Professional Documents
Culture Documents
1
UMETNOST PRAISTORIJE ( ispitno pitanje)
Kada je čovek počeo da stvara umetnička dela, šta ga je podstaklo i kako su izgledala ta
umetnička dela su prva pitanja kojim počinje istorija umetnosti. Prvi poznati predmeti koje je
čovek napravio svojom rukom bili su u funkciji preživljavanja i opstanka. To su bili predmeti
bez estetske vrednosti. Prema materijalu i načinu na koji je čovek pravio svoja oruđa
praistorijsko doba delimo na:
Tragovi najstarijeg oruđa prevljenog ljudskom rukom potiču iz oko 600.000 god. pre naše ere a
prva poznata umetnička dela nastala su oko 30.000 god. pre naše ere. Najstarija umetnička dela
koja su nam poznata potiču iz poslednjeg doba PALEOLITA (oko 20.000 god. pre naše ere) ali
su urađena sa takvom sigurnošću i prefinjenošću da je to daleko od skromnih početaka pa je
stoga sigurno da su i pre ovog perioda postojale godine razvoja ali o tome nema podataka.
Čovek PALEOLITA je sakupljao plodove i lovio a za prva skloništa koristio je pećine. Otuda i
prva umetnička dela na koja nailazimo su slike Životinja urezane, naslikane ili isklesane na
zidovima pećina. Najveći broj ovih pećina pronađen je u Španiji a najpoznatija je pećina
Altamira i pećina Lasko u Francuskoj (čuvena sala bikova). Pećina Lasko je otkrivena 1940.
godine, slučajno (otkrila su je neka deca tražeći kuče). Slike su stvarane kao deo magijskog
obreda koji je trebalo da obezbedi uspešan lov. Paleolitski čovek je verovao da će životinju
koju naslika lakše uloviti. Smanjejem broja životinja bio je ugrožen opstanak pa su ih slikali i u
krdima da bi ih «umnožili» i samim tim opstali.
Pokazana je zadivljujuća veština i realizam. Siguran crtež, prefinjen kolorit, vešto korišćenje
prirodnih udubljenja i ispupčenja. Jedna od odlika ovih prikaza su i zemljane boje (oker, smeđa
. . .) i ostale boje koje su videli u prirodi. Pokret. Uočava se i perspektiva. Sve skupa vrlo
realističan prikaz.
Pećina Lasko (str. 19; slika 13). Slika velikog bika i mnoštva malih životinja gde su životinje
slikane jedna preko druge. Onog momenta kada je neka životinja ulovljena, njena slika je
gubila na značaju pa je preko nje naslikana nova. Slike su bez estetskog doživljaja.
2
Pećina Altamira. Slika ranjenog bizona u grču. Koristili su i boje
mineralnog porekla (str. 18; slika 11)
Prikazi su slikani u dnu pećina i na skrovitim mestima pa su zato i sačuvani do današnjih dana.
Bizon, altamira
3
SKULPTURA
Prve statue imale su funkciju plodnosti pa je zbog toga i njihov izgled imao specifičan izgled.
To su uglavnom bile ženske figure nazvane VENERE sa uvećanim delovima tela koji su
označavali plodnost.
Mlađe kameno doba NEOLIT donosi i nove delatnosti: stočarstvo, zemljoradnju, stalnu
nastanjenost i glačanje kamena. Potreba za čuvanjem i kuvanjem hrane uslovljava izradu
zemljanih sudova. U početku su posude od pruća oblagane zemljom a kasnije pronalaskom
grnčarskog točka su rađene posude od zemlje i pečene (prve keramike). Pojavila se i potreba za
ukrašavanjem predmeta. Pravljeni su i predmeti kao motike, avani, žrvnjevi za mlevenje žita.
ARHITEKTURA
Krajem NEOLITA i tokom METALNOG doba nastali su i prvi spomenici arhitekture. Zbog
svojih ogromnih dimenzija dobili su ime MEGALITI (Stounhendž - str 23; slika 22, 23).
Izgrađeni su od velikih kamenih blokova na taj način što je na parove uspravnih blokova
postavljen jedan horizontalni. Taj najprostiji građevinski objekat zove se DOLMEN. Takva
arhitektura je vezana za život posle smrti kao nadgrobni spomenik. Takvi kameni blokovi su
dalje ređani u krug oko središta obeleženog kamenom koji je verovatno bio oltar ili žrtvenik.
4
Iako namena nije pouzdano utvrđena, pretpostavka je da su to bili grobovi ili kultna mesta.
Najpoznatiji primer arhitekture tog doba je STOUNHENDŽ u Engleskoj.
5
EGIPATSKA UMETNOST
Pripada prvim velikim kulturama istočnih civilizacija koja se razvila oko 3.000 godina pre naše
ere na bliskom istoku u dolinama reka Tigar, Eufrat i Nil. Egipatska država odlikovala se
centralizovanom vlašću, razvijenim sistemom navodnjavanja, hieroglifskim pismom i
razvijenom umetnošću.
Egipatska umetnost pretežno je namenjena kultu mrtvih tako da je život posle smrti bio
osnovna briga živih i svrha umetnosti ali za razliku od umetnosti praistorije gde je postojao
strah od duha mrtvih. Odnos Egipćana prema smrti je sasvim drugačiji. Verujući u život posle
smrti oni su prema njemu imali veoma vedar odnos i stav. Zagrobni život je zapravo bio samo
nastavak života na zemlji za koji se trebalo valjano pripremiti. U tu svrhu još za života gradile
su se grobnice koje su bile opremljene svim onim što je bilo potrebno za srećan život posle
smrti. Duh umrlih ( KA ) ostaje da živi i posle smrti ili u balsamovanom, mumificiranom telu
pokojnika koje su pravljena kao stanište duše KA.
Prvobitni oblik grobnica bila je MASTABA (str 36; slika 44) odnosno grobnica pravougaonog
oblika odnosno zarubljene piramide. Prva piramida nastala je upravo ređanjem mastaba jedna
na drugu tako što je svaka sledeća manja od predhodne. Tako je dobijen prvi oblik piramida,
stepenaste piramide.
Iz ovog oblika nastale su razvijeniji oblici piramida sa ravnim stranama od kojih je najčuvenija
grupa piramida iz doline kod Gize a čine je Mikelinova, Keopsova i Kefrenova (redom - str
39; slika 48), piramida. Njihova unutrašnjost bila je bogato opremljena onim bogatstvom kojim
su faraoni raspolagali za vreme života. O tome svedoči jedina grobnica koja nije opljačkana a
to je Tutankamonova grobnica. Uz svaku piramidu nalazio se hram a uz Kefrenovu Velika
sfinga (str 39; slika 49) sa njegovim likom i telom lava. Njena veličanstvenost stvorila je takvo
strahopoštovanje da su je smatrali likom Boga sunca.
Piramide su bile obložene kamenom često i skupocenim ružičastim granitom od koga su ostali
samo tragovi na vrhu Kefrenove piramide. Tehnika i način izgradnje ovih monomentalnih,
veličanstvenih građevina u istoriji umetnosti ostala je tajna do danas iako su predpostavke
brojne. Građene su od ogromnih i teških blokova za koje se takođe nezna na koji su način
prenešeni, podizani i tako savršeno slagani u oblik piramide. Ono što je sigurno jeste da je
stepen civilizacije naroda koji ih je gradio mnogo viši od nivoa koji mi možemo da zamislimo a
možda i viši od onog na kome smo mi na pragu drugog milenijuma. I oko toga ko ih je gradio
postoje razne verzije od onih da su ih gradili robovi čiji rad nije bio plaćen do one da je taj rad
ipak bio plaćen što bi u tom slučaju omogućilo ekonomsko obezbeđenje velikog broja
stanovništva.
Ovako građene grobnice i ovakav odnos prema zagrobnom životu imao je samo najbogatiji sloj
ljudi dok je običan narod sahranjivao na mnogo skromniji način možda i tako da su samo
zatrpavani peskom.
6
Osim grobnica u arhitekturi Egipta građeni su i hramovi (često u pećinama) i to u dve svrhe.
Prva pogrebna i druga kao stanište bogova. Dva reda svingi i dva obeliska činili su uobičajeni
prilaz hramu. Kapiteli (gornji deo stuba) na egipatskim stubovima isklesani su u vidu palme,
papirusa i lotusa.
Primeri:
1. Hram u Karnaku
2. Hram u Luksoru (obelisk sa hieroglifima, figura Ramzesa, slike u
unutrašnjosti (slike u redovima) - (str 46, 47; slika 60, 61)
SKULPTURA I SLIKARSTVO
I slikarstvo i skulptura Egipta vezani su za hramove i grobnice ali ne kao njihova dekoracija
već da izraze božansko poreklo faraona i osiguraju blagostanje njegovoj duši. Figure su
uglavnom slikane kao naga muška i obučena ženska tela. Statue su postavljene u grobnice kao
zamena za pokojnikovo telo odnosno one su stan njegove duše. Zato su one manje predstavljale
određene ličnosti već više odraz večnog života posle smrti. One stoga predstavljaju čoveka van
prostora i vremena. Otuda njihova statičnost, bezizražajnost i monumentalnost. Ni u slikama ni
u reljefima zato nema perspektive ni iluzije prostornostii.
Primeri:
7
Glavna figura je u većim razmerama u skladu sa njenim značajem. Nema portretskih
karakteristika. Glava i noge su uvek u profilu a telo anfas. Iskošene oči, šminka i frizura koje
mnogo govore o običajima tog vremena.
Primeri:
Tela su proporcionalna i snažno građena ali potpuno bezlična. Pored statua, reljefa i slika u
grobnice su unošeni i predmeti od zlata, slonovače i dragog kamenja, a to su bili sarkofazi,
nakit, zlatne maske, nameštaj i prestoli.
1880 je počeo sa istraživanjima i bavio se 40godina. Istraživanja je počeo sam jer nije imao
novca.
Na zapadnoj obali Nila pored grada Memfisa postoje 18 piramida. Najveća ima dužinu osnove
od 230m i u nju je ugrađeno oko 2.300.000 blokova. Na izgradnji piramide radilo oko 4000
zanatlija.
8
Prve piramide su bile stepenaste a kasnije su imale glatke ivice
Portik - ulazni deo hrama. Pored piramida obično su građeni harmovi za sveštenike koji su
čitali molitve.
Egipatski bogovi:
1. Bog sunca RA
2. Bog zemlje OZIRIS - pravednik
3. Ozirisov brat SET - oličenje zla (ubio Ozirisa)
4. Ozirisova žena IZIDA - vaskrsla Ozirisa
5. Ozirisov sin HOR - ubio Seta
o Fizičo ko telo
1889 je otkrio piramidu čiji je tajni ulaz bio na južnoj strani. Istraživao
hodnike i ustanovio da je piramida opljačkana. Do tada su svi otkriveni ulazi
bili na severnoj strani.
9
Egejska umetnost (kritsko mikenska umet)
Egejska umetnost nazvana po oblasti u kojima se razvija oko Egejskog mora obuhvata tri
umetničke celine koje su međusobno povezane ali se ipak znatno razlikuju. Dve od njih su
vezana grčka ostrva kritska i kikladska a trća za grčko kopno a to je mikenska. Egejska
civilizacija razvijala se uporedo i istovremeno sa egipatskom i mesopotamijskom sa kojima se
mogu primetiti izvesne sličnosti ali i velike razlike. O ovim civilizacijama do arheoloških
iskopavanja u XIX veku znali smo samo iz grčke mitologije i priči o kritskom kralju Minosu,
Minotauru i lavirintu kao i od Homera i njegovih epova sa pričom o trojanskom ratu i grčkim
junacima Ahilu, Odiseju i drugima. Ostaci kritske civilizacije otkriveni su zahvaljujući
engleskom arheologu Arturu Evansu dok je za otkriće mikenske umetnosti zaslužan učeni
trgovac Šliman.
Kritska umetnost
Arhitektura
Najvrerdniji izvor podataka o umetnosti Krita pružaju nam ostaci pronađenih palata od kojih je
najveća palata kralja Minosa (str 67, 69; slika 97, 98, 100) u Knososu (grad na Kritu) po
kome se naziva još i minojska civilizacija. Ona je građena sa vrlo velikim ambicijama i
zauzimala je veliku površinu sa mnogo odaja (preko 200) da je u legendi nazvana minotaurov
lavirint. Ona je još bila poznata pod nazivom Palata Sekira zbog čestog motiva sekira kojima
ja palata dekorisana. Palata je podignuta oko centralnog pravougaonog dvorišta u sredini oko
koga su smeštene složene grupe odaja.
Obzirom da su pored svečanih dvorana i odaja namenjenih kralju tu nalaze radionice, magacini
i pisarnice možemo zaključiti da palata nije bila samo kreljevska rezidencija već i središte
trgovačke i administrativne delatnosti. Tragovi kanalizacije, bogatstvo i raskoš palate svedoče o
udobnom životu i stanovanju. Otvorene pune vazduha sa bogato dekorisanim zidovima palate
su imale atmosferu vedre elegancije. Svetlarnici i mnogobrojna stepeništa čine jednu od
karakteristika ove arhitekture a drugu čini karakterističan gladak drveni stub čiji oblik se širi na
gore a svojim kapitelom koji svojim oblikom naglašava oblik dorskog stuba u klasičnoj grčkoj
umetnosti.
Obzirom da su palate zidane na otvorenom moru bez ikakvih zaštitnih zidova i utvrđenja
možemo zaključiti da su krićani bili vrlo miroljubiv narod, da nisu ni sami ratovali i da se nisu
plašili nikakvih neprijatelja.
To možemo zaključiti po temema koje nalazimo na zidnim slikama odnosno freskama koje su
ukrašavale palate i na posuđu. To su uglavnom teme iz prirode i životu mora koje su bile
omiljene. Pretežno tematika mora kojim su bili okruženi. Svetao i vedar kolorit ovih zidnih
slika doprinosi da odišu optimizmom i vedrinom. Za razliku od egipatske umetnosti koja je bila
10
podređena funkciji kulta vladara i njegovom zagrobnom životu karakteristike umetnosti je
često dekorativna i odiše ljubavlju prema životu bez mnogo brige šta će biti posle smrti.
Dok egipatsko teži statičnosti kritsko je gajilo oduševljenje za ritam, živost, pokret, boju.
Primeri:
Tauromanija, borba sa
bikovima «Freska Toreadora»-
kompoziciono smela (str 62; tabla
u boji 4). Mladić skače na bika
koji juri. Realistična figura bika u
pokretu. Figure devojaka dosta
šematizovane. Izrazita
dekorativnost. Okvir oko freske.
Ženska figura
Skulptura
Zmijske boginje su bile glavni oblik skulpture pronađene na kritu. Zbunjuju istraživače jer ne
znaju značenje i funkciju. Bilo je predpostavki da zbog zmija koje simbolizuju mušku i
obnaženih ženskih grudi koje simbolizuju žensku plodnost one predstavljaju kult plodnosti ali
to nije dokazano. Obzirom da na kritu ima jako malo zmija pomišljalo se da su uvežene sa
strane a to je opovrgla činjenica da su one nađene samo na Kritu a da se po stilu mogu možda
uporediti sa delima drugih kultura npr. Mesopotamijske umetnosti.
Primeri:
11
• Zmijska boginja - ženska
figura sa obnaženim
grudima drži dve zmije
• Glava bika - realistična
MIKENSKA UMETNOST
Arhitekturu mikenske umetnosti čini niz naselja grupisanih oko palata u kojima su nađeni
predmeti vrlo bliski mihojskoj umetnosti. Po tome bi se moglo reći da je u zidnom i vaznom
slikarstvu kao i obradi zanatskih predmeta mikenska nastavak kritske umetnosti. Međutim
svojim utvrđenjima a naročito grobnicama i načinom sahranjivanja mikenska umetnost više
upućuje na Egipat nego na Krit.
Za razliku od kritskih palata mikenske su bile okružene zidinama, utvrđenjima koja su se bez
ikakvog vezivnog materijala držale samo težinom svoje mase. Ova utvrđenja poznata su pod
imenom kiklotski zidovi jer su kod grka svojom masom izazivali takvo strahopoštovanje da su
ih smatrali delom jednookih divova iz grčke mitologije. Ova utvrđenja
logična su zaštita mikenaca koji su za razliku od miroljubivih krićana
bili ratnički narod. Ulaz u mikenski grad čini takozvana Lavlja kapija
(str 74; slika 111) nazvana tako po trouglastom reljefu na nadvratniku
sa prizorom dva propeta lava i stubom u sredini. Ona je najupečatljiviji
ostatak masivnih bedema koji su pojačani i simboličkom zaštitnom
ulogom ovih lavova.
Primeri:
12
Pehar iz Vafija - urđen raskošno u
zlatu. Plitak reljef. Scene iz lova. Detalji i
nagoveštaj pejsaža. Životinje u pokretu
(str 73; slika 109, 110).
Kao ni na kritu ni u Mikeni nisu nađeni ostaci hramova tako da malo znamo o religiji i
verovanjima ali nam je poznat plan mikenskih palata čije je središte bilo u kreljevskoj dvorani
za prijem, takozvanom megaronu. Megaron (str 74; slika 112)je velika pravougaona prostorija
sa okruglim ognjištem u sredini i četri stuba koja su nosila krov. U nju se ulazilo kroz duboko
predvorje sa dva stuba i jedno predsoblje. I ove odaje kao i kritske bile su bogato dekorisane.
Primer:
13
GRČKA UMETNOST
• Geometrijski period
• Arhajski period
• Klasični
• Helenizam
Grčka umetnost razvijala se kroz različite faze u periodu od 1100 do 323 godine pne (IV vek
pne). Umetnost starih Grka kao i njihov život zasnivao se na mitskoj tradiciji i religioznosti ali
se njihova religija razlikovala od ranijih civilizacija u tome što bog više nije nedostupan i
neprikosnoven sa vanzemaljskim osobinama već ima sva svojstva čoveka, vrline i mane
običnih ljudi.
Često se sa njima poistovećuje sa njima živi svađa se znači potpuno se mešaju životi običnih
ljudi i bogova čime se bog maksimalno približio ljudima. On nije više za njih nedostupna
misterija već je deo običnog života svakodnevnih ljudi.
1. spomenici,
2. rimske kopije
3. pisani izvori.
Osnivanje olimpijskih igara 776 godine pne. polazna je tačka grčke hronologije. U to vreme
razvija se i najstariji stil u grčkoj umetnosti tzv. geopmetrijski stil.
Geometrijski period
Jedini sačuvani ostaci ovog stila jesu vaze odnosno slikarstvo na vazama koje su u početku bile
ukrašene samo geometrijskim šarama meandrima otud i naziv stila kojima su kasnije dodavani i
ljudske i životinjske figure koje su takođe formirane od geometrijskih oblika.
Figure počinju da zauzimaju centralno mesto dekoracije dok se ornamenti povlače na periferne
delove, dno i vrh posude. Najčuvenija grupa ovih vaza služile su kao nadgrobni spomenici
velikih dimenzija od preko jednog metra. Po Dipilonskom groblju (str 77;
slika 116) u Atini gde su pronađene dobile su naziv diplonske vaze. Za
razliku od egipatskih prikaza pokojnika ove imaju čisto komemorativni
karakter bez odnosa prema životu posle smrti.
14
Diplonska vaza
15
Arhajski period
Arhajski period u razvoju grčke umetnosti traje od VII do V veka (480. godine) pne. odnosno
do klasične faze. To su bili prizori iz mitologije i svakodnevnog života urađeni na vrlo visokom
umetničkom nivou.
Arhitektura ovog perioda razvijala se u dva osnovna grčka reda odnosno stila.
Dorski je širi, zdepastiji i sužava se prema gore (poreklo kritske umetnosti) sa tipičnim
jednostavnim kapitelom. Stubovi su imali vertikalne žljebove - kanelure.
Jonski stub je vitkiji elegantniji i završava se kapitelom koji ima karakteristični element koji
se naziva voluta.
Korintski stub, podvrsta jonskog se razlikuje u kapitelu koji je sačinjen od biljnih motiva
lišće akantusa. Sva tri stuba imaju kanelure.
Primeri: Dorski hram Cere (VI vek pne), Zevsov hram u Olimpu
16
Arhajska skulptura
vodi poreklo od istočnih civilizacija naročito egipta po mnogim sličnim stilskim osobinama.
Ukočenost, šematizovanost, frontalni prikaz tela.
Veliki napredak u odnosu na egipatsku skulpturu jeste što je ona potpuno slobodna (nema
pozadinu) i kao takva je prva potpuno slobodna skulptura u istoriji umetnosti. Dok egipatska
skulptura deluje smireno arhajska je puna unutrašnje napetosti i unutrašnjeg života koji je često
pojačan arhajskim osmehom.. Stoga arhajski stil iako mu nedostaju osnovne odlike klasičnog
stila a to su uravnoteženost i savršenstvo ipak odiše svežinom koja je neke istoričare umetnosti
podstakla da je smatraju najvitalnijom fazom u razvoju grčke umetnosti.
Dva osnovna tipa arhajske skulpture su predstave mladića tzv. kurosa i devojke tj kore.
Kurosi su nagi a kore obučene. Kuros ima iskorak kao pri nagoveštaju pokreta. Kao i grčki
hramovi i ove statue su bile bojene vrlo jarkim i drečavim bojama. (str 82, 83; slika 123, 124,
125)
Nosač teleta „Moskoforos" (VI vek pne) - (str 84; slika 126). Nosač teleta se
poredi sa Hristom koji nosi jagnje. Po bradi znamo da je čovek srednjih godina,
blago se osmehuje, nije maska već „arhajski osmeh“. Nosi tele da
prinese žrtvu boginji Atini. Preuzeto od egipta, a prenosi se i u
hrišćanstvo- „dobri pastir“
Primeri:
17
KLASIČNA GRČKA UMETNOST
Osnovna odlika:
Druga polovina V veka pne je vreme kada grčka umetnost prolazi kroz najvišu i najzreliju fazu
u svom razvoju u istoriji umetnosti poznata kao klasična faza. To zlatno doba nastaje posle
završetka grčko persijskih ratova kada pod Periklom cveta demokratija, kultura i umetnost.
Glavna umetnička aktivnost periklovog doba vezana je za Akropolj, sveto brdo iznad Atine na
kome se nalaze najznačajnije građevine iz klasične faze razvoja grčke umetnosti. Svim
radovima na Akropolju rukovodio je najveći grčki skulptor FIDIJA koji je i sam svojim delima
na njemu ostavio dubok trag, dok su za podizanje hramova na njemu zaslužna trojica grčkih
arhitekata:
• IKTINOS
• MNESIKLE
• KALIKRAT
Rešenje Akropolja kao celine odlikuje se slobodom u rasporedu građevina, određivanja stila
građevine kao i u smeloj asimetriji samih objekata. Na velikom prostoru raspoređen je mali
broj građevina, na taj način da se u svakoj od njih može posebno uživati što znači da su
građevine dosta udaljene jedna od druge. Smelost rešenja iskazana je već na samoj ulaznoj
kapiji akropolja tzv propilejima gde je prisutna asimetrija i smela kombinacija dorskog stila na
pročelju i jonskog, unutar, u drugom redu stubova.
Arhitekte partenona su Iktinos i Kalikrat dok je za skulpturnu dekoraciju zaslužan Fidija. Nju
čini skulptura timpanonskih polja (zabata) rađena kao okrugla plastika i reljefi na frizu (greda
na drugom redu stubova u patrenonu u jonskom stilu) i metopama. Tema celokupne dekoracije
pantenona vezana je za mitološku i istorijsku prošlost grada atine, prikazane na simboličan i
alegoričan način. Pri tom su dva centralna događaja, rođenje boginje, ustvari postanak grada
18
čiji je zaštitnik bila i atinina borba sa posejdonom za prevlast nad ovim gradom a preko njega i
nad samim grcima.
Istorijat Partenona
U antičkoj eri Partenon je bio Atinin hram, u hrišćanskoj Bogorodičin a za vreme turaka
pretvoren je u džamiju. Krajem XVII veka hram je teško oštećen od mletačkih granata jer je
postojala informacija da su Turci hram pretvorili u barutni magacin.
Prilikom eksplozije teško je stradala skulptura timpanona koja je do tada odolevala punih
dvadeset vekova. Njene ostatke lord Elvin (Eldžin) - škot početkom XIX veka preneo je u
britanski muzej gde se i danas čuva dok grčka vlada ulaže napore da ih vrati u svoju postojbinu.
Danas se oko ovog pitanja vode oštre debate jer englezi osporavaju grcima adekvatne uslove za
čuvanje ovih skulptura što je po njima prvi uslov koji mora biti ispunjen da bi bili vraćeni.
Fidija je prikaze oslobodio šablonskog rasporeda gde je sve organizovano oko centralne figure.
Ona u njegovim prizorima ne postoji, sve figure su važne i zainteresovane za događaj kome
prisustvuju čak iako su u najudaljenijim delovima zabata čime je ostvareno psihološko
jedinstvo i angažovanost prikazanih figura u čemu se između ostalog ogleda fidijino umeće.
Fidijino delo je i partenonski friz (greda na drugom redu stubova u patrenonu u jonskom stilu)
koji je takođe smelost obzirom da je on uobičajena odlika jonskih hramova. Tema friza je
prinošenje darova atinjana svojoj boginji u znak zahvalnosti za sva dobra što im je učinila.
Činu predaje darova boginjinom svešteniku prisustvuju dvanaest glavnih olimpijskih bogova
ali oni taj događaj ne posmatraju sa visina olimpa nego sa samog akropolja u neposrednoj
blizini, zajedno sa običnim smrtnicima, čime je fidija ostvario ideal grčke religije u kome je
približio bogove ljudima i zemlji a ljude bogovima i njihovim olimpijskim visinama. Težište na
onome što je ljudsko a ne božansko fidija je stavio time što bogovi ne učestvuju u samoj
ceremoniji predaje darova nego su okrenuti prema narodu i sa njima se slivaju u jedinstvenu
celinu.
Partenonski friz
Drugi mali hram na samom rubu akropolja posvećen je boginji pobede NIKI (NIKE
APTEROS- Nike bez krila) smatra se uzorom jonske arhitekture V veka inače ostvarenje
arhitekte Kalikrata. Na njenom frizu prikazana je borba između grka i persijanaca uz
neizbežno prisustvo bogova kao posmatrača.
Poslednja građevina je Erehtejon (slika 150), hram čuven po ženskim figurama koje na jednom
od portika zamenjuju stubove tzv. karjatidama (muške figure se zovu atlanti). I na platou
Akropolja kao slobodna fidijina skulptura stajala je Atina Promahos (8 predvodnica u boju)
koja je bila zaštitnik grada, velikih dimenzija (12m).
19
KLASIČNA GRČKA SKULPTURA
U ranoj fazi klasične grčke umetnosti skulpture su rađene u strogom stilu. Jedan od retkih
bronzanih originala sačuvanih iz ovog perioda razvoja grčke kulture jeste Vozar ili Auriga,
odnosno mladić koji tera kočiju (srt 103; slika 155)
U klasičnoj fazi grčke umetnosti tj. skulpture nastala je stroga simetričnost i frontalnost
arhajskih figura (kore i kurosi). Na klasičnoj grčkoj skulpturi prisutan je neusiljen, prirodan i
opušten stav ljudskog tela KONTRAPOSTO, što znači protivteža (italijanska reč)
Život sada prožima celu ljudsku figuru pa više nije potreban arhajski osmeh da oživi krutu i
statičnu figuru. Osmeh je ustupio mesto ozbiljnom i zamišljenom izgledu lica, pomalo setnom.
Vrhunac klasičnog grčkog perioda u skulpturi označavaju dela tri umetnika:
• Mirona
• Polikleta
• Fidije
Poliklet je bio čuveni teoretičat proporcija i pronalazač takozvanog kontraposta koji neutrališe
strogu frontalnost arhajskih figura i proizvodi asimetriju. Njegove figure odlikuju idealne
proporcije - sedam glava u telu i prirodan, neusiljen, ležeran položaj kontraposta, dobro
poznavanje ljudske anatomije, muskulatura i telo razvijeno. U jednoj reči idealizacija je
osnovna odlika grčke klasične skulpture. Klasična grčka skulptura predstavlja ideal ljudske
lepote pogotovu u odnosu na Rim. Osim što nema ružne ljudske skulpture nema ni osećanja
Miron
Bacač diska
20
Helenistička faza
Glavne karakteristike helenizma :
2. Dela su vrlo brojna, što znači jenjavanje stvaralačke moći, a velika produkcija dovodi
do serijskog stvaranja. Stvaralačka snaga je razvodnjena, jer ima sve više tema iz
svakodnevnog života.
Ima iste odlike kao klasična grčka skulptura jedina razlika je što su tela izduženija (osam glava
u telu umesto sedam u klasičnom periodu). Ova faza je poslednja pred rimsku umetnost.
Najvažniji predstavnici su:
1. Praksitel
2. Lisip, dvorski vajar Aleksandra Velikog, uradio mnogo njegovih
portreta, kao i portreta njegovih vojskovođa
3. Skopas
Miloska Venera
21
ETRURSKA UMETNOST
Poreklo etruraca je dosta tajanstveno. Po Herodotu napustili su zavičaj u maloazijskoj Lidiji i
naselili u predelu između Firence i Rima, današnja Toskana. Od 8.veka pne pa dok nisu potpali
pod rimsku vlast.
Zbog svega ovoga Etrurija se ne može posmatrati izolovano, bila je pod velikim uticajem
Grčke, ali nije bila grčka provincija. Ona jeste trpela grčke uticaje, ali je bila samostalna u
tokovima umetnosti (nije imala period Klasike). Ove dve umetnosti su imale kontakte preko
trgovine, jer su Grci držali i južni deo Italije (Magna Greciju).
Veliku pažnju su poklanjali zagrobnom životu (smrt - veliki rastanak, razvijen kult
mrtvih). Etrurci su gradili monumentalne grobnice (tumuluse, sa slikanim zidovima), za
razliku od Grka.
Azbuku su pozajmili od grka, jezik koji malo poznajemo i danas nema srodnika u bilo kom
drugom jeziku. Tesno su vezani za Malu Aziju i Stari bliski istok, ali se odlikuju i mnogim
originalnim crtama. Njihove složene grobnice su glavni izvor poznavanja njihove kulture.
Ostale su netaknute do modernih vremena.
Ostaci pokojnika su, u sudu od pečene zemlje ili urni, stavljani u jamu sa opremom potrebnom
za zagrobni život - oružje za muškarce i nakit za žene. Slično mikenskoj grčkoj i u etrurskim
grobnicama u kamenu se podražava unutrašnje uređenje stvarnih domova. Pokrivane su
zemljanim kupastim humkama.
Te grobnice su bile pravi primeri gde nailazimo na svod ili kupolu (iznad zemlje) od redova
kamena. Urne (str 123; slika 189) su vremenom dobijale ljudski oblik. Poklopac se preobrazio
u glavu pokojnika a oznake tela su bile na samom sudu. Ukoliko je pokojnik na višem
društvenom položaju, urna je postavljana na visoko postolje. Grobnice su podzemne odaje
sa ravnim svodom, unutra ukrašene zidnim slikama i opremljene predmetima od bronze ili
gline. Od gline su izrađivali vaze i sarkofage sa figurama pokojnika na poklopcu, urne i ukrase
za hramove. Od bronze su pravili svećnjake, ogledala sa urezanim prizorima i bronzane statue
čiji će portretni realizam znatno uticati na rimsku umetnost. Za razliku od grčke umetnosti koja
je idealizovana, etrurska ima portretne realistične crte.
22
Hramovi nisu sačuvani, jer su bili pravljeni od drveta. Sačuvani su kameni temelji.
Etzrurski hram je sličan grčkom, ali ima karakteristike koje su rimljani proslavili. Konstrukcija
hrama počiva na visokoj bazi ili podijumu, sa stepeništem na južnoj strani. One vode ka
dubokom tremu, sa stubovima. Iza trema se nalazi cela ili naos. Cela je obično bila podeljena
na tri dela, jer su u etrurskoj religiji vladala božanska trojica, prethodnici glavnih rimskih
bogova (Jupiter, Junona,Minerva)
U odnosu na grčki hram, etrurski je manje elegantan. Zdepast po obliku, manjih razmera,
pa nije bilo mesta za skulpturu. Karakteristika - skulpture su bile na krovu, pokrivajući arhitrav
ili sam krov. Rađene su u terakoti.
1. Himera iz Aresa
23
RIMSKA UMETNOST
Od svih umetnosti sa kojima su dolazili u kontakt na njih su uticali Etrurska i Grčka umetnost
prema kojoj su Rimljani gajili divljenje. Zbog toga često su dovodili u pitanje originalnost
Rimskog stvaralaštva odnosno postojanje karakteristišnog Rimskog stila.Međutim bez sumnje
postoje mnoge originalne Rimske tekovine u Arhitekturi i skulpturi.
Arhitektura
Rimljani su bili veliki urbanisti i građevine su uređivali po uzoru na Grčki plan tzv. šahovske
table. U središtu grada se nalazio Forum odnosno trg.
Osim brojnih Utilitarnih građevina posvećenih vojnim i osvajačkim ciljevima širom carstva
podizani su hramovi, palate, ,javna kupatila, ( terme) akvadukti ,vijadukti,slavoluci ,bazilike.,
mauzoleji itd.
Hramovi
I ako je opeka bila glavni materijal starog Rima ,Rimljani su koristili i beton (mešavina
Šljunka,maltera i tucanog kamena). Beton koji je bio jeftin ali jak i i elastičan tako da je
omogućavao velike poduhvate.Beton se koristio na bliskom istoku 1000 godina ranije ali su ga
tada koristili samo za utvrđenja.Rimljani su razvili mogućnosti i učinili ga svojom glavnom
tehnikom.Način zidanja u betonu omogućava nastanak luka i svoda.
Kao bitne elemente Rimske monumentalnosti poznate i u ranijim civilizacijama ali na mnogo
skromniji način.Reprezentativni primer na hramu jeste Panteon (str 135; slika 210) 2 vek naše
ere.Hram posvećen svim bogovima planeta.
24
U Veroni Koloseum (str 134; slika 207, 028, 209)iz 1 veka naše ere niz lukova i tri reda stubova
dorski u prizemlju a jonski i korintski na spratovima- karakteristika je Koloseuma .
Lukovi u nizu su karakteristika za mostove preko vode i puteva Akvadukti i Vijadukti (str
134)
Luci su prisutni i kod Trijumfalnih kapija kao slavoluci Luk Septimija Severa i Konstantinov
(str 149, 150) iz 4 veka.Podizani u slavu Rimskih careva ili vojskovođa Osim luka kao
elementa može biti jedan ili sa tri - Konstantinov sklavoluk osim lukova su prisutni i reljefi koji
su posvećeni pobedi.Mauzoleji ili grobnice su bili u nizu tipova građevina.
Terme ili kupatila koji su osim prostora za kupanje sadržale i biblioteke ,galerije ,prostorije
za vežbe pa su tako imale mnogo širu namenu kao za druženje zabavu i razonodu.Naj poznatiji
primer su Karakaline terme u Rimu.
25
Skulptura
Rimljani su stvorili realisticki portret,koji nekad ide do surovog naturalizma za razliku od grka
koji su težili idealizaciji i sakrivali individualnost čoveka
U prikazu lika careva još uvek se zadržala struja idealnog lika (sa karakteristikama boga) za
koga se nezna dalije čovek ili bog. Za to je idealan primer kip Avgusta iz Prima porte (str 140;
slika 224, 225). Veća neposrednost izražena je u manje poznatim ili sasvim nepoznatim
anonimnim likovima rimskih gradjana.
Odnos prema perspektivi predstavljen je u nivoima smestenimu kružne trake koji obavijaju
stub od vrha do dna. Scene na vrhu zbog visine stuba i sitnosti figura su nedostižne oku
posmatrača.
1. Jedan od značajnijih primera je Trajanov stub iz 2 veka nase ere i koji slavi pobedu nad
Dračanima
2. Zatim Marka Aurelija konjicka statua (str 147; slika 237) iz 2 veka
nase ere. vojskovodja,icareva obicno izlivenih u bronzi i postavljanih
na forumima takodje su omiljeni oblici Rimskih skulptura. Donatelo
najveci skulptor.Statua Marka Aurelija postavljena na cuveni rimski
trg Campidoglo (kampidoljo) ili kapitol prema Mikelandjelovom
projektu.
26
SLIKARSTVO
27
RANO(STARO) HRIŠĆANSKA UMETNOST
11.03.2004.
Rano hrišćanska umetnost se razvija u prvim vekovima naše ere, tačnije od II do IV beka n.e. .
U prvo vreme ona se razvijala uporedo sa kasno antičkom umetnošću iz čega je proizašlo da je
ona zadržala dobar deo motiva, repertoara, kasnoantičke umetnosti samo što oni sada
poprimaju sasvim drugačije simbolično odnosno hrišćansko značenje.
U početku u vreme kada je još bila zabranjena hrišćanska vera i hrišćanska umetnost bila je
skromna i tajna dok se njenim priznavanjem od strane Konstantina velikog 313. godine.
Milanskim ediktom, kao zvanične vere. Njen razvoj dobija pun zamah. Prema svemu ovom
razvoj hrišćanske umetnost delimo na:
28
Period posle priznavanja
Obe u Raveni.
Minijature:
Slikarstvo u knjigama i rukopisima sa biblijskim događanjima ali i scenama
iz svakodnevnog života pa se ta umetnost često razvija nezavisno od
crkvene i carske umetnosti.
18.03.2004
29
VIZANTIJSKA UMETNOST
Stilske odlike:
Najznačajniji spomenik iz vremena Justinijana sačuvan je u Carigradu. Crkva Aja Sofija (str
171) iz VI veka, posvećena svetoj mudrosti a graditelji su
1. Antemije iz Talesa i
2. Isidor iz Mileta
30
Spomenik iz drugog zlatnog perioda (XI vek) je crkva Sv. Marko u Veneciji
(str 174; slika 280). Crkva ima oblik upisanog krsta (grčkog krsta koji je
ravnokrak za razliku od latinskog) i ima 5 kupola. 4 u prazninama krsta i
jedna na sredini. (upisani krst znači da je osnova pravougaona a unutra je
oblik krsta).
31
ISLAMSKA UMETNOST
Nastanak vere
Razlike
Razlika je u tome što nema rituala (službe u crkvi) niti sveštenstva odnosno
posrednika jer svaki musliman ima pristup Alahu a ono čega treba da se
pridržava jeste:
3.- post
Za života Muhamed je bio glavni vođa ove velike verske zajednice a njegovi
naslednici bili su posle njegove smrti, KALIFI tj. muhamedovi izaslanici.
Privlačnost islama bila je i u tome što iako je bio nacionalna religija čvrsto
usredsređena u Arabiji bio je otvoren prema svima bez obzira na rasu i
kulturu. Međutim oni koji su hteli da pristupe veri morali su ne samo da
32
nauče arapski da bi čitali koran već da prihvate i ostale društveno političke
zakone muslimanske zajednice.
Stilske odlike
Džamija
Islamski religiozni arhitektonski objekat nije kuća boga niti mesto na kome
se održavaju verski obredi već jednostavno pokriven prostor u kome se
vernici okupljaju na zajedničkoj molitvi. Izuzev predikaonice ili mimbara u
džamiji nema drugog nameštaja. Zbog toga unutrašnji prostor ostavlja
utisak praznine i jednostavnosti. Međutim iako nema nameštaja prostor
džamije nije sasvim prazan, on je ispunjen mnoštvom stubova koji gotovo
zakrčavaju unutrašnji prostor. Ti stubovi nose lukove koji uz kupolu čine
glavne karakteristike islamske arhitekture. Nijedna druga umetnost nije
dostigla toliku raznovrsnost tipova i oblika lukova kao islamska.
Polukružni
Prelomljeni
Saracenski
Iako je osnovna namena džamije bila zajednička odaja vernika ona je služila
i za druge potrebe. Za održavanje sudskih procesa, nastave pa i kao
prenoćište ili utočište za beskućnike.
33
Kao treći element bio je minaret. To je vertikalna kula sa koje mujezin pet
puta dnevno poziva na molitvu.
SPOMENICI
Ovu najveću građevinu Istočnog sveta koja je mogla da primi 100000 ljudi
od 8 do 15 veka.
što na arapskom znači crvena, nazvana tako po crvenoj boji svojih zidova,
34
dvorište lavova, po fontani koja je postavljena na statue lavova.Zidovi
svodovi
Naj čuveniji mauzolej islamske arhitekture je Tadž Mahal kod Agre u Indiji
(str 190; slika 303),
Jedna nosi ime džamija sultana Ahmeda iz 17 veka koja svojim oblikom u
mnogome podseća na Aja Sofiju ali je skladnija i pravilnija.
35
SREDNJI VEK
36
u zapadnoj evropi.Period od 7 do 9 veka zlatno doba Irske ,oni se razlikuju
od Engleza nisu bili u sastavu Rimske imperije.Misionari iz Engleske koji su
u 5 veku u Irsku doneli hrišćanstvo ,zatekli su Keltsko društvo potpuno
varvarsko
Kako je Rimska crkva bila građanska institucija ona nije bila podesna za
seoski način života Iraca .Irskim hrišćanima bili su bliži primeri iz Egipta i
bliskog istoka koji su duhovnost tražili u pustinjskoj usamljenosti.Grupe
ovakvih isposnika koji su gajili asketizam osnovali su prve manastire
37
RANI SREDNJI VEK
Prvobitni naziv srednji vek obuhvatao je hiljadugodišnji period od 5.do 15.veka. Rani srednji
vek je najčešće označavao prazan interval između klasične starine i ponovnog rađanja
renesanse u Italiji i zbog toga je taj period najčešće nazivan mračno doba. Pozitivniji
pogled na ovaj period - umesto termina mračno doba upotrebljavao se termin doba vere, a
njegov vremenski period se stalno smanjivao da bi se na kraju sveo na svega 200 godina
između smrti Justinijana i vlade Karla Velikog. I taj period će se vremenom smanjivati jer je
čak i u to vreme bilo značajnih umetničkih ostvarenja tako da se ta slika stalno menja.
Primer:
Komadi u drvetu zbogf trošnosti materijala nisu sačuvani u velikom broju ali
ih je najviše bilo u Skandinaviji gde je životinjski stil najduže cvetao.
38
ovim iluminacijama vidan uticaj ranohrišćanskih iluminiranih rukopisa ali
oni nisu slepo kopirani već je i ovoga puta uspostavljena sopstvena
nezavisna tradicija.
Primer (Dženson):
LAV ST MARKA
39
KAROLIŠKA umetnost
Karlo Veliki
KARLO VELIKI
Dela:
Odo iz Melza, katedrala u Aachenu, 796 - 895 g., (westwerk (dodavanj evd
ekule na pročelju) - spajanje svetovnog i duhovnog)
40
OTONSKA UMETNOST
Raspadom Karolinškog Carstva 843 g., Verdenskim ugovorom, nastaju tri anarhična
kraljevstva, kojim vladaju saksonski kraljevi. Stalne provale Normana predstavljaju smetnju
decenijama dalji razvoj umetnosti. Četiri važna događaja za razvoj Otonske umetnosti su:
2. Gerovo raspeće, 975 - 1000 g., drvo, katedrala u Kelnu (str 205; slika
328)
3. Bronzana vrata biskupa Bernwarda za crkvu St. Michael, 1015 g.,
Hildeshajm (str 207; slika 332)
4. Korice za Codex Aureus iz Echternacha, 983 g.
5. Minijature iz Jevanđelja manastirske poglavarice Hilde, početak XII
veka,Darmstadt
GOTIKA
Nastala je na maloj teritoriji u okolini Pariza ali se vrlo brzo šiiri i postaje intrenacionalni stil.
Izgradnjom crkve St Denis (Deni) blizu Pariza početkom 12v zapošinje gotička umjetnost.
Stara građevina koja je jedno vrijeme bila glavni spomenik karolinške dinastije, proširena i
prepravljena kako bi postala duhovno središte francuske i glavna hodočasnička crkva.
I pored ostataka romaničkih elemenata, rebrasti - krstasti svod i prelomljeni luk, elementi
su gotičke arhitekture.
(Potporni luk ili KONTRAFORA= 3ći elemenat po kome se prepoznaje gotička umjetnost.)
Ove građevine streme u visinu i imaju mnogo stakla, naglašena vertikalnost. Unutrašnjost
je viša, šira i svjetlija. ukras je vitraž i to je glavna dekoracija.
(primjeri: katedrala u Laonu i Notre Dam u Parizu) (str 231; slika 369, 370)
41
Lakoča prostora u odnosu na tečku romaničku arhitekturu, upadljivo upada u oči, kao i do
te mjere povećani prozorski otvori, da pokrivaju čitavu širinu zida. Odatle je prostor
gotičkih crkava koje za razliku od romaničkih streme u visinu, daleko prostraniji i svjetliji.
S obzirom da zidovi nisu masivni i teški i da nisu u mogućnosti da nose tako veliku visinu,
još jedna karakteristika gotičke arhitekture su potporni luci sa spoljnih strana, tako da je
unutrašnjost ostala čista i neopterećena.
Kontrafora
(primjeri Notre Dam u Parizu, Šartru, Amijenu i Remsu [u ovoj crkvi su i krunisani francuski
kraljevi]).
SKULPTURE
42
One odišu mirnim i svečanim duhom a teme su i dalje biblijske sa namjerom
da prikažu francuske kraljeve kao duhovne nasljednike starozavjetnih
kraljeva i povežu duhovnu i svetovnu vlast. Osim religioznih tema, u gotici
se javljaju i svetovne. Omiljeni lik u prikazivanju je Bogorodica.
43