P. 1
Baština-sjeveroistočne-Bosne-broj-2-2010

Baština-sjeveroistočne-Bosne-broj-2-2010

|Views: 152|Likes:
Published by Ismail Holanderkon

More info:

Published by: Ismail Holanderkon on Nov 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/08/2013

pdf

text

original

JU ZAVOD ZA ZA TITU I KORI TENJE BOSNA I HERCEGOVINA KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEÐA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE TUZLANSKOG KANTONA

TUZLANSKI KANTON BA TINA SJEVEROISTOÈNE BOSNE BROJ 2, 2009. ÈASOPIS ZA BA TINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO NASLIJEÐE NORTHEAST BOSNIA S HERITAGE Number 2, 2009. Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage Glavni i odgovorni urednik: doc. dr. Edin Mutapèiæ Urednik u redakciji: mr. sc. Rusmir Djedoviæ Èlanovi redakcije: Prof. Benjamin Bajrektareviæ, doc. dr. Amira Turbiæ-Had agiæ; dr. sc. Viktor Barièak; Senaid Mujkiæ, dipl. pravnik; Dra en Kosec, dipl. ing.arh.; Munisa Kovaèeviæ, prof. (sekretar) Izdavaè: JU Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona Za izdavaèa: prof. Benjamin Bajrektareviæ, direktor Zavoda Grafièka obrada naslovne strane: Dra en Kosec, dipl. ing.arh. Naslovna strana: Kula Husein kapetana Grada èeviæa, Gradaèac DTP i tampa: PRINTAS Srebrenik Tira : 500 Tuzla, 2010.

S A D R

A J

RIJEÈ UREDNIKA ................................................................... ................................................................................ ................5 PRO LOST Edin Mutapèiæ upa Soli u srednjem vijeku teritorijalno ustrojstvo.............................. .....................................................9 Rusmir Djedoviæ Naselje Tuholj antropogeografski prikaz ........................................ ................................................................21 Thomas Butler Da si mi dobra Bosnian Custom vs. Papal Strictures on Marriage ...................... ...........................31 Amira Turbiæ-Had agiæ Osamsto dvadeset godina povelje Kulina bana (1189-2009.......................... .........................................35 Osman Kavazoviæ Naselje Brezovo Polje........................................................... ................................................................................ ...........41 Omer Hamziæ Progoni i stradanja Jevreja u Graèanici tokom Drugog svjetskog rata ............... .............................47 Suadin Stra eviæ Kotarski erijatski sud u Tuzli (1914-1918) ...................................... ..................................................................61

Fatmir Alispahiæ Zaèeci bo njaèke dramske knji evnosti ................................................................................ ...............................67 TRADICIJA Adnan Tufekèiæ Radni odgoj djece u tradicijskoj kulturi ....................................... .........................................................................77 Almira Beæiroviæ Etnolo ka istra ivanja u Avdiba iæima kod Tuzle ........................................ ...................................................87 LIKOVI ZAVIÈ AJA Damir D afiæ Mustafa Buljuba iæ - sjeæanje na jednog naèelnika ...................................... ...........................................101 Esad Sarajliæ ivotni put Milice Babiæ-Dedijer iz Gradaèca ......................................... ........................................................105 NASLJEÐ E - BA TINA Ifeta Jahiæ Moguænosti obnove stare d amije u Sokolu ........................................... .......................................................113 Munisa Kovaèeviæ Moguænost izmje tanja steæaka u Toplièkom polju ........................................ ...........................................117 Rusmir Djedoviæ

Stari srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde u dolini Bosne i njihova suvreme na valorizacija ................................................................... ................................................................................ ........................123

Jusuf Omeroviæ Kulturno historijski spomenici opæine Zvornik .................................... .........................................................131 Senada Neziroviæ Rimski gradovi na podruèju Argentarije ........................................... ................................................................135 Munisa Kovaèeviæ Stare nekropole na podruèju opæine Banoviæi .......................................... ....................................................139 Edin akoviæ

Zavièajna muzejska zbirka Graèanica primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom naslijeðu ...................................... .........................................................147 Senad Begoviæ Zemlji ne knjige kao historijski izvori na podruèju opæine Tuzla ..................... ..................................157 Rusmir Djedoviæ Ostaci srednjovjekovne zgrade u Ro nju ........................................... ................................................................163 Mirsad Omerèiæ Kulturno-historijsko naslijeðe opæine Kladanj ...................................... .......................................................171 AKTIVNOSTI ZAVODA Benjamin Bajrektareviæ Problemati ka za tite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona .........179 PRIKAZI - RECENZIJE - OSVRTI

Senad Begoviæ Nauèni skup .....195 45 godina nauènog i publicistièkog rada Mustafe Imamoviæa ....................

Munisa Kovaèeviæ S. Muratoviæ - Z. Masliæ, Steæci na podruèju opæine .............201 Senad Begoviæ Nauèni skup

ivinice, ivinice, 2008. ...............

Te anjski prostor u pro losti-povodom 450 godina vakufa

Gazi Ferhad-bega ................................................................. ................................................................................ .........205 Almedin Ibri imoviæ P. ivkoviæ, Prilozi za povjest Usore i Soli, Povjesni mozaik Bosanske Posavine, Zagreb, 2008. .................................................................. ................................................................................ ...................207 NORMATIVA IZ NASLJEÐ A Zakon o za titi i kori tenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða iz 1985.g. .. ...............211

RIJEÈ UREDNIKA Dragi prijatelji, zaljubljenici pisane rijeèi i kulturne ba ti ne - pred nama je drugi broj èasopisa Ba ti ne sjeveroistoène Bosne . Ovakav poèetak i irok spektar tema na geografski relativno malom prostoru bi i u nekim minulim vremenima izazv alo odu evljenje, dakle u periodu kada je pisana rijeè i izdava tvo u velikoj mjeri bilo stimulirano od strane dr ave. Ipak, i pored znaèajnog odjeka moramo se samokritièki osvrnuti i na odreðene dizajnerske, estetske, i sl. gre ke koje su veoma izra ene u prvom broju ovog èasopisa. Svakako se isprièavamo zbog njih i nadam se da su one veæ u ovom broju u najveæem dijelu dio pro losti . Meðutim, i pored navedenih gre aka ipak trajna je vrijednost tekstova koji se nalaze izmeðu korica navedenog (prvog) broja. Naime, izazvana pa nja, interes i publicitet za ovim èasopisom su u potpunosti opravdali njegovo postojanje pa slobodno mo emo reæi i ugasili odreðenu eð za jednim ovakvim èasopisom. Time je u potpunosti opravdano njegovo postojanje i ideja ljudi koji su se odluèili za ovaj korak. Èasopis upotpunjuje potrebu za istra ivanjem lokalne ba tine na ovom podruèju, ulogu koju je nekada tako suvereno imao èasopis Èlanci i graða - Muzeja SI Bosne. Ipak, ovdje se oti lo i korak dalje i to je prema na em mi ljenju najveæi dobitak ovog èasopisa u odnosu na druga slièna izdanja, a to je svakako mre a autora i saradnika èasopisa. Ovaj puta to su ljudi iz domaæe sredine koji kao zaljubljenici pro losti svakodnevno istra uju svoj zavièaj i koji sada imaju priliku to i objaviti u jednom èasopisu. Nema sumnje da je redakcija èasopisa uspjela objediniti te ljude oko zajednièke ideje pri tome ne stvarajuæi odreðene predrasude. Slobodno mo emo reæi da sada dolazi do pravog izraza jedan proces koji je pokrenut prije gotovo dvije decenije, a to je otvaranje odsjeka za Historiju i geografiju na Filozofsk om fakultetu u Tuzli, jer najveæi dio autora je upravo proizveden kolovanjem na pomenu tom odsjeku odnosno njegovim odsjecima nastalim poslije razdavajanja ova dva smjera. Nema sumnje da na prostoru ovog Kantona postoji doista kvalitetan nauèno-istra ivaèki kadar kojem fali ne to malo sadisfakcije i prostora, a èiji efekti æe biti potpuni i neprocjenjivi. Uostalom na ovim administrativnim prostorima imamo opæine koje su veoma prepoznatljive u istra ivanju svoje pro losti u posljednje dvije decenije: Graèanica, Gradaèac, Srebrenik, Kalesija i dr. To svakako ima znaèajnog odraza i kod politièkih krugova koji sve vi e prepoznaju znaèaj kulturne ba tine u identifi kaciji i promociji vlastite sredine. Kao dobre primjere mo emo prepoznat Tuzlu, Gradaèac, Kladanj, Srebrenik i dr. Svakako, prièa oko razvoja turizma, motivi e i odreðene poduzetnike da u borbi za tr i te otpoènu sa izgradnjom odreðenih etno sela . Iako, je u njima jasno uoèljiva nesistematiènost i anarhiènost ipak za svaku pohvalu je prikupljanje tih vrijednih ostataka na e pro losti na jednom mjestu, jer bi ona s vremenom ionako nestala. Na alost, tu se susreæemo i sa onom drugom stranom, koja se podudara

na alost sa eljom za falsifikovanjem mitolo ke pro losti vlastitog naroda zloupotrebom naslijeðene kulturne ba tine. U prilog takvoj konstrukciji u ovom broju donosimo jedan kratak izvje taj o ideji gradnje crkve u Ro nju (Sapna). I na kraju moramo spomenuti jo jedan veliki dobitak izuzev samog èasopisa. To je kordinacija na ovom znaèajnom prostoru kada je u pitanju prirodno i kulturno-historijsko nasljeðe. Naime, stvorenom saradnièkom mre om ljudi iz zavièaja JU Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona je preuzeo vodeæu ulogu u brizi za navedeno nasljeðe na ovim na im prostorima. I ta drugo reæi na kraju za ti m predvoðen prof. Bajrektareviæem izuzev, aferim i naprijed! doc. dr Edin Mutapèiæ

PRO LOST PRO LOST

8

Dr.sc. Edin Mutapèiæ, docent UPA SOLI U SREDNJEM VIJEKU TERITORIJALNO USTROJSTVO Abstract In first plan of our research is the area of district Salts during the Middle Ag es. However,in work entail the question of mutual relations of salt and Usora. Namely, in the second decade Usora XII century is expressed feudalization, which for consequnce have regionalizati on (partition) Usora. Basically, this pa rtiti on is in a long period of time for consequence have a transformation of smaller units into larger. As we have emphasized the aim of our research is the District of Salt, w hich in the late Middle Ages, split into two smaller districts: Upper and Lower Salt. But from our analysis we can pull out the conclusion that in the salts have dist inctively center of the Bosnian medieval. In Lower Tuzla in today s downtown, Ott oman sourc es record Agac-Hisar (wooden fort). There were found the grave goods and written evidence of the stolen property show us a strong economic ties with this region, but also the luxuries of the local nobility. However, due to the embargo of explotat i on of salt during the Middle Ages the conclusion that here is expresed estate royal dy nasty. When we talk about the district Upper Salts his center that is a medieval city, is located east of the village on top of today s settlements above Varo i (urb an settlements), on top a sloping hill that is today called the City. On existence of an old castle here indicate the remains of earth holes and some fragments of earthenwar e. The city was protected by a fence of wooden stakes, so-called palisades. This wo uld, at the same time, and a sign of his great age. So, although this area is on the outskirts of major political events, which we do not have a written data, though it bring allattributively the Bosnian medieva l with distinctivelyt economic and other ties with other region. Keywords: Usora, Soli, districts Usora i Sol uzajamni odnos U dosada njoj nauci veæina nauènika nije uspjela da razbije predrasude o postojanju vi e organizacione cjeline nego to je to upa, tako da su navedeni istra ivaèi iako su dolazili do znaèajnih rezultata, upadali u zamku navedene problemati ke. Upravo iz navedenog razloga smatramo da najveæe zasluge za istra ivanje navedenog podruèja uopæe, ali i nauèno obja njenje te dosta komplikovane strukture organizovanja pripada Pavi Anðeliæu. Meðutim, duboko pod uticajem dotada njih dominantnih

nauènih stavova, i ovaj vrsni nauènik nije uspio da doðe do potpunih rezultata, kada je u pitanju struktura organizovanja u sjevernim dijelovima bosanske dr ave. Vjerovatno da najveæa zabluda traje od K. Jireèeka koji je, kao to smo veæ konstatovali, Porfirogenitov Ad Salines smjestio u Tuzlu, te na taj naèin sva buduæa istra ivanja, usmjerio u pogre nom pravcu.1 Dakle, pri gotovo svakom kasnijem pomenu Soli u historijskim izvorima dolazi do vezanog pojavljivanja i Usore, dok obrnut ih situacija ima mnogo vi e, odnosno samostalnog pominjanja termina Usora. Prateæi historijske izvore, mo emo u potpunosti opovrgnuti ono to je dosada nja historiografija pokazivala kada je u pitanju odnos Usore i Soli, odnosno da je Usora u èetrnaestom stoljeæu u sebi apsorbovala i zemlju Sol . Naime, kao to smo veæ konstatovali, proces koji se odvijao bio je suprotan od toga. Jo od ranog srednjeg vijeka, na sjeveru Bosne se javlja zemlja Usora koja se od zemlje Bosne razdvajala starom granicom pokrajina Panonije i Dalmacije. Nastanak oblasti Soli u Bosni, odnosno Usori, duboko je vezan za slabljenje centralne vlasti usljed pojaèanih te nji regionalnih moænika za veæom individualno æu. Upravo kroz tu borbu nameæe se i treæa strana, odnosno moæni sjeverni susjed Ugarska koja, koristeæi onu narodnu zavadi pa vladaj , vjerovatno u navedenom periodu obeæava odreðene privilegije za pridobijanje na svoju stranu ti h regionalni h nezadovoljnika. Rezultat toga su ustupci koje èine i bosanski banovi prema tim izra enijim lokalnim moænicima, tako da kao rezultat te borbe dolazi do pojaèane regionalizacije u kojoj se izdvajaju oblasti , meðu kojima i Soli, kao sastavni di o Usore. Poznata je rascjepkanost feudalnih posjeda u èitavom srednjem vijeku. To je sigurn o ovisilo o snazi unutarnjih, domaæih feudalaca i slabosti centralne vlasti : kneza, bana, kralja i feudalaca, mjesnih gospodara ( upana, ka telana). Nema nikakve sumnje da je i slabost susjednih dr ava, koje su èesto pretendovale na prisvajanje Bosne, od Ugra do susjednih domaæih feudalaca iz raznih pokrajina i raznih naziva, igrala znaèajnu ulogu. Ta pojava za to doba nije nimalo èudna ni rijetka jer su u prvom redu bili motorna snaga, bez obzira na meðusobne i daljne. Treba da znamo da je u srednjem vijeku u Bosni ca ili vladara raznih naslova koji nisu bili povezani uskim interesi feudalaca rodbinske veze, bliske rijetkost naæi vi eg feudal ili daljnjim rodbinskim

vezama s drugim feudalcima u zemlji ili izvan vlasti te dr ave.2 Prostor na sjever u od zemlje Bosne Usora i Soli, bio je organizovan u posebne zemlje najkasnije do 1225. godine.3 Usora je sve do druge polovine XIV stoljeæa predstavljala udionu zemlju vladajuæe bosanske dinastije. Na taj naèin, na njenom èelu bio je blizak roðak bosanskog bana (najèe æe brat ili sin) kao udioni vladar sa titulom bana (kneza?). U kasnijim vremenima individualitet Usore uoèava se kroz instituciju usorskog vojvode. Od druge decenije XII stoljeæa izra ena feudalizacija, koja je za posljedicu imala dalj nju 1 Konstanti n Jireèek,Trgovaèki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku,

prevod Ðorðe Pejano viæ, Svjetlost, Sarajevo, 1951., str. 51. 2 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. (dalje: M. Vego, Postanak), str. 11. 3 Jelena Mrgiæ, upe i naselja zemlje Usore, JIÈ, br. 1-2., Beograd, 2000. (dalje: Jelen a Mrgiæ, Usora), str. 29. 10

regionalizaciju (podjelu) Usore. U osnovi, ta podjela je u du em vremenskom period u za posljedicu imala prerastanje manjih organizacionih jedinica u veæe. Tako su rano-srednjovjekovne upe prerasle u oblasti, a kasnije i u zemlje. Posljedica toga je da je njen teritorij u veæ spomenutoj drugoj deceniji XII stoljeæa podijeljen na dvije usorske zemlje Usoru i Soli, a proces stvaranja treæe z emlje, Podrinja, trajao je jo ne to vi e od jednog stoljeæa, tako da u estoj deceniji XIV stoljeæa imamo i nastanak ove zemlje, koja je proiza la kao posljedica ojaèane uloge vlastele iz oblasti Trebotiæa. Vjerovatno je to uèinjeno nau trb zemlje Soli. To je u nauci prvi uoèio jedan od najboljih poznavalaca dru tvenih prilika u srednjovjekovnoj Bosni, ranije spominjani, dr. Pavao Anðeliæ, koji ka e: U toku gotovo 600-godi njeg razvoja, u staroj bosanskoj dr avi su do la do izra aja tri osnovna upravno-politièka sustava ili sheme. To su: starija predfeudalna ili ranofeudalna;

zatim razvijena feudalna, i konaèno jedna kasnofeudalna shema. Samo se po sebi razumije da u praksi nijedan od ovih sistema nikada nije bio sasvim èis t, da je razvoj tekao polagano, te da smjene nisu vr ene odjednom, i da bi detaljnije posmatranje moglo otkriti èitav niz prelaznih ili specifiènih oblika teritorijalno-politièke podjele zemlje. Ipak, mislimo da neæemo pogrije iti, ako razdoblje od doseljavanja do XII vijeka oznaèimo kao rani feudalizam, a veæi dio XIII i XIV stoljeæa kao dominaciju razvijenog feudalizma; specifiènosti kasnog feudalizma oèitovale su se u vrijeme kraljevstva. 4 Dakle, Soli su od treæe decenije XIII stoljeæa dosti gle ran g zemlje. Zemlja je politièko-teritorijalna jedinica sastavljena prosjeèno od desetak upa (praktièno 7 12). Po to je proces decentralizacije bio konstatntan onda moramo imati u vidu da uvijek postoje i prijelazne organizacione forme izmeðu upe i zemlje. Za te prijelazne oblike na a nauka najèe æe upotrebljava naziv oblast. Od prvog spomena u pisanim izvorima za zemlju Soli, mo emo konstatovati da usljed zabranjene eksploatacije soli tokom srednjeg vijeka se nalazi u ekonom skoj defanzivi. Na prostoru zemlje Soli s vremenom æe se stvoriti sljedeæe upe, odnosno kasno-srednjovjekovni kotari (u zagradi): 1. upa Soli (Gornja i Donja Sol); 2. upa Spreèa (Spreèa, Gostilj i Drame in); 3. upa Sokol (Sokol i Smoluæa). Sve ove upe su zbog svoje zatvorenosti unutar dr avnog teritorija srednjovjekovne Bosne ostale u priliènoj izolaciji kada je pitanju pisana rijeè. Meðutim, kada su u pitanju materijalni ostaci ovdje postoje brojni tragovi bosanskog sred njovjekovlja koji su èesto izra eniji i brojniji nego u drugim krajevima o kojima je zapisano puno tragova. Srednjovjekovna upa Soli

Predmet na eg interesa jeste upravo ova prva navedena organizaciona forma, tj . upa Soli. U dosada njim istra ivanjima regionalne historije srednjovje

4 Pavao Anðeliæ, Osnovne znaèajke teritorijalnopolitièke organizacije u srednjo¬vjekovnoj Bosni, Studi je o teritorijalno-politièkom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sara jevo, 1982. (nada lje: P. Anðeliæ, Studije), str. 9. 11

kovne Bosne dobro je primijeæeno da dolazi do diferencijacije ranofeudalnih upa. Prvobitne, ranofeudalne upe bile su dosta prostrane geografske celine, da bi potom porast broja stanovnika doveo do potrebe stvaranja posebne upravne jedinice, tako da se njihova teritorija usitnjava odvajanjem novih upa. 5 Sti cajem prilika, neke upske organizacije su povremeno postizale visok stepen politièke autonomije. 6 Na taj naèin prostrana upa Soli se kasnije u poznom srednjem vijeku dalje dijeli na upe Gornju i Donju Sol, koje su kao takve uklopljene poslije osmanskih osvajanja u njihovu organizacionu formu sa statusom nahije. upa je bez sumnje najèvr æa i najdugotrajnija teritorijalno-politièka jedinica kod Ju nih Slavena u ranom srednjem vijeku. Pogodni geografski okviri i sti caj hi storijskih zbivanja uèinio je da se podruèja nekada njih upa u velikom broju mogu prepoznati jo i danas. upe su imale svoje prirodne granice. Pored, ovih prirodnoge ografskih uvjeta za egzistiranje jedne upe vrlo bitan faktor jeste i moguænost samostalnog privrednog egzistiranja. U poèetku svi suplemenici su na plemenskom saboru, zboru, birali svoga voðu koji se zvao upan ili knez i odluèivali o ratu i mir u, sudili se meðu sobom i s drugima iz susjedstva.7 Svakako, ne bez razloga, na podruèju kasno-srednjovjekovnih upa Soli treba tra iti centar cijele upe. Poznato je da u historiji srednjovjekovne Bosne uopæe, pa i Usore, potraga za glavnim dr avnim i regionalnim centrom uvijek bi se pretvar ala u odreðeni slijed nerazrje ivih problema. Kada govorimo o Usori, on je uglavnom tamo gdje je najmoænija porodica tog podruèja i mijenja se od Srebrenika, preko Zvornika i sl. Takvu sliènu situaciju, zasigurno, imamo i u podruèju upe Soli. Pod navedenim terminom mislimo na ono podruèje koje je, prema na im pretpostavkama, u XIV stoljeæu predstavljalo upu, a sastojalo se od kasno-srednjovjekovnih upa Donje i Gornje Soli, koje su kao takve organizaciono preuzete od strane Osmanlija poslije njihove uspostave vlasti na ovom podruèju. Po to na a spoznaja o navedenim upama uglavnom egzistira iz kasnosrednjovjekovnog perioda, mi æemo predstaviti obim nekada jedinstvene upe, a zatim njene integralne dijelove u poznosrednjovjekovnom periodu. upa-kotar Donje Soli Na alost, pisani tragovi su dosta skromni i svode se na podatak iz Dubrovaèkog arhiva iz 1412. godine. Iako dosta skromna, informacija nam daje podatke da je u mjestu Soli oteta roba Dubrovèaninu Bogoslavu Boljojeviæu u vrijednosti od 16 perpera (novembra 1411.).8 Ovaj podatak nam nepobitno otkriva da je u srednjem vijeku postojalo naselje pod imenom Sol i da upravo u njemu treba tra iti centar ove srednjovjekovne upe i jedan od glavnih centara cijele oblasti , odnosno zemlje Soli. Svakako da navedeno naselje treba tra iti, kako je to veæ A. Hand iæ konstatovao na podruèju 5 Jelena Mrgiæ, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002., str. 29.

6 P. Anðeliæ, Studije, str. 11-13. 7 M. Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, str. 13. 8 Desanka Kojiæ Kovaèeviæ, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr ave, Veselin Masl e a, Sarajevo, 1978. (dalje: D. Kojiæ-Kovaèeviæ, Gradska naselja), str. 84; A. Hand iæ, Tuzla, str. 25. 12

kasnije Donje Tuzle, odnosno varo ice Donje Soli koju su Turci, kako æemo vidjeti, zatekli kao najznaèajnije naselje na podruèju spomenutih dviju upa .9 Iz samog tog spomena ne mo e se ni ta razabrati o velièini i znaèaju mjesta Sol. Ipak spominjanje tog imena samo jednom, u vrijeme kada o drugim gradovima i trgovima u Bosni, a naroèito u bosanskom rudarskom Podrinju nalazimo mnoge podatke o poslovima i kretanju dubrovaèkih poslovnih ljudi, ne govori ni o kakvom privrednom znaèaju samog mjesta. Svakako je u to vrijeme predstavljalo mali trg, gdje je ponekad dolazio i prolazio i pokoji dubrovaèki trgovac, to svjedoèi gornji sluèaj otete robe. 10 Ovakvo kasno javljanje naselja pod imenom Sol nam dodatno poma e u razrje enju enigme oko Porfirogeniotovog Salinesa , odnosno u konstataciji da je nemoguæe tra iti neki znaèajniji centar u ranijem periodu na ovom podruèju. Svakako da razloge zbog vrlo kasnog javljanja ovog grada na historijskoj pozorni ci treba tra iti usljed veæ konstatovanog monopola soli, kojeg su vrlo rano uspostavili Dubrovèani na teritoriju cijele srednjovjekovne bosanske dr ave, zbog èega je navedeno naselje bilo izvan glavnih privrednih tokova. Na alost, dosada nja nauèna istra ivanja ne poznaju nijedan podatak koji govori o eksploataciji soli u tuzlans kim solanama prije dolaska Osmanlija. Kako to vrlo jezgrovito ka e Æiro Truhelka, nu u srednjem vijeku kao da usahnu e ova slana vrela, ili je narod na njih zaboravio, jer zaista ne nalazimo nigdje ni najmanjega spomena, da su tu varili so .11 Sljedeæi spomen Soli (Agaç-hisar) imamo iz pera osmanskog hronièara Neºrî-a, koji prati sultana Mehmeda II u njegovom pohodu prema Bosni 1463. godine. Ovaj hronièar nam pri tome bilje i da je sultana Mehmeda II kod Vuèitrna obavijesti o predvodnik akind ija u Bosni Ali-beg da su bosanske snage spalile Drvenu tvrðavu (Agaç-hisar). Poslije toga, Mahmud pa a Anðeloviæ je imenovan glavnim vojnim komandantom za osvajanje Bosne od strane sultana Mehmeda II.12 Analizom osmanskih deftera, A. Hand iæ je do ao do vrlo uvjerljivih dokaza da navedeni Agaç-hisar (Drvenu tvrðavu) treba tra iti u gradu Soli. Pri Ne rijevom spominjanju Drvenog grada, sasvim je jasno da je rijeè o sastavnom dijelu nekada nje bosanske dr ave, te da ga je poslije spaljivanja zauzeo i dr ao Ali-beg. Opæepoznato je da su pri svojim osvajanjima na Balkanu Osmanlije najprije osvajali znaèajne rudarske i dr. ekonomske centre, a zatim i ostala podruèja. S druge strane, srednjovjekovni gradovi u Usori, koje su Osmanlije zatekli, bili su od èvrstog mat erijala i uglavnom su njihovi ostaci saèuvani do danas. Postavlja se pitanje same za tite privrednog i prirodnog bogatstva ovog podruèja, a to su slani izvori. Nema sumnje da su pomenuti slani izvori predstavljali dovoljan razlog stalnog postoja nja znaèajnijeg utvrðenja.13 Defteri iz XV i prve polovine XVI stoljeæa pokazuju poste 9 Adem Hand iæ, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. (dalj e: A. Hand iæ, Tuzla), str. 24-26. 10 A. Hand iæ, Tuzla, str. 25. 11 Truhelka, Æiro, Ne to o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. (dalje : Æ. Truhelka, Ne to

o bosanskim solanama), str. 576-577. 12 Bosna kirali Agaç-hisar i yakdi diye (Neºrî, Tarihi, Kitâb-i Cihan Nümâ, II. Cilt, prire i: Faik Reºit Unat i prof. dr. Mehmed A. Köymen, Türk Tarih Kurumu Basimevi Ankara, 1995., dalje:Neºrî Tari hi, Kitâb-i Cihan Nümâ , str. 762-763). 13 A. Hand iæ, Tuzla, str. 30-32 13

pen i stalan napredak proizvodnje soli. Prvi poznati kanun o tim solanama donese n je za vrijeme vladavine sultana Sulejmana, a sadr an je u op irnom popisu Zvornièkog sand aka iz 1548. godine.14 U prilog navedenoj konstataciji ide i èinjenica da je kamen na neposrednom tuzlanskom podruèju lo eg kvaliteta te da vrlo brzo strada pod utjecajem atmosferali ja. Svakako da u navedenoj èinjenici treba tra iti razloge to na prostoru dana nje Tuzle i njene neposredne okoline ne postoje saèuvani trajniji historijski spomenic i. Da se naziv Agaç hisar odnosi na Tuzlu, dokaz su kasniji osmanlijski izvori. Tako se u naknadnim bilje kama (datiranim 1474. i 1477. godinu) sumarnog popisa (defter a) Bosanskog sand aka 1468. godine Tuzla naziva Agaç Tuzla = Drvena solana. Dakle, naselje nosi naziv po solani koja se nazivala drvena, kao i raniji grad. U ovom sluèaju, vrijedilo bi biti dosta oprezan, jer poznato je da se varenje soli vr ilo u z pomoæ drveta (pruæa). Meðutim, da se ipak radi o konti nuitetu izmeðu Agaç hisar-a i Agaç Tuzle (Drvene solane), u prilog ide i detaljan popis Smederevskog sand aka iz 1476./7. godine. U ovom popisu, pri bli em odreðivanju carskih vlaha sela Drametina, ka e se da su oni nastanjeni u blizini Drvene solane u kadiluku Srebrenici.15 Kontinuitet upotrebe rijeèi drvo u nazivu naselja odr ao se i sredinom XV stoljeæa. Naime, u kanun-nami Zvornièkog sand aka i kanunu o tuzlanskim solanama (oboje sadr ani u detaljnom reljefu toga sand aka iz 1548. godine), te solane su nazvane Memleha-i çob ili Memâlih-i çob = Solane na drvo ( iblje).16 Prema tome, drvo, nazvano na jedan ili drugi naèin (agaç, çob, diraht) bilo je od najranijeg vremena vezano uz ime Tuzle te je predstavljalo materijal za iz gradnju srednjovjekovnog utvrðenja na ovom podruèju. 17 Svakako da su na prostoru upe Soli glavnu rijeè vodile porodice upana Budo a i Hlapoviæa. Meðutim, nama se nameæe jedno sasvim opravdano pitanje, koje je vezano za kontrolu monopola soli. Naime, ko je ta institucija u srednjovjekov noj bosanskoj dr avi koja je usljed izra ene feudalizacije uspjela sprijeèiti da se na nav edenom podruèju ne eksploati e so? Da li neko od tih regionalnih (feudalnih) gospodara nije osjetio znaèajan interes u jednom od najznaèajnijih strate kih proizvoda kakav je so? U srednjem vijeku nije dr avno ustrojstvo jo bilo tako napredno a da bi kruna bila kadra vr iti korisno svoja monopolna prava sama na svoj raèun, veæ je ta prava obièno za gotov novac, davala kojemu zakupniku u najam. Gdje god je bio na Balkanu koji monopol ili kakvo regalno pravo, tu su bili Dubrovèani zakupnici, koji se veæ za rana osigura e ugovorima za prodavanje i varenje soli. 18 Iz navedenog se nameæe zakljuèak da je to jedino vladar i da su upravo navedeni rudnici bili pod neposrednom konrolom porodice Kotromaniæa, te da su bosanski vladari radije uzimali ustaljeni porez od Dubrovnika na ime monopola, nego li su prilazili riziku vlastite eksploatacije soli na ovom podruèju. Dakle, n e 14 Adem Hand iæ, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijenta lnu filologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. (dalje: A. Hand iæ, Zakonska odredba), str. 169-17 9; Isti, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, G

odina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974., str. 159. 15 A. Hand iæ, Tuzla, str. 31-32. 16 A. Hand iæ, Zakonska odredba, str. 169-179. 17 A. Hand iæ, Tuzla, str. 31-32. 18 Æ. Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, str. 576-577. 14

minovno se nameæe zakljuèak da je upravo na prostoru dana nje Gornje i Donje Tuzle bio izra en vladarski domen koji im je omoguæio spreèavanje proizvodnje soli u ovim krajevima. U protivnom, sigurno da bi u vrijeme feudalne anarhije neko od feudalnih moænika zapoèeo navedenu eksploataciju koja, svakako, ne bi mogla proæi neprimijeæena od dubrovaèkih izvora. Ovakav postupak vladara mo emo razumjeti jedino iz èinjenice da su Dubrovèani zakupninu za monopol soli u odreðenim krajevima plaæali s 50% èista prihoda, to se mo e vidjeti iz jednog ugovora kojeg su 1253. godine Dubrovèani sklapali sa bugarskim carem Mihajlom Asjenom.19 Da bi osigurao navedeni prostor, vladar je upravo u ovim krajevima izgradio Drvenu trvðavu (tur. - Agaç hisar). U prilog na oj trvdnji ide i èinjenica da su obje tuzlanske nahije gotovo u cjelini pripadale carskim hasovima. Kako je pozna to, u carske hasove spadali su izvori posebnih dohodaka koji su obièno jo od ranije predstavljali regalna prava, odnosno posjede vladaoca, kao to su rudnici, kovnice , solane, skele i znaèajni rudarski i drugi trgovi.20 U navedenom sluèaju kontinuitet naselja nastavljen je i u periodu osmanske vladavine, tako da je prethodna Drvena tvrðava jednostavno ponovo naseljena, a tragovi navedenog naselja kriju se i u dana njem centru Tuzle, za koji znamo da se suoèava i sa problemom slijeganja terena, to dodatno uslo njava situaciju nekog izra enijeg istra ivanja. I èinjenica da su Osmanlije ba na istom mjestu nastavili sa sliènom gradnjom, podignuv i prvo palanku, utvrðenje oko kasabe, koje je te vrste bilo najznaèajnije u Bosni, a zatim dva stoljeæa kasnije u centralnom dijelu te pala nke podigli i pravu tvrðavu od kamena, sna no govori u prilog tome da je ba na tome mjestu postojao i srednjovjekovni tuzlanski Drveni grad. Hand iæ smatra da su Osmanlije na poèetku obnovile ranije srednjovjekovno utvrðenje, da bi kasnije pri li izgradnji grada tako to su utvrdili cijelo tada nje nas elje, tj. opasali su ga jakim zidom sa èetiri kapije na èetiri strane koje su, opet, same za sebe predstavljale mala utvrðenja. Izvjesni razlozi odreðivali su velièinu uokvirenog prostora. Kako je, naime, trebalo u zidove zatvoriti i naselje i slane bunareve, to je opseg zidova od sjeverozapada prema jugoistoku, tj. od Atik mahale do slanih bunareva, bio odreðen tom razdaljinom, a prema jugu trebalo je iæi do Jale radi prilaza vodi. Ti razlozi, odnosno te udaljenosti, odredile su okvir zidova i prema sjevernoj stra ni, tako da su zidovi zatvarali prostran, pribli no okrugao prostor, èija je dijagonala iznos ila oko 400 m. Time je stvorena palanka oko Donje Tuzle.21 upa Donje Soli granièila se na istoku sa upom Gornjom Soli, sa kojem je dugi vremenski period èinila jednu upu Soli. To razgranièenje je izvr eno tokom rijeke Soline. Sa sjevera, granica graniène upe su Visori i Jasenica. Upravo ovim r azgranièenjem odvajalo se slivno podruèje Jale (Spreèe) od slivnog podruèja Lukavca (Visori), odnosno Tinje (Jasenica). Sa zapada, granièna upa je Smoluæa, gdje je na podruèju dana njih naselja Poljica i Priluka upa Soli prelazila i na desnu stranu

19 Æ. Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, str. 576-577; Milica Baum, i graða za 20 21 kulturnu istoriju istoène Bosne, broj I, Tuzla, 1957., str. 29-303 A. Hand iæ, Tuzla, str. 250-251. A. Hand iæ, Tuzla, str. 167-174. 15

upa Soli, Èlanci

rijeke Spreèe, zadr avajuæi ovaj teritorijalni kompleks vrlo plodnog zemlji ta u sastavu svoje upe. Sa jugozapada, granièila se sa upom Drame in, a sa juga razvoðe Spreèe i Jale odvajali su upu Donje Soli od upe Spreèe. Svakako da oèuvan toponim iæci Brod èuva uspomenu na nekada vrlo znaèajan prijelaz preko rijeke Jale na ovom podruèju, ali koji nam pokazuje i znaèajne regionalne odrednice. Naime, na tom podruèju povezane su dvije upe Soli (kasno-srednjovjekovna D. Sol) i Soko (kasno-srednjovjekovna Smoluæa), zatim, nekoliko kilometara sjeverno je prijevoj Previle, koji faktièki razdvaja dvije usorske oblasti Sol i Usoru (kojoj pripada J asenica, kao i cijela dolina rijeke Tinje).22 Sa arheolo kog aspkta, posebnu pa nju zavreðuje lokalitet Gradovrh. navedeni lokalitet zna se da je naseljen jo u prahistorijsko doba, azi ulomaka zemljanih posuda iz tog vremena. Za ovaj lokalitet vezan je franjevaèkog samostana sv. Marije, koji je nastao oko 1541. godine. kao rezultat njihovog povlaèenja iz Zvomika. Ova gradnja uveliko je olo ke ostatke iz ranijih perioda, pa je tako danas ovdje te ko izdvojiti pojedine kulturne epohe dakle, i eventualne ostatke iz srednjeg vijeka.23 Za to dokazuju nal nastanak On je nastao preoblièila arhe

Treba napomenuti da su Osmanlije na prostoru D. Soli zatekle i franjevaèki samostan posveæen sv. Petru, koji se nalazio u centru grada, da bi, usljed pojaèanog utjecaja islamsko-orijentalne kulture, bio premje ten na gradsku periferiju.24 Vrl o interesantna je i tzv. Kre iæa Gradina u Gornjem Par Selu (Kre iæi), gdje je registrovan o prethistorijsko i srednjovjekovno utvrðenje. U srednjovjekovnom periodu, bedem gradine je bio utvrðen zidom od maltera, a na platou su konstatovana 2 zida koji su slu ili kao podzida, èineæi na taj naèin manje terase. Svakako da je u ranijim fazama srednjeg vijeka navedena gradina imala ne to izra eniju ulogu.25 Ipak, najznaèajnije nauèno otkriæe koje se mo e vezati za prostor Tuzle, odnosno srednjovjekovne D. Soli su materijalni ostaci pronaðeni na lokalitetu Ravna Tre nja kod Tuzle.26 Navedeni lokalitet smje ten je na padinama Ilinèice.27 Naime, oficir austro-ugarske vojske Felix von Luschan, za vrijeme svog slu bovanja u Tuzl i, zajedno sa svojim zapovjednikom izvr io je iskopavanja na navedenom lokalitetu i otkrio veoma vrijedne nalaze iz srednjovjekovnog perioda.28 Iako je Luschan po 22 A. Hand iæ, Tuzla, str. 277. 23 A. Hand iæ, Tuzla, str. 92; Ðuro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istoène Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. (dalje: Ð. Basler, upa i grad Soli), str. 17-20. 24 A. Hand iæ, Tuzla, str. 92; Ambrozije Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negdja i sada, ja - Ðakovo, 1971. (dalje: Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negda i sada, str. 131-132. 25 Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. (dalje: Arheo lo ki leksikon, tom 2, upan

str. 107 26 Marian Wenzel, Bosanski stil na steæcima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijeðe B iH , Publishing, Sarajevo, 1999. (dalje: M. Wenzel, n. dj.), str. 31-53. 27 efk ija Muteveliæ, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005., str. 26 28 Sam autor je smatrao da je otkrio grobnicu bosanskog kralja Tvrtka. On je u izvj e taju na sjednici dru tva antropologa iz 1889. godine izvijesti o da je na lokalitetu Ravana Tre nja kod Tuz le iskopano 30. lobanja. Navedeni lokalitet nije imao nadgrobnih spomenika, a po nalazima posebn o se isti cao jedan grob (Felix von Luschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla i n Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meðuti m, Luschan je pred kraj svog ivota objavio jo j edan èlanak, u kome je djelimièno izmijenio svoju prièu. (Felix von Luschan, Uber altbosniche Gräber, Mitt heilungen 16

bornik mi ljenja o dubrovaèkoj koloniji na tom podruèju, kao i da je to mjesto gdje je sahranjen kralj Tvrtko, ona, ipak, ne mogu dobiti punu nauènu podlogu. Ali, jed no je sigurno, bogati grobni prilozi i vremensko svrstavanje navedenih predmeta u prvu polovinu XIV stoljeæa nepobitni su dokazi za sljedeæe: da je navedeno podruèje imalo vrlo razvijene trgovaèke i dr. veze, jer navedeni predmeti se vezuju za italijanske radionice; da je sama rasko stvari koje se nalaze uz pojedinca zasigurno dokaz o postojanju moæne vlastele koja je sebi mogla priu titi tako bogate grobne priloge, to je nepobitan dokaz da na ovom podruèju treba tra iti centralno mjesto cijele oblasti Soli (zemlje?). Treba jo napomenuti da I. Pa iæ smatra da je sam naziv obli njeg brda Ilinèica nepobitno vezan za kult sv. Ilije i predstavljalo je kultno mjesto jo iz predslav enskog doba.29 Nedaleko od navedenog lokaliteta je i veæ spomenuta Kre iæa gradina u Gornjem Par Selu (Kre iæi), kao prepoznatljivo srednjovjekovno utvrðenje, dok je navedenim podruèjem prolazila trasa puta koja je navedeno podruèje vezivala sa matiènom zemljom Bosnom. 30 Na prostorima ove donjosolske-srednjovjekovne upe otkriven je nekoliko lokaliteta sa steæcima, meðu kojima izdvajamo: Dokanj (Tuzla), Donje Petrovice (Donje Petrovice), Kaursko groblje (Mramor), Okuænica (Husino), Stare kuæe (Donje Bre ke), Zanaga i Brdo (Tetima), Mramorje (Kovaèica).31 Svakako da poseban znaèaj ima onaj koji je otkriven na lokalitetu Èitluk (Ba èa) Kikaèi (danas opæina Kalesija), koji je èuvao uspomenu na Branka Verkoviæa ( ).32 Navedeni natpis nam otkriva i imena njegove braæe koja su podigla spomenik Milbrat ( ) i Milko ( ), a vjerovatno i Brankovog sina Milka ( ; Milko). der Anthropologichen gegellschaft in Wien, Bd. X; pp. 659-666; Wien) Felix von L uschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meðutim, su ti na njegovih vrlo bogati h nalaza jeste prije svega pojas sa kopèama, tako da u svjetskim katalozima posebnu vrstu predstavlja tzv. klivlendsko-tuzlanski stil (klivlendsk i pojas dobio naziv po Cleveland Museum of Art u kome se èuva, a pripadao je porodici Nicolasa Mingrelsko g iz Gruzije). Navedeni pojas sastavljen je od 52 razlièita dijela koji su prièvr æeni na istaknutu tra ku irine 15. mm i debljine oko 2 mm. Sam pojas je pozlaæen i bogato ukra en. Aplikacioni oblici lomb ardijskog slova M izmjenjuju se sa pravokutnim i zvijezdanim oblicima du èitave duljine trake. Meðu n jima su bila dva okrugla privjeska i jedna kopèa... Takoðe su pronaðene mamuze, sablja sa zaobljeni m i irokim nosaèem o trice, ostaci odjeæe uz pojas, stakleni pehar s okomiti m upuhanim rebrima i zaobljenim rubom, bode od eljeza i kosti i jedna eljezna kopèa. U svom drugom radu iz 1921. godi ne autor je iznio mi ljenje da je na tom mjestu bila dubrovaèka kolonija i da je on upravo i umro u njoj. Iz tog razloga kostur, uz koji su pronaðeni navedeni predmeti, ne to je manjeg obima, jer o stali grobovi su pripadali Dubrovèanima koji su bili krupnijeg rasta. Navedeno mi ljenje u nauci j e opovrgla M. Wenzel, n.dj., str. 31-53.

29 Ibrahim Pa iæ, Ilinèica, Saznanja, br. 1, èasopis za historiju, Dru tvo historièara Tuzla sjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005 30 Arheolo ki leksikon, tom 2, str. 107; ivinice, str. 38.

O

31 Nijedan od steæaka nema natpis, dok ih je est ornamentima ukra eno (Kovaèica 3 sljemenj aka; Bre ke 3 steæka); efi k Be lagiæ, Steæci katalo ko-topgrafski pregled, Veselin Masle a, o, 1971. (dalje: . Be lagiæ, Steæci katalo ko-topografski pregled), str. 197-198. 32 (Æ. Truhelka, Natpisi iz sjev. i istoène Bosne, str. 251-252; Kalesija, str. 64-65;) .

upa-kotar Gornje Soli Nema nikakve sumnje da su Osmanlije na ovom podruèju zatekli dvije upe koje su, uostalom, kao i u drugim krajevima, preuzeli u svoju administrati vno-t eritorijalnu organizaciju pod nazivom nahija Donje i Gornje Tuzle. Dakle, osnov za navedenu podjelu jeste kontinuitet kasno-srednjovjekovnih bosanskih upa Donje i Gornje Sol i (kojem je u ovom sluèaju, zamijenjen naziv tako to je umjesto slavenske rijeèi so u upotrebu u la turska rijeè tuz). Nahija Gornja Tuzla spominje se prvi puta, kao i nahija Donja Tuzla, oko 1512. godine. Analizom teritorijalnog opsega jedne i druge nahije mo emo pouzdano zakljuèiti da je i nekada nje podruèje Sol obuhvatalo teritorij od oko 80 naseljenih mjesta. 33 Abel Luk iæ na poèetku austrougarske vladavine bilje i da su naselja Gornja i Donja Sol (Tuzla) odvojene oko dva sata hoda. 34 Kasno-srednjovjekovna upa Gornja Tuzla se granièila sa sljedeæim upama: sa juga Spreèom, od koje je odvajala istoimena rijeke, dok je na jugoistoku tu granicu èinilo razvoðe Jale i Spreèe. Sa istoka, ova upa se granièila sa Zavr om, od koje je bila odvojena slivnim podruèjem rijeke Jale, odnosno padinama Majevice. Sa sjevera, graniènu upu su predstavljali Visori (sliv Jale). Najdu a granica je bila na zapadu, gdje se ova upa razgranièavala od nekada jedinstvene cjeline upe Donje Soli, gdje ih je razdvajala rijeka Solina.35 Adem Hand iæ smatra da su Osmanlije na prostoru Gornje Tuzle naselje zatekli kao otvorenu varo icu, za razliku od Donje Tuzle. On ne iskljuèuje moguænost da je ta varo ica nekada predstavljala podgraðe kakvog drvenog utvrðenja , tim prije to se upravo iznad dana njeg naselja Gornje Tuzle, sa njene istoène strane, tj. sa lijeve strane Jale, uzdi e brdo kupastog obli ka, koje se jo i danas naziva Grad . Èinjenica je samo da dolazak osmanske vlasti nije zatekao nikakvo utvrðenje i da je stalno ostala otvorena varo .36 Meðuti m, drugaèije mi ljenje razvija arheolog Ð. Basler, koji smatra da u Gornjoj Tuzli situacija je mnogo jasnija . Srednjovjekovni grad nalazi se istoèno od naselja povrh Varo i, na vrhu strmog brijega koji se danas zove Grad. Na postojanje starog zamka ovdje upuæuju ostaci zemljanih opkopa i ne to ulomaka zemljanih posuda. Grad je bio za tiæen ogradom od drvenih kolaca, takozvanim palisadama. To bi bio, ujedno, i znak njegove velike starosti. Zato ga je moguæno datirati u vrijeme oko XII do XII I stoljeæa. Ispod grada, na mjestu zvanom Varo , nalazilo se podgraðe. Dva mjesta u blizini zovu se Crkvina . Na jednom od njih se, bez sumnje, kriju ostaci starog franjevaèkog samostana sv. Marije, dok je na drugom mjestu stajala gradska crkva. 37 Jedini lokalitet na podruèju kasno-srednjovjekovne upe Gornje Soli na kome je evidentiran lokalitet sa Steæcima jeste Dokanj.38 33 A. Hand iæ, Tuzla, str. 191. 34 Abel Luk iæ, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geograph ischen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878., str . 93. 35 A. Hand iæ, Tuzla, str. 161. Vidi kartu nahija Gornje i Donje Tuzle na preth. str ani 36 A. Hand iæ, Tuzla, str. 189. 37 Ðuro Basler, upa i grad Soli, str. 17-20. 38 Na brdu gdje se nalazi dana nje katolièko groblje za stanovnike Doknja i Martinov

iæa otkriven je najveæi lokalitet na podruèju G. i D. Soli. Na navedenom lokalitetu pronaðena su 23. steæka, o d koji ih je sedam ukra eno (4. sljemenjaka i 3 stuba); . 197-198. 18 . Be lagiæ, Steæci, katalo ko-topografski pregled, str

Demografska i ekonomska komparacija izmeðu dva naselja na poèetku osmanske vladavine ide u prilog Donjoj Tuzli, kao pet puta veæem naselju. Nije samo varo Donja Tuzla bila znaèajnija od Gornje, nego su i istoimene nahije imale slièan omjer, bez obzira to je donjotuzlanska nahija obuhvatala dva puta vi e naselja od nahije Gornje Tuzle.39 Na znaèajna naselja u ranijem periodu potvrðuje èinjenica da su oba naselja, vjerovatno jo u predosmanskom periodu, imala franjevaèke samostane. 40 Pri svom dolasku, Osmanlije su od vjerskih objekata u G. Soli zete kle franjevaèki samostan, odnosno crkvu Sv. Marije. Kako ga nema u popisu B. Pizanskog 1378. godine, kao u ostalom i samostana iz D. Soli, mo e se izvesti zakljuèak da su navedeni samostani izgraðeni u periodu izmeðu navedenog popisa (1378) i osmanskog osvajanja Bosne (1463).41 Meðutim, usljed izra enog prelaska na islam lokalnog stanovni tva franjevci, se nisu mogli odr ati u G. Soli (Mahala Dvori te) te su oko 1541. godine prenijeli svoje crkveno sredi te u Gradovrh, na periferiju D. Soli, prema nekada njoj upi G. Soli. U kasnijoj literaturi, za ovaj samostan u Gradovrhu se, uglavnom, govorilo kao o samostanu u Gornjoj Soli (Saline Superiori), bez obzira to je on administrativn oteritorijalno spadao u D. Soli. 42 39 A. Hand iæ, Tuzla, str. 189-191. 40 Franjevci, meðutim, ni u Gornjoj Tuzli nisu mogli dugo ostati, jer se i tu u èetvrto m i petom deceniju rapidno razvijala muslimanska kasaba. Ona se ubrzo bila pro irila i na srednjovjek ovnu varo , odnosno, islamizacija je bila zapoèela i u tzv. Mahali Dvori tu jo prije 1533. go¬dine, gdje se nalazio samostan. Veæ nakon 3 godine, kako su se tu bili sklonili oni iz Zvornika, franjev ci su morali napustiti Gornju Tuzlu i pomjeriti se prema brdu Gradovrhu, 3 km sjeveroistoèno od Donje Tuz le, gdje su oko 1541. podigli samostan istog imena. Nemamo poda¬taka o tome ta je bilo sa crkvom sv . Marije u Gornjoj Tuzli, ali, s obzirom na to da je nestala ba usljed irenja kasabe, te da s e poslije 1548. godine i nazivu Dvori te izgubio svaki trag, najvjerovatnije je da je i ona bila pretvore na u jednu od novonastalih d amija. Nekako u isto vrijeme, ili koju godinu kasnije, i fratri samostana Sv. Pe tra u Do¬njoj Tuzli morali su se pomjeriti iz centra varo i (in media civitate), gdje su bili na stanjeni, u periferiju tog grada, koji je dotle bio sasvim popri¬mio orijentalno-muslimansku fizionomiju. (A. Hand iæ, Tuzla, str. 92.) 41 Julijan Jelaniæ, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 1912., Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 37-38. A. Benkoviæ smatra da vrlo je vjerojatno u Gornjim Solima samostan stari ji i oslanjajuæi se na L. Waddinga smatra da je on izgraðen prije 1437., pa ako je bio sru en ili o teæen, da je ubrzo

obnovljen, jer 1447. svakako postoji . (A. Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negda i sada, str.122) 42 A. Hand iæ, Tuzla, str. 92.; A. Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negda i sada, str.122-126. 19

LITERATURA: 1. Abel Luk iæ, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geographisc hen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878. 2. Adem Hand iæ, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974. 3. Adem Hand iæ, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 4. Adem Hand iæ, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. 5. Æiro Truhelka, Ne to o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. 6. Ambrozije Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negdja i sada, upanja - Ðakovo, 1971. 7. Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. 8. Desanka Kojiæ Kovaèeviæ, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr ave, Veselin Masle a, Sarajevo, 1978. 9. Ðuro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istoène Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. 10. Ibrahim Pa iæ, Ilinèica, Saznanja, br. 1, èasopis za historiju, Dru tvo historièara Tuzla Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005. 11. Jelena Mrgiæ, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002. 11. Jelena Mrgiæ, upe i naselja zemlje Usore, JIÈ, br. 1-2., Beograd, 2000. 12. Julijan Jelaniæ, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 19 12., Svjetlost, Sarajevo, 1990. 13. Konstanti n Jireèek, Trgovaèki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijek u, prevod Ðorðe Pejanoviæ, Svjetlost, Sarajevo, 1951. 14. Marian Wenzel, Bosanski stil na steæcima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijeðe BiH , Publishing, Sarajevo, 1999. 15. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 16. Milica Baum, upa Soli, Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, broj I, Tuzla, 1957. 17. Neºrî, Tarihi, Kitâb-i Cihan Nümâ, II. Cilt, priredili: Faik Reºit Unat i prof. dr. Mehmed A. Köymen, Türk Tarih Kurumu Basimevi Ankara, 1995. 18. Pavao Anðeliæ, Studije o teritorijalno-politièkom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 19. efi k Be lagiæ, Steæci katalo ko-topgrafski pregled, Veselin Masle a, Sarajevo, 1971. 20. efk ija Muteveliæ, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005.

Mr. sc. Rusmir Djedoviæ NASELJE TUHOLJ ANTROPOGEOGRAFSKI PRIKAZ Uvod Naselje Tuholj se nalazi u sjevernom dijelu opæine Kladanj, u najvi im predjelima planine Konjuh. U ovom radu dajemo kraæi prikaz antropogeografskih, historijskogeografskih i etnografskih karakteristika naselja. Oni su rezultat istra ivanja koje je Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona sproveo tokom 2009. godine. Ekipa Zavoda u sastava Benjamin Bajrektareviæ, direktor i Rusmir Djedoviæ, je u vi e jednodevnih posjeta obi la naselje pri èemu je bila velika pomoæ Bahrije Jusupoviæa i Ahmeta Me koviæa. Geografske karakteristike Tuholj se nalazi 7-8 km sjeverozapadno od grada Kladnja. Do sredi ta naselja vodi nedavno asfaltirani put i odvaja se od puta Kladanj motel Mu ka voda. Prosjeèna nadmorska visina naseljenog dijela Tuholja je 700-900 m. Najvi i dijelovi su na grebenu planine Konjuh iznad 1000 m a najvi a taèka je sami vrh Konjuh na 1326 m. Tuholj u naj irem smislu se nalazi na ju nim padinama grebena Konjuh planine, visokog 1100 1300 m. Ovaj planinski greben na zapadu poèinje najvi im vrhom planine Konjuh, koji se i naziva Konjuh ili Dovi te (1326 m), zati m slijede vrhovi Konju èiæ (1121 m), Èemerika (1119 m), uzvisine oko Sarina korita (oko 1100 m), visoravan Javorje (do 1194 m) a na istoku zavr ava vrhom Bandera ili Kuman (1207 m). Posebno se istièe nekoliko veæih brda, kao to su: Pauè (visok 1058 m), Papala (1029 m) sa umovitim padinama i Bu evo ( 973 m). U znaèajnim kreènjaèkim partijama na podruèju naselja prisutni su i kra ki oblici reljefa. Prije svega peæine i jame kao to su: peæina kod Goletiæa po imenu Kuæara, peæina kod Tuholja, jama Zveèka kod Goletiæa. Podruèje obuhvata sliv gornje Drinjaèe, odnosno njene lijeve pritoke Osice i gornji sliv Zatoèe, lijeve sastavnice (sa rijekom Suhom) rijeke Gostelje. U hidr ografskom smislu najva niji je tok rijeke Drinjaèe. Kroz sredi te Tuholja protièe rijeka Osica. Tako se nazivaju i njive uz nju kao i Osièki kr . Meðu brojnim izvorima spominj emo: Studenac, Voljevac (Pauè), Alijina voda, Milaniæ voda, Pomijovac, Vrelo...

Posebno su jaki izvor Voljevac i vrelo u peæini ispod Goletiæa od kojeg nastaje rjeèic a na kojoj od starina postoji vi e vodenica. Zapadno od Pauèa je manje jezero. Prirodni resursi Tuholja su prije svega velike ume (jele, omorike, bora, bukve... ), pa njaci, voænjaci. Planinski predjeli imaju veliki potencijal u turizmu i rekreacij i (planinarska kuæa na Javorniku, blizu 1000 m nadmorske visine, a jo je vi a lovaèka kuæa na Sarinom koritu...). Najva niji mineralni resurs je magnezit u izvori nom dijelu Drinjaèe, na osnovu kojeg je dugo vremena postojao i rudnik magnezita. Imaju i toponimi koji ukazuju na neke prirodne resurse: Srebrenica (Srebrnica) rijeka, Zlaæa rijeka (sje verno od Tuholja i kod Stupara), Katranica rijeka... Toponimi na podruèju Tuholja koji govore o bogatstvu i raznovrsnosti prirodne vegetacije su: Borovnica i Borovnièak, Brezik, Bukovci, Gora (stari narodni naziv za umu), Haluge, Jelik i Jelièki put, Jelahovi (od staroslavenske rijeèi jelva za dana nju johu), Jo je, Lipa, Lugovi, Luèevine i Luèevska kosa, Piskavica, Vranov bor, Bukovik, Borova kosa i Borovljak, Jelin kr , Papratina, Zovik, Borje, Grabik, Javo rje, Jasiæe i Jasiæki vrh, Trnaèe, Tuk, Zalipa. Toponimi koji upuæuju na ivotinjski svijet su: Jastrebiæ, Jarèevica, Jazine, Lisièine i Lisièije rupe. Toponimi koji ukazuju na oblik tradicionalne narodne privrede ili rastinja: Bahèe (nekada su tu postojale ba èe-voænjaci napu tenog naselja), Æeteni te (po tradiciji gajenja lana), Heldovi te (gajila se heljda), Ko ari ta, Lijeha, Otave, Pale i , Palika, Pekara, Prosi te, Sijenac, Zabran, Vranoviæka lijeha, Podba èa, Polje, Suvat, Duga njiva, Livade, Paljike, Pojata, ljivik, Bræorah, Kru ke, Podba èa, Prisad, Ba èe, Lani te, Ora ci, Ovèine. Pojam Tuholja u historijsko-geografskom smislu mo emo posmatrati na nekoliko nivoa. Naj iri pojam Tuholja je veliki prostor planine Konjuh koji obuhvata njen greben sa najvi im vrhovima, zatim velike povr ine ju nih padina sa gornjim tokom Drinjaèe, pa i dio sjevernih padina (izvori te rijeke Krabanje). Ovako definisan prostor obuhvata danas posebna naselja: Brateljeviæe, Pauè (Podpauè), Olovce (sa Brdijeljom i Prosjekom), Vranoviæi (sa Mladovom) i Tuholj. Srednji pojam Tuholja obuhvata podruèje pet manjih naselja ili veæih mahala. Radi se opet o dvije varijante koje obuhvataju: Prva varijanta: Tuholj (u naju em smislu), Goletiæi, Suljiæi (Polje), Me koviæi (Brdo), Pauè (Podpauè) i Pajiæi (do zadnjeg rata naseljenim pravoslavnim ivljem). Druga varijanta (koja proizilazi iz spiska mahala Tuholja prema popisu iz 1895. godine): Tuholj (u naju em smislu), Goletiæi, Polje, Drinjaèa, Bijeli (H)Rid i Krabanja. Ovdje pripada i nova mahala Brdo koja se u novije vrijeme razvila kao sredi te naselja Tuholja, ispod Me koviæa, oko stare d amije, kole i zadruge, tu je

izgraðeno i izbjeglièko naselje u najnovije doba. Naju i pojam Tuholja je malo selo ili mahala, sa manjim dijelovima, mahalicama Turaliæi, Haliloviæi...

Naziv Toponim Tuholj ili slièni, su u Bosni i Hercegovini, pa i u susjednim zemljama, srednjovjekovne starosti. Naselje Tuholj kod Kladnja pod tim nazivom nesumnjivo postoji od vremena srednjovjekovne Bosanske dr ave. Najstariji spomen u historijskim izvorima ovog naselja je iz davne 1468/69. godine. Kao jedan od utvrðenih srednjovjekovnih gradova u Bosanskom kraljevstvu se spominje i Tuhelj. Tada je Tuhelj bio sredi te manje upe a nalazio se kod dana nje g Tarèina. Od srednjeg vijeka postoji i mjesto sa nazivom Tuhelj, u hrvatskom Zagorju. Tuhelj u Zagorju se spominje 1403. godine a ima toplice. Postoji jo sliènih toponima u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama. Zemlji te Tuholji, istoèno od Graèanice. Tuhali, mahala sela Izbièine kod Foèe. Zatim: Tuhalj, kod Stona (Hrvatska); Tupni do, selo kod Vare a; Tupanari, selo na Drinjaèi, kod Vlasenice; Tupan, selo u Banjanima (Crna Gora). Taèna eti mologija (naèin nastanka) naziva Tuholj i sliènih, nije sigurna i ima razlièiti h tumaèenja. Prema jednom nastao je od staroslavenske rijeèi tuhl , u znaèenju vla no mjesto u udubini reljefa. Prema drugom od rijeèi tuf , tuh a ova od lat. tufus , u znaèenju upljikav kamen (siga, sedra, plavac), dodavanjem rijetkog sufi ksa olj . Postoji i prezime Tuholjak, Tuho(v)ljakoviæ. Tako su nazivani doseljenici iz nekog od mjesta sa nazivom Tuholj. Primjer je familija Tuholjak u Graèanici. Prema tradiciji oni su se nekada prezivali Huseinoviæ a po to su na prelazu 18/19. stoljeæa u graèanièku mahalu Drafniæi do li sa zemlji ta Tuholji, nazvani su Tuholjaci, ponekad i Tuholjakoviæi. Za ovu familiju je Ambrozije Benkoviæ znao i ka e u Graèanici ima i muslimana èije prezime upuæuje na Tuholj . Za prezimena Toholj, skraæeno Tolj, najèe æe se smatra da dolazi od srednjovjekovnog liènog imena Tolimir ili sliènog. Inaèe etnik (naziv za stanovnika/cu naselja) i ktetik (prisvojni pridjev za nasel je) za Tuholj su: Tuholjak ili Tuholjanin, Tuholjka i tuholjski. Stare komunikacije Podruèje Tuholja se od davnina nalazi na va nim komunikacijama, prije svega onih pravca sjever-jug i sjeveroistok-jugozapad. Te komunikacije povezuju peripanonsku Bosnu na sjeveru (u srednjem vijeku Usoru i Soli) i kotline srednje Bosne (u srednjem vijeku Kraljevu Bosnu). Odnosno, dolinu Spreèe i Posavinu sa Vare om i Sarajevom. Najpoznatija stara komunikacija u Tuholju su ostaci nekada nje kaldrme, koju narod naziva Kaldrma Marije Terezije . Ova trasa je i la iz doline Spreèe, preko Vi æe, Miljkovca, Sarinog Korita, Tuholja, Pauèa, Gornje Drinjaèe i dalje ka Krivaji. I danas su prisutni ostaci te kaldrme, sjeverno od Pauèa, kod Miljkovca, a kod Sarin og Korita je nedavno uni tena.

Puno se govori i o Turskom putu koji je iz Kladnja i ao preko Papale, kroz Tuholj i dalje za Spreèu. Pored njega su brojne starine. Toponimi koji ukazuju na stare komunikacije: uma Brod kod Tuholja, Velki most, Most (u Suljiæima), Karaula (kod Pauèa), Sarino ili Sarijno korito. Tuholj u starijoj pro losti Iz perioda najstarije pro losti, prahistorije, antike i ranog srednjeg vijeka, na podruèju naselja Tuholj je prisutno znaèajno i raznovrsno kulturno-historijsko i duhovno naslijeðe. Ovo naslijeðe se ogleda u brojnim lokalitetima koji govore o kultnoj tradiciji i naseljenosti. to se tièe kultnih mjesta treba posebno spomenuti vrh planine Konjuh ili Dovi te. Ovdje je prisutna tradicija kultnog mjesta od prahistorije do dovi ta od dolaska osmanlija. O Konjuhu kao drevnom kultnom vrhu i Dovi tu pisao je poznati hrvatski istra ivaè dr. Ivo Pilar. Na kultni znaèaj istog tipa kao vrh Konjuh ukazuju i toponimi: Konjuh, Konjuhèiæ, Podkonjuhèiæ ( uma), drijepèev skok. Toponimi: Djevojèin Brijeg, Djevojaèka peæina, Djevojka (Toli a) i Zvjezdan, takoðer ukazuju na kultni karakter. Izniman je znaèaj Djevojaèke peæine kod Brateljeviæa kao drevnog kultnog mjesta i dovi ta. Na podruèju Toholja postoji i niz lokaliteta koji svojim nazivom i polo ajem ukazuju na neki vid utvrde ili naselja u prahistoriji, antici ili srednjem vijeku. Takvi su lokaliteti: Gradac, uzvi enje sa zapadne strane rijeke Drinjaèe (kota 874 m), na obronku brda Bièer, pri u æu rijeke Bebro tice. Sa ju ne strane uzvi enja Gradac sa padine nazivaju Zagradac. Gradina, brijeg na izlazu iz sela Zagraðe (Hotani), prema Podpauèu. U blizini su toponimi: Carigradka, Biljezi i Kle nice. Gradac, uzvi enje na planini Smolin (kota 1137 m), izmeðu Karaule i Vitoca. Èar ija, zapadno od gornje Drinjaèe i Èar ija u dolini Zlaæe Srednji vijek Na bogato srednjovjekovno naslijeðe podruèja Tuholj ukazuju brojni toponimi, nekropole steæaka i druge starine. Na prisustvo srednjovjekovne Bosanske crkve ukazuju toponimi: Gostinac (potok i njiva ispod Suljiæa), Krsta (u Me koviæima), Krst ju no od Brateljeviæa, kod Djevojaèke peæine. Vrlo je zanimljiv toponim Papala (brdo i uma), sa brojnim srednjov jekovnim starinama. Na podruèju Tuholja su brojne nekropole steæaka za koje se odavno zna u nauci ali ih ima i manje poznati h, pa èak i nepoznatih do sada.

Sredinom pedesetih godina 20. stoljeæa istra ivani su steæci na planini Konjuh. Tada je M. Baum uoèila nekoliko nekropola steæaka i na podruèju naselja Tuholj. M. Baum o tome pi e slijedeæe: Na padinama Konjuh planine steæci su prete no grupisani na nekropolama raznih velièina. Ornamenti su veoma èesti i te nja je da ih to vi e bude na steæku. Glavni motivi su: valute, sti lizovano cveæe, gro ðe, drveæe (naruèito drvene oblice). Natpisi su dosta retki. Me koviæi: Na deset kilometara od Kladnja nalazi se selo Me koviæi sa zaseokom Bijela Hrid u kome se nalazi nekropola sa interesantnim ornamenti ma na steæcima. Stojeæi steæak sa zavr etkom na sljeme ima ornament koji nismo sreli ni kod hercegovaèkih ni kod drugih bosanskih steæaka (sl.15). Urezani ornamenti predstavljaju shematizovano drvo èeti nar (?), èije se stablo zavr ava ploèom, a grane nekim neodreðenim crte ima. Interesantni od ovoga je steæak u obliku sarkofaga koji je sada do sljemena utonuo u zemlju, a obe strane sljemena su bogato ukra ene (sl. 16). Du ina ovog steæka 133 cm, a irina svake strane sljemena iznosi 30 cm. Na ovoj nekropoli ima jo 17 obliku sanduka. Oni su manje sljemena, reljefni cik cak mesec. Ostali su bez ukrasa. steæaka: 5 stojeæih, 9 u obliku sarkofaga, 3 u ukra eni: jedan sarkofag ima sa strana ispod ivice ukras; a drugi na sastavu strana sljemena debelo u e i Na èitavoj nekropoli nema ni jedan natpis.

Osim spomenutih na nekropoli ima 8 razvijenih steæaka, a mnogi su minirani i odneseni kada je u selu zidan Dom kulture. Na stotinu metara od ove nekropole, na putu prema Me koviæima, na prostranoj livadi nalazi se jedna manja gromila. U istom selu je zaseok Brod, a pred kuæom Me koviæa le i steæak u obliku sarkofaga sa postamentom, dug 187 cm, u temelju sljemena visok 102 cm, irok 96 cm. Steæak na proèelima ima plastiène ornamente visoke valute, gro ðe (plod) i stilizovani cvet na dugoj stabljici. Tokom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljeæa najpoznati ji istra ivaè steæaka efi k Be lagiæ je u svojim radovima o steæcima okoline Kladnja iz 1959. i 1969. i knjizi Steæci katalo ko topografski pregled iz 1971 opisao vi e nekropola i lokacija steæaka na podruèju Tuholja. Radi se o slijedeæim: Usamljeni steæak u obliku sljemenjaka iznad Osnovne kole, sa prikazom ruke sa ti tom; Lokalitet Gornja Osica pored istoimeni rijeke sa pet steæaka; Lokalitet Bijeli Hrid sa nekropolom od 18 steæaka (8 sljemenjaka i 10 stubova). Ukra ena su dva steæka; Na starom putu (turskoj kaldrmi) iz Tuholja preko Bijele Hrida ka Kladnju uoèio je tri mjesta sa 10 steæaka od kojih su 4 ukra ena; U mahali Brdo (Abazova glavica) se nalazi usamljeni steæak sa ukrasima; Desno od puta centar Tuholja ukra ena; Olovci je nekropola sa 8 steæaka, a 4 su

Nedaleko od prethodne je nekropola sa 10 steæaka, a 2 su ukra ena. efi k Be lagiæ je uoèio i vi e drugih lokacija sa steæcima u susjednim selima Tuholja, npr. u Olovcima, Mladovu i Vranoviæima.

U drugoj polovini osamdesetih godina Zavod za za titu i kori tenje kulturnohistorijskog i prirodnog nasljeða Tuzla je istra ujuæi pojedina dobra naslijeða opæine Kladanj obradio i evidentirao vi e nekropola i lokacija sa steæcima na podruèju naselja Tuholj. Meðu njima su slijedeæe lokacije: Lokalitet Osica sa nekropolom od 6 steæaka (k.è 1892/1). Na jednom sljemenjaku sa postoljem je uoèljiv natpis bosanèicom. Ova nekropola se nalazi odmah povi e raskrsnice puteva iz Kladnja za Brateljeviæe i Tuholj. Dva usamljena steæka na njivi ariæa od kojih jedan ima ukrase; Lokalitet Podaft i izmeðu Pauèa i Tuholja sa 6 steæaka (k.è. 547/3);

Lokalitet Mramorije sa 10 steæaka; Lokalitet Karaula sa 25 steæaka. Navedenim istra ivanjem Zavoda je registrovano i vi e lokaliteta steæaka u susjednim naseljima: Vranoviæi, Mladovo, Olovci-Brdijelji... Svakako, je najva nija nekropola steæaka ona na lokalitetu Kuman iznad nasalje Olovci i Brdijelji koja je nedavno progla ena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ovaj toponim tra i posebno istra ivanje jer ukazuje na drevne veze Bosne sa podruèjem Kaspijskog mora i tamo njim civilizacijama i narodima. Ovdje se radi o lokalitetima: brdo Kuman, nekropola steæaka Kuman i Ravni Kuman, zaravan . Ima jo toponima koji ukazuju na nekada nje nekropole sa steæcima. Mramorje (u Me koviæima), Mramorak (kod Pauèa), Mramorje (u Goletiæima), Biljezi (kod Pauèa), Grebnice (kod Goletiæa), Greblje (kod Pauèa), Greblje Lani te. I drugi toponimi srednjovjekovne starosti su prisutni u Tuholju: Klisa (ukazuje na crkvu ), Bandijerka, Krabanja rijeka, Krabanja uma i Krabanjski kr (za koje ima mi ljenja da dolaze od Kraljeva banja). Posebno je pitanje uloge podruèja Tuholja kao granice srednjovjekovnih bosanskih Zemalja, Bosne i Usore sa Soli. Ima toponimi i o najstarijem stanovni tvu, kao to su: Bajiæ-busija ( uma), Baliva luka, Burgin brijeg, Krekina luka, Matiæev do ili Maæev do, Matin stan, Milan iæ voda, Milanov do, Miljevica, Miljkovac, Matijeva njiva, Marovje, Jurjevica vrh n a Pauèu. Vrlo stari su hidronimi Drinjaèa i Bebro ti ca. Ostali srednjovjekovni toponimi: Bebrova ( uma i njiva), Dikanovac, Drinjaèa, Kotac i Kota, Dani ta, Grozd, Kle nice, krilo, Boji ta (Suljiæi i Goletiæi), Krvava njiva, Vlahov grad... Rani osmanski period Najstariji spomen naselja Tuholj je iz 1468/69. godine kada je navedeno kao jedno od naselja u Bosanskom sand aku. Tad je Tuholj najsjevernije naselje tog sand aka u ovom dijelu Bosne. Naselje Tuholj (Tohol) u detaljnom popisu iz 1488/89. godine ima ukupno 50 kuæa. Tada sredi te nahije naselje Èetvrdkovi te (dana nji Kladanj) ima 33 kuæe. Od imena stanovnika Tuholja na srednjovjekovna upuæuju sljedeæa: Tihomil, Peri

agre,

sal, Dobrivoj, Bo an, Tvrdila, Divko, Radin, Radivoj, Gojsav, Gojak, Stipa in, Vizja k, Radal, Prija in... Na moguæa stara prezimena upuæuju: Dragiæ, Bogiæ, Dobriæ, Vukiæ, Brajiæ... Godine 1488/89. Tuholj ima prihode od 3.721 akèu, a najznaèajnija je proizvodnja ire u kolièini od 90 medra i donosi 540 akèi. Poèetkom 17. stoljeæa, odnosno u detaljnom popisu Bosanskog sand aka iz 1604. godine Tuholj je veliko naselje sa oko stoti nu kuæa. Od toga je oko 75 % muslimanskih. Kao prvi je popisano domaæinstvo Memi aha sina Mahmuda na oèevoj ba tini. Iz imena stanovnika Tuholja na samom poèetku 17. stoljeæa se vidi da je proces prihvatanja islama veæ u poodmakloj fazi jer je veæinsko stanovni tvo muslimansko a i imena roditelja tog stanovni tva su muslimanska (Hamza sin Hizira, Bali sin Hamze, Ali sin Timurhana, Balaban sin Mustafe, Ahmed sin Nesuha....). Primjeæuje se prisustvo nemuslimanskih imena oèeva (Mustafa sin Radoja, Hasan sin Radenka, Ibrahim sin Grgura, Hasan sin Ivana...). Veæina posjeda su ba ti ne nas lijeðene od svojih predaka. Neke posjede u Tuholju tada imaju i ljudi sa strane, npr. nekoliko ba tina ima Memija sin Nesuha iz Sarajeva. Ukupni prihod naselja Tuholja poèetkom 17. stoljeæa je znaèajnih 6.027 akèi. Tada je Tuholj jako ratarsko naselje i najvi e prihoda donose itarice (p enica, mje anac, zob) u ukupnom iznosu od oko 2.650 akèi u kolièini od 182 kejla. Proizvodnja ire je pala na 15 medri i 105 akèi. Za ivljava i u proizvodnji povræa i voæa. Naselje ima i 3 mlina. Vjerovatno iz tog su perioda neka stara muslimanska groblja. Vrlo je star jedan veliki ni an koji se nalazi u umi Papala. Na nekada nja naselja na podruèju Tuholja upuæuju: ostaci starog naselja u umi Bahèe (kod Tuholja); na jedno staro naselje koje se pojavljuje i na austrougarskim kartama sa kraja 19. stoljeæa upuæuju sljedeæi toponimi: Klièina kuæa, Klièina dolina i Klièin potok; Vlahov grad kod Tuholja, ostaci nekada njeg naselja u istoimenoj umi; tragovi starog naselja Junuzi, izmeðu Tuholja i Pauèa, sa nekada njim grobljem; zemlji ta Seli ta od nekada njeg naselja. O staroj tradiciji katolièke upe i prisustva katolika na podruèju Tuholja pi e Ambrozije Benkoviæ: Dne 1. 8. 1649. do ap je iz Gostilje biskup Maraviæ i krizmao 2. i 3. kol. njih 366; biskup veli da selo spada na Gostilju, no da je nekada bio samostalan u pom. Biskup Ogramiæ dolazi 9. X. 1672. i krizma ih 272, a vjernika ima vi e od 300; krizma dakle sve osim male djece. U upi nije na ao crkve, ali ima mnogo starih groblja, (znaèi da je nekada ovdje bilo mnogo katolika). Meðu njima jedva da to drugo naðoh osim dobra , hvali ih biskup. U selo Tuholj i okolicu nisam zalazio, pa ne znam, da li ima koje crkvi te. upe je vjerojatno nestalo poèetkom 17. v. Danas je selo Tuholj èisto muslimansko manje selo sa 439 stan. Na jug od sela ima brdo Pauè, pod njim selo Podpauè, a na sjev.- zap. od Tuholja selo Pauè; mo da su odatle katolici pre li u dana nje Par-selo, koje se poè. 18. st. pi e Paoè-selo. A dalje na jug od Tuholja le e Brataljeviæi sa nekoliko katol. kuæa (prema emat. iz 1932. 24 du e). Jesu li to ostatci iz nekada nje tuholjske upe? Inaèe su se Tuholjci kojekuda raselil i te nalazimo meðu katolicima raznih sela prezimena Tuoljak, Tuolèiæ, Tuholjak, To

ljakoviæ i sl. i to 1743. u Obodnici i Drijenèi (3 obit.), iza 1773. u Bre kama, iza 1 850. u Jasicima, Ora ju i Grabovici; u Graèanici ima muslimana, èije prezime upuæuje na Tuholj. Od domorodaca sveæenika znamo za fra Jakova Tuhoglianina, koji je 1623. gvard. u D. Solima i za fra Petra de Tougl, koji je 1660. bio propovjednik u olo vskom samostanu . Tuholj u novijoj pro losti Podruèje Tuholja je tokom 18. stoljeæa te ko stradalo i gotovo opustjelo, kao i brojni drugi krajevi Bosne. To se desilo zbog bolesti, ratova i gladi. Bro jna su predanja kod stanovni tva Tuholja o stradanju od epidemija, najvi e kuge. Prema predanju na podruèje opustjelog Pauèa prvi se naseljavaju Hajdaroviæi. Naziv Goletiæi upuæuju na nekada nje stanovnike Tuholja jer takvog prezimena vi e nema. Na starije stanovni tvo u osmanskom periodu podruèja Tuholja upuæuju sljedeæi toponimi: Alijina voda i Alijine luke, Beganov do, Èamd iæa potok, Èorbina strana, Dautovac, Dervi eviæa luka, Ibrinovac, Musin kr , Sinanov brijeg, Suba ina gorica ( uma), Abazova njiva, Ahèije, Pirina ravan, Æuriæa vrt, Ðuzin kr , Hamariæi, Junuzoviæ pojata, Mehmedova njiva. Prezimena familija u pojedinim selima/mahalama Tuholja su sljedeæa: Tuholj (Èamd iæ, Èorbiæ, Haliloviæ, Im iroviæ, Kadriæ, Mujiæ, Selimoviæ, Turaliæ); Me koviæi (Kadriæ, Ma iæ, Me koviæ, Paripoviæ); Goletiæi (Èorbiæ, Muhiæ, Softiæ, ariæ); Suljiæi (Karamuratoviæ, ariæ); Pauè (Ðuloviæ, Hajdaroviæ, Haliloviæ, Idrizoviæ, Jusupoviæ, Karaæ, Karamuratoviæ, Selimba iæ (veæinom su u obli njim Brateljeviæima), uvaliæ). Ostali toponimi iz starijeg osmanskog perioda: Ada, Tahta, Bulakovac, Èifluci, Karaula, Podbaskije, Na eventualno doseljavanje muslimansko-bo njaèkog stanovni tva iz maðarske iza 1699. godine na podruèje Tuholja ukazuju toponimi Budim za predio i Budim potok. Toponim Ciganski konak u jednoj umi kod Tuholja govori da su ovim podruèjem prolazili Cigani èergari, pa se privremeno i zadr avali. Prema zabilje enoj prièi Beæira ariæa (prije nekoliko decenija), nekada je u Suljiæima bile samo èeti ri kuæe, a osamdesetih godina 20. stoljeæa trideset i sedam. Na podruèje zvano Polje se nekada naselio Suljo ariæ iz Goletiæa i od tada novoformiran a mahala nosi naziv Suljiæi. Prema predanju oèuvanom u familiji Me koviæi u Tuholju, njihov predak vodi porijeklo iz Nik iæa. Tamo se prezivao Mu oviæ. Valjda su dio ire familije Mu oviæa kojih ima i u Sand aku. Predak po imenu Mehmed Mu oviæ je zbog krvne osvete doselio u Tuholj. Tu je promjenio prezime familije u Me koviæ. Ni an tog Had i Mehmeda se nalazi pored d amije u Tuholju. Na njemu je je prof. orjentalistike Benjamin Bajrektareviæ, proèitao godinu smrti iz 1291. ili 1874. On je najvjerovatni je negdje krajem osmanskog perioda obnovio staru d amiju, koja se oèuvala sve do danas. Imao je èetiri sina: Osmana, Pa u, Begana i Omera. Potomci Osmana su ostali u Tuholju i od njega su svi dana nji Me koviæi u ovom naselju. Ostala tri sina su odselila u Tursku i tamo danas postoje brojni Me koviæi.

Paripoviæi, jedan lokalitet pod nazivom Paripov greb, narodna tradicija ve e za nekog Paripa (vjerovatno po njemu Paripoviæi), koji je tu stradao u nekoj meæavi. Ima vi e familija u Tuholju koji su porijeklom sa prostora dana nje Crne Gore. Tako je prema predanju oèuvanom u familiji Jusupoviæ (prièao ga nekada Sulejman Jusupoviæ, roðen 1929. godine), predak te familije do ao odatle u Paoè. Zapravo, daljim porijeklom su iz Azerbajd ana, odakle je neki Ahmed Jusupov do ao u dana nju Crnu Goru. Odatle mu se tri sina odselila u Bosnu. Dva u epu i kod Kalesije (odatle tamo nji Jusupoviæi) a treæi u Pauè. Najstariji poznati Jusupoviæ u Pauèu je Sulejman, koji je imao sina Aliju. Had i Alija je roðen oko 1870. a umro 1940. godine. Bio je mualim u mejtefu. Izgled tradicionalne kuæe pripada centralno-bosanskom ti pu, karakteristiènom za Vare i okolinu. U Tuholju je jedna od najstarijih d amija ovog podruèja. Svojom arhitekturom i izgledom zaslu uje posebnu valorizaciju kao spomenik kulture na nivou Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je tradicionalno stanovni tvo Tuholja ( enidbenim i drugim vezama) vi e vezano za ju nije planinske krajeve (podruèje Krivaje, Kamensko, Jela ka, Olovo...), nego za sjeverne pitomije krajeve (Spreèa). Zakljuèak Podruèje starog naselja Tuholja u opæini Kladanj od davnina predstavlja jednu zaokru enu prirodno geografsku i historijsko-geografsku cjelinu. Radi se o jednoj jasnoj predionoj cjelini koja ima zajednièku geografsku osnovu i zajednièki historijski razvoj. Podruèje Tuholja je jedna velika srednjovjekovna seoska opæina, zapravo mala upa, sa zajednièkim, granicama, teritorijem, nazivom, kultnim mjestom i tradicionalno ekonomskim karakteristi kama. I danas je na podruèju Tuholja prisutno bogato i raznovrsno kulturno historijsko, duhovno i prirodno naslijeðe, to tra i detaljnija multi disciplinarna istra ivanja. Tuholj na staroj karti

Izvori i literatura 1. Katastarski planovi i gruntovne knjige sa kraja 19. stoljeæa, Opæina i Sud Kladanj. 2. Topografske karte razmjera 1:25.000, 1:50.000, 1:75.000 i 1:100.000; izdanja: kraj 19., prva polovina 20. i druga polovina 20. stoljeæa. 3. Arhiva i dokumentacija Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirod nog naslijeða Tuzlanskog kantona, Tuzla. 4. Elaborat Kulturno-istorijsko i prirodno naslijeðe op tine Kladanj, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeða Tuzla, Kladanj, 1990. 5. Mijo Frankoviæ, Dra en Kosec, dr. Svjetoslav Obratil, Rusmir Djedoviæ, Elaborat o progla enju dijela podruèja planine Konjuh za tiæenim podruèjem, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2002. 6. Zakon o progla enju dijela planine Konjuh za tiæenim pejza om Konjuh , Skup tina Tuzlanskog kantona, 2009. 7. Adem Hand iæ, Najstariji katastarski popisi Bosanskog, Zvornièkog i Kli kog sand aka, Knjiga 1, ANUBiH, Sarajevo, 1978., rukopis. 8. Milica Baum, Nekoliko interesantnih steæaka sa podruèja istoène Bosne, Èlanci i Graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Zavièajni muzej u Tuzli, Knjiga II, Tuzla, 1958. 9. efi k Be lagiæ, Steæci okoline Kladnja, Na e starine, XII, 1969. 10. efi k Be lagiæ, Steæci, katalo ko topografski pregled, Veselin Masle a, Sarajevo 1971. 11. Ambrozije Benkoviæ, Tuzlansko podruèje negda i sada, upanja Ðakovo, 1971. 12. Edin Mutapèiæ, Upravno-pravni polo aj Usore i Soli od ranog srednjeg vijeka do poèetka XVII stoljeæa, dokt. disert., Pravni fakultet Sarajevo, 2008., rukopis. 13. Adem Hand iæ, Snje ana Buzov, Amina Kupusoviæ (obradili), Op irni popis Bosanskog sand aka iz 1604. godine, knjige 4, Bo njaèki institut Zurich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. 14. Ahmed S. Alièiæ, Sumarni popis Bosanskog sand aka 1468/1469. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008. 15. Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih slovjena, Zbornik za narodni ivot i obièaj e ju nih slavena, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXVIII, svezak 1, Zagreb, 1931. 16. Senahid Haliloviæ, Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), Bosanskohercegov aèki dijalektolo ki zbornik, knjiga VI, Institut za jezik i knji evnost u Sarajevu, Sarajevo, 1990., (skraæeni magistarski rad). 17. Adem Hand iæ, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 18. Rusmir Djedoviæ; Muris Hajdareviæ, Amir Ahmetoviæ, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi broj 13-14., BZK Preporod, (u tampi)

Dr. Thomas J. Butler DA SI MI DOBRA BOSNIAN CUSTOM VS. PAPAL STRICTURES ON MARRIAGE Bosnia has been branded a heretical land ever since the end of the twelfth century when Vlkan (Vukan) of Doclea wrote to Pope Innocent III, informing him that heresy had sprung up in Bosnia, seducing not only its ruler Ban Kulin (1180 1204), but also his wife, sister and other relatives, while leading some ten thousand Christians astray. Aware of the dangers that heresy represented for a Church riv en by corruption, Pope Innocent and his successors, with the aid of Hungarian armie s, waged intermittent warfare with the Bosnian people, for over two centuries, in what could be called a genocide. Parti cularly destructive were the crusades of 1225-26, and 1235-39, when much of Bosnia was devastated and its people burned at the stake or led away as prisoners and slaves. The end result of the Papal and Hungarian terror was that the medieval bogomil or krstjani heresy put down deeper roots, while encompassing much of the populace. These evidently dualist heretics, whom Innoce nt called patarenes or cathars, coexisted with a local schismatic group of Catholic s, called glagoljasi , who had drifted away from Roman control, while preserving the Church Slavonic scriptures written in an ancient alphabet called glagolitic. Vati can attempts to stamp out the krstjani in the thirteenth century failed in spite of the ruthless inquisition by the Dominican Order (until 1240 AD) and frequent invasions. One of the main reasons for this failure was the close bond between the ruling class in Bosnia and the people. In the early fourteenth centu ry, the Roman Church changed its tactics during the rule of ban Stjepan Kotromanic (1322-1353 AD). When the Franciscan General, Gerard Odonis, visited Stjepan Kotr omanic in 1339, he urged the ruler to suppress the krstjani sect. Kotromanic, a Catholic, argued that he did not want to provoke a revolt among his subjects a nd that he feared they might call upon the Serbian ruler Dusan for help. Instead, S tjepan offered the Franciscans the opportunity to convert his people by evangelizing them. Odonis left some missionairies behind in Bosnia, including the outstanding Peregrine of Saxony, who later became Vicar of the Franciscan mission (1346). Unlike their Dominican predecessors, the Franciscans exemplified the spirit of t heir founder, living frugally and surpassing the krstjani leadership in the simplicit y of their lives. They also learned the language and customs of the people. Bosnia, u nder Tvrtko I (1353-1391), was undergoing a rapid geographical expansion, extending from Kotor on the Dalmatian Coast to Biograd na Moru, including the islands of Korcula, Hvar and Brac, while in the East it reached the Drina and Sava River s. Bosnia was booming , which meant that the missionaries had to deal with an ever-changing, ever-expanding population, with a variety of social problems.

Many of these problems are alluded to in a Lati n letter from Vicar Bartol (Bartholomew) to Pope Gregory XI in 1373. Although we do not have Bartol s origina l lett er, we can ascertain his questions from their formulaic repetition in the answers of the Papal Curia. The letter focussed on the problems the undermanned mission faced. For example, the Vicar asks whether he can enlist the aid of glagoljasi or nati ve pri ests (rusticos) to baptize the krstjani converts for money (lucra causa), as long as they use the Roman Catholic forms. The Curia s answer was a pained yes , although the Pope would have preferred that true Catholics do the baptism. Another question dealt with the local concubines that the Italian and German merchants kept in Bosnia. Should they be denounced from the pulpit and should they be allowed to attend church services? The answer to both these questions was yes, although it was remarked that merchants who had wives at home should be held in parti cular shame. Indeed, marriage was the most vital issue raised by Bartol. In Question number 4, for example, Bartol asks the Pope whether, given that the Bosnian man takes a wife under the condition da si mi dobar ( si eris mihi bona ), with the option of dismissing her at will, can one call such a union a true marriage, if it is performed with the usual marital solemnities and they intend to live together , although unwilling to pledge perpetual union? To which the Papal Curia answers: there is no doubt that there is no marriage between them under that condition, which is against the substance of matrimony. Since Bartol knew that the Bosnian marriage agreement had this built-in escape clause which amounted to divorce at will, one first wonders why he brought up this question, since the Church doctrine on the permanency of marriage was clear. But if we look more deeply into Bartol s situation, we may understand why he asked this question. First of all, Bartol was not in a normal pastoral po sition. He was involved in a mission in a country where the majority of the population held a dualist belief that was not merely heretical but pagan, since it claimed that there were two Gods and that Jesus was never incarnate. Bartol s monks rubbed shoulders with these pagans every day; sometimes they even came to Mass, which the brothers refused to conti nue until they left. Moreover, these krstjani were the hereti cs against whom the Papacy had been preaching crusades for over 150 years. Although Bartol s monks were carrying out this new crusade in a peace-loving manner, they were working in a hosti le e nvironment. So, it is not by chance that he points out that the Bosnian weddings are carried out with the usual solemnities and serious intention of cohabitation. He is asking the Curia to consider that the Bosnians have fulfilled much of the weddin g compact, except for the question of permanency. As a missionary, Bartol does not want to have to tell a potential convert: you are not married in the eyes of the church. He wants another solution. The essential nature of the obstacle posed by the condition da si mi dobra can be seen in the Curia s answer to Question 11, where Bartol asks if those Bosnians who do not want to unite legitimately and according to divine precept c

an

be baptized or absolved of their sins. To which the Curia responds stiffl y: Beca use they do not want to receive the sacraments of the church in ecclesiasti cal form , according to divine precept, they are not considered Catholics and consequently are not to be baptized or absolved. Obviously, with respect to Bosnia, the Cathol ic Church was unwilling to compromise. Bartol may have reasoned in the quiet of his cell: Let me do the baptism and the absolution first, and then let me face th e questi on of matrimony. Wasn t it possible that aft er bapti sm a couple might reco nsider their position and submit to a Catholic wedding ? This line of reasoning may have led to Bartol s next question (no. 12), where he asks what they should do when one marriage partner is willing to pledge perpe tual union, while the other isn t. Should the willing spouse be granted absolution, especially when she is not considered an adulteress according to their customs and beliefs? Again, the Vicar, attached to his flock and respecting their customs , raises the issue of local culture as a justificati on for flexibility. But the C uria remains rigid, maintaining: true matrimony requires mutual consent on perpetual cohabitat i on, so there was no marriage between the two, and the one who is willing to pledge perpetual cohabitation cannot be absolved, but must leave the one who is unwilling. In this situation, at least one marital partner has been bapti zed, si nce the question is not about baptism but about absoluti on after confession. She ma y go to confession but cannot be absolved, as long as she lives with a man who ins ists on the conditionality of their relationship. In his final query regarding marriage (question number 20) Bartol asks if a krstjani or infidel woman, married to an infidel, then converts to Christianity and marries a Catholic, after which her first husband converts must she return to her first husband? The Curia answers with a long discussion of the history of marria ge in the early church, before finally concluding that a married krstjani woman who converts and marries a Catholic, in no way has to return to her first husband, s ince no marriage then existed because of the imposed condition . Before proceeding to my conclusion, I would point out that the da si mi dobra condition was exploite d by the Church when it allowed King Stjepan Tomas, who had converted, to dismiss his lower class wife Vojaca, whom he had married under the traditional condition and whose marriage was therefore invalid. Thomas thus was able to marry the noblewoman Katarina, (1446), the daughter of Stjepan Kosaca. She, too, had been a krstjani, converting to Catholicism prior to their marriage. In conclusion, I want to stress that in order to convert the adherents of the national dualist religion to Catholicism Rome was forced to rely on the Francisc ans, an order with a traditi on of living and working with the people. Popular custom

, not necessarily heretical in origin, such as the marital condition

da si mi dobra ,

posed a major obstacle to the conversion process. But the solution of the marria ge question could not-in principle-be postponed. Bartol s questions show how essentia l it wa s for him and his brothers to seek guidance and flexibility with which to deal in particular with their female converts or potential converts, since women are the core of marriage.

Bosnian women knew that under the old condition of da si mi dobra their husbands could leave them, but under the new religion their men would be bound to perpetual marriage. Thus the women were the natural allies of the Franciscan monks. Yet the women were not sympathized with by the Papal Curia, which, while aware of the Church s greater flexibility in the early centuries, felt that in the case of Bosnia, with its widespread heresy and a decadent or non-existent Catholic hierarchy, it was necessary to impose strict order. Thus, it seems parti cularly harsh that a married woman convert could be denied the sacrament of absoluti on becaus e she was living with a non-convert with whom she had united in the traditional way. Given the huge numbers of converts claimed by the Franciscans and the growth in monasteries, with the number of monks increasing from a dozen or more to over 600 by the fifteenth century, it is difficult to believe that the F ranciscan monks paid serious attention to the strictures about marriage laid down by the Papal Curia.

Dr. sc. Amira Turbiæ-Had agiæ, doc. OSAMSTO DVADESET GODINA POVELJE KULINA BANA (1189-2009) Zusammenfassung 820. JAHRESTAG DER URKUNDE DES BANS KULIN (1189-2009) Die Urkunde des Bans Kulin aus dem Jahre 1189 ist das erste und bisher älteste bekannte Rechtsdokument in der ganzen südslawischen Welt. Sie stellt den ältesten bosnischen Staatsausweis aus dieser Region dar, in einer schönen literarisc hen bosnischen Sprache geschrieben ist die Urkunde des Bans Kulin der Forschungsgege nstand zahlreicher Wissenschaftler, wie einheimischer so auch ausländischer. Es handelt sich um ein Dokument, das in zwei Sprachen verfasst wurde: in der lateinischen Sprache und Schrift und in der (alt)bosnischen Sprache und bosnisch en kyrillischen Schrift. Der Text der Urkunde des Bans Kulin auf der (alt)bosnische n Sprache und in der bosnischen kyrillischen Schrift geschrieben ist ein frei erzähl ter Inhalt des lateinischen Textes. Heute, nach 820 Jahren, befi ndet sich ein Exemp lar der Urkunde des Bans Kulin in der Bibliothek der Akademie der Wissenschaft en in Sankt Peterburg, während weitere zwei Exemplare dieser Urkunde in der Republik Kroatien im Staatsarchiv in Dubrovnik aufbewahrt werden unter dem Zeichen sign. bec_189. Dieses zweisprachliche (lateinisch und bosnisch) und zweischrift liche (lateinis ch und (alt)bosnisch kyrillisch) Denkmal öffnet uns die Türen zur historischen Entwicklung der bosnischen literati schen Sprache. Schlüsselwörter: bosnische kyrillische Schrift , Transliteration, 820. Jahrestag der Urkunde des Bans Kulin Povelja Kulina bana napisana je 29. avgusta 1189. Ove, 2009. godine navr ava se 820 godina od njenoga postanka. To je prvi i najstariji pravni dokument u (ju no)slavenskome svijetu koji je pisan na papiru. Taj dokument jedinstvene jeziènoizra ajne i kulturnopovijesne vrijednosti, kao i iznimno relevantnih diplomatièkih, paleografijskih i (orto)grafi jskih osobi tosti nastaje u razdoblju mira to je nastupilo nakon ugarsko-bizantskih ratnih sukobljavanja tijekom 50-ih i 60-ih godina XII. stoljeæa koja su zavr ena privremeni m uèvr æenjem supremacije u Bosni. Na samom poèetku 80-ih godina situacija se temeljito mijenja: godine 1180. bansku vlast u Bosni, protegnutoj tada na prosto ru izmeðu Grmeèa i Drine, preuzima Kulin, èovjek nesumnjivih dr avnièkih i upravnoorganizator skih sposobnosti. (Hercigonja 2004: 129-130).

Povelja Kulina bana je povijesni dokument i predstavlja ugovor sa zakletvom kojim njen izdavaè - ban Kulin - daje Dubrovèanima slobodu trgovanja u Bosni . (Go iæ 1989: 45). Kulinova povelja nosi, takoðer, taèan datum svoga postanka. Knji evno gledano Povelja neposredno odslikava bosansku du u, humanizam i oblike su ivota u svojoj kuæi i, kom iluku. ( ... ) S jezièkog stanovi ta gledano, ova Pove-lja je izuzetno dragocjena stilistièka tvorevina po kojoj æe kasnije biti pisane mnoge drug e povelje, pa èak i modeli izra avanja (Kasumoviæ 1995: 15-16). Posljednja desetljeæa 12. stoljeæa predstavljaju zavr nu fazu formiranja æirilice i zaèetke bosanèice u Bosni i Humu (Hercegovini), to potvrðuju mnogobrojna saèuvana literarno-jezièna ostvarenja znaèajne srednjovjekovne knji evnosti.1 Ima vi e razloga velika pa nja: to se ovome dokumentu, Povelji Kulina bana, poklanja

jedan je od rijetkih bosanskih spomenika ali istovremeno i (ju no)slavenskih dokumenata, pisan perom, koji je stigao do nas u èitkome stanju, osobito ako se zna da su natpisi na Kulinovoj ploèi, koja potjeèe iz sredine 12. stoljeæa, a naðena je 1898. godine u selu Muha inoviæima kod Visokog, isprekidani i znatno o teæeni.2 Povelja Kulina bana spomenik je starine, sa fonetskim, morfolo kim i leksièkim inovacijama, a imamo dosta podataka o njoj: zna se i kada je pisana, za koga i ko ju je pisao. Povelji Kulina bana u jezikoslovnoj znanosti posveæivana je dostojna pa nja. Danas imamo nekoliko studija koje se bave jeziènom problemati kom ove povelje. Kad su u pitanju morfolo ke osobitosti sa dijalektolo koga aspekta, najznaèajnije mjesto zauzima studija Asima Pece pod naslovom Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka objavljena u Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, 1189-1989, ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XC, Odjeljenje dru tvenih nauka, knjiga 23, str. 61-76. Druga je studija Leksika i gramatièka znaèenja u povel ji Kulina bana Slavka Vukomanoviæa. Autor u njoj iznosi statistièku deskripciju leksike i nekih gramatièkih znaèenja . U istome zborniku o jezikoslovnim temama pi u: Aleksandar Mladenoviæ u radu pod naslovom: Pretpostavka o jednoj glasovnoj osobini u Povelji bana Kulina, te Vera Jerkoviæ objavljuje rad pod nazivom: Paleografske odlike Povelje Kulina bana, uz napomenu da su opisane paleografske osobitosti Povelje Kulina bana koja se nalazi u Sankt Peterburgu. Napomenut æemo samo na prvi pogled uoèljive razlike pri usporedbi tri saèuvana primjerka Povelje Kulina bana (historièari smatraju da su u srednjovjekovno j Bosni uvijek pisana po èetiri ista pravna dokumenta: dva primjerka zadr ava vladar koji pi e/ alje dokument, a dva primjerka pisana su za vladara kome su upuæivan a/ namijenjena) koji se razlikuju po broju redova latinskoga teksta na lati nskome jeziku i bosanskoga teksta na (staro)bosanskome jeziku.: primjerak Povelje koji se nalazi u Sankt Peterburgu ima dvanaest redova teksta na latinskome jeziku i d vadeset redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje Kulina bana koji nije o teæen i koji se nalazi u Dubrovaèkome dr avnom arhivu (taj primjerak 1 V.: Kuna 1974. i Kuna 1982. 2 V.: Anðeliæ 1960-1961; Vego 1970: 70-71; Karanoviæ 1935.

36

donosimo transliteriran u na em radu) ima devet redova teksta na lati nskome jezik u i dvadeset pet redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje koji se takoðer nalazi u Dubrovaèkome dr avnom arhivu, a o teæen je sa desne donje strane, tj. nedostaje dio pergamenta (onda nja vrsta papira), ima sedam redova latinskoga teksta i dvadeset dva reda teksta na (staro)bosanskome jeziku. Ovim zasvjedoèenim dvojeziènim (latinski i starobosanski) i dvopismenim (latinica i bosanèica) spomenikom otvaraju se vrata za povijesni razvoj bosanskoga knji evnog jezika pisane (diplomatièke) graðe i to u njegovoj prvoj fazi razvoja bosan skoga jezika od 9. do 12. stoljeæa. Danas se dva primjerka Povelje Kulina bana od 29. 8. 1189. nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovaèkome dr avnom arhivu pod sign. bec_189, dok se jedan primjerak Povelje Kulina bana nalazi u biblioteci pri Akademiji nauka u Sankt Pe terburgu. Tekst povelje u latiniènoj transliteraciji glasi:3 1) U ime ô(t.)ca i s(y)na i s(ve)toga d(u)ha: e ban.: bo2) s.n.ski: kulin. prisezaju tebe: k3) ne e kà.va u: i v.sem. grajam. 4) dubrov.èam. pravy prietel. byti 5) vam.: ôd. sele: i do veka i prav. goi 6) dà. ati s. vamy: i pravu veru : dokol7) e s.m. iv.: v.si dubrov.èane kir8) e hode : po moemu vladaniju : tà.guju9) ke: g.de si k.to hoke krevati: gode s10) ie kto mine pravov. veru: i prav11) ym. sr.(d.)cem. dà. ati e: bez. v.sa12) koe z.ledi: raz.ve co mi k.to da 13) svoiov. volov. poklon.: i da im14) . ne bude: ôd. moih.èest.nikov. 15) sile: i dokole: u mene budu: dati 16) im. s.vet.: i pomok.: kakore i s17) ebe kolikore moge: bez. v.sega z.18) loga primys.la: tako mi b(og). po19) magai: i sie s(ve)to evan.jelie e rado20) e: diek. ban.: pisah. siju: knigu 3 Latinièna transliteracija Povelje kulina bana obavljena je prema vlasti tome èitanju neo teæenoga originala koji se nalazi u Dubrovaèkome dr avnom arhivu, a prema tabeli S. Damjanoviæa , uz na u dopunu za ot. koji smo transliterirali sa ô (w = ô); ligaturni znak ju oznaèen je sa k urzivom, a ligature ti boldom. Nadredno ispisana slova koja nisu znak kraæenja spu tamo u redak, a ti tl e rje avamo u malim okruglim zagradama. Velika slova i znakovi interpunkcije prenose se taèno onako kako su upotrijebljeni u originalu koji se nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovaèkome dr av nom arhivu; sign. bec_189. Usp.: S. Damjanoviæ, Slovo iskona, str. 48-49.

Posebna napomena: Uvid u originale, te izradu ovoga rada doprinijeli su moji bor avci u Dubrovaèkome dr avnom arhivu 2002. godine. Lijepo zahvaljujem ravnatelju i uposlenicima Arhiva, koji su mi omoguæili pristup izvornoj graði i pri tome mi svesrdno pomagali. 37

21) 22) 23) 24) nie

povelov. banov.: ôd. ro d(.)stva h(ristoso)v(.) tisuka: i s.to: i ôs.m. deset.: i devet.: let.: (=1189) meseca: av.gusta u d.vadeseti: i deveti (=29) d(.)n.: useèe25) glave: iôvana kà.sti tela.

Tekst Povelje u latiniènoj transkripciji glasi:4 1) U ime Otca i Sina i Svetago Duha. Ja, ban bo2) s nski Kulin prisezaju tebje, k3) ne e Krva u, i vsjem graðam 4) Dubrov èam, pravi prijatelj biti 5) vam od sele i dovijeka. I pravi goj 6) dr ati s vami i pravu vjeru dokol7) e s m iv. Vsi Dubrovèane, kir8) e hode po mojemu vladaniju trguju9) æe, godje si kto hoæe krjevati, godje s10) i kto mine, pravov vjerov i prav11) im srdcem dr ati je, bez vsa12) koje zledi razvje to mi kto da 13) svojov voljov poklon. I da im 14) ne bude od mojih è stnikov 15) sile. I dokole u mne budu dati 16) im s vjet i pomoæ, kakore i s17) ebje, kolikore moge, bez v sega z18) loga primisla. Tako mi, Bo e, po19) magaj i sije sveto evanðelje. Ja, rado20) je, dijak banj, pisah siju knjigu 21) poveljov banov, od ro stva Hristova 22) tisuæa i s to i osam deset i d23) evet ljet , mjeseca avgusta, 24) u dvadeseti i deveti d n , usjeèe 25) nie glave Jovana Krsti telja. 4 Latinièna transkripcija je prenesena na osnovi transliteriranoga teksta, tj. red i za reda, taèno onako kako su ispisani redovi originalnoga teksta Povelje Kulina bana. Dalje, tr anskripcija je u cijelosti prenesena iz Gramatike bosanskoga jezika koju je uradio prof. dr. D evad Jahiæ. Sliènu transkripciju nudi i prof. dr. Ahmet Kasumoviæ u knjizi Za to jezik bosanski, dok pr of. dr. Herta Kuna transkripciju objavljuje 1974. a koju je preuzela iz Radova Staroslavenskog insti tuta iz 1955. godine. 38

ZAKLJUÈAK Na osnovi transliteracije i transkripcije zakljuèujemo da Dvojezièna i dvopismena Povelja Kulina bana, saèuvani dokument bosansko-humske diplomatièke graðe najbolje govori o kulturnoambijentalnim uvjetima razvoja poligrafiènosti i polijeziènosti na cijelome podruèju Bosne i Huma (Hercegovine) (Turbiæ-Had agiæ 2005: 146). Ovaj dvojezièni i dvopismeni dokument neprijeporno daje fi lolozima, lingvisti ma, historièarima, historièarima prava i drugima poticaj za prouèavanje nasl ijeðene bogate bosanske kulturne ba tine. IZVORI: 1. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dr avni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189a) 2. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dr avni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189b) 3. Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Akademiji nauka u Sankt Peterburgu) LITERATURA: 1. ANÐELIÆ, Pavao 1960-1961. Revizija èitanja Kulinove ploèe, GZM Sarajevo. Arheologija, sv. XV-XVI, Sarajevo. 2. BRATULIÆ, Josip 1995. Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb: Minerva, 189 str. 3. ÈREMO NIK, Gegor 1948, 1950. i 1951. Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, GZM, sv. III, IV-V, VI, Sarajevo. 4. DAMJANOVIÆ, Stjepan 2002. Slovo iskona, Staroslavenska/starohrvatska èitanka, Zagreb: Matica hrvatska, 296 str. 5. DIZDAR, Mak 1997. Antologija starih bosanskih tekstova, Sarajevo: Svjetlost, 420 str. 6. GRUPA autora 1989. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Sarajevo: ANUBiH, 135 str. 7. GRUPA autora 1974. Starija knji evnost, Sarajevo: Zavod za izdavanje ud benika, 350 str. 8. GRUPA autora 1982. Pisana rijeè u Bosni i Hercegovini. Od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo: IRO «Veselin Masle a», 308 str. 9. JAHIÆ, D evad 1999. Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo: Liljan. 10. JAHIÆ, D evad, Haliloviæ, Senahid, Paliæ, Ismail 2000. Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 476 str. 11. KARANOVIÆ, Milan 1935. Problem Kulina bana, Novosti iz bosansko-hercegovaèkog muzeja, Sarajevo. 12. KASUMOVIÆ, Ahmet 1995. Za to jezik bosanski, Tuzla: Prava rijeè, 148 str. 13. SILIÆ, Josip 1996. Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, Rijeèki filolo ki dani , Zbornik radova 1, Rijeka 1996, 187-195. 14.

TRUHELKA, Æiro 1909. Mali prinos znaèenju bosanèice, GZM u Sarajevu XXI, 211-213. 15. TURBIÆ-HAD AGIÆ, Amira 2004. Paleografske osobenosti Pisma bosanske kraljice Jelene Grube Dubrovniku od 5. 3. 1399, Glasnik arhiva i Dru tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. 36/2000-1, Sarajevo, ISSN 0436-046X, (121-131)

16. TURBIÆ-HAD AGIÆ, Amira 2005. Tragom paleografskih osobitosti bosanskohumskih povelja 12. i 13. stoljeæa, Bosanski jezik. Èasopis za kulturu bosanskoga knji evnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (73-106) 17. TURBIÆ-HAD AGIÆ, Amira 2005. Bosanski knji evni jezik (Prvi razvojni period od 9. do 15. stoljeæa), Bosanski jezik. Èasopis za kulturu bosanskoga knji evnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (137-160) 18. TURBIÆ-HAD AGIÆ, Amira 2005. Latinièna transliteracija kraji nièkih pisama, Gradovrh, Èasopis za knji evno-jezièna, dru tvena i prirodoznanstvena pitanja, Matica hrvatska, god. II, br. 2, Tuzla, (115-120) 19. TURBIÆ-HAD AGIÆ, Amira 2004. Paleografske osobitosti kti torsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradi e, Zbornik radova, Vol. 31, br. 5, Filozofski fakultet, Tuzla 2004, ISSN 1512-6021, (85-94) 20. VEGO, Marko 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV). Zbornik sre dnjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV). Okrugli sto o znaèaju povelje Kulina bana u organizaciji Zavoda za za titu i kori tenj e kulturno-historijskog i prirodnog nasljeða TK i Pravnog fakulteta Tuzla (august 20 09.) S lijeva na desno, uèesnici skupa: Edin Mutapèiæ, Enver Haliloviæ, Amira Had agiæ - Turbiæ, Hajro Kofrc, Benjamin Bajrektareviæ.

Osman Kavazoviæ NASELJE BREZOVO POLJE Na dvanaestom kilometru nizvodno od Brèkog prema Kuli Husejna Nakiæa i srednjevjekovnom gradu Novi, na desnoj obali rijeke Save, nalazi se Brezovo Polj e, koje se pogledom mo e obuhvatiti samo sa minareta Azizije i Begove d amije. Od desne obale rijeke prema jugu blagi je uspon na kojem dominiraju d amije, a potom se na sve strane iri ravnica i arana blagim bre uljcima, voænjacima, umarcima i potocima. Novi i Kula Husejna Nakiæa O postojanju naselja pod nazivom Novi na u æu Lukavca u Savu, na estom kilometru nizvodno od Brezova Polja (gdje se i danas na desnoj obali rijeke Luka vac nalaze ostaci Kule Husejna Nakiæa, u narodu poznatije kao Djevojaèka kula, tur. Kiz kulesi, op. a.). O toj utvrdi dosta pi e dr. Adem Hand iæ u knjizi Tuzla i njena okolin a u XVI vijeku . Srednjevjekovni gradovi u Usori koje su Turci zatekli i dalje odr avali bili su graðeni od tvrdog materijala. Veæina tih gradova saèuvala se do danas i dobro su nam poznati, to su: Teoèak, Srebrenik, Soko i Gradaèac. Postojala su, istina, tu jo dva srednjevjekovna grada koje su Turci zatekli i odr avali sve do beèkog rata (1683-1699). To su: Brèko i Novi kod Brezova Polja, obadva na Savi, koji su za vrijeme tog rata bili poru eni. 1 Prema predanju, Kula je bila na sedam bojeva i u njoj je ivjelo sedam sestara djevojaka, pa je u narodu poznatija kao Djevojaèka kula , tur. Kiz kulesi. Sestre su sa pend era posmatrale u blizini polje sa brezama, pa su mjestu dale ime Brezovo Polje. Sa vi ih bojeva spazile su djecu kako se brèkaju u vodi i naselje je nazvano Brèko. Jo dalje uzvodno vidjele su mno tvo oraha, pa je mjesto dobilo ime Ora je, a sa sedmog boja kule ugledale su pokraj rijeke anac u kojem je narod doèekivao neprijatelja, pa je, kako ka e legenda, mjestu ostalo ime amac.2 1 Adem Hand iæ, Stari grad Novi na Savi, Godi njak DI BiH, Godina XIV, Sarajevo, 1964. , str. 239-251. 2 Osman Kavazoviæ, Novi i kula Husejna Nakiæa, Preporod, 1. februar 2005., broj 3/79 7, str. 35. 41 Ostaci kule Husejna Nakiæa

Brezovo Polje

Staro

Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka naselja Brezovo Polje kod Brèkog, ali se pretpostavlja da je nastalo poslije poraza i povlaèenja turske vojske iz Maðarske, odnosno poslije pada Budima i niza drugih gradova i naselja dolinom rijeka Dunava i Tise 1686. godine. Po predanju mje tana, pretpostavlja se da su Brezovo Polje naselili Bo njaci iz okoline grada Baèa, prije potpisivanja Karlovaèkog mira 1699. godine. Odmah poslije protjerivanja Bo njaka iz Baèa i naseljavanja a na desnoj obali rijeke Save nastalo je naselje Brezovo Polje. U pisanim dokumentima ovo na selje se prvi put spominje sredinom 1731. godine.3 Drugi pisani tekst o Brezovom Polju datira iz 1742. godine to se da vidjeti iz izvje taja Bosanskoj vikariji to ga je sastavio biskup fra Pavao Draèièeviæ u popisu vjernika 1742. godine gdje se navodi da su u Brezovom Polju bile 4 katolièke kuæe i 23 katolika, a od toga je bilo 12 odra slih osoba (koje se prièe æuju) i 11 djece (neprièe æenih). 4 Odmah po dolasku i osnivanju naselja na blagoj uzvi ici nedaleko od Save napravljena je d amija koja se svojom arhitekturom veoma skladno uklopila u prosto r i okolinu. D amija koju je podigao Salih-beg bila je manje zdanje, dok je u poslje dnjih sto dvadeset godina velièina d amije bila 11,40 x 8,80 m i drvenom munarom. Oko harema Begove d amije kojeg sa svih strana okru uje put, razvila se mahala Brezovo Polje. Na osnovu kazivanja mje tana, d amiju je sagradio Salih-beg Zaimoviæ (Altomanoviæ). Narod je istu po osnivaèu nazvao Begova d amija. Druga malobrojnija predaja ka e da je prvu d amiju, o svom tro ku, izgradila Vezir-hanuma, te da je istu rekonstruisao Salih-beg Zaimovæ. Stanovni tvo u Brezovom Polju Odmah poslije okupacije austrougarske vlasti su 1879. godine naèinile popis stanovni tva. U to vrijeme op tina Brezovo Polje sa 1281 stanovnikom pripadala je kotaru Bijeljina, okrug Zvornik. Prilikom popisa stanovni tva 1885. godine Brez ovo Polje kao seoska op tina pripada kotaru Brèko. (...) Na osnovu treæeg popisa stanovni tva koji je obavljen 1895. godine op tina Brezovo Polje koja ima 296 kuæa i 1383 stanovnika pripada kotaru Brèko, okrug Tuzla. (...) Na osnovu popisa stanov ni tva iz 1910. godine da se vidjeti da je na podruèju op tine Brezovo Polje do lo do opadanja dijela muslimanskog stanovni tva koje se seli u Tursku. (...) U Brèkom i okolini broj muslimanskog stanovni tva je sa 46% pao na 34%, dok je u isto vrije 3 Atah Mahiæ, Formiranje brèanskih mahala, Brèanske novine, Internet izd. 12 mart 2009 . 4 Fra Mate Or oliæ, Prisutnost Katolièke crkve iz knjige franjevaèkog samostana u Tolisi, 00 godina upe Tolisa, 1802-2002 i www.rascica.com/crkva_na_rascici/200_godina_zupe_tolisa. U sp. L. Ða

koviæ, Prilozi za demografsku i onomastièku graðu BiH, Sarajevo 1979, 307-313; 575-619 , J. Babiæ, Posavina i upa Poljaci 1991, 25-87; J. Jeleniæ, Spomenici kulturnog rada (1699-1835 ), 93-94. Internet izdanje, www.zovik.com/povijest_skakava. 42

me poveæao se broj pravoslavnog i katolièkog stanovni tva. 5 Prvi stanovnici Starog Brezova Polja ivjeli su od zemljoradnje, stoèarstva i voæarstva, a ne to kasnije od ribolova, laðarenja i trgovine. Okuænica se sastojala od kuæe, avlije, ba èe, magaze, tale, pu nice, koko injca i zahoda. Prije 1862. godine Brezovo Polje je imalo d amiju, mekteb, pekaru, duæan, dvije magaze, mlin i dva bunara pitke vode. Meðuti m, svakako vrijedi zabilje iti podatak, da mje tani Starog Brezovog Polja sebe nazivaju starobaèvanima, dok protjerane Bo njake iz Srbije 1862. godine iz gradova: abac, U ice i Soko nazivaju muhad irima. Brezovo Polje Novo

Dok se o Starom Brezovom Polju vi e zna na osnovu kazivanja usmene predaje s koljena na koljeno, poneke zabilje ke i na osnovu Glavnih rezultata popis a iteljstva u BiH od 22. aprila 1895. godine , o nastanku Novog Brezova Polja postoje dokumenti koji se nalaze u nauènim institucijama. Krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa Austrija i Rusija razvile su veoma jaku mre u obavje tajnog rada na podruèju Balkana s ciljem prikupljanja bitnih podataka o politièkom, vojnom i ekonomskom stanju Turske. Isto tako, ove zemlje intenzivno rade i postièu Srbe, Bugare, Makedonce, Crnogorce i Albance na ustanak. Ni ta manje nije bila razvijena ni obavje tajna slu ba unutar srpskog naroda za vrijeme Karaðorða, posebno uoèi i za vrijeme I i II srpskog ustanka. Poslije 1830. godine kada je sultan svojim hatti- erifom gotovo sve dotada nje nadle nosti turske vlasti prepustio srpskoj upravi, knez Milo osniva svoju liènu obavje tajnu slu bu. Velika mre a agenata, pijuna, dou nika i uhoda koja je bila sastavljena od kne eva, mitropolita, popova, trgovaca, jataka i guslara neprestalno je kontrolisala sve grane vojnog, politièkog, vjerskog, ekonomskog i psiholo kog ivota Turske. 6 Konstantan rad na ovom polju, zatim sna an diplomatski pritisak na Tursku, bili su predigra za progon koji æe uskoro uslijediti. Izlo eni nepretalnim borbama, zati m politièkim, ekonomskim, vjerskim i psiholo kim pritiscima, bez posebne pomoæi od strane sultana, Bo njaci su èetiri puta napu tali svoje domove i na li se u veoma nezavadnoj materijalnoj situaciji. Svako raseljavanje li avalo ih je svega to su stekli i dovod ilo ih do prosijaèkog tapa i poti tenosti. Prvi veæi egzodus Bo njaka u Srbiji desit æe se poslije Jedrenskog mira sklopljenog izmeðu Turske i Rusije, kada æe sulatan svojim hatti- erifom od 29. avgusta 1830. godine, objaviti da muslimani iz svih srbijan 5 Grupa autora, Brèko i okolina u radnièkom pokretu i NOB-u , Tuzla 1985. str. 89-92. 6 Istorijska graða , Knjige: I-1957., II-1959. i III-1964. Beograd, Izdanje: Dr avni se kretarijat za poslove narodne odbrane, Uprava slu be bezbijednosti. 43 Brezovo Polje poèetkom 20-tog stoljeæa

skih sela, osim onih koji su direktno vezani za gradove, imaju se iseliti iz Srbije, odrediv i im konaèan termin tog iseljavanja 1834. godinu. 7 Muslimansko stanovni tvo iz okolnih sela se 1834. god. iselilo u Bosnu. Oni su potra ivali prihode sa svojih ranijih imanja, ali ih nikada nisu ostvarili. Napu tena imanja su srpski se ljaci prisvajali bez odobrenja starje ina , dok su kuæe paljene. 8 O progonu i iseljavanju Bo njaka muslimana iz Kne evine Srbije, dr. Jusuf Muliæ, pi e: Iseljavanje muslimana iz Kne evine Srbije odvijalo se u dvije etape: prva u periodu 1830-1834. i druga u periodu 1862-1867. godine. Èim je vojvoda Milo Obrenoviæ stekao kne evsku titulu 1815. godine a Srbi unutra nju samouprav u u selima Beogradskog pa aluka, koja je dobila slu beni naziv Kne evina Srbija, samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi poèeli su kovati planove za iseljenje musl imana iz Kne evine Srbije. Da bi se taj cilj to lak e ostvario, svi neciganski muslimani progla eni su Turcima (isto se ponovilo i u BiH 1992-1995). Prva etapa 18301834.: Poèetno iseljavanje. Meðu brojnim zahtjevima, koje su Srbi poèeli postavljati Osmanlijama preko poslanika na Porti, posebno mjesto zauzimalo je iseljavanje Tu raka. Porta je ove zahtjeve stalno odbijala, ali to nije dugo trajalo. Po savjetu Rusa , za ostvarivanje svoga cilja o etnièki èistoj Srbiji iseljavanjem Turaka Milo je mitom preduprijedio protivljenje Osmanlija. (...) Hati erifom od 3. kolovoza/augusta 183 0. godine, sultan Abdul-Med id (...) je nalo io da se muslimani isele iz svih sela, osi m onih koja su direktno vezana za tvrðave, i da napuste teritoriju Kne evine do kraja 1834. godine. Druga etapa 1862-1867.: Potpuno iseljavanje muslimana iz Kne evine Srbije. Povodom ubistva jednog srpskog mladiæa na beogradskoj Èukur-èesmi, koje je poèinio neki osmanski vojnik, do lo je do nereda srpskog dijela Beograda. Kao odgovor na nerede, osmanska posada iz tvrðave Kale-megdan (tvrðava na boji tu) poèela ih je bombardirati. Ovo je iskoristila vlada Kne evine Srbije i zatra ila iseljavanje preostalih muslimana u selima uz tvrðave, iz samih tvrðava i gradskih naselja, ali i osmanskih posada u tvrðavama. 9 O progonu i stradanju Bo njaka u Srbiji 1862. godine u gradovima: U ice, abac i Soko, te nastanku Brezova Polja i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini pisa li su mnogi historièari i znanstvenici. O dogaðajima i prilikama u kojima su se na li Bo njaci toga vremena, profesor aban Hod iæ bilje i: Dolaskom na vlast 1860. 7 Ð. Jeleniæ, Nova Srbija , str. 97. 8 H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz U ica u Bosnu 1862., Glasnik, Rijaset IZ u SF RJ, br. 2. Sarajevo 1991. str. 161-179. 9 Dr. Jusuf Muliæ, Ustanci Srba u Beogradskom pa aluku i pogromi nad muslimanima, Ta

kvim za 2010./1431/1432., str. 198-207. 44 Brezovo Polje na austro-ugarskoj karti

godine Milo Obrenoviæ je zapoèeo jaku agitaciju protiv Turske. Uzajamni srpskomuslima nski sukobi kulminirali su 15. juna 1862. godine kada je do lo do krvavih sukoba na Èukur-èesmi u Beogradu. Ovaj sukob je dao povoda evropskim garantnim silama da se umije aju u taj spor i odluèi e da se u Kanlid i nadomak Istanbula odr i zajednièka konferencija na kojoj je trebalo jasno i precizno urediti pitanje odnosa izmeðu Turske i Srbije. Po zavr etku te konferencije, a na osnovu protokola koji je potpisan Bo njaci su morali da iziðu iz cijele Srbije, pa i iz varo i, zati m, da se sokolski i u ièki gradovi razore, a da u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu ostanu jo samo turske posade. 10 U Beogradu su poèetkom ezdesetih godina bili veoma zategnuti odnosi izmedu muslimana i hri æana. 11 O naseljavanju protjeranih muslimana iz Srbije 1862. godine i politièkim prilikama u Srbiji i Bosni i Hercegovini u to vrijeme, u èasopisu Prilozi , dr. Galib ljivo izmeðu ostalog navodi sljedeæe: ...od Svetoandrejske skup tine (1858) Kne evina Srbija zao travala odnose prema Visokoj Porti. No, do otvorenog sukoba je do lo tek kod Èukur èesme u Beogradu 1862. godine. To se de avalo zbog toga to se nacionalna politika kneza Mihaila Obrenoviæa odvijala kroz dva uporedna plana: prvo, u okupljanju i organizovanju okolnog stanovni tva pod neposrednom osmanskom vla æu; drugo, u sklapanju saveza sa balkanskim dr avama i politièarima. 12 Suvremenik dogaðanja u to vrijeme Salih Sidki-efendija Had ihuseinoviæ Muvekkit (1825-1888) u knjizi Tarih-i Bosna ili Povijest Bosne , izmeðu ostalog pi e: Jadno islamsko stanovni tvo nije imalo drugog izlaza nego se, htjelo-nehtjelo u saferu 1279. godine (29. VII - 26. VIII 1862.) poèelo seliti iz utvrðenih gradova: U ica, Sokola, apca. (...) Za one koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je e st kasaba u koje su naseljeni i to: Kozluk, Brezovo Polje, amac, Ora je, Orahovo i Kos tajnica. Tamo su im podignute èasne d amije. 13 Srbi su incident na Èukur-èesmi, na Doræolu u Beogradu, vje to iskoristili kao povod za ubijanje, silovanje, pljaèku, paljenje i progon muslimanskog stanovni t va. O pogromu nad Bo njacima u U icu u toku 1862. godine da se vidjeti iz knjige U ice i okolina 1862.-1914. , gdje stoji: U stalnim sukobima i incidenti ma izm edu pravoslavaca i muslimana doèekane su i odluke konferencije u Kanlid i. Èetiri dana po zavr etku ove konferencije u U icu je 25. augusta izbio veliki po ar. Po ar su izazvali Srbi - verni ljudi , da bi optu ili muslimane kao navodne podmetaèe i podstrekivaèe stalnih sukoba. Ova akcija je izvedena po nalogu okru nog naèelnika Pavla Ðelma a. Po ar je svojim razmjerama iznenadio i podmetaèe, ali je poslu io kao izgovor da se muslimani to prije isele iz U ica, shodno zakljuècima konferencije u Kanlid i. 14 O tom po aru Miladin Radoviæ je u svojim memoarima zapisao:

10 aban Hod iæ, Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistoènu Bosnu izmeðu 1788. 1862. godine u isto Zavièajni muzej u Tuzli. Posebni otisak iz Èlanci i graða za kulturn

riju istoène Bosne 1958. str. 67. 11 . Ðordeviæ, Srpska narodna vojska 1861.-1864. godine, str. 58. 12 Galib ljivo, »Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhad ira) iz Kne evine Srbije u zvorniè

ki kajmakamluk 1863. godine«, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001., str. 89-116. 13 Salih Sidki ef. Had ihuseinoviæ Muvekkit (1825-1888.), Tarih-i Bosna , Knjiga

( Povijest Bosne )

II., Izdanje El-Kalem, str. 1106/7. 14 Cit. prema: Stevan Ignjiæ, U ice i okolina 1862.-1914., i Titovo U ice 1967. str. 1 8-19. 45

Najveæi deo varo i prekrio je pepeo po ara, obgorele glavnje i ru evine kuæa. Zatrpane su i poga ene stare drvene èesme na lule, nestalo je vrtova i voænjaka, platane i jablanove opalio je po ar. Pusta i otvorena zjapi velelepna ehova d amija, i niko ne misli na turbeta, ni ane i sveti nje, niti se vi e svet kupi u Musalu punoj nekad zelenila, najlep em kraju turskog U ica. 15 Sliènu sudbinu do ivjeli su i muslimani iz grada-tvrdave Soko, u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Sokoljani su se dug o bunili, ne vjerujuæi da su tek tako, jednom odlukom iz Istambula, bili osudeni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i oèajanju, poruèivali: Mi hoæemo da nam sultan dode u Soko pa da nam ka e po to nas je dao Vlasima , dodajuæi da oni ne priznaju cara koji ih alje u surgun. 16 Opisujuæi gradove i varo i u Srbiji Vuk Stefanoviæ Karad iæ u knjizi Prvi i drugi srpski ustanak daje uputstvo Srbima kako danas-sutra napasti i zauzeti ova mjesta. Za abac, U ice i Soko, navodi sljedeæe: abac na Savi, tako isto mali turski gradiæ, no oko njega ima veliki anac s palisatima i s topovima. Istina da abac sam po sebi nije tvrd nimalo, ali buduæi da nema kod njega nikakva brda skoga bi ga èovjek mogao biti, a opkoljavaju ga mnoge bare, koje se gotovo nikad ne su e, zato ga je vrlo te ko uzeti. U ice na Ðetinji, dosta tvrd starinski grad, no zbog brda oko njega slabo se mo e dr ati. Soko, mali gradiæ vi e samotvor nego sazidan; gotovo ga ni ta osim gladi ne mo e uzeti. 17 Autor separata Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistoènu Bosnu izmeðu 1788 1862.godine , profesor aban Hod iæ, izmeðu ostalog, opisao je i naseljavanje Novog Brezova Polja. On u pomenutom separatu bilje i da se u Brezovo Polje naselilo 295 domova sa 723 mu ka èlana iz èega se mo e zakljuèiti da je Novo Brezovo Polje bilo veliko mjesto. Broj muhad ira apèana bio je 375, U ièana 215 i Sokoljana 75, dok se manji broj (58. op. a.) doselio iz drugih mjesta sa desne obale rijeke Drine. 18 Zbog te kog privikavanja na novu sredinu i uslove za ivot, doseljenicima su turske vlasti davale izvjesne privilegije od koj ih je vrijedno spomenuti oslobaðanje poreza i vojne obaveze. 19 Na osnovu kazivanja koja se prenose s koljena na koljeno, protjerani Bo njaci iz Srbije ( abac, U ice i Soko), koji su izabrali Brezovo Polje za stalno prebivali te odluku su donijeli iz dva razloga: prvi, u Starom Brezovom Polju ivjeli su muslimani Bo njaci, drugi, zbog uzvi ice pored rijeke Save. Naime, iduæi uzvodno primijetili su tragove poplava to ih je ostavila rijeka Sava, i tra ili su uzvi icu z a naselje govoreæi: to je voda nekad donijela, to æe jednog dana i odnijeti. Isto tako, predanja govore da su Bo njaci zadr ali obièaje iz zavièaja, tako da su apèani bavili se trgovinom i ribolovom, U ièani trgovinom i zanatstvom, a Sokoljani zemljoradnjom.

15 16 17 18

isto . Ðordeviæ, Èukur-Èesma, str. 272. Vuk S. Karad iæ, Prvi i drugi srpski ustanak , Prosveta , Beograd, 1947, str. 15. aban Hod iæ Migracije muslimanskog stanovni tva iz Srbije u sjeveroistoènu Bosnu izmeðu Èlanci i graða za kulturnu

1788. 1862. godine , Zavièajni muzej u Tuzli, Posebni otisak iz isto

riju istoène Bosne , Tuzla, 1958., str. 65 143. 19 P. ivkoviæ, Prilog istoriji Bosanske Posavine, 150. godina Osnovne Tolisa, 1973., str. 43-68 46

kole u Tolisi,

Dr. sc. Omer Hamziæ PROGONI I STRADANJA JEVREJA U GRAÈANICI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA Abstrakt: U ovom radu obraðeni su rezultati istra ivanja podataka o stradanju Jevreja u Graèanici tokom Drugog svjetskog rata, koji su do sada manje-vi e bili nepoznati iroj javnosti. Ti podaci ostajali su na marginama velikih tema na e politièke i vojne historiografi je, obièno kao ilustracija ili eho velikih politièkih preokret a ili vojnih akcija. Suoèeni sa konkretnim ljudskim tragedijama i patnjama (naprimjer, u sluèaju gospoðe Helene Kolman) s jedne, i sa povr no æu raspolo ivih evidencija i nedostatkom podataka o imenima i broju rtava s druge strane, nismo mogli defini ti vno utvrditi konaèan broj nastradalih Jevreja na ovom podruèju, te smatramo da smo, na ovaj naèin, tek otvorili pitanje stradanja Jevreja u malim bosanskoherc egovaèkim gradovima i njihovim ljudskim sudbinama i patnjama tokom Drugog svjetskog rata, o èemu se do sada malo istra ivalo i pisalo. Kljuène rijeèi: Jevreji, Graèanica, Ozren, usta e, deportacije Jevreja U prouèavanju holokausta i stradanja Jevreja do sada su pa nju privlaèile takozvane velike teme masovnih stradanja, logora smrti , statistike rtava itd. Is tra ivanja o sudbini Jevreja u malim jevrejskim zajednicama po na im malim gradovima upotpunjuju sliku sveopæeg stradanja Jevreja, odnosno holokausta u Drugom svjetskom ratu. Samo u ti m istra ivaèkim okvirima ukazuju nam se primjeri ljudske dobrote, poku aji oèuvanja obraza, zaboravljeni sluèajevi spa avanja ugro enog i nemoænog u olujama zla i neèovje tva. O Jevrejima, uopæe, kojih vi e nema u Graèanici znamo vrlo malo, a jo manje o njihovom stradanju tokom Drugog svjetskog rata. Da nisu objavljene bilje ke i sjeæanja apotekara Samuela Elazara, koje je uspi o staviti na papir i zahvaljujuæi Branku Vajiæu, objaviti u svojoj dubokoj starosti , danas ne bismo takoreæi ni ta znali o graèanièkim Jevrejima.1 1 Samuel Elazar je roðen u Graèanici 1902. godine, osnovnu kolu zavr io je u rodnom gradu , gimnaziju u Sarajevu (gdje mu se i porodica u meðuvremenu preselila), a Farmaceutski fakulte t u Zagrebu. Po zavr etku kolovanja, otvorio je apoteku u centru Sarajevu, koju su mu, kao pripadni ku jevrejskog naroda, 1941. godine, usta e oduzele. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je ka o radnièki apotekar u rudnicima Zenica (spasio se kao i mnogi ljekari i apotekari jevrejskog porijek la za koje usta ki re im nije imao zamjenu). Jedno vrijeme, poslije rata, radio je kao apotekar u Livnu, a kasnije u Sarajevu 47

Prve jevrejske porodice poèele su se doseljavati u Graèanicu iz Travnika, oko 1865. godine. Poèetkom austrougarske uprave, u prvom popisu, registrovano je nekoliko porodica sa 26 du a . U sljedeæem popisu, 1885. godine, popisan je 61 stanovnik jevrejske nacionalnosti (od toga u selu Ko uhe 6), deset godina kasnije 72, a u posljednjem popisu za vrijeme austrougarske uprave bilo ih je 79. Nakon Prvog svjetskog rata broj Jevreja u Graèanici naglo se smanjuje. Prema prvom popis u, u Kraljevini SHS, 1921. bilo ih je 27, a deset godina kasnije, 1931., taj broj s e smanjio na 22. Iako ovi podaci nisu sasvim pouzdani, bez obzira to potièu iz slu bene statisti ke, èinjenica je da je najvi e Jevreja u Graèanici bilo za vrijeme austrougarske uprave. Za njih se vezuju poèeci industrijalizacije i prvi moderni industrijski po goni na podruèju tada njeg Graèanièkog kotara. Rijeè je o kamenolomu koji u Sklopu Pa aliæi, na ulazu u Graèanicu sa sjeverne strane, otvorio demobilisani austrijski vojnik Ishak Rozen pic, zati m o kreèani koju je na istom lokalitetu otvorio preduzimaè iz Vinkovaca, Josip Gertner, malom teksti lnom pogonu sa kojim je poku ao Mo o S. (Zadik) Danon, o prvom modernom hotelu u Graèanici, koji je otvorio David Elazar itd. 2 Ovi podaci potvrðuju da su Jevreji u tom periodu bili znaèajan faktor lokalne privrede i dru tvenog, graðanskog ivota u Graèanici. Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije i uspostavljanja nove vlasti, mnogi Jevreji kao i ostali stanovnici neslovenskog porijekla iseljavaju se u susjedne evropske zemlje. U periodu izmeðu dva svjetska rata jevrejska zajednica u Graèanici stalno se smanjivala, da bi se pred Drugi svjetski rat svela na svega 6 porodica sa 14 èlano va. Nakon njemaèke okupacije i stvaranja NDH, otvorene napade na Jevreje i pljaèkanje njihove imovine poèeli su Nijemci, a zatim i usta e. Tako su od samog poèetka ispoljili brutalnu odluènost u rje avanju takozvanog jevrejskog pitanja i na ovim prostorima. Sprovodeæi rasistièke zakonske propise i generalnu politiku NDH prema Jevrejima, 2. augusta 1941. godine upsko redarstvo Velike upe Usora i Soli iz Tuzle svim kotarskim oblastima, pa i Graèanièkom, proslijedilo je raspis R avnateljstva za javni red i sigurnost za NDH iz Zagreba, od 30.7.1941. godine, kojim se nala u o trije mjere protiv Srba i Jevreja: U interesu javne sigurnosti imadu se svi idovi (pokr teni ili ne) i Srbi (pre li na katolicizam ili ne), zatvoriti pod sum njom radi komunizma, a protiv kojih inaèe ne predlo i nikakav dokazni materijal, da bi gdje je i umro, 1969. godine. Pored farmacije, bavio se historijom medicine, te pro lo æu Jevreja sefarda i Roma, objavio je vi e nauènih, struènih i popularnih radova iz ti h oblasti. Jedan je od utemeljitelja Muzeja Jevreja Bosne i Hercegovine, te jedan od zagovornika osnivanja Muzeja zdr avstvene kulture BiH. Po nagovoru poznatog graèanièkog kulturnog i prosvjetnog radnika i entu zijaste Branka Vajiæa, koji se smatra utemeljiteljem Zavièajne zbirke u Graèanici, Elazar je, iako u dubokoj starosti, uspio da napi e kraæu povijest Jevreja u Graèanici. Iako ga je naru eno zdravstveno stan je sprijeèilo da taj svoj rad obogati podacima i uoblièi onako kako je planirao, ipak je njegov spis pod naslovom

Graða za istoriju jevrejske zajednice u Graèanici , objavljen u èasopisu Muzeja istoène Bos ne u Tuzli -Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, knj. XV, 1984., danas jedini pisan i spomen o jevrejskoj zajednici u Graèanici, koje vi e nema. Samuel Elazar, Graða za istoriju jev rejske zajednice u Graèanici. Tuzla: Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Muzej istoène Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143 2 Samuel Elazar, Graða za istoriju jevrejske zajednice u Graèanici. Tuzla: Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Muzej istoène Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143 48

se mogli staviti pred prijeki sud, odpremiti u sabirni logor ravnateljstva u Gospiæu . 3

upskog redarstvenog

U Graèanici je to poèelo upadom jedne grupe njemaèkih vojnika u prodavnicu uglednog graèanièkog trgovca Izidora Pape, iz koje su opljaèkali i odnijeli polovinu zateèene robe. Potom su jevrejsku havru (bogomolju) kao i jo neke vjerske objekte pretvorili u konju nice. U meðuvremenu poèeli su sistematski progoni, zastra ivanja i pljaèke. Takozvani rukovaoci zaplijenjene jevrejske imovine (komesar i) bili su lokalni usta ki moænici Josip Trkman, ef poreske uprave za pokretnu i Dragutin Jelica, sudski kancelist, za oduzetu nepokretnu imovinu. Neovisno o politièkom opredjeljenju domaæe muslimansko stanovni tvo nije odobravalo postupke Nijemaca i usta a prema Jevrejima. Zabilje eni su poku aji sakrivanja jevrejske robe po privatnim kuæama da je usta e i Nijemci ne bi plijenili sklanjanje Jevreja po privatnim stanovima kako bi izbjegli hap enje, oblaèenje musli manskih pokrivaèa zarova da ih ne bi usta ke patrole prepoznale. 4 U skladu sa spomenutim nalozima iz Tuzle, veæ u septembru 1941. godine usta e su u Graèanici pohapsile i sprovele u Jasenovac tri jevrejske domicilne porodice, sa najmanje devet èlanova, za koje je sigurno potvrðeno da su pobijeni. Zna se sigurno da su u logoru Jasenovac iz ove grupe pobijeni sljedeæi graèanièki Jevreji: Goldgruber Desider, star 40 godina, trgovac 5, njegova supruga (stara 4 0 godina, domaæica), te dvije kæerke (djeca od 2 i 4 godine) i Papo Mo o, sin Rafaela (Rafe), star 37 godina, trgovac, i njegova supruga Hana, stara 23 godine, domaæica .6 Nedostaju podaci za treæu jevrejsku porodicu (sa najmanje tri èlana), koja je tom prilikom uhap ena i sprovedena u Jasenovac. Na spisku rtava (koji dajemo u prilogu) nalazi se vi e osoba za koje je napisano da su stradali u Jasenovcu 1941. godine. Vjerovatno se radilo o porodici Papo Davida, mlaðeg sina Rafe (Rafaela) i jo dvoje èlanova njegove porodice, ali za to nemamo potvrdu u raspolo ivim spiskovima rtava. Prema nekim izjavama pred Zemaljskom komisijom za BiH za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa (1944 1947.), u ovom zloèinu neposredno je uèestvovao poznati graèanièki usta a Drago Jelica koji je te porodice nakon hap enja temeljito opljaèkao. Mo e se pretpostaviti da su usta e u prvom naletu, u elji da se doèepaju njihove imovine, pohapsile i internirale tri najpoznati je jevrejsk e porodice: porodicu Desidera Goldgrubera i dvije porodice Papo Mo e i Davida, 3 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: Arhiv TK), Tuzla, Radnièki pokret i narodnooslo bodilaèka borba u sjeveroistoènoj Bosni 1920. 1945, 4652/57 4 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: Arhiv BH), Sarajevo, Zemaljska komisija za B iH za utvrðivanje zlo èina okupatora i njihovih pomagaèa (1944. ja za utvr 1947.), (dalje: ABH, ZKUZ), Anketna komisi

ðivanje zloèina izvr enih protiv Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graèanièkog, Zapisnik sastavljen u Graèanici u svrhu utvrðivanja zloèina izvr enih protiv Jevreja za vrijeme okupacije Srez a graèanièkog,

inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945. 5 Desider Goldgruber u narodu u Graèanici je zapamæen kao Desider Goluber . Imao je trg ovinu ze maljskih proizvoda (voæe, npr. otkupljivao orahe) u zgradi stare bne kuæe). Nje gova supruga, upamæena kao Goluberovca Graèanke (lokacija ro

je otkupljivala od graèanièkih

ena ruène radove

k

i plasirala na tr i te izvan Graèanice. 6 A BH, Sarajevo, ZKUZ, Zapisnici Komisije o zloèinima u Graèanici, Mjesni odbor Graèa nica, Zapisnik inv. br. 56490 sastavljen pred Komisijom za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa u Graèanici. 49

roðene Graèanlije, iz ugledne trgovaèke porodice Papo Rafaela (Rafe). 7 Od spomenutih 6 jevrejskih porodica koje su pred rat ivjele u Graèanici, tri su, da kle, protjerane u logor, dok su se dvije uspjele izvuæi u Mostar, na podruèje talijanske okupacione zone. esta je vjerovatno bila porodica apotekara Viktora Kolmana, koja æe stradati ne to kasnije na Ozrenu. Potvrdu za to nalazimo u izvje taju Kotarske oblasti u Graèanici vi im vojnim i policijskim organima, od 18.5.1942. godine, u kojem se u vezi sa Jevrejima konstatuje: Od ovda njih idova, obitelj Viktora Kolmana, ljekarnika u Graèanici pre la je na rimokatolièku vjeroispovijest, a ostalo jo dvije obitelji, koje se ovde nalaze ive podpuno povuèeno. 8 Te dvije preostale porodice ( koje ive podpuno povuèeno ) spominju se i u kasnijim izvje tajima Kotarske oblasti Graèanica. Za njih se u izvje taju od 30. maja 1942. godine navodi sljedeæe: Kod ovda njih malobrojnih (2 obitelji) idova nije zapa eno nikakve aktivnosti i ive potpuno povuèeno. 9 Suoèene sa te kom zdravstvenom situacijom stanovni tva, koja se kao posljedica rata sve vi e pogor avala, usta ke vlasti su bile prinuðene da u Graèanicu, kao i u jo neka mjesta u Bosni i Hercegovini, dovode ljekare iz jevrejske populac ije, koji jo uvijek nisu bili pobijeni ili deportirani u logore da lijeèe stanovni tvo. Sp ecijalnu dozvolu za anga ovanje Jevreja u medicinskoj misiji u Bosni i Hercegovini dao je lièno Paveliæ, to samo po sebi govori o ozbiljnosti zdravstvene situacije u ovim krajevima. Po tom zadatku, u 1942. i poèetkom 1943. godine u Graèanicu se doselilo 5 jevrejskih porodica sa 13 èlanova. Dvije su uspjele pre ivjeti zahvaljujuæi èinjenici to su njihove starje ine jedan ljekar i jedan apotekar bili potrebni re imu (jer za njih nisu mogli dobiti zamjenu), dok se ostali nisu mogli dugo zadr a ti u Graèanici. Prvi je po formalnom nalogu Ministarstva narodnog zdravlja, 15.2.1942. godine, do ao ljekar specijalista dr. Hinko Mariæ sa zadatkom da lijeèi puèanstvo od bolesti sifi lisa . 10 Sa njim je do la sestra pomoænica Kati ca Vrhovec i jedanaestogodi nji sin Petar. Sa istim zadatkom, poèetkom augusta 1942. godine u selo Doborovce (desetak kilometara od Graèanice), do ao je ljekar specijalista iz Osijeka dr. Vilim mukler. 11 Sa sobom je doveo suprugu Juliju, roðena Kubicki i

7 Veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelektualac i aktivi sta NOP-a u Graèanici, sjeæa se da je Mo i Papi i njegovoj supruzi (koji su preko njega nekoliko puta daval i novèanu pomoæ za NOB), nakon èetnièke prevage (èetnièkog puèa) na Ozrenu i promjene politièke situacije u Graè nici, vi e puta savjetovao da se sklone na parti zansku teritoriju u ekoviæe. Mo o ga, meðutim, nije poslu ao veæ je oti ao i neko vrijeme boravio u muslimanskom selu Lukavica (Kotar Graèanica), k oja je tada, na osnovu sporazuma izmeðu komandanata Ozrenskog i Trebavskog èetnièkog odreda i vojnih i civilnih vlasti NDH (Lipac, 28.5.1942.), potpala pod upravu Èetnièkog odreda. Kad se vratio iz Lukavice u Graèanicu, usta e su ga, zajedno sa suprugom, uhapsile i oboje sprovele u Jasenova c, odakle se nikada nisu vratili. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politièkom radu za KPJ u NOB-u u Graèanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zavièajna zbirka Graèanica, nesreðena graða)

8 Arhiv Vojnoistorijskog instituta (Dalje: Arhiv VII), br. reg. 46, f. 7-1, k. 2 01 9 Arhiv VII, br. reg. 42, f. 7 k. 201, Redovan petnaestodnevni izvje taj Kotarske oblasti Graèanica za razdoblje od 15. do 30. maja 1942. godine, Velikoj upi Usora i Soli, od 30. 5. 19 42 10 Dr. Hinko Mariæ, rodom iz Vara dina, u Graèanici kao lijeènik specijalista boravi od 15. 2.1942. godine, stasa niskog, dobro razvijen, star 45 godina, lice duguljasto-crnomanjasto, oèi i obrve crne, bradu brije, brkovi mali tucani, kosa crna prosijeda, zubi zdravi, obuèen u crno graðansko odijelo, sa crnim dugaèkim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele, drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica od 4. 3. 1943.) 11 Koncem 1918. godine u Graèanicu je dolazio Josip mukler, diplomirani farmaceut iz O sijeka s namje 50

dvije kæerke, 15-godi nju Rut i drugu, kojoj u dokumentu nema imena.12 Treæi je po nalogu Doma narodnog zdravlja iz Doboja, poèetkom februara 1943., do ao dr. Ivo Löwy sa sestrom pomoænicom Marijom Ba iæ, 13 da lijeèi puèanstvo od zarazne bolesti trbu nog i pjegavog ti fusa .14 Iako se pouzdano ne zna za jo dvije jevrejske porodice koje su u tom periodu dopremljene u medicinsku misiju u Graèanicu, po kasnijem razvoju dogaðaja mo e se zakljuèiti da je to bila doktorica Jolanda Rau iæ Oberson (u ambulantu u Graèanicu do la krajem 1942. ili poèetkom 1943. godine, kada je dr. Avdo Prohiæ privremeno napusti o Graèanicu i oti ao u Zagreb) i apotekar Velimir Sveæenski, rodom iz Osijeka, koji je do ao iz Te nja na slu bu Graèanicu umjesto odbjeglog Kolmana u prvoj polovini 1943. godine. Prva trojica se nisu du go zadr ala u Graèanici, dok se Sveæenski i Rau iæka (koji su u Graèanici doèekali kraj rata) spominju i u kasnijim usta kim izvje tajima. 15 Za porodicom mukler, polovinom septembra 1942. godine u Graèanicu je do ao Jevrejin Josip Bihler iz Osijeka. Prema kasnijim istragama Oru nièke postaje, bio je ludo zaljubljen u stariju kæerku Vilima muklera, gospoðicu Rut, koja mu je i pomogla da se ispred usta a skloni u Graèanicu i zaposli kod trgovca Ljubomira Hiniæa. Propusnicu i ostale papire obezbijedili su mu nadcestar Ivan Domi ljanoviæ i zamjeni k kotarskog predstojnika u Graèanici Fadil abiæ. Ali, kako ga Hiniæ nije mogao uredno prijaviti kotarskim vlastima, on je brzo postao sumnjiv, pa je 10.12.1942 . godine priveden u Oru nièku postaju u Graèanici gdje su ga ispiti vali oru nièki narednik Abdulah Ba iæ, zapovjednik Oru nièke postaje i Tihomir Kamenja eviæ.16 Shvativ i da mu kao neprijavljenom Jevreju ne gine logor, Bihler je odmah nakon tog ispitivanja nestao iz Graèanice, zbog èega su usta ke vlasti pokrenule obimnu istragu i ispiti vanja.17 Pod sumnjom i stalnim nadzorom bile su porodice dvojic e

rom da otvori apoteku, ali kako nije imao pet godina radnog iskustva (imao je sa mo tri), po zakonu nije mogao dobiti dozvolu za rad, pa je taj poku aj propao (Omer Hamziæ, Razvoj zdra vstvene djelatnosti u Graèanici od ambulante do op te bolnice. Graèanica: Graèanièki glasnik, Monos , 2000; br 10; 68). Iz te porodice, vjerovatno potièe i Vilim mukler koji se 22 godine kasnije na ao kao ljekar u Doborovcima kod Graèanice. 12 Esad Tihiæ, Omer Hamziæ, Graèanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graèanica: Komisija z a istoriju Op tinskog komiteta u Op tinski odbor SUBNOR-a, 1988., 207, 208 13 Marija Ba iæ, kæi Marije i Jure, rodom iz Peru iæa, stara 27 godina, stasa srednjeg, lica okruglog crnomanjastog, oèi i obrve smeðe, kosa crna, nos i usta naravni, zubi zdravi, obuèena u ensko graðansko odijelo sa plavim dugaèkim zimskim kaputom, na glavi plava kapa, na nogama zimske cipele (gvo ðarice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièk e postaje Graèanica od 4. 3. 1943.) 14 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica (zapovjednik Abdulah B

a iæ), predmet: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graèanice i pridru ili se èetnicima Ozrens kog èetnièkog odreda od 4. 3. 1943. 15 Èim su parti zani definitivno istjerali usta ko-njemaèke posade iz Graèanice, 7.4.1945. godine, doktorica Jolanda Rau iæ je postavljena za referenta saniteta u Komandi mjesta u Graèanici, to po tvrðuje kazivanja da je i ranije saraðivala s parti zanima, a da je uspjela pre ivjeti zahva ljujuæi spcijalnoj naklonosti Ibrahima Pjaniæa, zapovijednika Zelenog kadra, kasnije zapovjednika 25. usta ke bojn e, sa sjedi tem u Graèanici. Velimir Sveæenski æe jo dugo godina poslije rata raditi kao ef apot eke u Graèanici. (Omer Hamziæ, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graèanici od ambulante do op te bolnice . Graèanica: Graèanièki glasnik, Monos , 2000; br. 10; 71). 16 Arhiv VII, br. reg. 19, f. 1-17 k. 151, Zapisnik sastavljen u uredovnici Oru nièk e postaje Graèanica u Graèanici, dne 10. 12. 1942.. 17 Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17. 12. 1942. g. U uredovnici Oru nièke postaje u Graèanici (prisutni Vojislav Miskoæ i Mile Milas, du nostnici Usta ke nadzorne slu be za Veliku upu 51

ljekara Jevreja:

muklera i Mariæa.

Da bi odgovorila zahtjevima iz upske redarstvene oblasti Tuzla gdje se pripremala jo jedna masovna deportacija Jevreja, krajem 1942. godine, Kotarska oblast u Graèanici, tra ila je od Oru nièke postaje spisak svih Jevreja koji su boravili na podruèju te postaje, a posebno onih koji su bili osloboðeni od interniranja. Oru nièk a postaja je, 12.12.1942., godine taj spisak proslijedila naslovu , uz napomenu da ova postaja nema nikakove zapovijedi o njihovom osloboðenju od interniranja. 18 Da su usta e pripremale nova masovna hap enja Jevreja, potvrðuje i dopis upne redarstvene oblasti iz Tuzle od 8. januara 1943. godine u kojem se tra i konkr etno od Kotarske oblasti u Graèanici da urno podnese izvje æe o radu pojedinih idova kao i gdje se sada isti nalaze, te to je sve kod njih sumnjivo zapa eno. 19 Prije toga, usta ke vlasti su bile obavije tene da se kod dr. Mariæa redovno okuplja jedna grupa uglednih ljudi i intelektualaca koji su oznaèeni kao proti vnici re ima. Meðu njima evidentirani su: dr. Avdo Prohiæ, ljekar u mjesnoj ambulanti , Ljubo Hiniæ, ugledni trgovac, Milena Milosavljeviæ, namje tenica u kotarskom uredu, Katica Vrhovec, medicinska sestra ,20 Fadil abiæ, zamjenik kotarskog predstojnika, Ivan Domi ljanoviæ, nadcestar, uèitelj Ind iæ i dr. 21 Poèetkom 1943. godine, Usta ka nadzorna slu ba iz Tuzle dobija nalog da deportuje preostale jevrejske porodice iz Graèanice. Saznav i od svojih prijatelja ta im se sprema, spomenuti ljekari se odmah odluèuju za bjekstvo. U nedjelju, 28.2.1943. godine, ljekar Hinko Mariæ i apotekar Viktor Kolman22 sa porodicama i osobljem izvlaèe se iz Graèanice i prelaze preko Spreèe u Boljaniæ, na ozrensku èetnièku teritoriju. Hinko Mariæ je poveo svoju pomoænicu Katicu Vrhovec i sina Petra. Apotekar Viktor i njegova supruga Helena Kolman23 ponijeli su kæerkicu Nadu, Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voðenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovaèkog pomoænika iz Graèanice 18 Muzej Doboj, inv. br. 89, Dopis Oru nièke postaje Graèanica, kotarskoj oblasti Graèanica od 12. 12. 1942. (u potpisu: zapovjednik, narednik Abdulah Ba iæ) 19 Muzej Doboj, inv. br. 89-a, Dopis upske redarstvene oblasti Kotarskoj oblasti Graèanica; predmet: Protudr avna promid ba idova u Graèanici podaci, od 19. 4. 1943. 20 Katica Vrhovec, rodom iz Koprivnice, stara 25 godina, stasa malenog, lica dugulj astog bijelog, oèi i obrve plave, kosa uta (blond), nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi plava ka pa, obuèena u ensko graðansko odijelo sa dugaèkim zimskim crnim kaputom, na nogama crne visoke enske cipe le, drugih osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèani ca od 4. 3. 1943.) 21 Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17.12.1942. g. U uredo vnici Oru nièke postaje u Graèanici (prisutni Vojislav Miskoæ i Mile Milas, du nostnici Usta ke nadzorne slu be za V eliku upu Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voðenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovaèkog pomoænika iz Graèanice

22 Apotekar Viktor Kolman je bio rodom iz Koprivnice, star oko 40 godina, kao apote kar radio je u Graèanici 15 godina. Bio je srednjeg stasa, lica okruglog, crnomanjanstog, kosa crna, oèi i obrve crne, bradu je brijao, brkovi mali, tucani nos i usta naravni, zubi zdravi,obuèen u graðansko odi jelo, dugaèki crni zimski kaput, na glavi crni e ir, na nogama crne plitke cipele, osobnih znakova nem a. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica od 4. 3. 1943.) 23 Helena Kolman, (kæi dr. Meèa Cvija, advokata iz Bosanskog Novog), u Graèanici ivi 10 go dina, stara 35 godina, stasa srednjeg, lica okruglog bijelog, oèi smeðe, kosa uta, nos i usta nar avni, na sebi nosi dugaèki zimski kaput, osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Iz vje taj Oru nièke postaje Graèanica od 4. 3. 1943.) Prema sjeæanju veterinara Hasana Maglajlije, predra tnog lijevo orijentisanog intelektualca i aktiviste NOP-a u Graèanici, Helena Kolman je aktivn o pomagala NOP u novcu i sanitetskom materijalu. Sjeæa se da je ona dala poveæu sumu novca za oslobaðan je parti zan 52

dijete od 11 mjeseci. Na putu za Boljaniæ, na raskrsnici Koriæa Han, njima se pridru i o i dr. Ivo Löwy (Hrvat?) 24, koji je sa sobom vodio jednu crnomanjastu gospoðu, srednjih godina i prilièno ru nu . 25 Saznav i ta mu se sprema i Vilim Schmuckler, ljekar u Doborovcima, 7.3.1943., i pored neprekidnog nadzora , uspio se izvuæi sa enom i èetvoro djece u pravcu Srnica i Gradaèca. Krenuo je oko 4 sata ujutro sa dvoja zapre na kola (Mehe Halilbegoviæa? Alibegoviæa i Æazima D ananoviæa). Prema izvje tajima Kotarske oblasti iz Graèanice, te su zaprege, sa koferima i ostalim stvarima, ali bez dr. Schmucklera i njegove obitelji oko 6 sati istog dana pro le pored stra e u Srnicama koja ih nije zaustavljala.26 Oèigledno, nisu im bili sumnjivi. Saznav i za bjekstvo, naèelnik i bilje nik opæine Doborovci, odmah su zapeèatili ambulantu koja se nalazila u zgradi opæine, a potom i stan u kolskoj zgradi, u kojem je stanovala porodica dr. muklera.27 O bjekstvu trojice ljekara i jednog apotekara iz Graèanice sa porodicama i osobljem), u izvje taju Zapovjedni tva 2. domobranskog zbora, sa sjedi tem u Slavonsko m Brodu, koje je operativno pokrivalo i podruèje Velike upe Usora i Soli od 23.3.1943., izneseni su dosta neprecizni i netaèni podaci. to se tièe Jevreja, prvo j e konstatovano da ih gotovo (ih) i nema. U koliko postoje, ne utièu na obæenitu situaci ju. Uslied glasina da æe biti odvedeni u logore, izvr ili su neki idovi bjegstva, te je tako pobjegao èetnicima Trebavskog odreda 28. 2. 1943. Dr. Hinko Mariæ iz Graèanice sa svojim sinom, Dr. Ivo Löwy, lijeènici, a Viktor Kolman sa enom i djetetom, ljekarnik. Dne 7. 3. 1943. pobjegli su iz s. Doborovaca, kotara Graèanica, lijeènik Vilim mukler, sa enom i 4 kæerke, takoðer èetnicima Trebavskog odreda. 28 Mariæ i Kolman nisu, dakle, pobjegli na Trebavu, nego na Ozren, ni mukler, takoðer, nije oti ao na Trebavu, veæ se izvukao prema Gradaècu. U izjavi povodom bjekstva dr. Mariæa koju je dao Kotarskoj oblasti u Graèanici, 2.3.1943. godine, Ðulejman ef. Fazliæ (kod kojeg su stanovali) je potvrdio da mu je, prije nego to su pobjegli na 3-4 dana, gospoðica Vrhovec, pomoænica dr. Mariæa, govorila kako trebaju na nekoliko dana odseliti sa stvarima u selo Brijesnicu, gdje se je pokazala u veæem broju bol est ti fusa , ali da je tek drugi dan nakon bjekstva doznao u èar iji kako su ti njegovi

skog borca Dike Jak iæa kojeg su èetnici dr ali u zatvoru u Soèkovcu. Potkupljivanje èetnièke stra e je uspjelo i taj se borac ponovo na ao u partizanskim jedinicama. (Hasan Maglajlija v eterinar, Neki podaci o politièkom radu za KPJ u NOB-u u Graèanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zavièa jna zbirka Graèanica, nesreðena graða) 24 Dr. Ivo Löwy, rodom iz Zagreba, star 31 godinu, stasa malenog, dobro razvijen, lic e duguljasto, oèi i obrve smeðe, kosa smeða, bradu i brkove brije, nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi crni e ir, obuèen u graðansko crno odijelo, sa kratkim zimskim kaputom-pelcom, na nogama zimske cipele (gvo ðerice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièk e postaje

Graèanica

od 4. 3. 1943.)

25 Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graèanici, dn e 2. o ujka 1943., sa saslu anje Kadire Kuduzoviæ, slu avke kod Viktora i Helene Kolman, (kæi Alijina, star a 20 godina, udata za Hasu Kuduzoviæa iz Graèanice), povodom bjegstva Kolmanovih na èetnièku teritori ju. 26 Muzej Doboj, inv. br. 68, Izvje taj Kotarske oblasti u Graèanici, upnoj redarstvenoj oblasti Tuzla od 7. 3. 1943. 27 Muzej Doboj, inv. br. 71, Izvje taj naèelnika opæine Doborovci Kotarskoj oblasti u Graèanici o bjegstvu dr. Schmucklera, njegove ene i èetvoro djece od 7. 3. 1943. 28 Arhiv VII, br. reg. 39, f. 3, k. 79 53

stanari odbjegli negdje u nepoznatom pravcu, navodno u èetnièko podruèje. 29 O detaljima izvlaèenja Kolmanovih iz Graèanice, podatke je iznijela njihova slu avka na saslu anju u Uredu Kotarske oblasti u Graèanici, 2.3.1943. godine, samo tri dana nakon tog bijega: Taj dan sam joj ispekla jednu tuku i skuhala poveæu pogaèu, te je sve to sa 1 litrom rakije i nekim manjim sitnijim stvarima gospoða nap unila jednu korpu i oko 2 sata poslije podne naredila mi je da tu korpu ponesem sa njima. Ja sam tada krenula kroz èar iju, a gospodin apotekar sa gospoðom i li su za mnom i vozili dijete u kolicima. Kada smo do li do raskr æa Koriæa hana zatekli smo tude Dr. Löwya, lieènika iz Doboja i jednu crnomonjastu gospoðu, srednjih godina i prilièno ru nu. Takoðe su tu stajala jedna kola u kojima je sjedio koèija Mujiæ Suljo. U tim kolima od stvari nije ni ta bilo, samo su bila zastrta slamom. Tada su gða Kolman i Viktor, te Dr. Löwy i pomenuta gospoða sjeli svi u ta kola i smjesti li dij ete sa kolicima, a meni je gospoða dala jedno pismo za poreznika Josipa Trkmana i kljuè od kuæe govoreæi mi da sutra ujutro doðem na uobièajeno vrijeme na posao. ( ) Napominjem, da mi je gospoða apotekarica pri rastanku rekla da ide sa ostalima, koji su u kolima bili, na izlet, te da æe na veèe iæi na sijelo kod Puraèa Arifa, a da j oj ja ne trebam ni ta do ujutro oko 6 sata. Sutradan oko 6 sati ujutro kada sam do la pred kuæu i htjela da otkljuèam i uniðem zadr ao me je jedan stra ar koji se je tu pred kuæom zatekao i kaza, da mu dadnem kljuè od kuæe, jer da mi je gospoða oti la u èetnike, te sam mu ja taj kljuè i dala, zajedno sa pismom upuæenim na Trkmana Josipa, poreznika, koje sam trebala oko 10 sati pomenutom uruèiti, kako mi je gosp oða rekla. 30 Prema izvje tajima oru nièke postaje, svi bjegunci koji su iza li iz Graèanice, istog dana sastali su se sa èetnicima u selu Soèkovac, odakle su prebaèeni u selo Boljaniæ gdje su smje teni u kuæu iseljenog pravoslavnog sve tenika Dejana Vujasinoviæa, gdje æe navodno lijeèiti èetnièko osoblje .31 Prema izvje taju oru nièke postaje Graèanica, pripremajuæi se za bjekstvo, oni su sve potrebne stvari, odjeæu i dijelove spavaæeg namje taja, te lijekove i lijeènièke instrumente, pomoæu èetnika , prebacili preko Spreèe, na èetnièku teritoriju, odnosno u Boljaniæ. Iako nije utvrðeno koliko su lijekova Kolmanovi prebacili na Ozren, u izvje taju stoji da je n jihova apoteka sa lijekovima i ostala imovina pobjeglih osoba stavljena pod nadzor pozvanih dr avnih vlasti. 32 Uporedo sa istragom o bjekstvu Jevreja iz Graèanice, pokrenut je i postupak konfiskacije njihove imovine. Po nalogu Glavnog ravnateljstva za zdravstvo i nal ogu Velike upe Usora i Soli iz Tuzle, kotarski upravitelj u Graèanici Safet Brankoviæ 29 Muzej Doboj, inv. br. 1112, zapisnik spisan u Uredu Kotarske oblasti u Graèanic i, dne 2. 3. 1943. o kratkom saslu anju D ematskog imama Ðulejman ef. Fazliæa povodom bjegstva Dr. Hinka Mariæa i njegove sestre pomoænice Katice Vrhovec, koji su stanovali u njegovoj kuæi 30 Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graèanici, dne 2. o ujka 1943., sa saslu anje Kadire Kuduzoviæ, slu avke kod Viktora i Helene Kolman, (kæi Alijina, star

a 20 godina, udata za Hasu Kuduzoviæa iz Graèanice), povodom bjegstva Kolmanovih na èetnièku teritori ju. 31 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica (zapovjednik Abdula h Ba iæ), pred met: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graèanice i pridru ili se èetnicima O zrenskog èetniè kog odreda od 4. 3. 1943. 32 Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica (zapovjednik Abdula h Ba iæ), pred met: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graèanice i pridru ili se èetnicima O zrenskog èetniè kog odreda od 4. 3. 1943. 54

svojom posebnom odlukom od 17.3.1943. godine, formirao je komisiju (povjerenstvo ) koje æe provesti popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) upitne apoteke. . Povjerenstvo je bilo u sljedeæem sastavu: izaslanik Velike upe Usora i Soli, zamjenik redarstvenog upravitelja efk ija Muftiæ, magistar farmacije Vladoje Grabariæ iz Tuzle, kotarski predstojnik Safet Brankoviæ iz Graèanice, kotarski lijeènik u Graèanici dr. Petar Mamontov, izaslanik Poreznog ureda Graèanica Murat Fetahagiæ i Peèar Mila, ugovorni slu benik Kotarske oblasti u Graèanici. Zadatak povjere nstva bio je da sastavi popis zateèenog inventara, opreme i lijekova u apoteci odbjeglog Viktora Kolmana i da apoteku preda dr. Avdi Prohiæu, opæinskom lijeèniku na privremeno upravljanje. 33 ta se desilo sa dr. muklerom koji je s porodicom pobjegao iz Doborovaca prema Gradaècu, nije poznato. Oni koji su prebjegli na èetnièku teritoriju, uglavnom su tragièno zavr ili.34 U toku operacija njemaèke Vra je divizije na Ozrenu, Kolmana su zarobili i strijeljali Nijemci, dok su doktor Hinko Mariæ i njegova ses tra pomoænica Katica Vrhovec poginuli u bombardovanju. Dr. Ivo Levi, njegova pomoænica Marija Ba iæ i sin Dr. Mariæa Petar Mariæ 35, imali su vi e sreæe. 36 Dr. Ivo Levi je stupio u partizane koji su se, u ljeto 1943. godine, nakon Sutjeske, sa jakim sn agama dolinom Krivaje probili na podruèje Ozrena i u dolinu Spreèe. Bio je upravnik bolnice 17. divizije NOVJ, a kasnije bolnice br. 2 Treæeg korpusa u Trnovu, gdje j e zarobljen i strijeljan. 37 Po to je izgubila mu a na Ozrenu, Helena Kolman sa djetetom hitno napu ta èetnièku teritoriju i pod nerazja njenim okolnostima, 24.4.1943. godine, vraæa se u Graèanicu. Odmah po povratku, morala se prijaviti u Oru nièku postaju i dati izjavu na osnovu koje je dva dana kasnije (26.4.1943.) obustavljena tjeralica za Vik 33 Muzej Doboj, inv. br. 110, Odluka Kotarskog upravitelja Safeta Brankoviæa o formir anju povjerenstva za popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) apotekeodbjeglog ap otekara Viktora Kolmana od 17. 3. 1943 34 U svom sjeæanju veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelekt ualac i akti vista NOPa u Graèanici, iznosi svoje viðenje tog sluèaja i, izmeðu ostalog, konstatuje: Interesantno je bilo dr anje na ih idova u Graèanici. Negdje u to doba ili ranije do ao je u Graèanicu iz Hrvats ke lijeènik dr. Mariæ ( idov) sa jednom lijeènièkom pomoænicom, a dolazio je u Graèanicu i neki dr. Lev. Upoznao sam se sa njima i èe æe se sastajao, naroèito sa Mariæem. Dok su Mariæ i Viktor Kolman bili vi e na strani saveznika, dr. Lev bio je na na oj strani. Ja sam im predlagao da idu u par tizane, a oni su se kolebali iako su znali da im prijeti stalna opasnost od usta a i Nijemaca. Ipak su se radij e odluèili da idu na èetnièku teritoriju, izbjegli su na Ozren i tamo su i Viktor i Mariæ i njegova pomoæn

ica nastradali. Viktora su strijeljali Nijemci, a Mariæ i njegova pomoænica poginuli su od njemaèkog b ombardovanja. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politièkom radu za KPJ u NOB-u u Graèanic i od 1939. do 1945. (rukopis) Zavièajna zbirka Graèanica, nesreðena graða) 35 Petar Mariæ, sin Hinka Mariæa, star 11 godina, stasa malenog, dobro razvijen, lica o kruglog, crnomanjastog, oèi i obrve smeðe, kosa smeða,, nos i usta naravni, obuèen u graðansko odijelo teget boje sa crnim dugaèkim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele drugih osobnih znako va nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvje taj Oru nièke postaje Graèanica od 4. 3. 1943.) 36 Muzej Doboj, inv. br. 115, Raspis Oru nièke postaje Graèanica: Zapovjedniètvu 4. pje aèke di vizije Doboj, Zapovjedniètvu 4. oru nièke pukovnije Tuzla, Velikoj upi Usora i Soli Tuzla, upsk oredarstvenoj oblasti Tuzla, Krilnom oru nièkom zapovjedniètvu Tuzla, Kotarskoj oblasti Tuzla, Mjesnom zapovjedniètvu Graèanica, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost za grad Zag reb, Domu narodnog zdravlja Doboj, Domu narodnog zdravlja Banja Luka, Vodnom oru nièkom zapovj edniètvu Doboj, 26. 4. 1943. 37 Muzej Doboj, inv. br. 71, 115 i 1112 55

torom Kolmanom i drugim licima koja su pobjegla na èetnièku teritoriju zato to su neki izginuli, neki pobjegli dalje, a neki se vratili u Graèanicu . Istog dana iz Velike upe Usora i Soli nalo eno je Oru nièkoj postaji u Graèanici da bezuvjetno Helenu Kolman sa djetetom (kæerkicom Nadom) sprovede u upsku redarstvenu oblast Tuzla.38 Nalog je odmah i izvr en: prvim vozom gospoða Kolman stra arno je sprovedena u Tuzlu, ali bez djeteta. Time je sudbina graèanièke apotekarice bila zapeèaæena. Da li je sve to ubrzalo njeno pismo upuæeno porezniku Josipu Trkmanu, koje je dospjelo u ruke re ima i ta je uopæe natjeralo tu enu da se ponovo vrati u Graèanicu, a odatle na put bez povratka, nikada se nije saznalo. Ubijena je u logo ru na Savskoj cesti kraj Zagreba, 1943. godine. Sudbina njene kæerkice Nade posebna je prièa. I pored naloga da se u upsku redarstvenu oblast privede sa djetetom, taj nalog nije izvr en. Helena je, vjerovatno s preæutnom dozvolom vlasti u Graèanici, dijete ostavila kod svojih prijatelja iz porodice Prohiæa i Halilbegoviæa. Na koji naèin je to jevrejsko dijete b ukvalno istrgnuto iz usta kih ruku, vjerovatno se neæe nikada do kraja utvrditi . Na osnovu èinjenice da su vlasti znale, èak i izvje tavale o tome da se u Graèanici krije jedno jevrejsko dijete, mo e se zakljuèiti da je zauzimanje nekih uglednih ljudi iz graèanièke èar ije za spas tog djeteta, meðu kojima se u nekim neprovjerenim prièama posebno spominje dr. Avdo Prohiæ, u najkritiènijem trenutku urodilo plodom. U izvje taju Kotarske oblasti od 31. jula 1943. godine konstatovano je: Postoje 2 idovske familije u Graèanici (apotekar Sveæenski kao upravitelj javne podr avljene ljekarne i dr. Jolanda Rau iæ kao voditeljica privremene ku ne bolnice), koje su mirne i povuèene, te jedno malo ensko idovsko dijete. 39 to se tièe jevrejskog pitanja , iste konstatacije navedene su i u izvje taju od 18.9.1943. godine. 40 Kada su pouzdano saznali da usta ke vlasti neæe vi e tolerisati skrivanje jevrejskog djeteta u Graèanici, u porodicama Prohiæ i Halilbegoviæ su odluèili da malu Nadu prebace u Zagreb i sklone je u porodicu Sabrije Prohiæa. 41 Prema porodiènom dogovoru, djevojèicu je sa jo jednom, ne to starijom djevojèicom iz jedne slovenske izbjeglièke porodice iz Graèanice, u Zagreb doveo trgovac drvetom Sabrija Prohiæ. Mala Nada je ostala u porodici Sabrije Prohiæa u Zagrebu sve do 1947. godine, kada je s nekim èlanovima svoje dalje familije odselila za Palestinu . 38 Muzej 39 Arhiv Kotarske velikoj Doboj, inv. br. 115, Raspis Oru nièke postaje Graèanica od 26. 4. 1943. VII, br. reg. 28, f. 7 k. 201, Prilike u pro lom tjednu; Redovan izvje taj oblasti u Graèanici upi Usora i Soli Tuzla, 31. 7. 1943.

40 Arhiv VII, br. reg. 30, f. 7 k. 201, Prilike u pro lom tjednu; Redovan izvje taj Kot arske oblasti u Graèanici velikoj upi Usora i Soli Tuzla, 8. 9. 1943.; Velimir Sveæenski (roðen 1894. u Osijeku ) do rata je bio vlasnik apoteke u Te nju. Zbog saradnje sa NOP-om bio je jedno vrijeme u zatvo ru u Slavonskom Brodu. Intervencijom ene pu ten 1943. godine. Iste godine, nakon odlaska Kolmana, d o ao na slu bu apotekara u Graèanicu. Umro 1968. godine, nakon dugogodi nje slu be u Graèanici. Sahranj en u Osijeku. (Omer Hamziæ, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graèanici od ambulante do op t

e bolnice. Graèanica: Graèanièki glasnik,

Monos , 2000; br. 10; 71).

41 Sabrija Prohiæ je bio vrlo uspje an predratni veletrgovac, posjednik vrijednih nekre tnina, ne samo u Graèanici, veæ i u Zagrebu, Beogradu i dr. Nestao je pod nerazja njenim okolnosti ma n a slu benom putu 1945. godine, da bi ubrzo bio progla en za narodnog neprijatelja , nakon èega je s va njegova imovina konfiskovana. Po to ovaj sluèaj nikada nije slu beno razja njen, u porodici je o stala sumnja da je Sabrija Prohiæ bio rtva UDB-e. 56

Zakljuèak 1. Spisak nastradalih Jevreja za koje se tvrdi da su iz Graèanice ima vi e imena nego to ih je bilo uoèi rata u Graèanici. Znamo sigurno za est porodica, od kojih su se dvije sklonile u Mostar, u talijansku okupacionu zonu, i za 5 porodi ca, uglavnom ljekara i medicinskog osoblja, koje su se doselile (dovedene) tokom rat a da lijeèe stanovni tvo oboljelo od pjegavog tifusa i sifilisa. Na Spisku rtava rata 1941 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice nalazi se 28 jevrejskih imena, od kojih se 13 ponavlja u raznim modifi kacijama (na njemu su neke rtve dva puta upisivane samo pod drugaèijim, neznatno izmijenjenim imenima), to znaèi da se stvarno radi o 15 rtava, od kojih 5 nismo mogli naæi kod Elazara (èak nema ni imena Papo Davida, sin Rafaela, èija je porodica prva deportovana iz Graèanice), iz èega bi se mogao izvuæi pogre an zakljuèak da nisu ni bili u Graèanici. Od 15 imena koji se vode kao ubijeni Jevreji iz Graèanice u pub likaciji rtve rata prema podacima Statistièkog zavoda Jugoslavije, Bo njaèki institut Zürich Sarajevo 1998., str. 377, 10 se spominje na Spisku rtava rata 1941 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431., èetiri imena se ponavlja ju, dok se ime Jakoba Abinuna pojavljuje samo na tom spisku. S druge strane, Samuel Elazar uopæe ne spominje u svojim sjeæanjima porodice Goldgruber i Kolman, a nema ih ni na spomenutom spisku Saveznog zavoda za statistiku. Zato se nije ni moglo doæi do konaènog podatka o broju stradalih Jevreja u Graèanici, a pogotovo o njihovim imenima. Ne znamo èak ni imena svih devetero nastradalih graèanièkih Jevreja iz prve tri domicilne porodice deportovane iz Graèanice u drugoj polovini 1941. godine. Ne znamo koje su se dvije porodice odselile u Mostar i kakva je bi la njihova dalja sudbina u toku Drugog svjetskog rata. Ostalo je otvoreno pitanje j esu li to dvije od ukupno tri jevrejske porodice koje su se vratile u Graèanicu nakon zavr etak rata.42 Sigurni smo da su od 6 jevrejskih porodica, koliko ih je bilo pred rat, stradale 4, ukljuèujuæi i porodicu Kolman sa ukupno 9 èlanova. to se tièe ostalih dvadesetak imena sa spomenutih spiskova, radi se vjerovatno o osobama jevrejskog porijekla, koje su formalno (po nekom osnovu) bile vezane za Graèanicu, pa su tako, najèe æe po naknadnim sjeæanjima i evidentirane. Kako je do lo do toga, nismo mogli utvrditi.

2. Na osnovu dostupnih i obraðenih podataka u ovom prilogu, mo e se zakljuèiti da su usta e prva hap enja Jevreja u Graèanici izvr ili u drugoj polovini 1941. godine, nakon izbijanja ustanka na Ozrenu i zao travanja opæe vojno-politièke situacij e na ovom podruèju. Na udaru su bile tri najpoznatije, vjerovatno i najbogatije trgovaèke porodice Goldgruber i dvije porodice iz poznate familije Papo. Drugi udar usta e su pripremale nakon smirivanja ustanièkih podruèja Ozrena i Trebave koje je nastupilo poslije izvr enog èetnièkog puèa na Ozrenu i potpisivanja spora42 A BH, Zemaljska komisija za BiH za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa ( 1944 1947.), A BH, ZKUZ, Anketna komisija za utvrðivanje zloèina izvr enih protiv Jevreja za vrijem e okupacije Sreza graèanièkog, Zapisnik sastavljen u Graèanici u svrhu utvrðivanja zloèina izvr enih pro

ti v Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graèanièkog, inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945. 57

zuma (praktièno razgranièenja i podjele vlasti ) izmeðu civilne i vojne uprave NDH i èetnièkih komandanata Ozrena i Trebave (Lipac, 28.5.1942.). Na meti su bili ljekari koji su bili dovedeni sa strane da lijeèe stanovni tvo i saniraju epidemije tifusa i sifilisa. Da bi izbjegli hap enja, oni su spas potra ili na èetnièkoj teritoriji na Ozrenu, gdje su izgubili ivote apotekar Kolman i Hinko Mariæ, dok su se Levi izvukao, kao i mukler koji se odvojeno od ove grupe spa avao iz Doborovaca u pravcu Gradaèca. U ovom sluèaju, izdvaja se tragièna sudbina Helene Kolman, supruge apotekara Viktora Kolmana, koja se, nakon pogibije svog supruga, ko zna iz kojih razloga, sa bebom u naruèju - jedanaestomjeseènom kæerkicom Nadom, vraæa u Graèanicu, gdje je odmah uhap ena i sprovedena u logor. Mala Jevrejka je sklonjena u porodice Halilbegoviæ i Prohiæ, koje æe je kasnije, ispred oèigledne opasnosti , skloniti u Zagreb kod veletrgovca i posjednika Sabrije Prohiæa, gdje æe iva i zdrava doèekati kraj rata. Konaèan spisak nastradalih Jevreja iz Graèanice u toku Drugog svjetskog rata u ovom radu nije zakljuèen. Prilog: Popis jevrejskih rtava u Graèanici tokom Drugog svjetskog rata 1. Abinun (Salamon) Jakob, r. 1884., ubijen 1941., Jasenovac. ( rtve rata prema podacima Statistièkog zavoda Jugoslavije, Bo njaèki institut Zürich Sarajevo 1998., str. 377) 2. Alkalaj (Mo e Elazara?) (Elza), roðena 1898. Jevrejka, ubijena od usta a 1941. u logoru, Jasenovac (prema Spisku rtava rata 1941. 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice, u daljem tekstu: Spisak rtava); na istom spisku nalazi se ime: Elazar (Mo e Mirjam), roðena 1893., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; u èlanku Samuela Elazara, Graða za istoriju jevrejske zajednice u Graèanici. Tuzla: Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Muzej istoène Bosne, 1984; br. 15; 129 143 (u daljem tekstu: kod Elazara ili iz sjeæanja Samuela Elazara) upisana je Merjema (Mici), kæi Mo e Elazara, roðena 1898., udata Alkalaj, ubijena u logoru Sajmi te (Beograd) 1941. godine. Isto ime nalazi se upisano i u publikaciji rtve rata prema podacima Statistièkog zavoda Jugoslavije, Bo njaèki institut Zürich Sarajevo 1998., str. 377 (u daljem tekstu: rtve Jasenovca, Bo njaèki institut). Radi se o istoj osobi èije je ime kao rtve upisivano prema naknadnim sjeæanjima i kasnije prikupljenim podacima; 3. Altarac Davida Rifk a, roðena 1887., Jevrejka, ubijena od usta a 1943. u logoru Stara Gradi ka; Kod Elazara: Rifka je supruga Davida Danona, roðena Salom. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut. Na spisku rtava nalazi se ime Romano (Salamona) Rifk a, roðena 1902., Jevrejka, ubijena 1943. u logoru Ðakovo (pretpostavka je da se radi o istoj osobi); 4. Danon (Zodika) Moric, roðen 1906., Jevrejin, ubijen 1943., u direktnom teroru, Livno; Kod Elazara pi e Danon Zadika Moric, roðen 1908., poginuo 1943. kao vazduhoplovac u okolini Livna

5. Elazar (Mo e) Albert, roðen 1897., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; na Spisku rtava nalazi se ime Elazar (Mo e) Albert, roðen 1895., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; Isto ime na jednom mjestu sa istim podacima nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki insti tut. Na drugom mjestu u istoj publikaciji upisano je isto ime s tim to je upisano da je roðen 1900., a ne 1897. godine; Elazar napominje da je Mo o imao jednog Alberta, koji je bio trgovac. Radi se, dakle o istoj osobi. 6. Elazar (Mo e Mordehaj), roðen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki insti tut; na Spisku rtava nalazi se pod drugim brojem ime: Elazar (Mo e) Mordo, roðen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac. Radi se, dakle, o istoj osobi sa razlièito upisanim podacima. Iz Elazarovih sjeæanja doznajemo da je taj Mordehaj ili Mordo bio trgovac; 7. Elazar (Mo e) Flora, roðena 1906., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; pod drugim brojem Spiska rtava upisano je ime: Rubenoviæ (Mo e) Flora, roðena 1909., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd. Da se radi o istoj osobi potvrðuje nam podatak iz sjeæanja Samuela Elazara da je Flora, kæi Mo e Elazara, roðena 1906., (udata Rubenoviæ), ubijena 1941. na Sajmi tu; 8. Elazar (Mo e) Jozef, roðen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1944. u logoru Jasenovac; Isto ime sa istim podacima nalazi se i u spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut. U Elazarovom sjeæanju stoji: Elazar Josip, farmaceut, ubijen 1945., Stara Gradi ka; 9. Elazar (Mo e) Rahela, roðena 1891., Jevrejka, ubijena 1942. u logoru Ðakovo. Na istom spisku nalazi se ime: Kajon (Mo e Elazara) ???, roðena 1891., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru Ðakovo; Elazar se sjeæa da je Rahela udata Kajon, roðena u Sarajevu 1895. 1942. (logor); Kajon bi mo da moglo biti i Hajon i Koen. 10. Elazar (Mordehaja) Salamon, roðen 1866., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut; Elazar napominje da se sin Morde, negdje vodi kao Solomon, a ene su mu bile Simha i Estera; 11. Elazar (Davida) Salamon, roðen 1900., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u konc. logoru??; Elazar navodi da je poginuo kao borac JNA 12. Finci (Daniela) David, roðen 1904., Jevrejin, ubijen 1941. u direktnom teroru, Sarajevo. 13. Finci (Daniela) Isidor, roðen 1895., Jevrejin, ubijen od usta a 1945. u logoru J asenovac; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki insti tut; (ovo se ime ne navodi kod Elazara) 14. Fridman Samuila Ada, roðena 1898., Srpkinja???, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); 15. Levi (Danona) Dona, roðena 1897., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru, logor Grad?? (Elazar navodi da je to bila kæi Rafaela Bokora Danona, udata Levi); 16. Levi (Davida) Beja, roðena 1890., Jevrejka, ubijena od usta a 1943. u logoru Stara Gradi ka; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut;

(ovo se ime ne navodi kod Elazara); 17. Musafia (Marde?? Morde) Sara, roðena 1862. Jevrejka, ubijena 1941. u logoru Ðakovo; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); 18. Papo (ime oca nepoznato) Hana, roðena 1914., Srpkinja?, ubijena od usta a 1942. u logoru Jasenovac; supruga Mo e Pape (sina Rafe); spominje se kao supruga Mo e Pape koji je stradao zajedno sa Goldgruberom, 1942. je imala 23 godine; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut; 19. Papo (Rafaela, Rafe) David, roðen 1912., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se jo dva ista imena sa razlièiti m podaci ma: Papo (Rafaela) David, roðen 1910., Srbin ?, ubijen od usta a 1941. u logoru Jasenovac i Papo (Rafaela, Rafe) David, roðen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1941. u Konc. logor ? najvjerovatnije je da se radi o istoj osobi sa razlièito upisanim podacima (ovo se ime ne navodi kod Elazara); Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut; u Matiènoj knjizi roðenih u Matiènom uredu Graèanica, pod rednim brojem 62 za 1957. godinu, pi e da je David Papo roðen 1. 1. 1910. godine u Graèanici, ime oca Rafael, ime majke Rena (djevojaèko prezime Perera). U naknadno upisanoj bilje ci pi e: Umro 1941. u Jasenovcu ; 20. Papo (Rafaela, Rafe) Mo a, roðen 1910., Jevrejin, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se i Papo (Rafaela, Rafe) Mo o, roðen 1905., Srbin ?, ubijen od usta a 1942. u logoru Jasenovac. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bo njaèki institut (upisano dva puta,samo sa razlièitom godinom roðenja; Oèigledno se radi o istoj osobi; u Matiènoj knjizi roðenih u Matiènom uredu Graèanica, pod rednim brojem 42 za 1957. godinu, pi e da je Mo o Papo roðen 25. 8. 1906. godine u Graèanici, ime oca Rafael, ime majke Ren a (djevojaèko prezime Perera). U naknadno upisanoj bilje ci, 19. 12. 1957. godine pi e: Brak sklopio 1940. g. u Sarajevu sa Kajon Kanon iz Sarajeva. Umro 1942. u Jasenovcu. 21. Golgruber Desider, roðen oko 1902., usta e ga transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratio), 22. Golgruber (supruga) Desidera ?, roðena oko 1902. usta e je zajedno sa mu em Desiderom transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratila, 23. Golgruber (kæi Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 4 godin e 1942. u Jasinovac, 24. Golgruber (kæi Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 2 godin e 1942. u Jasenovac 25. Kolman Viktor, stradao na Ozrenu, 1943. 26. Kolman Helena, ubijena u logoru na Savskoj cesti 1943. godine

Mr. sc. Suadin Stra eviæ KOTARSKI ERIJATSKI SUD U TUZLI (1914-1918)1 Uvod U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini postojali su brojni kotarski sudovi i pri njima kotarski erijatski sudovi. Kotarski erijatski sudovi s u bili sudovi prvog stepena ili prve molbe. Pored kotarskih erijatskih sudova u Bosni i Hercegovini, dolaskom Austro-Ugarske osnovan je i Vrhovni erijatski sud za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Kotarski erijatski sud bio je obavezan da jednom godi nje izvje tava Vrhovni erijatski sud o svome poslovanju, o vrsti i broju predmeta, te o rije enim i nerije enim sluèajevima. Taj izvje taj je raðen po obrascu koji je propisala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu od 1886. godine. 2 Kotarski erijatski sud bio je sastavni i va an dio strukture sudstva u Bosni i Hercegovini. Muslimani u Bosni i Hercegovini su svoja prava ostvarivali putem kotarskih erijatskih sudova i putem Vrhovnog erijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. U ovom radu se razmatra djelatno st Kotarskog erijatskog suda u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata (19141918). Kotarski erijatski sud u Tuzli

U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadle nosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao posljedica rata. Gradski kotarski ured u Tuzli je 1. marta 1915. godine Kotarskom erijatskom sudu uputio Oglas sljedeæe sadr ine: Izvje æe o ranjenicima kao bolesnim vojnicima koji se nalaze u bolnicama u Ugarskoj daje Ugarska-bosansko-hercegovaèka gospodarstvena centrala (Ungarisohbosuisch-hercegoinische zentrale) u Budimpe ti . Ko zatra i dotièno izvje æe, neka se obrati pismeno i to direktno na gore spomenutu centralu. Dotièno pismo je 1 Nauèno-istra ivaèka pitanja u ovom radu razmatrana su u magistarskom radu pod naslovom Kotarski erijatski sud u Tuzli 1882-1918 , koji je odbranjen na Pravnom fakultetu Univerzite ta u Tuzli 15. maja 2008. godine pod mentorstvom uva enog prof. dr. Fikreta Karèiæa i pred Komisi jom koju su saèinjavali dr. sc. Enes Durmi eviæ, predsjednik, prof. dr. Fikret Karèiæ, mentor i dr. sc . Hajro Kofrc. 2 Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1886., Tisak zemaljske ti skare, Sarajevo, Sarajevo 1886., str. 425.; Prema propisanom obrascu Kotarski erijatski sud u Tuzl i podnio je izvje taj Vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Pogledati: Arhiv Tuzl anskog kantona,

Fond Kotarskog erijatskog suda, (nadalje: Arhiv TK-a, Fond K S), kutija 633., godin a 1915., izvje taj Visokom vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, od 1. janura 1916. godine. 61

prosto od po tarine ako se na istom napi e: Uredovna vojnosanitetska stvar. (Amtlich a militaranitetsangalegenheit). Kotarski predstojnik: Kobaèiæ. 3 Na poleðini Oglasa nalazimo sljedeæu zabilje ku kadije Jusufa Mid iæa: Na proèitavanje svima osobama ovoga suda radi znanja i razumijevanja, Tuzla, 8. 3. 1915. godine. Kadijska (sudijska) zabilje ka je ovjerena peèatom Kotarsk og erijatskog suda u Tuzli. Gradski kotarski ured u navedenom Oglasu daje upute Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli kako da sud postupi ukoliko porodice ranjenih vojnika zatra e informacije o svojima od Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli primao je i okru nice Reisul-uleme. Navodimo Okru nicu broj 2059, od 5. septembra 1915. godine: Sada se provagja organizacija pothvata kome je svrha, da pomogne onim sinovima na e zemlje, koji su u borbi za domovinu oboljeli ili ostali ranjeni ili invalidni, kako æe opet povratiti naru eno zdravlje i ponovno poluèiti sposobnost za zaradu, da ne bi kasnije bili upuæeni na javno milosrðe, nego da iznova postanu razn ovrijedni èlanovi ljudskog dru tva. Prema tome se imadu i u na oj zemlji poduzeti u tu svrhu nu ne mjere i stvoriti institucije, èija æe zadaæa uglavnom biti ovo: oni oboljeli vojnici, koji bi uz primjerenu lijeènièku njegu opet mogli postati sposobni za vr enje svog prija njeg zvanja, lijeèiæe se na ovakav naèin tako dugo, dok se eljeni cilj ne posti gne; nasuprot æe se onim vojnicima, koji su usljed gubitka kojeg uda postali nesposobni, za rad i zaradu nabaviti umjetna uda; te æe se tako dugo poduèavati uporabi istih, dok ne postanu opet sposobni za svoje prija nje zvanje ili pako za drugo, koje odgovara vrsti stepena njihove individualnosti . Napokon æe se oni vojnici, koje je zadesila nesreæa da su izgubili oèinji vid, izobraziti u zavodi ma za slijepce u zvanju, koje æe im davati priliku, da sami svoj kruh zaraðuju. Zavodi, koji æe se za tu svrhu uspostaviti slu iæe za one na taj naèin stradale vojnike. Srce bi voljelo, kad ne bi bilo takvih rtava. Ali sudbina i te ka borba naroda donosi i tak e, kojima treba najveæi obzir svratiti. Treba imati u vidu, da onaki jesu u to stanje do li, u borbi za roðenu grudu, koji su se borili i bore se za sigurnost i mir sibjana. O ni najskuplje svoje blago rtvova e za nas. Ne samo èovjeènost nego upravo du nost je s toga na a, da svi: stari i mladi, bogati i siroma niji koliko tko mo e vi e da mate rijalno potpomogne ovu instituciju. kolika je to dobrobit kad se jednom èesti tom borcu, koji izgubi vid ili mu ruka nastrada, pa mu se omoguæi prikladno zanimanje. Osim to ne æe biti na teret svojoj porodici, i to æe moæi koliko toliko privreðivati, koliko æe mu se u du i olak ati stanje, kada se sa Bo ijom pomoæi, mogne èime zanimati. Valjani i svijesni narodi sa najveæom po rtvovano æu i marom svake institucije podupiru i uzdr avaju. Svojim harnim sinovima tako ubla uju te ko stanje i zadahnjuju ih novom snagom. Mi se uzdamo u Boga dragoga, da æemo i mi, kao to se takmimo u prvim redovima kako na bojnom polju tako i u svakom drugom pozivu

du nosti to ga tok vremena nameæe, i u ovom podhvatu sa ostalim svojim sugraðanima u ovom plemenitom i uprav nu nom poduzeæu najpripravnije se odazvati. Neka kotarska-vakufsko-mearifiska povjerenstva, na shodan naèin o ovom poduze 3 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., Gradski kotarski ured u Tuzli p rema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, od 1. marta 1915. godine. 62

æu obavijeste muslimane svoga kotara. Da se svim slojevima puèanstva pru i prilika da mogu uèestvovati u ovom podhvatu, darovi æe se primati u obliku mjeseènih prinosa. A i najmanji dar dobro je do ao. Konaèno se pripominje, da su na primanje dotiènih prinosa i darova ovla teni kotarski uredi i ispostave, a osim toga mogu se blokovi za sabiranje prinosa kao i pologovni listovi, za polaganje sabranih svota kod b-h po tanske tedionice izravno kod sekretarijata 4. odjela zemaljske vlade zatra iti. Svim muft ijskim ur edima! Svim kotarskim erijatskim sudovima! Svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima! Zemlji! Sarajevo, dne 5. septembra 1915. Reis-ul-ulema: D emaluddi n, v.r. 4 Kotarski erijatski sud je zaprimio Okru nicu 13. septembra 1915. godine, to je ovjereno peèatom suda. Na poleðini Okru nice nalazimo slijedeæu zabilje ku: Primljeno na znanje..., i da se u ovom predmetu djelatnost vodi i da je potpisan èlan odbora kao i kasa..., (u potpisu sudija) Mid iæ. U Okru nici, upeèatljive i dojmljive sadr ine, mo emo uvidjeti svu slo enost i strahote Prvog svjetskog rata. Kotarski erijatski sud u Tuzli u cilju pomoæi i rehabilitaciji ranjenika i bolesnik a osniva kasu za prikupljanje sredstava za bolesne i ranjene, te istovremeno odreðuje i osobu koja je bila zadu ena za te aktivnosti. Pored intenzivne socijalne aktivnosti Kotarskog erijatskog suda u vremenu Prvog svjetskog rata, sud se bavio i drugim djelatnostima koje su neposredno proistekle iz rata. Donosimo Oglas Gradskog kotarskog ureda broj 9319, od 5. jun a 1915. Godine, upuæen Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, pod naslovom: Municija je vlasni tvo vojne uprave! U Oglasu se navodi: Dogaðalo se je, da je vojni tvo, koje je ranjeno i bolesno dolazilo sa rati ta dijelilo p. n. publici na zamolbu za ratnu uspomenu o tru municiju. Municija je vl asni tvo vojne uprave, pa je vojnici ne smiju dijeliti , niti je iko smije od njih primat i ni iskati , jer æe za to odgovarati kaznenom zakonu, odnosno vojnom sudu radi nepo vla tenog posjeda municije. Gradski kotarski ured. 5 Oglas je ovjeren peèatom Gradskog kotarskog ureda u Tuzli. Na poleðini Oglasa saznajemo iz zabilje ke da je Kotarski erijatski sud u Tuzli primio Oglas 10. juna 1915. godine, to je ovjereno peèatom suda. Takoðer, nalazimo sljedeæi tekst: Primljeno na znanje 10. 06. 1915. Meðutim, ispod navedenog teksta, pored potpisa najstarijeg erijatskog sudije Mid iæa, nalazimo i potpise sudije Èokiæa, sudije Æenanoviæa, sudskog pripravnika Kapetanoviæa i saradnika suda Seleskoviæa. Navedeni potpisi ukazuju na va nost ovoga Oglasa, te je Kotarski erijatski sud u Tuzli, primio na znanje navedeni Ogl as i imao je postupati po njemu. U toku Prvog svjetskog rata, bilje imo intenzivniju suradnju izmeðu Muftijskog ureda za Okru je tuzlansko u Tuzli i Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. Donosimo sljedeæu Obavijest zaprimljenu u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli: Muftijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, broj 460/1915., Tuzla, dne 10. avgusta 1915., Sveèana dova u d amiji. Svim uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom 4 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., okru nica reisul-uleme D emaluddina , v.r., broj 2059.,

od 5. septembra 1915. godine. 5 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915. Gradski kotarski ured u Tuzli pr ema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, oglas o municiji, broj 9319., od 5. juna 1915. godine. 63

roðendana Njeg. Velièanstva na eg premilostivog vladara Cara i Kralja Franje Josipa I., odr avat æe se dne 18. o. m., u srijedu sveèana dova u èar ijskoj d amiji iza podnevne molitve za zdravlje na eg sijedog vladara i za konaènu pobjedu na eg oru ja. Neka p. naslov izvoli ovu okolnost radi ravnanja na znanje primiti. Tuzlanski mu ftija Maglajliæ. 6 Obavijest je potpisana od strane muftije i ovjerena peèatom Muft ijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je Obavijest zaprimio 16. avgusta 1915. Pored potp isa kadije Mid iæa nalazimo i zabilje ku da je: Primljeno na znanje. Takoðer, sliènu Obavijest nalazimo i 2. oktobra 1915. godine, u kojoj stoji: Muftijski ured za ok ru je tuzlansko, broj 564/15., Tuzla, dne 2. oktobra 1915. Sveèana dova u d amiji povodom imendana Nj. Vel. Svima uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom imendana Njegovog velièanstva i Na eg premilostivog vladara cara i Kralja Franje Josipa I., odr avat æe se dne 04. o. m. u ponedjeljak iza podnevne molitve sveèana dova u èar ijskoj d amiji u Tuzli za zdravlje na eg sijedog vladara i za konaènu pobjedu na eg ratujuæeg oru ja. Neka P. N. izvoli ovu okolnost ravnjanja radi na znanje primit i. Okru ni muft ija Maglajliæ. 7 Obavijest je ovjerena potpisom muftije i peèatom Muftijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je navedenu Obavijest primio 4. 10. 19 15. godine, to je ovjereno peèatom suda i potpisom kadije Mid iæa. Srednji red, sredina: kadija Jusuf ef. Mid iæ, starje ina Kotarskog erijatskog suda u T uzli u vrijeme Prvog svjetskog rata, kasnije erijatski sudija Vrhovnog erijatskog suda BiH u Sara jevu. (Izvor: Trifkoviæ Dragi a, Tuzlanski vremeplov III., IGTRO Univerzal, OOUR Grafièar Tuzla, Tuzla 1988. , str. 47.) 6 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915. Muft ijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajliæ, prema svim uredima i oblasti ma, sveèana dova u d amiji, br. 460/15., od 10 . 08. 1915. 7 Arhiv TK-a, Fond K S, kutija 633., godina 1915., Muftijski ured za okru je tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajliæ, prema svim uredima i oblasti ma, sveèana dova u d amiji, br. 564/15., od 2. 10. 1915. 64

Zakljuèna razmatranja U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadle nosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao direktna posljedica rata. Nalazimo da je Kotarski erijatski sud u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata intenzivnije saraðivao sa Kotarskim uredom, Gradskim kotarskim uredom, Okru nom oblasti , Muftijstvom u Tuzli i Rijasetom u Sarajevu, te drugim institucijama u kotaru i Okru ju tuzlanskom, kao i sa institucijama u Bosni i Hercegovini. Ta sa radnja je, najveæim dijelom, proistekla iz neposrednih ratnih zbivanja. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli je primao i okru nice reisul-ulem e D emaluddina Èau eviæa, kao to je Okru nica od 5. septembra 1915. godine.

66

Mr. sc. Fatmir Alispahiæ ZAÈECI BO NJAÈKE DRAMSKE KNJI EVNOSTI Sa etak Bo njaèka drama se razvijala na dva tematska plana: prvi je historijska melodrama, (samo)definirana kao dramatski spjev, a drugi je komedija s temati kom iz savremenog ivota. Komediografija se mo e razumijevati kao nadgradnja drame sa historijskom tematikom, utoliko to se javlja kasnije i to tematski olabavljuje prv otno nastojanje da se kroz dramsku formu defi niraju pitanja narodnosnog porijekla, identiteta i usmjerenja. U vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini djeluju mnoga kulturno-umjetnièka, prosvjetna, konfesionalna i esnafska dru tva, kao i mnoge diletantske pozori ne grupe i dru ine. Ove raznolike forme djelovanja na iroke narodn e slojeve u smislu pouke i zabave brzo su se udomaæile i meðu bo njaèkim stanovni tvom, jer iva rijeè izgovorena sa scene imala je u nepismenoj i polupismenoj publici onog vremena sna an i blagotovoran odjek 1. Austrougarska uprava je od samog poèetka pozori te razumijevala kao medij, preko kojega ja moguæe uticati na narodne mase, a time i subverzivnim djelovanjem destabilizirati vladajuæi poredak. U prvim godinama okupacije, uprava je zabranjivala gostovanja putujuæih pozori ta iz Srbije, ili ih je nastojala blokir ati rigoroznim policijskim mjerama, buduæi da su srbijanske predstave najèe æe nosile nacionalne poruke, koje su imale subverzivni karakter. Dolaskom Kalajeve uprave (1882-1903) stanje se promijenilo, to zbog Kalajevog nastojanja da se prika e kao nositelj kulturne misije ne samo u ovoj zemlji nego i na Balkanskom poluostrvu , a to zbog nastojanja okupatorske uprave da ne poka e slabost i nesigurnost. Uprava je dopustila gostovanje putujuæih pozori ta iz Srbije, ali je kontrolirala granice umjetnièke slobode i nije dozvoljavala da one preðu u politièki prostor. Podatak da je austrougarska uprava cenzurirala i motrila sve javne sadr aje, pa i pozori ne, ukazuje da je sloboda umjetnièkog izra avanja bila tek privid u nastojanju da se nova vlast prika e sigurnom u sebe i svoju evropejsku misiju. Austrougarska kulturna politika u Bosni i Hercegovini je imala dvostruki cilj da prezentira svjetskoj javnosti spektakularne rezultate u oblasti kulture, nauke i umjetnosti , postignute u relativno kratkom vremenu u zaostalim krajevima koje 1 Josip Le iæ, Grad opsjednut pozori tem, Sarajevo, 1969., str. 9. Beograda, odnosno Z agreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze prete no iz srpskih, odnosno hrvatski h krugova u Bosni i Hercegovini. 67

je ona okupirala i da, s druge strane, u sklopu svoje balkanske politi ke, sraèuna te na du u stazu, stvori od Sarajeva sna an kulturni centar koji bi veæ samim svojim postojanjem u okviru dvojne Monarhije suzbijao centrifugalne tendencije meðu znatnim dijelom stanovni tva Bosne i Hercegovine, orijentisanog u pravcu Beograda, odnosno Zagreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze prete no iz srpskih, odnosno hrvatskih krugova u Bosni i Hercegovini. 2 Potreba za domaæom dramom Kulturne prilike u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske okupacije mogu se razumijevati kao prostor historijskih i politièkih antagonizama, na kome su se suèeljavali ideolo ki proti vnici, pri èemu je austrougarska uprava nastojala da pronaðe mjeru izmeðu kolonizatorske represije i domaæinskog odnosa prema dru tvenoj stvarnosti. Pozori te je bilo jedan od uticajnijih medija, i otud mu je posveæivana iznimna pa nja, kako vlasti, tako i narodnih tribuna koji su nastojali d a preko pozori ta ojaèaju svoj glas. Meðutim, kao rijetko kada u istoriji pozori ta, u toku èetiri decenije pozori na umjetnost u Bosni i Hercegovini, a naroèito u Sarajevu kao glavnom zemaljskom gradu , ni u jednom trenutku nije bila li ena politike. (...) Pozornica je bila stal no popri te na kojem je nova vlast, okupirajuæi vojno i materijalno zemlju, eljela da izvojuje i duhovnu i kulturnu dominaciju, svjesna da æe tek sa tom pobjedom dobiti bitku za totalnu okupaciju 3. Ubrzo se osjetila potreba za odgovarajuæim domaæim dramskim tekstovima koji bi se igrali na diletantskim pozornicama irom Bosne i Hercegovine. Postojeæi dramski tekstovi iz srpske i hrvatske romantièarske knji evnosti, to su ih putujuæe dru ine pokazivale po mnogim bosanskohercegovaèkim sredinama, najèe æe nisu mogli udovoljiti osjetljivoj moralno-obièajnoj zahtjevnosti patrijarhalne zajednic e Bo njaka, koji u osmanlijskom periodu, osim improviziranih dijalo kih partova karaðoz teatra, nisu ni imali vlastitog dramskog stvarala tva. Trebalo ga je tek zaèeti. 4 Istra ujuæi pro lost bosanskohercegovaèkih pozori ta, J. Le iæ je primijetio kako je do lo do jedinstvene pojave u razvitku na eg teatra i na e dramske knji evnosti: amaterska pozori na djelatnost podstakla je i stvorila dramsku knji evnost 5. Do sliènog zakljuèka do ao je i M. Rizviæ u svojoj monografi ji o èasopisu Behar : Zbog toga je trebalo stvoriti domaæe dramske tekstove, koji bi u svemu odgovarali duhu, mentalitetu, knji evnoj tradiciji i nivou muslimanske sredine na prelazu iz XIX u XX vijek, a koji bi u isto vrijeme vr ili odreðenu prosvjetnu, dru tvenu, patriotsku , kulturnu i knji evnu ulogu u smislu op tih napora savremene knji evno-kulturne generacije za preporoðajem muslimanskog dru tva u Bosni i Hercegovini i njegovim 2 Risto Besaroviæ, Specifiènosti kulturnog razvitka u Bosni i Hercegovini 1878 1918. , Iz kulturne i politièke istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966., str. 55. 3 Josip Le iæ, Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 70. 4 Gordana Muzaferija, Antologija bo njaèke drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 7. 5 Josip Le iæ, Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 155. 68

pribli avanjem novom vremenu i savremenom zapadnom

ivotu6 .

I Gordana Muzaferija takoðer smatra da su uti caji putujuæih pozori ta su tinski odredili karakter razvoja pozori ta i dramske knji evnosti u Bosni i Hercegovini: U kazali nom i dramskom ivotu Bosne i Hercegovine devedeseti h godina 19. stoljeæa, koji se preko putujuæih dru ina odvijao pod uticajem repertoara iz Beogr ada, Zagreba i Beèa, kao dominantan anr nametnula se melodrama i u svim elementima svoje emocionalne i ekspresivne svrhovitosti osvojila diletantske sce ne raznorodnih nacionalnih dru tava, pa je logièno postala i temeljni anr bo njaèkog dramskog stvarala tva. 7 Treba spomenuti da je relativno kasno do lo do osnivanja Prvog bosanskohercegovaèkog narodnog pozori ta, u Tuzli 1898., koje je nakon dva mjeseca postalo putujuæe , da bi se nakon osam mjeseci od osnutka ugasilo. Stavovi navedenih knji evnih historièara znaèajni su iz dva razloga: prvo, njihove tvrdnje upuæuju na èitav niz podsti cajnih motiva koji su dali impuls u dramskom stvaranju ne samo u literaturi koju su stvarali bo njaèki pisci, veæ i pisci ostalih n aroda; drugo, navedena mi ljenja istovremeno predstavljaju odgovor na pitanje kada, kako i u kojim uvjetima su nastali prvi originalni bo njaèki dramski tekstovi. Zaèetnici bo njaèke drame U studiji Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine (Sarajevo, 1973), koja uz knji evnohistorijsku monogra fiju Behar (Sarajevo, 1971) predstavlja do sada najsistematièniji i najpotpuniji uvid u stvarala tvo bo njaèkih pisaca u spomenutom razdoblju, Muhsin Rizviæ, pored ostalog, prati i razvoj dramske literature. U prvoj knjizi obraðeno je sedam dramatièara: Safvet-beg Ba agiæ, Riza-beg Kapetanoviæ, Hamid ahinoviæ Ekrem, Salih Kazazoviæ, Husein DubraviæÐogo, Osman Ðikiæ i Sejfudin Huseinagiæ Fikret. Monografijom Behar ovaj spisak pro iruje se za jo nekoliko imena, kao to su Adem Me iæ i Hamdija Muliæ. Do kraja 1918. godine, do kada ih Rizviæ prati u svojim istra ivanjima, oni su napisali 28 dramskih djela.8 I, bez obzira to su neki od ovih pisaca ispoljavali svoju 6 Muhsin Rizviæ, Behar knji evnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971., str. 248 7 Gordana Muzaferija, Antologija bo njaèke drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 8. 8 Safvet-beg Ba agiæ, Ali-pa a (1894), Abdullah-pa a (1900), Pod Ozijom ili Krvava nagra da (1905); Riza-beg Kapetanoviæ Ljubu ak, Zulumæarev san (1896), Had ibeg Rizvanbegoviæ (1904); Hamid ahinoviæ Ekrem, Na uranku (1904), Na planini (1904), Anðelija (1905), Fata s Krajine (1906) , Hifzibeg (1905), Zmaj od Bosne (1907), Ðavo pod èergom (1901), Punica (1904), Dva naèelnika (19 07), Pred gradske izbore (1910); Salih Kazazoviæ, Oba gluha (1911), Æorav raèun (1912); Husein D ubraviæÐogo, Pokradeno gro ðe (1908), Doktor Lacmanin (1913), Dvije struje Tvrdi i i Mehki i (1909); Osman

Ðikiæ, Zlatija (1906); Edhem Mulabdiæ, Miraska (1895); Sejfudin Huseinagiæ Fikret, Domov ina (1918); N. R. Travunjanin (Nazif Resuloviæ), Sloga (1918); Adem Me iæ, Ismet i Almasa (1904); Hamdija Muliæ, Dva mubareæa (1910); A(bdurezak) Hifzi Bjelavac, Lukavi opanèar (1912). U spisak su unesena samo tampana djela. 69

stvaralaèku snagu i poslije naznaèene godine, oni po starosnoj strukturi9 pripadaju istoj generaciji i èine prvi talas u plimi bo njaèke dramske knji evnosti. Neki od ovih pisaca znaèajni su prvenstveno zato to su se prvi oglasili kao dramatièari Ba agiæ sa svojim prvjencem Ali-pa om , Mulabdiæ sa svojom Miraskom , Kapetanoviæ sa svojim Zulumæarevim snom , itd.; neki zato to su zaèetnici pjesnièko-dramskog anra, herojsko-patriotskog spjeva, odnosno historijske melodrame (Ba agiæ, Ljubu ak, Ekrem); neki, opet, kao zaèetnici originalne bo njaèke komedije (Ekrem, Ðogo). Ima i onih koje je povukla kreativna inercija, jer su bili podstaknuti recitatorsko-scenskim aktivnostima amaterskih dru ina, ili su, po ugle du na prijatelje pisce, uhvaæeni ku njom i izazovom dramskog stvaranja (A. Me iæ, S. Kazazoviæ, èak i O. Ðikiæ). Safvet-beg Ba agiæ 1894. godine tampa svoj dramski prvijenac. 10 M. Rizviæ nalazi da je Ali-pa a - prvi dramski tekst u knji evnom stvaranju Muslimana 11 èime je oznaèeno stvaranje jednog novog anra u bosanskohercegovaèkom knji evnom podneblju. Ali-pa a je, inaèe, nevje t dramski tekst, a dramski je samo u formalnim karakteristikama, jer je sroèen u dijalo koj formi. Ovaj tekst pisan je u stihu, tema je historijska, necjelovit je (objavljen kao fragment ), simbolièkoroma ntièarskog obilje ja i nastao pod uticajem prvih hrvatskih i srpskih romantièarskih pjesnika. Znaèaj Ali-pa e je u tome to predstavlja prvi tekst ove vrste u bo njaèkoj knji evnosti i to je djelovao kao impuls u raðanju i razvoju bo njaèke dramske knji evnosti, posebno za predstojeæi ciklus u kome dominira drama sa histori jskim temama. Od pojave Ali-pa e (1894) pa sve do kraja XIX stoljeæa, u dramskom stvaranju bo njaèkih pisaca neæe se skoro ni ta znaèajnije dogoditi. Dodu e, Edhem Mulabdiææe se 1895. oglasiti kao dramatièar svojom Miraskom 12a m. Hilmi Muhibiæ u Bo njaku tekstom Zloèin i kazna 13 koji je poku aj da se jedan istiniti dogaðaj iz hajduèkog ivota , kakva naznaka stoji uz naslov teksta, uoblièi u dramski, poetsko-romantièarski do ivljaj. U Bo njaku æe se sljedeæe godine pojaviti Zulumæarev san , aktovka u stihovima Riza-bega Kapetanoviæa Ljubu aka, takoðer dramski prvjenac ovog pisca. Zulumæarev san najsna nije je poetsko-dramsko ostvarenje meðu dosad spomenutim dramskim poku ajima bo njaèkih pisaca. Rijeè je o poetsko-dramskoj slici, to Zulumæarev san 14 prije svega jeste, i to slika s nagla enom simbolikom, koja nagovje tava èitav jedan tok u bo njaèkoj drami, u kome æe ne to kasnije znaèajne domete ostvariti Hamid ahinoviæ Ekrem. Rijeè je o dramama s izrazito simbolièno-romantièkim obilje jem kakvi su dramatski spjevovi u dvije slike: Na uranku i Na planini . 9 S. Ba agiæ (roðen 1870), R. Kapetanoviæ (1868), Ekrem (1879), S. H. Fikret (1886), H. D. Ðogo (1880), O. Ðikiæ (1879), Mulabdiæ (1862), Resuloviæ (1886), Muliæ (1881). 10 Mirza Safvet (Safvet-beg Ba agiæ), Ali-pa a. Fragment. Vienac , 26/1894., 40, 631-634. 11 Muhsin Rizviæ, Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u do ba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 254. 12 Edhem Mulabdiæ, Miraska (Bogata ba tinica). Drama u 1 èinu. Kalendar Mearif , Sarajevo , 1895. 13 M.H. (M. Hilmi Muhibiæ), Zloèin i kazna. Istiniti dogaðaj iz hajduèkog ivota. Bo njak , 4/1894., 30, 1-2 14 Riza-beg Kapetanoviæ (Ljubu ak), Zulumæarev san. Bo njak, 6/1896., 35, 1-2; 36. 1-2.

Pod isti m naslovom ovaj tekst tampan je iste godine i u èasopisu 70

Nada

(2/1896., 13, 250-252.).

anrovska obilje ja Od 1894. godine, kad se pojavio Ba agiæev Ali-pa a , do poèetka Prvog svjetskog rata, bo njaèki dramatièari napisali su tridesetak dramskih tekstova. Nakon uvida u anrovska obilje ja, ovi se tekstovi mogu svrstati u tri grupe, i u svakoj od njih naæi æe se djela objedinjena zajednièkim formalno-tematskim, stilskim i sadr ajn im karakteristiènim odlikama. Prvu grupu tekstova èine tzv. dramatski spjevovi. Prema osnovnim motivima oni se razdvajaju u dva toka: a) tekstovi sa temama vezanim sa pro lost Bosne i za poznate dog ðaje i liènosti iz historije bo njaèkog naroda; b) tekstovi kojima su radnje preuzete iz bo njaèke / i nebo njaèke / ep ske narodne poezije. Drugu grupu èine komediografski tekstovi. Treæu grupu èine dramski tekstovi s razlièitim anrovskim variranjem.

U kontekstu ju noslavenskih dramskih tokova s kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa, bo njaèka drama je tek u fazi nastajanja, za razliku od hrvatske i srpske, pa i slovenaèke, èije su tradicije jo ranije obogaæene zapa enim dramskim pojavama i vrijednim, danas veæ klasiènim, dramskim djelima. Bo njaèka drama, kao i crnogorska, makedonska, jevrejska i albanska, raðala se ne to kasnije. Ovo je bitna èinjenica za razumijevanje bo njaèke drame iz austrougarskog perioda, pogotovo kada se govori o anrovskim obilje jima tih prvih dramskih tekstova, koji su èesto nevje to graðeni i nejasno defi nirani. Rizviæ je u nekoliko dramskih tekstova na ao interliterarne tragove i uti caje hrvatskog, srpskog, èak i crnogorskog romantizma, kao i poruke i motive iz pojedin ih dijela na ih romantièarskih pjesnika, to nedvosmisleno navodi na zakljuèak da su prvi bo njaèki dramatièari imali doticaja s ostalim ju noslovenskim nacionalnim literaturama, i da su te literature djelovale podsticajno na bo njaèke pisce ovog vremena. Trauma identiteta koja je talo ena i uslo njavana specifiènim historijskim tokovima, uticala je na pojavu historijsko-romantièarskog anra u bo njaèkoj dramskoj knji evnosti pri samom njenom raðanju, na pojavu dramatskih spjevova, pisanih stihom epske narodne poezije. Ovaj anr u bo njaèku dramu uveo je Safvet-beg Ba agiæ ( Ali-pa a , Abdullahpa a , Boj pod Ozijom ili Krvava nagrada ). Razvoj dramatskih spjevova nastavio je Riza-beg Kapetanoviæ Ljubu ak ( Had i-beg Rizvanbegoviæ ). Treæi predstavnik ovog anra, koji je oti ao najdalje u njegovanju epsko-herojske tradicije u bo njaèkoj drami, bio je Hamid ahinoviæ Ekrem. Pored kraæih dramskih slika simboliène rodoljubivo-etièke i romantièarske knji evne strukture ( Na uranku , Na planini ), Ekrem je napisao i dva dramatska spjeva izravno inspiriran epskom narod nom poezijom, primijeniv i jednostavan metod formalnog prevoðenja likova i dogaðaja iz narodne epike ( Anðelija , Fata s Krajine ), kao i dva dramatska spjeva u èijoj su osnovi dramske radnje dogaðaji i liènosti iz bosanske pro losti : Hifzibeg i Zmaj od Bosne . I, to bi bilo sve to su bo njaèki dramatièari stvorili u ovom anru dramatskih spjevova.

Kako se mo e vidjeti iz pregleda naslova i tema, u ovom anru postoje dvije osnovne pojave: jedna u kojoj dominira zavièajna pro lost i u njoj herojske liènosti i dogaðaji (Ba agiæ, Kapetanoviæ, Ekrem), i druga, kroz koju se prizivaju davni svjetovi epske narodne poezije (Ekrem). Ovakva vrsta dramske poezije u bo njaèkoj drami njegovat æe se i u vremenima izmeðu dva rata, sa sliènim motivima i porukama, ali s novim formalno-stilskim i anrovskim obilje jima. Prve komedije U isto vrijeme kad se javljaju prvi bo njaèki dramatièari, ovim dramatskim spjevovima s patriotsko-moralistièkom i historijsko-romantièarskom sadr inom, inspirir ani historijom, kultom predaka ili narodnom epskom poezijom, javlja se i prvi bo njaèki komediograf i najznaèajniji dramatièar svog vremena Hamid ahinoviæ Ekrem. Tokom prve decenije 20. stoljeæa, koja se mo e uzeti kao najproduktivnija u knji evnom djelovanju ovog pisca, Ekrem je napisao pet komedija. U prvim trima jednoèinkama nalazimo ive slike ivota na bo njaèkom selu ( Ðavo pod èergom , Orden , Punica ), dok je drugim dvjema komedijama ( Dva naèelnika , Pred gradske izbore ) pisac dao ivot bo njaèke gradske sredine . Prisjetimo se ta je predmet Ekremove komediografske pa nje... ...To su primitivizam, neobavije tenost i zatucanost bosanskog seljaka ( Ðavo pod èergom ); vlast, èija totalitarna dimenzija implicira situacijska i mentalna iskakanja iz socijalnih pravila ( Ðavo pod èergom , Dva naèelnika , Pred gradske izbore ); predimenzionirane dru tvene osobine, kao personalni ugled i dru tvena uloge bez osnova ( Orden , Punica ); na kraju, to su nesklad izmeðu neosnovanih elja i precijenjenih moguænosti. U komediji Dva naèelnika primjerna je, posebno u poèetku drugog èina, pi èeva kritièko-satirièka namjera da udari po opæinskim slu bama. U istu svrhu pisac se slu i preru avanjem, zamjenom pisama, preoblaèenjem mu ke osobe u enske haljine, sakrivanjem i pretvaranjem, modifi ciranjem govornog izraza, svjesnom konstrukcijom i montiranjem zapleta, da bi se stvorila zamjena, kombinacija izmjene komedije intrige s komedijom naravi ( Dva naèelnika ). Pored Ekrema, mada s daleko manje uspjeha, u bo njaèkoj knji evnosti ovog vremena komediografske tekstove pisali su jo neki pisci. Salih Kazazoviæ je manje talentiran, manje vje t i ma tovit, a i manje produkti van od Ekrema. Na iskraju ovog austrougarskog perioda napisao je dvije komedije: Oba gluha i Æorav raèun . Ono to je Kazazoviæ unio novo u ovaj anr jesu poeti zirani dijalozi natopljeni èednim i suptilnim iskazima ljubavnih osjeæanja koji imaju iroki dijapazon motivskih variranja. I neki likovi u ovim tekstovima (Fehim, Elza, efk et) predstavljaju izvjesnu novinu, time to iz njih zraèe nova shvatanja ivota, vjerskih i nacionalnih odnosa. U Kazazoviæevim komedijama nema jedinstvene radnje niti naporednih tokova kakve nalazimo kod Ekrema, veæ je primijenjen koncept u kome se vi e motiva, sitnih dogaðaja i ala, objedinjuje jednim likom. Josip Le iæ smatra da Kazazoviæ meðu prvima u dramskoj knji evnosti Bosne i Hercegovine ispisuje komediju vodviljske intonacije 15. 15 Josip Le iæ, Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989., str. 162 72

U razvoju ovog anra znatnije æe doprinose dati Husein DubraviæÐogo, koji se u bo njaèkoj komediografiji javlja u vrijeme kad Ekrem veæ svodi svoje dramatièarsko djelovanje. Poslije Ekrema, Ðogo je najznaèajnija komediografska pojava u bo njaèkoj drami. Po nadarenosti je ravan Ekremu. Kao komediograf razvit æe se tek u vremenu izmeðu dva rata. Prva dva Ðogina komediografska teksta ( Pokradeno gro ðe , Doktor Lacmanin ) nisu ostvarenja koja dinamiziraju razvoj komediografskog anra u bo njaèkoj knji evnosti, dok treæi tekst, Dvije struje ( Tvrdi i i mehki i ), biva nastavak obrade tema koje je prije Ðoge obraðivao Ekrem ( Dva naèelnika, Pred gradske izbore ). No, Ðogo je oti ao korak dalje stvoriv i prvu muslimansku dru tveno-anga ovanu dramu koja je izvedena sa dosta zanatske vje tine, bez pretjerane nametljivosti i naivnosti propagiranja teze (èiji je) realistièan milje najvredniji elemenat...16 Ova Ðogina komedija istovremeno je najveæi domet bo njaèke komediografije austrougarskog razdoblja. Dva obilje ja Ostali dramski tekstovi stvoreni u ovom razdoblju zaostaju iza spomenuti h. No, neke od njih treba navesti jer predstavljaju izvjesnu novinu upravo u anro vskom pogledu, bez obzira to su neznatne knji evno-umjetnièke vrijednosti . U takve spadaju Ðikiæeva Zlatija , Stana i Muhad ir . Takva je, i po umjetnièkoj vrijednosti nezamjetna, jednoèinka Siroèe Nazifa Resuloviæa. Na kraju, takva je i ozbiljna drama Ismet i Almasa Adema Me iæa, koja je u anrovskom i tematskom pogledu izvan svih tekstova nastalih u ovo vrijeme. Bo njaèka drama je veæ u svom zaèetku, kao i u prvoj fazi razvoja, imala dva osnovna anrovska obilje ja. Prvo se svodi na stvaranje specifiènog dramatskog spjeva (Ba agiæ, Kapetanoviæ, Ekrem); i, drugo, koje ukazuje na stvaranje originalne bo njaèke komedije (Ekrem, Ðogo). Dramu u u em smislu, kakvu susreæemo u evropskim literaturama, pa i u nekim ju noslavenskim, bo njaèki dramatièari nisu u ovom austrougarskom razdoblju zapoèeli razvijati, i tek æe se bo njaèka knji evnost dobiti u vremenu izmeðu dva rata. 16 Muhsin Rizviæ, Knji evno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 557. 73

Literatura 1. Alispahiæ, Nijaz: Bibliografija muslimanske dramske knji evnosti od prvog objavljenog dramskog teksta 1894. do kraja 1945. godine. Pozori te, XX/1978. 2. Besaroviæ, Risto: Iz kulturne i politièke istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966. 3. Le iæ, Josip: Grad opsjednut pozori tem, Sarajevo, 1969. 4. Le iæ, Josip: Istorija pozori ta Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985. 5. Le iæ, Josip: Pozori ni ivot Sarajeva, Sarajevo, 1973.

6. Le iæ, Josip: Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989. 7. Rizviæ, Muhsin: Behar knji evnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971.

7. Rizviæ, Muhsin: Bosansko-muslimanska knji evnost u doba preporoda 18781918, Sarajevo 1990. 8. Muzaferija, Gordana: Antologija bo njaèke drame XX vijeka, Sarajevo, 1996.

TRADICIJA TRADICIJA

76

Dr. sc. Adnan Tufekèiæ RADNI ODGOJ DJECE U TRADICIJSKOJ KULTURI Sa etak: U radu su date najznaèajnije etnopedago ke determinante radnog odgoja i djece u tradicijskoj kulturi. Rad i radne obaveze djece u tradicijskoj kulturi s u bili najznaèajnija podruèja razvoja znanja, sposobnosti , umijeæa i navika i najva niji faktori razvoja aktivnih crta volje i karaktera. Kvalitativni prikaz radnih aktivnosti i obaveza djece u periodu prve polovine XX stoljeæa koji je dat u radu predstavlja dio rezul tata terenskog etnopedago kog istra ivanja koje je obavljeno u skupini seoskih naselja na planini Majevici u sjeveroistoènoj Bosni. Kljuène rijeèi: tradicionalni odgoj, rad, etnopedagogija, planina Majevica. Uvod Rad u narodnoj pedagogiji zauzima centralno mjesto. Djeci se u sistemu narodnog odgoja postojano usaðivala misao o neophodnosti rada. U tradicijskoj odgojnoj kulturi prisutna je i ideja vrednovanja ne samo korisnog ili plaæenog rada nego i besplatnog, nekoristoljubivog rada to je osobito va no u usporedbi sa savremenim tr i tem koje sugeri e da se ni jedan korak ne uèini besplatno. Narodna pedagogija je poznavala naputak da se ne mo e sve prodati niti se mo e sve kupiti. Besplatan rad u tradicionalnom odgoju mogao je biti koristan za stjecanj e znanja, umijeæa, navika koje se ostvaruju u svakodnevnim aktivnostima kroz koje se stjeèu karakterne crte liènosti i pozitivne ljudske osobine s moralnim svojstvima (......, 1999). Ovu poruku susreæemo i u narodnim umotvorinama: Radi kao da æe uvijek ivjeti, a moli se Bogu kao da æe Radi i vrijeme nikad ne pritièe. Radi, pa se raduj. Radi, pa ne kradi. Ako nema posla, budi svjedok Ljenèini Bog ne poma e. Lijenost tro i du u kao rða eljezo. Lijenu te aku, mi i sjeme izjedu. Bolje se od truda zavaljivat, nego od gladi sutra umrijeti.

U narodnoj pedagogiji se cijeni jedinstvo rijeèi i djela, a odbacuje i osuðuje se hvalisavost. U one koji svoje rijeèi ne potkrepljuju djelom nema se povjerenja. Narod prosuðuje prema rezultatima koji se vide. Narodna pedagogija se uvijek oslanjala na raznovrsne poslove korisne za djecu, porodicu, susjede, suseljane, ljude uopæe. S koristima rada povezuju se duhovnost i moralnost i ta misao se djeci usaðivala neposredno i pod utjecajem javnog mi ljenja u dru tvenoj zajednici i kroz radne tradicije (......, 2004). Zbog svega ovoga rad i radne tradicije predstavl jaju jedno od najznaèajnih podruèja koje prouèava etnopedagogija kao nauèna disciplina. 1 Etnopedago ko istra ivanje podruèja radnog odgoja Cilj etnopedago kog terenskog istra ivanja kojeg smo obavili je bio prikupljanje podataka o radu i radnim obavezama i aktivnostima djece u prvoj polovini XX stoljeæa. U istra ivanju smo koristiti metodu studije sluèaja mjesta sa elementima terenskog metoda za prouèavanje kulture (Kreè i sur., 1972: 363). Metoda studije sluèaja mjesta, sa elementima terenskog metoda je naèin organizovanja socijalnih podataka sa ciljem da se saèuva jedinstven karakter objekta koji se prouèava (Gud i Het, 1966: 313). Socijalnu cjelinu u na em sluèaju predstavlja skupina seoskih nasel ja na planini Majevici, u sjeveroistoènoj Bosni. 2 Na ovu cjelinu ne mo emo gledati kao na socijalni objekat koji je potpuno zatvorena jedinica. Dakle, metod studij e sluèaja mjesta se ne mo e zamisliti kao zahvatanje jedinice, veæ kao poku aj da se kao socijalna jedinica obuhvate one karakteristike koje su znaèajne za nauèni proble m o kome je reè (Gud i Het, 1966: 314). U na em sluèaju su to radne aktivnosti i obaveze djece u tradicijskom dru tvu. To nam je i odredilo gledi te sa kojeg smo prikupljali podatke. Tehnika koju smo koristiti u okviru ove metode je intenzivn i intervju. To znaèi da smo relevantne podatke prikupljati postupkom intervjuiranja u direktnom kontaktu sa kazivaèima (respodentima). Intervju u kontekstu na eg istra ivanja ima posebne prednosti s obzirom na to da je starosna struktura kazivaèa bila takva da bi se vrlo te ko mogla upotrij ebiti anketa. Provoðenje intervjua u na em sluèaju podrazumijeva i upotrebu tzv. individualnog i grupnog intervjua. Instrument koji smo koristiti u okviru ove me tode je protokol intervjua. Sadr aj protokola predstavlja izvor informacija koje æemo dobiti intervjuom i koje koristimo u obradi podataka (Mu iæ, 1973: 258). U na em 1 Etnopedagogija je interdisciplinarna grana znanosti i sastavnica pedagogije ko ja prouèava tradicio nalni narodni odgoj i iznalazi moguænosti primjene rezultata do kojih dolazi u kre iranju savremenih odgojno-obrazovnih sistema. Vi e o etnopedagogiji vidjeti u radu: Tufekèiæ, A. (2009) Etnopedagogija kao znanstvena disciplina, koji je objavljen u èasopisu 3, str. 265 279. kolski vjesnik , vol. 58. br.

2 Majevica je 64 km dug planinski lanac u sjeveroistoènoj Bosni, izmeðu Posavske ravn ice na sjever oistoku, Drine na jugosistoku, Spreèe na jugu i jugozapadu i Tinje na zapadu i sje verozapadu. Dolina Gnjice i Kovaèice dijeli ga na sjeverozapadni i jugoistoèni dio; oba se pru aju od sje verozapada prema jugoistoku. U sjeverozapadnom dijelu najvi i su vrhovi: Meðednik (843 m), Okresanica (815 m), Sto lice (915 m) i Muzeljska kosa (898 m) (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb: Leks ikografski zavod FNRJ, 1957, str. 598). 78

istra ivanju smo koristili nevezani razgovor koji nam omoguæava lak e ostvarivanje kontakta sa kazivaèima. U toku samog intervjua istovremeno smo vr ili pismeno, a tamo gdje su za to postojale moguænosti, kod prikupljanja podataka intervjuom, vr ili smo fotosnimanje i snimanje videokamerom kada to nije utjecalo na kazivaèa i èistoæu i tok intervjua. Kada je rijeè o uzorku istra ivanja onda ovdje, uvjetno, treba razlikovati nekoliko razlièitih obja njenja uzorka. U prvom obja njenju govorimo o teritorijalnom uzorku. U tom smislu uzorak na eg istra ivanja èini skupina seoskih naselja sa bo njaèkim stanovni tvom (Zahiroviæi, Memiæi), hrvatskim stanovni tvom (Stra a) i srpskim stanovni tvom (Jasenica). Naselja nisu meðusobno izmije ana, u smislu etnièke i religiozne pripadnosti, ali su prostorno u neposrednoj blizini jedna drugima i meðusobno su povezana. Drugo obja njenje uzorka odnosi se na broj i kategoriju kazivaèa (respodenata) u intervjuu. S obzirom na to uzorak na eg istra ivanja èinili su mu karci i ene u navedenim naseljima, koji su roðeni do 1945. godine. Kvalitativni prikaz rezultata istra ivanja U tradicijskoj kulturi djetinjstvo je period u kojem su se djeca ukljuèivala u svakodnevne poslove i obaveze u domaæinstvu. Dobna granica koja je predstavljala period kada su se djeca gonila da rade3 , zavisila je od vrste poslova i spola d jeteta. Tako, kada su u pitanju kuæanski poslovi, ensku djecu veæ sa osam godina odmah matere uèe oko poreta, pa poènu i must polahko. Kad sam bila priko sedam godina uskopavala, i èuvala, i muzla kravu, sve se radilo, nije to bilo brepuslijana. Osi m obaveza oko poreta i mu e stoke, curice su prele kuèine4, prale, trljale, mazale. Nijesu prije izvijale. K o, jako, nije bilo hodat, lijeæat, k o, jako, ako nije do la na vrijeme, ibana æe bit. Smatralo se da je period od sedam osam godina ivota najpodobnij i za poduèavanje enske djece da pletu, vezu i tkaju. Prilikom uèenja ovih poslova vodilo se raèuna o redoslijedu usvajanja ovih vje tina. Naime, smatralo se da djevojèica treba prvo da nauèi plesti, a kad to dobro savlada, onda je majka treba nauèiti vesti i heklati , a tek nakon toga trebalo ju je poduèiti tkanju: A uèil a sam ensku djecu da tkaju. Mene je moja mati uèila. Mati sjedne za stan i ona meni ka e: Gledaj dobro kako æu ja nogama preklapljat, kako æu èunak bacat, kako æu icu svezat kad pukne. Mi ne sjednemo na ono sjedalo. Mi vako sjedemo za njena leða i gledamo. I tako su matere skupile ensku djecu da im pokazuju. Mati me je uèila od jedno osam godina, poèela sam plest ono i eklat. Evo ovo na mojoj no nji (rese na ko ulji) smo prvo poèeli radit, onda smo poèeli plest, pa poèeli smo vest, pa onda uèit tkat. I onda sam i ja svoje tako nauèila; ja sam otkala ponjava kad sam bila i kod matere. Ja nauèim i preuzmem, a mati je i dalje tkala kad sam i ja tkal a, malo ona malo ja. Uoèljiva je sistematiènost i postupnost koja je prije svega pratil a 3 Kurzivom su napisane sve rijeèi, pojmovi, termini, sintagme i kazivanja koje se odnose na narodni govor koji su koristili na i kazivaèi, a koja u ovom radu èine integralni dio teksta. 4 kuèine kratka i zamr ena vlakanca to ostaju od konoplje ili od lana kod grebanja (R jeènik hrvatskog ili srpskog jezika V, 722) 79

slo enost vje tina koje je trebalo nauèiti, ali i dobnu uzrast djeteta. Poduèavanje djevojèica ovim vje tinama najvi e se odvijalo u toku zimskog perioda kada nije bilo posla izvan kuæe. Razlog tome je bio taj da je, pored kuæanskih poslova, najva nija i najdominantnija obaveza djece oba spola bila èuvanje marve.5 Najèe æa dob u kojoj su djeca poèinjala èuvati marvu je bila, uglavnom, oko devete i desete godine ivota: Od deset godina su djeca poèela radit, djeca su pomagala roditeljima od osam devet godina. Mo e se reæi da su u tom periodu cjelokupni ivot djece, i sve njihove individualne i socijalne aktivnosti bile det erminirane njihovom obavezom prema hranjenju i èuvanju stoke. Èuvali smo marvu: koze, ovce, goveda, krmke. Prije odlaska u Majevicu sa marvom djeca jedu, doruèkuj u, i ko more unijet drva s drvnjaka donese tude u kuæu, ko more nalit lonce vode oko ognji ta, to je radilo enskinje, a onda zaokupi marvu. Po to je svaka porodica imala dosta djece (jer prije nije bilo jedno u kuæi. Bilo po dvadeset i petero u j ednoj kuæi, pet braæe i imaju neko petero, neko èetvero djece i tako nije se dijelilo k o danas) uglavnom iz kuæe je i lo uvijek bar jedno mlaðe (devet deset godina) i jedno starije dijete (dvanaest trinaest godina). Starija tj. malo jaèa djeca su pored marve morala nadgledati i manju djecu. Ovdje je bio prisutan meðugeneracijski uti caj. Naime, po to omladina i odrasli nisu imali vremena za èuvanje marve zbog drugih te kih poljoprivrednih poslova, èuvanje marve je bilo prepu teno djeci. Pri tome nije bilo posebnog uvoðenja djece u ovaj posao od strane odraslih, nego je to bilo prepu teno starijoj djeci. Na taj naèin dolazilo je i do svojevrsne podjele obaveza: Imaju ona jarad: posebno jarad, posebno koze. Manja djeca èuvaju jarad, a veæa èuvaju koze. Skoro nikada se nije de avalo da samo jed no dijete ide èuvati marvu. Od devet godina dijete ima svoje stado, èuva i ima jo jedno jaèe njime, jedni manji, jedni malo jaèi idu skupa iz kuæe. Svako dijete je imalo svoje stado marve: muslimanska djeca koze i ovce, a katolièka i pravoslavna jo i krmke, ali èuvanje marve je uvijek bila grupna aktivnost djece: Ja sam èuvo koze, krmke, goveda; im o sam jedno desetak godina kad sam èuv o po umi u Majevici. Skupa cijelo selo povedemo marvu, i tuðu. Bilo je toga èudo jedno marve kad ujutro vudam prolazi, sat jedan cijeli marva prolazi u Majevicu. Po Majevici èuvalo se. Danas nema toga, danas kad ja to prièam omladini, kakvi. Danas nema ni marve, ni èobana. Od sve stoke najvi e su se uzgajale koze: Najvi e se èuvale koze, ovce. Koza bilo vi e zato to ih je lak e bilo dr at. Nije im trebalo sijena uzimat, bilo vi e pa e za njih. Ima tap, bilo ume, imaju one smreke, ti tapom rastresa one smreke, koze za tobom. One se najdu i hajd s njima 5 marva 80 stoka, domaæe ivotinje.

Slika 1. Starija djeca su imala veliki znaèaj u odgoju mlaðe braæe i sestara

kuæi. Njima je godilo sva ta: onda kad poðe proljeæu one zalegnu na ono. Planina Majevica je, dakle, bila ija je bilo. Majevica na a. Nema mjesta ðe nije èoban do marvu svoju. Odavle se i lo do Maoèe, preko Majevice

one rese, ti im nare e resa, glavno ispasi te za stoku: Pr o i ðe èobani nijesu èuvali tu Brèkome, tamo ide to.

Na èuvanje marve su zajedno i la djeca iz sve tri etnièke skupine. Obièno su djeca iz zahiroviækih zaselaka ujutro èekala djecu iz Potpeæa i onda su zajedno gonili marvu gor u Majevicu. U planini bi, kod ibera, susreli i djecu iz Stra e i tu bi zajedno hranili marvu: Oni poðu ozdol, porenu koze i mi se vode sastanemo i iðemo zajedno, a Stra ani su i li s druge strane pa se nismo viðali. Jedino gor u Majevici kad se naðemo, na iberu... Kad odemo èuvati koza, susretnemo se i sa djecom drugih vjera. Sjeæam se, èuvali koza zajedno Potpeæani, Stra ani i mi. Èuvanje marve je bilo svojevrstan agens socijalizacije djece. Naime, na ovoj sekundarnoj razin i socijalizacije (primarna razina se odnosi na porodicu) formirale su se grupne no rme i interpersonalne relacije koje nisu primarno bile odreðene etnièkom ili religijskom pripadno æu, nego zajednièkom teritorijom i zajednièkom upuæeno æu na to da se nahrani i èuva marva. Kao primjer za to mo e se navesti da su djeca iz Stra e, Jasenic e i Zahiroviæa uvijek skupa èuvala marvu i to u onom dijelu Majevice kojeg su smatrali svojim. Na taj naèin formirao se osjeæaj pripadni tva grupi koji je utjecao i na pojavu meðusobnih djeèijih sukoba i tuèa sa djecom koja su takoðer èuvala stoku u Majevici iz susjednih sela. Pri tome je umjesto etnièke pripadnosti dominantnu va nost imalo pripadni tvo primarnoj grupi. To pokazuju i sljedeæe rijeèi na ih kazivaèa: Bio Gornji Srebrenik djeca njihova i mi nijesmo se nikad mogli, oni muslimani i mi muslimani, dru ili se stalno mi i Potpeæani i Stra ani. Gor postavimo u Majevici k o njeku granicu i tu smo se tukli. Mi vam, Potpeæani, Jasenièani i Stra ani, a tam oni, Srebrnièani, ili: I djeca muslimanska su i la s nama, pa se udru imo i igrali se zajedno ðe na meraji ,6 pa gledamo ðe je marva, pa opet se igramo zajedno, to je bilo nerazdvojeno. Djeca èuvali goveda, koze, ovce, konje ko je im o. Po umama, po putevima, èuvaj, iði, to je obavezno da se sastanemo sa srpskom i hrvatskom djecom. Otiði u Majevicu, otuda srbovska djeca èuvaju mal, mi èuvamo mal, vazdan se igramo. Onda, opet, Hrvati sastanemo se po Majevici gor , vazdan se ganjamo, igramo se, nikad niko nikom nije rek o ni rijeèi. Odemo u planinu ðe su vjerovi, kupam o se. Bili vjerovi na rijeki u Majevici i odemo u Majevicu svi zajedno, pusti mo, marva po umi hoda, mi se kupamo, pa opet zaokupi marvu i hajdi kuæi i rastanemo se tako, i svako hajd svojoj kuæi. I la djeca zajedno èuvat. Sastanemo se svi i odemo èuvat. Ako sjednemo ruèat, a koze vide, ne mere se odbranit. Koze pojdu ruèak, ako se ne sakrije dobro. Kada su djeca postajala èobani, ona su tada preuzimala i veliki dio obaveza i odgovornosti. U toku ispa e djeca su bila zadu ena da nahrane i vrate marvu kuæi. Pri tome su ona nailazila na brojne te koæe u svom prirodnom i socijalnom okru enju, koje su morala savladati: Koliko sam naboja nosio na nogama kad sam i o za govedima. Ba je to ko gledao. Jednom, ja im o roðaka ovdje, umro je, priè o 6 merajka/meraja ugodno goletno zemlji te; biæe istog postanja, kojega je i rijeè mera ( RjHSJ VI, 604) Mera opæinska zemlja; u Bosni i Hercegovini zajednièko seoska ili plemenska zemlja; sve seosko zemlji te koje nije obraslo umom i nije obraðeno, zove se mera (Rjeènik hrvatskog ili s

rpskog jezika VI, 603) 81

sa mojim ocem i kom ijom o djeci: Djece ne mere bit nikad mnogo. Kako? Ujutro ustane , jedno ode otjerat krmke, jedno otjerat ovce, jedno otjera goveda i ti sam ostane , sam s babom. To je prije, a danas: ima jedno pa mu mnogo. Goveda èuvala, i krmke. Iði za krmcima bosa, i za govedima, i mora iæ ujutro rano. Iði rano, naberi da se krmcima svari. Osim toga, stoka je predstavljala jedan od najva nijih faktora opstanka i pre ivljavanja pa je svaka kuæa imala veliki broj, naroèito sitne stoke (koze i ovce). Za djecu je poèesto bilo te ko voditi raèuna o svoj toj stoci: Èuvali stoku, bilo je stoke koze, goveda, ovaca. Najvi e bilo koza, ja sam èuvo tri es t i est koza. Imo sam dvan est godina. One su i le u Majevicu, jelo se kozije mlijeko, bilo se zdravo, uvijek sam i o kozama bos. Ako je otac kupio obuæe to ostavi, ako æu kud otiæ, a kozama sve bos; ni ta guja, ni ta, to hoæe nek bude... U mene djed imo stotinu i pedeset koza, ja sam to sve èuv o. Meni zaprijete, ja moram pazit na koze, ubiæe u meni zemlju. Èuvanje marve je tako ponekad imalo i ne eljenih posljedica za djecu: U nas je bila jedna curica. Ona je skrenila sa kravije staze dosta u M ajevici, izgubila se. Mi smo se svi digli da je tra imo i izjutra je na li u nekom tajbuku 7 i njoj se mozak poremetio od straha, i nije dugo izatale ivila. Djeca su bila suoèena i sa drugim opasnostima, ali i kaznama od roditelja ukoliko se ne to desi marvi: Djeca su radila. U to vrijeme smo najvi e èuvali stoku: i mu ki i enski èuvali stoku, gor u Majevici prete no imali ispa e. U to vrijeme kad smo èuvali bilo je vukova, to je prij e onog rata drugog. Gor se igramo, sastanu se èobani, kad pogleda : vukovi iziðu. Oni su ukrali dvije ovce. Mi ne smijemo iæ kuæi, pobiæe nas. Nema sad vi e vukova. Mi smo i li gor Majevici, ma nijesmo se mi djeca pla ili vukova. ta æemo, on doðe, nije nama ni ta nego ode meðu ovce, meðu krmke. Jedni èuvali krmke, jedni ovce i tako igrali se, i doðu vukovi, iz ume iziðu, i pokupi e ovcu i odo e. Jedni roditelji razumiju da nijesmo mogli mi ni ta, a jedni ne smije priæ vam kuæi. Valja noæit, vam ne smije priæ kuæi nema ovce. Zbog svega toga smatralo se da marvi treba dobar èobanin: Djeca su hodala za kozama i ovcama, èobanin treba dobar kozama, heej. Moj amid iæ je bio èobanin kozama najbolji. Godinama on je njih èuv o i muz o. Koze je svijet vi e dr o. Iðu koze bristre umu, a ovcama treba pa e vi e. On je prid kozama nauèio: iðe prid njima, uæera u umi i sjedi vazdan kod njiha i èuvaj. Najdu se one, bolan jelo se mlijeko, svare se po dvije pr ulje od kozijeg mlijeka. On sj edne na meraju i samo to zvizne svaka koza doðe njemu, svakoj dadne soli i onaj ogrizak i sve idu druga, treæa, sve redom. Da bi se preduprijedile moguæe nesreæe i stradanja djece, stariji ljudi, koji nisu mogli vi e raditi na njivi, su svako jutro kretali za djecom i marvom u umu. Njihova namjera je bila da nadgledaju djecu i marvu. Pri tome su oni samo nadgle dali djecu i nisu ometali svakodnevne djeèije aktivnosti i igre pri èuvanju marve: Mal smo èuvali: koze, ovce. Djeca èuvala, a i li su starci s nama i nadgedali da se ne bi djeca izgubila u Majevici, jer je u Majevici bilo ispu æano. Uvijek je starac makar jedan i o za djecom kad gone mal. Bilo je dosta mala, svako ide iz svoje kuæe. Neko ka e: Ajd nek ide sa mojim , i goveda se sama vraæaju kuæi i djeca za njima iz Majevice... Stariji ljudi iðu u umu s djecom to su èuvala marvu. Njeki su i li s 7 Drvene ine (traènice) koje su gradile austro ugarske vlasti za potrebe rudnika uglj a na Majevici na i kazivaèi nazivaju tajbuk. 82

pu kama, i djeca s njima, i ðed moj tvoj, nijesi mogo pustit da sama djeca iðu u planinu za onolikim kozama. I tako zaokupi marvu gor u planinu dok nije rat ra æero (Drugi svjetski rat). Osim koza, ovaca, krmaka i krava djeca iz sela Crveno Brdo, Lisoviæi i Brezik su èesto èuvala bibe i tuke: Zaokupi bibe, zaokupi koko i i tam èuvaj na njivi. Moja mati nasadi po dvije tri bibe po pedesetoro. Kad ih ujutro pusti mo, one trèe dol , zajure u rijeku i iz rijeke gor u brdo, a uveèe one iziðu gor na ba èovan, i na krila i u rijeku. Same bibe hodale po njivama beru popkove, bajke, a mi zaðemo za njima i tra imo ima l koji gra ak, nalo imo vatru i peèemo u kalajicama. Jako djeca imaju svega, al nijesu zdrava, nemaju zdravlja. Mi smo prije jeli to niko nije jeo... Prije su djeca èuval a bibe. Djeca oæeraju na njivu bibe. Sad ona na njivi voli bit, ona tu napreduje, raste, ona je poludivije ivanjèe jer ona kad hoæe da snese jajce, ona neæe otiæ tamo ði koko le e. Ona ode prvo u ivicu njeði, pa tra i, pa se ona nale e. E sad, ako je ufati mora je da prisili da nosi vam. U nas na njivi pronijela biba i imala gnijezdo, e sad mi djeca njiha èuvamo i jedno dijete meni vièe: De ti potjeraj bibe. I sad ja nju gonim i mali iðu za njom, a ona biba se vraæa nazad. A ja uzmem motkicu i hitim se samo malo, u glavu. Istom biba, hop, mrtva, a ostali oni mali tri es t est. I nama je donijela jedna ena iz Lisoviæa bibu, istom se izlegla, i mi smo odhranili male zajedno njom. Pirbli avanje èetrnaestoj i petnaestoj godini za djecu je znaèilo, osim èuva nja marve i ivine, i ukljuèivanje u poslove na njivi: do èetrnest godina samo smo

èuvali stoku, a otale gor , kako koja godina izlazili na bolju snagu, i djeca su poèel a pomagat po njivi. to god se je moglo radilo se, gonilo se da se radi. Kako smo poèe li rast, onda smo kopali, a eli, trgali brali grah, brali maline. U ovom periodu mu k

djeca su veæ ukljuèivana u oranje: Od jedno trin est il petn est godina uz volove more i dijete. Kad se oralo volovima, èo j k dr i plug, a dijete vodi volove. Bio drveni

plug, a po lje iziðe ovi

eljezni. Ukoliko je prvo dijete u porodici bilo ensko i ono

je u ovom periodu pomagalo pri oranju: S ocem sam orala. Valja dr at kolo kad se Slika 2. Ku lje u Majevici u koje su se sklanjali èobani Slika 3. Uèenje jahanja

oralo i kopaèice dr at. Nisam radila po kuæi s materom, kaki, dok sam radila s ocem na njivi, jer sam bila najstarija. To je trajalo sve dok ne dorastu mlaða mu ka djec a koja su to preuzimala: Od trin est godina sam poèeo orat sa amid om s voloma. Bila je mi jedna sestra starija od mene, jedan esto godi te, al ne umije da goni volova s amid om. Ja èuv o koze ni e ograde. Ka e on: Odi, ba, pomozi mi malo ti, ne zna ona. Kada ja gor priðo, jedno dvaput priðo priko njive, a on skide æulah 8, baci gor i spomeni Ilino i ka e: Eee, sva ta na svoje mjesto. Mu ko ovo treba da radi. Poèetno uèenje oranja kod djece je ponekad bilo popraæeno i fizièkim povredama: Ja sam s ocem or o, a konji su bili mnogi na iæeni 9. Ja sam poveo konja sa onim dekte o m 10meðu prste i konj poèe skakat u zrak i ja ne smjedo pustit i on meni odkide ko u. Sa trinest godina sam vodio konja kad se oralo, a im o sam i volove. Preklopi se konj naprijed da lak e bude volovima, a uveèe otac i ja zaja emo konja. Otac me je tude opomen o i rek o mi da sam treb o pustit konja i jo mi rek o: Nemoj se, dijete, igrat. Konja mogu kupit, a tebe ne mogu . Osim pomaganja pri oranju djeèaci su oko petnaeste godine i li sa starijom braæom i roðacima s konjima u Majevicu po drva. Tada su se oni poèinjali poduèavati o tome koje drvo se treba osjeæ, koje se ne smije osjeæ, kako treba natovarit drv na kola konjska da se ne prevrgnu. I u ov im sluèajevima nekada su se de avale nesreæe: I o sam u Majevicu. Im o sam kuma kr tenog i ja s njim kren o. I ja metn o nogu na procijep kod prvog jastuka, i uvati mi nogu, i otac mi stavio jod i zamladilo mi, i ja sam opet èitav dan radio. Pored poslova koja su djeca obavljala u svojoj porodici i u svom selu, postojali su i sluèajevi kada su mu ka djeca odlazila od svojih kuæa u najam. Odlazak u najam je najèe æe bio prisutan kod djece iz porodica koje su te ko ivile. Djeca iz Stra e, koja je naseljena katolièkim stanovni tvom, su najèe æe i la po najmu u istoènu Slavoniju u Hrvatskoj: ivot je bio malo gorak i bio sa sam sâm u oca i matere . Deset godina sam hod o po najmu u istoènoj Slavoniji. I la su i druga djeca... Ja sam prvo bio kod djeda od majke. Odnio me je ujak, dajd a. Tam sam bio devet mjeseci. Kasnije sam do o kuæi pa i o po najmu. I djeca iz Zahiroviæa su takoðe i la po najmu i to najèe æe u Tuzlu: Ja sam u Tuzli promijenio tri èetiri gazde u najmu. Tra i otaj gazda, naprimjer, treba mi, ima l ði dijete i njeko se javi ima u mene. Bi l ga dao da bude u mene u najmu, i otac rekne bi . Nijesu dolazili ljudi maksuz iz Tuzle, neg to oni pitaju priko na ih ljudi kad odu u Tuzlu. Poèesto su djeca odlazil a u najam i po nagovoru svojih vr njaka koji su ranije oti li u najam i poznavajuæi gazde po Tuzli mogli su naæi posao i za svoje prijatelje: Mene je odveo jedan odav le sa sela, ko on je tam odrastao po najmu u Tuzli. I on je to na o meni k o dijetu. U najmu se sva ta radilo, stoku èuva . Ja sam bio u dvojce gazdi prije onog rata. Bio sam u jednoga, on je dr o otu trgovinu, a bio sam u tajnika. On je uèitelj ote medre se, im o sedmero djece. Bila je Behrambegova medresa i on je bio uèitelj, bio sam u njega: cure, momci, a sve to uèi kolu. Bio sam u Mujezinoviæa, bio sam u njekog bakala Mehe. Od njeg sam i do o kuæi, i eto, oto ljeto sam oti o u parti zane.

8 æulah (pers) kapa od valjane vune, obièno bijela ( kaljiæ,198) 9 na iæen/naziæ (pers) prefinjen, nje an, lijepa i nje na ti jela ( kaljiæ, 489) 10 dekte /jedekte (tur) jular ( kaljiæ, 366); Ular (jular) 1. povodac, uzda, voðica (Kla 1534)

84

Literatura 1. Enciklopedija Jugoslavije 5 (1957.), Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. 2. Gud, Vilijem; Het, Pol (1966.): Metodi socijalnog istra ivanja, Beograd: Vuk Karad iæ. 3. Klaiæ, B. (1962.): Rjeènik stranih rijeèi izraza i kratica, Zagreb: Zora 4. Kreè, Dejvid; Kraèfild, S. Rièard; Balaki, L. Igerton (1972.): Pojedinac u dru vu, Beograd: Zavod za ud benike i nastavna sredstva Srbije. 5. Mu iæ, Vladimir (1973.): Metodologija pedago kih istra ivanja, Sarajevo: Zavod za izdavanje ud benika 6. Rjeènik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio V., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1898 1903. 7. Rjeènik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio VI., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1904 1910. 8. kaljiæ, Abdulah (1989.): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost. 9. Tufekèiæ, Adnan (2009.): Etnopedagogija kao znanstvena disciplina. kolski vjesnik -Èasopis za pedago ka i kolska pitanja 58 (03): 265 279, Split: Hrvatski pedago ko knji evni zbor Ogranak Split, Filozofski fakultet sveuèilita u Splitu, Fakultet prirodoslovno - matematièkih znanosti u Splitu. 10. ......, ........ ........... (1999) ..............: ..... ... ..... ..... . ..... .... ..... ........., ......: ............ ..... ........ . 11. ......, ........ ........... (2004) .......... .............., ....... ......, ..........., .........: .... .. .. ........, ............ ........ ......... . ........... .....-............. ................ ................ .............

86

Almira Beæiroviæ, prof. ETNOLO KA ISTRA IVANJA U AVDIBA IÆIMA KOD TUZLE Uvod Podruèje jugozapadnih obronaka planine Majevice nije u pro losti bilo predmet etnolo kih istra ivanja. Radi se o podruèju sa znaèajnim naseljima i gustom naseljeno æu. Ovo podruèje u srednjem vijeku pripada upama Donje Soli i Jasenica, u osmanskom periodu istoimenim nahijama a tokom austrougarske uprave, monarhistièke Jugoslavije i Drugog svjetskog rata, kotaru i srezu Tuzla. Od sredin e pedesetih godina 20. stoljeæa naselja jugozapadnih obronaka Majevice pripadaju opæinama Tuzla i Srebrenik. Poznato etnolo ko istra ivanje Majevice, M. Filipoviæa iz sredine 20. stoljeæa se odnosilo samo na srpsko stanovni tvo izvan ovog podruèja. Zadnjih nekoliko godina su izvr ena odreðena etnolo ka istra ivanja ovog podruèja. Radi se o istra ivanjima dr. Adnana Tufekèiæa, naselja Zahiroviæi, Jasenica i Stra a sa etnopedago kog aspekta, istra ivanjima naselja Bre ke i Drijenèa naseljenih hrvatskim stanovni tvom i naselja Donja Obodnica. Avdiba iæi su manje naselje na krajnjim jugozapadnim obroncima planine Majevice u gornjem toku rijeke Velike Tinje. Naslanja se na naselje Donju Obodni cu i zajedno se nalaze u opæini Tuzla. U ovom radu dajemo rezultate istra ivanja sprovedenog u periodu 20052008. godina, nekih etnolo kih karakteristika naselja Avdiba iæa, koje je naseljeno Bo njacima muslimanima. Seoska kuæa U zavisnosti od ekonomskih moguænosti stanovni tva, u arhitekturi ovog kraja su preovladavali sljedeæi ti povi kuæe i to kuæe na podrum ili magazu i kuæe na dva boja tzv. dvobojke. Kuæe su uglavnom graðena na strmom ocjeditom terenu. Mjesto gdje æe se graditi kuæa zove se milaæ 1. Ovisno od ekonomskih moguænostim stanovni tva, graðene su dvodjelne ili vi edjelne kuæe na podrum - magazu. Zidovi podruma su bili od kamena kreènjaka koji je pogodan za obradu. Zidovi podruma su debljine oko 50 do 70 cm. Zidani su kamenom kreènjakom i malterom koji se pravio od sitnog rijeènog pijeska pomije anog sa ivim kreèom. Podrumske prostorije su najèe æe slu ile kao ostava za èuvanje hrane, a rjeðe kao stambeni prostor. Iznad podruma magaze nalazilo se prizemlje. Njegova konstrukcija je bila od drveta sa ispunom od epera ili od æerpiæa. eper je ustvari pleter oblijepljen zemljom i pljevom ljuskom od p enice. Zidovi kuæa bili su okreèeni i sa unutra nje i sa vanjeske strane. Va an elemenat 1 Abdulah kaljiæ, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, VI izdanje, Svjetlost, Sarajev o, 1989., miljaæ, mi lac, milæ m (ar.) gradili te, prazno zemlji te gdje se mo e podignuti zgrada, str. 463. 87

ovih kuæa predstavljala je veranda. Veranda je najèe æe izgra-ðena sa gornje strane kuæe i po pravilu izraðivana je od drveta u du ini kuæe. Kao i kuæa pokrivena je istim materijalom, s tim to je nagib krova iznad verande ne to manji. Sve kuæe su bile na èetiri vode, a kao krovni pokrivaè u najstarije vrijeme je slu ila taraba daska, a kasnije crijep. Na krovu svake kuæe nalazila se bad a, tj. otvor koji je slu io za odvoðenje dima sa ognji ta i peæi. (prilog br. 1). Prilog 1. Osim prizemnih kuæa na podrum ili magazu graðene su i kuæe na boj -sprat, tzv. dvobojke. Ovaj ti p kuæa imali su samo imuæniji stanovnici sela i to Ned o Hasiæ, Æamil Ibri eviæ i Avdo Beæiroviæ. Ovaj ti p kuæe osim podruma ima jo prizemlje i sprat. Konstrukcija sprata bila je takoðe drvena s a ispunom od epera ili æerpiæa. Iz prizemlja u sprat su obièno vodile uske i strme merdevine2 . Uz merdevine se dolazilo u divanhanu , iroko predsoblje, odakle su u sve prostorije na spratu vodila vrata. Kod ovih kuæa sprat je sa mnogo prozora i pun svjetla. Takoðe bilo je kuæa kod kojih se na sprat i lo merdevinama koje su bile sa vanjske strane, uza zid. U tom sluèaju stepeni te je natkriveno i najèe æe zatvoreno, dok je veranda malo otvorena. 3 Unutra nje ureðenje seoske kuæe-enterijer Namje taj i unutra nje ureðenje tradicionalne kuæe bili su uslovljeni naèinom stanovanja i naèinom kori tenja prostora u kuæi4. U tradicionalnoj seoskoj kuæi najstariji naèin zagrijavanja bio je grijanje sa otvorenog ognji ta. U poèetku dim se odvodio direktno do krova, a kasnije kroz dimaluk. Ognji te se nalazilo u kuæi, izraðeno je od nabijene ilovaèe ili æerpiæa5. 2 Isto, merdevine m (pers.) stupe, stepenice, str. 459. 3 Informator, Alija Hasiæ,sin Hasiba, (1923.) 4 Muhamed Kadiæ, Starinska seoska kuæa u BiH, Biblioteka, Kulturno naslijeðe, Veselin Masle a, Sara jevo, 1976., str. 84. 5 A. kaljiæ, isto, æerpiæ m. (tur.) nepeèena na suncu su ena cigla, str. 190. 88

Na ognji tu i oko njega nalazile su se verige, ma ice 6, saè 7, peka i sad ak.8 Takoðe svaka soba je imala hamamd ik9 , koji je slu io za umivanje, kupanje i uzimanje abdesta. Bio je ograðen daskom do plafona, a nalazio se pored furune. Interesantno je da je jedan takav hamamd ik saèuvan do danas i nalazi se u kuæi Alije Hasiæa. (prilog br. 2) Kao prostirka po podu slu ila je hasura 10, tkala se od a e ili trstike, koja raste u barovitim krajevima. Prostirala se u prostoriji gdje se stalno boravilo. Kupovala se u Tuzli. Takoðe, kao prostirka slu ilo je ilte 11 , tanki du ek na kome se sjedilo, zati m jagnjeæe ko ice, te ponjave. Ponjave su se izraðivale u kuænoj radinosti, a tkale su ih ene na tkalaènom ho

rizontalbom stanu. Osim toga, u imuænijim domaæinstvima kao prostirka po podu slu ili su æilimi 12. Obavezan komad namje taja u staroj seoskoj kuæi bila je drvena seæija, klu pa bez naslona koja se nalazi uz zid obièno ispod prozora. Prekrivena je iltetom, a uz zid kao naslon, stavljali su se kalufni jastuci napunjeni slamom, tzv. kalufnjaci. Preko njih su se stavljali jambezi, bijelo platno ukra eno vezom, najèe æe cvijetnim motivima. Za ostavljanje sitnijih stvari slu ile su rafe 13, odnosno police koje su se postavljale du zidova ispod plafona, te dolafi14 uz zid ili u uglu sobe. Za èuvanje rublja i djevojaèke spreme, kao i za èuvanje vrednijih stvari slu ila je sehara 15. (prilog br. 3) 6 Isto, ma e, ma ice f. pl. t. (pers.) hvataljke za er; opru ena dva u ti paljke kojim se vadi ugljevlje iz vatre ili se vatra njime podstièe, str. 448. eljezna kraka u oblik

7 Isto, saè m. ( tur.) eljezni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognji tu peèe hljeb ili pita na taj naèin to se na nj. nagrne erava i lug (zapreæe se). Saè se razlikuje od peke utoliko to ima n a sredini manji otvor i to je veæi i srazmjerno ni i, str. 539. 8 Isto, sad ak m (tur.) eljezni trono ac na kome se na ognji tu u tend eri ili kakvom drugo m sudu vari jelo, trono ac uop te, str. 540. 9 Isto, hamamd ik (amamd ik) m (ar.-tur.) kuæno kupatilo, banjica u muslimanskoj kuæi, str

. 308. 10 Isto, hasura (asura) f (ar.) prostiraè ispleten od mehke trstike, a e ili rogozine, s tr. 318. 11 Isto, ilte ( iljte) m (tur.) vuneni èetverouglasti du eèiæ za sjedenje; dugi tanki vuneni madrac koji se stere po seæiji, str. 589. 12 Isto, æilim, kilim, m (pers.) prostiraè izatkan od vune na stanu, tepih, str. 193. 13 Isto, rafa (raf) f (ar.) pregrada u ormaru ili stala i; polica, osobito polica koja je prièvr æena naokolo du inom cijelog zida na kojoj se dr e sahani pod kapcima, æase, fild ani ili to drugo, st r. 528. 14 Isto, dolaf, dolap m (pers.) nepomièni ormar sa policama prièvr æen uza zid ili uzida n u zid, str. 222. 15 Isto, sehara f (ar.) drveni sanduk oblo en i aranim limom, odnosno okovan sjajnim limom ili ko om u kome se dr i djevojaèka oprema-ruho i prilokom udaje prenosi u mlado enjinu kuæu, str. 5 54. 89 Prilog 2. Prilog 3.

Za spavanje u siroma nijim domaæinstvima slu ila je slama prostrta po podu, koja se smetala u æo ak i slamarica, tj. du ek napunjen slamom, a u imuænijim vuneni du eci 16. Za pranje rublja koristilo se drveno tekne 17 i pralja, tj. prak ljaèa. Pokuæstvo U pro losti ovog kraja u upotrebi je bilo zemljano, drveno, bakreno, a ne to kasnije i emajlirano posuðe. Od drvenog posuða u upotrebi su bili èanci 18 raznih velièina, tekne za kuhanje, ka ike, kuti ja od osam oka zvana osmak, a slu ila je za kupljenje p enice i kukuruza, fuèije19 za vodu zapremine od 20 do 25 l, fendelj je drvena posuda slièna burencetu, a slu ila je za èuvanje pekmeza, sinije20 i sl. Od zemljanog posuða u upotrebi su bili razni lonci za kuhanje, bardaci21 i testije 22 za vodu, æupovi 23, æase24 i sl. Grnèarija se kupovala kod tuzlanskih i lukavaèkih grnèara. Osim zemljanog i drvenog posuða u upotrebi je bilo i bakreno, a njega je posjedovalo uglavnom imuænije stanovni tvo. Od bakarnog posuða u upotrebi su bili ibrici 25 za vodu, leðeni 26 ili lavori duboki i plitki, æase, sahani27 , kazan i za peèenje pekmeza, bakraèi28 , tepsija 29, demirlije ,30 tend ere 31, ðugumi 32 , mangale33 16 Isto, du ek, m (tur.) vunena postelja (madrac) koja se, u vrijeme dok jo kreveti nisu u li u upotrebu, sterala na pod i na njoj se spavalo, str. 229. 17 Isto, tekne n (tur.) korito, str. 607. 18 Isto, èanak m (tur.) drvena zdjela, str. 162. 19 Isto, fuèija, vuèija, f ( grè.) drvena poveæa posuda, slièna burencetu, u kojoj se dr i v oda, pekmez i sl., str. 285. 20 Isto, sinija (ar.) niska okrugla trpeza, sofra, str. 566. 21 Isto, bardak ( pers.) zemljani sud za vodu, po obliku kao ibrik, za uzimanje abdesta, str. 120. 22 Isto, testija f (pers.) zemljani sud za vodu, slièan bardaku, vrè, str. 615. 23 Isto, æup m ( ar.) zemljani duboki sud koji ima dvije ruèke sa strane. Dno mu je usko, a onda se iri do polovice visine pa se su ava gore prema otvoru. Veliki zemljani lonac, str. 200. 24 Isto, æasa (pers.) dublja posuda poluokruglastog oblika u kojoj se servira itko jelo kao èorba, mlijeko itd., str. 184. 25 Isto, ibrik (imbik) m (pers.) bakreni sud za vodu s uskim grlom, na kome je k upasti poklopac i s dugim noscem (nosaèem); mo e biti i od zlata ili srebra, str. 338. 26 Isto, leðen, legen, leðan m (grè.) lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku, str. 433. 27 Isto, sahan (ar.) bakrena zdjela, tanjir, str. 542. 28 Isto, bakraè, m (tur.) bakreni kotao (i uop te kotao) koji ima na sebi luk od elje za ili debele ice, za koji se dr i kad se nosi i o koji se vje a na verige, str. 116. 29 Isto, tepsija, tevsija f (tur.) okrugli bakreni ili emajlirani sud, pitne tep sije su pliæe i u njima se peku pite, a u dubljim tepsijama peèe se hljeb, str. 611 30 Isto, demirlija, dimirlija f (tur.) velika bakrena tepsija koja slu i kao sinij a. Ima promjer 1-2 m, nekad i veæi. Stavlja se prilikom upotrebe na stalak od eljeznih ipaka i po ovom el-jeznom st alku tepsija je dobila ovaj naziv, str. 211.

31 Isto, tend era f (tur.) duboka bakrena posuda, dublja je od erpe i nema dr ki sa s trane, str. 610. 32 Isto, ðugum m (tur.) bakreni sud za vodu sa irokim grliæem (nema nosca kao ibrik). Kefeni ðugum je manji sud u kome vari voda za kafu, str. 254. 33 Isto, mangala (ar.) sud posebnog oblika napravljen obièno od bakra, a mo e biti i od me-singa, pleha ili zemlje u kojem se dr i eravica radi zagrijavanja sobe ili podgrijavanja skuhane kafe ili jela, str. 445

Pomoæne i sporedne zgrade U avliji i izvan nje, osim kuæe nalazile su se pomoæne zgrade. Avlija je obavezno uvijek bila ograðena, a za ogradu slu ila je taraba34 , tj. ograda od hrastovih dasaka visokih oko 2 m, koje su se kovale jedan uz drugu po iokama prièvr æenim za direke ili parmaci35 , odnosno pro æe, a to je grubo otresana daska ili letva. U avliji obavezno se nalazio bunar, zatvoren daskama ili mu evcima, tj. drvenim re etkama. Jedan takav se nalazi i danas u avliji Safera Ibri eviæa. (prilog br. 4) Prilog 4. Prilog 5. Osim kuæe u avliji nalazile su se sljedeæe pomoæne zgrade: pu nica je zgrada koja slu i za su enje voæa, hud era36 je imala funkciju ljetne kuhinje , u njoj se èesto i stanovalo, kolara je slu ila kao gara a za ostavljanje zapre nih kola. hambar 37 je objekat koji slu i za èuvanje zrnaste hrane, kao to su p enica, kukuruz, jeèam, zob i sl., ko za kukuruz slu i za smje taj kukuruza u klipu. Izvan avlije nalazila se ko ara ( tala) objekat za smje taj stoke, koko injac je namijenjen za smje taj peradi i tor za ovce. Neke od ovih pomoænih zgrada iz pro losti saèuvale su se do danas. (prilog br. 5) Vodenice U pro losti stanovnici ovog naselja su mljeli ito na vi e naèina, a najèe æe pomoæu ruènog mlina, zvanog rvanja. Skoro svaka familija je imala ruèni rvanj, na kojem se moglo samljeti oko 3 kg ita u jednom satu. Najèe æe se postavljao ispred hambara ili u podrumu. rvnjala se obièno p enica i kukuruz i to obièno u ljetnom periodu, kada je rijeka imala manje vode za pokretanje vodenice. Mnogo znaèajnije za mljevenje ita bile su rijeène vodenice. Vodenice su se nalazile na rijeci Tinji i potoku Viganj. Sve vodenice bile su poredovnièke, tj . bile su u vlasni tvu vi e ljudi. Pravo na rad imali su samo mu ki èlanovi porodice i to 34 Isto, taraba, pl. t. f. (pers.) ograda od dasaka, str. 600. 35 Isto, parmak m (tur.) grubo otesana daska ili izrezana letva koja slu i za ogra du, str. 511. 36 Isto, hud era, ud era, f (ar.) sporedna soba uz kuhinju koja slu i kao spremnica; k oliba, str. 335. 37 Isto, ambar, hanbar, hambar m (pers.) drvena zgrada za zrnastu hranu, itarica, silos, str. 92.

se prenosilo s koljena na koljeno. Vodenicu su odr avali svi poredovnici, tj. njen i vlasnici. Svaki poredovnik imao je odreðeni dan ili nekoliko dana u sedmici kada j e u vodenici mlio ito i za to vrijeme bio je du an da se brine o njoj. Vodenice su se nazivale po lokalitetu gdje su se nalazile. Na rijeci Tinji bile su èetiri vodenice i to: 1. Bariæka poredovnièka u vlasni tvu Beæiroviæa i Hasiæa 2. Kovaèevac u vlasni tvu Mehe, Memi a i Æamila Ibri eviæ 3. Boriæ u vlasni tvu Hrustiæa 4. Lazine u vlasni tvu Saletoviæa iz Donje Obodnice Na potoku Viganj nalazila se jedna vodenica i bila je u vlasni tvu Ibri eviæa. U vodenicama mljele su se veæe kolièine ita za vlastite potreba, ali i za ujam38. Mezarja U naselju postoje tri mezrja: Zevaè polje, Luka i Glavica. Prema kazivanju starijih mje tana, najstarije mezarje je Zevaè polje, danas se u njemu vi e niko ne sahranjuje, a ostala dva su mlaða. Mezarje luka se nalazi s lijeve strane puta pre ma Donjoj Obodnici i tu se danas sahranjuju umrli èlanovi familije Ibri eviæ. Mezarje Glavica se nalazi u blizini kole. Ime je dobilo najvjerovatnije po bre uljku glavica pored kojeg se mezarje i nalazi. Zemlji te za ovo mezarje dala je Hafa Hasiæ. Na grobovima su nadgrobnici ni ani raznih oblika i velièina. Dva ni ana obilje avaju grob, jedan iznad glave, a drugi ni e nogu. Stariji ni ani su klesani od kreènjak, a novi od mermera, betona i sl. Natpisi na ni anu su se u pro losti pisali na arapskom, a danas na bosanskom ili uz kombinaciju arapskog pisma. 39 Prilog 6. Danas se u mezarju mo e vidjeti prilièan broj starijih kamenih ni ana, poznatiji kao turbani40 . Turbani su postavljeni kod umrlih osoba mu kog pola, dok su kod umrlih osoba enskog pola postavljeni kameni ni ani. (prilog br. 6) 38 Informator, A.Hrustiæ 39 Salih Kulenoviæ, Graèanica i okolina antropogeografske i etnolo ke odlike, Tuzla, 1 994., str. 134 40 A. kaljiæ, isto, turban (pers.) èalma, saruk, str. 624. 92

Prilog 7. Tradicionalna no nja i nakit Za izradu no nje u pro losti upotrebljavali su se lan ko a, te tvornièki materijal svila, èoha, tof i sl. Mu ka narodna no nja Svakodnevna mu ka no nja u pro losti sastojala se od gaæa dugih i irokih æeten, vuna, pamuk,

nogavica i ko ulje, ivenih od lanenog platna. Preko gaæa nosile su se pelengaæe irokih nogavica do èlanaka i sa ne to manjim turom i bile su nabrane oko struka. Bile su bijele boje i krojene su od æet e na. U zimskom periodu preko gaæa nosile su se èak ire41 od sukna ili crne èohe. Èest odjevni predmet bile su i iroke gaæe tzv. arvale42 . Preko ko ulje nosili su se razni odjevni predmeti jeèerma43 i fermen44 , a u zimskom periodu gunj od crnog valjanog sukna dugih rukava ukra en crvenim gajtanima45 , to je tzv. gunj sarajac. Na glavi su se nosili fesovi 46 i bjelokapa, tzv. æulah 47, kapa od vune. U zim-skom periodu oko fesa omotavao se bijeli vuneni al tzv. fanjera ili po a48 , èiji su krajevi bili ukra eni crnom vunom. Na nogama su se nosile bijele vunene èarape, te opanci od goveðe ko e, tzv. fa njaci. Ne to kasnije u upotrebu su u le i cipele, tzv. kundure. U zimskom periodu oko nogu omotavali su se ko njaci pravljeni od goveðe utrobe, tzv. oputre. Oko pojasa opasivali su se razni pojasevi: traboloz svileni al od crvene ili ute svile ili crveni pojas. (prilog br. 7)49

41 A. kaljiæ, isto, èak ire f pl. t. (tur.) vrsta istoènjaèke mu ke odjeæe sa dugim turom i usk nogavicama koje se kopèaju sa strane, a prave se od èohe ili sukna, str. 160. 42 Isto, arvale, alvare pl.t. (pers.) ji ljudi, uglavnom had ije, str. 580. iroke hlaèe koje nose muslimanski sve tenici i stari

43 Isto, jeèerma, djeèerma f (tur.) vrsta prsluka, dio starinske mu ke i enske narodne no nj e, str. 247 44 Isto, fermen m (tur.) dio stare narodne no nje, vrsta prsluka od èohe, kadife ili aja ka izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopèava se. enski fermen je obièno od kadife i vi e ukra en vezom

i gajtanima, str. 280. 45 Isto, gajtan m (grè.) pamuèna ili svilena upredena ili pletena vrpca koja slu i za por u-bljivanje i ukra avanje odjeæe. Gajtanom se naziva i u e koje je predeno ili pleteno od pamuka ili svile, st r. 288. 46 Isto, fes m (ar.) kupasta kapa bez oboda koju nose Muslimani. Obièno je sa kiæankom, ali se nosi i bez nje. Fes je uveden u Turskoj carevini kao narodna kapa poèetkom 19. st. str. 281. 47 Isto, æulah m (pers.) kapa od valjane vune, obièno bijela, str. 198. 48 Isto, po a f (pers.) starinski kupovni al na kockice koji se zamotava oko fesa pa s e tako napravi saruk, str. 522. 49 Isto, traboloz, trabolos m (grè.) svileni areni pojas sa kitama na krajevima, koji se izraðivao u Siriji i za turske uprave uvozio u na e krajeve, str. 620. 93

enska narodna no nja Osnovni odjevni predmeti u enskoj no nji su bile duge gaæe i ko ulje krojene od lanenog platna. Preko ko ulje, kao gornji haljetak, nosila se jeèerma, a u zimskom periodu nosila se hrka50 ili pamuklija. Na nogama nosile su se bijele vunene èarape, pletene na pet igala i opanci od goveðe ko e, a prilikom odlaska u goste ko ne jemenije 51. Na glavi su se nosili zarovi52 , peèa 53, bo èe, te fered e 54 od crne èohe, amije 55debele i tanke ukra ene kerama po rubovima. U periodu izmeðu dva svjetska rata poèele su se nositi dimije 56 i bluze krojene od razlièitog kupovnog platna (svila, vunena tkanina ), a uz njih se naosio kao gornj i haljetak fermen ili jeèerma. Kosu su dijelile po sredini glave koju upletu u dvije pletenice. Djevojke su ih spu tale niz leða, a udate ene su pletenice omotavale oko glave. Navedena no nja (odjeæa i obuæa) nosila se svakodnevno. Narodna no nja u ovom kraju je odavno i èezla. Danas jedino kod starijih ena u no nji su prisutne dimije, bluze i amije. Nakit Uz odjeæu i obuæu nakit ili kinðurenje je najstariji vid narodne no nje. ene i djevojke su veliku pa nju poklanjale uljep avanju svog izgleda nakitom. Nakit je bio raznovrsta. Kitile su se strukama dukata, zatim prstenjem, narukvicama, minðu ama, grmilucima57 i ogrlicama od zlata i srebra, razlièiti h oblika i velièina, zati m biserima, merd anima - crveni i uti i dr. (prilog br. 8) 50 Isto, hrka f ( ar.) gornja haljina od raznih tkanina, nalo ena pamukom i pro iven a, pamuklija. Mo e biti kratka i duga, mu ka i enska, str. 334. 51 Isto, jemenije, jemenlije f pl. t. (ar.) vrsta plitkih firala u boji, uvo ene s u sa Istoka kao jemenska izrada, pa otuda i ime,starinska laka plitka obuæa koja se nosila u svako doba godine, str . 368. 52 Isto, zar m (ar.) enski zavitak u kome su muslimanke zamotane i pokrivene izla zile na ulicu. Zar se kroji od basme, tofa ili svile, str. 674. 53 Isto, peèa f (tur.) koprena na licu od crnog tankog platna kojim su muslimanke pokrivale lice kad izlaze na ulicu u fered i ili zaru, str. 513. 54 Isto, fered a, vered a f ( ar.) vrsta enskog ogrtaèa, mantila, od crne ili modre èohe koji su muslimanke oblaèile prilikom izlaska na ulicu. Uz fered u stavlja se jo ja mak i èember, a prilikom dalekog putovanja mjesto ja maka stavlja se peèa, 279. 55 Isto, amija f (pers.) povezaèa, marama od tanke tkanine, i arana granama, kojom se

ene povezuju po glavi, str. 580. 56 Isto, dimije ( grè.) enske iroke arvale koje se nose preko gaæa umjesto suknje, a no gavice ve u ispod koljena, str. 218 57 Isto, grmiluk, jigimiluk m (tur.) turski dukat kovan za vlade sultana Mahmuda II 1833., str. 371. 94 Prilog 8.

Obièaji Obièaji se defini u kao regule (norme, pravila, postupci, norme pona anja) koja vremenom pojedinim ljudskim grupama nametnu ivotnr potrebe 58. Obièaji se dijele u tri grupe: dru tvene, privredne i religijske. Obièaji vezani za roðenje U svakoj porodici, kako danas, tako i u pro losti roðenje djeteta predstavljalo je veliki dogaðaj. Za taj izuzetno va an dogaðaj vezani su razlièiti obièaji. U pro losti porodilje su se poraðale kod kuæe, a ne kao danas u bolnici, uz pomoæ neke starije i iskusnije ene, koja je na neki naèin bila babica. Ona je pomagal a porodilji kod poroda i poslije poroda obrezivala novoroðenèetu pupèanu vrpcu i kupala ga obièno prvih sedam dana. Kad ena rodi dijete obièaj je da èetrdeset dana ne ide nigdje iz kuæe. Po teðena je svih te ih poslova. U to vrijeme roditeljima dolaze prijatelji i rodbina i darivaju dijete najèe æe novcem, radi sreæe i nafake. Dar mu se daje na èelo ili stavlja pod uzglavlje. Ako je dijete prvo, svekar i svekrva ga obièno darivaju zla tom dukatom. Kada proðe èeteresnica majka sa djetetom ide u posjetu svojim roditeljima i familiji. Da bi se dijete za titilo od uroka, obièaj je da mu se ne to prouèi na crveni konac i zave e oko ruke, kao i da mu se kraj glave u be iku stave male ma ice, no , makaze ili neki drugi metalni predmet. Poseban ugoðaj poslije roðenja djeteta predstavlja nadijevanje imena. Obièno se sedmi dan po roðenju djetetu nadijevalo ime, a sam taj èin obavljao je hod a. Po to majka posebno za tu svrhu okupa i obuèe dijete u èistu odjeæu, preda ga u ruke hod i, koji sa Bismillom i Tekbirom preuzima dijete i s njim u naruèju se okreæe prema Kibli. Potom mu laganim glasom na desno uho prouèi ezan, a na lijevo ikamet. Iza toga, hod a sjedne i prouèi jedan odlomak iz Kur ana. Poslije toga na glas izgovori djeèije ime, odnosno novoroðenèe nazove njegovim imenom, koje su mu roditelji izabrali. U pro losti, djeci su se davala imena ivih ili umrlih srodni ka. U pro losti najèe æe su se davala sljedeæa imena: Beæir, Hamza, Hasan, Avdo, Meho, Hrusto, Mejra, Zula, Hasiba, Mevlija, Razija i dr. 59 Svadbeni obièaji Mladiæi i djevojke su se upoznavali u pro losti na lju tenju ili komu anju ita, na igrankama ili tzv. sviranjima . Kada se djevojka svidi momku, bio je obièaj da on alje u pro nju svoju najbli u familiju, oca, brata, amid u... Tada bi se znalo desiti da roditeljima ne odgo 58 Mirko Bajraktareviæ, Osnovi op te etnologije, Beograd, 1977.,str. 38. 59 Informator, Alija Hasiæ 95

vara djevojka ili momak, odnosno njihova familija, pa bi se suprostavili tom bra ku, iako se mladi vole. U tom sluèaju momak bi krao djevojku. Takoðe bilo je i sluèajeva da su neki roditelji davali kæerku iako se ona protivila. Kada se djevojka isprosi, roditelji se dogovore oko miraza i ugovori se svadba, mlado enjini svatovi dolaze pred mladinu kuæu. Tu se svatovi ogræu ko uljama i pe kirima. Uz svadbu obavezno idu i sviraèi, tj. bubnjati i svirale. Pred mlado enjinom kuæom mladu doèekuje svekrva. Prije ulaska u kuæu obièaj je da mlada ispred kuænog praga prolije vodu na noge iz dva ibrika, a zati m mlado enja stane na kuæni prag i mlada prolazi ispod njegove desne ruke, kako bi mu bila pokorna u braku . Uz mladu je i la dana, a zatim je Petkom se obièno ona spremala kao i obiku a poma, koja se uz mladu zadr avala dva do tri mladu do pilava èuvala svekrva ili zaova. pravilo erbe ili èestita. Tog dana mladoj je stizalo ruho koje je djevojka za udaju. erijatsko vjenèanje i pilav60

Poslije erbeta, najèe æe tri sedmice, slijedilo je , veliki ili mali.

Uoèi pilava mladoj se kniju 61 boje nokti. Tu ceremoniju obavljale su èetiri ene ili djevojke. One su mladoj knile tj. bojile ruke i noge do èlanaka. Zatim su s e obojeni dijelovi zamotavali u kuèine od æetena dok se boja ne osu i. Za vrijeme obavljanja tog obreda dvije djevojke kolaju oko mlade i pjevaju: Trepetljika trepetala puna bisera ovi na i lijepi dvori puni veselja. Svi se redom veselja e majka najvi e doveli joj ðul nevjestu ðulom miri e. Savila se zlatna ica od vedra neba savila se mlado enji oko fesiæa sa fesiæa ðul nevjesti oko duvaka62

.

Za vrijeme obavljanja ovog obreda mlada se pokrije duvakom 63, a obièno dvoje djece dr i upaljene svijeæe. Nakon obavljenog obreda mladu uvode u mlado enjinu sobu i to je prva noæ kada mlada i mlado enja idu u ðerðek64 , prvu braènu noæ65. 60 A. kaljiæ, isto, pilav m (pers.) jelo od gusto svarenog pirinèa; svadba (nazvana p o tome to je u nekim krajevima pilav glavno jelo na svadbi), str. 518. 61 Isto, kna f (ar.) biljka Lawsonia intermis L. i prah od satrvenog osu enog li æa ov e biljke, koja je slièna na oj lijesci, a raste u azijskim tropskim krajevima i u Egiptu, gdje se najvi e uzg aja. Kna spada u kozmetièka sredstva naroèito muslimanki. Slu i za bojenje ruku, no nih prsta i kose; ova ko se naziva i muslimanski svadbeni obièaj knenja ili krnjenja nevjeste dan prije prve braène noæi, s tr. 410. 62 Informator, Nura Hasiæ 63 Isto, duvak (tur.) veo nevjeste, tanka koprena kojom se mlada prekriva preko glave ili lica, str. 230. 64 Ðerðek, gerdek m (tur.) soba u kojoj mladenci provedu prvu braènu noæ; prva braèna noæ, s

tr. 249 65 Informator, N. Hasiæ

Sutradan je bio pilav, veliki ili mali, glavno veselje koje je trajalo cijeli da n, uz svirku i igru u kolu. Sviralo se uz argiju i æemane (vrsta violine), a igrale su se razne vrste kola: okolo, sremica, na povrat i sl. Ukoliko je mlado enja bio iz imuæn ije amilije obièno se pravio veliki pilav, na kome su se odr avale i konjske trke 66. Jurijevski obièaji Meðu obièajima ovog kraja veoma je interesantan i obièaj vezan za obilje avanje jurijeva ili ðurðevdana (6. maja). Uoèi jurijeva bio je obièaj da djevojke sakupljaju razno bilje i da ga potope u vodu, kojom su se na jurijev, prije izlaska sunca, djevojke kupale ili umivale , jer se vjerovalo da æe djevojka cijele godine biti zdrava i lijepa. Jedan od obièaja uoèi jurijeva jeste i taj da je djevojka preko krova kuæe bacala papuèu . Ako se papuèa na zemlji okrene onako kako mo e da se obuje to je bio znak da æe se djevojka udati te godine. Uoèi jurijeva djevojke su sadile struk crnog luka bez ila, u zemlju, pa na koju se stranu iduæeg jutra nagne vjerovalo se da æe se na tu stranu i udati. Uoèi jurijeva ili ðurðevdana djevojke prere u dva pera mladog crnog luka u ba ti i jedno pero namijene sebi, pa ako je do iduæeg jutra to pero malo vi e izraslo djevojka æe se udati uskoro. Sutradan, 6. maja obsavezno se i lo na teferiè u Donju Obodnicu67. Zakljuèak Pregledom navedenih etnolo kih karakteristika stanovni tva naselja Avdiba iæi kod Tuzle, vidimo da se tradicionalna kultura na ovom podruèju koje je poprilièno udaljeno od grada Tuzle i znaèajnih komunikacija, dosta dobro zadr ala u ivotu i svijesti naroda. Radi se o tradicinionalnoj narodnoj kulturi karakteristièn oj za sredine ovih prostora Bosne i Hercegovine naseljene Bo njacima muslimanima. 66 Informator, isti 67 Informator, Nura Hasiæ 97

98

LIKOVI ZAVIÈAJA LIKOVI ZAVIÈAJA

100

Mr. sc. Damir D afiæ MUSTAFA BULJUBA IÆ SJEÆANJE NA JEDNOG NAÈELNIKA1 Apstrakt U te kim vremenima izmeðu dva svjetska rata, kada je veæina stanovni tva ivjela od poljoprivrede obraðujuæi zemlju na primiti van naèin, kada je onaj koji je znao èitati i pisati bio struènjak u odnosu na veæinu stanovni tva, kada su harale razne zarazne bolesti itd., u Graèanièkom srezu djelovao je Mustafa Buljuba iæ iz D akula. Svojim djelovanjem Mustafa Buljuba iæ dao je znaèajan doprinos dru tvenohistorijskom i kulturno-politièkom razvoju graèanièkog kraja koji se uoèava i danas, 65 godina nakon njegove smrti. Kljuène rijeèi: naèelnik, trgovina, porodica, politi ka. Genealogija Mustafa Buljuba iæ roðen je 1883. godine u D akulama, od oca Hasana i majke Abide. Umro je 6.6.1940. godine.2 Otac Hasan3 je pored Mustafe imao jo sina: Saliha (roð. 1880.), Ahmeta (roð.1885.) i Ra ida (roð. 1898.)4 tri

Mustafa je bio o enjen Havom iz Srnica (roð. 1885.) i sa njom je imao pet sinova: Halila (roð. 1908.), Muharema (roð. 1911.), Osmana (roð. 1912.), Naila (roð. 1916.) i Avdu (roð. 1926.) i dvije kæeri: Kadu (roð. 1922.) i Esmu (roð. 1919.).5 Od njegove djece posljednja je umrla Kada (udata erbeèiæ) koja je ivjela u Graèanici,6 a od Mustafinih unuka kojih je, po mu koj liniji bilo 26, danas su ivi njih 24.7 MUSTAFA OSMAN NAIL AVDO MUHAREMHALIL SABIT OSMAN HAZEM HASAN MUSTAFA OSMANFAIK HAJRIJAMUHAREMMUSTAFA OSMAN HUSEIN REUF REFIK RAMO MUSTAFA IBRAHIM Prve tri generacije potomaka Mustafe Buljuba iæa (po mu koj liniji). 1 Ovaj rad je napisan 2005. godine povodom 65. godi njice smrti Mustafe Buljuba iæa uz veliku pomoæ kazivaèa koji su ujedno i unuci Mustafe Buljuba iæa: Buljuba iæ (Halil) Sabit (roð. 1934.), Buljuba iæ (Osman) Ramo (roð. 1938.) i Buljuba iæ (Osman) Mustafa (roð. 1942.), kojima se srdaèno zah valjujem. 2 Domovnica iz 1932. godine, Matièni ured Doborovci 3 Hasan Buljuba iæ prema kazivaèima nije imao braæe ni sestara u D akulama i vjerovatno je zaèetnik jedne, od dana nje dvije, loze Buljuba iæa koje ive u D akulama. 4 U domovnici iz 1932. godine nije upisan Hasan, pa je na prvom mjestu najstarij i sin Salih 5 Domovnica iz 1932. godine. 6 Mustafini sinovi Muharem, Osman i Avdo izgubili su ivote u Drugom svjetskom rat u, dok su ostali umrli prirodnom smræu i sahranjeni, kao i Mustafin otac, u mezarju D akulske d amije. 7 Halil je imao dva sina i deset kæeri (do danas je umrla kæi Havka), Muharem je ima o dva sina i dvije kæeri (do danas je umrla Hazemina), Osman ima dva sina, Nail jednog sina i est kæeri i Av do jednog sina (svi su ivi). 101

Buljuba iæi kao uspje ni trgovci Iako se u ranoj mladosti Mustafa bavio rezanjem drvene graðe, to mu nije predstavljalo prepreku da ubrzo ode u trgovaèke i politièke vode. U godinama poslije 1. svjetskog rata kada je seosko stanovni tvo skoro iskljuèivo ivjelo od poljoprivrede, a trgovina i druge djelatnosti bile koncentrisane u grad ovima, Mustafa je sa svojom braæom odluèio baviti se trgovinom. Prvi duæan otvoren je u porodiènoj kuæi u zaseoku Buljuba iæi, a zatim je premje ten u centar D akula.8 U tom duæanu radio je najstariji brat Salih, po to je iz Prvog svjetskog rata iza ao kao invalid u ruku, pa nije mogao raditi napornije poslove.9 Ahmet i Ra id su bili pomagaèi, odnosno dobavljaèi robe, a Mustafa je bio svojevrsni koordinator u svemu tome. Iako je Salih bio najstariji èlan zajednièkog domaæinstva Buljuba iæa, glavnu rijeè u odluèivanju imao je Mustafa. Zahvaljujuæi tome trgovina je cvjetala, pa je Mustafa i svoje sinove uveo u tu djelatnost. Za potrebe trgovine izgraðen je novi objekat u centru D akula, koji je svojevremeno predstavljao najbolju kuæu u selu . 10 U toj trgovini Mustafa je uposlio svoga najstarijeg sina Halila dok su ostali sinovi, a posebno Osman, pomagali Halilu. Pored prodaje roba svake vrste, prije svih onih neophodnih za ivot, tu je vr en i otkup od stanovni tva, uglavnom ljive. U sklopu kuæe i uz nju bila je i kafana, konaèi te , skladi ta, su ara za ljive i dr. Kako ka e jedan od kazivaèa cilj porodice Buljuba iæ, koju je predvodio Mustafa, bio je pro iriti broj i vrstu ovih svojevrsnih specijaliziranih prodavnica. Meðuti m, Mustafina smrt i rat doneso e nesreæu, kako Buljuba iæima tako i ostalom stanovni tvu D akula. Tri Mustafina sina u ratu odstupi e , porodiènu kuæu i talu sa stokom u Buljuba iæima kao i Salihov duæan (koji zapali e partizani), a stanovnici D akula ostado e uskraæeni za sigurne kupce svojih proizvoda i snabdjevaèe svakodnevnim potrep tinama. Kao jedini spomen na uspje ne trgovaèke dane porodice Buljuba iæ danas je ostala saèuvana samo reklamna tabla s jednog od duæana. Politièka aktivnost Mustafe Buljuba iæa Na politièku orijentaciju stanovni tva BiH izmeðu dva svjetska rata uti cao je njegov konfesionalni sastav, pa su i politièke stranke bile organizovane na tom principu. Meðu brojnim politièkim strankama koje su djelovale u BiH i Graèanièkom srezu najuticajnija bila je JMO. Jedan od istaknutih èlanova te stranke bio je upr avo Mustafa Buljuba iæ. To potvrðuje èinjenica da je jo 16.7.1927. godine na Zemaljskoj skup tini JMO kao jedan od tri delegata iz Graèanièkog sreza prisustvovao Mu 8 Centar D akula danas se obièno u svakodnevnom govoru u D akulama naziva Selo , dok se s tvarni centar naziva Rijeka . Duæan se nalazio u Selu na prostoru dana nje kuæe Sendiæ Mustafe. 9 I u domovnici se Salih vodi kao trgovac, dok se Ahmet i Ra id vode kao te aci. 10 U kuæi danas ivi Mustafin unuk Mustafa Buljuba iæ, sin Osmanov, sa svojim sinom, sna hom i unu kom.

stafa Buljuba iæ.11 Po to je mnogo putovao po bosanskohercegovaèkim, a i drugim naseljima, sa ti h putovanja Mustafa je donosio razne vijesti i iskustva u svoj kraj i tako politièki i ekonomski obrazovao svoj narod, a istovremeno od njih zadobijao svestranu podr ku i simpatije. Zbog svog ugleda u narodu, a i stranci, Mustafa je na opæinskim izborima 1933. godine izabran za naèelnika Opæine Doborovci koja je po broju sta novnika bila druga po velièini u Graèanièkom srezu.12 Tu funkciju Mustafa je zadr ao i nakon opæinskih izbora 1936. godine, tj. do svoje smrti. U svom dvostrukom mandatu, iako u vremenima sveopæe stagnacije, na èelnik je imao viziju kako da svoju opæinu i narod usmjeri u pravom smjeru. Njegovi prioriteti kao naèelnika, na kojima mu mogu pozavidjeti i mnogi dana nji naèelnici, bili su: razvoj kolstva i opismenjavanje stanovni tva, izgradnja puteva, razvoj pol joprivrede, razvoj sporta i dr. Po to su izuzetno visok procenat nepismenih i opæa zaostalost stanovni tva bile jedne od osnovnih karakteristi ka kulturno-prosvjetnih prilika u Graèanièkom srezu izmeðu dva svjetska rata,13 prvo to je Mustafa poèeo raditi kao naèelnik jeste pokretanje inicijativa za gradnju osnovnih kola u D akulama i Doborovcima. U D akulama je organizirao pripreme za gradnju kole (skupljanje kamena i sl.) ali kola ipak nije izgraðena za vrijeme njegovog mandata. 11 O. Hamziæ i E. Tihiæ, Graèanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graèanica, 198 8., str.87. 12 Opæina Doborovci je prema popisu iz 1931.godine imala 5.926 stanovnika, a veæi broj stanovnika u graèanièkom srezu imala je opæina Staniæ-Rijeka u kojoj je ivio 6.931 stanovnik (O. Hamziæ

i E. Tihiæ, Op. cit., str. 75.) 13 O. Hamziæ i E. Tihiæ, Op. cit., str. 91. 103 Sl.1. Kuæa u kojoj se nekada nalazila jedna od trgovina u vlasni tvu porodice Buljuba iæ (Snimio: D. D afiæ) Sl. 2. Detalj sa fotografije iz 1932. godine prilikom posjete Banja Luci (dolje lijevo je Mustafa Buljuba iæ)

Meðutim, ono to nije uspjelo u D akulama uspjelo je u Doborovcima. Osnovna kola otvorena je kolske 1938/39. godine, a prvi uèitelj bila je Jelica Brado .14 U tu kolu Mustafa je upisao neku od svoje djece, svoje bratiæe i dr., a cjelokupnom stanovni tvu savjetovao je da djecu upisuju u kolu. Neka od te djece kasnije su nastavili kolovanje i po svom ugledu ostali zapamæeni u narodu.15 Ono to je posebno bitno za period izmeðu dva svjetska rata jeste èinjenica da je Mustafa podsticao kolovanje enske djece.16 Po to su u selima Graèanièkog sreza bili organizirani i analfabetski teèajevi, jedan takav organizovan je i u Doborovcima, a poèetkom 1940. godine brojao je 40 polaznika.17 Mustafa je u svojoj opæini organizirao i razna sportska takmièenja (bacanje kamena s ramena, trèanje, hrvanje i sl.) na koja su dolazili mladiæi iz cijelog Srez a. Pobjednici bi uvijek bili nagraðivani od strane naèelnika. Da bi povezao svoju opæinu sa drugim opæinama i srezovima Mustafa je inicirao i gradnju puteva.18 Stanovnicima svoje opæine naèelnik je savjetovao da vi e pa nje poklanjaju razvoju voæarstva i stoèarstva, po to zemlji te u njegovoj opæini i jeste najpogodnije za ove poljoprivredne grane. U vrijeme svog naèelnièkog mandata Mustafa nije zanemarivao odr avanje veza sa èelnicima stranke kojoj je pripadao i u kojoj je, nesumnjivo, imao veliki ugled. Tako je, krajem jula 1935. godine, nekoliko pristalica JMO iz Graèanice i okoline posjetilo u Beogradu voðu stranke, dr. Mehmeda Spahu, i izrazilo podr ku novom kursu stranke nakon njenog napu tanja udru ene opozicije. U toj delegaciji bio je i Mustafa Buljuba iæ.19 Kada su 1938. godine izvr eni izbori za dio èlanova Senata èiju je drugu polovinu imenovalo Kraljevo namjesni tvo, banske uprave su delegirale svoje predst avnike koji su dobili pravo da uèestvuju u izboru Senata. To pravo iz Graèanièkog sreza je, izmeðu ostalih, dobio i Mustafa Buljuba iæ iz D akula.20 Mustafi no anga ovanje u najmoænijoj muslimanskoj politièkoj partiji i njegove zasluge u razvoju opæine Doborovci dali su mu veliki ugled u narodu. Svi su Mustafu oslovljavali sa naèelnièe , a naèelnik je morao biti upuæen u sve to se de ava u njegovoj opæini. O njegovom ugledu svjedoèe i de avanja neposredno nakon njegove smrti. Èim se doznalo da je naèelnik umro ispred kuæe je postavljena dr avna zastava koja je tu ostala tri dana. Mustafa je sahranjen dva dana nakon smrti uz prisustvo br ojnih delegacija saèinjenih od stranaèkih, sreskih i drugih politièkih zvaniènika. 14 Ibidem. 15 Poznato je da je Mustafi n bratiæ Hazim (sin Ahmetov) bio dugogodi nji imam u D aku lama. 16 Ostalo je upamæeno kako su na Mustafi n nagovor upisane u kolu èetiri Kade iz D akul a i Trnovaca, meðu kojima je i njegova kæi. 17 O. Hamziæ i E. Tihiæ, Op. cit., str. 92

18 Najstariji kazivaè govori kako se Mustafa posebno anga ovao na gradnji puta od Sr nica do Bukve. 19 O. Hamziæ i E. Tihiæ, Op. cit., str.87. 20 Ibid., str. 90. 104

Mr. sc. Esad Sarajliæ IVOTNI PUT MILICE BABIÆ-DEDIJER IZ GRADAÈCA U Gradaècu se veæ od 1886. godine javlja Jovo Babiæ (sin Jove Babiæa) kao opæinski zastupnik,1 a od 1900. godine i kao podnaèelnik gradskom naèelniku. Inaèe porodica Jove Babiæa u to vrijeme spada u red vrlo imuænih srpskih porodica u Posavini. Babiæ je bio poznati trgovac, a bavio se i finansijskim transakcijama, j er je raspolagao krupnim financijskim kapitalom. Davao je znaèajna sredstva srpskim seljacima kmetovima za otkup zemlje od begova. Na taj naèin, zbog nemoguænosti da seljaci vraæaju zajam do ao je u posjed velikih zemlji nih povr ina. Inaèe je otkupio dio velikog posjeda Husein-kapetana Grada èeviæa u selu Èardaku. Prema E. Tihiæu, J. Babiæ je imao èeti ri kæerke: Mirjanu, Nade du, Zorku i Milicu. Milica je zavr ila pozori nu akademiju i scenografiju u Beèu. Bila je udata u Tuzli za Nenada Jovanoviæa, iz poznate tuzlanske porodice. Jovanoviæi imaju posebnu crkvu u to vrijeme na pravoslavnom groblju na Trnovcu u Tuzli. Navedeni Jovanoviæ je zajedno sa enom Milicom bio na du nosti ata ea u poslanstvu Kraljevine Jugoslavije, a istovremeno na du nosti poslanika u Berlinu gdje je bio i knji evnik Ivo Andriæ. Nakon smrti Nenada Jovanoviæa, Milica se udala za Ivu Andriæa, knji evnika i nobelovca. Dakle, radi se, prema E. Tihiæu, o Milici roð. Babiæ u Gradaècu, kæerki Jove Babiæa. 2 Meðuti m, Tihiæ je pogre no zakljuèio da je Milica Babiæ kæerka Jove Babiæa, gradaèaèkog veleposjednika, koja se kasnije preudala za Ivu Andriæa. Tu se radi o drugoj osobi, a ne kæerki Jove Babiæa. Naime, izgleda da su u Gradaècu postojale dvije razlièite osobe sa istim imenom i prezimenom. Milica Babiæ iz porodice velepos jednika Jove Babiæa nije se udala za Ivu Andriæa i imala je drugi ivotni put, pa æemo u cilju razja njenja ove nedoumice na temelju istra ivanja dati posebna obja njenja. Milicin otac nije se zvao Jovan, nego Risto, sin Jovana Babiæa. Meðutim njen djed i pradjed imali su isto ime - Jovan. Zahvaljujuæi ljubaznosti gosp. Muhameda Bege Grada èeviæa do li smo do autobiografije Milice Babiæ na temelju koje mo emo sa pouzdano æu rekonstruirati porijeklo i ivotni put i Jove Babiæa i Milice Babiæ. Milica Babiæ je unuka Jove Babiæa, veleposjednika i trgovca, a ne njegova kæerka. Jovo Babiæ stariji doselio se u Posavinu iz Sand aka. 3 Nakon ubistva nekog age u Sand aku morao je da pobjegne. Naselio se u u selo Osjeèane. ena mu se zvala Da a. U Sand aku se bavio trgovinom. Imao je dva sina: Nikifora i Jovana i dvije kæerke Anu i Anðu. Po to je u Sand aku dobro radio, sa sobom je donio novac te nastavio razvijati trgovinu u ovim krajevima. Trgovina mu je dobro napredoval a. Dolazak Jovana Babiæa starijeg mogao je da bude u vrijeme Husein-kapetana Grada èeviæa izmeðu 1820 1830. godine.4 1 Bo njak za 1886., str. 86. 2 Tihiæ Esad, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo 2005.,. str. 89. 3 ire o tome vidjeti: Esad Sarajliæ, Gradaèac sa okolinom u pro losti, 008. 4 Autobiografija Milice (Babiæ) Dedijer, str. 1. (rukopis) 105

Preporod

Gradaèac

Ovaj podatak crpimo iz navoda da je Jovan Babiæ bio dobar prijatelj begovima, pa i sa Husein-kapetanom. Kupovao je zemlju i irio svoje a razvijao je trgovinu naveliko. Naroèito mu je dobro i ao posao sa Jovan Babiæ je kupio dio imanja Husein-kapetana od Turske dr ave na Tuzli. Imanje je bilo u Èardaku èija je velièina bila 14.000 dunuma

sa gradaèaèkim imanje, Pe tom. licitaciji u ili 1.400 hektara.

Poslovi su se dobro razvijali, pa je Babiæ kupovao zemlju i u Gradaècu i tu sagradio veliku kuæu u Srpskoj Varo i. U toj kuæi on je ivio sve do 1914. godine kada je umro. Ta je kuæa bila negdje u blizini pravoslavne crkve, a blizu rjeèice Grada nice, po svo j prilici na prostoru i oko njega gdje je kasnije ivio Bo o Staniæ.5 Milica opisuje tu kuæu u Gradaècu: Konak u Gradaècu je bio prostran, graðen u ti pu turskih kuæa. Temelj je bio kameni, a dole su se nalazile takozvane magaze . Konak se sastojao od dve posebne kuæe, ali su one bile spojene. Te su kuæe imale dva ulaza iz dvori ta. U jednoj kuæi je uglavnom bila kuhinja mutvak , soba za ostavu æiler , soba za decu. Ta je zgrada bila parterna. U drugoj kuæi, parter i sprat, slu ili su za spavanje, prijem itd. U parteru ove druge zgrade bile su magaze: tu se dr alo vino , rakija, tur ija, (ogromna burad, u koja se stavljaju kru ke, eæer i med, nalije se vodom dok prevri); zatim se dr ale jabuke za zimu i sl. Stepenicama se i lo na sprat gdje su bile sobe za prijem (veliki i mali èardak). U velikom èardaku se primalo

o krsnoj slavi, Bo iæu, Vaskrsu ili kad doðe u posjetu neki veæi dr avni èinovnik. U malom èardaku su primane kume, prije i sl. Osim tih èardaka bile su spavaæe sobe za odrasle. Na tom spratu je bilo 6 spavaæih soba, mali i veliki èardak divhana, tj. predsoblje u kome je jedna polovina bila namje tena vapski kako se tada govorilo, a u sti lu bidermajer, a druga polovina po turski: sa jastucima i minderlucima. Prozori su i li u polukrug, a ispod njih je bio minderluk sa brusa jastucima (svil a sa somotskim aplikacijama: zeleno sa tamno lila). U mirno doba jedan jastuk je staj ao 1000 dinara. 6 U daljem tekstu gospoða Milica nam opisuje vrlo zanimljivo kuhinju i druge pomoæne prostorije, zati m posuðe koje se koristilo. Uz kuhinju je bila jedna velika pomoæna prostorija koja se zvala æiler u kojoj su se nalazile kante sa vodom, ibrici i drugo, a svugdje okolo su bile police na kojima se nalazilo brojno bakreno posuðe. Bilo je dosta bakrenih sahana sa poklopcima u kojima su se pekli piliæi na kajmaku , zatim veliki broj tepsija za razne pite, bureke, baklave i slièno. Tu su bile i ve like demirlije, na kojima se poslu ivalo. Gosti koji nisu jeli za zajednièkim stolom bili su poslu ivani na posebnim stoliæima, pe kunima. Obièno su tako poslu ivani age i begovi, kojima se spravljala hrana na kravljem maslu. Bila je i posebna prostorija za mlijeko, sireve i drugo, a tu se dr ao i hljeb. Posebno je postojala djeèija soba za igranje preko dana. U toj sobi bili su prostr ti

æilimi i

ilteta, a okolo vuneni jastuci. Tu su bile i djeèije igraèke.7

Milica Dedijer u svojoj autobiografiji opisuje imanje u Èardaku, koje je kupio njen djed Jovan Babiæ, pa izmeðu ostalog ka e: Osim kuæa imali smo i èardak . Na velikom imanju koje je Deda kupio na licitaciji od turskih vlasti . Vlasti su , naime, 5 Isto, str. 1. 6 Isto, str. 1. 7 Isto, str. 2. 106

od Husein-kapetana Grada èeviæa, nakon njegovog poraza, zaplijenili imanje. To se imanje nalazilo na putu izmeðu Gradaèca i amca. Taj èardak bio je velik, sazidan kao konak. Bio je ceo od kamena 4 sobe u parteru, a na spratu 4 sobe i velika di vanana8 . Na temelju ove izjave, mogla bi se dovesti u pitanje tvrdnja mnogih historièara da je Husein-kapetan prilikom svoga povlaèenja, dao da se konak u Èardaku spali. Naime, Milica nièim ne tvrdi da je njen djed sagradio taj èardak, nego da se on tu nalazio i da su ga oni koristili. Ovo zakljuèujemo i po tome, to je Milica zapisala da su u Gradaècu, u dijelu koji se zove Varo , napravili dvije kuæe. Nigdje se ne navodi da su bilo ta gradili u Èardaku. Po tome zakljuèujemo da je taj èardak ipak ostao neo teæen iza Huseinkapetana i da ga je porodica Babiæ nastavila koristiti . Istina, navodi se da su t u u blizini postavljeni stubovi visoki 15 metara, na kojima je bilo zvono koje se ob ièno ogla avalo kada bi se kod Babiæa rodilo dijete. Meðuti m, do upotrebe zvona dolazilo je samo kada se rodi mu ko dijete, dok kod raðanja enskog djeteta zvono se nije ogla avalo. Ona sa aljenjem konstatuje: Svi ti obièaji doprineli su da sve jaèe i jaèe osetimo koliko su ene zapostavljene i smatrane ni im biæima, bez vrednosti 9. Soba u kojoj su boravila djeca bila je prostrana sa èeti ri prozora sa pogledom u ba èu. Pradjeda Jovan i djed Jovan, imali su radnje u èar iji. A èar ija je bila odvojena od ulice Varo . Njen djed Jovan bio je vrlo strog u porodici, tako da je na njeno djetinjstvo i ranu mladost najveæi dojam ostavio upravo njen djed Jovo Babiæ, mada kako æemo vidjeti iz skraæenog porodiènog stabla ove porodice njen otac se zvao Risto. Imanjem je nakon smrti pradjeda nastavio upravljati njegov sin koji se takoðer zvao Jovan. Na razmeðu 19. i 20. stoljeæa Jovan Babiæ biti æe znaèajna liènost u privrednom i politièkom ivota Gradaèca, posebno u austro-ugarskom periodu. U vi e godina bio je podnaèelnik u gradskoj Opæini Gradaèac i èlan Opæinskog vijeæa. 10 U kuæi Milicinog djeda Jovana ivjelo se bogato i organizirano, sa puno reda i discipline , ali i dosta ljudske topline. Kuæa je velika, bogatstvo veliko, a porodica brojna, pa s u kod Jovana bile zaposlene u kuæi 4 sluge. Posluga u radnji, kao i pomoænici, te koèija i, svi su stanovali u jednoj posebnoj kuæi kod gazda Jovana. Njih je bilo ukupno 15. 11 Organizacija prostora oko kuæe bila je dobro isplanirana i zanimljiva, to se vidi iz slijedeæeg: Kada se dolazilo sa ulice ulazilo se u neku vrstu avlije- kolaru , posutu peskom i uvaljanu, a tu su se nalazila odelenja za kola: dva fi jakera, ta jervagen (kao lovaèka), taljige i dvokolica. Iz kolare su vodile dvije kapije: u ba tu gdje je raslo povræe, a druga u ba tu sa cveæem. Tu su bili èitavi koridori od im ira, pod i ani, naroèito smo imali mnogo ru a. U kuæi nismo dr ali saksije sa cveæem, veæ samo u vaznama. Sa gornje strane kuæe bila je ba ta na koju su gledali prozori iz deèije sobe i iz spavaæih soba. U toj ba ti bilo je neobièno mnogo ru a roze, a od njih je moja baka pravila djul (neka vrsta kolonjske vode za lice). Od ru a je kidala latice, metala u neki specijalni

mali 8 Isto, str. 8. 9 Isto, str. 8. 10 Bo njak za 1886./87. godinu str. 86 i 91. 11 Milica (Babiæ) Dedijer, str.. 5. 107

kazan i pravila vodu od djula . Ta se voda spravljala u male fl a ice, zaèepljene voskom, a zatim ih slala svim udati m kæerkama, unukama i snajama . 12

utim

Milicin djed imao je pet sinova i pet kæerki. Sinovi su se zvali: Risto, Jovo, Aco, Nikola, i Stevan, a kæerke: Joka, Anða, Julka, Da a i Mara. Po sjeæanju Milice u Gradaècu je najvi e ivjelo muslimana, koje su oni nazivali Turcima, zati m pravosla vnih i katolika. Pravoslavci su imali svoju srpsku kolu koju je izdr avala Op tina. I muslimani su imali svoju kolu kao i katolici. Smatra da se ivjelo slo no. Kod muslimana je bio uèitelj istovremeno i hod a, koji je u koli sjedio na iltetu. On je stalno nosio u ruci tap kojim je prijetio djeci kako bi bila mirna. Milica je roðen a u Gradaècu 12. oktobra 1890. godine, u kuæi svoga djeda Jovana. Prema tome, u kolu je po la oko 1895. Meðutim, po to su joj braæa i sestre pomrli ona je ostala sama, pa je na svoje insistiranje po la u kolu u svojoj petoj godini. Uèitelj se zvao arko, a po to su bila dva razreda, u drugom razredu uèiteljica je bila uèitelja arka, sjeæa se Milica. Spominje da su u koli redovno slavili 18. august kao carev roðendan. kola se nalazila preko puta kuæe u kojoj su stanovali. kolu je zavr ila u svojoj devetoj godini. Tada je i uèitelj arko Vukadinoviæ premje ten u drugo mjesto. 13 Kada je zavr ila osnovnu kolu, upisala se u Vi u djevojaèku kolu u Sarajevu. Nakon tri godine provedene u Sarajevu, djed joj nije bio zadovoljan rezultatom pa su je premjestili u Novi Sad gdje je zavr ila 6 razreda gimnazije. U djedovoj k uæi proveli su 17 godina iveæi u zajednici. Kasnije, zbog nekih neslaganja sa djedom, njen otac je iznajmio drugi stan i oni su ivjeli odvojeno. Imanje se poèelo polako osipati, jer se tro ilo nemilice, a tome su doprinijeli strièevi kako ka e Milica. Kasnije se njen djed odselio u Bos. amac, gdje mu je sin Jovan bio direktor banke , a imali su i filijalu svoje gradaèaèke radnje u amcu. Njen brat Stevan studirao je medicinu i zavr etkom studija prvo zaposlenje mu je bilo u Brèkom. Otac Risto radio je u Gradaècu u banci èiji je kapital bio maðarski. Veæ se te e ivjelo, pribli avao se Prvi svjetski rat. 14 U Gradaècu su se najvi e dru ili sa porodicom Horak. Prema arhivskoj graði iz austro-ugarskog perioda dr. Erwin Horak bio je kotarski lijeènik u Gradaècu od 1902. do 1918. godine. 15 Milica se u Sarajevo preko svoje roðake upoznala sa doktorom Jevtom Dedijerom za koga æe se i udati. Naime, oni su se prvo zabavljali izvjesno vrijeme u Sarajevu, kada joj je Jevto saopæio da æe je zaprositi, jer je oèekivao da bude izabra n za profesora na Beogradskom univerzitetu. On je nedugo zatim dobio obavje tenje iz Beograda da je izabran za profesora geografije. Dogovor je pao da vjenèanje bud e 15. avgusta 1910. godine. Vjenèanje je bilo u Sabornoj crkvi u Sarajevu. Poslije v jenèanja prelaze u Beograd, ali usput su navratili u Gradaèac kod djeda i babe. U Gradaècu je bilo veliko slavlje u kuæi Babiæa. Jo kada se njen otac rodio, u Gradaècu je u pijesak zakopan ampanjac koji je zakopala baba sa eljom da se upotrijebi kada se bude enio neki od sinova i udavala neka kæerka. To je za Milicu bio posljednji susret sa djedom, jer je ubrzo do la 1914. godina, kada je i djed Jovo Babiæ umro. 12 Isto, str. 5. 13 Isto, str. 6 - 9. 14 Isto, str. 11. 15 Bosnischer Botte za godine 1889. do 1918.

108

Milicin dalji ivote, sada udate za Jevtu Dedijera, bio je izuzetno zanimljiv, te ak i ispunjen brojnim tragiènim dogaðajima, uspjesima i padovima. Do ao je Prvi svjetski rat. Milica, roðena Babiæ u Gradaècu, sa Jevtom Dedijerom, profesorom Univerziteta u Beogradu izrodila je tri sina: Stevana, Vladimira i Boru. Cilj ovoga osvrta upravo je utvrðivamje èinjenica ko su djeca Milice Dedijer r. Babiæ u Gradaècu. Po to smo ovom prièom do sada to veæ utvrdili i po to su njeni sinovi poznate historijske liènosti na prostorima biv e dr ave Jugoslavije, smatramo da je time cilj ispunjen, i da smo èitaocu prezentirali iz kojih ivotnih tokova proist ièe veza poznatog veleposjednika Jove Babiæa iz Gradaèca, njegove unuke Milice Babiæ i èuvene porodice Jevte Dedijera. U Gradaècu je, nema sumnje, jedan od najbogatijih ljudi iz reda Srba bio Jovo Babiæ. Ona navodi da se ujesen, kada se vr ilo osve tenje, u njihovoj kuæi znalo sakupiti po dvadeset sve tenika iz èitavog sreza. Siroma niji dio naroda nije imao takve moguænosti . Na te sveèanosti bi do li i viðeniji ljudi iz grada, meðu kojima i sreski predstojnik, sudija i drugi. U kuæi se naroèito slavila Slava, Bo iæ, Vaskrs i Kr sno ime. Dakle, ponavljamo, na kupljenom imanju Husein-kapetana Grada èeviæa imali su veliki èardak. On se nalazio na imanju koje je bilo blizu puta izmeðu Gradaèca i Bos. amca. Èardak je bio zidani i imao je èetiri sobe u parteru i 4 sobe na spratu. Da li je to èardak kojeg je sagradio Husein-kapetan Grada èeviæ ili ga je sagradio Babiæ, nemamo pouzdanih podataka. Ukoliko je to èardak kojeg je sagradio Grada èeviæ, ( to je sasvim moguæe) onda bi historijski izvori, koji govore da je Husein-kapetan dao da se taj èardak zapali (vidi Kre evljakoviæ), te da je on tada izgorio, ozbiljno bili dovedeni u pitanje. 16 Ogromno imanje Jove Babiæa u Gradaècu kako je do lo, tako je oti lo. Ostale su zapisane historijske èinjenice o velikoj eni Milici Dedijer, Gra 16 Milica (Babiæ) Dedijer, str. 8. 109

daèaèanki i njenim sinovima. Milica Dedijer na najtopliji moguæi naèin pi e o Gradaècu i o svom djeti njstvu i ljudima u njemu, neoptereæena bilo kakvim nacionalnim strastima, pa nije ni èudo da je jedna takva ena mogla dati takve ljude kakav je Vladimir Dedijer, koji je nemajuæi dlake na jeziku, kao zaljubljenik u pravdu i is tinu mogao napisati svoje poznato djelo Genocid nad Bo njacima u Drugom svjetskom ratu, kao i druga brojna djela koja æe prouèavati buduæa pokoljenja. Za Milicu, o kojoj pi e Esad Tihiæ, koja se udala za Ivu Andriæa, nismo utvrdili da ima bilo kakve veze sa ovom porodicom. Jovan Babiæ (stariji) doselio u Posavinz izmeðu 1820 - 1830 Risto Stevan Dedijer Jovo Vladimir Dedijer Aco Boro Dedijer Nikola Stevan Joka Anða Julka Da a Mara Nikifor Jovan, Vijeænik u Gradaècu, veleposjednik Milica, Udata za Jevtu Dedijera Ana Anða

NASLIJEÐE BA TINA NASLIJEÐE BA TINA

112

Ifeta Jahiæ, dipl. ing. arh. MOGUÆNOSTI OBNOVE STARE D AMIJE U SOKOLU Da se radi o interesantnom lokalitetu, ukazuju i dva, nedovoljno ili nikako kori tena zapisa iz prvih dana austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. U prvom , objavljenom u Bosnien und die Herzegovina Kurzgefasste Darstellung, Prag, 1878. str. 93: «Soko, ehemalige Bergfeste am Berge gl. N. nahe dem Graèanica Flusse und von der Stadt Graèanica nur 1 Gehstunde entferunt. Unterhalb der Veste liegt das kleine muhamedannische Dorf gleichen Namens». (Soko, nekada nje utvrðenje na brdu u blizini rijeke Graèanica i jedan sahat hoda udaljeno od grada Graèanica. Ispod utvrðenja nalazi se malo, istoimeno muhamedansko selo. Prijevod: Damir Hukiæ) Drugi je u Opisu Bosne i Hercegovine od Tome Kovaèeviæa, Beograd, 1879. str. 57: «Soko, utvrðenje na bregu tog imena kod reke Graèanice, pod njima ima 40 muhamedanskih kuæa i jedna d amija, od Graèanice udaljena je jedan sat.» Prema vjerodostojnim, historijskim pokazateljima, grad i utvrda Sokol se prvi pu t u historiji pod tim imenom spominju 2. juna 1429. godine i to u vjenèanom ugovoru koji su potpisali knez Radivoj Ostojiæ, sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje i bra t buduæeg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Toma a. Naime, te godine se u Budimu vjenèao knez Radivoj Ostojiæ Katarinom, kæerkom Nikole od Velike iz Po e ke upanije i tom prilikom je oporuèno predao Nikoli od Velike treæinu svih svojih posjed a u svoje ime i u ime svoje supruge Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom do ivotnog u ivanja. Zauzvrat, knez Radivoje Ostojiæ je do ivotno svom puncu i punici poklonio polovinu Sokola i polovinu svih svojih posjeda u srednjo vjekovnoj Bosni i Slavoniji.1 Srednjovjekovni dvor (kasnija d amija) Dvor se nalazi u neposrednoj blizini gradine. U osnovi dimenzije objekta su 12,66 x 7,60 m. Neki historijski podaci ka u da je navedeni objekat bio crkva, a neki da je bio d amija. D amije su uglavnom imale kvadratni oblik. Kod na eg objekta mihrab se nalazi na du oj strani objekta. Osim toga, postoji i odstupanje od obavezne ori jentacije istok-zapad to obja njava da objekat nije izgraðen kao d amija. Predanje da je objekat bio crkva spominje pravoslavni sveæenik Mitar Popoviæ u èlanku iz 1896.godine. Arheolo ka istra ivanja poduzeta su 1980. godine. Iskopavanjem je utvrðeno nepostojanje apside, to je bitan element crkve. Pronaðeni su tragovi gorenja, razne popravke i pojaèanja zidova. Moguæe je da je maðarska posada u svoje vrijeme promijenila namjenu objekta u crkvu. 1 Ugovor je objavljen u: Codex diplomaticus patrius (Hazai okmanytar). Vol. VI, Budapest 1876. str. 449-451. Zanimljivo je da L. Talloczy u Studien pi e da je Sokol «selo sa oko hiljad u stanovnika koje le i na granici stare bosanske upanije Usora i Soli.»

113

Dolaskom Osmanlija i irenjem islama bilo je puno lak e iskoristiti veæ postojeæi objekat nego graditi novi, pa se on koristio i kao d amija. sl.1. Fotografija srednjovjekovnog dvora (stare d amije) snimljena 1966.godine sl. 2. Stara d amija-dvor danas Mje tani Sokola su 1934. pristupili obnovi d amije i tom prilikom izgradili trijem i kamenu munaru. Pretpostavlja se da kamen munare potjeèe sa tvrðave. Kasnije se ta munara nakrivila, pa su je mje tani sru ili. Porastom broja stanovnika ona vi e nije zadovoljavala potrebe Sokola, pa je izgraðena nova 1980. godine. Objekat je najvjerovatnije nastao u 15. Stoljeæu, a njegova namjena je bila, po svemu sudeæi, vlastelinski dvor. U njemu je najvjerovatnije stanovao neko iz porodice Kotromaniæa i upravljao gradom. Moguænosti intervencije na zgradi stare d amije Za objekat srednjovjekovnog dvora neophodna je hitna restauracija. Dvor je u kritiènom stanju, to zbog nebrige i nerazumijevanja njegove vrijednosti, tako i zbog nedostatka fi nansijskih sredstava. S obzirom na to da je objekat 6. maja 2003. progla en nacionalnim spomenikom potrebna je njegova hitna restauracija. Prema Venecijanskoj povelji (Venecijanska povelja VENICE CHARTER, èl. 9. II meðunarodni kongres arhitekata i tehnièara za historijske spomenike) restauracija se samo vr i kod znaèajnih historijskih spomenika i kad postoji vjerodostojna dokumentacija za njenu sprovedbu. U sluèaju stare d amije postoje pisani podaci o njenom nastanku, te stare fotografije izgleda objekta iz 1966. godine. Va an princip je da prilikom restauracije ne dolazi do spajanja la nog umjetnièkog i la nog historijskog. Novi dijelovi koji se dodaju objektu, naroèito oni za Unutra njost srednjovjekovnog dvora

koje nemamo podatke, moraju biti graðeni u duhu na eg vremena, tako da i laiku bude jasna razlika izmeðu starog i novog. Integracija starog i novog mora biti prepoznatljiva, a ostati nevidljiva sa dist ance posmatranja. Elementi koji zamjenjuju one koji nedostaju treba da se skladno uklapaju u cjelinu, a da se ipak razlikuju od originalnih dijelova kako se restauracijom ne bi falsificirao dokument umjetnosti ili istorije. 2 to se enterijera tièe, mi ne znamo kako je objekat izgledao u srednjem vijeku kada je imao stambenu funkciju. Za vrijeme osmanske vladavine prostor je preureðen u d amiju. Munara nije saèuvana, dok je trijem u prilièno lo em stanju. to se enterijera tièe jo su vidljivi tragovi mahfila koji je imao oblik slova L. Na njega se najvjerovatnije ulazilo drvenim stepenicama iz trijema, to se vidi iz jo uvijek saèuvanog otvora. Sve promjene koje su se tokom vremena de avale na objektu moraju biti vidljive jer je svako vrijeme dalo svoj peèat i ta slojevitost ima svoju vrijednost, tako da mo emo razumjeti i vrijeme kroz koje je prolazio objekat. To potvrðuje i Venecijanska povelja po kojoj sve transformacije i dogradnje ba tine tokom razlièitih epoha ostvaruju novo jedinstvo i sklad potvrðujuæi da je svaka epoha u civilizacijskom slijedu dala svoj doprinos u kreiranju i kori tenju prostora. Osim akti vne za tite objekta potrebno mu je dodijeliti prikladnu namjenu koja æe prezentirati objekat i koja neæe naru iti njegovu historijsku vrijednost i arh itekturu. Spomenici arhitekture imaju, pored umjetnièke, kulturne i historijske vrijednosti veæinom i upotrebnu vrijednost. Oèuvanje ti h vrijednosti bitno zavisi od primjerenog kori tenja arhitektonskih spomenika u na em savremenom ivotu. 3 Moj prijedlog namjene objekta je muzej u prizemlju objekta i multimedijalna sala na spratu objekta. S obzirom na to da u Sokolu nikada nisu vr ena detaljna arheolo ka ispiti vanja pogo tovo kada je u pitanju tvrðava, iskopavanja bi vjerovatno dovela do pronalaska eksponata koji bi nam pomogli da saznamo ne to vi e o tvrðavi i vremenu u kom je nastala, te prezenti ranju tih nalazi ta u muzeju.4 Poznavanje povijesti historijskog grada ili urbanog podruèja trebalo bi pro iriti putem arheolo kih istra ivanja i odgovarajuæom prezentacijom arheolo kih nalaza. 2 Venacijanska povelja VENICE CHARTER 1964. 3 Problemi za tite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonij uvijek

a SSR , Tallinn 7. juni 1985. god. 4 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruèja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 115

to se tièe dvora, ta iskopavanja nisu dovela do rezultata. Osim moguæih eksponata, u muzeju bi se nalazili svi pisani podaci o historijskoj jezgri Sokol u. U svrhu edukacije stanovni tva, naroèito djece i omladine, na zidovima objekta bila bi izlo ena historija Sokola, crte i rekonstrukcije tvrðave, stambene arhitekture, te stare fotografi je tvrðave, dvora i stambene arhitekture. Osim fotografija i pisan ih podataka u muzeju bi bile i audio informacije za slijepa i slabovidna lica. Upotreba veæine spomenika, posebno oèuvanje i upotreba arhitektonskih cjelina, zahtijeva instaliranje moderne tehnièke opreme (elektrike, vodovoda, klima-ureðaja). Navedeno, isto kao i konstruktivne izmjene za uvoðenje protivpo arne za tite, mo e biti ugraðeno samo kad je to neizbje no i kad neæe o tetiti arhitektonsko historijske, kulturno- historijske vrijednosti ili vizuelni integrit et spomenika. 5 Koliko je bitna revitalizacija historijske jezgre Sokola toliko je bitna i njego va prezentacija i edukacija stanovnika Sokola da bi se pobudio interes za oèuvanjem kulturne ba tine. Ljudi nisu svjesni kolika je historijska vrijednost kompleksa, zato je jako bitna edukacija, pogotovo edukacija djece i omladine da bi se osigu ralo oèuvanje ba tine i u buduænosti. Pored oèuvanja, bitna stvar je i razvijanje usluga seoskog turizma, prezenti ranje ba tine i drugima, te prezentiranje seoskog naèina ivota. To bi naroèito bilo interesantno za kolske ekskurzije, a i za stanovnike Graèan ice kao rekreaciona zona, jer takve sadr aje grad ne nudi. Da bi konzervacija historijskih gradova i èetvrti bila najdjelotvornija, mora biti dosljedno integrirana u politiku ekonomskog i dru tvenog razvoja te urbanog i regionalnog planiranja na svim nivoima. 6 Za uspjeh programa konzervacije bitno je sudjelovanje i ukljuèivanje stanovnika... Konzervacija historijskih gradova i urbanih podruèja odnosi se, prije svega, na njihove stanovnike. 7 Program edukacije djece treba obuhvatiti sve uzraste. Predavanja prilagoðena djeci mogla bi se odr avati u multimedijalnoj sali muzeja uz videotop. Naravno, uz predavanje ide i obilazak tvrðave. Da bismo podsti cali ukljuèivanje i sudjelovanje graðana morali bismo izraditi generalan informacioni program za sve stanovnike, poèev i sa djecom kolskog uzrasta. 8 Èovjekovo je pravo sudjelovati u kulturnom ivotu. To pravo ukljuèuje i u ivanje u spomenicima i cjelinama, a ukljuèuje i odgojnu svrhu. Radi toga vlade, odgovarajuæe organizacije i graðani moraju se udru iti u naporima kako bi se poveæala javna svijest o vrijednostima kulturne ba tine i potreba za njenim oèuvanjem i kori tenjem danas i u buduænosti. 9 5 Problemi za tite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonij a SSR ,Tallinn 7.juni 1985.god. 6 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruèja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)

7 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruèja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 8 Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruèja VIII Generalna a sambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) 9 Rostok-Dresden deklaracija VII Generalna asambleja ICOMOS-a 12.-18.maja 1984.g od.

Munisa Kovaèeviæ, prof. MOGUÆNOST IZMJE TANJA STEÆAKA U TOPLIÈKOM POLJU Tokom proljeæa 2009. godine Opæina ivinice je pokrenula aktivnosti za izmje tanje devastiranih dijelova nekropola steæaka u Toplièkim polju na buduæu nekropolu pored Rajskog jezera u Ba igovcima. Naime, lokalna uprava Opæine ivinice u narednom periodu namjerava nekada nji napu teni kop Ba igovci, u kome se formiralo jezero, pretvoriti u izleti te sa raznim sadr ajima, izmeðu ostalih etno naselje i manju nekropolu steæaka. Slika 1. Rajsko jezero u Ba igovcima Navedena nekropola steæaka bi se formirala od izmje tenih i devasti ranih steæaka sa dvije nekropole steæaka koje se nalaze u Toplièkom polju ispod naselja Lukavica. Radnici Zavoda su 14.5.2009. godine na licu mjesta izvr ili uvid u stanje nekoliko lokacija sa steæcima na podruèju Toplièkog polja u opæini ivinice. Ekipa Zavoda je bila u sastavu: direktor Zavoda Benjamin Bajrektareviæ, prof., mr. sc. Rusmir Djedoviæ, Munisa Kovaèeviæ, prof. i istra ivaè steæaka okoline ivinica Suadin Muratoviæ, prof. Nekada je bilo ukra eno pet steæaka a sada je to primjeæeno na jednom. Slika 2. Ekipa Zavoda

Studija koju je uradio Zavod jo 1987. godine, konstatovala na nekropoli toliko uznapredovala da je nemoguæe detaljnije Kao opæu karakteristiku nekropole Studija je ukazala na lo mjere za tite predlo ila uklanjanje rastinja sa nekropole

je: ( ) vegetacija ispiti vanje . e stanje steæaka a kao i sanaciju nekropole .

Izgleda da se prvobitno radi o dvjema neovisnim lokacijama sa nekropolama steæaka. Stanovni tvo u okolini lokacije ovih steæaka nazivalo je Mramorje . Prva, uslovno nazvana Mramorje I , nalazi se ispod naselja Donja Lukavica, izmeðu puteva za Lukavicu, Vrelo Toplice i rjeèice Brod. Na topografskim kartama lokalite t je oznaèen kao muslimansko groblje. Druga lokacija (Mramorje II) nalazila se zapad nije, pored puta ivinice Graèanica. Na topografskim kartama je oznaèena kao kr æansko groblje. Slika 3. Mramorje I Slika 4. Mramorje II Na drugoj lokaciji se nalazilo 12 steæaka od kojih su tri veæa (jedan monumentalnih dimenzija, a jedan sa ukrasom) 1990. godine izmje teni i sada se nalaze pored rijeke Toplice i vodocrpne stanice. Postavljeni su na neadekvatan naèin. Pre ostalih devet je gurnuto sa lokacije i sada se praktièno i ne primjeæuju.

Izvr en je pregled dokumentacije Zavoda, a posebno Studije kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða op tine ivinice , koju je uradio Zavod 1987. godine. Takoðer, izvr en je uvid u nauènu i struènu literaturu o lokaliteti ma steæaka na podruèju ivinica, posebno monografi ja Steæci, katalo ko-topografski pregled efi ka Be lagiæa, 1971. i Steæci na podruèju opæine ivinice Seudina Muratoviæa i Zehudina Masliæa, 2008. godine. Konstatovano je slijedeæe: Od nekada nja 53 steæka (30 sanduka, 9 sljemenjaka i 14 stupova) koja su do 1971. godine postojala na dvije lokacije u Toplièkom polju, danas na tri lokaci je ima ne to manji broj steæaka. Slike 5 i 6. steæci Toplièko polje Na prvoj lokaciji (Mramorje I) se danas primjeæuje svega desetak steæaka i uglavnom su obrasli gustom vegetacijom. Jedan steæak u obliku stupa dominira nekropolom. Najmanje jedan steæak je gurnut u korito rjeèice Brod. Na lokalitetu je uoèljivo da se u najnovije vrijeme zbog oranja uni tilo nekoliko lokacija pojedin ih steæaka. Na osnovu prethodnog konstatovano je da se predmetna skupina steæaka veæ du i vremenski period nalazi u stupnju visoke ugro enosti, te su nekropole veæ devastirane ranijim neorganizovanim izmje tanjima i o teæenjima pojedinih steæaka. Posebno je upitna buduæa egzistencija steæaka imajuæi u vidu da se veæina nalazi u samim obradivim povr inama Toplièkog polja. Struèna ekipa Zavoda je zakljuèila da se predviðenom inicijativom osigurava slijedeæe: - Formirat æe se nova nekropola steæaka, na lokalitetu i okru enju (rekreaciono podruèje Rajsko jezero), u kojem se osigurava dugovjeènost tog kulturnog naslijeða. - Spa ava se skupina steæaka od daljnjeg devastiranja ili od moguæeg potpunog uni tenja. Slika 7. Toplièko polje

Ostvarit æe se gotovo neposredan kontakt spontanih ili namjernih posjetilaca novog lokaliteta, to æe doprinijeti kvalitetnijoj prezentaciji nekropole, u edukati vnom, kulturnom i turistièkom smislu. Neæe se bitnije naru iti odredbe o zabrani dislokacije nepokretnih kulturnih dobara s obzirom na to da: 1. Nekropola je i ranije dislocirana ili dezorganizirana poljoprivrednom obradom u neposrednoj blizini, èime je veæ naru ena autentiènost nekropole. 2. Novi reprezentati van lokalitet je unutar iste prirodno-geografske i kulturno -historijske i autentiène cjeline, te kao i nekolicina drugih lokaliteta nekropola steæaka -unutar opæine ivinice. Slike 8 i 9. Steæci, Toplièko polje Nova lokacija æe osigurati i moguænost kontinuiranog odr avanja i za tite nekropole. U okviru nove lokacije moguæe je i po eljno izvesti ukupnu organizaciju lokaliteta kao simuliranu autentiènu nekropolu unutar organizovanog, parkovski ureðenog prostora, èime æe se stvoriti i novi kvalitetan prirodni prostorni ambijent sa vi estrukim pozitivnim porukama i prièom iz historije ovog dijela Bosne i Hercego vine. Zbog izuzetnog znaèaja nekropola srednjovjekovnih steæaka, kao bitnih odrednica kulturno-historijskog naslijeða naroda Bosne i Hercegovine i èinjenice da navedene nekropole spadaju u za tiæena dobra kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða, struèna ekipa Zavoda smatra da je potrebno vrlo pa ljivo i struèno priæi procesu eventualnog izmje tanja dijela steæaka sa navedenih lokacija. Neophodno je, pri tome, ispuniti slijedeæe uslove: 1. Pripremiti ukupnu dokumentaciju o postojeæem stanju na navedenim lokacijama, posebno situacije i fotografije. Na detaljnoj situaciji sva tri lokaliteta prika zati polo aj svih postojeæih steæaka. Istu dokumentaciju dostaviti nadle nom Zavodu za za titu, kao i instituciji koja preuzima nadle nost èuvanja i odr avanja nekropole . 2. Neophodno je uraditi Elaborat o dislociranju koji æe sadr avati: -Informaciju o zateèenoj i novoj lokaciji, uz obrazlo enje opravdanosti zahvata. - Tehnièki opis metode i procesa izvr enja planirane dislokacije, u okviru kojeg æe se prikazati naèin i metoda izvoðenja radova, koji neæe ugroziti fizièki integritet svih pojedinih steæaka.

Slika 10. Regulacioni plan Jezera Ba igovci 121

- Tehnièku skicu rasporeda steæaka na novoj lokaciji, koja æe simulirati nekropolu. Oznaèiti polo aj svakog steæka detaljno. Ambijent nekropole kvalitetno korespondirati sa okolnom horti kulturom. 3. Organizirati dinamiku i vrijeme neophodno za izvoðenje radova, te osigurati prisustvo nadzor Zavoda. 4. Elaborat dostaviti Zavodu na saglasnost. Dakle, potrebno je ispuniti prethodne uslove da se mo e priæi poslovima izmje tanja steæaka, naravno uz konsultacije sa Zavodom za za titu i kori tenje kulturno historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona i po ti vanje struènog nadzora i mjera za tite navedenog kulturno-historijskog naslijeða. Izvori i literatura: 1. Katastarski planovi 2. Topografske karte 3. Elaborat kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeða opæine ivinice, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasiljeða Tuzla, 1987. 4. Elaborat o sanaciji steæaka na podruèju opæine ivinice, Arhiv Zavoda. 5. Dokumentacija Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða TK 6. Regulacioni plan Jezero Ba igovci ivinice, opæina ivinice. 7. efi k Be lagiæ, Leksikon Steæaka, Svjetlost , Sarajevo, 2004. 8. Suadin Muratoviæ, Zehrudin Masliæ, Steæci na podruèju opæine ivinice, ivinice 2008.

Mr. sc. Rusmir Djedoviæ STARI SREDNJOVJEKOVNI I OSMANSKI GRADOVI-UTVRDE U DOLINI BOSNE I NJIHOVA SUVREMENA VALORIZACIJA Uvod U dolini rijeke Bosne se nekada nalazilo oko 20 srednjovjekovnih i osmanskih gradova-utvrda. Svi ovi stari gradovi-utvrde se nalaze u samoj dolini Bosne, posmatranoj sa èisto geografskog, taènije geomorfolo kog aspekta. Ovdje nije uraèunato jo oko 50 starih gradova-utvrda, a koji su postojali u dolinam a i slivovima pritoka rijeke Bosne ( eljeznice, Miljacke, Fojnice, Trsti onice, La ve, Krivaje, Usore i Spreèe). Svi gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne su izgraðeni jo u vrijeme samostalne srednjovjekovne Bosanske dr ave, dakle u periodu XIII-XV stoljeæe (izuzev palanke Kotorsko i dvora-od aka na mjestu dana njeg grada Od aka u Posavini). Osim epèa, na samoj obali rijeke, Od aka i Radunovca, u niziji pri u æu Bosne, svi ostali gradovi-utvrde su bili izgraðeni na istaknutim i za odbranu pogodnim vrhovima na dolinskim stranama. Usljed svoje odbrambene funkcije imali su i odreðenu arhitektu ru sa visokim kamenim bedemima i jo vi im kulama. Navedeni stari gradovi-utvrde su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda, dakle kroz cijeli jedan milenijum, imali funkciju za tite najva nije bosanske komunikacije pravca sjever-jug, one dolinom rijeke Bosne. Zbog toga su imali burnu historiju i ovaj dugi historijski period je udario peèat i ostavio vidne tragove na stanje njihovog savremenog izgleda i stepena oèuvanosti. Gradovi-utvrde u dolini Bosne Starih gradova-utvrda koji su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda postojali u dolini rijeke Bosne, posmatrano od njenog izvori ta u Sarajevskom polj u, pa do u æa u rijeku Savu, koliko je danas poznato, bilo je oko 20. Radi se o sljedeæim : Gradina na obronku brda sa desne strane rijeke Bosne izmeðu Kopaèa i Kule Banjer uzvodno od Visokog. Manji srednjovjekovni grad-utvrda, dimenzija 30x40 m, izgraðen krajem srednjeg vijeka. Arheolo ki i toponomastièki registrovan, danas gotovo bez tragova. Visoki je poznati srednjovjekovni grad-utvrda. Smje ten je na vrhu (767 m n. v.) veæeg brda Visoèice ili Grada, iznad grada Visoko. Radi se o istaknutom brdu piramidalnog oblika èije su stranice od nekoliko stotina metara a koje se na zapad u naslanja na druga brda. Visoki je jedan od najstarijih i najznaèajnijih gradova-ut vrda u srednjovjekovnoj Bosanskoj dr avi.

(Slika 1.- Maketa srednjovjekovnog grada Visoki) U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1355. godine. Vjerovatno je izgraðen u XIII stoljeæu, a mo da i ranije. Visoki je u srednjem vijeku veæi gradutvr da sa nekoliko kula i drugih graðevina, opasanih kamenim bedemom. On je bio jedno od sredi ta bosanske vladarske, banske i kraljevske dinasti je Kotromaniæa. Osmanlije Visoki zauzimaju 1463. godine i, izgleda, u njemu ne dr e kasnije svoju vojnu posadu, pa ga ne odr avaju i ne pro iruju. Zbog toga je polako propadao a i danas se vide samo tragovi tog grada-utvrde. Grad na manjem uzvi enju sjeveroistoèno od Dobrinje, na desnoj dolinskoj strani Bosne, nizvodno od Visokog. Arhelo ki konstatovani temelji bedema, graðevina i kula. Dimenzije 60x30 m, izgraðen u kasnom srednjem vijeku. Gradina u Puti u oko 3 km od u æa rijeke La ve u Bosnu. Arheolo ki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde na jednoj glavici. Ispod se nalazi toponim Dvor. Gradina u selu Stranjani, zapadno od Zenice, gdje su na jednoj glavici arheolo ki konstatovani ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Pored je loka litet sa nazivom Dvor i srednjovjekovna nekropola sa steæcima. Vrh Bilica je utvrda koja se spominje poèetkom osmanske uprave. Vjerovatno se radi o srednjovjekovnom gradu-utvrdi, na to upuæuje i naziv lokaliteta Gradina. Nalazi se istoèno od Zenice, kod Babine. Vranduk se nalazi na strmoj kosi brda koji opasuje duboka klisura rijeke Bosne. Uz grad-utvrdu su gusto zbijene kuæe naselja Vranduk. Postoje pretpostavke da kao utvrda postoji i u antièko doba. U historijskim dokumentima se spominje prvi put 1410. godine. Spada u manje gradove-utvrde i ima samo jednu kulu i obor sa bedemom. Dimenzije su 35x12 metara. Za vrijeme osmanske uprave imao je znaèajnu strate ku i vojnu ulogu.

Spada u bolje oèuvane gradove-utvrde u Bosni i Hercegovini. Obnavljan je za vrijeme Austro-Ugarske, iza Drugog svjetskog rata i zadnjih nekoliko godina. (Slika 2.- Vranduk danas) epèe se prvi put u historijskim dokumentima spominje 1458. godine. Kameni temelji ovog grada-utvrde su se poznavali dugo na lijevoj obali rijeke Bosne u dana njem gradu epèu. U XVII i XVIII stoljeæu je znaèajna osmanska utvrda sa preko 100 vojnika. Vojna posada u utvrdi epèe se zadr ala do 1878. godine. Ubrzo je i poru ena 1891. godine. (Slika 3.- Rekonstrukcija Maglaja poèetkom osmanske uprave)

Gradac kod sela Dolca, na uzvi enju iznad doline Bosne, nizvodno od Zavidoviæa. Arheolo ki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde, iz XIV/XV stoljeæa. Dimenzije temelja 35x25 metara. Maglaj je smje ten na visokoj litici neposredno pored desne obale rijeke Bosne, u gradu Maglaju. Spadao je meðu veæe i jaèe bosanske gradove-utvrde. U dolini rijeke Bosne je prema velièini, zauzimao prvo mjesto. U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1408. godine. Za vrijeme osmanske uprave ima jaku posadu, i do 200 vojnika. Obnavljan je u XVIII stoljeæu. U arhitektonskom pogledu ima vi e kula, obora i drugih graðevina. Napu ten je u XIX stoljeæu. ezdesetih godina je detaljno obnavljan. Takoðer, i zadnjih godina su uraðeni manji zahvati. Gradiæ kod Trbuka na kupastom uzvi enju iznad desne obale Bosne, nizvodno od Maglaja. Saèuvani ostaci kule i bedema kru nog oblika sa jarkom na sjevernoj strani, na kojoj je bio i ulaz u srednjovjekovni grad-utvrdu. Gradina kod Mraviæa, ju no od Doboja. Na stijeni iznad lijeve obale rijeke Bosne se nalaze zidovi neke graditeljske cjeline oèuvani u temeljima. Zidovi su od lomljenog kamena vezanog kreèom. Arheolo ki nalazi upuæuju na kasni srednji vijek. Doboj se nalazi na kupastom uzvi enju u gradu Doboju. Vjerovatno je njegova gradnja zapoèeta jo u XII/XIII stoljeæu. Pro iren je u XIV stoljeæu. Prvi put se u historijskim izvorima spominje 1415. godine, kada ima i podgraðe. U osmansku vlast pada na prijelazu XV/XVI stoljeæe. Osmanlije u njemu dr e vojnu posadu a kasnije je sjedi te kapetanije. Dograðivan je u XVII stoljeæu. Doboj je napu te n u XIX stoljeæu. (Slika 4.- Doboj, stara gravura)

Obnavljan je za vrijeme austrougarske uprave i iza Drugog svjetskog rata. Zadnjih godina se, takoðer, vr e odreðeni graðevinski zahvati u obnovi grada-utvrde Doboj i poku aji stavljanja ove graditeljske cjeline u turistièke svrhe. Sokol u istoimenom selu, 6 km sjeverno od Graèanice, nalazi se na visokoj sti jeni. Izgraðen je vjerovatno u XIV stoljeæu, a u historijskim dokumentima se prv i put spominje 1429. godine. Tada je posjed bosanske kraljevske dinasti je Kotroma niæa. Dimenzije su mu 37x18 metara. Arhitektura je tipièna za srednjovjekovni bosanski grad-utvrdu. Unutar kamenih bedema se nalazi kapi-kula, dvije polukule i par drugih graðevina. U periodu 1464-1519/20. godine, dr e ga Maðari. (Slika 5.- Sokol kod Graèanice danas) (Slika 6.- Dobor, rekonstrukcija) Definitivnim osmanskim osvajanjem oko 1520 godine, u Sokolu se nalazi osmanska posada od 30-40 mustahfi za na èelu sa dizdarom. Obnavljan je u XVIII stoljeæu. Napu ten je tridesetih godina XIX stoljeæa. Od tada je prepu ten zubu vremena i intenzivnom propadanju, tako da su danas oèuvani ostaci grada-utvrde. Nikada na njemu nisu vr ena arheolo ko-urbanistièka istra ivanja, niti bilo kakvi radovi na obnavljanju. Danas nema nikakvu funkciju, niti je pristupaèan za posjetioce. Utvrda-palanka u nekada njoj kasabi Kotorsko, sjeverno od Doboja. Na jednom bre uljku u Kotorskom od XVI do XVIII stoljeæa postoji osmanska utvrda-palank a, izgraðena od drveta i zemlje. Vjerovatno je razru ena u ratovima tokom XVIII stoljeæa. Nema njenih tragova danas. Gradina u Rite iæima sjeverno od Doboja. Na izdu enom grebenu iznad doline Bosne arheolo ki konstatovani zidovi srednjovjekovnog grada-utvrde, pravoug aonog oblika. Iz kasnoga srednjeg vijeka. Gradina iznad sela Ko uhe, na blagom uzvi enju desne dolinske strane rijeke Bosne, izmeðu Doboja i Modrièe. Arheolo ki konstatovani ostaci prethistorijske gradine i srednjovjekovnog grada-utvrde. Dobor se nalazi na jednoj stijeni neposredno iznad lijeve obale rijeke Bosne, uzvodno od Modrièe. Njegova izgradnja vjerovatno je zapoèeta u XIII/XIV stoljeæu. Oko 1387. godine dogradili su ga velika i Horvati.

Sastojao se od dvije kru ne kule i bedema dugih 18 metara. U njemu Osmanlije iza 1528. godine dr e vojnu posadu i dograðuju ga. U ratu 1716. godine Dobor osvaja Austrija i osmanska posada ga napu ta. Od tada je pust i propada. Prije nekoliko decenija je obnavljan. Danas je te ko pristupaèan. Od ak je begovski dvorac-od ak izgraðen krajem XVI stoljeæa. Nastao je u posavskoj ravnici blizu rijeke Bosne. Izgradili su ga begovi Fetihlije. Vjerovat no je razru en u ratovima tokom XVIII stoljeæa. Danas mu nema niti tragova. Radunovac je stari srednjovjekovni grad-utvrda koji se nalazio pri u æu Bosne u rijeku Savu. Kao napu tena utvrda Radunovac se spominje u dokumentima jo poèetkom osmanske uprave. Nepoznata je danas njegova u a lokacija. Zakljuèak Tokom osmanske uprave neki od starih srednjovjekovnih odbrambenih graditeljskih kompleksa su prepravljani i dograðivani. To se odnosi na bedeme, kule, donje obore a naroèito na artiljerijske tabije. Tako su od XV do XIX stoljeæa Vrandu k, epèe, Maglaj i Doboj znaèajne utvrde sa vojnom posadom. Razvojem artiljerije i druge vojne tehnike, veæina dotada njih osmanskih utvrda je trideseti h i èetrdesetih godina XIX stoljeæa napu tena i od tada prepu tene propadanju. Pedeseti h, ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeæa su neki stari srednjovjeko vni i osmanski gradovi-utvrde obnovljeni, a takoðer, u zadnjih nekoliko godina se na pojedinim utvrdama vr e manji radovi. Svi stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se danas nalaze u vrlo razlièitom stepenu istra enosti i oèuvanosti. Vrlo je razlièit nivo i njihove savremene valorizacije, sa turistièkog, edukativnog, kulturolo kog i drugih aspekata. Navedeni stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se sa aspekta ukupne savremene valorizacije mogu podijeliti u sljedeæe grupe: 1. Srednjovjekovni gradovi nepoznatog naziva koji danas postoje samo u tragovima. Radi se o onim gradovima koji su konstatovani samo pri arheolo kim istra ivanjima, pri èemu su otkriveni tragovi temelja i drugi arheolo ki materijal. Oni su napu teni jo krajem srednjeg vijeka i po osmanskom osvajanju i njihovi nazivi su davno zaboravljeni. Takvih je desetak srednjovjekovnih gradova. Navodimo lokalitete: Gradina i Grad kod Visokog, dvije gradine kod Zenice, Gradac kod Zavidoviæa, Gradiæ kod Maglaja i tri gradine kod Doboja. 2. Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde poznatog naziva koji danas ne postoje. Ima nekoliko srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne za èije nekada nje nazive znamo. Grad-utvrda po imenu Radunavac pri u æu Bosne se poèetkom osmanske uprave navodi kao veæ napu tena i nema joj tragova danas. I za davno napu tenu utvrdu Vrh Bilicu kod Zenice se saèuvalo ime u historijskim izvorima. Takoðe i za grad-utvrdu epèe, koja je bila u funkciji sve do kraja XIX stoljeæa. U ovu grupu utvrda spadaju i osmanska palanka u Kotorskom i od ak begova Fetihlija na mjestu dana njeg Od aka.

3. Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde od kojih su oèuvani samo ostaci. Poslije napu tanja u prvoj polovini XIX stoljeæa, navedene utvrde su prepu tene intenzivnom propadanju, nisu nikada obnavljane i danas imamo samo njihove ostatke. Takav primjer je utvrda Sokol kod Graèanice. Takoðe, za poznati srednjovjekovni utvrðeni grad Visoki, koji je od XV stoljeæa napu ten, saèuvalo se njegovo historijsko ime, ali danas postoje samo njegovi ostaci. 4. Srednjovjekovni gradovi, a kasnije osmanske utvrde koje su obnovljene. U zadnjih nekoliko decenija nekoliko starih srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne je istra eno i u odreðenom stepenu obnovljeno. To su: Vranduk, Maglaj, Doboj i Dobor. (Slika 8.- Maglaj danas) Posle zadnjeg rata svi navedeni gradovi-utvrde se nalaze u nezavidnom i te kom polo aju. Sve vi e propadaju, pa i oni dijelovi koji su u drugoj polovini XX stoljeæa obnavljani. Porastom svijesti o znaèaju kulturno-historijskog naslijeða nekol iko zadnjih godina se na nekim gradovima-utvrdama vr e razni zahvati (Maglaj, Doboj) a neki su stavljeni i u odreðenu turistièku i kulturolo ku funkciju (Vranduk i Doboj). Ostaje veliki posao da se istra e, obnove i u savremene funkcije valorizuju i ostali stari srednjovjekovni i turski gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne. Slika 7.- Visoki, dana nji ostaci

Literatura 1. Hamdija Kre evljakoviæ, Stari bosanski gradovi, Izabrana djela II, Veselin Masle a, Sarajevo, 1991. 2. Pavo Anðeliæ, Srednji vijek doba stare Bosanske dr ave, u: Visoko i okolina kroz historiju, knjiga 1, grupa autora, Visoko, 1984. 3. Ivo Bojanovski, Stari grad Maglaj - istra ivaèki i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g., Na e starine, X, Sarajevo, 1965. 4. Ivo Bojanovski, Dobor u Usori (Sjeverna Bosna), Na e starine, XIV-XV, Sarajevo, 1981. 5. Zdravko Kajmakoviæ, Stari grad Doboj, Na e starine, IX, Sarajevo, 1964. 6. Salih Jalimam, Vranduk, Univerzitet u Zenici-Pedago ki fakultet, Zenica, 2004. 7. Salih Jalimam, Srednjovjekovni grad Visoko, Zbornik radova Pedago kog fakulteta u Zenici, II/2004., Zenica, 2004. 8. Grupa autora, Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988. 9. Rusmir Djedoviæ, Graèanica i okolina u srednjem vijeku (X st.-1520. g.), R=1:100.000, zidna historijsko-geografska karta, Monos, Graèanica, 1992/3. 10. Rusmir Djedoviæ, Historijsko-geografski èinioci izgleda upe Brod i teritorija Zenice i okolice u srednjem vijeku, Zbornik radova Pedago kog fakulteta u Zenici I/2003., Zenica, 2003. 11. Edin akoviæ, Oblik i arhitektura staroga grada Sokola, Graèanièki glasnik-èasopis za kulturnu historiju broj 11, maj 2001. Monos, Graèanica.

Jusuf Omeroviæ prof. KULTURNO-HISTORIJSKI SPOMENICI OPÆINE ZVORNIK Zvornik je grad o kome se uvijek govorilo i pisalo. Nekada je predstavljao prostor koji je objedinjavao ire podruèje, a danas je ostavljen gotovo po strani ta ko da nepravedno prolazi dru tveni ivot pored njega. Ove godine ovaj grad obilje ava 600 godina postojanja. Od svog prvog spomena 1410. godine pod nazivom Zvonik, pa do na eg vremena pro lo je est stoljeæa burne pro losti Zvornika. Zvornik je sa svojim okru enjem uvijek bio znaèajno èvori te puteva kojima su prolazili mnogi osvajaèi. Meðutim, gotovo uvijek je predstavljao granicu, tako da su historijsko-dru tveni dogaðaji ovdje uvijek rje avani na grublji naèin, nego to èinjeno u drugim dijelovima Bosne. to je

Ovo podruèje je bilo naseljeno jo u prahistorijsko vrijeme, o èemu svjedoèe mnogobrojna naselja. Istra ivanjima koja su provedena sedamdeseti h godina pro log stoljeæa otkriveno je 13 naselja i 10 nekropola sa vi e stotina tumula, posebn o u okolini Trnovice, Paðine i Roæeviæa (Avramoviæ, 2000) gdje su pronaðena mnogobrojna oruða kao to su: sjekire, kameni no iæi, rvnjevi, rana keramika i dr. U rimskom periodu Zvornik predstavlja znaèajnu komunikaciju izmeðu Domavije (Srebrenica) i Sirmijuma (Sremska Mitrovica). Razlog tome je pronalazak oko dvadeset spomenika od kojih su najznaèajniji: kamenolomi, gradine, vojne utvrde, miljokazi i drugi objekti . Najbogatije do sada otkriveno nalazi te se nalazi na putu Zvornik Sapna u selu Dardagani. Ovdje su bili rimski kamenolomi Sige i Ostjenak u kojima su pronaðeni komadi keramike, sarkofazi, rimski novac i jedan kasnoantièki grob. Iz ovih kamenoloma je vodenim putem otpreman materijal za Sirmijum, u to vrijeme veoma va an rimski centar. Svakako da je najpoznati ji nala z sa ovoga lokaliteta dobro poznati spomenik Mitrinog kulta. Srednjevjekovni period predstavlja posebno va no vrijeme na ovom prostoru jer iz ovog perioda potièe srednjevjekovni grad Zvornik koji je nastao krajem 13. i poèetkom 14. stoljeæa kada se ustalila granica izmeðu Bosne i Srbije na Drini. Sam naziv grada potjeèe iz tog perioda, prvo pod imenom Zvonik 1410. godine, a kasnije od 1519. godine Zvornik (Mazaliæ, 1955). Bez obzira to nema jedinstvenog stava o samom imenu Zvornika, jer neki smatraju da je ime dobio po zvonu crkve ili, pak, zvoniku franjevaèkog samostana, odnosno po izgledu prostora na kome se grad nalazio, a podsjeæa na zvono ako se gleda s druge strane Drine ili po izvori tu pitke vode, svakako je bitno da je grad od samog nastanka igrao veoma va nu ulogu u tada njoj Bosni. Iz ovog perioda na prostoru cijele opæine, ali i irem prostoru, nalaze se mnogobrojne nekropole steæaka. Steæci su rasporeðeni uglavnom u dva oblika: uspravni (obelisci, stele i kipusi) i polo eni (sanduci, sarkofazi, ploèe i kugle). Motivi na steæcima su mnogobrojni, a mogu se razvrstati na socijalne (grbovi, amblemi, maè, koplje i dr.), vjerski motivi (sunce, polumjesec, kri , zvije z

da i dr.), èisti ornamenti (krovovi kuæa, vinova loza, krugovi, razne vrste linija i dr. Posebnu vrijednost predstavljaju steæci sa natpisom kojih ima na vi e lokaliteta. Va nu kulturno-historijsku vrijednost je imao Ku lat, grad koji se nalazio na u æu Jadra u Drinu. Spominje se jo kao mjesto kroz koje je prolazila va na putna komunik acija Dubrovèana prema Srbiji (Mazaliæ, 1956). Iz ovoga perioda takoðer bi se mogla spomenuti i komunikacija sa gradom Teoèakom kroz dolinu Sapne. U osmanskom periodu Zvornik zauzima va no administrativno mjesto kao sjedi te sand aka. Zvornièki sand ak se prosti rao na cijelu sjeveroistoènu Bosnu i manji dio zapadne Srbije. Za Stari Grad je va an podatak da je do lo do pro irenja Donjeg i Gornjeg Grada. Iz ovog perioda potjeèu mnogobrojni islamski vjerski objekti: d amije, turbeta, tekije, musafirhane, mezarja, medrese, javne èesme (Hand iæ, 1975) i znaèajni pravoslavni hramovi. U ovom vremenu zvornièka Tvrðava je bila jedan od najveæih i najutvrðenijih gradova u Bosni, ali sa veoma nerazvijeni m saobraæajem to je ote avalo privredni razvoj ovog grada. U vrijeme Austro-Ugarske Zvornik postaje kotarsko sredi te, to i dalje daje znaèajnu ulogu gradu. U ovo vrijeme otvara se prva narodna (dr avna) kola i grade se makadamski putevi za Srebrenicu, Tuzlu, Bijeljenu i Sapnu (Hudoviæ, 2000). Ovaj period u arhitektonskom smislu predstavlja pravo osvje enje za sam grad, jer su tada nastali mnogobrojni objekti od kojih su najznaèajniji: zgrada Op ti ne, Andra eva vila, dana nja Muzejska zbirka i dr. U narednim periodima Zvornik takoðer zauzima va no mjesto u kulturnohistorijskim dogaðajima Bosne i Hercegovine, o èemu svjedoèi stari eljezni most napravljen u periodu izmeðu dva svjetska rata, a o burnoj pro losti posebno govore mnogobrojni spomenici iz Drugog svjetskog rata.

U drugoj polovini pro log stoljeæa Zvornik dobija karakteristike bh. grada koji je bio prepoznatljiv po privrednom razvoju, a bio je i subregionalni centar . Na alost, u posljednjem ratu su mnogobrojni kulturno-historijski spomenici iz vi est oljetne pro losti Zvornika uni teni. Osim fizièkog i ideolo kog uni tavanja, mnogi spomenici su stradali usljed nebrige i nemara, to predstavlja jednu tu nu sliku dan a njeg Zvornika. Meðutim, Zvornik je imao veoma burnu pro lost i posjeduje mnogobrojne vrijedne kulturno-historijske spomenike koji se uz odreðena ulaganja mogu za tititi ili restaurirati, to bi bar na neki naèin vratilo onaj sjaj Zvorniku koji je oduvij ek imao. Literatura: 1. Hand iæ. A. (1975) Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo 2. Hudoviæ. M. (2000) Zvornik, slike i bilje ke iz pro losti , Sarajevo 3. Vidoviæ. D. (1956) Srednjevjekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvornika, Na e starine, Sarajevo 4. Avramoviæ. R.(2002) Zvornik kroz vekove, Srpski glas, Banja luka 5. Mazaliæ. Ð.(1955) Zvornik, stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu , Sarajevo 5. Mazaliæ. Ð. (1956) Zvornik stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu , Sarajevo 7. Omeroviæ. J. (2009) Turistièki potencijali op tine Zvornik, Op tina Zvornik i Turistièka organizacija op tine Zvornik, Zvornik 8. Renner. H.(2007) Bosna i Hercegovina uzdu i poprijeko, Dobra knjiga, Sarajevo

Mr. sc. Senada Neziroviæ RIMSKI GRADOVI NA PODRUÈJU ARGENTARIJE Rimski spomenici na podruèju Bosne i Hercegovine su brojni i raznovrsni. Arheolo kim istra ivanjima pronaðeni su ostaci ru evina gradova sliènih italskim, tragovi puteva, starih rudokopa, raznih spomenika i grobalja. Dolaskom na balkan ski prostor Rimljani grade ceste s ciljem povezivanja jadranskih obala sa zaleðem koje je imalo strate ki znaèaj u pogledu izvoza ruda, èuvanja granica i slu benog saobraæa ja uopæe. Na podruèju Argentarije (dana nje Srebrenice) pronaðeni su brojni rimski spomenici koji svjedoèe o ekonomskoj moæi ovog rudarskog podruèja. U radu se rezimiraju dosada nja saznanja koja pru aju arheolo ki dokazi kulturno- historijskog naslijeða na podruèju Argentarije. Analizom postojeæeg stanja i relevantnih pretpostavki sagledane su moguænosti valorizacije kulturno-historijs kih spomenika iz doba rimske vlasti na Balkanskom poluotoku. Uvod Srebrenica se nalazi u sjeveroistoènom dijelu Bosne i Hercegovine, zahvata povr inu od 527 km2 ili 1,03 % od sveukupne dr avne teritorije. Granièi se sa opæinama Bratunac, Miliæi, Rogatica i Vi egrad (Slu ba za urbanizam). Rudarstvo je bilo osnovno zanimanje stanovni tva srebrenièkog kraja. U izvorima se spominju dr avni rudokopi metalla publica kojima su upravljali carski povjerenici, to potvrðuju rimski rudokopi u rudonosnom podruèju Sase, Kvarc, Kudretvode, Vitlovci, Olovine i Veliki Guber. (Pa aliæ E.) (prilog 1.) Prilog 1: Ostaci rimskih rudnika na Crnom Guberu - Srebrenica Rimski gradovi u Argentariji Naseljavanje podruèja dana nje Srebrenice tokom drugog i treæeg stoljeæa vezano je za bogato rudonosno podruèje Argentarije u kojem su podignuta dva gradska naselja. Na staroj rimskoj karti nije taèno odreðeno gdje se nalazi Argenta

rija, ali su istra ivaèi pretpostavljali da je to rudno podruèje izmeðu Salone i Sermium a. Na rudarskim kartama prema rudniku srebra Argentariji oznaèeni su putevi iz Panonske nizije Sremske Mitrovice (Sirmium) i od obala Jadranskog mora prema dolini rijeke Drine. (Ramoviæ M.) (prilog 2.) Prilog 2: Putevi prema Argentariji U centralnom dijelu vulkanskih brda oko Srebrenice nalazi se Kvarc, najznaèajnija rudna oblast. Na sjevernim padinama Kvarca iz starih zaru enih rudarskih potkopa izviru Majdanski i Al ièki potok, a na ju nim stranama iz starih hodnika istjeèu mnogobrojni mineralni izvori. Austijski rudar Ludwig Pogatschnig tragajuæi za starim rudokopima, naseljima, putevima i svim to je tada bilo znaèajno za arheol o ka istra ivanja, izmeðu Majdanskog potoka i brda Kvarc otkrio je ru evine rimskog grada. Potvrðeno je da su to ostaci rudarskog grada Domavije 1 sredi ta dalmatinskih rudnika srebra kojima je upravljao gradski prokurator. Domavija U proljeæe 1884. godine otkriveni su temelji gradske vijeænice (curia) i sudska zgrada (tribunal), a izmeðu upravnih zgrada pronaðeni su ostaci talionica. Pet godina kasnije na povr ini od preko 2.000 m2, otkriveni su ostaci najveæeg objekta u Domaviji - kupali ta Caldarium 2 sa 45 prostorija za rekreaciju i zabavu. Plan èitavog objekta je prilagoðen prema koritu Sa ke rijeke. (Ðurðeviæ M.) (prilog 2.) Bogata rimska arhitektura u nalazi tu Domavija vezana je za Caldarium u kojem su izlo eni kipovi careva i prostorije ukra ene mozaicima u oblicima br ljenova, lovorovog lista i cvjetnih 1 Domavija je u II stoljeæu postala sjedi te objedinjenih dalmatinskih i panonskih a rgentarija. Status municipija dobila je vjerovatno u vrijeme Septimija Severa(193-211.), res public a pojavljuje se na natpisu 218. g.p.n.e. a prvi spomen gradskih vlasti je iz doba Aleksandra Severa . ( Loma,S) 2 Caldarium, prostorije u kojima se nalazila topla voda (Ðurðeviæ M.) 136 Prilog 2: Shematski prikaz Caldariuma u Domaviji

pupoljaka. Za izradu mozaika kori ten je zelenkasti vulkanski kamen, crvenkasti ro nac, sivi bijeli i modri kreènjak. Na mozaicima su izraðivani stubovi, èetverokrake zvijezde, lukovi, kvadrati, rombovi, pletenice, ribe i valovi. (prilog 3.) odjeljenja, za mu karce i ene, zagrijavane ureðajem zvanim hipokaust koji je mogao davati toplotu za skoro cijeli objekat. Arhelog Radimsky je utvrdio da je domavijsko kupati lo slièno malim toplicama u nekada njem antièkom gradu Pompeji u Italiji. (Blago na putevima Jugoslavije). Prema naðenim ostacima grada, novca i raznim predmetima iz rimskog doba vidi se da je na podruèju Srebrenice bilo znaèajno gradsko sredi te na Balkanu. Municipijum Malve(n)siatium Istra ivanja koja je vr io arheolog Karlo Paè tokom posljednjih decenija devetnaestog stoljeæa potvrðuju da se uz lijevu obalu rijeke Drine u naselju Skelani nalazi rimski grad. (Loma S.). Arheolo kim istra ivanjima iz 2008. godine u naselju Skelani kod Srebrenice ispod debelog nanosa zemlje (nastalog usljed promjene toka rijeke Drine) pronaðeni su ostaci grada. Prema epigrafskim spomenicima grad je nazvan Municipij Malve(n)siatium 3. Gradsko naselje Municipij Malvense uz Dom aviju i Spolonium kod dana njih Pljevalja bio je jedan od tri grada koji su u II i III stoljeæu predstavljali najrazvijenija gradska sredi ta u rimskoj provinciji Dalmacij i. Blizina rudnika srebra i putevi koji su povezivali istoènodalmatinske rudnike sreb ra Argentarije, prema istoku i spona (skela-most) sa susjednim naseljima preko rije ke Drine, imali su vjerovatno ekonomski i vojno politièki razlog, zbog kojeg je izgraðe n grad sa autonomnom upravom. O znaèaju saobraæajne raskrsnice u municipiju svjedoèe epigrafski spomenici benefi cijarne stanice4 koji ukazuju da se u Skelanima nala zio centar municipalne uprave za prostor srednjeg Podrinja u rimsko doba. (Loma S.) Desetine nadgrobnih spomenika sa figuralnim predstavama u reljefu i velikim brojem rimskih natpisa daju dodatnu vrijednost ovom lokalitetu. Do sada najznaèajn ije otkriæe na ovom lokalitetu je mozaik poda izraðen dekorati vnim motivima u obliku spirala i kvadrata u vi e boja (prilog 4). Prema mi ljenju arheologa ovo naselje nastalo je izmeðu drugog i treæeg stoljeæa. U toku su dalja istra ivanja ovog podruèja, te se pretpostavlja da se mozaik prostire na lokaciji od 100 m2. Prostor je natkriven, a kada se zavr i konaèno istra ivanje, uz muzejsku zbirku eksponata predstavljat æe znaèajan spomenik kulture iz perioda rimske vladavine na balkanskom prostoru. 3 Flavijevski grad Malvesiatium, M(alvesiatum) muni(cipium) Fl(avium) (Bojanovsk i I.) 4 Beneficijariji su bili vojnici iz legija koji su slu ili u tabu upravnika provinc ije (konzulara), i obavljali nesmetanu kontrolu saobraæaja (Loma S.)

137 Prilog 3. Mozaik Caldarium

Kulturno-historijsko nasljeðe iz doba rimske vladavine u rudarskom podruèju Argentarije predstavlja znaèajan resurs, jer svjedoèi o burnim historijskim dogaðajima na ovom podruèju. (prilog 5) Prilog 4. Mozaik poda Municipij Malvense Skelani kod Srebrenice Prilog 5. Rimski spomenici na podruèju Srebrenice Ovim spomenicima kulture treba posvetiti znaèajnu pa nju, njihove historijske i kulturolo ke vrijednosti treba saèuvati, jer se odlikuju jedinstveno æu za koju treba izraditi kvalitetnu turistièku ponudu. Za tita kulturnog nasljeða iz perioda rimske uprave na podruèju Argentarije predstavlja njegovu osnovu za razvoj kulturnog turi zma. Neophodno je uspostaviti saradnju meðu sektorima djelatnosti koji uslovljavaju razvoj kulturnog turizma, kao to je saobraæaj i razvoj podruèja. Saradnja meðu sektorima mo e se uspostaviti kori tenjem primjera susjednih dr ava, promocijom kulturnog naslijeða, prekograniènom saradnjom i kori tenjem raznih fondova namijenjeni h razvoju nerazvijenih podruèja. Literatura: 1. Slu ba za urbanizam i stambeno-komunalne poslove Opæine Srebrenica, 2005. 2. Ramoviæ M., 1984., Stari rudnici, str. 1-97. Sarajevo 3. Pa aliæ E., 1975., Rimska uprava u Bosni i Hercegovini, str. 27. - 28. Sarajevo 4. Blago na putevima Jugoslavije, 1983., enciklopedijsko-turistièki vodiè, str. 321. - 322. Beograd 5. Ðurðeviæ M., 2009, Rimske terme u unutra njosti Balkana, Zbornik radova, Narodna biblioteka Srebrenica 6. Loma S., 2009,Municipuim Malve(n)siatium u svjetlu epigrafskih spomenika, Zbornik radova, Narodna biblioteka, str. 107-108. Srebrenica, 7. Bojanovski I., 1968. Municipij Malvesiatium, Arheolo ki radovi I rasprava JAZU, knjiga 6, Zagreb, 241-258

Munisa Kovaèeviæ, prof. STARE NEKROPOLE NA PODRUÈJU OPÆINE BANOVIÆI Abstrakt Predmet ovog rada je prezentacija srednjovijekovnih nekropola steæaka na prostoru opæine Banoviæi, kao i nekropola iz starijeg osmanskog perioda koje su nastale od uspostave definitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljeæa, a u svrhu promovisanja kulturno-historijskog naslijeða opæine Banoviæi. Kljuène rijeèi: Steæci, nekropola, mezarja (groblja), ni ani, Opæina Banoviæi, kulturno-historijska ba tina. Srednjovijekovne nekropole Koliko je poznato najstarijih nekropola iz perioda prahistorije i anti ke na podruèju Banoviæa do sada nije otkriveno. Na podruèju opæine Banoviæi danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steæaka1 , na slijedeæim lokalitetima: nekropola Banoviæi Selo u Banoviæi Selu; steæci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banoviæi u Banoviæima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. -Nekropola Banoviæi Selo u Banoviæi Selu Na podruèju Banoviæi Sela koje se nalazi nedaleko od grada Banoviæa, nalaze se dva steæka. Steæci stoje na krajnjem zapadnom dijelu uzvi enja u samom centru sela. Steæak Bo iæka Banoviæa je po obliku sljemenjak sa postoljem. Dimenzije postolja su 2,20 x 1,00 x 0,20 m, a sljemenjaka 1,81 x 0,75 x 0,67 m. Kvalitetno je obraðen. Orjentiran je zapad istok. Ukra en je i ima natpis. Ukrasni motivi su tordi rana vrpca na rubovima i dvostruka spirala sa rozetom na istoènoj èeonoj strani. Na boènoj strani je natpis u pet redova, na bosanskoj æirilici Bosanèici. 1 Salih Kulenoviæ, Edin Had imustafiæ, Steæci na prostoru opæine Banoviæi kao kulturno-histori jsko naslijeðe, Zbornik radova sa nauènog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe opæine Banoviæi , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog k antona, Opæina Banoviæi, 2010.,str. 109. 139

Ovdje le i Bo iæko Banoviæ, na svojoj plemenitoj zemlji Drame in, a postavi e (steæak) Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braæom .2 Svakako da ime kraja Banoviæa treba dovesti u vezu sa natpisom sa steæka. Natpis je dobro oèuvan i èitljiv. Ovo je zasad najstariji, srednjovijekovni izvor u kome se spominje upa Drame in. Drugi steæak je udaljen 2 m od prethodnog. Po obliku je takoðe sljemenjak sa postoljem, ne to je manjih dimenzija postolja 1,70 x 0,65 x 0,17 m. i sljemenja ka 1,50 x 0.52 x 0,37 m. Ukrasni motivi su isti tordirana vrpca na rubovima i dvost ruke spirale sa rozetom na obje èeone strane. Na boènim stranama nema nikakvih ukrasa. Sjeverna strana steæka je o teæena. Najstariji trag historiografskih istra ivanja na podruèju Banoviæa imamo kod poznatog nauènika Æire Truhelke, sa kraja 19. stoljeæa. Æiro Truhelka je u svom radu Stari bosanski natpisi, objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja 1895. godi ne3 , dao prvi puta u nauènoj literaturi natpis sa steæka Bo iæka Banoviæa u Banoviæima. Trihelka u navedenom radu daje faksimil natpisa sa steæka prema I. Raèiæu, oru nièkom stra me taru iz Maglaja. Poslije Æire Truhelke, Marko Vego u Zborniku srednjovijekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, ujedno i govori o steæku Bo iæka Banoviæa, u mjestu Banoviæi Selo. Po njemu steæak se okvirno mo e datirati u drugu polovinu 14. stoljeæa4 . Nada Miletiæ ovu nekropolu svrstava u kasni srednji vijek. Komisija za oèuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici odr anoj od 30. augusta do 5. septembra 2005. godine, donijela je odluku da se historijski spomenik Steæci u Banoviæi Selu kod Banoviæa progla avaju nacional nim spomenikom Bosne i Hercegovine. Slika 1. i 2., Steæak Bo iæka Banoviæa u Banoviæi Selu, sa natpisom Steæci u krugu barutnog magacina RMU Banoviæi Na podruèju opæine Banoviæa, pronaðeni su i steæci koji su se do nedavno nalazili na Zelenici, na cesti za Zlaæu ispod brda Gradina. Meðutim, kako su se steæci nalazili na putu rudnièkoj mehanizaciji, premje tani su na razne lokacije, da bi da 2 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, S arajevo, 1970., str. 60-61. 3 Æiro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Herce govini, 7, Sarajevo, 1895, str. 570-571. 4 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, S arajevo, 1970., str. 60.

nas bili ostavljeni u dvori tu rudnièkog magacina nedaleko od grada Banoviæa. To izmje tanje je izvr eno bez struènih radnika, tako da su vjerovatno nestali i znaèajni arheolo ki nalazi. Radi se o sljemenjacima s postoljem koji su u dobrom stanju, nisu ornamentirani. Dimenzije jednog steæka su: postolje (210x100x20); sljemenjak (190x70x70) a drugog: postolje (200x100x20);sljemenjak (180x70x70). Obzirom da se radi o nadgrobnim spomenicima koji imaju veliku nauènu i kulturnu vrijednost, smatram da da bi neophodno bilo izmjestiti ova dva steæka koj i su pronaðeni, na neku adekvatnu lokaciju, a sve u cilju njihovog oèuvanja. Slika 3. i 4., Steæci ispred magacina Nekropola Kvrga u selu Seona

Nekropola Kvrga se nalazi na periferiji sela Seona na 15,5 km sjeverozapadno od urbanog centra Banoviæa. Neprohodnost terena i njegova zagaðenost minama ne dozvoljavaju uvid u stanje nekropole. Nekropola Mramor u selu Hrvati

Lokalitet se nalazi jugoistoèno od urbanog jezgra Banoviæa ju no od naselja Hrvat.i Nekropola ima ukupno 9 steæaka, i to dva sljemenjaka sa postoljem u dobrom stanju, zatim stub dobro oèuvan, nije ornamentisan, sanduk s postoljem i nije ornamentisan, dok su ostali devastirani ili u tragovima. Neki steæci sa ove nekrop ole su izmje tani i sada se nalaze uz ogradu njive Muharema Mumiæa 5. Steæci su u lo em stanju te ovaj lokalitet do sada nije zabilje en u relevantnoj nauènoj literaturi. Slika 5. i 6., Steæci u nekropoli Mramor, selo Hrvati 5 Salih Kulenoviæ, Edin Had imustafiæ, Steæci na prostoru opæine Banoviæi kao kulturno-histori jsko naslijeðe, Zbornik radova sa nauènog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe opæine Banoviæi , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog k antona, Opæina Banoviæi, 2010., str. 110. 141

U zaseoku Draganja, kako prièaju mje tani tog sela, postojalo je staro groblje, vjerovatno iz srednjeg vijeka, gdje je bilo Veliko kamenje , kako pamte stariji ljudi. Govori se da je postojalo, po prièi mje tana i Ku no groblje u Banoviæi Selu. Iz okoline Banoviæa, stare upe Drame in, taènije na brdu Stra ba , iznad Banoviæi sela, postojala je nekropola steæaka. Nekropola je razorena, a do 60-tih godina bila su dva steæka, jedan u obliku sanduka du ine dva metra a drugi u istom obliku skoro utonuo u zemlju. U oba sluèaja radilo se samo o slabo oklesanim steæcim a, sa samo izvuèenom formom, bez ukrasa.6 Jedno zaravnjeno brdo kod sela Hrvata se starinom naziva Mramori . Prema oèuvanom predanju, tu su se negdje ranije nalazila dva steæka, koja su bila utonula u zemlju. Ali uni teni su pri obradi zemlje. Ispod Stra be , iduæi prema rijeci Litvi, na padini manjeg brda koje mje tani zovu Kaursko groblje , postojala je nekropola steæaka, koja je uni tena iskopavanjem uglja. Ima jo toponima u okolini Banoviæa sa nazivom Maramor a koji upuæuju na nekada nje nekropole steæaka. Tako se brdo nalazi izmeðu Omaziæa i Gornjih ivinica. Zatim, toponim Mramor se nalazi i izmeðu Tre tenice i Babica Gornjih. U Banoviæi selu, prema Jukiæima, iznad potoka Dubokovci, u mjestu zvanom »Bando«, izdi e se Crkvi te koje se i u zemlji njim knjigama naziva tako. Bre uljak, na zapadu se strmo spu ta prema potoku, razlika je u visini oko osam metara, dok se na istok vrlo blago spu ta. Prema navodima Ambrozija Benkoviæa, tu je nekad postojala crkva, a sada na to upuæuje samo veliko kamenje. U mahali Draganji nalaz i se jedno Crkvi te, kao i Crkvine u Gornjim Jaru kama, te da je tu postojala crkva Jaru ica po navodima Ambrozija Benkoviæa. Takoðer, lokalitet Crkvine nedaleko od mahale Borovac. Nekropole iz starijeg osmanskog perioda Nekropole iz starijeg osmanskog perioda su one nekropole koje su nastale od uspostave definitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljeæa. Ovaj period su obilje ili burni historijski dogaðaji to je uslovilo èeste migracije i zamiranje pojedinih naselja. Od tih naselja i stanovni tva u njima i danas postoje stare, danas èesto zapu tene ili oèuvane samo u tragovima i predanjima nekropole. Mezarja (groblja) i ni ani znaèajni su segmenat kulturnog nalijeða Bo njaka. Ono jasno ukazuje na konti nuitet ranijih srednjovijekovnih nekropola, jer se u pravilu nalaze u sklopu nekropola steæaka ili njihovoj neposrednoj blizini, kao i pored vjerskih objekata. Takvih na banovièkoj opæini ima mnogo. Neka od ti h starijih mezarja su potpuno uni tena, iskrèena i pretvorena u obradive povr ine, meðutim na nekima i danas postoje stari ni ani. Zanimljivo je takoðe tzv. Ku no groblje , u Gornjoj Tre tenici, koje je takoðe uni teno i ne postoji ni ta to bi ukazalo da je tu i bilo. Prièa se da je tu sahranjeno mnogo umrlih u vrijeme kuge. Iz historijskih izvora se zna da je ova prièa taèna, 6 Grupa autora, Banoviæi i okolina, Narodni odbor op ti ne Banoviæi, Beograd, 1961., s tr. 22-26.

142

jer postoje zapisi o nekoliko velikih epidemija kuge u ovim krajevima 7. Mrko ili Kaursko groblje ispod Srnice, takoðe u Donjoj Tre tenici, u mahali Avdiæima, u Mariniæima, dijelu sela Èifluk, isto i u Dijacima (selo Grivice) na lokali tetu Zerdelija.8 U Cerinoj ravni postojalo je vrlo staro muslimansko mezarje, sa veæ istro enim ni anima, ispod Tuloviæ grada, (Gradina u Tuloviæima) i u njemu jedan ogroman mezar sa ni ana, èelo glave do onog ni e nogu ima tri metra, dok su na ostalim mezarima samo zelene ploèe. 9 U Litvi, kako jo uvjek stariji ljudi ka u za grad Banoviæe, u Begovom potoku, u selu Omaziæi postoji staro mezarje. Mezarje je u dosta lo em stanju. Zanimljivi su ni ani turbani koji se nalaze u mezarju, koji potièu iz osmanskog perioda. Slika 7. i 8., Ni ani turbani iz starog mezarja u Omaziæima Razlièiti toponimi u naselju Seoni su vezani za dogaðaje i historijsku genezu nastanka Seone. Jedan od primjera je toponim Mramor koji je bogat mramornim kamenom i na kome je pronaðen ni an koji datira od 1746. godine 10. U mezarju na lokalitetu Podljeska, u naselju Seona, nalazimo specifiène nadgrobne spomenike, raðene u Osmanskom stilu, èija se specifiènost ogleda u pismu i simbolima na njima. Specifièno je to da je pisano autentiènim bosanskim pismom u Tursko doba arebicom 11. 7 Grupa autora, Banoviæi i okolina, Beograd, 1961., str. 27. 8 Ambrozije Benkoviæ, Tuzlansko podruèje nekad i sad, Grafièko preduzeæe Iskra , Vinkovci, panjaÐakovo, 1971., str. 99. 9 Ambrozije Benkoviæ, Tuzlanska podruèja nekad i sad, Iskra , Vinkovci, Ðakovo, 1971., st r. 99. 10 Safer Mu anoviæ, Starine naselja Seone, Zbornik radova sa nauènog skupa Kulturno-his torijsko i prirodno naslijeðe opæine Banoviæi , Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i p rirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona, Opæina Banoviæi, 2010., str. 182. 11 Isto. 143

Slika 9., Mezarje na lokalitetu Podljeska Jedan od najznaèajnijih materijalnih dokaza o kulturi ivljenja u Seonoj je mezarje koje se nalazi na lokalitetu Podljeska u blizini potoka Male evac kraj zas eoka Deliæi i Kalempeèi. Zakljuèak Podaci o najstarijoj pro losti opæine Banoviæi su veoma oskudni, mada se sa sigurno æu mo e tvrditi da je ovaj prostor bio naseljen od najstarijih vremena pa do danas, s obzirom na geografski polo aj, reljef i druge prirodne osobine ovog kraja . U pro losti su se ukr tali i mje ali razlièiti uticaji starih civilizacija i kultura kako na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine tako i na podruèju opæine Banoviæa. Migracije stanovni tva i formiranje naselja uticali su na to da i danas postoje st ari i u granicama oèuvani tragovi u vidu nekropola. Na podruèju opæine Banoviæi danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steæaka, na slijedeæim lokalitetima: nekropola Banoviæi Selo u Banoviæi Selu; steæci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banoviæi u Banoviæima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. Mezarja (groblja) i ni ani, iz starijeg osmanskog perioda, znaèajno su kulturnoghistorijsko nalijeða. Ni ani iz osmanskog perioda prestavljaju nastavak kontinuiteta srednjovijekovnih nekropola sa steæcima. Starijih mezarja u kojima se nalaze ili u kojima su se nalazili ( to znamo po predanju), ni ani iz ranijeg osmanskog perioda, u banoviæima imamo mnogo. Neka od tih mezarja su djelimièno oèuvana, u kojima se i danas nalaze stari ni ani, to za primjer se mo e navesti ni ani turbani iz starog mezarja u selu Omaziæi. Meðutim, veliki broj je uni tenih mezarja o kojima danas rijetko imamo pisane tragove.

Literatura i izvori 1. Grupa autora, Monografija Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe Tuzlanskog kantona izbor, Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona, u tampi. 2. Nada Miletiæ, Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, regija 7, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1988. 3. Grupa autora, Banoviæi i okolina, Narodni odbor op ti ne Banoviæi, Beograd, 1961. 4. Ambrozije Benkoviæ, Tuzlansko podruèje nekad i sad, Grafièko preduzeæe Iskra , Vinkovci, upanja-Ðakovo, 1971. 5. Bego Omerèeviæ, Arheolo ki lokaliteti na podruèju opæine Banoviæi, Zbornik radova fi lozofskog fakulteta u Tuzli, broj 3., god. 3., Filozofski fakultet Tuz la, 2001. 6. Milica Kosoriæ, Praistorijska naselja na podruèju Spreèe, Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Muzej istoène Bosne u Tuzli, knjiga XIII, Tuzla 1980. 7. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Sarajevo, 1970. 8. Enver Imamoviæ, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. 9. Æiro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7, Sarajevo, 1895. 10. htt p://www.opcina-banovici.com.ba/index.php?opti on=com_content&view 11. htt p://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action =view&id=257

146

Edin

akoviæ, prof.

ZAVIÈAJNA MUZEJSKA ZBIRKA GRAÈANICA Primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom nasljeðu Pokretno kulturno-historijsko i prirodno nasljeðe, u prvom redu muzejska graða i muzejski predmeti, predstavljaju vjerovatno najugro eniju kategoriju kulturn oga blaga, znatno ugro eniju od nepokretnih spomenika i spomenièkih cjelina. Opasnost od uni tenja, o teæenja i otuðenja je stalno prisutna, a uzrok tome su kako neznanje, nedostatak kulturne svijesti ili elja za osobnim profi tom pojedin aca, tako i nebriga institucija i organa vlasti, te nedovoljna zakonska za ti ta. Zavièaj na muzejska zbirka Graèanica, u sastavu Bosanskog kulturnog centra (BKC), predstavlja upravo primjer takvog odnosa prema kulturnom nasljeðu. Iako je nastala u cilju da se muzejski predmeti koje sadr i oèuvaju i na odgovarajuæi naèin javnosti prezentiraju, njoj se danas ne poklanja gotovo ni minimum potrebne pa nje, u smislu trajnijeg rje avanja njezinog statusa.1 Historijat zbirke zavièaja u Graèanici Tokom 1950-tih i 1960-tih godina, zabilje eno je da su manje kolekcije arheolo kog materijala, te historijskih i etnolo kih predmeta posjedovale osnovna kola Mitar Trifunoviæ Uèo u Graèanici (danas Druga osnovna kola), kao i Srednjo kolski centar Todor Paniæ . Znaèajan broj sluèajnih nalaza iz razdoblja 1950.1958. je saèuvan zahvaljujuæi tada njem predsjedniku graèanièkog sreza, Asimu D evdetbegoviæu. Dio njih je dospio u muzejske ustanove u Tuzli i Sarajevu, a manji dio je zavr io u kolekcijama spomenutih dviju kola. Formiranje posebne zbirke zavièaja se desilo 1970-tih godina, zahvaljujuæi liènoj inicijativi Branka Vajiæa prosvjetnog radnika i direktora kole, istaknutog dru tvenog djelatnika i dugogodi njeg istra ivaèa i arheologa-amatera. Na sastanku Predsjedni tva Opæinske organizacije Socijalistièkog saveza radnog naroda Graèanica, 26. januara 1972., Branko Vajiæ je uputi o i detaljno obrazlo io prijedlog formiranj a zavièajne zbirke. Koliko se na osnovu dostupnih dokumenata moglo utvrditi, ovaj prijedlog tada nije realiziran. On æe ponovo doæi na dnevni red tek tri godine kasnije, u vrijeme kada su na podruèju tada nje opæine Graèanica izvoðeni brojni arheolo ki istra ivaèki radovi na vi e lokaliteta, ukljuèujuæi i sistematsko iskopavanje neolitskog naselja na Koriæa Hanu. Rezultat toga je bio i pojaèan interes za arheolo giju i kulturnu historiju Graèanice uopæe, te su i lokalne vlasti odluèile iskazati podr ku toj ideji. 1 Tokom privremenog radnog odnosa u Bosanskom kulturnom centru 2007.-2008. godine, obavio sam, izmeðu ostalog, i poslove sreðivanja Zavièajne muzejske zbirke, ukljuèujuæi reviziju staln e postavke. Tom prilikom sam prouèio dostupnu dokumentaciju o historijatu te zbirke, U izradi ovog priloga sam se slu io i vlastitim bilje kama nastalim u tom periodu.

147

Pretkraj septembra 1975., Izvr ni odbor Skup ti ne opæine Graèanica je izdao rje enje (broj 02-622-2/1-74) kojim se imenuje Odbor za formiranje zavièajne muzejske zbirke u Graèanici. Za predsjednika odbora je imenovan Branko Vajiæ, a èlanovi su bili: arheologinja Milica Kosoriæ tada nja direktorica Muzeja istoène Bosne iz Tuzle, Nedeljko Mlazareviæ, Aziz Junuzoviæ, Mustafa Basiæ, Osman Deliæ i Dragi a Iliæ. Jezgru zavièajne zbirke Graèanica je èinila kolekcija arheolo kog materijala i drugih starina iz osnovne kole Mitar Trifunoviæ Uèo u Graèanici, sakupljenja zahvaljujuæi upravo Branku Vajiæu, koji je u njoj proveo radni vijek kao nastavnik matematike, a bio je biran i za direktora. Za sada nije moguæe sasvim pouzdano utvrditi da li je u zbirku dospio i materijal iz graèanièkog srednjo kolskog centra. Zbirka je u poèetku obogaæena materijalom i dokumentacijom sa spomenuti h arheolo kih istra ivanja, a njen rukovodilac je, nakon odlaska u penziju, postao Branko Vajiæ. On je taj posao obavljao volonterski, predano prikupljajuæi kako muzejsku, tako i biblioteèku i dokumentacionu graðu koja se odnosila na Graèanicu i njenu okolinu. Izgradnjom nove zgrade Doma kulture u Graèanici (dana nji BKC), jedna je prostorija odvojena za Zavièajnu zbirku. Radilo se o radnoj prostoriji kabinets kog tipa, neprikladnoj za izlaganje, ali je materijal u njoj bio relativno dobro za tiæe n. Tokom 1980-ti h godina, zahvaljujuæi Vajiæevoj agilnosti u prikupljanju graðe, kao i podr ci i ustupanjima starina od strane izvjesnog broja graðana, u Zavièajnoj zbirci je prikupljena znaèajna kolièina muzejske graðe (arheolo ki, mineralo ki i paleontolo ki materijal, etnografski i historijski predmeti, itd.), te dosta obi mna biblioteèka i dokumentaciona graða zavièajnog karaktera. Postojali su tada veæ svi preduvjeti da zbirka preraste u zavièajni muzej, postojali su prijedlozi da se muz ej smjesti u zgradu Osman-kapetanove medrese u Graèanici, koja je tada bila u javnom vlasni tvu. Na alost, to nikada nije realizirano. Pretkraj 1980-tih, tavi e, propali su i poku aji da se osigura stalno radno mjesto rukovodioca Zavièajne zbirke. Bilo je predviðeno da Zbirkom rukovodi diplomirani arheolog Aleksandra Popoviæ, sti pendist opæine Graèanica, ali ona je nakon nepunih mjesec dana rada u Zbirci pre la u Muzej istoène Bosne u Tuzli. Smræu Branka Vajiæa, 1990. godine, sama zbirka je faktièki prestala da postoji. Ubrzo je uslijedila politièka kriza i raspad Jugoslavije, te agresija na Bosnu i Hercegovinu. Zgrada BKC-a u ratnim je uvjetima stavljena na raspolaganje civilni m i vojnim vlastima. Sama prostorija u kojoj se Zavièajna zbirka nalazila, pretvoren a je u priruèni magacin gdje su odlagane nepotrebne stvari (stari namje taj, tehnika, itd.). Takvo stanje je potrajalo i tokom desetak godina koje su uslijedile nakon zavr etka agresije. Muzejska, biblioteèka i dokumentaciona graða su bile neposredno ugro ene. Arheolo ki materijal se nalazio rasut u nekoliko kutija i plastiènih vreæica, te u jednoj vitrini, izmije an i razbacan. Jedna od rafa u toj vitrini je bila pukla, u ni tiv i i o tetiv i predmete ispod nje. to se tièe biblioteèke i dokumentarne graðe, ona se nalazila dijelom u drugoj vitrini, a dijelom nabacana u kuti je, o teæena vlagom, pra inom i pauèinom,. Etnografski predmeti su bili jednostavno nabacani na jednu priruènu policu, bez ikakve za ti te, o teæeni crvotoèinom i korozijom.

Privremena izlo bena postavka (2005.) Poèetkom 2005. godine, na inicijativu tada njeg direktora BKC-a Izudina Durakoviæa, manji dio arheolo kog materijala, te predmeta iz historijske i numizmatièk e zbirke, po prvi je put od osnivanja Zavièajne zbirke izdvojen i izlo en u nekoliko drvenih izlo benih vitrina u holu BKC-a. Selekciju, obradu i izlaganje predmeta su volonterski obavili prof. Rusmir Djedoviæ i autor ovog priloga. Radilo se, zapravo , o jednostavnom izdvajanju dijela intreresantnijih predmeta, koji su izlo eni u vitri nama prema periodima iz kojih potjeèu. Po muzeolo kim su se kriterijima takvom naèinu izlaganja sigurno mogu naæi brojne zamjerke, ali je osnovni cilj te privremene postavke bio jednostavno ukazivanje na ovo pokretno kulturno blago koje stoji na raspolaganju dru tvenoj zajednici, a za koje ira javnost nije gotovo ni znala. Èinilo se da je svrha bila postignuta, jer se naredne godine pristupilo aktivnostima na organiziranju stalne postavke u posebnim izlo benim prostorijama, Stalna postavka (2006.) Organizacija stalne postavke zavièajne muzejske zbirke u Graèanici odvijala se tokom maja 2006. godine, u prostoru galerije BKC-a, koji je tada po prvi put iskori ten iako je sagraðen nekoliko godina ranije.2 Izlo bene vitrine koje su se do tada nalazile u holu BKC-a, prenesene su u spomenuti galerijski prostor, zajedno sa veæ izlo enim predmeti ma. Pored toga, iz prostorije dotada nje Zbirke zavièaja izdvojen i su i jo neki predmeti, prvenstveno iz etnografske zbirke. Nakon adaptacije izlo benih vitrina, pristupilo se izlaganju predmeta. Arheolo ki eksponati su smje ten i u pet izlo benih vitrina eksponati iz razdoblja neolita u dvije, iz razdoblja eneolita i bronèanog doba takoðer u dvije vitrine, te srednjovjekovni arheolo ki eksponati u jednu vitrinu. Odabrani primjerci starog kovanog novca smje teni su u jednu vitrinu, dok je papirni novac slo en na dvije table hamer-papira, uramljen i postavljen na zid iznad vitrine sa kovanim novcem. Za izlaganje zbirke starog oru ja iskori tene su dvije vitrine. Odabrani etnografski predmeti izlo eni su na dvije police, te na tri stola adaptirana za izlo bu. Ostatak prostora zavièajne muzejske zbirke i galerije iskori ten je za izlaganje sta rih fotografija. U jednu vitrinu izlo eni su primjerci starijih knjiga iz Graèanice (izd anja 1873.-1942.), koji veæinom potjeèu iz spomen-biblioteke Mustafe Kamariæa. Nakon postavljanja izlo be, pristupilo se izradi informativnih natpisa, kao i pisanju te kstova za katalog, te panoe s obja njenjima. Realizaciju izlo bene postavke su izveli Mirsad Omerèiæ, profesor historije i geografije, koji je inaèe ranije odraðivao pripravn ièki sta u Muzeju istoène Bosne u Tuzli, zatim prof. Rusmir Djedoviæ, koji je izradio programske dokumente zbirke, te autor ovog priloga. Postavka je sveèano otvorena u okviru programa obilje avanja Dana opæine Graèanica, 2. juna 2006. godine. Na otvaranju izlo be, naèelnik opæine Graèanica,

2 Taj prostor, inaèe, predstavlja prvi savremeni galerijski prostor u historiji Gr aèanice, a nalazi se u tzv. treæoj fazi BKC-a koja je sagraðena i dovr ena neposredno pred lokalne izbore 2000. i promjenu opæinske vlasti . Spomenuti je objekat narednih nekoliko godina bio predmet o trih p olitièkih prepucavanja i poku aja konstruiranja raznoraznih afera. Na kraju se, nakon silnih peripetija, sve umirilo, a na gubitku je jedino ostala kultura. 149

Nusret Heliæ, izmeðu ostalog je kazao: Otvarajuæi Muzejsko-zavièajnu zbirku i galeriju mi na oj opæini i na em gradu darujemo jednu novu insti tuciju pod krovom Bosanskog kulturnog centra, koja jeste mo da neki mali dodatni tro ak u na em bud etu, ali je zato veliki pomak i veliki korak u kulturnom ivotu na eg grada. Otvar ajuæi ovu zbirku mi ispunjavamo san mnogih entuzijasta i poslanika kulture, koji su godinama radili na stvaranju pretpostavki za otvaranje Muzejsko-zavièajne zbirke, ali istovremeno ispunjavamo zahtjeve i elje mnogih na ih graðana koji su odavno zagovarali takvo jedno gradsko obilje je i materijalno-historijsku potvrdu narodne tradicije, kulture i duhovnosti ovoga grada. Neæete mi zamjeriti ako ka em da, otvar ajuæi ovu zbirku, mi koji obna amo aktuelnu vlast na najbolji naèin ispunjavamo svojedavno dato obeæanje: Graèanicu uèiniti gradom . (...) Ova Zavièajna zbirka i galerija neæe biti neka statièna zatvorena insti tucija, veæ dinamièan organizam oko kojeg æe se okupljati, kako struèni ljudi, profesori, studenti , istra ivaèi, tako i svi oni koji vole ovaj grad (Graèanièki glasnik, 22, 2006, 135-136). Meðutim, odmah nakon sveèanog èina otvaranja zbirka je zakljuèana, te se u narednom periodu mogla posjetiti samo u skupnim posjetama, uz prethodnu najavu i odobrenje uprave BKC-a. Bio je to jasan znak da ne postoji isti nska vo lja da se zavièajna muzejska zbirka u Graèanici uèini istinskom kulturnom institucijom, te da je njezino sveèano otvorenje bilo samo predstava za javnost drugim rijeèima, izlo ba je postavljena samo radi èina otvaranja, glavnih protagonista otvaranja i novinara koji su mu prisustvovali. Dapaèe, u narednom periodu se nikada nije poku alo ni pravno defi nirati ta ta zbirka predstavlja i gdje u stvari pripada ona pravno zapravo i ne postoji, kao organizaciona cjelina u sastavu BKC-a, prvi i osnovni preduvjet njene za tite, prezentacije i kori tenja. Sama stalna postavka, pored svega toga i nije bila stalna. S obzirom da je prostor zavièajne muzejske zbirke i galerije skoro jedini izlo beni prostor u gradu, u njemu je u narednom periodu oganizirano vi e novih izlo bi (npr. izlo ba u Bosni i Hercegovini , zatim izlo be akademskih slikara Nijaza Omeroviæa i Bajriæa, itd.), pri èemu je nestruèno osoblje BKC-a premje talo i uklanjalo predmete iz stalne postavke zavièajne muzejske zbirke, potpuno je poremetiv Kere Me e vitrine i i. to bi bio

Uza sve to, u samoj organizaciji te prve stalne postavke potkrale su se brojne gre ke, uzrokovane dobrim dijelom èinjenicim da je izlo bena postavka organizirana u dosta kratkom vremenskom roku. Predmeti su izlo eni bez ikakvog voðenja dokumentacije i evidencije koja u tom trenutku za samu zbirku nije ni postojala, te je postojala opasnost od otuðenja premeta. Sam estetski izgled je takoðer dolazio u pitanje izlo bene vitrine su bile drvene, sa staklenom plohom samo sa gornje strane; postamenti i ureðenje vitrina je izvedeno sa tamno-crvenim i ru ièastim (!) platnom, to je granièilo s kièom, itd. Bilo je i pogre ki u dataciji (npr. nakit iz osmanskog perioda je oznaèen kao prahistorijski). Postalo je jasno da u obzir dola zi iskljuèivo potpuna revizija, pa i potpuno nova organizacija postavke, i to nakon to se izvr i cjelokupna obrada i inventura muzejskog materijala. To su bile i sugesti je nekih struènjaka koji su imali priliku pogledati

zbirku.

Obrada, za tita i inventarisanje muzejske graðe U jesen 2006. godine, autor ovog rada je primjen u radni odnos na odreðeno vrijeme u Bosanski kulturni centar. U dogovoru sa direktorom te ustanove, jedan od zadataka kojeg se imao prihvatiti bio je sreðivanje i inventarisanje zavièajne zbirke, te revizija stalne postavke. Svojevremeno, jo za Vajiæeva ivota, postojala j e inventarna knjiga svih muzejskih predmeta u okviru Zavièajne zbirke, to su svjedoèile i oznake na predmeti ma. Inventar je u meðuvremenu zagubljen i svi poku aji da mu se uðe u trag su ostali bezuspje ni. Osoblje BKC-a Graèanica nije ni znalo da je inventarna knjiga zavièajne zbirke ikada i postojala. Zbog svega toga, moralo s e pristupiti izradi novog inventara, to je predstavljalo izuzetno te ak i slo en zadata k, jer je za mnoge predmete bilo te ko odrediti provenijenciju i dataciju, a za neke èak i nemoguæe. Olak avajuæa okolnost je bila to je neki arheolo ki materijal bio razvrstan po nalazi tima. Isto tako, meðu biblioteèko-dokumentacionom i arhivskom graðom zavièajne zbirke saèuvane su sve bilje ke koje je Branko Vajiæ vodio, o terenskim obilascima i arheolo kim lokalitetima, ukljuèujuæi i fotokopije izvje taja sa iskopavanja, na osnovu èega je bilo moguæe identifi cirati neke predmete. Zahvaljujuæi tome, za svaki su muzejski predmet upisan u inventar zabilje eni najosnovniji podaci: o nalazi tu, mjestu i vremenu nalaza, pronalazaèu ili biv em vlasniku, itd.. Gdje to nije bilo moguæe, uz pomoæ struène i nauène literature izvr ena je barem okvirna datacija. Svaki predmet je obilje en poèetnim slovom zbirke i rednim brojem (npr., u arheolo koj zbirci A-001, A-002, itd.). Predmeti su potom za tiæeni i spremljeni u kutije. Mineralo ki i paleontolo ki materijal je isto tako izdvojen i za tiæen, ali nije obraðen niti upisan u inventar, jer bi za to ipak t rebalo konsultirati struènjake geologa i paleontologa. Kako nije bilo smisla predmete vi e dr ati u staroj prostoriji, oni su preneseni u manji depo galerije u Treæoj fazi BKC-a. Prilikom popisa muzejskog materijala, izvr ene su i neke najnu nije konzervatorsko-restauratorske mjere na pojedinim predmeti ma, pri èemu se moralo dosta improvizirati, uz pomoæ struène literature. Na primjer, otopinom razbla ene limunske kiseline i natrij-karbonata oèi æeni su svi predmeti od bakra, pri èemu je skinut sloj korozije koja je o teæivala predmet, ali ne i blaga oksidirana patina. Sreðivanje bibliotetske i dokumentacione graðe zavièajne zbirke to se tièe biblioteèke graðe Zbirke zavièaja, ona se uglavnom sastojala od knjiga, publikacija i periodike zavièajnog karaktera. Knjige su prete no studije i m onografije iz oblasti historije, arheologije i etnologije, manjim dijelom i prirodnih i tehnièkih nauka, koje se u veæoj ili manjoj mjeri dotièu Graèanice i njene okoline. Periodika uglavnom predstavlja struène èasopise i izdanja (Glasnik Zemaljskog muzeja , Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, itd.), ukljuèujuæi i velik broj separata. Tu se nalazila i odreðena kolièina efemerne biblioteèke graðe (letaka, bro ura, pozivnica, itd.). to se tièe dokumentacionog materijala, radi se uglavnom o dokumentima, izvje tajima, elaboratima, planovima, nacrtima i projektima koji se najveæim dijelom odnose na geolo ka, hidrolo ka i arheolo ka istra ivanja pojedinih lokaliteta u

okolini Graèanice; tu su, zatim, razne bilje ke koje se odnose na povijest Graèanice, kompletna zaostav tina Branka Vajiæa (njegove bilje ke s terenskih istra ivanja, korespo ndencija sa nauènim institucijama i znanstvenicima, izresci i èlanci iz novina, privatni dokumenti...), itd. Sve je to bilo razbacano i izmije ano, u jednoj vitri ni, nekoliko kutija pa èak i po podu. Pored pisane graðe, znaèajan dio èini i fotodokumentac ija, ukljuèujuæi presnimke starih fotografi ja Graèanice velikog formata ( to je svojevremeno, na Vajiæevu inicijativu, organizirao tada nji direktor Doma kulture Nesib Suman), ali i originalne fotografija iz kasnijeg vremena, 60-tih i 70-ti h godina. Knjige su izdvojene i razvrstane prema oblasti ma, a èasopisi i periodika prema br ojevima i godi ti ma. Dokumenti su takoðer razvrstani i popakovani u odgovarajuæe fascikle. Nakon konsultacija sa efom Narodne biblioteke Dr. Mustafa Kamariæ , odluèeno je da se sav ovaj materijal prenese u prostorije biblioteke i pridru i post ojeæem zavièajnom fondu te ustanove, jer je bilo jasno da ta graða ne mo e ostati u nekada njim prostorijama Zbirke zavièaja, pretvorenim u magacin gdje nije bila ni za tiæena, ni pristupaèna za kori tenje. Revizija stalne postavke Zavièajne muzejske zbirke Kao to je prethodno navedeno, poku aji stvaranja stalne postavke zavièajne muzejske zbirke bili su neuspje ni, a sama postavka je pored izvjesnih gre aka u oganizaciji poremeæena i uklonjena. Bilo je potpuno jasno da njena obnova u obliku u kojem je bila ne dolazi u obzir, i zbog spomenutih gre aka i zbog estetsk ih razloga. Uz to, izlo ene predmete je takoðer bilo potrebno obraditi i upisati u inve ntarnu knjigu. Prostor zavièajne muzejske zbirke i galerije, u Treæoj fazi BKC-a, jo uvijek, kako je veæ spomenuto, predstavlja jedini prikladan izlo beni prostor u grad u, pa je bilo jasno da æe on i u buduænosti biti kori ten za razne izlo be, koje ipak ne bi trebalo da naru avaju stalnu postavku i njen koncept. Imajuæi to u vidu, autor ovoga priloga se odluèio da glavninu postavke vitrine i police smjesti u jednu treæinu prostorije, dok su na ostalim zidovima stavljeni tematski panoi koji nisu u neposrednoj vezi sa ostatkom postavke i koji se, u sluèaju organiziranja neke nove izlo be, mogu lahko privremeno skinuti i kasnije vratiti. Time bi se dvije treæine p rostorije mogle iskoristiti za odr avanje izlo be, a da se pri tome ne dira osnova stalne postavke zavièajne muzejske zbirke. Inaèe, i U meðuvremenu, BKC je nabavio est novih staklenih izlo benih vitrina, koje su bile puno prikladnije od ranijih, drve nih koje su u novoj postavci iskori tene samo djelomièno. Glavnina nove postavke je podijeljena u èetiri dijela na predmete prirodnjaèke, arheolo -ke, historijske i etnografske zbirke. U prirodnjaèkoj zbirci izlo eni su uzorci stijena i minerala, te fosili prikupljeni na graèanièkom podruèju. Arheolo ki dio postavke sastoji se iz tri vitrine, u kojima su izlo eni artefakti iz neolita, bakarnog i bronèanog doba, te srednjeg vijeka. Historijski dio se sastoji iz èetiri

cjeline, koji ilustriraju povijest ratovanja na ovim prostorima (u okviru toga, izlo eni su eksponati iz zbirke starog oru ja), zatim povijest zanatstva, povijest trgovine (u okviru èega je izlo en dio numizmatièke zbirke), te konaèno povijest kolstva. to se tièe etnolo kog materijala, zbog nedostatka prostora izlo en je tek manji dio, uglavnom predmeti koji ilustriraju svakodnevni ivot naroda ovog kraja u pro losti.

Svaki od ovih dijelova popraæen je sa tematskim panoima na kojima su izlo ene odgovarajuæe fotografije i dokumenti, originalni i faksimili, te informati vni tek stovi o izlo enim predmeti ma (koji su oznaèeni brojevima). Na zidovima u ostatku prostori je, postavljeni su tematski panoi na kojima su izlo ene fotografije i dokumenti koji ilustriraju povijest Graèanice i njene okoline od 1878. godine do danas. To j e podijeljeno u nekoliko tema nosioci vlasti, sportska i kulturna dru tva, eljeznica u Graèanici 1897.-1968., stari grad Soko, vjerski ivot i vjerski spomenici, meðunacio nalna tolerancija i antifa izam, period socijalistièke Jugoslavije, te period odbrambenooslobodilaèkog rata 1992.-1995. godine. Nova stalna postavka je otvorena za javnost na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta 2008., kada su je organizirano posjeti li opæinski vijeænici i drugi prisutni na sveèanoj sjednici Opæinskog vijeæa. Ali i nakon te sveèanosti (i predstave za javnost), zbirka je ponovo dospjela pod kljuè . Ipak, od 1. marta, pa do 1. septembra 2008. (odnosno, do kraja anga mana autora ovog priloga u BKC-u), zavièajnu muzejsku zbirku BKC-a u Graèanici je obi lo, uz struèno voðenje, nekoliko organiziranih grupa pojeti telja, od uèenika srednjih kola do turista i gosti ju iz Hrvatske, Italije, Francuske, SAD-a i vedske. Meðutim, u narednom je periodu ponovo do ao do izra aja krajnje neodgovoran odnos nadle nih prema Zbirci i pokretnom kulturnom blagu izlo enom u njoj. Ponovo su, povodom raznoraznih izlo bi ukljuèujuæi slike i kipove raznih amatera, izlo be fotografija sa protestnih okupljanja u Sarajevu pod rukovodstvom pokreta Dosta i sl. vitrine i panoi nestruèno i bezobzirno premje tani i uklanjani, pri èemu je do lo i do o teæenja nekih predmeta. Sve u svemu, mo e se zakljuèiti da je i revidirana stalna postavka u znatnoj mjeri ugro ena, kako nestruènim rukovan jem, tako i ravnodu no æu i nepostojanjem volje nadle nih slu bi i organa da se pitanje zavièajne muzejske zbirke u Graèanici trajno rije i. Ima li zavièajna muzejska zbirka u Graèanici buduænost? Prije tri i po desetljeæa, u Graèanici je osnovana zavièajna zbirka, koja je imala za cilj da preraste u zavièajni muzej. Sredinom 1980-tih, osnovni preduvjeti su postignuti, ali do realizacije te ideje nije do lo. U novije vrijeme, ideja o osni vanju zavièajnog, odnosno gradskog muzeja u Graèanici je ponovo aktualizirana. No, s obzirom na sve pote koæe finansijske naravi, kao i nepovoljan odnos lokalne zajednic e prema kulturi uopæe smatramo da je ta ideja ipak nerealna. Postavlja se onda pitanje mo e li se stalna postavka zavièajne muzejske zbirke i na koji naèin uèiniti dostupnom javnosti i staviti u funkciju kulturne ponude Graèanice, a da ne bude istovremeno ugro ena, ili ju je mo da najbolje rasformirati, predmete spremiti u depo, te èekati neka bolja vremena. U okviru BKC-a Graèanica, za sada postoje dvije realne moguænosti . Jedna je da se zavièajna muzejska zbirka pravno definira kao posebna organizaciona cjeli na

i da se osigura radno mjesto za osobu koja bi se o njoj brinula (u vidu uposleni ka ili barem honorarnog saradnika). Druga moguænost jeste da se zbirka pridru i uz Narodnu biblioteku Dr. Mustafa Kamariæ . U oba sluèaja, stalnu postavku zavièajne muzejske zbirke bi trebalo izmjestiti iz prostora galerije u neku drugu prostori ju.

U obzir dolazi stara èardaklija Popoviæa, koja je u vlasni tvu Opæine Graèanica. Na alost, taj objekt, iako je progla en za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, danas stoji napu ten, izlo en propadanju i potpunoj nebrizi vlasnika i nadle nih slu bi. Druga je opcija jedna od prostorija samog BKC-a: najpovoljnijom od njih se èini prostor nekada njeg disco-kluba, koji ima vlastiti ulaz, prostorije za depo i sanitarni èvor. Taj prostor je nedavno privremeno ustupljen jednom omladinskom udru enju. Uzev i u obzir njegovu povr inu, bilo bi idealno u taj prostor smjestiti biblioteku, a uz nju i zavièajnu muzejsku zbirku. Magacinski prostor disco-kluba s e ve e uz podrumski depo biblioteke èitava ta povr ina bi se iskoristila za biblioteèki depo, a prostor nekada njeg disco-cluba bi bio iskori ten za smje taj stalne postavke zavièajne muzejske zbirke, te kao èitaonièni prostor. Samim tim, BKC Graèanica bi postigao vi estruku korist: gradska biblioteka bi postala funkcionalnija i bolja; problem zavièajne muzejske zbirke, njenog nadzo ra i dostupnosti javnosti bi bio na zadovoljavajuæi naèin rije en; prostor galerije koji je inaèe, zbog kombinacije dijagonalnog i zenitalnog osvjetljenja daleko prikladni ji za izlo be slike nego za muzejske postavke ostao bi slobodan za sve povremene i privremene izlo be, a povrh svega, prostorije koje sada koristi gradska bibliote ka bile bi takoðer osloboðene i stavljene na raspolaganje BKC-u. Mislimo da je ova varijanta i najpovoljnija. Dio arheolo kog materijala zbirke zavièaja prije sreðivanja (snimljeno 1999.) Privremena izlo bena postavka u holu BKC-a iz 2005. (detalj)

Arheolo ki materijal nakon sreðivanja i inventarisanja, oznaèen, za tiæen i spremljen u ku tije Stalna postavka Zavièajne muzejske zbirke nakon revizije

156

Senad Begoviæ, prof. ZEMLJI NE KNJIGE KAO HISTORIJSKI IZVORI NA PODRUÈJU OPÆINE TUZLA Austro-Ugarska je od poèetka uprave nad Bosnom i Hercegovinom 1878. godine, pristupila formiranju dr avnog aparata, slo enijeg od prethodnog, osmanskog, u cilju efikasnijeg vladanja. Cijela austrougarska administracija se temeljila na hiperprodukciji korespondencije. Osim poveæanja broja slu benika na podruèju Bosne i Hercegovine 1, austrougarska vlast je izvr ila èetiri popisa stanovni tva u periodu od 1878-1918, zatim tu je poku aj izraðivanja kompletne geografi je Bosne I Hercegovine, a na osnovu geolo kog snimanja2 , osnivanje Zemaljskog muzeja, Bosanskohercegovaèkog instituta za istra ivanje Balkana kao i svih drugih institucij a, koje su trebale da pred civiliziranim svijetom opradvaju austrougarsku misiju u okupiranoj zemlji .3 Jedna od mjera austrougarske politike bila je uvodjenje reda u oblasti imovinsko-pravnih odnosa. Kako je Bosna i Hercegovina bila prete no agrarna zemlja, u kojoj se preko 90% stanovni tva bavilo poljoprivredom 4, bilo je potrebno faktièko stanje na terenu prenijeti na papir radi lak eg evidenti ranja vlasnika nekretnina, ukupnog broja istih, te uvida u konfesionalni sastav posjed nika zemlje. Sve to u cilju lak eg rje avanja agrarnog pitanja, to je Austro-Ugarska obeæala i prije dobijanja mandata okupiranja i upravljanja Bosnom i Hercegovinom na Berlinskom kongresu 1878. godine. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini je ubrzo nakon okupacije poèela sa uspostavom gruntovnica i katastra i to propisima iz 01.09.1884. godine. Nakon dono enja zakonske regulative za uspostavu gruntovnica i katastra, prvo se pristup ilo op tem katastarskom premjeru, koji je obuhvatio osnovne geodetske radove, prikupljane podataka o parcelama, njihovim posjednicima, i konaèno izradu original a i kopija geodetskih planova.5 U svijetu postoje tri naèina upisa nepokretnosti i to: njemaèko-austrijski koji se temelji na katastarskom premjeru, drugi je Toren ov ili australijski, a treæi francuski. Sva ti tipa upisa nekretnina svoj dana nji oblik su dobile u XIX stoljeæu. U Bosni i Hercegovini je do 1884.godine bio u upotrebi tzv. tapijski sistem, kojeg je Osmansko carstvo legislati vno uredila 1860 i 1864.god ine u formi Zakona o tapijskim ispravama i Zakona o tapijskim ispravama vakufskog 1 Prema P. Sugar, Industrialization of Bosnia, citirano u djelu Noel Malcolm, Po vijest Bosne, str. 189. Osmansko carstvo je za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine imalo svega 120 slu be nika, dok je poslije 1878. broj austrougarskih slu benika porastao na 9533. 2 Hamdija Kapid iæ, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. str. 283

300. 3 Isto str. 310-371. 4 D evad Juzba iæ, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upra vom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristike privrednog razvitka Bosne i Herceg ovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. str. 141.-153. 5 Du an Stamenkoviæ, Upisi u zemlji nu knjigu i katastar nepokretnosti, Beograd 1995.g . str. 5. 157

zemlji ta. 6Tapijski sistem je obilovao manjkavosti ma: sporost administracije, sl o enost procesa pred lokalnim organom uprave, a kao osnovni nedostatak navodi se aproksimati vno odreðivanje povr ine zemlji ta, te povr nim opisivanjem granica. Bosna i Hercegovina je sa uspostavljanjem gruntovnica napusti la tapijski sistem, te je u la u novi sistem upisa nekretnina, koji svoje temelje ima u njemaèko austrijskom tipu upisa zemlji ta. Takvu vrstu upisa imaju pored Njemaèke i Austrije, Èe ka, Slovaèka, Italija, Poljska, Rumunija, vicarska. Upis u zemlji ne knjige ima svoje dublje korijene u pro losti, jer termin zemlji na knjiga (grundbuch), potièe jo iz XV stoljeæa. Njemaèko-austrijski sistem upisa nepokretnosti je zakonima iz 1930. i 1931. godine, usvojen na podruèju Kraljevine Jugoslavije, te se zadr ao i u periodu nakon Drugog svjetskog rata sve do danas. Disolucijom Jugoslavije poèetkom devedesetih godina XX stoljeæa, do lo je do promjena u oblasti zemlji no-knji nog zakonodavstva. U Bosni i Hercegovini je Ured visokog predstavnika na zahtjev Vijeæa za implementa ciju mira u maju 2000.godine donio odluku da eniteti donesu usklaðene zakone o upisu u zemlji ne knjige, te je u skladi s tim donio Odluku kojom se prog la ava Zakon o zemlji nim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine. 7 Taj zakon predviða elektronsko voðenje zemlji nih knjiga, koje podrazumijeva napu tenje rada sa zemlji nim knjigama, te prelazak na kompjutersku obradu predmeta.8 Zemlji no-knji ni uredi spadaju pod jurisdikciju Opæinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Opæinski sud u Tuzli ima dislociranu prostornu jedinicu u kojoj se nalazi zemlji no-knji ni ured, a koji sadr i sljedeæe katastarske op tine: Tuzla, Gornja Tuzla, Husino, Bokaviæi, Par Selo, Dobrnja, Lipnica, Ljepunice, Pasc i, Vr ani, Ora je, Slavinoviæi i Po arnica. Broj zemlji no-knji nih ulo aka, a samim time i zemlji nih knjiga je promjenjiv u odnosu na broj vlasnika parcela, koje èine jednu katastarsku op ti nu (K.O.) Zemlji ne knjige se sastoje od tri dijela, koja nose nazive: A, posjedovni list, u kojem su upisani podaci o nekretninama, broj katastarske èestice, naziv kulture, naziv parcele, te njena povr ina. U B listu koji se naziva vlasnièki list, upisuju s e podaci o vlasniku (vlasnicima) nekretnina opisanih u posjedovnom listu. U B list u se upisuju: ime, prezime, ime roditelja, adresa vlasnika, te JMBG, za novije upi se. C list, koji se naziva teretovnica sadr i upise hipoteka na nekretninama, zabilje be slu nosti puta itd. 6 Mustafa Begiæ, Jasmin Imamoviæ, Komentar Zakona o premjeru i katastru nekretnina, Tuzla, 1988. citirano u djelu. D. Stamenkoviæ, nav. djelo, str. 7. 7 Zakon je usvojen 21. oktobra 2002.godine, a objavljen je u cjelosti u Slu benim novinama Federacije BiH, br. 58/02. 8

Projekat elektronskog voðenja zemlji nih knjiga i digitalizacije zemlji no-knji ne admin istracije su finansirane od strane ogranizacija SIDA/ADA/GTZ. Za realizaciju projekta koristi se namjensk i soft ver LARIS (Land and Registrati on Information System), kojeg koriste zemlji no-knji ni r eferenti, ali i privremeni asistenti pri unosu podataka iz zemlji nih knjiga. Prilikom unosa podataka iz zeml ji nih knjiga, prenosi se samo aktivno stanje u knjizi, dakle ono to je operativno, a historijat i svi ostali podaci vezani za sadr aj zemlji no-knji nog ulo ka se ne digitalizuju, to je jedan od nedostatak a projekta digitalizacije. Tu se prvenstveno misli na sve one istra ivaèe koji neæe imati dostupn e podatke koje sadr e zemlji ne knjige u digitalnoj formi, te æe morati konsultirati knjige koje æe i dalje biti podlo ne habanju i propadanju. 158

Zemlji ne knjige osim to svakodnevno slu e za dokazivanje prava vlasni tva nad nekretninama, te ih koriste mnoge javne slu be, ali i graðani, su izvanredan historijski izvor za izuèavanje pro losti, u ovom sluèaju u eg dijela grada Tuzle, sa njenom okolinom. Zemlji ne knjige predstavljaju historijske izvore jer su one osta ci pro losti koje sadr e obavijesti o povijesnim èinjenicama koje elimo utvrditi kako bi na li odgovor na odreðeno istra ivaèko pitanje .9 Prema Bernheimovoj podjeli historij skih izvora na ostatke i tradiciju, zemlji ne knjige spadaju u ostatke, jer su one nastale u vezi odre enog historijskog dogaðaja ili procesa. U daljoj podjeli zemlji ne knjige bi se mogle podvesti pod ostatke u u em smislu, a u koje su ubrojani jo i tj elesni ostaci, jezik, institucije, upravni i trgovaèki spisi, te privatne korespondencije . 10 Tako zemlji ne knjige kao historijski izvori pripadaju u ostatke, ne u tradicij u, te su veoma vjerodostojne za istra ivaèe. Podaci koje istra ivaè mo e dobiti iz zemlji nih knjiga se kreæu od onih vezani za politiku, privredu, konfesionalnost, onomasti ku, toponomasti ku, demografiju itd. Politièka historija se mo e izuèavati ovisno o postavljenom pitanju istra ivaèa. Zemlji no-knji ni uredi su nastali 01.09.1884. godine, dakle u vrijeme austrougarske vladavine, a prvi upisi datiraju iz 1889. godine. Nastanak zemlji nih knjiga se vezuje za politiku Austro-Ugarske prema Bosni i Hercegovini, to se mo e staviti u iri kontekst dogaðanja na politièkoj sceni Europe, krajem XIX stoljeæa. Osim toga, izuèavanjem zemlji nih knjiga mo e se stvoriti slika o agrarnoj politici u Bosni i Her cegovini, te odnosu snaga vlasnika prema obraðivaèima zemlje, kao i odnos dr ave prema pitanju vlasni tva (u sastavu nekoliko dr avnih aparata Austro-Ugarskoj, Kralj evini Jugoslaviji, te Socijalistièkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji). Dalje, upisi u zemlji nim knjigama sadr e mnogo podataka o ivotu pojedinaca, koji su upisani kao vlasnici nekretnina, a kasnije i privrednoj politi ci dr ave u èijem se sastavu nalazio zemlji no-knji ni ured. Nerijetko se pored vlastiti h imena vlasnika nekretnina nalazilo i zanimanje vlasnika, a koje odreðuje njegov visoki polo aj u dru tvu. Tako se u zemlji noknji nom ulo ku broj 74 K.O. Tuzla, nalazi u vlastovnici (B listu) upisan Johan Mihalik de Madunicza, odvjetnik iz Tuzle, k oji je imao u svom posjedu nekoliko kuæa u Sagrd ijan mahali, dvori te, ljivik, voænjak, oranicu itd. On je upisan kao jedini vlasnik nekretnina i u ulo ku broj 76. Kuæu u Atik mahali, posjedovao je dr. Ivo Pilar, sin Gjure iz D. Tuzle, a nekretnine koje je posjedovao bile su prilikom prvog popisa iz 1889. godine, bile upisane na ime Mehmeda Mrahoroviæa pok. Ibrahima iz D. Tuzle. Kasnije 1922. godine, na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1921.godine, nekretnine su pre le na Sresku bolnièku blagajnu u D. Tuzli. Nadimak vlasnika nekretnina je, sasvim sigurno govorio o za nimanju vlasnika ili njegovog prethodnika, koji se najèeæ e s njm nalazio u krvnoj vezi u odnosu otac sin. Tako ulo ak br. 231 K.O. Tuzla, sadr i upis vlasni tva na kuæi sa kuæi tem i dvori tem u Atik mahali, i ljivik kod kuæe, a na ime Salih Grahoviæ zvan Telal Hasanov iz D. Tuzle. Okru ni lijeènik iz D. Tuzle, Dr. Johann Duller je na osn

ovu kupoprodajnog ugovora od 12. jula 1897.godine stekao pravo vlasni tva nad kuæom sa kuæi tem i dvori tem, te cvijetnjakom ispred kuæe, a koje se nalazi u D edit 9 Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. str. 244. 10 Isto , 245. 159

mahali. Dr. Sigmund Weifs, odvjetnik iz Tuzle posjedovao je dvije kuæe sa kuæi tem i vrtom u Poljskoj mahali. Kasnije 1901.godine, je na osnovu kupoprodajnog ugovora vlasni tvo pre lo na ime Dr. Maks Roth, takoðe odvjetnika iz Tuzle. Vrt u Poljskoj mahali upisan je na ime Franjo Zagore ki sin Vincenca, savjetnik Vrhovnog suda u Dol. Tuzli. Osim naziva zanimanja kao to su advokat, lijeènik, te raznih èinovnièkih pozicija, postojala su i druga zanimanja kao veæ spomenuti telal, zatim cipelar Pe ro Tarber koji je zajedno sa Nazifom Omera eviæem, imao pravo vlasni tva na kuæi i gradili tu kod kuæe u Èar iji. Josef Thau upisan je kao ivinar iz D. Tuzle, sa kuæom i vrtom kod kuæe u Poljskoj mahali. Adalbert Sramek ime je poreznog nadzornika iz D. Tuzle, koji je posjedovao kuæu i vrt kod kuæe u Poljskoj mahali. Muhamed efendija Èokiæ, Mehmedov muftija iz D. Tuzle, upisan je kao vlasnik kuæe sa kuæi tem i dvori tem u Jalskoj mahali. To su samo pojedini primjeri upisivanja zanimanja vlasnika nekretnina iz zemlji nih knjiga. Detaljnijim izuèavanjem omoguæila bi se izrada strukture stanovni tva prema njihovim profesionalnim zanimanjima. 11 Za historiju vjerskih zajednica zemlji ne knjige daju veoma va ne podatke. Osim podataka o konfesionalnom sastavu stanovni tva, koje se mo e detaljno prouèavati na osnovu upisa u vlasnièkom B listu, neke vjerske zajednice mogu taèno utvrditi postojanje nekog sakralnog objekta te ga ubicirati na terenu. Postojanj e nekog objekta, bilo sakralnog ili profanog mo e se utvrditi kombiniranjem podataka iz zemlji nih knjiga sa austrougarskim katastarskim planovima. Na podruèju k.o. Tuzl a, upisano je vlasni tvo na nekretninama u Varo i u korist Samostana otaca reda Franjevaca u Sutjeski kod Visokog.U Varo i je takoðe kuæu sa kuæi tem i dvori tem, te vrt kod kuæe posjedovao Srbsko pravoslavni manastir u Tavnoj. Srbsko pravoslavn a obæina u Tuzli je upisana kao vlasnik nekretnina u ulo ku br. 837, kao i u ulo ku br. 885. U potonjem je Srbsko pravoslavna obæina je prodala 1935. godine Dru tvu za podizanje spomenika kralju Petru Velikom Oslobodiocu . U ulo ku broj 969. upisano je postojanje samostana u Poljskoj mahali, u vlasni tvu Dru tva sestara bo je ljubavi . Samostan franjevaca u Sutjeskoj je na osnovu kupoprodajnog ugovora ostvario pravo vlasni tva na dvije oranice i pa njak. Detaljnom analizom prvih upisa u zemlji nim knjigama iz 1889.godine mo e se utvrditi da je postojalo èetrnaest (14) vakufa i to: Vakuf tu anjskog mejtefa, Vakuf medrese u Atik mahali, Vakuf Viloviæa mejtefa iz Donje Tuzle, Vakuf Had i Daut bega u Donjoj Tuzli, Vakuf Had i Zulejhe hanume Kapetanoviæ iz Maglaja, Vakuf Hasanbegove medrese u Donjoj Tuzli, Vakuf Had i Ha image Muteveliæa, Vakuf Husein Èau d amije, Vakuf èar ijske d amiije, Vakuf Had i Bad e Kadune, Vakuf Jalske d amije i mekteba, Vakuf Turalibeg d amije, Vakuf Molu kog mejtefa i Vakuf Had i Hasan d amije u Èar iji u Donjoj Tuzli. Zanimljivo je da je u samo jednom ulo ku evidentirano postojanje tzv. mearif sanduka, tj. fonda za finansiranje rada kola svjetovnog karaktera (ru dija). U ulo ku broj 306 K.O. Tuzla, kuæa br. 306, je upisana kao vlasni tvo Vakufa Hasanbegove medrese, a kuæi te sa dvori tem i vrtom 11 Iljas Had ibegoviæ je izradio konfesionalnu, etnièku i nacionalnu strukturu Tuzle, u P rilozi, Etnièka struktura stanovni tva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Saraje vo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. On je kao izvore koristio popise stanovni tva, izvje taje orga na vlasti , privrednokomercijalne

listove i kalendare. Kori tenje zemlji nih knjiga bi upotpunilo rekonstrukciju slike grada Tuzle, s kraja XIX i poèetkom XX stoljeæa. 160

kod kuæe u Èar iji je upisano u vlasni tvu mearif sanduka. To je jedini postojeæi upis mearif sanduka kao fonda za finansiranje kolstva koji je nastavio da ivi kao relik t osmanske uprave u veæim gradovima Bosne i Hercegovine. K.O. Tuzla, obuhvata samo u i dio grada, a kojeg su na poèetku aus-trougrarske vladavine èinile sljedeæe mahale: Tu anj mahala, Sagrd ijan mahala, Atik mahala, Jalska mahala, D indiæ mahala, Poljska mahala, Æosend e mahala, Èethoda mahala, Vaiz mahala, Potok mahala, D idit (D edit) mahala, Èar ija, a od naselja u kojima su vlasnici imali livade, oranice, ili voænjake, pa se vremenom i na njima poèele graditi kuæe i naseljavati spadaju Batva, Dre nik, Deseti ne, Ku iæi, Luke, Trnovac, Bare, Koj ino, Gradovrh, Debelo brdo, i Selo, Potok, Brðani, Moluhe, Dolovi, Rasovac, Mosnik, Kula, Varo , Ciganluk Izuèavanje demografske slike bosanskohercegovaèkog dru tva posebno krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa, mo e biti olak ano kori tenjem zemlji nih knjiga. U B listu ili vlastovnici su upisani osnovni podaci o vlasniku, meðu kojima i adre sa stanovanja, pa se tako mo e lako doæi do podataka o demografskim kretanjima stanovni tva posebno poslije 1878. godine, 1908. kao i u toku ratova 1914.-1918, 1941.-1945, 1992-1995. Veliki broj vlasnika nekretnina je nakon austrougarske ok upacije, 1878. i aneksione krize 1908. godine, napustio Bosnu i Hercegovinu, i oti ao u Tursku, najèe æe u Carigrad i Adapazar. S druge strane veliki broj stanovnika stranaca je doselio u Bosnu i Hercegovinu, vojnika, èinovnika, radnika, poslovnih ljudi itd. koji su mijenjali etnièku, socijalnu, konfesionalnu i nacionalnu strukt uru stanovni tva u Tuzli, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Istra ivaèi èiji su predmet zanimanja lièna imena (onomastika) ili geografski nazivi (toponomastika) mogu koristiti zemlji ne knjige koje predstavljaju neiscrpa n izvor podataka. Osim toga, zemlji ne knjige mogu poslu iti kao izvor prilikom izrade porodiènog stabla (genealogija), a to u posljednje vrijeme predstavlja svojevrsan trend, kako meðu struènim istra ivaèima, tako i meðu obiènim graðanima. Iz sadr aja zemlji nih knjiga mo e se utvrditi stepen pismenosti zaposlenika u dr avnoj upravi, u posljednih stotinu godina, a osim toga, mo e se pratiti razvoj jezika i pisma, kako na lokalnom nivou u okviru jednog zemlji no-knji nog ureda tako i na irem planu, ukljuèujuæi sva podruèja koja su vodila ovakvu vrstu zemlji nih evidencija. Prilikom istra ivanja sadr aja zemlji nih knjiga posebnu pa nju potrebno je obratiti na upise koji se nalaze u A listu ili posjedovnom listu koji sadr i na zive kultura, a na osnovu kojih se mo e zakljuèiti o na koje objekte se odnose, javne ili privatne, sakralne ili profane, te da li su postojali u vrijeme prvog upisa u ze mlji ne knjige i na osnovu toga izvr iti rekonstrukciju. Tako se èesto u kulturama spominju nazivi parcela kao to su: han, mlini te, okru na sudnica, kovaènica, gosti ona, ciglana itd. Zemlji ne knjige spadaju u veoma znaèajne historijske izvore, èiji je sadr aj vrijedan za izuèavanje mnogih oblasti ljudskog djelovanja, s kraja XIX i tokom XX stoljeæa. One nadopunjuju znanje istra ivaèa steèeno kori tenjem historijskih izvora razlièite provenijencije. Kori tenjem zemlji nih knjiga kao historijskih izvora

mogu se dobiti odgovori na postavljena pitanja iz perioda prije uspostavljanja

zemlji noknji nih ureda, jer se u prvim upisima nalazi zabilje eno faktièko stanje vezano za nekretnine i vlasnika, koji su ostvarivali svoja imovinska prava pred kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Zemlji ne knjige tako sukcesivno prate sve promjene vezane za nepokretnu imovinu u periodu du em od jednog stoljeæa. Stanje u knjigama je prilièno sreðeno, èemu doprinosi i novi sistem rada sa zemlji nim knjigama, a to predviða spomenuti zakon o zemlji nim knjigama. To æe pomoæi istra ivaèu da za veoma kratko vrijeme potra i eljene podatke iz baze podataka, koja æe biti dostupna na web-u. Historièar nije onaj koji zna nego onaj koji traga (Mirjana Gross), a upravo su zemlji ne knjige izvori koji nisu dovoljno kori teni u historijskoj nauci, te kao takve mogu poslu iti za nova nauèna istra ivanja. Literatura 1. Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995. 2. Hamdija Kapid iæ, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. 3. D evad Juzba iæ, Politi ka i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upravom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristi ke privrednog razvitka Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. 4. Du an Stamenkoviæ, Upisi u zemlji nu knjigu i katastar nepokretnosti , Beograd 1995. 5. Zakon o zemlji nim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, Slu bene novine Federacije BiH, br. 58/02. 6. Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. 7. Iljas Had ibegoviæ, Etnièka struktura stanovni tva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Prilozi, Sarajevo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. 8. Zemlji ne knjige K.O. (Katastarska op tina Tuzla) zemlji no-knji ni ulo ci od br. 1 do br. 2012.

Mr. sc. Rusmir Djedoviæ OSTACI SREDNJOVJEKOVNE ZGRADE U RO NJU Ro anj je vrlo staro naselje. Pod tim nazivom postoji od srednjeg vijeka. Pripadalo je srednjovjekovnoj upi Sapna koja se nalazila u oblasti Podrinje tada nj e srednjovjekovne dr ave Bosne. Dolaskom osmanske uprave 1463-1474. godine naselje Ro anj je u Nahiji Sapna, Zvornièki sand ak. Poèetkom XVI stoljeæa Ro anj je srednje veliko naselje. Prema osmanskom popisu 1533. godine ima oko 30 kuæa, gotovo iskljuèivo muslimanskih. Takvo stanje se odr alo do pred kraj osmanske uprave. Naselje je negdje u XVIII/XIX stoljeæu opustjelo, a muslimansko stanovni tvo se raselilo u susjedni Godu i dalje. Naprimjer: familija Ro niæi u Godu (kasnije dio Omeroviæa), familije Ro njaci i Ro njakoviæi u Gornjoj Spreèi... Tokom XIX stoljeæa vlasnici muslimani na svoje zemlje naseljavaju kao kmetove pravoslavno stanovni tv o sa planinskog juga i jugoistoka. Od tog stanovni tva su pravoslavna groblja u Rijeèanima i iznad Laziæa. Agrarnom reformom Kraljevine SHS dvadesetih godina XX stoljeæa ovo stanovni tvo postaje vlasnik kmetovskih seli ta. Poèetkom rata 1992. godine pravoslavno srpsko stanovni tvo se raselilo u ravnièarske krajeve (Semberiju, Posavinu, Srijem...), a danas se vratilo svega nek oliko domaæinstava. Arheolo ki lokalitet Do sada jedini arheolo ki lokalitet koji je registriran na podruèju naselja Ro anj je onaj u zaseoku Laziæi. Radi se o ostacima srednjovjekovne crkve i groba na lokalitetu Crkvi æe-Crkvi te (slika 1. Arheolo ki lokaliteti u naselju Ro anj na topogr afskoj karti R=1:2500). Za ovaj arheolo ki lokalitet naveden u Arheolo kom leksikonu Bosne i Hercegovine se navodi slijedeæe: Srednjovjekovna crkva i grob. Slabi ostaci graðevine, saèuvani kao neznatna humka sa grobnicom u kojoj su bila sahranjena 3 pokojnika. Mo da srednji vijek. Ove podatke potpisuje V. Miliæ. Prema na im saznanjima, 1981. godine ovaj je lokalitet istra ivao Veljko Miliæ, tada nji kustos arheolog Muzeja istoène Bosne u Tuzli. On je za navedeni Muzej napravio izvje taj na 3-4 stranice sa nekoliko fotografija.

Crkvi æe Stara d amija Tursko groblje Topografski polo aj starina u Ro nju Sl. 1. Topografska karta (R=1:2500). Prema dostupnoj dokumentaciji iz Muzeja istoène Bosne u Tuzli, poslije rekognoscir anja lokaliteta 1981. godine, V. Miliæ je u vrlo kratkom izvje taju naveo slijedeæe: Srednjovjekovna crkva, na imanju Ratka Iliæa, put Rasto nica Zvornik, djeca su provalila grobnu humku u kojoj su bila sahranjena tri pokojnika. Radi s e o crkvi o kojoj mje tani ka u da je graðena istovremeno kad i crkva Lomnica u ekoviæima , uraðena su i tri snimka, od kojih dva pokazuju humku prekrivenu vegetacijom (negativi br. 25/2101 i 11/2101). Treæi snimak pokazuje manju hrpu kosti ju iz provaljene kripte (negativ 23/2101, slika 2.) Topografski polo aj temelja Sl. 2. Kosti iz provaljene kripte Sl. 3. Satelitski snimak naselja Ro anj

Ovaj arheolo ki lokalitet u naselju Ro anj je registrovan i na Arheolo koj karti Bosne i Hercegovine. Na toj karti je ovaj arheolo ki lokalitet oznaèen znakovi ma za srednjovjekovnu crkvu i srednjovjekovnu nekropolu. Stanje lokaliteta kakvo je opisano u Arheolo kom leksikonu i Arheolo koj karti Bosne i Hercegovine bilo je isto i u ljeto 2007. godine (slika 3). Tokom septembra i oktobra 2008. godine lokalno povratnièko stanovni tvo uz suradnju sa predstavnicima Eparhije zvornièko-tuzlanske krenulo je sa radovima na arheolo kom lokalitetu i poèelo otkopavanje ostataka zidova i grobnice. Prema podacima dostupnim na Internetu, protojerej Zoran Iliæ, rodom iz Ro nja, a sada na slu bi u Gornjoj Slatini u Posavini ...je pokrenuo obnovu crkve u selu (podaci od 16.9.2008. godine). Akcija je nastavljena i tokom oktobra, a 23 . istog mjeseca radove u Ro nju je obi ao Episkop zvornièko-tuzlanski Vasilije Kaèavenda. Tom prilikom je rekao da su pronaðene mo ti trojice monaha-muèenika iz manastira svetog proroka Jeremije u mjestu Ro anj u federalnoj op tini Sapna, koje æe biti vraæene kada se ova svetinja ponovo sagradi (podaci od 24.10.2009. godine). U istom tekstu pod naslovom Ro anj: Pronaðene mo ti monaha muèenika , prenosi se dio saopæenja Eparhije zvornièko-tuzlanske u kome stoji: Prijenos mo tiju je u toku i one æe biti pohranjene u manastiru nakon njegovog vaspostavljanj a. U saopæenju se navodi i da je vladika Vasilije koji je juèe obi ao ovaj do temelja poru eni manastir, u razgovoru sa sve tenikom i vernim narodom ovog kraja organizovao graðevinski odbor za izgradnju manastirske crkve u Ro nju. (isto). Poèetkom proljeæa 2009. godine radovi na arheolo kom lokalitetu Crkvi æe-Crkvina u Ro nju su nastavljeni. Na inicijati vu suradnika Zavoda sa podruèja opæine Sapna, navedeni lokalitet je 3.4.2009. godine, obi la ekipa u sastavu: Benjamin Bajrektareviæ, direktor Zavoda za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona, Edhem Omeroviæ, istra ivaè pro losti podruèja Sapne i Mirsad Bakaloviæ, kustos arheolog Muzeja istoène Bosne iz Tuzle. Tom prilikom je konstatovano da je veæa kolièina obru enog kamenja iz zidova uklonjena na stranu a uoèavali su se ostaci zidova graðevine, visine do pola metra.(slika 4, 5, 6 i 7) Sl. 4. Temelji zgrade (B. Bajrektareviæ) Sl. 5. Temelji zgrade (B. Bajrektareviæ)

Sl. 6. Temelji zgrade (B. Bajrektareviæ) Sl. 7. Temelji zgrade (B. Bajrektareviæ) Stanje lokaliteta 15. 04. 2009. godine Dana 15.4.2009. godine, po nalogu direktora, ekipa Zavoda je iza la na teren u naselju Ro anj, opæina Sapna. Ne to ranije direktor Zavoda je obi ao navedeni lokalitet na dojavu suradnika sa podruèja opæine Sapna da se vr e neki radovi na arheolo kom lokalitetu Crkvi æe-Crkvi te u naselju Ro anj. Ekipa Zavoda bila je u sastavu: struèni suradnik Rusmir Djedoviæ, prof., Munisa Softiæ-Kovaèeviæ, prof., Edhem Omeroviæ, istra ivaè pro losti Sapne i Safet Pehratoviæ, radnik Katastra Opæine Sapna. Navedeni izlazak na teren bio je uz upoznavanje i suradnju naèelnika Opæine Sapna, gospodina Ismeta Omeroviæa i pomoænika naèelnika zadu enog za prostorno ureðenje, geodetske i druge poslove, gospodina Nusreta Hamidoviæa. Ekipa Zavoda u veæ navedenom sastavu je u srijedu 15.4.2009. godine, izmeðu 11 i 14 sati, na lokalitetu Crkvi æe-Crkvi te, u naselju Ro anj, zatekla sljedeæe stanje: Radilo je do 20 ljudi uglavnom na ra èi æavanju lokaliteta. Stjecao se utisak da radove vode trojica sve tenika na èelu sa Zoranom (Ratko) Iliæem, rodom iz sela. Radovi na vaðenju i uklanjanju ostataka zida i temelja na graðevini su bili zavr eni. Izvaðeno kamenje bilo je na veæim gomilama izvan temelja zgrade. Vidjelo se da se radi se o stotinama komada kamenja. Kamenje je bilo uglavnom od pje èara i neki su bili tesani. Ovakvog prirodnog ploèastog pje èara ima u strani, neposredno iznad graðevine. Takoðer, ima jo par gomila ovakvog kamenja koji je odavno sklonjen sa lokaliteta. Ne to kamenja sa graðevine bilo je i od sedre i nalazilo se na gomilama sa ostalim kamenjem. Na mjestu nekada njih temelja zidova, bili su plitki kanali, duboki 30-40 cm a iroki do 1 metar. Dimenzije temelja su 8 x 6 metara. Zgrada je orijenti rana pr avcem sjeverozapad-jugoistok. Ka jugoistoku su temelji polukru nog oblika. Iznad tog dijela je nedavno u zemlju zaboden veæi krst od drvenih greda. Unutar temelja u sjeverozapadnom dijelu zgrade nalazi se kameni podzemni objekat. Radi se o podzemnoj graðevini izgraðenoj od zidanog kamenja. Dimenzije objekta su ne to vi e od 2 x 2 metra. To bi mogla biti ranije spomenuta grobnica. Grobnica je bila u potpunosti prekrivena blagim svodom od kamena. Sada

se u tom svodu vidi manji otvor (mo e se provuæi èovjek). Duboka je oko 1,5 m. Takoðer se vidi da je unutra njost podzemnog objekta prazna. (slike 8, 9, 10, 11, 12, 13.) Sl. 8. Izvaðeni temelji (M. Kovaèeviæ) Sl. 9. Grobnica (M. Kovaèeviæ) Sl. 10. Grobnica (M. Kovaèeviæ) Sl. 11. Gomile kamenja iz zidova ( E. Omeroviæ) . Sl. 12. Temelji (E. Omeroviæ) Sl. 13. Temelji (E. Omeroviæ) Lokalitet sa temeljima graðevine se nalazi na manjoj zaravni padine koja je okrenuta ka jugu. Ispod lokaliteta se zemlji te naziva Slatina, a na brdu iznad je toponim Vilajet. Obavljen je razgovor sa sve tenicima Zoranom (Ratko) Iliæem, sada u Slatini i èiji otac ima vlasni tvo nad parcelom i Zoranom (Stevo) Iliæem koji je izjavio da su

pro le godine poèeli radovi na lokalitetu, a u grobnici je pronaðeno ne to kostiju. Kosti su sklonjene na tavan obli nje kuæe. Radovi se vode u organizaciji Parohije pribojske Eparhije zvornièko-tuzlanske. Iz razgovora mo e se zakljuèiti da postoji i projekat zgrade crkve koja treba da se izgradi na tom mjestu. Radi se o jednobrodnoj crkvi, dimenzija 8 x 6 m, sa apsidom na jugoistoku, prekrivenoj jednostavnim dvovodnim krovom. Zidovi æe biti izgraðeni od starog kamenja bez malterisanja. Na ulazu sa sjeverozapadne strane bio bi izgraðen predulaz sa zvonikom. Ne postoji urbanistièka ni graðevinska dokumentacija iz nadle ne opæinske slu be. Nisu rije eni ni potrebni imovinsko-pravni poslovi. Kroz razgovor su od èlanova ekipe Zavoda upoznati da je za problematiku za tite i kori tenja kulturno-historijskog naslijeða nadle an spomenuti Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona sa sjedi tem u Tuzli. Takoðer su upoznati da su du ni svaki kulturno-historijski nalaz pronaðen na lokalitetu prijaviti nadle nim slu bama. Tokom maja 2009. godine Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona slu beno je upoznao nadle ne u Opæini Sapna da pri eventualnim saglasnostima za radove na ovom arheolo kom lokalitetu po tuju zakonske procedure. Podaci na internetu Na Internetu se mogu naæi razlièite pretpostavke o lokalitetu Crkvi æe-Crkvi te u Ro nju. Naprimjer: Zadu bina kralja Dragutina , bila metoh manastira Tavna , graðena kada i Lovnica u ekoviæima , manastir Svetog proroka Jeremije u mjestu Ro anj , osim manastira u Ra nju postoji jo jedan metoh manasti ra Tavne koji je u ru evinama i nalazi se u selu Skoèiæu kod Zvornika. a bio je posveæen Èasnom krstu , jednom mjeseèno na mjestu manastira Èasnog krsta u Skoèiæu pojavljuje se voda, koja u toku dana nestane ... Za ove pretpostavke se ne navode izvori ili literatura, niti narodna tradicija. Sve navedeno se mo e èuti i od sve tenika koji rukovode radovima na lokalitetu u naselju Ro anj. Zapa anja o ostalom naslijeðu U naselju Ro anj koje postoji od srednjeg vijeka, prete no naseljeno muslimanskim stanovni tvom od XV i XVI stoljeæa, a pravoslavnim od XIX stoljeæa, ima nekoliko lokaliteta kulturno-historijskog naslijeða. Do sada je najvi e poznat veæ opisani arheolo ki lokalitet u zaseoku Laziæi, sa temeljima srednjovjekovne graðevine i grobnice unutar njih. Ovaj lokalitet okol no muslimansko stanovni tvo uglavnom naziva Crkvi æe, a pravoslavno: Crkvi te. Na udaljenosti do 1 km od ovog lokaliteta, nalaze se sljedeæi kulturno-historijski lokaliteti: 1. Gradac, brdo (592 m) ju nije (slika 14.). Prema opæoj tradiciji na njemu se na

lazila nekakva utvrda od kamena a ima i nadgrobnih spomenika od kamena u obliku ploèa. 2. Gradina, zaselak sa tim imenom ispod brda Gradac. Prema predanju tu se nalazilo podgraðe utvrde na brdu Gradac. U Gradini se nalazila i kula-èardak muslimanskih vlasnika tog podruèja u osmanskom periodu. 3. Tursko groblje istoènije. Radi se o nekoliko parcela u padini okrenutoj ka jugu, na ulazu u Laziæe iz pravca Rijeèana. Prema oèuvanoj tradiciji u muslimanskim familijama koje su u susjedni Godu doselile iz Ro nja, to je nekada bilo veliko muslimansko groblje. Prema predanju pravoslavnog stanovni tva u Ro nju, nekada su se tu susreli muslimanski i hri æanski svatovi i sukobili. Danas je oèuvano vrlo malo ni ana koji su uglavnom sklonjeni u ivice i potoke. Parcele sa nazivom Tursko groblje su u vlasni tvu lokalnog pravoslavnog stanovni tva i obraðuju se. Izgraðena je i jedna kuæa. Neki ni ani su prije zadnjeg rata (1992-1995.) ugraðeni u jedan poljski nu nik. Rijedak oèuvani ni an se nalazi desno od puta u ivici Turskog groblja (slika 15.). Uzglavni ni an je prilièno monumentalan. Ima gu vu, iznad zemlje je visok jedan metar a osnovica je kvadrat, dimenzija oko 25 cm. Uzno ni ni an je na udaljenosti oko 2,5 m. 4. Lokalitet stare d amije. U vrh zemlji ta Tursko groblje, desno od puta narodna tradicija govori da je nekada bila d amija naselja Ro anj. Podori zgrade d amije, prema narodnoj tradiciji su postojali do 1918. godine (slika 16.). 5. Srednjovjekovno groblje. Nekoliko stotina metara iznad Turskog groblja su ostaci nekog starog groblja. 6. Na podruèju naselja Ro anj se nalaze sljedeæi zanimljivi toponimi (nazivi zemlji ta): Vukmir (zaselak, mo da od Vukmira Zlatonosoviæa pripadnika srednjovjekovne bosanske feudalne familije koja je imala posjede oko Majevice i Zvornika ), Maura (brdo 536 m), Plan, Gmize... Ovdje treba spomenuti i lokalitet sa nazivom Grad, brdo (751 m) koji se nalazi nekoliko km sjevernije. Zapravo, iznad naselja Zavr je koje se nalazi sjeverno od Ro nja, jedna istaknuta glavica se naziva Grad. Mo da bi tu trebalo tra iti temelje srednjovjekovnog grada koji je bio utvrda poznate srednjovjekovne upe Zavr je (slika 17.). Sl. 14. Gradac (M. Kovaèeviæ) Sl. 15. Ni an (M. Kovaèeviæ)

Sl.16. Lok.Stare d amije(E.Omeroviæ) Sl. 17. Grad (M: Kovaèeviæ) ZAKLJUÈAK U naselju Ro anj koje danas pripada opæini Sapna, Tuzlanski kanton, narodna tradicija i terenska istra ivanja znaju za ostatke neke srednjovjekovne zgrade. Toponim Crkvi æe-Crkvi te i tradicija upuæuju da se radi o nekada njoj crkvi. Po to nisu izvr ena detaljnija istra ivanja nije sigurno je li to taèno i èije se srednjovjeko vne vjere mo da tu nalazio vjerski objekat. Da li se radi o ranokr æanskom ili srednjovjekovnom katolièkom objektu (zna se za samostane u obli njem Zvorniku i Teoèaku) ili vjerskom objektu srednjovjekovne Bosanske crkve, za koju se zna da je bila jaka u Usori. Istina, nema dokaza da li je u srednjem vijeku pravoslavna cr kva imala svojih vjerskih objekata zapadno od rijeke Drine. Akcija lokalnog stanovni tva uz suradnju Eparhije zvornièko-tuzlanske, bez terenskih i nauènih istra ivanja, kao i bez potrebne dokumentacije, je upitna. Zbog toga, radove na arheolo kom lokalitetu gdje je veæ konstatovano postojanje neke srednjovjekovne graðevine, treba pratiti i usmjeravati prema struènim i zakonskim okvirima.

Mirsad Omerèiæ, prof. KULTURNO-HISTORIJSKO NASLIJEÐE OPÆINE KLADANJ Uvodne napomene Putujuæi vrletima planine Konjuh prema planinarskom domu Javorje u meni se rodila ideja, slijedeæi historijsku sentencu da sve to se ne zapi e, zaboravi se, da se o spomenicima kulture koji su se mogli vidjeti u gradu Kladnju i na pu tu kroz Konjuh prema planinarskom domu, ali i o svekolikom, bogatom i sadr ajnom kulturno-historijskom naslijeðu opæine Kladanj napi e jedan èlanak. Ovakvo bogatstvo kulturno-historijskih dobara zavreðuje mnogo ire i dublje elaboracije. Autor ovog èlanka je poku ao da ponudi jedan mali doprinos u tom pogledu i da tako podstakne sve one koji proèitaju ovaj èlanak da daju i svoj doprinos u cilju to bolje g upoznavanja i oèuvanja svih vrednota opæine Kladanj. Na podruèju Kladanjske opæine nalazi se: 5 kulturno-historijskih spomenika iz prahistorijskog i antièkog perioda, 85 spomenika iz srednjovjekovnog perioda, 42 iz osmanskog perioda, 6 iz austrougarskog i 4 iz novijeg perioda historije, to ukupno iznosi 142 registrirana kulturno-historijska spomenika. Od neregistrirani h spomenika kulturno-historijskog naslijeða 1 je iz srednjovjekovnog perioda, 1 iz a ustrougarskog i 6 iz novijeg perioda historije. U prvu kategoriju (najvi i stepen znaèajnosti) kulturno-historijskog naslijeða na prostoru Tuzlanskog kantona svrstana su dva spomenika kulturno-historijske ba ti ne opæine Kladanj. To su: Djevojaèka peæina u selu Brateljeviæi i Peæina u selu Plahoviæi. Ovdje, takoðer, treba napomenuti da je pisana graða o kulturno-historijskim spomenicima opæine Kladanj vrlo tura i oskudna. Kratak historijat U historijskim izvorima brdo Cladagn, za koje se pretpostavlja da je oznaèavalo i naselje Kladanj prvi put se spominje 1432. godine u upi Usori. Srednjovjekovno naselje Kladanj se nalazilo na desnoj obali rijeke Drinjaèe. Naselje Kladanj se u srednjem vijeku nazivalo i Èetvrtkovi te jer se nedjeljni sajam odr avao èetvrtkom.

Pod osmanskom vla æu prvi put se spominje 1469. godine kao Nahija Kladanj ili Klanac eslo. Nahija Kladanj se 1485. godine spominje u sastavu Vi egradskog kadiluka, odnosno u okviru Bosanskog sand aka. Poslije 1516., a prije 1528. godine Kladanjska nahija je pripojena Sarajevskom kadiluku. Ne to prije 1580. godi ne osnovan je poseban kadiluk Olovo kome je pripojena i Nahija Kladanj, pa se stoga ovaj kadiluk u XVII stoljeæu zvanièno nazivao Kadiluk Kladanj i Olovo, Kladanj sa Olovom, ili obratno. Sjedi te Kadiluka bilo je nekad u jednom, a nekad u drugom mjestu, pa se stoga ovaj kadiluk katkada jednostavno nazivao Kadiluk Klad anj, odnosno Kadiluk Olovo. Godine 1851. za vrijeme Omer-pa e Latasa izvr ene

su administrativne promjene u Bosanskom ejaletu i tada Kladanj postaje jedan od deset mudirluka (srezova) u sastavu Zvornièkog kajmekamluka (okruga). Na osnovu uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta iz jula 1865. godine Kladanj ulazi u sa stav Sarajevskog sand aka i ima na èelu jednog mudira (upravitelj). Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine Kladanj postaje sredi te kotara u sastavu Tuzlanskog okruga. Poslije Prvog svjetskog rata, 1921. godine u okviru Kraljevine SHS formiraju se srezovi. Kladanj takoðe postaje srez, a pripada Tuzlanskom okrugu. Nakon estojanuarske diktature 1929. godine na teritoriji Kraljevine Jugoslavije formira se devet banovina, a Kladanj ulazi u sastav Drinske banovine. Tokom Drugog svjetskog rata 1941-1945. godine ulazi u sastav NDH. Nakon osloboðenja 1945. godine i formiranjem Republike Bosne i Hercegovine, Kladanj u poèetku ima status sreza, a zatim dobiva status opæine. Danas je Kladanj jedna od trinaest opæina Tuzlanskog kantona. Ima povr inu od 331 km2. Na podruèju Kladanjske opæine ivjelo je, prema statistièkim podacima od 31. decembra 2000. godine, 15.627 stanovnika. Gustoæa stanovni tva iznosi 47 st/km2. Naselje Kladanj je smje teno na putu upanja Tuzla Sarajevo. Arheolo ko bogatstvo Podruèje opæine Kladanj u arheolo kom smislu je malo istra eno. U drugoj polovini XX stoljeæa vr ena su odreðena manja arheolo ka rekognosciranja i istra ivanja. Konfiguracija terena i karakteristike reljefno-brdskog planinskog podruèja obraslog umom, ispresijecanog vodotocima, ume bogate lovinom i obiljem vode govore o moguæem postojanju ivota koji se kontinuirano odvijao od prahistorije do danas. O tome svjedoèe primjerci kamenog oruða pronaðenog u koritu rijeke Bukovice, crte i (gravure) iz kasnog bronzanog doba u Djevojaèkoj peæini, tragovi rimskog puta u selu Tuholj, ostaci gradinskih naselja (3 lokaliteta) koja svjedoèe o ivotu Ilira na ovim prostorima i pronaðeni bizantijski novac (Pulcheria) iz prve polovine V stoljeæa. Djevojaèka peæina je arheolo ki lokalitet i kultno mjesto locirana u selu Brateljeviæi 6 km zapadno od Kladnja. U peæini su pronaðeni crte i (gravure) na njenom lijevom zidu i zauzimaju prostor od oko 15 m du ine. Polje sa crte ima poèinje oko 9 m od ulaza. Tu su smje tene scene sa jahaèima na konjima (Slika 1.) i jedna scena lova. Dalje prema unutra njosti ni u se ostale teme: jeleni, ljudske fi gure, povr ine sa taèkicama. Lijevo od ove skupine simboliènih predstava nalaze se: pravougaona polja ispunjena taèkicama, shemati zovana predstava èovjeka, falusi, strelice i drug i te ko dokuèivi oblici. Meðu likovnim predstavama izdvajaju se tri ti pa: konjanici, stojeæe mu ke i tri enske fi gure i ivotinje, jeleni i konji. Crte i su nastali primitiv nom tehnikom urezivanja na stijeni. Ni do danas nije precizno izvr eno dati ranje crte a, niti njihova kulturna pripadnost. Komparacija sa nekim drugim arheolo kim nalazi tima sa sliènim ukrasima na podruèju Bosne i Hercegovine (Ledenjaèa u Budnju (zapadno od Foèe), Kozlogradske stijene kod Roboviæa (ju no od Foèe) i Stijena pod pismom u ljebu (sjeverno od Vi egrada)) svrstavaju neke od ovih crte a u kasno bronzano doba, to znaèi da su stari izmeðu 3.300 i 2.800 godina.

Steæci Preko puta planinarskog doma Javorje , u selu Donji Olovci, sa desne strane puta Olovci Brdijelji, nalazi se srednjovjekovna nekropola steæaka, lokalitet koji je u literaturi poznat pod imenom Kuman ili Kumanovo (Slika 2.). Radi se o 17 st eæaka, i to: 12 sljemenjaka, 4 sanduka i 1 stup (usaðenik). Steæci se nalaze u nizovima, orijentacije u pravcu zapad istok. Ukra ena su 4 sljemenjaka, a na jednom se nalazi natpis. Na sljemenacima se nalaze sljedeæi ukrasni motivi: dvostruka spiral a, tordirana vrpca, pravilno slovo T, tap i krst sa okruglastim zavr ecima krakova. Na jednom sljemenjaku, kao to je veæ istaknuto, na prednjoj èeonoj strani nalazi se urezan natpis bosanèicom koji govori da je tu sahranjen Radomir Jurisaliæ. Natpis je urezan u 6 redova. Ova nekropola steæaka potjeèe iz kasnog srednjeg vijeka (XIII XVI stoljeæe). Treba naglasiti da su upravo srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steæci,umjetnost i natpisi na njima, ono to Kladanjsku opæinu èini interesantnom i donekle izdvaja iz kruga opæina Tuzlanskog kantona sa sliènom ili istom kulturnom ba tinom. Broj srednjovjekovnih nekropola i grobalja, takoðer i primjeraka usamljeni h steæaka na podruèju opæine Kladanj ni do danas nije taèno utvrðen. Zadnji podatak se e u 1990. godinu kada je na podruèju Kladanjske opæine u 25 naselja evidentirano 57 lokaliteta sa ukupno 598 steæaka, od toga na 57 steæaka se nalaze ukrasi, a na 3 steæka natpisi. Meðutim, ni taj se podatak ne mo e uzeti kao konaèan, buduæi da je 2000. godine na obroncima planine Konjuh na putu Oskova -odmarali te Zlaæa, prilikom graðevinskih radova (rekonstrukcija spomenute saobraæajnice) otkriven novi lokalitet steæaka (3 steæka, sljemenjak i 2 sanduka), to ukazuje da svi lokaliteti steæaka na podruèju planine Konjuh jo uvijek nisu otkriveni niti dovoljno istra eni. D amije kao kulturno-historijsko naslijeðe iz osmanskog perioda Najimpozantnija i najstarija d amija na opæini Kladanj, koja se nalazi u samom gradu Kladnju, jeste Had i Balibegova d amija (Slika 3.). Zidana je od kamena i presvedena kupolom koja je odozgo pritisnuta i spljo tena. Kupola je starija od on ih koje je projektovao Mimar Sinan, gotovo istovjetna sa kupolom Èekrekèijine d amije u Sarajevu, pa se pretpostavlja da je isti majstor gradio obje d amije. Za godinu gradnje uzima se 1526. godina. O osnivaèu Had i Balibegu nema nikakvih pouzdanih podataka. Ova d amija je poznata i pod imenom Kur umlija, jer je prvobitno bila pokrivena olovom, da bi u doba Austro-Ugarske dobila krov od indre. Zadnja sanacija je obavljena 1959. godine kada je skinut malter sa fasada i uraðen krov o d lima. Jedino je minaret ostao omalterisan. Krajem juna 1989. godine grom je udar io u vrh minareta (dio ispod alema, a iznad erefe) i napravio manja o teæena koja su sanirana. Had i Balibegova d amija je bila u biv oj Jugoslaviji za tiæena Zakonom o za titi spomenika i upisana u Registar Republièkog zavoda za za titu spomenika Sarajev o. Danas ovaj islamski sakralni objekat predstavlja kulturno-historijski spomenik srednjeg nivoa znaèajnosti i drugog stepena oèuvanosti. Spada u red nastarijih

d amija sagraðenih u Bosni i Hercegovini u periodu osmanske vladavine. Drugi, ni ta manje znaèajan, islamski sakralni objekat koji se mo e vidjeti na putu prema planinarskom domu jeste d amija u selu Tuholj. Pretpostavlja se da je graðena krajem XVII stoljeæa, po nekim podacima 1677. godine. Spada u tip d amija sa èetverovodnim krovom i drvenim minaretom. Osnova je pravougaona, okvirnih dimenzija 9 x 6 m. Temelji su raðeni od lomljenog kamena, nosivi zidovi su izvedeni po sistemu Bondruk (upotreba drvenih greda i ilovaèe, bez ijednog komada metala, eksera ili zavrtnja). Krovna konstrukcija je drvena kao i krovni pokrivaè. Godine 1980. vr ene su intervencije na objektu, kada je krov presvuèen pleksi-limom koji se i danas nalazi na d amiji. Na d amiji je izveden tip tzv. krovn og minareta sa kupolastim zavr etkom. Prvobitno, minaret je bio drveni. Sve te interv encije su produ ile vijek trajanja Tuholjske d amije, ali su je degradirale u smislu kulturnog znaèenja. Ono to je takoðer znaèajno napomenuti vezano za ovaj islamski sakralni objekat jeste da je najveæim djelom, izuzev temelja, izgraðen od drveta. D amije sa drvenim minaretom, u koji tip spada ova d amija, grade se neprekidno od sredine XV stoljeæa, te se u dobroj mjeri ve u za tradicionalnu arhitekturu na ovom podruèju. Poznato je da planina Konjuh obiluje raznim vrstama bjelogoriènog i crnogoriènog drveta, pa je upravo drvo bilo osnovni graðevinski materijal prilikom gradnje ove d amije. Tuholjska d amija danas vi e nije u funkciji jer je u njenoj nepo srednoj blizini napravljena nova. Interesantno je napomenuti da se na podruèju Kladnja 1933. godine nalazilo 15 d amija sa drvenim minaretom. Do danas su saèuvane tri. Pored Tuholjske to su jo d amije u selima Tarevu i Noæajeviæima. Djevojaèka peæina kao kultno mjesto Djevojaèka peæina (Slika 4.) je poznata kao jedno od najpopularnijih kultnih mjesta (dovi ta) bosanskohercegovaèkih muslimana. Brateljeviæka peæina, kako se pretpostavlja, jo je u srednjem vijeku imala kultno obilje je i slu ila je kao molitv i te bogumila. Nakon dolaska Osmanlija i prihvatanja islama od strane okolnog stanovni tva tradicija okupljanja na ovom kultnom mjestu je nastavljena. Svake god ine zadnjeg utorka u mjesecu julu (pred Aliðun ili Ilindan, 2. august) na prostoru ispred, a i u samoj peæini, odr ava se bogat vjerski program koji se sastoji od prig odnih predavanja (vazova) i molitvi (podne namaza i dova). Ova vjerska manifestacija se ubraja u red jurjevskih dova, dova pod vedrim nebom (dove za dobru etvu), na kojima se zna okupiti i preko 20.000 ljudi iz èitave Bosne i Hercegovine. Unuta r peæine, pored jednog bunara, nalazi se humka (grob ili mezar koji ima oblik stalag mita u formi sarkofaga), jedne djevojke muslimanke. Prema narodnom predanju, na veèernjem sjelu u jednoj kladanjskoj kafani, u mjesecu ramazanu, opkladila se djevojka (kafed ijina kæerka) sa prisutnim gosti ma da æe otiæi u peæinu, napiti se vode na bunaru i donijeti posudu vode iz peæine. Sama, bez fenjera, pro la je put do sela Brateljeviæa, uspela se do peæine, pro la do kraja peæine i na la bunar. Kao dokaz da je boravila u peæini trebala je da zabode vreteno ( iljak) u zemlju pored bunara. Sasvim nesmotreno zabadajuæi vreteno u zemlju, djevojka ga je zabola i u svoje dimije (po jednom predanju radilo se o dugoj ko ulji). Kada je potom htjela

da se digne i krene prema izlazu iz peæine, nije mogla od vretena koje je prièvrstil o njene dimije (dugu ko ulju) za zemlju. Misleæi da je neke tajanstvene sile (duhovi) dr e, srce joj je puklo od straha i ostala je na mjestu mrtva. Vjeruje se da je kr aj bunara i ukopana. Upravo po toj hrabroj djevojci peæina je i dobila naziv. Peæina u Plahoviæima Peæina u selu Plahoviæi (Slika 5.), 5 km od Kladnja, poznata je po tome to je, navodno, u mjesecu junu 1943. godine, u toku V ofanzive, devetnaest dana u njoj boravio Vrhovni tab NOV-a i POJ-a na èelu sa Josipom Brozom Titom. U periodu NOR-a 1941-1945. godine podruèje Kladnja, a posebno planine Konjuh, bila su popri ta èestih borbi koje su proti v fa istièkog neprijatelja vodili parti zani Birèa (Ozrenski partizanski odred, VI istoènobosanska proleterska brigada i druge jedini ce NOVJ-e). Dvadesetsedmog juna 1943. godine IV crnogorska proleterska brigada, u sadejstvu sa ostalim jedinicama II proleterske divizije, prvi put je oslobodil a ovo naselje. Zavr na razmatranja Grad Kladanj i dio planine Konjuh koji pripada Kladanjskoj opæini obiluju brojnim, raznovrsnim i sadr ajnim kulturno-historijskim naslijeðem. Teritorijalno posmatrano, od ukupno 381 registrovanih kulturno-historijskog spomenika na podruèju Tuzlanskog kantona, najveæi broj, njih 142, smje teno je upravo na prostoru Kladanjske opæine. Reprezentativno kulturno-historijsko nasl ijeðe èine: Djevojaèka peæina kao arheolo ki lokalitet i kultno mjesto, srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steæci, d amije iz XVI i XVII stoljeæa i peæina u selu Plahoviæi. Kulturno-historijsko bogatstvo opæine Kladanj nije u dovoljnoj mjeri vrednovano, za tiæeno niti istra eno. Bogatstvo kulturno-historijskih dobara Kladanjske opæine predstavlja izuzetno va nu osnovu za razvoj kulturno-historijskog, vjerskog, seoskog i manifestacionog turizma. Zakonodavne aktivnosti na definiranju i za titi kulturno-historijskih dobara na podruèju opæine Kladanj nisu u dovoljnoj mjeri pokrenute niti ostvarene. Kulturno-historijsko naslijeðe neophodno je preciznije evidentirati , izraditi karte, lokacijski obilje iti , postaviti putokaze, urediti pristupne staze, te saèin iti odgovarajuæe skice sa upotpunjenom kulturno-historijskom dokumentacionom bazom. Pojedini kulturno-historijski spomenici opæine Kladanj zahti jevaju intenzivne aktivnosti tekuæeg odr avanja, sanaciju i struènu restauraciju. Na kraju, treba istaæi da bi na podruèju opæine Kladanj permanentna struèna istra ivanja èiji bi rezultati omoguæili izradu strategije razlièitih vidova aktivnosti. to prije trebalo pokrenuti

Literatura i izvori 1. Arheolo ki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine Sarajevo, Sarajevo, 1988. 2. Basler Ðuro, Mulaomeroviæ Jasminko, Peæinski crte i u Brateljeviæima kod Kladnja, Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, Muzej istoène Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla, 1984. 3. Beæirbegoviæ Mad ida, D amije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Veselin Masle a, Sarajevo, 1990. 4. Be lagiæ efi k, Steæci okoline Kladnja, Na e starine, Godi njak Zavoda za za titu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Knjiga XII, Sarajevo, 1969. 5. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande oru anih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1994. 6. Rusmir Djedoviæ, Muris Hajdareviæ, Ahmet Ahmetoviæ, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi, broj 13-14., BZK Preporod Tuzla, u tampi, 7. Grupa autora, Elaborat, Kulturno-istorisko i prirodno nasljeðe opæine Kladanj, Zavod za za titu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Tuzla, Kladanj, Januar 1990. 8. Grupa autora, Studija, Prirodne i historijske vrijednosti Tuzlanskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, Oktobar 2001. 9. HJ. M., Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, Glasnik Visokog islamskog starje instva, 3/81, Sarajevo, 1981. 10. Kikanoviæ Mirsad, Postratne demografske prilike Tuzlanskog kantona, Pogledi, Bo njaèka zajednica kulture Preporod, Opæinsko dru tvo Tuzla, Broj 8, Tuzla, Juli 2001. 11. Lilek Emilijan, Etnolo ki pabirci po Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XI, Sarajevo, 1899. 12. Mujezinoviæ Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga IIistoèna i centralna Bosna, Veselin Masle a, Sarajevo, 1977. 13. Patsch Karlo, Nahogjaji novaca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XII, Sarajevo, 1900. 14. abanoviæ Hazim, Bosanski pa aluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 15. Vego Marko, Naselja Bosanske srednjovjekovne dr ave, Svjetlost, Sarajevo, 1957.

AKTIVNOSTI ZAVODA AKTIVNOSTI ZAVODA

178

Benjamin Bajrektareviæ, prof. PROBLEMATIKA ZA TITE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEÐA TUZLANSKOG KANTONA Problematika kulturne historije i za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða, odnosno ba tine, Tuzle, Tuzlanskog Kant ona i sjeveroistoène Bosne je vrlo slabo istra ena i prezentovana kulturnoj i iroj javnosti. Stoga je potrebno stalno insti tucionalno ulagati napore kako bi se to prevazi lo. Nedovoljno su istra eni svi aspekti sedmo milenijskog kulturnog ivota i ba tine grada Tuzle i ire okoline. Zahvaljujuæi povoljnim prirodnim uvjetima i bogatstvima (naroèito soli), jo od neolita na podruèju sjeveroistoène Bosne se razvijaju naselja sa znaèajnim ekonomskim, kulturnim i urbanim uticajem na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Aktivnosti Zavoda u 2008. g. Djelatnost Zavoda u 2008. godini karakterisala je promjena menad menta, u aprilu 2008. godine nakon pribavljene saglasnosti od strane Vlade Tuzlanskog kantona imenovan je novi direktor Zavoda. Nedovr enost pravnog sistema naroèito iz podruèja za ti te naslijeða, (kao to je poznato ne postoji zakon o za titi naslijeða na nivou Kantona i Federacije Bosne i Hercegovine ) dovodi ovaj Zavod u vrlo te ku situaciju u smislu zakonskog djelovanja. Finansiranja rada Zavoda je iz bud etskih sredstava Tuzlanskog kantona i iz drugih izvora odredenih zakonom o finansiranju Javnih ustanova na nivou Kantona. S obzirom da u oblasti finansiranja rada Zavoda nisu napravljena zakonska rje enja iz domena vlastitih prihoda, Zavodu ostaje malo ili nikako prostora za razvijanj e ka krovnoj insti tuciji kulture na podruèju na eg kantona koja joj po primarnoj djelatn ost pripada zajedno sa ostale dvije institucije kulture na na em kantonu (Arhiv TK, Muzej istoène Bosne). Koristeæi veoma te ko stanje uopæe u organizaciji i djelovanju slu bi za tite (Zavoda) u Federaciji BiH, a posebno zakonsku neusklaðenost djelovanja, neke struène poslove rade i druge institucije ali su one potpuno nesustavne i nekoordin irane sa metodologijom za tite i meðunarodnim zakonodavstvom i konvencijama o za titi naslijeða. Nedostatak struènih kadrova se itekako osjeti u radu Zavoda. Pravilnikom o unutra njoj organizaciji na koji je svoju saglasnost dala vlada Tuzlanskog kanto na ostaje i dalje popunjen sa trideset posto. U tom smislu pokrenuta je akti vnost oko izmjene i dopune sistematizacije koja je uspje no okonèana, te je raspisan konkurs za jedno struèno radno mjesto.

Uprkos brojnim pote koæama koje prate rad ove ustanove, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odliènu saradnju sa drugim inst itucijama .

Arheologija Na podruèju opæina Banoviæi i Èeliæ, a za potrebe infrastrukturnih objekata realizovane su sljedeæe aktivnosti . Obavljeno arheolo ko rekognosciranje na lokalit etu GSM stanice «Borovac»i «Bre tica» u opæini Banoviæi po projektnoj dokumemtaciji nad kojom je izvr ena revizija i dana potrebna suglasnost, a za potrebe BH Telecoma. Izvr eno arheolo ko rekognosciranje lokaliteta buduæeg vodovoda u opæini Èeliæ i izdata potrebna dokumentacija na projektnu dokumentaciju. Muzej Istoène Bosne je u protekloj godini radio arheolo ka iskopavanja na brdu Kicelj u opæini Tuzla i u Gornjoj Tuzli, te je dostavio dokumentaciju o ovim istra i vanjima na analizu. Struèna analiza ove dokumentacije je izvr ena od strane na ih struènjaka, veoma brzo i efi kasno. Graditeljsko naslijede U okviru djelatnosti koju obavlja Zavod za za titu i kori tenje kulturno-historijsko g i prirodnog naslijeða, slu ba za graditeljsko naslijeðe, je u 2008. godini realizovala aktivnosti koje se mogu podijeliti u primarne i sekundarne, s obziro m na vrstu djelatnosti kojom je obuhvaæena odreðena akti vnost. Primarna djelatnost: - Konti nuirano praæenje na terenu (Podruèje tuzlanskog kantona) i identifikacija stanja objekata i lokaliteta koji predstavljaju kulturno, graditeljsko naslijeðe. -Fotodokumenti ranje specifiènih objekata za koje se mo e pretpostaviti da su u poziciji moguæe izmjene identiteta, bilo da se radi o tzv. poziti vnim int ervencijama u smislu organizovanim rekonstrukcijama uz projektnu dokumentaciju i saglasnosti, pa do nekih sti hijskih, nestruènih intervencija, ili promjene identi teta usljed utjecaja vremena. -Praæenje radova na objektima koji su pod za titom a nalaze se u za tiæenom podruèju Tuzlanske gradske èar ije (Objekat Baroka, Poljska d amija, kao i neki objekti iz austro-ugarskog perioda) - Kooridnacija sa zainteresiranim institucijama kulture (Muzej, Arhiv) kada su u pitanju pripremni graðevinski radovi koji otvaraju moguænost arheolo kih istra ivanja i novih nalazi ta iz oblasti pokretnog naslijeða i etnolo ki zanimljivih predmeta. (Tuzla, Srebrenik) - Izlasci na teren na podruèju kantona, i izrada Saglasnosti Zavoda , prema Zakonu o za titi i prema podnesenim Zahtjevima za saglasnost od strane fizièkih lica, a po preporuci Federalnog ministarstva poljoprivrede u svrhu pretvorbe umsk og zemlji ta u graðevinsko zemlji te. Ove aktivnosti su realizovane u svim opæinama Tuzlanskog kantona , a najvi e u Graèanici, Tuzli, Kalesiji, ivinicama, Srebreniku, Gradaèacu,Sapni, Teoèaku. - Koordinacija sa U.G Ornament iz Kalesije i njhovom organizovanom akcijom dislokacije nekropole steæaka sa Okrugle u opæini Kalesija u dvori te osnovne

kole Toj iæi, u cilju kvalitetnije za tite i oèuvanja pojedinih steæaka i omoguæavanje daljnjeg kvalitetnijeg odr avanja. Ovo je prvo poslijeratno izmije tanje steæaka, u kojem je Zavod imao kljuènu ulogu u izradi elaborata o premje tanju steæaka koji predstavljaju neprocjenjivo kulturno blago opæine Kalesija, kantona, Bosne i Hercegovine. Izmje tanje steæaka pored osnovne kole dovelo je do osnivanja Arheolo kog parka to predstavlja znaèajan korak u valorizaciji i prezentaciji kulturnog blaga generacijama koje dolaze. - Na zahtjev Dr avne komisije za oèuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine izvr eno je terensko rekognosciranje i snimanje sakralnih objekata na podruèju kantona, za potrebe Tuzlanske Pravoslavne Eparhije, kao i analiza trenutn og stanja i osnovnih potreba za oèuvanjem objekata na lokaliteti ma: Po arnica, Kalesija, D urðevik, Tinja, Pasci Gornji, Puraèiæ, Srebrenik, Tuzla. - Na zahtjev Med lisa Islamske zajednice Tuzla izvr eno je terensko snimanje, analiza i izrada Elaborata o neophodnim radovima na sakralnom objektu D indijska d amija u Tuzli, radi obezbjeðenja kvalitetne i funkcionalne egzistencije ovog objekta koji je predlo en za objekat od nacionalnog interesa. -Kontinuirana ponovna valorizacija objekata ili lokaliteta od kulturnog znaèaja, svih navedenih, koji su bili predmetom struènog doticaja iz razlièitih razloga, u 2008. godini. - Ostali poslovi na struènoj saradnji, pomoæi, sugestiji kada je u pitanju saradnja sa pravnim i fizièkim licima, a tièu se objekata ili lokaliteta od kulturno g znaèaja, ili onih objakta za koje se mo e predpostaviti da bi mogli biti predlo eni za za titu. Sekundarna djelatnost: - Poslovna saradnja sa istim ili sliènim institucijama koje se dotièu djelatnosti vezanim za pokretno ili nepokretno kulturno naslijeðe. - Razmjena iskustava i usavr avanje sa srodnim insti tucijama za ti te u Hrvatskoj, kao dr avi u kojoj je oblast za tite kulturnog naslijeða podignuta na vi i nivo, kako pravne, tako i direktne, funkcionalne za ti te. - Priprema, organizacija i izrada popratnog materijala za Okrugli sto na temu Dani europskog naslijeða. - Popularizacija graditeljskog naslijeða, kao oblast bitna za kulturni i turistièki identitet Tuzlanskog kantona. Prirodno naslijeðe U okviru ovog segmenta za tite Zavod je uèestvovao u organizaciji sastanka u okviru kampanje «Za titimo Konjuh» koji je odr an u Ministarstvu prostornog ureðenja Vlade Tuzlanskog kantona. Sastanku su prisustvovali predstavnici Ministar stava prostornog ureðenja i za tite okoli a, poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, predstavnici preduzeæa ume Tuzlanskog kantona, kao i predstavnici opæina Banoviæi i ivinice te predstavnici nevladinog sektora iz ovih opæina.

Sastanak je predstavljao jednu u nizu aktivnosti koje se vode na progla enju Konjuha za tiæenim dobrom, i tom prilikom pru ena je podr ka svih prisutnih daljim koracima . Istaknute su vrijednosti Konjuha koje se ogledaju u umskom, biljnom, ivotinjskom bogatstvu te kao i turistièki potencija. Propagandna Akti vnost Ova aktivnost Zavoda je maksimalno iskori tena u ovoj godini. Zavod je bio organizator dvije manifestacije a u jednoj je bio suorganizator. Sve su medijski bile izuzetno dobro praæene. Povodom godi njice otpora Austro-Ugarske okupacije, organizovali smo obilje avanje 130-te godi njice kada je u Tuzli pala i prva rtva Salih Tuèiæ. Na podruèju Bukovèiæa u Tuzli nalazi se spomen obilje je prve rtve te okupacije u Tuzli, koje je tim povodom ureðeno i na taj dan organizovana je posjeta i odr an je histori jski èas pred graðanima. Tim povodom emitovani su prilozi u svim elektronskim medijima i nekoliko printanih medija, to je dovelo do niza poziti vnih kritika na raèun rada Zavoda. Druga manifestacija je organizovanje Okruglog stola u okviru manifestacije Dani Evropskog naslijeða pod nazivom «Kulturno-historijsko naslijeðe Tuzlanskog kantona stanje i perspekti va». U radu okruglog stola uèestvovali su istaknuti struènjaci iz oblasti kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeða na na em kantonu. Treæa manifestacija u èijem organizovanju je Zavod uzeo uèe æa je obilje avanje 2. oktobra, Dana osloboðenja grada Tuzle. Ova aktivnost je realizovana u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom i Arhivom Tuzlanskog kantona. Predstavnici Zavoda su uzeli uèe æe u radu dva zanaèajna Okrugla stola koje su organizovali BKC Kalesija i Arhiv Tuzlanskog kantona, a teme su bile Sred njovjekovne upe sjeveroistoène Bosne i Industrijsko nasljeðe Tuzle . Vrlo dobru saradnju Zavod je ostvario sa Kantonalnom televizijom sa kojom su dogovoreni zajednièki projekti u oblasti popularizacije naslijeða. U vi e navrata Zavod je odgovarao na poslanièka pitanja iz svoje oblasti. Materijalno-tehnièko opremanje prostorija Zavoda U ovoj godini prostor za rad je pro iren za dvije kancelarije velièine 15 kvadrata, na istoj lokaciji, to je dalje zahtijevalo njihovo opremanje. Zahvaljujuæi aktivnos tima novog menad menta u rebalansu bud eta Tuzlanskog kantona obezbijeðeno je 6.900 KM za tehnièko opremanje. Novac je putem Zakona o javnoj nabavci iskori ten za kupovinu kancelarijskog namje taja. Znaèajna je novina da je Zavod dobio fiksni broj telefona te internet konekciju.

Aktivnosti Zavoda u 2009. g. Uprkos brojnim pote koæama koje prate rad Zavoda, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odliènu saradnju sa drugim institucija ma. Pravno organizaciono jaèanje Zavoda

Aktivnosti oko pravno - organizacionog jaèanja Zavoda su slijedeæe: -Struèna slu ba Zavoda napravila je radnu verziju novog Zakona o za titi kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeða Tuzlanskog kantona i uputio ga je u proceduru ka Upravnom Odboru. -Done eni novi normati vni akti s ciljem zaokru ivanja zakonitosti rada Zavoda. Na primjer, Pravilnik o provoðenju direktnog postupka o sprovoðenju sporazuma, naèin kori tenja slu benog putnièkog vozila itd. -Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struèno-nauènog èasopisa iz oblasti za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijeða. -Usvojen prijedlog cjenovnika usluga Zavoda -Prijedlog Bud eta Zavoda za 2010. godinu -Done en okvirni plan aktivnosti za tematske projekte koje æe Zavod uraditi i aplicirati tokom 2009. godine. -Kao jedan od pokazatelja znatnog intenziviranja rada Zavoda mo e poslu iti i podatak da je tokom 2009. godine, do decembra mjeseca kroz administraciju sprovedeno 230 raznih dokumenata. Radi usporedbe predhodnih godina se sprovodilo oko 90 dokumenata godi nje. Kadrovsko jaèanje Zavoda Na planu kadrovskog jaèanja Zavoda tokom 2009. godine je uraðeno najvi e od zavr etka zadnjeg rata i to: -Dovr en je proces izbora struènog saradnika za prirodno naslijeðe -Izvr eno je anga ovanje pripravnika-volontera historièara. -Formirana je volonterska grupa suradnika Zavoda sa terena Struèno usavr avanje radnika Zavoda Na planu struènog usavr avanja radnika uraðeno je slijedeæe: -Jedan radnik je uradio i odbranio magistarski rad iz oblasti kojom se Zavod bavi. Na taj naèin je prvi puta u svojoj historiji dobio struènog radnika sa nauènim zvanjem magistar nauka. -Jedan radnik je poèeo pohaðati postdiplomski studij iz oblasti kojom se Zavod bavi. -Jedan radnik zavr ava jednogodi nji period usavr avanja u status struènog radnika iz oblasti kojom se Zavod bavi

Nauèni skupovi Zavod i uposlenici Zavoda su tokom ove godine pokrenuli, uèestvovali i organizoval i vi e nauènih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. -Zavod i menad ment Zavoda su bili jedan od organizatora velikog nauènog skupa u Gradaècu posveæenog poznatom bosanskohercegovaèkom nauèniku i pravnom historièaru dr. Mustafi Imamoviæu. -Zavod je izvr io sve pripreme oko organizovanja velikog nauènog skupa o bosanskom srednjovijekovlju a posveæen Povelji Kulina Bana -Zavod je izvr io sve pripreme oko organizovanja veæeg nauènog skupa pod nazivom: Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe opæine Banoviæi Uèe æe na struènim skupovima -Zavod je u saradnji sa Pravnim fakultetom Univerziteta u Tuzli organizovao okrugli sto: 820 godina povelje Kulina bana . Okrugli sto je odr an krajem augusta a na njemu su pored menad menta i uposlenika Zavoda uèestvovali i: prof. dr. Hajro Kofrc, dekan Pravnog fakulteta: doc. Dr. Edin Mutapèiæ, prodekan Pravnog fakulteta; prof. dr. Enver Haliloviæ, dekan Filozofskog fakulteta i doc. dr. Amira Turbiæ Had agiæ sa Filozofskog fakulteta. -Uposlenici Zavoda su akti vno uèestvovali na jo nekoliko struènih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. Aktivnosti Zavoda na opæinama TK Valiki dio terenskih aktivnosti Zavoda se odvijao na opæinama Tuzlanskog kantona. Navodimo neke najva nije aktivnosti: Sapna -Terensko istra ivanje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine sa posebnim aspektom ostataka srednjovijekovne zgrade u selu Ro anj.

-Elaborat sa prijedlogom mjera za tite srednjovijekovne zgrade u Ro nju ivinice -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine ivinice -Aktivnosti oko cjelokupnog projekta, istra ivanja, sanacije i rekonstrukcije mlina Rusov mlin -Izrada preliminarnog projekta sanacije nekoliko o teæenih steæaka i njihovo premije tanje na lokaciju buduæeg etno parka Ba igovci

Kalesija -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine Kalesija -Suradnja sa nevladinom organizacijom Ornamenti i praæenje aktivnosti oko ureðenja tri lokacije steæaka Tuzla -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine Tuzla -Pripreme za reviziju Elaborata kulturno-historijsko naslijeða opæine Tuzla iz 1988. godine -Poèetak dugoroènog projekta urbano naslijeðe grada Tuzle -Terensko istra ivanje brda Ilinèica sa izradom Elaborata grebena Ilinèice -Rekognosciranje lokaliteta Konak Mahmut-pa e Tuzliæa u kojem je Husein kapetan Grada èeviæ izabran za voðu autonomnog pokreta 1831. godine -Suradnja sa dr avnom komisijom za nacionalne spomenike u pripremi progla enja nacionalnim spomenikom Atik-Behrambegove d amije i Portala medrese

Graèanica -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Praæenje aktivnosti na obnavljanju nacionalnog spomenika stara d amija i Sokolu. Lukavac -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Elaborat opis, stanje i mjera za tite kulturno historijskog dobra Osnovna kola Vjekoslav Tunjiæ u G. Bistarcu -Pripreme oko istra ivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja va era u Puraèiæu na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijalno dobro Banoviæi -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine Banoviæi -Izrada preliminarnog Elaborata kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða

opæine Banoviæi -Istra ivanje i izrada preliminarnog Elaborata za Etno lokalitet Maèkovac -Priprema nauènog skupa Za tita i kori tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða opæine Banoviæi Gradaèac -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Aktivnosti na priprema za izradu Elaborata O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane u Gradaècu

Srebrenik -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Dovr etak procesa obnove stare d amije u pionici i njenog progla enja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine -Pripreme oko istra ivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja Dovi ta na Rati u na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijal no dobro -Pripreme za otvaranje arheolo kog lokaliteta kod pionice u smislu arheolo kih istra ivanja tog antièkog lokaliteta. Kladanj -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Elaborat Sanacija prilaznog i ulaznog dijela Djevojaèka peæina-Brateljeviæi -Uraðen orjentacioni predmjer neophodnih radova na sanaciji prilaznog i ulaznog dijela u Djevojaèku peæinu u Brateljeviæima -Istra ivanje kulturno-historijskog naslijeða ireg prostora Tuholja

Teoèak -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Aktivnosti na praæenju izmje tanja spomen obilje ja iz Drugog svjetskog rata u Teoèaku Èeliæ -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za tite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine -Za potrebe dr avne komisije za nacionalne spomenike Sarajevo izvr eno je istra ivanje stanja d amija u Koraju i napisan op iran izvje taj sa snimcima sa terena Doboj Istok -Terensko istra ivanje, rekognosciranje i praæenje stanja za ti te kulturno-historijsk og i prirodnog naslijeðe na podruèju opæine. Izdava tvo Od 2009. godine Zavod je krenuo i u poslove oko priprema i izdavanja razlièitih publikacija koje prezenti raju.

-U suradnji sa nadle nim ministarstvom je pokrenuta izrada reprezentativne Fotomonografije Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe Tuzlanskog kantona . Tokom druge polovine 2009. godine su izvr ene brojne aktivnosti na problematici istra ivanja i prikupljanja dokumentacije a u vezi priprema i izdavanja Fotomonogr afije Kulturno-historijsko i prirodno naslijeðe Tuzlanskog kantona . -U cilju izdavanja navedene Fotomonografije u suradnji sa nadle nim ministarstvom Zavod je formirao Redakcijski odbor Fotomonografije uz uèe æe uposlenika Zavoda koji èine eminentni kulturno-nauèni radnici kantona. Sastav odbora je slijedeæi: predsjednik: prof. dr. Mirzeta Had iæ-Suljkiæ, ministrica MONKS-a TK; podpredsjednik: doc. dr. Edin Mutapèiæ; sekretar: Munisa Kovaèeviæ, prof.; èlanovi: Zlatko Dukiæ, knji evnik, pom. min. za kulturu; doc. dr. Bego Omerèeviæ, Filozofski fakultet; Jasmin Imamoviæ, knji evnik; doc. dr. Amira Had agiæ, Filozofski fakultet; Benjamin Bajrektareviæ, dir. Zavoda; mr.sc. Nikola Èièa, HKD Napredak , efk o Sulejmanoviæ, prof., Mirsad Bakaloviæ, kustos muzeja; Dra en Kosec, dipl.ing.arh., Zavod; mr. sc. Rusmir Djedoviæ, Zavod. Takoðer, Zavod je formirao autorski ti m Fotomonografi je koji èine svi struèni uposlenici Zavoda u slijedeæem sastavu: Doc. dr. Edin Mutapèiæ, konsultant; direktor Zavoda Benjamin Bajrektareviæ; Dra en Kosec, dipl. ing. arh.; mr. sc. Rusmir Djedoviæ; Munisa Kovaèeviæ, prof. -Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struèno-nauènog èaso

pisa iz oblasti za tite, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijeða. -Odreðena je redakcija struèno-nauènog èasopisa iz oblasti za ti te, kori tenja, obnove i istra ivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijeða i odreðeni glavni i odgovorni urednik, urednik u redakciji i sekretar redakcije. U sastav r edakcije èasopisa Ba tina su u li èlanovi menad menta i svi struèni uposlenici Zavoda: Glavni i odgovorni urednik doc. dr. Edin Mutapèiæ; Urednik u redakciji mr. sc. Rusmi r Djedoviæ; èlanovi: Benjamin Bajrektareviæ, direktor Zavoda; doc. dr. Amira TurbiæHad agiæ; dr. sc. Viktor Barièak; Senaid Mujkiæ, dipl. pravnik; Dra en Kosec, dipl. ing. arh.; Munisa Kovaèeviæ, prof. (sekretar). -Tokom 2009. godine je formirana mre a od 20 suradnika za ovaj èasopis i prikupljeno je dvadesetak nauènih i struènih radova iz oblasti ba ti ne, kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða sjeveroistoène Bosne. -Krajem 2009. godine su izvr ene pripreme za izdanje prvog broja struènonauènog èasopisa Ba tina sjeveroistoène Bosne koje æe izdati Zavod. - Suizdava tvo knjige o izvornoj narodnoj muzici sa BZK Peporodom Doboj Istok. Suradnja sa sredstvima informisanja Tokom cijele 2009. godine Zavod je ostvarivao vrlo bogatu suradnju sa svim sredstvima informisanja na afirmaciji i prezentaciji kulturno-historijskog i pri rodnog naslijeða Tuzlanskog kantona. Ta saradnja se ogledala kroz uèe æe u raznim emisijama, prilozima, izjavama itd., za razne informati vne kuæe. Neke od njih su: Televizija Tuzlanskog kantona, TV Slon, TV Tuzla, Radio Tuzlanskog kantona, Radio Federacij e BiH, Dnevni Avaz, Tuzlanski list, razni internetski mediji...U toku su pripreme i za izradu internet stranice Zavoda. Suradnja sa srodnim institucijama i javnosti Zavod je ove godine ostvarivao tijesnu saradnju sa raznim institucijama koje su srodne djelatnosti Zavoda. Prije svega se misli se na nadle no ministarstv o MONKS u Vladi TK i nadle nom ministricom prof. dr. Mirzetom Suljkiæ-Had iæ i pomoænika za kulturu knji evnikom Zlatkom Dukiæem. Zatim: Arhiv TK, Muzej istoène Bosne, Biblioteka Tuzla, Filozofski fakulteti, Pravni fakulteti, Prirodno matema tièkim fakultetom, Federalnim Zavodom za za titu spomenika kulture, Dr avnom Komisijom za nacionalne spomenike, Ministarstvo za prostorno ureðenje Tuzlanskog kantona... Zavod je suraðivao i sa svim opæinama Tuzlanskog kantona i njihovim naèelnicima, raznim nevladinim organizacijama (posebno U.G. Ornament, Kalesija). Takoðer, je Zavod ostvarivao tijesnu saradnju i sa institucijama i prestavnicima svih vjerskih i etnièkih zajednica: Muftistvo tuzlansko, Med lis islamske zajednice Tuzla, Katolièki samostan svetog Petra i Pavla u Tuzli, Pravoslavna crkva u Tuzli (Arhijersko namjesni tvo Zvornièko-Tuzlanske Eparhije)...

Tokom godine uposlenici Zavoda su stalno odr avali kontakte sa brojnim nauènim, kulturnim, struènim radnicima iz nadle ne oblasti i sa javnosti u naj irem smislu rijeèi.

192

PRIKAZI - RECENZIJE OSVRTI PRIKAZI - RECENZIJE OSVRTI

194

Senad Begoviæ, prof. NAUÈNI SKUP 45 GODINA NAUÈNOG I PUBLICISTIÈKOG RADA MUSTAFE IMAMOVIÆA U Gradaècu je od 23. do 25. oktobra 2009. godine odr an nauèni skup posveæen èetrdesetpetogodi enjem nauènom i publicistièkom radu prof. Mustafe Imamoviæa. Organizatori nauènog skupa bili su JU Institut za istoriju Sarajevo i JU Javna biblioteka Alija Isakoviæ Gradaèac. Veliki broj uèesnika nauènog skupa iz zemlje i inostranstva potvrdio je da se radi o izuzetnom nauèniku èija djela prelaze granice dr ave u kojoj su nastala i nalaze svoje èitaoce kako u bli em tako i irem nauèno m okru enju. Dokaz za to je prevoðenje njegovih radova na nekoliko svjetskih jezika. Mustafa Imamoviæ je jedan od najznaèajnijih ivuæih historièara u Bosni i Hercegovini. Obimna bibliografi ja svjedoèi o plodonosnom radu, posebno u oblasti historije dr ave i prava. Znaèajan doprinos je dao tokom tzv. drugog bo njaèkomuslimansk og nacionalno-kulturnog preporoda sedamdeseti h godina XX stoljeæa, kada je svojim stavovima iznesenim u razlièitim tekstovima iz oblasti knji evnosti (posebno je znaèajan prikaz knjige Muhsina Rizviæa, Behar knji evnohistorijska monografija, koja nosi naslov Kulturni preporod kod Muslimana ) pokazao da se radi o nacionalno osvije tenom intelektualcu, bez kompleksa ni e vrijednosti u pogledu nacionalnosti.1 Posebno je znaèajan njegov intelektualni doprinos afirmaciji Bosne i Hercegovine, a proti v shvatanja iste kao komunistièke politièke tvorevine, odnosno srpske i (ili) hrvatske duhovne kolonije. Prof. Mustafa Imamoviæ je pokaza o u raspravama sa Miloradom Ekmeèiæem, u to vrijeme prvim èovjekom Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, da opravdano ne dopu ta da se Bo sna i Hercegovina, tj. njena historija, zanemaruje, a njeni narodi svrstavaju u neke ideolo ke neznanstvene i privremene politièke interese.2 Mustafa Imamoviæ je roðen 29. januara 1941. godine u Gradaècu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Studirao je pravo u Beogradu, gdje je dipl omirao 1963. godine, a zvanje magistra nauka stekao je 1967. godine. Doktorirao je 1971. godine, nakon èega je izabran za docenta na predmetu opæa historija dr ave i prava. Predavao je u Mostaru, Rijeci, u nekoliko evropskih gradova i na presti nom univerzitetu Yale u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama. Radi u zvanju redovnog profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Objavio je vi e od 595 razlièiti h nauènih radova, ud benika, studija, rasprava i èlanaka. Nauèni skup posveæen prof. dr. Mustafi Imamoviæu trajao je tri dana (petak, subota i nedjelja). U petak, 23. oktobra, odr ana je pres-konferencija povodom poèet ka skupa, a organizatori skupa su uputili pozdravnu rijeè. Drugi dan su uèesnici skupa posveti li nauènom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamoviæa, te je na tu temu svoje radove predstavio veliki broj struènjaka iz oblasti historije, sociologije, prava,

1 Op irnije o tome u djelu str. 266. 2 Isto, str. 289. 195

aæir Filandra: Bo njaèka politika u XX stoljeæu, Sarajevo 1998.

orijentalisti ke. Uèesnici skupa su predstavili svoja istra ivanja vezana za nauèni ra d Mustafe Imamoviæa. Prva je predstavljena knjiga sa naslovom Graða za bibliografi ju radova prof. dr. Mustafe Imamoviæa, koja je nastala u koautorstvu Mirele Ro ajac-Zulèiæ i Ivane Teroniæ. Njegova najznaèajnija djela su: Pravni polo aj i unutra nji politièki razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914 , Bo njaci u emigraciji bosanski pogledi 1955-1967 , Bosanski ustav , Historija dr ave i prava Bosne i Hercegovine , te u koautorstvu sa Atifom Purivatrom i Rusmirom Mahmutæehajiæem Muslimani i bo nja tvo , a sa Atifom Purivatrom i Kemalom Hreljom Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima . Za taj izuzetno bogat nauèni rad dobio je vi e dru tvenih priznanja kao to su: Veselin Masle a (1987), estoaprilska nagrada grada Sarajeva (1998) , Povelja Univerziteta u Sarajevu povodom 50 godina osnivanja i rada (1999) , Plaketa Kikiæevih susreta itd. Tu je i njegova najtira nija knjiga Historija Bo njaka koja je do ivjela nekoliko izdanja. Autor je u predgovoru napisao da je rad na knjizi zapoèet u najtragiènijim momentima za bo njaèki narod od 1993. do 1996. godine.3 Okru enje u kojem je nastajala knjiga bilo je veoma te ko, a sam rad na knjizi je ostvarivan u vanrednim ratnim okolnostima. Ipak, to nije utjeca lo da autor, prof. dr. Mustafa Imamoviæ, (o èijem radu na knjizi i ukupnom nauènom anga manu postoje razlièita mi ljenja u nauènoj javnosti)4 dovr i pisanje djela Historija Bo njaka . Dr. Husnija Kamberoviæ, direktor Instituta za historiju u Sarajevu, autor knjiga Prema modernom dru tvu , Husein-kapetan Grada èeviæ (1802-1834) , Begovski zemlji ni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine , te mnogobrojnih rasprava, èlanaka i studija, na nauènom skupu u svom radu je govorio o nauènom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamoviæa, pod istoimenim naslovom. Husnija Kamberoviæ je jedan od najznaèajnijih historièara u Bosni i Hercegovini, koji na strogo nauènim osnovama, apolitièno i objektivno pi e o historijskim temama iz XIX i XX stoljeæa. Znaèajan je njegov prikaz knjige Mustafe Imamoviæa Historija Bo njaka .5 Akademik Esad Durakoviæ je orijentalista koji je za svoj rad na prevoðenju sa orijentalnih jezika dobio 2002. godine nagradu UNESCO-a za najboljeg arabistu na svijetu. Njegovi najznaèajniji prijevodi su Kur an, Hiljadu i jedna noæ, te Muallaq a sedam zlatnih arabljanskih oda. Danas je redovni profesor i ef Katedre za arapski jezik i knji evnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim spomenuti h prijevod a znaèajna su i njegova nauèna djela Prolegomena za historiju knji evnosti orijentalnoislamskog kruga , Poetika stare arapske knji evnosti i Orijentologija . Dr. Esad Durakoviæ je pisao o Orijentolo kom uvidu u djelo Mustafe Imamoviæa . Dr. Enes Kariæ je na skupu govorio o Mustafi Imamoviæu u stranim izvorima. Dr. Kariæ je redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Izuzetno je pro duktivan kao autor mnogih tekstova o povijesti tumaèenja Kur ana. Nakon zavr3 Mustafa Imamoviæ, Historija Bo njaka, Sarajevo 1998. str. 5. 4 Vi e o tome: Sreæko M. D aja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitolo ki odrazi, Historijski mitovi na Balkanu, Zbornik radova, Sarajevo, 2003. str. 39-66. 5 Husnija Kamberoviæ: Mustafa Imamoviæ, Historija Bo njaka. Sarajevo 1997, u: Prilozi.

Institut za isto riju, br. 28, Sarajevo 1999, str. 246 248.

ene medrese upisao se na Fakultet politièkih nauka i Fakultet islamskih nauka. Nakon okonèanja studija 1981. (FIN), odnosno 1982. (Fakultet politièkih nauka), na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine je magistrirao, a doktorirao 1989. godine na Filolo kom fakultetu u Beogradu. Boravio je vi e puta na specijalizaciji n a Univerzitetu Al-Azhar, Kairskom univerzitetu, Yale (Sjedinjene Amerièke Dr ave ) i Oxford (Velika Britanija). Dr. Enes Pelidija se skupu obratio referatom na temu Svestrana dosljednost prof. dr. Mustafe Imamoviæa . Enes Pelidija je profesor na predmeti ma Bosna i Hercegovina pod osmanskom vla æu i historija zemalja jugoistoène Europe pod osmanskom vla æu . Njegova najznaèajnija knjiga je doktorska disertacija odbranjena 1986. godine pod naslovom Bosanski ejalet od Karlovaèkog do Po arevaèkog mira 1699.-1718. objavljena u izdanju Veselin Masle a, Sarajevo 1989. godine. Jedno od va nijih djela iz njegovog opusa je i knjiga Banjaluèki boj iz 1737. godine uzroci i posljedice (El Kalem, Sarajevo, 2002) koja, osim boja pod Banja Lukom iz 1737.godine, tretira pitanja ekonomije, politike, kulture i opæeg stanja dru tva u Bosanskom ejaletu tokom XVIII stoljeæa. Dr. aæir Filandra je nauènom skupu referirao na temu Mustafa Imamoviæ i kulturni preporod Bo njaka . Dr. Filandra je profesor na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu, intelektualac, pisac mnogobrojnih èlanaka, rasprava, i autor je knjige pod naslovom Bo njaèka politika u XX stoljeæu koja na temelju historijskih izvora i liènog iskustva prati razvoj politièke i nacionalne misli Bo njaka s kraja XIX i poèetka XX stoljeæa. Osim navedene, znaèajna je njegova knjiga Bo njaci i moderna, humanistièka misao Bo njaka od polovine XIX do polovine XX stoljeæa . U toj knjizi, koja predstavlja zbirku tekstova iz oblasti prava, fi lozofije, sociologije, ekonomije, politike i oblasti kulture, autor je elio èitalaèkoj javnosti uèiniti dostupnim radove koji bi te ko dolazili do ruku èitalaca, jer su objavljeni u èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa.6 Dr. Robert Donia autor je mnogih struènih tekstova vezanih za historiju Bosne i Hercegovine, a posebno za politièki ivot Bo njaka XIX i XX stoljeæa. Njegova najpoznatija knjiga je Islam pod dvoglavim orlom: Muslimani u Bosni i Hercegovini 1878-1914 , zatim knjiga koja je napisana u koautorstvu sa Johnom Fineom7 Bosna i Hercegovina, tradicija koju su izdali koja daje sa et prikaz pro losti Bosne i Hercegovine od seobe naroda u ranom srednjem vijeku, pa sve do devedesetih godina XX stoljeæa. Robert J. Donia je magistrirao i doktorirao historiju Balkana na Univerzitetu u Michigenu, a 1974-1975. godine u Sarajevu je boravio u Sarajevu kao Fulbrightov stipendista za istra ivaèki rad. Predaje na univerzitetima u Sjedinj enim Amerièkim Dr avama, a nerijetko gostuje i na katedrama za historiju u Bosni i Hercegovini. Njegova najnovija knjiga se bavi pro lo æu Sarajeva. Na nauènom 6 aæir Filandra, Bo njaci i moderna, Humanistièka misao Bo njaka od polovine XIX do polov ine XX stoljeæa, BKC, Sarajevo 1996. 7 John Fine je magistrirao i doktorirao na Univerzitetu Harvard, a studirao je i predavao na Univerzitetu

u Sarajevu. Autor je dvotomne historije o srednjovjekovnom Balkanu, te monografi je o Crkvi bosan skoj, Bosnian Church, A new Interpretation, koja je prevedena i objavljena na bo sanskom jeziku: Bosanska crkva, nova interpretacija, studija o Bosanskoj crkvi, njenom mjestu u dr avi i dru tvu od 13. do 15. Stoljeæa, Sarajevo 2005. 197

skupu dr. Robert Donia je analizirao prof. dr. Mustafu Imamoviæa kao struènjaka historièara, Mustafa Imamoviæ, Historian: A comment, Robert J. Donia, University of Michigan . Osim navedenih svoje referate na temu Mustafa Imamoviæ, 45 godina nauènog i publicistièkog rada su predstavili sljedeæi autori: dr. Adib Ðoziæ, Bosanskohercegovaèko dru tvo u znanstvenom djelu Mustafe Imamoviæa, dr. Marina KatniæBakar iæ, Sti lske i narativne osobenosti Historije Bo njaka Mustafe Imamoviæa, dr. Edin Mutapèiæ, Bosanskohercegovaèka dr avnost u djelu prof. dr. Mustafe Imamoviæa, dr. D evad Drino, Mustafa Imamoviæ, svjedok vremena, dr. Enes Durmi eviæ, Vjerske zajednice u djelu Mustafe Imamoviæa, mr. Edin Ramiæ, Mustafa Imamoviæ i bo njaèka dijaspora, mr. Rusmir Djedoviæ, Gradaèac, neiscrpna istra ivaèka i intelekutalna inspiracija, dr. Selim Hasoviæ, Doprinos prof. dr. Mustafe Imamoviæa politolo koj nauci, mr. Amra Mahmutagiæ, ejla Maslo, Mjesto i uloga M. Imamoviæa u institucionalizaciji historije dr ave i prava kao nastavne i nauène discipline u Bos ni i Hercegovini, mr. Sanjin Bandoviæ, Rad Mustafe Imamoviæa na predmetu Rimsko pravo. Drugi dio prvog dana nauènog skupa bio je posveæen historijsko-pravnim temama. Uèesnici skupa koji su se bavili pravnim temama su dr. Magdalena Apostolov a Mar alevski, Litt erati, scriptores, stadnotare, doctors iuris/zagrebaèki gradec alseinflu gebiet des Roemisch-Gemeinen recht, dr. Vilma Pezelj, Pravni polo aj ene u srednjovjekovnom ibeniku, dr. Mirela arac, Doctores legume u rimskom pravu, mr. Edin Halapiæ, Dono enje Velike povelje sloboda i njen uticaj na sistem za tite ljudskih prava i sloboda, mr. Samir Alièiæ, Akvilijanska odgovornost za tetu prouzrok ovanu uni tavanjem dokumenata u klasiènom rimskom pravu, dr. eljko Radiæ, Mletaèki kazneni sustav XVII st., Jo ko Pavkoviæ, Susreti kultura u Putopisu Benjamina iz Tudele. Meðu navedenim uèesnicima nauènog skupa potrebno je izdvojiti struènjaka iz oblasti prava, dr. Obrada Stanojeviæa, profesora emeritusa, priznatog struènjaka iz oblasti rimskog, komparati vnog, graðanskog i meðunarodnog prava. Predavao je na svim znaèajnijim evropskim univerzitetima, a jedini je predstavnik iz istoène Evrope koji je objavljivao djela u meðunarodnom èasopisu koji se bavi pitanjima pravne nauke Revue Internationale des Droits de l Antiquite Brisel. Na nauènom skupu u Gradaècu je izlagao tekst pod nazivom Grci i Rimljani, daleki susedi . Drugi znaèajni struènjak iz oblasti prava je dr. Srðan arkiæ koji radi kao redovni profesor na Pravnom fakultetu u Novom Sadu od 1990. godine. Poliglota, sa preko 50 objavljenih radova iz oblasti historije dr ave i prava, spada meðu najznaèajnije poznavatelje pravne misli. Na nauènom skupu predstavio je rad pod naslovom: Rex Iunior, Jedna maðarska ustanova u srednjevjekovnom srpskom pravu. Treæi dan je bio rezervisan za tematsku cjelinu: Bosna i Hercegovina, dr avnopravna i kulturna historija. Meðu izlagaèima posebno je potrebno istaknuti dr. Ivu Banca, sa tekstom Ciliga i Bosna: Iskustva i domi ljanja . Dr. Ivo Banac je jedan od najistaknuti jih h rvatskih intelektualaca i redovni profesor povijesti na Univerzitetu Yale. Ivo Banac je poznat kao estok kritièar politike Franje Tuðmana prema Bosni i Hercegovini.

Sl. 1. Zajednièka fotografi ja uèesnika skupa Njegova knjiga Cijena Bosne, èlanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993. u svakoj reèenici osuðuje Tuðmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini, ocjenjujuæi je kao posljedicu retrogradne ideologizacije, krivih poteza, osobnih opsjednutost i, i uskogrudnih procjena .8 Dr. Josip Vrbo iæ je profesor prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. Objavio je oko trideset nauènih radova i pojavljuje se kao koautor na tri objavljenje knji ge. Bio je èlan Povjerenstva hrvatskog Sabora za Ustav. Na nauènom skupu referirao je na temu Strukturiranje bosanskohercegovaèkog dru tva nakon 1878. Godine . Pored Banca i Vrbo iæa, svoje nauène radove predstavili su dr. Ivan Balta, Spomen o bosanskim krstjanima u nekim ispravama diplomatièkog zbornika, dr. Elvira Islamoviæ, Ka vidljivosti ena u historiji: Prilog istra ivanju pravnog polo aja ena u Bosni i Hercegovini krajem XIX i poèetkom XX vijeka, mr. Seka Brkljaèa, Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1941. godine, dr. Ljubomir Zovko, BiH u vrijeme stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine, mr. Jasmin Brankoviæ, Komunalna uprava u Bosni i Hercegovini 1866-1878. godine, Alem Hod iæ, Karakter i geneza bosanske kraljevske krune, Amir Duranoviæ, Imenovanje Sulejmana ef. Kemure za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice u FNRJ, i Mirza Hujiæ, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeðu dva svjetska rata. 8 Ivo Banac, Cijena Bosne, èlanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993, Zagreb, 1994 . str. 4. 199

200

Munisa Kovaèeviæ, prof STEÆCI NA PODRUÈJU OPÆINE IVINICE (Seudin Muratoviæ i Zehrudin Masliæ, ivinice 2008.)

U steæcima je tajna Bosne , rekao nam je Mak Dizdar, a Miroslav Krle a reèe: Neka oprosti gospoða Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospoða Evropa, samo Bosna ima spomenike. Steæke. ta je steæak? Olièenje gor taka, Bosanca! ta radi Bosanac na steæku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije prona ao steæak na kome Bosanac kleèi ili moli. Na kome je prikazan kao su anj. Bosni je suðeno da sanja pravdu i da na nju èeka. Kameni spavaèi sanjaju lijepe snove , kako reèe Mak Dizdar, dok upitnici vri te sa kamenih gromada??? Da se otkamene bogumili, ta bi nam rekli? Ova ruka ti ka e da stane i zamisli se nad svojim rukama , pisali su na i dobri preci. Dio su nas i dio smo njih, kakav dijalog imamo sa pro lo æu, kulturno historijskim naslijeðem, na im spomenicima steæcima, i neprestanom opomenom? Da nisu tako ogromni mo da bi do sada svi nestali. Steæci su velika tajna Bosne, a ve u se za prista e Crkve bosanske koja se nije uklapala u dotada nja vjerska uèenja istoèna i zapadna, nego je bila posebna, samo svoja, bosanska. Steæci, bosanski nadgrobni spomenici, najsna nija su kulturna i umjetnièka pojava srednjovjekovne Bosne, biljeg su jednog vremena i prostora. Koliko danas imamo ovih, u svijetu jedinstvenih, spomenika koje smo naslijedili, kako ih èuvamo , ta znamo o njima, koliko se ponosimo, po tujemo ih? Pod njima le e dobri ljudi, izginuli u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena. Steæci fasciniraju i zahti jevaju zavrijeðenu pa nju. Ali to su neke stvari koje èovjek uzme zdravo za gotovo; znamo da ih imamo i da ih niko drugi nema i prosjeènom èovjeku je dosta. Steæci predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznaèajn ijih pojava u kulturi i historiji srednjovjekovne Bosne. To je jedinstven i neponovlj iv tip nadgrobnih spomenika koji su svojim oblikom, umjetnièkim sadr ajem i okolnostima nastanka skrenuli na sebe pa nju svjetske javnosti. Steæci su svojom velièinom, ukrasnim elementi ma i brojno æu svjedoèili o snazi, polo aju i uti caju onih nad èijim posmrtnim ostacima su podizani. Steæci su bosanski srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji datiraju od XII do kraja XVI s toljeæa. Najveæi broj steæaka nastao je tokom XIV i XV stoljeæa. Teritorijalna rasprostranjenos t steæaka vezuje se prostor nekada nje srednjovjekovne bosanske dr ave, tj. teritorije dana nje Bosne i Hercegovine, koja i jeste centralno mjesto bosanskih steæaka kao nadgrobnih spomenika, kao i susjedne oblasti Hrvatske, Crne Gore i Srbije. irom Bosne i Hercegovine nalaze se nekropole steæaka koje impresioniraju ljepotom svoga izgleda, te snagom i èvrstinom svoga postojanja. Oni svjedoèe o

pro lom vremenu u kome su bili simboli, te tako privlaèe veliku pa nju istra ivaèa, kao jedno od najznaèajnijih obilje ja srednjovjekovnog razdoblja bosanske pro losti... , tako poèinju svoj rad Seudin Muratoviæ i Zehrudin Masliæ. Steæci na podruèju opæine ivinice , knjiga je prije svega znaèajna za historièare, istra ivaèe, a svakako i za sve ljubitelje kulturno-historijske ba tine Bosne i Hercegovine. Ovo je, takoðer, knjiga koja ima veliki znaèaj za kulturno-historijsko naslijeðe Bosne i Hercegovine. Autori preciznim detaljima daju bilje ke vezane za sada nje stanje steæaka na podruèju opæine ivinice, lokalitete, broj steæaka kao i stepen oèuvanosti navedenih. U odnosu na ranija istra ivanja ovo djelo sistematski obraðuje i donosi pregled, pored starih 14, i 13 novih nekropola sa nekoliko pojedinaènih usamljenih steæaka. Autori su evidenti rali ukupno 305 steæaka od kojih najvi e ima sljemenaka, èak 122, zati m stupova 103, sanduka 17, jedna ploèa i 62 neutvrðena oblika. Knjiga Steæci na podruèju opæine ivinice pored predgovora i priloga, sastoji se od èetiri dijela. Prvi dio donosi pregled historije ivinica i okoline u njenoj pro losti. U drugom dijelu opisane su opæe karakteristike steæaka: pojam steæak , oblici, ukrasni motivi, natpisi, zati m naèin klesanja, naèin postavljanja steæka i samog sahranjivanja pokojnika. Treæi dio autori su naslovili Tokovi istra ivanja steæaka , gdje iznose dosada nje rezultate nauènih istra ivanja steæaka. U èetvrtom poglavlju, koje predstavlja i glavni dio knjige, autori prezentiraju podatke svojih istra ivanja. Autori su istra ivanjima na terenu opæine uspjeli da prikupe i na jednom mjestu objave podatke o velikom broju steæaka - njih 305, ako uzmemo u obzir da su se istra ivanja na opæini ivinice o pitanju ovih kulturnohistorijskih spomenika, osim istra ivaèa efi ka Be lagiæa, uglavnom svodila na uobièajeno nabrajanje njihovih lokaliteta. Brojni lokaliteti steæaka posjeduju bogatu i veoma vrijednu ornamentiku kao svojstven umjetnièki izraz tog vremena. Ukrasni motivi koji su zastupljeni na steæcima su: polumjesec, maè, tap, indra, nazubljeni okviri, moti vi kuæa, kruga, zati m motivi ljiljana, cvijeta, cik-cak vrpce, razne vrste spirala, bordura i r ozeta. Mogu se, takoðer, naæi razni kombinirani motivi na steæcima, kao to su polumjesec sa rozetom ili spirala sa grozdovima i slièno. Jedan od najzanimljivijih steæaka na podruèju opæine ivinice, na kojem

je prikazana kombinacija konja i jahaèa, smje ten je u selu Ðurðeviku, u dvori tu osnovne kole. Steæak je oblikom sljemenjak, na njegovoj istoènoj strani unutar nazubl jenog okvira prikazan je konjanik koji u jednoj ruci dr i uzde, a u drugoj koplje. Na istom steæku, sa njegove ju ne strane, nalazi se i natpis i predstavlja jedini st eæak na podruèju opæine ivinice na kome se nalazi pisani tekst. Tekst glasi: Ase le i Stojan Utuloviæ na svojoj zemlji na plemenitoj /se/ postavi Ostoa (Ostoja) brat jeg (ov) . Natpis na steæku je pisan srednjovjekovnim bosanskim pismom bosanèicom. Tekst je prvi otkrio i objavio Æiro Truhelka 1895. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja. Steæak je izmje ten na ovu lokaciju sa nekropole Vrpolje, kako bi se za titio od uni ten ja. Na podruèju opæine ivinice, kako je i navedeno, od 27 nekropola steæaka izdvajaju se odreðene nekropole. Nekropola steæaka Jasik nalazi se u naselju Graèanica, opæina ivinice. Lokalitet je u blizini seoske d amije, taènije na njivi Jasik. Na ovom lokalitetu nalaze se 32 steæka. Sljemenjaka sa postoljem ima 24, zatim jedna ploèa, tri sanduka, tri stupa i jedan neutvrðeni oblik. Ukra eno je pet steæaka, i to tri stupa i dva sljemenj aka. Od ukrasnih moti va susreæemo: dvostruku spiralu, polumjesec i rozete, pravougaonik i krst. Krst sa kru nim dodacima predstavlja egipatski hijeroglif koj i je imao znaèenje ivota . Svi steæci sa ove nekropole raðeni su od veoma kvalitetnog kamena kreènjaka. Postavljeni su pravcem zapad istok u nizove. Nekropola steæaka Trijebnik u naselju Ðurðevik, opæina ivinice, ima 11 steæaka i predstavlja jednu od najljep ih nekropola na podruèju opæine ivinice. Odlikuje se relativno velikim steæcima na kojima se nalaze mnogobrojni ukrasi. Steæci su u obliku sljemenjaka koji su klesani zajedno sa postoljem. Na steæcima su vje to predstavljene razlièite vrste biljnih ukrasa meðu kojima su: cik-cak vrpce, sti lizo vani ljiljani, spirale, stilizovane biljke sa grozdovima i spiralama. Nekropola je u dosta u dobrom stanju, osim nekoliko primjeraka koji su gotovo pod zemljom. Spomenici su izraðeni od kvalitetnog kamena kreènjaka to je doprinijelo da su i danas u dobrom stanju. Na lokalitetu kod osnovne kole u Ðurðeviku nalazi se nekoliko steæaka koji su tu doneseni sa raznih lokaliteta zbog irenja povr inskog kopa uglja. Autori su obi li, fotografi sali, i predstavili slijedeæe nekropole steæaka spomenut æu neke: Mramorje (Lukavica), Trijebnik (Ðurðevik), Mramorje I i Mramorje II (Repuh), Brezje (Podgajevi), Jelah (Vrnojeviæi), Husinoviæi (Djedino), Lukino Brdo (Zukiæi), Me iæ (Donja Vi æa), Mulabdiæi (Odoroviæi), Podkr (Kuljan), ti tovi (Kuljan), Krèevina (Kr iæi), Zagroblje (Kr iæi), Mandu e (Brnjica), Hornica ( arenjak), Pezino brdo (Vrnojeviæi), Gradina (Ðurðevik) i drugi. Knjiga Steæci na podruèju opæine ivinice autora Seudina Muratoviæa i Zehrudina Masliæa predstavlja znaèajan doprinos bosanskohercegovaèkoj historiografiji, a svakako i boljem upoznavanju kulturno-historijske vrijednosti steæaka. Treba naglasiti da je knjiga opremljena prateæim kvalitetnim fotografi jama i kart ama, to joj daje posebnu vrijednost.

204

Senad Begoviæ, prof. NAUÈNI SKUP TE ANJSKI PROSTOR U PRO LOSTI POVODOM 450 GODINA VAKUFA GAZI FERHAD-BEGA U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje Te anj u Te nju je u trajanju od dva dana (11. i 12. decembra 2009. godine) odr an nauèni skup pod nazivom Te anjski prostor u pro losti povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega . Nauèni skup je odr an u okviru kulturne manifestacije Dani grada Te nja 2009. godine. Povod za odr avanje nauènog skupa je 450 godina postojanja vakufa Gazi Ferhad-bega. Pitanje osnivanja vakufa od strane Gazi Ferhad-bega i razvoja grads kog naselja Te anj obradio je autor Mirza Hasan Æeman u knjizi Urbana antropologija Te nja 1461-1878. Autor smatra da se Te anj razvijao na temeljima srednjovjekovne utvrde, koja je u prvim decenijama XVI stoljeæa osvojena od strane Osmanlija i inkorporirana u urbanu strukturu novog naselja kasabe Te anj. Na skupu je predstavljeno nekoliko nauèno-istra ivaèkih radova koji treti raju pitanje lokalne historije Te nja i njegove okoline, od paleolita do XX stoljeæa. Hronolo ki gledano, o pitanju najstarije pro losti Te nja i njegove okoline svoja istra ivanja su predstavili: Mr. Tonko Rajkovaèa, Paleolit na te anjskom prostoru, Dr. Salmedin Mesi hoviæ, Te anjski kraj u prahistoriji i protohistoriji, te Te anjski kraj u antièko doba, Edin akoviæ, prof. Pitanje lociranja rijeke Bathinus. Teme srednjovjekovlja u Te nju i okolini u svojim radovima su obradili: Dr. Edin Mutapèiæ, Upravno-teritorijalno ustrojstvo te anjskog kraja u srednjem vijeku, Dr. D evad Drino, Te anjska povijesna razmeða: susret srednjovjekovnih kultura Ugarske i Bosne Ogled o uplivu ugarskog prava u pravo srednjovjekovne Bosne, Dr. Dubravko Lovrenoviæ, Utvrda Srebrenik u odnosima Ugarske i Bosne do 1463. godine. Svoje radove o temi Te nja i njegove pro losti, kako u osmanskom dobu, ali i u novijim historijskim periodima, predstavili su sljedeæi uèesnici skupa: Mr. Aladin Husiæ, Te anj u 16. stoljeæu, Mr. Rusmir Djedoviæ, Urbani razvoj grada Te nja uloga i znaèaj vakufa, Dr. Mirza Hasan Æeman, Gazi Ferhad-begova d amija u Te nju uvakufljenje, arhitektonske odlike i neke kontroverze, Dr. Almir Fatiæ, Prilog za historiju islamskog obrazovanja te anjskog kraja, Mr. Fuad Omerba iæ, Savrem eno stanje najznaèajnijih te anjskih vakufa, prvenstveno Gazi Ferhad-begovog, Mr. Ramiza Smajiæ, Nemuslimansko stanovni tvo te anjskog kraja: dru tvena obilje ja na razmeðu 17. i 18. stoljeæa, Dr. Enes Pelidija, Te anj u 18. stoljeæu, Milo Jukiæ, Katolici te anjskog kraja kroz popise bosanskih apostolskih vikara od 1762. do uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH, Salkan U ièanin, Borbe ustanika i sultanove vojske u te anjskom kadiluku u vrijeme Omer Lutf i-pa inog boravka u Bosanskom ejaletu (1850-1852), Dr. Galib ljivo, Nemiri u Te nju 1868. godine, Mr. Momèilo Spasojeviæ, Crkvena i prosvjetna ba tina te anjskih Srba, Dr. Adnan Kadriæ, Rukopisne i tampane gramatike osmanskog turskog i bosanskog jezika u

Te nju u drugoj polovici 19. stoljeæa, Dr. Mirza Hasan Æeman, Te anj u okviru austromad arske prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje od 1878. do 1918. godine, Dr. Husnija Kamberoviæ, Muslimanske zemljoposjednièke porodice u Te nju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, Dr. Ismet Bu atliæ, Te anjske muftije, Dr. Azem Ko ar, Kolonije stranaca na podruèju kotara Te anj u vrijeme austrougarske uprave, Dr. D elal Ibrakoviæ, Epohalne promjene i Te anj u 19. i 20. stoljeæu, Mina Kujoviæ, Rad Gradskog poglavarstva Te anj kroz zapisnike sjednica Opæinskog vijeæa od 1919. do 1923. godine, Dr. Omer Hamziæ, Administrativno-teritorijalne i politièke promjene na irem podruèju Te nja u periodu od ukidanja sreza 1933. do njegove ponovne uspostave 1936. godine, Mr. Momèilo Spasojeviæ, Prilike u te anjskom srezu izmeðu dva svjetska rata, Alija Galija eviæ, Privredni razvoj te anjskog prostora (sa posebni m osvrtom na drugu polovinu 20. stoljeæa), Ismet Avdiæ, Odbrana te anjskodobojskog prostora 1992-1995. godine, Husein Galija eviæ, Namjenska industrija u Te nju 1992-1995, Melida Travanèiæ, Te anjske kulturnopovijesne teme Amira Brke, Vojislav Vujanoviæ, Putopisi o Te nju, Almir Zalihiæ, Te anjsko pjesni tvo, Miralem Brkiæ, Te anj u slikarstvu, slikarstvo u Te nju, Suad Huskiæ, Restauracija Gradine: povijest, smisao, ciljevi, Ati f Kujund iæ, Te anjska (kulturna) suvremenost: impuls z a ontolo ku i antropolo ku promjenu. Tokom 2010. godine planira se izdavanje zbornika radova sa navedenog nauènog skupa. Te anj je primjer sredine koja je i ovim nauènim skupom pokazala da brine o kulturno-historijskom naslijeðu grada Te nja i okoline. Ovakav sluèaj je i sa nekim sredinama Tuzlanskog kantona (Graèanica, Srebrenik, Banoviæi), a nadamo se da æe i grad Tuzla, sa vi emilenijumskom kulturnom historijom uskoro organizovati jedan slièan nauèni skup o navedenoj temi.

Almedin Ibri imoviæ, prof. PRILOZI ZA POVIJEST USORE I SOLI POVJESNI MOZAIK BOSANSKE POSAVINE, USORE I SOLI OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANA NJIH DANA (PAVO IVKOVIÆ, ZAGREB, 2008.) Usora i Soli su dijelovi srednjovjekovne Bosne, dio jugoistoène Europe s bogatom pro lo æu i nasljeðem koje sa sobom nose. Geopolo ajem na li su se na prostoru kroz koji su tekla velika povijesna razmeða, suèeljavanja Istoka i Zapada, istoènog i zapadnog kr æanstva, istoène, zapadne i islamske kulture. Upala je sudbinski u ari ta vojnih i politièkih sukoba i interesa i bila podlo na raznim kulturnim i duhovnim utjecajima. U povijesti Usore i Soli rijetka su razdoblja mirnog ivota , ali su zato uèestali ratovi i razaranja i smjenjivanja tuðinske vlasti. Rekli bismo da je tamo nesigurnost trajna. Na tom su se prostoru lomila koplja i sudarale sile Osm anlija i Habsburgovaca, Ugra i Bo njaka (Bosanaca), Srba i Hrvata. Mo da je ba zato pro lost Usore i Soli zamr enija od drugih podruèja Bosne i Hercegovine, jer sve naved eno nije mijenjalo samo duhovnu i materijalnu kulturu veæ i etnièku strukturu stanovni tva. Ovaj se kraj, sve da je i htio, nije mogao od svih tih promjena izol irati, veæ je poprimao razne i razlièite utjecaje, nekada pasivno a nekada i akti vno, no unatoè svemu razvijali su se ovi krajevi i narodi u njima svoja zasebna kulturna i duhovna obilje ja. Ovim reèenicama autor poèinje predgovor svoje knjige, a u mnogome iz toga mo emo izvuæi i zakljuèak, samu su tinu, interes knjige autora u smislu znaèaja koji ima spomenuti prostor (Bosanska Posavina, Usora i Soli) za povijest Bosne i Hercegovine, ne samo u kasnom srednjem vijeku i osmanskom periodu, veæ opæenito kao sastavni dio povijesti Bosne od najstarijih vremena pa do dana njice. Struktura knjige, Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dana njih dana): I. Kratak pregled povijesti Usore u srednjem vijeku (7 45. str.) II. Znaèajni historijski dogaðaji u XIV. i XV. stoljeæu u Usori i Soli (45 57. str.) III. upa Koraj u Usori tijekom srednjeg vijeka (57 77. str.) IV. Povijest upe Nenavi te u srednjem vijeku i osmanskom periodu (Povijest: Gradaèca, Modrièe, Od aka, Bos. amca, Ora ja i Brèkog) (77 95. str.) V. Bosanska Posavina u pro losti (95 121. str.) VI. Narodni ivot i obièaji Bos. Posavine (121 139. str.) VII. Politièke, gospodarske, etnièke, kulturne i vjerske prilike u Bosanskoj Posavini od VI. do XX. stoljeæa (139 169. str.) VIII. Turska vlast u sjeveroistoènoj Bosni i promjene uvjetovane uspostavom te

vlasti (169 187. str.) IX. Kraj Usore i Soli u prva dva stoljeæa turske prevlasti (187 203. str.) X. Napuèenost i okru enje Bosanske Posavine u razdoblju osmanske prevlasti (203 223. str.)

XI. Povijesne tradicije katolièanstva u sjeveroistoènoj Bosni (Franjevci i njihovi samostani u Gradovrhu i Tuzli do 1688. godine) (223 245. str.) XII. Biografi je istaknutih hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sa da njost (245 279. str.) Registar osobnih imena i registar zemljopisnih pojmova (279 303. str.) Djelo Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dana njih dana), predstavljeno je na 303 st rane sa bogatim sadr ajem sa 11 znanstvenih priloga koji predstavljaju povijesne fakte Usore i Soli, upe Koraj, upe Nenavi te i Bosanske Posavine sa osvrtom na pro lost, ali i narodni ivot, obièaje, tradiciju, etnièke, kulturne i vjerske prilike, zatim period prvih stoljeæa osmanske vlasti na prostoru sjeveroistoène Bosne, te tradicije katolièanstva na istom prostoru sa akcentom na franjevce na prostoru obitavanja samostana u Gradovrhu i Tuzli. Posljednji XII. prilog donosi biografi je istaknuti h hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sada njost. Prof. dr. sc. Pavo ivkoviæ ovim djelom je zaista prikazao pravi mozaik Bosanske Posavine. Autor koristi relevan tne izvore i literaturu za izradu ovog dje la. Knjiga Prilozi za povijest Usore i Soli predstavlja sublimiranu analizu dogaðaja iz kraja Bosanske Posavine i srednjovje kovnih upa Usore i Soli, te daje bogate informacije o duhovnoj, etnièkoj, ekonom skoj i politièkoj tradiciji ti h krajeva. Kada se uzme u obzir da je autor prof. dr. sc. Pavo ivkoviæ rodom i porijeklom sa prostora Bosanske Posavine, dakle sjeveroistoène Bosne, ti me mo emo dodati poseban impuls na jaèinu i privr enost autora dotiènim historijskim, kulturnim, etnièkim i drugim segmentima spomenutog djela. Na taj naèin i èitaoci, a naroèito istra ivaèi povijesti sjeveroistoène Bosne, posebno perioda kasnog srednjeg vijeka i poèetka osmanske vlasti u Bosni, mogu naæi mno tvo informacija, povijesnih èinjenica i analiza historijskih de avanja na spomenutom prostoru.

NORMATIVA IZ NASLIJEÐA NORMATIVA IZ NASLIJEÐA

210

ZAKON O ZA TITI I KORI TENJU KULTURNOHISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEÐA Na osnovu èlana 349. stav 1. taèka 5. Ustava Socijalistièke Republike Bosne i Hercegov ine, Predsjedni tvo Socijalistièke Republike Bosne i Hercegovine, donosi UKAZ O PROGLA ENJU ZAKONA O ZA TITI KORI TENJA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEÐA Progla ava se zakon o za titi i kori tenju kulturno-istoriskog i prirodnog naslijeða koj i je donijela Skup ti na Socijalistièke Republike Bosne i Hercegovine na sjednici Vijeæa ud ru enog rada od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Dru tveno-politièkog vijeæa od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Vijeæa op ti na od 16. aprila 1985. godine i na sjednici S kup tine Saveza zajednica-kulture Bosne i Hercegovine od 4. juna 1985. godine. PR broj 739; 2.jula 1985. godine Predsjednik Predsjedni tva SRBiH Sarajevo Munir Mesihoviæ s.r. ZAKON O ZA TITI I KORI TENJU KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEÐA I OP TE ODREDBE Èlan 1. Kulturno-istorijskim nasleðem, u smislu ovog zakona, smatraju se nekretnine i pokr etne stvari, te njihove grupe i cjeline od posebnog kulturnog i istorijskog znaèaja ( u daljem tekstu: dobra kulturno-istoriskog naslijeða). Prirodnim naslijeðem, u smislu ovog zakon, smatraju se dijelovi prirode koji su od posebnog nauènog, obrazovnog, kulturnog, istorijskog, ekonomskog i rekreacionog znaèaja( u daljem tekstu: dobra prirodnog nasljeða). Èlan 2. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara kulturno-istorijskog naslj eða su: spomenici kulture, spomenièke cjeline, arheolo ki lokaliteti, spomen-obilje ja i druga dobra utvrðena ovim zakonom; djela iz oblasti likovnih i primjenjenih umjetnosti, zanatstva, tehnike, muzejsk i materijal, arhivska graða, vrijedne biblioteke, stare i rijetke knjige, fi lmovi i fi lmski m aterijali. Dobra iz alineja 2. predhodnog stava potpunije se odreðuje posebnim zakonima. Èlan 3. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara prirodnog naslijeða su:

prirodni parkovi i predjela, rezervati prirode, prirodne znamenitosti i rijetkosti. Èlan 4. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða mogu biti nepokretna i pokretna.

Èlan 5. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða, kao dobra od op teg interesa, u ivaju posebnu za titu i koriste se pod uslovima i na naèin propisan zakonom. Èlan 6. Za tita i kori tenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða su djelatnosti o d posebnog dru tvenog interesa. Èlan 7. Radni ljudi i graðani, organizacije udru enog rada. dru tveno-politièke zajednice, dru tve nopolitièke organizacije,mjesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajedni ce imaju du nost da tite i pravo da koriste dobra kulturno- istorijskog i prirodnog na sljeða. Dru tveno politièke zajednice i samoupravne interesne zajednice kulture, u okviru sv ojih prava i du nosti , obezbjeðuju uslove za za titu i kori tenje dobara kulturno-istorijsko g i prirodnog nasljeða. Èlan 8. Razvijanje svijesti radnih ljudi, graðana, djece i omladine o znaèaju dobara kulturn oistorijskog i prirodnog nasljeða i neophodnosti njihove za tite trajan je zadatak vaspitnoobrazo vnih, kulturnih i drugih samoupravnih organizacija i zajednica. Èlan 9. Nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobara kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeða u ivaju prethodnu za titu d ok se po odredbama ovog zakona ne utvrdi da li imaju to svojstvo. Èlan 10. Stvari iskopane iz zemlje ili izvaðene iz vode za koje se predpostavlja da mogu im ati svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeða, dru tvena su svojina. Èlan 11. Pod za titom dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða podrazumijeva se: evidentiranje,istra ivanje i vrednovanje dobara koji u ivaju prethodnu za titu; Uvoðenje svojstva dobara; Progla enje dobara za tiæenim; Voðenje registra i dokumentacije; Èuvanje,odr avanje i pravilno kori tenje dobara; -

Spreèavanje uni tenja dobara i zabrana svake radnje kojom bi se mogao posredno ili neposredno promjeniti oblik ili naru iti svojstvo dobara; Konzervacija i restauracija,adaptacija i revitalizacija dobara; Zabrana trajnog izno enja dobara i ogranièenje njihovog privremenog izno enja iz zemlj e; Provoðenje drugih mjera za za titu dobara utvrðenih zakonom. Èlan 12. Pod kori tenjem dobara kulturno istorijskog i prirodnog nasljeða podrazumijeva se st varanje uslova koji omoguæavaju da za tiæena dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða budu dostupna javnosti radi zadovoljavanja vaspitno-obrazovnih, kulturnih i nauèni h potreba radnih ljudi i graðana. Èlan 13. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða ne mogu se koristiti na naèin koji b i nanosio tetu kulturnoj ba tini, dru tveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, bratstvu i jedinstv u, ravnopravnosti i zajedni tvu naroda i narodnosti Jugoslavije.

Èlan 14. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnognasljeða razvrstavaju se prema znaèaju u tri k ategorije. Prvu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða èine dobra od izuze tnog znaèaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, kao i dobara iz Spi ska svjetske ba tine Jugoslavije. Drugu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða èine dobra koja su od velikog znaèaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, odnosno za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Treæu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða èine ostala znaèajna dobra. Èlan 15. Bli e kriterije za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða i z prethodnog èlana, kao i postupak za kategorizaciju, propisuje Republièki komitet za obrazovanje , nauku, kulturu i fizièku kulturu (u daljem tekstu: Republièki komitet), po prethodno pribavljenommi ljenju Zavoda za za titu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða Bosn e i Hercegovine (u daljem tekstu: Zavod BiH). Èlan 16. Za titom i utvrðivanjem uslova za kori tenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog n asljeða bavi se: zavodi za za titu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða (u daljem tekstu: zavodi ) i Zavod BiH, kao posebne organizacije udru enog rada osnovane za vr enje djelatnosti za tite kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða; nacionalni parkovi,muzeji,galerije,arhivi i biblioteke (u daljem tekstu: organiz acije za za titu) u okviru svojih djelatnosti utvrðenih posebnim zakonima, a na naèin utvrðen ovim zakonom. Èlan 17. Skup ti na op tine, èije podruèje nije obuhvaæeno djelatno æu zavoda, povjerava br enje poslova iz djelokruga zavoda organizaciji za za titu sa svoga podruèja koja ispunjav a uslove u skladu sa odredbama ovog zakona ili Zavodu BiH. Izuzetno skup ti na op tine iz predhodnog stava mo e povjeriti vr enje poslova iz djelok ruga zavoda i drugoj organizaciji udru enog rada, ako ispunjava uslove u skladu sa odre

dbama ovog zakona. Èlan 18. Skup ti na op tine mo e povjeriti èuvanje, odr avanje i kori æenje jednog ili vi e nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða mjesnoj zajednici, dru tvenoj organ izaciji, organizaciji udru enog rada, kao i drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici na njihov predlog odnosno uz njihovu saglasnost. Èlan 19. U vr enju djelatnosti za tite i kori æenja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða zavodi. Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su da meðusobno saraðuju, a naroèito na usklaðivanju planova rada, kori æenju tehnièke opreme, struènih kadrova i informacija. II DOBRA KILTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEÐA Èlan 20. Spomenici kulture su graðevinsko-arhitektonski objekti i graðevinske i fortifi kacio ne cjeline, drugi nepokretni objekti, kao i dijelovi objekata i cjelina trajno veza nih za odre

ðenu, sredinu, s njima povezana djela monumentalnogi dekorativnog slikarstva, vaja rstva i primijenjenih umjetnosti,kao i pokretne stvariu njimakoje èine autentiènu cjelinu sa tim objektima. Èlan 21. Spomenièke cjeline su naselja ili dijelovi naselja kao i nekropolei druge grupe gr aðevina kada èine jedinstvenu cjelinu koja ima posebnu kulturnu, istorijsku, umjetnièku, nauèn u i vaspitno-obrazovnu vrijednost. Èlan 22. Arheolo ki lokaliteti su podruèje na kojima se na zemlji, pod zemljom ili u vodi nal aze istorijski ili etnolo ki sadr aji koji predstavljaju posebnu kulturnu,istorijsku ili nauènu vrijednost, kao i podruèja na kojima su arheolo ka istra ivanja u toku. Èlan 23. Spomen-obilje ja su pojedinaèni objekti ili grupe objekata iz oblasti lhkovnih i dru gih umjetnosti, urbanizma i arhitekture, nazivi mjesta,ulica i trgova i druga obilje j a koja slu e za oèuvanje uspomena na znaèajne dogaðaje i liènosti iz op te istorije, istorije naroda i narodnosti Jugoslavije, a posebno narodnooslobodilaèkog rata i revolucije. Èlan 24. Dobra kulturno-istorijskog nasljeða, u smislu ovog zakona, su i graðevinsko-arhitekt onski objekti koji su uspostavljeni po pravilima istorijske restauracije i koji predst avljaju vjerne kopije nestalog ili rijetkog objekta, te objekti savremenog stvarala tva (arhitektonskog, likovnog i primijenjenog) koji su u javnosti priznati kao znaèajna dostignuæa vremena u kome su nastali. Èlan 25. Prirodne parkove i predjela èine: nacionalni parkovi, memorijalna podruèja, parkovi prirode i predjeli prirodnih ljepota. Rezervate prirode èine: op ti (strogi) i posebni (specijalni)rezervati prirode. Prirodne znamenitosti i rijetkosti èine: spomenici prirode, memorijalna priroda dobara, spomenici oblikovane prirode i pojedine ugro ene biljne i ivoti njske vrste. Èlan 26.

Nacionalni parkovi su predjeli prete no izvorne prirode, izuzetnih i vi estrukih pri rodnih drugih vrijednosti. Memorijalna podruèja su prirodni predjeli sa ili bez spomen-obilje ja vezanih za znaèa jne istorijske dogaðaje ili liènosti (spomen-parkovi, spomen podruèja, istorijska podruèja, memorijalne zone i sl). Parkovi prirode su veæi predjeli sa izra enim prirodnim i stvorenim vrijednostima i sa drugim prirodnim predjelima, prirodnim znamenitostima i rijetkostima ili dobrima kulturnoistorijskog nasljeða, kao dijelovima jedinstvene cjeline. Predjeli prirodnih ljepota su manja prirodna ili kulti visana podruèja (znaèajni kra jolici, vidikovci, park- ume i sl). Èlan 27. Op ti (strogi) rezervati prirode su predjeli izvorne prirode sa oèuvanim ili u najveæo j mjeri oèuvanim ekosistemima, kao i stani ta endemnih i drugih rijetkih biljnih i ivot injskih vrsta. Posebni (specijalni) rezervati su predjeli u kojima je posebno izra ena jedna ili nekoliko izuzetnih prirodnih vrijednosti koje treba tititi odnosno prirodnih procesa koje treba pratiti ili usmjeravati.

Èlan 28. Spomenici prirode su prirodna dobra geomorfolo kog, geolo kog, hidrolo kog ili paleont olo kog karaktera, pojedini primjerci biljnog svijeta, prostorno mali botanièki ili zoolo ki lokaliteti specifiènih, ugro enih ili rijetkih odlika, svojstava ili oblika. Memorijalna prirodna dobra su dobra ive ili ne ive prirode sa ili bez spomen-obilje j avezanih za znaèajne istorijske dogaðaje i liènosti. Spomenici oblikovane prirode su na parkovskiili drugi naèin oblikovane prirodne il i saðene ume ( ume-parkovi, aleje, drvoredi, arboretumi, planinske i druge botanièke ba te i sl) i druge povr ine. Ugro ene biljne i ivotinjske vrste su rijetke ili prorijeðene ili na drugi naèin ugro ene vrste samoniklih biljaka i slobodnih jednice. ivotinja,njihovi razvojni oblici,stani ta i za

III ZA TITA I KORI ÆENJE DOBARA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEÐA Èlan 29. Za tita dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða obuhvata prethodnu za ti tu i za titu.? Èlan 30. Pod prethodnom za titom podrazumijeva se evidentiranje i preduzimanje svih radnji i mjera koje imaju za cilj oèuvanje u postojeæem stanju nekretnina, pokretnih stvari i dijelova prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobra kulturno-istorijsk og ili prirodnog nasljeða,kao i spreèavanje svake radnje kojom bi se te nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode uni ti li, o tetili ili otuðili. Èlan 31. Du nost je dru tvenih pravnih, graðanskih pravnih i fizièkih lica, koja na bilo koji naèin doðu u posjed nekretnine, pokretne stvari ilidijela prirode, za koje se mo e pretpos taviti da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeða, da: -odmah prijave nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode zavodu odnosno odgovar ajuæojorganizaciji za za titu, kao i op tinskom organu uprave nadle nom za poslove kulture (u daljem tekstu: op tinski organ uprave) i dostave podatke radi evidencije; èuvaju i odr avaju nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u polo aju i stanju u kome je naðena; omoguæe zavodu ili odgovarajuæoj organizaciji za za titu, odnosno op ti nskom organu uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podatak a za evi

denciju i dokumentaciju o njima. Èlan 32. Zavodi i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti, obavje tavaju lica iz pr ethodnog èlana i nadle ni op tinski organ uprave koje nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode u ivaju prethodnuza titu, radi preduzimanj odgovarajuæih mjera za za ti tu u skl adu sa ovim zakonom. Èlan 33. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti , evidenti r aju, istra uju i vrednuju nekretnine, pokretne stvari i dijelove prirode koji u ivaju prethodnu z a titu. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti, na osnovu i zvr enogvrednovanja i kriterija za kategorizaciju, utvrðuju koja nekretnina, pokretna stvar i dio prirode koji u iva prethodnu za titu ima svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili pri rodnog nasljeðai predla u nadle noj skup ti ni op tine odnosno izvr nom organu skup ti ne op tine i Skup ti ni Socijalistièke Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Skup ti na SRBiH)

odnosno Izvr nom vijeæu Skup tine SRBiH progla enje tog dobra za tiæenim. Èlan 34. Predlog za progla enje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða za tiæenim sadr i: naziv dobra;opis dobra sa osnovnom dokumentacijom; granice dobra sa povr inom njeg ove neposredne okoline i odgovarajuæe katastarske i zemlji no-knji ne podatke; kategoriju;

mjere za za ti tu, kori æenje,ureðenje i odr avanje dobra sa osnovnim tehnièkim i finansijsk im pokazateljima; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i kome bi dobro trebalo povjeriti na èuvanje. Èlan 35. Nadle ni organi iz èlana 33.stav 2. ovog zakona du ni su da razmotre predlog za progla e nje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða za tiæenim u roku od est mjeseci od dana podno enja predloga. Èlan 36. Skup ti na op tine, na predlog nadle nog zavoda, progla ava za tiæenim nepokretna dobra kultirno-istorijskog i prirodnog nasljeða. Izvr ni organ skup ti ne op tine, na predlog nadle nog zavoda odnosno organizacije za za titu, progla ava za tiæenim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða. Skup tina SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu koju je osnov ala Socijalistièka Republika Bosnai Hercegovina (u daljem tekstu: Republika), progla ava za tiæenim nepokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða od od posebnog znaèaja za Republiku. Izvr no vijeæe Skup tine SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu koju je osnovala Republika; progla ava za tiæenim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða od posebnog znaèaja za Republiku. Izvr no vijeæe Skup tine SRBiH, na predlog organizacija iz predhodnog stava, progla ava za tiæenim ume i lovi ta koja se u smislu ovog zakona smatraju dobrima prirodnog nasljeða , izuzev nacionalnih parkova. Progla enje odreðenog podruèja nacionalnim parkom vr i se zakonom. Èlan 37. Ako se dobro kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeða nalazi ili se odnosi na p odruèje dvije ili vi e op tina, progla enje tog dobra za tiæenim vr e organi op tina iz st.1. i 2. pr thodnog èlana. Èlan 38. U pripremi predloga za progla enje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða z a tiæenim u smislu èlana 36. st 3, 4. i 5. ovog zakona, Zavod BiH i organizacije za za ti tu k oju je osnovala Republika saraðuju sa zavodima odnosno organizacijama za za ti tu na èijem podruèju se nalaze dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða. Èlan 39. Akt o progla enju dobra kulturno-istorijskogi prirodnog nasljeða za tiæenim sadr i: naziv dobra; opis i granice dobra sa povr inom neposredne okoline i pravom svojine;popis katastarskih èestica, odnosno odgovarajuæe katastarske i zemlji no-knji ne podatke; kategoriju; mjere za za ti tu; kori æenje, odr avanje; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i ko me se ono povjerava na èuvanje; izvore sredstava potrebnih za za ti tu, odr avanje i ureðen

je dobra. Èlan 40. Na osnovu akta o progla enju dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeðaza tiæenim (u daljem tekstu: za tiæena dobra) ova dobra upisuju se u registar za tiæenih dobara kul tur

no-istorijskog nasljeða, odnosno u registar za tiæenih dobara prirodnog nasljeða (u dalj em tekstu: registri za tiæenih dobara). Èlan 41. Na za tiæena dobra upisana u registar za tiæenih dobara stavlja se oznaka da su pod za ti tom. Naèin stavljanja oznaka iz prethodnog stava utvrðuje Zavod BiH. Èlan 42. Registre za tiæenih dobara, u okviru svoje nadle nosti, vode zavodi i organizacije za za titu. Organizacije za za titu koju je osnovalarepublika vodi registar za tiæenih dobara iz s voje oblasti za teritoriju Republike. Centralni registar svih za tiæenihdobara za teritoriju Republike (u daljem tekstu: C entralni registar) vodi Zavod BiH. Èlan 43. Zavodi i organizacije za za titu koje vode registre za tiæenih dobara du ni su da dostav e potrebne podatke o tim dobrima Zavodu BiH, radi upisa u Centralni registar. Zavod BiH du an je da ovjereni prepis dijela Centralnog registra dostavi zavodima i organizacijama za za titu, kao i sve promjene nastale u Centralnom registru. Zavodi i organizacije za za titu du ni su da èuvaju ovjereni prepis dijela Centralnog registra. Tehnièka, fotodokumentacija i druga dokumentacija i evidencija o za tiæenim dobrima trajno se èuva i koristi u struène i nauène svrhe u skladu sa samoupravnim op tim aktima zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu. Èlan 44. Zavod BiH vodi evidenciju zavoda, organizacija za za titu, kao i evidenciju graðansk ih pravnih i fizièkih lica koja posjeduju dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog na sljeða. Èlan 45. Propis o voðenju registra za tiæenih dobara i o postupku za brisanje za tiæenih dobara iz registra donosi predsjednikRepublièkog komiteta,po prethodno pribavljenom mi ljen ju Zavoda BiH. Èlan 46. Za tiæena dobra èuvaju se u svom izvornom,prirodnom ili zateèenom stanju, a ukoliko su izlo ena uticaju nepovoljnih prirodnih i drugih faktora, kao i svih ostalih bio lo kih, hemijskih i fizièkih o teæenja, istrebljenja, uni tenja i propadanja koja mijenjaju njihova svojst va i izgledpreduzimaju se odgovarajuæe mjere za za titu da se ugro ena dobra dovedu u prv obitno stanje, saèuvaju od daljnjeg propadanja ili revitaliziraju. Èlan 47. Na spomeniku kulture zabranjeno je izvoðenje radova koji bi mogli da ugroze spomen ik, kao i vr enje promjena koje bi mogle da naru e njegovu izvornosti bitna svojstva.

U spomenièkoj cjelini dozvoljene su samo one radnje koje neæe prouzrokovati izmjenu bitnih svojstava zbog kojih je cjelina za tiæena. U arheolo kom lokalitetu nisu dozvoljene nikakve radnje osim arheolo kih istra ivanja koja provodi ovla æena organizacija udru enog rada, po predhodno pribavljenom odobrenj u Zavoda BiH. Na spomen-obilje ju nisu dozvoljene radnje koje bi mogle ugroziti njegova bitna svojstva,namjenu ili funkciju. Oko spomenika kulture, spomenièke cjeline i spomen-obilje ja utvrðuje se, po potrebi,

za titnopodruèje sa odgovarajuæim mjerama za za titu. Na graðevinsko-arhitektonskim objektima kojisu uspostavljeni po pravilima istorijs ke restauracije i objektima savremenog stvarala tva koji predstavljaju posebnu kultur nu, istorijsku ilinauènu vrijednost nisu dozvoljene radnje koje bi ugrozilo svojstvo dobra zbog k ojeg je to dobro za tiæeno. Èlan 48. U nacionalnom parku, memorijalnom podruèju, parku prirode i predjelu prirodne ljep ote zabranjene su sve radnje koje bi dovele do bitne promjene prirodnih i drugih vri jednosti i specifiènostipodruèja u cjelini, a u njihovim dijelovima radnje koje nisu u skladu sa svojstvima,namjenom ili funkcijom ti h dijelova. U rezervatima prirode i na prirodnim znamenitostima i rijetkostima zabranjene su sve radnje i djelatnosti koje bi mogle poremetiti spontaniprirodni razvoj ili naru iti osnovna prirodna svojstva zbog kojih su za tiæeni. Oko op teg(strogog) rezervata prirode utvrðuje se jedno ili vi e za ti tnih podruèja sa odgovarajuæim mjerama za za titu. U posebnom (specijalnom)rezervatu prirode preduzimaju se mjere u cilju unapreðenja vrijednosti odnosno potpomaganja procesa zbog kojih je rezervat za tiæen. Èlan 49. Ko prouzrokuje o teæenje na za tiæenom dobru du an je pod nadzorom nadle nog zavoda da izvr i opravku o teæenog dobra ili da snosi tro kove opravke. Ko uni ti za tiæeno dobro du an je da naknadinjegovu vrijednost odnosno naknadi tetu nastalu uni tenjem dobra. Èlan 50. U postupku izrade prostornih i urbanistièkih planova u skladu sa propisima o prost ornom ureðenju, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH du an je da dostavi struèni elaborat o za titi i kori æenju nepokretnih za tiæenih dobara, radi uno enja tih dobara u odgovarajuæe prostorne planove. Ako se na podruèju za koje se donosi umskoprivredna, lovnoprivredna i vodoprivredna osnova nalaze nepokretna za tiæena dobra prirodnog nasljeða, ove osnove sadr e i mjere z a za titu i kori æenje utvrðene aktom o progla enju tih dobara za tiæenim. Èlan 51. Radovi na nepokretnim za tiæenim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeðakoja u ivaju predhodno za titu, kao i njihovoj bli oj okolini, kojim a bi se neposredno ili posredno mogao mijenjati izgled svojstvo autentiènosti ili izvornos t, mogu se

izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadle nog zavoda odnosno Zavoda BiH. Radovi na nepokretnim za tiæenim dobrima prirodnog nasljeða izvode se u skladu sa umskop rivrednom, lovnoprivrednom i vodoprivredom osnovom. Ukoliko osnove iz predhodnog stava nisu donesene ili ne sadr e mjere za za ti tu, ra dovi na ovim dobrima mogu se izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadle nog zavoda odn osnoZavoda BiH. Èlan 52. Ako se izvoðaè radova ne pridr ava utvrðenih mjera za za titu, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH du an je odmah pokrene postupak kod nadle nog inspekcijskogorgana za obust avljanje daljih radova dok ne budu obezbijeðeni uslovi za njihovo pravilno izvoðenje. Ukoliko se u toku izvoðenja radova pojavi nepredviðena opasnost za za tiæeno dobro, nadle ni zavod odnosno Zavod BiH mo e izmijeniti odnosno dopuniti mjere za za ti tu, o èemu odmah obavje tava izvoðaèa radova i organ uprave nadle an za poslove graðana.

Èlan 53. Kad izvoðaè graðevinskih ili drugih radova naiðe na nekretnine, pokretne stvari ili njih ove ostatke, kao i dijelove prirode za koje se mo epretpostaviti da imaju svojstvo dob ra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeða, o tome æe obavijestiti nadle ni zavod odn osno Zavod BiH koji je du an da, u zavisnosti od vrijednosti dobara, predlo i organu upra ve nadle nom za poslove graðenja dono enje rje enja o privremenoj ili trajnoj obustavi radova. Èlan 54. Investitor je du an da prilikom izvoðenja graðevinskih i drugih radova obezbijedi sva potrebna sredstva za za titu dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koje bi ti m radovima moglo biti ugro eno. Èlan 55. Za vr enje konzervatorskih i restauratorskih radova na nepokretnim za tiæenim dobrima i dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koja u ivaju prethodnuza titu, kao i njihove adaptacije i revitalizacije, potreban je prethodni struèni elaborat na koj i daje saglasnost Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, odnosno nadle ni zavod za dobra treæe kategorije. Za dalje saglasnosti iz prethodnog stava Zavod BiH prethodno pribavlja mi ljenje n adle nog zavoda. Èlan 56. Pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koja u ivaju prethodnu za tit u i pokretna za tiæena dobra ne mogu se trajno iznositi u inostranstvo. Izuzetno, dobra iz prethodnog stava mogu se trajno iznositi u inostranstvo uz od obrenje Republièkog komiteta. Èlan 57. Djela savremenog umjetnièkog stvarala tvamogu se trajno ili privremeno iznositi u in ostranstvo samo uz odobrenje Zavoda BiH. Èlan 58. Pokretna za tiæena dobra mogu se, uz odobrenje Zavoda BiH, privremeno iznositi u ino stranstvo u svrhu izlaganja, konzervacije,ekspertize i slièno. Ako se radi o pokretnim za tiæenim dobrima od posebnog znaèaja za Republiku, Zavod BiH pribavlja saglasnost Republièkog komiteta. U odobrenju iz stava1. ovog èlana odreðuje se rok u kome se za tiæena dobra moraju vratiti u zemlju. Ako je za tiæeno dobro porijeklom iz druge socijalistièke republike ili socijalistièke a utonomne pokrajine, prije izdavanja odobrenja za izno enje u inostranstvo Zavod BiH pribaviæe mi ljenje nadle nog organa te republike odnosno pokrajine.

Èlan 59. Arheolo ka i druga istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða mogu vr iti, u skladu sa programom svojih istra ivanja, organizacije udru enog rada uz odob renje Zavoda BiH. Prije davanja odobrenja iz prethodnog stava Zavod BiH pribavlja mi ljenje zavoda n a èijem se podruèju vr i istra ivanje. Nauèno istra ivanja dobara kulturno-istorijskog prirodnog nasljeða mogu vr iti, u skladu sa programom svojih nauènih istra ivanja, organizacije udru enog rada, kao i fizièka lic a uz odobrenje nadle nog zavoda odnosno organizacije za za titu. Aktom o odobrenju iz st. 1. i 3. ovog èlana utvrðuju se podruèje, obim, uslovi i mjere za za titu.

Èlan 60. Protiv akta o odobrenju iz èlana 58. stav 1. ovog zakona i st. 1. i 3. prethodnog èl ana mo e se izjaviti alba Republièkom komitetu. Èlan 61. Organizacije udru enog rada i fizièko lice iz èlana 59. st. 1. i 3. ovog zakona du ni su da u roku od est mjeseci po zavr enim radovima dostave Zavodu BiH, nadle nom zavodu, odn osno organizaciji za za titu izvje taja o izvr enom istra ivanju i dokumentacioni materijal o pronaðenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokalitetima. Èlan 62. Organizacija udru enog rada koja je vr ila arheolo ka i druga istra ivanja mo e radi nauène odbrane da zadr i pokretna dobra koja pronaðe prilikom istra ivanja najdu e jednu godinu. Po isteku ovog roka organizacija je du na da ta dobra preda odgovarajuæem mu zeju odnosno op ti ni na èijem podruèju su naðena. Èlan 63. Ako se arheolo ka i druga istra ivanja vr e protivno mjerama za za ti tu utvrðenim u aktu o odobrenju, Zavod BiH mo e privremeno obustaviti istra ivanje u cilju obezbjeðenja pr avilnogizvoðenja radova, a u sluèaju neposredne opasnosti po iskopine mo e oduzeti dato odobrenje. Èlan 64. Organizacija udru enog rada koja vr i arheolo ka i druga istra ivanja du na je konzervirat i, odnosno saèuvati od o teæenja sve nekretnine pokretne stvari ili dijelove prirode otkrivene prilikom iskopavanja za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvo dobra kultu rnoistorijskog ili prirodnog nasljeða, kao i arheolo ki lokalitet na kome su otkrivena. Èlan 65. Za tiæena dobra mogu se koristiti pod uslovom da se ne o teæuju i da se ne umanjuje njihova autentiènost i vrijednost. Za tiæena dobra mogu se koristiti prvenstveno za: zadovoljavanje obrazovno-vaspitnih, kulturnih i nauènih potreba radnih ljudi i graða na; potrebe dru tveno-politièkih organizacija, organizacija udru enog rada i drugih organi zacija i zajednica; potrebe privrede, ako su postupkom revitalizacije za to prilagoðena. Èlan 66. Bli e uslove pod kojima se za tiæena dobra mogu koristiti i naèin kori æenja utvrðuju zavodi, Zavod BiH odnosno organizacije za za titu, u okviru svoje nadle nosti.

Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su da uèine dostupnim javnosti uslov e i naèin kori æenja za tiæenih dobara. Èlan 67. Nepokretna za tiæena dobra mogu se postupkom revitalizacije i restauracije prilagodi ti savremenim potrebama i namjenama za: kulturno-umjetnièke i nauène djelatnosti (biblioteke, muzeje, stalne i povremene izl o be i sl); obrazovno vaspitne djelatnosti (organizovanje predavanja, drugih pogodnih oblika obrazovno-vaspitne djelatnosti i sl); ugosti teljske, turistièke i druge djelatnosti. Èlan 68. Pokretna za tiæena dobra èiji su imaoci dru tvena pravna, graðanska pravna ili fizièka

lica mogu se koristiti za : sistematska izlaganja u vidu organizovanja stalnih i povremenih postavki i pokre tnih izlo bi; vaspitno-obrazovne svrhe; nauènu odbranu davanjem na kori æenje nauènim radnicima; turistièko-propagandne svrhe. Èlan 69. Za tiæena dobra koja nisu javno izlo ena, a èuvaju se depoima, mogu se dati na privremen o kori æenje nauènim radnicima, zainteresovanim organizacijama, kao i drugim dru tvenim pravnim, graðanskim pravnim i fizièkim licima, ukoliko je to ureðeno posebnim propisima odnosno samoupravnim op ti m aktima zavoda, Zavod BiH odnosno organizaci je za za titu. IV PRAVA I OBAVEZE IMALACA ZA TIÆENIH DOBARA Èlan 70. Imalac za tiæenog dobra, u smislu ovog zakona jeste dru tveno pravno, graðansko pravo i fizièko lice koje po bilo kom osnovu posjeduje ovo dobro. Èlan 71. Imalac za tiæenog dobra ima pravo: da za tiæeno dobro koristi u skladu sa utvrðenim mjerama za za titu; da od zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu tra i potrebna uputstva, st ruènu i tehnièku pomoæ za pravilno odr avanje za tiæenog dobra ili za uklanjanje nastalih tetnih posljedica za koje nije odgovoran i da tra i materijalnu pomoæ za izvr avanje odreðenih mjera za za titu; da tra i da se za tiæeno dobro bez naknade struèno pregleda od strane zavoda, Zavoda, BiH odnosno organizacije za za titu; na praviènu naknadu za zabranu kori æenja ili ogranièenja za tiæenog dobra; na naknadu banrednih tro kova; da koristi povlastice u skladu sa posebnim zakonom. Èlan 72. Imalac za tiæenog dobra du an je da dobro bri ljivo èuva i odr ava u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i da obavje tava nadle ni zavod, Zavod BiH odnosno organizaciju za za titu o svim nastalim promjenama koje mogu bitno umanjiti ili naru iti svojstvo to g dobra. Èlan 73. Imalac za tiæenog dobra ne smije koristiti i upotrebljavati dobro i njegovu neposred nu okolinu u svrhe koje nisu u skladu sa njegovom prirodom, namjenom i znaèajem, ili ga koristiti na naèin koji mo e dovesti do njegovog o teæenja. Èlan 74.

Imalac za tiæenog dobra du an je da dopusti istra ivanje i prouèavanje na dobru u nauène i kulturno-istorijske svrhe organizacije udru enog rada ili fizièkom licu, ako za to imaju odobrenje nadle nog zavoda, Zavoda BiH, odnosno organizacije za za titu. U koliko bi istra ivanje i prouèavanje u smislu predhodnog stava nanijelo imaocu za tiæe nog dobra tetu ili prouzrokovalo tro kove, organizacija udru enog rada i fizièkog lica koji vr e istra ivanje i prouèavanje du ni su da imaocu plate odgovarajuæu naknadu. Èlan 75. Pored obaveza iz predhodnog èlana, imalac pokretnog za tiæenog dobra du an je da uz odobrenje nadle nog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu ustupi to dob ro

radi izlaganja na izlo bama koje su od posebnog znaèaja za prezentaciju kulturno-ist orijskog nasljeða. Za tiæeno dobro ustupljeno na osnovu prethodnog stava vratiæe se imaocu najkasnije u roku od est mjeseci, raèunajuæi od dana preuzimanja za tiæenog dobra radi izlaganja. Ako imalac za tiæenog dobra odbije da ustupi za tiæeno dobro za izlaganje, rganizator izlo be mo e da u skladu 3a stavom 1. ovog èlana u postupku kod nadle nog redovnog suda tra i ustupanje za tiæenog dobra. Ako se imaocu za tiæenog dobra ustupanjem tog dobra za izlaganje umanji prihod ili materijalna korist koju ima od dobra, organizator izlo be du an je da mu da odgovara juæu naknadu. Èlan 76. Tro kove tekuæeg odr avanja i èuvanja za tiæenog dobra i provoðenje mjere za za titu snosi imalac dobra. Ako odr avanje za druge materijalne ije du an da snosi te od BiH, organizacija tiæenog dobra zahtijeva vanredne tro kove koji prema ujuprihode ili koristi koje imalac ima od za tiæenog dobra, imalac za tiæenog dobra n vanredne tro kove i mo e zahti jevati da ove tro kove snosi zavod, Zav za za titu, odnosno dru tveno-politièka zajednica.

Visina ovih tro kova utvrðuje se sporazumno izmeðu imaoca za tiæenog dobra i nadle nog zavoda, Zavod BiH, organizacije za za titu, odnosno dtu tveno-politièke zajednice. Èlan 77. Ako imalac za tiæenog dobra blagovremeno ne izvr i mjere za za titu, zavod, Zavod BiH, odnosno organizacija za za ti tu opomenuæe ga i odrediti rok u kome je du an izvr iti mjere za za titu. Ako imalac za tiæenog dobra ni poslije opomene ne izvr i mjere za za ti tu, izvr iæe ih zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za za titu, na tro ak imaoca. Èlan 78. Imalac za tiæenog dobra du an je da svaku namjeru premje tanja dobra prijavi nadle nom zavodu odnosno organizaciji za za ti tu na èijem se podruèju nalazi dobro, najkasnije 30 dana prije premje tanja . Zavod odnosno organizacija za za titu mo e zabraniti premje tanje za tiæenog dobra, ako utvrdi da bi se time dobro moglo o tetiti ili ako postoji poseban razlog da se dobro ne premje ta. Èlan 79. Za tiæena dobra u dru tvenoj svojini ne mogu se otuðiti fizièkom ili graðanskom pravnom licu. Èlan 80. Nepokretna za tiæena dobra na kojima postoji pravo svojine mogu se, ako je to u op tem interesu,uz praviènu naknadu ekeproprisati po odredbama Zakona o eksproprijaciji (>> Slu beni list SRBiH<<, broj 19/77).

Èlan 81. Pravo svojina na za tiæenom dobru mo e se ogranièiti ako to zahtjeva op ti interes. Postojanje op teg interesa iz prethodnog stava utvrðuje skup ti na dru tveno-politièke zajednice, po prethodno pribavljenom mi ljenju nadle nog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za za titu. Èlan 82. Ako se mjerama za za ti tu ogranièava kori æenje za tiæenog dobra, dru tveno-politièka zajednica je du na da naknadi vlasniku tetu koja bi nastala ti m ogranièenjem.

Visina tete utvrðuje se sporazumno. U sluèaju spora visinu tete utvrðuje nadle ni redovni sud. Èlan 83. Imalac za tiæenog dobra ima pravo da dobro proda. Pravo preèe kupovine za tiæenog dobra ima op ti na na èijem se podruèju to dobro na lazi. Èlan 84. Imalac za tiæenog dobra koji namjerava da dobro proda du an je da ga ponudi op ti ni na èijem podruèju se nalazi za tiæeno dobro i obavijesti je o uslovima prodaje. Op tina je du na da, po predhodno pribavljenom mi ljenju zavoda odnosno organizacije za za titu, u roku od 60 dana obavijesti imaoca da li prihvata ponudu. Ako u ovom roku imalac ne bude obavije ten smatraæe se da ponuda nije prihvaæena. Èlan 85. U sluèaju prodaje za tiæenog dobra u svojini graðana za èije su odr avanje, opravku, konzervaciju ili restauraciju ulo ena dru tvena sredstva, imalac za tiæenog dobra du an je da naknadi davaocu tih sredstava iznos za koji se usljed ulaganja poveæala vrijedn ost za tiæenog dobra. V ZAVODI I ZAVOD BiH Èlan 86. Zavod mo e osnovati dru tveno-politièka zajednica, organizacija udru enog rada i samoupravna interesna zajednica kulture. Zavod mogu osnovati i vi e osnivaèa zajedno. Meðusobna prava i obaveze osnivaèa iz prethodnog stava ureðuju se samoupravnim sporazu mom. Èlan 87. Prije dono enja akta o osnivanju zavoda osnivaè je du an da izradi elaborat o dru tvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja zavoda. Prije usvajanja elaborata iz prethodnog stava osnivaè je du an da pribavi mi ljenje sk up tine dru tveno-politièke zajednice i saglasnost samoupravne interesne zajednice kulture s a podruèja na kome æe zavod djelovati o opravdanosti osnivanja zavoda. Èlan 88. Zavod se mo e osnovati i poèeti sa radom odnosno vr iti djelatnost za ti te dobara kultu rnoistorijskog i prirodnog nasljeða ako su, pored op tih uslova za osnivanje organizaci je udru enog rada, ispunjeni i posebni uslovi, i to: -obezbjeðena tehnièka oprema za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; -obezbjeðeni kadrovi: arhitekt, arheolog, istorièarumjetnosti , istorièar, etnolog i s truènjak za za titu prirodnog nasljeða. Zavod BiH mo e vr iti djelatnosti za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða ako ima: -odgovarajuæe prostorije za arhitektonski atelje, restauratorski atelje, fotoatelj e, biblioteku, dokumentaciju i radne prostorije za struène i druge radnike;

tehnièku opremu za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; kadrove: arheologa, arhitektu, istorièara umjetnosti , istorièara etnologa, slikararestauratora, biologa, geografa, umskog in enjera, diplomiranog pravnika, orjentalistu i dokument aristu.

Èlan 89. Zavod mo e poèeti sa radom odnosno vr iti djelatnost za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða kada Republièki komitet utvrdi da su ispunjeni uslovi za poèetak rada odnosnoza vr enje djelatnosti za ti te. Zahtjev za utvrðivanje postojanja uslova za poèetak rada zavoda podnosi osnivaè na èijem æe podruèju biti sjedni te zavoda. Èlan 91. Pored poslova utvrðenih ovim zakonom, zavod naroèito: utvrðuje mjere za za titu i kori æenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koja se nalaze na podruèju na kojemdjeluje zavod, s tim to za dobra prve i druge ka tegorije prethodno pribavlja saglasnost Zavoda BiH: izraðuje elaborat i projekte u cilju èuvanja, odr avanja i kori æenja za tiæenih dobara na koje saglasnost daje Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, a u sluèaju po trebe izvodi takve radove, ako ispunjava uslove utvrðene propisima o prostornom ureðenju; stara se primjeni savremenih metoda za ti te; pru a struènu pomoæ imaocima za tiæenik dobara; vr i propagandu i populerizaciju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða, objavlju je publikacije o ovom nasljeðu i rezultatima rada na njegovoj za titi; -organizuje predavanja, izlo be i druge pogodne oblike kulturno-obrazovne djelatno sti. Èlan 92. Pored poslova utvrðenih ovim zakonom, Zavod BiH naroèito: vr i struèni nadzor nad radom zavoda i stara se o jedinstvenoj primjeni kriterija za kategorizaciju i o postupku za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða; radi na obrazovanju i usavr avanju struènih kadrova u zavodima; prati i prouèava stanje u oblasti za ti te kori æenja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða u Republici i priprema informativno-anlitièke materijale radi daljeg razvoja i una preðenja te oblasti; bavi se nauènoistra ivaèkim radom u oblasti za tite i kori æenja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða; organizuje razne oblike razmjene iskustva i saradnje sa ostalim zavodima i koord inira poslove meðusobne, meðurepublièko-pokrajinske i meðunarodne saradnje.

Zavod BiH mo e da obavlja i poslove iz predthodnog èlana, ako su mu ti poslovi povje re ni u smislu èlana 17. stav 1. ovog zakona. Èlan 93. Osnivaè mo e ukinuti zavod ako ne ispunjava zadatke radi kojih je osnovan ili ako ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom. Ako organizacija za za titu odnosno organizacija udru enog rada koja je u smislu èlana 17. ovog zakona povjereno obavljanje poslova za tite ne izvr ava te poslove, skup ti n a op tine mo e joj oduzeti pravo na vr enje ti h poslova. Èlan 94. Kada Republièki komitet utvrdi da zavod ne ispunjava uslove za rad koji su propisa ni, odrediæe rok u kojem je osnivaè du an ukloniti utvrðene nedostatke. Ukoliko nedostaci ne budu otklonjeni u odreðenom roku, predlo itæe osnivaèu ukidanje zavoda. Akt o ukidanju zavoda donosi osnivaè, uz prethodno pribavljeno mi ljenje radnika zav oda. Ako osnivaè ne donese akt o ukidanju zavoda u roku od tri mjeseca od dana podno enja

predloga, o ukidanju odluèuje skup ti na op tinena èijem podruèju je sjedi te zavoda. Èlan 95. Na osnivanje i rad zavoda i Zavoda BiH primjenjuju se propisi o organizacijama u dru enog rada, ako ovim zakonom nije drukèije odreðeno. Na osnivanje i rad organizacije za za titu primjenjuju se propisi o organizacijama udru enog rada, posebni kojima se utvrðuje njihova djelatnost i odredbe ovog zakona koje se odnose na za titu i kori æenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða. Èlan 96. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu mogu da meðusobno razmjenjuju i ustupaju za tiæena dobra koja èuvaju u cilju obrazovanja cjelina, fondovi ili zbirki u skladu s a svojim samoupravnim op ti m aktima. Èlan 97. Na organizaciju udru enog rada kojoj skup ti na op tine u smislu èlana 17. stav 2. ovog zakona povjeri obavljanje poslova zavoda primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na zavod. Èlan 98. U upravljanju poslovima od posebnog dru tvenog interesa u zavodu i Zavodu BiH uèestv ujui predstavnici osnivaèa, zainteresovanihorganizacija rada iz oblasti privrednih i dr ugih djelatnosti i dru tveno-politièkih organizacija (u daljem tekstu:predstavnici dru tven e zajednice). Statutom ili drugimsamoupravnim op tim aktom zavoda i Zavoda BiH odreðuju se zainter esovani organi i organizacije, kao i broj èlanova koje oni imaju odnosno delegiraju u odgovarajuæi organ upravljanja. Èlan 99. Poslovi u èijem upravljanju uèestvuju predstavnici dru tvene zajednice su naroèito: praæenje i razmatranje rada zavoda i utvrðivanje smjernica za njegov rad; dono enje godi njih, srednjoroènih i dugoroènih programa, planova rada i razvoja zavoda; utvrðivanje osnovne namjene kori æenja sredstava i osnovnih uslova sticanja dohotka i poslovanja; utvrðivanje predloga za progla enje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða z a tiæenim; dono enje odluke o preduzimanju posebnih konzervatorskih, restauratorskih i drugih mjera za za titu; -odluèivanje o stvaranju stalnih ili povremenih izlo bi, kao i drugim oblicima upozn avanja javnosti o kulturno- istorijskom i prirodnom nasljeðu; -odluèivanje o davanju saglasnosti na razmjenu pokretnih za tiæenih dobara; razmatranje izvje taja o izvr enju planova i programa za ti te; utvrðivanje predloga statuta; -

imenovanje i razrje enje inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog o rgana. Èlan 100. Pored poslova iz prethodnog èlana, predstavnici dru tvene zajednice u Zavodu BiH uèest vuju, i u : -odluèivanju o podno enju predloga Skup tine SRBiH, odnosno Izvr nom vijeæu Skup ti ne SRBiH za progla enje za tiæenim pojedinih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða od posebnog znaèaja za Republiku;

-odluèivanju o podno enju predloga u postupku eksproprijacije dobara kulturno-istori jskog i prirodnog nasljeða ili prenosa prava njihovog kori æenja; -odluèivanju o davanju odobrenja za privremeno izno enje za tiæenih dobara u inostranstv o u skladu sa èlanom 58. stav 1. ovog zakona; davanju saglasnosti utvrðenih u èlanu 91. sl. 1. i 2. ovog zakona. Èlan 101. Za inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog organa zavoda i Zavoda BiH mo e bit i imenovano lice koje ima visoku kolsku spremu i koje ispunjava druge uslove utvrðene statutom zavoda odnosno Zavoda BiH. Inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa zavoda imenuje or gan upravljanja uz saglasnost osnivaèa. Izvr no vijeæe Skup tine SRBiH daje saglasnost na imenovanje inokosnogodnosno predsjed nika kolegijalnog poslovodnogorgana Zavoda BiH. Èlan 102. Na odredbe statuta zavoda koje se odnose na ostvarivanje posebnog dru tvenog inter esa, na organizaciju, kao i na uslove i postupak imenovanja i razrje enja inokosnog odn osno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa saglasnost daje skup tina op tine na èije m je podruèju sjedi te zavoda. Na odredbe statuta Zavoda BiH iz prethodnog stava saglasnost daje Skup ti na SRBiH . Èlan 103. Ukupan prihod za ostvarivanje zadataka zavoda i Zavoda BiH obezbjeðuje se: slobodnom razmjenom rada neposredno ili preko, odnosno u okviru samoupravne inte resne zajednice kulture; iz bud eta dru tveno-politièke zajednice za odreðene poslove i zadatke; iz drugih izvora. Èlan 104. Nadzor nad zakonito æu rada zavoda vr i op tinski organ uprave nadle an za poslove kulture na èijem podruèju je sjedi te zavoda. Nadzor nad zakonito æu rada Zavoda BiH vr i Republièki komitet. VI KAZNENE ODREDBE Èlan 105. Nivèanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kaznit æe se prekr aj zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za za ti tu, ako: 1. ne preduzme mjere za za titu na dobru kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koje u iva prethodnu za ti tu (èlan 30);

2. ne vodi registre za tiæenih dobara (èlan 42. stav 1); 3. ne vodi registar za tiæenih dobara iz svoje oblasti za teritoriju Republike (èlan 42. stav 2); 4. ne vodi Centralni registar za teritoriju Republike (èlan 42. stav 3); 5. ne dostavi potrebne podatke Zavodu BiH o za tiæenim dobrima radi upisa u Centralni registar (èlan 43. stav 1); 6. ne dostavi ovjereni prepis dijela Centralnog registra zavodima i organizacijama za za titu kao i sve promjene nastale u Centralnom registru (èlan 43.stav 2); 7. ne uèini dostupnim javnosti uslove i naèin kori æenja za tiæenih dobara (èlan 66. stav 2). Za prekr aj iz prethodnog stava kazniæe se i odgovorno lice u zavodu, Zavodu BiH odn osno organizaciji za za ti tu novèanom kaznom od 3.000do 20.000 dinara.

Èlan 106. Novèanom kaznom od 10.000 do 80.000 dinara kazniæe se za prekr aj organizacija urru enog rada, ako: 1. vr i arheolo ka i druga istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða be z odobrenja Zavoda BiH (èlan 59. stav 1); 2. vr i nauèna istra ivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða bez odobren ja nadle nog zavoda odnosno organizacije za za ti tu (èlan 59. stav 3); 3. ne obezbijedi mjere za za ti tu utvrðene aktom o odobrenju (èlan 59. stav 4); 4. u propisanom roku ne dostavi izvje taj zavodu BiH, nadle nom zavodu odnosno organiza cijiza za titu o izvr enom istra ivanju i dokumentacioni materijal o pronaðenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokaliteti ma (èlan 61); 5. po isteku roka od jedne godine ne preda odgovarajuæem muzejuodnosno op ti ni pokretn a dobra koja pronaðe prilikom arheolo kih i drugih istra ivanja (èlan 62); 6. ne konzervira, odnosno ne saèuva od o teæenja nekretnine, pokretne stvari ili dijelove prirode za koje se pretpostavlja da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog il i prirodnog nasljeða koja su otkrivena prilikom iskopavanja, kao i arheolo ki lokalitet na kome su otkriveni (èlan 64). Za prekr aj iz prethodnog stava kazniæe se i odgovorno lice u organizaciji udru enog r ada novèanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. Za prekr aj iz stava 1. taè. 2, 3. i 4. ovog èlana kazniæe se fizièko lice novèanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. Èlan 107. Novèanom kaznom od 10.000 do 70.000 dinara kazniæe se za prekr aj investitora dru tveno pravno lice ako ne obezbijedi sredstva za za titudobara kulturno-istorijskog i pri rodnog nasljeða koje bi tim radovima moglo biti ugro eno (èlan 54). Za prekr aj iz prethodnog stava kazniæe se i odgovorno lice investi tora novèanom kazn om od 1.000 do 20.000 dinara. Èlan 108. Novèanom kaznom od 5.000 do 50.000dinara kazniæe se za prekr aj dru tvenopravno, odnosno graðansko pravno lice, ako: 1. ne prijavi nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode i na dostavi podatke radi evidencije (èlan 31. alineja 1); 2. ne èuva i ne odr ava nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u polo a ju i stanju u kome su naðene (èlan 31. alineja 2); 3. onemoguæi zavodu ili odgovarajuæoj organizaciji za za titu odnosno op ti nskom organu

uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podatak a za evidenciju i dokumentaciju o njima (èlan 31. alineja 3); 4. izvodi radove na spomeniku kulture, spomenièkoj cjelini, lokalitetu i spomen-obilj e ju suprotno èlan 47. ovog zakona; 5. postupa suprotno èlanu 48. ovog zakona; 6. u smislu èlana 51. st. 1. i 3. ovog zakona izvodi radove na nepokretnim za tiæenim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða koja u ivaju prethod nu za titu ili njihovoj bli oj okolini bez saglasnosti zavoda odnosno Zavoda BiH; 7. trajno ili privremeno iznesu u inostranstvo djela savremenog stvarala tva bez odob renja Zavoda BiH (èlan 57); 8. bez odobrenja Zavoda BiH iznese u inostranstvo pokretno za tiæeno dobro, odnosno ako u odreðenom roku to za tiæeno dobro ne vrati u zemlju (èlan 58. st. 1. i 3); 9. ne èuva i ne odr ava za tiæeno dobro u skladu sa ovim zakonom i ne obavijesti nadle ni

zavod. Zavod BiH odnosno organizaciju za za titu o svim nastalim promjenama na dob ru koje mogu bitno umanjiti ili naru iti svojstvo dobra (èlan 72); 10. koristi i upotrebljava za tiæeno dobro suprotno èlanu 78. ovog zakona; 11. ne dopustiti istra ivanje i prouèavanje na za tiæenom dobru u nauène i kulti rno istor ijske svrhe organizaciju udru enog rada ili fizièkom licu koji imaju za to odobrenje nadle n og zavoda, zavoda BiH odnosno organizacije za za ti tu (èlan 74. stav 1); 12. ne ustupi za tiæeno dobro radi izlaganja na izlo bama koje su od posebnog znaèaja za prezentaciju kulturno-istorijskog nasljeða (èlan 75. stav 1); 13. u propisanom roku ne prijavi namjeru premje tanja za tiæenog dobra (èlan 78. stav 1) ; 14. ne ponudi skup ti ni op ti ne za tiæeno dobro na prodaju i ne obavijesti je o uslovi ma prodaje (èlan 84. stav 1). Za prekr aj iz prethodnog stava kazniæe se i odgovorno lice u dru venom pravnom licu novèanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. Za prekr aj iz stava 1. ovog èlana kazniæe se i fizièko lice novèanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. Èlan 109. Novèanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara kazniæe se za prekr aj zavod, ako otpoène rad odnosno vr i djelatnost za tite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða b ez rje enja Republièkog komiteta (èlan90. stav1). Za prekr aj iz prethodnog stava kazniæe se i odgovorno lice u zavodu novèanom kaznom od 2.000 do 10.000 dinara. VII PRELAZNE I ZAVR NE ODREDBE Èlan 110. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða, stavljena pod za titu po propisima koji su va ili do stupanja na snagu ovog zakona, smatraju se za tiæenim dok se ne izvr i njih ova kategorizacija po odredbama ovog zakona. Èlan 111. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za titu du ne su u skladu sa èlanom 33. stav 2. ov og zakona da prelo e skup tini nadle ne dru tveno-politièke zajednice odnosno njenom izvr nom organu progla enje nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeða za tiæen im u roku od tri godine, a pokretnih u roku od dvije godine od dana stupanja na sna gu ovog zakona. Èlan 112. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za za ti tu du ne su da usklade svoju organizaciju i poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od jedne godine od dana njegovog stupanja na snagu. Èlan 113. Zavod za za titu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i he rcegovine nastavlja rad po odredbama ovog zakona pod nazivom:Zavod za za ti tu kulturno-isto rijskog i prirodnog nasljeða Bosne i Hercegovine. Èlan 114.

Republièki komitet donijeæe propis iz èlana 15. ovog zakona u roku od est mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Predsjednik Republièkog komiteta donijeæe propis iz èlana 45. ovog zakona u roku iz prethodnog stava.

Èlan 115. Do dono enja propisa iz èlana 45. ovog zakona primjenjivaæe se Pravilnik o voðenju regis tra i postupku za brisanje iz registra za tiæenih objekata kulturno-istorijskog i prirod nog nasljeða ( Slu beni list SRBiH , broj 1/79). Èlan 116. Stupanjem na snaguovog zakona prestaje da va i Zakon o za titi i kori æenju kulturnoisto rijskog i prirodnog nasljeða ( Slu beni list SRBiH , broj 3/78). Èlan 117. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slu benom listu SRBiH . Slu beni List Socijalistièke Republike Bosne i Hercegovine, godina XLI, broj 20 od 1 6. jula 1985. godine.

Suradnici broja 2. èasopisa Ba tina sjeveroistoène Bosne 1. Benjamin Bajrektareviæ, prof. orjentalistike, direktor Zavoda, Tuzla. 2. Dr. sc. Edin Mutapèiæ, doc., prodekan Pravnog fakulteta, Tuzla. 3. Mr. sc. Rusmir Djedoviæ, Zavod, Tuzla. 4. Dr. Thomas J. Butler, umirovljeni prof. Harvard University, Massachusett s, U SA. 5. Dr. sc. Omer Hamziæ, glavni i odgovorni urednik Graèanièkog Glasnika, Graèanica. 6. Dr. sc. Amira Turbiæ-Had agiæ, doc. Filozofski fakultet , Tuzla 7. Ifeta Jahiæ, dipl. ing. arh., Kompanija irbegoviæ, Graèanica. 8. Mr. sc. Damir D afiæ, direktor O Sjenjak, Tuzla 9. Dr. sc. Adnan Tufekèiæ, doc., Filozofski fakultet, Tuzla. 10. Mirsad Omerèiæ, prof., muzejski kustos, Graèanica. 11. Jusuf Omeroviæ, prof., direktor srednje kole Sapna. 12. Mr. sc. Esad Sarajliæ, Gradaèac 13. Mina Kujoviæ, savjetnik arhivista, Arhiv BiH, Sarajevo. 14. Mr. sc. Fatmir Alispahiæ, knji evnik, Opæina Tuzla, Tuzla. 15. Mr. sc. Senada Neziroviæ, O Gornja Tuzla, Tuzla. 16. Edin akoviæ, prof., magistrant na Odsjeku za historiju, Filozofski fakultet, Sa rajevo. 17. Mr. sc. Suadin Stra eviæ, doktorant pravnog fakulteta u Zenici 18. Osman Kavazoviæ, Tuzla 19. Munisa Kovaèeviæ, prof., Zavod, Tuzla. 20. Senad Begoviæ, prof., Zavod, Tuzla. 21. Almira Beæiroviæ, prof., magistrant Odsjeka za geografiju PMF, Tuzla 22. Almedin Ibri imoviæ, prof., O Duboki Potok, Srebrenik.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->