You are on page 1of 71

BOLESTI I STANJA KOJA IMAJU UTICAJ NA ZDRAVLJE ENA

Ovo poglavlje je moglo biti i posebna knjiga. Morali smo da odaberemo zdravstvene probleme od kojih oboleva veliki broj ena, ili pak one o kojima je teko dobiti odgovarajue objanjenje. Poglavlje obuhvata samo one zdravstvene probleme koji najee ili jedino pogaaju ene, a o kojima je na drugim mestima teko dobiti zadovoljavajui odgovor. Uvod u ovo poglavlje, a i dalji tekst, predlae i alteranativne naine leenja kada je njih mogue primeniti tehnike samopomoi i samoleenja.

LEKARSKI PREGLEDI, MEDICINSKA ISPITIVANJA I POSTUPCI

Lekari opte prakse smatraju da dobar, rutinski pregled podrazumeva niz pregleda, ispitivanja i postupaka. Ponekad ovi pregledi i ispitivanja mogu biti neprijatni, optereujui, a u nekim sluajevima ak i nepotrebni. Sledei predlozi mogu da pomognu u donoenju odluke da li se i kada podvri nekom od ispitivanja. Pre nego to pristanemo na bilo koji od dole pobrojanih pregleda ili ispitivanja treba svom lekaru postaviti sledea pitanja: 1. Zato je predloeni pregled potreban? 2. Koje su prednosti predloenog pregleda/ispitivanja u odnosu na druga? 3. Kako se obavlja predloeni pregled/ispitivanje? 4. ta se osea tokom i posle predloenog pregleda/ispitivanja? 5. Koje su opasnosti takvog pregleda/ispitivanja? 6. Da li su mogue negativne posledice predloenog pregleda/ispitivanja? 7. ta se moe dogoditi ukoliko ne prihvatite predloeni pregled/ispitivanje? 8. Koliko je lekar iskusan i vet u obavljanju ovog pregleda? Na primer, koliko ih godinje obavi? Iako nijedna lekarka ili lekar ne mogu da garantuju ishod nekog pregleda, ispitivanja ili zahvata, oni su duni da o pregledu prue sve vane i potrebne informacije. Ukoliko se pojavi sumnja ili potreba za irim informacijama treba zatraiti jo neije miljenje.

Pregled i osnovna ispitivanja Tokom fizikalnog pregleda trebalo bi da lekarka ili lekar tano objasne ta rade i zato to rade. To nam omoguava da bolje upoznamo i da nauimo neto o svom telu, a to je i prilika da postavimo pitanja kojima bismo otklonili bilo kakve nesigurnosti. Ukoliko su lekarka ili lekar nestrpljivi ili ure treba izabrati druge koji imaju vremena i strpljenja. Za vreme pregleda lake ete se opustiti uz lekarku ili lekara koji saoseaju, i ele da saradjuju. U okviru opteg pregleda treba oekivati sledee: pitanja o porodinoj i linoj istoriji bolesti, pregled glave i vrata (ukljuujui oi, nos i grlo), pregled koe i noktiju, pregled dojki uz uputstvo o samopregledu, pregled srca i plua stetoskopom, merenje krvnog pritiska i pulsa, pregled krvi, sedimentacije i celokupne krvne slike, odreivanje visine eera u krvi, test na gonoreju i sifilis, ispitivanje mokrae, merenje telesne teine, test po metodu Papanikolau, pregled trbuha, pregled male karlice i pregled rektalnog dela debelog creva.

Pregled trbunih organa Trebalo bi da lekar ili lekarka trbuh pregledaju dodirom, kako bi utvrdili da li postoje bilo kakvi znaci promena na jetri ili slezini i da provere da li postoji osetljivost lea u predelu bubrega.

Ginekoloki pregled Ginekoloki pregled ukljuuje pregled spoljanjih i unutranjih polnih reproduktivnih organa. Lekarka ili lekar pregled izvode pomou ruke (dodirom) i spekulumom (posebnim instrumentom za unutranji pregled). Ginekoloki pregled podrazumeva i pregled unutranjih polnih organa preko debelog creva. Ukoliko se radi o prvom ginekolokom pregledu ovu injenicu treba saoptiti lekaru. Bilo da se radi o prvom ili ponovljenom pregledu lekaru treba skrenuti panju na eventualne neprijatne momente u toku same procedure. Trebalo bi lekara zamoliti da pregled obavlja polako i objanjavajui ono to radi. Pre ginekolokog pregleda ne treba zaboraviti da se isprazni mokrana beika. Kod pregleda vulve lekarka ili lekar proveravaju da li postoji crvenilo, otok, promena boje ili povreda na spoljanjim polnim organima. Takoe je pri pregledu potrebno utvrditi veliinu klitorisa (draice), raspored stidnih dlaka i proveriti eventualno prisustvo stidnih vai. Pregleda se i spoljanje ue vagine (rodnice) kako bi se ustanovilo da li postoje znaci oboljenja. Posle spoljanjeg, pristupa se unutranjem pregledu. Prstom se pregledaju Bartolinijeve lezde kako bi se utvrdilo da li u njima postoje ciste ili se iz njih cedi neki sadraj, gnoj ili slino. Pitae vas da li vam nekontrolisano otie mokraa kada se zasmejete ili kaljete, to je znak ispadanja materice, rektocele ili cistocele. Tada lekar/ka stavlja spekulum u vaginu, ime omoguava da njeni zidovi budu odvojeni, a deo unutranjih polnih organa dostupan posmatranju. Spekulum je od metala ili plastike i veoma je vano da bude temperature tela pre pregleda ni hladan ni pregrejan. Zidovi vagine se pregledaju da bi se utvrdilo postojanje povreda, zapaljenja i ostalih moguih promena. Pri ovoj proceduri pregleda se i grli materice, koji je zahvaljujui upotrebi spekuluma postao vidljiv. Na grliu materice posmatraju se mogui znaci zapaljenja, povrede, promena boje, defekti sluznice ili izrasline. Sa grlia materice uzima se za pregled bris po metodu Papanikolau utvrivanje prisustva ili odsustva premalignih ili malignih elija i bris za mikrobioloki pregled odreivanje stepena istoe vagine. Kod nekih ena se pri uvoenju spekuluma javlja oseaj pritiska u predelu mokrane beike ili debelog creva. Da bi se ova neprijatnost odstranila ili ublaila potrebno je pokuati da se to vie opuste miii male karlice i trbuha. Ukoliko ovaj pokuaj ne uspe treba lekara/ku zamoliti da spekulum izvue i ponovo ga stavi, odnosno zameni nekim manjim. Posle pregleda spekulumom, lekar/ka dva prsta jedne ruke u rukavici stavlja u vaginu, dok drugu ruku postavlja spolja, na predeo donjeg dela trbuha. Na ovaj nain, pritiskom spolja i iznutra, mogue je odrediti poloaj i veliinu, oblik i konzistenciju materice, jajnika i jajovoda. Ovim postupkom se takoe moe utvrditi postojanje osetljivosti ili bola. Palpacija (opipavanje) materice uobiajeno je bezbolna, ali ovakav pregled jajnika esto moe da bude neprijatan. Jajnike je esto teko napipati i laki bol koji se javlja pri pregledu je jedini pokazatelj da lekar/ka budu sigurni da su ih napipali. Pregled rukom je laki i prijatniji ukoliko ena uspe da potpuno opusti vratne, trbune i lene miie, da die polako i duboko i da potpuno izdahne vazduh. Kod rektovaginalnog preglada lekar/ka stavlja jedan prst u debelo crevo, a drugi u vaginu i na taj nain moe bolje da odredi stanje organa male karlice, kao to su jajnici, jajovodi i materine veze. Ovakav pregled isto tako omoguuje da se utvrde i mogue promene debelog creva. Nekim enama ovaj pregled je veoma neprijatan, dok ga druge sasvim dobro podnose.

Neki lekari/ke obavljaju ginekoloki pregled mnogo nenije i vetije od drugih, a neke ene mogu tokom pregleda da se mnogo bolje opuste od drugih. Oputanje se moe vebati primenom Kegelovih vebi ili vebanjem stavljanja tampona ili spekuluma kod kue.

Samopregled Poslednjih godina su mnoge ene otkrile prednosti pregleda rodnice i grlia materice koji same mogu da izvedu. Redovnim samopregledima ena moe da naui to je za nju i njeno telo normalno. Videe kako izgledaju smetnje koje ima, zatim boju, veliinu i oblik svog grlia kao i promene izgleda sluzi koja istie iz grlia tokom menstrualnog ciklusa. Dok samu sebe pregleda, ena vidi delove svog tela koje je zanemarivala ili kojih se bojala. Ukoliko pregled obavlja spekulumom ena ima utisak da i sama uestvuje u tajni tehnologije medicinskog pregleda to joj omoguava da povrati kontrolu nad svojim telom. Mnoge ene su nainile korak dalje delei svoje iskustvo pri pregledima sa drugim enama u okviru grupa samopomoi.

Tehnika samopregleda Tehnika samopregleda je veoma jednostavna i zahteva samo nekoliko osnovnih stvari: - izvor svetlosti koji se moe usmeriti u eljenom pravcu, najbolje baterijska lampa, - spekulum, - lubrikant sredstvo koje omoguava klienje (najbolje gel), ili jednostavno toplu vodu, - ogledalo sa dugakom drkom, - sapun ili alkohol. Trebalo bi da ena zauzme oputen poloaj na odgovarajuoj podlozi, na podu ili kauu. Takoe se moe zauzeti i sedei poloaj sa leima naslonjenim na jastuk. Poto je legla na lea savijenih kolena i iroko rairenih nogu, uzima spekulum koji je premazan gelom i zatvoren sa rukom navie i polako ga uvodi u rodnicu. Kada je spekulum postavljen, preko mehanizma ga otvara i gura spoljni deo nadole dok ne uje zvuk koji obavetava da je spekulum ispravno fiksiran. Nekim enama stavljanje spekuluma i pronalaenje grlia materice predstavlja prilian napor, pa da bi pregled bio prijatan treba duboko disati i polako rukovati spekulumom uz pomo ogledala. Svetlo treba upraviti u ogledalo da bi se bolje videlo. Ako je spekulum dobro postavljen mogue je istovremeno videti nabore rodnice i grli materice, koji je ruiast, vlaan i loptast. Grli materice u trudnoi je boje mastila, a u menopauzi ili kod ena koje doje moe biti sasvim bled. U zavisnosti od vremena menstrualnog ciklusa u kojem se ena nalazi izluena sluz iz grlia moe biti bela i kremasta, ili providna i

rastegljiva. Uei ta je za nju normalno ena e lake moi da utvrdi promene koje ukazuju na ovulaciju, trudnou ili infekciju. Spekulum se moe iz rodnice ukloniti otvoren ili zatvoren, prema tome kako se ena odlui. Posle upotrebe, spekulum treba oprati sapunom ili alkoholom i skloniti do sledee upotrebe.

Bris po metodu Papanikolau Uzimanjem brisa po metodu Papanikolau se odreuje prisustvo atipinih elija rodnice, matrice i grlia materice. To je najsigurnija metoda kojom se utvruje postojanje promena na grliu materice. Da bi se uzeo bris za Papanikolau, tokom pregleda pomou spekuluma, tapiem se uzima uzorak sa strana i iz kanala grlia. Tom prilikom ena moe oseati lagano grebanje. Uzeti bris se razmazuje na mikroskopsko stakalce i fiksira" da bi se zastitio od oteenja, poto se ovi uzorci alju na dalje ispitivanje u laboratoriju.

Kiretaa kao metod leenja i metod postavljanja dijagnoze Kiretaa je postupak u leenju koji se esto primenjuje kod krvavljenja iz materice, posebno kod hitnih sluajeva. Takoe se koristi i kao dijagnostika metoda kod sumnji na razliita oboljenja materice (polipi, maligna oboljenja) ili u okviru ispitivanja kod sumnje na maligna oboljenja grlia matrice. Kiretaa se izvodi i u preventivne svrhe da bi se spreila infekcija posle nekompletnog pobaaja ili posle poroaja kada delovi posteljice zaostanu u materici. U dijagnostike svrhe kiretaa se sve vie zamenjuje vakuum aspiracijom ili biopsijom endometrijuma (unutranji sloj materice). Mnogi lekari se jo uvek radije odluuju za kiretau u bolnikim uslovima, jer uz primenu opte anestezije postiu potpuno oputanje miia male karlice to im omoguava detaljan pregled organa smetenih u njoj. Ukoliko precizan pregled nije neophodan, intervencija se moe obaviti i ambulantno uz upotrebu lokalne anestezije, to smanjuje rizik koji sobom nosi svaka opta anestezija.

crte str. 565

Kiretai prethodi postupak kojim se proiruje spoljanje ue materice uz primenu serije dilatatora razliitih prenika. Posle proirenja spoljanjeg ua, lekar/ka kroz grli u upljinu materice uvlai dug i tanak instrument koji na vrhu ima oblik kaike kojim se odstranjuje unutranji sloj materinog tkiva. Ako je potrebno, tkivo iz materice, se alje na dalja laboratorijska ispitivanja. Celokupna procedura dilatacije i kiretae traje od pet do petnaest minuta. Kiretaa je uvek praena slabim krvavljenjem, neki put uz izbacivanje paria tkiva, a esto je propraena i grevima u donjem delu stomaka. Sve ove promene mogu potrajati i nekoliko dana.

Ovu intervenciju prate rizici od infekcije, obilnog krvavljenja, probijanja materice ili susednih organa, a takoe i komplikacije vezane uz anesteziju. Zamena za kiretau je aspiracija endometrijuma. Ova metoda podrazumeva postavljanje male kanile u grli materice i usisavanje sadraja iz upljine materice na principu negativnog pritiska. Endometrijalna aspiracija se radi ambulantno, najee uz primenu lokalne anestezije. Propratne pojave ove intervencije su blagi ili srednje jaki bolovi u donjem delu stomaka.

Biopsija grlia materice i endometrijuma Biopsija je vrsta pregleda u toku kojeg se uzima deli tkiva iz organa koji se alje na mikroskopski pregled, a ima za cilj postavljnje tane dijagnoze. Kod biopsije grlia materice uzorak tkiva se uzima sa promenjenih povrina sluznice koje su otkrivene prilikom ginekolokog pregleda grlia materice pomou optikog aparata kolposkopa. Tkivo se uzima pomou instrumenta koji lii na tipaljku, sa jednog ili vie mesta na grliu. Biopsija se radi ambulantno, bez anestezije. U toku biopsije ena ima oseaj grebanja, a mogue je i takasto krvavljenje posle zahvata. Za endometrijalnu biopsiju koristi se isti instrument kao kod kiretae (kireta), kojim se iz materine upljine uzima uzorak tkiva. Ovaj postupak se takoe najee obavlja ambulantno.

crtei str. 566

Kolposkopija Kolposkopija je pregled koji se vri pomou optikog aparata kolposkopa, instrumenta kojim se pregledaju zidovi rodnice i grlia materice da bi se pronali eventualni poremeaji na sluznici ovih organa. Kolposkopija je preciznija metoda od ispitivanje brisa po metodu Papanikolau, jer njenom primenom je mogue tano prepoznati delove sluznice sa nepravilnim rastom elija. Ovaj pregled je veoma koristan i kod pojave neregularnog krvavljenja. Dragocen je postupak i kod dijagnostikovanja i praenja posebnih vrsta karcinoma rodnice i grlia tzv. DES adenokarcinoma izazvanog primenom jednog snanog sintetskog kortikosteroida. Kolposkopija se izvodi jednostavno i to u ambulantnim uslovima. Ne izaziva nikakve smetnje, niti posledice.

Konizacija

Konizacija je medicinski zahvat koji se koristi u dijagnostike i u terapijske svrhe. Ovim postupkom se odstranjuje sa grlia materice deo tkiva u obliku konusa. Konizacija se najee preporuuje enama sa jako izraenom displazijom sluznice (nenormalan rast elija) grlia materice ili enama kod kojih su pronaene maligne elije iste lokalizacije. Konizacija u dijagnostike svrhe moe biti i terapijska ako se njome odstrane svi delovi maligno promenjenog tkiva. Konizacija kao veliki hirurki zahvat se radi u bolnici pod optom anestezijom. Na mestu gde je tkivo skinuto u obliku konusa, na mestu avova ili kauterizacije mogua je pojava ograniene infekcije ili kratkotrajnog krvavljenja. Ako je intervencijom uklonjeno vie sekretornih lezda koje normalno lue sluz, moe se razviti neplodnost kao posledica smanjene koliine sluzi u grliu materice. Konina biopsija grlia materice se moe zameniti leenjem laserom podruja koja su zahvaena patolokim promenama. Laserska tehnika izaziva manje komplikacija i obezbeuje brzo leenje. Meutim, laser unitava tkivo ime su onemoguene dalje laboratorijske pretrage.

crte sa str. 567

ilerov test

ilerov test se izvodi pomou jodnog rastvora i primenjuje se onda kada se ele odrediti mesta na grliu ili rodnici sa kojih e se biopsijom uzeti tkivo za dalje pretrage. Normalno tkivo obojeno jodnim rastvorom dobija tamno mrku boju, dok se bolesno tkivo ne prebojava.

Kauterizacija i krioterapija Kauterizacija podrazumeva unitavanje bolesnog tkiva primenom hemikalija kao to je srebro nitrat ili primenom elektrokautera, elektrinog instrumenta koji se zagreva. Ovaj postupak se koristi u leenju displazija, ogranienog malignog procesa ili defekata sluznice grlia materice. Ponekad se kauterizacija primenjuje u leenju hroninog zapaljenja grlia materice, izraslina rodnice ili spoljanjih polnih organa i endometrioze koja je zahvatila grli ili rodnicu. Intervencija se obavlja ambulantno, najbolje odmah posle prestanka menstrualnog krvavljenja. Lekar/ka stavlja spekulum i kroz njega radi kauterizaciju bolesnih mesta. Primena ovog postupka ne zahteva upotrebu anestezije, poto je potpuno bezbolna. Na mestu na kojem je raena kauterizacija se formira krasta ispod koje raste normalno tkivo. Krasta otpada posle otprilike nedelju dana, a potpuno ozdravljenje nastupa posle sedam do osam sedmica. Propratne pojave ukljuuju otok grlia, opte smetnje (slabost, zamor) u toku dve do tri sedmice, infekciju ili neplodnost ukoliko doe do osteenja lezda u grliu.

Krioterapija podrazumeva primenu tenog azota u cilju otklanjanja obolelog tkiva smrzavanjem. Radi se ambulantno i traje samo nekoliko minuta. Krioterapija izaziva znatno manje oteenje ua grlia materice nego primena kauterizacije. Ipak, moe da izazove izvesne prolazne smetnje, npr. promenu sluzi u kanalu grlia. Posle kauterizacije ili krioterapije ne treba se ispirati, upotrebljavati tampone i treba se uzdrati od seksualnih odnosa deset do petnaest dana, odnosno dok traje proces leenja.

Leenje laserom Leenje laserom se esto primenjuje kao zamena za leenje metodom konizacije, kauterizacije ili krioterapije. Sastoji se u primeni laserskih zraka u cilju unitavanja malih polja bolesne sluznice grlia. Laserom se okolne zdrave elije vrlo malo ili uopte ne oteuju. Primena lasera uglavnom ne izaziva krvavljenje na mestu intervencije i omoguava brzo zaceljenje. Naalost, s obzirom da je ova metoda novijeg datuma njena primena je uglavnom vezana za vee bolnice, medicinske centre ili dobro opremljene privatne ordinacije. Meutim, injenica je da bi primena lasera mogla da zameni sve napred navedene procedure. Posle intervencije laserom, treba imati u vidu da pregled metodom Papanikolau vie nedelja moe biti pozitivan na atipine elije.

Laparoskopija Laparoskop je instrument cevastog oblika snabdeven izvorom svetlosti koji se kroz mali rez ispod pupka uvodi u trbunu duplju i omoguava lekarima da posmatraju matericu, jajovode i jajnike. Laparoskopija je korisna u postavljanju dijagnoze cisti jajnika, vanmaterine trudnoe, neplodnosti, neobjanjenih bolova u trbuhu, izraslina, endometrioze ili u otkrivanju spirale koja je probila matericu. Upotrebljava se i pri primeni nekih od tehnika sterilizacije ena. Laparoskopija se izvodi u bolnikim uslovima uz primenu opte ili lokalne anestezije. Pre uvoenja laparoskopa, lekar/ka e uduvati u stomak ugljen dioksid da bi se creva razila i da bi se omoguila bolja vidljivost organa male karlice. Ako se zahvat radi pod lokalnom anestezijom moe da se oseti neprijatan pritisak ili naduvenost. Bol ispod rebara u prvih nekoliko dana posle laparoskopije posledica je postepene resorpcije uduvanog gasa.

Anestezija Neophodno je obavestiti se o vrsti anestezije koja e se primeniti kao i o vrsti operacije koja e biti izvedena. Pre operacije, osobi koja je zaduena za izvoenje anestezije treba postaviti sledea pitanja: 1. Koji oblik anestezije e biti primenjen?

2. Zato je izabran ba taj oblik anestezije? 3. Kako e anestezija biti data? 4. Kako ete se oseati posle anestezije? 5. Koji su rizici, a koje prednosti izabrane anestezije u odnosu na druge oblike? Ne treba zaboraviti da se anesteziologu saopte obavetenja o bilo kojoj vrsti alergijskih reakcija na lekove, o reakcijama na prethodne anestezije, kao i o lekovima koji se uzimaju i o bolestima od kojih se bolovalo ili boluje. Sutina anestezije je blokiranje bola. Postoje tri tipa anestezije: opta (bolesnica je bez svesti); regionalna ili konduktivna (ukljuuje spinalnu i epiduralnu) kod koje je bolesnica budna, ali su pojedini delovi tela, najee donji, neosetljivi; i lokalna kod koje je samo deo koji se operie neosetljiv na bol. Kod opte anestezije u otklanjanju bola blokirane su strukture mozga koje prepoznaju bol. Kod regionalne i lokalne anestezije blokirani su signali koji se alju u kimenu modinu i mozak sa mesta koje je anestezirano. Postoji vie vrsta opte anestezije u zavisnosti od naina na koji se izvodi. To su tzv. intravenska (anestetik se daje u venu), inhalaciona (anestetik se primenjuje udisanjem) ili kombinovana (intravenska i inhalaciona). Pre svake od navedenih vrsta anestezije daju se lekovi kojima se postie oputanje, to celu procerduru ini lakom. Posle opte anestezije moe se javiti muka, vrtoglavica ili konfuzija, koje traju od nekoliko sati do nekoliko dana. Veoma retko, otprilike na 20. 000 izvedenih sluajeva komplikacije mogu da izazovu paralizu ili smrtni ishod. Spinalna anestezija najee se izvodi ubrizgavanjem lokalnog anestetika u kanal kimene modine. Time se postie neosetljivost nogu, male karlice ili delova tela iznad ovih struktura to zavisi od dela tela koji se operie. Spinalna anestezija se najee koristi za operacije organa trbune duplje. Propratna pojava izazvana primenom spinalne anestezije je najee glavobolja, koja ponekad traje vie dana. Epiduralna anestezija se izvodi kontinuiranim ubrizgavanjem anestetika u najnii deo kimenog stuba ime se blokiraju nervni zavretci koji inerviu velike povrine tela, noge, meicu, miie i organe male karlice. Ovaj vid anestezije primenjuje se kod poroaja i operacija na zavrnom delu debelog creva ili polnim organima. Kod lokalne anestezije se ubrizgava tenost ili nanosi ele, u ili na predeo na kome se eli izvriti najee neki ogranieni hirurki zahvat. Ovde se radi o blokadi specifinog ivca koji inervie deo na kome se izvodi intervencija.

O parazitima

Stidne vai Stidne vai su posebna vrsta insekata, koji ive na dlakama stidnog predela, a vrlo retko na dlakama grudi, ruku, trepavicama ili obrvama. Zaraza se prenosi intimnim fizikim kontaktom ili preko posteljine, pekira i odee koje je koristila zaraena osoba. Glavni simptom je nepodnoljiv svrab genitalnog predela ili drugih delova koji su zahvaeni vaima. Dijagnoza se lako postavlja jer su ovi paraziti vidljivi golim okom. Mada je teko, treba izbegavati eanje jer se na taj nain stidne vai mogu preneti i na druge delove tela. Ponekad snano i dugotrajno eanje omoguava razvoj prave bakterijske infekcije. U leenju stidnih vai kod nas se najee primenjuje Gamex gel. Zaraeni delovi tela se namau gelom, i tako namazani ostaju tri dana, a zatim se gel odstrani pranjem. Postupak treba ponoviti posle osam dana. Moe se pokuati i alternativno leenje boravkom u veoma toploj sauni. Takoe je veoma vano da se istovremeno lee sve osobe sa kojima je zaraena osoba dolazila u kontakt (mu, prijatelj, lanovi porodice), bez obzira da li imaju ili nemaju simptome zaraze. Vano je da se posle primene leka promeni krevetnina, ve, odea i pekiri, jer iako odrastao parazit ugine za 24 asa od prestanka kontakta sa ljudskim telom, njegova jajaca ive jo est dana nakon tog vremena. Upotrebljavane stvari treba to pre dati na hemijsko ienje ili oprati u kljualoj vodi. Svrab moe potrajati jo nekoliko dana po izleenju, posebno ako je koa nadraena eanjem. Preparati koji sadre ekstrakt aloje mogu da ublae neprijatan oseaj svraba. Predrasuda je da su stidne vai bolest prljavih osoba, svaka ena se moe zaraziti ovim parazitom bilo kad i na bilo kojem mestu. Isto tako se vrlo jednostavno i brzo moe i izleiti. Zarazu stidnim vaima ne treba doivljavati kao linu sramotu.

uga ugu izaziva mali parazit koji ispod povrinskog sloja koe iskopa brazde u kojima polae jaja i odlae svoj izmet izazivajui intenzivan nadraaj. Najei znaci oboljenja su intenzivan svrab, koji je naroito jak nou i sitne, crvene bubuljice ili brazgotine koje se nalaze na koi izmeu prstiju na rukama, ispod dojki, na trbuhu, oko polnih organa i zglobova. eanjem se izazivaju povrede koe, pa se na pozleenim mestima vide ogrbotine i krastice. Vrlo este komplikacije su sekundarne bakterijske infekcije. uga je veoma zarazna. Prenosi se dodirom, seksualnim kontaktom, preko posteljine, pekira, odee, ak i preko nametaja. Razvoj bolesti moe trajati mesec dana, pa i due. Za to vreme mogu da se zaraze sve osobe sa kojima je inficirana osoba bila u kontaktu. Otkrivanje uge moe biti prilino teko, jer promene na koi lie na niz drugih bolesti kao to su ekcem, alergijske reakcije ili neke druge kone bolesti. uga se lei Gamex gelom ili emulzijom i emulzijom benzil benzoata. Uvee posle kupanja se osim glave i vrata namae celo telo gelom ili emulzijom. Sledeeg jutra se sve opere. Postupak se ponavlja treeg i petog dana od poetka leenja. Leenje se primenjuje i na sve osobe koje su bile u bliskom kontaktu sa obolelom. Vano je da se posteljina, pekiri, odea i ostali predmeti, operu vrelom vodom i ispeglaju.

Treba znati da, svrab moe da potraje jo nekoliko dana ili nedelja posle leenje i najee je posledica preosetljivosti koe kojoj je potrebno izvesno vreme da se nadraaj smiri. Kozmetiki krem koji sadri ekstrakt aloje moe da pomogne u ovakvim situacijama.

OBOLJENJA GRLIA MATERICE

Zapalenje grlia materice (cervicitis) Cervicitis je izraz kojim se oznaava zapaljenje ili infekcija grlia materice. Veina rezultata pregleda brisa metodom Papanikolau oznaena je kao cervicitis, ali to ujedno ne znai da se radi o pravom oboljenju ili poremeaju. Zapaljenje grlia materice uvek je prisutno kod infekcija vagine, bolesti koje se prenose seksualnim kontaktom ili kod oboljenja organa male karlice. Ovo oboljenje javlja se kada doe do povrede tkiva prilikom nametanja spirale, abortusa ili poroaja. Ako se ne lei, zapaljenje grlia materice moe da izazove neplodnost, poto pojaano luenje sluzi onemoguava prolazak sperme. Subjektivne i objektivne smetnje zavise od jaine i duine trajanja bolesti. Obino se javljaju smetnje u vagini i bolovi pri seksualnom odnosu. Takoe je est bol u donjem delu trbuha i/ili postoji nagon za estim mokranjem. Kod jakih zapaljenja javlja se i poviena temperatura.

Postavljanje dijagnoze Na dodir cerviks je osetljiv i povean, a pri pomeranju se javlja nelagodan oseaj. Ukoliko se samopregled vri spekulumom, vidi se da je grli crven i lako nateen. Ako je zahvaen samo kanal grlia nema vidljivih promena, ali se primeuje ukasti iscedak iz spoljanjeg ua grlia. Ginekoloki pregled kod lekara/ke je potreban da bi se odredio uzrok bolesti.

Leenje Kod zapaljenja grlia materice se primenjuju antibiotici zavisno od uzroka bolesti. Antibiotici se prepisuju u obliku kapsula, tableta ili injekcija. Vrsta antibiotika se bira prema uzroniku zapaljenja. Kod hroninog toka bolesti neki put se kao krajnje metode primenjuju elektrokauterizacija ili krioterapija. Treba imati na umu da ove metode, iako su veoma uspene, u sebi nose opasnost po plodnost ene.

Alternativne metode leenja

Ukoliko su simptomi blagi, a ne postoji zaraza koja se prenosi polnim putem ili zapaljenje organa male karlice, moe se primeniti leenje ispiranjem biljnim ajevima ili vitaminom C. Tableta vitamina C od 500 mg rastvori se u etvrt litra vode i tim rastvorom se tuira grli tokom tri do etri nedelje. Radi ubrzavanja izleenja i jaanja odbrambenog sistema organizma vitamin C treba i piti u dozama od 5001000 mg na dan. Takoe je iz istih razloga dobro uzimati i preparate cinka (25 mg/dan) i vitamina E (400 mg/dan). Vitamin E se moe primeniti i lokalno, direktno na grli. ena treba da se to vie odmara i da se dobro hrani nezavisno od naina leenja koje se primenjuje. Za vreme menstruacije ne treba koristiti tampone.

Posuvraenje (everzija) grlia materice Ovo stanje je prilino esto. Radi se o prerastanju tkiva cervikalnog kanala na vaginalni deo grlia materice. Grli je crven i soan, mek pri dodiru. Ova pojava ne iziskuje leenje, sem u sluajevima kada za posledicu ima infekciju. Veina ena nema nikakve simptome, a ako se i jave najee se radi o neto poveanoj sekreciji iz vagine.

Erozija (defekt tkiva) grlia materice Cervikalna erozija ili erozije su manji ili vei defekti tkiva na grliu, oko njegovog spoljanjeg ua. Ove promene protiu bez ili sa minimalnim simptomima.

Dijagnoza Prvi korak u dijagnostici je uzimanje brisa po metodu Papanikolau. Ukoliko se ovim pregledom dokau atipine elije treba uraditi biopsiju radi daljeg mikroskopskog pregleda. Biopsijom e se utvrditi da li je u pitanju samo defekt tkiva ili se radi o malignitetu.

Leenje Obino nije potrebno leenje, ukoliko nije prisutna infekcija. Ipak, strunjaci esto predlau kauterizaciju ili krioterapiju, koja nije potrebna ukoliko je nalaz uraen metodom Papanikolau normalan.

Polip grlia materice

Polip grlia materice lii na svetlocrvenu cevastu izraslinu koja viri iz kanala grlia. Javlja se izolovano ili u grupi. Ova tvorevina je, u stvari, viak tkiva grlia materice. Polipi su inae vrlo esti i razvijaju se kao posledica odbrane organizma u toku infekcije grlia ili u toku trudnoe kao posledica hormonalnih promena koje u grliu stimuliu povean rast tkiva. Krvavljenja izazvana kontaktom tokom polnog odnosa, ispiranja ili pregleda esto su jedini simptom. Polipi ponekad krvare tokom trudnoe. Do krvavljenja dolazi jer polipi u svojoj strukturi imaju veliki broj krtih krvnih sudova.

Leenje Nije obavezno leenje polipa dok su mali i ako ne krvare, dovoljna je kontrola, bilo samopregledom ili kod lekara. Ukoliko ponu da rastu ili krvare treba ih ukloniti. Polipi grlia materice veoma retko su maligni. Izuzetno u nekim sluajevima polipi mogu da lie na malignitet grlia i izazivaju sline simptome. Tada treba napraviti bris metodom Papanikolau i biopsiju kako bi se iskljuila sumnja na maligno oboljenje.

Polipi se otklanjaju ambulantno. Lekarka ili lekar zavrnu peteljku polipa i izvre kauterizaciju baze. Meutim, ako je polip veliki ili postoji vie njih intervenciju treba uraditi u bolnici. Neki put i posle otklanjanja polipi mogu ponovo da porastu.

Leukoplakija grlia materice Leukoplakija predstavlja pojavu koja se manifestuje u obliku belih mrlja na sluznici. Sem na grliu javlja se i na sluznici obraza i vagine. Ove promene su, u stvari, reakcija organizma kojom eli da sprei dalje irenje bolesnog procesa. Stav lekara je da bez obzira na mikroskopski nalaz, leukoplakiju treba odstraniti jer njena pojava moe da bude znak poetka malignog oboljenja.

Displazija grlia materice Izraz displazija oznaava nenormalan rast elija koji moe zahvatiti elije sluznice cerviksa. Ove promene ne daju nikakave simptome i uobiajeno se otkrivaju pri rutinskom pregledu. Displazija nije maligno oboljenje i gotovo nikada ne prelazi u malignitet. Mnotvo elija razliite razvojne starosti sutinske su promene strukture povrinskog sloja sluznice, zbog ega je vrlo esto teko postaviti dijagnozu, a odluke o leenju mogu biti kontroverzne. Najee ove promene spontano nestaju. Meutim, stanje ipak treba briljivo pratiti kroz ponovljene preglede i uzimanjem brisa po metodu Papanikolau. Poslednjih godina, saznanja u medicini govore da je displazija grlia materice najverovatnije izazvana virusom, tzv. humanim papiloma virusom.

Prevencija 1. Potrebno je da se prati stanje pomou ponovljenih pregleda metodom po Papanikolau i ostalih analiza. Izbor kontracepcije, gde se prednost daje mehanikim sredstvima (kondom, spirala, dijafragma) nad hormonskim (pilula), moe preduprediti pojavu displazije ili ak i malignitet. 2. Neke bolesti koje se prenose polnim putem utiu na pojavu promena na grliu materice. Adekvatnom zatitom ena moe izbei komplikacije. (Vidi poglavlje Bolesti koje se prenose polnim putem.) 3. Hrana bogata vitaminom C ili uzimanje vitamina u tabletama takoe su zatita od pojave displazije grlia materice ili maligniteta. Posle utvrivanja promena na grliu pokazalo se korisnim uzimanje folne kiseline (10 mg/dan) i vitamina C (1000 mg/dan) da bi se postigla normalizacija nalaza. 4. Do sada ne postoji dovoljan broj ispitivanja o uticaju okoline i zanimanja na pojavu navedenih oboljenja grlia materice, to ne znai da su ovi faktori zanemarljivi. Takoe nije dovoljno ispitana i eventualna uloga partnera u nastanku ovih procesa. Neophodno je da ene zahtevaju da se ispitivanja usmere u ovom pravcu.

Faktori rizika kod oboljevanja od displazije ili raka grlia materice Jo uvek nisu poznati uzroci koji izazivaju pojavu rasta atipinih elija grlia materice koje nazivamo displazija i rak. Ipak, izvesni momenti se mogu oznaiti kao povieni faktori rizika u nastanku ovih bolesti. 1. Ukoliko ena ima infekciju virusom herpesa ona spada u grupu visokog rizika. Virus herpesa, pored ostalih promena, moe da uzrokuje i pojavu malih nevidljivih promena na grliu. Ispitivanja su pokazala da je infekcija virusom herpesa nesumnjivi uesnik u pojavi raka grlia materice. 2. Najnovija ispitivanja ukazuju da belanevinasta materija koja se nalazi u spermi moe, takoe, kod nekih ena dovesti do promena u izgledu elija cerviksa. ene kod ijih je partnera otkriven rak penisa takoe spadaju u grupu visokog rizika. 3. Dugotrajna upotreba sintetskih hormona u leenju ili zatiti od neeljene trudnoe poveava mogunost razvoja displazije ili raka, zato to poveava osetljivost grlia na infekciju virusom herpesa. 4. Puenje, takoe, spada u faktore rizika. 5. Rano zapoinjanje seksualnih odnosa poveava opasnost od pojave displazije ili raka. Ovo se objanjava injenicom da elije polnih organa ene u toku puberteta trpe promene koje prouzrokuju stvaranje grublje strukture koja je manje osetljiva na povrede. Ako se polni ivot zapone pre nego to su se pomenute promene odigrale, tkivo polnih organa je mnogo osetljivije, a stalna mikro povreivanja mogu da prouzrokuju elijske promene.

6. Visoki rizik nosi i vei broj seksualnih partnera, bilo da ih ima ena, njen partner ili oboje. Upotreba prezervativa smanjuje opasnost. 7. Rad u sredini u kojoj dolazi u kontakt sa kancerogenim materijama (rudnici, tekstilna, metalna i hemijska industrija), takoe je opasan za razvoj bolesti. 8. Takoe, ene koje ive u siromatvu u mnogo veem procentu oboljevaju od displazije i raka grlia materice.

Dijagnoza Pregled po metodu Papanikolau je prvi korak ka postavljanju dijagnoze. Takoe se u dijagnostikom postupku primenjuje i kolposkopija. Ako se uoe nepravilnosti u rastu elija, primenjuje se dijagnostika biopsija. Ove dve metode se i kasnije koriste kod kontrolnih pregleda.

Leenje Leenje displazije zavisi od stepena promena na elijama. Vano je da ena dobije odgovarajue leenje za svoje stanje, a da se pokuaju izbei nepotrebni i neodgovarajui tretmani i hirurki zahvati. Nije suvino zatraiti miljenje vie strunjaka pre konanog pristanka na predloeni nain leenja. Vano je da od poetka leenja budu izabrani lekarka ili lekar koji su veti specijalisti sa iskustvom. Za poetnu fazu leenja se moe izabrati princip posmatranja uz redovne kontrolne preglede, da bi se potom pristupilo leenju primenom krioterapije ili lasera. Mogue je i leenje elektrohirurkim otklanjanjem promena. To je metod kojim se koristei struju niske voltae i visoke frekvencije odstranjuje bolesno tkivo sa grlia materice. Potom se odstranjeno tkivo alje na patohistoloki pregled. Osnovna prednost ovog zahvata je njegovo istovremeno i dijagnostiko i terapijsko dejstvo. Intervencija se obavlja pod lokalnom anestezijom, dobro se podnosi i u obinim sluajevima dovodi do brzog izleenja. Kada se ponovljenim pregledima po metodu Papanikolau i kolposkopijom dokae teak oblik displazije ili maligni proces in situ (lokalizovan), i ako se proces proirio na kanal grlia, potrebno je da se uradi tzv. konizacija ili konina biopsija. Pare tkiva u obliku konusa se otklanja operacijom u bolnikim uslovima. Iseak se alje na mikroskopski pregled da bi se utvrdilo da li je sasvim odstranjeno obolelo tkivo. Ako prvim zahvatom nije skinuto sve bolesno tkivo, preporuuje se ponavljanje postupka. Ukoliko se maligni proces proirio primerena metoda leenja je histerektomija (vaenje materice). Veina opisanih terapijskih metoda je neprijatna, a veoma esto praena i bolovima, pa se preporuuje da ena ne upotrebljava tampone za vreme menstruacije, da se ne ispira i da izbegava seksualne odnose najmanje tri nedelje posle intervencije. Na taj nain bolovi bre prolaze i smanjuje se mogunost infekcije.

Konizacija ukljuuje opasnost od neplodnosti. Histerektomijom ena trajno gubi mogunost raanja. Obe operacije su namenske i njima se spasava ivot ene.

DOBROUDNE (benigne) PROMENE DOJKI

U doba adolescencije kada poinje razvoj dojki, devojke imaju oprean odnos prema ovoj pojavi, istovremeno su zadovoljne i stide se. Brine ih da li e dojke biti suvie velike ili suvie male, lepe ili rune. Obino, u tim godinama, neke devojke uvlae prednji deo grudnog koa ili ga prikrivaju odeom elei da se ne primeti da njihove grudi sazrevaju, dok druge, pak, u prsluie stavljaju podmetae ili oblae tesne dempere kako bi istakle svoje grudi. Vrlo esto se slika o sebi stvara na osnovu sopstvenog odnosa prema dojkama ili reakciji okoline na njih. Ove reakcije su esto zbunjujue i oprene i za odraslu enu, a kamoli za tinejderku. Mnoge ene su otkrile da im sopstvene dojke mogu priutiti zadovoljstvo isto toliko kao i onima koji ih posmatraju ili sa kojima vode ljubav. I samim dodirivanjem dojki puno ena moe postii orgazam. Meutim, u mnogim situacijama dojke mogu opteretiti enu i uiniti je nezadovoljnom. Dojke, takoe, mogu postati i uzrok strahovanja od bolesti ili mogunosti jedne ili obe dojke. Ova pozitivna i negativna oseanja mogu biti potencirana postojeom drutvenom zaokupljenou enskim grudima. Sa svih strana nas gledaju izazovne fotografije obnaenih dojki sa reklamnih panoa, ilustrovanih asopisa, dnevnih novina... Ove fotografije reklamiraju sve, od automobila do viskija. Takoe, grudi mogu biti jedan od razloga da li e ena sauvati ili izgubiti posao. Mnogi mukarci sebi dozvoljavaju da zvide, bulje ili ak dodiruju grudi enama. Seksualni kontekst esto oteava da ena o svojim dojkama razmilja kao o funkcionalnom delu svoga tela.

crte str. 575

Oblik i veliina normalnih dojki enske grudi su svih moguih veliina i oblika velike, male, vrste, oputene, smeurane. Takoe, nije retka pojava da jedna ena ima dve i po obliku i po veliini razliite dojke. Bradavice mogu biti ispupene ili uvuene. Areola, deo koji okruuje bradavicu, moe biti iri ili ui, tamniji ili svetliji, i na njemu se nalaze sitne grumuljice smetene ispod same povrine koe. Ponekad oko ivice areole rastu retke duge dlake. Individualne razlike i promene na dojkama koje nastaju starenjem ili u toku menstrualnog ciklusa, esto izazivaju nepotreban strah kod ena. Naalost, ene obino nisu dovoljno obavetene o tome ta je prirodno a ta ne, ta je deo normalne funkcije a ta bi moglo da ukazuje na prisustvo bolesti. Neobavetenost esto izaziva strah od najgoreg pri svakoj

promeni ili pojavi bola u dojkama. Naravno, u veini sluajeva stanja koja prouzrokuju promene, probadanja ili bol u dojkama su normalna ili dobroudna zbivanja.

Fibrocistine promene ili stanja Pod pojmom fibrocistinih promena ili stanja podrazumevamo itav niz benignih oboljenja koja nose razliita imena npr. cistini mastitis, mastodinija, mastazija, itd. Mnoge ene su iskusile oteenost, probadanje ili bolove u grudima u nekom periodu ivota, pogotovo za vreme ovulacije ili menstruacije, to je posledica promene nivoa hormona i zadravanja tenosti u elijama dojki. Ciste, meci ispunjeni tenou ili polutenim sadrajem relativno su esta pojava. Ako u to vreme ena sama sebi pregleda dojke osetie vei broj bolnih voria sa jedne ili obe strane, posebno na mestima koja su blia ruci. Veina ovih voria se znatno smanji ili potpuno nestane dan, dva od poetka menstruacije. Kod nekih ena se fibrocistine ili cistine promene pojavljuju zajedno sa pojavom menstruacije, dok se kod drugih mogu pojaviti i docnije u ivotu. Intenzitet tegoba kod ovih stanja je promenljiv, neki put jai, neki put slabiji, da bi se praktino pred menopauzu potpuno izgubile. Retko, ova stanja se razvijaju i tokom vremena od blagih povremenih smetnji prerastu u stalno prisutne otre bolove i probadanja. Tokom vremena se esto razvijaju i stalni vorii koji mogu u menopauzi nestati, ili se, pak, zadrati. Prema savremenim saznanjima, bolovi i vorovi koji se javljaju u dojkama u toku ciklusa, ne smatraju se boleu. Novija ispitivanja ukazuju da ene koje pate od opisanih stanja nisu u grupi koju prati vei rizik od malignog oboljevanja dojke.

Fibroadenomi ene koje izmeu dvadesete i tridesete godine napipaju tvrdinu u dojci koja se ne pokree najverovatnije imaju fibroadenom. Retko se javlja kod ena preko tridesete godine ivota. Kada se jednom jave fibroadenomi mogu trajati ceo ivot. U dojkama se moe napipati samo jedan, ali i vie fibroadenoma sa jedne ili obe strane. Uzrok ovoj pojavi nije poznat, iako neka ispitivanja ukazuju na vezu sa preteranim unosom masti. Retko se dogaa da fibroadenom poraste toliko da ugrozi cirkulaciju ili promeni oblik dojke. Ukoliko do toga doe fibroadenom se hirurki uklanja. Samo se u izuzetnim sluajevima obnavlja na mestu zahvata, ali po pravilu nikada ne dostie prvobitnu veliinu. Nekada se ove izrasline izgube u menopauzi, to govori u prilog tvrdnji da su normalna pojava. Postojanje fibroadenoma vrlo esto pobuuje sumnju na malignitet. to je ena mlaa lekari vie sumnjaju u eventualnu mogunost da promene budu zloudne. Biopsija je jedini siguran nain kojim se moe odrediti prava priroda bolesti, iglom ili hirurkim putem. Ne postoje dokazi o vezi fibroadenoma sa poveanim rizikom od pojave raka dojke.

Samopregled dojki Samopregled dojki je tehnika kojom ena sama ispituje svoje grudi kako bi zapazile promene na njima. Mnogi lekari preporuuju ovu metodu za rano otkrivanje raka dojke.

Samopregled dojki ene relativno retko i neredovno primenjuju. ene razvijenijih zemalja ovu metodu bolje prihvataju zahvaljujui popularizaciji samopregleda dojki koju sprovode aktivistkinje u enskim grupama i strunjaci koji se bave problemom raka dojke. Postoje brojne enske inicijative vezane za prevenciju i rano otkrivanje raka dojke koje preko razliitih pomonih sredstava ene upoznavaju sa tehnikom izvoenja samopregleda i njegovim znaajem za ensko zdravlje. Meutim, i pored toga ene relativno teko prihvataju ovaj nain pregleda, posebno potrebu za redovnim izvoenjem, iako veina njih poseduje svest da je samopregled veoma dragocen za ouvanje zdravlja. U naim uslovima su ene gotovo neobavetene o ovoj metodi, a nemaju ni mogunosti da naue kako se ona izvodi. Kod samopregleda je najvanije sticanje navike da se pregledi vre redovno. U Americi veinu tumora dojke ene same otkriju, to je vano jer se na ovaj nain veina tumora otkrije u ranom stadijumu.

ta uraditi ako se pri samopregledu napipa izraslina? Ne postoje rei koje mogu da opiu panini strah ene koja je napipala promenu u dojci koje do tada nije bilo. Prva je pomisao na rak, uz veliku zbunjenost i pitanje zato se to deava ba njoj. Neke ene reaguju tako to odmah odu kod strunjaka po pomo i miljenje, dok druge ute iz straha da e saznati da boluju od raka. Jednostavno ne mogu da pogledaju istini u oi. Isto tako mnoge od njih ne mogu da se suoe sa mogunou da e ostati bez dojke jer ne znaju da ta intervencija nije jedini nain leenja. Vano je podsetiti se da 80-85 % izraslina u grudima nisu rak, pogotovo ako se radi o mlaim enama. Ako postoji vor treba primeniti metod samoposmatranja.

Samoposmatranje Postoji itav niz postupaka pomou kojih se sprovodi samoposmatranje. Pre svega, ukoliko ena jo uvek ima menstruaciju, a nema prethodno iskustvo sa pojavom vorova ili raka, posmatrae da li vor nestaje ili menja veliinu u toku mesenog ciklusa to je siguran znak da se ne radi o malignitetu. Na ovaj nain izraslinu treba posmatrati jedan do dva meseca. vor ne treba dirati svakoga dana, jer na taj nain se gubi oseaj da li se neto menja ili ne. Najbolje je da se provera vri tri do etiri dana pre i tri do etiri dana posle prvog dana menstruacije. Takoe, treba izmeniti nain ishrane, tako to e se izbegavati masna i prena hrana, smanjiti so u ishrani, izbegavati kafa i aj, gazirana pia i okolada, kao i aspirin i lekovi protiv nazeba. Takoe, ne treba puiti. Preporuuje se uzimanje vitamina E u dozi od 400-800 IU na dan, vitamina B6 od 100200 mg na dan. Ukoliko posle dva meseca promene u dojci jos uvek postoje ili se ne smanjuju treba se obratiti svojoj lekarki ili lekaru.

Medicinska procena izrasline Kada ena odlui da zatrai profesionalnu pomo veoma je vano da odabere lekarku ili lekara u koga ima poverenja i da se obavesti o medicinskim mogunostima leenja. Iako se

najverovatnije radi o dobroudoj izraslini, ipak postoji sumnja o malignom oboljenju, zbog koje se treba obratiti iskusnom specijalisti (onkolokinji, onkologu). Ukoliko ena ne zna kome bi se obratila najbolje je da upita nekoga iz svoje okoline da je uputi na pravo mesto gde moe potraiti medicinsku pomo. Pregled ne treba zakazivati neposredno pre prvih dana posle menstruacije, ili u vreme oko ovulacije. Tih dana se esto pojavljuje vei broj cvoria, a postoji i normalna oteenost dojki, pa je mogue da se ne postavi tana dijagnoza. Lekarka ili lekar treba paljivo da pregledaju dojke ene koja tokom pregleda sedi sa rukama uzdignutim iznad glave, a zatim poloenim uz telo. Isti postupak i redosled pregleda ponavlja se i u leeem poloaju. Ovaj postupak je veoma vaan, poto se izraslina moe ponekad napipati samo u jednom od ovih poloaja. Pregled moe biti neprijatan, ali uglavnom nije bolan. Lekarka ili lekar e proceniti da li se radi o benignom ili malignom voru. Oblik vora kod malignog oboljenja je nepravilniji, tvri i tee pokretljiviji od benignog. Meutim, jedino je biopsija merodavna za tano postavljanje dijagnoze.

Aspiracija pomou igle Kada je to mogue, aspiracija pomou igle je najbolji prvi postupak u identifikaciji sumnjivog vora. Veina vorova su, u stvari, dobroudne ciste ispunjene tenou i ovom intervencijom lako moe da se utvrdi o emu se radi. Zahvat se obavlja ambulantno. Aspiracionom metodom se izbegavaju komplikacije koje se neki put javljaju pri hirurkoj biopsiji, uz to je ovaj zahvat mnogo bri i bezbolniji. Sam postupak protie tako to lekarka ili lekar uvlae tanku iglu u vor. Uobiajeno je da se pre zahvata primeni lokalna anestezija novokainom, to nije neophodno jer je sama injekcija novokaina isto toliko bolna kao i obavljanje aspiracije bez anestezije. Ako je u pitanju cista, tenost iz nje se isprazni i vor splasne. Ukoliko sadraj ciste ne istee i dalje se moe sumnjati na cistu ili neku drugu dobroudnu izraslinu. Ultrazvuna dijagnostika moe da d odgovor na pitanje da li se radi o obinoj cisti ili je potrebno uraditi biopsiju kao dodatnu metodu. Biopsija se vri kada je sadraj (tenost) iz ciste krvav ili zaudara, kada se vor ne povlai posle aspiracije, i kada se ultrazvukom zakljui da nije cista ili se cista ponovo javi posle ponovljene aspiracije.

Biopsija Ova procedura podrazumeva odstranjivanje celog ili dela vora hirurkim putem, a zatim izvaeno tkivo pregleda na malignitet. Biopsija se moe vriti iglom, zatim isecanjem samo jednog dela vora ili isecanjem celog vora. Biopsije iglom su jednostavne i rade se u ambulanti. Posle lokalne anestezije lekarka ili lekar ubodu iglom u vor i pomou nje izvuku komadi tkiva. Izvaeni uzorak tkiva dojke alje se dalje na laboratorijski, mikroskopski, pregled. Obiaj da se pristupa biopsiji veoma je rasprostranjen meu lekarima, ali prethodno bi trebalo sprovesti ispitivanje metodom aspiracije pomou igle i/ili pregled ultrazvukom kako bi se utvrdilo da li se radi o cisti ili ne. Ako je izraslina vrsta tada obavezno treba uraditi biopsiju. Neki lekari preporuuju mamografiju, rendgenski pregled, pre biopsije da bi videli

da li postoji i drugo sumnjivo tkivo iji uzorak treba uzeti biopsijom. Meutim treba znati da normalan mamogram ne iskljuuje biopsiju vrste izrasline.

Anestezija Biopsija iglom se uvek radi pod lokalnom anestezijom. Hirurke biopsije (odstranjenje delia ili celog vora), rade se pod lokalnom ili optom anestezijom. ena ima pravo da odabere onu vrstu anestezije koja njoj najvie odgovara. Meutim, u izvesnom broju sluajeva veliina vora, mesto gde se nalazi ili vei broj vorova zahtevaju da se operacija uradi pod optom anestezijom.

ta treba znati pre biopsije Ne preporuuje se enama da pre biopsije prihvate i potpiu da su saglasne sa mastektomijom (potpunim odstranjenjem dojke), ako se u toku operacije mikroskopskim pregledom tkiva otkrije da je izraslina maligna. Kod ove procedure vor se uklanja i pregleda se metodom zamrznutih iseaka dok je ena jo uvek pod anestezijom. Za ovo ispitivanje vor se zamrzne odmah po vaenju, zatim se iz njega seku tanki renjevi koji se pregledaju pod mikroskopom. Rezultati ove analize gotovi su za dvadesetak minuta. Ako se na ovaj nain potvrdi rak, pristupa se mastektomiji. Osnovna zamerka ovom postupku je to nalaz moe biti netaan, pa prema tome moe da se desi da ne postoji potreba za ovakvom radikalnom operacijom. ena moe da izbegne postavljanje dijagnoze i nepotrebne operacije tako to e traiti da se biopsija uradi samostalno i da se kao dijagnostika metoda primeni odloeni postupak histopatoloke analize. Uobiajeni postupak traje nekoliko dana, ali je mnogo pouzdaniji u dijagnostikovanju raka dojke. Ujedno, na taj nain se obezbeuje vreme potrebno da bi se eni pruila objanjenja o njenoj bolesti i da bi se primenilo odgovarajue leenje. Pre biopsije, ukoliko to eli, ena moe da zamoli operatorku ili operatera da pazi na veliinu oiljka koji e se formirati posle operacije. Neki put se o ovom defektu ne razmilja poto se pretpostavlja da e dojka biti odstranjena. Ovisno o mestu gde se vor nalazi rez se moe planirati i izvesti tako da ne ostavi posledice u grai, funkciji ili izgledu dojke.

Rezultati biopsije Isekivanje rezultata biopsije moe biti veoma muno i nije nevano koliko e vremena proi od biopsije do dobijanja rezultata. Zato ena ima pravo da pita kada e biti gotovi rezultati biopsije i da li e biti obavetena ili sama treba da se raspita. Negativan rezultat znai da ne postoji maligni proces, a pozitivan da je otkriven rak. Najee, od 80-90% svih biopsija, rezultati su negativni, to znai da se radilo o cistinoj tvorevini. Poto je ova dijagnoza vrlo uoptena ena ima pravo da pita o kakvoj se tano cistinoj promeni radi i da zahteva fotokopije svih nalaza i ispitivanja koji su uraeni. Kada je potrebna biosija

1. Kada nalaz aspiracije ili ultrazvuka nije dao podatak da li se radi o voru ili o cisti; 2. Kada mamografija pokae sumnjive tvorevine ili sumnjive kalcifikacije; 3. Kada ostali simptomi ukazuju na malignitet. To ukljuuje pojavu tvrdih, oteenih lezda u pazuhu, crvenilo koe dojke, promene na bradavici, ulegnua ili nabore koe oko bradavice; 4. Ako vor traje posle jedog ili dva menstrualna ciklusa.

Preventivna mastoktomija Preventivna, profilaktika mastoktomija u Sjedinjenim Amerikim Dravama izvodi se u relativno visokom procentu i to kod onih ena za koje se smatra da spadaju u grupu visokog rizika od oboljevanja. U profilaktike svrhe, mastektomija se radi posebnom hirurkom metodom tzv. subkutana mastoktomija, koja ne garantuje da e ena izbei pojavu raka. Kod subkutane mastoktomije otprilike se ukloni 80-95% tkiva dojke, a ostavlja se koa i bradavica. Tkivo koje nedostaje moe odmah da se nadomesti implantom da dojka zadri normalan oblik. Rak dojke moe da se razvije i na ovom malom preostalom delu tkiva. Imajui ovo u vidu, ena koja se odluuje na mastoktomiju trebalo bi umesto profilaktike da uradi obinu mastoktomiju, odnosno uklanjanje cele dojke operativnim putem. Ova metoda profilakse teko moe da izdri brojne prigovore kojima je izloena. Zato operisati dojku ako to nije potrebno? enske grupe koje se bave problemima raka dojke irom sveta smatraju da ovakva prevencija zapravo ugroava enu i njeno telo, te da postoji mnotvo drugih naina prevencije kojima se ensko telo ne osakauje. Na Prvoj svetskoj konferenciji o raku dojke, koja je odrana u Kanadi 1997 godine, istraivaice i aktivistkinje su izrazile svoje otro neslaganje kritikujui postojeu situaciju na meunarodnom nivou. Ozbiljne kritike upuene su istrazivaima, farmaceutskoj industriji, zagaivaima okoline i etikom stavu drutva u tretiranju ovog problema.

Mamografija Mamografija je nain pregleda dojki rendgen zracima koji se primenjuje u pretragama kad se sumnja na rak dojke. Svetske statistike pokazuju da je primenom mamografije u dijagnostike svrhe smrtnost ena iznad pedeset godina smanjena za 30-50%. Preporuke

koje se tiu uestalosti primene mamografije variraju prema dobi ene. Neki lekari primenu postupka preporuuju jedanput godinje dok drugi smatraju da je dovoljno podvri mu se jedanput u dve godine. to se tie ivotne dobi, mamografiju ne treba raditi sasvim mladim enama ili bar ne pre tridesete godine.

Prednosti i nedostaci mamografije Mamografija prua mogunost otkrivanja malignh promena koje se rutinskim pregledom ne mogu napipati. Snimci slue i za kasnija uporeivanja da bi se utvrdilo da li proces napreduje ili ne. Mamografijom se otkriva rak dojke koji nije invazivan i kod koga na vreme zapoeto leenje daje dobre rezultate. Glavne zamerke se odnose na pogrena tumaenja mamograma tj. na previde kada se radi o malignim promenama i proglaavanjima benignih vorova za maligne. Donekle, mamografija moe da bude provokativni faktor za razvoj raka dojke. Mautim, primenom savremene tehnologije ovaj rizik je smanjen na praktino jedan sluaj na milion ena koje se godinje podvrgavaju proceduri. Lani pozitivni rezultati se mogu pojaviti kod ena koje imaju uredan menstrualni ciklus (7%). Lani pozitivni i negativni rezultati javljaju su u rasponu od 4-30%. Trokovi mamografije nisu zanemarljivi. Treba imati u vidu da je tkivo dojki kod mlaih ena osetljivije na zraenje, pa nepotrebno esto izlaganje zraenju moe kasnije dovesti do pojave raka koji je izazvan zraenjem.

Kojim enama treba raditi mamografiju? Mamografija se preporuuje enama preko pedesete godine starosti kao i onima koje u svojoj istoriji bolesti navode da su ve bolovale od raka dojke. Takoe se preporuuje enama iz tzv. visoko rizine grupe.

ENDOMETRIOZA

Endometrioza je bolest kod koje tkivo koje normalno pripada unutranjem sloju materice (endometrijumu) raste na drugim delovima tela. Pojava normalnog tkiva na nenormalnom mestu najea je na organima male karlice jajnicima, trbunoj maramici, materinim vezama ili jajovodima. Ovo tkivo, takoe, moe da raste i na mokranoj beici, crevima, ak i na udaljenim delovima tela, u ruci, pluima ili glavi. Kao i tkivo u duplji materice tako i tkivo na atipinim mestima trpi promene pod uticajem hormona menstrualnog ciklusa. Ovo tkivo krvavi svakog meseca, ljuti se i time izaziva

nova krvavljenja. Rezultat ovoga su unutranja krvavljenja, zapaljenje, stvaranje cista i oiljaka. Endometrioza moe da prouzrokuje veoma jake bolove u malom trbuhu pred menstruaciju, ovulaciju ili tokom seksualnog odnosa, obilna menstrualna krvavljenja, zamor, bolove u utrobi i u krstima za vreme menstruacije, proliv, zatvor ili druge stomane tegobe, neplodnost. Takoe, moe da izazove i druge ozbiljne zdravstvene probleme, ukljuujui prskanje cista jajnika, priraslice, povean rizik od vanmaterine trudnoe i optu iznurenost. Meutim, kod nekih ena, endometrioza ne izaziva poremeaje. Endometrioza je hronina bolest. esto se deava da je ena koja boluje od endometrioze nesposobna za rad i normalan ivot po nekoliko dana u mesecu.

Uzroci i faktori rizika Uzroci endometrioze su nepoznati. Potoje mnoge teorije o ovom pitanju ali nijedna ne daje potpuno objanjenje. Po jednoj delovi otpalog tkiva tokom menstruacije prolaze kroz jajovode i usauju se u organe gde nastavljaju dalji rast. Neki, pak, smatraju da poremeaji imunolokog sistema i/ili hormonalni poremeaji omoguavaju da se tkivo razvija na atipinom mestu. Pretpostavlja se da e pravac daljih ispitivanja okrenut imunolokim poremeajima dati zadovoljavajue odgovore na, zasada, veoma prisutne zagonetke o poreklu nastanka endometrioze. Kao mogui faktori u nastanku endometrioze takoe se navode i druge bolesti imunog sistema kao to je npr. lupus ili bolesti vezane za tiroidnu lezdu. kratak menstrualni period, rano javljanje menstruacije, seksualni odnosi u toku menstruacije i smetnje menstrualnog ciklusa.

Dijagnoza Katkada se obinim ginekolokom pregledom moe dodirom osetiti postojanje uraslina stranog tkiva u maloj karlici, meutim, laparoskopija je neprikosnovena metoda u otkrivanju bolesti. Laparoskopija je pregled trbune duplje optikim instrumentom laparoskopom kojim se ulazi u trbunu duplju radi posmatranja unutranjih organa.

Leenje Izbor leenja u veini sluajeva nije jednostavan. Mora se voditi rauna o nizu faktora kao to su ivotno doba ene, mesto na kome se endometrioza razvija, izraenost simptoma, elje ene da kasnije rodi, ranije iskustvo sa leenjem hormonima i nasledni faktori. Cilj leenja endometrioze hormonima je da se sprei stvaranje estrogena u jajnicima, a samim tim da se zaustavi menstruacija. Iako lekari esto preporuuju trudnou kao vid leenja smatramo da taj nain treba izloiti kritici. Pre svega zato to dete treba imati onda kada se ono eli, a ne u svrhu leenja ene, pogotovo to su rezultati ovakvog leenja krajnje neizvesni.

Leenje hormonima ukljuuje primenu analoga gonadotropina, sintetskog progesterona - lek pod imenom Provera i oralnih kontraceptiva. Sve navedene grupe lekova dostupne su i na naem tritu. Hormonsku terapiju uvek prate i odreene propratne pojave, koje kod nekih ena mogu da budu izraenije. Pored toga poboljanje ili nestanak simptoma bolesti traje dok je ena pod dejstvom leka, a vrlo brzo nakon terapije se ponovo sree sa istim tegobama. Hirurko leenje nudi itav niz operativnih mogunosti, od konzervativnog (kiretaa, isecanje, kauterizacija ili primena lasera) do radikalnog naina (histerektomija sa ili bez odstranjivanja jajnika). Smatra se da je radikalno hirurko leenje metoda koja dovodi do trajnog izleenja mada u praksi nisu retke ponovne pojave rasta tkiva endometrijuma i nakon intervencije. Da bi suzbili bol kao glavni simptom oboljenja, neophodno je uzimati lekove koji uklanjaju ovaj simptom analgetike. Meutim, budui da se radi o hroninoj bolesti koja zahteva dugotrajno uzimanje analgetika, trebalo bi isprobati i alternativne naine leenja poput akupunkture, hiropraktike, homeopatije, fitoterapije i promeniti nain ishrane.

Zapaljenske bolesti organa male karlice

Pod optim nazivom zapaljenske bolesti organa male karlice susreemo se s infekcijama koje zahvataju sluznicu materice (endometritis), jajovoda (salpingitis) i jajnika (ovaritis). Ove bolesti su posledica infekcija koje se prenose polnim putem, a zatim se kroz otvor spoljnjeg ua materice ire na duboko smetene organe. Zapaljenske bolesti unutranjih polnih organa su veoma este tako da precizni statistiki podaci o njima i ne postoje poto esto ostaju nedijagnostifikovane.

Znaci oboljenja Znaci infekcije unutranjih polnih organa mogu biti veoma raznovrsni, posebno po svom intenzitetu. Tegobe su nekada neznatne, ali esto i veoma izraene. Najei simptom je bol ija jaina varira od oseaja nelagodnosti do izrazito jakog bola koji onemoguava uspravan poloaj. Bol se moe osetiti na razliitim mestima u predelu malog stomaka, spreda, levo, desno ili sa obe strane. Takoe, pored bola mogu da budu prisutni sledei znaci ili samo neki od njih: * smetnje u vagini ili uretri, * bol ili krvavljenje pri polnom odnosu, * krvavljenje manjeg ili jaeg intenziteta,

* pojaani bolovi u toku menstruacije, * pojaan bol prilikom ovulacije, * esto mokrenje, peenje pri mokrenju ili oseaj da beika ne moe da se potpuno isprazni, * nateen stomak, * iznenadna pojava groznice ili poviena temperatura koja se pojavljuje i nestaje, * jeza, * oteeni limfni vorovi u preponama, * gubitak apetita, * muka ili povraanje, * bol u predelu bubrega ili jetre, * bol u krstima ili nogama, * oseaj slabosti, umora, neraspoloenja, * smanjena seksualna elja. Intenzitet i trajanje navedenih znakova bolesti zavise od uzronika kojim je infekcija izazvana, od mesta gde se infekcija odigrava (materica, jajovodi, jajnici, trbuna maramica i dr.), od trajanja infekcije, do toga kako i ime se bolest lei, opteg stanja organizma i koliko se ena sama o sebi brine. Zapaljenska oboljenja unutranjih polnih organa medicinskim renikom se klasifikuju kao akutna, hronina i neprimeena (kada ena nema znakova bolesti). Uzronici infekcije su u 90-95% sluajeva mikroorganizmi koji se prenose polnim putem. U telo ene dospevaju polnim odnosom, prilikom stavljanja spirale, obavljanja abortusa, spontanog abortusa, poroaja, medicinskih dijagnostikih procedura ili vetakog oploenja. Nije redak sluaj da muki seksualni partner ili uopte nema simptoma ili su oni beznaajni, ali isto tako je injenica da su oni rasadnici uzronika i, takoe, moraju da budu pregledani i leeni. Neuspelo leenje antibioticima je esto kod ena iji se seksualni partner ne lei. Izolovani mikroorganizmi mogu biti iz roda klamidija, mikoplazme, stafilokoka, streptokoka, itd. Vei rizik od infekcije postoji ako se polni odnosi sa zaraenim partnerom obavljaju u toku menstruacije ili ovulacije, zato to je tada grli materice otvoreniji i to je sluz u tim periodima propustljivija za mikroorganizme. Infekcije unutranjih polnih organa veoma su retke kod lezbejki.

crtei sa str. 589

Komplikacije Zapaljenska oboljenja unutranjih polnih organa mogu da dovedu do vrlo ozbiljnih posledica. Ako se ne lee mogu da izazovu zapaljenje trbune maramice (peritonitis), stanje opasno po ivot. Takoe, mogu da se komplikuju apscesom (zagnojem) jajnika i jajovoda. Sa polnih organa zapaljenje moe da se proiri na creva i jetru. Mesecima ili godinama posle akutnog zapaljenja mogu da se jave posledice kao to su neplodnost ili vanmaterina trudnoa. Posle preleanog zapaljenja unutranjih polnih organa mogu se stvoriti priraslice koje izazivaju hronini bol. Infekcije koje se ne lee mogu da budu i neposredan uzrok smrti.

Dijagnoza Dijagnoza moe da se postavi na mnogo naina. Osnovno je ispitivanje kojim se utvruje uzronik zapaljenja. Bris iz vagine ili cerviksa u izvesnim sluajevima moe da otkrije uzronika, meutim ukoliko su mikroorganizm iz roda hlamidija ili mikoplazma identifikacija nije laka poto se teko razvijaju u kulture u laboratorijskim uslovima. Pored toga bris sa grlia materice ne mora da sadri mikroorganizme poto je mesto gde se bolest razvija materica ili jajovodi. Pregled krvi, visina sedimentacije i broj belih krvnih zrnaca moe samo da pokae da li postoji akutno zapaljenje ili ne. Kada uzronik ne moe da se pronae uobiajenim postupkom, moe se primeniti endometrijalna biopsija. U nekim sluajevima za postavljanje dijagnoze moe biti koristan ultrazvuk, naroito vaginalni. ak se pribegava laparoskopiji da bi se donela konana dijagnoza. Ako ena ima mukog seksualnog partnera obavezno je da se i on podvrgne lekarskom pregledu. esto se kod mukarca otkrije tzv. negonokokni uretritis kojima su uzronici hlamidija ili mikoplazma, ujedno i izazivai zapaljenskog procesa kod ena.

Leenje Oba seksualna partnera treba da budu podvrgnuta leenju. Ukoliko se tako ne postupi leenje je bezuspeno jer e se ena ponovo zaraziti.Leenje se sprovodi antibioticima. Nije svejedno koji se antibiotik uzima poto mikroorganizmi moraju da budu osetljivi na njega kako bi leenje bilo uspeno. Da bi se otkrio pravi uzronik, potrebno je saekati izvesno vreme. Postavlja se pitanje kada zapoeti sa leenjem? Veina strunjaka smatra da leenje treba zapoeti odmah, a kada rezultati kulture i antibiograma budu gotovi treba prei na specifini antibiotik. Antibiotici koji se najee primenjuju su cefoksitin (Tolycar), doksiciklin (Doksiciklin) i ceftriakson (Lonfaceph). Antibiotike treba uzimati najmanje deset do etrnaest dana budui da se radi o ozbiljnim infekcijama. Leenje treba bezuslovno nastaviti i kada znaci oboljenja nestanu. Antibiotici mogu da uslove pojavu gljivine infekcije vagine.

U mnogim sluajevima je potrebno bolniko leenje.

Lini doivljaj Mnoge ene oseaju stid ili bes kada dou u situaciju da se sretnu sa ovom vrstom bolesti. Ukoliko nema izrazite znake bolesti uobiajeno je da partner odbija da se obrati lekaru. Isto tako ne moe i nee da razume zato treba da se uzdri od seksualnih odnosa. Da bi enu kaznili mukarci nalaze druge seksualne partnerke ime se poveava mogunost zaraze. Naalost, umesto da glasno izrazi svoj bes i negodovanje, ena zapada u depresiju. Takoe, ena moe da bude optereena i stavom lekarke ili lekara koji insistiraju na prekidu seksualnih odnosa ili izraavaju sumnju u tegobe koje ima. Gubitak poverenja u medicinsku pomo ini da se pored fizikog njenoj bolesti pridrui i psihiki bol. Meutim, da bi stanje u kojem se nala uinila podnoljivijim ena pomae sebi toplim kupkama ili samo primenom toplote na mali trbuh da bi otklonila bol, a povean dotok krvi u organie male karlice doprinosi aktiviranju sopstvenog odbrambenog sistema i boljem dospevanju antibiotika na mesta infekcije. Ne treba se ispirati i stavljati tampone jer to moe da dovede do irenja infekcije. Seksualni odnosi mogu da se obnove tek onda kada se ena bude oseala sasvim dobro i poto je proao jedan ceo menstrualni ciklus, a potrebno je i da njen partner ima negativne rezultate na sve bolesti koje se prenose seksualnim putem. Topli oblozi natopljeni biljnim ekstraktima mogu, takoe, blagotvorno delovati, posebno na spreavanje stvaranja priraslica. Takoe su i brojni biljni ajevi efikasni u leenju zapaljenja reproduktivnih organa. Iz ishrane bi trebalo izbaciti eer i smanjiti unoenje mlenih proizvoda. Treba uzimati vitamine C, A, D i kompleks vitamina B, a od minerala naroito treba uzimati cink. Koliko god je to mogue treba izbegavati stresne situacije, a alkohol, duvan, kafu i ostale droge treba potpuno izbaciti jer se njihovom upotrebom smanjuje otpornost organizma. Treba se to vie odmarati i spavati. Ipak, ne treba zaboraviti da je najvaniji momenat leenja redovno i dovoljno dugo uzimanje antibiotika. Da bi se spreila infekcija unutranjih polnih organa trebalo bi da se preduzmu iste mere predostronosti kao i kod bolesti koje se prenose polnim putem, budui da se najee radi o istim uzronicima. Treba izbegavati seksualne odnose bez upotrebe prezervativa, naroito ako infekcija ve postoji ili ena ima vie partnera. Infekcije unutranjih polnih organa izuzetno su ozbiljan problem koji zahteva brzu i strunu panju i ena treba da bude svesna toga.

INFEKCIJE MOKRANIH PUTEVA

Infekcije mokranih puteva su veoma este. Najee su izazvane bakterijama i to eerihijom koli koja iz debelog creva dospeva u uretru (izvodnu mokranu cev), odatle u mokranu beiku, a neki put i u bubreg. Takoe, infekcije trihomonasom i hlamidijom mogu

da izazovu zapaljenja mokranih puteva. Smanjena otpornost organizma, stroga dijeta, stres i povrede uretre u toku poroaja, operacije ili kateterizacije potpomau nastanak ovih bolesti. esto i iznenadan porast uestalosti seksualnih odnosa moe da bude razlog pojave bolesti. Posebno osetljive na ovu infekciju su trudnice i ene u klimakterijumu. Vrlo esto uzrok ovom oboljenju su anatomske nepravilnosti ili spadanje organa kao to su uretra ili mokrana beika kod ena koje su puno puta raale. Cistitis infekcija mokrane beike je najea kod ena. Iako znaci bolesti mogu da budu vrlo dramatini, cistitis sam po sebi nije ozbiljno oboljenje. Najei simptomi su uestalo mokrenje uz manje ili jae izraeno peenje u mokranoj cevi sa slabim ili gotovo nikakvim pranjenjem mokrane beike. Mogue je da se u mokrai nae krv ili gnoj. Bol se javlja iznad stidne kosti, a mokraa esto ima udan, teak miris. Blagi simptomi koji podseaju na cistitis mogu da se jave pri poveanom unosu tenosti, u premenstrualnom sindromu, alergijskim reakcijama, kod uznemirenosti ili iritacije sredstvima za higijenu. Sve dok je opte stanje ene dobro i ako nije trudna, prvih dvadesetetiri sata moe pokuati da samu sebe lei. Cistitis se esto izlei i sam od sebe. Meutim, ako tegobe traju due od etrdesetosam sati, esto se ponavljaju i praene su jezom, groznicom, povraanjem i bolovima u predelu bubrega, treba se obratiti strunjaku. Opisani simptomi ukazuju na muguu infekciju bubrega (pijelonefritis) kod koje je neophodno struno medicinsko leenje. Lekarki ili lekaru se treba obratiti i u sluaju kada postoji krv ili gnoj u mokrai, bol pri mokrenju u trudnoi, eerna bolest i kada je ena ve ranije bolovala od ovih bolesti. Neleene, dugotrajne infekcije mogu da dovedu do ozbiljnih posledica kao to su povieni pritisak ili prevremeni poroaj kod trudnica.

Dijagnoza Ukoliko su simptomi cistitisa veoma izraeni i ako se ne povuku posle dvadesetetiri sata, treba uraditi pregled mokrae. Pregledom mokrae utvruje se, pored ostalog, i prisustvo krvi ili gnoja, a urinokulturom prisustvo i vrsta uzronika infekcije. Ponekad rezultati urinokulture mogu biti lano negativni ako doe do greke u laboratorijskom postupku ili ukoliko uzronik nije bakterija, dok negativan nalaz kulture uz prisustvo veeg broja leukocita u mokrai ukazuje na infekciju hlamidijom. Ponekad se bez znakova oboljenja u mokrai moe nai vei broj bakterija (bakteriurija). Ako je pozitivan nalaz obinog pregleda mokrae pojavu treba leiti da bi se spreila mogua infekcija bubrega i druge komplikacije.

crte str. 593 enama koje su preleale pijelonefritis vie puta treba uraditi ispitivanja radi utvrivanja postojanja nepravilnosti mokranih puteva. Uobiajeno je da se ovo ispitivanje sprovodi intravenskom pijelografijom, ubrizgavanjem kontrasta i posmatranjem i snimanjem bubrega.

Leenje

Ako su znaci oboljenja jako izraeni ili ukazuju na infekciju bubrega, odmah treba zapoeti leenje lekovima. Kod slabije izraenih infekcija uglavnom se eka na laboratorijske rezultate da bi se leenje zapoelo odgovarajuim lekom. Infekcije mokranih puteva, najee, dobro reaguju na veliki broj antibiotika. Lekovi koji se najee primenjuju su: ampicilin (Pentrexyl), nitrofurantoin (Alfuran), norfloksacin (Nofocin), pipemidna kiselina (Pipegal, Pipem) i sulfonamidi (Bactrim). Lekovi se proseno uzimaju od tri do deset dana. Ukoliko se simptomi ne povlae posle dva dana od poetka uzimanja leka treba se ponovo obratiti lekaru. Za suzbijanje bolova koriste se tzv. spazmoanalgetici Buscopan ili Baralgin. Korisno je piti to vie tenosti, posebno uvin aj koji ima dezinfekciono dejstvo. Po prestanku leenja treba ponoviti pregled urina da bi se dokazalo da je infekcija izleena. Postoje naini da se sprei infekcija mokranih puteva. Pre svega treba stvoriti naviku da se svakodnevno pije to vie tenosti, po aa vode na svaka dva do tri sata. Treba mokriti odmah im se oseti potreba i truditi se da se beika potpuno isprazni. Posle stolice voditi rauna da pravac brisanja bude od napred prema pozadi. Polne organe treba oprati bar jedan put dnevno. Pre seksualnog odnosa bi trebalo da polni organi oba partnera budu isti. Grub polni odnos, takoe, moe pogodovati pojavi cistitisa. Pre ili neposredno posle seksualnog odnosa treba mokriti. Korisno je znati da ene koje uzimaju oralne kontraceptive ee oboljevaju od cistitisa, a i upotreba dijafragme moe doprineti infekciji. Preko uloaka za vreme menstruacije moe se preneti infekcija iz debelog creva na mokranu cev. Uzane farmerke ili vonja biciklom mogu dovesti do povreda mokrane cevi i time otvoriti put infekciji. Alkohol i kafa nadrauju sluznicu mokrane beike pa da bi se zatitili od cistitisa trebalo bi ih umereno upotrebljavati. Hrana kao sto su meso, voe i orasi, mokrau ini kiselom i spreava infekciju mokrane beike. Isto vai i za vitamin C, dok hrana bogata skrobom i eerima pogoduje nastanku cistitisa. Izbegavanje stresa je najbolji mogui savet za spreavanju bolesti mokranih puteva.

MATERICA I JAJNICI

Krvavljenje iz materice Izrazom krvavljenje oznaava se niz stanja koja dovode do isticanja krvi iz materice a nisu u vezi sa normalnom menstruacijom. Krvavljenje je najee vezano za hormonalne promene i esto je kod devojaka kojima menstruacija tek poinje ili kod ena koje ulaze u klimakterijum. Mnoge tridesetogodinjakinje su iskusile manja krvavljenja tzv. spoting u vreme ovulacije, izazvana naglim padom estrogena. ene koje nemaju redovnu ovulaciju esto pate od obilnih krvavljenja. Ostali mogui razlozi produenih, jakih i nepravilnih krvavljenja su spirala, oralni kontraceptivi, infekcije unutranjih polnih organa, vanmaterina trudnoa, polipi, endometrioza i rak grlia materice ili same materice.

Kod ena u menopauzi krvavljenje moe biti izazvano terapijskom upotrebom hormona estrogena, vaginitisom, nenormalnim rastom endometrijuma ili rakom. Uzrok krvavljenja se esto ne moe pronai ni posle detaljnog ispitivanja.

Samopomo Ukoliko ena ima menstruaciju menstrualno krvavljenje moe da se stabilizuje izbegavanjem stresa i promenom naina ishrane. Smanjenje unoenja ivotinjskih masti i uzimanje biljnih vlakana u ishrani pomae da se uspostavi hormonalna ravnotea snienjem holesterola u krvi. U telu se holesterol pretvara u estrogen. Vitamini A, E i C, kao i cink, bakar i jod pomau pri jakim krvavljenjima. Ako je krvavljenje obilno i dugotrajno treba poveati i unos gvoa.

Leenje Ukoliko se esto javljaju mala nepravilna krvavljenja treba saekati jedan, do dva meseca, kako bi se videlo da li e se hormonalni sistem sam regulisati. Ako se nepravilno krvavljenje nastavi, naroito kod ena starijih od etrdeset godina treba uraditi biopsiju endometrijuma. Ako rezultati analize ne ukazuju na predkancerozno ili kancerozno oboljenje, ena moe sama odluiti da li e se leiti ili ne. Obino se u leenju predlae hormonalna terapija progesteronom i/ili kombinacija progesterona i estrogena. U praksi se kod jakih krvavljenja primenjuju i antibiotici kao i lekovi za zaustavljanje krvavljenja.

Poputanje misia male karlice i sputanje (prolaps) materice Poputanje miia male karlice je stanje kada miii poda male karlice slabe i nisu vie u stanju da odgovarajue pridravaju organe. U izraenijim sluajevima materine veze i tkivo koje dri matericu u normalnom poloaju poputaju i materici dozvoljavaju da se spusti u vaginu. Ovo se deava posle jednog ili vie tekih poroaja, ali pojava moe biti i nasledna. Sputanje materice esto je praeno spadom mokrane beike i marnog creva. Prvi znak ispadanja materice je nemogunost da se zadri mokraa pri kaljanju, kijanju ili smejanju. Pritisak u vagini i oseaj da neto ispada takoe su simptomi ovog stanja koje se obino pogorava dugim sedenjem.

crte str. 596

Spreavanje i samopomo

U spreavanju ovog stanja najefikasnije su vebe kojima se jaaju miii poda male karlice i stomaka. Stanje miia male karlice najbolje se moe proveriti zadravanjem i putanjem mlaza mokrae. Ako mlaz ne moe da se zaustavi zadravanjem znak je da su miii popustili. Vebe treba raditi redovno, posebno u trudnoi kada ovaj deo tela trpi pritisak trudne materice. Sputena materica se moe vratiti na mesto posebnim vebama.

Leenje Obino nije potrebna medicinska pomo kod poputanja miia male karlice, ni kod blagog sputanja materice. Ukoliko je materica izrazito sputena i ena ima izraene smetnje pomoie stavljanje materinog prstena, pesara od gume koji se stavlja oko grlia pomaui tako da se materica podigne. Nezgodna strana pesara je to je tesko podesiti pravu veliinu, neki put izaziva smetnje i infekciju, a esto se mora vaditi i prati. Sputena materica se moe trajno podii operacijom, a istim zahvatom podiu se mokrana beika i debelo crevo. Histerektomija, iako je ponekad preporuuju, nije neophodna i treba da bude uzeta u obzir samo kao metoda poslednjeg izbora.

Benigni tumori materice lejomiomi i miomi Benigni tumori materice su tvorevine koje se pojavljuju na spoljanjem ili unutranjem zidu ili u samom zidu materice. Ovi tumori se javljaju kod 30% ena do tridesetpete godine ivota. ta uzrokuje njihovu pojavu za sada nije poznato, mada ga mnogi dovode u vezu sa estrogenima. Primeeno je da se ubrzava rast ovih izraslina ako se iz bilo kojih razloga uzimaju estrogeni.

crte str. 597

Ovi tumori se pronalaze rutinskim ginekolokim pregledom. U poetku njihov rast i broj treba redovno kontrolisati svakih est meseci, a ukoliko se ne poveavaju i ne umnoavaju dovoljna je kontrola jedanput godinje. Mali miomi obino ne daju simptome. Meutim, neto vei i veliki mogu da prouzrokuju bol, krvavljenje ili izuzetno obilne menstruacije. U zavisnosti od mesta na kome se nalaze nije retko da izazovu bol u stomaku ili u krstima i probleme sa mokrenjem. U trudnoi veliki miomi dovode i do pobaaja.

Samopomo Veliina mioma moe da se smanji prestankom uzimanja estrogena. Joga vebe smanjuju oseaj pritiska i teine u stomaku.

Leenje U veini sluajeva ove promene nije potrebno leiti. Meutim, ako postoji jako krvavljenje, bol, oteano mokrenje ili problemi sa trudnoom, miomi se mogu odstraniti. Prilikom odstranjivanja mioma materica ostaje nedirnuta. Mnogi hirurzi preporuuju vaenje materice enama koje vie nee da raaju ili su starije ivotne dobi. Ove operacije su stvarno nepotrebne poto se obino radi o enama koje se blie menopauzi u kojoj dolazi do pada nivoa estrogena, pa se i miomi smanjuju ili iezavaju. Izvoenje histerektomije samo moe biti tetno, jer dovodi do seksualne disfunkcije i poremeaja u radu jajnika, ak i onda kada su poteeni operacije. Dovoljna je mijektomija, odstranjivanje mioma, da bi se problemi reili ak iako se radi o vrlo velikim izraslinama.

Ciste jajnika Ciste ovarijuma nisu retke promene i najee ne prouzrokuju smetnje i simptome. Veina njih su tzv. funkcionalne ciste i nestaju same od sebe. Ciste se razvijaju kada folikul (meak u kome se nalazi jajna elija) poraste ali ne pukne i iz njega se ne oslobodi jajna elija. Ove ciste se ispunjavaju tenou. Znaci postojanja cisti su: poremeaji menstrualnog ciklusa, nepoznat bol i oseaj neprijatnosti u malom stomaku tokom celog ciklusa, bol pri polnom odnosu i nadutost stomaka. Ciste jajnika se jednostavno otkrivaju pri ginekolokom pregledu. Bez obzira to veina cista nestane sama od sebe, neke moraju da se odstrane hirurkim putem. Da bi odredili da li cista zahteva leenje ili ne, treba saekati nekoliko ciklusa da bi videli da li e spontano da nestanu. Ukoliko se ne povuku, treba proveriti ultrazvukom o kojoj vrsti ciste se radi. Maligne i dermoidne ciste koje nastaju kao posledica endometrioze moraju se odstraniti. to se tie benignih cisti miljenja praktiara se razilaze, jedni misle da ih treba ukloniti dok se drugi kritiki odnose prema ovom stavu. Male funkcionalne ciste koje ne prouzrokuju tegobe ne treba dirati. Ponovno javljanje cisti ukazuje na hormonsku neravnoteu ili ivot pod stalnim stresom. Promenom naina ishrane, vebama koje ublauju uticaj stresa i akupunkturom, ena uspeno moe da se brani od ovih promena.

ODSTRANJIVANJE MATERICE I JAJNIKA (Histerektomija i ooforektomija)

U svetu, broj ena koje se podvrgavaju histerektomiji je ogroman, samo u SAD premauje brojku od 650 000 ena. U nekim sluajevima se zajedno sa matericom odstranjuju i jajnici, ak i onda kada to nije neophodno. Veliki broj ovih operacija radi se rutinski, a ne kod hitnih stanja i kada je eni ugroen ivot. Dogodi se da eni ak ni ne saopte da su joj odstranjeni jajnici. Druge, pak, pristaju na operaciju, a niko im prethodno ne objasni zato ona mora ili

ne mora da se uradi i kakve su posledice takve intervencije. Svetske statistike pokazuju da se u 30-50% sluajeva ove operacije neopravdano preduzimaju. Odstranjivanje materice i/ili jajnika je ozbiljan zahvat posle kojeg se ena suoava sa ozbiljnim telesnim promenama i shvata dalekosene posledice po svoje zdravlje, seksualni ivot i ivot uopte. Histerektomija i ooforektomija je spasla ivot mnogim enama, ali je isto tako veoma vano da svaka ena zna ta je posle operacije eka i da bude svesna toga. S obzirom na ozbiljnost ovog zahvata neminovno se postavlja pitanje kada je histerektomija neophodna? Mnoga stanja opasna po ivot zahtevaju da materica i jajnici budu odstranjeni, a to su: 1. Invazivni maligni proces na materici, grliu, vagini, jajovodima i/ili jajnicima, 2. Opasne infekcije koje na drugi nain ne mogu da se kontroliu, 3. Jaka krvavljenja koja na drugi nain ne mogu da se zaustave, 4. Stanja koja ugroavaju ivot zbog blokade mokrane beike ili creva pritiskom uveane materice, 5. Stanja koja se javljaju kao retke komplikacije pri poroaju ukljuujui i cepanje materice.

Neka stanja koja nisu opasna po ivot, ali isto tako zahtevaju histerektomiju: 1. Prekancerozne promene endometrijuma (hiperplazija), 2. Ozbiljne infekcije organa male karlice koje se ponavljaju, 3. Izraena endometrioza praena iscrpljujuim bolovima, proirena i na ostale organe, 4. Benigni tumori koji svojom veliinom ugroavaju okolne organe ili izazivaju iscrpljujua krvavljenja, 5. Veoma izraeno sputanje materice.

Histerektomija se esto nepotrebno preduzima u sledei sluajevima: 1. Malih benignih tumora koji ne izazivaju vee smetnje, 2. Abortusa u toku prvog i drugog tromeseje, 3. Sterilizacije, 4. Zapaljenja grlia materice,

5. Umerenih disfunkcionalnih krvavljenja, 6. Poremeaja menstrualnog ciklusa i bola u krstima.

Rizici i komplikacije kod odstranjenja materice i jajnika Smrtnost kod histerektomije je zauujue visoka i iznosi 1 do 2 sluaja na 1 000 uraenih operacija, a 30-50% operisanih ena ima sledee komplikacije: 1. Infekcije koje uglavnom mogu da se lee antibioticima, dok se neke od njih se ne mogu kontrolisati i imaju smrtni ishod, 2. Komplikacije na mokranim putevima (infekcije mokrane beike ili bubrega). Sreom ove infekcije su uglavnom blage i prolazne. Dogaa se da prilikom operacije budu povreeni ili preseeni senzorni ivci pa ena gubi kontrolu nad pranjenjem mokrane beike, 3. Zbog krvavljenja vie od 10% operisanih ena posle histerektomije mora da primi transfuziju. Manje ceste su sledee komplikacije: 1. Problemi sa crevima, koja mogu biti oteena tokom hirurkog zahvata. Ne retko oziljne priraslice creva koje zahtevaju novu operaciju kako bi bile uklonjene, 2. Tromboza, 3. Smrt ili oduzetost zbog anestezije.

Dugotrajne posledice Postojee statistike govore da izvoenje histerektomije na enama koje su u generativnom periodu udvostruuju rizik od infarkta. ini se da upotreba estrogena smanjuje tu mogunost. Iako ovarijumi nisu odstranjeni postoji izvesna mogunost od pojave preuranjenog klimakterijuma. Ova komplikacija se uspeno otklanja uzimanjem estrogena, ija primena sa sobom nosi izvesne opasnosti.

Histerektomija, ooforektomija i seksualnost Mnoge ene brinu o posledicama odstranjivanja materice i/ili jajnika kako e uticati na njihov dalji seksualni ivot. Strunjaci i popularna literatura se trude da dokau kako se u toj sferi posle operacije nita ne dogaa i da su eventualne smetnje proizvod fantazija. Meutim, tek od skora poinje da se razumeva funkcionalna osnova enine seksualnosti.

Istina je da 33-46% ena posle histerektomije ne doivljava seksualno uzbuenje i orgazam. Danas su poznati i uzroci ove pojave. Pre svega, mnoge ene orgazam doive kada muki polni organ ili prst gura grli ili matericu izazivajui tako njeno grenje to poveava stimulaciju trbune maramice. Bez materice ili njenog grlia nije mogu ovaj doivljaj. Drugo, ako su odstranjeni jajnici, androgeni iz ovarijuma, hormoni koji utiu na seksualnost, znatno su snieni i u mnogome smanjuju seksualni doivljaj. Ovi hormoni se ne mogu vetaki nadoknaditi. Tree, posle odstranjenja jajnika vagina nije vie dovoljno vlana. etvrto, sam hirurki zahvat u nekim sluajevima moe da stvori probleme. Npr., ako je vagina operacijom skraena seksualni odnos je neprijatan. Bolan seksualni odnos moe biti uzrokovan i priraslicama koje se stvaraju posle operacije. Ali ima i ena koje oseaju vee seksualno zadovoljstvo posle histerektomije, kojemu je najverovatniji uzrok odsustvo straha od neeljene trudnoe. Seksualni ivot moe da se pobolja operacijom i zato to se ena oslobaa bolnih stanja koja su pratila raniju bolest. Mnoge ene su ipak sutinski iskusile gubitak seksualne elje i orgazma. Uprkos svemu se moe rei da se ne mogu predvideti sve varijante promena enine seksualnosti posle histerektomije. Iskustvo iz SAD-a je pokazalo da su grupe samopomoi veoma vane i korisne u normalizaciji seksualnih odnosa posle operacije.

NAINI IZVOENJA HISTEREKTOMIJE

Naini izvoenja histerektomije su svi manje vie meusobno slini iako se razlikuju u nazivima. Ne bi trebalo da se ena zadovolji samo time to zna naziv operacije, ve od lekarke ili lekara neka zatrai da joj detaljno objasni, a ako je mogue i crteom, ta e biti uraeno.

Vrste histerektomija: * Totalna histerektomija podrazumeva odstranjenje materice, i grlia uz ostavljanje jajovoda i jajnika. eni je na ovaj nain ouvana ovulacija, ali ne dolazi do menstrualnog krvavljenja. Umesto da jajace dospe u matericu ono biva apsorbovano u maloj karlici. * Totalna histerektomija sa obostranim odstranjenjem jajovoda i jajnika. Ovom operacijom se hirurki uklanja materica, grli, jajovodi i jajnici obostrano. Struni naziv za ovu operacija je totalna histerektomija sa bilateralnom salpongoooforektomijom. U retkim sluajevima se

otklanja i gornji deo vagine sa limfnim vorovima iz predela male karlice. Ova procedura se struno naziva radikalna histerektomija.

Odstranjenje materice moe da se izvede kroz vaginu ili rezom preko trbunog zida. Ova druga metoda se preporuuje kada je potrebno istovremeno odstraniti i jajnike, ako u materici postoji veliki tumor ili ako ena ima hroninu bolest organa male karlice. Ona hirurgu vie odgovara jer mu omoguava pristup i potpunu preglednost karline upljine. Rez se pravi horizontalno du gornjeg ruba stidnih dlaka ili vertikalno izmeu pupka i gornjeg ruba stidnih dlaka. Vaginalna histerektomija je korisna metoda u sluaju ispadanja materice i mnogih drugih stanja, a njena prednost je mnogo krai oporavak nego u sluaju kada se stomak otvara. Pogodna je i iz estetskih razloga, jer se oiljak ne vidi. Ipak, vaginalne histerektomije se ne primenjuju tako esto, poto zahtevaju mnogo vie vetine i uvebanosti. Mogue greke u primeni ove metode izazivaju trajne smetnje u mokranom sistemu. Mogue je skraenje vagine koje izaziva bol pri seksualnim odnosima, a kojemu se tokom vremena moe pridruiti i jak bol u krstima.

crte sa str. 602

Ooforektomija je postupak jednostranog ili obostranog odstranjivanja jajnika. Jajovodi se takoe otklanjaju. Kada se jajnici obostrano odstranjuju obino se istovremeno radi i histerektomija. Najei razlog za odstranjenje jajnika je vanmaterina trudnoa, endometrioza, benigni ili maligni tumori i ciste jajnika. Retki su sluajevi da se jajnici odstranjuju zbog raka materice, plua, dojke ili trbunih organa. Ukoliko se odstrani samo jedan jajnik, a ne i materica, bie sauvana plodnost ene, i normalne menstruacije. Ako se eni otklone oba jajnika ona ulazi u vetaku, hirurku menopauzu. Ako ena ima preko etrdeset i pet godina, esto se prilikom histerektomije rutinski otklanjaju jajnici, bez obzira da li na njima postoje promene ili ne. Decenijama je ovaj postupak vaio kao jedan od najkontroverznijih u ginekologiji. Opravdanje da postoje anse za pojavu raka ako jajnik ostane danas su prevaziene, pokazalo se da je ova mogunost minimalna. Veina lekara danas smatra kako je rizik od pojave maligniteta zanemarljiv u poreenju sa gubitkom funkcije jajnika. Iznenadni hormonalni poremeaji poveavaju rizik od sranih bolesti, prerane osteoporoze i psihikih smetnji. ene su uglavnom opsednute gubitkom organa koji je izuzetno enski, tako da je za ovu operaciju potreban veoma veliki razlog. Ako u fertilnom periodu ivota sazna gorku injenicu da vie nee moi da ima dece ena e se oseati pokradenom. Veoma je vano za oporavak operisanih ena da priznaju i prepoznaju oseanje besa i bola za gubitkom dela svoga tela, a ujedno i gubitka seksualnog ivota. Sama ena i oni koji je neguju mogu odmah da shvate ili neshvate da se radi o post histeretomijskoj depresiji. Mnoge ginekolokinje i ginekolozi preporuuju psihijatrijsku

pomo i prepisuju sredstva za umirenje, a skoro nikada ne preporue i ne ohrabre enu na leenje fizikih ili seksualnih smetnji koje su posledica operacije. Ukoliko je ena potitena trebalo bi da potrai neku ensku grupu u kojoj e moi da razgovara i gde e naii na razumevanje i podrku. Nekim enama operacija donosi rastereenje od straha prouzrokovanog boleu i oslobaanje od bolova koji su onemoguavali normalan ivot.

Samopomo Oporavak od histerektomije i ooforektomije Posle histerektomije u bolnici se ostaje u proseku sedam dana. Prva dva dana ena prima infuzije, a postavljen joj je i mokrani kateter. Od lekova se najee daju oni protiv bolova i munine. Ve posle prvog dana je dobro da ena ustane i hoda onoliko koliko joj stanje dozvoljava. Bilo bi potrebno da radi lake vebe kako bi se normalizovala cirkulacija i disanje. Obino se savetuje to ee iskaljavanje, da bi se proistila plua, ali to nije ba jednostavno jer je kaljanje praeno bolovima. Predlae se da ena stavi jastuk preko rane na stomaku, jer time olakava bol pri kaljanju. Kada prorade creva, to se obino deava drugi dan posle operacije, najee dolazi do bolova u stomaku koji su posledica prisustva gasova. U tom sluaju dosta pomae hodanje. Treba pokuati i polagano prevrtanje (u krevetu) sa strane na stranu drei se za jastuk. Takoe, pomau vebe polaganog disanja. Ishrana treba da bude lagana uz uzimanje dosta tenosti. Po dolasku kui ena jo uvek moe da ima slabo krvavljenje i curenje iz vagine, koje postepeno nestaje. Mogue su i navale vruine (valunzi), kao posledica naglog pada estrogena. I dalje mogu biti prisutni blagi bolovi. Ukoliko se pojavi groznica ili jae tegobe, to moe biti znak infekcije, odmah se treba obratiti svojoj lekarki ili lekaru. Po izlasku iz bolnice treba obezbediti osobu koja e se brinuti o operisanoj eni. Prvih nekoliko nedelja, eni je neophodna pomo u obavljanju teih, pa i lakih poslova u kui i oko dece. Nekoliko nedelja posle operacije ena ne sme da podie teke stvari, a treba da izbegava kupanje u kadi, vonju i penjanje. Ne bi trebalo zapoinjati seksualne odnose pre nego to istekne est do osam nedelja od intervencije. Dobro psihiko stanje moe znatno da skrati period oporavka. Do potpunog oporavka obino treba da proe etiri do est nedelja, ali nije retko da se taj period produi i do godinu dana.

VAGINA I VULVA

Vaginalne infekcije vaginitis Kod svih ena sluznica koja oblae vaginu lui sekret. Kada se ena seksualno uzbudi ili je pod stresom luenje se poveava. Poveano luenje iz vagine u sredini ciklusa takoe je normalna pojava. Obino sekret ne nadrauje vaginu, niti vulvu i ne izaziva zapaljenje. Sekret moe biti veoma razliitog izgleda, providan, beliast, ut. Moe biti vodenast,

rastegljiv ili suv sirast. Ako ena eli da sama vidi svoj sekret, moe istim prstom da ue u vaginu, pokupi malo sadraja i razmae na staklu. Razliiti mikroorganizmi su normalni stanovnici vagine. Oni meusobom u odreenom odnosu imaju zadatak da stvarajui kiselu sredinu zatite vaginu od prodora i razmnoavanja onih mikroorganizama koji izazivaju infekciju. Ako se tetni mikroorganizmi, razmnoe u velikom broju, onda oni izazivaju poveano luenje iz vaginalnie sluznice koji je nadrauju i dovode do infekcije. Pritom se pojavljuju odreene tegobe poput svraba nekada nepodnoljiv i peenja vulve (stidnice), ojedenih butina i estog mokrenja. Uzroci vaginalnih infekcija su razliiti, npr. smanjena opta otpornost organizma (stres, nespavanje, loa dijeta, infekcije organizma, itd.), trudnoa, uzimanje oralnih kontraceptiva, drugih hormona ili antibiotika, eerna bolest, naprsline, poderotine ili druge povrede vagine (usled poroaja, polnog odnosa, tampona ili upotrebe nekog instrumenta pri pregledu ili masturbaciji). U menopauzi su ene posebno izloene infekcijama. Mogu se inficirati i preko seksualnog partnera, ako je on zaraen.

Zatita 1. Vulvu i zavrni deo debelog creva treba redovno prati, vodom i blagim sapunom. Stidnicu treba dobro obrisati i truditi se da ostane suva. Ne treba koristiti tue pekire. Ne treba upotrebljavati sprejove koji nadrauju, niti talk. 2. Treba nositi iste, bele pamune gaice. Treba izbegavati ve od sintetike poto zadrava vlagu i toplotu koje omoguavaju razmnoavanje tetnih mikroorganizama. Donji ve treba prati u toploj vodi, sapunom i dobro ga isprati. 3. Izbegavati noenje tesnih pantalona. 4. Voditi rauna da pri brisanju vulve i zavrnog dela debelog creva pokret bude od napred prema nazad, kako bakterije zavrnog dela debelog creva ne bi dospele do vagine i mokrane cevi. 5. ena treba da bude sigurna da je njen seksualni partner zdrav. Dobro je ako muki partner pre odnosa opere svoj polni organ. Upotreba kondoma prua dodatnu zatitu. Ukoliko se ena, njen partner ili oboje lee od infekcije polnih organa, neophodno je da koriste kondom ili, jo bolje, da se uzdre od polnih odnosa dok se ne izlee. 6. ena treba da izbegava seksualne odnose ako su oni bolni ili joj oteuju vaginu. 7. Trebalo bi prestati ili znatno smanjiti unoenje alkohola, kafe, eera i rafiniranih ugljenih hidrata, poto smanjuju kiselost vaginalne sredine. 8. Neke ene upotrebljvaju nepasterizovani jogurt da bi spreile blage simptome vaginalne infekcije. Meutim, ovaj nain onemoguava postavljanje ispravne dijagnoze i moe doprineti razvoju hroninih vaginalnih smetnji. 9. Treba izbegavati ispiranja vagine sem onda kada ih lekar preporui.

10. ena treba da vodi rauna o svom zdravlju. Potrebno je da pazi na ishranu, odmor i san, ne samo u toku infekcije ve stalno. 11. Treba izbegavati upotrebu tampona, pogotovu ako je ena sklona vaginalnim infekcijama.

Medicinsko i alternativno leenje Uobiajeno je da se vaginitis lei antibioticima ili sulfo preparatima koji unitavaju uzronike infekcije. Svojim delovanjem ti lekovi naruavaju prirodan odnos mikroorganizama i menjaju ravnoteu osnovne kiselosti vaginalne sredine. Pored toga, ovi lekovi esto imaju neprijatne, pa i opasne uzgredne pojave. Kao zamenu antibioticima mnoge ene koriste prirodne ili biljne lekove koji im omoguavaju da obnove normalnu vaginalnu floru (mikroorganizme) i na taj nain se izlee. Ovaj nain leenja se sprovodi primenom kupki ili ispiranja. Preporuuje se samo kod blaih oblika infekcija i ako se ne radi o nekoj ozbiljnoj polnoj infekciji.

Infekcije gljivicama Gljivica iz roda kvasnica poznata pod imenom Candida albicans normalno ivi i razmnoava se u vagini i debelom crevu. Nalaz malog broja kolonija ove gljivice u brisu iz vagine je normalan. Kada se poremeti ravnotea u vagini ili celom organizmu gljivice poinju naglo da se razmnoavaju i dovode do pojave smetnji. Sekret ove infekcije je beliast, sirast i ima miris na kvasac. Ukoliko ena ima ovu infekciju, u toku poroaja je moe preneti i na bebu kod koje se zatim razvija infekcija gornjih disajnih i digestivnih organa poznata pod imenom sor. Kandida se najbolje razvija u blagokiseloj ili blagobaznoj sredini. Normalna kiselost vaginalne sredine je pH 4.0 do 5.0. Oralni kontraceptivi, antibiotici i eerna bolest menjaju ove vrednosti i stvaraju uslove za razmnoavanje ove vrste gljivica. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom vaginalnog brisa. Leenje kandidoznog vaginitisa se postie primenom antimikotika u obliku krema ili vagitorija (vaginalnih supozitorija). Kod nas su poznati preparati pod imenom Gyno Daktanol, Kansen i Nistatin. Ovi lekovi odstranjuju simptome oboljenja i unitavaju samu gljivicu. U leenju vaginalnih gljivinih infekcija najee je dovoljna lokalna terapija. Meutim, kod jakih infekcija mogu da budu potrebni i antimikotici koji se uzimaju preko usta tzv. sistemski. Kod nas na tritu u obliku tableta postoji preparat pod imenom Ketokonazol. Sistemski antimikotici mogu da imaju ozbiljnija neeljena dejstva i treba ih uzimati samo na izriitu preporuku lekarke ili lekara. Lokalna sredstava su daleko bezbednija i mogu se koristiti u trudnoi.

Samoleenje

Prirodno leenje je mogue sprovesti upotrebom jogurta koji se unosi u vaginu ili primenom belog luka. Oisti se en belog luka, zamota u gazu i stavi u vaginu. Uspeh u leenju postie se pomou natrijum sorbata od koga se napravi tropostotni rastvor, natopi se gaza i uvee stavi u vaginu. Takoe, moe da pomogne i uzimanje veih koliina soka od brusnice.

Trihomonijaza Trihomonas vaginalis (Trichomonas vaginalis) je biar, jednoelijski parazit koji ivi na sluznici ena i mukaraca. Infekcija ovim parazitom je esto bez simptoma, a ako ih ima onda je to oskudan, penuavi sekret karakteristinog otunog mirisa. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom vaginalnog brisa. Trihomonas moe da prouzrokuje i infekcije mokranih puteva. Najee se prenosi seksualim odnosom, ali i preko vlanih predmeta kao to su pekiri, kupai kostimi, donji ve i klozetska daska. Trihomonijaza se lei metronidazolom, a kod nas su poznati preparati Flagyl, Medazol i Orvagil. Lek se moe uzeti u jednoj dozi (2 gr) ime je leenje zavreno ili u dve dnevne doze po 400 mg tokom sedam dana. ene koje boluju od bolesti krvi, poremeaja centralnog nervnog sistema i ira u stomaku ne treba da uzimaju ovaj lek. Trudnice i ene koje doje isto tako ne treba da ga uzimaju. Uzgredne smetnje mogu biti munina, glavobolja, prolivi, bolovi u zglobovima i miiima. Vano je znati da se ne sme uzimati alkohol sa metronidazolskim lekovima, jer ova kombinacija daje vrlo burne simptome, a moe da prouzrokuje i smrtni ishod. Infekcija se nee izleiti ako se istovremeno ne lei i partner bez obzira da li ima ili nema simptome.

Samoleenje Samoleenje trihomonijaze nije sigurno. Vaginalna tuiranja mogu da dovedu do irenja infekcije na unutranje polne organe, pa se zato ne preporuuju. Primenljivo je leenje belim lukom kako je to u prethodnom tekstu objanjeno.

Bakterijski vaginitis Najei uzronik bakterijskog vaginitisa je bakterija pod imenom Hemofilus (Haemophilus). Hemofilus je normalni stanovnik vagine, a tek pri promeni kiselosti vaginalne sredine poinje da se razmnoava i izaziva infekciju. Infekcija ovim mikroorganizmom se moe preneti i seksualnim kontaktom. Simptomi su slini kao kod trihomonijaze. Sekret je kremast od beliaste do sivkaste boje, neprijatnog otunog mirisa koji podsea na ribu. Dijagnoza se postavlja mikroskopskim pregledom. Leenje se sprovodi metronidazolima (Flagyl, Medazol, Orvagil). Poto se infekcija prenosi polnim putem istovremeno se mora leiti i partner. Neleeni vaginitis izazvan hemofilusom esto za posledicu ima probleme vezane za neplodnost, izaziva krvavljenja, daje lane pozitivne rezultate testa Papanikolau i sl.

Samoleenje Samoleenje se sastoji od preduzimanja mera za poveanje kiselosti vaginalne sredine. U obzir dolazi uzimanje velikih kolina soka od drenjine, beli luk koji se menja svaki dan, svakodnevno uzimanje vitamina B i C, izbegavanje upotrebe tampona i upotreba kondoma da bi se spreio povratak infekcije.

Kod nas je uobiajeno da se mikroskopski nalaz sekreta obeleava rimskim brojevima koji su ifra za raspoznavanje uzronika infekcije. I i II grupa znae da je vagina ista i da postoje samo mikroorganizmi tzv. normalne flore. Treba napomenuti da odrasle ene nikada nemaju nalaz I grupe. Nalaz III grupe govori da se radi o infekciji hemofilusom, IV da je u pitanju gonokokna infekcija, V da postoji infekcija trihomonasom i VI da je izaziva gljivica kandida.

Vulvitis Vulvitis ili zapaljenje stidnice moe da bude izazvan nadraajem iz spoljanje sredine, oralnim seksom, bakterijskim ili gljivinim infekcijama, povredama, alergijskim reakcijama na higijenska kozmetika sredstva i lekove. Takoe se javlja i kao posledica noenja tesnih gaica i pantalona. Vulvitis je obino udruen sa infekcijama drugih organa, npr. vaginitisom. Kod ena dijabetiarki takoe se javlja zapaljenje stidnice zbog poveane koliine eera u elijama vagine usled ega dolazi do promene kiselosti sredine. ene esto pate od vulvitisa, u menopauzi jer usled smanjene hormonalne aktivnosti tkivo stidnice se istanjuje, sui i postaje manje elastino ime postaje osetljivije na nadraaje i infekcije. Simptomi vulvitisa ukljuuju svrab, crvenilo i otok. Ponekad mogu da se jave mehurii ispunjeni tenosu, koji kada prsnu vlae i za sobom ostavljaju krastice koje lie na herpes. eanje izaziva dalju iritaciju, stvaranje gnoja i sekundarnu infekciju. Kao posledica dugotrajnog eanja koa se istanjuje i bledi. Kod dijabetinog vulvitisa koa ima tamnocrvenu boju kao govee meso, dok je kod menopauzalnog vulvitisa suva i otvoreno crvena. ene koje imaju vulvitis pribegavaju estom pranju stidnice ime jo vie nadrauju iritirano podruje. Zato kod pranja treba izbegavati sapun i umesto njega koristiti zamene.

Leenje Ukoliko postoji infekcija okolnih organa onda se njihovim leenjem lei i vulvitis. U zavisnosti od uzroka vaginitisa odredie se i leenje. Da bi se otklonio svrab propisuju se kreme sa kortikosteroidima. Treba znati da se ovi lekovi ne smeju dugo upotrebljavati poto mogu da izazovu istanjenje i atrofiju koe. Ukoliko vulvitis dugo traje ili se pogorava treba uraditi biopsiju stidnice da bi se otklonila sumnja na maligni proces.

Samoleenje Trebalo bi da ena iskljui lekove, higijenska i kozmetika sredstva za koja misli da je na njih preosetljiva. Stidnica treba da bude ista i suva. Blagotvorno mogu da deluju topli oblozi od borne kiseline ili biljnih ajeva. Treba upotrebljavati iskljuivo beli toalet papir i mekane pekire. Hladni oblozi od jogurta ili mladog neslanog sira pomau da se otkloni svrab i ublai iritacija. Pri seksualnom odnosu treba koristiti sterilne i blage lubrikante. Vano je da se ena dobro hrani, odmara i da pronae naine kojima e otkloniti steresne situacije.

ANEMIJA

Anemija ili malokrvnost je smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca sa ili bez sniavanja vrednosti hemoglobina. Uloga hemoglobina je da organizam snabdeva kiseonikom. Kod anemije tkiva i ceo organizam pate zbog nedostatka kiseonika. Simptomi koji se javljaju su hronini zamor, nervoza, vrtoglavica, problemi sa pamenjem, zadihanost, glavodolja i bol u kostima. Umerena anemija ne mora da daje simptome. Anemija se etiri puta ee sree kod ena nego kod mukaraca.

Anemija izazvana nedostatkom gvoa Ova vrsta anemije se najee javlja kod ena. Uzroci su jaka menstrualna krvavljenja, abortusi (namerni ili spontani), poroaj ili operacije. Trudnice su naroito izloene anemiji poto fetus uzima veliki deo gvoa koji ena unosi u svoj organizam.

Spreavanje i leenje Najefikasniji nain spreavanja pojave anemije je uzimanje hrane bogate gvoem. Ukoliko se anemija pojavi ili traje uprkos ovom nainu ishrane treba uzimati preparate koji sadre gvoe. Obavezno bi trebalo da ene u trudnoi uzimaju preparate gvoa. Na naem tritu sa nalaze preparati Ferro gradumet i Eryfer. Ovi lekovi imaju bolje dejstvo ako se uzimaju na prazan stomak. Meutim, tako esto izazivaju muninu i bolove u stomaku, pa se zato preporuuje da se uzimaju u toku ili posle jela. Da bi se popijeno gvoe bolje iskoristilo potrebno je istovremeno uzimati vitamin C. Tokom leenja preparatom gvoa stolica je tamna, ima boju soca crne kafe. Preparati gvoa izazivaju zatvor, pa zato treba uzimati hranu koja se sastoji od integralnih itarica, mekinja, voa, a treba piti i dosta vode. Vitamin E gubi svoje dejstvo ako se uzima istovremeno sa gvoem. Kod veoma izraenih anemija gvoe se daje u obliku injekcija.

Anemije izazvane nedostatkom vitamina Trudnice, ene koje su esto raale, ene na oralnim kontraceptivima i one koje su slabo ishranjene postaju anemine zbog nedostatka folne kiseline jednog od B vitamina. Ova vrsta anemija se moe spreiti ako se hranom unose integralne itarice, zeleno povre ili uzimanjem tableta folne kiseline. Vegetarijanke koje ne jedu hranu ivotinjskog porekla, niti mlene proizvode pate od tzv. preniciozne anemije koja je posledica nedostatka vitamina B12. esti simptomi koji ukazuju ovu vrstu anemije su oseaj gorenja ili slabosti u nogama. Hrana bogata vitaminom B12, naroito pivski kvasac, pomae u ovakvim stanjima. ene kod kojih se javlja nedostatak belanevine koja se naziva intrinsik faktor, a omoguava apsorpciju vitamina B12, treba svakog meseca da prime injekciju ovog vitamina.

Nasledne i ostale vrste anemija Neki oblici anemija mogu biti nasledni. Anemija srpastih elija se javlja kod potomaka afrikog stanovnitva, dok se tzv. talasemija sree kod ljudi sa mediteranskog podruja. Takoe, neke ene u Africi i mediteranskim zemljama, posebno u Italiji, pate od nedostatka jedog enzima koji dovodi do hemolitike anemije (raspadanja crvenih krvnih zrnaca), koja neki put moe da bude i fatalna, ako uzimaju aspirin ili lekove protiv malarije. Anemija moe da bude i posledica hroninih bolesti poput bubrenih bolesti, bolesti tiroidne lezde, artritisa ili raka. Uzimanje nekih lekova, izlaganje dejstvu hemikalija, tekih metala ili zraenja esto izazivaju anemiju.

Ispitivanje anemija Anemija se otkriva ispitivanjem krvne slike. Za analizu se uzima krv iz jagodice prsta da bi se odredio broj crvenih krvnih zrnaca. Normalan nalaz za enu koja nije trudna je 37-47 miliona eritrocita. Trebalo bi da svaka ena uradi pregled krvi jedanput godinje. Ako rezultat pokazuje mali broj crvenih krvnih zrnaca onda bi trebalo ispitati celokupnu krvnu sliku i uraditi sve laboratorijske testove.

ARTRITIS

Artritis je akutno ili hronino oboljenje zglobova i pod tim nazivom se krije vie od stotinu razliitih bolesti zglobova. Iz te velike grupe treba izdvojiti dve bolesti od kojih ene oboljevaju dva puta ee nego mukarci. To su osteoartritis i reumatoidni artritis. Osteoartritis je bolest koja zahvata hrskavicu kolena, kukova i kime, hroninog je i progresivnog toka. Zajedniki simptomi bolesti, bez obzira koje zglobove zahvata, su otok,

crvenilo, ukoenost i bol. Osteoartritis se obino javlja u starijim godinama i najee ne dovodi do invaliditeta. Ova bolest zahvata oko 25% enske populacije. Reumatoidni artritis od kojeg boluje oko 3% ena, spada u grupu tzv. autoimunih bolesti, a to znai da organizam stvara antitela na sopstvene strukture, u ovom sluaju na ovojnice zglobova, ali i ostalo vezivno tkivo organizma. Simptomi bolesti su bol, otok i crvenilo malih zglobova prstiju, zglobova kolena, kukova i donjeg dela kime koje prati karakteristina jutarnja ukoenost. Opti simptomi su zamor, anemija, lako poviena temperatura i gubitak u teini. Znaci bolesti mogu biti blagi, ali isto tako i veoma izraeni. Bolest je hroninog toka, poinje na malim zglobovima aka i iri se na ostale zglobove, dovodei do degeneracije strukture zgloba i deformiteta koji ugroavaju funkciju. U veoma tekim sluajevima bolest moe da zahvati srce, plua i bubrege. Ovo je bolest koja se javlja i kod mladih ena, razvija se i uzrokuje invaliditet manjeg ili veeg stepena.

Spreavanje i samoleenje Vebe, odmor i ishrana mogu da utiu povoljno na tok bolesti tako to ublaavaju ili ak utiu na gubljenje simptoma. Redovne vebe, etnje i plivanje jaaju i razgibavaju zglobove. Odmaranje je vano kod izraenih simptoma bolesti. Nainom ishrane, tj., izbegavanjem odreenih vrsta hrane kao to su govee i svinjsko meso, mleko, eer, okolada, jaki zaini i alkohol, moe se znatno uticati na pojavu napada artritisa. Akupunktura i povean unos vitamina C takoe su korisni kod ovih stanja. Bol je kod artritisa u uskoj vezi sa stresom i depresijom, razvija se zaarani krug na relaciji bol-stres-depresija. Bolest je dugotrajna to enu demotivie da povede dovoljno rauna o sebi. Vebama oputanja i meditacijom ovaj krug se moe prekinuti. Treba napomenuti da se simptomi reumatoidnog artritisa znatno ublaavaju ili potpuno gube u trudnoi.

Leenje U poetku bolesti simptomi se mogu kontrolisati uzimanjem aspirina jer se njime reguliu zapaljenjska reakcija i bol. Naravno, treba imati na umu da aspirin ne treba dugo uzimati u visokim dozama poto dovodi do nadraaja eluca, pa ak i krvavljenja. Danas se za leenje artritisa koji spadaju u reumatske bolesti najee koriste lekovi poznati pod imenom antireumatici. Na naem tritu postoji veliki broj ovih lekova, npr. Brufen, Ibuprofen, Diklofen, Diklofenak, Piroksikam i sl. Ovi lekovi se mogu primeniti lokalno (u obliku krema), mogu se piti (tablete, draeje i kapsule), a u sluaju jakih bolova i izraenog zapaljenja postoje i u vidu injekcija (Diklofen). Obino se ovi lekovi dobro podnose, mada ako se uzimaju na prazan stomak mogu da prouzrokuju muku i gaenje. Pored pomenutih lekova, leenje reumatoidnog artritisa nekad zahteva i upotrebu ozbiljne terapije kao to su soli zlata, antimalarici, citostatici, imunosupresivi i steroidi. Ove lekove treba uzimati tek kada se sve ostale mogunosti pokau neuspenim. U vrlo tekim sluajevima kod reumatoidnog artritisa se preporuuje i hirurko leenje.

UPOZNAVANJE SA MALIGNIM OBOLJENJIMA

Zato maligne bolesti pobuuju toliku panju iako veina ljudi ne oboleva od ovih bolesti, a i oni koji obole ive jo mnogo godina posle postavljanja dijagnoze? Najverovatnije zato to se o tim bolestima puno govori u javnosti, zato to ne postoji siguran nain leenja i zato to je ishod bolesti neizvestan. Kod ena postoji i jedan razlog vie, jer su, u veini sluajeva, ove bolesti vezane za enske seksualne ili reproduktivne organe (dojke, matericu, jajnike). Ova oboljenja kod ena imaju i psiholoku dimenziju jer ih ene same esto poistoveuju sa gubitkom svog enskog identiteta. Ne treba zanemariti ni oseanje stida, poto se mnoge ene pitaju ta su to zgreile, kada im se tako neto deava? Smatraju da su za svoju bolest lino odgovorne. Ne treba se tome uditi, poto se sve loe u drutvu naziva rak ranom tog drutva. Nikada se ne kae da je narkomanija ili maloletna delikvencija srani napad drutva, dok se za sve takve i sline pojave vrlo esto upotrebljava izraz rak rana". Strah i sramota od raka svesno ili podsvesno dovodi do toga da se izbegava razmiljanje o ovoj bolesti, tako da se ena ako oboli preputa drugima, a ne koristi svoje pravo da bira leenje i da iskoristi ivot onoliko koliko joj realno pruza.

ta je to rak? Rak je proces ili bolest kod koje poinju da se menjaju i nekontrolisano razmnoavaju do tada normalne elije. Promenjene elije pored toga to se nalaze na mestu nastanka, esto se proire po organizmu i dospevaju do udaljenih organa kojima remete njihovu funkciju (metastaze). Neke maligne bolesti brzo napreduju dok druge imaju dugotrajan tok. Svaka vrsta raka ima svoje osobenosti koje se tiu brzine rasta, irenja i mogunosti leenja i izleenja.

Ko oboleva od raka? Iako svako moe da oboli od raka, ipak je to bolest starijih ljudi, poto se bolest najee razvija i po dvadeset godina pre nego to se otkrije. ene ree oboljevaju od raka nego mukarci. Ova injenica se doskora objanjavala time to mukarci vie upotrebljavaju duvan i alkohol i to su u svojim profesijama vie izloeni delovanju karcinogena (materije koje izazivaju rak). Moda je uzrok tome to ene bolje podnose stres, pa im je zbog toga imuni sistem snaniji ili postoje neki nasleeni imunoloki i metaboliki sistemi koji poveavaju sposobnost enskog organizma u borbi protiv raka.

Terminologija malignih oboljenja Postoji itav niz termina posebnih znaenja o malignim oboljenjima. esto su nerazumljivi ili ih pogreno upotrebljava ak i medicinsko osoblje. enino je pravo da trai precizno objanjenje svakog od njih da bi znala o emu se radi. Stopa mortaliteta (smrtnosti) oznaava broj umrlih na 100.000 stanovnika u jednoj kalendarskoj godini. Stopa preivljavanja govori o broju preivelih u periodu od pet, deset ili dvadeset godina, onih koji su oboleli od odreene vrste raka. Stope preivljavanja se obino raunaju od dana kada je rak prvi put dijagnostikovan. Ovi podaci su neophodni da bi se stekao uvid i dobio pregled naina leenja, starosne dobi, pola, socioekonomskog poloaja i zanimanja ljudi obuhvaenih ovim pregledom . Stope izleenja govore o tome koliki je broj ljudi potpuno izleenih od pojedine vrste raka. Stope izleenja se baziraju na stopama preivljavanja dajui neki put pogrenu sliku o izleenju, u stvari radi, se o periodu preivljavanja od najee pet godina. Na primer, ene koje preive pet godina posle dijagnostifikovanja raka dojke, strunjaci smatraju izleenim bez obzira to one mogu da umru u estoj ili sedmoj godini od njegovog otkrivanja. Remisija je izraz koji treba da oznai period bilo kakvog poboljanja. Neki put ovaj izraz se koristi mnogo odreenije da izrazi vrlo jasne kriterijume o promenama veliine tumora i laboratorijskim nalazima. Tako npr. neke metode leenja e dovesti do gubitka simptoma i poboljanja opteg stanja, ali nee sutinski uticati na bolest, poveanje stope izleenja ili stope preivljavanja. Stopa remisije se obino odreuje kao procenat obolelih koji su uli u remisiju posle primene jedne ili vie razliitih naina leenja. Treba uvek imati na umu injenicu da iako statistike daju brojne korisne informacije, zapravo, one ne mogu da predvide tok bolesti svakog bolesnika ponaosob.

Uzroci Nesumnjivi uzrok nastanka raka je izlaganje karcinogenima, materijama za koje je dokazano da mogu da izazovu rak. U najee karcinogene se ubrajaju zraenje, azbest, pesticidi, duvan, alkohol. Na laboratorijskim ivotinjama rak je eksperimentalno izazivan nekim virusima i genetskim materijalom. Do sada nije razjanjeno zato osobe koje obole od iste vrste raka isto ne reaguju ni to se same bolesti tie ni to se tie leenja. Takoe nisu objanjeni sluajevi od otprilike 7-8% obolelih koji iako se nau u zavrnoj fazi bolesti iz nje spontano izau i nastave da ive jo itav niz godina. Ovi primeri pokazuju da odbrambeni sistem svake pojedinke i pojedinca ima veoma vanu ulogu. Najverovatnije je da rak biva izazvan itavim nizom okolnosti u trenutku koji se razlikuje od sluaja do sluaja, odnosno onda kada je imuni sistem tako optereen da vie nije u mogunosti da odbrani organizam. Nasledni faktori i faktori okoline takoe doprinose oboljevanju od raka. Nasledni faktor se objanjava mogunou prenoenja odreenih gena sa roditelja na decu, dok faktor okoline ukljuuje ishranu, vazduh i sve ostalo sa ime se svakodnevno dolazi u dodir. Mnogi

istraivai smatraju da je faktor okoline u 85-95% sluajeva odgovoran za oboljevanje od raka.

Zatita Iako tota moemo da uinimo kako bismo sebe zatitili od pojave raka (npr. da prestanemo s puenjem, da se ne izlaemo rendgen-zracima), mnoge ostale, kao to su vazduno zagaenje ili karcinogeni iz okoline koji nas svakodnevno bombarduju ne moemo da kontroliemo. Neki put je teko uticati i na nain ishrane. Zatita od oboljevanja ne podrazumeva samo promenu linog naina ivota i navika ve prevashodno ima prioritetni drutveni znaaj u obezbeivanju zdrave ivotne sredine, bezbednih uslova rada, zdrave hrane i oslobaanja od stresa.

Naini da se smanje mogunosti oboljevanja od raka 1. Treba se odvii od puenja i izbegavati zadimljene prostorije 2. Izbegavati esto izlaganje Rendgen zracima, naroito u mladosti 3. Izbegavati supstituciono leenje estrogenima u menopauzi i uzimanje estrogena u zatiti od trudnoe tzv. pilulom jutro posle. Veza izmeu oralne kontracepcije i raka dojke je vrlo kontroverzna. Neke studije pokazuju da rano zapoinjanje uzimanja kontraceptivnih pilula i dugotrajna upotreba stvaraju uslove veeg rizika za pojavu raka dojke. S druge strane, kod ovih ena se smanjuju mogunost oboljevanja od raka materice i jajnika. Ipak ene koje ele da smanje rizik od kancera dojke treba da izbegavaju oralne kontraceptive. 4. Treba to vie izbegavati dimljenu, slanu ili konzerviranu hranu i preraeno brano. 5. Smanjiti unos masne hrane to je vie mogue. 6. Ograniiti ili potpuno izbaciti upotrebu alkohola. 7. Voditi rauna o telesnoj teini, poto ima dokaza da masno tkivo proizvodi viak estrogena. 8. Voditi rauna da stolica bude uredna. 9. Izbegavati bojenje kose farbom na bazi petroleja. 10. Treba jesti hranu bogatu integralnim itaricama, povrem, voem, beta-karotenom i selenom,

ta da radimo ako obolimo Treba saznati i nauiti to vie o svojoj bolesti. Naalost ne postoji siguran nain leenja raka, a svi poznati naini mogu se dovesti u pitanje. Uporno i tvrdoglavo treba traiti obavetenja o najnovijim mogunostima leenja. Ne treba uriti, iako se moe desiti da lekari ili porodica vre pritisak da se to pre pone sa leenjem. Za veinu malignih oboljenja je dokazano da se razvijaju od dve do dvadeset godina pre nego to budu otkriveni, tako da se vreme za zapoinjanje leenja lako moe odloiti za tri, etiri nedelje i da bi se proverile sve mogunosti njegovog sprovoenja. Ovakvo ponaanje omoguava da se donese sopstvena odluka i da se mogunost eventualnog kajanja smanji na minimum. Treba razgovarati i sa drugima koji su oboleli od raka jer takvi razgovori doprinose da se bude u drutvu onih koji imaju isti problem i razumeju ga, mogu da prue korisnu informaciju i podrku.

Mogunosti leenja operacija, zraenje, hemoterapija Naalost ne postoji za sada ni jedan pouzdan nain leenja raka. Mnoge medicinske ustanove imaju svoje ustaljene naine leenja tako da samim dolaskom u takvu ustanovu se podrazumeva da je njihov stav prihvaen. Najbolje bi bilo kada bi se sa timom specijalista moglo razgovarati o pojedinanom, najprikladnijem nainu leenja. Da bi donele ovako teku odluku svakoj eni su potrebne i najjasnije i najnovije informacije i najsnanija podrka porodice i prijatelja.

Operacija Operacija je neprikosnoveni nain leenja raka ve vie od jednog veka. Ova metoda pomae u kontroli bolesti na mestu gde se bolest javlja i veoma je efikasna u leenju nekih vrsta raka (melanokarcinom koe, rak grlia materice). Meutim operativna metoda ne mora uvek da bude najbolji nain leenja. Doskora je vladalo miljenje da se hirurkim metodom moe zaustaviti proces, ako se maligni tumor otkrije u ranoj fazi bolesti, dok jo nije imao vremena da se rairi po organizmu. Zbog toga su lekari spremni da hirurki odstrane veliko podruje oko maligniteta da bi bili sigurni da su otklonili sve zahvaeno tkivo. Ovaj pristup objanjavaju injenicom da rak poinje na jednom mestu i da se odatle iri po celom organizmu. Iako se poslednjih dvadesetak godina rak otkriva sve ranije i ranije, ova injenica nema uticaja na stopu smrtnosti. To dovodi u pitanje celu postavku o korisnosti ranog otkrivanja bolesti. Maligne bolesti se u poslednje vreme sve vie u praksi posmatraju kao sistemska oboljenja koja se prvenstveno lokalizuju u pojedinim podrujima, ali mikroskopski su prisutna u celom organizmu. Postoje dokazi koji potvruju ovu teoriju ali konacni odgovor se verovatno nalazi negde izmeu ova dva razmiljanja.

Zraenje i hemoterapija Zraenje je metoda primene snanih rendgen zraka, hemoterapija je primena razliitih lekova iji je zadatak da unite elije raka u organizmu na onim mestima koja nisu pristupana za operaciju. Same po sebi ove metode su potencijalno kancerogene. Smatra se da im je mo unitavanja vea u odnosu na bolesne nego na zdrave elije, mada za sada ne postoji ni jedno sredstvo koje je toliko selektivno da bi unitavalo samo bolesne elije, a zdrave tedelo. Primena obe ove metode do sada nije pokazala neke velike uspehe pogotovu kod nekih vrsta malignih oboljenja kao to su rak dojke, debelog creva i plua. Ipak, ovi postupci dovode do smanjenja simptoma oboljenja. Zraenje i hemoterapija sa sobom nose itav niz neprijatnosti koje ene teko podnose. Pratee pojave oba naina leenja su munina, zamor i proliv. Hemotarapija moe da izazove gubitak menstruacije koji je neki put trajan, gubitak kose koji nije trajan, ali je za veinu ena vrlo dramatian, srane tegobe i smanjenu otpornost organizma. Zraenje moe da proizvede opekotine na koi, izraenu preosetljivost na suneve zrake, iznenadne prelome kostiju i defekte koe i potkonog tkiva (nekada i miia) koji teko zarastaju. Obe metode se sprovode u bolnici. Ranije su se zraenje i hemoterapija primenjivali samo kada se bolest ponavljala na istom organu ili kada su se pojavljivale metastaze. Vremenom su ove metode ule u praksu i esto se primenjuju odmah posle operacije bez obzira da li se proces proirio ili nije. Nekada se ova dva naina leenja propisuju i bez operacije, kao samostalni. Kritian stav prema zraenju i hemoterapiji je naroito prisutan u enskim grupama koje bavei se problemom enskog zdravlja sigurno ne mogu da budu ravnodune na situaciju koja postoji u leenju malignih oboljenja ena. Primedbe se uglavnom odnose na rutinu praksu koja vlada u toj blasti i na sve manju kritinost u odluivanju kada e biti primenjene. Naravno, pod uslovom da je obavetena ta moe da oekuje u smislu poboljanja svoje bolesti, a ta u pogledu prateih pojava u odnosu na ove vrste leenja, svaka ena treba sama da donese odluku uz podrku onih koji je vole.

Odgovori na pitanja koje treba znati ena koja boluje od raka ima mnoga pitanja na koja bi htela da dobije odgovor, ali se ne usuuje da pita poto je uobiajeno shvatanje da je dovoljno da zna onoliko koliko joj drugi saopte. Retko se deava da ena ostvari takav kontakt sa svojom lekarkom ili lekarom, pa da svoje dileme rei sa onima koji su najkompetentniji da daju odgovore. Ako to nije mogue ostvariti, neki od odgovora se mogu dobiti u medicinskim udbenicima, medicinskim asopisima ili u razgovoru sa enama koje boluju od iste vrste malignog oboljenja.

Ono to bi ena najee elela da zna je: 1. Od koje vrste raka boluje? Da li bolest brzo ili sporo napreduje?

2. Kakvo leenje joj stoji na raspolaganju? 3. Kakvi su rezultati leenja? Koje su mogunosti izleenja? 4. Koje su prednosti te vrste leenja? Da li moe da oekuje da joj produi ivot? Da li e se simptomi smanjiti? Da li e bol prestati? 5. Kolika je stopa izleenja? 6. Da li e moi da ivi normalnim ivotom dok prima terapiju? ta e biti sa seksualnim ivotom? Da li moe da se bavi sportom? Da li moe da obavlja profesionalne aktivnosti? 8. Da li je potreban boravak u bolnici ili se leenje moe sprovoditi ambulantno? 9. Koje su propratne pojave? Koliko su one ozbiljne i da li su trajne? Kada se javljaju simptomi propratnih pojava i koliko traju? 10. Koliko e leenje trajati uopte? Koliko traje jedan postupak?

Alternativno leenje Stav medicinskih autoriteta je da su hirurko leenje, leenje zraenjem i hemoterapija zvanino priznati naini pristupu bolesti. Danas u svetu ene i enske organizacije sve vie zahtevaju nekonvencionalan pristup leenju malignih bolesti s obzirom da postojee leenje nije znaajno povisilo stopu preivljavanja, a prati ga itav niz pojava koje posredno ili neposredno ugroavaju ensko zdravlje. Do sada su se alternativni naini leenja primenjivali paraleleno sa konvencionalnim, u poodmaklim stadijumima bolesti i kada konvencionalna terapija ne daje rezultate. Meutim, alternativni nain leenja ne sprovode lekari. Ono to ene trae je da se alternativni naini izjednae sa postojeim, da im se pokloni duna panja, da se organizuju ispitivanja po protokolima i uslovima koji vae i za ostale medicinske i farmakoloke studije, kako bi na to irem planu bili poboljani uslovi leenja i izleenja. Koje alternative i ta se od njih moe oekivati? Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti poto za sada ne postoje dokazi i statistike o delotvornosti ovog naina leenja. O alternativnom leenju se govori kao o izolovanom primeru nekog ko je prihvatio ovaj ili onaj nain leenja koji se ne uklapa u optu emu. To su prie o pojedinanim sluajevima, esto budu objavljene pod senzacionalistikim naslovima u novinama ili asopisima, a zatim se zaborave. Teko je proveriti i potvrditi svaki od tih sluajeva. ak i onda kada se utvrdi da je odreena osoba koristila terapiju i savladala rak, jo uvek nemamo dokaze da je do izleenja dolo zbog primene alterantivnog naina leenja. Zato alternativne mogunosti leenja zahtevaju da im se pristupi na isti nain kao i naunim, jer jednog dana one to mogu biti. U daljem tekstu mnogo opirnije govorimo o alternativnim nainima leenja raka nego to smo to uradili sa konvencionalnima, s obzirom da je ove informacije relativno teko nai.

Treba naglasiti da opisane mogunosti nisu testirane na velikom broju ena i u dugom vremenskom periodu.

Gersonova dijeta i leenje detoksikacijom Gersonova dijeta preporuuje uzimanje hrane koja je sastavljena od svee ubranog povra i voa. Zabranjeno je uzimanje slane, preraene i vetaki obogaene hrane. U poetku dijete nije dozvoljeno jesti meso. U veini sluajeva ova terapija ukljuuje uzimanje tableta i injekcija vitamina i minerala, naroito kalijuma i enzima za varenje (pankreasnih). Gersonova terapija nastaje i razvija se dvadesetih i tridesetih godina u Austriji, i jedna je od retkih alternativnih metoda za koju postoje podaci i izvetaji o stopi preivljavanja za dug vremenski period. Gersonov Institut i danas postoji u Kaliforniji, njime rukovodi erka dr Gersona. Leenje ovom metodom je veoma strogo i mora se sprovoditi tano prema uputstvima najmanje godinu i po dana. Nije dovoljno da se ena zadovolji samo uzimanjem zdravije hrane. Lekari i mnogi drugi koji se bave zdravljem razvili su mnoge, razliite naine ishrane. Veina ovih dijeta je veoma slina Gersonovoj. Veina ovih dijeta takoe ukljuuje proceduru detoksikacije, izbacivanja tetnih produkata metabolizma iz organizma, preko koe, creva, itd. Mnoge osobe koje se pridravaju detoksikacionih dijeta periodino oseaju muku i glavobolju, a ponekad se javljaju bol i groznica koji se pripisuju otklanjanju toksina (otrova) koji izazivaju rak.

Leenje visokim dozama vitamina Dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, Linus Pauling, smatra da visoke dnevne doze vitamina C (50gr), pomau u spreavanju i leenju malignih oboljenja. Drugi naunici belee podatke da visoke doze vitamina, posebno vitamina A i svih iz grupe B vitamina, beta karotena (provitamina A) i minerala kao to su kalijum i selen u tragovima, pomau u spreavanju i leenju raka. Meutim treba obazrivo postupati sa velikim dozama vitamina, jer neki vitamini u visokim dozama imaju toksino dejstvo. Struni medicinski krugovi kritikuju ovaj nain leenja, a na drugoj strani su zagovornice ovog naina leenja koje smatraju da doze koje su toksine za zdrav organizam ne moraju biti toksine za organizam koji se bori sa rakom.

Leatril Leenje leatrilom je sigurno jedno od najpoznatijih, a ujedno i najkontroverznijih. Leatril je supstanca koja se dobija iz kotice kajsija i oslobaa cijanid (otrov). Slino zraenju i hemoterapiji, ta supstanca je otrovna za organizam. Hiljade ljudi koji su uzimali leatril tvrde da su se izleili od raka.

Protivnici metode leenja leatrilom ukazuju na one sluajeve koji su mogli da se uspeno podvrgnu leenju zraenjem a umesto njega su izabrali leatril i podlegli bolesti. Ispitivanja vrena na ivotinjama su pokazala da leatril odlae vreme stvaranja metastaza raka dojke. Pitanje primene leatrila je jo uvek nereeno.

Hidrazin sulfat Hidrazin sulfat je supstanca za koju su neki istraivai dokazali da pomae u kontroli procesa velikog gubitka teine, od koga umire preko 50% osoba obolelih od raka. Ispitivanja ove supstance nisu dala neke znaajnije dokaze koji bi ili u prilog primeni ove supstance u borbi protiv raka. U prekomernim dozama moe da izazove ozbiljna uzgredna dejstva, dok u uobiajenim nema neeljenih posledica.

Alternativno leenje psiholokim metodama Vizualizacija, meditacija i ostali psiholoko/duhovni pristupi raku nailaze sve vie na opte priznanje. Ovi pristupi potpomau angaovanje svih mogunosti i sposobnosti jedinke da se usmeri i uestvuje u samoleenju. (Vidi poglavlje 5)

Simontonova tehnika Simontonova tehnika ili tehnika vizualizacije omoguava osobi koja boluje od raka da naui da vidi svoj sistem odbrane, koji isti organizam od malignih elija i na njihovo mesto ugrauje zdrave elije. U SAD-u postoje bolnice u kojima se ovaj metod regularno primenjuje. Poto je ova tehnika relativno nova ostaje da se vidi kakve e rezultate dati.

Postoji jo itav niz alrenativnih mogunosti koje se nude irom sveta. Mnoge od njih su podvrgnute kritici ne samo strunjaka ve i okoline. Meutim, ena sa malignim oboljenjem treba da trai i pronae ili odabere nain da svoju ozbiljnu bolest iz komara i beznaa prevede u odluku za normalan ivot. Odluka ene o primeni alternativnih naina leenja ne sme da proizvede podsmeh ili odgovaranje, ve podrku da se nae to bolji nain koji moe da joj pomogne.

RAK DOJKE

Ni jedna ena koja to iskustvo nije doivela, ne moe da razume silinu oka, neverice, straha i besa koji se javljaju kod ena kada saznaju da boluju od raka. Ova emocionalna trauma dolazi upravo u trenutku kada je potrebno da ena sve svoje snage usmeri na savladavanje bolesti. Uobiajena je prva reakcija kada ena uini sve ono to joj lekarka ili lekar kau. Svakako da su odluke strunjaka donesene iz najbolje namere, ali postoji opasnost da preporue ono to oni sami najbolje znaju, a to ne mora biti u okviru najnovijih saznanja i mogunosti. Bez obzira na svoj stav, trebalo bi da lekari eni objasne koje joj sve mogunosti stoje na raspolaganju. ena, svakako, treba da zatrai miljenje specijaliste onkolokinje/onkologa ili onkolokog tima, iji su lanovi osposobljeni i spremni da daju objanjenja i odgovore na pitanja. Trebalo bi da ena zna da ni jednu odluku ne treba i ne mora da donese onog trenutka kada joj neto predloe. Odluku moe da donese i kroz nekoliko nedelja. Za to vreme ena moe da sakupi sve informacije o nainima leenja koje je mogue primeniti i da onda donese svoju odluku.

Stadijumi raka dojke Procena stadijuma bolesti najee se vri na osnovu tri elementa: veliine izrasline (tumora), broja malignih vorova i u odnosu na potojanje metastaza na udaljenim organima. Na ovaj nain se vri tzv. klinika klasifikacija. Posle mikroskopskog pregleda se vri razvrstavanje koje spada u patoloku klasifikaciju. Utvrivanje stadijuma raka dojke je vano iz praktinih razloga, jer se na osnovu njega predlae i preduzima dalje leenje.

Kliniki stadijumi bolesti Kada lekarka ili lekar za naeni vor posumnjaju da je maligan, odreuje se njegova veliina i vri se pregled podpazunih limfnih lezda. ena se upuuje i na laboratorijski pregled krvi, ultrazvuk jetre i snimanje plua i kostiju (kime), da bi se utvrdilo da li se bolest proirila i izvan dojke. Ova ispitivanja su rutinska i ne znai da postoji sumnja na metastaze. Uveane limfne lezde nisu bezuslovan znak irenja malignog procesa, ve je esto re o zapaljenju. Maligni limfni vorovi ne moraju da budu opipljivi. Bolest se klasifikuje u pet klinikih stadijuma od O IV. Stadijum 0 U ovom stadijumu se radi o neinvazivnom raku dojke, najee ogranienom procesu vezanom za izvodne kanalie ili pojedini reanj mlene lezde. Stadijum I U ovom stadijumu postoji vori koji nije vei od dva santimetra, promena u regionalnim limfnim lezdama (pod pazuhom) nema, niti ima promena na udaljenim organima. Stopa preivljavanja od pet godina iznosi 85%.

Stadijum II U ovom stadijumu pazune limfne lezde se mogu opipati a veliina vora u dojci je izmeu dva i pet santimetara. Ne postoje dokazi o metastazama. U ovu grupu ubrajaju se i vorovi vei od navedene veliine, ali samo onda kada nema promena u limfnim lezdama. Stopa preivljavanja od pet godina iznosi 66%. Stadijum III vor u dojci je vei od pet santimetara, pazune limfne lezde su opipljive, ali nema znakova da se proces proirio na udaljena mesta. U ovaj stadijum se ubrajaju i promene kada je vor manje veliine vezan (prirstao) za grudni ko ili kou. Stopa preivljavanja od pet godina iznosi 41%. Stadijum IV Ovaj stadijum ima karakteristike kao i prethodni, samo to postoje metastaze na udaljenim organima. U ovom stadijumu bolest je neizleiva. Mastektomija se u ovom stadijumu ne radi. Period dui od pet godina od trenutka otkrivanaja preivljava 10% ena.

Patoloka klasifikacija Patoloka klasifikacija se bazira na klinikoj klasifikaciji, ali se kombinuje sa mikroskopskim nalazom odstranjenih limfnih vorova. Postojanje malignog procesa u limfnim lezdama govori o tome da se bolest iri. Nalaz koji se dobija pregledom limfnih lezda vaan je za odreivanje prognoze bolesti. Negativan nalaz ne podrazumeva da se maligni proces nije proirio i na druge organe. Broj limfnih lezda nije isti za sve ene, uobiajeno se taj broj kree izmeu osam i osamnaest, ali isto tako moe biti manji ili vei. Strunjaci veruju da limfne lezde imaju zatitnu ulogu i da odlau ili usporavaju proces stvaranja metastaza. Otklanjanjem limfnih lezda ispod pazuha se poveava rizik od kasnijeg oticanja ruke. Ostali faktori koji utiu na odreivanje stanja bolesti su: mesto gde je tumor postavljen (centralno, sa strane, u sredini), stepen malignosti izgled elija malignog tkiva i nain njihove deobe, prisustvo ili odsustvo receptora za estrogene i progesteron. Rano otkrivanje raka dojke Gotovo uvek, postojanje vorova u dojkama otkriju same ene ili njihovi partneri prilikom samopregleda, sluajno pri kupanju, oblaenju, ili dok vode ljubav. Meutim, izgleda da rano otkrivanje bolesti istovremeno ne znai i bolju prognozu bolesti. Neto je drugaija situacija kada se bolest rano otkrije rutinskom primenom mamografije, koja se esto primenjuje od kraja 1980 tih. Rano otkrivanje raka pomou mamografije kod ena iznad pedeset godina starosti je nedvosmisleno doprinelo duini preivljavanja u statistikom pogledu s obzirom da je malignitet ranije otkriven i da se ranije poinje raunati vreme preivljavanja. Rano otkrivanje raka dojke mamografijom ne utie na poboljanje ukupnog preivljavanja kod ena ispod pedeset godina ivota. Ipak, rano otkrivanje raka ovom metodom, i to onih vrsta koje dobro reaguju na leenje, doprinosi produenju ivota ena. S obzirom da nije mogue postaviti tanu prognozu bolesti za svaku enu ponaosob, rano otkrivanje bolesti ima svoje nesumnjive prednosti.

Danas, veina strunjaka rak dojke posmatra kao sistemsko oboljenje, ije leenje zahteva kombinovani pristup, lokalno i sistemsko leenje. Pojam sistemsko pomae enama koje sebe krive ili ih najblia okolina krivi to ranije nisu otkrile vor u dojci, da se oslobode optereenja, jer je bolest poela pre nego to su njene manifestacije postale vidljive i opipljive. Ako je rak dojke otkriven, ena treba da zahteva da joj se kae o kojem tipu se radi i da joj se u zavisnosti od toga obezbedi adekvatno leenje.

Leenje

Naini leenja Danas je leenje raka dojke jedno od najdiskutabilnijih podruja medicine. Prvo pitanje se tie neophodnosti operacije treba li samo ukloniti vor, ukloniti vor i okolno tkivo ili celu dojku? Drugo pitanje se tie sistemske terapije zraenjem ili hemoterapijom. Veinu invazivnih procesa prate metastaze na drugim organima to skrauje enin ivot, pa nam se ini da u ovim sluajevima hemoterapija, iji je cilj da lokalizuje ili otkloni bolest, ima puno opravdanje. Do sada je dokazano da hemoterapija kod ena u ferilnoj fazi smanjuje stopu mortaliteta za 25%. Kod ena u menopauzi ova stopa iznosi 15%. Postavlja se pitanje koliko dugo treba primenjivati ovo leenje i kada ga zapoeti (pre ili posle operacije), koje lekove je najbolje kombinovati, da li hemoterapiju treba kombinovati sa hormonskom terapijom. Trebalo bi da se razjasni da li e ikakvi lekovi biti deo terapije pre nego to se preduzme operativni zahvat, ogranieni ili radikalni. Ako postoji bojazan da bi se mogle pojaviti metastaze treba prihvatiti hemotrapiju. Kod ena koje imaju male tumore, manje od jednog santimetra, odnosno imaju veoma dobru prognozu bolesti, hemoterapija e malo koristiti. Meutim, ene koje imaju lou prognozu bolesti treba da prihvate ovaj nain leenja. Budui da svaka ena sa ovom dijagnozom moe da oekuje i pojavu metastaza, ovo pitanje treba dobro i sveobuhvatno raspraviti sa lekarkom ili lekarem specijalistom da bi se razmotrile prednosti i rizici. Uobiajeno je da ene, kada treba da donesu odluku, dolaze u ozbiljnu dilemu ta je za njihovo zdravlje najbolje da uine. Nije lako doneti takvu odluku, pogotovo ako na nju istovremeno utie vie faktora. Neki put na odluku utiu lekarka ili lekar, drugi put enina intuicija, zatim poverenje u odreenu bolnicu, a nije retkost da presudi iskustvo bliske drugarice. Dakle, zahvaljujui svim tim faktorima konana odluka je esto kompromisna. Najbolje bi bilo da ena odluku donese po sopstvenom opredeljenju ako je prethodno dobro informisana i ima prijateljsku podrku onih koje voli i koji nju vole. Leenje raka dojke najee se sastoji od etiri uobiajena medicinska postupka: operacije, zraenja, hemoterapije i/ili hormonalne terapije. Otklanjanje vora, mastektomija i zraenje su tzv. lokalno leenje, dok se sistemsko leenje vri primenom lekova koji putem krvi treba da stignu u udaljene delove organizma i unite maligne elije koje, moda, ve postoje na tim mestima.

Razlike u leenju zavisie od stadijuma bolesti, vrste tumora i nekih injenica kao to su godine starosti i opte stanje zdravlja. Neki oblici leenja se sprovode u cilju izleenja, a neki da bi se produio ivot i/ili poboljao kvalitet eninog ivota. U leenju se jo primenjuju lekovi koji otklanjaju ili smanjuju bol ili uklanjaju simptome koji prate drugu primenjenu terapiju. Neophodno je da eni bude objanjeno koji je cilj leenja, koja su mogua neeljena dejstva i posledice po zdravlje ako se predloeno leenje ne prihvati.

Mogunosti leenja kada je bolest lokalizovana Kliniki stadijumi 0, I i II Postupci kada se ne uklanja cela dojka 1. Operacija kojom se odstranjuje maligni vor (segmentalna resekcija, delimina mastektomija). Ovom operacijom se odstranjuje tumorski vor i manje ili vie okolnog tkiva. Posle ove intervencije ostaje oiljak koji manje ili vie deformie dojku u zavisnosti od njegove veliine i od veliine dojke. 2. Obino se leenje, nakon gore pomenutog hirurkog zahvata, nastavlja zraenjem. Ono se sprovodi pet uzastopnih dana tokom jedne sedmice i tako pet ili est, do est i po nedelja nakon vaenja vora. Propratna delovanja zraenja su: zamor, bol u miicima, suvoa, crvenilo, i svrab koe i izraena preosetljivost na sunevo svetlo. Zraenje kod oko 5% ena moe da proizvede krtost rebara koja postaju podlona lomljenju. Kod otprilike 10% ena moe da razvije stanje na pluima slino bronhitisu, koje traje i do mesec dana, ali je prolazno i ne ugroava ivot. Operacija dojke poznata kao kvadrektomija podrazumeva odstranjenje etvrtine dojke, a posle zahvata se primenjuje leenje zraenjem. Problemi koji se javljaju posle ove intervencije slini su onima u prethodno opisanom zahvatu, s tim to zbog odstranjenja veeg dela tkiva deformacija dojke je vea.

Postupak odstranjenja cele dojke, mastektomija Kao posledica ove operacije javljaju se manje ili vee deformacije dojke i slabljenje. 1. Obina mastektomija (tzv. totalna mastektomija) podrazumeva odstranjenje cele dojke, ali su grudni miii i limfne lezde ostavljeni. Negativni efekti ove operaciju su psihicka trauma zbog gubitka dojke, trnjenje koe i oiljak. Ova operacija dozvoljava mogunost rekonstrukcije dojke. 2. Modifikovana radikalna mastektomija izvodi se kao i obina mastektomija, ali ova metoda podrazumeva otklanjanje i donjih podpazunih limfnih lezda. Propratne pojave su iste kao i kod obine mastektomije, mogui su problemi sa rukom izraeni u obliku zamaranja, otoka, tekoe pri potpunom podizanju ruke iznad glave i noenju teih predmeta, kao i smanjenje opte otpornosti na infekciju.

3. Radikalna mastektomija ukljuuje odstranjenje dojke, miia grudnog koa i svih podrunih limfnih lezda. Problemi posle operacije su isti kao i kod prethodno opisane, s tim to su problemi sa pokretljivou ruke mnogo izraeniji i stalno prisutni. Rebra i plua koja vie nisu zatiena miinim slojem postaju osetljivija na povrede i bolesti. Postoje i razliite modifikacije opisanih hirurkih zahvata, koje imaju razliite nazive, to moe da zbuni enu i veoma joj otea donoenje odluke o operaciji. Zato je neophodno od lekarke ili lekara koji predlau operaciju traiti da potanko objasne ta e operacijom biti uklonjeno i koje su posledice takvog postupka.

Da li ena mora da se podvrgne mastektomiji? Odgovor na ovo pitanje u veini sluajeva je negativan. U stadijumu I i II, kojima pripada najvei broj otkrivenih tumora (90%), izgleda da nema znaajnih razlika u stopi preivljavanja izmeu ena kojima je uraena mastektomija i ena kojima nije uraena radikalna mastektomija, obina mastektomija, samo odstranjenje vora ili odstranjenje vora uz leenje zraenjem. Zato ena treba da odabere onu metodu koja najmanje iscrpljuje i oteuje njen organizam. Ipak, ima sluajeva kada je radikalna mastektomija neophodna, jer eni omoguava da svoju bolest stavi pod kontrolu. Izbor visoko strune lekarke ili lekara i renomirane zdravstvene ustanove treba da garantuje eni da je svoje telo poverila u sigurne ruke.

Rekonstrukcija dojke posle mastektomije Posle mastektomije ena moe da se odlui o daljim koracima kako bi popravila operacijom promenjen izgled dojke. Moe se odluiti za spoljanju protezu ili hirurku rekonstrukciju dojke. Neke ene vrlo dobro prihvataju novo stanje i zadovoljavaju se upotrebom proteze, dok druge ele da prikriju promene nastale operacijom, jer ih podseaju na bolest i uzrokuju psiholoke probleme, pa se odluuju za rekonstrukciju dojke. Dobra spoljanja proteza pomoie da enin izgled ostane nepromenjen dok nosi prslue sa protezom. Naravno, kada se ena razodene posledice operacije su vidljive. Iako proteza u estetskom pogledu potpuno zadovoljava, u nekim situacijama, kao to je na primer visoka spoljna temperatura, moe i da smeta. Spoljna proteza je dobro reenje koje ne zahteva ponovnu operaciju i mogue dalje komplikacije. Hirurka rekonstrukcija moe se izvesti u toku same mastektomije ili kasnije. Hirurka rekonstrukcija podrazumeva ugraivanje tzv. inplanta ili rekonstrukciju za koju se koriste sopstvena tkiva, miii, masno tkivo, krvni sudovi i vezivo sa susednih bliskih delova tela, stomaka ili lea, i premetaju se na mesto odstranjene dojke. Izvoenje druge metode dugo traje, mukotrpno je i zahteva izuzetno izvebanog strunjaka. Inplanti koji se ugrauju mogu biti silikonski, u vidu omotaa u kome se nalazi slana voda, silikonsko ulje ili gel. Inplanti sa silikonskim uljem sve se ree upotrebljavaju, jer se dogaa da silikonsko ulje iscuri iz omotaa, ime moe da izazove neprijatne posledice. Uprava za hranu i lekove (FDA) je odbacila upotrebu inplanta koji sadre silikonsko ulje. Danas postoji itav niz drugih materijala sa kojima se moe raditi rekonstrukcija dojke. Poto su mogue

razne komplikacije zbog ugraivanja raznih materijala, ova vrsta operacija izloena je otrim kritikama i upozorenjima od strane strune javnosti. Najei problem koji prati ovaj postupak je stvaranje velikog oiljka na mestu usaivanja, tj. oko inplanta. Ovi oiljci stvaraju smetnje i mogu da prouzrokuju bolove. Ba ti oiljci su esto uzrok novoj operaciji da bi se nastali problemi uklonili. Svi rekonstruktivni postupci, koje imamo danas na raspolaganju, stvaraju probleme, pa je neophodno traiti nove metode koje e ih na zadovoljavajui nain reiti.

Prognoza bolesti Prognoza bolesti nije ohrabrujua. Mnogi naunici i praktiari pokuali su da, na osnovu nekih karakteristika bolesti, naprave klasifikaciju malignih tumora koji se mogu smatrati izleivim, a koji ne. Danas se, uglavnom, vie ne govori o izleenju ve o stopama preivljavanja. Veoma je teko dati bilo kakvo predvianje, jer se bolest od sluaja do sluaja razliito ponaa. Tako, na primer, neke ene, koje na osnovu nalaza imaju veoma dobru prognozu, umiru relativno brzo, dok druge, za koje se smatralo da su im anse za preivljavanje male, preive dugi niz godina. Sve nam ovo ukazuje na postojanje mnogih neistraenih okolnosti koje se tiu raka dojke. Verovatno je da stanje imunog sistema, opte zdravstveno i psihiko stanje imaju veliki uticaj na ishod bolesti.

GINEKOLOKA MALIGNA OBOLJENJA

Rak grlia materice Ako se promenjene elije sa povrine sluznice grlia materice proire na vezivno tkivo koje se nalazi ispod sluznice, onda se radi o tzv. invazivnom raku grlia materice. Da bi se postavila dijagnoza potrebno je obaviti ispitivanje po metodu Papanikolau i biopsiju grlia materice. U poetku proirenost je mala i ne zahvata limfni i krvni sistem. U ovom stadijumu rak grlia materice je izleiv u 100% sluajeva. Leenje se najee sprovodi odstranjenjem materice (histerektomijom) i redovnim kontrolama posle operacije, mada se zraenje primenjuje i kao samostalna metoda. Ukoliko se proces proirio, u leenju se najee kombinuje histerektomija i zraenje. Leenje zraenjem se izvodi na dva naina. Ako je tumor veliki, zrai se spolja jedanput dnevno u toku nekoliko nedelja. Kao neeljene posledice zraenja javljaju se proliv, promene na koi, krvavljenje iz debelog creva i zamor. Poto ene razliito reaguju na zraenje, vreme trajanja zraenja se poveava ili smanjuje u zavisnosti od toga kako se terapija podnosi. Nuspojave koje prate zraenje ne traju dugo. Kada se primenjivanjem zraenja postigne smanjenje tumora, zraenje se nastavlja uvoenjem radioaktivnog materijala u matericu ili u gornji deo vagine. Ova intervencija se obavlja u bolnikim uslovima i njome se postie da vea koliina radijacije bude usmerena na malu povrinu. Leenje zraenjem u ranoj fazi raka grlia materice daje veoma dobre rezultate.

Hirurki nain leenja invazivnog raka grlia materice ukljuuje najee radikalnu histerektomiju. U svakom sluaju, trebalo bi da ena bude detaljno obavetena o mogunostima leenja i da aktivno uestvuje u izboru terapije koja e biti primenjena.

Rak jajnika Rak jajnika je relativno esto oboljenje, uestalije u poznijim godinama, tako da se najvei procenat sree kod ena u menopauzi. Taan uzrok ove bolesti jo uvek nije poznat, ali se smatra da postoje izvesni faktori rizika, kao to su naslee, ni jedna ili mali broj trudnoa, rak dojke, rak zavrnog dela debelog creve ili materice, izlaganje nepovoljnim uslovima iz spoljanje sredine (azbest, zraenje), ishrana bogata mastima i uzimanje estrogena. Dokazano je da primena oralnih kontraceptiva i vei broj trudnoa mogu da imaju zatitno delovanje.

Dijagnoza Rak jajnika esto protie bez pojave bilo kakvih simptoma. Kao jedan od upozoravajuih znakova su navale vruine, koje se obino objanjavaju kao posledica stresa ili nervoze. Ako ove pojave dugo traju treba otii na pregled kako bi se utvrdilo o emu se radi. Simptomi raka jajnika mogu da budu i poremeaji u varenju, gasovi u stomaku, zatvor ili proliv, gubitak apetita i telesne teine, oseaj punoe u stomaku, nelagodnosti ili bol u malom stomaku, esto mokrenje, zamor, bol u krstima, munina, povraanje, krvavljenje koje nema veze sa menstruacijom, nadimanje i neprirodan rast stomaka, a ponekad i pojava vora. Postupak postavljanja dijagnoze raka jajnika poinje ispitivanjem o simptomima, linoj i porodinoj istoriji bolesti, kompletnim lekarskim pregledom, koji ukljuuje ginekoloki pregled, i pregled debelog creva i ispitivanje krvi, posebno tumorskim markerima. Dalje treba obaviti preglede ultrazvukom, kompjuterizovanom tomografijom (skenerom), magnetnom rezonancom i biopsijom.

Leenje Leenje e zavisiti od stadijuma bolesti u trenutku postavljanja dijagnoze, tipa pronaenih malignih elija od kojih je tumor izgraen i brzine rasta tumora. Sadanje mogunosti leenja su operacija, hemoterapija i/ili zraenje.

Rak materice Rak materice se najee javlja na njenom unutranjem sloju koji je poznat pod nazivom endometrijum. Od ove vrste raka oboljevaju ene u menopauzi, iznad pedeset godina

ivota. Uslovi koji doprinose pojavi raka materice su poveana telesna teina, eerna bolest, visok krvni pritisak i poremeaji hormonske ravnotee. Krvavljenje posle prestanka menstruacije je najei, prvi znak oboljenja. Kod ena koje imaju menstruaciju, pojaano krvavljenje za vreme menstruacije i nepravilnosti u krvavljenju mogu da budu jedini znaci. Konana dijagnoza se postavlja histolokim pregledom tkiva endometrijuma koje se dobija biopsijom ili tzv. eksplorativnom kiretaom.

Spreavanje i samopomo ini se da na pojavu raka materice utiu gojaznost i bolesti kao to su dijabetes i povieni krvni pritisak. ena moe kontrolom i metodama samopomoi da utie na spreavanje ili irenje raka materice.

Leenje Leenje raka materice ukljuuje operaciju, zraenje i hemoterapiju. Oko pitanja izbora i primene leenja, lekarke i lekari, ne mogu da se sloe u potpunosti. Ipak, najee se izvodi radikalna histerektomija, posle koje se nastavlja zraenje ako je tumor bio veliki ili se bolest proirila na limfne lezde. Ako se malignitet otkrije na vreme i dejstvo konvencionalne terapije bie uspenije.

EERNA BOLEST

eerna bolest (dijabetes mellitus) esta je hronina metabolika bolest od koje vie obolevaju ene nego mukarci. Ovu bolesti karakterie promenjen nain razgradnje ugljenih hidrata, tj. eera. Hormon pankreasa, insulin, u normalnim uslovima omoguava da se eer (glukoza) deponuje u obliku iz kojega e se kasnije osloboditi energija. U 80-90% sluajeva nije potrebno da bolesnica svakodnevno uzima insulin. Kod ovih bolesnica pankreas lui insulin, ali nedovljno da bi u potpunosti ostvario normalnu regulaciju metabolizma (razgradnje) eera. Ovaj oblik dijabetesa poznat je i pod popularnim imenom staraki, zato to se javlja posle etrdesete godine ivota, uglavnom kod gojaznih osoba. Simptomi ove bolesti razvijaju se postepeno i ispoljavaju se kao slabost, glavobolja, poveana glad i e, uestalo mokrenje, svrab, kone i vaginalne gljivine infekcije. U leenju ovog oblika eerne bolesti koriste se tablete koje poveavaju luenje insulina iz pankreasa ili insulin, kod osoba koje ne mogu samo dijetom da uspostave kontrolu nivoa eera u krvi. Rei oblik eerne bolesti je tzv. insulin zavisni dijabetes, kada postoji potpuni nedostatak insulina i kada se insulin svakodnevno injekcijama mora unositi u organizam. Ranije se ovaj oblik eerne bolesti nazivao juvenilni dijabetes (mladalaki). Najee se javlja u detinjstvu

ili ranoj mladosti. Karakterie ga brz razvoj ozbiljnih simptoma, kao to su jako izraena glad i e koje prati dramatian gubitak teine. Osobama obolelim od ovog oblika eerne bolesti stalno preti opasnost od kome ili smrti, zbog nedovoljnih ili prevelikih doza insulina, a to je ujedno i najvei rizik kod ove bolesti. Gestacioni dijabetes melitus je specifian oblik eerne bolesti iskljuivo vezan za enski pol. Razvija se kod otprilike 3% ena, koje ranije nisu bile dijabetiarke, u toku zadnja tri meseca trudnoe. Ovaj oblik dijabetesa nestaje posle poroaja. Dijagnoza se postavlja testom oralnog optereenja glukozom (eerom) izmeu 24. i 28. nedelje trudnoe. Ovaj test se preporuuje svim trudnicama. Polovina od broja ena kod kojih se u trudnoi javi povien nivo eera, kasnije u ivotu ponovo obole od ove bolesti. Sve oblike eerne bolesti mogue je kontrolisati odgovarajuim reimom ishrane, vebanjem, odravanjem stalne telesne teine, kontrolisanjem nivoa eera u krvi i uzimanjem lekova. Komplikacije eerne bolesti su: bolesti mrenjae (retine) koje mogu izazvati i slepilo dijabetika retinopatija, bolesti bubrega sa otkazivanjem funkcije ovih organa dijabetika nefropatija, bolesti nervnog sistema dijabetika neuropatija i bolesti srca i krvnih sudova. eerna bolest je nasledna, a izgleda da na njen nastanak utie i prekomerna teina.

Dijagnoza Najee se dijagnoza eerne bolesti, sem ako nema izrazite simptome, postavlja pri rutinskom pregledu krvi kojim se nau poviene vrednosti eera u krvi. Potvrda dijagnoze se izvodi tz. testom tolerancije glukoze, gde se vrednosti eera u krvi mere pre i posle pijenja velikih koliina glukoze.

Leenje i samoleenje Iako eernu bolest nije mogue izleiti, osobe sa dijabetesom su sposobne da ive normalnim ivotom i da obavljaju sve ivotne aktivnosti. Kljuno je da potuju propisani reim ishrane, da redovno vebaju, uzimaju lekove i kontroliu nivo eera u krvi. Redovne kontrole eera u krvi vri sama dijabetiarka uz pomo test traka. Spreavanje i samopomo Preporuena dijeta se zasniva na uravnoteenom unoenju ugljenih hidrata, masti i proteina. Kod veine ena obolelih od insulin nezavisnog dijabetesa, osnovni zadatak dijete je da izgube prekomerne kilograme. Osobama koje su obolele od insulin zavisne eerne bolesti osnovni cilj treba da bude dosledna i redovna dijeta. Danas je eer, koji dijabetiari moraju da izbegavaju, zamenjen itavim niom zaslaivaa kao to su smei eer, kukuruzni sirup, dekstroza, maltoza, fruktoza, med, melasa, pa ak i sorbitol. Ove vrste eera slobodno mogu da uzimaju ene obolele od eerne bolesti. Osnovna dijeta za dijabetiare je jedna od najzdravijih, jer ukljuuje hranu koja sadri niske vrednosti masti, holesterola i dosta biljnih vlakana. Vano je da se hrana uzima u pravilnim

intervalima i da se ne prave vee pauze izmeu obroka. Ovakvo se izbegavaju mogua vea kolebanja nivoa eera u krvi. Ako nivo glukoze suvie nisko padne, moe da se razvije hipoglikemija iji su znaci znojenje, drhtanje, praznina u glavi i gubitak koncentracije, a u teim sluajevima i gubitak svesti. Osobe koje primaju insulin, uvek sa sobom treba da nose namirnicu koja sadri ugljene hidrate, kao npr. sok od pomorande, jabuke ili tablete glukoze, ukoliko nisu u mogunosti da odmah dou do hrane. Na taj nain se obezbeuju u sluaju hitnosti i izbegavaju uznemirenost i povrede. Redovno vebanje, kao to su etnje, tranje ili joga, doprinose smanjenju koliine insulina koju treba uneti u telo radi normalizacije nivoa eera. Vebe, takoe, doprinose da se uspeno izgubi viak kilograma. Dosledno vebanje je posebno korisno. Trebalo bi da svojoj okolini objasnite i nauite je kako da vam pomogne, ako se jave znaci prekomernog pada eera u krvi. Neophodno je ii na redovne kontrole kod svoje lekarke ili lekara, ukljuujui i specijaliste za one bolesti.

POVIEN KRVNI PRITISAK, BOLESTI SRCA I KRVNIH SUDOVA

Povien krvni pritisak ili hipertenzija i arterioskleroza, su bolesti koje kod ena poveavaju rizik od pojave sranih bolesti i loga. Do skoro, pristup sranim oboljenjima nije uvaavao razliitosti ena i mukaraca. Tek od skora, naunici su otkrili mnoge uticaje polne razlike na bolesti srca. Uprkos znaaju ovih bolesti za ene, do nedavno je malo ena bilo ukljueno u istraivanja o njima.

Povien krvni pritisak Hipertenzija Budui da se esto javlja bez simptoma, hipertenziju ponekad nazivaju i skriveni ubica, a kada se ne lei dovodi do ozbiljnih sranih bolesti i loga, koji su prvi na listi uzronika smrti kod ena i mukaraca. Ako se ne lei, hipertenzija prouzrokuje poremeaje na mozgu i oima. Posebne probleme stvara enama u toku trudnoe.

Simptomi Kod ozbiljnih sluajeva hipertenzije se javljaju znaci upozorenja poput glavobolje, vrtoglavice, nesvestice, zujanja u uima i krvavljenja iz nosa. Mada veina ena nema simptome, veoma je vano povremeno kontrolisanje krvnog pritiska da bi se otkrio u ranoj fazi. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, sve vrednosti sistolnog krvnog pritiska iznad 150 mmHg (18 kPa), i sve vrednosti dijastolnog krvnog pritiska iznad 90 mmHg (12 kPa), smatraju se hipertenzijom.

Uzroci Uzroke hipertenzije je teko definisati. Samo u 5% svih sluajeva za povieni krvni pritisak se sa sigurnou moe rei da je prouzrokovan boleu lezda sa unutranjim luenjem i hormonalnim poremeajem. Za ostalih 95% sluajeva se ne moe sa sigurnou okriviti nijedan konkretan uzrok. Danas se, uglavnom vie govori o faktorima rizika koji uslovljavaju pojavu hipertenzije. Faktori rizika su mnogobrojni: nain ishrane (masna, slana), gojaznost, puenje, stres, ivotne navike, oralna kontracepcija, naslee. Prisustvo samo jednog faktora rizika ne znai i pojavu visokog krvnog pritiska. Meutim, kombinacija od tri i vie faktora rizinosti oznaava osobu koja spada u grupu visoke rizinosti za pojavu hipertenzije.

Dijagnoza Krvni pritisak se izraava sa dve numerike vrednosti, npr. 120/70. Vea brojana vrednost oznaava tz. sistolni, a manja dijastolni krvni pritisak. Sistolni krvni pritisak je, u stvari, pritisak krvi u arterijama u trenutku kada srce istiskuje krv u njih, a dijastolni odraava pritisak krvi u arterijama kada se srce puni krvlju. Krvni pritisak se menja u toku dana, fizike aktivnosti i stresa. Samo stalno povien krvni pritisak, koji traje dui vremenski period, moe se smatrati hipertenzijom. Mnoge okolnosti mogu da dovedu do pogrenog tumaenja i merenja pritiska, tako da, u zavisnosti od situacije, treba proceniti da li se stvarno radi o povienom krvnom pritisku ili je stanje prolazno.

Spreavanje i samoleenje Hipertenzija se moe spreiti na bezbroj jednostavnih naina, a takoe se i blago povien krvni pritisak moe dovesti na normalu. 1. Nain ishrane je jedan od najefikasnijih naina u spreavanju nastanka i leenju blago povienog krvnog pritiska. Postepeno treba smanjiti unos soli tako to emo izbegavati uzimanje slanih namirnica, smanjiemo upotrebu soli prilikom kuvanja i neemo dosoljavati jela. Obroci treba da se sastoje od integralnih itarica, dovoljno belanevina, kalijuma i kalcijuma. Beli luk moe da snizi blago povieni krvni pritisak. Trebalo bi da aklohol izbacimo iz upotrebe ili da ga svedemo na najmanju moguu koliinu. Uzimanje preparata vitamina iz grupe B i kalijuma pomae izbacivanje vika vode i natrijuma (soli) iz organizma. 2. Trebalo bi da izbegavamo puenje. Brojne studije ukazuju da puenje doprinosi pojavi sranih oboljenja. 3. Trebalo bi da izbegavamo istovremeno uzimanje oralnih kontraceptiva i estrogena. Ukoliko krvni pritisak raste u toku uzimanja oralnih kontraceptiva treba prei na neki drugi nain kontracepcije.

4. Redovne fizike aktivnosti kao to su etnje, tranje ili vonja bicikla, esto dovode do normalizacije pritiska. 5. Ukoliko postoji izraena gojaznost, trebalo bi da omravimo, jer umanjivanje telesne teine blagotvorno utie na visoki pritisak. Naroito dobri rezultati se postiu ako se dijeta kombinuje sa fizikim aktivnostima. Ne savetujemo odustanjanje od dijete. 6. Treba pokuati da se stres svede na najmanju moguu meru. Na raspolaganju su nam mnoge alternativne metode oputanja.

Leenje Ako navedene metode ne pomognu, treba pristupiti leenju lekovima. Najee se upotrebljavaju diuretici, lekovi koji izbacuju vodu iz tkiva. Neeljena dejstva ovih lekova su smetnje u varenju i iscrpljenost. Na naem tritu lekova mogu se nai: Lasix, Yurinex, Aldactone A, Aldactone 100. Noviji lekovi ukljuuju beta-blokatore (Atenolol, Prinorm, Presolol, Inderal) ; blokatore kalcijumovih kanala (Vepamil, Verapamil, Nifedipin, Nifelat, Cortiazem); ACE inhibitori (Prilazid, Enalapril, Zorkaptil, Tritace). Ovi lekovi smanjuju suenje arterija, koliinu krvi koju ispumpa srce ili oputaju krvne sudove. esto je potrebno primeniti kombinaciju lekova iz pomenutih farmakoterapijskih grupa. Na alost, ove lekove treba koristiti itavog ivota. Redovno uzimanje lekova poboljava kvalitet ivota i istovremeno smanjuje na najmanju moguu meru pojavu infarkta i loga koji mogu ugroziti ivot ili prouzrokovati invalidnost.

Bolesti srca i krvnih sudova Kada se govori o infarktu, onda se uglavnom misli na mukarca, a ne na enu. Zbog toga je veina ispitivanja o infarktu sprovedena na mukarcima. Iako mukarci ee oboljevaju od infarkta, i kod ena iznad pedeset godina ivota srane bolesti su na prvom mestu kao uzronici smrti. Takoe, ene mnogo vie umiru posle infarkta. Modani udar ene pogaa dva puta ee nego mukarce i posledica je povienog krvnog pritiska koji se javlja u menopauzi i ima hronian tok.

Koje su to bolesti? Mnogi oblici bolesti srca i krvnih sudova su povezani sa aterosklerozom, optim oboljenjem arterija koje sporo napreduje i izaziva smanjen protok krvi, a arterije postaju suene i grube povrine usled taloenja masnih naslaga na njihove zidove. Najei oblik ovih bolesti je tzv. koronarna bolest ili ishemika bolest srca, kod koje masne naslage blokiraju jednu ili vie arterija kojima se srani mii snabdeva krvlju. Kada dovoljna koliina krvi ne moe vie da dospe u srce, deo srca odumire usled nedostatka kiseonika i drugih hranjivih materija. To stanje se naziva srani napad, infarkt, koronarna tromboza ili koronarna okluzija. Kada je arterija delimino zaepljena javlja se bol, a ovo stanje je poznato kao angina pektoris.

Takoe, ateroskleroza moe da sprei dotok krvi u mozak i njegovo ishranjivanje. Zapuenje modane arterije izaziva log (cerebralnu hemoragiju) koja dovodi do, odumiranja jednog dela mozga. Ovisno o delu mozga i povrini koju je udar zahvatio, log moe prouzrokovati smrt ili invalidnosti razliitog stepena. Manje este bolesti srca su uroene srane bolesti, flebitis (zapaljenje vena), hipertrofine bolesti, bolesti sranih zalistaka i kardiomiopatija.

Ko oboleva od ovih bolesti? Ako kod neke osobe prepoznamo vie faktora rizika koje smo dole naveli, vea je mogunost da se razvije ateroskleroza i njene komplikacije - srana oboljenja, problemi sa cirkulacijom i log. - ivotna dob iznad pedeset godina.Retki su sluajevi sranog udara kod mladih ena. - Visoki krvni pritisak - Puenje - Visoke vrednosti holesterola u krvi - eerna bolest - Uzimanje oralnih kontraceptiva - Bolesti srca u porodici - Histerektomije pre etrdeset i pete godine ivota - Struktura linosti i stres

Kako preduzeti zatitu? Pojava bolesti moe da se sprei na sline naine kao kod hipertenzije. S obzirom da je veoma mali broj ispitivanja raen sa enama, i dalje vai shvatanje da to je dobro za mukarca, dobro je i za enu. Zbog toga u prevenciji sranih oboljenja jo uvek vae stara opta pravila: ne puiti, voditi rauna o nainu ishrane, spreiti ili leiti hipertenziju, upranjavati fiziku aktivnost, voditi rauna o teini, voditi rauna o uzimanju oralnih kontraceptiva i terapiji estrogenima, izbegavati stres i redovno ii na lekarske kontrole.

Infarkt Kako prepoznati znake infarkta?

Naalost, prvi znak sranog infarkta moe biti iznenadna smrt, posebno kod ena. etvrtina osoba koje pogodi infarkt nema ranije znake upozorenja ili saznanje da boluje od srca. Statistike pokazuju da oko ezdeset posto smrtnih sluajeva od infarkta ne dospeva do zdravstvene ustanove. Neke osobe koje su preivele infarkt opisuju bol kao stezanje konopcem oko grudnog koa, dok druge bol uporeuju sa oseajem velikog tereta koji im razdire grudi. Korisno je znati da bol u grudima moe biti posledica neeg drugog. Srani bol koji se javlja pri naporu, gubi se dok mirujemo, ukazuje na anginu pektoris, oboljenje koje nas ne dovodi u neposrednu ivotnu opasnost, ali se mora leiti. U sluaju da se pojave simptomi infarkta, bez oklevanja treba zatraiti strunu pomo. Nikako ne treba ekati da se simptomi povuku. ene se esto usteu da potrae pomo zato to se plae da e ih proglasiti histerinim ili da e biti ismejane to odlaze u bolnicu bez stvarne potrebe. Ne obraati panju na pojavu simptoma infarkta isto je kao da svesno rizikujete svoj ivot. Bolesnicima koji imaju srani napad pomo mogu pruiti specijalno opremljene i obuene ekipe hitne pomoi i sve bolnice u gradovima koje esto imaju za to opremljeno odeljenje ili prostor koji se naziva koronarna jedinica.

Leenje enama koje su preivele infarkt na raspolaganju su dva pristupa leenju. Jedan od naina je leenje lekovima, a drugi je hirurko leenje. U medicinskim i naunim krugovima postoji neslaganje po pitanju koji od ova dva pristupa je efikasniji. Koronarna bajpas hirurgija, veoma popularna poslednjih godina, ima osnovni zadatak da ukloni bol. Operacijom se uzima deo vene sa noge ili deo arterije iz dojke koji se presauje na koronarnu arteriju da bi se premostio zaepljeni deo arterije. Kod nekih osoba ova operacija daje izuzetno dobre rezultate, jer ih oslobaa bola i vraa ih u noramalan ivot. Nekoliko odlinih klinikih ispitivanja je pokazalo da konzervativni pristup leenju daje jednake ili ak bolje rezultate od bajpas hirurgije. Ovaj nain leenja ukljuuje dijetu, leenje oputanjem i primenu lekova.

Simptomi infarkta Da li meu pobrojanim simptomima prepoznajete jedan ili vie njih,a traju due od dva minuta? 1. Bol u grudima i nedostatak vazduha 2. Nepravilan puls 3. Znojenje, vrtoglavica i nesvestica 4. Jak bol u vilici, vratu, ramenu ili ruci

5. Kiselina u stomaku koja se ne otklanja uzimanjem antacida Odmah se obratite lekaru!

log Visoki krvni pritisak se lako otkriva, pa log spada u bolesti koje se relativno lako mogu spreiti. Moe da vas zadesi veoma blag udar, tako da ga ni ena ni lekarka ili lekar ne mogu prepoznati. Promene koje izazove su neznatne i povlae se tokom vremena. To su tzv. prolazni ishemini napadi. Kada jedna od arterija pukne zbog visokog krvnog pritiska, dolazi do oteenja dela mozga ili gubitka funkcije usled pritiska nakupljene krvi, a stanje se naziva cerebralna hemoragija (krvavljenje u mozgu). U zavisnosti od vrste loga, ako ena preivi udar, moe da doe do gubitka govora, paralize i gubitka fizikih ili psihikih funkcija. U nekim sluajevima se postiu izvanredni rezultati rehabilitacijom i leenjem, tako to se pomae zdravim delovima mozga da preuzmu funkciju oteenih. Meutim, funkcija oteenog dela mozga se vie nikada ne moe povratiti. Ukoliko se ne postignu rezultati leenjem i rehabilitacijom oteenja ostaju trajna.

Simptomi loga 1. Neosetljivost, trnjenje, slabost ili gubitak snage u ruci, nozi, jednoj strani lica ili oteano hodanje 2. Slepilo na jednom ili oba oka 3. Problemi sa govorom 4. Vrlo jaka glavobolja koja se pojaava i traje satima

Jedan ili vie nabrojenih simptoma su znaci za uzbunu, iako se mogu razvijati u toku nekoliko sati. Odmah treba pozvati slubu hitne pomoi i/ili otii u bolnicu. Iako se kod loga za razliku od infarkta, esto ne moe postii naroit rezultat brzom, strunom intervencijom postoji mogunost da se oteenje lokalizuje, da se sprei novi napad i da se stvore najbolji uslovi za oporavak izgubljenih funkcija u budunosti.

AUTOIMUNI POREMEAJI I BOLESTI

Sindrom hroninog zamora Sindrom hronionog zamora daleko se ee javlja kod ena nego kod dece i mukaraca. Obino poinje posle jake prehlade i traje od dva meseca do nekoliko godina posle toga. Oituje se znacima slabosti i iscrpljenosti koji mogu biti do te mere izraeni da enu onemoguavaju da ustane iz kreveta. Ovaj sindrom ukljuuje itav niz razliitih simptoma koji su esto zbunjujui: lako poviena temperatura, glavobolja, poremeaji spavanja (nesanica ili prekomerno spavanje), nateene limfne lezde, bol i slabost u miiima, neuralgije (bolovi u podruju jednog ivca), alergije, guobolja, smetnje u varenju, preosetljivost na svetlost i hladnou, promene raspoloenja, razdraljivost, depresija, gljivine infekcije i problemi sa menstruacijom. U veoma izraenim sluajevima dolazi i do gubitka pamenja, konfuzije, nesposobnosti da se razmilja ili koncentrie uz pad koeficijenta inteligencije (IQ). Veliki problem je nastajao kod postavljanja dijagnoze ovoj bolesti, jer lii na mnoge, a u stvari, nije ni jedna od njih. Problem prati i seksistiki pristup sa sumnom u istinsko postojanje tegoba, pa je dolo do toga da su i same ene prihvatile da je sve to samo u njihovoj glavi. Deavalo se da su mnoge ene u svojim najboljim godinama bile prinuene da napuste posao i profesiju bez mogunosti da ostvare bilo kakvu finansijsku ili socijalnu zatitu, samo zato to se za njihovu bolest nije mogla doneti uobiajena dijagnoza. Za sada ne postoji odreeni stav u pogledu leenja, uglavnom se sve svodi na suzbijanje nekog od simptoma. Pre svega, da bi ozdravila, ena sebi treba da obezbedi odmor, zatim zdravu ishranu bogatu povrem i voem, uzimanje vitaminskih i biljnih preparata, izbegavanje stresa, akupunkturu i ostale oblike relaksacione terapije. Treba da zna da nije luda. Razumevanje i podrka sredine, a posebno onih za koje je emotivno vezana, neophodni su za enu da bi obezbedila uslove za svoj oporavak. Ako je to mogue, dobro bi bilo za enu da se prikljui nekoj enskoj grupi ili enskoj organizaciji u sredini gde ivi. Bolovanje i leenje zahtevaju novac, koji ene zbog duge radne nesposobnosti sebi ne mogu da obezbede, tako da ovaj sindrom prevazilazi medicinske okvire. Menjanje socijalne politike je jedini nain da se ovim enama pomogne i da one same sebi pomognu.

Fibromialgija bolovi u miiima Fibromialgija je sindrom u kome su osnovni simptomi difuzni bolovi u miiima, trnjenje i grevi praeni zamorom i poremeajima sna. Najee se javlja kod ena u starosnoj dobi izmeu dvadesete i pedesete godine ivota. Za ovu bolest su karakteristine bolne take u miiima, posebno u delovima koji su bliski tetivama. Dijagnoza se postavlja na osnovu istorije bolesti i nalaza najmanje jedanaest od osamnaest bolnih taaka na miiima. Laboratorijski nalazi, neuroloke pretrage i pregledi zglobova ne ukazuju na postojanje poremeaja. Ostali simptomi bolesti mogu da budu esto mokrenje, glavobolja, neosetljivost ili trnjenje, zapaljenje usne duplje oseaj oteenosti na periferiji tela, tekoe u

koncentraciji i opta preosetljivost na uticaje iz spoljanje sredine (promena temperature, vlanosti, atmosferskog pritiska, buke, mirisa, itd.). Na osnovu dosadanjih ispitivanja, ne moe se sa sigurnou doneti bilo kakav zakljuak o uzroku ili uzrocima ove bolesti. Leenje se uglavnom bazira na primeni fizikalne terapije. Od lekova se najee propisuju antidepresivi u malim dozama i analgetici za otklanjanje bolova.

Skleroderma Skleroderma je autoimuna bolest koja se manifestuje stvaranjem vezivnog tkiva i oteenjem krvnih sudova. Ove promene na vezivnom tkivu i krvnim sudovima izazivaju istanjenja i oiljke na koi, i poremeaje u radu unutranjih organa (plua, eludca, srca i bubrega). Bolest se skoro iskljuivo javlja kod ena (3:4), izmeu tridesete i etrdesete godine ivota. Bolesnice sa ogranienom sklerodermom obino imaju manje promena na koi, ali zato pate od Rejnoovog fenomena preosetljivosti prstiju ruku i nogu na hladnou, pojave ulceracija defekata koe i potkonog tkiva na prstima i garavice. Kod bolesnica sa difuznim oblikom bolesti, koa je mnogo vie zahvaena i to na grudnom kou i trbuhu, a smanjena je funkcija plua, srca i bubrega. esti problemi kod ove bolesti su promena fizikog izgleda i gubitak funkcije ruku. Postepeni gubitak funkcije plua, srca i bubrega izaziva smrt u 60-70% sluaja u vremenu od pet godina nakon otkrivanja bolesti. Bolest je neizleiva, a leenje je usmereno na olaksavanje simptoma koji se javljaju.

Sjergenov sindrom Sjergenov sindrom je autoimuna bolest kod koje imuni sistem organizma proizvodi antitela na sopstvena tkiva i organe. Limfociti i autoantitela zauzimaju i unitavaju lezde sa spoljanjim luenjem kao da se radi o stranim telima. Bolest prouzrokuje disfunkciju suznih i pljuvanih lezda, tj. smanjuje se ili potpuno nestaje stvaranje suza i pljuvake, jer su oteene ili unitene lezde koje ih stvaraju. Od Sjergenovog sindroma oboleva devet puta vie ena nego mukaraca. Bolest se javlja izmeu trideset i pete i ezdesete godine ivota. Simptomi bolesti su suve oi koje grebu, peku, svrbe, preosetljive su na svetlost, slabljenje vida, a u najteim sluajevima i abrazija (izjedenost) ronjae. Usna upljina je suva, postoji oseaj peenja jezika, usne su ispucale, parotidne (zaune) lezde su oteene i bolne, desni su promenjene, dolazi do ispadanja zuba, smetnji u vakanju, gutanju i govoru, oteenja mekih tkiva jezika, preosetljivosti na infekcije i suvog kalja. Nisu retke ni smetnje sa miino-kotanim tkivom i nervnim sistemom, ni opti zamor. Leenje se odreuje prema jaini simptoma i usmereno je na njihovo suzbijanje. Neophodni su rano otkrivanje bolesti i leenje da bi se spreila pojava tekih simptoma bolesti.

Sistemski lupus eritematosus Sistemski lupus eritematosus je bolest vezivnog tkiva, a manifestuje se zapaljenskim procesom, koji zahvata razliite delove tela, naroito kou, zglobove, krv i bubrege. Uzroci bolesti su nepoznati, mada se smatra da, na izvestan nain, na pojavu utiu nasledni faktori. Neki lekovi, stres, izlaganje suncu, infekcije i trudnoa mogu da provociraju bolest. SLE (sistemski lupus eritematosus) je autoimuno oboljenje. Izbijanje bolesti esto najavljuje neobian umor, predznak opteg zapaljenja. Karekteristino je za ovu bolest da kod nje postoje napadi period kada simptomi postaju jasni i izraeni, i remisije period kada se simptomi povlae. Leenje SLE se prilagoava prema posebnostima svakog sluaja. Potrebno je odmaranje, dobra hrana i izbegavanje izlaganja suncu. Od lekova se najee koriste antiinflamatorni lekovi kao to su aspirini, antimalarici i steroidi (hormoni). Sistemski lupus eritematosus je bolest koja ne ugroava ivot, iako ponekad potpuno onesposobljava enu. Najozbiljnije su komplikacije na bubrezima i kod nekih ena mogu da napreduju toliko da hemodijaliza postane sastavni deo leenja. ene obolele od lupusa suoavaju se sa nerazumevanjem strunjaka, diskriminacijom na poslu, nemaju podrku porodice i prijatelja za svoju potrebu da smanje svakodnevne aktivnosti. esto ene koje boluju od lupusa bivaju okrivljne za hipohondriju, jer su simptomi njihove bolesti nevidljivi za okolinu, a bolest dolazi i odlazi. enske grupe podrke su od izuzetnog znaaja za ene koje se bore sa lupusom.

SINDROM TOKSINOG OKA

Sindrom toksinog oka je retka, veoma ozbiljna bolest koja pogaa ene u fertilnom periodu, mlae od trideset godina, koje koriste tampone. Upotreba menstrualnih sunera, kontraceptivnih sunera i dijafragme za vreme menstruacije, takoe, moe da izazove ovu bolest. Iako mali broj ena oboljeva od sindroma toksinog oka (1-17 na 100 000 ena), zabeleeni su i smrtni ishodi. Primeen je porast ovog oboljenja, ali koji nije vezan za upotrebu tampona ve za postoperativni tok (ene i mukarci) i posle poroaja u bolnickim uslovima. Sindrom toksinog oka najverovatnije izaziva bakterija zlatni stafilokok (stafhylococys aureus), koja moe da inficira pojedine delove tela, esto vaginu gde proizvodi toksine (otrove), koji ulaze u krvotok i izazivaju optu reakciju organizma. Za sada se ne zna zato ova bakterija kod nekih ena izazove sepsu, a kod nekih ne. Ova bolest je sindrom, tj. skup simptoma. Samo se osobe koje imaju sve simptome bolesti ubrajaju u obolele od sindroma toksinog oka. Simptomi su sledei: * Visoka temperatura, esto i preko 40C * Povraanje * Proliv

* Iznenadni pad krvnog pritiska koji izaziva ok * Osip po telu koji lii na opekotine od sunca, posle ega se koa ljuti. Osip se najbolje vidi na trupu i vratu, a koa se najvie ljuti na dlanovima i tabanima Leenje Ukoliko se javi bilo koji od nabrojenih simptoma, a menstruacija je u toku i ena koristi tampon, treba ga smesta izvaditi. Ne treba koristiti tampone ili bilo koje slino sredstvo sve dok se ne dobije nalaz kulture koji potvruje da zlatni stafilokok nije prisutan u vagini. Sindrom toksinog oka moe veoma brzo da se razvije, za nekoliko sati. Treba se odmah obratiti lekaru ili lekarki da bi mogli da dre razvoj bolesti pod kontrolom i da bi reagovali na vreme, ako to bude potrebno. Kod blaih sluajeva je najvanije piti to vie tenosti. Ovaj sindrom dovodi do velikog gubitak tenosti (dehidracije) i veoma niskih vrednosti krvnog pritiska to zahteva da ena bude smetena u bolnicu. Antibiotici iz grupe betalaktamaza rezistentnih (Ciprocinal, Visiren) su lekovi koje treba izabrati, s obzirom da uzronik nije osetljiv na penicilinske i ampicilinske antibiotike.

You might also like