JU ZAVOD ZA ZA TITU I KORI TENJE BOSNA I HERCEGOVINA KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE TUZLANSKOG KANTONA TUZLANSKI

KANTON BA TINA SJEVEROISTONE BOSNE BROJ 2, 2009. ASOPIS ZA BA TINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO NASLIJEE NORTHEAST BOSNIA S HERITAGE Number 2, 2009. Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage Glavni i odgovorni urednik: doc. dr. Edin Mutapi Urednik u redakciji: mr. sc. Rusmir Djedovi lanovi redakcije: Prof. Benjamin Bajrektarevi, doc. dr. Amira Turbi-Had agi; dr. sc. Viktor Bariak; Senaid Mujki, dipl. pravnik; Dra en Kosec, dipl. ing.arh.; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar) Izdava: JU Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona Za izdavaa: prof. Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda Grafika obrada naslovne strane: Dra en Kosec, dipl. ing.arh. Naslovna strana: Kula Husein kapetana Grada evia, Gradaac DTP i tampa: PRINTAS Srebrenik Tira : 500 Tuzla, 2010.

S A D R

A J

RIJE UREDNIKA ................................................................... ................................................................................ ................5 PRO LOST Edin Mutapi upa Soli u srednjem vijeku teritorijalno ustrojstvo.............................. .....................................................9 Rusmir Djedovi Naselje Tuholj antropogeografski prikaz ........................................ ................................................................21 Thomas Butler Da si mi dobra Bosnian Custom vs. Papal Strictures on Marriage ...................... ...........................31 Amira Turbi-Had agi Osamsto dvadeset godina povelje Kulina bana (1189-2009.......................... .........................................35 Osman Kavazovi Naselje Brezovo Polje........................................................... ................................................................................ ...........41 Omer Hamzi Progoni i stradanja Jevreja u Graanici tokom Drugog svjetskog rata ............... .............................47 Suadin Stra evi Kotarski erijatski sud u Tuzli (1914-1918) ...................................... ..................................................................61

Fatmir Alispahi Zaeci bo njake dramske knji evnosti ................................................................................ ...............................67 TRADICIJA Adnan Tufeki Radni odgoj djece u tradicijskoj kulturi ....................................... .........................................................................77 Almira Beirovi Etnolo ka istra ivanja u Avdiba iima kod Tuzle ........................................ ...................................................87 LIKOVI ZAVI AJA Damir D afi Mustafa Buljuba i - sjeanje na jednog naelnika ...................................... ...........................................101 Esad Sarajli ivotni put Milice Babi-Dedijer iz Gradaca ......................................... ........................................................105 NASLJE E - BA TINA Ifeta Jahi Mogunosti obnove stare d amije u Sokolu ........................................... .......................................................113 Munisa Kovaevi Mogunost izmje tanja steaka u Toplikom polju ........................................ ...........................................117 Rusmir Djedovi

Stari srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde u dolini Bosne i njihova suvreme na valorizacija ................................................................... ................................................................................ ........................123

Jusuf Omerovi Kulturno historijski spomenici opine Zvornik .................................... .........................................................131 Senada Nezirovi Rimski gradovi na podruju Argentarije ........................................... ................................................................135 Munisa Kovaevi Stare nekropole na podruju opine Banovii .......................................... ....................................................139 Edin akovi

Zaviajna muzejska zbirka Graanica primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom naslijeu ...................................... .........................................................147 Senad Begovi Zemlji ne knjige kao historijski izvori na podruju opine Tuzla ..................... ..................................157 Rusmir Djedovi Ostaci srednjovjekovne zgrade u Ro nju ........................................... ................................................................163 Mirsad Omeri Kulturno-historijsko naslijee opine Kladanj ...................................... .......................................................171 AKTIVNOSTI ZAVODA Benjamin Bajrektarevi Problemati ka za tite kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona .........179 PRIKAZI - RECENZIJE - OSVRTI

Senad Begovi Nauni skup .....195 45 godina naunog i publicistikog rada Mustafe Imamovia ....................

Munisa Kovaevi S. Muratovi - Z. Masli, Steci na podruju opine .............201 Senad Begovi Nauni skup

ivinice, ivinice, 2008. ...............

Te anjski prostor u pro losti-povodom 450 godina vakufa

Gazi Ferhad-bega ................................................................. ................................................................................ .........205 Almedin Ibri imovi P. ivkovi, Prilozi za povjest Usore i Soli, Povjesni mozaik Bosanske Posavine, Zagreb, 2008. .................................................................. ................................................................................ ...................207 NORMATIVA IZ NASLJE A Zakon o za titi i kori tenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijea iz 1985.g. .. ...............211

RIJE UREDNIKA Dragi prijatelji, zaljubljenici pisane rijei i kulturne ba ti ne - pred nama je drugi broj asopisa Ba ti ne sjeveroistone Bosne . Ovakav poetak i irok spektar tema na geografski relativno malom prostoru bi i u nekim minulim vremenima izazv alo odu evljenje, dakle u periodu kada je pisana rije i izdava tvo u velikoj mjeri bilo stimulirano od strane dr ave. Ipak, i pored znaajnog odjeka moramo se samokritiki osvrnuti i na odreene dizajnerske, estetske, i sl. gre ke koje su veoma izra ene u prvom broju ovog asopisa. Svakako se ispriavamo zbog njih i nadam se da su one ve u ovom broju u najveem dijelu dio pro losti . Meutim, i pored navedenih gre aka ipak trajna je vrijednost tekstova koji se nalaze izmeu korica navedenog (prvog) broja. Naime, izazvana pa nja, interes i publicitet za ovim asopisom su u potpunosti opravdali njegovo postojanje pa slobodno mo emo rei i ugasili odreenu e za jednim ovakvim asopisom. Time je u potpunosti opravdano njegovo postojanje i ideja ljudi koji su se odluili za ovaj korak. asopis upotpunjuje potrebu za istra ivanjem lokalne ba tine na ovom podruju, ulogu koju je nekada tako suvereno imao asopis lanci i graa - Muzeja SI Bosne. Ipak, ovdje se oti lo i korak dalje i to je prema na em mi ljenju najvei dobitak ovog asopisa u odnosu na druga slina izdanja, a to je svakako mre a autora i saradnika asopisa. Ovaj puta to su ljudi iz domae sredine koji kao zaljubljenici pro losti svakodnevno istra uju svoj zaviaj i koji sada imaju priliku to i objaviti u jednom asopisu. Nema sumnje da je redakcija asopisa uspjela objediniti te ljude oko zajednike ideje pri tome ne stvarajui odreene predrasude. Slobodno mo emo rei da sada dolazi do pravog izraza jedan proces koji je pokrenut prije gotovo dvije decenije, a to je otvaranje odsjeka za Historiju i geografiju na Filozofsk om fakultetu u Tuzli, jer najvei dio autora je upravo proizveden kolovanjem na pomenu tom odsjeku odnosno njegovim odsjecima nastalim poslije razdavajanja ova dva smjera. Nema sumnje da na prostoru ovog Kantona postoji doista kvalitetan nauno-istra ivaki kadar kojem fali ne to malo sadisfakcije i prostora, a iji efekti e biti potpuni i neprocjenjivi. Uostalom na ovim administrativnim prostorima imamo opine koje su veoma prepoznatljive u istra ivanju svoje pro losti u posljednje dvije decenije: Graanica, Gradaac, Srebrenik, Kalesija i dr. To svakako ima znaajnog odraza i kod politikih krugova koji sve vi e prepoznaju znaaj kulturne ba tine u identifi kaciji i promociji vlastite sredine. Kao dobre primjere mo emo prepoznat Tuzlu, Gradaac, Kladanj, Srebrenik i dr. Svakako, pria oko razvoja turizma, motivi e i odreene poduzetnike da u borbi za tr i te otponu sa izgradnjom odreenih etno sela . Iako, je u njima jasno uoljiva nesistematinost i anarhinost ipak za svaku pohvalu je prikupljanje tih vrijednih ostataka na e pro losti na jednom mjestu, jer bi ona s vremenom ionako nestala. Na alost, tu se susreemo i sa onom drugom stranom, koja se podudara

na alost sa eljom za falsifikovanjem mitolo ke pro losti vlastitog naroda zloupotrebom naslijeene kulturne ba tine. U prilog takvoj konstrukciji u ovom broju donosimo jedan kratak izvje taj o ideji gradnje crkve u Ro nju (Sapna). I na kraju moramo spomenuti jo jedan veliki dobitak izuzev samog asopisa. To je kordinacija na ovom znaajnom prostoru kada je u pitanju prirodno i kulturno-historijsko nasljee. Naime, stvorenom saradnikom mre om ljudi iz zaviaja JU Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona je preuzeo vodeu ulogu u brizi za navedeno nasljee na ovim na im prostorima. I ta drugo rei na kraju za ti m predvoen prof. Bajrektareviem izuzev, aferim i naprijed! doc. dr Edin Mutapi

PRO LOST PRO LOST

Dr.sc. Edin Mutapi, docent UPA SOLI U SREDNJEM VIJEKU TERITORIJALNO USTROJSTVO Abstract In first plan of our research is the area of district Salts during the Middle Ag es. However,in work entail the question of mutual relations of salt and Usora. Namely, in the second decade Usora XII century is expressed feudalization, which for consequnce have regionalizati on (partition) Usora. Basically, this pa rtiti on is in a long period of time for consequence have a transformation of smaller units into larger. As we have emphasized the aim of our research is the District of Salt, w hich in the late Middle Ages, split into two smaller districts: Upper and Lower Salt. But from our analysis we can pull out the conclusion that in the salts have dist inctively center of the Bosnian medieval. In Lower Tuzla in today s downtown, Ott oman sourc es record Agac-Hisar (wooden fort). There were found the grave goods and written evidence of the stolen property show us a strong economic ties with this region, but also the luxuries of the local nobility. However, due to the embargo of explotat i on of salt during the Middle Ages the conclusion that here is expresed estate royal dy nasty. When we talk about the district Upper Salts his center that is a medieval city, is located east of the village on top of today s settlements above Varo i (urb an settlements), on top a sloping hill that is today called the City. On existence of an old castle here indicate the remains of earth holes and some fragments of earthenwar e. The city was protected by a fence of wooden stakes, so-called palisades. This wo uld, at the same time, and a sign of his great age. So, although this area is on the outskirts of major political events, which we do not have a written data, though it bring allattributively the Bosnian medieva l with distinctivelyt economic and other ties with other region. Keywords: Usora, Soli, districts Usora i Sol uzajamni odnos U dosada njoj nauci veina naunika nije uspjela da razbije predrasude o postojanju vi e organizacione cjeline nego to je to upa, tako da su navedeni istra ivai iako su dolazili do znaajnih rezultata, upadali u zamku navedene problemati ke. Upravo iz navedenog razloga smatramo da najvee zasluge za istra ivanje navedenog podruja uope, ali i nauno obja njenje te dosta komplikovane strukture organizovanja pripada Pavi Aneliu. Meutim, duboko pod uticajem dotada njih dominantnih

naunih stavova, i ovaj vrsni naunik nije uspio da doe do potpunih rezultata, kada je u pitanju struktura organizovanja u sjevernim dijelovima bosanske dr ave. Vjerovatno da najvea zabluda traje od K. Jireeka koji je, kao to smo ve konstatovali, Porfirogenitov Ad Salines smjestio u Tuzlu, te na taj nain sva budua istra ivanja, usmjerio u pogre nom pravcu.1 Dakle, pri gotovo svakom kasnijem pomenu Soli u historijskim izvorima dolazi do vezanog pojavljivanja i Usore, dok obrnut ih situacija ima mnogo vi e, odnosno samostalnog pominjanja termina Usora. Pratei historijske izvore, mo emo u potpunosti opovrgnuti ono to je dosada nja historiografija pokazivala kada je u pitanju odnos Usore i Soli, odnosno da je Usora u etrnaestom stoljeu u sebi apsorbovala i zemlju Sol . Naime, kao to smo ve konstatovali, proces koji se odvijao bio je suprotan od toga. Jo od ranog srednjeg vijeka, na sjeveru Bosne se javlja zemlja Usora koja se od zemlje Bosne razdvajala starom granicom pokrajina Panonije i Dalmacije. Nastanak oblasti Soli u Bosni, odnosno Usori, duboko je vezan za slabljenje centralne vlasti usljed pojaanih te nji regionalnih monika za veom individualno u. Upravo kroz tu borbu namee se i trea strana, odnosno moni sjeverni susjed Ugarska koja, koristei onu narodnu zavadi pa vladaj , vjerovatno u navedenom periodu obeava odreene privilegije za pridobijanje na svoju stranu ti h regionalni h nezadovoljnika. Rezultat toga su ustupci koje ine i bosanski banovi prema tim izra enijim lokalnim monicima, tako da kao rezultat te borbe dolazi do pojaane regionalizacije u kojoj se izdvajaju oblasti , meu kojima i Soli, kao sastavni di o Usore. Poznata je rascjepkanost feudalnih posjeda u itavom srednjem vijeku. To je sigurn o ovisilo o snazi unutarnjih, domaih feudalaca i slabosti centralne vlasti : kneza, bana, kralja i feudalaca, mjesnih gospodara ( upana, ka telana). Nema nikakve sumnje da je i slabost susjednih dr ava, koje su esto pretendovale na prisvajanje Bosne, od Ugra do susjednih domaih feudalaca iz raznih pokrajina i raznih naziva, igrala znaajnu ulogu. Ta pojava za to doba nije nimalo udna ni rijetka jer su u prvom redu bili motorna snaga, bez obzira na meusobne i daljne. Treba da znamo da je u srednjem vijeku u Bosni ca ili vladara raznih naslova koji nisu bili povezani uskim interesi feudalaca rodbinske veze, bliske rijetkost nai vi eg feudal ili daljnjim rodbinskim

vezama s drugim feudalcima u zemlji ili izvan vlasti te dr ave.2 Prostor na sjever u od zemlje Bosne Usora i Soli, bio je organizovan u posebne zemlje najkasnije do 1225. godine.3 Usora je sve do druge polovine XIV stoljea predstavljala udionu zemlju vladajue bosanske dinastije. Na taj nain, na njenom elu bio je blizak roak bosanskog bana (naje e brat ili sin) kao udioni vladar sa titulom bana (kneza?). U kasnijim vremenima individualitet Usore uoava se kroz instituciju usorskog vojvode. Od druge decenije XII stoljea izra ena feudalizacija, koja je za posljedicu imala dalj nju 1 Konstanti n Jireek,Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku,

prevod ore Pejano vi, Svjetlost, Sarajevo, 1951., str. 51. 2 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. (dalje: M. Vego, Postanak), str. 11. 3 Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000. (dalje: Jelen a Mrgi, Usora), str. 29. 10

regionalizaciju (podjelu) Usore. U osnovi, ta podjela je u du em vremenskom period u za posljedicu imala prerastanje manjih organizacionih jedinica u vee. Tako su rano-srednjovjekovne upe prerasle u oblasti, a kasnije i u zemlje. Posljedica toga je da je njen teritorij u ve spomenutoj drugoj deceniji XII stoljea podijeljen na dvije usorske zemlje Usoru i Soli, a proces stvaranja tree z emlje, Podrinja, trajao je jo ne to vi e od jednog stoljea, tako da u estoj deceniji XIV stoljea imamo i nastanak ove zemlje, koja je proiza la kao posljedica ojaane uloge vlastele iz oblasti Trebotia. Vjerovatno je to uinjeno nau trb zemlje Soli. To je u nauci prvi uoio jedan od najboljih poznavalaca dru tvenih prilika u srednjovjekovnoj Bosni, ranije spominjani, dr. Pavao Aneli, koji ka e: U toku gotovo 600-godi njeg razvoja, u staroj bosanskoj dr avi su do la do izra aja tri osnovna upravno-politika sustava ili sheme. To su: starija predfeudalna ili ranofeudalna;

zatim razvijena feudalna, i konano jedna kasnofeudalna shema. Samo se po sebi razumije da u praksi nijedan od ovih sistema nikada nije bio sasvim is t, da je razvoj tekao polagano, te da smjene nisu vr ene odjednom, i da bi detaljnije posmatranje moglo otkriti itav niz prelaznih ili specifinih oblika teritorijalno-politike podjele zemlje. Ipak, mislimo da neemo pogrije iti, ako razdoblje od doseljavanja do XII vijeka oznaimo kao rani feudalizam, a vei dio XIII i XIV stoljea kao dominaciju razvijenog feudalizma; specifinosti kasnog feudalizma oitovale su se u vrijeme kraljevstva. 4 Dakle, Soli su od tree decenije XIII stoljea dosti gle ran g zemlje. Zemlja je politiko-teritorijalna jedinica sastavljena prosjeno od desetak upa (praktino 7 12). Po to je proces decentralizacije bio konstatntan onda moramo imati u vidu da uvijek postoje i prijelazne organizacione forme izmeu upe i zemlje. Za te prijelazne oblike na a nauka naje e upotrebljava naziv oblast. Od prvog spomena u pisanim izvorima za zemlju Soli, mo emo konstatovati da usljed zabranjene eksploatacije soli tokom srednjeg vijeka se nalazi u ekonom skoj defanzivi. Na prostoru zemlje Soli s vremenom e se stvoriti sljedee upe, odnosno kasno-srednjovjekovni kotari (u zagradi): 1. upa Soli (Gornja i Donja Sol); 2. upa Sprea (Sprea, Gostilj i Drame in); 3. upa Sokol (Sokol i Smolua). Sve ove upe su zbog svoje zatvorenosti unutar dr avnog teritorija srednjovjekovne Bosne ostale u prilinoj izolaciji kada je pitanju pisana rije. Meutim, kada su u pitanju materijalni ostaci ovdje postoje brojni tragovi bosanskog sred njovjekovlja koji su esto izra eniji i brojniji nego u drugim krajevima o kojima je zapisano puno tragova. Srednjovjekovna upa Soli

Predmet na eg interesa jeste upravo ova prva navedena organizaciona forma, tj . upa Soli. U dosada njim istra ivanjima regionalne historije srednjovje

4 Pavao Aneli, Osnovne znaajke teritorijalnopolitike organizacije u srednjovjekovnoj Bosni, Studi je o teritorijalno-politikom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sara jevo, 1982. (nada lje: P. Aneli, Studije), str. 9. 11

kovne Bosne dobro je primijeeno da dolazi do diferencijacije ranofeudalnih upa. Prvobitne, ranofeudalne upe bile su dosta prostrane geografske celine, da bi potom porast broja stanovnika doveo do potrebe stvaranja posebne upravne jedinice, tako da se njihova teritorija usitnjava odvajanjem novih upa. 5 Sti cajem prilika, neke upske organizacije su povremeno postizale visok stepen politike autonomije. 6 Na taj nain prostrana upa Soli se kasnije u poznom srednjem vijeku dalje dijeli na upe Gornju i Donju Sol, koje su kao takve uklopljene poslije osmanskih osvajanja u njihovu organizacionu formu sa statusom nahije. upa je bez sumnje najvr a i najdugotrajnija teritorijalno-politika jedinica kod Ju nih Slavena u ranom srednjem vijeku. Pogodni geografski okviri i sti caj hi storijskih zbivanja uinio je da se podruja nekada njih upa u velikom broju mogu prepoznati jo i danas. upe su imale svoje prirodne granice. Pored, ovih prirodnoge ografskih uvjeta za egzistiranje jedne upe vrlo bitan faktor jeste i mogunost samostalnog privrednog egzistiranja. U poetku svi suplemenici su na plemenskom saboru, zboru, birali svoga vou koji se zvao upan ili knez i odluivali o ratu i mir u, sudili se meu sobom i s drugima iz susjedstva.7 Svakako, ne bez razloga, na podruju kasno-srednjovjekovnih upa Soli treba tra iti centar cijele upe. Poznato je da u historiji srednjovjekovne Bosne uope, pa i Usore, potraga za glavnim dr avnim i regionalnim centrom uvijek bi se pretvar ala u odreeni slijed nerazrje ivih problema. Kada govorimo o Usori, on je uglavnom tamo gdje je najmonija porodica tog podruja i mijenja se od Srebrenika, preko Zvornika i sl. Takvu slinu situaciju, zasigurno, imamo i u podruju upe Soli. Pod navedenim terminom mislimo na ono podruje koje je, prema na im pretpostavkama, u XIV stoljeu predstavljalo upu, a sastojalo se od kasno-srednjovjekovnih upa Donje i Gornje Soli, koje su kao takve organizaciono preuzete od strane Osmanlija poslije njihove uspostave vlasti na ovom podruju. Po to na a spoznaja o navedenim upama uglavnom egzistira iz kasnosrednjovjekovnog perioda, mi emo predstaviti obim nekada jedinstvene upe, a zatim njene integralne dijelove u poznosrednjovjekovnom periodu. upa-kotar Donje Soli Na alost, pisani tragovi su dosta skromni i svode se na podatak iz Dubrovakog arhiva iz 1412. godine. Iako dosta skromna, informacija nam daje podatke da je u mjestu Soli oteta roba Dubrovaninu Bogoslavu Boljojeviu u vrijednosti od 16 perpera (novembra 1411.).8 Ovaj podatak nam nepobitno otkriva da je u srednjem vijeku postojalo naselje pod imenom Sol i da upravo u njemu treba tra iti centar ove srednjovjekovne upe i jedan od glavnih centara cijele oblasti , odnosno zemlje Soli. Svakako da navedeno naselje treba tra iti, kako je to ve A. Hand i konstatovao na podruju 5 Jelena Mrgi, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002., str. 29.

6 P. Aneli, Studije, str. 11-13. 7 M. Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, str. 13. 8 Desanka Koji Kovaevi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr ave, Veselin Masl e a, Sarajevo, 1978. (dalje: D. Koji-Kovaevi, Gradska naselja), str. 84; A. Hand i, Tuzla, str. 25. 12

kasnije Donje Tuzle, odnosno varo ice Donje Soli koju su Turci, kako emo vidjeti, zatekli kao najznaajnije naselje na podruju spomenutih dviju upa .9 Iz samog tog spomena ne mo e se ni ta razabrati o veliini i znaaju mjesta Sol. Ipak spominjanje tog imena samo jednom, u vrijeme kada o drugim gradovima i trgovima u Bosni, a naroito u bosanskom rudarskom Podrinju nalazimo mnoge podatke o poslovima i kretanju dubrovakih poslovnih ljudi, ne govori ni o kakvom privrednom znaaju samog mjesta. Svakako je u to vrijeme predstavljalo mali trg, gdje je ponekad dolazio i prolazio i pokoji dubrovaki trgovac, to svjedoi gornji sluaj otete robe. 10 Ovakvo kasno javljanje naselja pod imenom Sol nam dodatno poma e u razrje enju enigme oko Porfirogeniotovog Salinesa , odnosno u konstataciji da je nemogue tra iti neki znaajniji centar u ranijem periodu na ovom podruju. Svakako da razloge zbog vrlo kasnog javljanja ovog grada na historijskoj pozorni ci treba tra iti usljed ve konstatovanog monopola soli, kojeg su vrlo rano uspostavili Dubrovani na teritoriju cijele srednjovjekovne bosanske dr ave, zbog ega je navedeno naselje bilo izvan glavnih privrednih tokova. Na alost, dosada nja nauna istra ivanja ne poznaju nijedan podatak koji govori o eksploataciji soli u tuzlans kim solanama prije dolaska Osmanlija. Kako to vrlo jezgrovito ka e iro Truhelka, nu u srednjem vijeku kao da usahnu e ova slana vrela, ili je narod na njih zaboravio, jer zaista ne nalazimo nigdje ni najmanjega spomena, da su tu varili so .11 Sljedei spomen Soli (Aga-hisar) imamo iz pera osmanskog hroniara Ner-a, koji prati sultana Mehmeda II u njegovom pohodu prema Bosni 1463. godine. Ovaj hroniar nam pri tome bilje i da je sultana Mehmeda II kod Vuitrna obavijesti o predvodnik akind ija u Bosni Ali-beg da su bosanske snage spalile Drvenu tvravu (Aga-hisar). Poslije toga, Mahmud pa a Anelovi je imenovan glavnim vojnim komandantom za osvajanje Bosne od strane sultana Mehmeda II.12 Analizom osmanskih deftera, A. Hand i je do ao do vrlo uvjerljivih dokaza da navedeni Aga-hisar (Drvenu tvravu) treba tra iti u gradu Soli. Pri Ne rijevom spominjanju Drvenog grada, sasvim je jasno da je rije o sastavnom dijelu nekada nje bosanske dr ave, te da ga je poslije spaljivanja zauzeo i dr ao Ali-beg. Opepoznato je da su pri svojim osvajanjima na Balkanu Osmanlije najprije osvajali znaajne rudarske i dr. ekonomske centre, a zatim i ostala podruja. S druge strane, srednjovjekovni gradovi u Usori, koje su Osmanlije zatekli, bili su od vrstog mat erijala i uglavnom su njihovi ostaci sauvani do danas. Postavlja se pitanje same za tite privrednog i prirodnog bogatstva ovog podruja, a to su slani izvori. Nema sumnje da su pomenuti slani izvori predstavljali dovoljan razlog stalnog postoja nja znaajnijeg utvrenja.13 Defteri iz XV i prve polovine XVI stoljea pokazuju poste 9 Adem Hand i, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. (dalj e: A. Hand i, Tuzla), str. 24-26. 10 A. Hand i, Tuzla, str. 25. 11 Truhelka, iro, Ne to o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. (dalje : . Truhelka, Ne to

o bosanskim solanama), str. 576-577. 12 Bosna kirali Aga-hisar i yakdi diye (Ner, Tarihi, Kitb-i Cihan Nm, II. Cilt, prire i: Faik Reit Unat i prof. dr. Mehmed A. Kymen, Trk Tarih Kurumu Basimevi Ankara, 1995., dalje:Ner Tari hi, Kitb-i Cihan Nm , str. 762-763). 13 A. Hand i, Tuzla, str. 30-32 13

pen i stalan napredak proizvodnje soli. Prvi poznati kanun o tim solanama donese n je za vrijeme vladavine sultana Sulejmana, a sadr an je u op irnom popisu Zvornikog sand aka iz 1548. godine.14 U prilog navedenoj konstataciji ide i injenica da je kamen na neposrednom tuzlanskom podruju lo eg kvaliteta te da vrlo brzo strada pod utjecajem atmosferali ja. Svakako da u navedenoj injenici treba tra iti razloge to na prostoru dana nje Tuzle i njene neposredne okoline ne postoje sauvani trajniji historijski spomenic i. Da se naziv Aga hisar odnosi na Tuzlu, dokaz su kasniji osmanlijski izvori. Tako se u naknadnim bilje kama (datiranim 1474. i 1477. godinu) sumarnog popisa (defter a) Bosanskog sand aka 1468. godine Tuzla naziva Aga Tuzla = Drvena solana. Dakle, naselje nosi naziv po solani koja se nazivala drvena, kao i raniji grad. U ovom sluaju, vrijedilo bi biti dosta oprezan, jer poznato je da se varenje soli vr ilo u z pomo drveta (prua). Meutim, da se ipak radi o konti nuitetu izmeu Aga hisar-a i Aga Tuzle (Drvene solane), u prilog ide i detaljan popis Smederevskog sand aka iz 1476./7. godine. U ovom popisu, pri bli em odreivanju carskih vlaha sela Drametina, ka e se da su oni nastanjeni u blizini Drvene solane u kadiluku Srebrenici.15 Kontinuitet upotrebe rijei drvo u nazivu naselja odr ao se i sredinom XV stoljea. Naime, u kanun-nami Zvornikog sand aka i kanunu o tuzlanskim solanama (oboje sadr ani u detaljnom reljefu toga sand aka iz 1548. godine), te solane su nazvane Memleha-i ob ili Memlih-i ob = Solane na drvo ( iblje).16 Prema tome, drvo, nazvano na jedan ili drugi nain (aga, ob, diraht) bilo je od najranijeg vremena vezano uz ime Tuzle te je predstavljalo materijal za iz gradnju srednjovjekovnog utvrenja na ovom podruju. 17 Svakako da su na prostoru upe Soli glavnu rije vodile porodice upana Budo a i Hlapovia. Meutim, nama se namee jedno sasvim opravdano pitanje, koje je vezano za kontrolu monopola soli. Naime, ko je ta institucija u srednjovjekov noj bosanskoj dr avi koja je usljed izra ene feudalizacije uspjela sprijeiti da se na nav edenom podruju ne eksploati e so? Da li neko od tih regionalnih (feudalnih) gospodara nije osjetio znaajan interes u jednom od najznaajnijih strate kih proizvoda kakav je so? U srednjem vijeku nije dr avno ustrojstvo jo bilo tako napredno a da bi kruna bila kadra vr iti korisno svoja monopolna prava sama na svoj raun, ve je ta prava obino za gotov novac, davala kojemu zakupniku u najam. Gdje god je bio na Balkanu koji monopol ili kakvo regalno pravo, tu su bili Dubrovani zakupnici, koji se ve za rana osigura e ugovorima za prodavanje i varenje soli. 18 Iz navedenog se namee zakljuak da je to jedino vladar i da su upravo navedeni rudnici bili pod neposrednom konrolom porodice Kotromania, te da su bosanski vladari radije uzimali ustaljeni porez od Dubrovnika na ime monopola, nego li su prilazili riziku vlastite eksploatacije soli na ovom podruju. Dakle, n e 14 Adem Hand i, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijenta lnu filologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. (dalje: A. Hand i, Zakonska odredba), str. 169-17 9; Isti, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, G

odina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974., str. 159. 15 A. Hand i, Tuzla, str. 31-32. 16 A. Hand i, Zakonska odredba, str. 169-179. 17 A. Hand i, Tuzla, str. 31-32. 18 . Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, str. 576-577. 14

minovno se namee zakljuak da je upravo na prostoru dana nje Gornje i Donje Tuzle bio izra en vladarski domen koji im je omoguio spreavanje proizvodnje soli u ovim krajevima. U protivnom, sigurno da bi u vrijeme feudalne anarhije neko od feudalnih monika zapoeo navedenu eksploataciju koja, svakako, ne bi mogla proi neprimijeena od dubrovakih izvora. Ovakav postupak vladara mo emo razumjeti jedino iz injenice da su Dubrovani zakupninu za monopol soli u odreenim krajevima plaali s 50% ista prihoda, to se mo e vidjeti iz jednog ugovora kojeg su 1253. godine Dubrovani sklapali sa bugarskim carem Mihajlom Asjenom.19 Da bi osigurao navedeni prostor, vladar je upravo u ovim krajevima izgradio Drvenu trvavu (tur. - Aga hisar). U prilog na oj trvdnji ide i injenica da su obje tuzlanske nahije gotovo u cjelini pripadale carskim hasovima. Kako je pozna to, u carske hasove spadali su izvori posebnih dohodaka koji su obino jo od ranije predstavljali regalna prava, odnosno posjede vladaoca, kao to su rudnici, kovnice , solane, skele i znaajni rudarski i drugi trgovi.20 U navedenom sluaju kontinuitet naselja nastavljen je i u periodu osmanske vladavine, tako da je prethodna Drvena tvrava jednostavno ponovo naseljena, a tragovi navedenog naselja kriju se i u dana njem centru Tuzle, za koji znamo da se suoava i sa problemom slijeganja terena, to dodatno uslo njava situaciju nekog izra enijeg istra ivanja. I injenica da su Osmanlije ba na istom mjestu nastavili sa slinom gradnjom, podignuv i prvo palanku, utvrenje oko kasabe, koje je te vrste bilo najznaajnije u Bosni, a zatim dva stoljea kasnije u centralnom dijelu te pala nke podigli i pravu tvravu od kamena, sna no govori u prilog tome da je ba na tome mjestu postojao i srednjovjekovni tuzlanski Drveni grad. Hand i smatra da su Osmanlije na poetku obnovile ranije srednjovjekovno utvrenje, da bi kasnije pri li izgradnji grada tako to su utvrdili cijelo tada nje nas elje, tj. opasali su ga jakim zidom sa etiri kapije na etiri strane koje su, opet, same za sebe predstavljale mala utvrenja. Izvjesni razlozi odreivali su veliinu uokvirenog prostora. Kako je, naime, trebalo u zidove zatvoriti i naselje i slane bunareve, to je opseg zidova od sjeverozapada prema jugoistoku, tj. od Atik mahale do slanih bunareva, bio odreen tom razdaljinom, a prema jugu trebalo je ii do Jale radi prilaza vodi. Ti razlozi, odnosno te udaljenosti, odredile su okvir zidova i prema sjevernoj stra ni, tako da su zidovi zatvarali prostran, pribli no okrugao prostor, ija je dijagonala iznos ila oko 400 m. Time je stvorena palanka oko Donje Tuzle.21 upa Donje Soli graniila se na istoku sa upom Gornjom Soli, sa kojem je dugi vremenski period inila jednu upu Soli. To razgranienje je izvr eno tokom rijeke Soline. Sa sjevera, granica granine upe su Visori i Jasenica. Upravo ovim r azgranienjem odvajalo se slivno podruje Jale (Spree) od slivnog podruja Lukavca (Visori), odnosno Tinje (Jasenica). Sa zapada, granina upa je Smolua, gdje je na podruju dana njih naselja Poljica i Priluka upa Soli prelazila i na desnu stranu

19 . Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, str. 576-577; Milica Baum, i graa za 20 21 kulturnu istoriju istone Bosne, broj I, Tuzla, 1957., str. 29-303 A. Hand i, Tuzla, str. 250-251. A. Hand i, Tuzla, str. 167-174. 15

upa Soli, lanci

rijeke Spree, zadr avajui ovaj teritorijalni kompleks vrlo plodnog zemlji ta u sastavu svoje upe. Sa jugozapada, graniila se sa upom Drame in, a sa juga razvoe Spree i Jale odvajali su upu Donje Soli od upe Spree. Svakako da ouvan toponim ici Brod uva uspomenu na nekada vrlo znaajan prijelaz preko rijeke Jale na ovom podruju, ali koji nam pokazuje i znaajne regionalne odrednice. Naime, na tom podruju povezane su dvije upe Soli (kasno-srednjovjekovna D. Sol) i Soko (kasno-srednjovjekovna Smolua), zatim, nekoliko kilometara sjeverno je prijevoj Previle, koji faktiki razdvaja dvije usorske oblasti Sol i Usoru (kojoj pripada J asenica, kao i cijela dolina rijeke Tinje).22 Sa arheolo kog aspkta, posebnu pa nju zavreuje lokalitet Gradovrh. navedeni lokalitet zna se da je naseljen jo u prahistorijsko doba, azi ulomaka zemljanih posuda iz tog vremena. Za ovaj lokalitet vezan je franjevakog samostana sv. Marije, koji je nastao oko 1541. godine. kao rezultat njihovog povlaenja iz Zvomika. Ova gradnja uveliko je olo ke ostatke iz ranijih perioda, pa je tako danas ovdje te ko izdvojiti pojedine kulturne epohe dakle, i eventualne ostatke iz srednjeg vijeka.23 Za to dokazuju nal nastanak On je nastao preobliila arhe

Treba napomenuti da su Osmanlije na prostoru D. Soli zatekle i franjevaki samostan posveen sv. Petru, koji se nalazio u centru grada, da bi, usljed pojaanog utjecaja islamsko-orijentalne kulture, bio premje ten na gradsku periferiju.24 Vrl o interesantna je i tzv. Kre ia Gradina u Gornjem Par Selu (Kre ii), gdje je registrovan o prethistorijsko i srednjovjekovno utvrenje. U srednjovjekovnom periodu, bedem gradine je bio utvren zidom od maltera, a na platou su konstatovana 2 zida koji su slu ili kao podzida, inei na taj nain manje terase. Svakako da je u ranijim fazama srednjeg vijeka navedena gradina imala ne to izra eniju ulogu.25 Ipak, najznaajnije nauno otkrie koje se mo e vezati za prostor Tuzle, odnosno srednjovjekovne D. Soli su materijalni ostaci pronaeni na lokalitetu Ravna Tre nja kod Tuzle.26 Navedeni lokalitet smje ten je na padinama Ilinice.27 Naime, oficir austro-ugarske vojske Felix von Luschan, za vrijeme svog slu bovanja u Tuzl i, zajedno sa svojim zapovjednikom izvr io je iskopavanja na navedenom lokalitetu i otkrio veoma vrijedne nalaze iz srednjovjekovnog perioda.28 Iako je Luschan po 22 A. Hand i, Tuzla, str. 277. 23 A. Hand i, Tuzla, str. 92; uro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istone Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. (dalje: . Basler, upa i grad Soli), str. 17-20. 24 A. Hand i, Tuzla, str. 92; Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negdja i sada, ja - akovo, 1971. (dalje: Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str. 131-132. 25 Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. (dalje: Arheo lo ki leksikon, tom 2, upan

str. 107 26 Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijee B iH , Publishing, Sarajevo, 1999. (dalje: M. Wenzel, n. dj.), str. 31-53. 27 efk ija Muteveli, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005., str. 26 28 Sam autor je smatrao da je otkrio grobnicu bosanskog kralja Tvrtka. On je u izvj e taju na sjednici dru tva antropologa iz 1889. godine izvijesti o da je na lokalitetu Ravana Tre nja kod Tuz le iskopano 30. lobanja. Navedeni lokalitet nije imao nadgrobnih spomenika, a po nalazima posebn o se isti cao jedan grob (Felix von Luschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla i n Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meuti m, Luschan je pred kraj svog ivota objavio jo j edan lanak, u kome je djelimino izmijenio svoju priu. (Felix von Luschan, Uber altbosniche Grber, Mitt heilungen 16

bornik mi ljenja o dubrovakoj koloniji na tom podruju, kao i da je to mjesto gdje je sahranjen kralj Tvrtko, ona, ipak, ne mogu dobiti punu naunu podlogu. Ali, jed no je sigurno, bogati grobni prilozi i vremensko svrstavanje navedenih predmeta u prvu polovinu XIV stoljea nepobitni su dokazi za sljedee: da je navedeno podruje imalo vrlo razvijene trgovake i dr. veze, jer navedeni predmeti se vezuju za italijanske radionice; da je sama rasko stvari koje se nalaze uz pojedinca zasigurno dokaz o postojanju mone vlastele koja je sebi mogla priu titi tako bogate grobne priloge, to je nepobitan dokaz da na ovom podruju treba tra iti centralno mjesto cijele oblasti Soli (zemlje?). Treba jo napomenuti da I. Pa i smatra da je sam naziv obli njeg brda Ilinica nepobitno vezan za kult sv. Ilije i predstavljalo je kultno mjesto jo iz predslav enskog doba.29 Nedaleko od navedenog lokaliteta je i ve spomenuta Kre ia gradina u Gornjem Par Selu (Kre ii), kao prepoznatljivo srednjovjekovno utvrenje, dok je navedenim podrujem prolazila trasa puta koja je navedeno podruje vezivala sa matinom zemljom Bosnom. 30 Na prostorima ove donjosolske-srednjovjekovne upe otkriven je nekoliko lokaliteta sa stecima, meu kojima izdvajamo: Dokanj (Tuzla), Donje Petrovice (Donje Petrovice), Kaursko groblje (Mramor), Okunica (Husino), Stare kue (Donje Bre ke), Zanaga i Brdo (Tetima), Mramorje (Kovaica).31 Svakako da poseban znaaj ima onaj koji je otkriven na lokalitetu itluk (Ba a) Kikai (danas opina Kalesija), koji je uvao uspomenu na Branka Verkovia ( ).32 Navedeni natpis nam otkriva i imena njegove brae koja su podigla spomenik Milbrat ( ) i Milko ( ), a vjerovatno i Brankovog sina Milka ( ; Milko). der Anthropologichen gegellschaft in Wien, Bd. X; pp. 659-666; Wien) Felix von L uschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meutim, su ti na njegovih vrlo bogati h nalaza jeste prije svega pojas sa kopama, tako da u svjetskim katalozima posebnu vrstu predstavlja tzv. klivlendsko-tuzlanski stil (klivlendsk i pojas dobio naziv po Cleveland Museum of Art u kome se uva, a pripadao je porodici Nicolasa Mingrelsko g iz Gruzije). Navedeni pojas sastavljen je od 52 razliita dijela koji su privr eni na istaknutu tra ku irine 15. mm i debljine oko 2 mm. Sam pojas je pozlaen i bogato ukra en. Aplikacioni oblici lomb ardijskog slova M izmjenjuju se sa pravokutnim i zvijezdanim oblicima du itave duljine trake. Meu n jima su bila dva okrugla privjeska i jedna kopa... Takoe su pronaene mamuze, sablja sa zaobljeni m i irokim nosaem o trice, ostaci odjee uz pojas, stakleni pehar s okomiti m upuhanim rebrima i zaobljenim rubom, bode od eljeza i kosti i jedna eljezna kopa. U svom drugom radu iz 1921. godi ne autor je iznio mi ljenje da je na tom mjestu bila dubrovaka kolonija i da je on upravo i umro u njoj. Iz tog razloga kostur, uz koji su pronaeni navedeni predmeti, ne to je manjeg obima, jer o stali grobovi su pripadali Dubrovanima koji su bili krupnijeg rasta. Navedeno mi ljenje u nauci j e opovrgla M. Wenzel, n.dj., str. 31-53.

29 Ibrahim Pa i, Ilinica, Saznanja, br. 1, asopis za historiju, Dru tvo historiara Tuzla sjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005 30 Arheolo ki leksikon, tom 2, str. 107; ivinice, str. 38.

31 Nijedan od steaka nema natpis, dok ih je est ornamentima ukra eno (Kovaica 3 sljemenj aka; Bre ke 3 steka); efi k Be lagi, Steci katalo ko-topgrafski pregled, Veselin Masle a, o, 1971. (dalje: . Be lagi, Steci katalo ko-topografski pregled), str. 197-198. 32 (. Truhelka, Natpisi iz sjev. i istone Bosne, str. 251-252; Kalesija, str. 64-65;) .

upa-kotar Gornje Soli Nema nikakve sumnje da su Osmanlije na ovom podruju zatekli dvije upe koje su, uostalom, kao i u drugim krajevima, preuzeli u svoju administrati vno-t eritorijalnu organizaciju pod nazivom nahija Donje i Gornje Tuzle. Dakle, osnov za navedenu podjelu jeste kontinuitet kasno-srednjovjekovnih bosanskih upa Donje i Gornje Sol i (kojem je u ovom sluaju, zamijenjen naziv tako to je umjesto slavenske rijei so u upotrebu u la turska rije tuz). Nahija Gornja Tuzla spominje se prvi puta, kao i nahija Donja Tuzla, oko 1512. godine. Analizom teritorijalnog opsega jedne i druge nahije mo emo pouzdano zakljuiti da je i nekada nje podruje Sol obuhvatalo teritorij od oko 80 naseljenih mjesta. 33 Abel Luk i na poetku austrougarske vladavine bilje i da su naselja Gornja i Donja Sol (Tuzla) odvojene oko dva sata hoda. 34 Kasno-srednjovjekovna upa Gornja Tuzla se graniila sa sljedeim upama: sa juga Spreom, od koje je odvajala istoimena rijeke, dok je na jugoistoku tu granicu inilo razvoe Jale i Spree. Sa istoka, ova upa se graniila sa Zavr om, od koje je bila odvojena slivnim podrujem rijeke Jale, odnosno padinama Majevice. Sa sjevera, graninu upu su predstavljali Visori (sliv Jale). Najdu a granica je bila na zapadu, gdje se ova upa razgraniavala od nekada jedinstvene cjeline upe Donje Soli, gdje ih je razdvajala rijeka Solina.35 Adem Hand i smatra da su Osmanlije na prostoru Gornje Tuzle naselje zatekli kao otvorenu varo icu, za razliku od Donje Tuzle. On ne iskljuuje mogunost da je ta varo ica nekada predstavljala podgrae kakvog drvenog utvrenja , tim prije to se upravo iznad dana njeg naselja Gornje Tuzle, sa njene istone strane, tj. sa lijeve strane Jale, uzdi e brdo kupastog obli ka, koje se jo i danas naziva Grad . injenica je samo da dolazak osmanske vlasti nije zatekao nikakvo utvrenje i da je stalno ostala otvorena varo .36 Meuti m, drugaije mi ljenje razvija arheolog . Basler, koji smatra da u Gornjoj Tuzli situacija je mnogo jasnija . Srednjovjekovni grad nalazi se istono od naselja povrh Varo i, na vrhu strmog brijega koji se danas zove Grad. Na postojanje starog zamka ovdje upuuju ostaci zemljanih opkopa i ne to ulomaka zemljanih posuda. Grad je bio za tien ogradom od drvenih kolaca, takozvanim palisadama. To bi bio, ujedno, i znak njegove velike starosti. Zato ga je moguno datirati u vrijeme oko XII do XII I stoljea. Ispod grada, na mjestu zvanom Varo , nalazilo se podgrae. Dva mjesta u blizini zovu se Crkvina . Na jednom od njih se, bez sumnje, kriju ostaci starog franjevakog samostana sv. Marije, dok je na drugom mjestu stajala gradska crkva. 37 Jedini lokalitet na podruju kasno-srednjovjekovne upe Gornje Soli na kome je evidentiran lokalitet sa Stecima jeste Dokanj.38 33 A. Hand i, Tuzla, str. 191. 34 Abel Luk i, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geograph ischen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878., str . 93. 35 A. Hand i, Tuzla, str. 161. Vidi kartu nahija Gornje i Donje Tuzle na preth. str ani 36 A. Hand i, Tuzla, str. 189. 37 uro Basler, upa i grad Soli, str. 17-20. 38 Na brdu gdje se nalazi dana nje katoliko groblje za stanovnike Doknja i Martinov

ia otkriven je najvei lokalitet na podruju G. i D. Soli. Na navedenom lokalitetu pronaena su 23. steka, o d koji ih je sedam ukra eno (4. sljemenjaka i 3 stuba); . 197-198. 18 . Be lagi, Steci, katalo ko-topografski pregled, str

Demografska i ekonomska komparacija izmeu dva naselja na poetku osmanske vladavine ide u prilog Donjoj Tuzli, kao pet puta veem naselju. Nije samo varo Donja Tuzla bila znaajnija od Gornje, nego su i istoimene nahije imale slian omjer, bez obzira to je donjotuzlanska nahija obuhvatala dva puta vi e naselja od nahije Gornje Tuzle.39 Na znaajna naselja u ranijem periodu potvruje injenica da su oba naselja, vjerovatno jo u predosmanskom periodu, imala franjevake samostane. 40 Pri svom dolasku, Osmanlije su od vjerskih objekata u G. Soli zete kle franjevaki samostan, odnosno crkvu Sv. Marije. Kako ga nema u popisu B. Pizanskog 1378. godine, kao u ostalom i samostana iz D. Soli, mo e se izvesti zakljuak da su navedeni samostani izgraeni u periodu izmeu navedenog popisa (1378) i osmanskog osvajanja Bosne (1463).41 Meutim, usljed izra enog prelaska na islam lokalnog stanovni tva franjevci, se nisu mogli odr ati u G. Soli (Mahala Dvori te) te su oko 1541. godine prenijeli svoje crkveno sredi te u Gradovrh, na periferiju D. Soli, prema nekada njoj upi G. Soli. U kasnijoj literaturi, za ovaj samostan u Gradovrhu se, uglavnom, govorilo kao o samostanu u Gornjoj Soli (Saline Superiori), bez obzira to je on administrativn oteritorijalno spadao u D. Soli. 42 39 A. Hand i, Tuzla, str. 189-191. 40 Franjevci, meutim, ni u Gornjoj Tuzli nisu mogli dugo ostati, jer se i tu u etvrto m i petom deceniju rapidno razvijala muslimanska kasaba. Ona se ubrzo bila pro irila i na srednjovjek ovnu varo , odnosno, islamizacija je bila zapoela i u tzv. Mahali Dvori tu jo prije 1533. godine, gdje se nalazio samostan. Ve nakon 3 godine, kako su se tu bili sklonili oni iz Zvornika, franjev ci su morali napustiti Gornju Tuzlu i pomjeriti se prema brdu Gradovrhu, 3 km sjeveroistono od Donje Tuz le, gdje su oko 1541. podigli samostan istog imena. Nemamo podataka o tome ta je bilo sa crkvom sv . Marije u Gornjoj Tuzli, ali, s obzirom na to da je nestala ba usljed irenja kasabe, te da s e poslije 1548. godine i nazivu Dvori te izgubio svaki trag, najvjerovatnije je da je i ona bila pretvore na u jednu od novonastalih d amija. Nekako u isto vrijeme, ili koju godinu kasnije, i fratri samostana Sv. Pe tra u Donjoj Tuzli morali su se pomjeriti iz centra varo i (in media civitate), gdje su bili na stanjeni, u periferiju tog grada, koji je dotle bio sasvim poprimio orijentalno-muslimansku fizionomiju. (A. Hand i, Tuzla, str. 92.) 41 Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 1912., Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 37-38. A. Benkovi smatra da vrlo je vjerojatno u Gornjim Solima samostan stari ji i oslanjajui se na L. Waddinga smatra da je on izgraen prije 1437., pa ako je bio sru en ili o teen, da je ubrzo

obnovljen, jer 1447. svakako postoji . (A. Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str.122) 42 A. Hand i, Tuzla, str. 92.; A. Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str.122-126. 19

LITERATURA: 1. Abel Luk i, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geographisc hen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878. 2. Adem Hand i, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974. 3. Adem Hand i, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 4. Adem Hand i, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. 5. iro Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. 6. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negdja i sada, upanja - akovo, 1971. 7. Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. 8. Desanka Koji Kovaevi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr ave, Veselin Masle a, Sarajevo, 1978. 9. uro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istone Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. 10. Ibrahim Pa i, Ilinica, Saznanja, br. 1, asopis za historiju, Dru tvo historiara Tuzla Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005. 11. Jelena Mrgi, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002. 11. Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000. 12. Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 19 12., Svjetlost, Sarajevo, 1990. 13. Konstanti n Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijek u, prevod ore Pejanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1951. 14. Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijee BiH , Publishing, Sarajevo, 1999. 15. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 16. Milica Baum, upa Soli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, broj I, Tuzla, 1957. 17. Ner, Tarihi, Kitb-i Cihan Nm, II. Cilt, priredili: Faik Reit Unat i prof. dr. Mehmed A. Kymen, Trk Tarih Kurumu Basimevi Ankara, 1995. 18. Pavao Aneli, Studije o teritorijalno-politikom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 19. efi k Be lagi, Steci katalo ko-topgrafski pregled, Veselin Masle a, Sarajevo, 1971. 20. efk ija Muteveli, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005.

Mr. sc. Rusmir Djedovi NASELJE TUHOLJ ANTROPOGEOGRAFSKI PRIKAZ Uvod Naselje Tuholj se nalazi u sjevernom dijelu opine Kladanj, u najvi im predjelima planine Konjuh. U ovom radu dajemo krai prikaz antropogeografskih, historijskogeografskih i etnografskih karakteristika naselja. Oni su rezultat istra ivanja koje je Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona sproveo tokom 2009. godine. Ekipa Zavoda u sastava Benjamin Bajrektarevi, direktor i Rusmir Djedovi, je u vi e jednodevnih posjeta obi la naselje pri emu je bila velika pomo Bahrije Jusupovia i Ahmeta Me kovia. Geografske karakteristike Tuholj se nalazi 7-8 km sjeverozapadno od grada Kladnja. Do sredi ta naselja vodi nedavno asfaltirani put i odvaja se od puta Kladanj motel Mu ka voda. Prosjena nadmorska visina naseljenog dijela Tuholja je 700-900 m. Najvi i dijelovi su na grebenu planine Konjuh iznad 1000 m a najvi a taka je sami vrh Konjuh na 1326 m. Tuholj u naj irem smislu se nalazi na ju nim padinama grebena Konjuh planine, visokog 1100 1300 m. Ovaj planinski greben na zapadu poinje najvi im vrhom planine Konjuh, koji se i naziva Konjuh ili Dovi te (1326 m), zati m slijede vrhovi Konju i (1121 m), emerika (1119 m), uzvisine oko Sarina korita (oko 1100 m), visoravan Javorje (do 1194 m) a na istoku zavr ava vrhom Bandera ili Kuman (1207 m). Posebno se istie nekoliko veih brda, kao to su: Pau (visok 1058 m), Papala (1029 m) sa umovitim padinama i Bu evo ( 973 m). U znaajnim krenjakim partijama na podruju naselja prisutni su i kra ki oblici reljefa. Prije svega peine i jame kao to su: peina kod Goletia po imenu Kuara, peina kod Tuholja, jama Zveka kod Goletia. Podruje obuhvata sliv gornje Drinjae, odnosno njene lijeve pritoke Osice i gornji sliv Zatoe, lijeve sastavnice (sa rijekom Suhom) rijeke Gostelje. U hidr ografskom smislu najva niji je tok rijeke Drinjae. Kroz sredi te Tuholja protie rijeka Osica. Tako se nazivaju i njive uz nju kao i Osiki kr . Meu brojnim izvorima spominj emo: Studenac, Voljevac (Pau), Alijina voda, Milani voda, Pomijovac, Vrelo...

Posebno su jaki izvor Voljevac i vrelo u peini ispod Goletia od kojeg nastaje rjeic a na kojoj od starina postoji vi e vodenica. Zapadno od Paua je manje jezero. Prirodni resursi Tuholja su prije svega velike ume (jele, omorike, bora, bukve... ), pa njaci, vonjaci. Planinski predjeli imaju veliki potencijal u turizmu i rekreacij i (planinarska kua na Javorniku, blizu 1000 m nadmorske visine, a jo je vi a lovaka kua na Sarinom koritu...). Najva niji mineralni resurs je magnezit u izvori nom dijelu Drinjae, na osnovu kojeg je dugo vremena postojao i rudnik magnezita. Imaju i toponimi koji ukazuju na neke prirodne resurse: Srebrenica (Srebrnica) rijeka, Zlaa rijeka (sje verno od Tuholja i kod Stupara), Katranica rijeka... Toponimi na podruju Tuholja koji govore o bogatstvu i raznovrsnosti prirodne vegetacije su: Borovnica i Borovniak, Brezik, Bukovci, Gora (stari narodni naziv za umu), Haluge, Jelik i Jeliki put, Jelahovi (od staroslavenske rijei jelva za dana nju johu), Jo je, Lipa, Lugovi, Luevine i Luevska kosa, Piskavica, Vranov bor, Bukovik, Borova kosa i Borovljak, Jelin kr , Papratina, Zovik, Borje, Grabik, Javo rje, Jasie i Jasiki vrh, Trnae, Tuk, Zalipa. Toponimi koji upuuju na ivotinjski svijet su: Jastrebi, Jarevica, Jazine, Lisiine i Lisiije rupe. Toponimi koji ukazuju na oblik tradicionalne narodne privrede ili rastinja: Bahe (nekada su tu postojale ba e-vonjaci napu tenog naselja), eteni te (po tradiciji gajenja lana), Heldovi te (gajila se heljda), Ko ari ta, Lijeha, Otave, Pale i , Palika, Pekara, Prosi te, Sijenac, Zabran, Vranovika lijeha, Podba a, Polje, Suvat, Duga njiva, Livade, Paljike, Pojata, ljivik, Brorah, Kru ke, Podba a, Prisad, Ba e, Lani te, Ora ci, Ovine. Pojam Tuholja u historijsko-geografskom smislu mo emo posmatrati na nekoliko nivoa. Naj iri pojam Tuholja je veliki prostor planine Konjuh koji obuhvata njen greben sa najvi im vrhovima, zatim velike povr ine ju nih padina sa gornjim tokom Drinjae, pa i dio sjevernih padina (izvori te rijeke Krabanje). Ovako definisan prostor obuhvata danas posebna naselja: Brateljevie, Pau (Podpau), Olovce (sa Brdijeljom i Prosjekom), Vranovii (sa Mladovom) i Tuholj. Srednji pojam Tuholja obuhvata podruje pet manjih naselja ili veih mahala. Radi se opet o dvije varijante koje obuhvataju: Prva varijanta: Tuholj (u naju em smislu), Goletii, Suljii (Polje), Me kovii (Brdo), Pau (Podpau) i Pajii (do zadnjeg rata naseljenim pravoslavnim ivljem). Druga varijanta (koja proizilazi iz spiska mahala Tuholja prema popisu iz 1895. godine): Tuholj (u naju em smislu), Goletii, Polje, Drinjaa, Bijeli (H)Rid i Krabanja. Ovdje pripada i nova mahala Brdo koja se u novije vrijeme razvila kao sredi te naselja Tuholja, ispod Me kovia, oko stare d amije, kole i zadruge, tu je

izgraeno i izbjegliko naselje u najnovije doba. Naju i pojam Tuholja je malo selo ili mahala, sa manjim dijelovima, mahalicama Turalii, Halilovii...

Naziv Toponim Tuholj ili slini, su u Bosni i Hercegovini, pa i u susjednim zemljama, srednjovjekovne starosti. Naselje Tuholj kod Kladnja pod tim nazivom nesumnjivo postoji od vremena srednjovjekovne Bosanske dr ave. Najstariji spomen u historijskim izvorima ovog naselja je iz davne 1468/69. godine. Kao jedan od utvrenih srednjovjekovnih gradova u Bosanskom kraljevstvu se spominje i Tuhelj. Tada je Tuhelj bio sredi te manje upe a nalazio se kod dana nje g Tarina. Od srednjeg vijeka postoji i mjesto sa nazivom Tuhelj, u hrvatskom Zagorju. Tuhelj u Zagorju se spominje 1403. godine a ima toplice. Postoji jo slinih toponima u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama. Zemlji te Tuholji, istono od Graanice. Tuhali, mahala sela Izbiine kod Foe. Zatim: Tuhalj, kod Stona (Hrvatska); Tupni do, selo kod Vare a; Tupanari, selo na Drinjai, kod Vlasenice; Tupan, selo u Banjanima (Crna Gora). Tana eti mologija (nain nastanka) naziva Tuholj i slinih, nije sigurna i ima razliiti h tumaenja. Prema jednom nastao je od staroslavenske rijei tuhl , u znaenju vla no mjesto u udubini reljefa. Prema drugom od rijei tuf , tuh a ova od lat. tufus , u znaenju upljikav kamen (siga, sedra, plavac), dodavanjem rijetkog sufi ksa olj . Postoji i prezime Tuholjak, Tuho(v)ljakovi. Tako su nazivani doseljenici iz nekog od mjesta sa nazivom Tuholj. Primjer je familija Tuholjak u Graanici. Prema tradiciji oni su se nekada prezivali Huseinovi a po to su na prelazu 18/19. stoljea u graaniku mahalu Drafnii do li sa zemlji ta Tuholji, nazvani su Tuholjaci, ponekad i Tuholjakovii. Za ovu familiju je Ambrozije Benkovi znao i ka e u Graanici ima i muslimana ije prezime upuuje na Tuholj . Za prezimena Toholj, skraeno Tolj, naje e se smatra da dolazi od srednjovjekovnog linog imena Tolimir ili slinog. Inae etnik (naziv za stanovnika/cu naselja) i ktetik (prisvojni pridjev za nasel je) za Tuholj su: Tuholjak ili Tuholjanin, Tuholjka i tuholjski. Stare komunikacije Podruje Tuholja se od davnina nalazi na va nim komunikacijama, prije svega onih pravca sjever-jug i sjeveroistok-jugozapad. Te komunikacije povezuju peripanonsku Bosnu na sjeveru (u srednjem vijeku Usoru i Soli) i kotline srednje Bosne (u srednjem vijeku Kraljevu Bosnu). Odnosno, dolinu Spree i Posavinu sa Vare om i Sarajevom. Najpoznatija stara komunikacija u Tuholju su ostaci nekada nje kaldrme, koju narod naziva Kaldrma Marije Terezije . Ova trasa je i la iz doline Spree, preko Vi e, Miljkovca, Sarinog Korita, Tuholja, Paua, Gornje Drinjae i dalje ka Krivaji. I danas su prisutni ostaci te kaldrme, sjeverno od Paua, kod Miljkovca, a kod Sarin og Korita je nedavno uni tena.

Puno se govori i o Turskom putu koji je iz Kladnja i ao preko Papale, kroz Tuholj i dalje za Spreu. Pored njega su brojne starine. Toponimi koji ukazuju na stare komunikacije: uma Brod kod Tuholja, Velki most, Most (u Suljiima), Karaula (kod Paua), Sarino ili Sarijno korito. Tuholj u starijoj pro losti Iz perioda najstarije pro losti, prahistorije, antike i ranog srednjeg vijeka, na podruju naselja Tuholj je prisutno znaajno i raznovrsno kulturno-historijsko i duhovno naslijee. Ovo naslijee se ogleda u brojnim lokalitetima koji govore o kultnoj tradiciji i naseljenosti. to se tie kultnih mjesta treba posebno spomenuti vrh planine Konjuh ili Dovi te. Ovdje je prisutna tradicija kultnog mjesta od prahistorije do dovi ta od dolaska osmanlija. O Konjuhu kao drevnom kultnom vrhu i Dovi tu pisao je poznati hrvatski istra iva dr. Ivo Pilar. Na kultni znaaj istog tipa kao vrh Konjuh ukazuju i toponimi: Konjuh, Konjuhi, Podkonjuhi ( uma), drijepev skok. Toponimi: Djevojin Brijeg, Djevojaka peina, Djevojka (Toli a) i Zvjezdan, takoer ukazuju na kultni karakter. Izniman je znaaj Djevojake peine kod Brateljevia kao drevnog kultnog mjesta i dovi ta. Na podruju Toholja postoji i niz lokaliteta koji svojim nazivom i polo ajem ukazuju na neki vid utvrde ili naselja u prahistoriji, antici ili srednjem vijeku. Takvi su lokaliteti: Gradac, uzvi enje sa zapadne strane rijeke Drinjae (kota 874 m), na obronku brda Bier, pri u u rijeke Bebro tice. Sa ju ne strane uzvi enja Gradac sa padine nazivaju Zagradac. Gradina, brijeg na izlazu iz sela Zagrae (Hotani), prema Podpauu. U blizini su toponimi: Carigradka, Biljezi i Kle nice. Gradac, uzvi enje na planini Smolin (kota 1137 m), izmeu Karaule i Vitoca. ar ija, zapadno od gornje Drinjae i ar ija u dolini Zlae Srednji vijek Na bogato srednjovjekovno naslijee podruja Tuholj ukazuju brojni toponimi, nekropole steaka i druge starine. Na prisustvo srednjovjekovne Bosanske crkve ukazuju toponimi: Gostinac (potok i njiva ispod Suljia), Krsta (u Me koviima), Krst ju no od Brateljevia, kod Djevojake peine. Vrlo je zanimljiv toponim Papala (brdo i uma), sa brojnim srednjov jekovnim starinama. Na podruju Tuholja su brojne nekropole steaka za koje se odavno zna u nauci ali ih ima i manje poznati h, pa ak i nepoznatih do sada.

Sredinom pedesetih godina 20. stoljea istra ivani su steci na planini Konjuh. Tada je M. Baum uoila nekoliko nekropola steaka i na podruju naselja Tuholj. M. Baum o tome pi e slijedee: Na padinama Konjuh planine steci su prete no grupisani na nekropolama raznih veliina. Ornamenti su veoma esti i te nja je da ih to vi e bude na steku. Glavni motivi su: valute, sti lizovano cvee, gro e, drvee (naruito drvene oblice). Natpisi su dosta retki. Me kovii: Na deset kilometara od Kladnja nalazi se selo Me kovii sa zaseokom Bijela Hrid u kome se nalazi nekropola sa interesantnim ornamenti ma na stecima. Stojei steak sa zavr etkom na sljeme ima ornament koji nismo sreli ni kod hercegovakih ni kod drugih bosanskih steaka (sl.15). Urezani ornamenti predstavljaju shematizovano drvo eti nar (?), ije se stablo zavr ava ploom, a grane nekim neodreenim crte ima. Interesantni od ovoga je steak u obliku sarkofaga koji je sada do sljemena utonuo u zemlju, a obe strane sljemena su bogato ukra ene (sl. 16). Du ina ovog steka 133 cm, a irina svake strane sljemena iznosi 30 cm. Na ovoj nekropoli ima jo 17 obliku sanduka. Oni su manje sljemena, reljefni cik cak mesec. Ostali su bez ukrasa. steaka: 5 stojeih, 9 u obliku sarkofaga, 3 u ukra eni: jedan sarkofag ima sa strana ispod ivice ukras; a drugi na sastavu strana sljemena debelo u e i Na itavoj nekropoli nema ni jedan natpis.

Osim spomenutih na nekropoli ima 8 razvijenih steaka, a mnogi su minirani i odneseni kada je u selu zidan Dom kulture. Na stotinu metara od ove nekropole, na putu prema Me koviima, na prostranoj livadi nalazi se jedna manja gromila. U istom selu je zaseok Brod, a pred kuom Me kovia le i steak u obliku sarkofaga sa postamentom, dug 187 cm, u temelju sljemena visok 102 cm, irok 96 cm. Steak na proelima ima plastine ornamente visoke valute, gro e (plod) i stilizovani cvet na dugoj stabljici. Tokom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea najpoznati ji istra iva steaka efi k Be lagi je u svojim radovima o stecima okoline Kladnja iz 1959. i 1969. i knjizi Steci katalo ko topografski pregled iz 1971 opisao vi e nekropola i lokacija steaka na podruju Tuholja. Radi se o slijedeim: Usamljeni steak u obliku sljemenjaka iznad Osnovne kole, sa prikazom ruke sa ti tom; Lokalitet Gornja Osica pored istoimeni rijeke sa pet steaka; Lokalitet Bijeli Hrid sa nekropolom od 18 steaka (8 sljemenjaka i 10 stubova). Ukra ena su dva steka; Na starom putu (turskoj kaldrmi) iz Tuholja preko Bijele Hrida ka Kladnju uoio je tri mjesta sa 10 steaka od kojih su 4 ukra ena; U mahali Brdo (Abazova glavica) se nalazi usamljeni steak sa ukrasima; Desno od puta centar Tuholja ukra ena; Olovci je nekropola sa 8 steaka, a 4 su

Nedaleko od prethodne je nekropola sa 10 steaka, a 2 su ukra ena. efi k Be lagi je uoio i vi e drugih lokacija sa stecima u susjednim selima Tuholja, npr. u Olovcima, Mladovu i Vranoviima.

U drugoj polovini osamdesetih godina Zavod za za titu i kori tenje kulturnohistorijskog i prirodnog nasljea Tuzla je istra ujui pojedina dobra naslijea opine Kladanj obradio i evidentirao vi e nekropola i lokacija sa stecima na podruju naselja Tuholj. Meu njima su slijedee lokacije: Lokalitet Osica sa nekropolom od 6 steaka (k. 1892/1). Na jednom sljemenjaku sa postoljem je uoljiv natpis bosanicom. Ova nekropola se nalazi odmah povi e raskrsnice puteva iz Kladnja za Brateljevie i Tuholj. Dva usamljena steka na njivi aria od kojih jedan ima ukrase; Lokalitet Podaft i izmeu Paua i Tuholja sa 6 steaka (k.. 547/3);

Lokalitet Mramorije sa 10 steaka; Lokalitet Karaula sa 25 steaka. Navedenim istra ivanjem Zavoda je registrovano i vi e lokaliteta steaka u susjednim naseljima: Vranovii, Mladovo, Olovci-Brdijelji... Svakako, je najva nija nekropola steaka ona na lokalitetu Kuman iznad nasalje Olovci i Brdijelji koja je nedavno progla ena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ovaj toponim tra i posebno istra ivanje jer ukazuje na drevne veze Bosne sa podrujem Kaspijskog mora i tamo njim civilizacijama i narodima. Ovdje se radi o lokalitetima: brdo Kuman, nekropola steaka Kuman i Ravni Kuman, zaravan . Ima jo toponima koji ukazuju na nekada nje nekropole sa stecima. Mramorje (u Me koviima), Mramorak (kod Paua), Mramorje (u Goletiima), Biljezi (kod Paua), Grebnice (kod Goletia), Greblje (kod Paua), Greblje Lani te. I drugi toponimi srednjovjekovne starosti su prisutni u Tuholju: Klisa (ukazuje na crkvu ), Bandijerka, Krabanja rijeka, Krabanja uma i Krabanjski kr (za koje ima mi ljenja da dolaze od Kraljeva banja). Posebno je pitanje uloge podruja Tuholja kao granice srednjovjekovnih bosanskih Zemalja, Bosne i Usore sa Soli. Ima toponimi i o najstarijem stanovni tvu, kao to su: Baji-busija ( uma), Baliva luka, Burgin brijeg, Krekina luka, Matiev do ili Maev do, Matin stan, Milan i voda, Milanov do, Miljevica, Miljkovac, Matijeva njiva, Marovje, Jurjevica vrh n a Pauu. Vrlo stari su hidronimi Drinjaa i Bebro ti ca. Ostali srednjovjekovni toponimi: Bebrova ( uma i njiva), Dikanovac, Drinjaa, Kotac i Kota, Dani ta, Grozd, Kle nice, krilo, Boji ta (Suljii i Goletii), Krvava njiva, Vlahov grad... Rani osmanski period Najstariji spomen naselja Tuholj je iz 1468/69. godine kada je navedeno kao jedno od naselja u Bosanskom sand aku. Tad je Tuholj najsjevernije naselje tog sand aka u ovom dijelu Bosne. Naselje Tuholj (Tohol) u detaljnom popisu iz 1488/89. godine ima ukupno 50 kua. Tada sredi te nahije naselje etvrdkovi te (dana nji Kladanj) ima 33 kue. Od imena stanovnika Tuholja na srednjovjekovna upuuju sljedea: Tihomil, Peri

agre,

sal, Dobrivoj, Bo an, Tvrdila, Divko, Radin, Radivoj, Gojsav, Gojak, Stipa in, Vizja k, Radal, Prija in... Na mogua stara prezimena upuuju: Dragi, Bogi, Dobri, Vuki, Braji... Godine 1488/89. Tuholj ima prihode od 3.721 aku, a najznaajnija je proizvodnja ire u koliini od 90 medra i donosi 540 aki. Poetkom 17. stoljea, odnosno u detaljnom popisu Bosanskog sand aka iz 1604. godine Tuholj je veliko naselje sa oko stoti nu kua. Od toga je oko 75 % muslimanskih. Kao prvi je popisano domainstvo Memi aha sina Mahmuda na oevoj ba tini. Iz imena stanovnika Tuholja na samom poetku 17. stoljea se vidi da je proces prihvatanja islama ve u poodmakloj fazi jer je veinsko stanovni tvo muslimansko a i imena roditelja tog stanovni tva su muslimanska (Hamza sin Hizira, Bali sin Hamze, Ali sin Timurhana, Balaban sin Mustafe, Ahmed sin Nesuha....). Primjeuje se prisustvo nemuslimanskih imena oeva (Mustafa sin Radoja, Hasan sin Radenka, Ibrahim sin Grgura, Hasan sin Ivana...). Veina posjeda su ba ti ne nas lijeene od svojih predaka. Neke posjede u Tuholju tada imaju i ljudi sa strane, npr. nekoliko ba tina ima Memija sin Nesuha iz Sarajeva. Ukupni prihod naselja Tuholja poetkom 17. stoljea je znaajnih 6.027 aki. Tada je Tuholj jako ratarsko naselje i najvi e prihoda donose itarice (p enica, mje anac, zob) u ukupnom iznosu od oko 2.650 aki u koliini od 182 kejla. Proizvodnja ire je pala na 15 medri i 105 aki. Za ivljava i u proizvodnji povra i voa. Naselje ima i 3 mlina. Vjerovatno iz tog su perioda neka stara muslimanska groblja. Vrlo je star jedan veliki ni an koji se nalazi u umi Papala. Na nekada nja naselja na podruju Tuholja upuuju: ostaci starog naselja u umi Bahe (kod Tuholja); na jedno staro naselje koje se pojavljuje i na austrougarskim kartama sa kraja 19. stoljea upuuju sljedei toponimi: Kliina kua, Kliina dolina i Kliin potok; Vlahov grad kod Tuholja, ostaci nekada njeg naselja u istoimenoj umi; tragovi starog naselja Junuzi, izmeu Tuholja i Paua, sa nekada njim grobljem; zemlji ta Seli ta od nekada njeg naselja. O staroj tradiciji katolike upe i prisustva katolika na podruju Tuholja pi e Ambrozije Benkovi: Dne 1. 8. 1649. do ap je iz Gostilje biskup Maravi i krizmao 2. i 3. kol. njih 366; biskup veli da selo spada na Gostilju, no da je nekada bio samostalan u pom. Biskup Ogrami dolazi 9. X. 1672. i krizma ih 272, a vjernika ima vi e od 300; krizma dakle sve osim male djece. U upi nije na ao crkve, ali ima mnogo starih groblja, (znai da je nekada ovdje bilo mnogo katolika). Meu njima jedva da to drugo naoh osim dobra , hvali ih biskup. U selo Tuholj i okolicu nisam zalazio, pa ne znam, da li ima koje crkvi te. upe je vjerojatno nestalo poetkom 17. v. Danas je selo Tuholj isto muslimansko manje selo sa 439 stan. Na jug od sela ima brdo Pau, pod njim selo Podpau, a na sjev.- zap. od Tuholja selo Pau; mo da su odatle katolici pre li u dana nje Par-selo, koje se po. 18. st. pi e Pao-selo. A dalje na jug od Tuholja le e Brataljevii sa nekoliko katol. kua (prema emat. iz 1932. 24 du e). Jesu li to ostatci iz nekada nje tuholjske upe? Inae su se Tuholjci kojekuda raselil i te nalazimo meu katolicima raznih sela prezimena Tuoljak, Tuoli, Tuholjak, To

ljakovi i sl. i to 1743. u Obodnici i Drijeni (3 obit.), iza 1773. u Bre kama, iza 1 850. u Jasicima, Ora ju i Grabovici; u Graanici ima muslimana, ije prezime upuuje na Tuholj. Od domorodaca sveenika znamo za fra Jakova Tuhoglianina, koji je 1623. gvard. u D. Solima i za fra Petra de Tougl, koji je 1660. bio propovjednik u olo vskom samostanu . Tuholj u novijoj pro losti Podruje Tuholja je tokom 18. stoljea te ko stradalo i gotovo opustjelo, kao i brojni drugi krajevi Bosne. To se desilo zbog bolesti, ratova i gladi. Bro jna su predanja kod stanovni tva Tuholja o stradanju od epidemija, najvi e kuge. Prema predanju na podruje opustjelog Paua prvi se naseljavaju Hajdarovii. Naziv Goletii upuuju na nekada nje stanovnike Tuholja jer takvog prezimena vi e nema. Na starije stanovni tvo u osmanskom periodu podruja Tuholja upuuju sljedei toponimi: Alijina voda i Alijine luke, Beganov do, amd ia potok, orbina strana, Dautovac, Dervi evia luka, Ibrinovac, Musin kr , Sinanov brijeg, Suba ina gorica ( uma), Abazova njiva, Ahije, Pirina ravan, uria vrt, uzin kr , Hamarii, Junuzovi pojata, Mehmedova njiva. Prezimena familija u pojedinim selima/mahalama Tuholja su sljedea: Tuholj (amd i, orbi, Halilovi, Im irovi, Kadri, Muji, Selimovi, Turali); Me kovii (Kadri, Ma i, Me kovi, Paripovi); Goletii (orbi, Muhi, Softi, ari); Suljii (Karamuratovi, ari); Pau (ulovi, Hajdarovi, Halilovi, Idrizovi, Jusupovi, Kara, Karamuratovi, Selimba i (veinom su u obli njim Brateljeviima), uvali). Ostali toponimi iz starijeg osmanskog perioda: Ada, Tahta, Bulakovac, ifluci, Karaula, Podbaskije, Na eventualno doseljavanje muslimansko-bo njakog stanovni tva iz maarske iza 1699. godine na podruje Tuholja ukazuju toponimi Budim za predio i Budim potok. Toponim Ciganski konak u jednoj umi kod Tuholja govori da su ovim podrujem prolazili Cigani ergari, pa se privremeno i zadr avali. Prema zabilje enoj prii Beira aria (prije nekoliko decenija), nekada je u Suljiima bile samo eti ri kue, a osamdesetih godina 20. stoljea trideset i sedam. Na podruje zvano Polje se nekada naselio Suljo ari iz Goletia i od tada novoformiran a mahala nosi naziv Suljii. Prema predanju ouvanom u familiji Me kovii u Tuholju, njihov predak vodi porijeklo iz Nik ia. Tamo se prezivao Mu ovi. Valjda su dio ire familije Mu ovia kojih ima i u Sand aku. Predak po imenu Mehmed Mu ovi je zbog krvne osvete doselio u Tuholj. Tu je promjenio prezime familije u Me kovi. Ni an tog Had i Mehmeda se nalazi pored d amije u Tuholju. Na njemu je je prof. orjentalistike Benjamin Bajrektarevi, proitao godinu smrti iz 1291. ili 1874. On je najvjerovatni je negdje krajem osmanskog perioda obnovio staru d amiju, koja se ouvala sve do danas. Imao je etiri sina: Osmana, Pa u, Begana i Omera. Potomci Osmana su ostali u Tuholju i od njega su svi dana nji Me kovii u ovom naselju. Ostala tri sina su odselila u Tursku i tamo danas postoje brojni Me kovii.

Paripovii, jedan lokalitet pod nazivom Paripov greb, narodna tradicija ve e za nekog Paripa (vjerovatno po njemu Paripovii), koji je tu stradao u nekoj meavi. Ima vi e familija u Tuholju koji su porijeklom sa prostora dana nje Crne Gore. Tako je prema predanju ouvanom u familiji Jusupovi (priao ga nekada Sulejman Jusupovi, roen 1929. godine), predak te familije do ao odatle u Pao. Zapravo, daljim porijeklom su iz Azerbajd ana, odakle je neki Ahmed Jusupov do ao u dana nju Crnu Goru. Odatle mu se tri sina odselila u Bosnu. Dva u epu i kod Kalesije (odatle tamo nji Jusupovii) a trei u Pau. Najstariji poznati Jusupovi u Pauu je Sulejman, koji je imao sina Aliju. Had i Alija je roen oko 1870. a umro 1940. godine. Bio je mualim u mejtefu. Izgled tradicionalne kue pripada centralno-bosanskom ti pu, karakteristinom za Vare i okolinu. U Tuholju je jedna od najstarijih d amija ovog podruja. Svojom arhitekturom i izgledom zaslu uje posebnu valorizaciju kao spomenik kulture na nivou Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je tradicionalno stanovni tvo Tuholja ( enidbenim i drugim vezama) vi e vezano za ju nije planinske krajeve (podruje Krivaje, Kamensko, Jela ka, Olovo...), nego za sjeverne pitomije krajeve (Sprea). Zakljuak Podruje starog naselja Tuholja u opini Kladanj od davnina predstavlja jednu zaokru enu prirodno geografsku i historijsko-geografsku cjelinu. Radi se o jednoj jasnoj predionoj cjelini koja ima zajedniku geografsku osnovu i zajedniki historijski razvoj. Podruje Tuholja je jedna velika srednjovjekovna seoska opina, zapravo mala upa, sa zajednikim, granicama, teritorijem, nazivom, kultnim mjestom i tradicionalno ekonomskim karakteristi kama. I danas je na podruju Tuholja prisutno bogato i raznovrsno kulturno historijsko, duhovno i prirodno naslijee, to tra i detaljnija multi disciplinarna istra ivanja. Tuholj na staroj karti

Izvori i literatura 1. Katastarski planovi i gruntovne knjige sa kraja 19. stoljea, Opina i Sud Kladanj. 2. Topografske karte razmjera 1:25.000, 1:50.000, 1:75.000 i 1:100.000; izdanja: kraj 19., prva polovina 20. i druga polovina 20. stoljea. 3. Arhiva i dokumentacija Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirod nog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla. 4. Elaborat Kulturno-istorijsko i prirodno naslijee op tine Kladanj, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-istorijskog i prirodnog naslijea Tuzla, Kladanj, 1990. 5. Mijo Frankovi, Dra en Kosec, dr. Svjetoslav Obratil, Rusmir Djedovi, Elaborat o progla enju dijela podruja planine Konjuh za tienim podrujem, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2002. 6. Zakon o progla enju dijela planine Konjuh za tienim pejza om Konjuh , Skup tina Tuzlanskog kantona, 2009. 7. Adem Hand i, Najstariji katastarski popisi Bosanskog, Zvornikog i Kli kog sand aka, Knjiga 1, ANUBiH, Sarajevo, 1978., rukopis. 8. Milica Baum, Nekoliko interesantnih steaka sa podruja istone Bosne, lanci i Graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni muzej u Tuzli, Knjiga II, Tuzla, 1958. 9. efi k Be lagi, Steci okoline Kladnja, Na e starine, XII, 1969. 10. efi k Be lagi, Steci, katalo ko topografski pregled, Veselin Masle a, Sarajevo 1971. 11. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, upanja akovo, 1971. 12. Edin Mutapi, Upravno-pravni polo aj Usore i Soli od ranog srednjeg vijeka do poetka XVII stoljea, dokt. disert., Pravni fakultet Sarajevo, 2008., rukopis. 13. Adem Hand i, Snje ana Buzov, Amina Kupusovi (obradili), Op irni popis Bosanskog sand aka iz 1604. godine, knjige 4, Bo njaki institut Zurich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. 14. Ahmed S. Alii, Sumarni popis Bosanskog sand aka 1468/1469. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008. 15. Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih slovjena, Zbornik za narodni ivot i obiaj e ju nih slavena, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXVIII, svezak 1, Zagreb, 1931. 16. Senahid Halilovi, Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), Bosanskohercegov aki dijalektolo ki zbornik, knjiga VI, Institut za jezik i knji evnost u Sarajevu, Sarajevo, 1990., (skraeni magistarski rad). 17. Adem Hand i, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 18. Rusmir Djedovi; Muris Hajdarevi, Amir Ahmetovi, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi broj 13-14., BZK Preporod, (u tampi)

Dr. Thomas J. Butler DA SI MI DOBRA BOSNIAN CUSTOM VS. PAPAL STRICTURES ON MARRIAGE Bosnia has been branded a heretical land ever since the end of the twelfth century when Vlkan (Vukan) of Doclea wrote to Pope Innocent III, informing him that heresy had sprung up in Bosnia, seducing not only its ruler Ban Kulin (1180 1204), but also his wife, sister and other relatives, while leading some ten thousand Christians astray. Aware of the dangers that heresy represented for a Church riv en by corruption, Pope Innocent and his successors, with the aid of Hungarian armie s, waged intermittent warfare with the Bosnian people, for over two centuries, in what could be called a genocide. Parti cularly destructive were the crusades of 1225-26, and 1235-39, when much of Bosnia was devastated and its people burned at the stake or led away as prisoners and slaves. The end result of the Papal and Hungarian terror was that the medieval bogomil or krstjani heresy put down deeper roots, while encompassing much of the populace. These evidently dualist heretics, whom Innoce nt called patarenes or cathars, coexisted with a local schismatic group of Catholic s, called glagoljasi , who had drifted away from Roman control, while preserving the Church Slavonic scriptures written in an ancient alphabet called glagolitic. Vati can attempts to stamp out the krstjani in the thirteenth century failed in spite of the ruthless inquisition by the Dominican Order (until 1240 AD) and frequent invasions. One of the main reasons for this failure was the close bond between the ruling class in Bosnia and the people. In the early fourteenth centu ry, the Roman Church changed its tactics during the rule of ban Stjepan Kotromanic (1322-1353 AD). When the Franciscan General, Gerard Odonis, visited Stjepan Kotr omanic in 1339, he urged the ruler to suppress the krstjani sect. Kotromanic, a Catholic, argued that he did not want to provoke a revolt among his subjects a nd that he feared they might call upon the Serbian ruler Dusan for help. Instead, S tjepan offered the Franciscans the opportunity to convert his people by evangelizing them. Odonis left some missionairies behind in Bosnia, including the outstanding Peregrine of Saxony, who later became Vicar of the Franciscan mission (1346). Unlike their Dominican predecessors, the Franciscans exemplified the spirit of t heir founder, living frugally and surpassing the krstjani leadership in the simplicit y of their lives. They also learned the language and customs of the people. Bosnia, u nder Tvrtko I (1353-1391), was undergoing a rapid geographical expansion, extending from Kotor on the Dalmatian Coast to Biograd na Moru, including the islands of Korcula, Hvar and Brac, while in the East it reached the Drina and Sava River s. Bosnia was booming , which meant that the missionaries had to deal with an ever-changing, ever-expanding population, with a variety of social problems.

Many of these problems are alluded to in a Lati n letter from Vicar Bartol (Bartholomew) to Pope Gregory XI in 1373. Although we do not have Bartol s origina l lett er, we can ascertain his questions from their formulaic repetition in the answers of the Papal Curia. The letter focussed on the problems the undermanned mission faced. For example, the Vicar asks whether he can enlist the aid of glagoljasi or nati ve pri ests (rusticos) to baptize the krstjani converts for money (lucra causa), as long as they use the Roman Catholic forms. The Curia s answer was a pained yes , although the Pope would have preferred that true Catholics do the baptism. Another question dealt with the local concubines that the Italian and German merchants kept in Bosnia. Should they be denounced from the pulpit and should they be allowed to attend church services? The answer to both these questions was yes, although it was remarked that merchants who had wives at home should be held in parti cular shame. Indeed, marriage was the most vital issue raised by Bartol. In Question number 4, for example, Bartol asks the Pope whether, given that the Bosnian man takes a wife under the condition da si mi dobar ( si eris mihi bona ), with the option of dismissing her at will, can one call such a union a true marriage, if it is performed with the usual marital solemnities and they intend to live together , although unwilling to pledge perpetual union? To which the Papal Curia answers: there is no doubt that there is no marriage between them under that condition, which is against the substance of matrimony. Since Bartol knew that the Bosnian marriage agreement had this built-in escape clause which amounted to divorce at will, one first wonders why he brought up this question, since the Church doctrine on the permanency of marriage was clear. But if we look more deeply into Bartol s situation, we may understand why he asked this question. First of all, Bartol was not in a normal pastoral po sition. He was involved in a mission in a country where the majority of the population held a dualist belief that was not merely heretical but pagan, since it claimed that there were two Gods and that Jesus was never incarnate. Bartol s monks rubbed shoulders with these pagans every day; sometimes they even came to Mass, which the brothers refused to conti nue until they left. Moreover, these krstjani were the hereti cs against whom the Papacy had been preaching crusades for over 150 years. Although Bartol s monks were carrying out this new crusade in a peace-loving manner, they were working in a hosti le e nvironment. So, it is not by chance that he points out that the Bosnian weddings are carried out with the usual solemnities and serious intention of cohabitation. He is asking the Curia to consider that the Bosnians have fulfilled much of the weddin g compact, except for the question of permanency. As a missionary, Bartol does not want to have to tell a potential convert: you are not married in the eyes of the church. He wants another solution. The essential nature of the obstacle posed by the condition da si mi dobra can be seen in the Curia s answer to Question 11, where Bartol asks if those Bosnians who do not want to unite legitimately and according to divine precept c

an

be baptized or absolved of their sins. To which the Curia responds stiffl y: Beca use they do not want to receive the sacraments of the church in ecclesiasti cal form , according to divine precept, they are not considered Catholics and consequently are not to be baptized or absolved. Obviously, with respect to Bosnia, the Cathol ic Church was unwilling to compromise. Bartol may have reasoned in the quiet of his cell: Let me do the baptism and the absolution first, and then let me face th e questi on of matrimony. Wasn t it possible that aft er bapti sm a couple might reco nsider their position and submit to a Catholic wedding ? This line of reasoning may have led to Bartol s next question (no. 12), where he asks what they should do when one marriage partner is willing to pledge perpe tual union, while the other isn t. Should the willing spouse be granted absolution, especially when she is not considered an adulteress according to their customs and beliefs? Again, the Vicar, attached to his flock and respecting their customs , raises the issue of local culture as a justificati on for flexibility. But the C uria remains rigid, maintaining: true matrimony requires mutual consent on perpetual cohabitat i on, so there was no marriage between the two, and the one who is willing to pledge perpetual cohabitation cannot be absolved, but must leave the one who is unwilling. In this situation, at least one marital partner has been bapti zed, si nce the question is not about baptism but about absoluti on after confession. She ma y go to confession but cannot be absolved, as long as she lives with a man who ins ists on the conditionality of their relationship. In his final query regarding marriage (question number 20) Bartol asks if a krstjani or infidel woman, married to an infidel, then converts to Christianity and marries a Catholic, after which her first husband converts must she return to her first husband? The Curia answers with a long discussion of the history of marria ge in the early church, before finally concluding that a married krstjani woman who converts and marries a Catholic, in no way has to return to her first husband, s ince no marriage then existed because of the imposed condition . Before proceeding to my conclusion, I would point out that the da si mi dobra condition was exploite d by the Church when it allowed King Stjepan Tomas, who had converted, to dismiss his lower class wife Vojaca, whom he had married under the traditional condition and whose marriage was therefore invalid. Thomas thus was able to marry the noblewoman Katarina, (1446), the daughter of Stjepan Kosaca. She, too, had been a krstjani, converting to Catholicism prior to their marriage. In conclusion, I want to stress that in order to convert the adherents of the national dualist religion to Catholicism Rome was forced to rely on the Francisc ans, an order with a traditi on of living and working with the people. Popular custom

, not necessarily heretical in origin, such as the marital condition

da si mi dobra ,

posed a major obstacle to the conversion process. But the solution of the marria ge question could not-in principle-be postponed. Bartol s questions show how essentia l it wa s for him and his brothers to seek guidance and flexibility with which to deal in particular with their female converts or potential converts, since women are the core of marriage.

Bosnian women knew that under the old condition of da si mi dobra their husbands could leave them, but under the new religion their men would be bound to perpetual marriage. Thus the women were the natural allies of the Franciscan monks. Yet the women were not sympathized with by the Papal Curia, which, while aware of the Church s greater flexibility in the early centuries, felt that in the case of Bosnia, with its widespread heresy and a decadent or non-existent Catholic hierarchy, it was necessary to impose strict order. Thus, it seems parti cularly harsh that a married woman convert could be denied the sacrament of absoluti on becaus e she was living with a non-convert with whom she had united in the traditional way. Given the huge numbers of converts claimed by the Franciscans and the growth in monasteries, with the number of monks increasing from a dozen or more to over 600 by the fifteenth century, it is difficult to believe that the F ranciscan monks paid serious attention to the strictures about marriage laid down by the Papal Curia.

Dr. sc. Amira Turbi-Had agi, doc. OSAMSTO DVADESET GODINA POVELJE KULINA BANA (1189-2009) Zusammenfassung 820. JAHRESTAG DER URKUNDE DES BANS KULIN (1189-2009) Die Urkunde des Bans Kulin aus dem Jahre 1189 ist das erste und bisher lteste bekannte Rechtsdokument in der ganzen sdslawischen Welt. Sie stellt den ltesten bosnischen Staatsausweis aus dieser Region dar, in einer schnen literarisc hen bosnischen Sprache geschrieben ist die Urkunde des Bans Kulin der Forschungsgege nstand zahlreicher Wissenschaftler, wie einheimischer so auch auslndischer. Es handelt sich um ein Dokument, das in zwei Sprachen verfasst wurde: in der lateinischen Sprache und Schrift und in der (alt)bosnischen Sprache und bosnisch en kyrillischen Schrift. Der Text der Urkunde des Bans Kulin auf der (alt)bosnische n Sprache und in der bosnischen kyrillischen Schrift geschrieben ist ein frei erzhl ter Inhalt des lateinischen Textes. Heute, nach 820 Jahren, befi ndet sich ein Exemp lar der Urkunde des Bans Kulin in der Bibliothek der Akademie der Wissenschaft en in Sankt Peterburg, whrend weitere zwei Exemplare dieser Urkunde in der Republik Kroatien im Staatsarchiv in Dubrovnik aufbewahrt werden unter dem Zeichen sign. bec_189. Dieses zweisprachliche (lateinisch und bosnisch) und zweischrift liche (lateinis ch und (alt)bosnisch kyrillisch) Denkmal ffnet uns die Tren zur historischen Entwicklung der bosnischen literati schen Sprache. Schlsselwrter: bosnische kyrillische Schrift , Transliteration, 820. Jahrestag der Urkunde des Bans Kulin Povelja Kulina bana napisana je 29. avgusta 1189. Ove, 2009. godine navr ava se 820 godina od njenoga postanka. To je prvi i najstariji pravni dokument u (ju no)slavenskome svijetu koji je pisan na papiru. Taj dokument jedinstvene jezinoizra ajne i kulturnopovijesne vrijednosti, kao i iznimno relevantnih diplomatikih, paleografijskih i (orto)grafi jskih osobi tosti nastaje u razdoblju mira to je nastupilo nakon ugarsko-bizantskih ratnih sukobljavanja tijekom 50-ih i 60-ih godina XII. stoljea koja su zavr ena privremeni m uvr enjem supremacije u Bosni. Na samom poetku 80-ih godina situacija se temeljito mijenja: godine 1180. bansku vlast u Bosni, protegnutoj tada na prosto ru izmeu Grmea i Drine, preuzima Kulin, ovjek nesumnjivih dr avnikih i upravnoorganizator skih sposobnosti. (Hercigonja 2004: 129-130).

Povelja Kulina bana je povijesni dokument i predstavlja ugovor sa zakletvom kojim njen izdava - ban Kulin - daje Dubrovanima slobodu trgovanja u Bosni . (Go i 1989: 45). Kulinova povelja nosi, takoer, taan datum svoga postanka. Knji evno gledano Povelja neposredno odslikava bosansku du u, humanizam i oblike su ivota u svojoj kui i, kom iluku. ( ... ) S jezikog stanovi ta gledano, ova Pove-lja je izuzetno dragocjena stilistika tvorevina po kojoj e kasnije biti pisane mnoge drug e povelje, pa ak i modeli izra avanja (Kasumovi 1995: 15-16). Posljednja desetljea 12. stoljea predstavljaju zavr nu fazu formiranja irilice i zaetke bosanice u Bosni i Humu (Hercegovini), to potvruju mnogobrojna sauvana literarno-jezina ostvarenja znaajne srednjovjekovne knji evnosti.1 Ima vi e razloga velika pa nja: to se ovome dokumentu, Povelji Kulina bana, poklanja

jedan je od rijetkih bosanskih spomenika ali istovremeno i (ju no)slavenskih dokumenata, pisan perom, koji je stigao do nas u itkome stanju, osobito ako se zna da su natpisi na Kulinovoj ploi, koja potjee iz sredine 12. stoljea, a naena je 1898. godine u selu Muha inoviima kod Visokog, isprekidani i znatno o teeni.2 Povelja Kulina bana spomenik je starine, sa fonetskim, morfolo kim i leksikim inovacijama, a imamo dosta podataka o njoj: zna se i kada je pisana, za koga i ko ju je pisao. Povelji Kulina bana u jezikoslovnoj znanosti posveivana je dostojna pa nja. Danas imamo nekoliko studija koje se bave jezinom problemati kom ove povelje. Kad su u pitanju morfolo ke osobitosti sa dijalektolo koga aspekta, najznaajnije mjesto zauzima studija Asima Pece pod naslovom Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka objavljena u Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, 1189-1989, ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XC, Odjeljenje dru tvenih nauka, knjiga 23, str. 61-76. Druga je studija Leksika i gramatika znaenja u povel ji Kulina bana Slavka Vukomanovia. Autor u njoj iznosi statistiku deskripciju leksike i nekih gramatikih znaenja . U istome zborniku o jezikoslovnim temama pi u: Aleksandar Mladenovi u radu pod naslovom: Pretpostavka o jednoj glasovnoj osobini u Povelji bana Kulina, te Vera Jerkovi objavljuje rad pod nazivom: Paleografske odlike Povelje Kulina bana, uz napomenu da su opisane paleografske osobitosti Povelje Kulina bana koja se nalazi u Sankt Peterburgu. Napomenut emo samo na prvi pogled uoljive razlike pri usporedbi tri sauvana primjerka Povelje Kulina bana (historiari smatraju da su u srednjovjekovno j Bosni uvijek pisana po etiri ista pravna dokumenta: dva primjerka zadr ava vladar koji pi e/ alje dokument, a dva primjerka pisana su za vladara kome su upuivan a/ namijenjena) koji se razlikuju po broju redova latinskoga teksta na lati nskome jeziku i bosanskoga teksta na (staro)bosanskome jeziku.: primjerak Povelje koji se nalazi u Sankt Peterburgu ima dvanaest redova teksta na latinskome jeziku i d vadeset redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje Kulina bana koji nije o teen i koji se nalazi u Dubrovakome dr avnom arhivu (taj primjerak 1 V.: Kuna 1974. i Kuna 1982. 2 V.: Aneli 1960-1961; Vego 1970: 70-71; Karanovi 1935.

36

donosimo transliteriran u na em radu) ima devet redova teksta na lati nskome jezik u i dvadeset pet redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje koji se takoer nalazi u Dubrovakome dr avnom arhivu, a o teen je sa desne donje strane, tj. nedostaje dio pergamenta (onda nja vrsta papira), ima sedam redova latinskoga teksta i dvadeset dva reda teksta na (staro)bosanskome jeziku. Ovim zasvjedoenim dvojezinim (latinski i starobosanski) i dvopismenim (latinica i bosanica) spomenikom otvaraju se vrata za povijesni razvoj bosanskoga knji evnog jezika pisane (diplomatike) grae i to u njegovoj prvoj fazi razvoja bosan skoga jezika od 9. do 12. stoljea. Danas se dva primjerka Povelje Kulina bana od 29. 8. 1189. nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovakome dr avnom arhivu pod sign. bec_189, dok se jedan primjerak Povelje Kulina bana nalazi u biblioteci pri Akademiji nauka u Sankt Pe terburgu. Tekst povelje u latininoj transliteraciji glasi:3 1) U ime (t.)ca i s(y)na i s(ve)toga d(u)ha: e ban.: bo2) s.n.ski: kulin. prisezaju tebe: k3) ne e k.va u: i v.sem. grajam. 4) dubrov.am. pravy prietel. byti 5) vam.: d. sele: i do veka i prav. goi 6) d. ati s. vamy: i pravu veru : dokol7) e s.m. iv.: v.si dubrov.ane kir8) e hode : po moemu vladaniju : t.guju9) ke: g.de si k.to hoke krevati: gode s10) ie kto mine pravov. veru: i prav11) ym. sr.(d.)cem. d. ati e: bez. v.sa12) koe z.ledi: raz.ve co mi k.to da 13) svoiov. volov. poklon.: i da im14) . ne bude: d. moih.est.nikov. 15) sile: i dokole: u mene budu: dati 16) im. s.vet.: i pomok.: kakore i s17) ebe kolikore moge: bez. v.sega z.18) loga primys.la: tako mi b(og). po19) magai: i sie s(ve)to evan.jelie e rado20) e: diek. ban.: pisah. siju: knigu 3 Latinina transliteracija Povelje kulina bana obavljena je prema vlasti tome itanju neo teenoga originala koji se nalazi u Dubrovakome dr avnom arhivu, a prema tabeli S. Damjanovia , uz na u dopunu za ot. koji smo transliterirali sa (w = ); ligaturni znak ju oznaen je sa k urzivom, a ligature ti boldom. Nadredno ispisana slova koja nisu znak kraenja spu tamo u redak, a ti tl e rje avamo u malim okruglim zagradama. Velika slova i znakovi interpunkcije prenose se tano onako kako su upotrijebljeni u originalu koji se nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovakome dr av nom arhivu; sign. bec_189. Usp.: S. Damjanovi, Slovo iskona, str. 48-49.

Posebna napomena: Uvid u originale, te izradu ovoga rada doprinijeli su moji bor avci u Dubrovakome dr avnom arhivu 2002. godine. Lijepo zahvaljujem ravnatelju i uposlenicima Arhiva, koji su mi omoguili pristup izvornoj grai i pri tome mi svesrdno pomagali. 37

21) 22) 23) 24) nie

povelov. banov.: d. ro d(.)stva h(ristoso)v(.) tisuka: i s.to: i s.m. deset.: i devet.: let.: (=1189) meseca: av.gusta u d.vadeseti: i deveti (=29) d(.)n.: usee25) glave: ivana k.sti tela.

Tekst Povelje u latininoj transkripciji glasi:4 1) U ime Otca i Sina i Svetago Duha. Ja, ban bo2) s nski Kulin prisezaju tebje, k3) ne e Krva u, i vsjem graam 4) Dubrov am, pravi prijatelj biti 5) vam od sele i dovijeka. I pravi goj 6) dr ati s vami i pravu vjeru dokol7) e s m iv. Vsi Dubrovane, kir8) e hode po mojemu vladaniju trguju9) e, godje si kto hoe krjevati, godje s10) i kto mine, pravov vjerov i prav11) im srdcem dr ati je, bez vsa12) koje zledi razvje to mi kto da 13) svojov voljov poklon. I da im 14) ne bude od mojih stnikov 15) sile. I dokole u mne budu dati 16) im s vjet i pomo, kakore i s17) ebje, kolikore moge, bez v sega z18) loga primisla. Tako mi, Bo e, po19) magaj i sije sveto evanelje. Ja, rado20) je, dijak banj, pisah siju knjigu 21) poveljov banov, od ro stva Hristova 22) tisua i s to i osam deset i d23) evet ljet , mjeseca avgusta, 24) u dvadeseti i deveti d n , usjee 25) nie glave Jovana Krsti telja. 4 Latinina transkripcija je prenesena na osnovi transliteriranoga teksta, tj. red i za reda, tano onako kako su ispisani redovi originalnoga teksta Povelje Kulina bana. Dalje, tr anskripcija je u cijelosti prenesena iz Gramatike bosanskoga jezika koju je uradio prof. dr. D evad Jahi. Slinu transkripciju nudi i prof. dr. Ahmet Kasumovi u knjizi Za to jezik bosanski, dok pr of. dr. Herta Kuna transkripciju objavljuje 1974. a koju je preuzela iz Radova Staroslavenskog insti tuta iz 1955. godine. 38

ZAKLJUAK Na osnovi transliteracije i transkripcije zakljuujemo da Dvojezina i dvopismena Povelja Kulina bana, sauvani dokument bosansko-humske diplomatike grae najbolje govori o kulturnoambijentalnim uvjetima razvoja poligrafinosti i polijezinosti na cijelome podruju Bosne i Huma (Hercegovine) (Turbi-Had agi 2005: 146). Ovaj dvojezini i dvopismeni dokument neprijeporno daje fi lolozima, lingvisti ma, historiarima, historiarima prava i drugima poticaj za prouavanje nasl ijeene bogate bosanske kulturne ba tine. IZVORI: 1. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dr avni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189a) 2. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dr avni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189b) 3. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Akademiji nauka u Sankt Peterburgu) LITERATURA: 1. ANELI, Pavao 1960-1961. Revizija itanja Kulinove ploe, GZM Sarajevo. Arheologija, sv. XV-XVI, Sarajevo. 2. BRATULI, Josip 1995. Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb: Minerva, 189 str. 3. REMO NIK, Gegor 1948, 1950. i 1951. Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, GZM, sv. III, IV-V, VI, Sarajevo. 4. DAMJANOVI, Stjepan 2002. Slovo iskona, Staroslavenska/starohrvatska itanka, Zagreb: Matica hrvatska, 296 str. 5. DIZDAR, Mak 1997. Antologija starih bosanskih tekstova, Sarajevo: Svjetlost, 420 str. 6. GRUPA autora 1989. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Sarajevo: ANUBiH, 135 str. 7. GRUPA autora 1974. Starija knji evnost, Sarajevo: Zavod za izdavanje ud benika, 350 str. 8. GRUPA autora 1982. Pisana rije u Bosni i Hercegovini. Od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo: IRO Veselin Masle a, 308 str. 9. JAHI, D evad 1999. Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo: Liljan. 10. JAHI, D evad, Halilovi, Senahid, Pali, Ismail 2000. Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 476 str. 11. KARANOVI, Milan 1935. Problem Kulina bana, Novosti iz bosansko-hercegovakog muzeja, Sarajevo. 12. KASUMOVI, Ahmet 1995. Za to jezik bosanski, Tuzla: Prava rije, 148 str. 13. SILI, Josip 1996. Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, Rijeki filolo ki dani , Zbornik radova 1, Rijeka 1996, 187-195. 14.

TRUHELKA, iro 1909. Mali prinos znaenju bosanice, GZM u Sarajevu XXI, 211-213. 15. TURBI-HAD AGI, Amira 2004. Paleografske osobenosti Pisma bosanske kraljice Jelene Grube Dubrovniku od 5. 3. 1399, Glasnik arhiva i Dru tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. 36/2000-1, Sarajevo, ISSN 0436-046X, (121-131)

16. TURBI-HAD AGI, Amira 2005. Tragom paleografskih osobitosti bosanskohumskih povelja 12. i 13. stoljea, Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knji evnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (73-106) 17. TURBI-HAD AGI, Amira 2005. Bosanski knji evni jezik (Prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea), Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knji evnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (137-160) 18. TURBI-HAD AGI, Amira 2005. Latinina transliteracija kraji nikih pisama, Gradovrh, asopis za knji evno-jezina, dru tvena i prirodoznanstvena pitanja, Matica hrvatska, god. II, br. 2, Tuzla, (115-120) 19. TURBI-HAD AGI, Amira 2004. Paleografske osobitosti kti torsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradi e, Zbornik radova, Vol. 31, br. 5, Filozofski fakultet, Tuzla 2004, ISSN 1512-6021, (85-94) 20. VEGO, Marko 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV). Zbornik sre dnjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV). Okrugli sto o znaaju povelje Kulina bana u organizaciji Zavoda za za titu i kori tenj e kulturno-historijskog i prirodnog nasljea TK i Pravnog fakulteta Tuzla (august 20 09.) S lijeva na desno, uesnici skupa: Edin Mutapi, Enver Halilovi, Amira Had agi - Turbi, Hajro Kofrc, Benjamin Bajrektarevi.

Osman Kavazovi NASELJE BREZOVO POLJE Na dvanaestom kilometru nizvodno od Brkog prema Kuli Husejna Nakia i srednjevjekovnom gradu Novi, na desnoj obali rijeke Save, nalazi se Brezovo Polj e, koje se pogledom mo e obuhvatiti samo sa minareta Azizije i Begove d amije. Od desne obale rijeke prema jugu blagi je uspon na kojem dominiraju d amije, a potom se na sve strane iri ravnica i arana blagim bre uljcima, vonjacima, umarcima i potocima. Novi i Kula Husejna Nakia O postojanju naselja pod nazivom Novi na u u Lukavca u Savu, na estom kilometru nizvodno od Brezova Polja (gdje se i danas na desnoj obali rijeke Luka vac nalaze ostaci Kule Husejna Nakia, u narodu poznatije kao Djevojaka kula, tur. Kiz kulesi, op. a.). O toj utvrdi dosta pi e dr. Adem Hand i u knjizi Tuzla i njena okolin a u XVI vijeku . Srednjevjekovni gradovi u Usori koje su Turci zatekli i dalje odr avali bili su graeni od tvrdog materijala. Veina tih gradova sauvala se do danas i dobro su nam poznati, to su: Teoak, Srebrenik, Soko i Gradaac. Postojala su, istina, tu jo dva srednjevjekovna grada koje su Turci zatekli i odr avali sve do bekog rata (1683-1699). To su: Brko i Novi kod Brezova Polja, obadva na Savi, koji su za vrijeme tog rata bili poru eni. 1 Prema predanju, Kula je bila na sedam bojeva i u njoj je ivjelo sedam sestara djevojaka, pa je u narodu poznatija kao Djevojaka kula , tur. Kiz kulesi. Sestre su sa pend era posmatrale u blizini polje sa brezama, pa su mjestu dale ime Brezovo Polje. Sa vi ih bojeva spazile su djecu kako se brkaju u vodi i naselje je nazvano Brko. Jo dalje uzvodno vidjele su mno tvo oraha, pa je mjesto dobilo ime Ora je, a sa sedmog boja kule ugledale su pokraj rijeke anac u kojem je narod doekivao neprijatelja, pa je, kako ka e legenda, mjestu ostalo ime amac.2 1 Adem Hand i, Stari grad Novi na Savi, Godi njak DI BiH, Godina XIV, Sarajevo, 1964. , str. 239-251. 2 Osman Kavazovi, Novi i kula Husejna Nakia, Preporod, 1. februar 2005., broj 3/79 7, str. 35. 41 Ostaci kule Husejna Nakia

Brezovo Polje

Staro

Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka naselja Brezovo Polje kod Brkog, ali se pretpostavlja da je nastalo poslije poraza i povlaenja turske vojske iz Maarske, odnosno poslije pada Budima i niza drugih gradova i naselja dolinom rijeka Dunava i Tise 1686. godine. Po predanju mje tana, pretpostavlja se da su Brezovo Polje naselili Bo njaci iz okoline grada Baa, prije potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine. Odmah poslije protjerivanja Bo njaka iz Baa i naseljavanja a na desnoj obali rijeke Save nastalo je naselje Brezovo Polje. U pisanim dokumentima ovo na selje se prvi put spominje sredinom 1731. godine.3 Drugi pisani tekst o Brezovom Polju datira iz 1742. godine to se da vidjeti iz izvje taja Bosanskoj vikariji to ga je sastavio biskup fra Pavao Draievi u popisu vjernika 1742. godine gdje se navodi da su u Brezovom Polju bile 4 katolike kue i 23 katolika, a od toga je bilo 12 odra slih osoba (koje se prie uju) i 11 djece (neprie enih). 4 Odmah po dolasku i osnivanju naselja na blagoj uzvi ici nedaleko od Save napravljena je d amija koja se svojom arhitekturom veoma skladno uklopila u prosto r i okolinu. D amija koju je podigao Salih-beg bila je manje zdanje, dok je u poslje dnjih sto dvadeset godina veliina d amije bila 11,40 x 8,80 m i drvenom munarom. Oko harema Begove d amije kojeg sa svih strana okru uje put, razvila se mahala Brezovo Polje. Na osnovu kazivanja mje tana, d amiju je sagradio Salih-beg Zaimovi (Altomanovi). Narod je istu po osnivau nazvao Begova d amija. Druga malobrojnija predaja ka e da je prvu d amiju, o svom tro ku, izgradila Vezir-hanuma, te da je istu rekonstruisao Salih-beg Zaimov. Stanovni tvo u Brezovom Polju Odmah poslije okupacije austrougarske vlasti su 1879. godine nainile popis stanovni tva. U to vrijeme op tina Brezovo Polje sa 1281 stanovnikom pripadala je kotaru Bijeljina, okrug Zvornik. Prilikom popisa stanovni tva 1885. godine Brez ovo Polje kao seoska op tina pripada kotaru Brko. (...) Na osnovu treeg popisa stanovni tva koji je obavljen 1895. godine op tina Brezovo Polje koja ima 296 kua i 1383 stanovnika pripada kotaru Brko, okrug Tuzla. (...) Na osnovu popisa stanov ni tva iz 1910. godine da se vidjeti da je na podruju op tine Brezovo Polje do lo do opadanja dijela muslimanskog stanovni tva koje se seli u Tursku. (...) U Brkom i okolini broj muslimanskog stanovni tva je sa 46% pao na 34%, dok je u isto vrije 3 Atah Mahi, Formiranje branskih mahala, Branske novine, Internet izd. 12 mart 2009 . 4 Fra Mate Or oli, Prisutnost Katolike crkve iz knjige franjevakog samostana u Tolisi, 00 godina upe Tolisa, 1802-2002 i www.rascica.com/crkva_na_rascici/200_godina_zupe_tolisa. U sp. L. a

kovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau BiH, Sarajevo 1979, 307-313; 575-619 , J. Babi, Posavina i upa Poljaci 1991, 25-87; J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada (1699-1835 ), 93-94. Internet izdanje, www.zovik.com/povijest_skakava. 42

me poveao se broj pravoslavnog i katolikog stanovni tva. 5 Prvi stanovnici Starog Brezova Polja ivjeli su od zemljoradnje, stoarstva i voarstva, a ne to kasnije od ribolova, laarenja i trgovine. Okunica se sastojala od kue, avlije, ba e, magaze, tale, pu nice, koko injca i zahoda. Prije 1862. godine Brezovo Polje je imalo d amiju, mekteb, pekaru, duan, dvije magaze, mlin i dva bunara pitke vode. Meuti m, svakako vrijedi zabilje iti podatak, da mje tani Starog Brezovog Polja sebe nazivaju starobavanima, dok protjerane Bo njake iz Srbije 1862. godine iz gradova: abac, U ice i Soko nazivaju muhad irima. Brezovo Polje Novo

Dok se o Starom Brezovom Polju vi e zna na osnovu kazivanja usmene predaje s koljena na koljeno, poneke zabilje ke i na osnovu Glavnih rezultata popis a iteljstva u BiH od 22. aprila 1895. godine , o nastanku Novog Brezova Polja postoje dokumenti koji se nalaze u naunim institucijama. Krajem XVIII i poetkom XIX stoljea Austrija i Rusija razvile su veoma jaku mre u obavje tajnog rada na podruju Balkana s ciljem prikupljanja bitnih podataka o politikom, vojnom i ekonomskom stanju Turske. Isto tako, ove zemlje intenzivno rade i postiu Srbe, Bugare, Makedonce, Crnogorce i Albance na ustanak. Ni ta manje nije bila razvijena ni obavje tajna slu ba unutar srpskog naroda za vrijeme Karaora, posebno uoi i za vrijeme I i II srpskog ustanka. Poslije 1830. godine kada je sultan svojim hatti- erifom gotovo sve dotada nje nadle nosti turske vlasti prepustio srpskoj upravi, knez Milo osniva svoju linu obavje tajnu slu bu. Velika mre a agenata, pijuna, dou nika i uhoda koja je bila sastavljena od kne eva, mitropolita, popova, trgovaca, jataka i guslara neprestalno je kontrolisala sve grane vojnog, politikog, vjerskog, ekonomskog i psiholo kog ivota Turske. 6 Konstantan rad na ovom polju, zatim sna an diplomatski pritisak na Tursku, bili su predigra za progon koji e uskoro uslijediti. Izlo eni nepretalnim borbama, zati m politikim, ekonomskim, vjerskim i psiholo kim pritiscima, bez posebne pomoi od strane sultana, Bo njaci su etiri puta napu tali svoje domove i na li se u veoma nezavadnoj materijalnoj situaciji. Svako raseljavanje li avalo ih je svega to su stekli i dovod ilo ih do prosijakog tapa i poti tenosti. Prvi vei egzodus Bo njaka u Srbiji desit e se poslije Jedrenskog mira sklopljenog izmeu Turske i Rusije, kada e sulatan svojim hatti- erifom od 29. avgusta 1830. godine, objaviti da muslimani iz svih srbijan 5 Grupa autora, Brko i okolina u radnikom pokretu i NOB-u , Tuzla 1985. str. 89-92. 6 Istorijska graa , Knjige: I-1957., II-1959. i III-1964. Beograd, Izdanje: Dr avni se kretarijat za poslove narodne odbrane, Uprava slu be bezbijednosti. 43 Brezovo Polje poetkom 20-tog stoljea

skih sela, osim onih koji su direktno vezani za gradove, imaju se iseliti iz Srbije, odrediv i im konaan termin tog iseljavanja 1834. godinu. 7 Muslimansko stanovni tvo iz okolnih sela se 1834. god. iselilo u Bosnu. Oni su potra ivali prihode sa svojih ranijih imanja, ali ih nikada nisu ostvarili. Napu tena imanja su srpski se ljaci prisvajali bez odobrenja starje ina , dok su kue paljene. 8 O progonu i iseljavanju Bo njaka muslimana iz Kne evine Srbije, dr. Jusuf Muli, pi e: Iseljavanje muslimana iz Kne evine Srbije odvijalo se u dvije etape: prva u periodu 1830-1834. i druga u periodu 1862-1867. godine. im je vojvoda Milo Obrenovi stekao kne evsku titulu 1815. godine a Srbi unutra nju samouprav u u selima Beogradskog pa aluka, koja je dobila slu beni naziv Kne evina Srbija, samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi poeli su kovati planove za iseljenje musl imana iz Kne evine Srbije. Da bi se taj cilj to lak e ostvario, svi neciganski muslimani progla eni su Turcima (isto se ponovilo i u BiH 1992-1995). Prva etapa 18301834.: Poetno iseljavanje. Meu brojnim zahtjevima, koje su Srbi poeli postavljati Osmanlijama preko poslanika na Porti, posebno mjesto zauzimalo je iseljavanje Tu raka. Porta je ove zahtjeve stalno odbijala, ali to nije dugo trajalo. Po savjetu Rusa , za ostvarivanje svoga cilja o etniki istoj Srbiji iseljavanjem Turaka Milo je mitom preduprijedio protivljenje Osmanlija. (...) Hati erifom od 3. kolovoza/augusta 183 0. godine, sultan Abdul-Med id (...) je nalo io da se muslimani isele iz svih sela, osi m onih koja su direktno vezana za tvrave, i da napuste teritoriju Kne evine do kraja 1834. godine. Druga etapa 1862-1867.: Potpuno iseljavanje muslimana iz Kne evine Srbije. Povodom ubistva jednog srpskog mladia na beogradskoj ukur-esmi, koje je poinio neki osmanski vojnik, do lo je do nereda srpskog dijela Beograda. Kao odgovor na nerede, osmanska posada iz tvrave Kale-megdan (tvrava na boji tu) poela ih je bombardirati. Ovo je iskoristila vlada Kne evine Srbije i zatra ila iseljavanje preostalih muslimana u selima uz tvrave, iz samih tvrava i gradskih naselja, ali i osmanskih posada u tvravama. 9 O progonu i stradanju Bo njaka u Srbiji 1862. godine u gradovima: U ice, abac i Soko, te nastanku Brezova Polja i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini pisa li su mnogi historiari i znanstvenici. O dogaajima i prilikama u kojima su se na li Bo njaci toga vremena, profesor aban Hod i bilje i: Dolaskom na vlast 1860. 7 . Jeleni, Nova Srbija , str. 97. 8 H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz U ica u Bosnu 1862., Glasnik, Rijaset IZ u SF RJ, br. 2. Sarajevo 1991. str. 161-179. 9 Dr. Jusuf Muli, Ustanci Srba u Beogradskom pa aluku i pogromi nad muslimanima, Ta

kvim za 2010./1431/1432., str. 198-207. 44 Brezovo Polje na austro-ugarskoj karti

godine Milo Obrenovi je zapoeo jaku agitaciju protiv Turske. Uzajamni srpskomuslima nski sukobi kulminirali su 15. juna 1862. godine kada je do lo do krvavih sukoba na ukur-esmi u Beogradu. Ovaj sukob je dao povoda evropskim garantnim silama da se umije aju u taj spor i odlui e da se u Kanlid i nadomak Istanbula odr i zajednika konferencija na kojoj je trebalo jasno i precizno urediti pitanje odnosa izmeu Turske i Srbije. Po zavr etku te konferencije, a na osnovu protokola koji je potpisan Bo njaci su morali da iziu iz cijele Srbije, pa i iz varo i, zati m, da se sokolski i u iki gradovi razore, a da u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu ostanu jo samo turske posade. 10 U Beogradu su poetkom ezdesetih godina bili veoma zategnuti odnosi izmedu muslimana i hri ana. 11 O naseljavanju protjeranih muslimana iz Srbije 1862. godine i politikim prilikama u Srbiji i Bosni i Hercegovini u to vrijeme, u asopisu Prilozi , dr. Galib ljivo izmeu ostalog navodi sljedee: ...od Svetoandrejske skup tine (1858) Kne evina Srbija zao travala odnose prema Visokoj Porti. No, do otvorenog sukoba je do lo tek kod ukur esme u Beogradu 1862. godine. To se de avalo zbog toga to se nacionalna politika kneza Mihaila Obrenovia odvijala kroz dva uporedna plana: prvo, u okupljanju i organizovanju okolnog stanovni tva pod neposrednom osmanskom vla u; drugo, u sklapanju saveza sa balkanskim dr avama i politiarima. 12 Suvremenik dogaanja u to vrijeme Salih Sidki-efendija Had ihuseinovi Muvekkit (1825-1888) u knjizi Tarih-i Bosna ili Povijest Bosne , izmeu ostalog pi e: Jadno islamsko stanovni tvo nije imalo drugog izlaza nego se, htjelo-nehtjelo u saferu 1279. godine (29. VII - 26. VIII 1862.) poelo seliti iz utvrenih gradova: U ica, Sokola, apca. (...) Za one koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je e st kasaba u koje su naseljeni i to: Kozluk, Brezovo Polje, amac, Ora je, Orahovo i Kos tajnica. Tamo su im podignute asne d amije. 13 Srbi su incident na ukur-esmi, na Dorolu u Beogradu, vje to iskoristili kao povod za ubijanje, silovanje, pljaku, paljenje i progon muslimanskog stanovni t va. O pogromu nad Bo njacima u U icu u toku 1862. godine da se vidjeti iz knjige U ice i okolina 1862.-1914. , gdje stoji: U stalnim sukobima i incidenti ma izm edu pravoslavaca i muslimana doekane su i odluke konferencije u Kanlid i. etiri dana po zavr etku ove konferencije u U icu je 25. augusta izbio veliki po ar. Po ar su izazvali Srbi - verni ljudi , da bi optu ili muslimane kao navodne podmetae i podstrekivae stalnih sukoba. Ova akcija je izvedena po nalogu okru nog naelnika Pavla elma a. Po ar je svojim razmjerama iznenadio i podmetae, ali je poslu io kao izgovor da se muslimani to prije isele iz U ica, shodno zakljucima konferencije u Kanlid i. 14 O tom po aru Miladin Radovi je u svojim memoarima zapisao:

10 aban Hod i, Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788. 1862. godine u isto Zaviajni muzej u Tuzli. Posebni otisak iz lanci i graa za kulturn

riju istone Bosne 1958. str. 67. 11 . ordevi, Srpska narodna vojska 1861.-1864. godine, str. 58. 12 Galib ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhad ira) iz Kne evine Srbije u zvorni

ki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001., str. 89-116. 13 Salih Sidki ef. Had ihuseinovi Muvekkit (1825-1888.), Tarih-i Bosna , Knjiga

( Povijest Bosne )

II., Izdanje El-Kalem, str. 1106/7. 14 Cit. prema: Stevan Ignji, U ice i okolina 1862.-1914., i Titovo U ice 1967. str. 1 8-19. 45

Najvei deo varo i prekrio je pepeo po ara, obgorele glavnje i ru evine kua. Zatrpane su i poga ene stare drvene esme na lule, nestalo je vrtova i vonjaka, platane i jablanove opalio je po ar. Pusta i otvorena zjapi velelepna ehova d amija, i niko ne misli na turbeta, ni ane i sveti nje, niti se vi e svet kupi u Musalu punoj nekad zelenila, najlep em kraju turskog U ica. 15 Slinu sudbinu do ivjeli su i muslimani iz grada-tvrdave Soko, u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Sokoljani su se dug o bunili, ne vjerujui da su tek tako, jednom odlukom iz Istambula, bili osudeni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i oajanju, poruivali: Mi hoemo da nam sultan dode u Soko pa da nam ka e po to nas je dao Vlasima , dodajui da oni ne priznaju cara koji ih alje u surgun. 16 Opisujui gradove i varo i u Srbiji Vuk Stefanovi Karad i u knjizi Prvi i drugi srpski ustanak daje uputstvo Srbima kako danas-sutra napasti i zauzeti ova mjesta. Za abac, U ice i Soko, navodi sljedee: abac na Savi, tako isto mali turski gradi, no oko njega ima veliki anac s palisatima i s topovima. Istina da abac sam po sebi nije tvrd nimalo, ali budui da nema kod njega nikakva brda skoga bi ga ovjek mogao biti, a opkoljavaju ga mnoge bare, koje se gotovo nikad ne su e, zato ga je vrlo te ko uzeti. U ice na etinji, dosta tvrd starinski grad, no zbog brda oko njega slabo se mo e dr ati. Soko, mali gradi vi e samotvor nego sazidan; gotovo ga ni ta osim gladi ne mo e uzeti. 17 Autor separata Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788 1862.godine , profesor aban Hod i, izmeu ostalog, opisao je i naseljavanje Novog Brezova Polja. On u pomenutom separatu bilje i da se u Brezovo Polje naselilo 295 domova sa 723 mu ka lana iz ega se mo e zakljuiti da je Novo Brezovo Polje bilo veliko mjesto. Broj muhad ira apana bio je 375, U iana 215 i Sokoljana 75, dok se manji broj (58. op. a.) doselio iz drugih mjesta sa desne obale rijeke Drine. 18 Zbog te kog privikavanja na novu sredinu i uslove za ivot, doseljenicima su turske vlasti davale izvjesne privilegije od koj ih je vrijedno spomenuti oslobaanje poreza i vojne obaveze. 19 Na osnovu kazivanja koja se prenose s koljena na koljeno, protjerani Bo njaci iz Srbije ( abac, U ice i Soko), koji su izabrali Brezovo Polje za stalno prebivali te odluku su donijeli iz dva razloga: prvi, u Starom Brezovom Polju ivjeli su muslimani Bo njaci, drugi, zbog uzvi ice pored rijeke Save. Naime, idui uzvodno primijetili su tragove poplava to ih je ostavila rijeka Sava, i tra ili su uzvi icu z a naselje govorei: to je voda nekad donijela, to e jednog dana i odnijeti. Isto tako, predanja govore da su Bo njaci zadr ali obiaje iz zaviaja, tako da su apani bavili se trgovinom i ribolovom, U iani trgovinom i zanatstvom, a Sokoljani zemljoradnjom.

15 16 17 18

isto . ordevi, ukur-esma, str. 272. Vuk S. Karad i, Prvi i drugi srpski ustanak , Prosveta , Beograd, 1947, str. 15. aban Hod i Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu lanci i graa za kulturnu

1788. 1862. godine , Zaviajni muzej u Tuzli, Posebni otisak iz isto

riju istone Bosne , Tuzla, 1958., str. 65 143. 19 P. ivkovi, Prilog istoriji Bosanske Posavine, 150. godina Osnovne Tolisa, 1973., str. 43-68 46

kole u Tolisi,

Dr. sc. Omer Hamzi PROGONI I STRADANJA JEVREJA U GRAANICI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA Abstrakt: U ovom radu obraeni su rezultati istra ivanja podataka o stradanju Jevreja u Graanici tokom Drugog svjetskog rata, koji su do sada manje-vi e bili nepoznati iroj javnosti. Ti podaci ostajali su na marginama velikih tema na e politike i vojne historiografi je, obino kao ilustracija ili eho velikih politikih preokret a ili vojnih akcija. Suoeni sa konkretnim ljudskim tragedijama i patnjama (naprimjer, u sluaju gospoe Helene Kolman) s jedne, i sa povr no u raspolo ivih evidencija i nedostatkom podataka o imenima i broju rtava s druge strane, nismo mogli defini ti vno utvrditi konaan broj nastradalih Jevreja na ovom podruju, te smatramo da smo, na ovaj nain, tek otvorili pitanje stradanja Jevreja u malim bosanskoherc egovakim gradovima i njihovim ljudskim sudbinama i patnjama tokom Drugog svjetskog rata, o emu se do sada malo istra ivalo i pisalo. Kljune rijei: Jevreji, Graanica, Ozren, usta e, deportacije Jevreja U prouavanju holokausta i stradanja Jevreja do sada su pa nju privlaile takozvane velike teme masovnih stradanja, logora smrti , statistike rtava itd. Is tra ivanja o sudbini Jevreja u malim jevrejskim zajednicama po na im malim gradovima upotpunjuju sliku sveopeg stradanja Jevreja, odnosno holokausta u Drugom svjetskom ratu. Samo u ti m istra ivakim okvirima ukazuju nam se primjeri ljudske dobrote, poku aji ouvanja obraza, zaboravljeni sluajevi spa avanja ugro enog i nemonog u olujama zla i neovje tva. O Jevrejima, uope, kojih vi e nema u Graanici znamo vrlo malo, a jo manje o njihovom stradanju tokom Drugog svjetskog rata. Da nisu objavljene bilje ke i sjeanja apotekara Samuela Elazara, koje je uspi o staviti na papir i zahvaljujui Branku Vajiu, objaviti u svojoj dubokoj starosti , danas ne bismo takorei ni ta znali o graanikim Jevrejima.1 1 Samuel Elazar je roen u Graanici 1902. godine, osnovnu kolu zavr io je u rodnom gradu , gimnaziju u Sarajevu (gdje mu se i porodica u meuvremenu preselila), a Farmaceutski fakulte t u Zagrebu. Po zavr etku kolovanja, otvorio je apoteku u centru Sarajevu, koju su mu, kao pripadni ku jevrejskog naroda, 1941. godine, usta e oduzele. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je ka o radniki apotekar u rudnicima Zenica (spasio se kao i mnogi ljekari i apotekari jevrejskog porijek la za koje usta ki re im nije imao zamjenu). Jedno vrijeme, poslije rata, radio je kao apotekar u Livnu, a kasnije u Sarajevu 47

Prve jevrejske porodice poele su se doseljavati u Graanicu iz Travnika, oko 1865. godine. Poetkom austrougarske uprave, u prvom popisu, registrovano je nekoliko porodica sa 26 du a . U sljedeem popisu, 1885. godine, popisan je 61 stanovnik jevrejske nacionalnosti (od toga u selu Ko uhe 6), deset godina kasnije 72, a u posljednjem popisu za vrijeme austrougarske uprave bilo ih je 79. Nakon Prvog svjetskog rata broj Jevreja u Graanici naglo se smanjuje. Prema prvom popis u, u Kraljevini SHS, 1921. bilo ih je 27, a deset godina kasnije, 1931., taj broj s e smanjio na 22. Iako ovi podaci nisu sasvim pouzdani, bez obzira to potiu iz slu bene statisti ke, injenica je da je najvi e Jevreja u Graanici bilo za vrijeme austrougarske uprave. Za njih se vezuju poeci industrijalizacije i prvi moderni industrijski po goni na podruju tada njeg Graanikog kotara. Rije je o kamenolomu koji u Sklopu Pa alii, na ulazu u Graanicu sa sjeverne strane, otvorio demobilisani austrijski vojnik Ishak Rozen pic, zati m o kreani koju je na istom lokalitetu otvorio preduzima iz Vinkovaca, Josip Gertner, malom teksti lnom pogonu sa kojim je poku ao Mo o S. (Zadik) Danon, o prvom modernom hotelu u Graanici, koji je otvorio David Elazar itd. 2 Ovi podaci potvruju da su Jevreji u tom periodu bili znaajan faktor lokalne privrede i dru tvenog, graanskog ivota u Graanici. Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije i uspostavljanja nove vlasti, mnogi Jevreji kao i ostali stanovnici neslovenskog porijekla iseljavaju se u susjedne evropske zemlje. U periodu izmeu dva svjetska rata jevrejska zajednica u Graanici stalno se smanjivala, da bi se pred Drugi svjetski rat svela na svega 6 porodica sa 14 lano va. Nakon njemake okupacije i stvaranja NDH, otvorene napade na Jevreje i pljakanje njihove imovine poeli su Nijemci, a zatim i usta e. Tako su od samog poetka ispoljili brutalnu odlunost u rje avanju takozvanog jevrejskog pitanja i na ovim prostorima. Sprovodei rasistike zakonske propise i generalnu politiku NDH prema Jevrejima, 2. augusta 1941. godine upsko redarstvo Velike upe Usora i Soli iz Tuzle svim kotarskim oblastima, pa i Graanikom, proslijedilo je raspis R avnateljstva za javni red i sigurnost za NDH iz Zagreba, od 30.7.1941. godine, kojim se nala u o trije mjere protiv Srba i Jevreja: U interesu javne sigurnosti imadu se svi idovi (pokr teni ili ne) i Srbi (pre li na katolicizam ili ne), zatvoriti pod sum njom radi komunizma, a protiv kojih inae ne predlo i nikakav dokazni materijal, da bi gdje je i umro, 1969. godine. Pored farmacije, bavio se historijom medicine, te pro lo u Jevreja sefarda i Roma, objavio je vi e naunih, strunih i popularnih radova iz ti h oblasti. Jedan je od utemeljitelja Muzeja Jevreja Bosne i Hercegovine, te jedan od zagovornika osnivanja Muzeja zdr avstvene kulture BiH. Po nagovoru poznatog graanikog kulturnog i prosvjetnog radnika i entu zijaste Branka Vajia, koji se smatra utemeljiteljem Zaviajne zbirke u Graanici, Elazar je, iako u dubokoj starosti, uspio da napi e krau povijest Jevreja u Graanici. Iako ga je naru eno zdravstveno stan je sprijeilo da taj svoj rad obogati podacima i uoblii onako kako je planirao, ipak je njegov spis pod naslovom

Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici , objavljen u asopisu Muzeja istone Bos ne u Tuzli -lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. XV, 1984., danas jedini pisan i spomen o jevrejskoj zajednici u Graanici, koje vi e nema. Samuel Elazar, Graa za istoriju jev rejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143 2 Samuel Elazar, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143 48

se mogli staviti pred prijeki sud, odpremiti u sabirni logor ravnateljstva u Gospiu . 3

upskog redarstvenog

U Graanici je to poelo upadom jedne grupe njemakih vojnika u prodavnicu uglednog graanikog trgovca Izidora Pape, iz koje su opljakali i odnijeli polovinu zateene robe. Potom su jevrejsku havru (bogomolju) kao i jo neke vjerske objekte pretvorili u konju nice. U meuvremenu poeli su sistematski progoni, zastra ivanja i pljake. Takozvani rukovaoci zaplijenjene jevrejske imovine (komesar i) bili su lokalni usta ki monici Josip Trkman, ef poreske uprave za pokretnu i Dragutin Jelica, sudski kancelist, za oduzetu nepokretnu imovinu. Neovisno o politikom opredjeljenju domae muslimansko stanovni tvo nije odobravalo postupke Nijemaca i usta a prema Jevrejima. Zabilje eni su poku aji sakrivanja jevrejske robe po privatnim kuama da je usta e i Nijemci ne bi plijenili sklanjanje Jevreja po privatnim stanovima kako bi izbjegli hap enje, oblaenje musli manskih pokrivaa zarova da ih ne bi usta ke patrole prepoznale. 4 U skladu sa spomenutim nalozima iz Tuzle, ve u septembru 1941. godine usta e su u Graanici pohapsile i sprovele u Jasenovac tri jevrejske domicilne porodice, sa najmanje devet lanova, za koje je sigurno potvreno da su pobijeni. Zna se sigurno da su u logoru Jasenovac iz ove grupe pobijeni sljedei graaniki Jevreji: Goldgruber Desider, star 40 godina, trgovac 5, njegova supruga (stara 4 0 godina, domaica), te dvije kerke (djeca od 2 i 4 godine) i Papo Mo o, sin Rafaela (Rafe), star 37 godina, trgovac, i njegova supruga Hana, stara 23 godine, domaica .6 Nedostaju podaci za treu jevrejsku porodicu (sa najmanje tri lana), koja je tom prilikom uhap ena i sprovedena u Jasenovac. Na spisku rtava (koji dajemo u prilogu) nalazi se vi e osoba za koje je napisano da su stradali u Jasenovcu 1941. godine. Vjerovatno se radilo o porodici Papo Davida, mlaeg sina Rafe (Rafaela) i jo dvoje lanova njegove porodice, ali za to nemamo potvrdu u raspolo ivim spiskovima rtava. Prema nekim izjavama pred Zemaljskom komisijom za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (1944 1947.), u ovom zloinu neposredno je uestvovao poznati graaniki usta a Drago Jelica koji je te porodice nakon hap enja temeljito opljakao. Mo e se pretpostaviti da su usta e u prvom naletu, u elji da se doepaju njihove imovine, pohapsile i internirale tri najpoznati je jevrejsk e porodice: porodicu Desidera Goldgrubera i dvije porodice Papo Mo e i Davida, 3 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: Arhiv TK), Tuzla, Radniki pokret i narodnooslo bodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni 1920. 1945, 4652/57 4 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: Arhiv BH), Sarajevo, Zemaljska komisija za B iH za utvrivanje zlo ina okupatora i njihovih pomagaa (1944. ja za utvr 1947.), (dalje: ABH, ZKUZ), Anketna komisi

ivanje zloina izvr enih protiv Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graanikog, Zapisnik sastavljen u Graanici u svrhu utvrivanja zloina izvr enih protiv Jevreja za vrijeme okupacije Srez a graanikog,

inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945. 5 Desider Goldgruber u narodu u Graanici je zapamen kao Desider Goluber . Imao je trg ovinu ze maljskih proizvoda (voe, npr. otkupljivao orahe) u zgradi stare bne kue). Nje gova supruga, upamena kao Goluberovca Graanke (lokacija ro

je otkupljivala od graanikih

ena rune radove

i plasirala na tr i te izvan Graanice. 6 A BH, Sarajevo, ZKUZ, Zapisnici Komisije o zloinima u Graanici, Mjesni odbor Graa nica, Zapisnik inv. br. 56490 sastavljen pred Komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Graanici. 49

roene Graanlije, iz ugledne trgovake porodice Papo Rafaela (Rafe). 7 Od spomenutih 6 jevrejskih porodica koje su pred rat ivjele u Graanici, tri su, da kle, protjerane u logor, dok su se dvije uspjele izvui u Mostar, na podruje talijanske okupacione zone. esta je vjerovatno bila porodica apotekara Viktora Kolmana, koja e stradati ne to kasnije na Ozrenu. Potvrdu za to nalazimo u izvje taju Kotarske oblasti u Graanici vi im vojnim i policijskim organima, od 18.5.1942. godine, u kojem se u vezi sa Jevrejima konstatuje: Od ovda njih idova, obitelj Viktora Kolmana, ljekarnika u Graanici pre la je na rimokatoliku vjeroispovijest, a ostalo jo dvije obitelji, koje se ovde nalaze ive podpuno povueno. 8 Te dvije preostale porodice ( koje ive podpuno povueno ) spominju se i u kasnijim izvje tajima Kotarske oblasti Graanica. Za njih se u izvje taju od 30. maja 1942. godine navodi sljedee: Kod ovda njih malobrojnih (2 obitelji) idova nije zapa eno nikakve aktivnosti i ive potpuno povueno. 9 Suoene sa te kom zdravstvenom situacijom stanovni tva, koja se kao posljedica rata sve vi e pogor avala, usta ke vlasti su bile prinuene da u Graanicu, kao i u jo neka mjesta u Bosni i Hercegovini, dovode ljekare iz jevrejske populac ije, koji jo uvijek nisu bili pobijeni ili deportirani u logore da lijee stanovni tvo. Sp ecijalnu dozvolu za anga ovanje Jevreja u medicinskoj misiji u Bosni i Hercegovini dao je lino Paveli, to samo po sebi govori o ozbiljnosti zdravstvene situacije u ovim krajevima. Po tom zadatku, u 1942. i poetkom 1943. godine u Graanicu se doselilo 5 jevrejskih porodica sa 13 lanova. Dvije su uspjele pre ivjeti zahvaljujui injenici to su njihove starje ine jedan ljekar i jedan apotekar bili potrebni re imu (jer za njih nisu mogli dobiti zamjenu), dok se ostali nisu mogli dugo zadr a ti u Graanici. Prvi je po formalnom nalogu Ministarstva narodnog zdravlja, 15.2.1942. godine, do ao ljekar specijalista dr. Hinko Mari sa zadatkom da lijei puanstvo od bolesti sifi lisa . 10 Sa njim je do la sestra pomonica Kati ca Vrhovec i jedanaestogodi nji sin Petar. Sa istim zadatkom, poetkom augusta 1942. godine u selo Doborovce (desetak kilometara od Graanice), do ao je ljekar specijalista iz Osijeka dr. Vilim mukler. 11 Sa sobom je doveo suprugu Juliju, roena Kubicki i

7 Veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelektualac i aktivi sta NOP-a u Graanici, sjea se da je Mo i Papi i njegovoj supruzi (koji su preko njega nekoliko puta daval i novanu pomo za NOB), nakon etnike prevage (etnikog pua) na Ozrenu i promjene politike situacije u Gra nici, vi e puta savjetovao da se sklone na parti zansku teritoriju u ekovie. Mo o ga, meutim, nije poslu ao ve je oti ao i neko vrijeme boravio u muslimanskom selu Lukavica (Kotar Graanica), k oja je tada, na osnovu sporazuma izmeu komandanata Ozrenskog i Trebavskog etnikog odreda i vojnih i civilnih vlasti NDH (Lipac, 28.5.1942.), potpala pod upravu etnikog odreda. Kad se vratio iz Lukavice u Graanicu, usta e su ga, zajedno sa suprugom, uhapsile i oboje sprovele u Jasenova c, odakle se nikada nisu vratili. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zaviajna zbirka Graanica, nesreena graa)

8 Arhiv Vojnoistorijskog instituta (Dalje: Arhiv VII), br. reg. 46, f. 7-1, k. 2 01 9 Arhiv VII, br. reg. 42, f. 7 k. 201, Redovan petnaestodnevni izvje taj Kotarske oblasti Graanica za razdoblje od 15. do 30. maja 1942. godine, Velikoj upi Usora i Soli, od 30. 5. 19 42 10 Dr. Hinko Mari, rodom iz Vara dina, u Graanici kao lijenik specijalista boravi od 15. 2.1942. godine, stasa niskog, dobro razvijen, star 45 godina, lice duguljasto-crnomanjasto, oi i obrve crne, bradu brije, brkovi mali tucani, kosa crna prosijeda, zubi zdravi, obuen u crno graansko odijelo, sa crnim dugakim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele, drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) 11 Koncem 1918. godine u Graanicu je dolazio Josip mukler, diplomirani farmaceut iz O sijeka s namje 50

dvije kerke, 15-godi nju Rut i drugu, kojoj u dokumentu nema imena.12 Trei je po nalogu Doma narodnog zdravlja iz Doboja, poetkom februara 1943., do ao dr. Ivo Lwy sa sestrom pomonicom Marijom Ba i, 13 da lijei puanstvo od zarazne bolesti trbu nog i pjegavog ti fusa .14 Iako se pouzdano ne zna za jo dvije jevrejske porodice koje su u tom periodu dopremljene u medicinsku misiju u Graanicu, po kasnijem razvoju dogaaja mo e se zakljuiti da je to bila doktorica Jolanda Rau i Oberson (u ambulantu u Graanicu do la krajem 1942. ili poetkom 1943. godine, kada je dr. Avdo Prohi privremeno napusti o Graanicu i oti ao u Zagreb) i apotekar Velimir Sveenski, rodom iz Osijeka, koji je do ao iz Te nja na slu bu Graanicu umjesto odbjeglog Kolmana u prvoj polovini 1943. godine. Prva trojica se nisu du go zadr ala u Graanici, dok se Sveenski i Rau ika (koji su u Graanici doekali kraj rata) spominju i u kasnijim usta kim izvje tajima. 15 Za porodicom mukler, polovinom septembra 1942. godine u Graanicu je do ao Jevrejin Josip Bihler iz Osijeka. Prema kasnijim istragama Oru nike postaje, bio je ludo zaljubljen u stariju kerku Vilima muklera, gospoicu Rut, koja mu je i pomogla da se ispred usta a skloni u Graanicu i zaposli kod trgovca Ljubomira Hinia. Propusnicu i ostale papire obezbijedili su mu nadcestar Ivan Domi ljanovi i zamjeni k kotarskog predstojnika u Graanici Fadil abi. Ali, kako ga Hini nije mogao uredno prijaviti kotarskim vlastima, on je brzo postao sumnjiv, pa je 10.12.1942 . godine priveden u Oru niku postaju u Graanici gdje su ga ispiti vali oru niki narednik Abdulah Ba i, zapovjednik Oru nike postaje i Tihomir Kamenja evi.16 Shvativ i da mu kao neprijavljenom Jevreju ne gine logor, Bihler je odmah nakon tog ispitivanja nestao iz Graanice, zbog ega su usta ke vlasti pokrenule obimnu istragu i ispiti vanja.17 Pod sumnjom i stalnim nadzorom bile su porodice dvojic e

rom da otvori apoteku, ali kako nije imao pet godina radnog iskustva (imao je sa mo tri), po zakonu nije mogao dobiti dozvolu za rad, pa je taj poku aj propao (Omer Hamzi, Razvoj zdra vstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do op te bolnice. Graanica: Graaniki glasnik, Monos , 2000; br 10; 68). Iz te porodice, vjerovatno potie i Vilim mukler koji se 22 godine kasnije na ao kao ljekar u Doborovcima kod Graanice. 12 Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica: Komisija z a istoriju Op tinskog komiteta u Op tinski odbor SUBNOR-a, 1988., 207, 208 13 Marija Ba i, ki Marije i Jure, rodom iz Peru ia, stara 27 godina, stasa srednjeg, lica okruglog crnomanjastog, oi i obrve smee, kosa crna, nos i usta naravni, zubi zdravi, obuena u ensko graansko odijelo sa plavim dugakim zimskim kaputom, na glavi plava kapa, na nogama zimske cipele (gvo arice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nik e postaje Graanica od 4. 3. 1943.) 14 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica (zapovjednik Abdulah B

a i), predmet: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridru ili se etnicima Ozrens kog etnikog odreda od 4. 3. 1943. 15 im su parti zani definitivno istjerali usta ko-njemake posade iz Graanice, 7.4.1945. godine, doktorica Jolanda Rau i je postavljena za referenta saniteta u Komandi mjesta u Graanici, to po tvruje kazivanja da je i ranije saraivala s parti zanima, a da je uspjela pre ivjeti zahva ljujui spcijalnoj naklonosti Ibrahima Pjania, zapovijednika Zelenog kadra, kasnije zapovjednika 25. usta ke bojn e, sa sjedi tem u Graanici. Velimir Sveenski e jo dugo godina poslije rata raditi kao ef apot eke u Graanici. (Omer Hamzi, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do op te bolnice . Graanica: Graaniki glasnik, Monos , 2000; br. 10; 71). 16 Arhiv VII, br. reg. 19, f. 1-17 k. 151, Zapisnik sastavljen u uredovnici Oru nik e postaje Graanica u Graanici, dne 10. 12. 1942.. 17 Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17. 12. 1942. g. U uredovnici Oru nike postaje u Graanici (prisutni Vojislav Misko i Mile Milas, du nostnici Usta ke nadzorne slu be za Veliku upu 51

ljekara Jevreja:

muklera i Maria.

Da bi odgovorila zahtjevima iz upske redarstvene oblasti Tuzla gdje se pripremala jo jedna masovna deportacija Jevreja, krajem 1942. godine, Kotarska oblast u Graanici, tra ila je od Oru nike postaje spisak svih Jevreja koji su boravili na podruju te postaje, a posebno onih koji su bili osloboeni od interniranja. Oru nik a postaja je, 12.12.1942., godine taj spisak proslijedila naslovu , uz napomenu da ova postaja nema nikakove zapovijedi o njihovom osloboenju od interniranja. 18 Da su usta e pripremale nova masovna hap enja Jevreja, potvruje i dopis upne redarstvene oblasti iz Tuzle od 8. januara 1943. godine u kojem se tra i konkr etno od Kotarske oblasti u Graanici da urno podnese izvje e o radu pojedinih idova kao i gdje se sada isti nalaze, te to je sve kod njih sumnjivo zapa eno. 19 Prije toga, usta ke vlasti su bile obavije tene da se kod dr. Maria redovno okuplja jedna grupa uglednih ljudi i intelektualaca koji su oznaeni kao proti vnici re ima. Meu njima evidentirani su: dr. Avdo Prohi, ljekar u mjesnoj ambulanti , Ljubo Hini, ugledni trgovac, Milena Milosavljevi, namje tenica u kotarskom uredu, Katica Vrhovec, medicinska sestra ,20 Fadil abi, zamjenik kotarskog predstojnika, Ivan Domi ljanovi, nadcestar, uitelj Ind i i dr. 21 Poetkom 1943. godine, Usta ka nadzorna slu ba iz Tuzle dobija nalog da deportuje preostale jevrejske porodice iz Graanice. Saznav i od svojih prijatelja ta im se sprema, spomenuti ljekari se odmah odluuju za bjekstvo. U nedjelju, 28.2.1943. godine, ljekar Hinko Mari i apotekar Viktor Kolman22 sa porodicama i osobljem izvlae se iz Graanice i prelaze preko Spree u Boljani, na ozrensku etniku teritoriju. Hinko Mari je poveo svoju pomonicu Katicu Vrhovec i sina Petra. Apotekar Viktor i njegova supruga Helena Kolman23 ponijeli su kerkicu Nadu, Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovakog pomonika iz Graanice 18 Muzej Doboj, inv. br. 89, Dopis Oru nike postaje Graanica, kotarskoj oblasti Graanica od 12. 12. 1942. (u potpisu: zapovjednik, narednik Abdulah Ba i) 19 Muzej Doboj, inv. br. 89-a, Dopis upske redarstvene oblasti Kotarskoj oblasti Graanica; predmet: Protudr avna promid ba idova u Graanici podaci, od 19. 4. 1943. 20 Katica Vrhovec, rodom iz Koprivnice, stara 25 godina, stasa malenog, lica dugulj astog bijelog, oi i obrve plave, kosa uta (blond), nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi plava ka pa, obuena u ensko graansko odijelo sa dugakim zimskim crnim kaputom, na nogama crne visoke enske cipe le, drugih osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graani ca od 4. 3. 1943.) 21 Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17.12.1942. g. U uredo vnici Oru nike postaje u Graanici (prisutni Vojislav Misko i Mile Milas, du nostnici Usta ke nadzorne slu be za V eliku upu Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovakog pomonika iz Graanice

22 Apotekar Viktor Kolman je bio rodom iz Koprivnice, star oko 40 godina, kao apote kar radio je u Graanici 15 godina. Bio je srednjeg stasa, lica okruglog, crnomanjanstog, kosa crna, oi i obrve crne, bradu je brijao, brkovi mali, tucani nos i usta naravni, zubi zdravi,obuen u graansko odi jelo, dugaki crni zimski kaput, na glavi crni e ir, na nogama crne plitke cipele, osobnih znakova nem a. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) 23 Helena Kolman, (ki dr. Mea Cvija, advokata iz Bosanskog Novog), u Graanici ivi 10 go dina, stara 35 godina, stasa srednjeg, lica okruglog bijelog, oi smee, kosa uta, nos i usta nar avni, na sebi nosi dugaki zimski kaput, osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Iz vje taj Oru nike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Prema sjeanju veterinara Hasana Maglajlije, predra tnog lijevo orijentisanog intelektualca i aktiviste NOP-a u Graanici, Helena Kolman je aktivn o pomagala NOP u novcu i sanitetskom materijalu. Sjea se da je ona dala poveu sumu novca za oslobaan je parti zan 52

dijete od 11 mjeseci. Na putu za Boljani, na raskrsnici Koria Han, njima se pridru i o i dr. Ivo Lwy (Hrvat?) 24, koji je sa sobom vodio jednu crnomanjastu gospou, srednjih godina i prilino ru nu . 25 Saznav i ta mu se sprema i Vilim Schmuckler, ljekar u Doborovcima, 7.3.1943., i pored neprekidnog nadzora , uspio se izvui sa enom i etvoro djece u pravcu Srnica i Gradaca. Krenuo je oko 4 sata ujutro sa dvoja zapre na kola (Mehe Halilbegovia? Alibegovia i azima D ananovia). Prema izvje tajima Kotarske oblasti iz Graanice, te su zaprege, sa koferima i ostalim stvarima, ali bez dr. Schmucklera i njegove obitelji oko 6 sati istog dana pro le pored stra e u Srnicama koja ih nije zaustavljala.26 Oigledno, nisu im bili sumnjivi. Saznav i za bjekstvo, naelnik i bilje nik opine Doborovci, odmah su zapeatili ambulantu koja se nalazila u zgradi opine, a potom i stan u kolskoj zgradi, u kojem je stanovala porodica dr. muklera.27 O bjekstvu trojice ljekara i jednog apotekara iz Graanice sa porodicama i osobljem), u izvje taju Zapovjedni tva 2. domobranskog zbora, sa sjedi tem u Slavonsko m Brodu, koje je operativno pokrivalo i podruje Velike upe Usora i Soli od 23.3.1943., izneseni su dosta neprecizni i netani podaci. to se tie Jevreja, prvo j e konstatovano da ih gotovo (ih) i nema. U koliko postoje, ne utiu na obenitu situaci ju. Uslied glasina da e biti odvedeni u logore, izvr ili su neki idovi bjegstva, te je tako pobjegao etnicima Trebavskog odreda 28. 2. 1943. Dr. Hinko Mari iz Graanice sa svojim sinom, Dr. Ivo Lwy, lijenici, a Viktor Kolman sa enom i djetetom, ljekarnik. Dne 7. 3. 1943. pobjegli su iz s. Doborovaca, kotara Graanica, lijenik Vilim mukler, sa enom i 4 kerke, takoer etnicima Trebavskog odreda. 28 Mari i Kolman nisu, dakle, pobjegli na Trebavu, nego na Ozren, ni mukler, takoer, nije oti ao na Trebavu, ve se izvukao prema Gradacu. U izjavi povodom bjekstva dr. Maria koju je dao Kotarskoj oblasti u Graanici, 2.3.1943. godine, ulejman ef. Fazli (kod kojeg su stanovali) je potvrdio da mu je, prije nego to su pobjegli na 3-4 dana, gospoica Vrhovec, pomonica dr. Maria, govorila kako trebaju na nekoliko dana odseliti sa stvarima u selo Brijesnicu, gdje se je pokazala u veem broju bol est ti fusa , ali da je tek drugi dan nakon bjekstva doznao u ar iji kako su ti njegovi

skog borca Dike Jak ia kojeg su etnici dr ali u zatvoru u Sokovcu. Potkupljivanje etnike stra e je uspjelo i taj se borac ponovo na ao u partizanskim jedinicama. (Hasan Maglajlija v eterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zavia jna zbirka Graanica, nesreena graa) 24 Dr. Ivo Lwy, rodom iz Zagreba, star 31 godinu, stasa malenog, dobro razvijen, lic e duguljasto, oi i obrve smee, kosa smea, bradu i brkove brije, nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi crni e ir, obuen u graansko crno odijelo, sa kratkim zimskim kaputom-pelcom, na nogama zimske cipele (gvo erice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nik e postaje

Graanica

od 4. 3. 1943.)

25 Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graanici, dn e 2. o ujka 1943., sa saslu anje Kadire Kuduzovi, slu avke kod Viktora i Helene Kolman, (ki Alijina, star a 20 godina, udata za Hasu Kuduzovia iz Graanice), povodom bjegstva Kolmanovih na etniku teritori ju. 26 Muzej Doboj, inv. br. 68, Izvje taj Kotarske oblasti u Graanici, upnoj redarstvenoj oblasti Tuzla od 7. 3. 1943. 27 Muzej Doboj, inv. br. 71, Izvje taj naelnika opine Doborovci Kotarskoj oblasti u Graanici o bjegstvu dr. Schmucklera, njegove ene i etvoro djece od 7. 3. 1943. 28 Arhiv VII, br. reg. 39, f. 3, k. 79 53

stanari odbjegli negdje u nepoznatom pravcu, navodno u etniko podruje. 29 O detaljima izvlaenja Kolmanovih iz Graanice, podatke je iznijela njihova slu avka na saslu anju u Uredu Kotarske oblasti u Graanici, 2.3.1943. godine, samo tri dana nakon tog bijega: Taj dan sam joj ispekla jednu tuku i skuhala poveu pogau, te je sve to sa 1 litrom rakije i nekim manjim sitnijim stvarima gospoa nap unila jednu korpu i oko 2 sata poslije podne naredila mi je da tu korpu ponesem sa njima. Ja sam tada krenula kroz ar iju, a gospodin apotekar sa gospoom i li su za mnom i vozili dijete u kolicima. Kada smo do li do raskr a Koria hana zatekli smo tude Dr. Lwya, lienika iz Doboja i jednu crnomonjastu gospou, srednjih godina i prilino ru nu. Takoe su tu stajala jedna kola u kojima je sjedio koija Muji Suljo. U tim kolima od stvari nije ni ta bilo, samo su bila zastrta slamom. Tada su ga Kolman i Viktor, te Dr. Lwy i pomenuta gospoa sjeli svi u ta kola i smjesti li dij ete sa kolicima, a meni je gospoa dala jedno pismo za poreznika Josipa Trkmana i klju od kue govorei mi da sutra ujutro doem na uobiajeno vrijeme na posao. ( ) Napominjem, da mi je gospoa apotekarica pri rastanku rekla da ide sa ostalima, koji su u kolima bili, na izlet, te da e na vee ii na sijelo kod Puraa Arifa, a da j oj ja ne trebam ni ta do ujutro oko 6 sata. Sutradan oko 6 sati ujutro kada sam do la pred kuu i htjela da otkljuam i uniem zadr ao me je jedan stra ar koji se je tu pred kuom zatekao i kaza, da mu dadnem klju od kue, jer da mi je gospoa oti la u etnike, te sam mu ja taj klju i dala, zajedno sa pismom upuenim na Trkmana Josipa, poreznika, koje sam trebala oko 10 sati pomenutom uruiti, kako mi je gosp oa rekla. 30 Prema izvje tajima oru nike postaje, svi bjegunci koji su iza li iz Graanice, istog dana sastali su se sa etnicima u selu Sokovac, odakle su prebaeni u selo Boljani gdje su smje teni u kuu iseljenog pravoslavnog sve tenika Dejana Vujasinovia, gdje e navodno lijeiti etniko osoblje .31 Prema izvje taju oru nike postaje Graanica, pripremajui se za bjekstvo, oni su sve potrebne stvari, odjeu i dijelove spavaeg namje taja, te lijekove i lijenike instrumente, pomou etnika , prebacili preko Spree, na etniku teritoriju, odnosno u Boljani. Iako nije utvreno koliko su lijekova Kolmanovi prebacili na Ozren, u izvje taju stoji da je n jihova apoteka sa lijekovima i ostala imovina pobjeglih osoba stavljena pod nadzor pozvanih dr avnih vlasti. 32 Uporedo sa istragom o bjekstvu Jevreja iz Graanice, pokrenut je i postupak konfiskacije njihove imovine. Po nalogu Glavnog ravnateljstva za zdravstvo i nal ogu Velike upe Usora i Soli iz Tuzle, kotarski upravitelj u Graanici Safet Brankovi 29 Muzej Doboj, inv. br. 1112, zapisnik spisan u Uredu Kotarske oblasti u Graanic i, dne 2. 3. 1943. o kratkom saslu anju D ematskog imama ulejman ef. Fazlia povodom bjegstva Dr. Hinka Maria i njegove sestre pomonice Katice Vrhovec, koji su stanovali u njegovoj kui 30 Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graanici, dne 2. o ujka 1943., sa saslu anje Kadire Kuduzovi, slu avke kod Viktora i Helene Kolman, (ki Alijina, star

a 20 godina, udata za Hasu Kuduzovia iz Graanice), povodom bjegstva Kolmanovih na etniku teritori ju. 31 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica (zapovjednik Abdula h Ba i), pred met: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridru ili se etnicima O zrenskog etni kog odreda od 4. 3. 1943. 32 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica (zapovjednik Abdula h Ba i), pred met: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridru ili se etnicima O zrenskog etni kog odreda od 4. 3. 1943. 54

svojom posebnom odlukom od 17.3.1943. godine, formirao je komisiju (povjerenstvo ) koje e provesti popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) upitne apoteke. . Povjerenstvo je bilo u sljedeem sastavu: izaslanik Velike upe Usora i Soli, zamjenik redarstvenog upravitelja efk ija Mufti, magistar farmacije Vladoje Grabari iz Tuzle, kotarski predstojnik Safet Brankovi iz Graanice, kotarski lijenik u Graanici dr. Petar Mamontov, izaslanik Poreznog ureda Graanica Murat Fetahagi i Pear Mila, ugovorni slu benik Kotarske oblasti u Graanici. Zadatak povjere nstva bio je da sastavi popis zateenog inventara, opreme i lijekova u apoteci odbjeglog Viktora Kolmana i da apoteku preda dr. Avdi Prohiu, opinskom lijeniku na privremeno upravljanje. 33 ta se desilo sa dr. muklerom koji je s porodicom pobjegao iz Doborovaca prema Gradacu, nije poznato. Oni koji su prebjegli na etniku teritoriju, uglavnom su tragino zavr ili.34 U toku operacija njemake Vra je divizije na Ozrenu, Kolmana su zarobili i strijeljali Nijemci, dok su doktor Hinko Mari i njegova ses tra pomonica Katica Vrhovec poginuli u bombardovanju. Dr. Ivo Levi, njegova pomonica Marija Ba i i sin Dr. Maria Petar Mari 35, imali su vi e sree. 36 Dr. Ivo Levi je stupio u partizane koji su se, u ljeto 1943. godine, nakon Sutjeske, sa jakim sn agama dolinom Krivaje probili na podruje Ozrena i u dolinu Spree. Bio je upravnik bolnice 17. divizije NOVJ, a kasnije bolnice br. 2 Treeg korpusa u Trnovu, gdje j e zarobljen i strijeljan. 37 Po to je izgubila mu a na Ozrenu, Helena Kolman sa djetetom hitno napu ta etniku teritoriju i pod nerazja njenim okolnostima, 24.4.1943. godine, vraa se u Graanicu. Odmah po povratku, morala se prijaviti u Oru niku postaju i dati izjavu na osnovu koje je dva dana kasnije (26.4.1943.) obustavljena tjeralica za Vik 33 Muzej Doboj, inv. br. 110, Odluka Kotarskog upravitelja Safeta Brankovia o formir anju povjerenstva za popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) apotekeodbjeglog ap otekara Viktora Kolmana od 17. 3. 1943 34 U svom sjeanju veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelekt ualac i akti vista NOPa u Graanici, iznosi svoje vienje tog sluaja i, izmeu ostalog, konstatuje: Interesantno je bilo dr anje na ih idova u Graanici. Negdje u to doba ili ranije do ao je u Graanicu iz Hrvats ke lijenik dr. Mari ( idov) sa jednom lijenikom pomonicom, a dolazio je u Graanicu i neki dr. Lev. Upoznao sam se sa njima i e e se sastajao, naroito sa Mariem. Dok su Mari i Viktor Kolman bili vi e na strani saveznika, dr. Lev bio je na na oj strani. Ja sam im predlagao da idu u par tizane, a oni su se kolebali iako su znali da im prijeti stalna opasnost od usta a i Nijemaca. Ipak su se radij e odluili da idu na etniku teritoriju, izbjegli su na Ozren i tamo su i Viktor i Mari i njegova pomon

ica nastradali. Viktora su strijeljali Nijemci, a Mari i njegova pomonica poginuli su od njemakog b ombardovanja. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanic i od 1939. do 1945. (rukopis) Zaviajna zbirka Graanica, nesreena graa) 35 Petar Mari, sin Hinka Maria, star 11 godina, stasa malenog, dobro razvijen, lica o kruglog, crnomanjastog, oi i obrve smee, kosa smea,, nos i usta naravni, obuen u graansko odijelo teget boje sa crnim dugakim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele drugih osobnih znako va nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) 36 Muzej Doboj, inv. br. 115, Raspis Oru nike postaje Graanica: Zapovjednitvu 4. pje ake di vizije Doboj, Zapovjednitvu 4. oru nike pukovnije Tuzla, Velikoj upi Usora i Soli Tuzla, upsk oredarstvenoj oblasti Tuzla, Krilnom oru nikom zapovjednitvu Tuzla, Kotarskoj oblasti Tuzla, Mjesnom zapovjednitvu Graanica, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost za grad Zag reb, Domu narodnog zdravlja Doboj, Domu narodnog zdravlja Banja Luka, Vodnom oru nikom zapovj ednitvu Doboj, 26. 4. 1943. 37 Muzej Doboj, inv. br. 71, 115 i 1112 55

torom Kolmanom i drugim licima koja su pobjegla na etniku teritoriju zato to su neki izginuli, neki pobjegli dalje, a neki se vratili u Graanicu . Istog dana iz Velike upe Usora i Soli nalo eno je Oru nikoj postaji u Graanici da bezuvjetno Helenu Kolman sa djetetom (kerkicom Nadom) sprovede u upsku redarstvenu oblast Tuzla.38 Nalog je odmah i izvr en: prvim vozom gospoa Kolman stra arno je sprovedena u Tuzlu, ali bez djeteta. Time je sudbina graanike apotekarice bila zapeaena. Da li je sve to ubrzalo njeno pismo upueno porezniku Josipu Trkmanu, koje je dospjelo u ruke re ima i ta je uope natjeralo tu enu da se ponovo vrati u Graanicu, a odatle na put bez povratka, nikada se nije saznalo. Ubijena je u logo ru na Savskoj cesti kraj Zagreba, 1943. godine. Sudbina njene kerkice Nade posebna je pria. I pored naloga da se u upsku redarstvenu oblast privede sa djetetom, taj nalog nije izvr en. Helena je, vjerovatno s preutnom dozvolom vlasti u Graanici, dijete ostavila kod svojih prijatelja iz porodice Prohia i Halilbegovia. Na koji nain je to jevrejsko dijete b ukvalno istrgnuto iz usta kih ruku, vjerovatno se nee nikada do kraja utvrditi . Na osnovu injenice da su vlasti znale, ak i izvje tavale o tome da se u Graanici krije jedno jevrejsko dijete, mo e se zakljuiti da je zauzimanje nekih uglednih ljudi iz graanike ar ije za spas tog djeteta, meu kojima se u nekim neprovjerenim priama posebno spominje dr. Avdo Prohi, u najkritinijem trenutku urodilo plodom. U izvje taju Kotarske oblasti od 31. jula 1943. godine konstatovano je: Postoje 2 idovske familije u Graanici (apotekar Sveenski kao upravitelj javne podr avljene ljekarne i dr. Jolanda Rau i kao voditeljica privremene ku ne bolnice), koje su mirne i povuene, te jedno malo ensko idovsko dijete. 39 to se tie jevrejskog pitanja , iste konstatacije navedene su i u izvje taju od 18.9.1943. godine. 40 Kada su pouzdano saznali da usta ke vlasti nee vi e tolerisati skrivanje jevrejskog djeteta u Graanici, u porodicama Prohi i Halilbegovi su odluili da malu Nadu prebace u Zagreb i sklone je u porodicu Sabrije Prohia. 41 Prema porodinom dogovoru, djevojicu je sa jo jednom, ne to starijom djevojicom iz jedne slovenske izbjeglike porodice iz Graanice, u Zagreb doveo trgovac drvetom Sabrija Prohi. Mala Nada je ostala u porodici Sabrije Prohia u Zagrebu sve do 1947. godine, kada je s nekim lanovima svoje dalje familije odselila za Palestinu . 38 Muzej 39 Arhiv Kotarske velikoj Doboj, inv. br. 115, Raspis Oru nike postaje Graanica od 26. 4. 1943. VII, br. reg. 28, f. 7 k. 201, Prilike u pro lom tjednu; Redovan izvje taj oblasti u Graanici upi Usora i Soli Tuzla, 31. 7. 1943.

40 Arhiv VII, br. reg. 30, f. 7 k. 201, Prilike u pro lom tjednu; Redovan izvje taj Kot arske oblasti u Graanici velikoj upi Usora i Soli Tuzla, 8. 9. 1943.; Velimir Sveenski (roen 1894. u Osijeku ) do rata je bio vlasnik apoteke u Te nju. Zbog saradnje sa NOP-om bio je jedno vrijeme u zatvo ru u Slavonskom Brodu. Intervencijom ene pu ten 1943. godine. Iste godine, nakon odlaska Kolmana, d o ao na slu bu apotekara u Graanicu. Umro 1968. godine, nakon dugogodi nje slu be u Graanici. Sahranj en u Osijeku. (Omer Hamzi, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do op t

e bolnice. Graanica: Graaniki glasnik,

Monos , 2000; br. 10; 71).

41 Sabrija Prohi je bio vrlo uspje an predratni veletrgovac, posjednik vrijednih nekre tnina, ne samo u Graanici, ve i u Zagrebu, Beogradu i dr. Nestao je pod nerazja njenim okolnosti ma n a slu benom putu 1945. godine, da bi ubrzo bio progla en za narodnog neprijatelja , nakon ega je s va njegova imovina konfiskovana. Po to ovaj sluaj nikada nije slu beno razja njen, u porodici je o stala sumnja da je Sabrija Prohi bio rtva UDB-e. 56

Zakljuak 1. Spisak nastradalih Jevreja za koje se tvrdi da su iz Graanice ima vi e imena nego to ih je bilo uoi rata u Graanici. Znamo sigurno za est porodica, od kojih su se dvije sklonile u Mostar, u talijansku okupacionu zonu, i za 5 porodi ca, uglavnom ljekara i medicinskog osoblja, koje su se doselile (dovedene) tokom rat a da lijee stanovni tvo oboljelo od pjegavog tifusa i sifilisa. Na Spisku rtava rata 1941 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice nalazi se 28 jevrejskih imena, od kojih se 13 ponavlja u raznim modifi kacijama (na njemu su neke rtve dva puta upisivane samo pod drugaijim, neznatno izmijenjenim imenima), to znai da se stvarno radi o 15 rtava, od kojih 5 nismo mogli nai kod Elazara (ak nema ni imena Papo Davida, sin Rafaela, ija je porodica prva deportovana iz Graanice), iz ega bi se mogao izvui pogre an zakljuak da nisu ni bili u Graanici. Od 15 imena koji se vode kao ubijeni Jevreji iz Graanice u pub likaciji rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bo njaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377, 10 se spominje na Spisku rtava rata 1941 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431., etiri imena se ponavlja ju, dok se ime Jakoba Abinuna pojavljuje samo na tom spisku. S druge strane, Samuel Elazar uope ne spominje u svojim sjeanjima porodice Goldgruber i Kolman, a nema ih ni na spomenutom spisku Saveznog zavoda za statistiku. Zato se nije ni moglo doi do konanog podatka o broju stradalih Jevreja u Graanici, a pogotovo o njihovim imenima. Ne znamo ak ni imena svih devetero nastradalih graanikih Jevreja iz prve tri domicilne porodice deportovane iz Graanice u drugoj polovini 1941. godine. Ne znamo koje su se dvije porodice odselile u Mostar i kakva je bi la njihova dalja sudbina u toku Drugog svjetskog rata. Ostalo je otvoreno pitanje j esu li to dvije od ukupno tri jevrejske porodice koje su se vratile u Graanicu nakon zavr etak rata.42 Sigurni smo da su od 6 jevrejskih porodica, koliko ih je bilo pred rat, stradale 4, ukljuujui i porodicu Kolman sa ukupno 9 lanova. to se tie ostalih dvadesetak imena sa spomenutih spiskova, radi se vjerovatno o osobama jevrejskog porijekla, koje su formalno (po nekom osnovu) bile vezane za Graanicu, pa su tako, naje e po naknadnim sjeanjima i evidentirane. Kako je do lo do toga, nismo mogli utvrditi.

2. Na osnovu dostupnih i obraenih podataka u ovom prilogu, mo e se zakljuiti da su usta e prva hap enja Jevreja u Graanici izvr ili u drugoj polovini 1941. godine, nakon izbijanja ustanka na Ozrenu i zao travanja ope vojno-politike situacij e na ovom podruju. Na udaru su bile tri najpoznatije, vjerovatno i najbogatije trgovake porodice Goldgruber i dvije porodice iz poznate familije Papo. Drugi udar usta e su pripremale nakon smirivanja ustanikih podruja Ozrena i Trebave koje je nastupilo poslije izvr enog etnikog pua na Ozrenu i potpisivanja spora42 A BH, Zemaljska komisija za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa ( 1944 1947.), A BH, ZKUZ, Anketna komisija za utvrivanje zloina izvr enih protiv Jevreja za vrijem e okupacije Sreza graanikog, Zapisnik sastavljen u Graanici u svrhu utvrivanja zloina izvr enih pro

ti v Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graanikog, inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945. 57

zuma (praktino razgranienja i podjele vlasti ) izmeu civilne i vojne uprave NDH i etnikih komandanata Ozrena i Trebave (Lipac, 28.5.1942.). Na meti su bili ljekari koji su bili dovedeni sa strane da lijee stanovni tvo i saniraju epidemije tifusa i sifilisa. Da bi izbjegli hap enja, oni su spas potra ili na etnikoj teritoriji na Ozrenu, gdje su izgubili ivote apotekar Kolman i Hinko Mari, dok su se Levi izvukao, kao i mukler koji se odvojeno od ove grupe spa avao iz Doborovaca u pravcu Gradaca. U ovom sluaju, izdvaja se tragina sudbina Helene Kolman, supruge apotekara Viktora Kolmana, koja se, nakon pogibije svog supruga, ko zna iz kojih razloga, sa bebom u naruju - jedanaestomjesenom kerkicom Nadom, vraa u Graanicu, gdje je odmah uhap ena i sprovedena u logor. Mala Jevrejka je sklonjena u porodice Halilbegovi i Prohi, koje e je kasnije, ispred oigledne opasnosti , skloniti u Zagreb kod veletrgovca i posjednika Sabrije Prohia, gdje e iva i zdrava doekati kraj rata. Konaan spisak nastradalih Jevreja iz Graanice u toku Drugog svjetskog rata u ovom radu nije zakljuen. Prilog: Popis jevrejskih rtava u Graanici tokom Drugog svjetskog rata 1. Abinun (Salamon) Jakob, r. 1884., ubijen 1941., Jasenovac. ( rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bo njaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377) 2. Alkalaj (Mo e Elazara?) (Elza), roena 1898. Jevrejka, ubijena od usta a 1941. u logoru, Jasenovac (prema Spisku rtava rata 1941. 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice, u daljem tekstu: Spisak rtava); na istom spisku nalazi se ime: Elazar (Mo e Mirjam), roena 1893., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; u lanku Samuela Elazara, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 143 (u daljem tekstu: kod Elazara ili iz sjeanja Samuela Elazara) upisana je Merjema (Mici), ki Mo e Elazara, roena 1898., udata Alkalaj, ubijena u logoru Sajmi te (Beograd) 1941. godine. Isto ime nalazi se upisano i u publikaciji rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bo njaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377 (u daljem tekstu: rtve Jasenovca, Bo njaki institut). Radi se o istoj osobi ije je ime kao rtve upisivano prema naknadnim sjeanjima i kasnije prikupljenim podacima; 3. Altarac Davida Rifk a, roena 1887., Jevrejka, ubijena od usta a 1943. u logoru Stara Gradi ka; Kod Elazara: Rifka je supruga Davida Danona, roena Salom. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut. Na spisku rtava nalazi se ime Romano (Salamona) Rifk a, roena 1902., Jevrejka, ubijena 1943. u logoru akovo (pretpostavka je da se radi o istoj osobi); 4. Danon (Zodika) Moric, roen 1906., Jevrejin, ubijen 1943., u direktnom teroru, Livno; Kod Elazara pi e Danon Zadika Moric, roen 1908., poginuo 1943. kao vazduhoplovac u okolini Livna

5. Elazar (Mo e) Albert, roen 1897., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; na Spisku rtava nalazi se ime Elazar (Mo e) Albert, roen 1895., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; Isto ime na jednom mjestu sa istim podacima nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki insti tut. Na drugom mjestu u istoj publikaciji upisano je isto ime s tim to je upisano da je roen 1900., a ne 1897. godine; Elazar napominje da je Mo o imao jednog Alberta, koji je bio trgovac. Radi se, dakle o istoj osobi. 6. Elazar (Mo e Mordehaj), roen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki insti tut; na Spisku rtava nalazi se pod drugim brojem ime: Elazar (Mo e) Mordo, roen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac. Radi se, dakle, o istoj osobi sa razliito upisanim podacima. Iz Elazarovih sjeanja doznajemo da je taj Mordehaj ili Mordo bio trgovac; 7. Elazar (Mo e) Flora, roena 1906., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; pod drugim brojem Spiska rtava upisano je ime: Rubenovi (Mo e) Flora, roena 1909., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd. Da se radi o istoj osobi potvruje nam podatak iz sjeanja Samuela Elazara da je Flora, ki Mo e Elazara, roena 1906., (udata Rubenovi), ubijena 1941. na Sajmi tu; 8. Elazar (Mo e) Jozef, roen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1944. u logoru Jasenovac; Isto ime sa istim podacima nalazi se i u spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut. U Elazarovom sjeanju stoji: Elazar Josip, farmaceut, ubijen 1945., Stara Gradi ka; 9. Elazar (Mo e) Rahela, roena 1891., Jevrejka, ubijena 1942. u logoru akovo. Na istom spisku nalazi se ime: Kajon (Mo e Elazara) ???, roena 1891., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru akovo; Elazar se sjea da je Rahela udata Kajon, roena u Sarajevu 1895. 1942. (logor); Kajon bi mo da moglo biti i Hajon i Koen. 10. Elazar (Mordehaja) Salamon, roen 1866., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut; Elazar napominje da se sin Morde, negdje vodi kao Solomon, a ene su mu bile Simha i Estera; 11. Elazar (Davida) Salamon, roen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u konc. logoru??; Elazar navodi da je poginuo kao borac JNA 12. Finci (Daniela) David, roen 1904., Jevrejin, ubijen 1941. u direktnom teroru, Sarajevo. 13. Finci (Daniela) Isidor, roen 1895., Jevrejin, ubijen od usta a 1945. u logoru J asenovac; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki insti tut; (ovo se ime ne navodi kod Elazara) 14. Fridman Samuila Ada, roena 1898., Srpkinja???, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); 15. Levi (Danona) Dona, roena 1897., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru, logor Grad?? (Elazar navodi da je to bila ki Rafaela Bokora Danona, udata Levi); 16. Levi (Davida) Beja, roena 1890., Jevrejka, ubijena od usta a 1943. u logoru Stara Gradi ka; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut;

(ovo se ime ne navodi kod Elazara); 17. Musafia (Marde?? Morde) Sara, roena 1862. Jevrejka, ubijena 1941. u logoru akovo; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); 18. Papo (ime oca nepoznato) Hana, roena 1914., Srpkinja?, ubijena od usta a 1942. u logoru Jasenovac; supruga Mo e Pape (sina Rafe); spominje se kao supruga Mo e Pape koji je stradao zajedno sa Goldgruberom, 1942. je imala 23 godine; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut; 19. Papo (Rafaela, Rafe) David, roen 1912., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se jo dva ista imena sa razliiti m podaci ma: Papo (Rafaela) David, roen 1910., Srbin ?, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac i Papo (Rafaela, Rafe) David, roen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u Konc. logor ? najvjerovatnije je da se radi o istoj osobi sa razliito upisanim podacima (ovo se ime ne navodi kod Elazara); Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut; u Matinoj knjizi roenih u Matinom uredu Graanica, pod rednim brojem 62 za 1957. godinu, pi e da je David Papo roen 1. 1. 1910. godine u Graanici, ime oca Rafael, ime majke Rena (djevojako prezime Perera). U naknadno upisanoj bilje ci pi e: Umro 1941. u Jasenovcu ; 20. Papo (Rafaela, Rafe) Mo a, roen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se i Papo (Rafaela, Rafe) Mo o, roen 1905., Srbin ?, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaki institut (upisano dva puta,samo sa razliitom godinom roenja; Oigledno se radi o istoj osobi; u Matinoj knjizi roenih u Matinom uredu Graanica, pod rednim brojem 42 za 1957. godinu, pi e da je Mo o Papo roen 25. 8. 1906. godine u Graanici, ime oca Rafael, ime majke Ren a (djevojako prezime Perera). U naknadno upisanoj bilje ci, 19. 12. 1957. godine pi e: Brak sklopio 1940. g. u Sarajevu sa Kajon Kanon iz Sarajeva. Umro 1942. u Jasenovcu. 21. Golgruber Desider, roen oko 1902., usta e ga transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratio), 22. Golgruber (supruga) Desidera ?, roena oko 1902. usta e je zajedno sa mu em Desiderom transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratila, 23. Golgruber (ki Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 4 godin e 1942. u Jasinovac, 24. Golgruber (ki Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 2 godin e 1942. u Jasenovac 25. Kolman Viktor, stradao na Ozrenu, 1943. 26. Kolman Helena, ubijena u logoru na Savskoj cesti 1943. godine

Mr. sc. Suadin Stra evi KOTARSKI ERIJATSKI SUD U TUZLI (1914-1918)1 Uvod U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini postojali su brojni kotarski sudovi i pri njima kotarski erijatski sudovi. Kotarski erijatski sudovi s u bili sudovi prvog stepena ili prve molbe. Pored kotarskih erijatskih sudova u Bosni i Hercegovini, dolaskom Austro-Ugarske osnovan je i Vrhovni erijatski sud za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Kotarski erijatski sud bio je obavezan da jednom godi nje izvje tava Vrhovni erijatski sud o svome poslovanju, o vrsti i broju predmeta, te o rije enim i nerije enim sluajevima. Taj izvje taj je raen po obrascu koji je propisala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu od 1886. godine. 2 Kotarski erijatski sud bio je sastavni i va an dio strukture sudstva u Bosni i Hercegovini. Muslimani u Bosni i Hercegovini su svoja prava ostvarivali putem kotarskih erijatskih sudova i putem Vrhovnog erijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. U ovom radu se razmatra djelatno st Kotarskog erijatskog suda u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata (19141918). Kotarski erijatski sud u Tuzli

U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadle nosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao posljedica rata. Gradski kotarski ured u Tuzli je 1. marta 1915. godine Kotarskom erijatskom sudu uputio Oglas sljedee sadr ine: Izvje e o ranjenicima kao bolesnim vojnicima koji se nalaze u bolnicama u Ugarskoj daje Ugarska-bosansko-hercegovaka gospodarstvena centrala (Ungarisohbosuisch-hercegoinische zentrale) u Budimpe ti . Ko zatra i dotino izvje e, neka se obrati pismeno i to direktno na gore spomenutu centralu. Dotino pismo je 1 Nauno-istra ivaka pitanja u ovom radu razmatrana su u magistarskom radu pod naslovom Kotarski erijatski sud u Tuzli 1882-1918 , koji je odbranjen na Pravnom fakultetu Univerzite ta u Tuzli 15. maja 2008. godine pod mentorstvom uva enog prof. dr. Fikreta Karia i pred Komisi jom koju su sainjavali dr. sc. Enes Durmi evi, predsjednik, prof. dr. Fikret Kari, mentor i dr. sc . Hajro Kofrc. 2 Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1886., Tisak zemaljske ti skare, Sarajevo, Sarajevo 1886., str. 425.; Prema propisanom obrascu Kotarski erijatski sud u Tuzl i podnio je izvje taj Vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Pogledati: Arhiv Tuzl anskog kantona,

Fond Kotarskog erijatskog suda, (nadalje: Arhiv TK-a, Fond K S), kutija 633., godin a 1915., izvje taj Visokom vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, od 1. janura 1916. godine. 61

prosto od po tarine ako se na istom napi e: Uredovna vojnosanitetska stvar. (Amtlich a militaranitetsangalegenheit). Kotarski predstojnik: Kobai. 3 Na poleini Oglasa nalazimo sljedeu zabilje ku kadije Jusufa Mid ia: Na proitavanje svima osobama ovoga suda radi znanja i razumijevanja, Tuzla, 8. 3. 1915. godine. Kadijska (sudijska) zabilje ka je ovjerena peatom Kotarsk og erijatskog suda u Tuzli. Gradski kotarski ured u navedenom Oglasu daje upute Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli kako da sud postupi ukoliko porodice ranjenih vojnika zatra e informacije o svojima od Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli primao je i okru nice Reisul-uleme. Navodimo Okru nicu broj 2059, od 5. septembra 1915. godine: Sada se provagja organizacija pothvata kome je svrha, da pomogne onim sinovima na e zemlje, koji su u borbi za domovinu oboljeli ili ostali ranjeni ili invalidni, kako e opet povratiti naru eno zdravlje i ponovno poluiti sposobnost za zaradu, da ne bi kasnije bili upueni na javno milosre, nego da iznova postanu razn ovrijedni lanovi ljudskog dru tva. Prema tome se imadu i u na oj zemlji poduzeti u tu svrhu nu ne mjere i stvoriti institucije, ija e zadaa uglavnom biti ovo: oni oboljeli vojnici, koji bi uz primjerenu lijeniku njegu opet mogli postati sposobni za vr enje svog prija njeg zvanja, lijeie se na ovakav nain tako dugo, dok se eljeni cilj ne posti gne; nasuprot e se onim vojnicima, koji su usljed gubitka kojeg uda postali nesposobni, za rad i zaradu nabaviti umjetna uda; te e se tako dugo poduavati uporabi istih, dok ne postanu opet sposobni za svoje prija nje zvanje ili pako za drugo, koje odgovara vrsti stepena njihove individualnosti . Napokon e se oni vojnici, koje je zadesila nesrea da su izgubili oinji vid, izobraziti u zavodi ma za slijepce u zvanju, koje e im davati priliku, da sami svoj kruh zarauju. Zavodi, koji e se za tu svrhu uspostaviti slu ie za one na taj nain stradale vojnike. Srce bi voljelo, kad ne bi bilo takvih rtava. Ali sudbina i te ka borba naroda donosi i tak e, kojima treba najvei obzir svratiti. Treba imati u vidu, da onaki jesu u to stanje do li, u borbi za roenu grudu, koji su se borili i bore se za sigurnost i mir sibjana. O ni najskuplje svoje blago rtvova e za nas. Ne samo ovjenost nego upravo du nost je s toga na a, da svi: stari i mladi, bogati i siroma niji koliko tko mo e vi e da mate rijalno potpomogne ovu instituciju. kolika je to dobrobit kad se jednom esti tom borcu, koji izgubi vid ili mu ruka nastrada, pa mu se omogui prikladno zanimanje. Osim to ne e biti na teret svojoj porodici, i to e moi koliko toliko privreivati, koliko e mu se u du i olak ati stanje, kada se sa Bo ijom pomoi, mogne ime zanimati. Valjani i svijesni narodi sa najveom po rtvovano u i marom svake institucije podupiru i uzdr avaju. Svojim harnim sinovima tako ubla uju te ko stanje i zadahnjuju ih novom snagom. Mi se uzdamo u Boga dragoga, da emo i mi, kao to se takmimo u prvim redovima kako na bojnom polju tako i u svakom drugom pozivu

du nosti to ga tok vremena namee, i u ovom podhvatu sa ostalim svojim sugraanima u ovom plemenitom i uprav nu nom poduzeu najpripravnije se odazvati. Neka kotarska-vakufsko-mearifiska povjerenstva, na shodan nain o ovom poduze 3 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., Gradski kotarski ured u Tuzli p rema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, od 1. marta 1915. godine. 62

u obavijeste muslimane svoga kotara. Da se svim slojevima puanstva pru i prilika da mogu uestvovati u ovom podhvatu, darovi e se primati u obliku mjesenih prinosa. A i najmanji dar dobro je do ao. Konano se pripominje, da su na primanje dotinih prinosa i darova ovla teni kotarski uredi i ispostave, a osim toga mogu se blokovi za sabiranje prinosa kao i pologovni listovi, za polaganje sabranih svota kod b-h po tanske tedionice izravno kod sekretarijata 4. odjela zemaljske vlade zatra iti. Svim muft ijskim ur edima! Svim kotarskim erijatskim sudovima! Svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima! Zemlji! Sarajevo, dne 5. septembra 1915. Reis-ul-ulema: D emaluddi n, v.r. 4 Kotarski erijatski sud je zaprimio Okru nicu 13. septembra 1915. godine, to je ovjereno peatom suda. Na poleini Okru nice nalazimo slijedeu zabilje ku: Primljeno na znanje..., i da se u ovom predmetu djelatnost vodi i da je potpisan lan odbora kao i kasa..., (u potpisu sudija) Mid i. U Okru nici, upeatljive i dojmljive sadr ine, mo emo uvidjeti svu slo enost i strahote Prvog svjetskog rata. Kotarski erijatski sud u Tuzli u cilju pomoi i rehabilitaciji ranjenika i bolesnik a osniva kasu za prikupljanje sredstava za bolesne i ranjene, te istovremeno odreuje i osobu koja je bila zadu ena za te aktivnosti. Pored intenzivne socijalne aktivnosti Kotarskog erijatskog suda u vremenu Prvog svjetskog rata, sud se bavio i drugim djelatnostima koje su neposredno proistekle iz rata. Donosimo Oglas Gradskog kotarskog ureda broj 9319, od 5. jun a 1915. Godine, upuen Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, pod naslovom: Municija je vlasni tvo vojne uprave! U Oglasu se navodi: Dogaalo se je, da je vojni tvo, koje je ranjeno i bolesno dolazilo sa rati ta dijelilo p. n. publici na zamolbu za ratnu uspomenu o tru municiju. Municija je vl asni tvo vojne uprave, pa je vojnici ne smiju dijeliti , niti je iko smije od njih primat i ni iskati , jer e za to odgovarati kaznenom zakonu, odnosno vojnom sudu radi nepo vla tenog posjeda municije. Gradski kotarski ured. 5 Oglas je ovjeren peatom Gradskog kotarskog ureda u Tuzli. Na poleini Oglasa saznajemo iz zabilje ke da je Kotarski erijatski sud u Tuzli primio Oglas 10. juna 1915. godine, to je ovjereno peatom suda. Takoer, nalazimo sljedei tekst: Primljeno na znanje 10. 06. 1915. Meutim, ispod navedenog teksta, pored potpisa najstarijeg erijatskog sudije Mid ia, nalazimo i potpise sudije okia, sudije enanovia, sudskog pripravnika Kapetanovia i saradnika suda Seleskovia. Navedeni potpisi ukazuju na va nost ovoga Oglasa, te je Kotarski erijatski sud u Tuzli, primio na znanje navedeni Ogl as i imao je postupati po njemu. U toku Prvog svjetskog rata, bilje imo intenzivniju suradnju izmeu Muftijskog ureda za Okru je tuzlansko u Tuzli i Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. Donosimo sljedeu Obavijest zaprimljenu u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli: Muftijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, broj 460/1915., Tuzla, dne 10. avgusta 1915., Sveana dova u d amiji. Svim uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom 4 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., okru nica reisul-uleme D emaluddina , v.r., broj 2059.,

od 5. septembra 1915. godine. 5 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915. Gradski kotarski ured u Tuzli pr ema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, oglas o municiji, broj 9319., od 5. juna 1915. godine. 63

roendana Njeg. Velianstva na eg premilostivog vladara Cara i Kralja Franje Josipa I., odr avat e se dne 18. o. m., u srijedu sveana dova u ar ijskoj d amiji iza podnevne molitve za zdravlje na eg sijedog vladara i za konanu pobjedu na eg oru ja. Neka p. naslov izvoli ovu okolnost radi ravnanja na znanje primiti. Tuzlanski mu ftija Maglajli. 6 Obavijest je potpisana od strane muftije i ovjerena peatom Muft ijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je Obavijest zaprimio 16. avgusta 1915. Pored potp isa kadije Mid ia nalazimo i zabilje ku da je: Primljeno na znanje. Takoer, slinu Obavijest nalazimo i 2. oktobra 1915. godine, u kojoj stoji: Muftijski ured za ok ru je tuzlansko, broj 564/15., Tuzla, dne 2. oktobra 1915. Sveana dova u d amiji povodom imendana Nj. Vel. Svima uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom imendana Njegovog velianstva i Na eg premilostivog vladara cara i Kralja Franje Josipa I., odr avat e se dne 04. o. m. u ponedjeljak iza podnevne molitve sveana dova u ar ijskoj d amiji u Tuzli za zdravlje na eg sijedog vladara i za konanu pobjedu na eg ratujueg oru ja. Neka P. N. izvoli ovu okolnost ravnjanja radi na znanje primit i. Okru ni muft ija Maglajli. 7 Obavijest je ovjerena potpisom muftije i peatom Muftijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je navedenu Obavijest primio 4. 10. 19 15. godine, to je ovjereno peatom suda i potpisom kadije Mid ia. Srednji red, sredina: kadija Jusuf ef. Mid i, starje ina Kotarskog erijatskog suda u T uzli u vrijeme Prvog svjetskog rata, kasnije erijatski sudija Vrhovnog erijatskog suda BiH u Sara jevu. (Izvor: Trifkovi Dragi a, Tuzlanski vremeplov III., IGTRO Univerzal, OOUR Grafiar Tuzla, Tuzla 1988. , str. 47.) 6 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915. Muft ijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajli, prema svim uredima i oblasti ma, sveana dova u d amiji, br. 460/15., od 10 . 08. 1915. 7 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., Muftijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajli, prema svim uredima i oblasti ma, sveana dova u d amiji, br. 564/15., od 2. 10. 1915. 64

Zakljuna razmatranja U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadle nosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao direktna posljedica rata. Nalazimo da je Kotarski erijatski sud u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata intenzivnije saraivao sa Kotarskim uredom, Gradskim kotarskim uredom, Okru nom oblasti , Muftijstvom u Tuzli i Rijasetom u Sarajevu, te drugim institucijama u kotaru i Okru ju tuzlanskom, kao i sa institucijama u Bosni i Hercegovini. Ta sa radnja je, najveim dijelom, proistekla iz neposrednih ratnih zbivanja. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli je primao i okru nice reisul-ulem e D emaluddina au evia, kao to je Okru nica od 5. septembra 1915. godine.

66

Mr. sc. Fatmir Alispahi ZAECI BO NJAKE DRAMSKE KNJI EVNOSTI Sa etak Bo njaka drama se razvijala na dva tematska plana: prvi je historijska melodrama, (samo)definirana kao dramatski spjev, a drugi je komedija s temati kom iz savremenog ivota. Komediografija se mo e razumijevati kao nadgradnja drame sa historijskom tematikom, utoliko to se javlja kasnije i to tematski olabavljuje prv otno nastojanje da se kroz dramsku formu defi niraju pitanja narodnosnog porijekla, identiteta i usmjerenja. U vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini djeluju mnoga kulturno-umjetnika, prosvjetna, konfesionalna i esnafska dru tva, kao i mnoge diletantske pozori ne grupe i dru ine. Ove raznolike forme djelovanja na iroke narodn e slojeve u smislu pouke i zabave brzo su se udomaile i meu bo njakim stanovni tvom, jer iva rije izgovorena sa scene imala je u nepismenoj i polupismenoj publici onog vremena sna an i blagotovoran odjek 1. Austrougarska uprava je od samog poetka pozori te razumijevala kao medij, preko kojega ja mogue uticati na narodne mase, a time i subverzivnim djelovanjem destabilizirati vladajui poredak. U prvim godinama okupacije, uprava je zabranjivala gostovanja putujuih pozori ta iz Srbije, ili ih je nastojala blokir ati rigoroznim policijskim mjerama, budui da su srbijanske predstave naje e nosile nacionalne poruke, koje su imale subverzivni karakter. Dolaskom Kalajeve uprave (1882-1903) stanje se promijenilo, to zbog Kalajevog nastojanja da se prika e kao nositelj kulturne misije ne samo u ovoj zemlji nego i na Balkanskom poluostrvu , a to zbog nastojanja okupatorske uprave da ne poka e slabost i nesigurnost. Uprava je dopustila gostovanje putujuih pozori ta iz Srbije, ali je kontrolirala granice umjetnike slobode i nije dozvoljavala da one preu u politiki prostor. Podatak da je austrougarska uprava cenzurirala i motrila sve javne sadr aje, pa i pozori ne, ukazuje da je sloboda umjetnikog izra avanja bila tek privid u nastojanju da se nova vlast prika e sigurnom u sebe i svoju evropejsku misiju. Austrougarska kulturna politika u Bosni i Hercegovini je imala dvostruki cilj da prezentira svjetskoj javnosti spektakularne rezultate u oblasti kulture, nauke i umjetnosti , postignute u relativno kratkom vremenu u zaostalim krajevima koje 1 Josip Le i, Grad opsjednut pozori tem, Sarajevo, 1969., str. 9. Beograda, odnosno Z agreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze prete no iz srpskih, odnosno hrvatski h krugova u Bosni i Hercegovini. 67

je ona okupirala i da, s druge strane, u sklopu svoje balkanske politi ke, srauna te na du u stazu, stvori od Sarajeva sna an kulturni centar koji bi ve samim svojim postojanjem u okviru dvojne Monarhije suzbijao centrifugalne tendencije meu znatnim dijelom stanovni tva Bosne i Hercegovine, orijentisanog u pravcu Beograda, odnosno Zagreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze prete no iz srpskih, odnosno hrvatskih krugova u Bosni i Hercegovini. 2 Potreba za domaom dramom Kulturne prilike u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske okupacije mogu se razumijevati kao prostor historijskih i politikih antagonizama, na kome su se sueljavali ideolo ki proti vnici, pri emu je austrougarska uprava nastojala da pronae mjeru izmeu kolonizatorske represije i domainskog odnosa prema dru tvenoj stvarnosti. Pozori te je bilo jedan od uticajnijih medija, i otud mu je posveivana iznimna pa nja, kako vlasti, tako i narodnih tribuna koji su nastojali d a preko pozori ta ojaaju svoj glas. Meutim, kao rijetko kada u istoriji pozori ta, u toku etiri decenije pozori na umjetnost u Bosni i Hercegovini, a naroito u Sarajevu kao glavnom zemaljskom gradu , ni u jednom trenutku nije bila li ena politike. (...) Pozornica je bila stal no popri te na kojem je nova vlast, okupirajui vojno i materijalno zemlju, eljela da izvojuje i duhovnu i kulturnu dominaciju, svjesna da e tek sa tom pobjedom dobiti bitku za totalnu okupaciju 3. Ubrzo se osjetila potreba za odgovarajuim domaim dramskim tekstovima koji bi se igrali na diletantskim pozornicama irom Bosne i Hercegovine. Postojei dramski tekstovi iz srpske i hrvatske romantiarske knji evnosti, to su ih putujue dru ine pokazivale po mnogim bosanskohercegovakim sredinama, naje e nisu mogli udovoljiti osjetljivoj moralno-obiajnoj zahtjevnosti patrijarhalne zajednic e Bo njaka, koji u osmanlijskom periodu, osim improviziranih dijalo kih partova karaoz teatra, nisu ni imali vlastitog dramskog stvarala tva. Trebalo ga je tek zaeti. 4 Istra ujui pro lost bosanskohercegovakih pozori ta, J. Le i je primijetio kako je do lo do jedinstvene pojave u razvitku na eg teatra i na e dramske knji evnosti: amaterska pozori na djelatnost podstakla je i stvorila dramsku knji evnost 5. Do slinog zakljuka do ao je i M. Rizvi u svojoj monografi ji o asopisu Behar : Zbog toga je trebalo stvoriti domae dramske tekstove, koji bi u svemu odgovarali duhu, mentalitetu, knji evnoj tradiciji i nivou muslimanske sredine na prelazu iz XIX u XX vijek, a koji bi u isto vrijeme vr ili odreenu prosvjetnu, dru tvenu, patriotsku , kulturnu i knji evnu ulogu u smislu op tih napora savremene knji evno-kulturne generacije za preporoajem muslimanskog dru tva u Bosni i Hercegovini i njegovim 2 Risto Besarovi, Specifinosti kulturnog razvitka u Bosni i Hercegovini 1878 1918. , Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966., str. 55. 3 Josip Le i, Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 70. 4 Gordana Muzaferija, Antologija bo njake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 7. 5 Josip Le i, Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 155. 68

pribli avanjem novom vremenu i savremenom zapadnom

ivotu6 .

I Gordana Muzaferija takoer smatra da su uti caji putujuih pozori ta su tinski odredili karakter razvoja pozori ta i dramske knji evnosti u Bosni i Hercegovini: U kazali nom i dramskom ivotu Bosne i Hercegovine devedeseti h godina 19. stoljea, koji se preko putujuih dru ina odvijao pod uticajem repertoara iz Beogr ada, Zagreba i Bea, kao dominantan anr nametnula se melodrama i u svim elementima svoje emocionalne i ekspresivne svrhovitosti osvojila diletantske sce ne raznorodnih nacionalnih dru tava, pa je logino postala i temeljni anr bo njakog dramskog stvarala tva. 7 Treba spomenuti da je relativno kasno do lo do osnivanja Prvog bosanskohercegovakog narodnog pozori ta, u Tuzli 1898., koje je nakon dva mjeseca postalo putujue , da bi se nakon osam mjeseci od osnutka ugasilo. Stavovi navedenih knji evnih historiara znaajni su iz dva razloga: prvo, njihove tvrdnje upuuju na itav niz podsti cajnih motiva koji su dali impuls u dramskom stvaranju ne samo u literaturi koju su stvarali bo njaki pisci, ve i pisci ostalih n aroda; drugo, navedena mi ljenja istovremeno predstavljaju odgovor na pitanje kada, kako i u kojim uvjetima su nastali prvi originalni bo njaki dramski tekstovi. Zaetnici bo njake drame U studiji Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine (Sarajevo, 1973), koja uz knji evnohistorijsku monogra fiju Behar (Sarajevo, 1971) predstavlja do sada najsistematiniji i najpotpuniji uvid u stvarala tvo bo njakih pisaca u spomenutom razdoblju, Muhsin Rizvi, pored ostalog, prati i razvoj dramske literature. U prvoj knjizi obraeno je sedam dramatiara: Safvet-beg Ba agi, Riza-beg Kapetanovi, Hamid ahinovi Ekrem, Salih Kazazovi, Husein Dubraviogo, Osman iki i Sejfudin Huseinagi Fikret. Monografijom Behar ovaj spisak pro iruje se za jo nekoliko imena, kao to su Adem Me i i Hamdija Muli. Do kraja 1918. godine, do kada ih Rizvi prati u svojim istra ivanjima, oni su napisali 28 dramskih djela.8 I, bez obzira to su neki od ovih pisaca ispoljavali svoju 6 Muhsin Rizvi, Behar knji evnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971., str. 248 7 Gordana Muzaferija, Antologija bo njake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 8. 8 Safvet-beg Ba agi, Ali-pa a (1894), Abdullah-pa a (1900), Pod Ozijom ili Krvava nagra da (1905); Riza-beg Kapetanovi Ljubu ak, Zulumarev san (1896), Had ibeg Rizvanbegovi (1904); Hamid ahinovi Ekrem, Na uranku (1904), Na planini (1904), Anelija (1905), Fata s Krajine (1906) , Hifzibeg (1905), Zmaj od Bosne (1907), avo pod ergom (1901), Punica (1904), Dva naelnika (19 07), Pred gradske izbore (1910); Salih Kazazovi, Oba gluha (1911), orav raun (1912); Husein D ubraviogo, Pokradeno gro e (1908), Doktor Lacmanin (1913), Dvije struje Tvrdi i i Mehki i (1909); Osman

iki, Zlatija (1906); Edhem Mulabdi, Miraska (1895); Sejfudin Huseinagi Fikret, Domov ina (1918); N. R. Travunjanin (Nazif Resulovi), Sloga (1918); Adem Me i, Ismet i Almasa (1904); Hamdija Muli, Dva mubarea (1910); A(bdurezak) Hifzi Bjelavac, Lukavi opanar (1912). U spisak su unesena samo tampana djela. 69

stvaralaku snagu i poslije naznaene godine, oni po starosnoj strukturi9 pripadaju istoj generaciji i ine prvi talas u plimi bo njake dramske knji evnosti. Neki od ovih pisaca znaajni su prvenstveno zato to su se prvi oglasili kao dramatiari Ba agi sa svojim prvjencem Ali-pa om , Mulabdi sa svojom Miraskom , Kapetanovi sa svojim Zulumarevim snom , itd.; neki zato to su zaetnici pjesniko-dramskog anra, herojsko-patriotskog spjeva, odnosno historijske melodrame (Ba agi, Ljubu ak, Ekrem); neki, opet, kao zaetnici originalne bo njake komedije (Ekrem, ogo). Ima i onih koje je povukla kreativna inercija, jer su bili podstaknuti recitatorsko-scenskim aktivnostima amaterskih dru ina, ili su, po ugle du na prijatelje pisce, uhvaeni ku njom i izazovom dramskog stvaranja (A. Me i, S. Kazazovi, ak i O. iki). Safvet-beg Ba agi 1894. godine tampa svoj dramski prvijenac. 10 M. Rizvi nalazi da je Ali-pa a - prvi dramski tekst u knji evnom stvaranju Muslimana 11 ime je oznaeno stvaranje jednog novog anra u bosanskohercegovakom knji evnom podneblju. Ali-pa a je, inae, nevje t dramski tekst, a dramski je samo u formalnim karakteristikama, jer je sroen u dijalo koj formi. Ovaj tekst pisan je u stihu, tema je historijska, necjelovit je (objavljen kao fragment ), simbolikoroma ntiarskog obilje ja i nastao pod uticajem prvih hrvatskih i srpskih romantiarskih pjesnika. Znaaj Ali-pa e je u tome to predstavlja prvi tekst ove vrste u bo njakoj knji evnosti i to je djelovao kao impuls u raanju i razvoju bo njake dramske knji evnosti, posebno za predstojei ciklus u kome dominira drama sa histori jskim temama. Od pojave Ali-pa e (1894) pa sve do kraja XIX stoljea, u dramskom stvaranju bo njakih pisaca nee se skoro ni ta znaajnije dogoditi. Dodu e, Edhem Mulabdie se 1895. oglasiti kao dramatiar svojom Miraskom 12a m. Hilmi Muhibi u Bo njaku tekstom Zloin i kazna 13 koji je poku aj da se jedan istiniti dogaaj iz hajdukog ivota , kakva naznaka stoji uz naslov teksta, uoblii u dramski, poetsko-romantiarski do ivljaj. U Bo njaku e se sljedee godine pojaviti Zulumarev san , aktovka u stihovima Riza-bega Kapetanovia Ljubu aka, takoer dramski prvjenac ovog pisca. Zulumarev san najsna nije je poetsko-dramsko ostvarenje meu dosad spomenutim dramskim poku ajima bo njakih pisaca. Rije je o poetsko-dramskoj slici, to Zulumarev san 14 prije svega jeste, i to slika s nagla enom simbolikom, koja nagovje tava itav jedan tok u bo njakoj drami, u kome e ne to kasnije znaajne domete ostvariti Hamid ahinovi Ekrem. Rije je o dramama s izrazito simbolino-romantikim obilje jem kakvi su dramatski spjevovi u dvije slike: Na uranku i Na planini . 9 S. Ba agi (roen 1870), R. Kapetanovi (1868), Ekrem (1879), S. H. Fikret (1886), H. D. ogo (1880), O. iki (1879), Mulabdi (1862), Resulovi (1886), Muli (1881). 10 Mirza Safvet (Safvet-beg Ba agi), Ali-pa a. Fragment. Vienac , 26/1894., 40, 631-634. 11 Muhsin Rizvi, Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u do ba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 254. 12 Edhem Mulabdi, Miraska (Bogata ba tinica). Drama u 1 inu. Kalendar Mearif , Sarajevo , 1895. 13 M.H. (M. Hilmi Muhibi), Zloin i kazna. Istiniti dogaaj iz hajdukog ivota. Bo njak , 4/1894., 30, 1-2 14 Riza-beg Kapetanovi (Ljubu ak), Zulumarev san. Bo njak, 6/1896., 35, 1-2; 36. 1-2.

Pod isti m naslovom ovaj tekst tampan je iste godine i u asopisu 70

Nada

(2/1896., 13, 250-252.).

anrovska obilje ja Od 1894. godine, kad se pojavio Ba agiev Ali-pa a , do poetka Prvog svjetskog rata, bo njaki dramatiari napisali su tridesetak dramskih tekstova. Nakon uvida u anrovska obilje ja, ovi se tekstovi mogu svrstati u tri grupe, i u svakoj od njih nai e se djela objedinjena zajednikim formalno-tematskim, stilskim i sadr ajn im karakteristinim odlikama. Prvu grupu tekstova ine tzv. dramatski spjevovi. Prema osnovnim motivima oni se razdvajaju u dva toka: a) tekstovi sa temama vezanim sa pro lost Bosne i za poznate dog aje i linosti iz historije bo njakog naroda; b) tekstovi kojima su radnje preuzete iz bo njake / i nebo njake / ep ske narodne poezije. Drugu grupu ine komediografski tekstovi. Treu grupu ine dramski tekstovi s razliitim anrovskim variranjem.

U kontekstu ju noslavenskih dramskih tokova s kraja 19. i poetka 20. stoljea, bo njaka drama je tek u fazi nastajanja, za razliku od hrvatske i srpske, pa i slovenake, ije su tradicije jo ranije obogaene zapa enim dramskim pojavama i vrijednim, danas ve klasinim, dramskim djelima. Bo njaka drama, kao i crnogorska, makedonska, jevrejska i albanska, raala se ne to kasnije. Ovo je bitna injenica za razumijevanje bo njake drame iz austrougarskog perioda, pogotovo kada se govori o anrovskim obilje jima tih prvih dramskih tekstova, koji su esto nevje to graeni i nejasno defi nirani. Rizvi je u nekoliko dramskih tekstova na ao interliterarne tragove i uti caje hrvatskog, srpskog, ak i crnogorskog romantizma, kao i poruke i motive iz pojedin ih dijela na ih romantiarskih pjesnika, to nedvosmisleno navodi na zakljuak da su prvi bo njaki dramatiari imali doticaja s ostalim ju noslovenskim nacionalnim literaturama, i da su te literature djelovale podsticajno na bo njake pisce ovog vremena. Trauma identiteta koja je talo ena i uslo njavana specifinim historijskim tokovima, uticala je na pojavu historijsko-romantiarskog anra u bo njakoj dramskoj knji evnosti pri samom njenom raanju, na pojavu dramatskih spjevova, pisanih stihom epske narodne poezije. Ovaj anr u bo njaku dramu uveo je Safvet-beg Ba agi ( Ali-pa a , Abdullahpa a , Boj pod Ozijom ili Krvava nagrada ). Razvoj dramatskih spjevova nastavio je Riza-beg Kapetanovi Ljubu ak ( Had i-beg Rizvanbegovi ). Trei predstavnik ovog anra, koji je oti ao najdalje u njegovanju epsko-herojske tradicije u bo njakoj drami, bio je Hamid ahinovi Ekrem. Pored kraih dramskih slika simboline rodoljubivo-etike i romantiarske knji evne strukture ( Na uranku , Na planini ), Ekrem je napisao i dva dramatska spjeva izravno inspiriran epskom narod nom poezijom, primijeniv i jednostavan metod formalnog prevoenja likova i dogaaja iz narodne epike ( Anelija , Fata s Krajine ), kao i dva dramatska spjeva u ijoj su osnovi dramske radnje dogaaji i linosti iz bosanske pro losti : Hifzibeg i Zmaj od Bosne . I, to bi bilo sve to su bo njaki dramatiari stvorili u ovom anru dramatskih spjevova.

Kako se mo e vidjeti iz pregleda naslova i tema, u ovom anru postoje dvije osnovne pojave: jedna u kojoj dominira zaviajna pro lost i u njoj herojske linosti i dogaaji (Ba agi, Kapetanovi, Ekrem), i druga, kroz koju se prizivaju davni svjetovi epske narodne poezije (Ekrem). Ovakva vrsta dramske poezije u bo njakoj drami njegovat e se i u vremenima izmeu dva rata, sa slinim motivima i porukama, ali s novim formalno-stilskim i anrovskim obilje jima. Prve komedije U isto vrijeme kad se javljaju prvi bo njaki dramatiari, ovim dramatskim spjevovima s patriotsko-moralistikom i historijsko-romantiarskom sadr inom, inspirir ani historijom, kultom predaka ili narodnom epskom poezijom, javlja se i prvi bo njaki komediograf i najznaajniji dramatiar svog vremena Hamid ahinovi Ekrem. Tokom prve decenije 20. stoljea, koja se mo e uzeti kao najproduktivnija u knji evnom djelovanju ovog pisca, Ekrem je napisao pet komedija. U prvim trima jednoinkama nalazimo ive slike ivota na bo njakom selu ( avo pod ergom , Orden , Punica ), dok je drugim dvjema komedijama ( Dva naelnika , Pred gradske izbore ) pisac dao ivot bo njake gradske sredine . Prisjetimo se ta je predmet Ekremove komediografske pa nje... ...To su primitivizam, neobavije tenost i zatucanost bosanskog seljaka ( avo pod ergom ); vlast, ija totalitarna dimenzija implicira situacijska i mentalna iskakanja iz socijalnih pravila ( avo pod ergom , Dva naelnika , Pred gradske izbore ); predimenzionirane dru tvene osobine, kao personalni ugled i dru tvena uloge bez osnova ( Orden , Punica ); na kraju, to su nesklad izmeu neosnovanih elja i precijenjenih mogunosti. U komediji Dva naelnika primjerna je, posebno u poetku drugog ina, pi eva kritiko-satirika namjera da udari po opinskim slu bama. U istu svrhu pisac se slu i preru avanjem, zamjenom pisama, preoblaenjem mu ke osobe u enske haljine, sakrivanjem i pretvaranjem, modifi ciranjem govornog izraza, svjesnom konstrukcijom i montiranjem zapleta, da bi se stvorila zamjena, kombinacija izmjene komedije intrige s komedijom naravi ( Dva naelnika ). Pored Ekrema, mada s daleko manje uspjeha, u bo njakoj knji evnosti ovog vremena komediografske tekstove pisali su jo neki pisci. Salih Kazazovi je manje talentiran, manje vje t i ma tovit, a i manje produkti van od Ekrema. Na iskraju ovog austrougarskog perioda napisao je dvije komedije: Oba gluha i orav raun . Ono to je Kazazovi unio novo u ovaj anr jesu poeti zirani dijalozi natopljeni ednim i suptilnim iskazima ljubavnih osjeanja koji imaju iroki dijapazon motivskih variranja. I neki likovi u ovim tekstovima (Fehim, Elza, efk et) predstavljaju izvjesnu novinu, time to iz njih zrae nova shvatanja ivota, vjerskih i nacionalnih odnosa. U Kazazovievim komedijama nema jedinstvene radnje niti naporednih tokova kakve nalazimo kod Ekrema, ve je primijenjen koncept u kome se vi e motiva, sitnih dogaaja i ala, objedinjuje jednim likom. Josip Le i smatra da Kazazovi meu prvima u dramskoj knji evnosti Bosne i Hercegovine ispisuje komediju vodviljske intonacije 15. 15 Josip Le i, Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989., str. 162 72

U razvoju ovog anra znatnije e doprinose dati Husein Dubraviogo, koji se u bo njakoj komediografiji javlja u vrijeme kad Ekrem ve svodi svoje dramatiarsko djelovanje. Poslije Ekrema, ogo je najznaajnija komediografska pojava u bo njakoj drami. Po nadarenosti je ravan Ekremu. Kao komediograf razvit e se tek u vremenu izmeu dva rata. Prva dva ogina komediografska teksta ( Pokradeno gro e , Doktor Lacmanin ) nisu ostvarenja koja dinamiziraju razvoj komediografskog anra u bo njakoj knji evnosti, dok trei tekst, Dvije struje ( Tvrdi i i mehki i ), biva nastavak obrade tema koje je prije oge obraivao Ekrem ( Dva naelnika, Pred gradske izbore ). No, ogo je oti ao korak dalje stvoriv i prvu muslimansku dru tveno-anga ovanu dramu koja je izvedena sa dosta zanatske vje tine, bez pretjerane nametljivosti i naivnosti propagiranja teze (iji je) realistian milje najvredniji elemenat...16 Ova ogina komedija istovremeno je najvei domet bo njake komediografije austrougarskog razdoblja. Dva obilje ja Ostali dramski tekstovi stvoreni u ovom razdoblju zaostaju iza spomenuti h. No, neke od njih treba navesti jer predstavljaju izvjesnu novinu upravo u anro vskom pogledu, bez obzira to su neznatne knji evno-umjetnike vrijednosti . U takve spadaju ikieva Zlatija , Stana i Muhad ir . Takva je, i po umjetnikoj vrijednosti nezamjetna, jednoinka Siroe Nazifa Resulovia. Na kraju, takva je i ozbiljna drama Ismet i Almasa Adema Me ia, koja je u anrovskom i tematskom pogledu izvan svih tekstova nastalih u ovo vrijeme. Bo njaka drama je ve u svom zaetku, kao i u prvoj fazi razvoja, imala dva osnovna anrovska obilje ja. Prvo se svodi na stvaranje specifinog dramatskog spjeva (Ba agi, Kapetanovi, Ekrem); i, drugo, koje ukazuje na stvaranje originalne bo njake komedije (Ekrem, ogo). Dramu u u em smislu, kakvu susreemo u evropskim literaturama, pa i u nekim ju noslavenskim, bo njaki dramatiari nisu u ovom austrougarskom razdoblju zapoeli razvijati, i tek e se bo njaka knji evnost dobiti u vremenu izmeu dva rata. 16 Muhsin Rizvi, Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 557. 73

Literatura 1. Alispahi, Nijaz: Bibliografija muslimanske dramske knji evnosti od prvog objavljenog dramskog teksta 1894. do kraja 1945. godine. Pozori te, XX/1978. 2. Besarovi, Risto: Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966. 3. Le i, Josip: Grad opsjednut pozori tem, Sarajevo, 1969. 4. Le i, Josip: Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985. 5. Le i, Josip: Pozori ni ivot Sarajeva, Sarajevo, 1973.

6. Le i, Josip: Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989. 7. Rizvi, Muhsin: Behar knji evnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971.

7. Rizvi, Muhsin: Bosansko-muslimanska knji evnost u doba preporoda 18781918, Sarajevo 1990. 8. Muzaferija, Gordana: Antologija bo njake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996.

TRADICIJA TRADICIJA

76

Dr. sc. Adnan Tufeki RADNI ODGOJ DJECE U TRADICIJSKOJ KULTURI Sa etak: U radu su date najznaajnije etnopedago ke determinante radnog odgoja i djece u tradicijskoj kulturi. Rad i radne obaveze djece u tradicijskoj kulturi s u bili najznaajnija podruja razvoja znanja, sposobnosti , umijea i navika i najva niji faktori razvoja aktivnih crta volje i karaktera. Kvalitativni prikaz radnih aktivnosti i obaveza djece u periodu prve polovine XX stoljea koji je dat u radu predstavlja dio rezul tata terenskog etnopedago kog istra ivanja koje je obavljeno u skupini seoskih naselja na planini Majevici u sjeveroistonoj Bosni. Kljune rijei: tradicionalni odgoj, rad, etnopedagogija, planina Majevica. Uvod Rad u narodnoj pedagogiji zauzima centralno mjesto. Djeci se u sistemu narodnog odgoja postojano usaivala misao o neophodnosti rada. U tradicijskoj odgojnoj kulturi prisutna je i ideja vrednovanja ne samo korisnog ili plaenog rada nego i besplatnog, nekoristoljubivog rada to je osobito va no u usporedbi sa savremenim tr i tem koje sugeri e da se ni jedan korak ne uini besplatno. Narodna pedagogija je poznavala naputak da se ne mo e sve prodati niti se mo e sve kupiti. Besplatan rad u tradicionalnom odgoju mogao je biti koristan za stjecanj e znanja, umijea, navika koje se ostvaruju u svakodnevnim aktivnostima kroz koje se stjeu karakterne crte linosti i pozitivne ljudske osobine s moralnim svojstvima (......, 1999). Ovu poruku susreemo i u narodnim umotvorinama: Radi kao da e uvijek ivjeti, a moli se Bogu kao da e Radi i vrijeme nikad ne pritie. Radi, pa se raduj. Radi, pa ne kradi. Ako nema posla, budi svjedok Ljenini Bog ne poma e. Lijenost tro i du u kao ra eljezo. Lijenu te aku, mi i sjeme izjedu. Bolje se od truda zavaljivat, nego od gladi sutra umrijeti.

U narodnoj pedagogiji se cijeni jedinstvo rijei i djela, a odbacuje i osuuje se hvalisavost. U one koji svoje rijei ne potkrepljuju djelom nema se povjerenja. Narod prosuuje prema rezultatima koji se vide. Narodna pedagogija se uvijek oslanjala na raznovrsne poslove korisne za djecu, porodicu, susjede, suseljane, ljude uope. S koristima rada povezuju se duhovnost i moralnost i ta misao se djeci usaivala neposredno i pod utjecajem javnog mi ljenja u dru tvenoj zajednici i kroz radne tradicije (......, 2004). Zbog svega ovoga rad i radne tradicije predstavl jaju jedno od najznaajnih podruja koje prouava etnopedagogija kao nauna disciplina. 1 Etnopedago ko istra ivanje podruja radnog odgoja Cilj etnopedago kog terenskog istra ivanja kojeg smo obavili je bio prikupljanje podataka o radu i radnim obavezama i aktivnostima djece u prvoj polovini XX stoljea. U istra ivanju smo koristiti metodu studije sluaja mjesta sa elementima terenskog metoda za prouavanje kulture (Kre i sur., 1972: 363). Metoda studije sluaja mjesta, sa elementima terenskog metoda je nain organizovanja socijalnih podataka sa ciljem da se sauva jedinstven karakter objekta koji se prouava (Gud i Het, 1966: 313). Socijalnu cjelinu u na em sluaju predstavlja skupina seoskih nasel ja na planini Majevici, u sjeveroistonoj Bosni. 2 Na ovu cjelinu ne mo emo gledati kao na socijalni objekat koji je potpuno zatvorena jedinica. Dakle, metod studij e sluaja mjesta se ne mo e zamisliti kao zahvatanje jedinice, ve kao poku aj da se kao socijalna jedinica obuhvate one karakteristike koje su znaajne za nauni proble m o kome je re (Gud i Het, 1966: 314). U na em sluaju su to radne aktivnosti i obaveze djece u tradicijskom dru tvu. To nam je i odredilo gledi te sa kojeg smo prikupljali podatke. Tehnika koju smo koristiti u okviru ove metode je intenzivn i intervju. To znai da smo relevantne podatke prikupljati postupkom intervjuiranja u direktnom kontaktu sa kazivaima (respodentima). Intervju u kontekstu na eg istra ivanja ima posebne prednosti s obzirom na to da je starosna struktura kazivaa bila takva da bi se vrlo te ko mogla upotrij ebiti anketa. Provoenje intervjua u na em sluaju podrazumijeva i upotrebu tzv. individualnog i grupnog intervjua. Instrument koji smo koristiti u okviru ove me tode je protokol intervjua. Sadr aj protokola predstavlja izvor informacija koje emo dobiti intervjuom i koje koristimo u obradi podataka (Mu i, 1973: 258). U na em 1 Etnopedagogija je interdisciplinarna grana znanosti i sastavnica pedagogije ko ja prouava tradicio nalni narodni odgoj i iznalazi mogunosti primjene rezultata do kojih dolazi u kre iranju savremenih odgojno-obrazovnih sistema. Vi e o etnopedagogiji vidjeti u radu: Tufeki, A. (2009) Etnopedagogija kao znanstvena disciplina, koji je objavljen u asopisu 3, str. 265 279. kolski vjesnik , vol. 58. br.

2 Majevica je 64 km dug planinski lanac u sjeveroistonoj Bosni, izmeu Posavske ravn ice na sjever oistoku, Drine na jugosistoku, Spree na jugu i jugozapadu i Tinje na zapadu i sje verozapadu. Dolina Gnjice i Kovaice dijeli ga na sjeverozapadni i jugoistoni dio; oba se pru aju od sje verozapada prema jugoistoku. U sjeverozapadnom dijelu najvi i su vrhovi: Meednik (843 m), Okresanica (815 m), Sto lice (915 m) i Muzeljska kosa (898 m) (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb: Leks ikografski zavod FNRJ, 1957, str. 598). 78

istra ivanju smo koristili nevezani razgovor koji nam omoguava lak e ostvarivanje kontakta sa kazivaima. U toku samog intervjua istovremeno smo vr ili pismeno, a tamo gdje su za to postojale mogunosti, kod prikupljanja podataka intervjuom, vr ili smo fotosnimanje i snimanje videokamerom kada to nije utjecalo na kazivaa i istou i tok intervjua. Kada je rije o uzorku istra ivanja onda ovdje, uvjetno, treba razlikovati nekoliko razliitih obja njenja uzorka. U prvom obja njenju govorimo o teritorijalnom uzorku. U tom smislu uzorak na eg istra ivanja ini skupina seoskih naselja sa bo njakim stanovni tvom (Zahirovii, Memii), hrvatskim stanovni tvom (Stra a) i srpskim stanovni tvom (Jasenica). Naselja nisu meusobno izmije ana, u smislu etnike i religiozne pripadnosti, ali su prostorno u neposrednoj blizini jedna drugima i meusobno su povezana. Drugo obja njenje uzorka odnosi se na broj i kategoriju kazivaa (respodenata) u intervjuu. S obzirom na to uzorak na eg istra ivanja inili su mu karci i ene u navedenim naseljima, koji su roeni do 1945. godine. Kvalitativni prikaz rezultata istra ivanja U tradicijskoj kulturi djetinjstvo je period u kojem su se djeca ukljuivala u svakodnevne poslove i obaveze u domainstvu. Dobna granica koja je predstavljala period kada su se djeca gonila da rade3 , zavisila je od vrste poslova i spola d jeteta. Tako, kada su u pitanju kuanski poslovi, ensku djecu ve sa osam godina odmah matere ue oko poreta, pa ponu i must polahko. Kad sam bila priko sedam godina uskopavala, i uvala, i muzla kravu, sve se radilo, nije to bilo brepuslijana. Osi m obaveza oko poreta i mu e stoke, curice su prele kuine4, prale, trljale, mazale. Nijesu prije izvijale. K o, jako, nije bilo hodat, lijeat, k o, jako, ako nije do la na vrijeme, ibana e bit. Smatralo se da je period od sedam osam godina ivota najpodobnij i za poduavanje enske djece da pletu, vezu i tkaju. Prilikom uenja ovih poslova vodilo se rauna o redoslijedu usvajanja ovih vje tina. Naime, smatralo se da djevojica treba prvo da naui plesti, a kad to dobro savlada, onda je majka treba nauiti vesti i heklati , a tek nakon toga trebalo ju je poduiti tkanju: A uil a sam ensku djecu da tkaju. Mene je moja mati uila. Mati sjedne za stan i ona meni ka e: Gledaj dobro kako u ja nogama preklapljat, kako u unak bacat, kako u icu svezat kad pukne. Mi ne sjednemo na ono sjedalo. Mi vako sjedemo za njena lea i gledamo. I tako su matere skupile ensku djecu da im pokazuju. Mati me je uila od jedno osam godina, poela sam plest ono i eklat. Evo ovo na mojoj no nji (rese na ko ulji) smo prvo poeli radit, onda smo poeli plest, pa poeli smo vest, pa onda uit tkat. I onda sam i ja svoje tako nauila; ja sam otkala ponjava kad sam bila i kod matere. Ja nauim i preuzmem, a mati je i dalje tkala kad sam i ja tkal a, malo ona malo ja. Uoljiva je sistematinost i postupnost koja je prije svega pratil a 3 Kurzivom su napisane sve rijei, pojmovi, termini, sintagme i kazivanja koje se odnose na narodni govor koji su koristili na i kazivai, a koja u ovom radu ine integralni dio teksta. 4 kuine kratka i zamr ena vlakanca to ostaju od konoplje ili od lana kod grebanja (R jenik hrvatskog ili srpskog jezika V, 722) 79

slo enost vje tina koje je trebalo nauiti, ali i dobnu uzrast djeteta. Poduavanje djevojica ovim vje tinama najvi e se odvijalo u toku zimskog perioda kada nije bilo posla izvan kue. Razlog tome je bio taj da je, pored kuanskih poslova, najva nija i najdominantnija obaveza djece oba spola bila uvanje marve.5 Naje a dob u kojoj su djeca poinjala uvati marvu je bila, uglavnom, oko devete i desete godine ivota: Od deset godina su djeca poela radit, djeca su pomagala roditeljima od osam devet godina. Mo e se rei da su u tom periodu cjelokupni ivot djece, i sve njihove individualne i socijalne aktivnosti bile det erminirane njihovom obavezom prema hranjenju i uvanju stoke. uvali smo marvu: koze, ovce, goveda, krmke. Prije odlaska u Majevicu sa marvom djeca jedu, dorukuj u, i ko more unijet drva s drvnjaka donese tude u kuu, ko more nalit lonce vode oko ognji ta, to je radilo enskinje, a onda zaokupi marvu. Po to je svaka porodica imala dosta djece (jer prije nije bilo jedno u kui. Bilo po dvadeset i petero u j ednoj kui, pet brae i imaju neko petero, neko etvero djece i tako nije se dijelilo k o danas) uglavnom iz kue je i lo uvijek bar jedno mlae (devet deset godina) i jedno starije dijete (dvanaest trinaest godina). Starija tj. malo jaa djeca su pored marve morala nadgledati i manju djecu. Ovdje je bio prisutan meugeneracijski uti caj. Naime, po to omladina i odrasli nisu imali vremena za uvanje marve zbog drugih te kih poljoprivrednih poslova, uvanje marve je bilo prepu teno djeci. Pri tome nije bilo posebnog uvoenja djece u ovaj posao od strane odraslih, nego je to bilo prepu teno starijoj djeci. Na taj nain dolazilo je i do svojevrsne podjele obaveza: Imaju ona jarad: posebno jarad, posebno koze. Manja djeca uvaju jarad, a vea uvaju koze. Skoro nikada se nije de avalo da samo jed no dijete ide uvati marvu. Od devet godina dijete ima svoje stado, uva i ima jo jedno jae njime, jedni manji, jedni malo jai idu skupa iz kue. Svako dijete je imalo svoje stado marve: muslimanska djeca koze i ovce, a katolika i pravoslavna jo i krmke, ali uvanje marve je uvijek bila grupna aktivnost djece: Ja sam uvo koze, krmke, goveda; im o sam jedno desetak godina kad sam uv o po umi u Majevici. Skupa cijelo selo povedemo marvu, i tuu. Bilo je toga udo jedno marve kad ujutro vudam prolazi, sat jedan cijeli marva prolazi u Majevicu. Po Majevici uvalo se. Danas nema toga, danas kad ja to priam omladini, kakvi. Danas nema ni marve, ni obana. Od sve stoke najvi e su se uzgajale koze: Najvi e se uvale koze, ovce. Koza bilo vi e zato to ih je lak e bilo dr at. Nije im trebalo sijena uzimat, bilo vi e pa e za njih. Ima tap, bilo ume, imaju one smreke, ti tapom rastresa one smreke, koze za tobom. One se najdu i hajd s njima 5 marva 80 stoka, domae ivotinje.

Slika 1. Starija djeca su imala veliki znaaj u odgoju mlae brae i sestara

kui. Njima je godilo sva ta: onda kad poe proljeu one zalegnu na ono. Planina Majevica je, dakle, bila ija je bilo. Majevica na a. Nema mjesta e nije oban do marvu svoju. Odavle se i lo do Maoe, preko Majevice

one rese, ti im nare e resa, glavno ispasi te za stoku: Pr o i e obani nijesu uvali tu Brkome, tamo ide to.

Na uvanje marve su zajedno i la djeca iz sve tri etnike skupine. Obino su djeca iz zahirovikih zaselaka ujutro ekala djecu iz Potpea i onda su zajedno gonili marvu gor u Majevicu. U planini bi, kod ibera, susreli i djecu iz Stra e i tu bi zajedno hranili marvu: Oni pou ozdol, porenu koze i mi se vode sastanemo i iemo zajedno, a Stra ani su i li s druge strane pa se nismo viali. Jedino gor u Majevici kad se naemo, na iberu... Kad odemo uvati koza, susretnemo se i sa djecom drugih vjera. Sjeam se, uvali koza zajedno Potpeani, Stra ani i mi. uvanje marve je bilo svojevrstan agens socijalizacije djece. Naime, na ovoj sekundarnoj razin i socijalizacije (primarna razina se odnosi na porodicu) formirale su se grupne no rme i interpersonalne relacije koje nisu primarno bile odreene etnikom ili religijskom pripadno u, nego zajednikom teritorijom i zajednikom upueno u na to da se nahrani i uva marva. Kao primjer za to mo e se navesti da su djeca iz Stra e, Jasenic e i Zahirovia uvijek skupa uvala marvu i to u onom dijelu Majevice kojeg su smatrali svojim. Na taj nain formirao se osjeaj pripadni tva grupi koji je utjecao i na pojavu meusobnih djeijih sukoba i tua sa djecom koja su takoer uvala stoku u Majevici iz susjednih sela. Pri tome je umjesto etnike pripadnosti dominantnu va nost imalo pripadni tvo primarnoj grupi. To pokazuju i sljedee rijei na ih kazivaa: Bio Gornji Srebrenik djeca njihova i mi nijesmo se nikad mogli, oni muslimani i mi muslimani, dru ili se stalno mi i Potpeani i Stra ani. Gor postavimo u Majevici k o njeku granicu i tu smo se tukli. Mi vam, Potpeani, Jaseniani i Stra ani, a tam oni, Srebrniani, ili: I djeca muslimanska su i la s nama, pa se udru imo i igrali se zajedno e na meraji ,6 pa gledamo e je marva, pa opet se igramo zajedno, to je bilo nerazdvojeno. Djeca uvali goveda, koze, ovce, konje ko je im o. Po umama, po putevima, uvaj, ii, to je obavezno da se sastanemo sa srpskom i hrvatskom djecom. Otii u Majevicu, otuda srbovska djeca uvaju mal, mi uvamo mal, vazdan se igramo. Onda, opet, Hrvati sastanemo se po Majevici gor , vazdan se ganjamo, igramo se, nikad niko nikom nije rek o ni rijei. Odemo u planinu e su vjerovi, kupam o se. Bili vjerovi na rijeki u Majevici i odemo u Majevicu svi zajedno, pusti mo, marva po umi hoda, mi se kupamo, pa opet zaokupi marvu i hajdi kui i rastanemo se tako, i svako hajd svojoj kui. I la djeca zajedno uvat. Sastanemo se svi i odemo uvat. Ako sjednemo ruat, a koze vide, ne mere se odbranit. Koze pojdu ruak, ako se ne sakrije dobro. Kada su djeca postajala obani, ona su tada preuzimala i veliki dio obaveza i odgovornosti. U toku ispa e djeca su bila zadu ena da nahrane i vrate marvu kui. Pri tome su ona nailazila na brojne te koe u svom prirodnom i socijalnom okru enju, koje su morala savladati: Koliko sam naboja nosio na nogama kad sam i o za govedima. Ba je to ko gledao. Jednom, ja im o roaka ovdje, umro je, pri o 6 merajka/meraja ugodno goletno zemlji te; bie istog postanja, kojega je i rije mera ( RjHSJ VI, 604) Mera opinska zemlja; u Bosni i Hercegovini zajedniko seoska ili plemenska zemlja; sve seosko zemlji te koje nije obraslo umom i nije obraeno, zove se mera (Rjenik hrvatskog ili s

rpskog jezika VI, 603) 81

sa mojim ocem i kom ijom o djeci: Djece ne mere bit nikad mnogo. Kako? Ujutro ustane , jedno ode otjerat krmke, jedno otjerat ovce, jedno otjera goveda i ti sam ostane , sam s babom. To je prije, a danas: ima jedno pa mu mnogo. Goveda uvala, i krmke. Ii za krmcima bosa, i za govedima, i mora i ujutro rano. Ii rano, naberi da se krmcima svari. Osim toga, stoka je predstavljala jedan od najva nijih faktora opstanka i pre ivljavanja pa je svaka kua imala veliki broj, naroito sitne stoke (koze i ovce). Za djecu je poesto bilo te ko voditi rauna o svoj toj stoci: uvali stoku, bilo je stoke koze, goveda, ovaca. Najvi e bilo koza, ja sam uvo tri es t i est koza. Imo sam dvan est godina. One su i le u Majevicu, jelo se kozije mlijeko, bilo se zdravo, uvijek sam i o kozama bos. Ako je otac kupio obue to ostavi, ako u kud oti, a kozama sve bos; ni ta guja, ni ta, to hoe nek bude... U mene djed imo stotinu i pedeset koza, ja sam to sve uv o. Meni zaprijete, ja moram pazit na koze, ubie u meni zemlju. uvanje marve je tako ponekad imalo i ne eljenih posljedica za djecu: U nas je bila jedna curica. Ona je skrenila sa kravije staze dosta u M ajevici, izgubila se. Mi smo se svi digli da je tra imo i izjutra je na li u nekom tajbuku 7 i njoj se mozak poremetio od straha, i nije dugo izatale ivila. Djeca su bila suoena i sa drugim opasnostima, ali i kaznama od roditelja ukoliko se ne to desi marvi: Djeca su radila. U to vrijeme smo najvi e uvali stoku: i mu ki i enski uvali stoku, gor u Majevici prete no imali ispa e. U to vrijeme kad smo uvali bilo je vukova, to je prij e onog rata drugog. Gor se igramo, sastanu se obani, kad pogleda : vukovi iziu. Oni su ukrali dvije ovce. Mi ne smijemo i kui, pobie nas. Nema sad vi e vukova. Mi smo i li gor Majevici, ma nijesmo se mi djeca pla ili vukova. ta emo, on doe, nije nama ni ta nego ode meu ovce, meu krmke. Jedni uvali krmke, jedni ovce i tako igrali se, i dou vukovi, iz ume iziu, i pokupi e ovcu i odo e. Jedni roditelji razumiju da nijesmo mogli mi ni ta, a jedni ne smije pri vam kui. Valja noit, vam ne smije pri kui nema ovce. Zbog svega toga smatralo se da marvi treba dobar obanin: Djeca su hodala za kozama i ovcama, obanin treba dobar kozama, heej. Moj amid i je bio obanin kozama najbolji. Godinama on je njih uv o i muz o. Koze je svijet vi e dr o. Iu koze bristre umu, a ovcama treba pa e vi e. On je prid kozama nauio: ie prid njima, uera u umi i sjedi vazdan kod njiha i uvaj. Najdu se one, bolan jelo se mlijeko, svare se po dvije pr ulje od kozijeg mlijeka. On sj edne na meraju i samo to zvizne svaka koza doe njemu, svakoj dadne soli i onaj ogrizak i sve idu druga, trea, sve redom. Da bi se preduprijedile mogue nesree i stradanja djece, stariji ljudi, koji nisu mogli vi e raditi na njivi, su svako jutro kretali za djecom i marvom u umu. Njihova namjera je bila da nadgledaju djecu i marvu. Pri tome su oni samo nadgle dali djecu i nisu ometali svakodnevne djeije aktivnosti i igre pri uvanju marve: Mal smo uvali: koze, ovce. Djeca uvala, a i li su starci s nama i nadgedali da se ne bi djeca izgubila u Majevici, jer je u Majevici bilo ispu ano. Uvijek je starac makar jedan i o za djecom kad gone mal. Bilo je dosta mala, svako ide iz svoje kue. Neko ka e: Ajd nek ide sa mojim , i goveda se sama vraaju kui i djeca za njima iz Majevice... Stariji ljudi iu u umu s djecom to su uvala marvu. Njeki su i li s 7 Drvene ine (tranice) koje su gradile austro ugarske vlasti za potrebe rudnika uglj a na Majevici na i kazivai nazivaju tajbuk. 82

pu kama, i djeca s njima, i ed moj tvoj, nijesi mogo pustit da sama djeca iu u planinu za onolikim kozama. I tako zaokupi marvu gor u planinu dok nije rat ra ero (Drugi svjetski rat). Osim koza, ovaca, krmaka i krava djeca iz sela Crveno Brdo, Lisovii i Brezik su esto uvala bibe i tuke: Zaokupi bibe, zaokupi koko i i tam uvaj na njivi. Moja mati nasadi po dvije tri bibe po pedesetoro. Kad ih ujutro pusti mo, one tre dol , zajure u rijeku i iz rijeke gor u brdo, a uvee one iziu gor na ba ovan, i na krila i u rijeku. Same bibe hodale po njivama beru popkove, bajke, a mi zaemo za njima i tra imo ima l koji gra ak, nalo imo vatru i peemo u kalajicama. Jako djeca imaju svega, al nijesu zdrava, nemaju zdravlja. Mi smo prije jeli to niko nije jeo... Prije su djeca uval a bibe. Djeca oeraju na njivu bibe. Sad ona na njivi voli bit, ona tu napreduje, raste, ona je poludivije ivanje jer ona kad hoe da snese jajce, ona nee oti tamo i koko le e. Ona ode prvo u ivicu njei, pa tra i, pa se ona nale e. E sad, ako je ufati mora je da prisili da nosi vam. U nas na njivi pronijela biba i imala gnijezdo, e sad mi djeca njiha uvamo i jedno dijete meni vie: De ti potjeraj bibe. I sad ja nju gonim i mali iu za njom, a ona biba se vraa nazad. A ja uzmem motkicu i hitim se samo malo, u glavu. Istom biba, hop, mrtva, a ostali oni mali tri es t est. I nama je donijela jedna ena iz Lisovia bibu, istom se izlegla, i mi smo odhranili male zajedno njom. Pirbli avanje etrnaestoj i petnaestoj godini za djecu je znailo, osim uva nja marve i ivine, i ukljuivanje u poslove na njivi: do etrnest godina samo smo

uvali stoku, a otale gor , kako koja godina izlazili na bolju snagu, i djeca su poel a pomagat po njivi. to god se je moglo radilo se, gonilo se da se radi. Kako smo poe li rast, onda smo kopali, a eli, trgali brali grah, brali maline. U ovom periodu mu k

djeca su ve ukljuivana u oranje: Od jedno trin est il petn est godina uz volove more i dijete. Kad se oralo volovima, o j k dr i plug, a dijete vodi volove. Bio drveni

plug, a po lje izie ovi

eljezni. Ukoliko je prvo dijete u porodici bilo ensko i ono

je u ovom periodu pomagalo pri oranju: S ocem sam orala. Valja dr at kolo kad se Slika 2. Ku lje u Majevici u koje su se sklanjali obani Slika 3. Uenje jahanja

oralo i kopaice dr at. Nisam radila po kui s materom, kaki, dok sam radila s ocem na njivi, jer sam bila najstarija. To je trajalo sve dok ne dorastu mlaa mu ka djec a koja su to preuzimala: Od trin est godina sam poeo orat sa amid om s voloma. Bila je mi jedna sestra starija od mene, jedan esto godi te, al ne umije da goni volova s amid om. Ja uv o koze ni e ograde. Ka e on: Odi, ba, pomozi mi malo ti, ne zna ona. Kada ja gor prio, jedno dvaput prio priko njive, a on skide ulah 8, baci gor i spomeni Ilino i ka e: Eee, sva ta na svoje mjesto. Mu ko ovo treba da radi. Poetno uenje oranja kod djece je ponekad bilo popraeno i fizikim povredama: Ja sam s ocem or o, a konji su bili mnogi na ieni 9. Ja sam poveo konja sa onim dekte o m 10meu prste i konj poe skakat u zrak i ja ne smjedo pustit i on meni odkide ko u. Sa trinest godina sam vodio konja kad se oralo, a im o sam i volove. Preklopi se konj naprijed da lak e bude volovima, a uvee otac i ja zaja emo konja. Otac me je tude opomen o i rek o mi da sam treb o pustit konja i jo mi rek o: Nemoj se, dijete, igrat. Konja mogu kupit, a tebe ne mogu . Osim pomaganja pri oranju djeaci su oko petnaeste godine i li sa starijom braom i roacima s konjima u Majevicu po drva. Tada su se oni poinjali poduavati o tome koje drvo se treba osje, koje se ne smije osje, kako treba natovarit drv na kola konjska da se ne prevrgnu. I u ov im sluajevima nekada su se de avale nesree: I o sam u Majevicu. Im o sam kuma kr tenog i ja s njim kren o. I ja metn o nogu na procijep kod prvog jastuka, i uvati mi nogu, i otac mi stavio jod i zamladilo mi, i ja sam opet itav dan radio. Pored poslova koja su djeca obavljala u svojoj porodici i u svom selu, postojali su i sluajevi kada su mu ka djeca odlazila od svojih kua u najam. Odlazak u najam je naje e bio prisutan kod djece iz porodica koje su te ko ivile. Djeca iz Stra e, koja je naseljena katolikim stanovni tvom, su naje e i la po najmu u istonu Slavoniju u Hrvatskoj: ivot je bio malo gorak i bio sa sam sm u oca i matere . Deset godina sam hod o po najmu u istonoj Slavoniji. I la su i druga djeca... Ja sam prvo bio kod djeda od majke. Odnio me je ujak, dajd a. Tam sam bio devet mjeseci. Kasnije sam do o kui pa i o po najmu. I djeca iz Zahirovia su takoe i la po najmu i to naje e u Tuzlu: Ja sam u Tuzli promijenio tri etiri gazde u najmu. Tra i otaj gazda, naprimjer, treba mi, ima l i dijete i njeko se javi ima u mene. Bi l ga dao da bude u mene u najmu, i otac rekne bi . Nijesu dolazili ljudi maksuz iz Tuzle, neg to oni pitaju priko na ih ljudi kad odu u Tuzlu. Poesto su djeca odlazil a u najam i po nagovoru svojih vr njaka koji su ranije oti li u najam i poznavajui gazde po Tuzli mogli su nai posao i za svoje prijatelje: Mene je odveo jedan odav le sa sela, ko on je tam odrastao po najmu u Tuzli. I on je to na o meni k o dijetu. U najmu se sva ta radilo, stoku uva . Ja sam bio u dvojce gazdi prije onog rata. Bio sam u jednoga, on je dr o otu trgovinu, a bio sam u tajnika. On je uitelj ote medre se, im o sedmero djece. Bila je Behrambegova medresa i on je bio uitelj, bio sam u njega: cure, momci, a sve to ui kolu. Bio sam u Mujezinovia, bio sam u njekog bakala Mehe. Od njeg sam i do o kui, i eto, oto ljeto sam oti o u parti zane.

8 ulah (pers) kapa od valjane vune, obino bijela ( kalji,198) 9 na ien/nazi (pers) prefinjen, nje an, lijepa i nje na ti jela ( kalji, 489) 10 dekte /jedekte (tur) jular ( kalji, 366); Ular (jular) 1. povodac, uzda, voica (Kla 1534)

84

Literatura 1. Enciklopedija Jugoslavije 5 (1957.), Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. 2. Gud, Vilijem; Het, Pol (1966.): Metodi socijalnog istra ivanja, Beograd: Vuk Karad i. 3. Klai, B. (1962.): Rjenik stranih rijei izraza i kratica, Zagreb: Zora 4. Kre, Dejvid; Krafild, S. Riard; Balaki, L. Igerton (1972.): Pojedinac u dru vu, Beograd: Zavod za ud benike i nastavna sredstva Srbije. 5. Mu i, Vladimir (1973.): Metodologija pedago kih istra ivanja, Sarajevo: Zavod za izdavanje ud benika 6. Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio V., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1898 1903. 7. Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio VI., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1904 1910. 8. kalji, Abdulah (1989.): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost. 9. Tufeki, Adnan (2009.): Etnopedagogija kao znanstvena disciplina. kolski vjesnik -asopis za pedago ka i kolska pitanja 58 (03): 265 279, Split: Hrvatski pedago ko knji evni zbor Ogranak Split, Filozofski fakultet sveuilita u Splitu, Fakultet prirodoslovno - matematikih znanosti u Splitu. 10. ......, ........ ........... (1999) ..............: ..... ... ..... ..... . ..... .... ..... ........., ......: ............ ..... ........ . 11. ......, ........ ........... (2004) .......... .............., ....... ......, ..........., .........: .... .. .. ........, ............ ........ ......... . ........... .....-............. ................ ................ .............

86

Almira Beirovi, prof. ETNOLO KA ISTRA IVANJA U AVDIBA IIMA KOD TUZLE Uvod Podruje jugozapadnih obronaka planine Majevice nije u pro losti bilo predmet etnolo kih istra ivanja. Radi se o podruju sa znaajnim naseljima i gustom naseljeno u. Ovo podruje u srednjem vijeku pripada upama Donje Soli i Jasenica, u osmanskom periodu istoimenim nahijama a tokom austrougarske uprave, monarhistike Jugoslavije i Drugog svjetskog rata, kotaru i srezu Tuzla. Od sredin e pedesetih godina 20. stoljea naselja jugozapadnih obronaka Majevice pripadaju opinama Tuzla i Srebrenik. Poznato etnolo ko istra ivanje Majevice, M. Filipovia iz sredine 20. stoljea se odnosilo samo na srpsko stanovni tvo izvan ovog podruja. Zadnjih nekoliko godina su izvr ena odreena etnolo ka istra ivanja ovog podruja. Radi se o istra ivanjima dr. Adnana Tufekia, naselja Zahirovii, Jasenica i Stra a sa etnopedago kog aspekta, istra ivanjima naselja Bre ke i Drijena naseljenih hrvatskim stanovni tvom i naselja Donja Obodnica. Avdiba ii su manje naselje na krajnjim jugozapadnim obroncima planine Majevice u gornjem toku rijeke Velike Tinje. Naslanja se na naselje Donju Obodni cu i zajedno se nalaze u opini Tuzla. U ovom radu dajemo rezultate istra ivanja sprovedenog u periodu 20052008. godina, nekih etnolo kih karakteristika naselja Avdiba ia, koje je naseljeno Bo njacima muslimanima. Seoska kua U zavisnosti od ekonomskih mogunosti stanovni tva, u arhitekturi ovog kraja su preovladavali sljedei ti povi kue i to kue na podrum ili magazu i kue na dva boja tzv. dvobojke. Kue su uglavnom graena na strmom ocjeditom terenu. Mjesto gdje e se graditi kua zove se mila 1. Ovisno od ekonomskih mogunostim stanovni tva, graene su dvodjelne ili vi edjelne kue na podrum - magazu. Zidovi podruma su bili od kamena krenjaka koji je pogodan za obradu. Zidovi podruma su debljine oko 50 do 70 cm. Zidani su kamenom krenjakom i malterom koji se pravio od sitnog rijenog pijeska pomije anog sa ivim kreom. Podrumske prostorije su naje e slu ile kao ostava za uvanje hrane, a rjee kao stambeni prostor. Iznad podruma magaze nalazilo se prizemlje. Njegova konstrukcija je bila od drveta sa ispunom od epera ili od erpia. eper je ustvari pleter oblijepljen zemljom i pljevom ljuskom od p enice. Zidovi kua bili su okreeni i sa unutra nje i sa vanjeske strane. Va an elemenat 1 Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, VI izdanje, Svjetlost, Sarajev o, 1989., milja, mi lac, mil m (ar.) gradili te, prazno zemlji te gdje se mo e podignuti zgrada, str. 463. 87

ovih kua predstavljala je veranda. Veranda je naje e izgra-ena sa gornje strane kue i po pravilu izraivana je od drveta u du ini kue. Kao i kua pokrivena je istim materijalom, s tim to je nagib krova iznad verande ne to manji. Sve kue su bile na etiri vode, a kao krovni pokriva u najstarije vrijeme je slu ila taraba daska, a kasnije crijep. Na krovu svake kue nalazila se bad a, tj. otvor koji je slu io za odvoenje dima sa ognji ta i pei. (prilog br. 1). Prilog 1. Osim prizemnih kua na podrum ili magazu graene su i kue na boj -sprat, tzv. dvobojke. Ovaj ti p kua imali su samo imuniji stanovnici sela i to Ned o Hasi, amil Ibri evi i Avdo Beirovi. Ovaj ti p kue osim podruma ima jo prizemlje i sprat. Konstrukcija sprata bila je takoe drvena s a ispunom od epera ili erpia. Iz prizemlja u sprat su obino vodile uske i strme merdevine2 . Uz merdevine se dolazilo u divanhanu , iroko predsoblje, odakle su u sve prostorije na spratu vodila vrata. Kod ovih kua sprat je sa mnogo prozora i pun svjetla. Takoe bilo je kua kod kojih se na sprat i lo merdevinama koje su bile sa vanjske strane, uza zid. U tom sluaju stepeni te je natkriveno i naje e zatvoreno, dok je veranda malo otvorena. 3 Unutra nje ureenje seoske kue-enterijer Namje taj i unutra nje ureenje tradicionalne kue bili su uslovljeni nainom stanovanja i nainom kori tenja prostora u kui4. U tradicionalnoj seoskoj kui najstariji nain zagrijavanja bio je grijanje sa otvorenog ognji ta. U poetku dim se odvodio direktno do krova, a kasnije kroz dimaluk. Ognji te se nalazilo u kui, izraeno je od nabijene ilovae ili erpia5. 2 Isto, merdevine m (pers.) stupe, stepenice, str. 459. 3 Informator, Alija Hasi,sin Hasiba, (1923.) 4 Muhamed Kadi, Starinska seoska kua u BiH, Biblioteka, Kulturno naslijee, Veselin Masle a, Sara jevo, 1976., str. 84. 5 A. kalji, isto, erpi m. (tur.) nepeena na suncu su ena cigla, str. 190. 88

Na ognji tu i oko njega nalazile su se verige, ma ice 6, sa 7, peka i sad ak.8 Takoe svaka soba je imala hamamd ik9 , koji je slu io za umivanje, kupanje i uzimanje abdesta. Bio je ograen daskom do plafona, a nalazio se pored furune. Interesantno je da je jedan takav hamamd ik sauvan do danas i nalazi se u kui Alije Hasia. (prilog br. 2) Kao prostirka po podu slu ila je hasura 10, tkala se od a e ili trstike, koja raste u barovitim krajevima. Prostirala se u prostoriji gdje se stalno boravilo. Kupovala se u Tuzli. Takoe, kao prostirka slu ilo je ilte 11 , tanki du ek na kome se sjedilo, zati m jagnjee ko ice, te ponjave. Ponjave su se izraivale u kunoj radinosti, a tkale su ih ene na tkalanom ho

rizontalbom stanu. Osim toga, u imunijim domainstvima kao prostirka po podu slu ili su ilimi 12. Obavezan komad namje taja u staroj seoskoj kui bila je drvena seija, klu pa bez naslona koja se nalazi uz zid obino ispod prozora. Prekrivena je iltetom, a uz zid kao naslon, stavljali su se kalufni jastuci napunjeni slamom, tzv. kalufnjaci. Preko njih su se stavljali jambezi, bijelo platno ukra eno vezom, naje e cvijetnim motivima. Za ostavljanje sitnijih stvari slu ile su rafe 13, odnosno police koje su se postavljale du zidova ispod plafona, te dolafi14 uz zid ili u uglu sobe. Za uvanje rublja i djevojake spreme, kao i za uvanje vrednijih stvari slu ila je sehara 15. (prilog br. 3) 6 Isto, ma e, ma ice f. pl. t. (pers.) hvataljke za er; opru ena dva u ti paljke kojim se vadi ugljevlje iz vatre ili se vatra njime podstie, str. 448. eljezna kraka u oblik

7 Isto, sa m. ( tur.) eljezni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognji tu pee hljeb ili pita na taj nain to se na nj. nagrne erava i lug (zapree se). Sa se razlikuje od peke utoliko to ima n a sredini manji otvor i to je vei i srazmjerno ni i, str. 539. 8 Isto, sad ak m (tur.) eljezni trono ac na kome se na ognji tu u tend eri ili kakvom drugo m sudu vari jelo, trono ac uop te, str. 540. 9 Isto, hamamd ik (amamd ik) m (ar.-tur.) kuno kupatilo, banjica u muslimanskoj kui, str

. 308. 10 Isto, hasura (asura) f (ar.) prostira ispleten od mehke trstike, a e ili rogozine, s tr. 318. 11 Isto, ilte ( iljte) m (tur.) vuneni etverouglasti du ei za sjedenje; dugi tanki vuneni madrac koji se stere po seiji, str. 589. 12 Isto, ilim, kilim, m (pers.) prostira izatkan od vune na stanu, tepih, str. 193. 13 Isto, rafa (raf) f (ar.) pregrada u ormaru ili stala i; polica, osobito polica koja je privr ena naokolo du inom cijelog zida na kojoj se dr e sahani pod kapcima, ase, fild ani ili to drugo, st r. 528. 14 Isto, dolaf, dolap m (pers.) nepomini ormar sa policama privr en uza zid ili uzida n u zid, str. 222. 15 Isto, sehara f (ar.) drveni sanduk oblo en i aranim limom, odnosno okovan sjajnim limom ili ko om u kome se dr i djevojaka oprema-ruho i prilokom udaje prenosi u mlado enjinu kuu, str. 5 54. 89 Prilog 2. Prilog 3.

Za spavanje u siroma nijim domainstvima slu ila je slama prostrta po podu, koja se smetala u o ak i slamarica, tj. du ek napunjen slamom, a u imunijim vuneni du eci 16. Za pranje rublja koristilo se drveno tekne 17 i pralja, tj. prak ljaa. Pokustvo U pro losti ovog kraja u upotrebi je bilo zemljano, drveno, bakreno, a ne to kasnije i emajlirano posue. Od drvenog posua u upotrebi su bili anci 18 raznih veliina, tekne za kuhanje, ka ike, kuti ja od osam oka zvana osmak, a slu ila je za kupljenje p enice i kukuruza, fuije19 za vodu zapremine od 20 do 25 l, fendelj je drvena posuda slina burencetu, a slu ila je za uvanje pekmeza, sinije20 i sl. Od zemljanog posua u upotrebi su bili razni lonci za kuhanje, bardaci21 i testije 22 za vodu, upovi 23, ase24 i sl. Grnarija se kupovala kod tuzlanskih i lukavakih grnara. Osim zemljanog i drvenog posua u upotrebi je bilo i bakreno, a njega je posjedovalo uglavnom imunije stanovni tvo. Od bakarnog posua u upotrebi su bili ibrici 25 za vodu, leeni 26 ili lavori duboki i plitki, ase, sahani27 , kazan i za peenje pekmeza, bakrai28 , tepsija 29, demirlije ,30 tend ere 31, ugumi 32 , mangale33 16 Isto, du ek, m (tur.) vunena postelja (madrac) koja se, u vrijeme dok jo kreveti nisu u li u upotrebu, sterala na pod i na njoj se spavalo, str. 229. 17 Isto, tekne n (tur.) korito, str. 607. 18 Isto, anak m (tur.) drvena zdjela, str. 162. 19 Isto, fuija, vuija, f ( gr.) drvena povea posuda, slina burencetu, u kojoj se dr i v oda, pekmez i sl., str. 285. 20 Isto, sinija (ar.) niska okrugla trpeza, sofra, str. 566. 21 Isto, bardak ( pers.) zemljani sud za vodu, po obliku kao ibrik, za uzimanje abdesta, str. 120. 22 Isto, testija f (pers.) zemljani sud za vodu, slian bardaku, vr, str. 615. 23 Isto, up m ( ar.) zemljani duboki sud koji ima dvije ruke sa strane. Dno mu je usko, a onda se iri do polovice visine pa se su ava gore prema otvoru. Veliki zemljani lonac, str. 200. 24 Isto, asa (pers.) dublja posuda poluokruglastog oblika u kojoj se servira itko jelo kao orba, mlijeko itd., str. 184. 25 Isto, ibrik (imbik) m (pers.) bakreni sud za vodu s uskim grlom, na kome je k upasti poklopac i s dugim noscem (nosaem); mo e biti i od zlata ili srebra, str. 338. 26 Isto, leen, legen, lean m (gr.) lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku, str. 433. 27 Isto, sahan (ar.) bakrena zdjela, tanjir, str. 542. 28 Isto, bakra, m (tur.) bakreni kotao (i uop te kotao) koji ima na sebi luk od elje za ili debele ice, za koji se dr i kad se nosi i o koji se vje a na verige, str. 116. 29 Isto, tepsija, tevsija f (tur.) okrugli bakreni ili emajlirani sud, pitne tep sije su plie i u njima se peku pite, a u dubljim tepsijama pee se hljeb, str. 611 30 Isto, demirlija, dimirlija f (tur.) velika bakrena tepsija koja slu i kao sinij a. Ima promjer 1-2 m, nekad i vei. Stavlja se prilikom upotrebe na stalak od eljeznih ipaka i po ovom el-jeznom st alku tepsija je dobila ovaj naziv, str. 211.

31 Isto, tend era f (tur.) duboka bakrena posuda, dublja je od erpe i nema dr ki sa s trane, str. 610. 32 Isto, ugum m (tur.) bakreni sud za vodu sa irokim grliem (nema nosca kao ibrik). Kefeni ugum je manji sud u kome vari voda za kafu, str. 254. 33 Isto, mangala (ar.) sud posebnog oblika napravljen obino od bakra, a mo e biti i od me-singa, pleha ili zemlje u kojem se dr i eravica radi zagrijavanja sobe ili podgrijavanja skuhane kafe ili jela, str. 445

Pomone i sporedne zgrade U avliji i izvan nje, osim kue nalazile su se pomone zgrade. Avlija je obavezno uvijek bila ograena, a za ogradu slu ila je taraba34 , tj. ograda od hrastovih dasaka visokih oko 2 m, koje su se kovale jedan uz drugu po iokama privr enim za direke ili parmaci35 , odnosno pro e, a to je grubo otresana daska ili letva. U avliji obavezno se nalazio bunar, zatvoren daskama ili mu evcima, tj. drvenim re etkama. Jedan takav se nalazi i danas u avliji Safera Ibri evia. (prilog br. 4) Prilog 4. Prilog 5. Osim kue u avliji nalazile su se sljedee pomone zgrade: pu nica je zgrada koja slu i za su enje voa, hud era36 je imala funkciju ljetne kuhinje , u njoj se esto i stanovalo, kolara je slu ila kao gara a za ostavljanje zapre nih kola. hambar 37 je objekat koji slu i za uvanje zrnaste hrane, kao to su p enica, kukuruz, jeam, zob i sl., ko za kukuruz slu i za smje taj kukuruza u klipu. Izvan avlije nalazila se ko ara ( tala) objekat za smje taj stoke, koko injac je namijenjen za smje taj peradi i tor za ovce. Neke od ovih pomonih zgrada iz pro losti sauvale su se do danas. (prilog br. 5) Vodenice U pro losti stanovnici ovog naselja su mljeli ito na vi e naina, a naje e pomou runog mlina, zvanog rvanja. Skoro svaka familija je imala runi rvanj, na kojem se moglo samljeti oko 3 kg ita u jednom satu. Naje e se postavljao ispred hambara ili u podrumu. rvnjala se obino p enica i kukuruz i to obino u ljetnom periodu, kada je rijeka imala manje vode za pokretanje vodenice. Mnogo znaajnije za mljevenje ita bile su rijene vodenice. Vodenice su se nalazile na rijeci Tinji i potoku Viganj. Sve vodenice bile su poredovnike, tj . bile su u vlasni tvu vi e ljudi. Pravo na rad imali su samo mu ki lanovi porodice i to 34 Isto, taraba, pl. t. f. (pers.) ograda od dasaka, str. 600. 35 Isto, parmak m (tur.) grubo otesana daska ili izrezana letva koja slu i za ogra du, str. 511. 36 Isto, hud era, ud era, f (ar.) sporedna soba uz kuhinju koja slu i kao spremnica; k oliba, str. 335. 37 Isto, ambar, hanbar, hambar m (pers.) drvena zgrada za zrnastu hranu, itarica, silos, str. 92.

se prenosilo s koljena na koljeno. Vodenicu su odr avali svi poredovnici, tj. njen i vlasnici. Svaki poredovnik imao je odreeni dan ili nekoliko dana u sedmici kada j e u vodenici mlio ito i za to vrijeme bio je du an da se brine o njoj. Vodenice su se nazivale po lokalitetu gdje su se nalazile. Na rijeci Tinji bile su etiri vodenice i to: 1. Barika poredovnika u vlasni tvu Beirovia i Hasia 2. Kovaevac u vlasni tvu Mehe, Memi a i amila Ibri evi 3. Bori u vlasni tvu Hrustia 4. Lazine u vlasni tvu Saletovia iz Donje Obodnice Na potoku Viganj nalazila se jedna vodenica i bila je u vlasni tvu Ibri evia. U vodenicama mljele su se vee koliine ita za vlastite potreba, ali i za ujam38. Mezarja U naselju postoje tri mezrja: Zeva polje, Luka i Glavica. Prema kazivanju starijih mje tana, najstarije mezarje je Zeva polje, danas se u njemu vi e niko ne sahranjuje, a ostala dva su mlaa. Mezarje luka se nalazi s lijeve strane puta pre ma Donjoj Obodnici i tu se danas sahranjuju umrli lanovi familije Ibri evi. Mezarje Glavica se nalazi u blizini kole. Ime je dobilo najvjerovatnije po bre uljku glavica pored kojeg se mezarje i nalazi. Zemlji te za ovo mezarje dala je Hafa Hasi. Na grobovima su nadgrobnici ni ani raznih oblika i veliina. Dva ni ana obilje avaju grob, jedan iznad glave, a drugi ni e nogu. Stariji ni ani su klesani od krenjak, a novi od mermera, betona i sl. Natpisi na ni anu su se u pro losti pisali na arapskom, a danas na bosanskom ili uz kombinaciju arapskog pisma. 39 Prilog 6. Danas se u mezarju mo e vidjeti prilian broj starijih kamenih ni ana, poznatiji kao turbani40 . Turbani su postavljeni kod umrlih osoba mu kog pola, dok su kod umrlih osoba enskog pola postavljeni kameni ni ani. (prilog br. 6) 38 Informator, A.Hrusti 39 Salih Kulenovi, Graanica i okolina antropogeografske i etnolo ke odlike, Tuzla, 1 994., str. 134 40 A. kalji, isto, turban (pers.) alma, saruk, str. 624. 92

Prilog 7. Tradicionalna no nja i nakit Za izradu no nje u pro losti upotrebljavali su se lan ko a, te tvorniki materijal svila, oha, tof i sl. Mu ka narodna no nja Svakodnevna mu ka no nja u pro losti sastojala se od gaa dugih i irokih eten, vuna, pamuk,

nogavica i ko ulje, ivenih od lanenog platna. Preko gaa nosile su se pelengae irokih nogavica do lanaka i sa ne to manjim turom i bile su nabrane oko struka. Bile su bijele boje i krojene su od et e na. U zimskom periodu preko gaa nosile su se ak ire41 od sukna ili crne ohe. est odjevni predmet bile su i iroke gae tzv. arvale42 . Preko ko ulje nosili su se razni odjevni predmeti jeerma43 i fermen44 , a u zimskom periodu gunj od crnog valjanog sukna dugih rukava ukra en crvenim gajtanima45 , to je tzv. gunj sarajac. Na glavi su se nosili fesovi 46 i bjelokapa, tzv. ulah 47, kapa od vune. U zim-skom periodu oko fesa omotavao se bijeli vuneni al tzv. fanjera ili po a48 , iji su krajevi bili ukra eni crnom vunom. Na nogama su se nosile bijele vunene arape, te opanci od govee ko e, tzv. fa njaci. Ne to kasnije u upotrebu su u le i cipele, tzv. kundure. U zimskom periodu oko nogu omotavali su se ko njaci pravljeni od govee utrobe, tzv. oputre. Oko pojasa opasivali su se razni pojasevi: traboloz svileni al od crvene ili ute svile ili crveni pojas. (prilog br. 7)49

41 A. kalji, isto, ak ire f pl. t. (tur.) vrsta istonjake mu ke odjee sa dugim turom i usk nogavicama koje se kopaju sa strane, a prave se od ohe ili sukna, str. 160. 42 Isto, arvale, alvare pl.t. (pers.) ji ljudi, uglavnom had ije, str. 580. iroke hlae koje nose muslimanski sve tenici i stari

43 Isto, jeerma, djeerma f (tur.) vrsta prsluka, dio starinske mu ke i enske narodne no nj e, str. 247 44 Isto, fermen m (tur.) dio stare narodne no nje, vrsta prsluka od ohe, kadife ili aja ka izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopava se. enski fermen je obino od kadife i vi e ukra en vezom

i gajtanima, str. 280. 45 Isto, gajtan m (gr.) pamuna ili svilena upredena ili pletena vrpca koja slu i za por u-bljivanje i ukra avanje odjee. Gajtanom se naziva i u e koje je predeno ili pleteno od pamuka ili svile, st r. 288. 46 Isto, fes m (ar.) kupasta kapa bez oboda koju nose Muslimani. Obino je sa kiankom, ali se nosi i bez nje. Fes je uveden u Turskoj carevini kao narodna kapa poetkom 19. st. str. 281. 47 Isto, ulah m (pers.) kapa od valjane vune, obino bijela, str. 198. 48 Isto, po a f (pers.) starinski kupovni al na kockice koji se zamotava oko fesa pa s e tako napravi saruk, str. 522. 49 Isto, traboloz, trabolos m (gr.) svileni areni pojas sa kitama na krajevima, koji se izraivao u Siriji i za turske uprave uvozio u na e krajeve, str. 620. 93

enska narodna no nja Osnovni odjevni predmeti u enskoj no nji su bile duge gae i ko ulje krojene od lanenog platna. Preko ko ulje, kao gornji haljetak, nosila se jeerma, a u zimskom periodu nosila se hrka50 ili pamuklija. Na nogama nosile su se bijele vunene arape, pletene na pet igala i opanci od govee ko e, a prilikom odlaska u goste ko ne jemenije 51. Na glavi su se nosili zarovi52 , pea 53, bo e, te fered e 54 od crne ohe, amije 55debele i tanke ukra ene kerama po rubovima. U periodu izmeu dva svjetska rata poele su se nositi dimije 56 i bluze krojene od razliitog kupovnog platna (svila, vunena tkanina ), a uz njih se naosio kao gornj i haljetak fermen ili jeerma. Kosu su dijelile po sredini glave koju upletu u dvije pletenice. Djevojke su ih spu tale niz lea, a udate ene su pletenice omotavale oko glave. Navedena no nja (odjea i obua) nosila se svakodnevno. Narodna no nja u ovom kraju je odavno i ezla. Danas jedino kod starijih ena u no nji su prisutne dimije, bluze i amije. Nakit Uz odjeu i obuu nakit ili kinurenje je najstariji vid narodne no nje. ene i djevojke su veliku pa nju poklanjale uljep avanju svog izgleda nakitom. Nakit je bio raznovrsta. Kitile su se strukama dukata, zatim prstenjem, narukvicama, minu ama, grmilucima57 i ogrlicama od zlata i srebra, razliiti h oblika i veliina, zati m biserima, merd anima - crveni i uti i dr. (prilog br. 8) 50 Isto, hrka f ( ar.) gornja haljina od raznih tkanina, nalo ena pamukom i pro iven a, pamuklija. Mo e biti kratka i duga, mu ka i enska, str. 334. 51 Isto, jemenije, jemenlije f pl. t. (ar.) vrsta plitkih firala u boji, uvo ene s u sa Istoka kao jemenska izrada, pa otuda i ime,starinska laka plitka obua koja se nosila u svako doba godine, str . 368. 52 Isto, zar m (ar.) enski zavitak u kome su muslimanke zamotane i pokrivene izla zile na ulicu. Zar se kroji od basme, tofa ili svile, str. 674. 53 Isto, pea f (tur.) koprena na licu od crnog tankog platna kojim su muslimanke pokrivale lice kad izlaze na ulicu u fered i ili zaru, str. 513. 54 Isto, fered a, vered a f ( ar.) vrsta enskog ogrtaa, mantila, od crne ili modre ohe koji su muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu. Uz fered u stavlja se jo ja mak i ember, a prilikom dalekog putovanja mjesto ja maka stavlja se pea, 279. 55 Isto, amija f (pers.) povezaa, marama od tanke tkanine, i arana granama, kojom se

ene povezuju po glavi, str. 580. 56 Isto, dimije ( gr.) enske iroke arvale koje se nose preko gaa umjesto suknje, a no gavice ve u ispod koljena, str. 218 57 Isto, grmiluk, jigimiluk m (tur.) turski dukat kovan za vlade sultana Mahmuda II 1833., str. 371. 94 Prilog 8.

Obiaji Obiaji se defini u kao regule (norme, pravila, postupci, norme pona anja) koja vremenom pojedinim ljudskim grupama nametnu ivotnr potrebe 58. Obiaji se dijele u tri grupe: dru tvene, privredne i religijske. Obiaji vezani za roenje U svakoj porodici, kako danas, tako i u pro losti roenje djeteta predstavljalo je veliki dogaaj. Za taj izuzetno va an dogaaj vezani su razliiti obiaji. U pro losti porodilje su se poraale kod kue, a ne kao danas u bolnici, uz pomo neke starije i iskusnije ene, koja je na neki nain bila babica. Ona je pomagal a porodilji kod poroda i poslije poroda obrezivala novoroenetu pupanu vrpcu i kupala ga obino prvih sedam dana. Kad ena rodi dijete obiaj je da etrdeset dana ne ide nigdje iz kue. Po teena je svih te ih poslova. U to vrijeme roditeljima dolaze prijatelji i rodbina i darivaju dijete naje e novcem, radi sree i nafake. Dar mu se daje na elo ili stavlja pod uzglavlje. Ako je dijete prvo, svekar i svekrva ga obino darivaju zla tom dukatom. Kada proe eteresnica majka sa djetetom ide u posjetu svojim roditeljima i familiji. Da bi se dijete za titilo od uroka, obiaj je da mu se ne to proui na crveni konac i zave e oko ruke, kao i da mu se kraj glave u be iku stave male ma ice, no , makaze ili neki drugi metalni predmet. Poseban ugoaj poslije roenja djeteta predstavlja nadijevanje imena. Obino se sedmi dan po roenju djetetu nadijevalo ime, a sam taj in obavljao je hod a. Po to majka posebno za tu svrhu okupa i obue dijete u istu odjeu, preda ga u ruke hod i, koji sa Bismillom i Tekbirom preuzima dijete i s njim u naruju se okree prema Kibli. Potom mu laganim glasom na desno uho proui ezan, a na lijevo ikamet. Iza toga, hod a sjedne i proui jedan odlomak iz Kur ana. Poslije toga na glas izgovori djeije ime, odnosno novoroene nazove njegovim imenom, koje su mu roditelji izabrali. U pro losti, djeci su se davala imena ivih ili umrlih srodni ka. U pro losti naje e su se davala sljedea imena: Beir, Hamza, Hasan, Avdo, Meho, Hrusto, Mejra, Zula, Hasiba, Mevlija, Razija i dr. 59 Svadbeni obiaji Mladii i djevojke su se upoznavali u pro losti na lju tenju ili komu anju ita, na igrankama ili tzv. sviranjima . Kada se djevojka svidi momku, bio je obiaj da on alje u pro nju svoju najbli u familiju, oca, brata, amid u... Tada bi se znalo desiti da roditeljima ne odgo 58 Mirko Bajraktarevi, Osnovi op te etnologije, Beograd, 1977.,str. 38. 59 Informator, Alija Hasi 95

vara djevojka ili momak, odnosno njihova familija, pa bi se suprostavili tom bra ku, iako se mladi vole. U tom sluaju momak bi krao djevojku. Takoe bilo je i sluajeva da su neki roditelji davali kerku iako se ona protivila. Kada se djevojka isprosi, roditelji se dogovore oko miraza i ugovori se svadba, mlado enjini svatovi dolaze pred mladinu kuu. Tu se svatovi ogru ko uljama i pe kirima. Uz svadbu obavezno idu i svirai, tj. bubnjati i svirale. Pred mlado enjinom kuom mladu doekuje svekrva. Prije ulaska u kuu obiaj je da mlada ispred kunog praga prolije vodu na noge iz dva ibrika, a zati m mlado enja stane na kuni prag i mlada prolazi ispod njegove desne ruke, kako bi mu bila pokorna u braku . Uz mladu je i la dana, a zatim je Petkom se obino ona spremala kao i obiku a poma, koja se uz mladu zadr avala dva do tri mladu do pilava uvala svekrva ili zaova. pravilo erbe ili estita. Tog dana mladoj je stizalo ruho koje je djevojka za udaju. erijatsko vjenanje i pilav60

Poslije erbeta, naje e tri sedmice, slijedilo je , veliki ili mali.

Uoi pilava mladoj se kniju 61 boje nokti. Tu ceremoniju obavljale su etiri ene ili djevojke. One su mladoj knile tj. bojile ruke i noge do lanaka. Zatim su s e obojeni dijelovi zamotavali u kuine od etena dok se boja ne osu i. Za vrijeme obavljanja tog obreda dvije djevojke kolaju oko mlade i pjevaju: Trepetljika trepetala puna bisera ovi na i lijepi dvori puni veselja. Svi se redom veselja e majka najvi e doveli joj ul nevjestu ulom miri e. Savila se zlatna ica od vedra neba savila se mlado enji oko fesia sa fesia ul nevjesti oko duvaka62

Za vrijeme obavljanja ovog obreda mlada se pokrije duvakom 63, a obino dvoje djece dr i upaljene svijee. Nakon obavljenog obreda mladu uvode u mlado enjinu sobu i to je prva no kada mlada i mlado enja idu u erek64 , prvu branu no65. 60 A. kalji, isto, pilav m (pers.) jelo od gusto svarenog pirina; svadba (nazvana p o tome to je u nekim krajevima pilav glavno jelo na svadbi), str. 518. 61 Isto, kna f (ar.) biljka Lawsonia intermis L. i prah od satrvenog osu enog li a ov e biljke, koja je slina na oj lijesci, a raste u azijskim tropskim krajevima i u Egiptu, gdje se najvi e uzg aja. Kna spada u kozmetika sredstva naroito muslimanki. Slu i za bojenje ruku, no nih prsta i kose; ova ko se naziva i muslimanski svadbeni obiaj knenja ili krnjenja nevjeste dan prije prve brane noi, s tr. 410. 62 Informator, Nura Hasi 63 Isto, duvak (tur.) veo nevjeste, tanka koprena kojom se mlada prekriva preko glave ili lica, str. 230. 64 erek, gerdek m (tur.) soba u kojoj mladenci provedu prvu branu no; prva brana no, s

tr. 249 65 Informator, N. Hasi

Sutradan je bio pilav, veliki ili mali, glavno veselje koje je trajalo cijeli da n, uz svirku i igru u kolu. Sviralo se uz argiju i emane (vrsta violine), a igrale su se razne vrste kola: okolo, sremica, na povrat i sl. Ukoliko je mlado enja bio iz imun ije amilije obino se pravio veliki pilav, na kome su se odr avale i konjske trke 66. Jurijevski obiaji Meu obiajima ovog kraja veoma je interesantan i obiaj vezan za obilje avanje jurijeva ili urevdana (6. maja). Uoi jurijeva bio je obiaj da djevojke sakupljaju razno bilje i da ga potope u vodu, kojom su se na jurijev, prije izlaska sunca, djevojke kupale ili umivale , jer se vjerovalo da e djevojka cijele godine biti zdrava i lijepa. Jedan od obiaja uoi jurijeva jeste i taj da je djevojka preko krova kue bacala papuu . Ako se papua na zemlji okrene onako kako mo e da se obuje to je bio znak da e se djevojka udati te godine. Uoi jurijeva djevojke su sadile struk crnog luka bez ila, u zemlju, pa na koju se stranu idueg jutra nagne vjerovalo se da e se na tu stranu i udati. Uoi jurijeva ili urevdana djevojke prere u dva pera mladog crnog luka u ba ti i jedno pero namijene sebi, pa ako je do idueg jutra to pero malo vi e izraslo djevojka e se udati uskoro. Sutradan, 6. maja obsavezno se i lo na teferi u Donju Obodnicu67. Zakljuak Pregledom navedenih etnolo kih karakteristika stanovni tva naselja Avdiba ii kod Tuzle, vidimo da se tradicionalna kultura na ovom podruju koje je poprilino udaljeno od grada Tuzle i znaajnih komunikacija, dosta dobro zadr ala u ivotu i svijesti naroda. Radi se o tradicinionalnoj narodnoj kulturi karakteristin oj za sredine ovih prostora Bosne i Hercegovine naseljene Bo njacima muslimanima. 66 Informator, isti 67 Informator, Nura Hasi 97

98

LIKOVI ZAVIAJA LIKOVI ZAVIAJA

100

Mr. sc. Damir D afi MUSTAFA BULJUBA I SJEANJE NA JEDNOG NAELNIKA1 Apstrakt U te kim vremenima izmeu dva svjetska rata, kada je veina stanovni tva ivjela od poljoprivrede obraujui zemlju na primiti van nain, kada je onaj koji je znao itati i pisati bio strunjak u odnosu na veinu stanovni tva, kada su harale razne zarazne bolesti itd., u Graanikom srezu djelovao je Mustafa Buljuba i iz D akula. Svojim djelovanjem Mustafa Buljuba i dao je znaajan doprinos dru tvenohistorijskom i kulturno-politikom razvoju graanikog kraja koji se uoava i danas, 65 godina nakon njegove smrti. Kljune rijei: naelnik, trgovina, porodica, politi ka. Genealogija Mustafa Buljuba i roen je 1883. godine u D akulama, od oca Hasana i majke Abide. Umro je 6.6.1940. godine.2 Otac Hasan3 je pored Mustafe imao jo sina: Saliha (ro. 1880.), Ahmeta (ro.1885.) i Ra ida (ro. 1898.)4 tri

Mustafa je bio o enjen Havom iz Srnica (ro. 1885.) i sa njom je imao pet sinova: Halila (ro. 1908.), Muharema (ro. 1911.), Osmana (ro. 1912.), Naila (ro. 1916.) i Avdu (ro. 1926.) i dvije keri: Kadu (ro. 1922.) i Esmu (ro. 1919.).5 Od njegove djece posljednja je umrla Kada (udata erbei) koja je ivjela u Graanici,6 a od Mustafinih unuka kojih je, po mu koj liniji bilo 26, danas su ivi njih 24.7 MUSTAFA OSMAN NAIL AVDO MUHAREMHALIL SABIT OSMAN HAZEM HASAN MUSTAFA OSMANFAIK HAJRIJAMUHAREMMUSTAFA OSMAN HUSEIN REUF REFIK RAMO MUSTAFA IBRAHIM Prve tri generacije potomaka Mustafe Buljuba ia (po mu koj liniji). 1 Ovaj rad je napisan 2005. godine povodom 65. godi njice smrti Mustafe Buljuba ia uz veliku pomo kazivaa koji su ujedno i unuci Mustafe Buljuba ia: Buljuba i (Halil) Sabit (ro. 1934.), Buljuba i (Osman) Ramo (ro. 1938.) i Buljuba i (Osman) Mustafa (ro. 1942.), kojima se srdano zah valjujem. 2 Domovnica iz 1932. godine, Matini ured Doborovci 3 Hasan Buljuba i prema kazivaima nije imao brae ni sestara u D akulama i vjerovatno je zaetnik jedne, od dana nje dvije, loze Buljuba ia koje ive u D akulama. 4 U domovnici iz 1932. godine nije upisan Hasan, pa je na prvom mjestu najstarij i sin Salih 5 Domovnica iz 1932. godine. 6 Mustafini sinovi Muharem, Osman i Avdo izgubili su ivote u Drugom svjetskom rat u, dok su ostali umrli prirodnom smru i sahranjeni, kao i Mustafin otac, u mezarju D akulske d amije. 7 Halil je imao dva sina i deset keri (do danas je umrla ki Havka), Muharem je ima o dva sina i dvije keri (do danas je umrla Hazemina), Osman ima dva sina, Nail jednog sina i est keri i Av do jednog sina (svi su ivi). 101

Buljuba ii kao uspje ni trgovci Iako se u ranoj mladosti Mustafa bavio rezanjem drvene grae, to mu nije predstavljalo prepreku da ubrzo ode u trgovake i politike vode. U godinama poslije 1. svjetskog rata kada je seosko stanovni tvo skoro iskljuivo ivjelo od poljoprivrede, a trgovina i druge djelatnosti bile koncentrisane u grad ovima, Mustafa je sa svojom braom odluio baviti se trgovinom. Prvi duan otvoren je u porodinoj kui u zaseoku Buljuba ii, a zatim je premje ten u centar D akula.8 U tom duanu radio je najstariji brat Salih, po to je iz Prvog svjetskog rata iza ao kao invalid u ruku, pa nije mogao raditi napornije poslove.9 Ahmet i Ra id su bili pomagai, odnosno dobavljai robe, a Mustafa je bio svojevrsni koordinator u svemu tome. Iako je Salih bio najstariji lan zajednikog domainstva Buljuba ia, glavnu rije u odluivanju imao je Mustafa. Zahvaljujui tome trgovina je cvjetala, pa je Mustafa i svoje sinove uveo u tu djelatnost. Za potrebe trgovine izgraen je novi objekat u centru D akula, koji je svojevremeno predstavljao najbolju kuu u selu . 10 U toj trgovini Mustafa je uposlio svoga najstarijeg sina Halila dok su ostali sinovi, a posebno Osman, pomagali Halilu. Pored prodaje roba svake vrste, prije svih onih neophodnih za ivot, tu je vr en i otkup od stanovni tva, uglavnom ljive. U sklopu kue i uz nju bila je i kafana, konai te , skladi ta, su ara za ljive i dr. Kako ka e jedan od kazivaa cilj porodice Buljuba i, koju je predvodio Mustafa, bio je pro iriti broj i vrstu ovih svojevrsnih specijaliziranih prodavnica. Meuti m, Mustafina smrt i rat doneso e nesreu, kako Buljuba iima tako i ostalom stanovni tvu D akula. Tri Mustafina sina u ratu odstupi e , porodinu kuu i talu sa stokom u Buljuba iima kao i Salihov duan (koji zapali e partizani), a stanovnici D akula ostado e uskraeni za sigurne kupce svojih proizvoda i snabdjevae svakodnevnim potrep tinama. Kao jedini spomen na uspje ne trgovake dane porodice Buljuba i danas je ostala sauvana samo reklamna tabla s jednog od duana. Politika aktivnost Mustafe Buljuba ia Na politiku orijentaciju stanovni tva BiH izmeu dva svjetska rata uti cao je njegov konfesionalni sastav, pa su i politike stranke bile organizovane na tom principu. Meu brojnim politikim strankama koje su djelovale u BiH i Graanikom srezu najuticajnija bila je JMO. Jedan od istaknutih lanova te stranke bio je upr avo Mustafa Buljuba i. To potvruje injenica da je jo 16.7.1927. godine na Zemaljskoj skup tini JMO kao jedan od tri delegata iz Graanikog sreza prisustvovao Mu 8 Centar D akula danas se obino u svakodnevnom govoru u D akulama naziva Selo , dok se s tvarni centar naziva Rijeka . Duan se nalazio u Selu na prostoru dana nje kue Sendi Mustafe. 9 I u domovnici se Salih vodi kao trgovac, dok se Ahmet i Ra id vode kao te aci. 10 U kui danas ivi Mustafin unuk Mustafa Buljuba i, sin Osmanov, sa svojim sinom, sna hom i unu kom.

stafa Buljuba i.11 Po to je mnogo putovao po bosanskohercegovakim, a i drugim naseljima, sa ti h putovanja Mustafa je donosio razne vijesti i iskustva u svoj kraj i tako politiki i ekonomski obrazovao svoj narod, a istovremeno od njih zadobijao svestranu podr ku i simpatije. Zbog svog ugleda u narodu, a i stranci, Mustafa je na opinskim izborima 1933. godine izabran za naelnika Opine Doborovci koja je po broju sta novnika bila druga po veliini u Graanikom srezu.12 Tu funkciju Mustafa je zadr ao i nakon opinskih izbora 1936. godine, tj. do svoje smrti. U svom dvostrukom mandatu, iako u vremenima sveope stagnacije, na elnik je imao viziju kako da svoju opinu i narod usmjeri u pravom smjeru. Njegovi prioriteti kao naelnika, na kojima mu mogu pozavidjeti i mnogi dana nji naelnici, bili su: razvoj kolstva i opismenjavanje stanovni tva, izgradnja puteva, razvoj pol joprivrede, razvoj sporta i dr. Po to su izuzetno visok procenat nepismenih i opa zaostalost stanovni tva bile jedne od osnovnih karakteristi ka kulturno-prosvjetnih prilika u Graanikom srezu izmeu dva svjetska rata,13 prvo to je Mustafa poeo raditi kao naelnik jeste pokretanje inicijativa za gradnju osnovnih kola u D akulama i Doborovcima. U D akulama je organizirao pripreme za gradnju kole (skupljanje kamena i sl.) ali kola ipak nije izgraena za vrijeme njegovog mandata. 11 O. Hamzi i E. Tihi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graanica, 198 8., str.87. 12 Opina Doborovci je prema popisu iz 1931.godine imala 5.926 stanovnika, a vei broj stanovnika u graanikom srezu imala je opina Stani-Rijeka u kojoj je ivio 6.931 stanovnik (O. Hamzi

i E. Tihi, Op. cit., str. 75.) 13 O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str. 91. 103 Sl.1. Kua u kojoj se nekada nalazila jedna od trgovina u vlasni tvu porodice Buljuba i (Snimio: D. D afi) Sl. 2. Detalj sa fotografije iz 1932. godine prilikom posjete Banja Luci (dolje lijevo je Mustafa Buljuba i)

Meutim, ono to nije uspjelo u D akulama uspjelo je u Doborovcima. Osnovna kola otvorena je kolske 1938/39. godine, a prvi uitelj bila je Jelica Brado .14 U tu kolu Mustafa je upisao neku od svoje djece, svoje bratie i dr., a cjelokupnom stanovni tvu savjetovao je da djecu upisuju u kolu. Neka od te djece kasnije su nastavili kolovanje i po svom ugledu ostali zapameni u narodu.15 Ono to je posebno bitno za period izmeu dva svjetska rata jeste injenica da je Mustafa podsticao kolovanje enske djece.16 Po to su u selima Graanikog sreza bili organizirani i analfabetski teajevi, jedan takav organizovan je i u Doborovcima, a poetkom 1940. godine brojao je 40 polaznika.17 Mustafa je u svojoj opini organizirao i razna sportska takmienja (bacanje kamena s ramena, tranje, hrvanje i sl.) na koja su dolazili mladii iz cijelog Srez a. Pobjednici bi uvijek bili nagraivani od strane naelnika. Da bi povezao svoju opinu sa drugim opinama i srezovima Mustafa je inicirao i gradnju puteva.18 Stanovnicima svoje opine naelnik je savjetovao da vi e pa nje poklanjaju razvoju voarstva i stoarstva, po to zemlji te u njegovoj opini i jeste najpogodnije za ove poljoprivredne grane. U vrijeme svog naelnikog mandata Mustafa nije zanemarivao odr avanje veza sa elnicima stranke kojoj je pripadao i u kojoj je, nesumnjivo, imao veliki ugled. Tako je, krajem jula 1935. godine, nekoliko pristalica JMO iz Graanice i okoline posjetilo u Beogradu vou stranke, dr. Mehmeda Spahu, i izrazilo podr ku novom kursu stranke nakon njenog napu tanja udru ene opozicije. U toj delegaciji bio je i Mustafa Buljuba i.19 Kada su 1938. godine izvr eni izbori za dio lanova Senata iju je drugu polovinu imenovalo Kraljevo namjesni tvo, banske uprave su delegirale svoje predst avnike koji su dobili pravo da uestvuju u izboru Senata. To pravo iz Graanikog sreza je, izmeu ostalih, dobio i Mustafa Buljuba i iz D akula.20 Mustafi no anga ovanje u najmonijoj muslimanskoj politikoj partiji i njegove zasluge u razvoju opine Doborovci dali su mu veliki ugled u narodu. Svi su Mustafu oslovljavali sa naelnie , a naelnik je morao biti upuen u sve to se de ava u njegovoj opini. O njegovom ugledu svjedoe i de avanja neposredno nakon njegove smrti. im se doznalo da je naelnik umro ispred kue je postavljena dr avna zastava koja je tu ostala tri dana. Mustafa je sahranjen dva dana nakon smrti uz prisustvo br ojnih delegacija sainjenih od stranakih, sreskih i drugih politikih zvaninika. 14 Ibidem. 15 Poznato je da je Mustafi n brati Hazim (sin Ahmetov) bio dugogodi nji imam u D aku lama. 16 Ostalo je upameno kako su na Mustafi n nagovor upisane u kolu etiri Kade iz D akul a i Trnovaca, meu kojima je i njegova ki. 17 O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str. 92

18 Najstariji kaziva govori kako se Mustafa posebno anga ovao na gradnji puta od Sr nica do Bukve. 19 O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str.87. 20 Ibid., str. 90. 104

Mr. sc. Esad Sarajli IVOTNI PUT MILICE BABI-DEDIJER IZ GRADACA U Gradacu se ve od 1886. godine javlja Jovo Babi (sin Jove Babia) kao opinski zastupnik,1 a od 1900. godine i kao podnaelnik gradskom naelniku. Inae porodica Jove Babia u to vrijeme spada u red vrlo imunih srpskih porodica u Posavini. Babi je bio poznati trgovac, a bavio se i finansijskim transakcijama, j er je raspolagao krupnim financijskim kapitalom. Davao je znaajna sredstva srpskim seljacima kmetovima za otkup zemlje od begova. Na taj nain, zbog nemogunosti da seljaci vraaju zajam do ao je u posjed velikih zemlji nih povr ina. Inae je otkupio dio velikog posjeda Husein-kapetana Grada evia u selu ardaku. Prema E. Tihiu, J. Babi je imao eti ri kerke: Mirjanu, Nade du, Zorku i Milicu. Milica je zavr ila pozori nu akademiju i scenografiju u Beu. Bila je udata u Tuzli za Nenada Jovanovia, iz poznate tuzlanske porodice. Jovanovii imaju posebnu crkvu u to vrijeme na pravoslavnom groblju na Trnovcu u Tuzli. Navedeni Jovanovi je zajedno sa enom Milicom bio na du nosti ata ea u poslanstvu Kraljevine Jugoslavije, a istovremeno na du nosti poslanika u Berlinu gdje je bio i knji evnik Ivo Andri. Nakon smrti Nenada Jovanovia, Milica se udala za Ivu Andria, knji evnika i nobelovca. Dakle, radi se, prema E. Tihiu, o Milici ro. Babi u Gradacu, kerki Jove Babia. 2 Meuti m, Tihi je pogre no zakljuio da je Milica Babi kerka Jove Babia, gradaakog veleposjednika, koja se kasnije preudala za Ivu Andria. Tu se radi o drugoj osobi, a ne kerki Jove Babia. Naime, izgleda da su u Gradacu postojale dvije razliite osobe sa istim imenom i prezimenom. Milica Babi iz porodice velepos jednika Jove Babia nije se udala za Ivu Andria i imala je drugi ivotni put, pa emo u cilju razja njenja ove nedoumice na temelju istra ivanja dati posebna obja njenja. Milicin otac nije se zvao Jovan, nego Risto, sin Jovana Babia. Meutim njen djed i pradjed imali su isto ime - Jovan. Zahvaljujui ljubaznosti gosp. Muhameda Bege Grada evia do li smo do autobiografije Milice Babi na temelju koje mo emo sa pouzdano u rekonstruirati porijeklo i ivotni put i Jove Babia i Milice Babi. Milica Babi je unuka Jove Babia, veleposjednika i trgovca, a ne njegova kerka. Jovo Babi stariji doselio se u Posavinu iz Sand aka. 3 Nakon ubistva nekog age u Sand aku morao je da pobjegne. Naselio se u u selo Osjeane. ena mu se zvala Da a. U Sand aku se bavio trgovinom. Imao je dva sina: Nikifora i Jovana i dvije kerke Anu i Anu. Po to je u Sand aku dobro radio, sa sobom je donio novac te nastavio razvijati trgovinu u ovim krajevima. Trgovina mu je dobro napredoval a. Dolazak Jovana Babia starijeg mogao je da bude u vrijeme Husein-kapetana Grada evia izmeu 1820 1830. godine.4 1 Bo njak za 1886., str. 86. 2 Tihi Esad, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo 2005.,. str. 89. 3 ire o tome vidjeti: Esad Sarajli, Gradaac sa okolinom u pro losti, 008. 4 Autobiografija Milice (Babi) Dedijer, str. 1. (rukopis) 105

Preporod

Gradaac

Ovaj podatak crpimo iz navoda da je Jovan Babi bio dobar prijatelj begovima, pa i sa Husein-kapetanom. Kupovao je zemlju i irio svoje a razvijao je trgovinu naveliko. Naroito mu je dobro i ao posao sa Jovan Babi je kupio dio imanja Husein-kapetana od Turske dr ave na Tuzli. Imanje je bilo u ardaku ija je veliina bila 14.000 dunuma

sa gradaakim imanje, Pe tom. licitaciji u ili 1.400 hektara.

Poslovi su se dobro razvijali, pa je Babi kupovao zemlju i u Gradacu i tu sagradio veliku kuu u Srpskoj Varo i. U toj kui on je ivio sve do 1914. godine kada je umro. Ta je kua bila negdje u blizini pravoslavne crkve, a blizu rjeice Grada nice, po svo j prilici na prostoru i oko njega gdje je kasnije ivio Bo o Stani.5 Milica opisuje tu kuu u Gradacu: Konak u Gradacu je bio prostran, graen u ti pu turskih kua. Temelj je bio kameni, a dole su se nalazile takozvane magaze . Konak se sastojao od dve posebne kue, ali su one bile spojene. Te su kue imale dva ulaza iz dvori ta. U jednoj kui je uglavnom bila kuhinja mutvak , soba za ostavu iler , soba za decu. Ta je zgrada bila parterna. U drugoj kui, parter i sprat, slu ili su za spavanje, prijem itd. U parteru ove druge zgrade bile su magaze: tu se dr alo vino , rakija, tur ija, (ogromna burad, u koja se stavljaju kru ke, eer i med, nalije se vodom dok prevri); zatim se dr ale jabuke za zimu i sl. Stepenicama se i lo na sprat gdje su bile sobe za prijem (veliki i mali ardak). U velikom ardaku se primalo

o krsnoj slavi, Bo iu, Vaskrsu ili kad doe u posjetu neki vei dr avni inovnik. U malom ardaku su primane kume, prije i sl. Osim tih ardaka bile su spavae sobe za odrasle. Na tom spratu je bilo 6 spavaih soba, mali i veliki ardak divhana, tj. predsoblje u kome je jedna polovina bila namje tena vapski kako se tada govorilo, a u sti lu bidermajer, a druga polovina po turski: sa jastucima i minderlucima. Prozori su i li u polukrug, a ispod njih je bio minderluk sa brusa jastucima (svil a sa somotskim aplikacijama: zeleno sa tamno lila). U mirno doba jedan jastuk je staj ao 1000 dinara. 6 U daljem tekstu gospoa Milica nam opisuje vrlo zanimljivo kuhinju i druge pomone prostorije, zati m posue koje se koristilo. Uz kuhinju je bila jedna velika pomona prostorija koja se zvala iler u kojoj su se nalazile kante sa vodom, ibrici i drugo, a svugdje okolo su bile police na kojima se nalazilo brojno bakreno posue. Bilo je dosta bakrenih sahana sa poklopcima u kojima su se pekli pilii na kajmaku , zatim veliki broj tepsija za razne pite, bureke, baklave i slino. Tu su bile i ve like demirlije, na kojima se poslu ivalo. Gosti koji nisu jeli za zajednikim stolom bili su poslu ivani na posebnim stoliima, pe kunima. Obino su tako poslu ivani age i begovi, kojima se spravljala hrana na kravljem maslu. Bila je i posebna prostorija za mlijeko, sireve i drugo, a tu se dr ao i hljeb. Posebno je postojala djeija soba za igranje preko dana. U toj sobi bili su prostr ti

ilimi i

ilteta, a okolo vuneni jastuci. Tu su bile i djeije igrake.7

Milica Dedijer u svojoj autobiografiji opisuje imanje u ardaku, koje je kupio njen djed Jovan Babi, pa izmeu ostalog ka e: Osim kua imali smo i ardak . Na velikom imanju koje je Deda kupio na licitaciji od turskih vlasti . Vlasti su , naime, 5 Isto, str. 1. 6 Isto, str. 1. 7 Isto, str. 2. 106

od Husein-kapetana Grada evia, nakon njegovog poraza, zaplijenili imanje. To se imanje nalazilo na putu izmeu Gradaca i amca. Taj ardak bio je velik, sazidan kao konak. Bio je ceo od kamena 4 sobe u parteru, a na spratu 4 sobe i velika di vanana8 . Na temelju ove izjave, mogla bi se dovesti u pitanje tvrdnja mnogih historiara da je Husein-kapetan prilikom svoga povlaenja, dao da se konak u ardaku spali. Naime, Milica niim ne tvrdi da je njen djed sagradio taj ardak, nego da se on tu nalazio i da su ga oni koristili. Ovo zakljuujemo i po tome, to je Milica zapisala da su u Gradacu, u dijelu koji se zove Varo , napravili dvije kue. Nigdje se ne navodi da su bilo ta gradili u ardaku. Po tome zakljuujemo da je taj ardak ipak ostao neo teen iza Huseinkapetana i da ga je porodica Babi nastavila koristiti . Istina, navodi se da su t u u blizini postavljeni stubovi visoki 15 metara, na kojima je bilo zvono koje se ob ino ogla avalo kada bi se kod Babia rodilo dijete. Meuti m, do upotrebe zvona dolazilo je samo kada se rodi mu ko dijete, dok kod raanja enskog djeteta zvono se nije ogla avalo. Ona sa aljenjem konstatuje: Svi ti obiaji doprineli su da sve jae i jae osetimo koliko su ene zapostavljene i smatrane ni im biima, bez vrednosti 9. Soba u kojoj su boravila djeca bila je prostrana sa eti ri prozora sa pogledom u ba u. Pradjeda Jovan i djed Jovan, imali su radnje u ar iji. A ar ija je bila odvojena od ulice Varo . Njen djed Jovan bio je vrlo strog u porodici, tako da je na njeno djetinjstvo i ranu mladost najvei dojam ostavio upravo njen djed Jovo Babi, mada kako emo vidjeti iz skraenog porodinog stabla ove porodice njen otac se zvao Risto. Imanjem je nakon smrti pradjeda nastavio upravljati njegov sin koji se takoer zvao Jovan. Na razmeu 19. i 20. stoljea Jovan Babi biti e znaajna linost u privrednom i politikom ivota Gradaca, posebno u austro-ugarskom periodu. U vi e godina bio je podnaelnik u gradskoj Opini Gradaac i lan Opinskog vijea. 10 U kui Milicinog djeda Jovana ivjelo se bogato i organizirano, sa puno reda i discipline , ali i dosta ljudske topline. Kua je velika, bogatstvo veliko, a porodica brojna, pa s u kod Jovana bile zaposlene u kui 4 sluge. Posluga u radnji, kao i pomonici, te koija i, svi su stanovali u jednoj posebnoj kui kod gazda Jovana. Njih je bilo ukupno 15. 11 Organizacija prostora oko kue bila je dobro isplanirana i zanimljiva, to se vidi iz slijedeeg: Kada se dolazilo sa ulice ulazilo se u neku vrstu avlije- kolaru , posutu peskom i uvaljanu, a tu su se nalazila odelenja za kola: dva fi jakera, ta jervagen (kao lovaka), taljige i dvokolica. Iz kolare su vodile dvije kapije: u ba tu gdje je raslo povre, a druga u ba tu sa cveem. Tu su bili itavi koridori od im ira, pod i ani, naroito smo imali mnogo ru a. U kui nismo dr ali saksije sa cveem, ve samo u vaznama. Sa gornje strane kue bila je ba ta na koju su gledali prozori iz deije sobe i iz spavaih soba. U toj ba ti bilo je neobino mnogo ru a roze, a od njih je moja baka pravila djul (neka vrsta kolonjske vode za lice). Od ru a je kidala latice, metala u neki specijalni

mali 8 Isto, str. 8. 9 Isto, str. 8. 10 Bo njak za 1886./87. godinu str. 86 i 91. 11 Milica (Babi) Dedijer, str.. 5. 107

kazan i pravila vodu od djula . Ta se voda spravljala u male fl a ice, zaepljene voskom, a zatim ih slala svim udati m kerkama, unukama i snajama . 12

utim

Milicin djed imao je pet sinova i pet kerki. Sinovi su se zvali: Risto, Jovo, Aco, Nikola, i Stevan, a kerke: Joka, Ana, Julka, Da a i Mara. Po sjeanju Milice u Gradacu je najvi e ivjelo muslimana, koje su oni nazivali Turcima, zati m pravosla vnih i katolika. Pravoslavci su imali svoju srpsku kolu koju je izdr avala Op tina. I muslimani su imali svoju kolu kao i katolici. Smatra da se ivjelo slo no. Kod muslimana je bio uitelj istovremeno i hod a, koji je u koli sjedio na iltetu. On je stalno nosio u ruci tap kojim je prijetio djeci kako bi bila mirna. Milica je roen a u Gradacu 12. oktobra 1890. godine, u kui svoga djeda Jovana. Prema tome, u kolu je po la oko 1895. Meutim, po to su joj braa i sestre pomrli ona je ostala sama, pa je na svoje insistiranje po la u kolu u svojoj petoj godini. Uitelj se zvao arko, a po to su bila dva razreda, u drugom razredu uiteljica je bila uitelja arka, sjea se Milica. Spominje da su u koli redovno slavili 18. august kao carev roendan. kola se nalazila preko puta kue u kojoj su stanovali. kolu je zavr ila u svojoj devetoj godini. Tada je i uitelj arko Vukadinovi premje ten u drugo mjesto. 13 Kada je zavr ila osnovnu kolu, upisala se u Vi u djevojaku kolu u Sarajevu. Nakon tri godine provedene u Sarajevu, djed joj nije bio zadovoljan rezultatom pa su je premjestili u Novi Sad gdje je zavr ila 6 razreda gimnazije. U djedovoj k ui proveli su 17 godina ivei u zajednici. Kasnije, zbog nekih neslaganja sa djedom, njen otac je iznajmio drugi stan i oni su ivjeli odvojeno. Imanje se poelo polako osipati, jer se tro ilo nemilice, a tome su doprinijeli strievi kako ka e Milica. Kasnije se njen djed odselio u Bos. amac, gdje mu je sin Jovan bio direktor banke , a imali su i filijalu svoje gradaake radnje u amcu. Njen brat Stevan studirao je medicinu i zavr etkom studija prvo zaposlenje mu je bilo u Brkom. Otac Risto radio je u Gradacu u banci iji je kapital bio maarski. Ve se te e ivjelo, pribli avao se Prvi svjetski rat. 14 U Gradacu su se najvi e dru ili sa porodicom Horak. Prema arhivskoj grai iz austro-ugarskog perioda dr. Erwin Horak bio je kotarski lijenik u Gradacu od 1902. do 1918. godine. 15 Milica se u Sarajevo preko svoje roake upoznala sa doktorom Jevtom Dedijerom za koga e se i udati. Naime, oni su se prvo zabavljali izvjesno vrijeme u Sarajevu, kada joj je Jevto saopio da e je zaprositi, jer je oekivao da bude izabra n za profesora na Beogradskom univerzitetu. On je nedugo zatim dobio obavje tenje iz Beograda da je izabran za profesora geografije. Dogovor je pao da vjenanje bud e 15. avgusta 1910. godine. Vjenanje je bilo u Sabornoj crkvi u Sarajevu. Poslije v jenanja prelaze u Beograd, ali usput su navratili u Gradaac kod djeda i babe. U Gradacu je bilo veliko slavlje u kui Babia. Jo kada se njen otac rodio, u Gradacu je u pijesak zakopan ampanjac koji je zakopala baba sa eljom da se upotrijebi kada se bude enio neki od sinova i udavala neka kerka. To je za Milicu bio posljednji susret sa djedom, jer je ubrzo do la 1914. godina, kada je i djed Jovo Babi umro. 12 Isto, str. 5. 13 Isto, str. 6 - 9. 14 Isto, str. 11. 15 Bosnischer Botte za godine 1889. do 1918.

108

Milicin dalji ivote, sada udate za Jevtu Dedijera, bio je izuzetno zanimljiv, te ak i ispunjen brojnim traginim dogaajima, uspjesima i padovima. Do ao je Prvi svjetski rat. Milica, roena Babi u Gradacu, sa Jevtom Dedijerom, profesorom Univerziteta u Beogradu izrodila je tri sina: Stevana, Vladimira i Boru. Cilj ovoga osvrta upravo je utvrivamje injenica ko su djeca Milice Dedijer r. Babi u Gradacu. Po to smo ovom priom do sada to ve utvrdili i po to su njeni sinovi poznate historijske linosti na prostorima biv e dr ave Jugoslavije, smatramo da je time cilj ispunjen, i da smo itaocu prezentirali iz kojih ivotnih tokova proist ie veza poznatog veleposjednika Jove Babia iz Gradaca, njegove unuke Milice Babi i uvene porodice Jevte Dedijera. U Gradacu je, nema sumnje, jedan od najbogatijih ljudi iz reda Srba bio Jovo Babi. Ona navodi da se ujesen, kada se vr ilo osve tenje, u njihovoj kui znalo sakupiti po dvadeset sve tenika iz itavog sreza. Siroma niji dio naroda nije imao takve mogunosti . Na te sveanosti bi do li i vieniji ljudi iz grada, meu kojima i sreski predstojnik, sudija i drugi. U kui se naroito slavila Slava, Bo i, Vaskrs i Kr sno ime. Dakle, ponavljamo, na kupljenom imanju Husein-kapetana Grada evia imali su veliki ardak. On se nalazio na imanju koje je bilo blizu puta izmeu Gradaca i Bos. amca. ardak je bio zidani i imao je etiri sobe u parteru i 4 sobe na spratu. Da li je to ardak kojeg je sagradio Husein-kapetan Grada evi ili ga je sagradio Babi, nemamo pouzdanih podataka. Ukoliko je to ardak kojeg je sagradio Grada evi, ( to je sasvim mogue) onda bi historijski izvori, koji govore da je Husein-kapetan dao da se taj ardak zapali (vidi Kre evljakovi), te da je on tada izgorio, ozbiljno bili dovedeni u pitanje. 16 Ogromno imanje Jove Babia u Gradacu kako je do lo, tako je oti lo. Ostale su zapisane historijske injenice o velikoj eni Milici Dedijer, Gra 16 Milica (Babi) Dedijer, str. 8. 109

daaanki i njenim sinovima. Milica Dedijer na najtopliji mogui nain pi e o Gradacu i o svom djeti njstvu i ljudima u njemu, neoptereena bilo kakvim nacionalnim strastima, pa nije ni udo da je jedna takva ena mogla dati takve ljude kakav je Vladimir Dedijer, koji je nemajui dlake na jeziku, kao zaljubljenik u pravdu i is tinu mogao napisati svoje poznato djelo Genocid nad Bo njacima u Drugom svjetskom ratu, kao i druga brojna djela koja e prouavati budua pokoljenja. Za Milicu, o kojoj pi e Esad Tihi, koja se udala za Ivu Andria, nismo utvrdili da ima bilo kakve veze sa ovom porodicom. Jovan Babi (stariji) doselio u Posavinz izmeu 1820 - 1830 Risto Stevan Dedijer Jovo Vladimir Dedijer Aco Boro Dedijer Nikola Stevan Joka Ana Julka Da a Mara Nikifor Jovan, Vijenik u Gradacu, veleposjednik Milica, Udata za Jevtu Dedijera Ana Ana

NASLIJEE BA TINA NASLIJEE BA TINA

112

Ifeta Jahi, dipl. ing. arh. MOGUNOSTI OBNOVE STARE D AMIJE U SOKOLU Da se radi o interesantnom lokalitetu, ukazuju i dva, nedovoljno ili nikako kori tena zapisa iz prvih dana austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. U prvom , objavljenom u Bosnien und die Herzegovina Kurzgefasste Darstellung, Prag, 1878. str. 93: Soko, ehemalige Bergfeste am Berge gl. N. nahe dem Graanica Flusse und von der Stadt Graanica nur 1 Gehstunde entferunt. Unterhalb der Veste liegt das kleine muhamedannische Dorf gleichen Namens. (Soko, nekada nje utvrenje na brdu u blizini rijeke Graanica i jedan sahat hoda udaljeno od grada Graanica. Ispod utvrenja nalazi se malo, istoimeno muhamedansko selo. Prijevod: Damir Huki) Drugi je u Opisu Bosne i Hercegovine od Tome Kovaevia, Beograd, 1879. str. 57: Soko, utvrenje na bregu tog imena kod reke Graanice, pod njima ima 40 muhamedanskih kua i jedna d amija, od Graanice udaljena je jedan sat. Prema vjerodostojnim, historijskim pokazateljima, grad i utvrda Sokol se prvi pu t u historiji pod tim imenom spominju 2. juna 1429. godine i to u vjenanom ugovoru koji su potpisali knez Radivoj Ostoji, sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje i bra t budueg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Toma a. Naime, te godine se u Budimu vjenao knez Radivoj Ostoji Katarinom, kerkom Nikole od Velike iz Po e ke upanije i tom prilikom je oporuno predao Nikoli od Velike treinu svih svojih posjed a u svoje ime i u ime svoje supruge Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom do ivotnog u ivanja. Zauzvrat, knez Radivoje Ostoji je do ivotno svom puncu i punici poklonio polovinu Sokola i polovinu svih svojih posjeda u srednjo vjekovnoj Bosni i Slavoniji.1 Srednjovjekovni dvor (kasnija d amija) Dvor se nalazi u neposrednoj blizini gradine. U osnovi dimenzije objekta su 12,66 x 7,60 m. Neki historijski podaci ka u da je navedeni objekat bio crkva, a neki da je bio d amija. D amije su uglavnom imale kvadratni oblik. Kod na eg objekta mihrab se nalazi na du oj strani objekta. Osim toga, postoji i odstupanje od obavezne ori jentacije istok-zapad to obja njava da objekat nije izgraen kao d amija. Predanje da je objekat bio crkva spominje pravoslavni sveenik Mitar Popovi u lanku iz 1896.godine. Arheolo ka istra ivanja poduzeta su 1980. godine. Iskopavanjem je utvreno nepostojanje apside, to je bitan element crkve. Pronaeni su tragovi gorenja, razne popravke i pojaanja zidova. Mogue je da je maarska posada u svoje vrijeme promijenila namjenu objekta u crkvu. 1 Ugovor je objavljen u: Codex diplomaticus patrius (Hazai okmanytar). Vol. VI, Budapest 1876. str. 449-451. Zanimljivo je da L. Talloczy u Studien pi e da je Sokol selo sa oko hiljad u stanovnika koje le i na granici stare bosanske upanije Usora i Soli.

113

Dolaskom Osmanlija i irenjem islama bilo je puno lak e iskoristiti ve postojei objekat nego graditi novi, pa se on koristio i kao d amija. sl.1. Fotografija srednjovjekovnog dvora (stare d amije) snimljena 1966.godine sl. 2. Stara d amija-dvor danas Mje tani Sokola su 1934. pristupili obnovi d amije i tom prilikom izgradili trijem i kamenu munaru. Pretpostavlja se da kamen munare potjee sa tvrave. Kasnije se ta munara nakrivila, pa su je mje tani sru ili. Porastom broja stanovnika ona vi e nije zadovoljavala potrebe Sokola, pa je izgraena nova 1980. godine. Objekat je najvjerovatnije nastao u 15. Stoljeu, a njegova namjena je bila, po svemu sudei, vlastelinski dvor. U njemu je najvjerovatnije stanovao neko iz porodice Kotromania i upravljao gradom. Mogunosti intervencije na zgradi stare d amije Za objekat srednjovjekovnog dvora neophodna je hitna restauracija. Dvor je u kritinom stanju, to zbog nebrige i nerazumijevanja njegove vrijednosti, tako i zbog nedostatka fi nansijskih sredstava. S obzirom na to da je objekat 6. maja 2003. progla en nacionalnim spomenikom potrebna je njegova hitna restauracija. Prema Venecijanskoj povelji (Venecijanska povelja VENICE CHARTER, l. 9. II meunarodni kongres arhitekata i tehniara za historijske spomenike) restauracija se samo vr i kod znaajnih historijskih spomenika i kad postoji vjerodostojna dokumentacija za njenu sprovedbu. U sluaju stare d amije postoje pisani podaci o njenom nastanku, te stare fotografije izgleda objekta iz 1966. godine. Va an princip je da prilikom restauracije ne dolazi do spajanja la nog umjetnikog i la nog historijskog. Novi dijelovi koji se dodaju objektu, naroito oni za Unutra njost srednjovjekovnog dvora

koje nemamo podatke, moraju biti graeni u duhu na eg vremena, tako da i laiku bude jasna razlika izmeu starog i novog. Integracija starog i novog mora biti prepoznatljiva, a ostati nevidljiva sa dist ance posmatranja. Elementi koji zamjenjuju one koji nedostaju treba da se skladno uklapaju u cjelinu, a da se ipak razlikuju od originalnih dijelova kako se restauracijom ne bi falsificirao dokument umjetnosti ili istorije. 2 to se enterijera tie, mi ne znamo kako je objekat izgledao u srednjem vijeku kada je imao stambenu funkciju. Za vrijeme osmanske vladavine prostor je preureen u d amiju. Munara nije sauvana, dok je trijem u prilino lo em stanju. to se enterijera tie jo su vidljivi tragovi mahfila koji je imao oblik slova L. Na njega se najvjerovatnije ulazilo drvenim stepenicama iz trijema, to se vidi iz jo uvijek sauvanog otvora. Sve promjene koje su se tokom vremena de avale na objektu moraju biti vidljive jer je svako vrijeme dalo svoj peat i ta slojevitost ima svoju vrijednost, tako da mo emo razumjeti i vrijeme kroz koje je prolazio objekat. To potvruje i Venecijanska povelja po kojoj sve transformacije i dogradnje ba tine tokom razliitih epoha ostvaruju novo jedinstvo i sklad potvrujui da je svaka epoha u civilizacijskom slijedu dala svoj doprinos u kreiranju i kori tenju prostora. Osim akti vne za tite objekta potrebno mu je dodijeliti prikladnu namjenu koja e prezentirati objekat i koja nee naru iti njegovu historijsku vrijednost i arh itekturu. Spomenici arhitekture imaju, pored umjetnike, kulturne i historijske vrijednosti veinom i upotrebnu vrijednost. Ouvanje ti h vrijednosti bitno zavisi od primjerenog kori tenja arhitektonskih spomenika u na em savremenom ivotu. 3 Moj prijedlog namjene objekta je muzej u prizemlju objekta i multimedijalna sala na spratu objekta. S obzirom na to da u Sokolu nikada nisu vr ena detaljna arheolo ka ispiti vanja pogo tovo kada je u pitanju tvrava, iskopavanja bi vjerovatno dovela do pronalaska eksponata koji bi nam pomogli da saznamo ne to vi e o tvravi i vremenu u kom je nastala, te prezenti ranju tih nalazi ta u muzeju.4 Poznavanje povijesti historijskog grada ili urbanog podruja trebalo bi pro iriti putem arheolo kih istra ivanja i odgovarajuom prezentacijom arheolo kih nalaza. 2 Venacijanska povelja VENICE CHARTER 1964. 3 Problemi za tite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonij uvijek

a SSR , Tallinn 7. juni 1985. god. 4 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 115

to se tie dvora, ta iskopavanja nisu dovela do rezultata. Osim moguih eksponata, u muzeju bi se nalazili svi pisani podaci o historijskoj jezgri Sokol u. U svrhu edukacije stanovni tva, naroito djece i omladine, na zidovima objekta bila bi izlo ena historija Sokola, crte i rekonstrukcije tvrave, stambene arhitekture, te stare fotografi je tvrave, dvora i stambene arhitekture. Osim fotografija i pisan ih podataka u muzeju bi bile i audio informacije za slijepa i slabovidna lica. Upotreba veine spomenika, posebno ouvanje i upotreba arhitektonskih cjelina, zahtijeva instaliranje moderne tehnike opreme (elektrike, vodovoda, klima-ureaja). Navedeno, isto kao i konstruktivne izmjene za uvoenje protivpo arne za tite, mo e biti ugraeno samo kad je to neizbje no i kad nee o tetiti arhitektonsko historijske, kulturno- historijske vrijednosti ili vizuelni integrit et spomenika. 5 Koliko je bitna revitalizacija historijske jezgre Sokola toliko je bitna i njego va prezentacija i edukacija stanovnika Sokola da bi se pobudio interes za ouvanjem kulturne ba tine. Ljudi nisu svjesni kolika je historijska vrijednost kompleksa, zato je jako bitna edukacija, pogotovo edukacija djece i omladine da bi se osigu ralo ouvanje ba tine i u budunosti. Pored ouvanja, bitna stvar je i razvijanje usluga seoskog turizma, prezenti ranje ba tine i drugima, te prezentiranje seoskog naina ivota. To bi naroito bilo interesantno za kolske ekskurzije, a i za stanovnike Graan ice kao rekreaciona zona, jer takve sadr aje grad ne nudi. Da bi konzervacija historijskih gradova i etvrti bila najdjelotvornija, mora biti dosljedno integrirana u politiku ekonomskog i dru tvenog razvoja te urbanog i regionalnog planiranja na svim nivoima. 6 Za uspjeh programa konzervacije bitno je sudjelovanje i ukljuivanje stanovnika... Konzervacija historijskih gradova i urbanih podruja odnosi se, prije svega, na njihove stanovnike. 7 Program edukacije djece treba obuhvatiti sve uzraste. Predavanja prilagoena djeci mogla bi se odr avati u multimedijalnoj sali muzeja uz videotop. Naravno, uz predavanje ide i obilazak tvrave. Da bismo podsti cali ukljuivanje i sudjelovanje graana morali bismo izraditi generalan informacioni program za sve stanovnike, poev i sa djecom kolskog uzrasta. 8 ovjekovo je pravo sudjelovati u kulturnom ivotu. To pravo ukljuuje i u ivanje u spomenicima i cjelinama, a ukljuuje i odgojnu svrhu. Radi toga vlade, odgovarajue organizacije i graani moraju se udru iti u naporima kako bi se poveala javna svijest o vrijednostima kulturne ba tine i potreba za njenim ouvanjem i kori tenjem danas i u budunosti. 9 5 Problemi za tite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonij a SSR ,Tallinn 7.juni 1985.god. 6 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)

7 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 8 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 9 Rostok-Dresden deklaracija VII Generalna asambleja ICOMOS-a 12.-18.maja 1984.g od.

Munisa Kovaevi, prof. MOGUNOST IZMJE TANJA STEAKA U TOPLIKOM POLJU Tokom proljea 2009. godine Opina ivinice je pokrenula aktivnosti za izmje tanje devastiranih dijelova nekropola steaka u Toplikim polju na buduu nekropolu pored Rajskog jezera u Ba igovcima. Naime, lokalna uprava Opine ivinice u narednom periodu namjerava nekada nji napu teni kop Ba igovci, u kome se formiralo jezero, pretvoriti u izleti te sa raznim sadr ajima, izmeu ostalih etno naselje i manju nekropolu steaka. Slika 1. Rajsko jezero u Ba igovcima Navedena nekropola steaka bi se formirala od izmje tenih i devasti ranih steaka sa dvije nekropole steaka koje se nalaze u Toplikom polju ispod naselja Lukavica. Radnici Zavoda su 14.5.2009. godine na licu mjesta izvr ili uvid u stanje nekoliko lokacija sa stecima na podruju Toplikog polja u opini ivinice. Ekipa Zavoda je bila u sastavu: direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi, prof., mr. sc. Rusmir Djedovi, Munisa Kovaevi, prof. i istra iva steaka okoline ivinica Suadin Muratovi, prof. Nekada je bilo ukra eno pet steaka a sada je to primjeeno na jednom. Slika 2. Ekipa Zavoda

Studija koju je uradio Zavod jo 1987. godine, konstatovala na nekropoli toliko uznapredovala da je nemogue detaljnije Kao opu karakteristiku nekropole Studija je ukazala na lo mjere za tite predlo ila uklanjanje rastinja sa nekropole

je: ( ) vegetacija ispiti vanje . e stanje steaka a kao i sanaciju nekropole .

Izgleda da se prvobitno radi o dvjema neovisnim lokacijama sa nekropolama steaka. Stanovni tvo u okolini lokacije ovih steaka nazivalo je Mramorje . Prva, uslovno nazvana Mramorje I , nalazi se ispod naselja Donja Lukavica, izmeu puteva za Lukavicu, Vrelo Toplice i rjeice Brod. Na topografskim kartama lokalite t je oznaen kao muslimansko groblje. Druga lokacija (Mramorje II) nalazila se zapad nije, pored puta ivinice Graanica. Na topografskim kartama je oznaena kao kr ansko groblje. Slika 3. Mramorje I Slika 4. Mramorje II Na drugoj lokaciji se nalazilo 12 steaka od kojih su tri vea (jedan monumentalnih dimenzija, a jedan sa ukrasom) 1990. godine izmje teni i sada se nalaze pored rijeke Toplice i vodocrpne stanice. Postavljeni su na neadekvatan nain. Pre ostalih devet je gurnuto sa lokacije i sada se praktino i ne primjeuju.

Izvr en je pregled dokumentacije Zavoda, a posebno Studije kulturno-historijskog i prirodnog naslijea op tine ivinice , koju je uradio Zavod 1987. godine. Takoer, izvr en je uvid u naunu i strunu literaturu o lokaliteti ma steaka na podruju ivinica, posebno monografi ja Steci, katalo ko-topografski pregled efi ka Be lagia, 1971. i Steci na podruju opine ivinice Seudina Muratovia i Zehudina Maslia, 2008. godine. Konstatovano je slijedee: Od nekada nja 53 steka (30 sanduka, 9 sljemenjaka i 14 stupova) koja su do 1971. godine postojala na dvije lokacije u Toplikom polju, danas na tri lokaci je ima ne to manji broj steaka. Slike 5 i 6. steci Topliko polje Na prvoj lokaciji (Mramorje I) se danas primjeuje svega desetak steaka i uglavnom su obrasli gustom vegetacijom. Jedan steak u obliku stupa dominira nekropolom. Najmanje jedan steak je gurnut u korito rjeice Brod. Na lokalitetu je uoljivo da se u najnovije vrijeme zbog oranja uni tilo nekoliko lokacija pojedin ih steaka. Na osnovu prethodnog konstatovano je da se predmetna skupina steaka ve du i vremenski period nalazi u stupnju visoke ugro enosti, te su nekropole ve devastirane ranijim neorganizovanim izmje tanjima i o teenjima pojedinih steaka. Posebno je upitna budua egzistencija steaka imajui u vidu da se veina nalazi u samim obradivim povr inama Toplikog polja. Struna ekipa Zavoda je zakljuila da se predvienom inicijativom osigurava slijedee: - Formirat e se nova nekropola steaka, na lokalitetu i okru enju (rekreaciono podruje Rajsko jezero), u kojem se osigurava dugovjenost tog kulturnog naslijea. - Spa ava se skupina steaka od daljnjeg devastiranja ili od mogueg potpunog uni tenja. Slika 7. Topliko polje

Ostvarit e se gotovo neposredan kontakt spontanih ili namjernih posjetilaca novog lokaliteta, to e doprinijeti kvalitetnijoj prezentaciji nekropole, u edukati vnom, kulturnom i turistikom smislu. Nee se bitnije naru iti odredbe o zabrani dislokacije nepokretnih kulturnih dobara s obzirom na to da: 1. Nekropola je i ranije dislocirana ili dezorganizirana poljoprivrednom obradom u neposrednoj blizini, ime je ve naru ena autentinost nekropole. 2. Novi reprezentati van lokalitet je unutar iste prirodno-geografske i kulturno -historijske i autentine cjeline, te kao i nekolicina drugih lokaliteta nekropola steaka -unutar opine ivinice. Slike 8 i 9. Steci, Topliko polje Nova lokacija e osigurati i mogunost kontinuiranog odr avanja i za tite nekropole. U okviru nove lokacije mogue je i po eljno izvesti ukupnu organizaciju lokaliteta kao simuliranu autentinu nekropolu unutar organizovanog, parkovski ureenog prostora, ime e se stvoriti i novi kvalitetan prirodni prostorni ambijent sa vi estrukim pozitivnim porukama i priom iz historije ovog dijela Bosne i Hercego vine. Zbog izuzetnog znaaja nekropola srednjovjekovnih steaka, kao bitnih odrednica kulturno-historijskog naslijea naroda Bosne i Hercegovine i injenice da navedene nekropole spadaju u za tiena dobra kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, struna ekipa Zavoda smatra da je potrebno vrlo pa ljivo i struno prii procesu eventualnog izmje tanja dijela steaka sa navedenih lokacija. Neophodno je, pri tome, ispuniti slijedee uslove: 1. Pripremiti ukupnu dokumentaciju o postojeem stanju na navedenim lokacijama, posebno situacije i fotografije. Na detaljnoj situaciji sva tri lokaliteta prika zati polo aj svih postojeih steaka. Istu dokumentaciju dostaviti nadle nom Zavodu za za titu, kao i instituciji koja preuzima nadle nost uvanja i odr avanja nekropole . 2. Neophodno je uraditi Elaborat o dislociranju koji e sadr avati: -Informaciju o zateenoj i novoj lokaciji, uz obrazlo enje opravdanosti zahvata. - Tehniki opis metode i procesa izvr enja planirane dislokacije, u okviru kojeg e se prikazati nain i metoda izvoenja radova, koji nee ugroziti fiziki integritet svih pojedinih steaka.

Slika 10. Regulacioni plan Jezera Ba igovci 121

- Tehniku skicu rasporeda steaka na novoj lokaciji, koja e simulirati nekropolu. Oznaiti polo aj svakog steka detaljno. Ambijent nekropole kvalitetno korespondirati sa okolnom horti kulturom. 3. Organizirati dinamiku i vrijeme neophodno za izvoenje radova, te osigurati prisustvo nadzor Zavoda. 4. Elaborat dostaviti Zavodu na saglasnost. Dakle, potrebno je ispuniti prethodne uslove da se mo e prii poslovima izmje tanja steaka, naravno uz konsultacije sa Zavodom za za titu i kori tenje kulturno historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i po ti vanje strunog nadzora i mjera za tite navedenog kulturno-historijskog naslijea. Izvori i literatura: 1. Katastarski planovi 2. Topografske karte 3. Elaborat kulturno-istorijskog i prirodnog naslijea opine ivinice, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasiljea Tuzla, 1987. 4. Elaborat o sanaciji steaka na podruju opine ivinice, Arhiv Zavoda. 5. Dokumentacija Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK 6. Regulacioni plan Jezero Ba igovci ivinice, opina ivinice. 7. efi k Be lagi, Leksikon Steaka, Svjetlost , Sarajevo, 2004. 8. Suadin Muratovi, Zehrudin Masli, Steci na podruju opine ivinice, ivinice 2008.

Mr. sc. Rusmir Djedovi STARI SREDNJOVJEKOVNI I OSMANSKI GRADOVI-UTVRDE U DOLINI BOSNE I NJIHOVA SUVREMENA VALORIZACIJA Uvod U dolini rijeke Bosne se nekada nalazilo oko 20 srednjovjekovnih i osmanskih gradova-utvrda. Svi ovi stari gradovi-utvrde se nalaze u samoj dolini Bosne, posmatranoj sa isto geografskog, tanije geomorfolo kog aspekta. Ovdje nije uraunato jo oko 50 starih gradova-utvrda, a koji su postojali u dolinam a i slivovima pritoka rijeke Bosne ( eljeznice, Miljacke, Fojnice, Trsti onice, La ve, Krivaje, Usore i Spree). Svi gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne su izgraeni jo u vrijeme samostalne srednjovjekovne Bosanske dr ave, dakle u periodu XIII-XV stoljee (izuzev palanke Kotorsko i dvora-od aka na mjestu dana njeg grada Od aka u Posavini). Osim epa, na samoj obali rijeke, Od aka i Radunovca, u niziji pri u u Bosne, svi ostali gradovi-utvrde su bili izgraeni na istaknutim i za odbranu pogodnim vrhovima na dolinskim stranama. Usljed svoje odbrambene funkcije imali su i odreenu arhitektu ru sa visokim kamenim bedemima i jo vi im kulama. Navedeni stari gradovi-utvrde su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda, dakle kroz cijeli jedan milenijum, imali funkciju za tite najva nije bosanske komunikacije pravca sjever-jug, one dolinom rijeke Bosne. Zbog toga su imali burnu historiju i ovaj dugi historijski period je udario peat i ostavio vidne tragove na stanje njihovog savremenog izgleda i stepena ouvanosti. Gradovi-utvrde u dolini Bosne Starih gradova-utvrda koji su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda postojali u dolini rijeke Bosne, posmatrano od njenog izvori ta u Sarajevskom polj u, pa do u a u rijeku Savu, koliko je danas poznato, bilo je oko 20. Radi se o sljedeim : Gradina na obronku brda sa desne strane rijeke Bosne izmeu Kopaa i Kule Banjer uzvodno od Visokog. Manji srednjovjekovni grad-utvrda, dimenzija 30x40 m, izgraen krajem srednjeg vijeka. Arheolo ki i toponomastiki registrovan, danas gotovo bez tragova. Visoki je poznati srednjovjekovni grad-utvrda. Smje ten je na vrhu (767 m n. v.) veeg brda Visoice ili Grada, iznad grada Visoko. Radi se o istaknutom brdu piramidalnog oblika ije su stranice od nekoliko stotina metara a koje se na zapad u naslanja na druga brda. Visoki je jedan od najstarijih i najznaajnijih gradova-ut vrda u srednjovjekovnoj Bosanskoj dr avi.

(Slika 1.- Maketa srednjovjekovnog grada Visoki) U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1355. godine. Vjerovatno je izgraen u XIII stoljeu, a mo da i ranije. Visoki je u srednjem vijeku vei gradutvr da sa nekoliko kula i drugih graevina, opasanih kamenim bedemom. On je bio jedno od sredi ta bosanske vladarske, banske i kraljevske dinasti je Kotromania. Osmanlije Visoki zauzimaju 1463. godine i, izgleda, u njemu ne dr e kasnije svoju vojnu posadu, pa ga ne odr avaju i ne pro iruju. Zbog toga je polako propadao a i danas se vide samo tragovi tog grada-utvrde. Grad na manjem uzvi enju sjeveroistono od Dobrinje, na desnoj dolinskoj strani Bosne, nizvodno od Visokog. Arhelo ki konstatovani temelji bedema, graevina i kula. Dimenzije 60x30 m, izgraen u kasnom srednjem vijeku. Gradina u Puti u oko 3 km od u a rijeke La ve u Bosnu. Arheolo ki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde na jednoj glavici. Ispod se nalazi toponim Dvor. Gradina u selu Stranjani, zapadno od Zenice, gdje su na jednoj glavici arheolo ki konstatovani ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Pored je loka litet sa nazivom Dvor i srednjovjekovna nekropola sa stecima. Vrh Bilica je utvrda koja se spominje poetkom osmanske uprave. Vjerovatno se radi o srednjovjekovnom gradu-utvrdi, na to upuuje i naziv lokaliteta Gradina. Nalazi se istono od Zenice, kod Babine. Vranduk se nalazi na strmoj kosi brda koji opasuje duboka klisura rijeke Bosne. Uz grad-utvrdu su gusto zbijene kue naselja Vranduk. Postoje pretpostavke da kao utvrda postoji i u antiko doba. U historijskim dokumentima se spominje prvi put 1410. godine. Spada u manje gradove-utvrde i ima samo jednu kulu i obor sa bedemom. Dimenzije su 35x12 metara. Za vrijeme osmanske uprave imao je znaajnu strate ku i vojnu ulogu.

Spada u bolje ouvane gradove-utvrde u Bosni i Hercegovini. Obnavljan je za vrijeme Austro-Ugarske, iza Drugog svjetskog rata i zadnjih nekoliko godina. (Slika 2.- Vranduk danas) epe se prvi put u historijskim dokumentima spominje 1458. godine. Kameni temelji ovog grada-utvrde su se poznavali dugo na lijevoj obali rijeke Bosne u dana njem gradu epu. U XVII i XVIII stoljeu je znaajna osmanska utvrda sa preko 100 vojnika. Vojna posada u utvrdi epe se zadr ala do 1878. godine. Ubrzo je i poru ena 1891. godine. (Slika 3.- Rekonstrukcija Maglaja poetkom osmanske uprave)

Gradac kod sela Dolca, na uzvi enju iznad doline Bosne, nizvodno od Zavidovia. Arheolo ki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde, iz XIV/XV stoljea. Dimenzije temelja 35x25 metara. Maglaj je smje ten na visokoj litici neposredno pored desne obale rijeke Bosne, u gradu Maglaju. Spadao je meu vee i jae bosanske gradove-utvrde. U dolini rijeke Bosne je prema veliini, zauzimao prvo mjesto. U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1408. godine. Za vrijeme osmanske uprave ima jaku posadu, i do 200 vojnika. Obnavljan je u XVIII stoljeu. U arhitektonskom pogledu ima vi e kula, obora i drugih graevina. Napu ten je u XIX stoljeu. ezdesetih godina je detaljno obnavljan. Takoer, i zadnjih godina su uraeni manji zahvati. Gradi kod Trbuka na kupastom uzvi enju iznad desne obale Bosne, nizvodno od Maglaja. Sauvani ostaci kule i bedema kru nog oblika sa jarkom na sjevernoj strani, na kojoj je bio i ulaz u srednjovjekovni grad-utvrdu. Gradina kod Mravia, ju no od Doboja. Na stijeni iznad lijeve obale rijeke Bosne se nalaze zidovi neke graditeljske cjeline ouvani u temeljima. Zidovi su od lomljenog kamena vezanog kreom. Arheolo ki nalazi upuuju na kasni srednji vijek. Doboj se nalazi na kupastom uzvi enju u gradu Doboju. Vjerovatno je njegova gradnja zapoeta jo u XII/XIII stoljeu. Pro iren je u XIV stoljeu. Prvi put se u historijskim izvorima spominje 1415. godine, kada ima i podgrae. U osmansku vlast pada na prijelazu XV/XVI stoljee. Osmanlije u njemu dr e vojnu posadu a kasnije je sjedi te kapetanije. Dograivan je u XVII stoljeu. Doboj je napu te n u XIX stoljeu. (Slika 4.- Doboj, stara gravura)

Obnavljan je za vrijeme austrougarske uprave i iza Drugog svjetskog rata. Zadnjih godina se, takoer, vr e odreeni graevinski zahvati u obnovi grada-utvrde Doboj i poku aji stavljanja ove graditeljske cjeline u turistike svrhe. Sokol u istoimenom selu, 6 km sjeverno od Graanice, nalazi se na visokoj sti jeni. Izgraen je vjerovatno u XIV stoljeu, a u historijskim dokumentima se prv i put spominje 1429. godine. Tada je posjed bosanske kraljevske dinasti je Kotroma nia. Dimenzije su mu 37x18 metara. Arhitektura je tipina za srednjovjekovni bosanski grad-utvrdu. Unutar kamenih bedema se nalazi kapi-kula, dvije polukule i par drugih graevina. U periodu 1464-1519/20. godine, dr e ga Maari. (Slika 5.- Sokol kod Graanice danas) (Slika 6.- Dobor, rekonstrukcija) Definitivnim osmanskim osvajanjem oko 1520 godine, u Sokolu se nalazi osmanska posada od 30-40 mustahfi za na elu sa dizdarom. Obnavljan je u XVIII stoljeu. Napu ten je tridesetih godina XIX stoljea. Od tada je prepu ten zubu vremena i intenzivnom propadanju, tako da su danas ouvani ostaci grada-utvrde. Nikada na njemu nisu vr ena arheolo ko-urbanistika istra ivanja, niti bilo kakvi radovi na obnavljanju. Danas nema nikakvu funkciju, niti je pristupaan za posjetioce. Utvrda-palanka u nekada njoj kasabi Kotorsko, sjeverno od Doboja. Na jednom bre uljku u Kotorskom od XVI do XVIII stoljea postoji osmanska utvrda-palank a, izgraena od drveta i zemlje. Vjerovatno je razru ena u ratovima tokom XVIII stoljea. Nema njenih tragova danas. Gradina u Rite iima sjeverno od Doboja. Na izdu enom grebenu iznad doline Bosne arheolo ki konstatovani zidovi srednjovjekovnog grada-utvrde, pravoug aonog oblika. Iz kasnoga srednjeg vijeka. Gradina iznad sela Ko uhe, na blagom uzvi enju desne dolinske strane rijeke Bosne, izmeu Doboja i Modrie. Arheolo ki konstatovani ostaci prethistorijske gradine i srednjovjekovnog grada-utvrde. Dobor se nalazi na jednoj stijeni neposredno iznad lijeve obale rijeke Bosne, uzvodno od Modrie. Njegova izgradnja vjerovatno je zapoeta u XIII/XIV stoljeu. Oko 1387. godine dogradili su ga velika i Horvati.

Sastojao se od dvije kru ne kule i bedema dugih 18 metara. U njemu Osmanlije iza 1528. godine dr e vojnu posadu i dograuju ga. U ratu 1716. godine Dobor osvaja Austrija i osmanska posada ga napu ta. Od tada je pust i propada. Prije nekoliko decenija je obnavljan. Danas je te ko pristupaan. Od ak je begovski dvorac-od ak izgraen krajem XVI stoljea. Nastao je u posavskoj ravnici blizu rijeke Bosne. Izgradili su ga begovi Fetihlije. Vjerovat no je razru en u ratovima tokom XVIII stoljea. Danas mu nema niti tragova. Radunovac je stari srednjovjekovni grad-utvrda koji se nalazio pri u u Bosne u rijeku Savu. Kao napu tena utvrda Radunovac se spominje u dokumentima jo poetkom osmanske uprave. Nepoznata je danas njegova u a lokacija. Zakljuak Tokom osmanske uprave neki od starih srednjovjekovnih odbrambenih graditeljskih kompleksa su prepravljani i dograivani. To se odnosi na bedeme, kule, donje obore a naroito na artiljerijske tabije. Tako su od XV do XIX stoljea Vrandu k, epe, Maglaj i Doboj znaajne utvrde sa vojnom posadom. Razvojem artiljerije i druge vojne tehnike, veina dotada njih osmanskih utvrda je trideseti h i etrdesetih godina XIX stoljea napu tena i od tada prepu tene propadanju. Pedeseti h, ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea su neki stari srednjovjeko vni i osmanski gradovi-utvrde obnovljeni, a takoer, u zadnjih nekoliko godina se na pojedinim utvrdama vr e manji radovi. Svi stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se danas nalaze u vrlo razliitom stepenu istra enosti i ouvanosti. Vrlo je razliit nivo i njihove savremene valorizacije, sa turistikog, edukativnog, kulturolo kog i drugih aspekata. Navedeni stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se sa aspekta ukupne savremene valorizacije mogu podijeliti u sljedee grupe: 1. Srednjovjekovni gradovi nepoznatog naziva koji danas postoje samo u tragovima. Radi se o onim gradovima koji su konstatovani samo pri arheolo kim istra ivanjima, pri emu su otkriveni tragovi temelja i drugi arheolo ki materijal. Oni su napu teni jo krajem srednjeg vijeka i po osmanskom osvajanju i njihovi nazivi su davno zaboravljeni. Takvih je desetak srednjovjekovnih gradova. Navodimo lokalitete: Gradina i Grad kod Visokog, dvije gradine kod Zenice, Gradac kod Zavidovia, Gradi kod Maglaja i tri gradine kod Doboja. 2. Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde poznatog naziva koji danas ne postoje. Ima nekoliko srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne za ije nekada nje nazive znamo. Grad-utvrda po imenu Radunavac pri u u Bosne se poetkom osmanske uprave navodi kao ve napu tena i nema joj tragova danas. I za davno napu tenu utvrdu Vrh Bilicu kod Zenice se sauvalo ime u historijskim izvorima. Takoe i za grad-utvrdu epe, koja je bila u funkciji sve do kraja XIX stoljea. U ovu grupu utvrda spadaju i osmanska palanka u Kotorskom i od ak begova Fetihlija na mjestu dana njeg Od aka.

3. Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde od kojih su ouvani samo ostaci. Poslije napu tanja u prvoj polovini XIX stoljea, navedene utvrde su prepu tene intenzivnom propadanju, nisu nikada obnavljane i danas imamo samo njihove ostatke. Takav primjer je utvrda Sokol kod Graanice. Takoe, za poznati srednjovjekovni utvreni grad Visoki, koji je od XV stoljea napu ten, sauvalo se njegovo historijsko ime, ali danas postoje samo njegovi ostaci. 4. Srednjovjekovni gradovi, a kasnije osmanske utvrde koje su obnovljene. U zadnjih nekoliko decenija nekoliko starih srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne je istra eno i u odreenom stepenu obnovljeno. To su: Vranduk, Maglaj, Doboj i Dobor. (Slika 8.- Maglaj danas) Posle zadnjeg rata svi navedeni gradovi-utvrde se nalaze u nezavidnom i te kom polo aju. Sve vi e propadaju, pa i oni dijelovi koji su u drugoj polovini XX stoljea obnavljani. Porastom svijesti o znaaju kulturno-historijskog naslijea nekol iko zadnjih godina se na nekim gradovima-utvrdama vr e razni zahvati (Maglaj, Doboj) a neki su stavljeni i u odreenu turistiku i kulturolo ku funkciju (Vranduk i Doboj). Ostaje veliki posao da se istra e, obnove i u savremene funkcije valorizuju i ostali stari srednjovjekovni i turski gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne. Slika 7.- Visoki, dana nji ostaci

Literatura 1. Hamdija Kre evljakovi, Stari bosanski gradovi, Izabrana djela II, Veselin Masle a, Sarajevo, 1991. 2. Pavo Aneli, Srednji vijek doba stare Bosanske dr ave, u: Visoko i okolina kroz historiju, knjiga 1, grupa autora, Visoko, 1984. 3. Ivo Bojanovski, Stari grad Maglaj - istra ivaki i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g., Na e starine, X, Sarajevo, 1965. 4. Ivo Bojanovski, Dobor u Usori (Sjeverna Bosna), Na e starine, XIV-XV, Sarajevo, 1981. 5. Zdravko Kajmakovi, Stari grad Doboj, Na e starine, IX, Sarajevo, 1964. 6. Salih Jalimam, Vranduk, Univerzitet u Zenici-Pedago ki fakultet, Zenica, 2004. 7. Salih Jalimam, Srednjovjekovni grad Visoko, Zbornik radova Pedago kog fakulteta u Zenici, II/2004., Zenica, 2004. 8. Grupa autora, Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988. 9. Rusmir Djedovi, Graanica i okolina u srednjem vijeku (X st.-1520. g.), R=1:100.000, zidna historijsko-geografska karta, Monos, Graanica, 1992/3. 10. Rusmir Djedovi, Historijsko-geografski inioci izgleda upe Brod i teritorija Zenice i okolice u srednjem vijeku, Zbornik radova Pedago kog fakulteta u Zenici I/2003., Zenica, 2003. 11. Edin akovi, Oblik i arhitektura staroga grada Sokola, Graaniki glasnik-asopis za kulturnu historiju broj 11, maj 2001. Monos, Graanica.

Jusuf Omerovi prof. KULTURNO-HISTORIJSKI SPOMENICI OPINE ZVORNIK Zvornik je grad o kome se uvijek govorilo i pisalo. Nekada je predstavljao prostor koji je objedinjavao ire podruje, a danas je ostavljen gotovo po strani ta ko da nepravedno prolazi dru tveni ivot pored njega. Ove godine ovaj grad obilje ava 600 godina postojanja. Od svog prvog spomena 1410. godine pod nazivom Zvonik, pa do na eg vremena pro lo je est stoljea burne pro losti Zvornika. Zvornik je sa svojim okru enjem uvijek bio znaajno vori te puteva kojima su prolazili mnogi osvajai. Meutim, gotovo uvijek je predstavljao granicu, tako da su historijsko-dru tveni dogaaji ovdje uvijek rje avani na grublji nain, nego to injeno u drugim dijelovima Bosne. to je

Ovo podruje je bilo naseljeno jo u prahistorijsko vrijeme, o emu svjedoe mnogobrojna naselja. Istra ivanjima koja su provedena sedamdeseti h godina pro log stoljea otkriveno je 13 naselja i 10 nekropola sa vi e stotina tumula, posebn o u okolini Trnovice, Paine i Roevia (Avramovi, 2000) gdje su pronaena mnogobrojna orua kao to su: sjekire, kameni no ii, rvnjevi, rana keramika i dr. U rimskom periodu Zvornik predstavlja znaajnu komunikaciju izmeu Domavije (Srebrenica) i Sirmijuma (Sremska Mitrovica). Razlog tome je pronalazak oko dvadeset spomenika od kojih su najznaajniji: kamenolomi, gradine, vojne utvrde, miljokazi i drugi objekti . Najbogatije do sada otkriveno nalazi te se nalazi na putu Zvornik Sapna u selu Dardagani. Ovdje su bili rimski kamenolomi Sige i Ostjenak u kojima su pronaeni komadi keramike, sarkofazi, rimski novac i jedan kasnoantiki grob. Iz ovih kamenoloma je vodenim putem otpreman materijal za Sirmijum, u to vrijeme veoma va an rimski centar. Svakako da je najpoznati ji nala z sa ovoga lokaliteta dobro poznati spomenik Mitrinog kulta. Srednjevjekovni period predstavlja posebno va no vrijeme na ovom prostoru jer iz ovog perioda potie srednjevjekovni grad Zvornik koji je nastao krajem 13. i poetkom 14. stoljea kada se ustalila granica izmeu Bosne i Srbije na Drini. Sam naziv grada potjee iz tog perioda, prvo pod imenom Zvonik 1410. godine, a kasnije od 1519. godine Zvornik (Mazali, 1955). Bez obzira to nema jedinstvenog stava o samom imenu Zvornika, jer neki smatraju da je ime dobio po zvonu crkve ili, pak, zvoniku franjevakog samostana, odnosno po izgledu prostora na kome se grad nalazio, a podsjea na zvono ako se gleda s druge strane Drine ili po izvori tu pitke vode, svakako je bitno da je grad od samog nastanka igrao veoma va nu ulogu u tada njoj Bosni. Iz ovog perioda na prostoru cijele opine, ali i irem prostoru, nalaze se mnogobrojne nekropole steaka. Steci su rasporeeni uglavnom u dva oblika: uspravni (obelisci, stele i kipusi) i polo eni (sanduci, sarkofazi, ploe i kugle). Motivi na stecima su mnogobrojni, a mogu se razvrstati na socijalne (grbovi, amblemi, ma, koplje i dr.), vjerski motivi (sunce, polumjesec, kri , zvije z

da i dr.), isti ornamenti (krovovi kua, vinova loza, krugovi, razne vrste linija i dr. Posebnu vrijednost predstavljaju steci sa natpisom kojih ima na vi e lokaliteta. Va nu kulturno-historijsku vrijednost je imao Ku lat, grad koji se nalazio na u u Jadra u Drinu. Spominje se jo kao mjesto kroz koje je prolazila va na putna komunik acija Dubrovana prema Srbiji (Mazali, 1956). Iz ovoga perioda takoer bi se mogla spomenuti i komunikacija sa gradom Teoakom kroz dolinu Sapne. U osmanskom periodu Zvornik zauzima va no administrativno mjesto kao sjedi te sand aka. Zvorniki sand ak se prosti rao na cijelu sjeveroistonu Bosnu i manji dio zapadne Srbije. Za Stari Grad je va an podatak da je do lo do pro irenja Donjeg i Gornjeg Grada. Iz ovog perioda potjeu mnogobrojni islamski vjerski objekti: d amije, turbeta, tekije, musafirhane, mezarja, medrese, javne esme (Hand i, 1975) i znaajni pravoslavni hramovi. U ovom vremenu zvornika Tvrava je bila jedan od najveih i najutvrenijih gradova u Bosni, ali sa veoma nerazvijeni m saobraajem to je ote avalo privredni razvoj ovog grada. U vrijeme Austro-Ugarske Zvornik postaje kotarsko sredi te, to i dalje daje znaajnu ulogu gradu. U ovo vrijeme otvara se prva narodna (dr avna) kola i grade se makadamski putevi za Srebrenicu, Tuzlu, Bijeljenu i Sapnu (Hudovi, 2000). Ovaj period u arhitektonskom smislu predstavlja pravo osvje enje za sam grad, jer su tada nastali mnogobrojni objekti od kojih su najznaajniji: zgrada Op ti ne, Andra eva vila, dana nja Muzejska zbirka i dr. U narednim periodima Zvornik takoer zauzima va no mjesto u kulturnohistorijskim dogaajima Bosne i Hercegovine, o emu svjedoi stari eljezni most napravljen u periodu izmeu dva svjetska rata, a o burnoj pro losti posebno govore mnogobrojni spomenici iz Drugog svjetskog rata.

U drugoj polovini pro log stoljea Zvornik dobija karakteristike bh. grada koji je bio prepoznatljiv po privrednom razvoju, a bio je i subregionalni centar . Na alost, u posljednjem ratu su mnogobrojni kulturno-historijski spomenici iz vi est oljetne pro losti Zvornika uni teni. Osim fizikog i ideolo kog uni tavanja, mnogi spomenici su stradali usljed nebrige i nemara, to predstavlja jednu tu nu sliku dan a njeg Zvornika. Meutim, Zvornik je imao veoma burnu pro lost i posjeduje mnogobrojne vrijedne kulturno-historijske spomenike koji se uz odreena ulaganja mogu za tititi ili restaurirati, to bi bar na neki nain vratilo onaj sjaj Zvorniku koji je oduvij ek imao. Literatura: 1. Hand i. A. (1975) Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo 2. Hudovi. M. (2000) Zvornik, slike i bilje ke iz pro losti , Sarajevo 3. Vidovi. D. (1956) Srednjevjekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvornika, Na e starine, Sarajevo 4. Avramovi. R.(2002) Zvornik kroz vekove, Srpski glas, Banja luka 5. Mazali. .(1955) Zvornik, stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu , Sarajevo 5. Mazali. . (1956) Zvornik stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu , Sarajevo 7. Omerovi. J. (2009) Turistiki potencijali op tine Zvornik, Op tina Zvornik i Turistika organizacija op tine Zvornik, Zvornik 8. Renner. H.(2007) Bosna i Hercegovina uzdu i poprijeko, Dobra knjiga, Sarajevo

Mr. sc. Senada Nezirovi RIMSKI GRADOVI NA PODRUJU ARGENTARIJE Rimski spomenici na podruju Bosne i Hercegovine su brojni i raznovrsni. Arheolo kim istra ivanjima pronaeni su ostaci ru evina gradova slinih italskim, tragovi puteva, starih rudokopa, raznih spomenika i grobalja. Dolaskom na balkan ski prostor Rimljani grade ceste s ciljem povezivanja jadranskih obala sa zaleem koje je imalo strate ki znaaj u pogledu izvoza ruda, uvanja granica i slu benog saobraa ja uope. Na podruju Argentarije (dana nje Srebrenice) pronaeni su brojni rimski spomenici koji svjedoe o ekonomskoj moi ovog rudarskog podruja. U radu se rezimiraju dosada nja saznanja koja pru aju arheolo ki dokazi kulturno- historijskog naslijea na podruju Argentarije. Analizom postojeeg stanja i relevantnih pretpostavki sagledane su mogunosti valorizacije kulturno-historijs kih spomenika iz doba rimske vlasti na Balkanskom poluotoku. Uvod Srebrenica se nalazi u sjeveroistonom dijelu Bosne i Hercegovine, zahvata povr inu od 527 km2 ili 1,03 % od sveukupne dr avne teritorije. Granii se sa opinama Bratunac, Milii, Rogatica i Vi egrad (Slu ba za urbanizam). Rudarstvo je bilo osnovno zanimanje stanovni tva srebrenikog kraja. U izvorima se spominju dr avni rudokopi metalla publica kojima su upravljali carski povjerenici, to potvruju rimski rudokopi u rudonosnom podruju Sase, Kvarc, Kudretvode, Vitlovci, Olovine i Veliki Guber. (Pa ali E.) (prilog 1.) Prilog 1: Ostaci rimskih rudnika na Crnom Guberu - Srebrenica Rimski gradovi u Argentariji Naseljavanje podruja dana nje Srebrenice tokom drugog i treeg stoljea vezano je za bogato rudonosno podruje Argentarije u kojem su podignuta dva gradska naselja. Na staroj rimskoj karti nije tano odreeno gdje se nalazi Argenta

rija, ali su istra ivai pretpostavljali da je to rudno podruje izmeu Salone i Sermium a. Na rudarskim kartama prema rudniku srebra Argentariji oznaeni su putevi iz Panonske nizije Sremske Mitrovice (Sirmium) i od obala Jadranskog mora prema dolini rijeke Drine. (Ramovi M.) (prilog 2.) Prilog 2: Putevi prema Argentariji U centralnom dijelu vulkanskih brda oko Srebrenice nalazi se Kvarc, najznaajnija rudna oblast. Na sjevernim padinama Kvarca iz starih zaru enih rudarskih potkopa izviru Majdanski i Al iki potok, a na ju nim stranama iz starih hodnika istjeu mnogobrojni mineralni izvori. Austijski rudar Ludwig Pogatschnig tragajui za starim rudokopima, naseljima, putevima i svim to je tada bilo znaajno za arheol o ka istra ivanja, izmeu Majdanskog potoka i brda Kvarc otkrio je ru evine rimskog grada. Potvreno je da su to ostaci rudarskog grada Domavije 1 sredi ta dalmatinskih rudnika srebra kojima je upravljao gradski prokurator. Domavija U proljee 1884. godine otkriveni su temelji gradske vijenice (curia) i sudska zgrada (tribunal), a izmeu upravnih zgrada pronaeni su ostaci talionica. Pet godina kasnije na povr ini od preko 2.000 m2, otkriveni su ostaci najveeg objekta u Domaviji - kupali ta Caldarium 2 sa 45 prostorija za rekreaciju i zabavu. Plan itavog objekta je prilagoen prema koritu Sa ke rijeke. (urevi M.) (prilog 2.) Bogata rimska arhitektura u nalazi tu Domavija vezana je za Caldarium u kojem su izlo eni kipovi careva i prostorije ukra ene mozaicima u oblicima br ljenova, lovorovog lista i cvjetnih 1 Domavija je u II stoljeu postala sjedi te objedinjenih dalmatinskih i panonskih a rgentarija. Status municipija dobila je vjerovatno u vrijeme Septimija Severa(193-211.), res public a pojavljuje se na natpisu 218. g.p.n.e. a prvi spomen gradskih vlasti je iz doba Aleksandra Severa . ( Loma,S) 2 Caldarium, prostorije u kojima se nalazila topla voda (urevi M.) 136 Prilog 2: Shematski prikaz Caldariuma u Domaviji

pupoljaka. Za izradu mozaika kori ten je zelenkasti vulkanski kamen, crvenkasti ro nac, sivi bijeli i modri krenjak. Na mozaicima su izraivani stubovi, etverokrake zvijezde, lukovi, kvadrati, rombovi, pletenice, ribe i valovi. (prilog 3.) odjeljenja, za mu karce i ene, zagrijavane ureajem zvanim hipokaust koji je mogao davati toplotu za skoro cijeli objekat. Arhelog Radimsky je utvrdio da je domavijsko kupati lo slino malim toplicama u nekada njem antikom gradu Pompeji u Italiji. (Blago na putevima Jugoslavije). Prema naenim ostacima grada, novca i raznim predmetima iz rimskog doba vidi se da je na podruju Srebrenice bilo znaajno gradsko sredi te na Balkanu. Municipijum Malve(n)siatium Istra ivanja koja je vr io arheolog Karlo Pa tokom posljednjih decenija devetnaestog stoljea potvruju da se uz lijevu obalu rijeke Drine u naselju Skelani nalazi rimski grad. (Loma S.). Arheolo kim istra ivanjima iz 2008. godine u naselju Skelani kod Srebrenice ispod debelog nanosa zemlje (nastalog usljed promjene toka rijeke Drine) pronaeni su ostaci grada. Prema epigrafskim spomenicima grad je nazvan Municipij Malve(n)siatium 3. Gradsko naselje Municipij Malvense uz Dom aviju i Spolonium kod dana njih Pljevalja bio je jedan od tri grada koji su u II i III stoljeu predstavljali najrazvijenija gradska sredi ta u rimskoj provinciji Dalmacij i. Blizina rudnika srebra i putevi koji su povezivali istonodalmatinske rudnike sreb ra Argentarije, prema istoku i spona (skela-most) sa susjednim naseljima preko rije ke Drine, imali su vjerovatno ekonomski i vojno politiki razlog, zbog kojeg je izgrae n grad sa autonomnom upravom. O znaaju saobraajne raskrsnice u municipiju svjedoe epigrafski spomenici benefi cijarne stanice4 koji ukazuju da se u Skelanima nala zio centar municipalne uprave za prostor srednjeg Podrinja u rimsko doba. (Loma S.) Desetine nadgrobnih spomenika sa figuralnim predstavama u reljefu i velikim brojem rimskih natpisa daju dodatnu vrijednost ovom lokalitetu. Do sada najznaajn ije otkrie na ovom lokalitetu je mozaik poda izraen dekorati vnim motivima u obliku spirala i kvadrata u vi e boja (prilog 4). Prema mi ljenju arheologa ovo naselje nastalo je izmeu drugog i treeg stoljea. U toku su dalja istra ivanja ovog podruja, te se pretpostavlja da se mozaik prostire na lokaciji od 100 m2. Prostor je natkriven, a kada se zavr i konano istra ivanje, uz muzejsku zbirku eksponata predstavljat e znaajan spomenik kulture iz perioda rimske vladavine na balkanskom prostoru. 3 Flavijevski grad Malvesiatium, M(alvesiatum) muni(cipium) Fl(avium) (Bojanovsk i I.) 4 Beneficijariji su bili vojnici iz legija koji su slu ili u tabu upravnika provinc ije (konzulara), i obavljali nesmetanu kontrolu saobraaja (Loma S.)

137 Prilog 3. Mozaik Caldarium

Kulturno-historijsko nasljee iz doba rimske vladavine u rudarskom podruju Argentarije predstavlja znaajan resurs, jer svjedoi o burnim historijskim dogaajima na ovom podruju. (prilog 5) Prilog 4. Mozaik poda Municipij Malvense Skelani kod Srebrenice Prilog 5. Rimski spomenici na podruju Srebrenice Ovim spomenicima kulture treba posvetiti znaajnu pa nju, njihove historijske i kulturolo ke vrijednosti treba sauvati, jer se odlikuju jedinstveno u za koju treba izraditi kvalitetnu turistiku ponudu. Za tita kulturnog nasljea iz perioda rimske uprave na podruju Argentarije predstavlja njegovu osnovu za razvoj kulturnog turi zma. Neophodno je uspostaviti saradnju meu sektorima djelatnosti koji uslovljavaju razvoj kulturnog turizma, kao to je saobraaj i razvoj podruja. Saradnja meu sektorima mo e se uspostaviti kori tenjem primjera susjednih dr ava, promocijom kulturnog naslijea, prekograninom saradnjom i kori tenjem raznih fondova namijenjeni h razvoju nerazvijenih podruja. Literatura: 1. Slu ba za urbanizam i stambeno-komunalne poslove Opine Srebrenica, 2005. 2. Ramovi M., 1984., Stari rudnici, str. 1-97. Sarajevo 3. Pa ali E., 1975., Rimska uprava u Bosni i Hercegovini, str. 27. - 28. Sarajevo 4. Blago na putevima Jugoslavije, 1983., enciklopedijsko-turistiki vodi, str. 321. - 322. Beograd 5. urevi M., 2009, Rimske terme u unutra njosti Balkana, Zbornik radova, Narodna biblioteka Srebrenica 6. Loma S., 2009,Municipuim Malve(n)siatium u svjetlu epigrafskih spomenika, Zbornik radova, Narodna biblioteka, str. 107-108. Srebrenica, 7. Bojanovski I., 1968. Municipij Malvesiatium, Arheolo ki radovi I rasprava JAZU, knjiga 6, Zagreb, 241-258

Munisa Kovaevi, prof. STARE NEKROPOLE NA PODRUJU OPINE BANOVII Abstrakt Predmet ovog rada je prezentacija srednjovijekovnih nekropola steaka na prostoru opine Banovii, kao i nekropola iz starijeg osmanskog perioda koje su nastale od uspostave definitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljea, a u svrhu promovisanja kulturno-historijskog naslijea opine Banovii. Kljune rijei: Steci, nekropola, mezarja (groblja), ni ani, Opina Banovii, kulturno-historijska ba tina. Srednjovijekovne nekropole Koliko je poznato najstarijih nekropola iz perioda prahistorije i anti ke na podruju Banovia do sada nije otkriveno. Na podruju opine Banovii danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steaka1 , na slijedeim lokalitetima: nekropola Banovii Selo u Banovii Selu; steci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banovii u Banoviima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. -Nekropola Banovii Selo u Banovii Selu Na podruju Banovii Sela koje se nalazi nedaleko od grada Banovia, nalaze se dva steka. Steci stoje na krajnjem zapadnom dijelu uzvi enja u samom centru sela. Steak Bo ika Banovia je po obliku sljemenjak sa postoljem. Dimenzije postolja su 2,20 x 1,00 x 0,20 m, a sljemenjaka 1,81 x 0,75 x 0,67 m. Kvalitetno je obraen. Orjentiran je zapad istok. Ukra en je i ima natpis. Ukrasni motivi su tordi rana vrpca na rubovima i dvostruka spirala sa rozetom na istonoj eonoj strani. Na bonoj strani je natpis u pet redova, na bosanskoj irilici Bosanici. 1 Salih Kulenovi, Edin Had imustafi, Steci na prostoru opine Banovii kao kulturno-histori jsko naslijee, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog k antona, Opina Banovii, 2010.,str. 109. 139

Ovdje le i Bo iko Banovi, na svojoj plemenitoj zemlji Drame in, a postavi e (steak) Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braom .2 Svakako da ime kraja Banovia treba dovesti u vezu sa natpisom sa steka. Natpis je dobro ouvan i itljiv. Ovo je zasad najstariji, srednjovijekovni izvor u kome se spominje upa Drame in. Drugi steak je udaljen 2 m od prethodnog. Po obliku je takoe sljemenjak sa postoljem, ne to je manjih dimenzija postolja 1,70 x 0,65 x 0,17 m. i sljemenja ka 1,50 x 0.52 x 0,37 m. Ukrasni motivi su isti tordirana vrpca na rubovima i dvost ruke spirale sa rozetom na obje eone strane. Na bonim stranama nema nikakvih ukrasa. Sjeverna strana steka je o teena. Najstariji trag historiografskih istra ivanja na podruju Banovia imamo kod poznatog naunika ire Truhelke, sa kraja 19. stoljea. iro Truhelka je u svom radu Stari bosanski natpisi, objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja 1895. godi ne3 , dao prvi puta u naunoj literaturi natpis sa steka Bo ika Banovia u Banoviima. Trihelka u navedenom radu daje faksimil natpisa sa steka prema I. Raiu, oru nikom stra me taru iz Maglaja. Poslije ire Truhelke, Marko Vego u Zborniku srednjovijekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, ujedno i govori o steku Bo ika Banovia, u mjestu Banovii Selo. Po njemu steak se okvirno mo e datirati u drugu polovinu 14. stoljea4 . Nada Mileti ovu nekropolu svrstava u kasni srednji vijek. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici odr anoj od 30. augusta do 5. septembra 2005. godine, donijela je odluku da se historijski spomenik Steci u Banovii Selu kod Banovia progla avaju nacional nim spomenikom Bosne i Hercegovine. Slika 1. i 2., Steak Bo ika Banovia u Banovii Selu, sa natpisom Steci u krugu barutnog magacina RMU Banovii Na podruju opine Banovia, pronaeni su i steci koji su se do nedavno nalazili na Zelenici, na cesti za Zlau ispod brda Gradina. Meutim, kako su se steci nalazili na putu rudnikoj mehanizaciji, premje tani su na razne lokacije, da bi da 2 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, S arajevo, 1970., str. 60-61. 3 iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Herce govini, 7, Sarajevo, 1895, str. 570-571. 4 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, S arajevo, 1970., str. 60.

nas bili ostavljeni u dvori tu rudnikog magacina nedaleko od grada Banovia. To izmje tanje je izvr eno bez strunih radnika, tako da su vjerovatno nestali i znaajni arheolo ki nalazi. Radi se o sljemenjacima s postoljem koji su u dobrom stanju, nisu ornamentirani. Dimenzije jednog steka su: postolje (210x100x20); sljemenjak (190x70x70) a drugog: postolje (200x100x20);sljemenjak (180x70x70). Obzirom da se radi o nadgrobnim spomenicima koji imaju veliku naunu i kulturnu vrijednost, smatram da da bi neophodno bilo izmjestiti ova dva steka koj i su pronaeni, na neku adekvatnu lokaciju, a sve u cilju njihovog ouvanja. Slika 3. i 4., Steci ispred magacina Nekropola Kvrga u selu Seona

Nekropola Kvrga se nalazi na periferiji sela Seona na 15,5 km sjeverozapadno od urbanog centra Banovia. Neprohodnost terena i njegova zagaenost minama ne dozvoljavaju uvid u stanje nekropole. Nekropola Mramor u selu Hrvati

Lokalitet se nalazi jugoistono od urbanog jezgra Banovia ju no od naselja Hrvat.i Nekropola ima ukupno 9 steaka, i to dva sljemenjaka sa postoljem u dobrom stanju, zatim stub dobro ouvan, nije ornamentisan, sanduk s postoljem i nije ornamentisan, dok su ostali devastirani ili u tragovima. Neki steci sa ove nekrop ole su izmje tani i sada se nalaze uz ogradu njive Muharema Mumia 5. Steci su u lo em stanju te ovaj lokalitet do sada nije zabilje en u relevantnoj naunoj literaturi. Slika 5. i 6., Steci u nekropoli Mramor, selo Hrvati 5 Salih Kulenovi, Edin Had imustafi, Steci na prostoru opine Banovii kao kulturno-histori jsko naslijee, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog k antona, Opina Banovii, 2010., str. 110. 141

U zaseoku Draganja, kako priaju mje tani tog sela, postojalo je staro groblje, vjerovatno iz srednjeg vijeka, gdje je bilo Veliko kamenje , kako pamte stariji ljudi. Govori se da je postojalo, po prii mje tana i Ku no groblje u Banovii Selu. Iz okoline Banovia, stare upe Drame in, tanije na brdu Stra ba , iznad Banovii sela, postojala je nekropola steaka. Nekropola je razorena, a do 60-tih godina bila su dva steka, jedan u obliku sanduka du ine dva metra a drugi u istom obliku skoro utonuo u zemlju. U oba sluaja radilo se samo o slabo oklesanim stecim a, sa samo izvuenom formom, bez ukrasa.6 Jedno zaravnjeno brdo kod sela Hrvata se starinom naziva Mramori . Prema ouvanom predanju, tu su se negdje ranije nalazila dva steka, koja su bila utonula u zemlju. Ali uni teni su pri obradi zemlje. Ispod Stra be , idui prema rijeci Litvi, na padini manjeg brda koje mje tani zovu Kaursko groblje , postojala je nekropola steaka, koja je uni tena iskopavanjem uglja. Ima jo toponima u okolini Banovia sa nazivom Maramor a koji upuuju na nekada nje nekropole steaka. Tako se brdo nalazi izmeu Omazia i Gornjih ivinica. Zatim, toponim Mramor se nalazi i izmeu Tre tenice i Babica Gornjih. U Banovii selu, prema Jukiima, iznad potoka Dubokovci, u mjestu zvanom Bando, izdi e se Crkvi te koje se i u zemlji njim knjigama naziva tako. Bre uljak, na zapadu se strmo spu ta prema potoku, razlika je u visini oko osam metara, dok se na istok vrlo blago spu ta. Prema navodima Ambrozija Benkovia, tu je nekad postojala crkva, a sada na to upuuje samo veliko kamenje. U mahali Draganji nalaz i se jedno Crkvi te, kao i Crkvine u Gornjim Jaru kama, te da je tu postojala crkva Jaru ica po navodima Ambrozija Benkovia. Takoer, lokalitet Crkvine nedaleko od mahale Borovac. Nekropole iz starijeg osmanskog perioda Nekropole iz starijeg osmanskog perioda su one nekropole koje su nastale od uspostave definitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljea. Ovaj period su obilje ili burni historijski dogaaji to je uslovilo este migracije i zamiranje pojedinih naselja. Od tih naselja i stanovni tva u njima i danas postoje stare, danas esto zapu tene ili ouvane samo u tragovima i predanjima nekropole. Mezarja (groblja) i ni ani znaajni su segmenat kulturnog nalijea Bo njaka. Ono jasno ukazuje na konti nuitet ranijih srednjovijekovnih nekropola, jer se u pravilu nalaze u sklopu nekropola steaka ili njihovoj neposrednoj blizini, kao i pored vjerskih objekata. Takvih na banovikoj opini ima mnogo. Neka od ti h starijih mezarja su potpuno uni tena, iskrena i pretvorena u obradive povr ine, meutim na nekima i danas postoje stari ni ani. Zanimljivo je takoe tzv. Ku no groblje , u Gornjoj Tre tenici, koje je takoe uni teno i ne postoji ni ta to bi ukazalo da je tu i bilo. Pria se da je tu sahranjeno mnogo umrlih u vrijeme kuge. Iz historijskih izvora se zna da je ova pria tana, 6 Grupa autora, Banovii i okolina, Narodni odbor op ti ne Banovii, Beograd, 1961., s tr. 22-26.

142

jer postoje zapisi o nekoliko velikih epidemija kuge u ovim krajevima 7. Mrko ili Kaursko groblje ispod Srnice, takoe u Donjoj Tre tenici, u mahali Avdiima, u Mariniima, dijelu sela ifluk, isto i u Dijacima (selo Grivice) na lokali tetu Zerdelija.8 U Cerinoj ravni postojalo je vrlo staro muslimansko mezarje, sa ve istro enim ni anima, ispod Tulovi grada, (Gradina u Tuloviima) i u njemu jedan ogroman mezar sa ni ana, elo glave do onog ni e nogu ima tri metra, dok su na ostalim mezarima samo zelene ploe. 9 U Litvi, kako jo uvjek stariji ljudi ka u za grad Banovie, u Begovom potoku, u selu Omazii postoji staro mezarje. Mezarje je u dosta lo em stanju. Zanimljivi su ni ani turbani koji se nalaze u mezarju, koji potiu iz osmanskog perioda. Slika 7. i 8., Ni ani turbani iz starog mezarja u Omaziima Razliiti toponimi u naselju Seoni su vezani za dogaaje i historijsku genezu nastanka Seone. Jedan od primjera je toponim Mramor koji je bogat mramornim kamenom i na kome je pronaen ni an koji datira od 1746. godine 10. U mezarju na lokalitetu Podljeska, u naselju Seona, nalazimo specifine nadgrobne spomenike, raene u Osmanskom stilu, ija se specifinost ogleda u pismu i simbolima na njima. Specifino je to da je pisano autentinim bosanskim pismom u Tursko doba arebicom 11. 7 Grupa autora, Banovii i okolina, Beograd, 1961., str. 27. 8 Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje nekad i sad, Grafiko preduzee Iskra , Vinkovci, panjaakovo, 1971., str. 99. 9 Ambrozije Benkovi, Tuzlanska podruja nekad i sad, Iskra , Vinkovci, akovo, 1971., st r. 99. 10 Safer Mu anovi, Starine naselja Seone, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-his torijsko i prirodno naslijee opine Banovii , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i p rirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Opina Banovii, 2010., str. 182. 11 Isto. 143

Slika 9., Mezarje na lokalitetu Podljeska Jedan od najznaajnijih materijalnih dokaza o kulturi ivljenja u Seonoj je mezarje koje se nalazi na lokalitetu Podljeska u blizini potoka Male evac kraj zas eoka Delii i Kalempei. Zakljuak Podaci o najstarijoj pro losti opine Banovii su veoma oskudni, mada se sa sigurno u mo e tvrditi da je ovaj prostor bio naseljen od najstarijih vremena pa do danas, s obzirom na geografski polo aj, reljef i druge prirodne osobine ovog kraja . U pro losti su se ukr tali i mje ali razliiti uticaji starih civilizacija i kultura kako na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine tako i na podruju opine Banovia. Migracije stanovni tva i formiranje naselja uticali su na to da i danas postoje st ari i u granicama ouvani tragovi u vidu nekropola. Na podruju opine Banovii danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steaka, na slijedeim lokalitetima: nekropola Banovii Selo u Banovii Selu; steci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banovii u Banoviima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. Mezarja (groblja) i ni ani, iz starijeg osmanskog perioda, znaajno su kulturnoghistorijsko nalijea. Ni ani iz osmanskog perioda prestavljaju nastavak kontinuiteta srednjovijekovnih nekropola sa stecima. Starijih mezarja u kojima se nalaze ili u kojima su se nalazili ( to znamo po predanju), ni ani iz ranijeg osmanskog perioda, u banoviima imamo mnogo. Neka od tih mezarja su djelimino ouvana, u kojima se i danas nalaze stari ni ani, to za primjer se mo e navesti ni ani turbani iz starog mezarja u selu Omazii. Meutim, veliki broj je uni tenih mezarja o kojima danas rijetko imamo pisane tragove.

Literatura i izvori 1. Grupa autora, Monografija Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona izbor, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, u tampi. 2. Nada Mileti, Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, regija 7, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1988. 3. Grupa autora, Banovii i okolina, Narodni odbor op ti ne Banovii, Beograd, 1961. 4. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje nekad i sad, Grafiko preduzee Iskra , Vinkovci, upanja-akovo, 1971. 5. Bego Omerevi, Arheolo ki lokaliteti na podruju opine Banovii, Zbornik radova fi lozofskog fakulteta u Tuzli, broj 3., god. 3., Filozofski fakultet Tuz la, 2001. 6. Milica Kosori, Praistorijska naselja na podruju Spree, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, knjiga XIII, Tuzla 1980. 7. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Sarajevo, 1970. 8. Enver Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. 9. iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7, Sarajevo, 1895. 10. htt p://www.opcina-banovici.com.ba/index.php?opti on=com_content&view 11. htt p://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action =view&id=257

146

Edin

akovi, prof.

ZAVIAJNA MUZEJSKA ZBIRKA GRAANICA Primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom nasljeu Pokretno kulturno-historijsko i prirodno nasljee, u prvom redu muzejska graa i muzejski predmeti, predstavljaju vjerovatno najugro eniju kategoriju kulturn oga blaga, znatno ugro eniju od nepokretnih spomenika i spomenikih cjelina. Opasnost od uni tenja, o teenja i otuenja je stalno prisutna, a uzrok tome su kako neznanje, nedostatak kulturne svijesti ili elja za osobnim profi tom pojedin aca, tako i nebriga institucija i organa vlasti, te nedovoljna zakonska za ti ta. Zaviaj na muzejska zbirka Graanica, u sastavu Bosanskog kulturnog centra (BKC), predstavlja upravo primjer takvog odnosa prema kulturnom nasljeu. Iako je nastala u cilju da se muzejski predmeti koje sadr i ouvaju i na odgovarajui nain javnosti prezentiraju, njoj se danas ne poklanja gotovo ni minimum potrebne pa nje, u smislu trajnijeg rje avanja njezinog statusa.1 Historijat zbirke zaviaja u Graanici Tokom 1950-tih i 1960-tih godina, zabilje eno je da su manje kolekcije arheolo kog materijala, te historijskih i etnolo kih predmeta posjedovale osnovna kola Mitar Trifunovi Uo u Graanici (danas Druga osnovna kola), kao i Srednjo kolski centar Todor Pani . Znaajan broj sluajnih nalaza iz razdoblja 1950.1958. je sauvan zahvaljujui tada njem predsjedniku graanikog sreza, Asimu D evdetbegoviu. Dio njih je dospio u muzejske ustanove u Tuzli i Sarajevu, a manji dio je zavr io u kolekcijama spomenutih dviju kola. Formiranje posebne zbirke zaviaja se desilo 1970-tih godina, zahvaljujui linoj inicijativi Branka Vajia prosvjetnog radnika i direktora kole, istaknutog dru tvenog djelatnika i dugogodi njeg istra ivaa i arheologa-amatera. Na sastanku Predsjedni tva Opinske organizacije Socijalistikog saveza radnog naroda Graanica, 26. januara 1972., Branko Vaji je uputi o i detaljno obrazlo io prijedlog formiranj a zaviajne zbirke. Koliko se na osnovu dostupnih dokumenata moglo utvrditi, ovaj prijedlog tada nije realiziran. On e ponovo doi na dnevni red tek tri godine kasnije, u vrijeme kada su na podruju tada nje opine Graanica izvoeni brojni arheolo ki istra ivaki radovi na vi e lokaliteta, ukljuujui i sistematsko iskopavanje neolitskog naselja na Koria Hanu. Rezultat toga je bio i pojaan interes za arheolo giju i kulturnu historiju Graanice uope, te su i lokalne vlasti odluile iskazati podr ku toj ideji. 1 Tokom privremenog radnog odnosa u Bosanskom kulturnom centru 2007.-2008. godine, obavio sam, izmeu ostalog, i poslove sreivanja Zaviajne muzejske zbirke, ukljuujui reviziju staln e postavke. Tom prilikom sam prouio dostupnu dokumentaciju o historijatu te zbirke, U izradi ovog priloga sam se slu io i vlastitim bilje kama nastalim u tom periodu.

147

Pretkraj septembra 1975., Izvr ni odbor Skup ti ne opine Graanica je izdao rje enje (broj 02-622-2/1-74) kojim se imenuje Odbor za formiranje zaviajne muzejske zbirke u Graanici. Za predsjednika odbora je imenovan Branko Vaji, a lanovi su bili: arheologinja Milica Kosori tada nja direktorica Muzeja istone Bosne iz Tuzle, Nedeljko Mlazarevi, Aziz Junuzovi, Mustafa Basi, Osman Deli i Dragi a Ili. Jezgru zaviajne zbirke Graanica je inila kolekcija arheolo kog materijala i drugih starina iz osnovne kole Mitar Trifunovi Uo u Graanici, sakupljenja zahvaljujui upravo Branku Vajiu, koji je u njoj proveo radni vijek kao nastavnik matematike, a bio je biran i za direktora. Za sada nije mogue sasvim pouzdano utvrditi da li je u zbirku dospio i materijal iz graanikog srednjo kolskog centra. Zbirka je u poetku obogaena materijalom i dokumentacijom sa spomenuti h arheolo kih istra ivanja, a njen rukovodilac je, nakon odlaska u penziju, postao Branko Vaji. On je taj posao obavljao volonterski, predano prikupljajui kako muzejsku, tako i biblioteku i dokumentacionu grau koja se odnosila na Graanicu i njenu okolinu. Izgradnjom nove zgrade Doma kulture u Graanici (dana nji BKC), jedna je prostorija odvojena za Zaviajnu zbirku. Radilo se o radnoj prostoriji kabinets kog tipa, neprikladnoj za izlaganje, ali je materijal u njoj bio relativno dobro za tie n. Tokom 1980-ti h godina, zahvaljujui Vajievoj agilnosti u prikupljanju grae, kao i podr ci i ustupanjima starina od strane izvjesnog broja graana, u Zaviajnoj zbirci je prikupljena znaajna koliina muzejske grae (arheolo ki, mineralo ki i paleontolo ki materijal, etnografski i historijski predmeti, itd.), te dosta obi mna biblioteka i dokumentaciona graa zaviajnog karaktera. Postojali su tada ve svi preduvjeti da zbirka preraste u zaviajni muzej, postojali su prijedlozi da se muz ej smjesti u zgradu Osman-kapetanove medrese u Graanici, koja je tada bila u javnom vlasni tvu. Na alost, to nikada nije realizirano. Pretkraj 1980-tih, tavi e, propali su i poku aji da se osigura stalno radno mjesto rukovodioca Zaviajne zbirke. Bilo je predvieno da Zbirkom rukovodi diplomirani arheolog Aleksandra Popovi, sti pendist opine Graanica, ali ona je nakon nepunih mjesec dana rada u Zbirci pre la u Muzej istone Bosne u Tuzli. Smru Branka Vajia, 1990. godine, sama zbirka je faktiki prestala da postoji. Ubrzo je uslijedila politika kriza i raspad Jugoslavije, te agresija na Bosnu i Hercegovinu. Zgrada BKC-a u ratnim je uvjetima stavljena na raspolaganje civilni m i vojnim vlastima. Sama prostorija u kojoj se Zaviajna zbirka nalazila, pretvoren a je u priruni magacin gdje su odlagane nepotrebne stvari (stari namje taj, tehnika, itd.). Takvo stanje je potrajalo i tokom desetak godina koje su uslijedile nakon zavr etka agresije. Muzejska, biblioteka i dokumentaciona graa su bile neposredno ugro ene. Arheolo ki materijal se nalazio rasut u nekoliko kutija i plastinih vreica, te u jednoj vitrini, izmije an i razbacan. Jedna od rafa u toj vitrini je bila pukla, u ni tiv i i o tetiv i predmete ispod nje. to se tie biblioteke i dokumentarne grae, ona se nalazila dijelom u drugoj vitrini, a dijelom nabacana u kuti je, o teena vlagom, pra inom i pauinom,. Etnografski predmeti su bili jednostavno nabacani na jednu prirunu policu, bez ikakve za ti te, o teeni crvotoinom i korozijom.

Privremena izlo bena postavka (2005.) Poetkom 2005. godine, na inicijativu tada njeg direktora BKC-a Izudina Durakovia, manji dio arheolo kog materijala, te predmeta iz historijske i numizmatik e zbirke, po prvi je put od osnivanja Zaviajne zbirke izdvojen i izlo en u nekoliko drvenih izlo benih vitrina u holu BKC-a. Selekciju, obradu i izlaganje predmeta su volonterski obavili prof. Rusmir Djedovi i autor ovog priloga. Radilo se, zapravo , o jednostavnom izdvajanju dijela intreresantnijih predmeta, koji su izlo eni u vitri nama prema periodima iz kojih potjeu. Po muzeolo kim su se kriterijima takvom nainu izlaganja sigurno mogu nai brojne zamjerke, ali je osnovni cilj te privremene postavke bio jednostavno ukazivanje na ovo pokretno kulturno blago koje stoji na raspolaganju dru tvenoj zajednici, a za koje ira javnost nije gotovo ni znala. inilo se da je svrha bila postignuta, jer se naredne godine pristupilo aktivnostima na organiziranju stalne postavke u posebnim izlo benim prostorijama, Stalna postavka (2006.) Organizacija stalne postavke zaviajne muzejske zbirke u Graanici odvijala se tokom maja 2006. godine, u prostoru galerije BKC-a, koji je tada po prvi put iskori ten iako je sagraen nekoliko godina ranije.2 Izlo bene vitrine koje su se do tada nalazile u holu BKC-a, prenesene su u spomenuti galerijski prostor, zajedno sa ve izlo enim predmeti ma. Pored toga, iz prostorije dotada nje Zbirke zaviaja izdvojen i su i jo neki predmeti, prvenstveno iz etnografske zbirke. Nakon adaptacije izlo benih vitrina, pristupilo se izlaganju predmeta. Arheolo ki eksponati su smje ten i u pet izlo benih vitrina eksponati iz razdoblja neolita u dvije, iz razdoblja eneolita i bronanog doba takoer u dvije vitrine, te srednjovjekovni arheolo ki eksponati u jednu vitrinu. Odabrani primjerci starog kovanog novca smje teni su u jednu vitrinu, dok je papirni novac slo en na dvije table hamer-papira, uramljen i postavljen na zid iznad vitrine sa kovanim novcem. Za izlaganje zbirke starog oru ja iskori tene su dvije vitrine. Odabrani etnografski predmeti izlo eni su na dvije police, te na tri stola adaptirana za izlo bu. Ostatak prostora zaviajne muzejske zbirke i galerije iskori ten je za izlaganje sta rih fotografija. U jednu vitrinu izlo eni su primjerci starijih knjiga iz Graanice (izd anja 1873.-1942.), koji veinom potjeu iz spomen-biblioteke Mustafe Kamaria. Nakon postavljanja izlo be, pristupilo se izradi informativnih natpisa, kao i pisanju te kstova za katalog, te panoe s obja njenjima. Realizaciju izlo bene postavke su izveli Mirsad Omeri, profesor historije i geografije, koji je inae ranije odraivao pripravn iki sta u Muzeju istone Bosne u Tuzli, zatim prof. Rusmir Djedovi, koji je izradio programske dokumente zbirke, te autor ovog priloga. Postavka je sveano otvorena u okviru programa obilje avanja Dana opine Graanica, 2. juna 2006. godine. Na otvaranju izlo be, naelnik opine Graanica,

2 Taj prostor, inae, predstavlja prvi savremeni galerijski prostor u historiji Gr aanice, a nalazi se u tzv. treoj fazi BKC-a koja je sagraena i dovr ena neposredno pred lokalne izbore 2000. i promjenu opinske vlasti . Spomenuti je objekat narednih nekoliko godina bio predmet o trih p olitikih prepucavanja i poku aja konstruiranja raznoraznih afera. Na kraju se, nakon silnih peripetija, sve umirilo, a na gubitku je jedino ostala kultura. 149

Nusret Heli, izmeu ostalog je kazao: Otvarajui Muzejsko-zaviajnu zbirku i galeriju mi na oj opini i na em gradu darujemo jednu novu insti tuciju pod krovom Bosanskog kulturnog centra, koja jeste mo da neki mali dodatni tro ak u na em bud etu, ali je zato veliki pomak i veliki korak u kulturnom ivotu na eg grada. Otvar ajui ovu zbirku mi ispunjavamo san mnogih entuzijasta i poslanika kulture, koji su godinama radili na stvaranju pretpostavki za otvaranje Muzejsko-zaviajne zbirke, ali istovremeno ispunjavamo zahtjeve i elje mnogih na ih graana koji su odavno zagovarali takvo jedno gradsko obilje je i materijalno-historijsku potvrdu narodne tradicije, kulture i duhovnosti ovoga grada. Neete mi zamjeriti ako ka em da, otvar ajui ovu zbirku, mi koji obna amo aktuelnu vlast na najbolji nain ispunjavamo svojedavno dato obeanje: Graanicu uiniti gradom . (...) Ova Zaviajna zbirka i galerija nee biti neka statina zatvorena insti tucija, ve dinamian organizam oko kojeg e se okupljati, kako struni ljudi, profesori, studenti , istra ivai, tako i svi oni koji vole ovaj grad (Graaniki glasnik, 22, 2006, 135-136). Meutim, odmah nakon sveanog ina otvaranja zbirka je zakljuana, te se u narednom periodu mogla posjetiti samo u skupnim posjetama, uz prethodnu najavu i odobrenje uprave BKC-a. Bio je to jasan znak da ne postoji isti nska vo lja da se zaviajna muzejska zbirka u Graanici uini istinskom kulturnom institucijom, te da je njezino sveano otvorenje bilo samo predstava za javnost drugim rijeima, izlo ba je postavljena samo radi ina otvaranja, glavnih protagonista otvaranja i novinara koji su mu prisustvovali. Dapae, u narednom periodu se nikada nije poku alo ni pravno defi nirati ta ta zbirka predstavlja i gdje u stvari pripada ona pravno zapravo i ne postoji, kao organizaciona cjelina u sastavu BKC-a, prvi i osnovni preduvjet njene za tite, prezentacije i kori tenja. Sama stalna postavka, pored svega toga i nije bila stalna. S obzirom da je prostor zaviajne muzejske zbirke i galerije skoro jedini izlo beni prostor u gradu, u njemu je u narednom periodu oganizirano vi e novih izlo bi (npr. izlo ba u Bosni i Hercegovini , zatim izlo be akademskih slikara Nijaza Omerovia i Bajria, itd.), pri emu je nestruno osoblje BKC-a premje talo i uklanjalo predmete iz stalne postavke zaviajne muzejske zbirke, potpuno je poremetiv Kere Me e vitrine i i. to bi bio

Uza sve to, u samoj organizaciji te prve stalne postavke potkrale su se brojne gre ke, uzrokovane dobrim dijelom injenicim da je izlo bena postavka organizirana u dosta kratkom vremenskom roku. Predmeti su izlo eni bez ikakvog voenja dokumentacije i evidencije koja u tom trenutku za samu zbirku nije ni postojala, te je postojala opasnost od otuenja premeta. Sam estetski izgled je takoer dolazio u pitanje izlo bene vitrine su bile drvene, sa staklenom plohom samo sa gornje strane; postamenti i ureenje vitrina je izvedeno sa tamno-crvenim i ru iastim (!) platnom, to je graniilo s kiom, itd. Bilo je i pogre ki u dataciji (npr. nakit iz osmanskog perioda je oznaen kao prahistorijski). Postalo je jasno da u obzir dola zi iskljuivo potpuna revizija, pa i potpuno nova organizacija postavke, i to nakon to se izvr i cjelokupna obrada i inventura muzejskog materijala. To su bile i sugesti je nekih strunjaka koji su imali priliku pogledati

zbirku.

Obrada, za tita i inventarisanje muzejske grae U jesen 2006. godine, autor ovog rada je primjen u radni odnos na odreeno vrijeme u Bosanski kulturni centar. U dogovoru sa direktorom te ustanove, jedan od zadataka kojeg se imao prihvatiti bio je sreivanje i inventarisanje zaviajne zbirke, te revizija stalne postavke. Svojevremeno, jo za Vajieva ivota, postojala j e inventarna knjiga svih muzejskih predmeta u okviru Zaviajne zbirke, to su svjedoile i oznake na predmeti ma. Inventar je u meuvremenu zagubljen i svi poku aji da mu se ue u trag su ostali bezuspje ni. Osoblje BKC-a Graanica nije ni znalo da je inventarna knjiga zaviajne zbirke ikada i postojala. Zbog svega toga, moralo s e pristupiti izradi novog inventara, to je predstavljalo izuzetno te ak i slo en zadata k, jer je za mnoge predmete bilo te ko odrediti provenijenciju i dataciju, a za neke ak i nemogue. Olak avajua okolnost je bila to je neki arheolo ki materijal bio razvrstan po nalazi tima. Isto tako, meu biblioteko-dokumentacionom i arhivskom graom zaviajne zbirke sauvane su sve bilje ke koje je Branko Vaji vodio, o terenskim obilascima i arheolo kim lokalitetima, ukljuujui i fotokopije izvje taja sa iskopavanja, na osnovu ega je bilo mogue identifi cirati neke predmete. Zahvaljujui tome, za svaki su muzejski predmet upisan u inventar zabilje eni najosnovniji podaci: o nalazi tu, mjestu i vremenu nalaza, pronalazau ili biv em vlasniku, itd.. Gdje to nije bilo mogue, uz pomo strune i naune literature izvr ena je barem okvirna datacija. Svaki predmet je obilje en poetnim slovom zbirke i rednim brojem (npr., u arheolo koj zbirci A-001, A-002, itd.). Predmeti su potom za tieni i spremljeni u kutije. Mineralo ki i paleontolo ki materijal je isto tako izdvojen i za tien, ali nije obraen niti upisan u inventar, jer bi za to ipak t rebalo konsultirati strunjake geologa i paleontologa. Kako nije bilo smisla predmete vi e dr ati u staroj prostoriji, oni su preneseni u manji depo galerije u Treoj fazi BKC-a. Prilikom popisa muzejskog materijala, izvr ene su i neke najnu nije konzervatorsko-restauratorske mjere na pojedinim predmeti ma, pri emu se moralo dosta improvizirati, uz pomo strune literature. Na primjer, otopinom razbla ene limunske kiseline i natrij-karbonata oi eni su svi predmeti od bakra, pri emu je skinut sloj korozije koja je o teivala predmet, ali ne i blaga oksidirana patina. Sreivanje bibliotetske i dokumentacione grae zaviajne zbirke to se tie biblioteke grae Zbirke zaviaja, ona se uglavnom sastojala od knjiga, publikacija i periodike zaviajnog karaktera. Knjige su prete no studije i m onografije iz oblasti historije, arheologije i etnologije, manjim dijelom i prirodnih i tehnikih nauka, koje se u veoj ili manjoj mjeri dotiu Graanice i njene okoline. Periodika uglavnom predstavlja strune asopise i izdanja (Glasnik Zemaljskog muzeja , lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, itd.), ukljuujui i velik broj separata. Tu se nalazila i odreena koliina efemerne biblioteke grae (letaka, bro ura, pozivnica, itd.). to se tie dokumentacionog materijala, radi se uglavnom o dokumentima, izvje tajima, elaboratima, planovima, nacrtima i projektima koji se najveim dijelom odnose na geolo ka, hidrolo ka i arheolo ka istra ivanja pojedinih lokaliteta u

okolini Graanice; tu su, zatim, razne bilje ke koje se odnose na povijest Graanice, kompletna zaostav tina Branka Vajia (njegove bilje ke s terenskih istra ivanja, korespo ndencija sa naunim institucijama i znanstvenicima, izresci i lanci iz novina, privatni dokumenti...), itd. Sve je to bilo razbacano i izmije ano, u jednoj vitri ni, nekoliko kutija pa ak i po podu. Pored pisane grae, znaajan dio ini i fotodokumentac ija, ukljuujui presnimke starih fotografi ja Graanice velikog formata ( to je svojevremeno, na Vajievu inicijativu, organizirao tada nji direktor Doma kulture Nesib Suman), ali i originalne fotografija iz kasnijeg vremena, 60-tih i 70-ti h godina. Knjige su izdvojene i razvrstane prema oblasti ma, a asopisi i periodika prema br ojevima i godi ti ma. Dokumenti su takoer razvrstani i popakovani u odgovarajue fascikle. Nakon konsultacija sa efom Narodne biblioteke Dr. Mustafa Kamari , odlueno je da se sav ovaj materijal prenese u prostorije biblioteke i pridru i post ojeem zaviajnom fondu te ustanove, jer je bilo jasno da ta graa ne mo e ostati u nekada njim prostorijama Zbirke zaviaja, pretvorenim u magacin gdje nije bila ni za tiena, ni pristupana za kori tenje. Revizija stalne postavke Zaviajne muzejske zbirke Kao to je prethodno navedeno, poku aji stvaranja stalne postavke zaviajne muzejske zbirke bili su neuspje ni, a sama postavka je pored izvjesnih gre aka u oganizaciji poremeena i uklonjena. Bilo je potpuno jasno da njena obnova u obliku u kojem je bila ne dolazi u obzir, i zbog spomenutih gre aka i zbog estetsk ih razloga. Uz to, izlo ene predmete je takoer bilo potrebno obraditi i upisati u inve ntarnu knjigu. Prostor zaviajne muzejske zbirke i galerije, u Treoj fazi BKC-a, jo uvijek, kako je ve spomenuto, predstavlja jedini prikladan izlo beni prostor u grad u, pa je bilo jasno da e on i u budunosti biti kori ten za razne izlo be, koje ipak ne bi trebalo da naru avaju stalnu postavku i njen koncept. Imajui to u vidu, autor ovoga priloga se odluio da glavninu postavke vitrine i police smjesti u jednu treinu prostorije, dok su na ostalim zidovima stavljeni tematski panoi koji nisu u neposrednoj vezi sa ostatkom postavke i koji se, u sluaju organiziranja neke nove izlo be, mogu lahko privremeno skinuti i kasnije vratiti. Time bi se dvije treine p rostorije mogle iskoristiti za odr avanje izlo be, a da se pri tome ne dira osnova stalne postavke zaviajne muzejske zbirke. Inae, i U meuvremenu, BKC je nabavio est novih staklenih izlo benih vitrina, koje su bile puno prikladnije od ranijih, drve nih koje su u novoj postavci iskori tene samo djelomino. Glavnina nove postavke je podijeljena u etiri dijela na predmete prirodnjake, arheolo -ke, historijske i etnografske zbirke. U prirodnjakoj zbirci izlo eni su uzorci stijena i minerala, te fosili prikupljeni na graanikom podruju. Arheolo ki dio postavke sastoji se iz tri vitrine, u kojima su izlo eni artefakti iz neolita, bakarnog i bronanog doba, te srednjeg vijeka. Historijski dio se sastoji iz etiri

cjeline, koji ilustriraju povijest ratovanja na ovim prostorima (u okviru toga, izlo eni su eksponati iz zbirke starog oru ja), zatim povijest zanatstva, povijest trgovine (u okviru ega je izlo en dio numizmatike zbirke), te konano povijest kolstva. to se tie etnolo kog materijala, zbog nedostatka prostora izlo en je tek manji dio, uglavnom predmeti koji ilustriraju svakodnevni ivot naroda ovog kraja u pro losti.

Svaki od ovih dijelova popraen je sa tematskim panoima na kojima su izlo ene odgovarajue fotografije i dokumenti, originalni i faksimili, te informati vni tek stovi o izlo enim predmeti ma (koji su oznaeni brojevima). Na zidovima u ostatku prostori je, postavljeni su tematski panoi na kojima su izlo ene fotografije i dokumenti koji ilustriraju povijest Graanice i njene okoline od 1878. godine do danas. To j e podijeljeno u nekoliko tema nosioci vlasti, sportska i kulturna dru tva, eljeznica u Graanici 1897.-1968., stari grad Soko, vjerski ivot i vjerski spomenici, meunacio nalna tolerancija i antifa izam, period socijalistike Jugoslavije, te period odbrambenooslobodilakog rata 1992.-1995. godine. Nova stalna postavka je otvorena za javnost na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta 2008., kada su je organizirano posjeti li opinski vijenici i drugi prisutni na sveanoj sjednici Opinskog vijea. Ali i nakon te sveanosti (i predstave za javnost), zbirka je ponovo dospjela pod klju . Ipak, od 1. marta, pa do 1. septembra 2008. (odnosno, do kraja anga mana autora ovog priloga u BKC-u), zaviajnu muzejsku zbirku BKC-a u Graanici je obi lo, uz struno voenje, nekoliko organiziranih grupa pojeti telja, od uenika srednjih kola do turista i gosti ju iz Hrvatske, Italije, Francuske, SAD-a i vedske. Meutim, u narednom je periodu ponovo do ao do izra aja krajnje neodgovoran odnos nadle nih prema Zbirci i pokretnom kulturnom blagu izlo enom u njoj. Ponovo su, povodom raznoraznih izlo bi ukljuujui slike i kipove raznih amatera, izlo be fotografija sa protestnih okupljanja u Sarajevu pod rukovodstvom pokreta Dosta i sl. vitrine i panoi nestruno i bezobzirno premje tani i uklanjani, pri emu je do lo i do o teenja nekih predmeta. Sve u svemu, mo e se zakljuiti da je i revidirana stalna postavka u znatnoj mjeri ugro ena, kako nestrunim rukovan jem, tako i ravnodu no u i nepostojanjem volje nadle nih slu bi i organa da se pitanje zaviajne muzejske zbirke u Graanici trajno rije i. Ima li zaviajna muzejska zbirka u Graanici budunost? Prije tri i po desetljea, u Graanici je osnovana zaviajna zbirka, koja je imala za cilj da preraste u zaviajni muzej. Sredinom 1980-tih, osnovni preduvjeti su postignuti, ali do realizacije te ideje nije do lo. U novije vrijeme, ideja o osni vanju zaviajnog, odnosno gradskog muzeja u Graanici je ponovo aktualizirana. No, s obzirom na sve pote koe finansijske naravi, kao i nepovoljan odnos lokalne zajednic e prema kulturi uope smatramo da je ta ideja ipak nerealna. Postavlja se onda pitanje mo e li se stalna postavka zaviajne muzejske zbirke i na koji nain uiniti dostupnom javnosti i staviti u funkciju kulturne ponude Graanice, a da ne bude istovremeno ugro ena, ili ju je mo da najbolje rasformirati, predmete spremiti u depo, te ekati neka bolja vremena. U okviru BKC-a Graanica, za sada postoje dvije realne mogunosti . Jedna je da se zaviajna muzejska zbirka pravno definira kao posebna organizaciona cjeli na

i da se osigura radno mjesto za osobu koja bi se o njoj brinula (u vidu uposleni ka ili barem honorarnog saradnika). Druga mogunost jeste da se zbirka pridru i uz Narodnu biblioteku Dr. Mustafa Kamari . U oba sluaja, stalnu postavku zaviajne muzejske zbirke bi trebalo izmjestiti iz prostora galerije u neku drugu prostori ju.

U obzir dolazi stara ardaklija Popovia, koja je u vlasni tvu Opine Graanica. Na alost, taj objekt, iako je progla en za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, danas stoji napu ten, izlo en propadanju i potpunoj nebrizi vlasnika i nadle nih slu bi. Druga je opcija jedna od prostorija samog BKC-a: najpovoljnijom od njih se ini prostor nekada njeg disco-kluba, koji ima vlastiti ulaz, prostorije za depo i sanitarni vor. Taj prostor je nedavno privremeno ustupljen jednom omladinskom udru enju. Uzev i u obzir njegovu povr inu, bilo bi idealno u taj prostor smjestiti biblioteku, a uz nju i zaviajnu muzejsku zbirku. Magacinski prostor disco-kluba s e ve e uz podrumski depo biblioteke itava ta povr ina bi se iskoristila za biblioteki depo, a prostor nekada njeg disco-cluba bi bio iskori ten za smje taj stalne postavke zaviajne muzejske zbirke, te kao itaonini prostor. Samim tim, BKC Graanica bi postigao vi estruku korist: gradska biblioteka bi postala funkcionalnija i bolja; problem zaviajne muzejske zbirke, njenog nadzo ra i dostupnosti javnosti bi bio na zadovoljavajui nain rije en; prostor galerije koji je inae, zbog kombinacije dijagonalnog i zenitalnog osvjetljenja daleko prikladni ji za izlo be slike nego za muzejske postavke ostao bi slobodan za sve povremene i privremene izlo be, a povrh svega, prostorije koje sada koristi gradska bibliote ka bile bi takoer osloboene i stavljene na raspolaganje BKC-u. Mislimo da je ova varijanta i najpovoljnija. Dio arheolo kog materijala zbirke zaviaja prije sreivanja (snimljeno 1999.) Privremena izlo bena postavka u holu BKC-a iz 2005. (detalj)

Arheolo ki materijal nakon sreivanja i inventarisanja, oznaen, za tien i spremljen u ku tije Stalna postavka Zaviajne muzejske zbirke nakon revizije

156

Senad Begovi, prof. ZEMLJI NE KNJIGE KAO HISTORIJSKI IZVORI NA PODRUJU OPINE TUZLA Austro-Ugarska je od poetka uprave nad Bosnom i Hercegovinom 1878. godine, pristupila formiranju dr avnog aparata, slo enijeg od prethodnog, osmanskog, u cilju efikasnijeg vladanja. Cijela austrougarska administracija se temeljila na hiperprodukciji korespondencije. Osim poveanja broja slu benika na podruju Bosne i Hercegovine 1, austrougarska vlast je izvr ila etiri popisa stanovni tva u periodu od 1878-1918, zatim tu je poku aj izraivanja kompletne geografi je Bosne I Hercegovine, a na osnovu geolo kog snimanja2 , osnivanje Zemaljskog muzeja, Bosanskohercegovakog instituta za istra ivanje Balkana kao i svih drugih institucij a, koje su trebale da pred civiliziranim svijetom opradvaju austrougarsku misiju u okupiranoj zemlji .3 Jedna od mjera austrougarske politike bila je uvodjenje reda u oblasti imovinsko-pravnih odnosa. Kako je Bosna i Hercegovina bila prete no agrarna zemlja, u kojoj se preko 90% stanovni tva bavilo poljoprivredom 4, bilo je potrebno faktiko stanje na terenu prenijeti na papir radi lak eg evidenti ranja vlasnika nekretnina, ukupnog broja istih, te uvida u konfesionalni sastav posjed nika zemlje. Sve to u cilju lak eg rje avanja agrarnog pitanja, to je Austro-Ugarska obeala i prije dobijanja mandata okupiranja i upravljanja Bosnom i Hercegovinom na Berlinskom kongresu 1878. godine. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini je ubrzo nakon okupacije poela sa uspostavom gruntovnica i katastra i to propisima iz 01.09.1884. godine. Nakon dono enja zakonske regulative za uspostavu gruntovnica i katastra, prvo se pristup ilo op tem katastarskom premjeru, koji je obuhvatio osnovne geodetske radove, prikupljane podataka o parcelama, njihovim posjednicima, i konano izradu original a i kopija geodetskih planova.5 U svijetu postoje tri naina upisa nepokretnosti i to: njemako-austrijski koji se temelji na katastarskom premjeru, drugi je Toren ov ili australijski, a trei francuski. Sva ti tipa upisa nekretnina svoj dana nji oblik su dobile u XIX stoljeu. U Bosni i Hercegovini je do 1884.godine bio u upotrebi tzv. tapijski sistem, kojeg je Osmansko carstvo legislati vno uredila 1860 i 1864.god ine u formi Zakona o tapijskim ispravama i Zakona o tapijskim ispravama vakufskog 1 Prema P. Sugar, Industrialization of Bosnia, citirano u djelu Noel Malcolm, Po vijest Bosne, str. 189. Osmansko carstvo je za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine imalo svega 120 slu be nika, dok je poslije 1878. broj austrougarskih slu benika porastao na 9533. 2 Hamdija Kapid i, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. str. 283

300. 3 Isto str. 310-371. 4 D evad Juzba i, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upra vom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristike privrednog razvitka Bosne i Herceg ovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. str. 141.-153. 5 Du an Stamenkovi, Upisi u zemlji nu knjigu i katastar nepokretnosti, Beograd 1995.g . str. 5. 157

zemlji ta. 6Tapijski sistem je obilovao manjkavosti ma: sporost administracije, sl o enost procesa pred lokalnim organom uprave, a kao osnovni nedostatak navodi se aproksimati vno odreivanje povr ine zemlji ta, te povr nim opisivanjem granica. Bosna i Hercegovina je sa uspostavljanjem gruntovnica napusti la tapijski sistem, te je u la u novi sistem upisa nekretnina, koji svoje temelje ima u njemako austrijskom tipu upisa zemlji ta. Takvu vrstu upisa imaju pored Njemake i Austrije, e ka, Slovaka, Italija, Poljska, Rumunija, vicarska. Upis u zemlji ne knjige ima svoje dublje korijene u pro losti, jer termin zemlji na knjiga (grundbuch), potie jo iz XV stoljea. Njemako-austrijski sistem upisa nepokretnosti je zakonima iz 1930. i 1931. godine, usvojen na podruju Kraljevine Jugoslavije, te se zadr ao i u periodu nakon Drugog svjetskog rata sve do danas. Disolucijom Jugoslavije poetkom devedesetih godina XX stoljea, do lo je do promjena u oblasti zemlji no-knji nog zakonodavstva. U Bosni i Hercegovini je Ured visokog predstavnika na zahtjev Vijea za implementa ciju mira u maju 2000.godine donio odluku da eniteti donesu usklaene zakone o upisu u zemlji ne knjige, te je u skladi s tim donio Odluku kojom se prog la ava Zakon o zemlji nim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine. 7 Taj zakon predvia elektronsko voenje zemlji nih knjiga, koje podrazumijeva napu tenje rada sa zemlji nim knjigama, te prelazak na kompjutersku obradu predmeta.8 Zemlji no-knji ni uredi spadaju pod jurisdikciju Opinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Opinski sud u Tuzli ima dislociranu prostornu jedinicu u kojoj se nalazi zemlji no-knji ni ured, a koji sadr i sljedee katastarske op tine: Tuzla, Gornja Tuzla, Husino, Bokavii, Par Selo, Dobrnja, Lipnica, Ljepunice, Pasc i, Vr ani, Ora je, Slavinovii i Po arnica. Broj zemlji no-knji nih ulo aka, a samim time i zemlji nih knjiga je promjenjiv u odnosu na broj vlasnika parcela, koje ine jednu katastarsku op ti nu (K.O.) Zemlji ne knjige se sastoje od tri dijela, koja nose nazive: A, posjedovni list, u kojem su upisani podaci o nekretninama, broj katastarske estice, naziv kulture, naziv parcele, te njena povr ina. U B listu koji se naziva vlasniki list, upisuju s e podaci o vlasniku (vlasnicima) nekretnina opisanih u posjedovnom listu. U B list u se upisuju: ime, prezime, ime roditelja, adresa vlasnika, te JMBG, za novije upi se. C list, koji se naziva teretovnica sadr i upise hipoteka na nekretninama, zabilje be slu nosti puta itd. 6 Mustafa Begi, Jasmin Imamovi, Komentar Zakona o premjeru i katastru nekretnina, Tuzla, 1988. citirano u djelu. D. Stamenkovi, nav. djelo, str. 7. 7 Zakon je usvojen 21. oktobra 2002.godine, a objavljen je u cjelosti u Slu benim novinama Federacije BiH, br. 58/02. 8

Projekat elektronskog voenja zemlji nih knjiga i digitalizacije zemlji no-knji ne admin istracije su finansirane od strane ogranizacija SIDA/ADA/GTZ. Za realizaciju projekta koristi se namjensk i soft ver LARIS (Land and Registrati on Information System), kojeg koriste zemlji no-knji ni r eferenti, ali i privremeni asistenti pri unosu podataka iz zemlji nih knjiga. Prilikom unosa podataka iz zeml ji nih knjiga, prenosi se samo aktivno stanje u knjizi, dakle ono to je operativno, a historijat i svi ostali podaci vezani za sadr aj zemlji no-knji nog ulo ka se ne digitalizuju, to je jedan od nedostatak a projekta digitalizacije. Tu se prvenstveno misli na sve one istra ivae koji nee imati dostupn e podatke koje sadr e zemlji ne knjige u digitalnoj formi, te e morati konsultirati knjige koje e i dalje biti podlo ne habanju i propadanju. 158

Zemlji ne knjige osim to svakodnevno slu e za dokazivanje prava vlasni tva nad nekretninama, te ih koriste mnoge javne slu be, ali i graani, su izvanredan historijski izvor za izuavanje pro losti, u ovom sluaju u eg dijela grada Tuzle, sa njenom okolinom. Zemlji ne knjige predstavljaju historijske izvore jer su one osta ci pro losti koje sadr e obavijesti o povijesnim injenicama koje elimo utvrditi kako bi na li odgovor na odreeno istra ivako pitanje .9 Prema Bernheimovoj podjeli historij skih izvora na ostatke i tradiciju, zemlji ne knjige spadaju u ostatke, jer su one nastale u vezi odre enog historijskog dogaaja ili procesa. U daljoj podjeli zemlji ne knjige bi se mogle podvesti pod ostatke u u em smislu, a u koje su ubrojani jo i tj elesni ostaci, jezik, institucije, upravni i trgovaki spisi, te privatne korespondencije . 10 Tako zemlji ne knjige kao historijski izvori pripadaju u ostatke, ne u tradicij u, te su veoma vjerodostojne za istra ivae. Podaci koje istra iva mo e dobiti iz zemlji nih knjiga se kreu od onih vezani za politiku, privredu, konfesionalnost, onomasti ku, toponomasti ku, demografiju itd. Politika historija se mo e izuavati ovisno o postavljenom pitanju istra ivaa. Zemlji no-knji ni uredi su nastali 01.09.1884. godine, dakle u vrijeme austrougarske vladavine, a prvi upisi datiraju iz 1889. godine. Nastanak zemlji nih knjiga se vezuje za politiku Austro-Ugarske prema Bosni i Hercegovini, to se mo e staviti u iri kontekst dogaanja na politikoj sceni Europe, krajem XIX stoljea. Osim toga, izuavanjem zemlji nih knjiga mo e se stvoriti slika o agrarnoj politici u Bosni i Her cegovini, te odnosu snaga vlasnika prema obraivaima zemlje, kao i odnos dr ave prema pitanju vlasni tva (u sastavu nekoliko dr avnih aparata Austro-Ugarskoj, Kralj evini Jugoslaviji, te Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji). Dalje, upisi u zemlji nim knjigama sadr e mnogo podataka o ivotu pojedinaca, koji su upisani kao vlasnici nekretnina, a kasnije i privrednoj politi ci dr ave u ijem se sastavu nalazio zemlji no-knji ni ured. Nerijetko se pored vlastiti h imena vlasnika nekretnina nalazilo i zanimanje vlasnika, a koje odreuje njegov visoki polo aj u dru tvu. Tako se u zemlji noknji nom ulo ku broj 74 K.O. Tuzla, nalazi u vlastovnici (B listu) upisan Johan Mihalik de Madunicza, odvjetnik iz Tuzle, k oji je imao u svom posjedu nekoliko kua u Sagrd ijan mahali, dvori te, ljivik, vonjak, oranicu itd. On je upisan kao jedini vlasnik nekretnina i u ulo ku broj 76. Kuu u Atik mahali, posjedovao je dr. Ivo Pilar, sin Gjure iz D. Tuzle, a nekretnine koje je posjedovao bile su prilikom prvog popisa iz 1889. godine, bile upisane na ime Mehmeda Mrahorovia pok. Ibrahima iz D. Tuzle. Kasnije 1922. godine, na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1921.godine, nekretnine su pre le na Sresku bolniku blagajnu u D. Tuzli. Nadimak vlasnika nekretnina je, sasvim sigurno govorio o za nimanju vlasnika ili njegovog prethodnika, koji se naje e s njm nalazio u krvnoj vezi u odnosu otac sin. Tako ulo ak br. 231 K.O. Tuzla, sadr i upis vlasni tva na kui sa kui tem i dvori tem u Atik mahali, i ljivik kod kue, a na ime Salih Grahovi zvan Telal Hasanov iz D. Tuzle. Okru ni lijenik iz D. Tuzle, Dr. Johann Duller je na osn

ovu kupoprodajnog ugovora od 12. jula 1897.godine stekao pravo vlasni tva nad kuom sa kui tem i dvori tem, te cvijetnjakom ispred kue, a koje se nalazi u D edit 9 Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. str. 244. 10 Isto , 245. 159

mahali. Dr. Sigmund Weifs, odvjetnik iz Tuzle posjedovao je dvije kue sa kui tem i vrtom u Poljskoj mahali. Kasnije 1901.godine, je na osnovu kupoprodajnog ugovora vlasni tvo pre lo na ime Dr. Maks Roth, takoe odvjetnika iz Tuzle. Vrt u Poljskoj mahali upisan je na ime Franjo Zagore ki sin Vincenca, savjetnik Vrhovnog suda u Dol. Tuzli. Osim naziva zanimanja kao to su advokat, lijenik, te raznih inovnikih pozicija, postojala su i druga zanimanja kao ve spomenuti telal, zatim cipelar Pe ro Tarber koji je zajedno sa Nazifom Omera eviem, imao pravo vlasni tva na kui i gradili tu kod kue u ar iji. Josef Thau upisan je kao ivinar iz D. Tuzle, sa kuom i vrtom kod kue u Poljskoj mahali. Adalbert Sramek ime je poreznog nadzornika iz D. Tuzle, koji je posjedovao kuu i vrt kod kue u Poljskoj mahali. Muhamed efendija oki, Mehmedov muftija iz D. Tuzle, upisan je kao vlasnik kue sa kui tem i dvori tem u Jalskoj mahali. To su samo pojedini primjeri upisivanja zanimanja vlasnika nekretnina iz zemlji nih knjiga. Detaljnijim izuavanjem omoguila bi se izrada strukture stanovni tva prema njihovim profesionalnim zanimanjima. 11 Za historiju vjerskih zajednica zemlji ne knjige daju veoma va ne podatke. Osim podataka o konfesionalnom sastavu stanovni tva, koje se mo e detaljno prouavati na osnovu upisa u vlasnikom B listu, neke vjerske zajednice mogu tano utvrditi postojanje nekog sakralnog objekta te ga ubicirati na terenu. Postojanj e nekog objekta, bilo sakralnog ili profanog mo e se utvrditi kombiniranjem podataka iz zemlji nih knjiga sa austrougarskim katastarskim planovima. Na podruju k.o. Tuzl a, upisano je vlasni tvo na nekretninama u Varo i u korist Samostana otaca reda Franjevaca u Sutjeski kod Visokog.U Varo i je takoe kuu sa kui tem i dvori tem, te vrt kod kue posjedovao Srbsko pravoslavni manastir u Tavnoj. Srbsko pravoslavn a obina u Tuzli je upisana kao vlasnik nekretnina u ulo ku br. 837, kao i u ulo ku br. 885. U potonjem je Srbsko pravoslavna obina je prodala 1935. godine Dru tvu za podizanje spomenika kralju Petru Velikom Oslobodiocu . U ulo ku broj 969. upisano je postojanje samostana u Poljskoj mahali, u vlasni tvu Dru tva sestara bo je ljubavi . Samostan franjevaca u Sutjeskoj je na osnovu kupoprodajnog ugovora ostvario pravo vlasni tva na dvije oranice i pa njak. Detaljnom analizom prvih upisa u zemlji nim knjigama iz 1889.godine mo e se utvrditi da je postojalo etrnaest (14) vakufa i to: Vakuf tu anjskog mejtefa, Vakuf medrese u Atik mahali, Vakuf Vilovia mejtefa iz Donje Tuzle, Vakuf Had i Daut bega u Donjoj Tuzli, Vakuf Had i Zulejhe hanume Kapetanovi iz Maglaja, Vakuf Hasanbegove medrese u Donjoj Tuzli, Vakuf Had i Ha image Mutevelia, Vakuf Husein au d amije, Vakuf ar ijske d amiije, Vakuf Had i Bad e Kadune, Vakuf Jalske d amije i mekteba, Vakuf Turalibeg d amije, Vakuf Molu kog mejtefa i Vakuf Had i Hasan d amije u ar iji u Donjoj Tuzli. Zanimljivo je da je u samo jednom ulo ku evidentirano postojanje tzv. mearif sanduka, tj. fonda za finansiranje rada kola svjetovnog karaktera (ru dija). U ulo ku broj 306 K.O. Tuzla, kua br. 306, je upisana kao vlasni tvo Vakufa Hasanbegove medrese, a kui te sa dvori tem i vrtom 11 Iljas Had ibegovi je izradio konfesionalnu, etniku i nacionalnu strukturu Tuzle, u P rilozi, Etnika struktura stanovni tva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Saraje vo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. On je kao izvore koristio popise stanovni tva, izvje taje orga na vlasti , privrednokomercijalne

listove i kalendare. Kori tenje zemlji nih knjiga bi upotpunilo rekonstrukciju slike grada Tuzle, s kraja XIX i poetkom XX stoljea. 160

kod kue u ar iji je upisano u vlasni tvu mearif sanduka. To je jedini postojei upis mearif sanduka kao fonda za finansiranje kolstva koji je nastavio da ivi kao relik t osmanske uprave u veim gradovima Bosne i Hercegovine. K.O. Tuzla, obuhvata samo u i dio grada, a kojeg su na poetku aus-trougrarske vladavine inile sljedee mahale: Tu anj mahala, Sagrd ijan mahala, Atik mahala, Jalska mahala, D indi mahala, Poljska mahala, osend e mahala, ethoda mahala, Vaiz mahala, Potok mahala, D idit (D edit) mahala, ar ija, a od naselja u kojima su vlasnici imali livade, oranice, ili vonjake, pa se vremenom i na njima poele graditi kue i naseljavati spadaju Batva, Dre nik, Deseti ne, Ku ii, Luke, Trnovac, Bare, Koj ino, Gradovrh, Debelo brdo, i Selo, Potok, Brani, Moluhe, Dolovi, Rasovac, Mosnik, Kula, Varo , Ciganluk Izuavanje demografske slike bosanskohercegovakog dru tva posebno krajem XIX i poetkom XX stoljea, mo e biti olak ano kori tenjem zemlji nih knjiga. U B listu ili vlastovnici su upisani osnovni podaci o vlasniku, meu kojima i adre sa stanovanja, pa se tako mo e lako doi do podataka o demografskim kretanjima stanovni tva posebno poslije 1878. godine, 1908. kao i u toku ratova 1914.-1918, 1941.-1945, 1992-1995. Veliki broj vlasnika nekretnina je nakon austrougarske ok upacije, 1878. i aneksione krize 1908. godine, napustio Bosnu i Hercegovinu, i oti ao u Tursku, naje e u Carigrad i Adapazar. S druge strane veliki broj stanovnika stranaca je doselio u Bosnu i Hercegovinu, vojnika, inovnika, radnika, poslovnih ljudi itd. koji su mijenjali etniku, socijalnu, konfesionalnu i nacionalnu strukt uru stanovni tva u Tuzli, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Istra ivai iji su predmet zanimanja lina imena (onomastika) ili geografski nazivi (toponomastika) mogu koristiti zemlji ne knjige koje predstavljaju neiscrpa n izvor podataka. Osim toga, zemlji ne knjige mogu poslu iti kao izvor prilikom izrade porodinog stabla (genealogija), a to u posljednje vrijeme predstavlja svojevrsan trend, kako meu strunim istra ivaima, tako i meu obinim graanima. Iz sadr aja zemlji nih knjiga mo e se utvrditi stepen pismenosti zaposlenika u dr avnoj upravi, u posljednih stotinu godina, a osim toga, mo e se pratiti razvoj jezika i pisma, kako na lokalnom nivou u okviru jednog zemlji no-knji nog ureda tako i na irem planu, ukljuujui sva podruja koja su vodila ovakvu vrstu zemlji nih evidencija. Prilikom istra ivanja sadr aja zemlji nih knjiga posebnu pa nju potrebno je obratiti na upise koji se nalaze u A listu ili posjedovnom listu koji sadr i na zive kultura, a na osnovu kojih se mo e zakljuiti o na koje objekte se odnose, javne ili privatne, sakralne ili profane, te da li su postojali u vrijeme prvog upisa u ze mlji ne knjige i na osnovu toga izvr iti rekonstrukciju. Tako se esto u kulturama spominju nazivi parcela kao to su: han, mlini te, okru na sudnica, kovanica, gosti ona, ciglana itd. Zemlji ne knjige spadaju u veoma znaajne historijske izvore, iji je sadr aj vrijedan za izuavanje mnogih oblasti ljudskog djelovanja, s kraja XIX i tokom XX stoljea. One nadopunjuju znanje istra ivaa steeno kori tenjem historijskih izvora razliite provenijencije. Kori tenjem zemlji nih knjiga kao historijskih izvora

mogu se dobiti odgovori na postavljena pitanja iz perioda prije uspostavljanja

zemlji noknji nih ureda, jer se u prvim upisima nalazi zabilje eno faktiko stanje vezano za nekretnine i vlasnika, koji su ostvarivali svoja imovinska prava pred kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Zemlji ne knjige tako sukcesivno prate sve promjene vezane za nepokretnu imovinu u periodu du em od jednog stoljea. Stanje u knjigama je prilino sreeno, emu doprinosi i novi sistem rada sa zemlji nim knjigama, a to predvia spomenuti zakon o zemlji nim knjigama. To e pomoi istra ivau da za veoma kratko vrijeme potra i eljene podatke iz baze podataka, koja e biti dostupna na web-u. Historiar nije onaj koji zna nego onaj koji traga (Mirjana Gross), a upravo su zemlji ne knjige izvori koji nisu dovoljno kori teni u historijskoj nauci, te kao takve mogu poslu iti za nova nauna istra ivanja. Literatura 1. Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995. 2. Hamdija Kapid i, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. 3. D evad Juzba i, Politi ka i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upravom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristi ke privrednog razvitka Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. 4. Du an Stamenkovi, Upisi u zemlji nu knjigu i katastar nepokretnosti , Beograd 1995. 5. Zakon o zemlji nim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, Slu bene novine Federacije BiH, br. 58/02. 6. Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. 7. Iljas Had ibegovi, Etnika struktura stanovni tva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Prilozi, Sarajevo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. 8. Zemlji ne knjige K.O. (Katastarska op tina Tuzla) zemlji no-knji ni ulo ci od br. 1 do br. 2012.

Mr. sc. Rusmir Djedovi OSTACI SREDNJOVJEKOVNE ZGRADE U RO NJU Ro anj je vrlo staro naselje. Pod tim nazivom postoji od srednjeg vijeka. Pripadalo je srednjovjekovnoj upi Sapna koja se nalazila u oblasti Podrinje tada nj e srednjovjekovne dr ave Bosne. Dolaskom osmanske uprave 1463-1474. godine naselje Ro anj je u Nahiji Sapna, Zvorniki sand ak. Poetkom XVI stoljea Ro anj je srednje veliko naselje. Prema osmanskom popisu 1533. godine ima oko 30 kua, gotovo iskljuivo muslimanskih. Takvo stanje se odr alo do pred kraj osmanske uprave. Naselje je negdje u XVIII/XIX stoljeu opustjelo, a muslimansko stanovni tvo se raselilo u susjedni Godu i dalje. Naprimjer: familija Ro nii u Godu (kasnije dio Omerovia), familije Ro njaci i Ro njakovii u Gornjoj Sprei... Tokom XIX stoljea vlasnici muslimani na svoje zemlje naseljavaju kao kmetove pravoslavno stanovni tv o sa planinskog juga i jugoistoka. Od tog stanovni tva su pravoslavna groblja u Rijeanima i iznad Lazia. Agrarnom reformom Kraljevine SHS dvadesetih godina XX stoljea ovo stanovni tvo postaje vlasnik kmetovskih seli ta. Poetkom rata 1992. godine pravoslavno srpsko stanovni tvo se raselilo u ravniarske krajeve (Semberiju, Posavinu, Srijem...), a danas se vratilo svega nek oliko domainstava. Arheolo ki lokalitet Do sada jedini arheolo ki lokalitet koji je registriran na podruju naselja Ro anj je onaj u zaseoku Lazii. Radi se o ostacima srednjovjekovne crkve i groba na lokalitetu Crkvi e-Crkvi te (slika 1. Arheolo ki lokaliteti u naselju Ro anj na topogr afskoj karti R=1:2500). Za ovaj arheolo ki lokalitet naveden u Arheolo kom leksikonu Bosne i Hercegovine se navodi slijedee: Srednjovjekovna crkva i grob. Slabi ostaci graevine, sauvani kao neznatna humka sa grobnicom u kojoj su bila sahranjena 3 pokojnika. Mo da srednji vijek. Ove podatke potpisuje V. Mili. Prema na im saznanjima, 1981. godine ovaj je lokalitet istra ivao Veljko Mili, tada nji kustos arheolog Muzeja istone Bosne u Tuzli. On je za navedeni Muzej napravio izvje taj na 3-4 stranice sa nekoliko fotografija.

Crkvi e Stara d amija Tursko groblje Topografski polo aj starina u Ro nju Sl. 1. Topografska karta (R=1:2500). Prema dostupnoj dokumentaciji iz Muzeja istone Bosne u Tuzli, poslije rekognoscir anja lokaliteta 1981. godine, V. Mili je u vrlo kratkom izvje taju naveo slijedee: Srednjovjekovna crkva, na imanju Ratka Ilia, put Rasto nica Zvornik, djeca su provalila grobnu humku u kojoj su bila sahranjena tri pokojnika. Radi s e o crkvi o kojoj mje tani ka u da je graena istovremeno kad i crkva Lomnica u ekoviima , uraena su i tri snimka, od kojih dva pokazuju humku prekrivenu vegetacijom (negativi br. 25/2101 i 11/2101). Trei snimak pokazuje manju hrpu kosti ju iz provaljene kripte (negativ 23/2101, slika 2.) Topografski polo aj temelja Sl. 2. Kosti iz provaljene kripte Sl. 3. Satelitski snimak naselja Ro anj

Ovaj arheolo ki lokalitet u naselju Ro anj je registrovan i na Arheolo koj karti Bosne i Hercegovine. Na toj karti je ovaj arheolo ki lokalitet oznaen znakovi ma za srednjovjekovnu crkvu i srednjovjekovnu nekropolu. Stanje lokaliteta kakvo je opisano u Arheolo kom leksikonu i Arheolo koj karti Bosne i Hercegovine bilo je isto i u ljeto 2007. godine (slika 3). Tokom septembra i oktobra 2008. godine lokalno povratniko stanovni tvo uz suradnju sa predstavnicima Eparhije zvorniko-tuzlanske krenulo je sa radovima na arheolo kom lokalitetu i poelo otkopavanje ostataka zidova i grobnice. Prema podacima dostupnim na Internetu, protojerej Zoran Ili, rodom iz Ro nja, a sada na slu bi u Gornjoj Slatini u Posavini ...je pokrenuo obnovu crkve u selu (podaci od 16.9.2008. godine). Akcija je nastavljena i tokom oktobra, a 23 . istog mjeseca radove u Ro nju je obi ao Episkop zvorniko-tuzlanski Vasilije Kaavenda. Tom prilikom je rekao da su pronaene mo ti trojice monaha-muenika iz manastira svetog proroka Jeremije u mjestu Ro anj u federalnoj op tini Sapna, koje e biti vraene kada se ova svetinja ponovo sagradi (podaci od 24.10.2009. godine). U istom tekstu pod naslovom Ro anj: Pronaene mo ti monaha muenika , prenosi se dio saopenja Eparhije zvorniko-tuzlanske u kome stoji: Prijenos mo tiju je u toku i one e biti pohranjene u manastiru nakon njegovog vaspostavljanj a. U saopenju se navodi i da je vladika Vasilije koji je jue obi ao ovaj do temelja poru eni manastir, u razgovoru sa sve tenikom i vernim narodom ovog kraja organizovao graevinski odbor za izgradnju manastirske crkve u Ro nju. (isto). Poetkom proljea 2009. godine radovi na arheolo kom lokalitetu Crkvi e-Crkvina u Ro nju su nastavljeni. Na inicijati vu suradnika Zavoda sa podruja opine Sapna, navedeni lokalitet je 3.4.2009. godine, obi la ekipa u sastavu: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Edhem Omerovi, istra iva pro losti podruja Sapne i Mirsad Bakalovi, kustos arheolog Muzeja istone Bosne iz Tuzle. Tom prilikom je konstatovano da je vea koliina obru enog kamenja iz zidova uklonjena na stranu a uoavali su se ostaci zidova graevine, visine do pola metra.(slika 4, 5, 6 i 7) Sl. 4. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi) Sl. 5. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi)

Sl. 6. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi) Sl. 7. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi) Stanje lokaliteta 15. 04. 2009. godine Dana 15.4.2009. godine, po nalogu direktora, ekipa Zavoda je iza la na teren u naselju Ro anj, opina Sapna. Ne to ranije direktor Zavoda je obi ao navedeni lokalitet na dojavu suradnika sa podruja opine Sapna da se vr e neki radovi na arheolo kom lokalitetu Crkvi e-Crkvi te u naselju Ro anj. Ekipa Zavoda bila je u sastavu: struni suradnik Rusmir Djedovi, prof., Munisa Softi-Kovaevi, prof., Edhem Omerovi, istra iva pro losti Sapne i Safet Pehratovi, radnik Katastra Opine Sapna. Navedeni izlazak na teren bio je uz upoznavanje i suradnju naelnika Opine Sapna, gospodina Ismeta Omerovia i pomonika naelnika zadu enog za prostorno ureenje, geodetske i druge poslove, gospodina Nusreta Hamidovia. Ekipa Zavoda u ve navedenom sastavu je u srijedu 15.4.2009. godine, izmeu 11 i 14 sati, na lokalitetu Crkvi e-Crkvi te, u naselju Ro anj, zatekla sljedee stanje: Radilo je do 20 ljudi uglavnom na ra i avanju lokaliteta. Stjecao se utisak da radove vode trojica sve tenika na elu sa Zoranom (Ratko) Iliem, rodom iz sela. Radovi na vaenju i uklanjanju ostataka zida i temelja na graevini su bili zavr eni. Izvaeno kamenje bilo je na veim gomilama izvan temelja zgrade. Vidjelo se da se radi se o stotinama komada kamenja. Kamenje je bilo uglavnom od pje ara i neki su bili tesani. Ovakvog prirodnog ploastog pje ara ima u strani, neposredno iznad graevine. Takoer, ima jo par gomila ovakvog kamenja koji je odavno sklonjen sa lokaliteta. Ne to kamenja sa graevine bilo je i od sedre i nalazilo se na gomilama sa ostalim kamenjem. Na mjestu nekada njih temelja zidova, bili su plitki kanali, duboki 30-40 cm a iroki do 1 metar. Dimenzije temelja su 8 x 6 metara. Zgrada je orijenti rana pr avcem sjeverozapad-jugoistok. Ka jugoistoku su temelji polukru nog oblika. Iznad tog dijela je nedavno u zemlju zaboden vei krst od drvenih greda. Unutar temelja u sjeverozapadnom dijelu zgrade nalazi se kameni podzemni objekat. Radi se o podzemnoj graevini izgraenoj od zidanog kamenja. Dimenzije objekta su ne to vi e od 2 x 2 metra. To bi mogla biti ranije spomenuta grobnica. Grobnica je bila u potpunosti prekrivena blagim svodom od kamena. Sada

se u tom svodu vidi manji otvor (mo e se provui ovjek). Duboka je oko 1,5 m. Takoer se vidi da je unutra njost podzemnog objekta prazna. (slike 8, 9, 10, 11, 12, 13.) Sl. 8. Izvaeni temelji (M. Kovaevi) Sl. 9. Grobnica (M. Kovaevi) Sl. 10. Grobnica (M. Kovaevi) Sl. 11. Gomile kamenja iz zidova ( E. Omerovi) . Sl. 12. Temelji (E. Omerovi) Sl. 13. Temelji (E. Omerovi) Lokalitet sa temeljima graevine se nalazi na manjoj zaravni padine koja je okrenuta ka jugu. Ispod lokaliteta se zemlji te naziva Slatina, a na brdu iznad je toponim Vilajet. Obavljen je razgovor sa sve tenicima Zoranom (Ratko) Iliem, sada u Slatini i iji otac ima vlasni tvo nad parcelom i Zoranom (Stevo) Iliem koji je izjavio da su

pro le godine poeli radovi na lokalitetu, a u grobnici je pronaeno ne to kostiju. Kosti su sklonjene na tavan obli nje kue. Radovi se vode u organizaciji Parohije pribojske Eparhije zvorniko-tuzlanske. Iz razgovora mo e se zakljuiti da postoji i projekat zgrade crkve koja treba da se izgradi na tom mjestu. Radi se o jednobrodnoj crkvi, dimenzija 8 x 6 m, sa apsidom na jugoistoku, prekrivenoj jednostavnim dvovodnim krovom. Zidovi e biti izgraeni od starog kamenja bez malterisanja. Na ulazu sa sjeverozapadne strane bio bi izgraen predulaz sa zvonikom. Ne postoji urbanistika ni graevinska dokumentacija iz nadle ne opinske slu be. Nisu rije eni ni potrebni imovinsko-pravni poslovi. Kroz razgovor su od lanova ekipe Zavoda upoznati da je za problematiku za tite i kori tenja kulturno-historijskog naslijea nadle an spomenuti Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona sa sjedi tem u Tuzli. Takoer su upoznati da su du ni svaki kulturno-historijski nalaz pronaen na lokalitetu prijaviti nadle nim slu bama. Tokom maja 2009. godine Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona slu beno je upoznao nadle ne u Opini Sapna da pri eventualnim saglasnostima za radove na ovom arheolo kom lokalitetu po tuju zakonske procedure. Podaci na internetu Na Internetu se mogu nai razliite pretpostavke o lokalitetu Crkvi e-Crkvi te u Ro nju. Naprimjer: Zadu bina kralja Dragutina , bila metoh manastira Tavna , graena kada i Lovnica u ekoviima , manastir Svetog proroka Jeremije u mjestu Ro anj , osim manastira u Ra nju postoji jo jedan metoh manasti ra Tavne koji je u ru evinama i nalazi se u selu Skoiu kod Zvornika. a bio je posveen asnom krstu , jednom mjeseno na mjestu manastira asnog krsta u Skoiu pojavljuje se voda, koja u toku dana nestane ... Za ove pretpostavke se ne navode izvori ili literatura, niti narodna tradicija. Sve navedeno se mo e uti i od sve tenika koji rukovode radovima na lokalitetu u naselju Ro anj. Zapa anja o ostalom naslijeu U naselju Ro anj koje postoji od srednjeg vijeka, prete no naseljeno muslimanskim stanovni tvom od XV i XVI stoljea, a pravoslavnim od XIX stoljea, ima nekoliko lokaliteta kulturno-historijskog naslijea. Do sada je najvi e poznat ve opisani arheolo ki lokalitet u zaseoku Lazii, sa temeljima srednjovjekovne graevine i grobnice unutar njih. Ovaj lokalitet okol no muslimansko stanovni tvo uglavnom naziva Crkvi e, a pravoslavno: Crkvi te. Na udaljenosti do 1 km od ovog lokaliteta, nalaze se sljedei kulturno-historijski lokaliteti: 1. Gradac, brdo (592 m) ju nije (slika 14.). Prema opoj tradiciji na njemu se na

lazila nekakva utvrda od kamena a ima i nadgrobnih spomenika od kamena u obliku ploa. 2. Gradina, zaselak sa tim imenom ispod brda Gradac. Prema predanju tu se nalazilo podgrae utvrde na brdu Gradac. U Gradini se nalazila i kula-ardak muslimanskih vlasnika tog podruja u osmanskom periodu. 3. Tursko groblje istonije. Radi se o nekoliko parcela u padini okrenutoj ka jugu, na ulazu u Lazie iz pravca Rijeana. Prema ouvanoj tradiciji u muslimanskim familijama koje su u susjedni Godu doselile iz Ro nja, to je nekada bilo veliko muslimansko groblje. Prema predanju pravoslavnog stanovni tva u Ro nju, nekada su se tu susreli muslimanski i hri anski svatovi i sukobili. Danas je ouvano vrlo malo ni ana koji su uglavnom sklonjeni u ivice i potoke. Parcele sa nazivom Tursko groblje su u vlasni tvu lokalnog pravoslavnog stanovni tva i obrauju se. Izgraena je i jedna kua. Neki ni ani su prije zadnjeg rata (1992-1995.) ugraeni u jedan poljski nu nik. Rijedak ouvani ni an se nalazi desno od puta u ivici Turskog groblja (slika 15.). Uzglavni ni an je prilino monumentalan. Ima gu vu, iznad zemlje je visok jedan metar a osnovica je kvadrat, dimenzija oko 25 cm. Uzno ni ni an je na udaljenosti oko 2,5 m. 4. Lokalitet stare d amije. U vrh zemlji ta Tursko groblje, desno od puta narodna tradicija govori da je nekada bila d amija naselja Ro anj. Podori zgrade d amije, prema narodnoj tradiciji su postojali do 1918. godine (slika 16.). 5. Srednjovjekovno groblje. Nekoliko stotina metara iznad Turskog groblja su ostaci nekog starog groblja. 6. Na podruju naselja Ro anj se nalaze sljedei zanimljivi toponimi (nazivi zemlji ta): Vukmir (zaselak, mo da od Vukmira Zlatonosovia pripadnika srednjovjekovne bosanske feudalne familije koja je imala posjede oko Majevice i Zvornika ), Maura (brdo 536 m), Plan, Gmize... Ovdje treba spomenuti i lokalitet sa nazivom Grad, brdo (751 m) koji se nalazi nekoliko km sjevernije. Zapravo, iznad naselja Zavr je koje se nalazi sjeverno od Ro nja, jedna istaknuta glavica se naziva Grad. Mo da bi tu trebalo tra iti temelje srednjovjekovnog grada koji je bio utvrda poznate srednjovjekovne upe Zavr je (slika 17.). Sl. 14. Gradac (M. Kovaevi) Sl. 15. Ni an (M. Kovaevi)

Sl.16. Lok.Stare d amije(E.Omerovi) Sl. 17. Grad (M: Kovaevi) ZAKLJUAK U naselju Ro anj koje danas pripada opini Sapna, Tuzlanski kanton, narodna tradicija i terenska istra ivanja znaju za ostatke neke srednjovjekovne zgrade. Toponim Crkvi e-Crkvi te i tradicija upuuju da se radi o nekada njoj crkvi. Po to nisu izvr ena detaljnija istra ivanja nije sigurno je li to tano i ije se srednjovjeko vne vjere mo da tu nalazio vjerski objekat. Da li se radi o ranokr anskom ili srednjovjekovnom katolikom objektu (zna se za samostane u obli njem Zvorniku i Teoaku) ili vjerskom objektu srednjovjekovne Bosanske crkve, za koju se zna da je bila jaka u Usori. Istina, nema dokaza da li je u srednjem vijeku pravoslavna cr kva imala svojih vjerskih objekata zapadno od rijeke Drine. Akcija lokalnog stanovni tva uz suradnju Eparhije zvorniko-tuzlanske, bez terenskih i naunih istra ivanja, kao i bez potrebne dokumentacije, je upitna. Zbog toga, radove na arheolo kom lokalitetu gdje je ve konstatovano postojanje neke srednjovjekovne graevine, treba pratiti i usmjeravati prema strunim i zakonskim okvirima.

Mirsad Omeri, prof. KULTURNO-HISTORIJSKO NASLIJEE OPINE KLADANJ Uvodne napomene Putujui vrletima planine Konjuh prema planinarskom domu Javorje u meni se rodila ideja, slijedei historijsku sentencu da sve to se ne zapi e, zaboravi se, da se o spomenicima kulture koji su se mogli vidjeti u gradu Kladnju i na pu tu kroz Konjuh prema planinarskom domu, ali i o svekolikom, bogatom i sadr ajnom kulturno-historijskom naslijeu opine Kladanj napi e jedan lanak. Ovakvo bogatstvo kulturno-historijskih dobara zavreuje mnogo ire i dublje elaboracije. Autor ovog lanka je poku ao da ponudi jedan mali doprinos u tom pogledu i da tako podstakne sve one koji proitaju ovaj lanak da daju i svoj doprinos u cilju to bolje g upoznavanja i ouvanja svih vrednota opine Kladanj. Na podruju Kladanjske opine nalazi se: 5 kulturno-historijskih spomenika iz prahistorijskog i antikog perioda, 85 spomenika iz srednjovjekovnog perioda, 42 iz osmanskog perioda, 6 iz austrougarskog i 4 iz novijeg perioda historije, to ukupno iznosi 142 registrirana kulturno-historijska spomenika. Od neregistrirani h spomenika kulturno-historijskog naslijea 1 je iz srednjovjekovnog perioda, 1 iz a ustrougarskog i 6 iz novijeg perioda historije. U prvu kategoriju (najvi i stepen znaajnosti) kulturno-historijskog naslijea na prostoru Tuzlanskog kantona svrstana su dva spomenika kulturno-historijske ba ti ne opine Kladanj. To su: Djevojaka peina u selu Brateljevii i Peina u selu Plahovii. Ovdje, takoer, treba napomenuti da je pisana graa o kulturno-historijskim spomenicima opine Kladanj vrlo tura i oskudna. Kratak historijat U historijskim izvorima brdo Cladagn, za koje se pretpostavlja da je oznaavalo i naselje Kladanj prvi put se spominje 1432. godine u upi Usori. Srednjovjekovno naselje Kladanj se nalazilo na desnoj obali rijeke Drinjae. Naselje Kladanj se u srednjem vijeku nazivalo i etvrtkovi te jer se nedjeljni sajam odr avao etvrtkom.

Pod osmanskom vla u prvi put se spominje 1469. godine kao Nahija Kladanj ili Klanac eslo. Nahija Kladanj se 1485. godine spominje u sastavu Vi egradskog kadiluka, odnosno u okviru Bosanskog sand aka. Poslije 1516., a prije 1528. godine Kladanjska nahija je pripojena Sarajevskom kadiluku. Ne to prije 1580. godi ne osnovan je poseban kadiluk Olovo kome je pripojena i Nahija Kladanj, pa se stoga ovaj kadiluk u XVII stoljeu zvanino nazivao Kadiluk Kladanj i Olovo, Kladanj sa Olovom, ili obratno. Sjedi te Kadiluka bilo je nekad u jednom, a nekad u drugom mjestu, pa se stoga ovaj kadiluk katkada jednostavno nazivao Kadiluk Klad anj, odnosno Kadiluk Olovo. Godine 1851. za vrijeme Omer-pa e Latasa izvr ene

su administrativne promjene u Bosanskom ejaletu i tada Kladanj postaje jedan od deset mudirluka (srezova) u sastavu Zvornikog kajmekamluka (okruga). Na osnovu uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta iz jula 1865. godine Kladanj ulazi u sa stav Sarajevskog sand aka i ima na elu jednog mudira (upravitelj). Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine Kladanj postaje sredi te kotara u sastavu Tuzlanskog okruga. Poslije Prvog svjetskog rata, 1921. godine u okviru Kraljevine SHS formiraju se srezovi. Kladanj takoe postaje srez, a pripada Tuzlanskom okrugu. Nakon estojanuarske diktature 1929. godine na teritoriji Kraljevine Jugoslavije formira se devet banovina, a Kladanj ulazi u sastav Drinske banovine. Tokom Drugog svjetskog rata 1941-1945. godine ulazi u sastav NDH. Nakon osloboenja 1945. godine i formiranjem Republike Bosne i Hercegovine, Kladanj u poetku ima status sreza, a zatim dobiva status opine. Danas je Kladanj jedna od trinaest opina Tuzlanskog kantona. Ima povr inu od 331 km2. Na podruju Kladanjske opine ivjelo je, prema statistikim podacima od 31. decembra 2000. godine, 15.627 stanovnika. Gustoa stanovni tva iznosi 47 st/km2. Naselje Kladanj je smje teno na putu upanja Tuzla Sarajevo. Arheolo ko bogatstvo Podruje opine Kladanj u arheolo kom smislu je malo istra eno. U drugoj polovini XX stoljea vr ena su odreena manja arheolo ka rekognosciranja i istra ivanja. Konfiguracija terena i karakteristike reljefno-brdskog planinskog podruja obraslog umom, ispresijecanog vodotocima, ume bogate lovinom i obiljem vode govore o moguem postojanju ivota koji se kontinuirano odvijao od prahistorije do danas. O tome svjedoe primjerci kamenog orua pronaenog u koritu rijeke Bukovice, crte i (gravure) iz kasnog bronzanog doba u Djevojakoj peini, tragovi rimskog puta u selu Tuholj, ostaci gradinskih naselja (3 lokaliteta) koja svjedoe o ivotu Ilira na ovim prostorima i pronaeni bizantijski novac (Pulcheria) iz prve polovine V stoljea. Djevojaka peina je arheolo ki lokalitet i kultno mjesto locirana u selu Brateljevii 6 km zapadno od Kladnja. U peini su pronaeni crte i (gravure) na njenom lijevom zidu i zauzimaju prostor od oko 15 m du ine. Polje sa crte ima poinje oko 9 m od ulaza. Tu su smje tene scene sa jahaima na konjima (Slika 1.) i jedna scena lova. Dalje prema unutra njosti ni u se ostale teme: jeleni, ljudske fi gure, povr ine sa takicama. Lijevo od ove skupine simbolinih predstava nalaze se: pravougaona polja ispunjena takicama, shemati zovana predstava ovjeka, falusi, strelice i drug i te ko dokuivi oblici. Meu likovnim predstavama izdvajaju se tri ti pa: konjanici, stojee mu ke i tri enske fi gure i ivotinje, jeleni i konji. Crte i su nastali primitiv nom tehnikom urezivanja na stijeni. Ni do danas nije precizno izvr eno dati ranje crte a, niti njihova kulturna pripadnost. Komparacija sa nekim drugim arheolo kim nalazi tima sa slinim ukrasima na podruju Bosne i Hercegovine (Ledenjaa u Budnju (zapadno od Foe), Kozlogradske stijene kod Robovia (ju no od Foe) i Stijena pod pismom u ljebu (sjeverno od Vi egrada)) svrstavaju neke od ovih crte a u kasno bronzano doba, to znai da su stari izmeu 3.300 i 2.800 godina.

Steci Preko puta planinarskog doma Javorje , u selu Donji Olovci, sa desne strane puta Olovci Brdijelji, nalazi se srednjovjekovna nekropola steaka, lokalitet koji je u literaturi poznat pod imenom Kuman ili Kumanovo (Slika 2.). Radi se o 17 st eaka, i to: 12 sljemenjaka, 4 sanduka i 1 stup (usaenik). Steci se nalaze u nizovima, orijentacije u pravcu zapad istok. Ukra ena su 4 sljemenjaka, a na jednom se nalazi natpis. Na sljemenacima se nalaze sljedei ukrasni motivi: dvostruka spiral a, tordirana vrpca, pravilno slovo T, tap i krst sa okruglastim zavr ecima krakova. Na jednom sljemenjaku, kao to je ve istaknuto, na prednjoj eonoj strani nalazi se urezan natpis bosanicom koji govori da je tu sahranjen Radomir Jurisali. Natpis je urezan u 6 redova. Ova nekropola steaka potjee iz kasnog srednjeg vijeka (XIII XVI stoljee). Treba naglasiti da su upravo srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steci,umjetnost i natpisi na njima, ono to Kladanjsku opinu ini interesantnom i donekle izdvaja iz kruga opina Tuzlanskog kantona sa slinom ili istom kulturnom ba tinom. Broj srednjovjekovnih nekropola i grobalja, takoer i primjeraka usamljeni h steaka na podruju opine Kladanj ni do danas nije tano utvren. Zadnji podatak se e u 1990. godinu kada je na podruju Kladanjske opine u 25 naselja evidentirano 57 lokaliteta sa ukupno 598 steaka, od toga na 57 steaka se nalaze ukrasi, a na 3 steka natpisi. Meutim, ni taj se podatak ne mo e uzeti kao konaan, budui da je 2000. godine na obroncima planine Konjuh na putu Oskova -odmarali te Zlaa, prilikom graevinskih radova (rekonstrukcija spomenute saobraajnice) otkriven novi lokalitet steaka (3 steka, sljemenjak i 2 sanduka), to ukazuje da svi lokaliteti steaka na podruju planine Konjuh jo uvijek nisu otkriveni niti dovoljno istra eni. D amije kao kulturno-historijsko naslijee iz osmanskog perioda Najimpozantnija i najstarija d amija na opini Kladanj, koja se nalazi u samom gradu Kladnju, jeste Had i Balibegova d amija (Slika 3.). Zidana je od kamena i presvedena kupolom koja je odozgo pritisnuta i spljo tena. Kupola je starija od on ih koje je projektovao Mimar Sinan, gotovo istovjetna sa kupolom ekrekijine d amije u Sarajevu, pa se pretpostavlja da je isti majstor gradio obje d amije. Za godinu gradnje uzima se 1526. godina. O osnivau Had i Balibegu nema nikakvih pouzdanih podataka. Ova d amija je poznata i pod imenom Kur umlija, jer je prvobitno bila pokrivena olovom, da bi u doba Austro-Ugarske dobila krov od indre. Zadnja sanacija je obavljena 1959. godine kada je skinut malter sa fasada i uraen krov o d lima. Jedino je minaret ostao omalterisan. Krajem juna 1989. godine grom je udar io u vrh minareta (dio ispod alema, a iznad erefe) i napravio manja o teena koja su sanirana. Had i Balibegova d amija je bila u biv oj Jugoslaviji za tiena Zakonom o za titi spomenika i upisana u Registar Republikog zavoda za za titu spomenika Sarajev o. Danas ovaj islamski sakralni objekat predstavlja kulturno-historijski spomenik srednjeg nivoa znaajnosti i drugog stepena ouvanosti. Spada u red nastarijih

d amija sagraenih u Bosni i Hercegovini u periodu osmanske vladavine. Drugi, ni ta manje znaajan, islamski sakralni objekat koji se mo e vidjeti na putu prema planinarskom domu jeste d amija u selu Tuholj. Pretpostavlja se da je graena krajem XVII stoljea, po nekim podacima 1677. godine. Spada u tip d amija sa etverovodnim krovom i drvenim minaretom. Osnova je pravougaona, okvirnih dimenzija 9 x 6 m. Temelji su raeni od lomljenog kamena, nosivi zidovi su izvedeni po sistemu Bondruk (upotreba drvenih greda i ilovae, bez ijednog komada metala, eksera ili zavrtnja). Krovna konstrukcija je drvena kao i krovni pokriva. Godine 1980. vr ene su intervencije na objektu, kada je krov presvuen pleksi-limom koji se i danas nalazi na d amiji. Na d amiji je izveden tip tzv. krovn og minareta sa kupolastim zavr etkom. Prvobitno, minaret je bio drveni. Sve te interv encije su produ ile vijek trajanja Tuholjske d amije, ali su je degradirale u smislu kulturnog znaenja. Ono to je takoer znaajno napomenuti vezano za ovaj islamski sakralni objekat jeste da je najveim djelom, izuzev temelja, izgraen od drveta. D amije sa drvenim minaretom, u koji tip spada ova d amija, grade se neprekidno od sredine XV stoljea, te se u dobroj mjeri ve u za tradicionalnu arhitekturu na ovom podruju. Poznato je da planina Konjuh obiluje raznim vrstama bjelogorinog i crnogorinog drveta, pa je upravo drvo bilo osnovni graevinski materijal prilikom gradnje ove d amije. Tuholjska d amija danas vi e nije u funkciji jer je u njenoj nepo srednoj blizini napravljena nova. Interesantno je napomenuti da se na podruju Kladnja 1933. godine nalazilo 15 d amija sa drvenim minaretom. Do danas su sauvane tri. Pored Tuholjske to su jo d amije u selima Tarevu i Noajeviima. Djevojaka peina kao kultno mjesto Djevojaka peina (Slika 4.) je poznata kao jedno od najpopularnijih kultnih mjesta (dovi ta) bosanskohercegovakih muslimana. Brateljevika peina, kako se pretpostavlja, jo je u srednjem vijeku imala kultno obilje je i slu ila je kao molitv i te bogumila. Nakon dolaska Osmanlija i prihvatanja islama od strane okolnog stanovni tva tradicija okupljanja na ovom kultnom mjestu je nastavljena. Svake god ine zadnjeg utorka u mjesecu julu (pred Aliun ili Ilindan, 2. august) na prostoru ispred, a i u samoj peini, odr ava se bogat vjerski program koji se sastoji od prig odnih predavanja (vazova) i molitvi (podne namaza i dova). Ova vjerska manifestacija se ubraja u red jurjevskih dova, dova pod vedrim nebom (dove za dobru etvu), na kojima se zna okupiti i preko 20.000 ljudi iz itave Bosne i Hercegovine. Unuta r peine, pored jednog bunara, nalazi se humka (grob ili mezar koji ima oblik stalag mita u formi sarkofaga), jedne djevojke muslimanke. Prema narodnom predanju, na veernjem sjelu u jednoj kladanjskoj kafani, u mjesecu ramazanu, opkladila se djevojka (kafed ijina kerka) sa prisutnim gosti ma da e otii u peinu, napiti se vode na bunaru i donijeti posudu vode iz peine. Sama, bez fenjera, pro la je put do sela Brateljevia, uspela se do peine, pro la do kraja peine i na la bunar. Kao dokaz da je boravila u peini trebala je da zabode vreteno ( iljak) u zemlju pored bunara. Sasvim nesmotreno zabadajui vreteno u zemlju, djevojka ga je zabola i u svoje dimije (po jednom predanju radilo se o dugoj ko ulji). Kada je potom htjela

da se digne i krene prema izlazu iz peine, nije mogla od vretena koje je privrstil o njene dimije (dugu ko ulju) za zemlju. Mislei da je neke tajanstvene sile (duhovi) dr e, srce joj je puklo od straha i ostala je na mjestu mrtva. Vjeruje se da je kr aj bunara i ukopana. Upravo po toj hrabroj djevojci peina je i dobila naziv. Peina u Plahoviima Peina u selu Plahovii (Slika 5.), 5 km od Kladnja, poznata je po tome to je, navodno, u mjesecu junu 1943. godine, u toku V ofanzive, devetnaest dana u njoj boravio Vrhovni tab NOV-a i POJ-a na elu sa Josipom Brozom Titom. U periodu NOR-a 1941-1945. godine podruje Kladnja, a posebno planine Konjuh, bila su popri ta estih borbi koje su proti v fa istikog neprijatelja vodili parti zani Bira (Ozrenski partizanski odred, VI istonobosanska proleterska brigada i druge jedini ce NOVJ-e). Dvadesetsedmog juna 1943. godine IV crnogorska proleterska brigada, u sadejstvu sa ostalim jedinicama II proleterske divizije, prvi put je oslobodil a ovo naselje. Zavr na razmatranja Grad Kladanj i dio planine Konjuh koji pripada Kladanjskoj opini obiluju brojnim, raznovrsnim i sadr ajnim kulturno-historijskim naslijeem. Teritorijalno posmatrano, od ukupno 381 registrovanih kulturno-historijskog spomenika na podruju Tuzlanskog kantona, najvei broj, njih 142, smje teno je upravo na prostoru Kladanjske opine. Reprezentativno kulturno-historijsko nasl ijee ine: Djevojaka peina kao arheolo ki lokalitet i kultno mjesto, srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steci, d amije iz XVI i XVII stoljea i peina u selu Plahovii. Kulturno-historijsko bogatstvo opine Kladanj nije u dovoljnoj mjeri vrednovano, za tieno niti istra eno. Bogatstvo kulturno-historijskih dobara Kladanjske opine predstavlja izuzetno va nu osnovu za razvoj kulturno-historijskog, vjerskog, seoskog i manifestacionog turizma. Zakonodavne aktivnosti na definiranju i za titi kulturno-historijskih dobara na podruju opine Kladanj nisu u dovoljnoj mjeri pokrenute niti ostvarene. Kulturno-historijsko naslijee neophodno je preciznije evidentirati , izraditi karte, lokacijski obilje iti , postaviti putokaze, urediti pristupne staze, te sain iti odgovarajue skice sa upotpunjenom kulturno-historijskom dokumentacionom bazom. Pojedini kulturno-historijski spomenici opine Kladanj zahti jevaju intenzivne aktivnosti tekueg odr avanja, sanaciju i strunu restauraciju. Na kraju, treba istai da bi na podruju opine Kladanj permanentna struna istra ivanja iji bi rezultati omoguili izradu strategije razliitih vidova aktivnosti. to prije trebalo pokrenuti

Literatura i izvori 1. Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine Sarajevo, Sarajevo, 1988. 2. Basler uro, Mulaomerovi Jasminko, Peinski crte i u Brateljeviima kod Kladnja, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla, 1984. 3. Beirbegovi Mad ida, D amije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Veselin Masle a, Sarajevo, 1990. 4. Be lagi efi k, Steci okoline Kladnja, Na e starine, Godi njak Zavoda za za titu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Knjiga XII, Sarajevo, 1969. 5. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande oru anih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1994. 6. Rusmir Djedovi, Muris Hajdarevi, Ahmet Ahmetovi, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi, broj 13-14., BZK Preporod Tuzla, u tampi, 7. Grupa autora, Elaborat, Kulturno-istorisko i prirodno nasljee opine Kladanj, Zavod za za titu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Tuzla, Kladanj, Januar 1990. 8. Grupa autora, Studija, Prirodne i historijske vrijednosti Tuzlanskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, Oktobar 2001. 9. HJ. M., Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, Glasnik Visokog islamskog starje instva, 3/81, Sarajevo, 1981. 10. Kikanovi Mirsad, Postratne demografske prilike Tuzlanskog kantona, Pogledi, Bo njaka zajednica kulture Preporod, Opinsko dru tvo Tuzla, Broj 8, Tuzla, Juli 2001. 11. Lilek Emilijan, Etnolo ki pabirci po Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XI, Sarajevo, 1899. 12. Mujezinovi Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga IIistona i centralna Bosna, Veselin Masle a, Sarajevo, 1977. 13. Patsch Karlo, Nahogjaji novaca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XII, Sarajevo, 1900. 14. abanovi Hazim, Bosanski pa aluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 15. Vego Marko, Naselja Bosanske srednjovjekovne dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1957.

AKTIVNOSTI ZAVODA AKTIVNOSTI ZAVODA

178

Benjamin Bajrektarevi, prof. PROBLEMATIKA ZA TITE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA TUZLANSKOG KANTONA Problematika kulturne historije i za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, odnosno ba tine, Tuzle, Tuzlanskog Kant ona i sjeveroistone Bosne je vrlo slabo istra ena i prezentovana kulturnoj i iroj javnosti. Stoga je potrebno stalno insti tucionalno ulagati napore kako bi se to prevazi lo. Nedovoljno su istra eni svi aspekti sedmo milenijskog kulturnog ivota i ba tine grada Tuzle i ire okoline. Zahvaljujui povoljnim prirodnim uvjetima i bogatstvima (naroito soli), jo od neolita na podruju sjeveroistone Bosne se razvijaju naselja sa znaajnim ekonomskim, kulturnim i urbanim uticajem na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Aktivnosti Zavoda u 2008. g. Djelatnost Zavoda u 2008. godini karakterisala je promjena menad menta, u aprilu 2008. godine nakon pribavljene saglasnosti od strane Vlade Tuzlanskog kantona imenovan je novi direktor Zavoda. Nedovr enost pravnog sistema naroito iz podruja za ti te naslijea, (kao to je poznato ne postoji zakon o za titi naslijea na nivou Kantona i Federacije Bosne i Hercegovine ) dovodi ovaj Zavod u vrlo te ku situaciju u smislu zakonskog djelovanja. Finansiranja rada Zavoda je iz bud etskih sredstava Tuzlanskog kantona i iz drugih izvora odredenih zakonom o finansiranju Javnih ustanova na nivou Kantona. S obzirom da u oblasti finansiranja rada Zavoda nisu napravljena zakonska rje enja iz domena vlastitih prihoda, Zavodu ostaje malo ili nikako prostora za razvijanj e ka krovnoj insti tuciji kulture na podruju na eg kantona koja joj po primarnoj djelatn ost pripada zajedno sa ostale dvije institucije kulture na na em kantonu (Arhiv TK, Muzej istone Bosne). Koristei veoma te ko stanje uope u organizaciji i djelovanju slu bi za tite (Zavoda) u Federaciji BiH, a posebno zakonsku neusklaenost djelovanja, neke strune poslove rade i druge institucije ali su one potpuno nesustavne i nekoordin irane sa metodologijom za tite i meunarodnim zakonodavstvom i konvencijama o za titi naslijea. Nedostatak strunih kadrova se itekako osjeti u radu Zavoda. Pravilnikom o unutra njoj organizaciji na koji je svoju saglasnost dala vlada Tuzlanskog kanto na ostaje i dalje popunjen sa trideset posto. U tom smislu pokrenuta je akti vnost oko izmjene i dopune sistematizacije koja je uspje no okonana, te je raspisan konkurs za jedno struno radno mjesto.

Uprkos brojnim pote koama koje prate rad ove ustanove, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odlinu saradnju sa drugim inst itucijama .

Arheologija Na podruju opina Banovii i eli, a za potrebe infrastrukturnih objekata realizovane su sljedee aktivnosti . Obavljeno arheolo ko rekognosciranje na lokalit etu GSM stanice Borovaci Bre tica u opini Banovii po projektnoj dokumemtaciji nad kojom je izvr ena revizija i dana potrebna suglasnost, a za potrebe BH Telecoma. Izvr eno arheolo ko rekognosciranje lokaliteta budueg vodovoda u opini eli i izdata potrebna dokumentacija na projektnu dokumentaciju. Muzej Istone Bosne je u protekloj godini radio arheolo ka iskopavanja na brdu Kicelj u opini Tuzla i u Gornjoj Tuzli, te je dostavio dokumentaciju o ovim istra i vanjima na analizu. Struna analiza ove dokumentacije je izvr ena od strane na ih strunjaka, veoma brzo i efi kasno. Graditeljsko naslijede U okviru djelatnosti koju obavlja Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijsko g i prirodnog naslijea, slu ba za graditeljsko naslijee, je u 2008. godini realizovala aktivnosti koje se mogu podijeliti u primarne i sekundarne, s obziro m na vrstu djelatnosti kojom je obuhvaena odreena akti vnost. Primarna djelatnost: - Konti nuirano praenje na terenu (Podruje tuzlanskog kantona) i identifikacija stanja objekata i lokaliteta koji predstavljaju kulturno, graditeljsko naslijee. -Fotodokumenti ranje specifinih objekata za koje se mo e pretpostaviti da su u poziciji mogue izmjene identiteta, bilo da se radi o tzv. poziti vnim int ervencijama u smislu organizovanim rekonstrukcijama uz projektnu dokumentaciju i saglasnosti, pa do nekih sti hijskih, nestrunih intervencija, ili promjene identi teta usljed utjecaja vremena. -Praenje radova na objektima koji su pod za titom a nalaze se u za tienom podruju Tuzlanske gradske ar ije (Objekat Baroka, Poljska d amija, kao i neki objekti iz austro-ugarskog perioda) - Kooridnacija sa zainteresiranim institucijama kulture (Muzej, Arhiv) kada su u pitanju pripremni graevinski radovi koji otvaraju mogunost arheolo kih istra ivanja i novih nalazi ta iz oblasti pokretnog naslijea i etnolo ki zanimljivih predmeta. (Tuzla, Srebrenik) - Izlasci na teren na podruju kantona, i izrada Saglasnosti Zavoda , prema Zakonu o za titi i prema podnesenim Zahtjevima za saglasnost od strane fizikih lica, a po preporuci Federalnog ministarstva poljoprivrede u svrhu pretvorbe umsk og zemlji ta u graevinsko zemlji te. Ove aktivnosti su realizovane u svim opinama Tuzlanskog kantona , a najvi e u Graanici, Tuzli, Kalesiji, ivinicama, Srebreniku, Gradaacu,Sapni, Teoaku. - Koordinacija sa U.G Ornament iz Kalesije i njhovom organizovanom akcijom dislokacije nekropole steaka sa Okrugle u opini Kalesija u dvori te osnovne

kole Toj ii, u cilju kvalitetnije za tite i ouvanja pojedinih steaka i omoguavanje daljnjeg kvalitetnijeg odr avanja. Ovo je prvo poslijeratno izmije tanje steaka, u kojem je Zavod imao kljunu ulogu u izradi elaborata o premje tanju steaka koji predstavljaju neprocjenjivo kulturno blago opine Kalesija, kantona, Bosne i Hercegovine. Izmje tanje steaka pored osnovne kole dovelo je do osnivanja Arheolo kog parka to predstavlja znaajan korak u valorizaciji i prezentaciji kulturnog blaga generacijama koje dolaze. - Na zahtjev Dr avne komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine izvr eno je terensko rekognosciranje i snimanje sakralnih objekata na podruju kantona, za potrebe Tuzlanske Pravoslavne Eparhije, kao i analiza trenutn og stanja i osnovnih potreba za ouvanjem objekata na lokaliteti ma: Po arnica, Kalesija, D urevik, Tinja, Pasci Gornji, Purai, Srebrenik, Tuzla. - Na zahtjev Med lisa Islamske zajednice Tuzla izvr eno je terensko snimanje, analiza i izrada Elaborata o neophodnim radovima na sakralnom objektu D indijska d amija u Tuzli, radi obezbjeenja kvalitetne i funkcionalne egzistencije ovog objekta koji je predlo en za objekat od nacionalnog interesa. -Kontinuirana ponovna valorizacija objekata ili lokaliteta od kulturnog znaaja, svih navedenih, koji su bili predmetom strunog doticaja iz razliitih razloga, u 2008. godini. - Ostali poslovi na strunoj saradnji, pomoi, sugestiji kada je u pitanju saradnja sa pravnim i fizikim licima, a tiu se objekata ili lokaliteta od kulturno g znaaja, ili onih objakta za koje se mo e predpostaviti da bi mogli biti predlo eni za za titu. Sekundarna djelatnost: - Poslovna saradnja sa istim ili slinim institucijama koje se dotiu djelatnosti vezanim za pokretno ili nepokretno kulturno naslijee. - Razmjena iskustava i usavr avanje sa srodnim insti tucijama za ti te u Hrvatskoj, kao dr avi u kojoj je oblast za tite kulturnog naslijea podignuta na vi i nivo, kako pravne, tako i direktne, funkcionalne za ti te. - Priprema, organizacija i izrada popratnog materijala za Okrugli sto na temu Dani europskog naslijea. - Popularizacija graditeljskog naslijea, kao oblast bitna za kulturni i turistiki identitet Tuzlanskog kantona. Prirodno naslijee U okviru ovog segmenta za tite Zavod je uestvovao u organizaciji sastanka u okviru kampanje Za titimo Konjuh koji je odr an u Ministarstvu prostornog ureenja Vlade Tuzlanskog kantona. Sastanku su prisustvovali predstavnici Ministar stava prostornog ureenja i za tite okoli a, poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, predstavnici preduzea ume Tuzlanskog kantona, kao i predstavnici opina Banovii i ivinice te predstavnici nevladinog sektora iz ovih opina.

Sastanak je predstavljao jednu u nizu aktivnosti koje se vode na progla enju Konjuha za tienim dobrom, i tom prilikom pru ena je podr ka svih prisutnih daljim koracima . Istaknute su vrijednosti Konjuha koje se ogledaju u umskom, biljnom, ivotinjskom bogatstvu te kao i turistiki potencija. Propagandna Akti vnost Ova aktivnost Zavoda je maksimalno iskori tena u ovoj godini. Zavod je bio organizator dvije manifestacije a u jednoj je bio suorganizator. Sve su medijski bile izuzetno dobro praene. Povodom godi njice otpora Austro-Ugarske okupacije, organizovali smo obilje avanje 130-te godi njice kada je u Tuzli pala i prva rtva Salih Tui. Na podruju Bukovia u Tuzli nalazi se spomen obilje je prve rtve te okupacije u Tuzli, koje je tim povodom ureeno i na taj dan organizovana je posjeta i odr an je histori jski as pred graanima. Tim povodom emitovani su prilozi u svim elektronskim medijima i nekoliko printanih medija, to je dovelo do niza poziti vnih kritika na raun rada Zavoda. Druga manifestacija je organizovanje Okruglog stola u okviru manifestacije Dani Evropskog naslijea pod nazivom Kulturno-historijsko naslijee Tuzlanskog kantona stanje i perspekti va. U radu okruglog stola uestvovali su istaknuti strunjaci iz oblasti kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea na na em kantonu. Trea manifestacija u ijem organizovanju je Zavod uzeo ue a je obilje avanje 2. oktobra, Dana osloboenja grada Tuzle. Ova aktivnost je realizovana u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom i Arhivom Tuzlanskog kantona. Predstavnici Zavoda su uzeli ue e u radu dva zanaajna Okrugla stola koje su organizovali BKC Kalesija i Arhiv Tuzlanskog kantona, a teme su bile Sred njovjekovne upe sjeveroistone Bosne i Industrijsko nasljee Tuzle . Vrlo dobru saradnju Zavod je ostvario sa Kantonalnom televizijom sa kojom su dogovoreni zajedniki projekti u oblasti popularizacije naslijea. U vi e navrata Zavod je odgovarao na poslanika pitanja iz svoje oblasti. Materijalno-tehniko opremanje prostorija Zavoda U ovoj godini prostor za rad je pro iren za dvije kancelarije veliine 15 kvadrata, na istoj lokaciji, to je dalje zahtijevalo njihovo opremanje. Zahvaljujui aktivnos tima novog menad menta u rebalansu bud eta Tuzlanskog kantona obezbijeeno je 6.900 KM za tehniko opremanje. Novac je putem Zakona o javnoj nabavci iskori ten za kupovinu kancelarijskog namje taja. Znaajna je novina da je Zavod dobio fiksni broj telefona te internet konekciju.

Aktivnosti Zavoda u 2009. g. Uprkos brojnim pote koama koje prate rad Zavoda, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odlinu saradnju sa drugim institucija ma. Pravno organizaciono jaanje Zavoda

Aktivnosti oko pravno - organizacionog jaanja Zavoda su slijedee: -Struna slu ba Zavoda napravila je radnu verziju novog Zakona o za titi kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i uputio ga je u proceduru ka Upravnom Odboru. -Done eni novi normati vni akti s ciljem zaokru ivanja zakonitosti rada Zavoda. Na primjer, Pravilnik o provoenju direktnog postupka o sprovoenju sporazuma, nain kori tenja slu benog putnikog vozila itd. -Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struno-naunog asopisa iz oblasti za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea. -Usvojen prijedlog cjenovnika usluga Zavoda -Prijedlog Bud eta Zavoda za 2010. godinu -Done en okvirni plan aktivnosti za tematske projekte koje e Zavod uraditi i aplicirati tokom 2009. godine. -Kao jedan od pokazatelja znatnog intenziviranja rada Zavoda mo e poslu iti i podatak da je tokom 2009. godine, do decembra mjeseca kroz administraciju sprovedeno 230 raznih dokumenata. Radi usporedbe predhodnih godina se sprovodilo oko 90 dokumenata godi nje. Kadrovsko jaanje Zavoda Na planu kadrovskog jaanja Zavoda tokom 2009. godine je uraeno najvi e od zavr etka zadnjeg rata i to: -Dovr en je proces izbora strunog saradnika za prirodno naslijee -Izvr eno je anga ovanje pripravnika-volontera historiara. -Formirana je volonterska grupa suradnika Zavoda sa terena Struno usavr avanje radnika Zavoda Na planu strunog usavr avanja radnika uraeno je slijedee: -Jedan radnik je uradio i odbranio magistarski rad iz oblasti kojom se Zavod bavi. Na taj nain je prvi puta u svojoj historiji dobio strunog radnika sa naunim zvanjem magistar nauka. -Jedan radnik je poeo pohaati postdiplomski studij iz oblasti kojom se Zavod bavi. -Jedan radnik zavr ava jednogodi nji period usavr avanja u status strunog radnika iz oblasti kojom se Zavod bavi

Nauni skupovi Zavod i uposlenici Zavoda su tokom ove godine pokrenuli, uestvovali i organizoval i vi e naunih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. -Zavod i menad ment Zavoda su bili jedan od organizatora velikog naunog skupa u Gradacu posveenog poznatom bosanskohercegovakom nauniku i pravnom historiaru dr. Mustafi Imamoviu. -Zavod je izvr io sve pripreme oko organizovanja velikog naunog skupa o bosanskom srednjovijekovlju a posveen Povelji Kulina Bana -Zavod je izvr io sve pripreme oko organizovanja veeg naunog skupa pod nazivom: Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii Ue e na strunim skupovima -Zavod je u saradnji sa Pravnim fakultetom Univerziteta u Tuzli organizovao okrugli sto: 820 godina povelje Kulina bana . Okrugli sto je odr an krajem augusta a na njemu su pored menad menta i uposlenika Zavoda uestvovali i: prof. dr. Hajro Kofrc, dekan Pravnog fakulteta: doc. Dr. Edin Mutapi, prodekan Pravnog fakulteta; prof. dr. Enver Halilovi, dekan Filozofskog fakulteta i doc. dr. Amira Turbi Had agi sa Filozofskog fakulteta. -Uposlenici Zavoda su akti vno uestvovali na jo nekoliko strunih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. Aktivnosti Zavoda na opinama TK Valiki dio terenskih aktivnosti Zavoda se odvijao na opinama Tuzlanskog kantona. Navodimo neke najva nije aktivnosti: Sapna -Terensko istra ivanje kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine sa posebnim aspektom ostataka srednjovijekovne zgrade u selu Ro anj.

-Elaborat sa prijedlogom mjera za tite srednjovijekovne zgrade u Ro nju ivinice -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine ivinice -Aktivnosti oko cjelokupnog projekta, istra ivanja, sanacije i rekonstrukcije mlina Rusov mlin -Izrada preliminarnog projekta sanacije nekoliko o teenih steaka i njihovo premije tanje na lokaciju budueg etno parka Ba igovci

Kalesija -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine Kalesija -Suradnja sa nevladinom organizacijom Ornamenti i praenje aktivnosti oko ureenja tri lokacije steaka Tuzla -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine Tuzla -Pripreme za reviziju Elaborata kulturno-historijsko naslijea opine Tuzla iz 1988. godine -Poetak dugoronog projekta urbano naslijee grada Tuzle -Terensko istra ivanje brda Ilinica sa izradom Elaborata grebena Ilinice -Rekognosciranje lokaliteta Konak Mahmut-pa e Tuzlia u kojem je Husein kapetan Grada evi izabran za vou autonomnog pokreta 1831. godine -Suradnja sa dr avnom komisijom za nacionalne spomenike u pripremi progla enja nacionalnim spomenikom Atik-Behrambegove d amije i Portala medrese

Graanica -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Praenje aktivnosti na obnavljanju nacionalnog spomenika stara d amija i Sokolu. Lukavac -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Elaborat opis, stanje i mjera za tite kulturno historijskog dobra Osnovna kola Vjekoslav Tunji u G. Bistarcu -Pripreme oko istra ivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja va era u Puraiu na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijalno dobro Banovii -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine Banovii -Izrada preliminarnog Elaborata kulturno-historijskog i prirodnog naslijea

opine Banovii -Istra ivanje i izrada preliminarnog Elaborata za Etno lokalitet Makovac -Priprema naunog skupa Za tita i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine Banovii Gradaac -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Aktivnosti na priprema za izradu Elaborata O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane u Gradacu

Srebrenik -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Dovr etak procesa obnove stare d amije u pionici i njenog progla enja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine -Pripreme oko istra ivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja Dovi ta na Rati u na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijal no dobro -Pripreme za otvaranje arheolo kog lokaliteta kod pionice u smislu arheolo kih istra ivanja tog antikog lokaliteta. Kladanj -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Elaborat Sanacija prilaznog i ulaznog dijela Djevojaka peina-Brateljevii -Uraen orjentacioni predmjer neophodnih radova na sanaciji prilaznog i ulaznog dijela u Djevojaku peinu u Brateljeviima -Istra ivanje kulturno-historijskog naslijea ireg prostora Tuholja

Teoak -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine -Aktivnosti na praenju izmje tanja spomen obilje ja iz Drugog svjetskog rata u Teoaku eli -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za tite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine -Za potrebe dr avne komisije za nacionalne spomenike Sarajevo izvr eno je istra ivanje stanja d amija u Koraju i napisan op iran izvje taj sa snimcima sa terena Doboj Istok -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijee na podruju opine. Izdava tvo Od 2009. godine Zavod je krenuo i u poslove oko priprema i izdavanja razliitih publikacija koje prezenti raju.

-U suradnji sa nadle nim ministarstvom je pokrenuta izrada reprezentativne Fotomonografije Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona . Tokom druge polovine 2009. godine su izvr ene brojne aktivnosti na problematici istra ivanja i prikupljanja dokumentacije a u vezi priprema i izdavanja Fotomonogr afije Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona . -U cilju izdavanja navedene Fotomonografije u suradnji sa nadle nim ministarstvom Zavod je formirao Redakcijski odbor Fotomonografije uz ue e uposlenika Zavoda koji ine eminentni kulturno-nauni radnici kantona. Sastav odbora je slijedei: predsjednik: prof. dr. Mirzeta Had i-Suljki, ministrica MONKS-a TK; podpredsjednik: doc. dr. Edin Mutapi; sekretar: Munisa Kovaevi, prof.; lanovi: Zlatko Duki, knji evnik, pom. min. za kulturu; doc. dr. Bego Omerevi, Filozofski fakultet; Jasmin Imamovi, knji evnik; doc. dr. Amira Had agi, Filozofski fakultet; Benjamin Bajrektarevi, dir. Zavoda; mr.sc. Nikola ia, HKD Napredak , efk o Sulejmanovi, prof., Mirsad Bakalovi, kustos muzeja; Dra en Kosec, dipl.ing.arh., Zavod; mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod. Takoer, Zavod je formirao autorski ti m Fotomonografi je koji ine svi struni uposlenici Zavoda u slijedeem sastavu: Doc. dr. Edin Mutapi, konsultant; direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi; Dra en Kosec, dipl. ing. arh.; mr. sc. Rusmir Djedovi; Munisa Kovaevi, prof. -Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struno-naunog aso

pisa iz oblasti za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea. -Odreena je redakcija struno-naunog asopisa iz oblasti za ti te, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea i odreeni glavni i odgovorni urednik, urednik u redakciji i sekretar redakcije. U sastav r edakcije asopisa Ba tina su u li lanovi menad menta i svi struni uposlenici Zavoda: Glavni i odgovorni urednik doc. dr. Edin Mutapi; Urednik u redakciji mr. sc. Rusmi r Djedovi; lanovi: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda; doc. dr. Amira TurbiHad agi; dr. sc. Viktor Bariak; Senaid Mujki, dipl. pravnik; Dra en Kosec, dipl. ing. arh.; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar). -Tokom 2009. godine je formirana mre a od 20 suradnika za ovaj asopis i prikupljeno je dvadesetak naunih i strunih radova iz oblasti ba ti ne, kulturno-historijskog i prirodnog naslijea sjeveroistone Bosne. -Krajem 2009. godine su izvr ene pripreme za izdanje prvog broja strunonaunog asopisa Ba tina sjeveroistone Bosne koje e izdati Zavod. - Suizdava tvo knjige o izvornoj narodnoj muzici sa BZK Peporodom Doboj Istok. Suradnja sa sredstvima informisanja Tokom cijele 2009. godine Zavod je ostvarivao vrlo bogatu suradnju sa svim sredstvima informisanja na afirmaciji i prezentaciji kulturno-historijskog i pri rodnog naslijea Tuzlanskog kantona. Ta saradnja se ogledala kroz ue e u raznim emisijama, prilozima, izjavama itd., za razne informati vne kue. Neke od njih su: Televizija Tuzlanskog kantona, TV Slon, TV Tuzla, Radio Tuzlanskog kantona, Radio Federacij e BiH, Dnevni Avaz, Tuzlanski list, razni internetski mediji...U toku su pripreme i za izradu internet stranice Zavoda. Suradnja sa srodnim institucijama i javnosti Zavod je ove godine ostvarivao tijesnu saradnju sa raznim institucijama koje su srodne djelatnosti Zavoda. Prije svega se misli se na nadle no ministarstv o MONKS u Vladi TK i nadle nom ministricom prof. dr. Mirzetom Suljki-Had i i pomonika za kulturu knji evnikom Zlatkom Dukiem. Zatim: Arhiv TK, Muzej istone Bosne, Biblioteka Tuzla, Filozofski fakulteti, Pravni fakulteti, Prirodno matema tikim fakultetom, Federalnim Zavodom za za titu spomenika kulture, Dr avnom Komisijom za nacionalne spomenike, Ministarstvo za prostorno ureenje Tuzlanskog kantona... Zavod je suraivao i sa svim opinama Tuzlanskog kantona i njihovim naelnicima, raznim nevladinim organizacijama (posebno U.G. Ornament, Kalesija). Takoer, je Zavod ostvarivao tijesnu saradnju i sa institucijama i prestavnicima svih vjerskih i etnikih zajednica: Muftistvo tuzlansko, Med lis islamske zajednice Tuzla, Katoliki samostan svetog Petra i Pavla u Tuzli, Pravoslavna crkva u Tuzli (Arhijersko namjesni tvo Zvorniko-Tuzlanske Eparhije)...

Tokom godine uposlenici Zavoda su stalno odr avali kontakte sa brojnim naunim, kulturnim, strunim radnicima iz nadle ne oblasti i sa javnosti u naj irem smislu rijei.

192

PRIKAZI - RECENZIJE OSVRTI PRIKAZI - RECENZIJE OSVRTI

194

Senad Begovi, prof. NAUNI SKUP 45 GODINA NAUNOG I PUBLICISTIKOG RADA MUSTAFE IMAMOVIA U Gradacu je od 23. do 25. oktobra 2009. godine odr an nauni skup posveen etrdesetpetogodi enjem naunom i publicistikom radu prof. Mustafe Imamovia. Organizatori naunog skupa bili su JU Institut za istoriju Sarajevo i JU Javna biblioteka Alija Isakovi Gradaac. Veliki broj uesnika naunog skupa iz zemlje i inostranstva potvrdio je da se radi o izuzetnom nauniku ija djela prelaze granice dr ave u kojoj su nastala i nalaze svoje itaoce kako u bli em tako i irem nauno m okru enju. Dokaz za to je prevoenje njegovih radova na nekoliko svjetskih jezika. Mustafa Imamovi je jedan od najznaajnijih ivuih historiara u Bosni i Hercegovini. Obimna bibliografi ja svjedoi o plodonosnom radu, posebno u oblasti historije dr ave i prava. Znaajan doprinos je dao tokom tzv. drugog bo njakomuslimansk og nacionalno-kulturnog preporoda sedamdeseti h godina XX stoljea, kada je svojim stavovima iznesenim u razliitim tekstovima iz oblasti knji evnosti (posebno je znaajan prikaz knjige Muhsina Rizvia, Behar knji evnohistorijska monografija, koja nosi naslov Kulturni preporod kod Muslimana ) pokazao da se radi o nacionalno osvije tenom intelektualcu, bez kompleksa ni e vrijednosti u pogledu nacionalnosti.1 Posebno je znaajan njegov intelektualni doprinos afirmaciji Bosne i Hercegovine, a proti v shvatanja iste kao komunistike politike tvorevine, odnosno srpske i (ili) hrvatske duhovne kolonije. Prof. Mustafa Imamovi je pokaza o u raspravama sa Miloradom Ekmeiem, u to vrijeme prvim ovjekom Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, da opravdano ne dopu ta da se Bo sna i Hercegovina, tj. njena historija, zanemaruje, a njeni narodi svrstavaju u neke ideolo ke neznanstvene i privremene politike interese.2 Mustafa Imamovi je roen 29. januara 1941. godine u Gradacu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Studirao je pravo u Beogradu, gdje je dipl omirao 1963. godine, a zvanje magistra nauka stekao je 1967. godine. Doktorirao je 1971. godine, nakon ega je izabran za docenta na predmetu opa historija dr ave i prava. Predavao je u Mostaru, Rijeci, u nekoliko evropskih gradova i na presti nom univerzitetu Yale u Sjedinjenim Amerikim Dr avama. Radi u zvanju redovnog profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Objavio je vi e od 595 razliiti h naunih radova, ud benika, studija, rasprava i lanaka. Nauni skup posveen prof. dr. Mustafi Imamoviu trajao je tri dana (petak, subota i nedjelja). U petak, 23. oktobra, odr ana je pres-konferencija povodom poet ka skupa, a organizatori skupa su uputili pozdravnu rije. Drugi dan su uesnici skupa posveti li naunom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamovia, te je na tu temu svoje radove predstavio veliki broj strunjaka iz oblasti historije, sociologije, prava,

1 Op irnije o tome u djelu str. 266. 2 Isto, str. 289. 195

air Filandra: Bo njaka politika u XX stoljeu, Sarajevo 1998.

orijentalisti ke. Uesnici skupa su predstavili svoja istra ivanja vezana za nauni ra d Mustafe Imamovia. Prva je predstavljena knjiga sa naslovom Graa za bibliografi ju radova prof. dr. Mustafe Imamovia, koja je nastala u koautorstvu Mirele Ro ajac-Zuli i Ivane Teroni. Njegova najznaajnija djela su: Pravni polo aj i unutra nji politiki razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914 , Bo njaci u emigraciji bosanski pogledi 1955-1967 , Bosanski ustav , Historija dr ave i prava Bosne i Hercegovine , te u koautorstvu sa Atifom Purivatrom i Rusmirom Mahmutehajiem Muslimani i bo nja tvo , a sa Atifom Purivatrom i Kemalom Hreljom Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima . Za taj izuzetno bogat nauni rad dobio je vi e dru tvenih priznanja kao to su: Veselin Masle a (1987), estoaprilska nagrada grada Sarajeva (1998) , Povelja Univerziteta u Sarajevu povodom 50 godina osnivanja i rada (1999) , Plaketa Kikievih susreta itd. Tu je i njegova najtira nija knjiga Historija Bo njaka koja je do ivjela nekoliko izdanja. Autor je u predgovoru napisao da je rad na knjizi zapoet u najtraginijim momentima za bo njaki narod od 1993. do 1996. godine.3 Okru enje u kojem je nastajala knjiga bilo je veoma te ko, a sam rad na knjizi je ostvarivan u vanrednim ratnim okolnostima. Ipak, to nije utjeca lo da autor, prof. dr. Mustafa Imamovi, (o ijem radu na knjizi i ukupnom naunom anga manu postoje razliita mi ljenja u naunoj javnosti)4 dovr i pisanje djela Historija Bo njaka . Dr. Husnija Kamberovi, direktor Instituta za historiju u Sarajevu, autor knjiga Prema modernom dru tvu , Husein-kapetan Grada evi (1802-1834) , Begovski zemlji ni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine , te mnogobrojnih rasprava, lanaka i studija, na naunom skupu u svom radu je govorio o naunom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamovia, pod istoimenim naslovom. Husnija Kamberovi je jedan od najznaajnijih historiara u Bosni i Hercegovini, koji na strogo naunim osnovama, apolitino i objektivno pi e o historijskim temama iz XIX i XX stoljea. Znaajan je njegov prikaz knjige Mustafe Imamovia Historija Bo njaka .5 Akademik Esad Durakovi je orijentalista koji je za svoj rad na prevoenju sa orijentalnih jezika dobio 2002. godine nagradu UNESCO-a za najboljeg arabistu na svijetu. Njegovi najznaajniji prijevodi su Kur an, Hiljadu i jedna no, te Muallaq a sedam zlatnih arabljanskih oda. Danas je redovni profesor i ef Katedre za arapski jezik i knji evnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim spomenuti h prijevod a znaajna su i njegova nauna djela Prolegomena za historiju knji evnosti orijentalnoislamskog kruga , Poetika stare arapske knji evnosti i Orijentologija . Dr. Esad Durakovi je pisao o Orijentolo kom uvidu u djelo Mustafe Imamovia . Dr. Enes Kari je na skupu govorio o Mustafi Imamoviu u stranim izvorima. Dr. Kari je redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Izuzetno je pro duktivan kao autor mnogih tekstova o povijesti tumaenja Kur ana. Nakon zavr3 Mustafa Imamovi, Historija Bo njaka, Sarajevo 1998. str. 5. 4 Vi e o tome: Sreko M. D aja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitolo ki odrazi, Historijski mitovi na Balkanu, Zbornik radova, Sarajevo, 2003. str. 39-66. 5 Husnija Kamberovi: Mustafa Imamovi, Historija Bo njaka. Sarajevo 1997, u: Prilozi.

Institut za isto riju, br. 28, Sarajevo 1999, str. 246 248.

ene medrese upisao se na Fakultet politikih nauka i Fakultet islamskih nauka. Nakon okonanja studija 1981. (FIN), odnosno 1982. (Fakultet politikih nauka), na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine je magistrirao, a doktorirao 1989. godine na Filolo kom fakultetu u Beogradu. Boravio je vi e puta na specijalizaciji n a Univerzitetu Al-Azhar, Kairskom univerzitetu, Yale (Sjedinjene Amerike Dr ave ) i Oxford (Velika Britanija). Dr. Enes Pelidija se skupu obratio referatom na temu Svestrana dosljednost prof. dr. Mustafe Imamovia . Enes Pelidija je profesor na predmeti ma Bosna i Hercegovina pod osmanskom vla u i historija zemalja jugoistone Europe pod osmanskom vla u . Njegova najznaajnija knjiga je doktorska disertacija odbranjena 1986. godine pod naslovom Bosanski ejalet od Karlovakog do Po arevakog mira 1699.-1718. objavljena u izdanju Veselin Masle a, Sarajevo 1989. godine. Jedno od va nijih djela iz njegovog opusa je i knjiga Banjaluki boj iz 1737. godine uzroci i posljedice (El Kalem, Sarajevo, 2002) koja, osim boja pod Banja Lukom iz 1737.godine, tretira pitanja ekonomije, politike, kulture i opeg stanja dru tva u Bosanskom ejaletu tokom XVIII stoljea. Dr. air Filandra je naunom skupu referirao na temu Mustafa Imamovi i kulturni preporod Bo njaka . Dr. Filandra je profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, intelektualac, pisac mnogobrojnih lanaka, rasprava, i autor je knjige pod naslovom Bo njaka politika u XX stoljeu koja na temelju historijskih izvora i linog iskustva prati razvoj politike i nacionalne misli Bo njaka s kraja XIX i poetka XX stoljea. Osim navedene, znaajna je njegova knjiga Bo njaci i moderna, humanistika misao Bo njaka od polovine XIX do polovine XX stoljea . U toj knjizi, koja predstavlja zbirku tekstova iz oblasti prava, fi lozofije, sociologije, ekonomije, politike i oblasti kulture, autor je elio italakoj javnosti uiniti dostupnim radove koji bi te ko dolazili do ruku italaca, jer su objavljeni u asopisima krajem XIX i poetkom XX stoljea.6 Dr. Robert Donia autor je mnogih strunih tekstova vezanih za historiju Bosne i Hercegovine, a posebno za politiki ivot Bo njaka XIX i XX stoljea. Njegova najpoznatija knjiga je Islam pod dvoglavim orlom: Muslimani u Bosni i Hercegovini 1878-1914 , zatim knjiga koja je napisana u koautorstvu sa Johnom Fineom7 Bosna i Hercegovina, tradicija koju su izdali koja daje sa et prikaz pro losti Bosne i Hercegovine od seobe naroda u ranom srednjem vijeku, pa sve do devedesetih godina XX stoljea. Robert J. Donia je magistrirao i doktorirao historiju Balkana na Univerzitetu u Michigenu, a 1974-1975. godine u Sarajevu je boravio u Sarajevu kao Fulbrightov stipendista za istra ivaki rad. Predaje na univerzitetima u Sjedinj enim Amerikim Dr avama, a nerijetko gostuje i na katedrama za historiju u Bosni i Hercegovini. Njegova najnovija knjiga se bavi pro lo u Sarajeva. Na naunom 6 air Filandra, Bo njaci i moderna, Humanistika misao Bo njaka od polovine XIX do polov ine XX stoljea, BKC, Sarajevo 1996. 7 John Fine je magistrirao i doktorirao na Univerzitetu Harvard, a studirao je i predavao na Univerzitetu

u Sarajevu. Autor je dvotomne historije o srednjovjekovnom Balkanu, te monografi je o Crkvi bosan skoj, Bosnian Church, A new Interpretation, koja je prevedena i objavljena na bo sanskom jeziku: Bosanska crkva, nova interpretacija, studija o Bosanskoj crkvi, njenom mjestu u dr avi i dru tvu od 13. do 15. Stoljea, Sarajevo 2005. 197

skupu dr. Robert Donia je analizirao prof. dr. Mustafu Imamovia kao strunjaka historiara, Mustafa Imamovi, Historian: A comment, Robert J. Donia, University of Michigan . Osim navedenih svoje referate na temu Mustafa Imamovi, 45 godina naunog i publicistikog rada su predstavili sljedei autori: dr. Adib ozi, Bosanskohercegovako dru tvo u znanstvenom djelu Mustafe Imamovia, dr. Marina KatniBakar i, Sti lske i narativne osobenosti Historije Bo njaka Mustafe Imamovia, dr. Edin Mutapi, Bosanskohercegovaka dr avnost u djelu prof. dr. Mustafe Imamovia, dr. D evad Drino, Mustafa Imamovi, svjedok vremena, dr. Enes Durmi evi, Vjerske zajednice u djelu Mustafe Imamovia, mr. Edin Rami, Mustafa Imamovi i bo njaka dijaspora, mr. Rusmir Djedovi, Gradaac, neiscrpna istra ivaka i intelekutalna inspiracija, dr. Selim Hasovi, Doprinos prof. dr. Mustafe Imamovia politolo koj nauci, mr. Amra Mahmutagi, ejla Maslo, Mjesto i uloga M. Imamovia u institucionalizaciji historije dr ave i prava kao nastavne i naune discipline u Bos ni i Hercegovini, mr. Sanjin Bandovi, Rad Mustafe Imamovia na predmetu Rimsko pravo. Drugi dio prvog dana naunog skupa bio je posveen historijsko-pravnim temama. Uesnici skupa koji su se bavili pravnim temama su dr. Magdalena Apostolov a Mar alevski, Litt erati, scriptores, stadnotare, doctors iuris/zagrebaki gradec alseinflu gebiet des Roemisch-Gemeinen recht, dr. Vilma Pezelj, Pravni polo aj ene u srednjovjekovnom ibeniku, dr. Mirela arac, Doctores legume u rimskom pravu, mr. Edin Halapi, Dono enje Velike povelje sloboda i njen uticaj na sistem za tite ljudskih prava i sloboda, mr. Samir Alii, Akvilijanska odgovornost za tetu prouzrok ovanu uni tavanjem dokumenata u klasinom rimskom pravu, dr. eljko Radi, Mletaki kazneni sustav XVII st., Jo ko Pavkovi, Susreti kultura u Putopisu Benjamina iz Tudele. Meu navedenim uesnicima naunog skupa potrebno je izdvojiti strunjaka iz oblasti prava, dr. Obrada Stanojevia, profesora emeritusa, priznatog strunjaka iz oblasti rimskog, komparati vnog, graanskog i meunarodnog prava. Predavao je na svim znaajnijim evropskim univerzitetima, a jedini je predstavnik iz istone Evrope koji je objavljivao djela u meunarodnom asopisu koji se bavi pitanjima pravne nauke Revue Internationale des Droits de l Antiquite Brisel. Na naunom skupu u Gradacu je izlagao tekst pod nazivom Grci i Rimljani, daleki susedi . Drugi znaajni strunjak iz oblasti prava je dr. Sran arki koji radi kao redovni profesor na Pravnom fakultetu u Novom Sadu od 1990. godine. Poliglota, sa preko 50 objavljenih radova iz oblasti historije dr ave i prava, spada meu najznaajnije poznavatelje pravne misli. Na naunom skupu predstavio je rad pod naslovom: Rex Iunior, Jedna maarska ustanova u srednjevjekovnom srpskom pravu. Trei dan je bio rezervisan za tematsku cjelinu: Bosna i Hercegovina, dr avnopravna i kulturna historija. Meu izlagaima posebno je potrebno istaknuti dr. Ivu Banca, sa tekstom Ciliga i Bosna: Iskustva i domi ljanja . Dr. Ivo Banac je jedan od najistaknuti jih h rvatskih intelektualaca i redovni profesor povijesti na Univerzitetu Yale. Ivo Banac je poznat kao estok kritiar politike Franje Tumana prema Bosni i Hercegovini.

Sl. 1. Zajednika fotografi ja uesnika skupa Njegova knjiga Cijena Bosne, lanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993. u svakoj reenici osuuje Tumanovu politiku prema Bosni i Hercegovini, ocjenjujui je kao posljedicu retrogradne ideologizacije, krivih poteza, osobnih opsjednutost i, i uskogrudnih procjena .8 Dr. Josip Vrbo i je profesor prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. Objavio je oko trideset naunih radova i pojavljuje se kao koautor na tri objavljenje knji ge. Bio je lan Povjerenstva hrvatskog Sabora za Ustav. Na naunom skupu referirao je na temu Strukturiranje bosanskohercegovakog dru tva nakon 1878. Godine . Pored Banca i Vrbo ia, svoje naune radove predstavili su dr. Ivan Balta, Spomen o bosanskim krstjanima u nekim ispravama diplomatikog zbornika, dr. Elvira Islamovi, Ka vidljivosti ena u historiji: Prilog istra ivanju pravnog polo aja ena u Bosni i Hercegovini krajem XIX i poetkom XX vijeka, mr. Seka Brkljaa, Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1941. godine, dr. Ljubomir Zovko, BiH u vrijeme stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine, mr. Jasmin Brankovi, Komunalna uprava u Bosni i Hercegovini 1866-1878. godine, Alem Hod i, Karakter i geneza bosanske kraljevske krune, Amir Duranovi, Imenovanje Sulejmana ef. Kemure za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice u FNRJ, i Mirza Huji, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. 8 Ivo Banac, Cijena Bosne, lanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993, Zagreb, 1994 . str. 4. 199

200

Munisa Kovaevi, prof STECI NA PODRUJU OPINE IVINICE (Seudin Muratovi i Zehrudin Masli, ivinice 2008.)

U stecima je tajna Bosne , rekao nam je Mak Dizdar, a Miroslav Krle a ree: Neka oprosti gospoa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospoa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Steke. ta je steak? Olienje gor taka, Bosanca! ta radi Bosanac na steku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije prona ao steak na kome Bosanac klei ili moli. Na kome je prikazan kao su anj. Bosni je sueno da sanja pravdu i da na nju eka. Kameni spavai sanjaju lijepe snove , kako ree Mak Dizdar, dok upitnici vri te sa kamenih gromada??? Da se otkamene bogumili, ta bi nam rekli? Ova ruka ti ka e da stane i zamisli se nad svojim rukama , pisali su na i dobri preci. Dio su nas i dio smo njih, kakav dijalog imamo sa pro lo u, kulturno historijskim naslijeem, na im spomenicima stecima, i neprestanom opomenom? Da nisu tako ogromni mo da bi do sada svi nestali. Steci su velika tajna Bosne, a ve u se za prista e Crkve bosanske koja se nije uklapala u dotada nja vjerska uenja istona i zapadna, nego je bila posebna, samo svoja, bosanska. Steci, bosanski nadgrobni spomenici, najsna nija su kulturna i umjetnika pojava srednjovjekovne Bosne, biljeg su jednog vremena i prostora. Koliko danas imamo ovih, u svijetu jedinstvenih, spomenika koje smo naslijedili, kako ih uvamo , ta znamo o njima, koliko se ponosimo, po tujemo ih? Pod njima le e dobri ljudi, izginuli u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena. Steci fasciniraju i zahti jevaju zavrijeenu pa nju. Ali to su neke stvari koje ovjek uzme zdravo za gotovo; znamo da ih imamo i da ih niko drugi nema i prosjenom ovjeku je dosta. Steci predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznaajn ijih pojava u kulturi i historiji srednjovjekovne Bosne. To je jedinstven i neponovlj iv tip nadgrobnih spomenika koji su svojim oblikom, umjetnikim sadr ajem i okolnostima nastanka skrenuli na sebe pa nju svjetske javnosti. Steci su svojom veliinom, ukrasnim elementi ma i brojno u svjedoili o snazi, polo aju i uti caju onih nad ijim posmrtnim ostacima su podizani. Steci su bosanski srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji datiraju od XII do kraja XVI s toljea. Najvei broj steaka nastao je tokom XIV i XV stoljea. Teritorijalna rasprostranjenos t steaka vezuje se prostor nekada nje srednjovjekovne bosanske dr ave, tj. teritorije dana nje Bosne i Hercegovine, koja i jeste centralno mjesto bosanskih steaka kao nadgrobnih spomenika, kao i susjedne oblasti Hrvatske, Crne Gore i Srbije. irom Bosne i Hercegovine nalaze se nekropole steaka koje impresioniraju ljepotom svoga izgleda, te snagom i vrstinom svoga postojanja. Oni svjedoe o

pro lom vremenu u kome su bili simboli, te tako privlae veliku pa nju istra ivaa, kao jedno od najznaajnijih obilje ja srednjovjekovnog razdoblja bosanske pro losti... , tako poinju svoj rad Seudin Muratovi i Zehrudin Masli. Steci na podruju opine ivinice , knjiga je prije svega znaajna za historiare, istra ivae, a svakako i za sve ljubitelje kulturno-historijske ba tine Bosne i Hercegovine. Ovo je, takoer, knjiga koja ima veliki znaaj za kulturno-historijsko naslijee Bosne i Hercegovine. Autori preciznim detaljima daju bilje ke vezane za sada nje stanje steaka na podruju opine ivinice, lokalitete, broj steaka kao i stepen ouvanosti navedenih. U odnosu na ranija istra ivanja ovo djelo sistematski obrauje i donosi pregled, pored starih 14, i 13 novih nekropola sa nekoliko pojedinanih usamljenih steaka. Autori su evidenti rali ukupno 305 steaka od kojih najvi e ima sljemenaka, ak 122, zati m stupova 103, sanduka 17, jedna ploa i 62 neutvrena oblika. Knjiga Steci na podruju opine ivinice pored predgovora i priloga, sastoji se od etiri dijela. Prvi dio donosi pregled historije ivinica i okoline u njenoj pro losti. U drugom dijelu opisane su ope karakteristike steaka: pojam steak , oblici, ukrasni motivi, natpisi, zati m nain klesanja, nain postavljanja steka i samog sahranjivanja pokojnika. Trei dio autori su naslovili Tokovi istra ivanja steaka , gdje iznose dosada nje rezultate naunih istra ivanja steaka. U etvrtom poglavlju, koje predstavlja i glavni dio knjige, autori prezentiraju podatke svojih istra ivanja. Autori su istra ivanjima na terenu opine uspjeli da prikupe i na jednom mjestu objave podatke o velikom broju steaka - njih 305, ako uzmemo u obzir da su se istra ivanja na opini ivinice o pitanju ovih kulturnohistorijskih spomenika, osim istra ivaa efi ka Be lagia, uglavnom svodila na uobiajeno nabrajanje njihovih lokaliteta. Brojni lokaliteti steaka posjeduju bogatu i veoma vrijednu ornamentiku kao svojstven umjetniki izraz tog vremena. Ukrasni motivi koji su zastupljeni na stecima su: polumjesec, ma, tap, indra, nazubljeni okviri, moti vi kua, kruga, zati m motivi ljiljana, cvijeta, cik-cak vrpce, razne vrste spirala, bordura i r ozeta. Mogu se, takoer, nai razni kombinirani motivi na stecima, kao to su polumjesec sa rozetom ili spirala sa grozdovima i slino. Jedan od najzanimljivijih steaka na podruju opine ivinice, na kojem

je prikazana kombinacija konja i jahaa, smje ten je u selu ureviku, u dvori tu osnovne kole. Steak je oblikom sljemenjak, na njegovoj istonoj strani unutar nazubl jenog okvira prikazan je konjanik koji u jednoj ruci dr i uzde, a u drugoj koplje. Na istom steku, sa njegove ju ne strane, nalazi se i natpis i predstavlja jedini st eak na podruju opine ivinice na kome se nalazi pisani tekst. Tekst glasi: Ase le i Stojan Utulovi na svojoj zemlji na plemenitoj /se/ postavi Ostoa (Ostoja) brat jeg (ov) . Natpis na steku je pisan srednjovjekovnim bosanskim pismom bosanicom. Tekst je prvi otkrio i objavio iro Truhelka 1895. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja. Steak je izmje ten na ovu lokaciju sa nekropole Vrpolje, kako bi se za titio od uni ten ja. Na podruju opine ivinice, kako je i navedeno, od 27 nekropola steaka izdvajaju se odreene nekropole. Nekropola steaka Jasik nalazi se u naselju Graanica, opina ivinice. Lokalitet je u blizini seoske d amije, tanije na njivi Jasik. Na ovom lokalitetu nalaze se 32 steka. Sljemenjaka sa postoljem ima 24, zatim jedna ploa, tri sanduka, tri stupa i jedan neutvreni oblik. Ukra eno je pet steaka, i to tri stupa i dva sljemenj aka. Od ukrasnih moti va susreemo: dvostruku spiralu, polumjesec i rozete, pravougaonik i krst. Krst sa kru nim dodacima predstavlja egipatski hijeroglif koj i je imao znaenje ivota . Svi steci sa ove nekropole raeni su od veoma kvalitetnog kamena krenjaka. Postavljeni su pravcem zapad istok u nizove. Nekropola steaka Trijebnik u naselju urevik, opina ivinice, ima 11 steaka i predstavlja jednu od najljep ih nekropola na podruju opine ivinice. Odlikuje se relativno velikim stecima na kojima se nalaze mnogobrojni ukrasi. Steci su u obliku sljemenjaka koji su klesani zajedno sa postoljem. Na stecima su vje to predstavljene razliite vrste biljnih ukrasa meu kojima su: cik-cak vrpce, sti lizo vani ljiljani, spirale, stilizovane biljke sa grozdovima i spiralama. Nekropola je u dosta u dobrom stanju, osim nekoliko primjeraka koji su gotovo pod zemljom. Spomenici su izraeni od kvalitetnog kamena krenjaka to je doprinijelo da su i danas u dobrom stanju. Na lokalitetu kod osnovne kole u ureviku nalazi se nekoliko steaka koji su tu doneseni sa raznih lokaliteta zbog irenja povr inskog kopa uglja. Autori su obi li, fotografi sali, i predstavili slijedee nekropole steaka spomenut u neke: Mramorje (Lukavica), Trijebnik (urevik), Mramorje I i Mramorje II (Repuh), Brezje (Podgajevi), Jelah (Vrnojevii), Husinovii (Djedino), Lukino Brdo (Zukii), Me i (Donja Vi a), Mulabdii (Odorovii), Podkr (Kuljan), ti tovi (Kuljan), Krevina (Kr ii), Zagroblje (Kr ii), Mandu e (Brnjica), Hornica ( arenjak), Pezino brdo (Vrnojevii), Gradina (urevik) i drugi. Knjiga Steci na podruju opine ivinice autora Seudina Muratovia i Zehrudina Maslia predstavlja znaajan doprinos bosanskohercegovakoj historiografiji, a svakako i boljem upoznavanju kulturno-historijske vrijednosti steaka. Treba naglasiti da je knjiga opremljena prateim kvalitetnim fotografi jama i kart ama, to joj daje posebnu vrijednost.

204

Senad Begovi, prof. NAUNI SKUP TE ANJSKI PROSTOR U PRO LOSTI POVODOM 450 GODINA VAKUFA GAZI FERHAD-BEGA U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje Te anj u Te nju je u trajanju od dva dana (11. i 12. decembra 2009. godine) odr an nauni skup pod nazivom Te anjski prostor u pro losti povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega . Nauni skup je odr an u okviru kulturne manifestacije Dani grada Te nja 2009. godine. Povod za odr avanje naunog skupa je 450 godina postojanja vakufa Gazi Ferhad-bega. Pitanje osnivanja vakufa od strane Gazi Ferhad-bega i razvoja grads kog naselja Te anj obradio je autor Mirza Hasan eman u knjizi Urbana antropologija Te nja 1461-1878. Autor smatra da se Te anj razvijao na temeljima srednjovjekovne utvrde, koja je u prvim decenijama XVI stoljea osvojena od strane Osmanlija i inkorporirana u urbanu strukturu novog naselja kasabe Te anj. Na skupu je predstavljeno nekoliko nauno-istra ivakih radova koji treti raju pitanje lokalne historije Te nja i njegove okoline, od paleolita do XX stoljea. Hronolo ki gledano, o pitanju najstarije pro losti Te nja i njegove okoline svoja istra ivanja su predstavili: Mr. Tonko Rajkovaa, Paleolit na te anjskom prostoru, Dr. Salmedin Mesi hovi, Te anjski kraj u prahistoriji i protohistoriji, te Te anjski kraj u antiko doba, Edin akovi, prof. Pitanje lociranja rijeke Bathinus. Teme srednjovjekovlja u Te nju i okolini u svojim radovima su obradili: Dr. Edin Mutapi, Upravno-teritorijalno ustrojstvo te anjskog kraja u srednjem vijeku, Dr. D evad Drino, Te anjska povijesna razmea: susret srednjovjekovnih kultura Ugarske i Bosne Ogled o uplivu ugarskog prava u pravo srednjovjekovne Bosne, Dr. Dubravko Lovrenovi, Utvrda Srebrenik u odnosima Ugarske i Bosne do 1463. godine. Svoje radove o temi Te nja i njegove pro losti, kako u osmanskom dobu, ali i u novijim historijskim periodima, predstavili su sljedei uesnici skupa: Mr. Aladin Husi, Te anj u 16. stoljeu, Mr. Rusmir Djedovi, Urbani razvoj grada Te nja uloga i znaaj vakufa, Dr. Mirza Hasan eman, Gazi Ferhad-begova d amija u Te nju uvakufljenje, arhitektonske odlike i neke kontroverze, Dr. Almir Fati, Prilog za historiju islamskog obrazovanja te anjskog kraja, Mr. Fuad Omerba i, Savrem eno stanje najznaajnijih te anjskih vakufa, prvenstveno Gazi Ferhad-begovog, Mr. Ramiza Smaji, Nemuslimansko stanovni tvo te anjskog kraja: dru tvena obilje ja na razmeu 17. i 18. stoljea, Dr. Enes Pelidija, Te anj u 18. stoljeu, Milo Juki, Katolici te anjskog kraja kroz popise bosanskih apostolskih vikara od 1762. do uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH, Salkan U ianin, Borbe ustanika i sultanove vojske u te anjskom kadiluku u vrijeme Omer Lutf i-pa inog boravka u Bosanskom ejaletu (1850-1852), Dr. Galib ljivo, Nemiri u Te nju 1868. godine, Mr. Momilo Spasojevi, Crkvena i prosvjetna ba tina te anjskih Srba, Dr. Adnan Kadri, Rukopisne i tampane gramatike osmanskog turskog i bosanskog jezika u

Te nju u drugoj polovici 19. stoljea, Dr. Mirza Hasan eman, Te anj u okviru austromad arske prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje od 1878. do 1918. godine, Dr. Husnija Kamberovi, Muslimanske zemljoposjednike porodice u Te nju na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, Dr. Ismet Bu atli, Te anjske muftije, Dr. Azem Ko ar, Kolonije stranaca na podruju kotara Te anj u vrijeme austrougarske uprave, Dr. D elal Ibrakovi, Epohalne promjene i Te anj u 19. i 20. stoljeu, Mina Kujovi, Rad Gradskog poglavarstva Te anj kroz zapisnike sjednica Opinskog vijea od 1919. do 1923. godine, Dr. Omer Hamzi, Administrativno-teritorijalne i politike promjene na irem podruju Te nja u periodu od ukidanja sreza 1933. do njegove ponovne uspostave 1936. godine, Mr. Momilo Spasojevi, Prilike u te anjskom srezu izmeu dva svjetska rata, Alija Galija evi, Privredni razvoj te anjskog prostora (sa posebni m osvrtom na drugu polovinu 20. stoljea), Ismet Avdi, Odbrana te anjskodobojskog prostora 1992-1995. godine, Husein Galija evi, Namjenska industrija u Te nju 1992-1995, Melida Travani, Te anjske kulturnopovijesne teme Amira Brke, Vojislav Vujanovi, Putopisi o Te nju, Almir Zalihi, Te anjsko pjesni tvo, Miralem Brki, Te anj u slikarstvu, slikarstvo u Te nju, Suad Huski, Restauracija Gradine: povijest, smisao, ciljevi, Ati f Kujund i, Te anjska (kulturna) suvremenost: impuls z a ontolo ku i antropolo ku promjenu. Tokom 2010. godine planira se izdavanje zbornika radova sa navedenog naunog skupa. Te anj je primjer sredine koja je i ovim naunim skupom pokazala da brine o kulturno-historijskom naslijeu grada Te nja i okoline. Ovakav sluaj je i sa nekim sredinama Tuzlanskog kantona (Graanica, Srebrenik, Banovii), a nadamo se da e i grad Tuzla, sa vi emilenijumskom kulturnom historijom uskoro organizovati jedan slian nauni skup o navedenoj temi.

Almedin Ibri imovi, prof. PRILOZI ZA POVIJEST USORE I SOLI POVJESNI MOZAIK BOSANSKE POSAVINE, USORE I SOLI OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANA NJIH DANA (PAVO IVKOVI, ZAGREB, 2008.) Usora i Soli su dijelovi srednjovjekovne Bosne, dio jugoistone Europe s bogatom pro lo u i nasljeem koje sa sobom nose. Geopolo ajem na li su se na prostoru kroz koji su tekla velika povijesna razmea, sueljavanja Istoka i Zapada, istonog i zapadnog kr anstva, istone, zapadne i islamske kulture. Upala je sudbinski u ari ta vojnih i politikih sukoba i interesa i bila podlo na raznim kulturnim i duhovnim utjecajima. U povijesti Usore i Soli rijetka su razdoblja mirnog ivota , ali su zato uestali ratovi i razaranja i smjenjivanja tuinske vlasti. Rekli bismo da je tamo nesigurnost trajna. Na tom su se prostoru lomila koplja i sudarale sile Osm anlija i Habsburgovaca, Ugra i Bo njaka (Bosanaca), Srba i Hrvata. Mo da je ba zato pro lost Usore i Soli zamr enija od drugih podruja Bosne i Hercegovine, jer sve naved eno nije mijenjalo samo duhovnu i materijalnu kulturu ve i etniku strukturu stanovni tva. Ovaj se kraj, sve da je i htio, nije mogao od svih tih promjena izol irati, ve je poprimao razne i razliite utjecaje, nekada pasivno a nekada i akti vno, no unato svemu razvijali su se ovi krajevi i narodi u njima svoja zasebna kulturna i duhovna obilje ja. Ovim reenicama autor poinje predgovor svoje knjige, a u mnogome iz toga mo emo izvui i zakljuak, samu su tinu, interes knjige autora u smislu znaaja koji ima spomenuti prostor (Bosanska Posavina, Usora i Soli) za povijest Bosne i Hercegovine, ne samo u kasnom srednjem vijeku i osmanskom periodu, ve openito kao sastavni dio povijesti Bosne od najstarijih vremena pa do dana njice. Struktura knjige, Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dana njih dana): I. Kratak pregled povijesti Usore u srednjem vijeku (7 45. str.) II. Znaajni historijski dogaaji u XIV. i XV. stoljeu u Usori i Soli (45 57. str.) III. upa Koraj u Usori tijekom srednjeg vijeka (57 77. str.) IV. Povijest upe Nenavi te u srednjem vijeku i osmanskom periodu (Povijest: Gradaca, Modrie, Od aka, Bos. amca, Ora ja i Brkog) (77 95. str.) V. Bosanska Posavina u pro losti (95 121. str.) VI. Narodni ivot i obiaji Bos. Posavine (121 139. str.) VII. Politike, gospodarske, etnike, kulturne i vjerske prilike u Bosanskoj Posavini od VI. do XX. stoljea (139 169. str.) VIII. Turska vlast u sjeveroistonoj Bosni i promjene uvjetovane uspostavom te

vlasti (169 187. str.) IX. Kraj Usore i Soli u prva dva stoljea turske prevlasti (187 203. str.) X. Napuenost i okru enje Bosanske Posavine u razdoblju osmanske prevlasti (203 223. str.)

XI. Povijesne tradicije katolianstva u sjeveroistonoj Bosni (Franjevci i njihovi samostani u Gradovrhu i Tuzli do 1688. godine) (223 245. str.) XII. Biografi je istaknutih hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sa da njost (245 279. str.) Registar osobnih imena i registar zemljopisnih pojmova (279 303. str.) Djelo Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dana njih dana), predstavljeno je na 303 st rane sa bogatim sadr ajem sa 11 znanstvenih priloga koji predstavljaju povijesne fakte Usore i Soli, upe Koraj, upe Nenavi te i Bosanske Posavine sa osvrtom na pro lost, ali i narodni ivot, obiaje, tradiciju, etnike, kulturne i vjerske prilike, zatim period prvih stoljea osmanske vlasti na prostoru sjeveroistone Bosne, te tradicije katolianstva na istom prostoru sa akcentom na franjevce na prostoru obitavanja samostana u Gradovrhu i Tuzli. Posljednji XII. prilog donosi biografi je istaknuti h hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sada njost. Prof. dr. sc. Pavo ivkovi ovim djelom je zaista prikazao pravi mozaik Bosanske Posavine. Autor koristi relevan tne izvore i literaturu za izradu ovog dje la. Knjiga Prilozi za povijest Usore i Soli predstavlja sublimiranu analizu dogaaja iz kraja Bosanske Posavine i srednjovje kovnih upa Usore i Soli, te daje bogate informacije o duhovnoj, etnikoj, ekonom skoj i politikoj tradiciji ti h krajeva. Kada se uzme u obzir da je autor prof. dr. sc. Pavo ivkovi rodom i porijeklom sa prostora Bosanske Posavine, dakle sjeveroistone Bosne, ti me mo emo dodati poseban impuls na jainu i privr enost autora dotinim historijskim, kulturnim, etnikim i drugim segmentima spomenutog djela. Na taj nain i itaoci, a naroito istra ivai povijesti sjeveroistone Bosne, posebno perioda kasnog srednjeg vijeka i poetka osmanske vlasti u Bosni, mogu nai mno tvo informacija, povijesnih injenica i analiza historijskih de avanja na spomenutom prostoru.

NORMATIVA IZ NASLIJEA NORMATIVA IZ NASLIJEA

210

ZAKON O ZA TITI I KORI TENJU KULTURNOHISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA Na osnovu lana 349. stav 1. taka 5. Ustava Socijalistike Republike Bosne i Hercegov ine, Predsjedni tvo Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, donosi UKAZ O PROGLA ENJU ZAKONA O ZA TITI KORI TENJA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA Progla ava se zakon o za titi i kori tenju kulturno-istoriskog i prirodnog naslijea koj i je donijela Skup ti na Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine na sjednici Vijea ud ru enog rada od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Dru tveno-politikog vijea od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Vijea op ti na od 16. aprila 1985. godine i na sjednici S kup tine Saveza zajednica-kulture Bosne i Hercegovine od 4. juna 1985. godine. PR broj 739; 2.jula 1985. godine Predsjednik Predsjedni tva SRBiH Sarajevo Munir Mesihovi s.r. ZAKON O ZA TITI I KORI TENJU KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA I OP TE ODREDBE lan 1. Kulturno-istorijskim nasleem, u smislu ovog zakona, smatraju se nekretnine i pokr etne stvari, te njihove grupe i cjeline od posebnog kulturnog i istorijskog znaaja ( u daljem tekstu: dobra kulturno-istoriskog naslijea). Prirodnim naslijeem, u smislu ovog zakon, smatraju se dijelovi prirode koji su od posebnog naunog, obrazovnog, kulturnog, istorijskog, ekonomskog i rekreacionog znaaja( u daljem tekstu: dobra prirodnog nasljea). lan 2. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara kulturno-istorijskog naslj ea su: spomenici kulture, spomenike cjeline, arheolo ki lokaliteti, spomen-obilje ja i druga dobra utvrena ovim zakonom; djela iz oblasti likovnih i primjenjenih umjetnosti, zanatstva, tehnike, muzejsk i materijal, arhivska graa, vrijedne biblioteke, stare i rijetke knjige, fi lmovi i fi lmski m aterijali. Dobra iz alineja 2. predhodnog stava potpunije se odreuje posebnim zakonima. lan 3. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara prirodnog naslijea su:

prirodni parkovi i predjela, rezervati prirode, prirodne znamenitosti i rijetkosti. lan 4. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mogu biti nepokretna i pokretna.

lan 5. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, kao dobra od op teg interesa, u ivaju posebnu za titu i koriste se pod uslovima i na nain propisan zakonom. lan 6. Za tita i kori tenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea su djelatnosti o d posebnog dru tvenog interesa. lan 7. Radni ljudi i graani, organizacije udru enog rada. dru tveno-politike zajednice, dru tve nopolitike organizacije,mjesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajedni ce imaju du nost da tite i pravo da koriste dobra kulturno- istorijskog i prirodnog na sljea. Dru tveno politike zajednice i samoupravne interesne zajednice kulture, u okviru sv ojih prava i du nosti , obezbjeuju uslove za za titu i kori tenje dobara kulturno-istorijsko g i prirodnog nasljea. lan 8. Razvijanje svijesti radnih ljudi, graana, djece i omladine o znaaju dobara kulturn oistorijskog i prirodnog nasljea i neophodnosti njihove za tite trajan je zadatak vaspitnoobrazo vnih, kulturnih i drugih samoupravnih organizacija i zajednica. lan 9. Nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobara kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea u ivaju prethodnu za titu d ok se po odredbama ovog zakona ne utvrdi da li imaju to svojstvo. lan 10. Stvari iskopane iz zemlje ili izvaene iz vode za koje se predpostavlja da mogu im ati svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, dru tvena su svojina. lan 11. Pod za titom dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea podrazumijeva se: evidentiranje,istra ivanje i vrednovanje dobara koji u ivaju prethodnu za titu; Uvoenje svojstva dobara; Progla enje dobara za tienim; Voenje registra i dokumentacije; uvanje,odr avanje i pravilno kori tenje dobara; -

Spreavanje uni tenja dobara i zabrana svake radnje kojom bi se mogao posredno ili neposredno promjeniti oblik ili naru iti svojstvo dobara; Konzervacija i restauracija,adaptacija i revitalizacija dobara; Zabrana trajnog izno enja dobara i ogranienje njihovog privremenog izno enja iz zemlj e; Provoenje drugih mjera za za titu dobara utvrenih zakonom. lan 12. Pod kori tenjem dobara kulturno istorijskog i prirodnog nasljea podrazumijeva se st varanje uslova koji omoguavaju da za tiena dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea budu dostupna javnosti radi zadovoljavanja vaspitno-obrazovnih, kulturnih i nauni h potreba radnih ljudi i graana. lan 13. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ne mogu se koristiti na nain koji b i nanosio tetu kulturnoj ba tini, dru tveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, bratstvu i jedinstv u, ravnopravnosti i zajedni tvu naroda i narodnosti Jugoslavije.

lan 14. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnognasljea razvrstavaju se prema znaaju u tri k ategorije. Prvu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine dobra od izuze tnog znaaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, kao i dobara iz Spi ska svjetske ba tine Jugoslavije. Drugu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine dobra koja su od velikog znaaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, odnosno za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Treu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine ostala znaajna dobra. lan 15. Bli e kriterije za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea i z prethodnog lana, kao i postupak za kategorizaciju, propisuje Republiki komitet za obrazovanje , nauku, kulturu i fiziku kulturu (u daljem tekstu: Republiki komitet), po prethodno pribavljenommi ljenju Zavoda za za titu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea Bosn e i Hercegovine (u daljem tekstu: Zavod BiH). lan 16. Za titom i utvrivanjem uslova za kori tenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog n asljea bavi se: zavodi za za titu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea (u daljem tekstu: zavodi ) i Zavod BiH, kao posebne organizacije udru enog rada osnovane za vr enje djelatnosti za tite kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; nacionalni parkovi,muzeji,galerije,arhivi i biblioteke (u daljem tekstu: organiz acije za za titu) u okviru svojih djelatnosti utvrenih posebnim zakonima, a na nain utvren ovim zakonom. lan 17. Skup ti na op tine, ije podruje nije obuhvaeno djelatno u zavoda, povjerava br enje poslova iz djelokruga zavoda organizaciji za za titu sa svoga podruja koja ispunjav a uslove u skladu sa odredbama ovog zakona ili Zavodu BiH. Izuzetno skup ti na op tine iz predhodnog stava mo e povjeriti vr enje poslova iz djelok ruga zavoda i drugoj organizaciji udru enog rada, ako ispunjava uslove u skladu sa odre

dbama ovog zakona. lan 18. Skup ti na op tine mo e povjeriti uvanje, odr avanje i kori enje jednog ili vi e nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mjesnoj zajednici, dru tvenoj organ izaciji, organizaciji udru enog rada, kao i drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici na njihov predlog odnosno uz njihovu saglasnost. lan 19. U vr enju djelatnosti za tite i kori enja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zavodi. Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su da meusobno sarauju, a naroito na usklaivanju planova rada, kori enju tehnike opreme, strunih kadrova i informacija. II DOBRA KILTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA lan 20. Spomenici kulture su graevinsko-arhitektonski objekti i graevinske i fortifi kacio ne cjeline, drugi nepokretni objekti, kao i dijelovi objekata i cjelina trajno veza nih za odre

enu, sredinu, s njima povezana djela monumentalnogi dekorativnog slikarstva, vaja rstva i primijenjenih umjetnosti,kao i pokretne stvariu njimakoje ine autentinu cjelinu sa tim objektima. lan 21. Spomenike cjeline su naselja ili dijelovi naselja kao i nekropolei druge grupe gr aevina kada ine jedinstvenu cjelinu koja ima posebnu kulturnu, istorijsku, umjetniku, naun u i vaspitno-obrazovnu vrijednost. lan 22. Arheolo ki lokaliteti su podruje na kojima se na zemlji, pod zemljom ili u vodi nal aze istorijski ili etnolo ki sadr aji koji predstavljaju posebnu kulturnu,istorijsku ili naunu vrijednost, kao i podruja na kojima su arheolo ka istra ivanja u toku. lan 23. Spomen-obilje ja su pojedinani objekti ili grupe objekata iz oblasti lhkovnih i dru gih umjetnosti, urbanizma i arhitekture, nazivi mjesta,ulica i trgova i druga obilje j a koja slu e za ouvanje uspomena na znaajne dogaaje i linosti iz op te istorije, istorije naroda i narodnosti Jugoslavije, a posebno narodnooslobodilakog rata i revolucije. lan 24. Dobra kulturno-istorijskog nasljea, u smislu ovog zakona, su i graevinsko-arhitekt onski objekti koji su uspostavljeni po pravilima istorijske restauracije i koji predst avljaju vjerne kopije nestalog ili rijetkog objekta, te objekti savremenog stvarala tva (arhitektonskog, likovnog i primijenjenog) koji su u javnosti priznati kao znaajna dostignua vremena u kome su nastali. lan 25. Prirodne parkove i predjela ine: nacionalni parkovi, memorijalna podruja, parkovi prirode i predjeli prirodnih ljepota. Rezervate prirode ine: op ti (strogi) i posebni (specijalni)rezervati prirode. Prirodne znamenitosti i rijetkosti ine: spomenici prirode, memorijalna priroda dobara, spomenici oblikovane prirode i pojedine ugro ene biljne i ivoti njske vrste. lan 26.

Nacionalni parkovi su predjeli prete no izvorne prirode, izuzetnih i vi estrukih pri rodnih drugih vrijednosti. Memorijalna podruja su prirodni predjeli sa ili bez spomen-obilje ja vezanih za znaa jne istorijske dogaaje ili linosti (spomen-parkovi, spomen podruja, istorijska podruja, memorijalne zone i sl). Parkovi prirode su vei predjeli sa izra enim prirodnim i stvorenim vrijednostima i sa drugim prirodnim predjelima, prirodnim znamenitostima i rijetkostima ili dobrima kulturnoistorijskog nasljea, kao dijelovima jedinstvene cjeline. Predjeli prirodnih ljepota su manja prirodna ili kulti visana podruja (znaajni kra jolici, vidikovci, park- ume i sl). lan 27. Op ti (strogi) rezervati prirode su predjeli izvorne prirode sa ouvanim ili u najveo j mjeri ouvanim ekosistemima, kao i stani ta endemnih i drugih rijetkih biljnih i ivot injskih vrsta. Posebni (specijalni) rezervati su predjeli u kojima je posebno izra ena jedna ili nekoliko izuzetnih prirodnih vrijednosti koje treba tititi odnosno prirodnih procesa koje treba pratiti ili usmjeravati.

lan 28. Spomenici prirode su prirodna dobra geomorfolo kog, geolo kog, hidrolo kog ili paleont olo kog karaktera, pojedini primjerci biljnog svijeta, prostorno mali botaniki ili zoolo ki lokaliteti specifinih, ugro enih ili rijetkih odlika, svojstava ili oblika. Memorijalna prirodna dobra su dobra ive ili ne ive prirode sa ili bez spomen-obilje j avezanih za znaajne istorijske dogaaje i linosti. Spomenici oblikovane prirode su na parkovskiili drugi nain oblikovane prirodne il i saene ume ( ume-parkovi, aleje, drvoredi, arboretumi, planinske i druge botanike ba te i sl) i druge povr ine. Ugro ene biljne i ivotinjske vrste su rijetke ili prorijeene ili na drugi nain ugro ene vrste samoniklih biljaka i slobodnih jednice. ivotinja,njihovi razvojni oblici,stani ta i za

III ZA TITA I KORI ENJE DOBARA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA lan 29. Za tita dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea obuhvata prethodnu za ti tu i za titu.? lan 30. Pod prethodnom za titom podrazumijeva se evidentiranje i preduzimanje svih radnji i mjera koje imaju za cilj ouvanje u postojeem stanju nekretnina, pokretnih stvari i dijelova prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobra kulturno-istorijsk og ili prirodnog nasljea,kao i spreavanje svake radnje kojom bi se te nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode uni ti li, o tetili ili otuili. lan 31. Du nost je dru tvenih pravnih, graanskih pravnih i fizikih lica, koja na bilo koji nain dou u posjed nekretnine, pokretne stvari ilidijela prirode, za koje se mo e pretpos taviti da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, da: -odmah prijave nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode zavodu odnosno odgovar ajuojorganizaciji za za titu, kao i op tinskom organu uprave nadle nom za poslove kulture (u daljem tekstu: op tinski organ uprave) i dostave podatke radi evidencije; uvaju i odr avaju nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u polo aju i stanju u kome je naena; omogue zavodu ili odgovarajuoj organizaciji za za titu, odnosno op ti nskom organu uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podatak a za evi

denciju i dokumentaciju o njima. lan 32. Zavodi i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti, obavje tavaju lica iz pr ethodnog lana i nadle ni op tinski organ uprave koje nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode u ivaju prethodnuza titu, radi preduzimanj odgovarajuih mjera za za ti tu u skl adu sa ovim zakonom. lan 33. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti , evidenti r aju, istra uju i vrednuju nekretnine, pokretne stvari i dijelove prirode koji u ivaju prethodnu z a titu. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti, na osnovu i zvr enogvrednovanja i kriterija za kategorizaciju, utvruju koja nekretnina, pokretna stvar i dio prirode koji u iva prethodnu za titu ima svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili pri rodnog nasljeai predla u nadle noj skup ti ni op tine odnosno izvr nom organu skup ti ne op tine i Skup ti ni Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Skup ti na SRBiH)

odnosno Izvr nom vijeu Skup tine SRBiH progla enje tog dobra za tienim. lan 34. Predlog za progla enje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea za tienim sadr i: naziv dobra;opis dobra sa osnovnom dokumentacijom; granice dobra sa povr inom njeg ove neposredne okoline i odgovarajue katastarske i zemlji no-knji ne podatke; kategoriju;

mjere za za ti tu, kori enje,ureenje i odr avanje dobra sa osnovnim tehnikim i finansijsk im pokazateljima; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i kome bi dobro trebalo povjeriti na uvanje. lan 35. Nadle ni organi iz lana 33.stav 2. ovog zakona du ni su da razmotre predlog za progla e nje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea za tienim u roku od est mjeseci od dana podno enja predloga. lan 36. Skup ti na op tine, na predlog nadle nog zavoda, progla ava za tienim nepokretna dobra kultirno-istorijskog i prirodnog nasljea. Izvr ni organ skup ti ne op tine, na predlog nadle nog zavoda odnosno organizacije za za titu, progla ava za tienim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. Skup tina SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu koju je osnov ala Socijalistika Republika Bosnai Hercegovina (u daljem tekstu: Republika), progla ava za tienim nepokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od od posebnog znaaja za Republiku. Izvr no vijee Skup tine SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu koju je osnovala Republika; progla ava za tienim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od posebnog znaaja za Republiku. Izvr no vijee Skup tine SRBiH, na predlog organizacija iz predhodnog stava, progla ava za tienim ume i lovi ta koja se u smislu ovog zakona smatraju dobrima prirodnog nasljea , izuzev nacionalnih parkova. Progla enje odreenog podruja nacionalnim parkom vr i se zakonom. lan 37. Ako se dobro kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea nalazi ili se odnosi na p odruje dvije ili vi e op tina, progla enje tog dobra za tienim vr e organi op tina iz st.1. i 2. pr thodnog lana. lan 38. U pripremi predloga za progla enje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea z a tienim u smislu lana 36. st 3, 4. i 5. ovog zakona, Zavod BiH i organizacije za za ti tu k oju je osnovala Republika sarauju sa zavodima odnosno organizacijama za za ti tu na ijem podruju se nalaze dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. lan 39. Akt o progla enju dobra kulturno-istorijskogi prirodnog nasljea za tienim sadr i: naziv dobra; opis i granice dobra sa povr inom neposredne okoline i pravom svojine;popis katastarskih estica, odnosno odgovarajue katastarske i zemlji no-knji ne podatke; kategoriju; mjere za za ti tu; kori enje, odr avanje; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i ko me se ono povjerava na uvanje; izvore sredstava potrebnih za za ti tu, odr avanje i ureen

je dobra. lan 40. Na osnovu akta o progla enju dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeaza tienim (u daljem tekstu: za tiena dobra) ova dobra upisuju se u registar za tienih dobara kul tur

no-istorijskog nasljea, odnosno u registar za tienih dobara prirodnog nasljea (u dalj em tekstu: registri za tienih dobara). lan 41. Na za tiena dobra upisana u registar za tienih dobara stavlja se oznaka da su pod za ti tom. Nain stavljanja oznaka iz prethodnog stava utvruje Zavod BiH. lan 42. Registre za tienih dobara, u okviru svoje nadle nosti, vode zavodi i organizacije za za titu. Organizacije za za titu koju je osnovalarepublika vodi registar za tienih dobara iz s voje oblasti za teritoriju Republike. Centralni registar svih za tienihdobara za teritoriju Republike (u daljem tekstu: C entralni registar) vodi Zavod BiH. lan 43. Zavodi i organizacije za za titu koje vode registre za tienih dobara du ni su da dostav e potrebne podatke o tim dobrima Zavodu BiH, radi upisa u Centralni registar. Zavod BiH du an je da ovjereni prepis dijela Centralnog registra dostavi zavodima i organizacijama za za titu, kao i sve promjene nastale u Centralnom registru. Zavodi i organizacije za za titu du ni su da uvaju ovjereni prepis dijela Centralnog registra. Tehnika, fotodokumentacija i druga dokumentacija i evidencija o za tienim dobrima trajno se uva i koristi u strune i naune svrhe u skladu sa samoupravnim op tim aktima zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu. lan 44. Zavod BiH vodi evidenciju zavoda, organizacija za za titu, kao i evidenciju graansk ih pravnih i fizikih lica koja posjeduju dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog na sljea. lan 45. Propis o voenju registra za tienih dobara i o postupku za brisanje za tienih dobara iz registra donosi predsjednikRepublikog komiteta,po prethodno pribavljenom mi ljen ju Zavoda BiH. lan 46. Za tiena dobra uvaju se u svom izvornom,prirodnom ili zateenom stanju, a ukoliko su izlo ena uticaju nepovoljnih prirodnih i drugih faktora, kao i svih ostalih bio lo kih, hemijskih i fizikih o teenja, istrebljenja, uni tenja i propadanja koja mijenjaju njihova svojst va i izgledpreduzimaju se odgovarajue mjere za za titu da se ugro ena dobra dovedu u prv obitno stanje, sauvaju od daljnjeg propadanja ili revitaliziraju. lan 47. Na spomeniku kulture zabranjeno je izvoenje radova koji bi mogli da ugroze spomen ik, kao i vr enje promjena koje bi mogle da naru e njegovu izvornosti bitna svojstva.

U spomenikoj cjelini dozvoljene su samo one radnje koje nee prouzrokovati izmjenu bitnih svojstava zbog kojih je cjelina za tiena. U arheolo kom lokalitetu nisu dozvoljene nikakve radnje osim arheolo kih istra ivanja koja provodi ovla ena organizacija udru enog rada, po predhodno pribavljenom odobrenj u Zavoda BiH. Na spomen-obilje ju nisu dozvoljene radnje koje bi mogle ugroziti njegova bitna svojstva,namjenu ili funkciju. Oko spomenika kulture, spomenike cjeline i spomen-obilje ja utvruje se, po potrebi,

za titnopodruje sa odgovarajuim mjerama za za titu. Na graevinsko-arhitektonskim objektima kojisu uspostavljeni po pravilima istorijs ke restauracije i objektima savremenog stvarala tva koji predstavljaju posebnu kultur nu, istorijsku ilinaunu vrijednost nisu dozvoljene radnje koje bi ugrozilo svojstvo dobra zbog k ojeg je to dobro za tieno. lan 48. U nacionalnom parku, memorijalnom podruju, parku prirode i predjelu prirodne ljep ote zabranjene su sve radnje koje bi dovele do bitne promjene prirodnih i drugih vri jednosti i specifinostipodruja u cjelini, a u njihovim dijelovima radnje koje nisu u skladu sa svojstvima,namjenom ili funkcijom ti h dijelova. U rezervatima prirode i na prirodnim znamenitostima i rijetkostima zabranjene su sve radnje i djelatnosti koje bi mogle poremetiti spontaniprirodni razvoj ili naru iti osnovna prirodna svojstva zbog kojih su za tieni. Oko op teg(strogog) rezervata prirode utvruje se jedno ili vi e za ti tnih podruja sa odgovarajuim mjerama za za titu. U posebnom (specijalnom)rezervatu prirode preduzimaju se mjere u cilju unapreenja vrijednosti odnosno potpomaganja procesa zbog kojih je rezervat za tien. lan 49. Ko prouzrokuje o teenje na za tienom dobru du an je pod nadzorom nadle nog zavoda da izvr i opravku o teenog dobra ili da snosi tro kove opravke. Ko uni ti za tieno dobro du an je da naknadinjegovu vrijednost odnosno naknadi tetu nastalu uni tenjem dobra. lan 50. U postupku izrade prostornih i urbanistikih planova u skladu sa propisima o prost ornom ureenju, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH du an je da dostavi struni elaborat o za titi i kori enju nepokretnih za tienih dobara, radi uno enja tih dobara u odgovarajue prostorne planove. Ako se na podruju za koje se donosi umskoprivredna, lovnoprivredna i vodoprivredna osnova nalaze nepokretna za tiena dobra prirodnog nasljea, ove osnove sadr e i mjere z a za titu i kori enje utvrene aktom o progla enju tih dobara za tienim. lan 51. Radovi na nepokretnim za tienim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeakoja u ivaju predhodno za titu, kao i njihovoj bli oj okolini, kojim a bi se neposredno ili posredno mogao mijenjati izgled svojstvo autentinosti ili izvornos t, mogu se

izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadle nog zavoda odnosno Zavoda BiH. Radovi na nepokretnim za tienim dobrima prirodnog nasljea izvode se u skladu sa umskop rivrednom, lovnoprivrednom i vodoprivredom osnovom. Ukoliko osnove iz predhodnog stava nisu donesene ili ne sadr e mjere za za ti tu, ra dovi na ovim dobrima mogu se izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadle nog zavoda odn osnoZavoda BiH. lan 52. Ako se izvoa radova ne pridr ava utvrenih mjera za za titu, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH du an je odmah pokrene postupak kod nadle nog inspekcijskogorgana za obust avljanje daljih radova dok ne budu obezbijeeni uslovi za njihovo pravilno izvoenje. Ukoliko se u toku izvoenja radova pojavi nepredviena opasnost za za tieno dobro, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH mo e izmijeniti odnosno dopuniti mjere za za ti tu, o emu odmah obavje tava izvoaa radova i organ uprave nadle an za poslove graana.

lan 53. Kad izvoa graevinskih ili drugih radova naie na nekretnine, pokretne stvari ili njih ove ostatke, kao i dijelove prirode za koje se mo epretpostaviti da imaju svojstvo dob ra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, o tome e obavijestiti nadle ni zavod odn osno Zavod BiH koji je du an da, u zavisnosti od vrijednosti dobara, predlo i organu upra ve nadle nom za poslove graenja dono enje rje enja o privremenoj ili trajnoj obustavi radova. lan 54. Investitor je du an da prilikom izvoenja graevinskih i drugih radova obezbijedi sva potrebna sredstva za za titu dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koje bi ti m radovima moglo biti ugro eno. lan 55. Za vr enje konzervatorskih i restauratorskih radova na nepokretnim za tienim dobrima i dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja u ivaju prethodnuza titu, kao i njihove adaptacije i revitalizacije, potreban je prethodni struni elaborat na koj i daje saglasnost Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, odnosno nadle ni zavod za dobra tree kategorije. Za dalje saglasnosti iz prethodnog stava Zavod BiH prethodno pribavlja mi ljenje n adle nog zavoda. lan 56. Pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja u ivaju prethodnu za tit u i pokretna za tiena dobra ne mogu se trajno iznositi u inostranstvo. Izuzetno, dobra iz prethodnog stava mogu se trajno iznositi u inostranstvo uz od obrenje Republikog komiteta. lan 57. Djela savremenog umjetnikog stvarala tvamogu se trajno ili privremeno iznositi u in ostranstvo samo uz odobrenje Zavoda BiH. lan 58. Pokretna za tiena dobra mogu se, uz odobrenje Zavoda BiH, privremeno iznositi u ino stranstvo u svrhu izlaganja, konzervacije,ekspertize i slino. Ako se radi o pokretnim za tienim dobrima od posebnog znaaja za Republiku, Zavod BiH pribavlja saglasnost Republikog komiteta. U odobrenju iz stava1. ovog lana odreuje se rok u kome se za tiena dobra moraju vratiti u zemlju. Ako je za tieno dobro porijeklom iz druge socijalistike republike ili socijalistike a utonomne pokrajine, prije izdavanja odobrenja za izno enje u inostranstvo Zavod BiH pribavie mi ljenje nadle nog organa te republike odnosno pokrajine.

lan 59. Arheolo ka i druga istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mogu vr iti, u skladu sa programom svojih istra ivanja, organizacije udru enog rada uz odob renje Zavoda BiH. Prije davanja odobrenja iz prethodnog stava Zavod BiH pribavlja mi ljenje zavoda n a ijem se podruju vr i istra ivanje. Nauno istra ivanja dobara kulturno-istorijskog prirodnog nasljea mogu vr iti, u skladu sa programom svojih naunih istra ivanja, organizacije udru enog rada, kao i fizika lic a uz odobrenje nadle nog zavoda odnosno organizacije za za titu. Aktom o odobrenju iz st. 1. i 3. ovog lana utvruju se podruje, obim, uslovi i mjere za za titu.

lan 60. Protiv akta o odobrenju iz lana 58. stav 1. ovog zakona i st. 1. i 3. prethodnog l ana mo e se izjaviti alba Republikom komitetu. lan 61. Organizacije udru enog rada i fiziko lice iz lana 59. st. 1. i 3. ovog zakona du ni su da u roku od est mjeseci po zavr enim radovima dostave Zavodu BiH, nadle nom zavodu, odn osno organizaciji za za titu izvje taja o izvr enom istra ivanju i dokumentacioni materijal o pronaenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokalitetima. lan 62. Organizacija udru enog rada koja je vr ila arheolo ka i druga istra ivanja mo e radi naune odbrane da zadr i pokretna dobra koja pronae prilikom istra ivanja najdu e jednu godinu. Po isteku ovog roka organizacija je du na da ta dobra preda odgovarajuem mu zeju odnosno op ti ni na ijem podruju su naena. lan 63. Ako se arheolo ka i druga istra ivanja vr e protivno mjerama za za ti tu utvrenim u aktu o odobrenju, Zavod BiH mo e privremeno obustaviti istra ivanje u cilju obezbjeenja pr avilnogizvoenja radova, a u sluaju neposredne opasnosti po iskopine mo e oduzeti dato odobrenje. lan 64. Organizacija udru enog rada koja vr i arheolo ka i druga istra ivanja du na je konzervirat i, odnosno sauvati od o teenja sve nekretnine pokretne stvari ili dijelove prirode otkrivene prilikom iskopavanja za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvo dobra kultu rnoistorijskog ili prirodnog nasljea, kao i arheolo ki lokalitet na kome su otkrivena. lan 65. Za tiena dobra mogu se koristiti pod uslovom da se ne o teuju i da se ne umanjuje njihova autentinost i vrijednost. Za tiena dobra mogu se koristiti prvenstveno za: zadovoljavanje obrazovno-vaspitnih, kulturnih i naunih potreba radnih ljudi i graa na; potrebe dru tveno-politikih organizacija, organizacija udru enog rada i drugih organi zacija i zajednica; potrebe privrede, ako su postupkom revitalizacije za to prilagoena. lan 66. Bli e uslove pod kojima se za tiena dobra mogu koristiti i nain kori enja utvruju zavodi, Zavod BiH odnosno organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti.

Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su da uine dostupnim javnosti uslov e i nain kori enja za tienih dobara. lan 67. Nepokretna za tiena dobra mogu se postupkom revitalizacije i restauracije prilagodi ti savremenim potrebama i namjenama za: kulturno-umjetnike i naune djelatnosti (biblioteke, muzeje, stalne i povremene izl o be i sl); obrazovno vaspitne djelatnosti (organizovanje predavanja, drugih pogodnih oblika obrazovno-vaspitne djelatnosti i sl); ugosti teljske, turistike i druge djelatnosti. lan 68. Pokretna za tiena dobra iji su imaoci dru tvena pravna, graanska pravna ili fizika

lica mogu se koristiti za : sistematska izlaganja u vidu organizovanja stalnih i povremenih postavki i pokre tnih izlo bi; vaspitno-obrazovne svrhe; naunu odbranu davanjem na kori enje naunim radnicima; turistiko-propagandne svrhe. lan 69. Za tiena dobra koja nisu javno izlo ena, a uvaju se depoima, mogu se dati na privremen o kori enje naunim radnicima, zainteresovanim organizacijama, kao i drugim dru tvenim pravnim, graanskim pravnim i fizikim licima, ukoliko je to ureeno posebnim propisima odnosno samoupravnim op ti m aktima zavoda, Zavod BiH odnosno organizaci je za za titu. IV PRAVA I OBAVEZE IMALACA ZA TIENIH DOBARA lan 70. Imalac za tienog dobra, u smislu ovog zakona jeste dru tveno pravno, graansko pravo i fiziko lice koje po bilo kom osnovu posjeduje ovo dobro. lan 71. Imalac za tienog dobra ima pravo: da za tieno dobro koristi u skladu sa utvrenim mjerama za za titu; da od zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu tra i potrebna uputstva, st runu i tehniku pomo za pravilno odr avanje za tienog dobra ili za uklanjanje nastalih tetnih posljedica za koje nije odgovoran i da tra i materijalnu pomo za izvr avanje odreenih mjera za za titu; da tra i da se za tieno dobro bez naknade struno pregleda od strane zavoda, Zavoda, BiH odnosno organizacije za za titu; na pravinu naknadu za zabranu kori enja ili ogranienja za tienog dobra; na naknadu banrednih tro kova; da koristi povlastice u skladu sa posebnim zakonom. lan 72. Imalac za tienog dobra du an je da dobro bri ljivo uva i odr ava u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i da obavje tava nadle ni zavod, Zavod BiH odnosno organizaciju za za titu o svim nastalim promjenama koje mogu bitno umanjiti ili naru iti svojstvo to g dobra. lan 73. Imalac za tienog dobra ne smije koristiti i upotrebljavati dobro i njegovu neposred nu okolinu u svrhe koje nisu u skladu sa njegovom prirodom, namjenom i znaajem, ili ga koristiti na nain koji mo e dovesti do njegovog o teenja. lan 74.

Imalac za tienog dobra du an je da dopusti istra ivanje i prouavanje na dobru u naune i kulturno-istorijske svrhe organizacije udru enog rada ili fizikom licu, ako za to imaju odobrenje nadle nog zavoda, Zavoda BiH, odnosno organizacije za za titu. U koliko bi istra ivanje i prouavanje u smislu predhodnog stava nanijelo imaocu za tie nog dobra tetu ili prouzrokovalo tro kove, organizacija udru enog rada i fizikog lica koji vr e istra ivanje i prouavanje du ni su da imaocu plate odgovarajuu naknadu. lan 75. Pored obaveza iz predhodnog lana, imalac pokretnog za tienog dobra du an je da uz odobrenje nadle nog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu ustupi to dob ro

radi izlaganja na izlo bama koje su od posebnog znaaja za prezentaciju kulturno-ist orijskog nasljea. Za tieno dobro ustupljeno na osnovu prethodnog stava vratie se imaocu najkasnije u roku od est mjeseci, raunajui od dana preuzimanja za tienog dobra radi izlaganja. Ako imalac za tienog dobra odbije da ustupi za tieno dobro za izlaganje, rganizator izlo be mo e da u skladu 3a stavom 1. ovog lana u postupku kod nadle nog redovnog suda tra i ustupanje za tienog dobra. Ako se imaocu za tienog dobra ustupanjem tog dobra za izlaganje umanji prihod ili materijalna korist koju ima od dobra, organizator izlo be du an je da mu da odgovara juu naknadu. lan 76. Tro kove tekueg odr avanja i uvanja za tienog dobra i provoenje mjere za za titu snosi imalac dobra. Ako odr avanje za druge materijalne ije du an da snosi te od BiH, organizacija tienog dobra zahtijeva vanredne tro kove koji prema ujuprihode ili koristi koje imalac ima od za tienog dobra, imalac za tienog dobra n vanredne tro kove i mo e zahti jevati da ove tro kove snosi zavod, Zav za za titu, odnosno dru tveno-politika zajednica.

Visina ovih tro kova utvruje se sporazumno izmeu imaoca za tienog dobra i nadle nog zavoda, Zavod BiH, organizacije za za titu, odnosno dtu tveno-politike zajednice. lan 77. Ako imalac za tienog dobra blagovremeno ne izvr i mjere za za titu, zavod, Zavod BiH, odnosno organizacija za za ti tu opomenue ga i odrediti rok u kome je du an izvr iti mjere za za titu. Ako imalac za tienog dobra ni poslije opomene ne izvr i mjere za za ti tu, izvr ie ih zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za za titu, na tro ak imaoca. lan 78. Imalac za tienog dobra du an je da svaku namjeru premje tanja dobra prijavi nadle nom zavodu odnosno organizaciji za za ti tu na ijem se podruju nalazi dobro, najkasnije 30 dana prije premje tanja . Zavod odnosno organizacija za za titu mo e zabraniti premje tanje za tienog dobra, ako utvrdi da bi se time dobro moglo o tetiti ili ako postoji poseban razlog da se dobro ne premje ta. lan 79. Za tiena dobra u dru tvenoj svojini ne mogu se otuiti fizikom ili graanskom pravnom licu. lan 80. Nepokretna za tiena dobra na kojima postoji pravo svojine mogu se, ako je to u op tem interesu,uz pravinu naknadu ekeproprisati po odredbama Zakona o eksproprijaciji (>> Slu beni list SRBiH<<, broj 19/77).

lan 81. Pravo svojina na za tienom dobru mo e se ograniiti ako to zahtjeva op ti interes. Postojanje op teg interesa iz prethodnog stava utvruje skup ti na dru tveno-politike zajednice, po prethodno pribavljenom mi ljenju nadle nog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu. lan 82. Ako se mjerama za za ti tu ograniava kori enje za tienog dobra, dru tveno-politika zajednica je du na da naknadi vlasniku tetu koja bi nastala ti m ogranienjem.

Visina tete utvruje se sporazumno. U sluaju spora visinu tete utvruje nadle ni redovni sud. lan 83. Imalac za tienog dobra ima pravo da dobro proda. Pravo pree kupovine za tienog dobra ima op ti na na ijem se podruju to dobro na lazi. lan 84. Imalac za tienog dobra koji namjerava da dobro proda du an je da ga ponudi op ti ni na ijem podruju se nalazi za tieno dobro i obavijesti je o uslovima prodaje. Op tina je du na da, po predhodno pribavljenom mi ljenju zavoda odnosno organizacije za za titu, u roku od 60 dana obavijesti imaoca da li prihvata ponudu. Ako u ovom roku imalac ne bude obavije ten smatrae se da ponuda nije prihvaena. lan 85. U sluaju prodaje za tienog dobra u svojini graana za ije su odr avanje, opravku, konzervaciju ili restauraciju ulo ena dru tvena sredstva, imalac za tienog dobra du an je da naknadi davaocu tih sredstava iznos za koji se usljed ulaganja poveala vrijedn ost za tienog dobra. V ZAVODI I ZAVOD BiH lan 86. Zavod mo e osnovati dru tveno-politika zajednica, organizacija udru enog rada i samoupravna interesna zajednica kulture. Zavod mogu osnovati i vi e osnivaa zajedno. Meusobna prava i obaveze osnivaa iz prethodnog stava ureuju se samoupravnim sporazu mom. lan 87. Prije dono enja akta o osnivanju zavoda osniva je du an da izradi elaborat o dru tvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja zavoda. Prije usvajanja elaborata iz prethodnog stava osniva je du an da pribavi mi ljenje sk up tine dru tveno-politike zajednice i saglasnost samoupravne interesne zajednice kulture s a podruja na kome e zavod djelovati o opravdanosti osnivanja zavoda. lan 88. Zavod se mo e osnovati i poeti sa radom odnosno vr iti djelatnost za ti te dobara kultu rnoistorijskog i prirodnog nasljea ako su, pored op tih uslova za osnivanje organizaci je udru enog rada, ispunjeni i posebni uslovi, i to: -obezbjeena tehnika oprema za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; -obezbjeeni kadrovi: arhitekt, arheolog, istoriarumjetnosti , istoriar, etnolog i s trunjak za za titu prirodnog nasljea. Zavod BiH mo e vr iti djelatnosti za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ako ima: -odgovarajue prostorije za arhitektonski atelje, restauratorski atelje, fotoatelj e, biblioteku, dokumentaciju i radne prostorije za strune i druge radnike;

tehniku opremu za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; kadrove: arheologa, arhitektu, istoriara umjetnosti , istoriara etnologa, slikararestauratora, biologa, geografa, umskog in enjera, diplomiranog pravnika, orjentalistu i dokument aristu.

lan 89. Zavod mo e poeti sa radom odnosno vr iti djelatnost za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea kada Republiki komitet utvrdi da su ispunjeni uslovi za poetak rada odnosnoza vr enje djelatnosti za ti te. Zahtjev za utvrivanje postojanja uslova za poetak rada zavoda podnosi osniva na ijem e podruju biti sjedni te zavoda. lan 91. Pored poslova utvrenih ovim zakonom, zavod naroito: utvruje mjere za za titu i kori enje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja se nalaze na podruju na kojemdjeluje zavod, s tim to za dobra prve i druge ka tegorije prethodno pribavlja saglasnost Zavoda BiH: izrauje elaborat i projekte u cilju uvanja, odr avanja i kori enja za tienih dobara na koje saglasnost daje Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, a u sluaju po trebe izvodi takve radove, ako ispunjava uslove utvrene propisima o prostornom ureenju; stara se primjeni savremenih metoda za ti te; pru a strunu pomo imaocima za tienik dobara; vr i propagandu i populerizaciju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, objavlju je publikacije o ovom nasljeu i rezultatima rada na njegovoj za titi; -organizuje predavanja, izlo be i druge pogodne oblike kulturno-obrazovne djelatno sti. lan 92. Pored poslova utvrenih ovim zakonom, Zavod BiH naroito: vr i struni nadzor nad radom zavoda i stara se o jedinstvenoj primjeni kriterija za kategorizaciju i o postupku za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; radi na obrazovanju i usavr avanju strunih kadrova u zavodima; prati i prouava stanje u oblasti za ti te kori enja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea u Republici i priprema informativno-anlitike materijale radi daljeg razvoja i una preenja te oblasti; bavi se naunoistra ivakim radom u oblasti za tite i kori enja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; organizuje razne oblike razmjene iskustva i saradnje sa ostalim zavodima i koord inira poslove meusobne, meurepubliko-pokrajinske i meunarodne saradnje.

Zavod BiH mo e da obavlja i poslove iz predthodnog lana, ako su mu ti poslovi povje re ni u smislu lana 17. stav 1. ovog zakona. lan 93. Osniva mo e ukinuti zavod ako ne ispunjava zadatke radi kojih je osnovan ili ako ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom. Ako organizacija za za titu odnosno organizacija udru enog rada koja je u smislu lana 17. ovog zakona povjereno obavljanje poslova za tite ne izvr ava te poslove, skup ti n a op tine mo e joj oduzeti pravo na vr enje ti h poslova. lan 94. Kada Republiki komitet utvrdi da zavod ne ispunjava uslove za rad koji su propisa ni, odredie rok u kojem je osniva du an ukloniti utvrene nedostatke. Ukoliko nedostaci ne budu otklonjeni u odreenom roku, predlo ite osnivau ukidanje zavoda. Akt o ukidanju zavoda donosi osniva, uz prethodno pribavljeno mi ljenje radnika zav oda. Ako osniva ne donese akt o ukidanju zavoda u roku od tri mjeseca od dana podno enja

predloga, o ukidanju odluuje skup ti na op tinena ijem podruju je sjedi te zavoda. lan 95. Na osnivanje i rad zavoda i Zavoda BiH primjenjuju se propisi o organizacijama u dru enog rada, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Na osnivanje i rad organizacije za za titu primjenjuju se propisi o organizacijama udru enog rada, posebni kojima se utvruje njihova djelatnost i odredbe ovog zakona koje se odnose na za titu i kori enje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. lan 96. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu mogu da meusobno razmjenjuju i ustupaju za tiena dobra koja uvaju u cilju obrazovanja cjelina, fondovi ili zbirki u skladu s a svojim samoupravnim op ti m aktima. lan 97. Na organizaciju udru enog rada kojoj skup ti na op tine u smislu lana 17. stav 2. ovog zakona povjeri obavljanje poslova zavoda primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na zavod. lan 98. U upravljanju poslovima od posebnog dru tvenog interesa u zavodu i Zavodu BiH uestv ujui predstavnici osnivaa, zainteresovanihorganizacija rada iz oblasti privrednih i dr ugih djelatnosti i dru tveno-politikih organizacija (u daljem tekstu:predstavnici dru tven e zajednice). Statutom ili drugimsamoupravnim op tim aktom zavoda i Zavoda BiH odreuju se zainter esovani organi i organizacije, kao i broj lanova koje oni imaju odnosno delegiraju u odgovarajui organ upravljanja. lan 99. Poslovi u ijem upravljanju uestvuju predstavnici dru tvene zajednice su naroito: praenje i razmatranje rada zavoda i utvrivanje smjernica za njegov rad; dono enje godi njih, srednjoronih i dugoronih programa, planova rada i razvoja zavoda; utvrivanje osnovne namjene kori enja sredstava i osnovnih uslova sticanja dohotka i poslovanja; utvrivanje predloga za progla enje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea z a tienim; dono enje odluke o preduzimanju posebnih konzervatorskih, restauratorskih i drugih mjera za za titu; -odluivanje o stvaranju stalnih ili povremenih izlo bi, kao i drugim oblicima upozn avanja javnosti o kulturno- istorijskom i prirodnom nasljeu; -odluivanje o davanju saglasnosti na razmjenu pokretnih za tienih dobara; razmatranje izvje taja o izvr enju planova i programa za ti te; utvrivanje predloga statuta; -

imenovanje i razrje enje inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog o rgana. lan 100. Pored poslova iz prethodnog lana, predstavnici dru tvene zajednice u Zavodu BiH uest vuju, i u : -odluivanju o podno enju predloga Skup tine SRBiH, odnosno Izvr nom vijeu Skup ti ne SRBiH za progla enje za tienim pojedinih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od posebnog znaaja za Republiku;

-odluivanju o podno enju predloga u postupku eksproprijacije dobara kulturno-istori jskog i prirodnog nasljea ili prenosa prava njihovog kori enja; -odluivanju o davanju odobrenja za privremeno izno enje za tienih dobara u inostranstv o u skladu sa lanom 58. stav 1. ovog zakona; davanju saglasnosti utvrenih u lanu 91. sl. 1. i 2. ovog zakona. lan 101. Za inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog organa zavoda i Zavoda BiH mo e bit i imenovano lice koje ima visoku kolsku spremu i koje ispunjava druge uslove utvrene statutom zavoda odnosno Zavoda BiH. Inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa zavoda imenuje or gan upravljanja uz saglasnost osnivaa. Izvr no vijee Skup tine SRBiH daje saglasnost na imenovanje inokosnogodnosno predsjed nika kolegijalnog poslovodnogorgana Zavoda BiH. lan 102. Na odredbe statuta zavoda koje se odnose na ostvarivanje posebnog dru tvenog inter esa, na organizaciju, kao i na uslove i postupak imenovanja i razrje enja inokosnog odn osno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa saglasnost daje skup tina op tine na ije m je podruju sjedi te zavoda. Na odredbe statuta Zavoda BiH iz prethodnog stava saglasnost daje Skup ti na SRBiH . lan 103. Ukupan prihod za ostvarivanje zadataka zavoda i Zavoda BiH obezbjeuje se: slobodnom razmjenom rada neposredno ili preko, odnosno u okviru samoupravne inte resne zajednice kulture; iz bud eta dru tveno-politike zajednice za odreene poslove i zadatke; iz drugih izvora. lan 104. Nadzor nad zakonito u rada zavoda vr i op tinski organ uprave nadle an za poslove kulture na ijem podruju je sjedi te zavoda. Nadzor nad zakonito u rada Zavoda BiH vr i Republiki komitet. VI KAZNENE ODREDBE lan 105. Nivanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kaznit e se prekr aj zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za za ti tu, ako: 1. ne preduzme mjere za za titu na dobru kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koje u iva prethodnu za ti tu (lan 30);

2. ne vodi registre za tienih dobara (lan 42. stav 1); 3. ne vodi registar za tienih dobara iz svoje oblasti za teritoriju Republike (lan 42. stav 2); 4. ne vodi Centralni registar za teritoriju Republike (lan 42. stav 3); 5. ne dostavi potrebne podatke Zavodu BiH o za tienim dobrima radi upisa u Centralni registar (lan 43. stav 1); 6. ne dostavi ovjereni prepis dijela Centralnog registra zavodima i organizacijama za za titu kao i sve promjene nastale u Centralnom registru (lan 43.stav 2); 7. ne uini dostupnim javnosti uslove i nain kori enja za tienih dobara (lan 66. stav 2). Za prekr aj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u zavodu, Zavodu BiH odn osno organizaciji za za ti tu novanom kaznom od 3.000do 20.000 dinara.

lan 106. Novanom kaznom od 10.000 do 80.000 dinara kaznie se za prekr aj organizacija urru enog rada, ako: 1. vr i arheolo ka i druga istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea be z odobrenja Zavoda BiH (lan 59. stav 1); 2. vr i nauna istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea bez odobren ja nadle nog zavoda odnosno organizacije za za ti tu (lan 59. stav 3); 3. ne obezbijedi mjere za za ti tu utvrene aktom o odobrenju (lan 59. stav 4); 4. u propisanom roku ne dostavi izvje taj zavodu BiH, nadle nom zavodu odnosno organiza cijiza za titu o izvr enom istra ivanju i dokumentacioni materijal o pronaenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokaliteti ma (lan 61); 5. po isteku roka od jedne godine ne preda odgovarajuem muzejuodnosno op ti ni pokretn a dobra koja pronae prilikom arheolo kih i drugih istra ivanja (lan 62); 6. ne konzervira, odnosno ne sauva od o teenja nekretnine, pokretne stvari ili dijelove prirode za koje se pretpostavlja da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog il i prirodnog nasljea koja su otkrivena prilikom iskopavanja, kao i arheolo ki lokalitet na kome su otkriveni (lan 64). Za prekr aj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u organizaciji udru enog r ada novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. Za prekr aj iz stava 1. ta. 2, 3. i 4. ovog lana kaznie se fiziko lice novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. lan 107. Novanom kaznom od 10.000 do 70.000 dinara kaznie se za prekr aj investitora dru tveno pravno lice ako ne obezbijedi sredstva za za titudobara kulturno-istorijskog i pri rodnog nasljea koje bi tim radovima moglo biti ugro eno (lan 54). Za prekr aj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice investi tora novanom kazn om od 1.000 do 20.000 dinara. lan 108. Novanom kaznom od 5.000 do 50.000dinara kaznie se za prekr aj dru tvenopravno, odnosno graansko pravno lice, ako: 1. ne prijavi nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode i na dostavi podatke radi evidencije (lan 31. alineja 1); 2. ne uva i ne odr ava nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u polo a ju i stanju u kome su naene (lan 31. alineja 2); 3. onemogui zavodu ili odgovarajuoj organizaciji za za titu odnosno op ti nskom organu

uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podatak a za evidenciju i dokumentaciju o njima (lan 31. alineja 3); 4. izvodi radove na spomeniku kulture, spomenikoj cjelini, lokalitetu i spomen-obilj e ju suprotno lan 47. ovog zakona; 5. postupa suprotno lanu 48. ovog zakona; 6. u smislu lana 51. st. 1. i 3. ovog zakona izvodi radove na nepokretnim za tienim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja u ivaju prethod nu za titu ili njihovoj bli oj okolini bez saglasnosti zavoda odnosno Zavoda BiH; 7. trajno ili privremeno iznesu u inostranstvo djela savremenog stvarala tva bez odob renja Zavoda BiH (lan 57); 8. bez odobrenja Zavoda BiH iznese u inostranstvo pokretno za tieno dobro, odnosno ako u odreenom roku to za tieno dobro ne vrati u zemlju (lan 58. st. 1. i 3); 9. ne uva i ne odr ava za tieno dobro u skladu sa ovim zakonom i ne obavijesti nadle ni

zavod. Zavod BiH odnosno organizaciju za za titu o svim nastalim promjenama na dob ru koje mogu bitno umanjiti ili naru iti svojstvo dobra (lan 72); 10. koristi i upotrebljava za tieno dobro suprotno lanu 78. ovog zakona; 11. ne dopustiti istra ivanje i prouavanje na za tienom dobru u naune i kulti rno istor ijske svrhe organizaciju udru enog rada ili fizikom licu koji imaju za to odobrenje nadle n og zavoda, zavoda BiH odnosno organizacije za za ti tu (lan 74. stav 1); 12. ne ustupi za tieno dobro radi izlaganja na izlo bama koje su od posebnog znaaja za prezentaciju kulturno-istorijskog nasljea (lan 75. stav 1); 13. u propisanom roku ne prijavi namjeru premje tanja za tienog dobra (lan 78. stav 1) ; 14. ne ponudi skup ti ni op ti ne za tieno dobro na prodaju i ne obavijesti je o uslovi ma prodaje (lan 84. stav 1). Za prekr aj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u dru venom pravnom licu novanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. Za prekr aj iz stava 1. ovog lana kaznie se i fiziko lice novanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. lan 109. Novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara kaznie se za prekr aj zavod, ako otpone rad odnosno vr i djelatnost za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea b ez rje enja Republikog komiteta (lan90. stav1). Za prekr aj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u zavodu novanom kaznom od 2.000 do 10.000 dinara. VII PRELAZNE I ZAVR NE ODREDBE lan 110. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, stavljena pod za titu po propisima koji su va ili do stupanja na snagu ovog zakona, smatraju se za tienim dok se ne izvr i njih ova kategorizacija po odredbama ovog zakona. lan 111. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su u skladu sa lanom 33. stav 2. ov og zakona da prelo e skup tini nadle ne dru tveno-politike zajednice odnosno njenom izvr nom organu progla enje nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea za tien im u roku od tri godine, a pokretnih u roku od dvije godine od dana stupanja na sna gu ovog zakona. lan 112. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za ti tu du ne su da usklade svoju organizaciju i poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od jedne godine od dana njegovog stupanja na snagu. lan 113. Zavod za za titu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i he rcegovine nastavlja rad po odredbama ovog zakona pod nazivom:Zavod za za ti tu kulturno-isto rijskog i prirodnog nasljea Bosne i Hercegovine. lan 114.

Republiki komitet donijee propis iz lana 15. ovog zakona u roku od est mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Predsjednik Republikog komiteta donijee propis iz lana 45. ovog zakona u roku iz prethodnog stava.

lan 115. Do dono enja propisa iz lana 45. ovog zakona primjenjivae se Pravilnik o voenju regis tra i postupku za brisanje iz registra za tienih objekata kulturno-istorijskog i prirod nog nasljea ( Slu beni list SRBiH , broj 1/79). lan 116. Stupanjem na snaguovog zakona prestaje da va i Zakon o za titi i kori enju kulturnoisto rijskog i prirodnog nasljea ( Slu beni list SRBiH , broj 3/78). lan 117. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slu benom listu SRBiH . Slu beni List Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, godina XLI, broj 20 od 1 6. jula 1985. godine.

Suradnici broja 2. asopisa Ba tina sjeveroistone Bosne 1. Benjamin Bajrektarevi, prof. orjentalistike, direktor Zavoda, Tuzla. 2. Dr. sc. Edin Mutapi, doc., prodekan Pravnog fakulteta, Tuzla. 3. Mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Tuzla. 4. Dr. Thomas J. Butler, umirovljeni prof. Harvard University, Massachusett s, U SA. 5. Dr. sc. Omer Hamzi, glavni i odgovorni urednik Graanikog Glasnika, Graanica. 6. Dr. sc. Amira Turbi-Had agi, doc. Filozofski fakultet , Tuzla 7. Ifeta Jahi, dipl. ing. arh., Kompanija irbegovi, Graanica. 8. Mr. sc. Damir D afi, direktor O Sjenjak, Tuzla 9. Dr. sc. Adnan Tufeki, doc., Filozofski fakultet, Tuzla. 10. Mirsad Omeri, prof., muzejski kustos, Graanica. 11. Jusuf Omerovi, prof., direktor srednje kole Sapna. 12. Mr. sc. Esad Sarajli, Gradaac 13. Mina Kujovi, savjetnik arhivista, Arhiv BiH, Sarajevo. 14. Mr. sc. Fatmir Alispahi, knji evnik, Opina Tuzla, Tuzla. 15. Mr. sc. Senada Nezirovi, O Gornja Tuzla, Tuzla. 16. Edin akovi, prof., magistrant na Odsjeku za historiju, Filozofski fakultet, Sa rajevo. 17. Mr. sc. Suadin Stra evi, doktorant pravnog fakulteta u Zenici 18. Osman Kavazovi, Tuzla 19. Munisa Kovaevi, prof., Zavod, Tuzla. 20. Senad Begovi, prof., Zavod, Tuzla. 21. Almira Beirovi, prof., magistrant Odsjeka za geografiju PMF, Tuzla 22. Almedin Ibri imovi, prof., O Duboki Potok, Srebrenik.