprozračan i dobija crvenu boju. iznenada počinje da izbija tajanstvena svjetlost. ponekad u tamnoj noći. Naime. te kao imunomodulatori. uključujući RNA i DNA obnovu i sintezu vitalnih proteina u organizmu. nije ostao niko ko bi pokazao kako se to oživljava pokojnik. Preparati ženj-šenja utječu na metabolizam i razmjenu ugljikohidrata. Nezgoda je u tome što ženj-šenj. Legenda kaže da. to jest ne narušavaju prirodne rezerve organizma. koji se ekstrakcijom ili sušenjem. i car mora . Pošto su svi ti odvažni ljudi završili u želucu tigra ili aždahe. a noću u specijalnim sušnicama na temperaturi 40 do 600 C. pa čak i da oživi mrtvoga. Pozabavimo se prvo pozitivnim djelovanjem preparata ženj-šenja za oboljelu jetru. Samo neobično hrabri ljudi mogu se odlučiti na takav korak. pa iskopavati korijen svejetlucavog ženj-šenja pored rečenih zvijeri. Uopće. hidroliziraju i prelaze u panaksadiole i panaksatriole. Korijen poslije toga postaje tvrd. čudo prirode. tad čuvaju car šumskih zvijeri tigar. kada ženj-šenj cvjeta. a i protiv tumora. njegovim hemijskim sastvom teško se mogu objasniti takva visoka ljekovita svojstva. a takođe i kod rekonvalescencije. pa i kosmonautima. onima koji rade pod teškim uslovima. Smatra se da ženj-šenj sadrži steroidne komponente. I pod tim uslovima.239 Na dalekom Istoku korijen biljke ženj-šenja nazivali su: dar bogova. na tamnim mjestima. To je nepatoprotektiv. posebno ruskih naučnika. Svježi korijen se jedan sat izlaže dejstvu vodene pare. koji se često primjenjuje kod niza oboljenja toga sistema. a zatim se danima suši na suncu. ali da se može preporučiti za liječenje samo nekih oboljenja. Podešava broj bijelih krvnih zrnaca. božanstvena trava. Dalje. usmjereno protiv virusa. Posebno voli kedrove šume. preparati ženj-šenja ne izazivaju sporedne reakcije. Spomenimo na ovome mjestu djelovanje pereparata ženj-šenja na centralni nervni sistem (CNS). a djeluje i protiv virusa i protiv tumora. Također snizuje povišeni nivo jetrenih enzima u krvi kod oštećenja jetre. preparati ženj-šenja djeluju stimulativno na umnu i fizičku sposobnost. Pojačavaju odgovor antitijela. pri čemu stimuliraju stvaranje interferona i tako pojačavaju i snaže imuni sistem. kao cara šumskih biljki. so zemlje. u ruskoj literaturi nazvani panaksozidi. glukozide– ginsenozide.

Svojstva biljke Berberin iz biljke služi kao holagogno sredstvo. Od alkaloida najvažniji je berberin. ili ekvivalent nekog preparata. umor. žutokora. okisakantinvinetin. uspravni i trnoviti grm. Obično cvjeta od maja do juna. uslovno i u aprilu. Stomahik. S druge strane Nijemci (Blumenthal i dr. Sedativ. Dekokt se pravi tako da se 1/2 čajne kašike osušenog i samljevenog korijena prelije s dcl vode i pije jednom ili dva puta dnevno. uzima se 20 grama kore ili korijena žutike. 1999. osušeni listovi su slabog mirisa. Neuralgije. kada su potpuno zreli. Cvjetovi su žuti i čine obješene grozdove. kiselkastog okusa. osim navodno plodova. a smatra se i preventivnim sredstvom protiv raka. trpka žutika. 1998) preporučuju 1-2 grama dnevno. U listovima ima još vitamina C i E. palmatin. 3 puta dnevno. kao i žučnih kanala. Način upotrebe Kod navedenih oboljenja jetre i žučne kesice. pokazuje intenzivnu žutu boju. Kora je glatka i svijetlosiva. Insomnije i Hipotonije. žučni kamenci i kolike u predjelu jetre.240 Da zaključimo još nekimod mnogobrojnih činjenica u vezi sa ženj-šenjom: ublažava opću slabost. ili kao dekokt. Bijeli korijen 20-40 kapi. hronični hepatitis. kora sa grana (Cortex Berberidis) i listovi (Folium Beberidis). 138. oksiakantin. suše se u tankom sloju da sačuvaju što ljepšu boju. od čega potječe i ime biljke. šećer i pektinske materije. Nalazište biljke Žutika uspijeva u ravnici i planinama.) preporučuju istu količinu kao i Nijemci. crveni korijen 5-20 kapi. vitke grane. Žutika je do tri metra visoki. berberubin. Kora s grana se skida ili u rano proljeće ili u kasnu jesen. iscrpljenost i gubitak apetita. te šećer i skorb. Ženj-šenj je oficijelna droga prema British Herbal Pharmacopoeia (1983). Indiciranje kod Neurastenije. Drvo ima povijene. Voli sunčane. Kada plodovi sazriju. str. ostavi još 10 minuta. a kada se oguli. obično krajem ljeta. Indikacije Insuficijencija jetre. hepatoholecistitis. valjkaste bobe. Tinktura 1:5 u 70% alkoholu. te hepatičnih kolika. procijedi i pije po 2 do 3 šolje dnevno . mjesta među grmljem i šikarom. kuha 5 minuta u 500 mililitara vode. jatroricin. snižava arterijalni pritisak. koje sazrijevaju u augustu i septembru. sa listovima koji su fino nazubljeni i dlakavi. Osnovni hemijski sastojci biljke Svi organi žutike sadrže alkaloide. ŽUTIKA (BARBERRY) Berberis vulgaris (Linné) – Berberidaceae – Žutike Drugi nazivi Šimširka. Za drogu se prikuplja korijen koji je dobro razvijen (Radix Berberidis). s napomenom da Kinezi preporučuju 1-9 grama dnevno. žutica. Osušene bobe su kiselkastog okusa. droga pokazuje i niz drugih osobina: spazmolitičko i sedativno djejstvo. Kontraindiciranje kod povišenog krvnog pritiska. Amerikanci (Peirce. od kojega i potječe i žuta boja. kolumbamin. To je Timoleptik. Ostali alkaloidi su: berbamin. Preporučuje se tri puta dnevno osušenog korijena u dozi 1-2 grama. okus gorak. uz puteve. Smatra se i za afrodizijak. snažni. Najviše se cijeni kora koja je zguljena s korijena. niski libido. Plodovi su jarkocrvene. žutotrn. suhe i kamenite brežuljke. Miris droge je slab. pojačanog menstrualnog krvavljenja i trudnoće. Demulcent. rubove šuma i polja. U plodovima su nađeni jabučna kiselina i neke druge organske kiseline. Pored toga.

Brit. uzmite moju. ili daljim ukuhavanjem džemova ili marmelade.P. Za bolesnike od jetre dobro je ukuhavati jednake dijelove soka od žutike i soka od šipurka do polučvrste konzistencije (vidjeti šipurak). prokuhati. Str. Afrodizijak . ( Horacije) TUMAČ POJMOVA A Abdomen . Obično se džemovi i marmelade prave u smjesi sa nekim voćem koje je manje kiselo. Herb. Dio trupa između grudnog koša i karlice. najviše za liječenje bolesti jetre i kod žutice. The Complete German Comission E Monographs. Dobro je od ovih plodova napraviti kiseli sok koji se može upotrijebiti umjesto vinskog ili jabučnog sirćeta. zbogom: I u dobrom mi zdravlju ostajte. Vidjeti također i hroničan. Američko izdanje.C. k’o prijatelju. Suprotno od anafrodizijaka. med je svijetložut i ugodnog je okusa. (1983).pojačano gutanje vazduha. kao i pri žučnim i bubrežnim napadima . kora.sredstvo koje se upotrebljava sa ciljem da se podstakne i poveća polni prohtjev. Ili: korijen. listovi ili plod: 20 grama na pola litre vode. U ovom pogledu naučna i narodna medicina u potpunoj su saglasnosti.trbuh. Posebno se preporučuje i sirće dobijeno od plodova žutike. Njemačka Komisija E. A nemate li je. (1934). 2 do 3 šolje dnevno. Žutika je dobra medonosna biljka. Jednaki dijelovi soka od žutikinih plodova i šećera ukuhavaju se do konzistencije sirupa. Aerofagija (aerographia) . Da ne znate možda neku bolju? Rec’te mi je onda. . Alkoholat . a time i sposobnost za izvršenje spolnog čina. Akutan . za kuhanje treba prikupljati poslije prvog mraza. 1988.bolesna pojava koja se naglo javlja i brzo protiče. Plodove žutike.241 između jela.eto. pa . Pa. Pharm. Trbušna duplja. 309 – 310. Primjena u narodnoj medicini Žutika se široko primjenjuje.kolikama). Javlja se kod nervoznih osoba (pishopata) u slučaju oboljenja jednjaka i želuca. isto kao i plodove šipka.tekućina dobijena destilacijom alkohola sa jednom ili više biljki. Oficijelna je prema B. pa ga treba upotrebljavati kod navedenih oboljenja jetre. Eto moje filozofije.

242 Alkoholatura - tekućina dobijena miješanjem alkohola i svježe biljke. Nakon izvjesnog vremena, dobijena tekućina se odlije i filtrira. Alkoholna tinkuta - tinktura dobijena iz jednog dijela droge i 5 dijelova alkohola različite koncentracije: 50% ili 75%. Amara - gorka ljekovita sredstva. Najčešće su tu materije biljnog porijekla različitog hemijskog sastava i vrlo gorkog okusa. Hemijske komponente su najčešće glikozidi koje možemo naći kod biljki iz porodice Gencianaceae (lincura, gorka djetelina, kičica), te neki alkaloidi ili sluzave materije. Upotrebljavaju se kao aperitivi za izazivanje ili poboljšanje apetita, jer, kako se pretpostavlja, stimulišu sekreciju pljuvačke u ustima, a tako izazvani impulsi refleksno se prenose vegetativnim živcima na sluznicu želuca, koja zatim pojačano izlučuje želučani sok. Naravno, amara se uzima isključivo prije jela. Prema farmakopeji bivše Jugoslavije oficijalne su u tome pogledu: kičica (Herba Centaurii minoris), lincura (Radix Gentianae), pelin (Herba Absinthii) i gorka djetelina (Folium Menyanthidiis). Od aromatičnih biljaka oficijelan je i iđirot (Rhizoma Calami). U ovoj knjizi navedene su još: blaženi čkalj, cikorija, dimnjača, hajdučka trava, maslačak, očajnica. Specie amarae koji se posebno može preporučiti kod oboljenja jetre: Herba Cnici benedicti (blaženi čkalj) 15%, Herba Millefolii (hajdučka trava) 20%, Folium Menyanthidis (gorka djetelina) 20%, Folium Menthe piperite (nana) 15%, Radix Teraxacii (maslačak) 20% i Fructus Carvi (kim) 10%. Prema farmakopeji bivše Jugoslavije: pelin (Summitas Absinthii) 15% kičica (Herba Centaurii) 30% gorka djetelina (Folium Menyanthidis) 15% nana (Folium Menthe piper.) 15% iđirot (Rhizoma Calami) 10% lincura (Radix Gentianae) 15%

Takođe su oficijelni: Tinctura amarae, Tinctura Gentianae Analan - odnosi se na anus, čmar, kojim se završava debelo crijevo, rektum. Antalgetik (analgetica) - sredstvo koje ublažava, odnosno suzbija osjećaj bola. Anemija (anaemia) - malokrvnost. Smanjenje broja eritrocita, količine hemoglobina ili mase eritrocita u cjelokupnoj zapremini krvi, zbog nesrazmjere između veličine gubljenja i stepena obnavljanja eritrocita. Antidot (antidotum) - protivotrov. Sredstvo, odnosno, lijek protiv djejstva nekog otrova. Antispazmodik (antispazmodica) - antispazmodici su sredstva, odnosno lijekovi koji ubalažavaju ili suzbijaju grčeve (crijeva, žučnih i mokraćnih puteva, krvnih sudova) kao i mišićne grčeve. Ovdje su navedeni neki od biljnih antispazmodika: kamilica, lavanda, lazarkinja, lincura, melisa, valerijana. Anus – čmar - izlaz, završetak digestivnog trakta. Arterija jetre (arteria hepatica) - jetrena arterija, namjenjena jetri. Aretrioskleroza (arteriosclerosis) ili ateroskleroza - zajednički pojam za grupe oboljenja u kojima postoji zadebljanje arterijskog zida, kao i gubljenje njegove elastičnosti. Artritis (arthritis) – zapaljenje zglobova.

243 Ascites (ascites) - nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini. Može nastati iz mnogih razloga, kao npr. insuficijencije srca, ciroze jetre, bolesti bubrega, tumora ili ehinokokusa jetre i dr. Prema tome, ascites nije bolest, već sindrom različitih bolesti. Ovdje ćemo se baviti ascitesom koji nastaje zbog teških oboljenja jetre (vidjet: ciroza jetre). U jetru svake minute, preko portalne vene, ulazi nešto više od litar krvi. Protok te krvi vrši se kroz sinuse do vene jetre, što je omogućeno razlikom pritiska u portalnoj veni od oko 1,2 kPa i veni jetre od 0,0 kPa (vidjeti: lobulus). U slučaju ciroze jetre, kada se u strukturi jetre razvija fibrozno tkivo, dolazi do interhepatalne portalne opstrukcije, zbog čega se ometa normalno oticanje krvi iz jetre. U tom slučaju poraste portalni pritisak i do 2,0 kPa, što sa sobom povlači i povećanje pritiska krvi u sinusima. Povećanje pritiska u sinusima jetre, rezultira time da započinje polagano ili ubrzano „cijeđenje“ tekućine sa površine jetre. Ova tekućina je plazma koja sadrži mnogo bjelančevina i naziva se ascites. Bjelančevine izazivaju porast koloidnoosmotskog pritiska u abdomenu, odnosno abdominalnoj tekućini, što opet za sobom povlači i dodatne količine tekućine iz crijeva i mezenterijuma. Tako se u abdominalnoj šupljini nakuplja tečnost, zbog čega je stomak nadut i često nalikuje žabljem trbuhu. Kada se izvrši punkcija, izlazi tečnost svijetložute boje. Ova tečnost, odnosno ascites, može se inficirati, što vodi daljim komplikacijama ili pritisku na druge organe npr. pluća. Ascites se može ukloniti punkcijom, no taj se metod preporučuje samo izuzetno, npr. ako je zbog ascitesa otežano disanje. Punkcijom se iz organizma otklanjaju velike količine bjelančevina a ne uzroci nastanka ascitesa. Jedna od metoda borbe protiv ascitesa je uklanjanje vode i soli iz hrane bolesnika. Bolesnik podnosi dnevno litar vode, a unos soli u organizam treba ograničiti na oko 200 miligrama. Da bi se poboljšalo izlučivanje tečnosti iz organizma, treba davati diuretike, a takvih, vrlo korisnih, ima dovoljno u biljnom svijetu. Ako se bolesniku dozvoljava unos vode do 1 litar, onda je najbolje da ta voda bude unesena u vidu nekog diuretičnog čaja. Ako se diureticima, bilo kojeg porijekla, pojača izlučivanje tekućine iz organizma, time se stvaraju drugi problemi, konkretno gubitak kalija iz organizma, pa o tome treba voditi računa, jer gubitak kalija može pogoršati cirozu. Biljna sredstva navedena u ovoj knjizi, a koja služe u borbi protiv ascitesa, su: kupus (Binet, Tanret i Bour), u dozi od 200 grama svježeg soka u toku dana, u kombinaciji s tinkturom kima (tinctura carvi-vidjeti: kim) zbog spriječavanja nadimanja, limun i crna rotkva (Binet, Tanret i Bour), pasdrijen (posebno što može regulisati pritisak u portalnoj veni), ljoskovac, artičoka, crni luk, oman, žutika, ranilist, breza, kleka, proljevak, kukuruz (stigmati), žečiji trn, gorka djetelina, gospina trava, frangula, kopriva, peršun, suručica, ružmarin, zlatnica, a naročito primorski luk (vidjeti: primorski luk) i digitalis (vidjeti: digitalis). Može se preporučiti i diuretični čaj: cvijet lavandule 10 g i cvijet boražine, cvijet poljske ljubičice (Viola tricolor) i cvijet nevena - po 5 g. Dobro izmiješati ovaj čaj i supenu kašiku preliti sa 2 dcl. ključale vode. Nakon 15 minuta procijediti. Pije se 3 puta dnevno. Asimilacija – u biologiji skup procesa u kojima organizam izgrađuje organske supstancije iz neorganskih. Asistolija (asystolia) – zaustavljanje ili prestanak rada srca, odsustvo srčanih otkucaja (vidjeti: digitalis). Astma (asthma) Asthma bronchiale – oboljenja u kojem se javljaju napadi otežanog disanja usljed grča bronhija. Naročito je otežano izdisanje, odnosno izdisaj. Često je alergijska pojava.

244 Astenija (asthenia) – opća slabost organizma, koja nastaje zbog raznih akutnih ili hroničnih uzroka. Astrigent – sredstvo koje steže tkiva, smanjujući sekrecije. Liječi rane spriječavajući upale (kod hemoragija, dijareja, rana, leukoreja i sl.) Atonija (atonia) – smanjen tonus mišića i drugih kontraktilnih organa.

B
Bilirubin – žučna boja. U prvom redu sastojak žuči koji nastaje od ostarjelih eritrocita u krvi, starih približno 120 dana. Ostarjeli eritrociti razlažu se u retikuloendotelnom sistemu prvenstveno slezene, koštanoj srži i Kupfferovim ćelijama jetre, kao i drugim organima. Također, nastaje iz hemoglobina krvi kojega fagocitiraju ćelije retikuloendotelnog sistema, u količini od oko 0,5 g dnevno. Hemoglobin, nastao raspadom eritrocita, postepeno se cijepa, odnosno razgrađuje, dajući žučne pigmente. Prvo nastaje biliverdin, koji se odmah reducira u slobodni bilirubin, koji postepeno prelazi u krvnu plazmu, vezujući se, također, odmah sa proteinom plazme i tako se transportuje u krvi i dalje pod nazivom slobodnog bilirubina. Slobodni bilirubin apsorbuje se kroz membranu hepatocita, u čijoj unutrašnjosti, nakon nekoliko pretvorbi, prelazi, vezujući se sa glukoronskom kiselinom, u bilirubin-glukoronid ili sa sulfatom u bilirubinsulfat. U ovim oblicima bilirubin se naziva konjugirani, te se kao takav izlučuje iz hepatocita u žučne kanaliće i kanale, stvarajući sa ostalim sastojcima žuč. Direktno, ili preko žučne kesice, dolazi u dvanestopalačno crijevo. Ipak, jedan mali dio konjugiranog bilirubina prodre u plazmu. Znači u krvi, odnosno plazmi, uvijek postoji određena normalna količina bilirubina (slobodnog + konjugiranog). Ta količina se procjenjuje na oko 9 mikromola na litar (9 mmol/l). U patološkim stanjima koncentracija ovog bilirubina može biti vrlo visoka, čak do 700 mikro-mola/l (vidjeti: Žutica). Danas se, uglavnom, smatra da je normalna količina bilirubina (slobodnog + konjugiranog) u krvnoj plazmi i serumu između 9 do 17 mikro-mola/l (vidjeti: Prilog). Pređe li koncentracija bilirubina granicu od 27 mikro-mola/l, koža počinje dobijati zelenkasto-žućkastu boju (vidjeti: Žutica). Bilirubin koji je dospio u dvanestopalačno crijevo kao satojak žuči, da bi se eliminisao iz organizma, mora proći kroz još neke faze pretvorbe. Pod djejstvom crijevnih bakterija prelazi u urobilinogen, a zatim se oksidira do obojenog jedinjenjasterokobilinogena, i tek tada eliminira iz organizma stolicom. Sterokobilinogen daje normalnu boju stolici. Na zraku brzo prelazi u sterokobilin. Normalna količina sterokobilina u stolici je 100 do 150 mikro-mola/d. Ovaj proces nije tako jednostavan, jer se sav urobilinogen ne oksidira do sterkobilinogena, već se dobrim dijelom, kao i žučne soli, apsorbuje kroz sluznicu tankog crijeva i vrati portnom krvi nazad u jetru, gdje se ponovo pretvara u bilirubin, zatim u vezani bilirubin itd. Ni sav apsorbovani urobilinogen ne dolazi do jetre; jedan manji dio, zaobilaznim putem preko arterijske krvi, dođe do bubrega i izluči se mokraćom. U izlučenoj mokraći uvijek se nalazi i izvjesna količina urobilinogena, koju smatramo normalnom. Ta normalna količina urobilinogena u dnevnoj količini mokraće, odnosno urina, je 0,8 do 4,2 mikro-mola/d. Bronhitis (bronchitis) – zapaljenje sluznice bronhija. Odlikuje se lučenjem sluzi i prisustvom elemenata zapaljenja i bakterija u njoj. Postoji akutni (bronchitis acut) i hronični bronhitis (bronchitis chronica).

245

C
Cerebralan – odnosi se na mozak. Chole (grčki) – žuč. Ciroza alkoholna (Chirrhosis hepatis alcocholica) - najčešći oblik ciroze jetre. Javlja se zbog neposrednog hepatotoksičnog djelovanja alkohola na jetru, tačnije na jetreni parenhim, odnosno hepatocite. Jedan put koji bi vodio u alkoholnu cirozu jetre je preko masne infiltracije i alkoholnog hepatitisa do ciroze, premda ne mora biti obavezan jer je ta vrsta ciroze može ići i tako da se zaobiđe alkoholni hepatitis i masna infilrtacija direktno pređe u cirozu. Ili pak kod hroničnog alkoholizma, da odmah nastane alkoholni hepatitis koji prelazi u cirozu jetre. Naravno, osnovni uslovi za nastanak patoloških promjena u jetri su i količina alkohola i dužina ekspozicije. Treba svakako napomenuti da postoje hronični alkoholičari koji alkohol konzumiraju u velikim količinama i kroz dugo vrijeme, a da im se jetra uopće ne ošteti u ovom smislu. Da li tu i genetski faktori igraju neku uglo, teško je reći. Pored direktnog utjecaja alkohola na ćeliju jetre u smislu nekroze hepatocita, smatra se da nekrozu izaziva i acet-aldehid koji je međuprodukt i u razgradnji, odnosno metabolizmu alkohola do vode i ugljičnog dioksida. Prekine li se na vrijeme sa alkoholom, ove početne manifestacije propadanja hepatocita mogu se, ne samo zaustaviti već i potpuno izliječiti, jer je masna infiltracija do izvjesnog stepena reverzibilan proces. Međutim, prekorači li se ta granica, posljedice su poznate ili preko alkoholnog hepatitisa do ciroze, ili direktno masne infiltracije u cirozu. Rečeno je da se vena porta po ulasku u jetru grana prema režnjevima i dalje do lobulusa jetre. Kod alkoholnog oboljenja jetre prošire se polja oko vene porte, dolazi i do destrukcije samo lobulusa. Znači fibrozno tkivo se širi i buja. Ovakvo širenje i bujanje vezivnog tkiva u portalnim prostorima u najviše slučajeva dovodi do porasta portalnog pritiska, to jeste porasta pritiska vene porte unutar jetre. Posljedica povišenog venskog pritiska u jetri izaziva pojavu ascitesa (vidjeti: Ascites). To je znak da je tzv. kompenzovani oblik prešao u dekompenzovani oblik ciroze jetre. U početnom kompenzovanom stadijumu funkcije jetre su još uvije dobro očuvane. Ukoliko se bolest otkrije u kompenzovanom obliku, on se može zaustaviti i vrlo dugo držati pod kontrolom, pa čak postoje i neki podaci da se može liječiti, jer se navodno nekrotizovano tkivo jetre može praktično „rastvoriti“ u okolnom zdravom tkivu zahvaljujući, prije svega., nevjerovatno velikoj regenerativnoj moći jetre. Obično se u ovom stadiju pojave neki opominjujući znaci, posebno kod hroničnih alkoholičara - hronično oštećenje želuca i crijeva, što dovodi do gubitka apetita, naduhanosti stomaka zbog nakupljanja gasova–meteorizam, jutarnje povraćanje i odvratnost prema hrani, odnosno mesu. Ovakvi znaci, istina u blažoj formi, javljaju se i kod prelaska hepatitisa u cirozu. U kompenzovanom stadijumu, jetra je obično uvećana, postoji i slaba žutica, redovito lokalizovana na beonjače, na koži se javljaju oznake u vidu pauka ( Spider news), dolazi do drhtanja ruku, snovi su obično teški, javljaju se bolovi u mišićima, melanholija obuzme čovjeka, javljaju se i krvavljenja iz nosa i desni, svrbež po tijelu i slično. Bolesnik je izmršavio u licu, rukama i grudnom košu, ali je stomak naduven zbog velike količine gasova. Poslije nekog incidenta, naprimjer, uzimanja veće količine alkohola kod hroničnih alkoholičara, gripe, prehlade i sl, ovaj oblik ciroze može preći u drugi, dekompenzovani stadijum ciroze. Najizraženiji znak da je bolest prešla u ovaj stadijum je pojava vode u

246 trbuhu – ascites. Pored toga pojavljuje se i žutica. Pojava ascitesa i žutice, u ovom stadiju može dovesti i do smrti. Uz ascites i žuticu, počinju da otiču noge, smanjuje se količina mokraće, koja je zbog velike količine urobilinogena obojena tamnocrveno. Jetra se smežura zbog povećanja vezivnog tkiva koje zamjenjuje izumrle ćelije jetre. I inače, pogoršava se cjelokupno stanje bolesnika. Najgore je kad bolesnik padne u hepatičnu komu (vidjeti: hepatična koma). Stomak je još više nadut od tečnosti i ima oblik žabljeg trbuha. Ako se izvrši punkcija, izlazi tečnost svijetložute boje. Jetra se može napipati, a to izgleda kao kada se komad leda u vodi gura prstima prema dolje – fenomen sante leda. Ukoliko se stvar ne zaustavi, već komplikuje dalje, može doći do krvavljenja iz želuca, ili pojave raka u cirotičnoj jetri. Postoji sklonost ka infekcijama, jer jetra ne može neutralizirati klice, odnosno njihove toksine. Neke klice u tankom crijevu izazivaju povećano stvaranje amonijaka iz bjelančevina, što može pomoći da dođe do nervnih i duševnih poremećaja. Ukoliko dođe do gnojnog zapaljenja tankoga crijeva, to se može prenijeti i na trbušnu maramicu, što vrlo često dovodi do letalnoga ishoda. Prvi stadij ciroze jetre može se držati pod kontrolom vrlo dugo. Razumnim načinom života i energičnim, dobro planiranim liječenjem, proces se može smiriti. Sa ascitesom proces se ubrzava, posebno ako se ne preduzmu odgovarajuće mjere. Najvažnije je kod alkoholne ciroze jetre, u prvom stadiju, smjesta i definitivno, prekinuti sa alkoholom, kada se proces otkrije. Definitivno, jer je pojava ciroze kasno sugerisala da se radi i o povećanoj osjetljivosti jetre na alkohol. Mora se na ovom mjestu staviti primjedba da je daleko lakše pronalaziti rješenja kada se radi o alkoholnoj cirozi jetre. Prekid konzumiranja alkohola je prva stepenica za dobru prognozu ciroze jetre, a zatim uređenje, prije svega organa za varenje, koji su, također oštećeni nerazumnim uzimanjem alkohola. Odgovarajući higijenskodijetalni režim života može dovesti do osjećaja gotovo potpunog zdravlja. O tome hronični alkoholičari moraju strogo voditi računa. Daleko je teža situacija kada se ciroza razvila postepeno od masne infiltracije, odnosno akutnog i hroničnog hepatitisa. Pored medikamentoznog liječenja jetre u kompenzovanoj cirozi, u što se ovdje ne može upuštati, postoji i smirivanje procesa dobro planiranim načinom ishrane. Treba navesti artikle biljnog porijekla, da se ne bismo udaljavali od teme. Pojedine vrste voća i povrća, te drugog ljekovitog bilja, koje može da se uzima i kao voće i kao povrće, ili kao različiti čajevi, blagotvorno djeluju na oboljelu jetru, vodeći sigurno u dobru prognozu, jer se njima unose u organizam neophodne materije potrebne za obnovu ćelija jetre: vitamini, minerali, različite materije sa sumporom, holin, itd. I u dekompenzovanom obliku posebna pažnja mora se posvetiti ishrani, koja, uglavnom, mora da se svodi na neslanu, biljnu hranu. Nephodno potrebne količine bjelančevina moraju se pažljivo unositi i dozirati organizmu, naprimjer zbog mogućnosti povećanog stavaranja amonijaka. Možda će ovih nekoliko redaka bolje pojasniti kako se prof. L.Binet sa svojim saradnicima uspješno borio protiv dekompenzovanog oblika ciroze jetre, uz ostala sredstva i kupusom. (vidjeti: Kupus). - Ciroza bilijarna (Cirrhosis hepatis biliairs) - Ovaj oblik ciroze jetre je dosta rijedak. Postoji primarna i sekundarna bilijarna ciroza. Ukoliko dođe do progresivnog zapaljenja žučnih kanalića unutar jetre, može doći do izumiranja ćelija i ciroze jetre. Bolest se skoro isključivo javlja kod osoba ženskog spola, što se povezuje sa stvaranjem određenih antitijela, koja štetno djeluju na ćelije jetre. Bolest se javlja neprimjetno i započinje svrabom, koji može trajati godinama, dok se ne pojavi žutica. Ovaj svrab može zavarati, jer se oboljeli najčešće obraćaju dermatolozima. Uz žutilo,

247 obično ide i pojava nekih pigmenata, tako da bolesnica ima mrko-žutu boju kože. Jetra je nešto uvećana i bezbolna, a temperatura povišena, što, kako je rečeno, može trajati godinama, dok se ćelije jetre ne zamijene vezivnim tkivom. Tada se javljaju svi simptomi kao i kod alkoholne ciroze, uključujući ascites i krvavljenja. Sekundarna ciroza javlja se zbog kakve prepreke, najčešće žučnih kamenčića u vanjskim žučnim kanalima, posebno u holedohusu, tako da je otežano oticanje žuči u dvanaestopalačno crijevo. Zbog pritiska žuči, u jetri dolazi do zapaljenja i izumiranja ćelija jetre. - Ciroza kardijalna (Cirrhosis hepatis cardialis). Kardijalna ciroza, kardijalna jetra, odnosno ciroza u toku bolesti srca, javlja se kod bolesnika sa insuficijencijom srca. Kod bolesnika na srcu, jetra, ako se tako može kazati, služi kao rezervoar za rasterećenje bolesnoga srca od krvi. U jetri se nakuplja velika količina krvi zbog čega se ona povećava i rastegne čahuru koja je opkoljava. To izaziva tupi bol u predjelu jetre. Ako se srce popravi, krv napušta jetru i stanje se normalizuje do sljedeće slabosti srca. Ova ponavljanja vrše pritisak na ćelije jetre koje zbog toga propadaju. Propadaju i zbog loše ishrane, što je uslovljeno zastojem krvi. Ćelije izumiru, a dolazi do stvaranja vezivnog tkiva, što se opet negativno odražava na bolesno srce, itd. Kardijalna ciroza ima sve simptome kao i alkoholna (vidjeti tamo), na šta se još nadovezuju simptomi slaboga srca, modra boja kože, lupanje srca, otežano disanje. Kod liječenja jetre u ovom slučaju mora se liječiti i srce. Ciroza pigmentska (Haemochromatosis primaria idiopatica,) ili primarna idiopatska hemohromatoza odnosno bronzani dijabetes. Unošenje željeza u organizam je nepohodno u količini od oko 1 miligram dnevno. Ovo unošenje vrši se prvenstveno hranom, dakle i biljnom. Organizam upija onoliko željeza koliko mu je potrebno, a ostatak se eliminiše iz organizma. Međutim, zahvaljujući nekim porodičnim, nasljednim osobinama, može doći do povećanog, patološkog upijanja željeza u crijevima. Ova pojava povećnog iskorišćavanja željeza naziva se primarna hemohromatoza. Zbog povišenog nagomilavanja željeza u koži, također i nekih pigmenata, koža dobija bronzanu boju. Kako je u ovoj bolesti redovito povišen i sadržaj šećera u krvi (dijabetes: vidjeti tamo), hemohromatoza javlja se onda kada organizam nije u stanju da željezo veže u hemoglobin, pa se ono nagomilava u organizmu, odnosno pojedinim organima organizma: jetri, gušterači, srčanom mišiću, muškim polnim žlijezdama i sl, što dovodi do njihove degeneracije i izumiranja ćelija. Rezultat svega ovoga može biti ciroza jetre, oštećenje gušterače, zbog čega se pojavljuje dijabetes, jer gušterača ne luči dovoljno inzulina, zatim slabost srčanog mišića i gubitak polnog nagona. Kod osoba ženskog spola ova bolest se rjeđe javlja. Ako se i javi, onda je to poslije prestanka menstruacije, jer se njome izlučuje višak željeza. Kod oboljelih prvo se javlja pigmentacija kože (prljava boja kože lica na primjer) ili znaci povišenoga sadržaja šećera u krvi (pojačana žeđ i lučenje mokraće).Svakako da je najgore kada se pojave znaci insuficijencije srca. Jetra je obično uvećana, dok je kod muškaraca došlo do atrofije polnih žlijezda. U serumu postoji visoka vrijednost sadržaja željeza, kao i povišen sadržaj šećera u krvi. U jetri se pak nagomilava jedan pigment željeza koji se zove hemosiderin. - Cistitis (cystitis) – Cista, mjehur, bešika, kesica. Patološki: upala ciste, mjehura.

D
- Debelo crijevo (intestinum crassum). Pruža se od ileuma do čmara, odnosno anusa u dužini od oko 1,5 do 2 metra.

Pojava čestih. . a eventualno postigne prijatno. kleka. zbog prekomjernog grčenja Odijevog mišića. dispepsija cholelithiacus javlja se kod bolesnika sa poremećajima u žučnoj kesici. Vodeni ekstrakt droge koja se spravlja na taj način što se droga kuha u vodi određeno vrijeme. Lijekovi koji povećavaju količinu izlučene mokraće. Pojava je dosta česta i donedavno je dovodila do nepotrebnih operacija. . najčešće usljed nedovoljnog lučenja inzulina (vidjeti: Inzulin) zbog oboljenja pankreasa. E . maslačak. više ili manje tečnih stolica.Dizenterija (dysenteria) – srdobolja. ljoskova. posebno nervoznih osoba ženskog spola.Diskinezija (Dyskinezia billiaris) – poremećaj pražnjenja žučne kesice u dvanaestopalačno crijevo zbog loše funkcije Odijevog mišića (vidjeti: Odijev svinkter).Dijareja (diarroea) – proliv. da bi istisnula žuč u žučne kanale i dalje u dvanaestopalačno crijevo. jer se dijagnoza nije mogla tačno ustanoviti.Dekokt (decoctum) – uvarak. Poremećaj metabolizma ugljenih hidrata. digitalis. lavandula.Demineralizacija (demineralisatio) – gubitak mineralnih soli iz organizma. melisa. U ovom slučaju postoji nesrazmjera između pritiska žuči u žučnim kanalima i Odijevog mišića. Biljna sredstva opisana ovdje. dimnjača.Detoksikacija (detoxicatio) – proces čišćenja ili uklanjanja otrovne materije iz organizma i proces kojim se ta materija čini neškodljivom. crni luk. Bolovi koji se pri tome javljaju slični su bolovima kod napada žučnih kamenaca.248 . celer (korijen). često sluzavim. žečiji trn. . zlatnica. peršun (korijen). odnosno kod pokretanja žučnih kamenaca u žučnim kanalima. Najvažniji biljni diuretici opisani ovdje: breza. .Dijabetes (Diabetes millitus) – šećerna bolest. kupus. može doći do tzv. . koja služe protiv diskinezije su: crna rotkva. . Druga vrsta diskinezije javlja se kod onih kojim je žučna kesica operativno uklonjena. U njega se izlivaju žuč i sokovi gušterače. velebilje. pa dolazi do poremećaja u pražnjenju žučnih kanala. šparoga. poljska preslica. Nakon toga se tečnost procijedi i nadopuni prokuhanom vodom za onu količinu koja je kuhanjem isparila. valerijana. Kod nekih. ali samo pod kontrolom ljekara koji će odrediti dozu. primorski luk.Diuretik (diuretica). primarne diskinezije kada se. . žučna kesica grči više nego što bi trebalo. . Droga u užem smislu predstavlja toksičnu supstancu koja izaziva prolaznu izmjenu raspoloženja ili svijesti.Digestija (digestio) – proces varenja hrane u kome hranjive materije prolaskom kroz digestivni trakt podliježu nizu mehaničkih.Dvanaestopalačno crijevo (duodenum). Obično se uzima tinktura valerijane (Tinctura Valerianae) u količini od 30 kapi na kocki šećera. kukuruz (stigmati). vjetrovilj. fizičko-hemijskih i hemijskih promjena u cilju prelaska u materije koje se mogu resorbovati u krvi i iskoristiti (vidjeti: probava). . pirevina. .Dispepsija (dyspepsia) – poremećaj varenja hrane izazvana različitim uzrocima. Na primjer. s ciljem da se suzbije neprijatno stanje. . Prvi dio tankoga crijeva koji počinje neposredno iza želuca. Crijevno oboljenje udruženo sa proljevima. ponekad i krvavim. Javljaju se i trbušni grčevi. Ukoliko se bolovi ne umire preporučuje se uzeti tinktura Velebilja (Tinctura Belladonneae). Posebno kostiju.Droga – osušeni ili sirovi dijelovi biljke koji služe kao lijek ili za spravljanje lijekova.

a na nižim se blokira njihovo djejstvo. Naprijed je rečeno kako se u jetri svakog trenutka odigrava nekoliko hiljada biohemijskih reakcija. katalizuju. . i to u neobično malim količinama.Emenagog (emmenagoga) – sredstvo koje izaziva mestruaciju ili reguliše njeno nastajanje. . posebno hepatocita. ali se mora odmah reći da neki od njih nemaju dijagnostičke vrijednosti. i na osnovu toga izvuku zaključci o funkcionalnoj sposobnosti jetre. limfu ili nervni sistem. enzim je specifični biokatalizator koji katalizuje najčešće samo jednu biohemijsku reakciju.Enzimi (enzymes) ili fermenti. . može biti uzrok ili posljedica bolesti. Žlijezda sa unutrašnjim lučenjem koja svoje proizvode odnosno hormone liferuje u krv. U ćelijama jetre nalaze se enzimi koji se tu jedino sintetizuju. . Promjena aktivnosti enzima i enzimskih sistema zavisna je od fizikalnih. mora biti. ili su tu skoncentrisani u velikim količinama. slabija ili nekoordinirana. Enzimi podstiču tj. Posebno je važno napomenuti da se u bolesnim stanjima dejstvo enzima bitno mijenja. u količinama . Nažalost. jer nema izvodnih kanala. Enizimi u organizmu nisu razbacani bez reda.Enterokolitis (enterocolitis) – istovremeno zapaljenje tankog i debelog crijeva. Od bioloških faktora koji izazivaju promjene u enzimskoj aktivnosti. čime pomaže njeno iskašljavanje. Osim u ćelijama jetre. odnosno serumu.Ekspektorant (expectorantia) – sredstvo koje povećava lučenje sluzi u dušniku i dušnicima i čini je tečnijom. što se zove inhibicijom. za dijagnostiku. Nijedna od tih reakcija ne bi tekla bez učešća enzima i enzimskih sistema. Treba navesti da svaki organ ima svoje enzimske karakteristike ili profil i na promjenama tih karakteristika zasniva se pravilna dijagnostika pojedinih oboljenja. da bi sve te reakcije tekle usklađenim tokom. u vrlo složenu problematiku enzima koju proučava posebna grana nauke. Kako se u organizmu odigrava neobično veliki broj biohemijskih reakcija. Dakle.Edem (oedema) – otok prouzrokovan pretjeranim nakupljanjem serozne tečnosti u tkivu.249 . najčešće unutar ćelije. proizilazi da postoji i neobično veliki broj enzima. što će reći da se u bolest javljaju veća ili manja odstupanja. Metabolizam). pa njihova aktivnost može biti jača. ali je potrebno veliko iskustvo da se svi nalazi logički povežu. Važnost enzima donekle se može sagledati kod probave i metabolizma (vidjeti: Probava. odnosno ćelije živih tkiva. Posebno mjesto zauzimaju genetski faktori.Endokrina žlijezda. . specifične hemijske reakcije: razlažu složena organska jedinjenja na njihove sastavne dijelove i obrnuto. Složeni. Drugim riječima. Na višim temperaturama dolazi do njihove denasturacije. enzima nalaze se u krvnoj plazmi. Enzimologija. ovdje se ne može upuštati. Jetra je tu ponajbolje istražena. Jasno je kakva savršena organzacija enzima u jetri. od hemijskih različite hemijske materije nastale prilikom unutarnjeg endogenog metabolizma ili unesene izvana. hemijskih i bioloških faktora. Posebna karakteristika enzima je da djeluju u blagim uslovimatemperature i pritiska. Za jetru je to od naročitog značaja. po djelovanju specifični hemijski spojevi iz grupe proteina koje prozivode živa tkiva. Kod čovjeka optimalna temperatura za djelovanje enzima je tjelesna temperatura. pod određenim neregularnim uslovima. mogu se naznačiti virusi. u vezi sa funkcijom koju treba da obave. Promjene aktivnosti nekog ili nekih enzima. već su pravilno raspoređeni. Od fizikalnih faktora može se spomenuti temperatura. ovi relevanti. djelovanje enzima može se zakočiti. Drugi enzimi imaju.

SGOT i GLDH. ali nešto slabije nego kod SGPT. u kombinaciji sa SGPT.SGPT (serumska glutamat–piruvat transaminaza). u slučaju akutnog hepatitisa. Povišenje aktivnosti SGOT može se također konstatovati u predikterusnoj fazi. npr. količnik je manji. ali je zato znatnije vezana za Kupfferove ćelije i žučne kapilare. te u slučaju kada su metastaze već dobro zahvatile jetru. Njena aktivnost znatno je povećana u svim slučajevima zastoja žuči. aktivnosti se normalizuju kasnije nego SGPT. .Alkalnu fosfatazu koje nema mnogo u parenhimu jetre. yGT (serumska y glutamil transferaza): amino–yglutamil transfera.Dehidrogenaza izolimunske kiseline (NADP izocitrat specifična dehidrogeneza) ICHD vezana je za mitohondrije. Ovo je posebno važno kod infektivnog hepatitsa u kojem se žutica uopće ne pojavljuje. Veće ili manje odstupanje od normalnih vrijednosti može biti dobar pokazatelj za dijagnosticiranje oboljenja. Za dijagnostiku oboljenja jetre interesantna zbog povišenja svoje aktivnosti. posebno je važna za dijagnostiku oboljenja jetre. Vezana je isključivo za ćelije jetre i njena pojava u serumu iznad normalnih vrijednosti. Kod oštećenja jetre. . prije pojave žutice. Nalazi se u svim parenhimatoznim tkivima. . te ćeliju može napustiti samo kod težih nekrotičkih oštećenja jetrinih ćelija.SGOT (serumska glutaminat–oksalacetat transaminaza ). Zajedno. ima veliki značaj za dijagnostiku patoloških stanja jetre. dakle.250 naormalnim za organizam. manji je porast kod metastaza i početnog stadija ciroze jetre. Za dijagnostiku oboljenja jetre posebno su važni: . također i u jetri.GLDH (serumska glutametdehidrogenaza): L-gluminat: NAD (P) – oksido – reduktaza. Karakteristična je i za oštećenje srčanog mišića. kod akutnih hepatitisa povišenje aktivnosti SGPT u serumu može se konstatovati još u predikterusnoj fazi. pomaže u diferencijalnoj dijagnostici oboljenja jetre. . Eritrociti – crvena krvna zrnca.Holinesteraza (ChE) kao indikator oboljenja jetre važna je samo kod vrlo teških oštećenja jetrinog parenhima: u slučaju dužeg trajanja hepatitsa. također se označava i kao AlaAT (alanin–amonotransferaza): L-alanin: 2-oksoglutaraz– aminotransferaza. ali najviše u ćelijama jetre. U svim tim slučajevima aktivnost ovog enzima znatno je snižena. također se označava i kao AsAT (apartat aminotransferaza) : L-asparat: 2– oksokglutarat–aminotransferaza. Etiologija – proučavanje uzroka nekog oboljenja.interesantno je izračunavanje količnika: SGPT + SGOT GLDH Ukoliko su nekrotičke promjene hepatocita veće. dakle. kod opstrukcione žutice. Vezana je isključivo za mitohondrije. Također. Npr. što može biti pouzdan znak potpunog ozdravljenja. Kod nekrotičkih oštećenja jetrinih ćelija. SGOT i GLDH. Nalazi se u ćelijama nekih organa. Od ostalih enzima interesantnih za jetru treba navesti: . kod dekompenzovane ciroze jetre. naročito u ranom stadiju. posebno akutnih hepatitisa. . kod anikterusnog infektivnog hepatitsa (vidjeti: prilog i hepatitisi).

nasljedno oboljenje u kome postoji neodgovarajuće otežano zgrušavanje krvi.Organi za varenje koji se prostiru od želuca (gaster). Glukogen – kompleksni ugljikohidrat. ali i poremećajima u organima za varenje. za razliku od patološke hemolize. oblik šećera koji se skladišti u jetri i čuva spreman za oslobađanje i korišćenje u drugim dijelovima tijela. rastvaranjem i ekstrahovanjem. Međutim. Gastritis (gastritis) – zapaljenje tkiva koja oblažu želudac. Galenski (galencia) – galenski preparati. usta. Genetika – nauka o naslijeđu. Krvavljenje. pri čemu se kisik vezuje za željezo iz hemoglobina. H Hematopoeza (haematopoesis) – stvaranje ćelijskih elemenata u krvi. to je fiziološka hemoliza koja nije praćena poremećajima. Hemoptizija (haemoptysis) – iskašljavanje manjih količina krvi koja potječe iz disajnih puteva. preko tankog i debelog crijeva do anusa (intestinum – crijeva. Hemoglobin (haemoglobinum) – crveni pigmenti u krvi kičmenjaka koji vezuju kisik kod disanja i stvaraju oksihemoglobin. lijekovi koje apotekar može spraviti u apoteci od droga i hemikalija: miješanjem. Bakterijska flora može biti normalna i patološki izmijenjena. Ova se pojava često sreće kod šećerne bolesti – dijabetesa. Smatra se da ovo svarivanje potpomažu intracelularni enzimi fagocita (vidjeti: Kuppferove ćelije). izazvano hranom koja sadrži mnogo celuloze i skroba. Organi u kojima se stavarju ćelije krvi zovu se hematopoezni organi. pod florom se podrazumijeva skup svih bakterija koje se nalaze na nekom mjestu. Njen izvodni kanal ulijeva se u dvanaestopalačno crijevo. Hemoliza ( haemolysis) – Razgradnja. Glukogeneza – pretvaranje glukoze u glukogen.Sredstva koja podstiču lučenje mlijeka. te njegovo prisustvo u krvnoj plazmi. Neofiličari su gotovo bez izuzetka muškarci. G Galaktagoga (galactagoga) . Fabrifug – sredstvo ili lijek protiv groznice. . odnosno prisustvo krvi u mokraći. koje može biti prouzrokovano hranom. odnosno uništavanje crvenih krvnih zrnaca i oslobađanje hemoglobina iz eritrocita. Gastralgija (gastralgia) – bol izazvan želučanom kolikom. odnosno bakteriologiji. Ako hemoglobin napušta eritrocit pri kraju njegova života.251 F Fagocitoza – Osobina izvijesnih ćelija (fagocita) da u svoju citoplazmu uvuku strane čestice (npr. Hemoragija (haemorrhagia) – isticanje krvi iz krvnih sudova. Flatulencija (flatulentia) – nadimanje crijeva i želuca zrakom ili plinovima. itd. odnosno zapaljenje želuca. Gušterača (pancreas) – žlijezda trbušne duplje koja se nalazi iza želuca. Gastroinstestinalni trakt . u medicini. Hemofilija (haemophilia) . bakterije) i unište ih svarivanjem. Može biti spoljna ili unutarnja. usljed čega nastupa česta pojava vjetrova (vidjeti: Karminativ). Naprimjer jetra. Flora – biljni svijet neke oblasti. Kao primjer može se uzeti flora crijeva. Hematurija (haematuria) – pojava. krvoliptanje. utroba). alkoholom i otrovima. Glukozurija – šećer u urinu.

izumiranje ćelija jetre i zapaljenja u jetri. Hepatitisi izazvani mikroorganizmima su najčešći. Pojačana količina žuči u crijevima djeluje laksativno. U biljnom svijetu postoje sve vrste holeretika. teže će doći do izliječenja i obratno. autointoksikacija organizma zbog krajnje. najčešće sa akutnim tokom. između ostalog i zbog nekih teških oboljenja jetre. ali su ovi najvažniji. vitamina. željeza i drugih mikrometala procesima detoksikacije. Posebno hepatitisi izazvani virusima hepatitisa. Ovdje se ne smiju zaboraviti ni genetski faktori i predispozicije. što zavisi od intenziteta promjena. Razloga za ovo ima više. cikorija.252 Hemostatik (haemostatica) – sredstvo ili lijek koji zaustavlja krvavljenja. Ljekovite biljke i biljna sredstva koja mogu da posluže u tu svrhu sa velikim uspjehom. praktično nema sintetskih lijekova. Holeretici ili holerezna sredstva. Hepatično (hepaticus) – koji pripada ili se odnosi na jetru. To znači. Patološke promjene kod pojedinih vrsta hepatitsa. pirevina. Hepatitisi – zapaljenje jetre. Pojačavanje odbrambenih snaga organizma u cijelosti. Hepar – jetra Hepatalgija (hepatalgia) – bol u jetri. terminalne insuficijencije jetre. proteina. maslinovo ulje. od vrlo snažnih do blagih. otrovi i hemijska jedinjenja. limfni aparat i dr. dakle sredstva koja pojačavaju stvaranje žuči u jetri. U grubim crtama hepatitisi se mogu podijeliti na: hepatitise akutne virusne (hepatits acuta infectiosa) hepatitise hronične (hepatitis chronica) i hepatitise toksične (hepatitis toxicosa). protozoe i slično. maslina. . od kojih treba navesti da vrše drenažu svih žučnih trombova koji zadržavaju žuč. sa daljim komplikacijama prema cirozi i drugim manifestacijama. kao i druge. naročito važne promjene. hemijske supstancije na radnom mjestu. posebno s obzirom na njihovu učestalost. mogu se podijeliti u nekoliko grupa. limfne žlijezde. klice. to se direktno manifestuje i na ostale organe i funkcije: žučnu kesicu. ciroza). lipida. pokazuju vrlo povoljne efekte. Neki biljni hemostatici opisani ovdje: rusomača. Zatim dolaze toksini. čime se spriječava autointoksikacija iz crijeva itd. odnosno težine hepatitisa i drugih uzroka. Najizraženiji simptom hepatitisa je pojava žutice (vidjeti: žutica). koji obavljaju i druge zadatke. a zatim takva sredstva čija primjena ima i opravdanu logiku. Ustvari. Akutni hepatitis kod prolongiranog djejstva može preći u hronični i dalje u cirozu jetre (vidjeti: hepatitis hronični. Od intenziteta djelovanja ovih faktora. Kako su kod hepatitisa oštećene funkcije jetre. a neki od njih ostavljaju sporedne posljedice. ruzmarin. pankreas. zavisi i težina hepatitisa. Hepatička koma (Coma hepaticum) – stanje potpunog gubitka svijesti. njihov krajnji učinak izaziva mnoge nedoumice. nana. Najneprijatnija oboljenja jetre koja izazivaju degenerativne promjene. prvenstveno u metabolizmu ugljikohidrata. Ostali holeretici navedeni su na drugom mjestu (vidjeti: Holeretici). opisane su u daljem tekstu. U borbi protiv hepatitisa. lijekovi. Treba navesti najpoznatije: boldo. Mogu preći i u hronični oblik. kopriva. hematopoetski aparat. rjeđe i neki fizikalni faktori. sigurno je najbolji put u borbi protiv hepatitisa. O ostalim efektima žuči već je raspravljano unaprijed. bakterije. ukoliko su ovi faktori jače djelovali. Ako se neki i primjenjuju. Hepatitise najčešće izazivaju virusi. Postoje i druge vrste hepatitsa. čičak. hajdučka trava.

celer. profilakse infekcija pomoću ljudskog seruma. šljiva. sve se te pojave. zbog čega se zove i hepatitisom kratke inkubacije. pirevina. salata. Otkriven je 1960. a ponekad i duže. godine i on je ta bitna razlika između dvije vrste hepatitisa. začina ili na drugi način: blaženi čkalj. dok je kod hepatitisa B imunitet slabije izražen i postoji mogućnost ponovne infekcije virusom B. pelin i iđirot. . maslačak. HA i HB. naročito za pobuđivanje apetita. Hepatitis akutni virusni (hepatitis acuta infectiosa) – zarazna žutica. mokraći i nekim drugim tjelesnim tekućinama bolesnika sa akutnim serumskim hepatitisom. minerali i druge materije potrebne su za zaštitu i obnovu ne samo ćelija jetre već i šire.253 Biljna sredstva i biljke kojim se unose vitamini. šargarepa i druge. shvaćeno je da postoje dvije forme akutnog virusnog hepatitisa. Oba hepatitisa. Ovim antigenom ne može se detaljnije baviti. smilje (Flores helichrisii). gorka djetelina. daju potpuno sanirati.degeneraciju ili nekrozu.) Još 1945. timjan. kopriva. Australija-antigena u slučaju hepatitisa B. paradajz. itd. majčina dušica. Nazivaju ga bolešću prljavih ruku. vratič. petrovac. rusa. transfuzija krvi ili krvnih proizvoda i davanje inekcijama ili uzimanja krvi za analize. Australija-antigen (Au–Ag. odnosno izumiranje većeg ili manjeg broja ćelija jetre. kao i neke druge upalne ili propratne pojave. a naročito: limun i pomarandža. Iako hepatitis A i B imaju dosta sličnosti. postoje 4 mogućnosti za prenošenje ovog virusa: vakcinacijama koje sadrže ljudski serum. prasa. najčešće u toku od 4 mjeseca. odnosno razlika. osim činjenicom da se najčešće označava sa HB-Ag. šipurak. majčina dušica (folium et flores serpilli). Jednaki dijelovi biljki izmiješaju se i uzme se supena kašika čaja te prelije s 2 dcl ključale vode. od čega i zavisi težina slučaja. Praktično. Virus B izaziva hepatitis B ili serumski hepatitis. Nakon preležanog hepatitisa A. smilje. izazivaju u jetri gotovo identične promjene . Još jedna karakteristika. Virus A izaziva hepatitis koji se često označava kao IH. sikavica. zbog čega se zove i hepatitisom duge inkubacije. Nakon 10-15 minuta treba procijediti i piti 3 puta dnevno. vakcinacije. godine. i antigen jezgre: HBc-Ag. prije jela. je postojanje tzv. postoje i razlike. kamilica. maslinovo ulje. bijeli luk. zahvaljujući najčešće regenerativnoj moći jetre. Speciesi koji se upotrebljavaju kod hepatitsa: nana (Folium Menthae piperitae). Biljke i biljna sredstva koja vrše detoksikaciju i čišćenje jetre i krvi: borovnica. dodirom sa zaraženim materijalom ili kontaktom sa oboljelom osobom. maslina. prasa. paradajz. Inkubacioni period je duži i traje obično 50 do 180 dana. transfuzije krvi ili krvnih proizvoda. badem. nezaslađeno. Inkubacioni period obično traje od 15 do 50 dana. Ostale biljke koje se upotrebljavaju u obliku čaja. šumska jagoda i druge. Najčešće se prenosi fekalno-oralnim putem. Postoje dva virusa: A i B. odnosno infuza. ostaje trajni imunitet. zatim preko krvi (infekcijama ili kod vađenja krvi za različite analize nedovoljno sterilisanim instrumentima. Često oboli istovremeno veći broj ljudi od ove forme. neven. koji se označava sa SH. u oko 94% slučajeva. Međutim. Sa Australijom ima veze jedino u tome što je prvi put otkriven kod jednog Australijanca. koji izazivaju te dvije forme. odnosno infektivni (IH) i serumski (SH). pelin (Herba absinthii). Ovaj oblik hepatitisa najčešće se javlja zbog prodiranja virusa hepatitisa u organizam preko usta. su sve vrste voća i povrća. HAA ili HBAg) je lipoproteinski antigen koje se nazali u serumu. peršun. dragušac.

infektivnog hepatitisa bolje je kada se pojavi žutica vidljivog intenziteta. U prvom periodu oboljenja javljaju se mnogi simptomi. nakon preležanog akutnog virusnog hepatitisa. Ne smije se fizički naprezati. pa prema tome i poduzimanju odgovarajućih mjera. svrab po koži. koji stvaraju dosta problema dijagnostici. praktično preko noći. posebno trčanje. Oblici hepatitisa bez žutice pomažu epidemijsko širenje akutnog hepatitisa. Ovim. koji izaziva tupi bol ispod desnog rebarnog luka. treba biti krajnje obazriv. potreban je period od oko skoro godinu. gađenje. bolovi u želucu. praktično započinje drugi stadij. zapažaju se promjene aktivnosti nekih enzima. obično do 4 mjeseca. bol pod desnim rebarnim lukom. a za svaki slučaj na oprezu treba biti do godinu. Tada se bolesnik vjerovatno već uplaši i postane pažljiviji. Prema nekim podacima. značajan je njihov udio u nastanku ciroze jetre. Postoji jedan specifičan znak – uvećanje jetre. Kod akutnog. U periodu rekonvalescencije. povraćanje. istina rijetko. a zatim i koža po čitavom tijelu. koji se normalno nalaze u citoplazmi jetrinih ćelija ili organelama. Iznenada. Ako su konstatovana povećanja u aktivnosti SGPT. glavobolja. Često se javlja i temperatura. bolovi u mišićima. koji nisu specifični samo za hepatitis. Prvi znaci da je period rekonvalescencije započeo. Posebno kod hepatitsa B javlja se koprivnjača i bolovi u zglobovima. u mokraći se može konstatovati povećana količina urobilinogena. na osnovu navedenih simptoma u predikterusnom stadiju. nagon za povraćanjem. u epidemijama se ljavlja podjednak broj oblika hepatitisa sa žuticom i bez nje. koji započinje kada se žutica gotovo povuče. postoji istina i usporena rekonvalescencija. oporavka. odnosno serumu. Za potpun oporavak jetre. Postoje naime i anikterusni oblici akutnog virusnog hepatitisa bez žutice. prije nego se pojave izrazite manifestacije. djeci treba ograničiti kretanje. posebno što se pomoću ovog enzima može odrediti i vrijeme potpunog . požute beonjače. zatim se održava kraće vrijeme na tom nivou. može se zapaziti izvjesno povećanje koncentracije bilirubina. ponekad. pa primjeti da mu je mokraća tamnija. Treći period je period rekonvalesencije. Žutica dobija na intenzitetu prvih 7 dana. jer se javljaju i kod drugih oboljenja i obično traju do 2 nedjelje. proljevi i sl. kod serumskog hepatitsa redovito duže nego kod infektivnog. Posebnu pažnju treba obratiti na transaminaze: SGPT i SGOT koje se nalaze u citoplazmi i GLDH vezane za mitohondrije. Najčešće se javljaju poremećaji u organima za varenje: muka. Malaksalost iščezava. konktretno mitohondrijama. Njihov odnos: SGPT + SGOT GLDH Kod hepatitisa obično je oko 50 (vidjeti: Enzimi i prilog). SGOT i GLDH od interesa je određivanje i yGT. odnosno period koji se naziva period žutice. U krvnoj plazmi. a zahvaljujući njima. a načinu ishrane treba obratiti posebnu pažnju. vide se kroz pojačano izlučivanje mokraće koja dobija normalnu boju kao i stolica. a stolica svjetlija.254 Svakako najinteresantnije pitanje je kako se može prepoznati da li je neko zaražen jednim od ove dvije vrste virusa. nakon čega započinje postepeno povlačenje za sljedeće 2 do 4 nedjelje. jer se i apetit naglo povećava. Ukupno trajanje bolesti je usporeno od 2 do 4 mjeseca. odnosno kada vrijedosti bilirubina u krvnoj plazmi budu svedene unutar granica od 9–21 umol/L. zbog nekroze hepatocita. malaksalost. to traje i 2 do 4 mjeseca. U krvnom serumu. Posumnja li se na hepatitis. gubitak apetita.

nažalost već uzima fatalni tok. Frangula (Cortex Frangulae) 15 % Dvije kafene kašike ove smjese treba preliti da 2 dcl. Pažnja se mora skrenuti na Australija-antigen kojeg smo ranije spomenuli. Najnovija istraživanja jasno sugerišu o velikoj ulozi virusa hepatitisa B u nastanku primarnog karcinoma jetre. Karakteristično za taj period je da postoji velika razdražljivost i nemir. Ovaj anatigen. podloga za nastanak primarnog karcinoma? Mnogobrojni dokazi. najefikasniji su kod infektivnoga hepatitisa: majčina dušica. Ružmarin (Folium Rosmarini) 30% 2. Naime. pa je tako virus B postao i kao prvi humani virus za kojeg postoje dosta čvrsti dokazi da može izazvati karcinom kod čovjeka. hemijski kancerogeni. a zatim duboka koma. iz radne sredine. Naravno. a ne ciroza.) 1. Najčešće se javlja kod starijih osoba koje su oboljele od hepatitisa izazvanog virusom B. nana ( Fol. kao olakšavajuća okolnost je činjenica da nije samo dovoljna dugotrajna ekspozicija virusa hepatitsa B ili ciroza nastala iz ovog oboljenja. Postoji i tzv. jasno govore i prilog tome da je dugotrajna infekcija virusom B od presudne važnosti za nastanak karcinoma. dakle u hepatocitima.255 ozdravljenja. Sada se može postaviti pitanje: Da li je infekcija virusom hepatitisa B. Ako bolesnik padne u komu. Timijan (Herba Thymii) 25% 3. Površinski antigen HBs-Ag u dobroj je korelaciji s kasnijim nastankom primarnog karcinoma jetre. Pije se ujutro na prazan stomak i navečer pred spavanje. nanu. perzistentna infekcija virusom hepatitisa B. Ružmarin kao začin. a rjeđe i antigen jezgre HBc-Ag mora se najčešće naći u ćelijama koje nisu još zahvaćene tumorom. Navedimo kako. Težak oblik hepatitisa naziva se akutna difuzna nekroza ili izumiranje jetre. dolazi do nervnih i duševnih poremećaja. pod uslovom da se nije razvila iz hepatitisa B. i drugi. mogu se pronaći i mnogi drugi recepti čajnih mješavina protiv hepatitisa od kojih preporučujemo: Species II: (Petkov. ili ciroza jetre. Posebno treba istaći: maslačak. kada bolest. kamilica (Flor. Po svemu sudeći. navedena su pod Hepatitis. u koje se ovdje ne možemo upuštati. pirevinu. Species koji se upotrebljava protiv infektivnoga hepatitisa i žutice: 1. Poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Neophodno je napomenuti da je potrebna izuzetna pažnja ako se oboli od hepatitisa A i B. gotovo su minimalni izgledi da preživi. petrovac.0 . Nakon otprilike 14 dana. timijan. neven. Iđirot treba svakako upotrebljavati radi pobuđivanja apetita. žutiku. 1988. Rusa (Herba Chelidonii) 30% 4. vranilova trava. na sreću vrlo rijetki. pored infektivnog hepatitisa. rusu. Treba napomenuti i to da je redoviti pratilac primarnog karcinoma jetre i ciroza. Menthae pip. I ne samo to. Biljna sredstva opisana ovdje. poseban miris bolesnika na trulo lišće. ključale vode i dobro promiješati. U stručnoj i naučnoj literaturi. postoje i drugi oblici ove bolesti. npr. fetor hepatikus. a koja se upotrebljavaju u borbi protiv infektivnog hepatitisa.) 2. već su potrebni i drugi faktori: genetski. aktivnost yGT smiruje se kasnije nego kod SGPT. Naročito od virusa hepatitsa B. Chamomillae) aa 60. uzrok i veliki rizik za prelazak ove bolesti u cirozu jetre. odnosno akutna žuta atrofija jetre. Dokazano je da je dugotrajna. način ishrane. SGOT i GLDH. imunološki i hormonski utjecaji.

256 3. gospina trava (Herba Hyperici) 4. maćuhica (Her. Violae tric.) 5. hajdučka trava (Her, Millefolii) aa 50, 0 6. frangula (Cort. Frangulae) aa 40,0 Supenu kašiku čajne smjese preliti s 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 25 minuta. Popiti ujutro i navečer pred spavanje, do 3/4 ukupne količine. Species III: (Braun, 1974.) 1. sikavica (Fr.Cardii Marianae) 2. nana (Fol. Menthae pip.) 3. pelin (Her. Absinthii) 4. blaženi čkalj (Her. Cardii benedic.) aa 20,0 5. reum (Rhiz. Rhei.conc.) 6. kim (Fruct. Carvi) aa 10,0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 3 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta i 2 dcl ovog čaja piti 3 puta dnevno. Lindemann (1973.) i Stanczyk (1976.) daju također dva provjerena recepta za liječenje hepatitisa: Species IV: (Lindemann, 1973.) 1. sikavica (Sem. Cardii marianae) 50,0 2. maslačak (Rad. Taraxacii c. Herb.) 3. kim (Fruct. Carvi) aa 20 4. frangula (Cirt. Frangulae) aa 10 Čajnu kašiku mješavine preliti s 2 dcl. ključale vode i lagano kuhati 3 minute, procijediti i piti tri puta dnevno po dcl prije jela. Species V (Stanczyk, 1976.) 1. nana (Fol. Menthae pip.) 2. rusa (Herb. Chelidonii) 3. žutika (Cort. Berberidis conc.) 4. melisa (Fol. Mellisae) 5. gospina trava (Herb. Hyperici) aa 50,0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. Promiješati i poklopiti. Procijediti nakon 20 minuta. Piti ujutro i navečer natašte. Hepatitis hronični (Hepatitis chronica.) - Ne upuštajući se u šaroliku grupu poremećaja, koji vode prolongiranom oštećenju jetrinih ćelija, i upalnih procesa koji su se do nedavno podvodili pod pojam hroničnog hepatitisa, možemo reći da se pod ovim imenom podrazumijeva hronični patološki proces u tkivu jetre, gdje procesi zapaljenja, degeneracije i izumiranja ćelija jetre traju preko godinu, i najčešće završavaju cirozom jetre.

257 Danas važi podjela hroničnog hepatitisa na hronični perzistentni i hronični agresivni hepatitis, koji je opet ili umjereno aktivan ili jako aktivan. Uzroci nastanka ove bolesti donekle su nejasni. Mogu biti produžeci, odnosno neizliječeni akutni virusni hepatitis (posebno hepatitis B–vidjeti: hepatitis infektivni) koji se može produžiti, odnosno imati za posljedicu nastanak hroničnog, i to virusnog hepatitisa. Virus A, odnosno akutni hepatitis izazvan virusom A, rijetko prelazi u hronični oblik, mada se i to može desiti, posebno u slučaju anikteričnog hepatitisa, kada ne bude prepoznat zbog odsustva žutice. Mogu u tom slučaju djelovati i dodatni faktori kao što je zloupotreba alkohola, kada je hronični hepatitis međustepenica za pojavu ciroze. Također treba navesti da i čitav niz lijekova, može izazvati promjene na tkivu jetre koje su sasvim identične sa promjenama kod hroničnog operzistentnog hepatitisa (vidjeti: Alkohol i lijekovi i hemikalije). I pothranjivanje bjelančevinama, naročito kod hroničnih alkoholičara, jedan su od razloga nastanka hroničnog hepatitisa. Postoje dokazi da u nastanku hroničnog hepatitisa značajnu ulogu igraju i autoimuni procesi, što znači da u nekom organizmu stvaraju natitijela protiv vlastitih ćelija ili tkiva (autoimuni hepatitis). U vrlo složenu problematiku mehanizma ovakvih djejstava nema se potrebe ovdje upuštati, osim u one momente koji jasno sugerišu veliku opreznost. Pored velike osjetljivosti na uzimanje lijekova, zloupotrebe alkohola, metaboličkih poremećaja genetskog tipa, pažnju treba skrenuti i na uzimanje droga. Cijela stvar oko nastanka hroničnog hepatitisa, počela je dobijati novi tok otkrićem Australija-antigena. Poznato je da je serumski hepatitis, odnosno hepatitis sa dužim vremenom inkubacije, opasniji od hepatitisa sa kratkim vremenom inkubacije (vidjeti: Hepatitis akutni). U prvom slučaju moglo se konstatovati prisustvo Australija-antigena HB-Ag. Prema nekim istraživanjima, smatra se da akutni serumski hepatits prelazi u hronični pod uslovom da je Australija-antigen ostao pozitivan u toku 3 mjeseca i duže. Pozitivni nalazi Australija-anitgena, u roku kraćem od tri mjeseca, uzrokuju hronični perzistetni hepatitis, za razliku od agresivnog oblika, gdje su nalazi Australijaanitgena bili pozitivni u toku dužem od tri mjeseca. Da li je to baš tako, teško je reći, ali je evidentna uloga pozitivnih nalaza Australija-antigena u prolongiranom trajanju na nastajanje hronične bolesti jetre. Kako rekosmo, postoje dva oblika hroničnog hepatitisa: hronični perzistentni, koji je daleko blaži i hronični agresivni. Hronični perzistentni hepatitis nastavak je neizliječenog akutnog virusnog hepatitisa. Odlikuje se time što u jetri potoje određena mjesta, zapaljenja (infiltrati), lokalno izumiranje (nekroza) hepatocita je vrlo blago, pa s tim u vezi i neznatno, blago stavarnje vezivnog tkiva. U ovom slučaju rijetko prelazi u cirozu jetre, naravno pod uslovom da ne djeluju drugi podražavajući faktori, kao što su npr. alkohol, lijekovi i slično. U tom slučaju može doći do obimnijih promjena, što vodi i većim patološkim promjenama. Od svega je najvažnije da se ovi lakši oblici mogu zaustaviti da ne pređu u teže. Većina oboljelih nema nikavih tegoba. Ostali se žale na lagano tištanje ili lagani bol ispod desnog rebarnog luka, s povremenim gubitkom apetita i lahkim zamaranjem. Jetra je jedva primjetna ili malo uvećana. Uobičajeni nalazi jetrenih proba ne govore baš mnogo. Bilirubin gotovo nije ni povećan u krvi. Zbog vrlo lagane nekroze hepatocita, jedva da se može, ili ne može nikako, primijetiti promjena u aktivnosti transaminaza (SGOT i SGPT). Prema nekim autorima, može se primijetiti lagano povećanje aktivnosti alkalne fosfataze. Dakle, uobičajene jetrene probe malo govore u prilog tačne

258 dijagnoze. Po svemu sudeći, prava i tačna dijagnoza može se postaviti samo na bazi biopsije jetre ili drugih sličnih metoda. Da ovaj lagani oblik ne bi uzeo nepoželjan tok, bolesnici se moraju uzdržavati, u prvom redu od alkohola; lijekove uzimati samo onda kada su zaista neophodni, izbjegavati fizičke napore, a posebnu pažnju obratiti na način ishrane. Kod hroničnog agresivnog hepatitisa, patološke promjene u jetri su znatno izraženije. Dolazi do neprekidnih zapaljenja i njihovog širenja, sve veći broj ćelija jetre izumire, čime se povećava vezivno tkivo, dok najzad, ovaj oblik ne pređe u cirozu jetre. Proces se obično razvija tako da se jetra uništava „parče po parče“. Koliko će proces biti brz, zavisi od bolesnika. Kod nekih je vrlo brz, dok kod drugih sporo napreduje. Kod hroničnog agresivnog hepatitisa, jetra i slezena su redovito uvećane. Zbog visokog sadržaja bilirubina u krvi, redovito postoji žutica. Zbog teške nekroze hepatocita jetre, aktivnosti transaminaza su vrlo povećane. Također i drugih enzima, posebno gama-GT. Gamaglobulini su, također uvećani, alkalna fosfatazauvećana. Postoje i drugi patološki nazivi: povišena sedimentacija ertirocita, smanjen broj eritrocita. Primjećuje se oštećenje i drugih organa - krvnih sudova, što se često manifestuje krvavljenima. Oštećuju se bubrezi, pojavljuje se koprivnjača, česti su proljevi i sl. U aktivnoj fazi temperatura je povišena, postoje jaki bolovi u trbuhu, gubi se apetit. Prognoza bolesti je redovito loša, jer prelazi u cirozu jetre. Tretiranje bolesti lijkovima ostavlja dosta dilema. U njih se ne bismo upuštali, osim naveli da uglavnom vlada mišljenje kako lijekovi mogu utjecati na poboljšanje kvaliteta života oboljelih. Ali, nažalost, i u tim uslovima, treba navesti kako lijekovi često izazivaju sporedne posljedice u već iscrpljenom organizmu, naprimjer, povišene koncentracije šećera u krvi, odnosno dijabetes, čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, neki pak dovode do pogoršanja stanja jetre, koja je ionako već dobro oštećena. Treba napomenuti da lijekovi mogu izazivati i sporedne efekte, ko što su dodatno slabljenje organizma, odnosno slabljenje otpornosti organizma prema zaraznim bolestima. Mora se kazati da se ispravna dijagnoza ove bolesti može postaviti samo na bazi biopsije jetre. Nalaz Australija-antigena redovito je pozitivan. Povezanost Australija-antigena sa nastankom primarnog karcinoma jetre objašnjena je na drugom mjestu (vidjeti: Hepatitis akutni). Po svemu sudeći, bolja perspektiva leži u higijensko-dijetskom načinu, odnosno tretmanu ovog oboljenja, uz istovremenu primjenu lijekova prirodnog porijekla. Da li se takvim tretmanom samo poboljšava kvalitet života, uz eliminaciju sporednih efekata, ili se mogu očekivati i drugi efekti – za odgovor će trebati još vremena. Biljna sredstva opisana u ovoj knjizi, koja se koriste u borbi protiv hroničnog hepatitisa - sva biljna sredstva koja su navedena pod: hepatitis, koriste se i kod hroničnog hepatitisa. Posebno treba izdvojiti: bijeli luk, boldo, cikoriju, maslačak, maslinu i maslinovo ulje, neven, pirevinu, rusu, ruzmarin, smilje, šljivu, žutiku, iđirot, posebno kao začinsku biljku za pobuđivanje apetita. Hepatitis toksični (Hepatitis toxicosa). Kako im i ime samo kaže, ovi hepatitisi nastaju zbog unošenja hemijskih toksičnih materija u organizam u vidu lijekova, toksičnih materija koje se pojavljuju na radnom mjestu, neznalačke upotrebe gljiva ili na drugi način, kao npr. unošenje otrova u organizam u samoubilačke ili ubilačke svrhe. Potrebno je napomenuti da postoje osobe koje su manje ili više osjetljive na hemijske agense, posebno lijekove. Lijekovi koji se unose u organizam, u jetri se oksiduju, redukuju ili vezuju sa drugim hemijskim agensima, već prema svojim

259 osobinama, i na taj način postaju bezopasni, te se iz organizma uklanjaju najčešće preko žuči ili mokraćom putem bubrega. U ovim reakcijama oksidacije, redukcije, ili vezivanja, sudjeluju određena jedinjenja koja nastaju u jetri, a koja se nazivaju enzimi (vidjeti: Enzimi). Ako jetrene ćelije nisu u stanju da proizvedu te enzime u dovoljnim količinama, lijekovi se neće izlučiti iz organizma, već će doći od njihovog nakupljanja do toksičnih granica, što će dovesti do oštećenja ćelija jetre–hepatocita. Pri tome se mogu oštetiti i ćelije drugih organa. Zbog te nedovoljne poizvodnje enzima u ćelijama jetre, kod određenog broja osoba, ali i iz drugih razloga, dolazi do oboljenja od hepatitisa, koji se nazivaju hepatitisi zbog preosjetljivosti na lijekove. Postoje, također, lijekovi koji izazivaju oštećenje jetre kod svih osoba. To su pravi otrovi za jetru, takozvani hepatotoksini. Kada su u pitanju hepatitisi izazvani preosjetljivošću na lijekove, razlikuju se dva oblika: holestazni i hepatitisi. Manje je težak holestazni oblik, koji nastaje zbog zastoja žuči u jetri, i koji se redovito brzo gubi prestankom uzimanja lijeka i odgovarajućom ishranom, u prvom redu takvom koja će pokrenuti žuč (vidjeti: holagoga i holeretika). Ponekad, mada vrlo rijetko, može se komplikovati i preći u bilijarnu cirozu (vidjeti tamo). Hepatitisni oblik dosta je sličan virusnom hepatitisu po promjenama na jetri, jer dolazi do oštećenja ćelija jetre. Jetra se uvećava, a pojavljuje se i žutica. Obično se javlja i svrbež, povišena temperatura, groznica i sl. Kod ovog oblika hepatitisa, treba odmah prekinuti uzimanje lijeka i preduzeti druge odgovarajuće mjere. Danas se smatra da nema lijeka koji ne bi, kod određenog broja osoba, mogao izazvati pojavu ovih vrsta hepatitisa ili izazvati kakvo drugo oštećenje jetre. Hepatotoksini, odnosno lijekovi koji izazivaju hepatitis, jer su pravi otrovi za jetru, dosta su rijetki, jer se primjenuju samo u izuzetnim situacijama - kada se mora riskirati oštećenje jetre, da bi se zaustavilo neko drugo, mnogo teže oboljenje, kao što su naprimjer, maligni tumori. Kako će takav lijek djelovati na jetru, zavisi od toga kakvo je stanje jetre. U ovoj bolesti brzo dolazi do izumiranja ćelija jetre, pojavljuje se žutica, gubi se apetit, jetra se uvećava, a ukoliko je unošenje hepatotoksina bilo veće, može doći do povraćanja krvi, delirijuma, kome i smrti. U ovakvim slučajevima je loše i to što redovito dolazi do oštećenja bubrega i pojave uremije, što posebno teško djeluje na jetru. Dugotrajno uzimanje lijekova koji su hepatotoskini, može postepeno dovesti i do ciroze jetre. Ovo se dešava u slučajevima kada se takav lijek uzim kroz duže vrijeme u manjim dozama. Kada se zbog očuvanja funkcije jetre, prekine uzimanje lijeka koji je izazvao njeno oštećenje, može doći do napredovanja one bolesti zbog koje se takav lijek uzima. Osim toga, za liječenje bubrega i uremije treba uzimati neki drugi lijek, koji će sigurno negativno djelovati na već oštećenu jetru. U ovo slučaju jasno se vidi šta znači preventivna borba. Pored ostalih metoda, posebnu pažnju treba posvetiti pravilnoj ishrani bogatoj bjelančevinama, vitaminima, mineralima, i drugim prirodnim i hemijskim sredstvima. Toksične materije ili otrovi na radnom mjestu mogu izazvati tzv. profesionalne hepatitise. Postoji veći broj takvih toksičnih materija u vezi, naprimjer, sa tehnološkim procesom proizvodnje. Trovanje gljivama vrlo je teško jer, pored jetre koja najviše strada, dolazi do oštećenja bubrega, želuca, crijeva, nervnog sistema i slično. U jetri dolazi do masne infiltracije (vidjeti tamo) i izumiranja velikog broja ćelija. Otrovani obično umiru zbog uremije ili kome (Coma hepaticum). Procenat preživjelih, koji zavisi od toga kakvim su se gljivama otrovali, te od stanja jetre, izlazi iz takvih situacija sa teškim oštećenjem jetre. Posebni su teški slučajevi trovanja gljivama kada se toksično dejstvo ne javi nakon 3 do 4 sata, već nakon 4 do 15 dana. U prvom slučaju može se dosta uraditi izazivanjem povraćanja, čišćenjem, transfuzijama krvi i sl. Ako se simptomi

260 trovanja jave kasnije, što se dešava kod trovanja nekim vrstama gljiva, onda je situacija gotovo bezizlazna. Fizički činioci, kao što je izlaganje visokim temperaturama ili rentgenskim zračenjima ili opekotinama, mogu izazvati određene vrste hepatitisa. Uopćeno se smatra da osobe oboljele na jetri, ne bi trebalo da se sunčaju, Klice, također, mogu da izazovu hepatitise koji su i najčešći. Primarni hepatitis je onaj kod kojega je došlo samo do zapaljenja jetre. U tu grupu klica spadaju virusi hepatitisa, virus žute groznice, te jedna spiroheta koja izaziva Vajlovu bolest (vidjeti tamo). Često klice izazovu neku drugu bolest, na drugim organima, pa se oštećenje jetre pjavi kao indirektno. To su takozvani sekundarni hepatitisi, čije izvore treba tražiti u oboljenjima od tuberkoloze, trovanju, odnosno sepsi krvi, sifilisu, i drugim. Biljna sredstva opisana ovdje, koja služe protiv toksičnih hepatitisa su sva sredsva opisana pod Hepatitis, pa se mogu upotrijebiti protiv toksičnih hepatitisa. Posebnu pažnju treba obratiti poznatim i priznatim detoksikantima: limun, maslinovo ulje, šljiva, paradajz, maslačak, salata, šargarepa, celer, peršun, kopriva. Hepatocit - ćelija jetre. Hepatogram - uobičajeni izraz za skup kliničko-hemijskih analiza za funkcionalno ispitivanje jetre. Hepatolentikulska degeneracija - Vidjeti: Willsonova bolest. Hepatologija – dio medicine koji se bavi izučavanjem jetre. Hepatomegalija ( hepatomegalia) – uvećanje jetre. Hepatopatija (hepatopathia) – zajedničko ime za sve bolesti jetre. Hepatoragija (hepatorrhagia) – krvavljenje iz jetre. Hepatoksin – koji djeluje toksično, otrovno na ćelije jetre. Hidrops – vodena bolest. Nakupljanje trasudata u trbušnoj duplji uslijed poremećaja krvotoka kod teških srčnaih mana. Također, stanje žučne kesice poslije zapuštanja njenog izvodnog kanala. I drugo. Vidjeti i :Ascites. Hiperglikemija (hyperglycaemia) – patološko stanje visoke koncentracije glikoze u krvi, naprimjer, za vrijeme šećerne bolesti – dijabetesa (vidjeti: Dijabetes). Hipertenzija (hypertensio) – stalno povišenje arterijskog krvnog pritiska. Hipoglikemija (hypoglycaemia) – smanjenje koncentracije glikoze u krvi. Može dovesti do hipoglikemijskog šoka. Hipotenzija (hypotensio) – nizak, snižen krvni pritisak. Holagoga (cholagoga) – sredstva ili lijekovi koji pojačavaju i olakšavaju oticanje žuči u dvanaestopalačno crijevo. Za ovaj mehanizam oticanje žuči u dvanaestopalačno crijevo iz žučnih vodova, od značaja je usklađenost funkcija žučne kesice i Odijevog sfinktera. Ćelije jetre neprekidno stvaraju žuč. Žuč iz jetre otiče ili direktno u dvanaestopalačno crijevo ili u žučnu kesicu, gdje se prvo koncentriše, a zatim po potrebi upućuje, također, u dvanaestopalačno crijevo. Sve ovo zavisi od određenih signala, odnosno stimulusa koje šalje dvanaestopalačno crijevo. Jedan hormon kojeg proizvode ćelije sluznice gornjih djelova tankog crijeva, tačnije dvanaestopalačnog crijeva – holecistokinin, najjači je fiziološki holagog koji omogućava da se sihronizovano vrše kontrakcije žučne kesice i Odijevog sfinktera. Žuč je potrebna za probavu hrane, posebno masti i bjelančevina. Kada masti dospiju u dvanaestopalačno crijevo, one izazovu lučenje ovog hormona koji zatim vrši sinhronizovane kontrakcije žučne kesice i otvaranje Odijevog sfinktera, čime se omogućava pražnjenje žučne kesice i izlijevanje „Žuči B“ u dvanestopalačno crijevo. Kada nema takvih poticaja, žuč iz jetre odlazi u žučnu kseicu koja se puni, a žuč koncentriše.

261 Pored ovog fiziloškog holagoga, poznati su i drugi. Od njih kao vrlo jake treba navesti mangezijum-sulfat, razna ulja-posebno maslinovo, masti i druge. Pod holagogima se, dakle, mogu podrazumijevati samo ona sredstva koja sinhronizovano kontrahiraju žučnu kesicu i otvaranje Odijevog sfinktera. Ovo je potrebno napomenuti jer postoje i sredstva koja izazivaju kontrakcije žučne kesice, ali ne otvaraju Odijev sfinkter, što može izazvati žestoke kolike. Dakle, kretanje žuči stoji pod kontrolom određenih mehanizama. Ukoliko se ovi mehanizmi poremete, može doći do zastoja žuči, što s druge strane može dovesti do različitih komplikacija u samoj jetri. Davanje holagoga može se uspješno primijeniti i u dijagnostičke svrhe. Tako npr. kod žutice - davanje holagoga može poslužiti u dijagnostici o kojoj se vrsti žutice radi. Ako se žuč ne pojavi u dvanestopalačnom crijevu, očito je da se radi o opstrukcionoj žutici. Ukoliko postoji spazam Odijevog sfinktera, davanje holagoga neće pomoći da se žuč pojavi u tankom crijevu. Popuštanje spazma Odijevog sfinktera u tom slučaju može se podstaći nekim spazmolitikom. Sličnim postupcima mogu se utvrditi i oboljenja žučne kesice. Također je važno, naime važnije, da se holagogi upotrebljavaju u terapijske svrhe. Tako npr. kod holecistititsa, posebno hroničnog, stalna drenaža žuči pomaže uklanjanje agnesa koji je izazvao infekciju. O povoljnom utjecaju holagoga kod akutnih hepatitisa, govori se na tom mjestu (vidjeti: hepatitisi). Nije samo u pitanju veća količina žuči u gastrointestinalnom traktu, čime se spriječavju infekcije jetre, već se spriječava pritisak žuči unutar jetre, posebno na hepatocite, pa time i njihova nekroza i degeneracija. Postoji dosta biljaka koje mogu stimulisati normalno otjecanje žuči u dvanestopalačno crijevo. Najvažniji biljni holagogi opisani u ovoj knjizi su: artičoka, barska nana, boldo, breza, broć, cikorija, crna rotkva, dimnjača, frangula, hajdučka trava, islandski lišaj, kamilica, kleka, ljoskovac, maslačak, maslina, nana, očajnica, oman, ortosifon, petrovac, pirevina, resnik, ružmarin, sapunjača, slatka paprat, mrkva-šargarepa, šimšir, valerijana, žuti bagrem, žutika. Species (Species cholagogae): 1. maslačak (Radix Taraxaci) 35 g 2. nana (Folim Menthae piperitae) 15 g 3. hajdučka trava (Herba Millefolli) 15 g 4. smilje (Flores Helichrusi) 15 g 5. frangula (Cortex Frangulae) 15 g 6. rusa (Herba Chelidonii) 5g Supena kašika čaja prelije se s 2,5 dcl vode i zagrije do ključanja. Sud se poklopi i ostavi sat, a zatim se čaj procijedi. Pije se prije dva glavna obroka. Još dva speciesa koji djeluju holagogno: I 1. smilje (Florex Helichrysii) 30 g 2. hajd. trava (Herba Millefolii) 3. pelin (Herba absinthii) 4. morač (Fractuis Foeniculi) 5. nana (Folum Menthae pip) aa 20g Dvije supene kašike čajne mješavine preliti s 4 dcl tople vode. Promiješati i poklopiti, procijediti nakon 8 sahata, te popiti u toku dana (Šas, 1952).

Aethilic. akutni i hornični. " Pini 0. mučninom i povraćanjem. povraća. Holangiolitis (cholangiolitis) – zapaljenje sitnih žučnih kanalića (holangiola) u tkivu jetre. maslačak (Radix Taraxacii) zečji trn (Radix Ononoidis) frangula (Cortex Frangulae) nana (Folium Menthae pip. Eucalypti 0. Akutni holecistitis se javlja kod otprilike 1% oboljelih od trbušnog tifusa. također oštećenja zida žučne kesice. 1963). što su preduslovi koji vode do zapaljenja žučne kesice–holecistitisa. Sve to može naglo prestati. bijeli bor. 2. gornjem dijelu abdomena. Preporučuju se: Preparat kod infekcija: 1. postoji nadutost. naprimjer. do zapaljenja može doći i na druge načine. Holangihepatitis (cholangiohepatitis) .00 gr. povraćanjem i znatno intenzivnijim bolovima. Alc. Prvu čine antiinfektivna: šimšir. što vodi daljim komplikacijama. Bol se prenosi prema desnom ramenu ili u predio leđa. Oboljeli često osjeća mučninu. Bajčinov. Međutim.) aa 25. Procijediti nakon 4 sata. 4. Holangiografia (cholangiographia) – rentgensko snimanje velikih žučnih kanala.00gr. 3. Holangitis (cholangiitis) – zapaljenje žučnih puteva Holecistitis (cholecystitits – zapaljenje žučne kesice). 30 kapi u pola čaše mlake vode. glavobolja i sl. . Ovaj oblik praćen je teškim napadima bolova (vidjeti: Kolika) u desnom. Aetherol. melisa. Biljna sredstva protiv holecistitisa opisana ovdje mogu se podijeliti u dvije grupe. majčina dušica. Jedna od mogućnosti je djelovanje klica trbušnog tifusa. 90% 60. Postoje razne gradacije. U najgorem slučaju žučna kesica može prsnuti i izliti sadržaj u trbušnu duplju. pomaranča.75 gr. promiješati i poklopiti. timjan. Javlja se i bol u trbuhu sa gornje. a žučna kesica može da se napipa. sapunjača. naročito unutar jetre. Kamencima oštećena žučna kesica prikladna je za djelovanje nekih drugih faktora koji izazivaju zapeljenje. 4. i jetre. sikavica.istovremeno zapaljenje žučnih puteva. nana. naročito ako postoji i kamenac u žučnoj kesici. Oboljenje je praćeno povišenjem temperature. Žučni kamenci mogu dražiti sluznicu žučne kesice. te nekih drugih klica koje se.262 II 1. a povećava se i broj bijelih krvnih zrnaca (vidjeti: Leukociti). eukaliptus. bijela vrba. valerijana. cikorija. a drugu–antispazmodici: velebilje (pod kontrolom). Nikolov. što je praćeno višom temperaturom. desne strane ispod rebarnog luka.75 gr. javljaju kod sepse krvi i sl. Hronični holecistitis je posljedica neizliječenog akutnog oblika. 10 minuta prije svakog jela. 3. 2. abdomen je osjetljiv na dodir. Hepatoholangitis. Holecistitis akutni (cholecystitis acutas). " Thymi 1. isto kao i kod napada žučnog kamenca. Sigurno je da se zapaljenje ipak najčešće javlja zbog trenja žučnih kamenaca o zidove žučne kesice. Poznata su dva oblika zapaljenja.0 Supenu kašiku čajne mješavine preliti s 2 dcl ključale vode. Može se pojaviti i žutica u lakšem obliku. Popiti iz nekoliko puta u toku dana (Jordanov. Holecistitis hronični (cholecystitis cronica).

Cichorii) 6. Procijediti nakon 25 minuta. Najvažniji biljni holecistokinetici opisani ovdje: crna rotkva. 3. Promiješati i poklopiti. pod djejstvom masti i bjelančevina. Ulijeva se u dvanaestopalačno crijevo zajedno sa izvodnim kanalom pankreasa (ductus pancreaticus). melisa (Folium Melissae pip. hajd. cikorija (Rad. Holangitisa i Holecistitisa.263 Species protiv kolika: 1. valerijana (Radix Valerianae) 10 gr. nana ( Folium Menthae pip. pelin (Herb. vrši se upijanje žučnih soli. koje su obavile svoju funkciju u prednjem dijelu tankog crijeva. Franguale) aa 50 gr Species II: 1. ružmarin. 2. maslinovo ulje. Holedohus (choledohus) – glavni izvodni kanal žuči koj nastaje spajanjem jetrinog žučnog kanala. lincura (Rad. Agropyrii) 7. nezaslađeno. frangula (Cort. petrovac (Herb. Millefolii) aa 50 4. Fumariae) 2. odnosno njihovih razgradnih produkata. Također ima ulogu u povećanju lučenja pankreasnog soka. Menthae pip. Gentianae) 7. dimnjača (Herb. tj. Agrimoniae) 5.) 4. trava (Herb. Chelidonii) 2. Holecistokinetik (cholecystokinetica) – sredstvo ili lijek koji izaziva kontrakcije žučne kesice. nana (Fol. Holelitijaza (cholelithiasis) – žučni kamenac. Ima ulogu u stimulaciji kontrakcija žučne kesice. koji izvodi žuč iz jetre (ductus hepaticus communis). Absinhtii) 3. Holecistografia (cholecystographia) – rentgensko snimanje žučne kesice. Napomena :Oba speciesa se upotrebljavaju i kod Holangiolitisa. Piti 3 puta dnevno pola sata prije jela. i kanala žučne kesice (ductus cysticus). Marrabii) 3. prvenstveno dvanaestopalačnom-duodenumu.) 15 gr. iđirot (Rhiz. Holedohitis (choledochitis) – zapaljenje žučnog voda. Ukoliko je ileum . valerijana (Rad. isticanju žuči u dvanaestopalačno crijevo. U krajnjem dijelu tankog crijeva– ileumu. očajnica (Herb. artičoka. Piti ujutro i navečer pred spavanje. Holecistokinin-pankreozimin (CCKPZ) – hormon koji se proizvodi u ćelijama sluznice gornjih dijelova tankog crijeva–doudenumu. pirevina (Rhiz. nezaslađeno. rusa (Herb. Nakon 30 minuta procijediti. Taraxacii) 5. Tri supene kašike preliti sa 1/2 litre ključale vode. Lagano zagrijati do ključanja i odmah skinuti s vatre. Dva vrlo efikasna speciesa ne samo kod holecistitisa već i kod holelitiaze (vidjeti tamo) i holangitisa daje Stanczyk (1976): Species I: 1.) 5 gr. Calamii) 6. maslačak (Rad. Valerianae) aa 30 Oba speciesa pripravljaju se na sljedeći način : Supenu kašiku čajne mješavine preliti sa 2 dcl vode.

životne dobi. može javiti žučni kamenac je vrat žučne kesice (collum vesicae felleae) ili kanal žučne kesice (ductus cistrikus). Proizilazi iz različitih i mnogobrojnih studija. može doći do taloženja holesterola u obliku holesterolskih kristalića koji predstavljaju jezgro za stvaranje holesterolskog žučnog pijeska. ovi znaci mogu da se jave i bez kamenca u žučnoj kesici. on tu može mirovati cijeli život. a u trudnoći se povećava koncentracija holesterola. Ukoliko kamenac postoji u žučnoj kesici. tako i ovdje. Obično se javlja nadutost poslije uzimanja ovakve hrane. Što se tiče pola. zid žučne kesice može propustiti i žučne soli. kalcijuma. teško je topiv u žuči. Ako kamenac savlada ovaj put. Nevolje nastaju kada se žučni kamenci pokrenu iz žučne kescie prema žučnim kanalima. S druge strane. porast koncentracije bilirubina ili opadanje koncentracije žučnih soli u žuči. Bolovi su grčeviti. zajedno sa žuči. Ovo su prosti žučni kamenci. izlije u dvanaestopalačno crijevo. masne i gurmanske hrane. od kojih treba navesti: uzimanje hrane iz koje se lahko sintenzuje holesterol. Međutim. I ovo je jedan od razloga opadanja njihove koncentracije u žuči. naizmjenično jači ili slabiji. bilirubina. . pola i sl. znatno manje žučnih soli bit će upijeno i vraćeno nazad u jetru. zatim kuhanog i masnog kupusa i druge teške hrane. uzimanje hrane bogate energijom. započinje ispod rebra sa desne strane i širi se desnom. odnosno žučne kolike. rano udate žene ranije rađaju. u prvom redu svinjskog. najčešći su mješoviti kamenci koji se sastoje od holesterola. koji se uglavnom sastoji iz kalcijevih soli bilirubina–kalcijum bilirubinata. Kao i kod holesterola. pored drugih faktora. uglavno. kod preobilne. drže žučne soli. U žuči može doći do povećanja koncentracije holesterola iz nekoliko razloga. zbog opadanja koncentracije žučnih soli ili zbog porasta koncentracije holesterola. Dok postoji samo jedan veći holesterolski kamenac. također sastavni dio žuči kao i holesterol. To su jajaste ili loptaste tvorevine. To dovodi do opadanja koncentracije ovih soli u žuči. stražnjom stranom. onda može zastati u glavnom žučnom kanalu (ductus choledochus) u koji se „uliva“ kanal žučne kesice. a da se ne sazna za postojenje žučnih kamenaca ili barem „mulja“ u žučnoj kesici. koji se i tako teško otapa u žuči. u žučnoj kesici žuč se koncentriše 7 do 10 puta na taj način što zid žučne kesice propušta vodu. odnosno zapaljenja epitela žučne kesice (vidjeti: Holecistitis). I ovo je prosti kamenac. podrigivanje. ovaj pijesak može se stvori u veće kamence. U oba slučaja. znojenja i nagona za povraćanjem. često sve do desnog ramena. počinje žučni napad. prekomjernom apsorpcijom žučnih soli i lecitina u žuči. izvan žučne kesice. fragmenata sluznice i ćelija žučne kesice. naročito ih je mnogo mješovitih. treba reći da su žene oko 3 puta više naklonjene stvaranju žučnih kamenaca od muškaraca. ili uklonjen hiruškom intervencijom. Bilirubin. Kod većine napad je vrlo bolan. različite veličine i obično se nalazi samo jedan koji može ispuniti čitavu žučnu kesicu. Pravi „žučni napad“. Sastoji se iz samo jedne komponente–kalcijum bilirubinata. bakterija i sl. često izbacivanje gasova i sl. Ovi kamenci su različitog oblika i mnogo su sitniji od holesterolskog. Ali kamenac se obično javi određenim znakovima. Do stvaranja žučnih kamenaca dolazi i zbog usporenog otjecanja žuči. jer se sastoje iz samo jedne komponente–holesterola. da je stvaranje žunih kamenaca kod žena uslovljeno dužinom bračnog staža. Stanje bolesnika je dosta teško. vodi do stvaranja žučnog kamenca. naročito iza uzimanja određene vrste hrane.264 oštećen. uznemiren je. Kod infekcije žučne kesice. bilirubinskih je više. Rijetko se dešava da kamenac savlada sve ove puteve pa se. posebno masnog mesa. Naime. Prvo mjesto na koje se. u prvome redu u kanal žučne kesice. nakon glavobolje. Može se desiti da se porevede čitav vijek. sol i sl. nastaju kada se žučni kamen pokrene iz žučne kesice i dođe do žučnih puteva. No. Obično noću ili pred zoru. Njega u rastvoru.

kleka (Fructus Juniperi) 10% . što izaziva zapaljenje trbušne maramice. Zagrijati do ključanja i kuhati još 5 minuta . Za otapanje žučnih kamenaca u literaturi se navodi dosta preparata i biljnih speciesa. jer žučne soli prelaze u krv. artičoka. paradajz. pirevina. ili naprijed u glavni žučni kanal. žutika. Kamenac u žučnoj kesici je i jedan od uzroka nastanka raka žučne kesice. velebilje. Aether officinalis 20 gr 2. dok je stolica svijetlo obojena. crna rotkva. breza. Ovo grčenje može pokrenuti kamenac u dva smjera: nazad u žučnu kesicu. proces se može obnoviti. kopriva. Postoji i treća mogućnost. Ostaviti poklopljeno 15 minuta i procijediti. Pojavljuje se i svrbež kože. Također i tinktura velebilja (Tinctura Belladonne): 20 kapi sa malo vode. kurkuma. a također i zbog zastoja žuči iz kamenca. očajnica (Herba Marubii) 3. crni luk. Ova se pojava naziva hidrops žučne kesice. C) 1. žučni kamenci u žučnoj kesici taru se o zidove. Evo nekih od njih: A) Protiv žučnih kamenaca (mikstura Durande) 1. Dakle. jedno od najtežih zapaljenja. zapaljenja žučnih puteva u samoj jetri i dalje do ciroze (vidjeti: Ciroza bilijarna). ružmarin. Također se povećava i jetra. salata.bilijarni peritonitis. Biljna sredstva navedena ovdje. vidjeti: Maslina. nastaje empijem žučne kesice. B) 1. koja pokušava da pokrene kamenac iz kanala. ova počinje da se povećava zbog lučenja tečnosti. pa mogu izazvati mehaničko zapaljenje (vidjeti: Holecistitis) koje preko žučnih kanala može izazvati zapaljenje gušterače. gnoj se izliva u trbušnu šupljinu. Piju se 3 šolje dnevno. kičica. obično po nekoliko litara. sikavica. jer sada glavni žučni kanal svojim grčenjem nastoji istisnuti kamenac u dvanaestopalačno crijevo (vidjeti: Žutica opstrukciona). Ako pod tim uslovima prsne zid žučne kesice. Ako se kamenac vrati u žučnu kesicu.265 znoji se. obično povraća i izbacuje malu količinu žuči. Kod napada žučnih kamenaca. mokri tamno-crvenu mokraću sa mnogo urobilinogena. Također se preporučuje i tinktura valerijane (Tinctura Valerianae). Ukoliko žučna kseica svojim grčenjem ipak uspije istisnuti kamenac iz svoga kanala u glavni žučni kanal. jer može doći do novih komplikacija. kopriva (Folium Urticae) 30 % 4. maslina i maslinovo ulje. obje su teške. a beonjače dobiju žućkastu boju od žutice. vrlo su teške komplikacije. treba što prije ukloniti kamenac iz glavnog žučnog kanala. boldo. dragušac. Oleum Terebenthine 10 gr Uzima se 15 do 30 kapi dnevno. breza (Gemmae Betulae) 20% 20% 2. Od ove dvije mogućnosti. tada se kao prvo pojačavaju bolovi. odnosno pankreasa. a služe u borbi protiv žučnih kamenaca: ananas. Postoje i druge mogućnosti za komplikovanje već teške situacije. da kamenac ostane u kanalu žučne kesice. grožđe. Ukoliko kamenac ostane u kanalu žučne kesice. crna povrtnica. trešnja. Dakle. lazarkinja (Herba Asperule) 30 % 3. Poslije napada bolesnik je iscrpljen. nema apetita. maslačak (Radix Taraxacii) 10 % 50 grama ove smjese preliti s litar hladne vode. troskot (Herba Polygoni) 15% 5. bijela vrba. limun. maslačak. Do bolova dolazi uslijed grčenja žučne kesice. šumska jagoda. Ukoliko se ova tečnost inficira i postane gnoj. valerijana. breza (Gemmae Betulae) 30 % 2. ima slabo povišenu temperaturu. ili kako se to još kaže .

266 4. posebno jetra. broć. konkretno liposolubilnih vitamina. Za razliku od masti. odnosno nagomilavanje žuči unutar jetre. rusa. valerijana. Netopiv je u vodi. sami sinetitzuju (endogeni holesterol). U krvnoj plazmi najvećim dijelom nalazi se u estrifikovanom obliku. odnosno kolika žučne kesice: 1. sprječava autointoksikaciju iz crijeva. preporučuje se uzimanje crne rotkve. Holeretici (choleretica) – sredstva ili lijekovi koji pobuđuju stvaranje žuči u jetri. sapunjača. kod čovjeka i životinja posebno holesterol. pa time i mogućnost stvaranja žučnih kamenaca. kukuruz (stigmati). između ostalog i biljnog porijekla. Holereticima povećana količina žuči. pokazuju i čitav niz drugih svojstava: pomažu bolje izlučivanje vode putem žuči. pluća. odnosno regeneraciju ćelija jetre. maslina. šargarepa. ali ga i mnogi organi u organizmu. U svim slučajevima. čičak. crna rotkva.) 20% 4. Poznata je uloga žuči u probavi masti unesenih hranom . ali se sugeriše opreznost kod težih oboljenja jetre. osim kod kolika. boldo. koja se izlijeva u crijeva. posebno u moždanom tkivu. To pomaže i bolju apsorpciju drugih važnih sastojaka. Također potpomažu eliminaciju metaboličkih produkata različitih otrova unesenih spolja ili lijekova koji mogu štetiti jetru. ali estrifikovan sa višim masnim kiselinama postaje topiv. pirevina. Holesterol se nalazi u svim ćelijama. Ovdje se prvenstveno misli na jake holeretike. suručica. dobra je i rotkva povratnica. holelitijaze i težih hepatalnih oštećenja. lincura. nadbubrežnoj žlijezdi i krvnoj plazmi. ružmarin. šipak (Fructus Rosae can. ne može se saponificirati. pa time i čitavu arhitekturu lobulusa. Holeretici koji spriječavaju ovaj zastoj žuči. oman.) 20% 5. imaju i ovdje svoje blagotvoreno dejstvo. Kod primjene holeretika treba biti obazriv. Ukoliko ove nema. Holeretici potpomažu bržu eliminaciju različitih toksina iz organizma unesenih spolja ili nastalih u organizmu za vrijeme internog metabolizma. cikorija. Holeretici. Nakon 6 sati procijediti. nana. također. Steroli su prilično zastupljeni u prirodi. melisa. a o tome se diskutuje na drugim mjestima. bubrezi i koža. žutice. u prvom redu holnu i henodeoksiholnu. U organizam se unosi hranom (egzogeni holesterol). posebno iz sitnih žučnih kanalića (vidjeti: Lobulus jetre). zatim slezena. testisi. Na taj način holeretici indirektno utiču na obnovu. može oštetiti hepatocite. .) 50% Način primjene je isti kao i kod prethodnog speciesa. kamilica (Flores Chamomil. Najvažniji biljni holeretici opisani u ovoj knjizi: anis. Pije se prije svakog jela nezaslađeno.) 20% 2. limun. lavandula. rusa (Herba Chelidonii) 20% 3. Poznata su i druga svojstva holeretika. Kod bolova. nana (Folium Mentahe pip. valerijana (Radix Valerian. kičica. kao što su akutni i hronični hepatitis. čime se smanjuje koncentracija žuči.) 20% 30 grama smjese popariti sa 1/2 litra ključale vode i poklopiti. Posebno je važno da jetrene ćelije iz holesterola prvo sintetizuju žučne kiseline. Skupljanje. koje zatim prelaze u natrijeve soli tih kiselina. Holesterol – holesterol. Mastima je slično jedinjenje u fizikalnom pogledu. Holeretici vrše drenažu žučnih puteva otklanjanjem žučnih tromba iz žučnih puteva unutar jetre. artičoka. hemijsko jedinjenje tipa nezasićenog alkohola iz grupe sterola. iđirot. pasdrijen ( Fructus Rhamnus cath. Holereitici pokazuju pozitivne efekte kod oboljenja jetre.

0 mikro-mola/litar. Stanje neadekvatnosti.03 do 2. maslačak.1 i 8. jer se fizički veže sa solima žučnih kiselina ili lecitinom. kopriva. Hroničan – koji dugo traje. borovnica. nedovoljnosti za izvjesnu datu funkciju. Koji se sporo razvija ili koji ima usporen tok.) 5. hormon kore nadbubrežne žlijezde. Hormoni utiču na funkcije ostalih organa ili ćelija (vidjeti: Inzulin). Holesterol. Vodeni ekstrakt neke droge koja se spravlja na taj način da se određena količina droge prelije ključalom vodom. koji kao sastojak žuči dospije u dvanaestopalačno crijevo. maslačak (Radix Taraxacii) . Naprimjer. I Ikterus (icterus) – žutica (vidjeti: Žutica) Ileum – donji dio tankog crijeva. ali ne trpi tako drastične promjene. Iz njega se sintetizuju žučne kiseline. Primjer: Nesposobnost. krompir. Sumu nazivamo ukupnim holesterolom čija je fiziološki dozovljena granica u plazmi između 3. Također i žučni kamenac (vidjeti: holelitijaza). šumska jagoda. izlučuje određena količina neesterifikovanog holesterola. peršun.56 mikro-mola/litar. Insuficijencija (insufficentia) – nesposobnost da se obavlja neka radnja ili uloga.07 do 5. Povrće. muški i ženski spolni hormoni. a posebno limun. jetre da obavlja svoje funkcije.46. iđirot. hronična bolest alkoholizam (vidjeti također: akutan). Završava se ulaskom u debelo crijevo (vidjeti: Debelo crijevo). Holesterol je neobično važan za organizam i u pozitivnom i u negativnom smislu. U žuč se. vitamin D. Od samoniklih biljaka: boldo. rusa. odnosno krvnoj plazmi. cikorija. za razliku od hipoholesterolemije koja predstavlja manjak holesterola u odnosu na normalne vrijednosti. U krvi. Kod isuficijencije jetre posebno se preporučuje species: 1. Povišene koncentracije holesterola u krvnoj plazmi nazivamo hiperholesterolemija. pirevina. Kako je holesterol u vodi netopiv. zajedno sa žučnim solima.267 koje se zovu žučne soli i kao takve izlučuju se u žuč. Od začinskih biljaka: ružmarin. Hormoni – hemijska jedninjenja koja stvaraju neke žlijezde i luče ih ili u krv ili limfu. smilje (Flos Helichrisi arenarii) 6.lazarkinja (gornji dio biljke u cvatu ) 2. Infuz (infuzum) – oparak . odnosno nedovoljnost. gorka djetelina. šipurak. uvijek se nalazi slobodni i esterifikovani holestrol. celer. Biljna sredstva navedena ovdje koja služe kod insuficijencije jetre: svako voće. a posebno crna rotkva. a vjerovatno je i jedan od uzroka pojave arterioskleroze (vidjeti: Arterioskleroza). lincura. Fiziološki dozvoljene vrijednosti za slobodni holesterol su 1. breza. Stanje nemogućnosti spavanja iz razloga nastalih u samom organizmu. nana (Folium Menthae pip. Nakon izvjesnog vremena se procijedi. Nedovoljna snaga. Da li je žuč samo put za uklanjanje holesterola jetre koji nije prešao u žučne soli. a za esterifikovani 2. (vidjeti: bilirubin). lazarkinja. ružmarin (gornje grančice u cvatu) 3. mrkva-šargarepa. eliminiše se iz organizma stolicom kao i bilirubin. smilje. Uglavnom. ili holesterol ima i neku specifičnu ulogu u žuči. za sada se ne bi moglo reći. Insomnija (insomnia) – nesanica. taj se proces ne dešava drastično. dajući ultramikroskopske micele lakho topive u vodi. očajnica. maslina. neven (Flos Calendulae) 4. mogao bi se početi taložiti u žuči u vidu žučnih kamenaca.

kompjuterizirana tomografija.. U vezi sa inzulinom interesantna je sljedeća činjenica. Preventivne mjere podrazumijevaju zaštitu od virusa hepatitisa B i C. Simptomi mogu biti: malaksalost. ali istovremeno se povećavaju količine masti u ćelijama jetre. te njihovo deponovanje kao rezerve u masnom tkivu. također. za šta je najvećim dijelom odgovorna jetra. pogotovo ako je infekcija ovim virusom nastala u ranom detinjstvu ili u intrauterinom periodu (period u majčinom stomaku). a isto tako brzo i uklanja iz krvi. smanjena količina inzulina smanjuje količinu bjelančevina u plazmi. Činjenica je da više faktora deluje u nastanku ove bolesti. droga ( u užem smislu riječi) i slično na organizam. Ultrazvučni (ehosonografski) pregled. odnosno hiperglikemiji i dalje do dijabetesa. Pije se jedna šolja poslije dva glavna obroka u toku tri sedmice. Za postavljanje dijagnoze se koristi više metoda. pojava žutice. Određivanje alfa 1 globulina u serumu je značajan parametar. higijena skladištenja namirnica. Ono što je poznato je da više faktora utiče na njegov nastanak. čime održava konstantan sadržaj glikoze u krvi. Infekcija virusom hepatitisa B i C može imati ulogu u nastanku karcinoma jetre. imunološki. pojava ascitesa. Primarni karcinom jetre najčešće ima iste kliničke manifestacije. jer se zbog toga poremete funkcije mnogih drugih organa. Stanje živog organizma prouzrokovano djejstvom otrova.268 Jednake dijelove droga dobro izmiješati i 2 supene kašike preliti s 2. Uzroci nastanka karcinoma jetre nisu dovoljno poznati. Inzulin – hormon koji direktno u krv luče beta-stanice Langerhansovih otoka pankreasa. Manjak inzulina dovodi do toga da se iscrpe rezerve masti iz masnih ćelija.. Jedna od njegovih glavnih uloga je deponovanje glikogena u jetri. Uglavnom služe za liječenje i držanje pod kontrolom lakših oblika dijabetesa. izraziti gubitak težine. masne infiltracije jetre (vidjeti: masna inflitracija). a zatim masti i bjelančevina. Bitan uslov za liječenje ove bolesti je rano otkrivanje. Inzulin se u datim uslovima brzo izlučuje u krv. onkologa. Jedan je od najvažnijih hormona u organizmu čija je funkcija prvenstveno u metabolizmu ugljikohidrata. već također masti i bjelančevina. karcinogeni. Skinuti s vatre i ostaviti poklopljeno još 15 minuta. radiologa. gubitak apetita. . K Karcinom (Carcinoma) jetre. što vodi do iscrpljivanja i slabosti organizma. Vidjeti također: Detoksikacija. Nedostatak inzulina vodi povećanju sadržaja glukoze. genetski. odnosno masne kiseline. Bolest usljed djejstva otrova. magnetna rezonanca i naravno biopsija su dijagnostičke metode kojima se može otkriti i potvrditi karcinom jetre. U biljnom svijetu postoje biljke čije pojedine hemijske komponente djeluju slično inzulinu. Virusni markeri za hepatitis B i C također. Danas je sasvim jasno da inzulin ne utiče samo na metabolizam ugljikohidrata. ali zato povećava količinu slobodnih aminokiselina koje se onda koriste kao dodatak za energetske potrebe. angiografija hepatične arterije. temperatura. Kod bolesnika sa cirozom jetre može početi neprimjetno. Zagrijati do ključanja. Mora se ovdje napomenuti da je smanjenje bjelančevina u krvnoj plazmi jedna od najtežih posljedica šećerne bolesti. Liječenje je veoma kompleksno i zahtijeva učešće specijalista različitih medicinskih grana (hepatologa. što može dovesti do tzv. patologa. Hronične bolesti jetre su preduvjet za pojavu ovog tipa karcinoma. radioizotopske metode. Inzulin.). odnosno gušterače..5 decilitara vode. pospješuje pretvaranje glukoze u masti. Isto tako. rad na suzbijanju alkoholizma. Intoksikacija (intoxiactio) – trovanje.

najčešće zbog prisustva žučnih kamenaca u žučnim kanalima (Vidjeti: Holelitijaza). boldo. pirevina. koja se upotreblčjavaju kao laksativi: artičoka. Ostaviti potom 10 minuta. tako da ni jedna ne može preći iz probavnog sistema u opći krvotok. zagrijati do ključanja i kuhati 2-3 minuta. gospina trava. Phar. maslačak. cikorija. broć. zbog porasta pritiska na venama koje odvode krv iz jetre. Kongestija jetre dovodi do nekroze mnogih ćelija jetre. Kupfferove ćelije – Fagociti djelotvorne ćelije lobulusa jetre koje se vrlo efikasne u uništavanju bakterija. Biljna sredstva.Zapaljenje sluznice debelog crijeva ili nekih njegovih dijelova. Kolibacil – Bacil u debelom crijevu. III Folium Sennae Flos Sambuci Cortex Frangulae Fructus Foeniculi Kalii Natrii tartatas Voda. te supenu kašiku drohe preliti s 2 dcl vode. slatka paprat. bilo da opuštaju spazam crijeva ili podstiču crijevnu peristaltiku. Species laxantes prema Yu. Biljna sredstva koja se upotrebljavaju u slučaju konstipacije izazvane insuficijencijom žuči: frangula. slijepoga crijeva. maslačak. Upotrebljavaju se u slučajevima meteorizma (Vidjeti: Meteorizam). nana. Npr. . procijediti i piti po šoljicu na 15-20 minuta prije svakoga obroka. salata. šljiva. Izaziva teško oboljenje mokraćnih organa. žučnih putova. Kongestija (congestio) – Navala pretjeranih količina krvi u neko tkivo. Species koji se posebno preporučuje kod kongestije jetre: Neven (cvijetne latice) 10% Lazarkinja (Herba Asperule) 30% Artičoka (Folium) 20% 20% Ružmarin (vršci grančica u cvatu) Kičica (vršci u cvatu) 20% Sve ovo dobro izmiješati. Colica billiaris jer napad grčevitih bolova u predjelu žučne kesice. boražina. slatka paprat. ponekad krvave stolice i bolovi u trbuhu. Hasanagić). Rijetko i otežano crijevno pražnjenje. dimnjača. Kolitis (colitis) . Species laxantes koji se preporučuje kod oboljenja jetre: Rhizoma Graminis 30% Cortex Frangulae 30% Rhizoma Polipodii 30% Fructus Carvi 10% (E. glavičica. jorgovan. kim. zečji trn i ružmarin. frangula. neven. navala krvi u jetru. a upotrebljavaju se kod kongestije jetre.269 Kariminativ (carninativa) – Lijekovi koji olakšavaju ispuštanje gasova iz crijeva. Konstipacija u slučaju oštećenja jetre. odnosno bilijarne insuficijencije. salata. koje zbog postaje intenzivno crvene boje. maslinovo ulje. kupus. Konstipacija (constipatio) – Zatvor. Tada se u jetri može sakupiti C 200 cm kubnih krvi. Biljna sredstva opisana ovdje. resnik. Tok kolitisa može biti akutan i hroničan. sluzave. žutika. proljevak. su: grožđe. limun. žuti bagrem. pasdrijen. artičoka. Kolika (colica) – Bolni grč koji se najčešće javlja kod oboljenja cjevastih organa. Congestio hepatis. opisana ovdje. Glavni znaci su proljevi. itd.

Ili. Masna infiltracija se najčešće javlja u jetri. zapaljenja. pri čemu se ćelije bitno ne oštećuju. Metabolizam – Promet materija u organizmu. ili hemijskim draženjem nervnih završetaka u sluznici. prelazeći u cirozu. bez obzira o kojima se radi. Litijaza (lithiasis) – Prisustvo kamenca. Mineralni i mikro-elementi – Posebno su važni za ljudski organizam. Meteorizam (meteorismus) – Nadutost trbuha usljed nagomilavanja gasova digestivnome traktu.Raskašavanje neke čvrste materije ili tkiva.Laksantna sredstva. promjene koje hranljivi sastojci hrane pretrpe u organizmu od njihovog unošenja. do izlučivanja u obliku krajnjih proizvoda metabolizma. uzimanjem uzimanjrem velike količine masti s hranom. koja mehanički draži nervne završetke u sluznici crijeva. Bijelo pranje. Masna infiltracija (infiltratio adiposa hepatica) – Nagomilavanje masti i lipida u epitelnim ćelijama. Ustanovljeno je da skoro svakoj cirozi jetre prethodi masna infiltracija. Razmekšavanje kao posljedica raskvašenosti. obično poslije spavanja. Ove tegobe mogu se redovno izbjeći razmnijim načinom života. Koliko elemenata u tome sudjeluje teško je reći. U prvom redu. poremećaj oksidacije masti kod hroničnih alkoholičara. bez štetnih posljedica. Javlja se u napadima. M Maceracija (maceratio) . U takvom slučaju može popustiti membrana ćelije i mast se izliti između ostalih ćelija. nakon čega bol nestaje. Većinom se kreću slobodno u krvnim sudovima. održavanje i normalan rad organizma. Migrena – Glavobolja. npr. prisustvo kamenca u žučnoj kesici (Vidjeti: Holelitijaza). a mogu biti i van njih. tvoreveine u vidu kamenčića. fizikalna i i hemijska prerada hrane u tijelu. krvarenja i drugo. Ima više uzroka za nastajanje infiltracije jetre. Leukociti – Bijela krvna zrnca. Leukoreja (leucorea) – bjeličasti sekret iz vagine. Leukocitoza (leucocytosis) – Prolazno povećanje broja leukocita u perifernoj krvi koje izazivaju mnogi činitelji. Mast se glavnim dijelom nakuplja u ćelijama jetre dok je potpuno ne ispune. Kao primjer može se uzeti metabolizam materija. Potapanje droge u vodu na sobnoj temperaturi. Djeluje uvećanjem crijevne sadržine. Za 14 . Zatim slijedi san. odnosno normalne tjelesne funkcije. Prouzrokuju pražnjenje crijeva izazivajući jaču i bržu peristaltiku. Tako npr. s jakim bolom u jednoj polovini glave i povraćanjem na vrhuncu bola. posljedica dispepsije (Vidjeti: Dispepsija) ili usporenog portnog krvotoka kod bolesnika sa cirozom jetre (Vidjeti: Ciroza). zatim i u nadbubrežnim žlijezdama i bubrezima. tako da se postepeno stvaraju ostrvca masti između još očuvanih ćelija jetre. intermedijalni metabolizam. kod poremećaja krvotoka i slično. koje najčešće nastaju u šupljim organima taloženjem različitih soli iz tjelesnih tečnosti. kvašenjem. odnosno resorpcije. pri čemu se raskvašavanjem droge u toku više sati dobije njen ekstrakt – macerat. (Vijdtei također: Purgativ). razlaganje bilo koje materije u organizmu do konačnog proizvoda. infekcije. Tako sve više buja vezivno tkivo koje pestepeno zamjenjuje ćelije jetre. Bezbojne ćelije koje štite organizam od bolesti. čime je omogućen rast. Izmjena tvari u organizmu.270 L Laksativ . Taj se infiltrat masti postepeno povećava oštećivanjem membrane i kod drugih ćelija.

Svaka ćelija sadrži željezo. u organizmu ima brojne funkcije. u obliku kalcijum-fosfata ili karbonata. Zatim dolaze mikroelementi kojih u organizmu ima u minimalnim količinama. kobalt. imaju neobično važnu ulogu. Najviše ga ima u ćelijama gdje održava acidobaznu ravnotežu neophodnu za djelovanje različtih enzima. U organizmu ga ima oko 0. U ovaj račun nisu uzeti kisik.35%. koji ulaze u sastav koenzima. Svaki element ima u organizmu specifičnu funkciju. U organizmu ga ima oko 0. ili se javljaju u kojemu drugom obliku. Nalazi se gotovo u svim organima. . U organizmu ga ima oko 0. bakar. fosfor. Kalcij se nalazi u cijelom organizmu. i pored niskih koncentracija. ugljik. Nedovljan unos minerala. sumpor. a i potrebe i potrebe organizma za njima su minimalne. U organizmu minerali održavaju fizikalno-hemijske uslove u ćelijama i tjelesnim tekućinama. kalij. proteina i lipida. Najveći izvor minerala i mikro-elemenata su biljke.271 elemenata koje stvaraju mineralne soli. također važan za održavanje acidobazne ravnoteže. Najveći dio u organizmu je vezan u hemoglobinu. Pošto se normalne tjelesne funkcije ne mogu odvijati bez ovih 14 elemenata. glavni sastojci osnovnih životnih namirnica: ugljikohidrata. Njegov nedostatak može izazvati promjene onih funkcija u kojima sudjeluje. cink i molidben. za razliku od natrija. najviše u kostima. Magnezij se po količini nalazi između mineralnih soli i mikro-elemenata. smetnje u apsorpciji iz hrane u digestivnom traktu i slično. imaju potrebu za svim ovim elementima. bez kojih bi životni procesi bili nemogući. pouzdano je dokazano kako igraju bitnu ulogu u organizmu. igra fundamentalnu ulogu u biohemijskim reakcijama. koja najvećim dijelom zavisi od odnosa kalij-natrij. Organizam ga sadrži u količini od 0. glavni anion ekstracelularnih tekućina. U organizmu ga ima oko 1%. U ćeliji magnezij obavlja iste funkcije kao i kalij. zajedno s hlorom. Fosfor . koji se u organizam moraju unositi u većim količinama. Natrij je glavni kation ekstracelularnih tekućina. Praktički je glavni anion interćelijske tekućine i najvažniji mineralni sastojak potreban ćelijskoj djelatnosti. U intercelularnim enzimskim reakcijama obavlja katalizatorsku funkciju. Posjepšuje zgrušavanje krvi.005%. a vjerojatno i neki drugi. posebno u slučaju uhljikohidrata.15%. jod. Neophodan je za prijenos kisika i za oksidacione procese u ćelijama tkiva. tj. i pojedini organi posebno. Bilo kakve promjene u sadržaju mikroelemenata mogu izazvati ozbiljne poremećaje u orgamizmu. mangan. Kako se nalazi u nekim vitaminima. Kako postoji i funkcionalna povezanost. natrij i hlor. U organizmu ga ima oko 0. Najvažniji su: kalcij.05%.25%. Mikroelementi . Kalij je glavni kation u organizmu. Hlor je. Željezo je jedan od najvažnijih biogenih elemenata. vodonik i azot. održava osmotski pritisak između ekstracelularnih tekućina. Sumpor ima sličnu ulogu kao i fosfor. Osim toga. i oni se moraju svakodnevno unositi u organizam hranom. Do posljedica nedostatka minerala (Vidjeti: Demineralizacija). bez obzira što igraju esencijalnu ulogu u životnim procesima. Važan je sastojak međućelijske supstance.15%. posebno mikrometali. dovodi do gubitka iz organizma. Sigurno je da organizam kao cjelina. odnosno hrana. U organizmu ga ima oko 2 odsto. željezo. odnosno fosfati. deficit jednog elementa povlači za sobom promjene drugog. treba ih navesti barem u kratkim crtama. zatim u jetri i koštanoj srži. U organizmu ga ima oko 0. To su: magnezij. djeluje na centralni nervni sistem.

mangan aktivira i neke metaboličke enzime. dehidrogenaze mliječne kiseline. u isto vrijeme. pa njegov manjak dovodi i do slabijeg djejstva tih enzima. Mnogo enzimi i enzimski sistemi sadrže bakar. Neophodan je za sintezu tiroksina. i to tako da ovo skupljanje napreduje kao talas. O Odijev sfinkter (Oddiev sphincter) – Sloj mišićnih vlakana koji obuhvaćaju. Smatra se da sudjeluje u sintezi hemoglobina. Pri neuralgiji funkcija oboljelog žvica nije ošetećena. Kobalt spada u važne mikroelemente. Jod je kaođer važan mikroelement. Vidjeti također i: Ekspektorant.). crijeva i sl. u stvaranju strukture eritrocita. uobilajen proces. što za sobom povlači mnoge posljedice.272 Mangan je najviše prisutan u jetri i bubrezima. Smatra se da bi nedostatak mangana mogao spriječiti nastajanje karbamida. Normalan. Peristaltika – Lagano skupljanje prstenastih mišića nekog šupljeg organa (jednjaka. N Nekroza (necrosis) – Izumiranje ćelija ili tkiva u živom organizmu. patologija . glavni žučni kanal i izvodni kanal gušterače pri prolazu kroz zid dvanaestopalačnog crijeva. te nekih neptidaza. od obližnjeg gornjeg ka udaljenom donjem kraju organa. posebno u odnosu na štitnjaču. Njegov nedostatak sprječava apsorpciju željeza u crijevima. Najviše ga sadrže jetra. Molibden je također sastavni dio nekih enzima. Lokalno izumiranje tkiva. karboanhidraze. Opstipacija (opstipatio) – Hronični zatvor (Vidjeti: Konstipacija). U organizmu ga ima oko 0. koji se mora unositi ishranom. Osim toga. što je posebno važno za obnovu ćelija. slezena i bubrezi. U organizmu ga ima oko 0. bez kojega se ne može zamisliti normalan intenzitet metabolizma u ćelijama. Bol nerava. . P Patološki.0004%. Oligurija (oliguria) – Smanjeno lučenje i izlučivanje mokraće.0001%. želuca. Selen je jedan od mikroelemenata neophodnih za život ljudi. neobično važnog za diobu ćelija. Neophodan je za pravilan rad enzimskih sistema. Neuralgija (neuralgie) – Bol duž nekog nerva. Izgleda da je ipak njegova najvažnija uloga u izgradnji vitmanina B12 (cianokobalmina). odnosno amonijum-jona. Pektoralan (pectoralis) – Grudni.00004%. npr. Bakar je jedan opd najvažnijih mikrometala. On štiti crvena krvna zrnca i ćelijske membrane. bolje rečeno.Grana medicine koja proučava promjene i poremećaje izazvane bolestima u organizmu. npr. Najvažnija njegova funkcija je stvaranje jakog antioksidansa. što bi dovelo do nakupljanja amonijaka. Organizam ga ima u količinama od 0. koji umiruje kašalj. čime se omogućava prenošenje sadržaja. Cink je sastavni dio mnogih enzima.

Sinkopa (syncope) – Gubitak svijesti usljed prolaznog smanjenja krvotoka u mozgu. Stafilokoke – Vrsta bakterija koje se nalaze svuda. Upotrebljavaju se u liječenju oboljenja s pojačanom nervnom razdražljivošću. Izraz koji se najčešće upotrebljava kda je riječ o glatkoj muskulaturi. gnojnica i drugih infekcija kod kojih se stvara gnoj. podanak. Pneumonija (pneumonia) – Zapaljenje pluća sa stvaranjem eksudata u alveolama. Species laxantes. s njene desne strane. Ako pritisak još više poraste. lijekovi. Prouzokovano klicama pneumonije.Portna vena je dovodni funkcionalni krvni sud jetre. tekućina transudira u limfu i cijedi se kroz vanjsku površinu jetrene kaspule direktno u trbušnu šupljinu. . oficijelni su: Species amarae. Species urologicae. jednostrano ili obostrano. Proteini – Bjelančevine. virusom gripa ili kojim drugim tipom bakterija ili virusa. Purgativ (purgativum) – Sredstvo za čišćenje. Čmarno crijevo. gornje i donje crijevne vene i uliva se u jetru. koji dopunjuje jedan drugoga. Species (species) – Čaj. Prema YU Pharmacopee III. Singerik – Onaj koji djeluje u istome smislu. Prostatitis (prostatitis) – Zapaljenje prostate.273 Pielitis (pielitis) – Zapaljenje bubrežne karličice. Rizom (Rhizoma) – Podzemna stabljika. Slezena (lien) – Trbušni organ. odnosno lijekovi. Smjesa usitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga. Sindrom (syndroma) – Grupa simptoma koji zajednički označavaju neko patološko stanje. koja izazivaju crvenilo i blago zapaljenje kože. smješten u gornjem dijelu trbušne duplje. karcinom) poraste venski pritisak. Karakteristika svih živih materija. groznicom povraćanjem. Portna vena (vena portae) – Vena koja iza glave pankreasa nastaje spajanjem slezenske vene. Ako zbog oboljenja jetre (ciroza. Ove bakteriju su jedan od najčešćih uzroka čireva. Praćeno je bolom u slabinskom predjelu. S Sedativ (sedativa) – Lijekovi ili sredstva koji služe za umirenje psihičke i motorne prenadraženosti. akutno ili hronično. završni dio debelog crijeva. nakupljene tekćine može biti toliko u trbušnoj šupljini da nastaje ascites (Vidjeti: Acsites) – slobodna tekućina u trbušnoj šupljini. kojoj mogu biti dodani i drugi lijekovi. s lijeve strane. Osnovni sastojci hrane koji sadrže azot. Akutno i hronično. R Rektum (rectum) – Donji. u kojoj spazam traje duže. Vidjeti također: Anitispazmodik. Spazam (spasmus) – Grčevita kontrakcijas mišića. Reminerealizant – Sredstva ili lijekovi koji ponovo ugrađuju mineralne sastojke u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili. U mokraći se javljaju leukociti i eritrociti. Npr. Vidjeti također: Laksativ. Unutrašnjom stranom je u odnosu sa želucem i lijevim bubregom. prouzrokovan zastojem srca ili padom arterijskog pritiska. čestim mokrenjem. Spazmolitik – Sredstvo ili lijek koje otklanja grčeve glatkih mišića. Rubefijant (rubefacientia) – Sredstva.

a izaziva je spiroheta Inada-Ido. Treći stadij je oporavak koji traje i do 40 dana. Nakon toga sve se filtrira. Primjer dobivanja tinkture od lincure-Tinctura Gentanaceae: 20 grama sitno naribanog korijena lincure preliti sa 100 gr 50% alkohola. Potom se filtrira i uzima 30-50 kapi. Otrovni proizvodi razmjene materija patogenih bakterija ili drugih oblika životinjskog ili biljnog svijeta Tonik (tonica) – Sredstvo za jačanje. submikroskopskom veličinom i odsustvom energetskih enzima. Toksini – Otrovi. eter. ali i iz drugih razloga.274 Stenokardija (stenocardia) – Angina pektoris. Prenosi se s pacova. Tinkture služe za unutarnju primjenu u vidu kapi. U Uremija (uremia) – Trovanje ureom usljed njenog nagomilavanja u krvi. odnosno njihovih aktivnih sastojaka u odgovarajućoj tekućini (voda. Droga se usitni i jedan dio prelije s 5 dijelova alkohola. Najčešće je uzrokovana nesposobnošću bubrega da eliminiraju raspadne produkte iz organizma. Smjesta se ostavi na odgovarajuće mjesto. pa od nje najčešće oboljevaju oni koji zbog svoje profesije mogu doći u blizinu gdje žive pacovi. Mokraća je tamna. Urtikarija (urticaria) – Koprivnjača. Također i najmanje biološke strukture koje u sebi . koji obično ide i u lijevu ruku. Drugi započinje žuticom i znacima oštećenja bubrega. Pektopralna angina. Uglavnom alergijsko oboljenje u vidu nagle erupcije manjeg ili većeg broja utika. izazivaju stvaranje manjih ili većih mjehurića ispunjenih tečnošću (vezikule). Ovaj stadij traje nekoliko dana. ili njenih sastojaka. Obično se bolest dijeli u tri stadija: u prvom se javlja crvenilo očnih kapaka s unutarnje strane. Vezikans (vesicantia) . visoka temperatura i teška glavobolja. Često se javlja i slabost srca i krvavljenje po koži. a nekad i vrat. npr.). ribari. Javlja se kao psoljedica preosjetljivosti na razne elergene. smjesa aklhola i etera i sl. najbolje pola do sat prije obroka. Alkoholna tinktura dobiva se ekstrakcijom droge. Ostaviti na tamnome mjestu 10 dana. insuficijencije jetre. a smanjuje se i njena količina. pomoću 30. V Vajlova bolest – Kod nas je rijetka. Streptokoke – Okruglaste bakterije koje koje se vezuju u lanac i izazivaju ozbiljne infekcije s gnojenjem. 50 ili 75-postotnog alkohola. radnici kanalizacije. sindrom koji se sastoji iz slabijeg ili jačeg bola u predjelu grudne kosti i srca. Stomahik (stomahica) – Sredstva ili lijekovi za podsticanje funkcije želuca ili sredstvo koje pojačava apetit. isključivo prije jela. T Tinktura (tinctura) – Tekućina dobivena estrahiranjem biljnih ili životinjskih droga. uz češće mućkanje. To su rudari. uz češće mućkanje tijekom 8 do 15 dana.Sredstva koja. Virusi – Posebna klasa infektivnih agenasa koji se razlikuju od ostalioh mikroorganizama prostijom hemijskom građom. Dobro izmiješati pa promućkati. alkohol. stavljena na kožu. Toksičan – Otrovan.

zbog čega su tu i javljaju prvi znaci žutice. a zatim nastupa razgradnja.275 nose genetske informacije potrebne za razmnožavanje. a isto tako i žuči. Žutica hemolizna (Icterus haemolyticus) – Crvena krvna zrnca normalno žive u krvi oko 120 dana. Bilirubin. te dobro izmiješati. odnosno hemoliza. Polovinu količine preliti s 1. Ostalo kao naprijed. nađe neka prepreka. izazvati slabiju ili jaču žuticu. koža i vidljive sluznice.5 litar vode i polahko kuhati dok ne ispari polovica. žutika. cikorija. pigmentska boja. se najvećim dijelom eliminira preko stolice ili mokraćom. ako se na putu otjecanja žuči. kada jetra ne može da preradi sav nastali bilirubin u vezani bilirubin. jer se na takvim mjestima bilirubin više koncentrira. požute. pojavit će se žutica. III Korijen maslačka Korijen cikorije Pirevina.dimnjača. Ili ako dođe do pojačane razgradnje crvenih krvnih zrnaca (eritrocita).8 do 20. gornji dio biljke u cvatu) Uzeti 60 gr breze i po 20 gr žutike i pelina. različak. Do pojave žutice može doći i kod potpuno zdrave jetre. Kao tkiva bogata bjelančevinama već su navedene bjeonjače. po 20 gr kičice i očajnice pomiješati i pripremiti i piti kao kod prethodnog recepta. što će. tvrdo i meko nepce i drugo. I tada se povećava koncentracija bilirubina u krvi. vjerovilj. prepreka na putu otjecanja žuči i zbog pojačane razgradnje eritrocita. koji nastaje kod razgradnje. što direktno vodi do pojave žutice. Pojava žutice može biti znak da je došlo do oštećenja jetre.5 mikro-mola na litar. Organizam manji od bakterije. sposoban prouzrokovati različite infekcije ili zarazne bolesti. a zovu se: -žutica hemolizna -žutica hepato-celularna. ćelije jetre neće bitio u stanju da sav bilirubin. II Pirevina Kičica Očajnica Pirevine 60 gr. Bilirubin se normalno nalazi u količini od 6. i -žutica opstrukciona. sapunjača i neven. Gdje je tkivo bogatije bjelančevinama. jače ili slabije. s druge strane. a koja se primjenjuju kod žutice su: pirevina. tj. Napraviti mješavinu od jednakih dijelova. breza (pupoljci) žutika (kora ili list) pelin (herba. pa dolazi do povećanja koncentracije bilirubina u krvi. Može se zaključiti da postoje tri tipa žutice: zbog oštećenja jetre. očajnica. Ako se povećava koncentracija bilirubina u krvi. žutica se tu jače ispoljava. Nekoliko recepata. Procijediti i piti 3 solje dnevno. Ako je razgradnja crvenih krvnih zrnaca povećana iznad ove normale. . zbog prodiranja iz žuči ili nekog nekog drugog razloga. Zbog povećane koncentracije bilirubina u krvi. Ž Žutica (Icerus) – Ako bjeonjače. kurkuma. ta se pojava naziva žutica. prevedu u vezani. Međutim. ružmarin. sastojak žuči iz organizma. može doći do taloženja bilirubina u vidu žučnih kamenaca u žučnoj kesici (Vidjeti: Holelitijaza). Biljna sredstva opisana ovdje. to nije pravilo.

Ovaj vid žutice naziva se opstrukcionom. zbog čega stolica gubi normalnu boju i postaje bijela. i sl. odnosno ćelijama jetre. a opisana u ovome radu. Osim toga. Ovim kanalom žuč ide direktno u dvanaestopalačno crijevo. a mokraća tamnožuta. Pošto ne je ne može savladati. a zbog njihovog nedostatka u dvanesniku. ili raka glave gušterače. dakle ne izliva u dvanaestopalačno crijevo. kroz koju prolazi završni dio glavnog žučnog kanal. koja se nikada ne izliječi. nastao zbog pojačane hemolize crvenih krvnih zrnaca. kao npr. U ovakvim slučajevima prognoza bolesti je vrlo loša. Ovaj tip žutice. Započinje kod djece zaraznom žuticom. a ne samo zbog žučnih kamenaca. preko glavnog žučnog kanala (Ductusholedohus) ili žučnu kesdicu preko kanala žučne kesice (Ductus citikus). Biljna sredstva koja služe protiv ove žutice. Ukoliko ćelije jetre obole. Prpreka može nastati i iz drugih razloga. dakle u krv prelaze svi sastojci žuči. naziva se hemolizna žutica. odnosno prelazi u krv. W Wilsonova bolest ili hepatolentikulka degeneracija – Kod Wilsonove bolesti uzrok je pretjerano taloženje bakra u jetri i nekim strukturama mozga. što onemogućava stajanje i hodanje. već postepeno pređe u cirozu. Ovaj zastoj žuči se naziva holestaza (Vidjeti: Holagoga). nastala je prepreka na putu otjecanja žuči u dvanaestopalačno crijevo. zbog otečenih limfnih žlijezda. Žutica opstrukciona (Icterus opstructionem) – U jetri se stvara žuč koja se prikuplja u kapilarima. Hepatitis i Ciroza jetre.. Oko rožnjače oba oka stvara se zelenkastomrk prsten (Kajzer-Flajserov prsten). U ćelijama jetre bilirubin se vezuje za glikoronsku kiselinu i tako nastaje vezani bilirubin. oko litar u toku 24 sata. . To je razlog za povećanje koncentracije bilirubina u krvi. Javlja se rano. Tako počinje rasti pritisak žuči u svim kanalima.276 Mnogi faktori mogu utjecati na povećanu razgradnju crvenih krvnih zrnaca. da bi se na kraju našla u većem kanalu koji se zove glavni kanal (Ductus hepaticus communis). oni se mogu pokrenuti i začepiti ili kanal žučne kesice ili glavni žučni kanal. Žutica hepatocelularna (Icterus hepatocellularis) – Ćelije jetre stvaraju žuč. žučne soli izazivaju dugotrajan i neugodan svrab. ili se smanji njihov broj iz različitih razloga (oboljenja jetre. Ukoliko dođe do začepljenja glavnog žučnpg kanala. hepatitisi. dolazi do slabog varenja i apsorpcije masti i u mastima topivih vitamina. koji se manifestiraju kao ukočenost mišića. između 10. Žuč se. nisu više u stanju promijeniti bilirubin koji nastaje pri hemolizi crvenih krvnih zrnaca. vidjeti u: Holagoga i Holeretika. Zbog taloženja bakra u mozgu. te žučnim kanalima jetre. već uzima pravac prema krvotoku. a potječu ili iz vanjske sredine ili zbog nekog poremećaja u organizmu. stolica postaje potpuno bijela.. Jetra sasvim normalno stvara i luči žuč. inteligencija sačuvana. pa i u samoj jetri. Bilirubin daje karakterističnu boju za žuticu. a tek kasnije dolazi do propadanja ličnosti. ne prrlazi u žučne kanale i kapilare. Ukoliko su se u žučnoj kesici formirali žučni kamenci (Vidjeti: Holelitijaza). žuč se nakuplja iza nje. dolazi do nervnih poremećaja. govor je otežan. koja se kreće sve do nastale prepreke. Ova bolest je nasljedna i za muške i za ženske potomke. što potvrđuje bolest. godine. Ovaj oblik žutice naziva se hapatocelularna žutica. ciroze). U hroničnom slučaju pojavljuje se tremor ili podrhtavanje. i 25. i vezani bilirubin nastao u jetri. Kako se žuč ne izlijeva u dvanaesnik. Kapilari i sitniji žučni kanali počinju pucati i žuč se izlijeva u krv.

Aromatične biljke. U tom slučaju bolje je zasladiti nekim sirupom ili šećerom. Med se ne smije dodavati vrućim čajevima. kamilica. jer tada gubi svoje ljekovite osobine. međutim. a koji se uzima prije jela. kao što su nana. ili u supenu kašiku. Šolja ovdje uvijek označava količinu od 2 decilira. ili kako je navedeno. melisa. ili kako je navedeno. i 1/3 doze omladini od 13 do 20 godina. kore i slično. 1/6 takve doze može se dati djeci od 1 do 3 godine. pustiti da se malo ohladi i onda zasladiti medom. najbolji je med od ružmarina. Kod svake takve biljke. PRILOG GRANICE NORMALNIH VRIJEDNOSTI U BIOLOŠKOM MATERIJALU .277 NAČINI PRIPREME BILJAKA I DOZIRANJE Kada je to moguće. Dovoljno je drogu preliti ključalom vodom i poklopiti. Sve količine koje su ovdje navedene odnose se na odrasle osobe. Nakon 5 do 10 minuta. Bilo o kakvome preparatu da se radi. ili ih gubi u većoj mjeri. potrebno je infuz procijediti. najbolje ga je konzumirati nezaslađeno. koja je ovdje opisana. najbolje je pripremati infuze i dekokte od svježih biljaka. 1/3 do 1/2 doze daje se djeci od 7 do 12 godina. 1/4 do 1/3 doze daje se djeci od 3 do 7 godina. treba je kuhati 5 do 10 miuta. Ima. odnosno kafenu kašiku. dok supena kašika odgovara otprilike 10 grama. jer su tada mnogo aktivniji. Čajna kašika odgovara otprilike 5 grama droge. nikada ne treba kuhati. Ponekad med potpuno promijeni boju i okus preprata. onda je najbolje to učiniti medom. to je i naznačeno. droga koje ne treba upotrebljavati u svježem stanju. Kao doze se upotrebljavaju ili količina koja stane u čajnu. Kada su u pitanju oboljenja jetre. Ako se treba sladiti. Ako se radi o drogi dobijenoj iz korijena.

__________________________________________________________________ dosadašnji sistem kompomenta granične vrijednosti __________________________________________________________________ Aceton (K) Albumini (P. dnevna količina stolice. metoda. vrijednosti date u ovom tekstu označavaju one vrijednosti iz stručne i naučne literature i drugih navedenih činilaca koje se mogu svrstati unutar dijapazona „granične“.16 -5.25 mmol/l znači da su granične vrijednosti za glukozu u krvi.krv P. Ove jedinice navedene su u zagradi ( ).S) 52-344 umol/l 551-739 umol/l (0. Granične ili normalne vrijednosti zavise od mnogih faktora: pola.27 mmol/l u SI-sistemu. laboratorijske tehnike i sl. izmet DF – dnevni feces.plazma. uključujući i krajnje vrijednosti. Uporedo sa zakonski obaveznim jedinicama SI-sistema navedene su i stare. dosadašnje jedinice radi orijentacije. stolica. plazmi i serumu 4. te vrijednosti su orijentacione. U ovom prilogu: K. dnevna količina mokraće F – feces. starosti.80-5.0) mg% (3. Imajući to u vidu.30-2. Primjena Si-sistema obavezna je na bazi zakonskih propisa.mili l. cerebrospinalna ečnost U – urin dU – dnevni urin. tjelesne težine.litar n – nano Primjer: glukoza (KPS): 4. Prema tome.serum Lf.liquor.278 Granice normalnih vrijednosti date su u SI-sistemu (System International d*Unites). krvna S. odnosno (75-95) mg% u dosadašnjem.1) g/100 ml . izmeta µ – mikro m.16 – 5.

0 g/l Lipopretini (S) 1.0 mmol Klirens – Inulin 1.S) 3.S) 4.slobodne masne kiseline 0.43-10.2-11.3) g/100 ml (31.3 mmol/l Cink (K) 90-101 umol/l Fibrinogen (P) 8.0-8.ukupni 5.4-47 umol/l Bakar (P.3-28.S) .50-0.85-1.0-6.0 ml/s Klirens – urea 1.8-4.3-7.S) 3.279 Amonijak (P.7-12.0-5.5 nmol/l Jod (K-vezan za proteine) 315-441 nmol/l Kalcij (P.) 10.S) .7 ml/s Klirens – kreatinin 1.11-0.90 mmol/l Kalij (S) 4.Lf) 137.91 mmol/l Magenzij (dU) 1.S) .57 mmol/l .7-26.P.52-2.78-0.2 umol Urobilinogen (dF) 135-254 umol Željezo (P.0-12.73 mmol/l Kalij (dU) 6.3) g (200-250) mg/100 ml (0.4-3.7-2.7-5.91 mmol/l Fosfot (ukupni.S.8 mmol/l Narij (dU) 174-222 mmol Trigliceridi (P.3-28.6) g/100 ml (358-365) mg/100 ml (6.26) ug/100 ml (4.0-11.16-5.8-9.4 mmol/l Natrij (P.2-16.0-5.5-25) mg (80-150) mg (60-150) ug/100 ml .slobodni približno 30% ukupnog .ukupne 67-75 g/l Bikarbonati (K) 24.09-4.6) ugl/100 ml (8.7 umol/l Gamaglobulini (S) 9-12 g/l Fofolipidi (P.2-12.2) mg/100 ml (41-300) mg (14-16) mg/100 ml (310-350) mg/100 ml (317-319) mg/100 ml (4.09mmol/l (srednje konc.ukupne masne kiseline 11.99) mg/100 ml (0.3 g/l Magnezij(P.8 mmol/l Urea (dU) 333-416 mmol Urobilinogen (dU) 0.1 umol/l Buklilirbin ukupni 8.17-6.3) mval/l (590-660) ugl/100 ml (300-330)mg/100 ml (0.50-0.S) 0.05-0.9-138.9-2.9 umol/l .1) g (100-120) ml/min (610-720) ml/min (60-100) ml/min (80-170) ml/min (300-1100) mg/100 ml (130-730) mg/100 ml (1.05-2.2)g/100 ml (200-220) mg/100 ml (33-38) mg/100 ml (75-95) mg/100 ml (20-80) mg (15.5-16.S) 101-103 mmol/l Hloridi (dU) 169-178 mmol/l Holesterol(P.6) mg/100 ml (16.3 mmol Masne kiseline(P.K) 10.69-12.0-18.0-1.3-2.9-1.S) 0.S) 2.37 mmol/l Trigliceridi (P.S) 13.muški 10.S) 29.25) mg/100 ml (6.Direktni 0.5) mg/100 ml (24.9-20.3 umol/l Bjelančevine (S) .Esterifikovani približno 70% ukupnog Jod (K-neorganski) 7.47 mmol/l .S )kod žena za oko 20% niže vrijednosti Urea (P.10-0.27 mmol/l Glukoza (dU) 0.hemoglobina u eritrocitima) Hloridi (P.9 umol/l (50-80) ug/100 ml (85-134) ug/100 ml (0.S) 2.4-21.3 mmol/l Gulukoza (K.44 mmoll Hemoglobin – Hb/4(K) 9.8 ml/s Lipidi (ukupni P.1) g (74-120) mg/100 ml (23-35) mg/100 ml (20-25) g (0.7-7.24-22.9-4.12 mmol/l Hemoglobin-Hb/4 19.0-35.0 ml/s Klirens – PAH (para-aminohipurna kisel.5) mg/100 ml (2.

Trbušna duplja. Apsorpcija – Upijanje supstancija u tijelo kroz kožu ili mukozne membrane. farmaceutski. Trbuh. kao i pri žučnim i bubrežnim napadima-kolikama.0-23. koji podstiče limfocite.žene Enzimi: SGPT (AlaAT) SGOT(AsAT) GLDH(vidjeti: enzimi) VGT(vidjeti: enzimi) Alkal. Alkoholatura – Tekućina dobijena miješanjem jednakih dijelova alkohola i svježe biljke. botanički. dobivena tekućina se odlije i filtrira.8 ukat/l 31-63 ukat/l do 117 nkat/l (50-130) ug/100 ml do 29mU/ml do 24 mU/ml do 4 mU/ml 6-28 mU/ml 28-132mU/ml 1900-3800 mU/ml do 7 mU/ml OPĆA OBJAŠNJENJA Anatomski.47-1.3 umol/l do 483 nkat/l do 400 nkat/l do 67 nkat/l 100-466 nkat/l 0. Albuminurija – Prisustvo albumina u mokraći. fiziološki i medicinski termini Abdomen – Dio trupa između grudnog koša i karlice. Suprotno od anafrodizijak. u slučaju oboljenja jednjaka i želuca. Aerofagija (aerophagia) – Pojačano gutanje zraka. Akutan – Bolesna pojava koja se naglo javlja i brzo protiče. Alkoholat – Tekućina dobijena destilacijom alkohola s jednom ili više biljaka. a time i sposobnost spolnoga čina. . Nakon što odstoji izvjesno vrijeme. Javlja se kod nervoznih osoba (psihopata).fosfataza (S) Holinesteraza (S) ICDH (S)(vidjeti: enizmi) 9. Suprotno od hroničan (vidjeti taj termin). AIDS (Acquired Immuno Deficiency Syndrome) – Sindrom imunog sistema prouzrokovan HIV virusom (Vidjeti: HIV) koji slabi imuni sistem razaranjem T4.280 . Afrodizijak – Sredstvo koje se upotrebljava s ciljem podsticanja i povećanja spolnih prohtjeva.

Angioholit – Upala žučnih puteva. Antigen – Supstancija koja može izazvati stvaranje antitijela. djelujući na tjelesne mehanizme bez direktnog učešća na uzrok upale. Anorektik (Anorectic) – Agens koji smanjuje apetit. Aspirin. pa suzbijaju ili otklanjaju znakove i simptome upale. npr. ljekovita sredstva. Sredstvo. rektum). a da pri tome ne dolazi do gubitka svijesti. Antelmintik (Anthelmintica) – Agens koji izgoni ili uništava intestinalne crve. najčešće biljnog porijekla (Vidjeti: Specijalni dio). Analan (Čmarni). Antimikrobik (Antimicrobic) – Sredstva koja služe za uništavanje mikroba. Antidot (Antidotum) – Protuotrov. Analgetik (Analgetica) – Agens koji umanjuje bol. sprječavaju njihovo umnožavanje ili rast. imunološke senzacije. kada se pojavi u tijelu (Vidjeti: Specijalni dio – antigen). a zatim kod ponovne ekspozicije javljaju se štetne.281 Alkoholna tinktura – Tinktura dobijena iz dijela droge (osušena biljka) i 5 dijelova alkohola različite koncentracije: 50% ili 75%. letargija i ubrzan rad srca.U vezi s anusom. . stimulator centralnog nervnog sistema.Gorka. Anemija (Anaemia) – Nizak sadržaj crvenih krvnih zrnaca s kliničkim simptomima kao što su skraćen dah. Amenoreja (Amenoerhea) – Nedostatak ili nestanak krvavljenja. Alergija – Preosjetljivost zbog izlaganja pojedinim antigenima (alergenima) zbog čega dolazi do porasta osjetljivosti na taj antigen. Antiinflamatorija (Antiinflamatoria)) – Sredstvo koje smanjuje ili ublažava upalne procese. Antiflogistici – Sredstva ili lijekovi koja smanjuju upalnu reakciju. kojim se završava debelo crijevo (čmarno crijevo.(Vidjeti: Antiinflamatorija). Analeptik (Analeptica) – Sredstvo. odnosno lijek protiv djejstva nekog otrova. Antiemetik (Antiemetica) – Sredstvo koje sprječava povraćanje. Antibaktericid – Sredstvo ili supstancija koje uništava ili sprječava rast bakterija. Antikoagulant (Anticoagulancia) – Sredstvo koje sprječava zgrušavanje krvi. Amara (Amarum) .

Atonija (Atonia) – Smanjen tonus mišića i drugih kontraktilnih organa. rana. Artralgija (Arthralgia) – Bol u zglobu. kao i gubljenje njegove elastičnosti. odnosno lijekovi. Artritis (Arthritis) – Zapaljenje zglobova. koji ublažavaju ili suzbijaju grčeve crijeva. Astringent (Astringencia) – Sredstvo koje steže tkiva. završetak digestivnog trakta. krvnih sudova). kao i grčeve mišića. stupa u interakciju.282 Antimitohik-Citostatica – Sredstva koja oštećuju metabolizam ćelije. zajednički pojam za grupu oboljenja u kojima postoji zadebljanje arterijskog zida. Ascistes – Nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (Vidjeti isto u: Specijalni dio).). Antioksidant – „Hvatač slobodnih radikala“. B . Izlaz. Arterioskleroza (Arteriosklerosis) – Ateroskle roza. koja zatim sa antigenom. Antitusiv (Antitussica) – Sredstvo za suzbijanje kašlja. Liječi rane sprječavajući upale (kod hemoragija. Aritmogenik (Arrhythmogenic) – Sredstvo ili olijek protiv nepravilnog srčanog ritma Arterija jetre (Arteria hepatica) – Jetrena arterija namijenjena jetri. Antitijelo – Molekula imunoglobulina izazvana kao odgovor na pojavu antigena. žučnih i mokraćnih putova. leukoreja i sl. Asimilacija – U biologiji skup procesa u kojima organizam izgrađuje organske supstance iz neorganskih. Antispazmodik (Antispazmodica) – Sredstva. Anus – Čmar. Autoimuna bolest – Imuni odgovor organizma usmjeren protiv tkiva unutar vlastitog organizma (Vidjeti: Specijalni dio – Autoimuni hepatitis). sredstvo za njihovo uništavanje. diareja. smanjujući sekrecije. Antipiretik – Lijek koji snizuju povišenu tjelesnu temperaturu. Astenija (Asthenia) – Opća slabost organizma koja nastaje zbog raznih akutnih ili hroničnih uzroka.

Biopsija jetre – Ako postoji sumnja da se radi o ozbiljnijem problemu kao što je steatohepatitis uz znatno povišene jetrene enzime. bešika. Ciroza jetre (Cirhosis hepatis) – Oboljenje jetre koje se karakterizira gubitkom normalne mikroskopske lobularne strukture (Vidjeti: Specijalni dio – Ciroza jetre). Cistitis (Cystitis) – Cista. Vodeni ekstrakt droge koji se dobiva na taj način da se droga kuha 1/2 do 1 sata. više ili manje tečnih stolica. Demulcent (Demulcentia) – Agens koji ublažava i olakšava iritacije. . posebno mukoznih membrana. C Cerebralan – Odnosi se na mozak.Lijek ili sredstvo koji zaustavlja rast ili uništava stanice raka. D Dekokt (Decoctum) – Ukuhak.283 Bakteriostatik . Patološki: Upala ciste. Citostatik: Antimitotik . Crohn-ova bolest – Hronično. Diabetes mellitus – Bolest koja se manifestira porastom sadržaja glukoze u krvi zbog nedostatka ili neefikasnosti inzulina. U prvom redu sastojak žuči koji nastaje od ostarjelih eritrocita krvi (Vidjeti: Specijalni dio – Bilirubin). Chole (gr. Biliarna diskinezija – Nesposobnost lučenja žuči. Detoksikacija – Proces čišćenja ili uklanjanja otrovne materije iz organizma. Bronhitis (Bronchitis) – Zapaljenje sluznice bronhija. mjehura. kesica.) – Žuč. Nakon toga tečnost se procijedi i dopuni prokuhanom vrelom vodom. Bilirubinurija – Prisustvo bilirubina u urinu. Pojava čestih. Ta je metoda invazivna jer se tankom iglom uzme komadić jetrenog tkiva (parenhima) i analizira pod mikroskopom kako bi se utvrdio uzrok povišenih enzima. Diatoretik – Sredstvo za znojenje Diareja (Diarrhoea) – Proliv. liječnik će preproučiti biopsiju jetre. mjehur. Bilirubin – Žučna boja. upalno oboljenje gatsrointestinalnog sistema.Sredstvo koje sprječava umnožavanje bakterija.

kao i Specijalni dio-Diskinezija). ili za spravljanje lijekova. Droga – Osušeni ili sirovi dijelovi biljke koji služe kao lijek. Javljaju se i trbušni grčevi. Endokrina žlijezda – Žlijezda sa unutarnjim liječenjem koja svoje proizvode. npr. Ekspektorant (Expektorantia) – Sredstvo koje povećava lučenje sluzi u dušniku i dušnicima i čini je tečnijom. E Edem (Oedema) – Otok prouzrokovan pretjeranim nakupljanjem serozne tečnosti u tkivu. Dispepsija (Dyspepsia) – Poremećaj probave hrane. fizikalnohemijskih i hemijskih promjena u cilju prelaska u materije koje se mogu repsorbirati u krv i iskoristiti (Vidjeti: Uvod – Probava hrane). s ciljem da se suzbije neprijatno stanje. odnosno hormone. Emenagoga (Emmenagoga) – Sredstvo koje izaziva menstruaciju ili regulira njeno nastajanje. glicerol i sl. Dismenoreja (Dysmenorrhoea. Algomenorrhoea) . loša probava izazvana različitim uzrocima.pojam koji označuje grčevite bolove u trbuhu i križima. a eventualno postigne prijatno.Hronični funkcionalni poremećaj gornjeg probavnog trakta. prolaskom kroz digestivni (probavni) trakt (sistem) podliježu nizu mehaničkih. jer nema izvodnih kanala. Dispepsija . čime pomaže njeno iskašljavanje. Emetik (Emetica) – Sredstvo za izazivanje povraćanja. sapuni. koji povećavaju količinu izlučene mokraće.284 Digestija (Digestio) – Proces probave hrane u kojem hranljive materije. Crijevno oboljenje udruženo s proljevima često sluzavim. odnosno lijekovi. Diskinezija (Dyskinesia billiaris) – Poremećaj pražnjenja žučne kesice u dvanaestopalačno crijevo zbog loše funkcije Odijevog mišića (Vidjeti taj termin. Droga u užem smislu predstavlja toksičnu susptancu koja izaziva prolaznu izmjenu raspoloženja ili svijesti. Emolijencija (Emollientia) – Sredstva za razmekšavanje površinskog dijela kože. limfu ili nervni sistem. U ovo crijevo se izlivaju žuč i sokovi gušterače. Dizenterija (Dysenteria) – Srdobolja. Diuretik (Diuretica) – Sredstva. ponekad i krvavim. masti. Dvanaestopalačno crijevo (Duodenum) – Prvi dio tankog crijeva koji počinje neposredno iza želuca. . ubacuje direktno u krv.

G Galaktagoga (Galactagoga) – Sredstva koja podstiču lučenje mlijeka. Enzimi (Enzymes) – Fermenti (Vidjeti: Specijalni dio). Glikogen. usljed čega nastupa česta pojava vjetrova (Vidjeti i: Kariminativi). Međutim. F Febrifug – Antipiretik. Galenski (Galenica) – Galenski preparati. koje može biti prouzrokovano hranom. glukogen – Kompleksni ugljikohidrat. Gastralgija (Gastralgia) – Bol izazvana želučanom kolikom. Flora – Biljni svijet neke oblasti. ali i patološki izmijenjena. utroba).285 Encelopatija (Encephalophatia) – Svako degenerativno oboljenje mozga. ali i poremećajima u organima za probavu. Gastrointestinalni trakt – Organi za probavu koji se prostiru od želuca (Gaster). usta. Flatulencija (Flatulentia) – Nadimanje crijeva i želuca zrakom ili gasovima. otrovima. Glikozurija. itd. odnosno zapaljenje želuca. alkoholom. oblik šećera koji se skladišti u jetri i čuva spreman za oslobađanje i korišćenje u drugim dijelovima tijela. Gastritis (Gastritis) – Zapaljenje sluznice tkiva koja oblažu želudac. Kao primjer može se uzeti flora crijeva. miješanjem. u fiziologiji. glukogeneza – Pretvaranje glukoze u glukogen. Genetika – Nauka o nasljeđivanju. Bakterijska flora može biti normalna. odnosno glukoza u urinu. preko tankog i debelog crijeva do anusa (Intestinum-crijeva. Glikogeneza. izazvano hranom koja sadrži mnogo celuloze i škroba. Ova se pojava često sreće kod šećerne bolesti-diabetesa. Bakterije) i unište ih svarivanjem. glukozurija – Šećer. lijekovi koje apotekar može spraviti u apoteci od droge i hemikalija. Enterokolitis (Enterocolitis) – Istovremeno zapaljenje tankog i debelog crijeva. odnosno bakteriologiji. Smatra se da ovo svarivanje pomažu intracelularni enzimi fagocita (Vidjeti Specijalni dio: Kupfferove ćelije). agens protiv temperature. Glomerulonefritis – Zapaljenje bubrega. . pod florom se podrazumijeva skup svih bakterija koje se nalaze na nekom mjestu. rastvaranjem i astrahiranjem. vrsta nefritisa. Fagocitoza – Osobina izvjesnih ćelija (fagocita) da u svoju citoplazmu uvuku strane čestice (npr.

. odnosno prisustvo krvi u mokraći. Hemostatik (Haemostatica) – Sredstvo ili lijek koji zaustavlja krvavljenje. između ostalog i zbog teškog oboljenja jetre. Hemoptizija (Haemoptysis) – Iskašljavanje manjih količina krvi koja potječe iz disajnih putova. Hepatalgija (Hepatalgia) – Bol u jetri.Zapaljenja jetre (Vidjeti: Specijalni dio – Hepatitisi). Hemoglobin (Haemoglobinum) – Crveni pigmenti u krvi kičmenjaka koji vezuju kisik kod disanja i stvaraju oksihemoglobin. (Vidjeti: Specijalni dio – Hepatička koma). to je fiziološka hemoliza koja nije praćena poremećajima. Ako hemoglobin napušta eritrocit pri kraju njegova života. pri čemu se kisik vezuje za željezo iz hemoglobina. otežano zgrušavanje krvi. Hemohromatoza (Haemochromatosis) – Vidjeti: Specijalni dio – Hemohromatoza. odnosno uništavanje crvenih krvnih zrnaca i oslobađanje hemoglobina iz eritrocita. Organi u kojima se stvaraju ćelije krvi nazivaju se hematopoezni organi. Njen izvodni kanal ulijeva se u dvanaestopalačno crijevo. te njegovo prisustvo u krvoj plazmi. glukozid – Molekula koja kod hidrolize daje najmanje jedan prosti šećer i komponentu koja nema nikakvu molekulu šećera. krvoliptanje. za razliku od patološke hemolize. Hematurija (Haematuria) – Pojava. jetra.286 Glikozid. Hemoliza (Haemolysis) – Razgradnja. Krvavljenje. Hepatoholangitis – Zapaljenje jetre i njenih kanala. Hepatično (Hepaticus) – Odnosi se na jetru. Hepatocit – Ćelija jetre. Neofiličari su bez izuzetka muškarci. Hemoragija (Haemorragia) – Istjecanje krvi iz krvnih sudova. Gušterača (Pankreas) – Žlijezda trbušne duplje koja se nalazi iza želuca. npr. Hepatička koma (Coma hepaticum) – Stanje potpunog gubitka svijesti. H Hematopoeza (Haematopoesis) – Stvaranje ćelijskih elemenata krvi. Hemofilija (Haemophilia) – Nasljedno oboljenje u kojem postoji neodgovarajuće. Može biti spoljna ili unutarnja. Hepatitisi . Hepar – Jetra.

Hipertenzija (Hypertensio) – Stalno povišenje arterijalnog krvnog pritiska. Holangiohepatitis (Cholangiohepatitis) – Istodobno zapaljenje žučnih putova. Hidrops – Vodena bolest. Hepatolentikulska degeneracija – Vidjeti: Specijalni dio – Willsonova bolest. . Također. Može dovesti do hipoglikemijskog šoka. Hepatopatija (Hepatopathis) – Zajedničko ime za sve bolesti jetre. Hiperemija (Hyperemia) – Povećano protjecanje krvi uz diletaciju malih krvnih žila.287 Hepatogram – Uobičajeni izraz za skup kliničko-hemijskih analiza za funkcionalno ispitivanje jetre. Hepatotoksin – Koji djeluje toksično. sredstva ili lijekovi koji koji pojačavaju ili olakšavaju otjecanje žuči u dvanaestopalačno crijevo (Vidjeti: Specijalni dio –Holagoga). Hepatoragija (Haepatorrhagia) – Krvavljenje iz jetre. snižen krvni pritisak. za vrijeme šećerne bolesti-diabetesa (Vidjeti: Diabetes mellitus). Hiperglikemija (Hyperglycaemia) – Patološko stanje visoke koncentracije glukoze u krvi. Hepatomegalija (Haepatomegalia) – Uvećanje jetre. npr. Holagoga (Cholagoga) – Supstancija koja pobuđuje kontrakcije žučne kesice. HIV – Human Immunodeficiency Virus – Virus koji izaziva AIDS (SIDA). stanje žučne kesice poslije zapušenja izvodnog kanala (Vidjeti: Specijalni dio – Ascites). otrovno na ćelije jetre. Hipoglikemija (Hypoglycaemia) – Smanjenje koncentracije glukoze u krvi. Holangiolitis (Cholangiolitis) – Zapaljenje sitnih žučnih kanalića (holangiola) u tkivu jetre. i jetre. Holangiografija (Cholangiographia) – Rentgensko snimanje velikih žučnih kanala. Hipotenzija (Hypotensio) – Nizak. kod upale. Holangitis (Cholangitis) – Zapaljenje žučnih putova. Nakupljanje transudata u trbušnoj duplji usljed poremećaja krvotoka kod teških srčanih mana. naročito unutar jetre. Hepatologija – Dio medicine koji se bavi izučavanjem jetre. Hipokalijemija (Hypocalemia) – Snižen sadržaj kalija u krvi. npr.

pojave. Završava se ulaskom u debelo crijevo. Holeretici (Choleretica) – Sredstva ili lijekovi koji pobuđuju stvaranje žuči u jetri (Vidjeti: Specijalni dio – Holeretici). zaustavljanje.. Ovakav pripravak obično nazivamo: čaj od nane. Stanje nemogućnosti spavanja iz razloga nastalih u organizmu. koji se sporo razvija ili ima usporen tok. Interferon . poklopljenu. . Holestaza – Smetnja ili potpuni prekid otjecanja žuči. list).Infuz je otopina nastala akcijom vode. Holedus – Glavni izvodni kanal žuči. čaj od kamilice. Insuficijencija (Insufficientia ) – Nesposobnost obavljanja neke radnje ili uloge. Insomnija (Insomnia) – Nesanica. kočenje neke radnje. Praktički: u ključalu vodu. Infuz (Infuzum) – To su oparci ili svježe tekuće vodene iscrpine biljnih droga nježnije strukture. Hormoni – Hemijska jedinjenja koja stvaraju neke žlijezde i luče ih u krv ili limfu. tumorske stanice.288 Holecistitis (Cholecystitis) – Zapaljenje žučne kesice (Vidjeti: Specijalni dio – Holecistitisi). Trajanje infuzije je između 5 i 15 minuta.. Suprotno od akutan. list ili herba.Prirodni protein kojeg proizvode stanice imunološkog sustava većine kičmenjaka kao odgovor na stimuliranje stranih tvari kao što su virusi. Holesterol (Cholesterol) – U fizikalnom smislu mastima slično jedinjenje (Vidi: Specijalni dio – Holesterol). Holecistokinetici – Koji izazivaju kontrakcije žučne kesice. Inhibicija – Spriječavanje. kao što su cvijet. Ileum – Donjio dio tankog crijeva. Stanje neadekvatnosti. na biljku. I Ikterus (Icterus) – Žutica (Vidjeti: Specijalni dio – Žutica). žučovod. paraziti. Nedovoljna snaga (Vidjeti: Specijalni dio – Insuficijencija jetre). stvaranje konkremenata u žučnoj kesici. refleksa ili procesa razdraženja u nervnom sistemu. nedovoljnosti za izvjesnu datu funkciju. Hroničan – Koji dugo traje. Holelitijaza – Kamen u žučnoj kesici. Hormoni utječu na funkcije ostalih organa ili ćelija (Vidjeti: Inzulin). u ključalom stanju. stavlja se biljka (cvijet.

Konstipacija u slučaju problema s jetrom Vidjeti Specijalni dio: Konstipacija kod oboljenja jetre). Glavni znaci su proljevi. Izaziva teška oboljenja mokraćnih organa. koje zbog toga postaje intenzivno crvene boje. K Karcinom jetre (Carcinoma hepatis) – Vidjeti u: Specijalni dio. Konstipacija (Constipatio) – Zatvor stolice. Jedan je od najvažnijih hormona u organizmu. Kongestija (Congestio) – Navala pretjeranih količina krvi u neko tkivo. najčešće zbog prisustva žučnih kamenaca u žučnim kanalima (Vidjeti: Specijalni dioHolelitijaza). stolice i bolovi u trbuhu. sluzave. a zatim masti i bjelančevina (Za ostale detalje vidjeti: Specijalni dio – Inzulin i Masna infiltracija). Congestio hepatis. Rijetko i otežano pražnjenje crijeva.289 Intoksikacija (Intoxicatio) – Trovanje. (Vidjeti također: Purgativi i laksativi u Specijalnom dijelu). Kolitis (Colitis) – Zapaljenje sluznice debelog crijeva ili pojedinih njegovih dijelova. Karminativ (Carminativa) – Lijekovi koji olakšavaju ispuštanje gasova iz crijeva. Upotrebljavaju se u slučajevima meteorizma (vidjeti: Meteorizam). djelotvorne ćelije unutar lobulusa jetre koje su vrlo efikasne u uništavanju bakterija. Kolibacil – Bacil u debelom crijevu. L Laksativ (Laksativa) – Laksantna sredstva. žučnih puteva. Bolesti izazvana djelovanjem otrova. . čija je funkcija prvenstveno u metabolizmu ugljikohidarata.Fagociti. ponekad krvave.Hormon koji direktno u krv luči beta stanice Langerhansovih otoka pankreasa. Inzulin . Prouzrokuju pražnjenje crijeva izazivajući jaču i bržu peristaltiku. Stanje živog organizma prouzrokovano djelovanjem otrova. Kolika (Colica) – Bolni grč koji se najčešće javlja kod oboljenja cjevastih organa. navala krvi u jetru (Vidjeti Specijalni dio: Kongestija jetre). droga (u užem smislu) i sl. colica billiaris je napad grčevitih bolova u predjelu žučne kesice. ili hemijskim draženjem nervnih završetaka u sluznici bez štetnih posljedica. Djeluju uvećanjem sadržine crijeva koji mehanički draži nervne završetke u sluznici crijeva. tako da ni jedna ne može proći iz probavnog sistema u opći krvotok. Karcinom jetre. Kuppferove ćelije. Tok kolitisa može biti akutan i hroničan. slijepog crijeva itd. bilo da opuštaju spazam crijeva ili podstiču crijevnu peristaltiku. odnosno gušterače. Na organima (Vidjeti i: Detoksikacija). Naprimjer.

Lekucitoza (Leucocytosis) – Prolazno povećanje broja leukocita u perifernoj krvi koje izazivaju mnogi činioci. kao što su infekcije. Lubrikant – Sredstvo za veću vlažnost. prozračan je. naprimjer. Mitoza (Mitosis) – Dijeljenje ćelija. Mialgija (Myalgija) – Bol u jednom ili više mišića. a mogu biti i van njih. ili usporenog portnog krvotoka kod bolesnika s cirozom jetre (Vidjeti: Ciroza jetre). Makrofagi – Velike ćelije s izraženom sposobnošću fagocitoze. vlažna unutarnja obloga svih šupljina pojedinih pribora organa koji su u vezi sa spoljašnom sredinom. dobija njen ekstraktmacerat. Specijalni dio). Mineralni i mikro-elementi – Vidjeti u Uvodu. M Maceracija (Maceratio) – Raskvašavanje neke čvrste materije ili tkiva kvašenjem. tvorevine u vidu kamenčića. Mukus – Sluz. (Vidjeti: Uvod –Osnovne funkcije jetre). zapaljenja. Mukoza (Mucoza) – Sluznica. posljedica dispepsije (Vidjeti: Dispepsija). sadrži mucin glukoproteid koji je slabo rastvorljiv. Migrena . isteže se u konce i lako bubri. pri čemu se raskvašenjem te droge. Leukopenija (Leucopenia) . krvarenja i drugo. Meteorizam (Meteorismus) – Nadutost trbuha usljed nagomilavanja gasova u probavnom (digestivnom) sistemu. koje najčešće nastaju u šupljim organima taloženjem različitih soli iz tjelesnih tečnosti. Većinom se kreću slobodno u krvnim sudovima. u toku više sati.Nizak broj bijelih krvnih zrnaca u krvi Leukoreja (Leucorea) – Bjeličasti iscjedak (sekret) iz vagine. . Litijaza (Lithiasis) – Prisustvo kamenca.Promet materija u organizmu. Potapanje droge u vodu na sobnoj temperaturi. Metabolizam .Glavobolja. Raskvašavanje kao posljedica nakvašenosti. Bijelo pranje. meka. Masna infiltracija jetre (Infiltratio adiposa hepatica) – Vidjeti: Masna infiltracija jetre. prisustvo kamenaca u žučnoj kesici (Vidjeti: Specijalni dioHolelitijaza). Tako. Bezbojne ćelije koje štite organizam od bolesti.290 Leukociti – Bijela krvna zrnca. kamen.

izazivanje genetskih promjena. čime se omogućava prenošenje sadržaja. . crijeva). vršenje lakog pritiska prstima na površinu tijela.291 Muskulotropik – Mutagenost. Oligurija (Oliguria) – Smanjeno lučenje i izlučivanje mokraće. Naprimjer. Pri neuralgiji funkcija nekog živca nije oštećena. glavni žučni kanal i izvodni kanal gušterače. koji umiruje kašalj. Pankreatitis (Pancreatitis) – Zapaljenje pankreasa. osjećanje rukom. Bol nerava. O Odijev sfinkter (Oddi sphincter) – Sloj mišićnih vlakana koja obuhvaćaju. Pektoralan (Pectoralis) – Grudni.Crvoliki paraziti natporodica (razvijaju se preko jajašca I ličinke koja ima 5 oblika do konačnog adultnog stadija).Upala ili zapaljenje bubrega Nematodi . Nefritis (Nephritis) . odnosno gušterače. uobičajeni proces. Peristaltika – Lagano skupljanje prstenastih mišića nekog šupljeg organa (jednjaka. Perinatalan (Perinatalis) – Koji se dešava za vrijeme porođaja. u isto vrijeme. Vidjeti također i: Ekspektorant. Opstipacija (Opstipatio) – Hronični zatvor stolice (Vidjeti: Konstipacija). patologija – Grana medicine koja proučava promjene i poremećaje izazvane bolestima u organizmu. pri prolazu kroz zid dvanaestopalačnog crijeva. Lokalno izumiranje tkiva. ili kratko vrijeme poslije. N Nekroza (Nercrosis) . i to tako da ovo skupljanje napreduje kao talas od obližnjeg gornjeg ka udaljenom donjem kraju organa. Patološki. odnosno pankreasa. P Palpacija (Palpatio) –Pipanje.Izumiranje ćelija ili tkriva u živom oganizmu. Normalan. Neuralgija (Neuralgie) – Bol duž nekog nerva. želuca.

Rektum (Rectum) – Donji. Čmarno crijevo. podanak.Sredstva ili lijekovi koji ponovo ugrađuju mineralne sastojke u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili. akutno ili hronično. stimulacija glatkih mišića bronhija ili crijeva. koja izazivaju crvenilo i blago zapaljenje kože. Poliserozitis (Polyserositis) – Zapaljenje svih seroznih opni s eksudacijom u njihove šupljine. Remineralizant . (Vidjeti također: Laksativ). Pneumonija (Pneumonia) – Zapaljenje pluća sa stvaranjem eksudata u alveolama. odnosno lijekovi. Rubefijant (Rubeficientia) – Sredstva. Pruritus . funkcionalni krvni sud jetre. karcinom) poraste venski pritisak. Purgativ (Purgativum) – Jako sredstvo za čišćenje crijeva. uterije stimulacije također uključeni u formiranju bola. Jednostrano ili obostrano. virusom gripa ili kojim drugim tipom bakterija ili virusa. Ako zbog oboljenja jetre (ciroza. Ribavirin – Dodatak inteferona da se pojača antiviralni efekt. . tekućina transudira u limfu i cijedi se kroz vanjsku površinu jetrene kapsule. Prostaglandini – Neke klase fiziološki aktivnihsupstancija koje su prisutne u brojnim tkivima. R Rebetron – Vidi: Ribavirin.Vena koja iz glave pankreasa nastaje spajanjem slezenske vene. upala. povraćanjem. Praćeno je bolom u slabinskom predjelu. direktno u trbušnu šupljinu. vazokonstrikcija. također: Ciroza i Karcinom jetre u Specijalnom dijelu). čestim mokrenjem. Protrombin – Protein potreban za zgrušavanje krvi. povišene temperature. alergijskih dijareja i dismenoreje. završni dio debeloga crijeva. gornje i donje crijevne vene i uliva se u jetru s njene desne strane. groznicom. nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini može biti toliko da nastaje ascites (vidjeti: Ascites.292 Pielitis (Pielitis) – Zapaljanje bubrežne karličice. Ako pritisak još više poraste. Prouzrokovano klicama pneumonije. U mokraći se javljaju leukociti i eritrociti. Portna vena je dovodni.Svrab različite geneze. Jak laksativ. sa efektima kao što su: vazodilatacija. Portna vena (Vena portae) . Rizom (Rhizoma) – Podzemna stabljika.

Ove bakterije su jedan od najčešćih uzroka čireva. sindrom koji se sastoji iz slabijeg ili jačeg bola u predjelu grudne kosti i srca. koji obično ide i u lijevu ruku. Spazmolitik(Spazmolitica) – Sredstvo ili lijek koje otklanja grčeve glatkih mišića. . koji služe za umirenje psihičke i motorne prenadraženosti. Prema farmakopeji bivše Jug. kojoj mogu biti dodani i drugi lijekovi. Unutrašnjom stranom je u odnosu sa želucem i lijevim bubregom. a nekad i vrat. (Pharmacopee III) oficijelni su: Species Amarae. Sinergik (Synergica) – Koji djeluje u istome smjeru. Slobodni radikali . Pektoralna angina. prourokovan zastojem srca ili padom arterijskog pritiska.Vrsta bakterija koje se nalaze svuda. Sinkopa (Syncope) – Gubitak svijesti usljed prolaznog smanjenje krvotoka u mozgu. Species Laxantes i Species Urologicae. kao što su oboljevanje zglobova. Slezena (Lien) – Trbušni organ. Sindrom (Syndroma) – Grupa simptoma koji zajednički označavaju neko patološko stanje. jer učestvuju u procesima štetne oksidacije ćelijske membrane i izazivaju oštećenje organela ćelija. Naprimjer. njihovog bržeg propadanja i posljedično do niza oboljenja.293 S Sedativ (Sedativa) – Lijekovi ili sredstva. koji dopunjuje jedan drugoga. Izraz koji se upotrebljava najčešće kada je riječ o glatkoj muskulaturi u kojoj spazam traje duže. Stafilokoke .Nestabilni molekuli kiseonika (superoksid. s lijeve strane. Sirup – Tečni preparat ljekovitih supstancija u koncentriranom rastvoru saharoze. pošto pomažu pojačanu oksidaciju lipida iz ćelijske membrane.Sredstvo za iskašljavanje kod produktivnog kašlja i bronhitisa. pa tako jedan molekul slobodnog radikala može izazvati oksidaciju i 20 molekula lipida iz ćelijske opne. Svoje štetno djelovanje ispoljavaju. Vijeti također: Antispazmodik. Spazam (Spasmus) – Grčevita kontrakcija mišića. Smjesa isitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga. ubrzane ateroskleroze krvnih sudova i tumori nekih autoimunih oboljenja. Sekretolitik – Silagoga . gnojnica i drugih infekcija kod kojih se stvara gnoj. Species (Species) – Čaj. Upotrebljavaju se u liječenju oboljenja s pojačanom nervnom razdražljivošću. Stenokardija (Stenocardia) – Angina pektoris. koji su izuzetno štetni. lijekovi. Svojim štetnim delovanjem dovode do ubrzanog starenja ćelija. smješten u gornjem dijelu trbušne duplje. hidroksil).

Toksičan – Otrovan. Uremija (Uremia) . Najčešća je alkoholna tinktura koja se dobiva ekstrakcijom droge. Otrovni proizvodi razmjene materija patogenih bakterija ili drugih oblika životinjskog ili biljnog života. uz češće mućkanje. zbog insuficijencije jetre.Okruglaste bakterije koje se vezuju u lanac i izazivaju ozbiljne infekcije sa gnojenjem. 8-15 dana. Trombocitopenija (Thrombocytopenia) – Smanjenje broja trombocita u perifernoj krvi. Aorte. npr. Urtikarija (Urticaria) – Koprivnjača. Nakon toga filtrirati. U Ulkus (Ulcer) – Grizlica. koji nastaju zbog raznih patoloških procesa. Streptokoke . odnosno njenih aktivnih sastojaka pomoću alkohola. defekt na sluznici ili koži. Najčešće je uzrokovana nesposobnošću bubrega da eliminišu raspadne produkte iz organizma. Smjesa se ostavi na odgovarajuće mjesto. 50 ili 75% alkohol. Uglavnom alergijsko oboljenje u vidu nagle erupcije manjeg ili većeg broja utika. pilonisa. Toksini – Otrovi. Potom se filtrira. zašta se uzima 30. Stomahik (Stomahica) – Sredstva ili lijekovi za podsticanje funkcije želuca ili sredstvo koje pojačava apetit. ali i iz drugih razloga.294 Stenoza – Suženje nekog otvora ili kanala. Naprimjer. Droga se usitni i jedan dio prelije s 5 dijelova alkohola.Trovanje ureom usljed njenog nagomilavanja u krvi. uz češće mućkanje. V . Tinkture služe za unutarnju primjenu u vidu kapi. Ostaviti na tamnome mjestu 10 dana. Uzima se 30-50 kapi isključivo prije jela. Primjer dobivanja tinkture od lincure: Tinctura Gencianae: 20 grama sitno naribanog korijena lincure preliti sa 100 gr 50% alkohola. čir. T Tahikardija (Tachycardia) – Ubrzan rad srca. Najbolje je tinkturu lincure uzimati ½ do sat prije jela.Tekućina dobijena ekstrahovanjem biljnih ili životinjskih droga. odnosno njihovih aktivnih sastojaka. Tinktura (Tincutra) . u odgovarajućoj tekućini. Tonik (Tonica) – Sredstva za jačanje. Javlja se kao posljedica preosjetljivosti na razne alergene.

Bardeau F. . (Dalje vidjeti: Specijalni dio. Proprietes er ulitisations des huiles essentialles vegetales. Paris. Les plantes dans la therapeutique moderne.. II Auflage. Medicina UZ SSR. 1977 Bezanger – Beauquesne L.Vajlova bolest).Laffont. Maloine. Krovoostanavlivajuščie rastenia.1976.295 Vajlova bolest . W Wilsonova bolest (Hepatolentikulska degeneracija) .. T Taškent.F. and Balch P. Garden Cyty Park.E. Heilšflanzen: Lexicon für Artze und Apotheker. jače ili slabije požute. Paris. Vaskulitis (Vasculitis) ... Minerals.Kod Willsonove bolesti uzrok je pretjerano taloženje bakra u jetri i nekim strukturama mozga. stavljena na kožu. 1977.A. ta se pojava naziva žutica. 2nd Ed. LITERATURA Akopov I. Kod nas je rijetka. Ž Žutica (Icterus) . (Dalje: Specijalni dioWilsonova bolest). 1974. N. La medicine aromatique.P Pimkas M.: Avery Publishing Group. G. Ed.Izaziva je spiroheta Inada-Ido. Vezikans (Vesicantia) – Sredstva koja.Ako bjeonjače. koža i vidljive sluznice. Fisher Verlag. Braun K. Prenosi se sa pacova. 254.Posebna klasa infektivnih agenasa (Dalje vidjeti: Specijalni dio. izazivaju stvaranje manjih ili većih mjehurića ispunjenih tečnošću (vezikule). Virusi . Fesneau M.Virusi hepatitisa). et TORCK M. Herbs and Food Supplements.Y.Zapaljenje krvnih i limfnih sudova. ( Dalje vidjeti:Specijalni dio-Žutica). 1974. Stuttgart. R. Prescription for Nutritional Healing: A Practical A to Z Reference to Drug – Free Remedies Usig Vitamins. Balch J.

Zagreb... London. Jordanov D. Mabey R. Ibn Al – Nafis. Vie & Sante. Buchman D.. Beograd.. Cabot S. 1981. Lindemann G. Ulmer. Sydney. The Hepatitis C Handbook.. London. Fats that Heal..1999. Cobbity NSW 2570 Australia. Pour un bon usage des plantes. Lačević N. International Edition. Capitola.C. Matica hrvatska. Leclerc H.. Decaux B. Lange Medical Publications . 1984. France. Bratović I. Masson ... Tenth Printing.. Farmakologija.. 1989. Suite 2A Carillon A. Kronični hepatitis. Daniel Company Limited U. 2000. Voroncova A. Vermont 1997. Fraser Park Drive? Burnaby BC Canada V5J 5B9. Dorset. D' Hervicourt L. Lekarstvenie rastenia i rak.. York. Puchein. Dreichbach R. Arka Press. Toronto... S.W. Republički zavod za zdravstvenu zaštitu Sarajevo 1963. Narodna knjiga.. Barbara Griggs... 1977. 1999. 1997..P. Fititerapija. Legrand et Bertrand.H. Les Plantes saveur. Marczell. phytothérapie. Sarajevo 2000. Seuoia. 1981. Buhner S. . CA: Bozanica Press.. La Livre des Plantes utiles.. Demmarie les Lys Cedex. Boros G. Vermont. Republički zavod za zdravstvenu zaštitu. Sikirić. Sydney.. Teh Complete Guide to Herbal Medicines.Ed. 1983. Chopra S.. 9th Ed. Kiev. Ljekovito bilje. Dolan M. 1997. Lawless J.. Hobbs C. 1963.L. Naukova dumka. Ed. CA: North Atlantic Books. August Cesarec... Stuttgart. 1980. 1973. Phytothérapie clinique et medicine de terrain. Published by Simon 6 Shuster.H. Liver Book. Elazar S.. 1979. The History and Evolution of Western Herbal Medicine. Gursky Z. Natural Liver Therapy. Sarajevo .A..D . Robert Laffont. Berkeley. 1938. Michael P. . Zagreb. Lečenje lekovitim biljem. Herbs for Hepatitis C and the Liver. aromathérapie. Singapore. Beograd. Los Altos.. . Mudžez Al. 1956. 1983.B International PMB 101. .. Prosvjeta. Paris – Bruxelles. Rider. N. 2000. Heil und Teepflenzen. Rochester. Formulaire de phytothérapie. 1980. Ed. Singapore. Erasumus U.. Đuričić A. The Liver Cleansing Diet.Medicine. 1997 S. Fats that Kill. Précis de Phytothérapie. Grafing. Lapraz J. Cabot S.K. 1976.. Element Books. Duff G. 1982. Elsevier.. 2002. Bojčinov A. Dtevens J. .. Handbook of poisoning: Diagnosis & Tretment. Pocket Books New York.. and Avila J. treće nadopunjeno izdanje. A fireside Book. Prijevod: Š. Green Pharmacy. Gostuški R.. Davis P.. . Fetrow C. Balickij K. Medcina i fizika. Naučna knjiga. Pownal.W. Grlić Lj. Nikolov.. Sofija . The Healthy Liver & Bowel Book. Healing Arts Press. Shaftesbury. Aromatherapy An A – Z. McIntireM.296 Bogdanović B. Vlastita naklada. Zagreb 1990. Lanska D. Paris. Sarajevo 2001. 1993. Grlić Lj. Ljekovito i jestivo bilje i gljive Bosne i Hercegovine.S. Herbal . 1987. Teerecepte. Masson. Toronto. The Illustrated Encyclopedia od Essential Oils.. Griggs B. 1995. Paris.1961.. Saffron Walden The C. Hasanagić E.Kanun (Excerpta Januna).R... Verlaf T. 364. Enciklopedija samoniklog jestivgo bilja. Ljekovito bilje i jetra. Hlava B. Kušan F. Duraffourd C. Zlatna knjiga ljekvitog bilja. Paris.C. Samoniklo jestivo bilje. Storey Books. Zagreb . USA Edition.

Zgreb.D. France –editions Atlas s. Stobart T. Supp. Medicina. Treben M. Stutgart. Naučna knjiga . 1976.. Mladost. 1981. Rad. Sarajevo. Valnet J. New York – Hawort Press/ Pharmaceutical Products Press. les fruits et les céréales.. List SFRJ br. Medicinska knjiga Beograd – Zagreb . 1989. Gründ.297 Muravjeva D. Volak J. Bolesti jetre. Tucakov J. Interna Medicina... Binghamton. Moskva. 2 ieme édition. Trans – Meuss A. Atlas plantes medicinales. Bourne. Dangles. Internacionalini sistem mjernih jedinica (ST) u medicini i farmaciji Medicinska knjiga. Lekarctenie rastenia SSSR-a i ih primenenie.1987.K.. Neuchatel (Switzerland) – Paris. Pharmacopoeia Yugoslavica IV. Carolina. Pingvin. Maloine. Eu. 1972. Les huiles Essentielles pour votre santé. Svjetlost. Stefanović S i dr. Das Medichinische prizma 3/73. Roulier G. Garden City Park. 1978. Medicina. Plantes medicinales.F. 1983.S. Palmer M.. Trpinac P. 1977. Pharm. 1972.. Medaković B.. Schauenberg P. Tyler V. 40/1984. Hronični hepatitis. Gründ.. Weiss R.. Lehrbuch der Phytotherapie. . Moskva.. Willfort R. Medicina.A. Paris. 1962. Weiss S. Aromathérapie. 1975.) 1988. 1990. Hepatitis Liver Disase. 1980. U. Co. Guide des plantes médicinales. traitement des maladies par les plantes. Paris. Scientific Comittee. Tucakov J. Heilkräuter aus dem Garten Gottes. Beograd 1948. Delachaux % Niestle S.. Biol.. Thaler H. Farmakognozija.. Wilhelm Heyne Verlag GmbH & Co Kg. IV.. Burlington.Traitement des maladies par les légumes.. Yug. Sherlock S. British Herbal Medicine Association.C. New York. 1962. Moskva.Paris 1972. Sadiković S.. Paris. Dangles 2 ieme Ed. Hippocrates Werlag. Ed. Valnet J. Valnet J. Turova A.. Savin S. 2000. Prihoda A. Fayard. Paris.. Lekarstvenie rastenia i rastiteljnoe sirje vključenie v otečestvenie farmakopeji.D. British Herbal Pharmacopoeia. Ph. Saratikov A. 1973. Stodola J. 1974. 1990. European Pharmacopoeia. Maloine. Lečenje biljem.A. 1983.a. 1978. Maloinem Paris. N. Medicinska knjiga Beograd – Zagreb 1987... 1977. Štilić Č. Želčeobrazovanie i želčegonie sredstva Tomsk. Moskva.England: Beaconsfield Ltd. 1979.. Phytothérapie. Paris.. Sl. 2 – oe izdanie. 1984. Izdavateljstvo medicinskoj literaturi.K.R.. Šreter G. . Sarajevo. Ostali izvori podataka: Atlas lekarstvenih rastenij SSSR-a . Plantes et Santé. Farmakopeja. Beograd. 1960.. 1994. München. The Human Liver.. Herbs.. Valnet J. Zakon o mjernim jedinicama i mjerilima. Stefanović S. Docteur Nature. Herbs of Choice :The Therapeutic Use for Phytomedicinals. Paris F. Avery Publishing Group. Beograd – Zagreb.1989. 1972. Svjetlost. Šumske zeljaste biljke. Herbal Medicine. 1979. Ljekovito bilje i njegova upotreba.. from 6th German Edition (Beaconsfield.. Spices and Flavourings. Narodno zdravlje.

New York 2000. Goldberg. 1980. Hall. W. Klein.J Prescription for Nutritional Helain . T. 2002. 12 th Ed. Zürich. REGISTAR LATINSKIH NAZIVA BILJAKA Achillea millefolium Acorus calamus Agrimonia euaptoria Agropyron repens Alchemilla vulgaris Allium cepa Allium porum Allium sativum Amygdalus communis Ananas sativus Anemone hepatica Apium gravelones Arthemisia abisnthium Arthemisia dracunculus Asparagus officinalis Asperula odorata Atropa belladonna Berberis vulgaris Betonica officinalis Betula alba . The definitive guide.C. Washington. Medicina i fiskultura. Selection du Reader's digest. Practical Guide to Natural Medicine. Handbook of Nonprescription Drugs. D. Berkley – Toronto. 1998. Alive Publishing Group Inc. BC Canada. Encyclopedia of natural healing. J. Pelagićev narodni učitelj. The American Pharmaceutical Association. Willkam Morrov and Company Inc. 1987. Second edition. Gruenwald. Sofija. Pairce A. Rister..298 Blumenthal M. Alternative Medicine. Busse. Austin. The American Botanical Council. P. 1988. Celestial Arst. Montreal.. Beograd. Riggins & R. 7432 Fraser Park Dr Burnaby. N. Balch A. Therapeutic Guide to Herbal Medicines. Balch F. 1997. Sloboda. S. Massachusetts. The Complete German Comission E Monographs. W. A. Paris.R. Secrets et vertus des plantes medicinales. Bruxelles. A Stonesong Press Book. Third Edition Pinguin Putman Inc. V5J 5B9.S. American Pharmaceutical Association. Second Edition.Y. Grupa bugarskih autora: Sovremenaja fitoterpaija. : American Pharmaceutical Association 2000. 1999. Texas with Intergrative Medicine Communications Boston.

299 Borago officinalis Brassica oleracea Buxus sempervirens Celendula officinalis Capsellia bursa pastoris Carduus marianus Carlina aculis Carum carvi Centaurea cyanus Centarium umbellatum Cerasus avium Certaria islandica Chelidonium majus Cichorium intybus Citrus aurantium Citrus limonum Cnisus benedictus Cochelaria armoracia Colutea arborescens Curcuma longa Cydonia ablonga Cynara scoliums Dactolrhiza muculata Daucus carota Digitalis lanata Eryngium campestre Erythrae centarium Equisteum arvense Eucalyptus globulus Euaptorium canabinum Filipendula ulmaria Fragaria vesca Fumaria officinalis Gentiana lutea Glycyrhiza glabra Globularia alypum Gratiola canadensis Hedera helix Helichrysum arenarium Hydrastis canadensis Hypercum perforatum Inula helenium Iris germanica .

300 Juniperus communis Lactuca sativ Lavandula officinalis Malus communis Marrubium vuglare Matricaria chamomilla Melissa officinalis Mentha Mentha piperita Mentha pulegium Menyanthes trifoliata Nasturtiu officinale Olea europea Ononis arvensis Ononis spinosa Orchis purpurea Organium vulgare Ortosiphon stamineus Pastinaca sativa Petrosellium sativum Peumus boldus Physalis alkekengi Pimpinella anisum Pinus silvestris Piper nigrum Polypodium vulgare Polygonum aviculare Prunus domastica Raphanus niger Raphanus sativus Rhamnus cathartica Rhamnus frangula Rheum officinale Rosa canina Rosmarinus officinalis Rubia ideaus Salix albas Saponaria officinalis Scilla maritimas Sismbrium officinalis Soja hispida Solnum lycopersicum .

301 Solnum tuberosum Solidago vigra – aurea Silybum marianum Syringa vulgaris Tanacetum vuglare Taraxacum officinale Teucrium chamaedrys Thumua serpyllum Thymus vulgaris Triticum repens Urtica dionica Vaccinum myrtyllus Valeriana officinalis Veronica officinalis Vitis vinifera Zea mays Zingiber officinalis .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful