IZ PREDGOVORA PRVOM IZDANJU

Pravnopovijesni radovi koji na sintetski i dogmatski nain obrauju odreena povjesna razdoblja ili pravne ustanove esto samo upuuju na vrela kojima se dokazuju pojedine tvrdnje ili se ona navode samo marginalno. S druge strane zbirke izvora nisu podesne pribliti povjesnu stvarnost u svoj njezinoj sloenosti jer su bez komentara iii tek s usputnim kratkim biljekama korisne samo onima koji se i inae have odreenom pravnopovjesnom prof lema'i jprtz. Autori su, imaju ovo u vidu, postavili u sredte panje izbor vanjih vrela hrnatske pravne povijesti poprativi h svojim osvrtom - kraim komentarom ili inanjim ill ver spravama. Uobradi su ponegdje zahvaena i pitanja koja nisu strogo pravnopovijesna; ve se odnose na diplomatiku, ekonomsku ili opu povjest. Autori su, dakako, svjesni da su izbor vrela i obraena pitanja i opseg komentara u velikoj mjer podloni subjektivnoj procjeni. Uz komentare isprava, iznesenih kronolokim redom, autori su nastojali prikazati dananje stanje znanstvene obrade pojedinih problema i pritom su pokuali u nizu pitanja predloiti nova rjeenja. Potpuna znanstvena obrada pojedinih problema nje, dakako, mogla do u obzir, au se ipak pokualo uz svaki problem pruiti odnosnu iscrpnu argumentaciju. Diskusija s tuim stajalitima nuno je u naelu ograniena, premdaje to i tamo opirn ja. Znanstvena neslaganja s pojedinim autorima nisu iznesena u elji polemike, premda su autori uvjereni da tek znanstvena diskusija omoguuje uvid u stvarnu problematiku. Rezultati u ovom radu nadovezuju se dakako na rezultate golemog i neprocjenjvog rada starijih autora - Tkalia, Rakoga, Jagia, Maurania, Kostrenia, i na radove suvremenih pravnih povjesniara. Autori se nadaju da e ovaj rad biti od koristi u seminarskoj nastavi to u postdiplomskom studiju i da e u izvjesnoj mjeri pomoi temeljitijoj izgradnji pravne kulture naih pravnika.

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Povoljan odjekprvoga izdanja potaknuo je autore i nakladnika na novo, proireno izdanje. Smjernica postavljenih u prvom izdanju drali smo se i u ovom. Svjesni smo daje rasprava s tum stajalitima nuna pretpostavka svakoga ozbiljnoga znanstvenog rada, au smo na alost bili esto prisiljeni od rasprave odustati i zato to ne ba mali broj isprava nije dosad bio predmetom (pravno)povijesnog istraivanja.

Izbor smo popunili stanovitim brojem novih primjera. Oni su oznaeni dodatkom slova (npr. a) uz redni broj. Pravnopovijesna istraivanja samo su jedan od imbenika drutvene stvarnosti. Ona se ne mogu uspjeno provoditi ako se ne poveu s rezultatima istraivanja na poljima povijesti, paleografaje, diplomatike itd. Neki primjeri u ovoj knjizi izabrani su upravo u elji da se pokae potreba interdisciplinarnog rada. Ali, ne moemo dovoljno naglasiti i okolnost da ostale povijesne znanosti moraju svakako uzeti u obzir i pravnopovjesna istraivanja. Na alost, zanemarivanje ove injenice dovodi esto do tekih grjeaka, koje su se mogle lako izbjei da se u obzir uzeo i pravnopovijesni element. Autori se posebno zahvaljuju lektorici Branki Romer, ne samo na lektoriranju, nego i na korisnim prjedlozima i savjetima, kojima je uvelike pomogla to boljem oblikovanju teksta. Sigle nakon pojedinog lanka oznaavaju: L. M. za prvonavedenog, a M. A. za drugonavedenog autora. Autori toplo zahvaljuju Izdavakom sektoru Narodnih novina, a osobito gospoi Lidiji Jeleni, na svestranoj pomoi i razumijevanju.
LUJO MARGETI MAGDALENA APOSTOLOVA MARAVELSKI

VI

SADRAJ
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 26a. 27. 27a. 28. Iz Rianskog placita (804.) ...................................................................... Tzv. Trpimirova darovnica (4. oujka 840.) ............................................. Zadarski prior Andrija pravi oporuku (prosinac 918.) ............................. Iz zakljuaka splitskoga crkvenog sabora (925.) ..................................... Sergije obdaruje samostan sv. Mihovila (8. rujna 990.) ........................... Rabljani priznaju mletakog duda za senora (srpanj 1018.) ................. Raspolaganje alodijem (1070.-1076.) ...................................................... Opat samostana sv. Ivana Rogovskoga kupuje zemlju (poslije 1076.) .... Slobodni seljaci i njihove opine u hrvatskoj dravi (oko 1080.) ............ Petar Cmi otkupljuje Semidraga, a taj se oslobaa od njega (oko 1080.) Servi u hrvatskoj dravi (1080.-1090.) ..................................................... Organizacija dravne vlasti u hrvatskoj dravi XI. stoljea (druga polovica XI. stoljea) .................................................................... Kralj Koloman daje povlastice Trogiru (25. svibnja 1108.) ..................... Kralj Stjepan III. daje ibenanima povlastice "trogirskog tipa" (1167.) Bela III. daruje modruku upaniju (1193.) ............................................. Vojvoda Andrija potvruje povlastice samostanu sv. Kuzme i Damjana (31. oujka 1198.) ................................................. Vojvoda Andrija daje povlastice zagrebakoj crkvi (11. svibnja 1198.) .. Martin Madijev pravi oporuku (1. oujka 1199.) ..................................... Kralj Andrija II. potvruje povlastice zagrebakoj crkvi (1217.) ............ Kralj Andrija II. potvrduje zagrebakim kanonicima njihove posjede (1217.) Kralj Bela potvrduje Varadinu povlastice (1220.) .................................. Kralj Andrija II. potvruje ibenanima povlastice (1221.) .................... Naknada tete u kaznenom postupku (1226.) .......................................... Prodaja zemlje povezana sa zamjenom (23. svibnja 1227.) ..................... Prodaja nekretnine u obliku darovanja i protudarovanja (6. listopada 1233.) Vojvoda Koloman daje povlastice Virovitici (1234.) ............................... Iz Rapskoga "protostatuta" (12. prosinca 1234.) ..................................... Bela IV. potvruje povlastice Trogiranima (18. oujka 1242.) ................ Prvostupanjski postupak u zagrebakom Gradecu (16. studenoga 1242.) Bela IV. dodjeljuje povlastice zagrebakom Gradecu (16. studenoga 1242.) 1 4 7 10 12 15 16 17 18 20 22 23 25 29 30 34 35 36 38 40 42 44 45 47 49 51 53 56 58 62

VII

29. Kralj Bela IV. potvruje povlastice Samoboru (1242.) 30. Kralj Bela IV. potvruje povlastice ibenanima (11. travnja 1245.) 31. Kralj Bela IV. daruje brdo Gradec zagrebakom Kaptolu (11. rujna 1247.) 32. Ban Stjepan osniva grad Jablanac (1251.) 33. Ban Stjepan osniva Krievice (24. travnja 1252.) 34. Bela IV potvruje povlastice zagrebakom Gradecu (26. studenoga 1266.) 35. Vojvoda Bela daje povlastice gradu sv. Ambroa (1269.) 36. Iz Dubro va ko ga statu ta (1272.) 37. Odluke Slavonskog sabora (19. travnja 1273.) 37a.Poloaj dedia (30 lipnja 1277.) 38. Ladislav IV. potvruje povlastice Bihau (1279.) 39. Iz Vinodolskog zakona (6. sijenja 1288.) 40. Zagrebaki biskup daje povlastice Vugrovcu (1295.-1303.) 40a Postupak per denuntiationem i per inquisitionem (listopada 1299.) 40b Notari zagrebakog Gradeca (1321.- 1431) 41. Iz Rapskoga statuta (1325.-1327.) 42. Zagrebaki kaptol daje povlastice "Lepoj Vesi" (9. rujna 1344.) 42a.Iz Statuta zagrebakog kaptolskog vlastelinstva (1334. i dalje) 43. Pravni poloaj ene ( 1355.-1390.) capolo) (1356.) 44. Kapara (arra, 45. Iz "Libri citationum seu sententiarum" zagrebakoga Gradeca (1356.-1363.) 45a.Slavonski servi (sredina XIV. stoljea) 46. Kralj Ludovik I. daje povlastice Koprivnici (4. studenoga 1356.) 47. Iz "Libri citationum et sententiarum" zagrebakoga Gradeca (27. listopada 1363.; 28. travnja 1383.) 47a.Priziv na sud vladara (1363.-1376.) 48. Kamate (usura) (18. studenoga 1356; 7. svibnja 1378.) 49. Pravo prvokupa (18. kolovoza 1357.; 1. veljae 1452.) 49a.Zastupanje u pravnim poslovima (1359.-1397.) 50. Ludovik I. dodjeljuje Draganiima prava hrvatskih plemia (5. listopada 1359.) 51. Presude "pranjajezika" (4. studenoga 1362.) odnosno amputacije jezika (23. oujka 1473.) 51a.Popis kurija zagrebakog Gradeca (1368.) 52. Prodaja zemlje "iure perpetuo" u Turopolju uz odreene uvjete (25. veljae 1374.) 53. Samostan sv. Nikole u Zagrebu daje zemlju u trajni posjed "sub conditione" (22. travnja 1377.) 54. Prodaja nekretnine s notarskom ispravom (31. sijenja 1379.) 55. Presude na smanjenje "ovjenosti" (19. sijenja 1384.; 5. srpnja 1390.) 55a Iz katerna zagrebakog Gradeca (1384.; 27. sijenja 1427.) 55b Nasljedna prava ene (1419.-1432.) 55c Izdvojenost iinovinskih masa u obitelj (1387.-1468.)
............................ ...... ............................................... ..................................... ....................... .............................................................. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .................................... ............................................... .................... ....... ............................................ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........... ............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .................................................... ........... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......................................................... .......................... .......................... ...................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......................................... .............................................. ..................................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................ ...... ...... .... ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..............................

68 71 83 85 88 91 93 94 98 102 105 107 112 114 119 122 125 128 132 134 135 137 143 146 147 149 150 152 154 156 157 162 167 170 175 177 181 184

VIII

Zalaganje nekretnina (1391.; 2. veljae 1452.) Miraz, darovanje nekretnine muu (1398.; 1. veljae 1442.) Iz Krkoga statuta na hrvatskom jeziku (XIV.-XV. stoljee) Iz ibenskog statuta (XIV. stoljee) Tzv. Qualiter (Pacta conventa) (druga polovica XIV. stoljea) Iz Zak ona grada Ka stva (14 00.) Ugovor o prodaji, simuliran kao darovanje i protudarovanje (1. svibnja 1 4 2 0 . ) 63. Iz Librifassionum seu funduales zagrebakog Gradeca (27. sijenja 1427.; 1. veljae 1457.; 2. veljae 1471.; 11. oujka 1514.) 64. Quarta plebanica, quarta pars legatorum (27. sijenja 1427.; 1. veljae 1427.) 64a. Statusne skupine stanovnitva (1427.-1476.) 65. I z P u l s k o g s t a t u t a ( 1 4 3 1 . ) 66. Zamjena nekretnina uz doplatak u novcu (28. sijenja 1432.; 31. sijenja 1433.) 67. Prodaja nekretnina zbog neplaenih dabina (1434. -1490) 68. I z P o l j i k o g s t a t u t a ( 1 4 4 0 . ) 68a Zapovijed (preceptum) (8. listopada 1441.) 68b Quarta puellaris po obiajnom pravu Turopolja (15. stoljee) 69. Katarina Celjska potvruje primitak godinje dabine zagrebakog Gradeca (1. sijenja 1453.) 70. Iz Vranskog obiajnog prava (1. travnja 1454.) 71. Iz Privilegija Lige zadarskog komitata (15. studenoga 1455.) 72. Ugovori o doivotnom uzdravanju (2. veljae 1457.; 31. sijenja 1467.) 73. Podban M. ivkovi obavjetava o nasljednom pravu hrvatskih plemia (15. studenoga 1 4 5 9 . ) 74. Gradske slunosti (31. sijenja 1465.; 31. sijenja 1475.; 31. sijenja 1491.) 75. Kralj Vladislav daruje oasnu nekretninu ehi (6. prosinca 1494.)......... 76. Prodaja i darovanje nekretnina (26. travnja 1499.) 77. Darovanje nekretnina (8. svibnja 1499.) 78. Iz Statuta Lige ninskoga kotara (XV.-XVI. stoljee) 78a. Iz Veprinakog statuta (poetak XVI. stoljea) 79. Iz Tripartita Stjepana Verbecija (1514.) 79a. Iz Iloke pravne knjige (1525. god.) 80. Iz Novigradskog zbornika (1551.) 81. Turopoljski plemii proglaavaju se adoptivnom i diobnom braom i donose statutarne odredbe (15. veljae 1 5 6 0 . ) 82. Spor izmeu vinodolskih opina Griane i Kotor (2. rujna 1561.) 83. Zagrebaki Gradec dobiva novu organizaciju (3. veljae 1609.) 84. Reforma Statuta zagrebakog Gradeca (7. studenoga 1618.) 85. Iz Zbornika Statuta zagrebakog Gradeca (1662.-1703.) 86. Ugovor Petra Zrinskog s Grobnianima (18. srpnja 1642.)
........................................ ................... ................... ......................................................... ............... ............................................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........................................... ..... ...... .. ......... ....... ...... ....... ......... ....... ...... ....... .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. ...... ...... ... ... ...................................................................... ............................................. ................ ................................................. ....................................... ................. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .................................. .................................................. ............................... ........................................ ................................................... ........................................................ ........................................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .......... ............. ...... ...... ...... ........................ .....................

56. 57. 58. 59. 60. 61. 62.

186 188 189 191 195 197 198 200 204 206 209 214 215 217 221 225 228 230 232 235 238 240 242 243 245 247 251 253 269 280 282 286 289 291 292 294 IX

8 7 .

I z

B r i b i r s k o g

u r b a r a

( 1 7 0 0 . ) .

301 309 310 312 312 317

Kratice..................................................................................................... .............................................................................. Uporabljena izdanja A. Zemlj opisni pregled ........................................................................... B. Sistematsko kazalo ............................................................................. C. Kazalo pojmova .................................................................................

1. IZ RIANSKOG PLACITA (L. MARGETI, 0 nekim pitanjima Rianskog placita, FPZZ, 43, 1993., 407-328) RIANA. ISTRA (Slaveni, feudalizam, emfiteuza, zakup, desetina) 804.

LITERATURA: L. MARGETI, Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava, Zagreb, Rijeka, akovec, 1983., 11-25. Tamo i ostala literatura, od koje se ovdje navodi samo R. UDINA, I1 Placito di Risano, AT, XVII, Terza Serie, XLV della Raccolta, 1932., 3-84, i N. KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971., 175-191. (Rianski placit sazvali su po nalogu cara Karla Velikog i njegova sina kralja Pipina njihovi izaslanici sveenik Izo i comites Kadolah i Ajo. Prisustvovali su mu uz patrijarha Fortunata i petorica biskupa, primates i narod. Izaslanici su izabrali iz gradova i katela 172 "kapetana", koji su iznijeli svoje zamjerke protiv patrijarha, biskupa i franakog vojvode Ivana. Od primjedaba uperenih protiv biskupa neke su od posebna interesa.) "Za carske izaslanike i za druga podavanja Crkva je pridonosila polovicu, a 1 graanstvo polovicu. (...) Isprave o emfiteuzama i zakupima te razmjene zemljita uinjenjene neprijevarno nikada se od davnih vremena nisu ponitavale kao to se to sada 2 3 ini. (...) Tko je crkvene zemlje uzimao do treeg puta, nikad ga se nije izbacivalo. (...) 4 Iz vinograda nisu nikad uzimali treinu, kako to sada ine, nego samo etvrtinu".

Ovdje i u drugim odlomcima predstavnici gradova utvrduju pravno stanje za vrijeme bizantske vlasti i u franako doba. Znaajan i zanimljiv podatak o raspodjeli tereta izmeu Crkve i graanstva. 2 Predstavnici gradova ovime istiu da za Franaka Crkva olako ponitava ugovore o emfiteuzama, zakupima i razmjenama zemljita to su uinjene radi boljeg obradivanja zemlje. Pravno su dodue takve zamjene bez suglasnosti vlasnika nitave, ali je obiajnim pravom priznata valjanost takvih pravnih poslova. 3 Dakle, ve za Bizanta nije se primjenjivala odredba Ekloge o privremenim emfiteuzama, koje su se smjele ugovarati "samo do tri osobe" (Ekloga XII., 4, 5). 4 "Treina" je obiljeje mnogih franakih pravnih ustanova za razliku od rimske i langobardske etvrtine (quarta).

(Predstavnici gradova nato iznose brojne pritube protiv vojvode Ivana.) "Oduzeo je nae ume, odakie su nai preci uzimali travarinu i irovninu. Takoer 5 nam fe uzeo i udalfene posfede (casale inferiore). Usto posadlo je Slavene na naim zemljama: oni oru nae zemlje i ledine, kose nae livade, napasaju stoku na naim 6 panjacima i od tih naih zemalja daju zakupninu Ivanu. (...) Razmee nae meae, koje 7 su nai preci postavili u skladu sa starim obiajima. (...) Ne doputa nam da imamo slobodne Ijude, nego nam doputa da u vojsku idemo samo s naim sinovima; oduzima nam osloboenike, pridolice postavlja u nae kue i vrtove, a nad njimas nemamo nikakve 9 vlasti; u doba Grka svaki je tribun imao 5 ili vie ekskuzata, a i njih nam je oduzeo. Hranu za vojnike i vojnike konje (fodro) nismo nikad davali, (...) niti radili na zemlji (in carte) ni u vinogradima (...) ni vapnenice (calcarias) (...) ni kue gradili (...) ni ciglamike (tegorias); 10 ni pse hranili (canes numquam pavimus); podavanja u itu (collectas) nismo nikad vrili kao to sada dajemo: za svakog vola dajemo jedan modij ita;" podavanja od ovaca nikad nismo inili kao to sada dajemo: svake godine dajemo ovce i janjad (...). Ve tri godine one desetine koje smo morali davati svetoj Crkvi dajemo Slavenima poganima, otkako ih je postavio na crkvene i nae opinske zemlje'' (...). Vojvoda odgovara na te pritube: "to se tie onog to govorite o Slavenima, otiimo na zemlje gdje stanuju i utvrdimo gdje mogu stanovati bez tete za vas, (pa tamo) neka stanuju. Gdje yam pak ine neku tetu (...), izbacit emo ih van i poslati (...) na ona pusta mjesta gdje e moi boraviti bez 13 tete za vas (pa) neka budu na korist javnoj vlasti".
5 6

U skladu s franakim pravnim shvaanjima, zemlja je u vlasnitvu franakog kralja. Upozoravamo na upomo ponavljanje rijei "na" kojim se podvlai naelna razlika rimskobizantskog shvaanja individualnog vlasnitva nad zemljom od franakog shvaanja (v. bilj. 5). Vojvoda Ivan smatra se dakako ovlatenim naseljavati slavenske koloniste na dravnu zemlju. 7 V. bilj. 5. 8 Osobe koje su osloboene nekih dravnih tereta i koje slue vanijim funkcionarima. 9 Po shvaanju vojvode Ivana, istarski posjednici su podlonici franake drave pa ne mogu uzimati u slubu slobodne Ijude. Oni dakle nisu izjednaeni s Francima, ve imaju samo privatna prava. 10 Istarski posjednici ovdje se tue na uvedeni franaki sustav naturalnih podavanja i besplatnih radova. 11 Tzv. boagium, paualizirana daa na prirod na njivama, koja je jog stoljeima bila 12 Obveza desetine postojala je dakle i prije Rianskog placita. Iz teksta proizlazi da su istarski posjednici davali crkvenu desetinu izravno Slavenima, a to znai da su ti imali odreenu opinsku organizaciju, vjerojatno vojniko-seljakog tipa. 13 Vojvoda Ivan tim rijeima u biti odbacuje tvrdnje istarskih posjednika, koji tvrde da je rije o njihovim posjedima, On smatra sve zemlje na kojima se nalaze Slaveni dravnim zemljama. Za njega se postavlja samo pitanje prave li Slaveni tetu istarskim posjednicima.

O razlozima odravanja Rianskog placita, "politikim smjernicama" carskih izaslanika i o nainu sastavljanja zapisnika - a takoer i o dijelovima Rianskog placita koji ovdje nisu navedeni, vidi Margeti, op. cit.

2. TZV. TRPIMIROVA DAROVNICA (CD, I., 3) BIAI. HRVATSKA (mancipacija, isprava, datacija, indikcija, darovanje) LITERATURA: M. BARADA, Dvije nae vladarske isprave, Croatia sacra, 13.-14, 1937., 1-96; N. KLAI, 0 Trpimirovoj darovnici kao diplomatikom i historijskom dokumentu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXII, (1960.), 1967, 105-155; L. MARGETI, Neka pitanja iz nae ranije povijesti i rimsko pravo, ZPFS, XVI., 1979., 69-75; L.MARGETI, Biljeke uz Trpimirovu ispravu (CD, I., 3-8, ZPFS, 30, 1993., 47-51). U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Za vladanja u Italiji vrlo pobonoga Lotara, kralja Franaka, petnaeste indikcije, dana 4. oujka2. Kako3 je od poetka svijeta sve u vremenu nastajalo i nestajalo (...) zato ja, iako grjenik, Trpimir, vojvoda Hrvata4 (dux Croatorum) Bojom pomou (...) na5 zajedniki savjet svojih mojih upana, sagradio sam samostan (...). Kako je nedostajalo srebra za izradu samoga posua, pozajmio nam je Petar, nadbiskup salonitanske crkve i na dragi duhovni roak (compater), jedanaest srebrnih libra te smo mu zbog toga rekli: "Vesela srca dajemo to eli i ne uskraujemo vaoj plemenitosti". Na to je on odgovorio: "elim,6 gospodaru (domine) i roae, da, prvo, 7 togod sam kupio vlastitim novcima (proprio emipretio) i to je darovano svetoj majci crkvi u nekretninama ili pokretninama, i to u Laanima i Tugarima sa servima i
1 2 3

840.,4 oujka

Tzv. invokacija. Datum. 0 indikciji v. J. STIPII, Pomone povijesne znanosti, Zagreb, 1976., 182.

Poinje tzv. arenga, tj. dio isprave u kojem se daju na znanje pobude zbog kojih je dolo do njezina izdavanja. Dajemo samo poetak. Tzv. intitulacija. Poinje tzv. naracija u kojoj senavode uzroci i uope okolnosti nastanka isprave. U naraciji se esto, pa i u ovoj ispravi, nalazi peticija destinatara.

4 5

Tu poinje tzv. peticija (v. bilj. 5). Kupljenim stvarima vlasnik slobodno raspolae, za razliku od obiteljske imovine koja je vezana na razliite naine, npr. odredenom vrstom "suvlasnitva" lanova ue obitelji, zatim s tzv. laudatio parentur, tj. suglasnou rodaka, pa pravom prvokupa i otkupa i sl.
7

ancilama (...) putem isprave octane vjeno u vlasnitvu (mancipata in eternum permaneant) reenoj salonitanskoj crkvi; nadalje, da reenoj majci crkvi koja ima 9 metropolitanske ovlasti do obale Dunava i kroz skoro itavo kraljevstvo Hrvata (...) dadete crkvu blaenoga Jurja u mjestu koje se zove Putalj sa svime to je stekla od posjeda (...) u vrijeme kada ju je posvetio vojvoda Mislay (...)". Prijedlogu to je dan na zboru (suggestioni placiti data) dali smo pristanak i naredili da se o naoj sadanjoj odluci naini isprava da bi stvari ostale u skladu s pravom, ali pak s ogranienjem da ve spomenuta sveta crkva posjeduje na osnovi vjenog darovanja ono to je kupljeno (plaanjem) cijene unutar naih granica u spomenutim mjestima te da je nitko ne ometa. Konano, s radou obdarujemo spomenutu crkvu kraljevskim posjedom (...). I jo proirujemo radi uveanja svete salonitanske crkve i potvrujemo da se svake godine od svih zemaljskih plodova s naega posjeda (ex curte nostra) koji se zove Klis daju desetine spomenutoj crkvi, koje desetine je poeo davati na prethodnik Mislay (...). Ako12 bi tko pokuao (to) umanjiti (...), neka ga stigne srdba Gospodnja (...) prokletstvo 318 otaca (...). Uinjeno (actum)13 u mjestu to se zove Biai u naprijed spomenuto vrijeme, osnaeno 14 uz znanje i nazonost svjedoka zajednikim pristankom i voljom. Znak15 rukom mojom vlastitom, Trpimir vladar, koncesor i izdava ovoga (huius rei concessore et auctore). Znak rukom Komiaj, upan, svjedok Znak rukom Pretilja, upan Znak rukom Nemutl, upan, svjedok Znak rukom Ludovik, upan, svjedok (...) Ja Martin, sveenik, (...) kapelan, po nalogu moga gospodara reenog vladara 16 zamoljen (rogatus), pisao sam i vlastitom rukom djelo dovrio i uinio rukom znak. (...)10 11

8 9

Servi i ancile nisu robovi u smislu klasinog rimskog prava. Salona je bila glavni grad, metropola provincije Dalmacije u rimsko i gotsko doba pa je njezin biskup imao posebne crkvene ovlasti, koje su izvirale iz takvog poloaja. 10 Ovdje poinje tzv. dispozicija. 11 Sugestio je prituba kojom otpoinje spor. U franako doba postupak pred kraljevskim sudom poinje tubom ili pritubom (sugestio). 12 Ovdje poinje tzv. sankcija. 13 Ovdje poinje tzv. eshatokol, zavrni dio isprave, i to s formulom: actum. Pitanje je, ipak, to je "uinjeno" u Biaima. 14 Tzv. koroboracija, formula osnaenja. 15 Ovdje poinje tzv. signacija. 16 Tzv. komplecija, pisarova izjava.

Trpimir, vojvoda Hrvata (dux Chroatorum), darovao je salonitanskoj nadbiskupiji crkvu i samostan sv. Jurja u Putalju. Sauvana isprava sastavljena je, ini se, na temelju nekog predloka iz IX. st., pa je stoga, unato tome to nije autentina u obliku u kojem je do nas dola, vrlo vaan dokument nae prolosti. Ima vie dokaza da isprava nije autentina. U darovnicama nije uobiajen upravni govor, ve je to obiljeje isprava o sudskim sporovima, npr. isprava pred narodnim zborom (placitom). Obdareni, nadalje, tom ispravom trai jedno, a darovatelj daruje drugo. Datacija u kneevskim ispravama dolazi na kraju isprave, a u ispravama o sporovima ona dolazi na njezin poetak. Kako je u Trpimirovoj "darovnici" datacija na poetku isprave, treba zakljuiti da je rije o predloku koji je sadravao sudsku presudu na placitu, odranom pred vojvodom, koja je kasnije prepravljena da bi posluila odreenim crkvenim imovinskopravnim pretenzijama. U ispravi se ak na jednom mjestu kae: "Pritubi koja je dana na placitu obeali smo suglasnost". Konano, u ispravi se spominje mancipacija kao nain stjecanja vlasnitva. Mancipaciju je iz tekstova rimskih pravnih izvora izbacio tek Justinijan, ali njegova je kodifikacija bila na zapadu slabo nikako poznata, pa su se tamo jog' uvijek sluili starijim Codex Theodosianus koji mancipaciju jo spominje. Tako se mancipacija odrala u Italiji do XI. st., a Trpimirova isprava je dokaz da je arhaian naziv mancipacije jog i u IX. st. bio poznat i u naim krajevima. Za javno pravo osobito je znaajna uvodna datacija ("Za vladanja..."). Naime, sredinom IX. st. jo nije bilo openito u porabi datiranje po naoj eri. Ono postaje openito tek u X. st. To govori u prilog miljenju da je predloak po kojem je isprava uinjena doista iz IX. st. Indikcija je razdoblje od 15 godina. Trpimir "priznaje" vrhovnitvo franakog kralja Lotara (829.-855.), ali samo zato da istakne svoju neovisnost o Bizantu. Njegova puna samostalnost osobito proizlazi iz rijei "uz pomo Boje milosti", dakle on svoju vlast izvodi od Boga, a ne od Franaka Bizanta. Uobiajeno datiranje isprave s 852. vie je nego dvojbeno. Naime, Lotar je iz Italije otiao ve 840. i nikada se u nju vie nije vraao. Od 844. i pravno i faktiki italskim kraljem bio je Ludovik II. Isprava se datira s 852. zbog indikcije, ali je poznato da je ona u prijepisima vrlo esto netona, a Trpimirova darovnica dola je do nas samo u prijepisu iz 1568. Podrobnosti u L. Margeti, Biljeke u vezi s nastankom hrvatske drave u IX. stoljeu, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1996.

3. ZADARSKI PRIOR ANDRIJA PRAVI OPORUKU (CD, I., 25-28) ZADAR. DALMACIJA (prior, tribuni, oporuka, oporuni izvritelj, obiteljska imovina)

918.,prosinac

LITERATURA: M. UFFLAY, Die dalmatinische Privaturkunde, Sitzungsberichte der Kais. Akad. der Wiss. in Wien, Band CXLVII, Wien, 1904.; U. INCHIOSTRI, Contributo alla storia del diritto romano in Dalmazia, AT, vol. III della III Serie, vol. XXXI della Raccolta, 1908., 85 i d.; M. HORVAT, Oporuka splitskog priora Petra, RAD JAZU 283., 1951., 119-174; N. KLAI, Tribuni i consules zadarskih isprava X i XI stoljea, ZRVI, XI., 1968., 67-92; L.MARGETI, Nae najstarije oporuke i rimskobizantsko pravo, ZPFZ, XXXI, 1981., 424-436; ISTI, L'esecutore testamentario nel piu antichi testamenti dalmati, Studi in onore di Arnaldo Biscardi, III., Milano, 1982., 511-534. U ime Gospodina naega Isusa Krista i od njegova utjelovljenja godine 1 908., indikcije sedme, mjeseca prosinca, za carevanje naega gospodara Konstantina, vrlo pobonog i trajnog augusta. Od starih je utvreno zrelim i zdravim zakljuivanjem da svaki ovjek treba razdijeliti svoju imovinu i odluiti o njoj prije nego to ga na to natjera strah od smrti zbog nenadane nesree i prijetee opasnosti, kako mu ne bi iii ponestalo dara govora odlaganjem odluke ili da kao oporuitelj (distributor) ne bi mogao u krajnjoj tjelesnoj tjeskobi pred naglom smru izrei pred svjedocima ono to eli (optata sibimet testationi explicare). I zato ja, neznatni grjenik Andrija (...), premda sa slabim tjelesnim snagama, ipak zdrava razuma (...), hou i odredujem (volo et iubeo): Prvo, kuu, u kojoj 2 ivim (donzum in quo iussus sum vivere) s njezinim ulazom i izlazom neka ima moj sin 3 Andrija, a kuu koja je pripadala tribunu Teodoziju, neka ima moja ker Agape - i njihova majka zajedno s njima. Nova kua i druga kua uz crkvu sv. Lovre (...) hou da pripadnu mojoj djeci Niceforu, Petru i Dobroziji (...); kuu koju sam dobio od svoga tasta tribuna Nicefora (...) hou da ima moja ki Ana
1 2

Godina se ne slae s indikcijom pa se zato obino uzima da je rije o 918. god. iussus je oita grjeka prepisivaa. Nesumnjivo treba stajati visus. 3 Tribun je ovdje poasni naziv. U Zadru u X. i XI. stoljeu tribuni su slubujui i odslueni vojni i civilni zapovjednici zadarskih gradskih etvrti.

(...). Vinograd u Pultagu i drugi vinograd u Sv. Ivanu neka imaju sinovi i moje keri koje imam od prve ene. Vinograd u Diklu i drugi vinograd u Komaretu hou da imaju moj sin Andrija i moja ki Agape s njihovom majkom Marijom. Ako ona uva moj krevet, neka bude sudionik s njima, a ako ne uva, neka (to) ostavi i neka je lii od toga onaj koji e tada upravljati (obiteljskom) imovinom (quis de mei tune prefuerit).4 Ostale vinograde koje imam - osim vinograda i zemalja koje su pripadale mojoj prvoj eni Agapi - neka podijele svi moji sinovi i moje keri, i to od prve ene i od idue ene, a ena Marija neka podijeli s njima (...). Od sitne stoke hou da tri stotine glava imaju moji sinovi i moje keri koje imam od prve ene, a ostalih tri stotine glava sitne stoke neka ima moj sin i moja ki sa svojom majkom Marijom. Od pastira neka dobiju Petra i drugog Petra i Deziderija moj sin s mojom kerkom - i sa svojom majkom Marijom; Ominika pak sa sinom i kerkom Dezidanom neka imaju ostali sinovi i moje keri. Krupnu pak stoku neka podijele svi moji sinovi i keri i moja ena s njima. Sve ostale pokretnine to se nalaze u kui neka podijele svi moji sinovi i moje keri - i moja ena Marija s njima. Svetom Krevanu ostavljam vinograd to sam ga kupio od Mezula (...), svetoj Mariji jednu svilenu haljinu; svetom Petru (...); svetoj Anastaziji (...). Biskupu Firminu ostavljam svoga konja, akonu Petru, mom bratu, srebrni vr i srebrno sedlo; opatu Odolbertu odjeu (...); akonu Ivanu (...). Sveenicima neka se dade za moju duu stotinu glava sitne stoke, stotinu modija ita i bava vina. Ostale ovce i koze, koje e preostati, neka se daju za moju duu. Za zarobljenike (in captivis) neka se dade stotinu zlatnika. Brod neka se proda i (novac) dade za moju duu. Za moju duu oslobaam Maruna sa enom i kerkom i dajem mu vinograd to sam ga kupio od magistra Konstantina. Neka budu slobodni Ominik Kalbaroro sa enom, Kazan, sin Butinara, Justo sa svojom enom i etvero djece, Prisnjakov sin, Pribinin sin, Tehamila, Milica iz Sikirana s dvoje djece, Rarinakova ena sa sinom Stretehom, Semisima, remil. Svi oni neka budu slobodni (...). A ako moja ena Marija hoe imati svoj dio (portionem suanz possidere), neka uva krevet; a ako uzme drugog mua, uzmite joj sve. A ako jedan od mojih sinova ili keri umre - to neka se ne dogodi neka sva njegova braa i sestre podijele dio umrloga. Sve to to sam odredio uz Boju volju neka ostane vrsto i stalno te neka se nikada nitko ne usudi osporiti. Ako bi se tko (...) htio protiviti, neka ga stigne srdba svemonog Oca i Sina i Duha svetoga i prokletstvo 318 svetih otaca (...). Uinjeno u vrijeme, dan, u mjestu i za konzula kao gore (Actum hoc 5 tempore, die loco ac consule ut supra). Pred ovim svjedocima: peat ruke (sigillum manus) Firmina, vrlo svetoga biskupa, Odolberta opata, Petra dakona, izvritelja ove raspolobe (commissori fide huius descriptionis); peat ruke Prestancija tribuna, Konstantina tribuna, Vitala tribuna, Georgija tribuna, Dabra tribuna, Anastazija tribuna, Pavla

0 branom imovinskom pravu u Dalmaciji vidi podrobnije L. MARGETI, Bizantsko brano imovinsko pravo u svjetlu Novele XX Lava Mudroga, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XVII., 1978. 5 Prastara formulacija, uzeta iz ranobizantskog prava, u kojoj se pod konzulom misli na cara, spomenutog uvodno u ispravi.

tribuna. I ja, Ivan akon, po nalogu (iussu) naprijed navedena Andrije priora, mojom sam vlastitom rukom pisao i nakon predaje sretno dovrio (feliciterpost traditam complevi). Amen.7 -U prijevodu ispustili smo neke odredbe za koje smo smatrali da su manjeg pravnopovijesnog znaenja. Prijevod cijele oporuke u: J. IDAK, Historijska itanka za hrvatsku povijest, Zagreb, 1982., 14-16. Ne radi se o oporuci rimskoga klasinoga i postklasinog prava, premda su preuzete neke formalnosti, npr. rijei volo etjubeo, formula actum, ve o ranosrednjovjekovnom tipu oporuke pod utjecajem bizantskog i langobardskog prava. S druge strane, radi se doista o oporuci, a ne o dvostranom neopozivom pravnom poslu (donatio post obitunz). Oporuka je vjerodostojna, unato oitim grjekama prepisivaa, premda nije posve nemogue da je u nju ubaena poneka odredba.

6 Svjedoci ove oporuke dijele se u dvije grupe. Pred svakom grupom stoji klauzula "peat ruke" koja je donekle nejasna (je li rije o peatu i potpisu ili je nemamo prepisano signunz manus?). Prva grupa obuhvaa tri svjedoka, koji su ujedno i izvritelji oporuke, u drugoj grupi nalazimo sedam svjedoka, to se vjerojatno sluajno poklapa sa sedam svjedoka oporuka rimskog prava. Naime, u Dalmaciji i drugdje odredenom pravnom poslu bio je nazoan naprosto vei broj svjedoka. 7 Zakljuna klauzula pisara oporuka. Ona sadri poznat i est element tradicije (post traditam) koji su sastavljai isprava po uzoru na pogrjeno shvaene odredbe Justnijanova prava jog stoljeima rabili. Ipak, Brunnerova teorija po kojoj valjanost ranosrednjovjekovnih isprava ovisi o tome da izdava isprave predaje nedovrenu ispravu u ruke stjecaoca izazvala je mnoge i opravdane kritike. Podrobnije u: L. MARGETI, 0 javnoj vjeri i dispozitivnosti srednjovjekovnih isprava s osobitim obzirom na hrvatske primorske krajeve, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 4., 1973., str. 50 i d., str. 57.

4. IZ ZAKLJUAKA SPLITSKOGA CRKVENOG SABORA (CD, L, 30-33) SPLIT, DALMACIJA (crkveni posjedi, bogosluje na slavenskom, ubojstvo kralja)

925.

LITERATURA: N. KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, cit. (1), 293 i d.; V. KOAK, Pripadnost istone obale Jadrana do splitskih sabora, 925-928, HZ, XXXIII-XXXIV., 1980.-1981., 337-352; L. MARGETI, Marginalije uz rad KOAKA, Pripadnost istone obale..., HZ, XXXVI., 1983., 275-283. "(...) reeni (tj. Tanzisclaus) kralj Hrvata i Mihalj (tj. dux Chulmorum) sa svojim odlinicima i biskupima u dalmatinskim gradovima (Dalmatinarum) te Ivan, prvi nadbiskup Splita, Formin (tj. zadarski biskup), Grgur (tj. ninski biskup) i ostali biskupi zajedniki su zamolili reenoga (tj. papu Ivana X.), preasnog papu, da se udostoji poslati im svoje biskupe. Papa je poslao dvojicu biskupa, koji su, doavi, obili dalmatinske gradove i sabrali hrvatske i gradske odlinike (Croatorum atque Urborum proceribus) (...)", i odredili ovo: 4. "Neka se crkveni posjedi koje su utemeljitelji darovali zbog (svojih) grijeha nikako ne predaju svjetovnim osobama jer se stvar koja je Bogu posveena ne smije podvri vlasti ovjeka. 6. Ako bi po Bojoj providnosti vladar provincije bio ubijen - kako ostaje nekanjenim ono to poine mnogi, oni kojima se oprata taj zloin obvezani su dati milostinju za spas svoje due, a ako je sagradio kakvu crkvu ili oslobodio robove, moraju mu enu ili djecu dobrostivo tititi. 10. Neka se ni jedan biskup nae pokrajine ne usudi unaprijediti na bilo koji stupanj one koji rabe slavenski jezik; neka smije sluiti Bogu samo kao klerik ili redovnik, a ne smije mu se dopustiti sluiti misu, osim ako im se zbog nedostatka sveenika odobrenjem rimskog biskupa dopusti obavljanje sveenike slube. 12. Ako bi hrvatski kralj i odlinici htjeli sve biskupske dijeceze unutar granica nae metropolije podvrgnuti vlasti svoga biskupa, neka ni jedan od naih biskupa po itavoj njihovoj pokrajini ne obnavlja niti posveuje crkve i sveenike (...)".

10

Iz zakljuaka splitskog sabora 925. god. moe se zakljuiti da hrvatski kralj Tomislav nije vladao dalmatinskim gradovima, ali da je imao ozbiljne namjere da ih ujedini s Hrvatskom pod svojom vlau. Osobito je znaajan zakljuak u t. 10. iz kojeg se vidi da se Tomislav bavio milju da sve dalmatinske gradove podvrgne vlasti ninskog biskupa, a takva namjeravana crkvena organizacija oito je trebala odgovarati namjeravanoj organizaciji civilne vlasti u Hrvatskoj i Dalmaciji. Dalmatinski su se biskupi tome energino -usprotivili i uz pomo papinih poslanika potvrdili crkvenu organizaciju po kojoj su Dalmacija, Hrvatska i Zahumlje potpadali pod splitskog nadbiskupa, kao nasljednika nekadanje salonitanske nadbiskupije, koja je obuhvaala podruje rimske Dalmacije, dakle uz Bizantsku Dalmaciju jog i podruja Hrvatske i Zahumlja. Protivno Tomislavovim eljama, na saboru se istie da hrvatski biskup ne samo da nije nadreen ostalima (t. 12.) ve da je podreden Splitu (t. 11.). I ne samo to. Biskupi u t. 6. kao da pozivaju narod na ustanak i na ubojstvo kralja pravnim objanjenjem da nitko ne moe biti kanjen u sluaju masovne pobune i ubojstva kralja i da bi se to ak desilo "po Bojoj providnosti". U vezi s time je vjerojatno i t. 4., koja naelno zabranjuje davanje crkvenih imanja na koritenje svjetovnim osobama, ali koja je oito izazvana nekim darovanjima kralja Tomislava, to su imala u biti znaaj sekularizacije neke crkvene imovine. Toka 10. vrlo jasno iznosi stay Rima prema crkvenoj slubi na slavenskom jeziku. Slavenska se Boja sluba tolerira samo ako nema sveenika-latinaa, i to samo uz posebno papino odobrenje. Taj stay zadrala je Crkva i u iduim stoljeima. Tako je Crkva u XIII. st. odobrila iznimno slavensku Boju slubu u senjskoj biskupiji (1248.) i Krku (1252.), ali s vrlo velikim ogranienjima. L.M.

11

5. SERGIJE DARUJE SAMOSTAN SV. MIHOVILA (CDI, 183., br. 84) PULA. ISTRA (steena imovina, darovanje, isprava - defensija sankcija) 990., 8.rujna

LITERATURA: L.MARGETI, Rijeka, Vinodol, Istra - studije, Rijeka, 1990., 131-151. U ime Gospodina naega Isusa Krista, u vrijeme vladanja gospodina Otona,8. godine, dana 8. mjeseca rujna indikcije... i gradskoj opini Pula (ind...Polae). Ovo je darovanje koje inim ja, Sergije, kui sv.Mihovila, gdje je samostan, i to sada, od dananjega dana, naime, zemlje koje se zovu "Livada" na Rumijanovu zemljitu (in fundo Rumiano), iz vlastitih sredstava s krukama (deproprio cum pero suo) uz zemlju Teodora, nadalje drugi komad zemlje koji imam po oporuci od moje punice kao i dio koji sam zamijenio (commutavi) s Lavom, mojirn ogorom, i s njegovom enom i sestrom na torn istom Rumijanovu zemljitu to im pripada bilo od nastamba (casalia) bilo od zemalja bilo od bujica (fovento), sa svim (pripacima) to ih ima u tom Rumijanovu zemljitu - sve neka pripadne reenom samostanu. Ako bi pak ja, Sergije, ili moji roaci htjeli osporiti (inquirere) i ponititi ovu ispravu, treba da platimo torn samostanu sv. Mihovila jednu libru zlata, a ova darovna isprava neka ostane u svojoj valjanosti (in sua firmitate). Uinjeno u Puli (acto Pola). Svjedoci Ivan i Martin, braa, Andrija i Marcelin braa, Ivan od Brijega (de Monte). Ja, Andrija pisar, pisao i dovrio (et ego Andreas tabellius scripsi et complevi).

1. Ovo je jedna od pet vrlo dragocjenih najstarijih isprava izdanih u Puli. (Ostale su isprave od 19. veljae 1005., 17. kolovoza 1061. (po Kandleru 1060.), 5. svibnja 1065. (po Leichtu 1020.), i 15. veljae 1068. (po Kandleru 1069.). Bogatstvo podataka i problematike zasluuju monografsku obradu te ponovno itanje tih isprava i njihovo objavljivanje. Na alost, o tim ispravama se dosad u literaturi vrlo malo raspravljalo. Ovdje se moemo zadrati samo na nekoliko vanijih zapaanja, koja se odnose na pravna pitanja. 2. Prije svega upada u oi da darovatelj naroito naglaava da je zemlje koje dariva

12

stekao vlastitim sredstvima i od punice te da ih je imao u zajednici s nekim roacima. ini se da ne bi smjelo biti sumnje da darovatelj eli time istaknuti da je rije o imovini kojom on posve samostalno raspolae, tj. da ne mora traiti odobrenje od svojih rodaka (laudatio parentunz) - ili, drugim rijeima, da nije rije o oevini (tzv. patrinzoniunz). To je posve sigurno za imovinu steenu vlastitim sredstvima i onu koju mu je namrla oporukom punica, a vie je nego vjerojatno i za imovinu koju je imao u zajednici sa ogorom Lavom te njegovom enom i sestrom, premda prijevod cognatus = ogor nije do kraja siguran. Nije nemogue da su tu imovinu darovatelj i njegov ogor stekli po enskoj lozi (tzv. nzatrimonium, u opreci premapatrinzoniunz), drugim rijeima da isprava moda upuuje na postojanje naela paterna paternis, materna maternis, koje je i inae bilo na snazi u Istri i u iduim stoljeima (o tome podrobnosti u: L. MARGETI, Porijeklo naela paterna paternis u srednjovjekovnim pravnim sustavima na jadranskoj obali, ZPFZ, 33., 1983., 131-140). Usto, i u ispravama od 19. veljae 1005. i 5. svibnja 1065. rije je o zamjeni zemljita, a isprava od 15. veljae 1069. ak se naziva carta conzutacionis. Ukratko, naa isprava dokazuje da se koncem X. stoljea u Istri razlikovalo bona hereditaria od bona empticia. Ona nadalje moda dokazuje da je ve bilo poznato naelo paterna paternis. 3. Zavrjeuje posebnu pozornost i obeanje obrane (defensija) od eventualne evikcije, koje je ogranieno samo na darovatelja i njegove roake. Takva ogranienja defensija postoje i u ostalim ve spomenutim najstarijim pulskim ispravama. Vieput je u istarskim ispravama ta defensija proirena i na "podreene osobe" (sunznzissae personae), najee u Trstu, i to ve u najstarijoj sauvanoj transkoj ispravi od 29. travnja 847., a i kasnije, npr. od 10. veljae 1080., 4. srpnja 1114., itd. U nekim je istarskim ispravama klauzula proirena i na "moje strane osobe" (extranei nzei), npr. u pulskoj ispravi od 15. veljae 1068. "Podreene osobe" su npr. sluge, a "moje strane osobe" zakupci i slino, tj. oni koji izvode svoje pravo od vlasnika. Na prvi pogled izgleda udnim to darovatelj ograniava svoju defensiju i s njom povezanu ugovornu kaznu od jedne libre samo na sebe i roake i eventualno i na druge koji od njega izvode pravo, a ne i na tree osobe, tj. one koji su potpuni stranci. Neto slino nalazimo i u nekim recijskim i junonjemakim ispravama, a moe se najbolje i najjednostavnije objasniti prevlau obiteljskoga nad individualnim vlasnitvom. ini se kao da za obdarenoga postoji samo jedna realna opasnost, tj. da sam darodavac ili njegovi rodaci napadnu darovanje tvrdnjom da darodavac nije smio sam raspolagati darovnim stvarima. Zato je i razumljivo to taj tip klauzule nestaje krajem XII. i poetkom XIII. stoljea kada dolazi do snanog jaanja individualnog vlasnitva. Od toga vremena defensija obuhvaa obeanje otuivatelja da e na sudu braniti stjecatelja od svakoga koji bi pokuao napasti darovanje. Ugovorna kazna od jedne libre zlata i inae je najea u istarskoj ispravi, ali ima i drukijih, od 2, 3 i 10 itd. libara zlata, a ponegdje je utvrena u dvostrukoj vrijednosti predmeta o kojem je sklopljen pravni posao. Po Kosu tu kaznu treba povezati sa "starorimskom kaznom od 3 unce, plative fisku", to je vrlo slabo vjerojatno jer ugovorna kazna u istarskoj ispravi pripada drugoj strani (a ne fisku), obraunava se na najrazliitije naine (a ne iznosi bag 3 libre) i, konano, visina se utvruje u librama, a ne uncama. 4. U analiziranoj ispravi nalazi se actunz dvaput, prviput u protokolu (Polae), a drugi put u eshatokolu (acto Pola). U starijim istarskim ispravama nije rijedak sluaj da se actum i datum nalaze i na poetku i na kraju isprave i to u priblino ovakvoj ili slinoj formuli:

13

Die et anno et inzperatoribus indictione suprascripta, acta vero Tergeste (isprava od 29. travnja 847.). Ta formula preuzeta je iz kasnorimske i ranobizantske, osobito ravenske isprave (o tome podrobnije u: L. MARGETI, Creske opine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i pitanje kontinuiteta dalmatinskih gradskih opina, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 7, Zagreb, 1975, 66-69). Razlika izmeu te i najstarije pulske formule nije beznaajna, jer u pulskoj formuli nedostaje ponavljanje datuma, i to u tri od pet najstarijih isprava, dok u dvije ponavljanja uope nema. I ta pulska neobinost potjee vjerojatno iz kasnorimske i ranobizantske isprave, od koje se pulska isprava vrlo rano odvaja na specifian nain, tako da je veza jedva prepoznatljiva. U kasnijim pulskim ispravama actunz se nalazi samo u protokolu. 5. U ovoj i jog dvije najstarije pulske isprave pojavijuje se rije inquirere u smislu osporavanja preko suda. U S. LEICHT, Note di documenti istriani di diritto privato dei secoli IX-XII, Miscellanea di studi in onore di Attilio Hortis, I., 1910., . 184 misli da se radi o grjeki i da se zapravo u ispravi imitiraju isprave njemakih careva u kojima stoji inquietare. Ali to nije uvjerljiva hipoteza. Nije nemogue da to treba povezati s Lex Ronzana Utinensis (Curiensis), koja u X., 7. ima istu rije s istim znaenjem. Iz toga i iz nekih drugih okolnosti mogla bi se braniti teza da je ta neobino vana Lex Ronzana ipak pisana za Istru, kao to se to u XIX. stoljeu tu i tamo pokualo dokazati s nedovoljnim argumentima, a ne, kao to to zastupa vladajua znanost, za Reciju ili sjevernu Italiju. Pitanje zasluuje monografsku obradu, koja bi bacila novo svjetlo na istarsku pravnu povijest, a imala bi i opeeuropsko znaenje. 6. Jog nekoliko primjedaba vie diplomatikog znaaja. Isprava ne sadri potpis izdavaa, to moda upuuje na evoluciju iz bizantske uprave, koja je klauzulu o izdavau imala u ranije vrijeme u protokolu, pa kada je u Istri takva klauzula nestala, neko se vrijeme izdava nije spominjao ni u protokolu ni u eshatokolu. Isprava nema ni inae uobiajene oznake uz potpise: +signunz nzanus, za pisara nema oznake da je duhovnog stalea, u pisarovoj klauzuli ne nalazimo ni rijeipost traditam, a dakako nema ni peata, jer se notarsko-peatna isprava pojavljuje tu i tamo tek u XIII. stoljeu. L.M.

14

6. RABLJANI PRIZNAJU MLETAKOG DUDA ZA SENIORA (CD, I., 54-55) RAB. KVARNER (komunalno ureenje, tribut, prior, trun, tribun) LITERATURA: MARGETI, Creske opine. cit. (5.). "(...) U gradu Rabu (...) obeajemo Majo, biskup toga grada Raba, zajedno s Trumbelatom, naim priorom, i zajedno s klerom i narodom, to stanuje u gradu (...) s naim sljednicima i nasljednicima i ostalim potomcima Vama, gospodaru Otonu, naem senioru, vojvodi Mleana i Dalmatinaca i Vaim sljednicima davati svake godine tribut od 10 libara svile (...)." Uz biskupa i druge crkvene linosti ispravu je potpisao jo i Bellata prior. 1018., srpanj

Rab je u to dobajos pod bizantskim vrhovnitvom, ah je Bizant odstupio stvarnu vlast Mleanima nakon uspjeno dovrenog rata protiv Samuila. Rab je naelno jo uvijek bizantska opina, na to upuuje i naziv trun = tribun. Izlaz iz pravne neprilike pronaen je u pravnoj distinkciji: mletaki dud je senior, dakle on ima kvazifeudalnu vlast nad Rabijanima, a ona naelno ne dira bizantsku vrhovnu vlast. S druge strane, biskup, prior i stanovnitvo ne obeavaju 10 libara svile u ime bizantske opine, nego u vlastito ime kao "privatnici", to se vidi po navodenju sljednika i potomaka. Ovo je lijep primjer prvih poetaka srednjovjekovnoga organiziranja grada, ali jog uvijek u "antikoj" ahuri, bizantskoj opini. L.M.

15

7. RASPOLAGANJE ALODIJEM (CD, I., 148-150) BIOGRAD. HRVATSKA (alodij, laudatio parentum, darovanje) LITERATURA: MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), str. 6. "O alodiju1 Ivana Slavena u Zagorju (De alodio Johannis Sclavi in Agorrica). Ivan Slaven (...) daroveo je (concessit) istom samostanu itav svoj alodij koji se nalazi u Zagorju po elji i uz suglasnost svoga brata Nozdre (volente ac collaudante suo fratre Nosdra)2 u nazonosti ovih svjedoka (...) 0 alodiju udovice Barbare. Isti opat P(etar) kupio je od kralja Kreimira alodij neke udovice Barbare za 40 romanata; roacima pak Barbare takoer je dao 15 romanata3 (...)" L.M. Oko 1070-1076.

Alodij je zemlja u vlasnitvu, tj. zemlja koja se ne dri na osnovi lenske koncesije (feud). Rije alodij dolazi iskljuivo na podrujima pod utjecajem franakog prava. Rije dolazi u Polikorionu samostava sv. Ivana Rogovskog samo u zabiljekama koje se odnose na XI. stoljee, a kasnije naglo nestaje. To je dokaz za punu sadrajnu vjerodostojnost Polikoriona koji je sauvan u vjerojatno neto izmijenjenom obliku, naime ini se da je kasniji prepisiva "popravio" barbarizirani latinski jezik originalnog teksta. Kako je rije o obiteljskoj imovini, za otudivanje je potrebna suglasnost ovlatenog najblieg roaka, tzv. laudatio parentum, pretea prava prvokupa i otkupa. Opat je oito dao Barbarinim roacima znatan iznos novaca na ime njihova prava na obiteljsku imovinu.
3 2

16

8. OPAT SAMOSTANA SV. IVANA ROGOVSKOG KUPUJE ZEMLJU (CD, I., 150) BIOGRAD. HRVATSKA (obiteljska imovina, pripadci, kupoprodaja) Poslije 1076.

LITERATURA: V. NOVAK - P. SKOK, Supetarski kartular, Zagreb, 1952. "(...) Ima tamo i druga (zemlja) koju je kupio isti opat M(adije) od Deine (...) za 10 romanata od Radanieva unuka, i to s kamenjem, vodama, umama i svim njezinim 1 pripadcima (cum petris, aquis, silvis et omnibus suis appendiciis). Svjedoci (...). Ovo su imena predaka (avorum) onoga koji je prodao tu zemlju: Ciprijan, njegov djed, baka 2 Helena, njegov otac Klonimir. " L.M.

Obiteljska zemlja bila je dakle drijeb kojem je pripadao kao udio i idealni dio nepodijeljenih zemalja. Nepodijeljene zemlje mogli su opinari kasnije podijeliti prema visini udjela. Navoenje kamenja, vode i uma nema konstitutivni znaaj, ali odaje srednjovjekovno shvaanje po kojem je svaki "dodatak" zemlji mogao imati posebnu pravnu sudbinu. 2 Nije posve jasno zato se navode prodavateljevi preci. Je li zato da se naglasi da je rije o obiteljskoj imovini? Ali time valjanost prodaje slabi, jer je podlona eventualnoj suglasnosti roaka (laudatio parentum) i eventualnom otkupu. Ili navoenje predaka slui moda zbog tonije identifikacije prodavatelja? Ali ta teza izgleda jo manje uvjerljivom.

17

9. SLOBODNI SELJACI I NJIHOVE OPINE U HRVATSKOJ DRZAVI (CD, I., 173-174) SPLIT POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA (slobodni seljaci, opine) LITERATURA. RAKI, cit. (12.); GRAFENAUER, cit. (11.); MARGETI, cit. (12.). "Htjeli smo sagraditi naseije (victim) za nae sluge na spomenutom Montielu, to smo ga kupili od Miroslava (...), ali su se Vuii i dvornik Prodan sa svima Tugaranima (...) poeli odupirati tvdei: `Ne smije graditi naseije na Montielu, jer pripada nama (quia noster est)'. A ja njima: `Dolina i brijeg (...) moji su jer sam ih kupio od Miroslava' ". Oko 1080.

Iz toga znaajnog odlomka vidi se sukob raznih koncepcija vlasnitva. Moe se pretpostaviti da je Miroslav dobio od kralja na dar spore zemlje i onda ih prodao Petru Crnom. Kralj je prema patrimonijalnom shvaanju drave prisvajao za sebe pravo raspolaganja svim neobradenim zemljitima na podruju svoje vlasti. Obratno, opinari su smatrali da je neobradena zemlja "njihova", mislei pri tome vjerojatno na neku vrstu opinskog "vrhovnitva" nad neobradenom zemljom povezanog s idejom o kolektivnom vlasnitvu, ili, u najmanju ruku, na trajno pravo iskljuivog koritenja i uporabe toga zemljita. Uostalom, iz odlomka je vidljiv ne samo taj sukob pravnih koncepcija nego i drutvena diferencijacija unutar opine. U ime opine nastupaju "Vuii", oito najuglednija opinska obitelj, koja se osjeala osobito pogodenom Miroslavovim raspolaganjem. Usto u ime opine nastupa i "dvomik Prodan". On je najvjerojatnije kraljev predstavnik u opini pa je njegova pomo mogla imati presudno znaenje u sporu. Po Skoku (Novak - Skok, op. cit., 293, br. 8) dvornik je seoski starjeina. U sporu koji se vodio "mnogo godina" prije upravo spomenutog spora spominju se i vojni pratioci vladara i splitski "plemii": "Mi smo pozvali mnoge splitske plemie (nobilibus), medu njima i Jakova, vojvodu Mariana s njegovim vojnicima (militibus)".

18

Spor se vodio pred "ovim svjedocima: pred reenim vojvodom i njegovim rizar Zavidom i ostalim njegovim vojnicima, (...) satnikom Dobrovitom (...), Draganego dvornikom (...) i mnogima drugima" (CD, I., 174). Ovdje je spomenut neretljanski knez Jakov. Na drugom mjestu spominje se i neretljanski knez Rusin i kralj Slavac. Nije posve jasan odnos neretljanskog kneza prema Hrvatskoj, ali je bar to sigurno da su Neretljani u XI. st. ve postali sastavni dio Hrvatske, ali s velikom autonomijom. Splitski "plemii" (nobiles) navedeni u ovome odlomku nisu ni predstavnici gradskog plemstva, koje se tek kasnije razvilo, a jo manje lanovi srednjovjekovnoga plemikog stalea, nego naprosto ugledniji i bogatiji graani iii gradski poglavari i predstavnici vlasti. Rizar je nesumnjivo vaniji vojni funkcionar, moda na elu "vojnika", pratilaca vojvode Jakova. Dosadanja objanjenja rijei i funkcije ne zadovoljavaju, jer ne uzimaju u obzir njegovu prvenstvenu vojnu ulogu ("rizar Zavida i ostali vojnici!"). Satnik je vojna funkcija, koja se u srednjem vijeku znaajno razvila. Nakoii doba migracija to je bio vojni starjeina nad 100 graniara - vojnika-seljaka, a jog' kasnije opinski funkcionar. Odatle se moe zakljuiti da je razvoj hrvatskoga drutva tekao od vojnika preko vojnika-seljaka do opinara. L.M.

19

10. PETAR CRNI OTKUPLJUJE SEMIDRAGA, A TAJ SE OSLOBADA OD NJEGA (CD, I., 173) SPLIT - POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA (ius hereditarium, obiteljsko vlasnitvo) LITERATURA: L. MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.). "Nadalje, kupili smo Semidraga od njegovih neprijatelja za 40 romanata, pa kako on nije imao sredstava da se otkupi, dao mi je zemlju koja je pripadala njegovu ocu da sve podijelim na polovicu s njegovim sinom (...) i tako je postao od mene slobodan". Oko 1080.

Semidrag se naao u velikoj neprilici jer nije mogao vratiti Petru Crnom iznos otkupnine pa je zato bio prisiljen odstupiti dio obiteljske imovine. Ali, on slobodno raspolae samo s dijelom zemlje, jer drugi pripada njegovu sinu. Da je Semidrag imao dva sina, mogao bi raspolagati samo s treinom itd. Takav tip vlasnitva zove se obiteljsko vlasnitvo (ius hereditarium). To je temeljna ustanova imovinskog prava mnogih srednjovjekovnih pravnih sustava, pa i hrvatskoga. Ius hereditarium (obiteljsko vlasnitvo) staroga hrvatskog prava bitno se razlikuje od klasinog rimskog i modernog pojma vlasnitva. Ono pripada svima nepodijeljenim lanovima obitelji, pojedini lan obitelji ne moe do diobe valjano raspolagati svojim udjelom, a nakon diobe nezastarivo roako pravo otkupa u znatnoj mjeri ograniava slobodu raspolaganja. I individualno i obiteljsko vlasnitvo staroga hrvatskoga prava razlikuje se duboko po svojoj koncepciji od moderne koncepcije vlasnitva, prema kojoj je vlasnitvo razmjerno najpotpunije stvarno pravo koje u naelu obuhvaa pravo posjedovanja, koritenja, upravljanja i raspolaganja. Ako je neko od tih prava odvojeno od vlasnika, im ta odvojenost prestane (npr. prestankom plodouivanja), vlasnik ponovno stjee prava koja je imao plodouivalac. Obratno, u starom hrvatskom pravu - isto kao u postklasinom rimskom pravu i pravnim sustavima srednjeg vijeka - takav opi pojam vlasnitva nije postojao. Svako pojedino ovlatenje inilo je samo za sebe sadraj posebnog prava, pa je zato postojala naelna mogunost da vie osoba ima pravo

20

"vlasnitva" nad nekom stvari, i to tako da svaki "vlasnik' 'ma ovlatenje razliito od drugoga "vlasnika". Zato se u ispravama isticalo da stjecal c ima npr. pravo "imati, prodati, darovati, zamijeniti, dati u zalog, posjedovati i uope otuiti" (CD, II., 261). To je razlog zbog kojeg u naelu u srednjem vijeku nisu postojala tzv. stvarna prava na tuoj stvari. Vlasnitvo nad nekretninom stjecalo se tzv. investicijom, tj. sveanom tradicijom koja se obino sastojala od sveana uvodenja u posjed i obilaska granica. L. M.

21

11. SERVI U HRVATSKOJ DRAVI ( CD, I; str. 177 - 178 ) SPLIT - POLJICA. HRVATSKA. DALMACIJA (servi) . Oko 1080. - 1090.

LITERATURA: RAKI, cit. (12.); B. GRAFENAUER, Zgodnjefevdalna drubena struktura jugoslovanskih narodov in njen postanek, Z, XIV., 1960, 63 i dalje; MARGETI, cit. (12.).

a) "Kupio sam serva po imenu Andriula, zato to sam dao u zajam njegovu ocu 40 solida, pa kako nije imao odakle vratiti, uzeo sam reena sina (...), uz uglavak, ako dade odgovarajueg serva, neka kao slobodan otie, a ako ne, neka bude trajno serv reene crkve". b) "Kupio sam serva Ljutia; taj Ljuti dugovao mi je 3 solida, pa kako nije imao odakle vratiti, predao mi se kao serv". c) "Darovao sam istoj crkvi serva po imenu Nikolu sa enom Dabrinom sa sinovima i kerima i njegovim vinogradom (...); kupio sam ga od njegova brata Grge".

Serv se u prva dva sluaja nesumnjivo moe otkupiti i vraanjem duga od 40 odnosno 3 solida. . Vijest pod c) moe se objasniti ovako: slobodni seljak Nikola bio se zaduio i kako nije mogao vratiti dug, pomogao mu je brat Grga, koji je time stekao "stvamopravna" ovlatenja na radnu snagu svoga brata. Grga je nakon toga prenio svoja prava na osnivaa samostana, Petra Crnog, koji je onda predao Nikolu kao serva samostanu. Nikola e se moi osloboditi zavisnog odnosa prema samostanu ako vrati dug. U svakom sluaju, Nikola ostaje vlasnik svojih vinograda (je li samo nasada ili i zemlje?). Nije nemogue da je Nikola takvim rjeenjem bio zadovoljan, jer je u samostanu dobio monog zatitnika pa e kao crkveni serv biti manje izloen izrabljivanju i drugim neugodnostima vlasti i monika, a valjda i vlastitog brata. L. M.

22

12. ORGANIZACIJA DRZAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRZAVI XI. STOLJECA (a: CD, I., 148; b: CD, I., 156: c: CD, I., 166) HRVATSKA (veliki posjed, ubiranje tributa) Druga polovica XI. stoljea

LITERATURA: F. RAKI, Nutarnje stranje Hrvatske prije XII stoljea, Rad, LXX., 1884., 153-190; LXXXIX, 1886., 134-184; XCI., 1881., 125-180; XCIX., 1890., 73-128; CV., 1891., 202-238; L. MARGETI, Znaenje i porijeklo rijei tepija i dad, ZRVI, XVII., 1976., 55-64; J. HORVAT, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 2. izd., 1980., s komentarima KOAKA, ADAMEKA i LUIA.

a) (Iz Polikoriona samostana sv. Ivana Rogovskog) "Apri Sokolaristi (...) darovao je samostanu zemlju (...) koju je dobio na ovaj nain: Jednog je dana Apri primio u goste kralja Kreimira i kraljicu i kraljevski ih poastio. Nakon toga obdario ih je bogatim darovima: kralju je dao vrlo vrijednog roba (optimum puerum) s vrlo dobrim konjem, kraljici vrlo dobru robinju, kraljevom titonoi tit i koplje, a i ostalima je dao razne darove (...)". b) (Iz Polikoriona samostana sv. Ivana Rogovskog) "(...) Tamo je zemlja koju je kupio opat M(adije) za 35 zlatnika od `Pissachani' i sve to je pripadalo toj zemlji u vodama, stijenama, umama. Svjedoci: Stresina Bribirski i njegovih pet vojnika i Streza, ujak kralja Zvonimira". c) (Iz Supetarskog kartulara) "Nakon toga dao je kralj Zvonimir Strezi, svome ujaku, sve zemlje (...) poevi od Solina do Biaa, da uzima tribut iz njih".

Iz ovih triju odlomka nazire se nain ivota i organizacija kraljevske vlasti u Hrvatskoj u XI. stoljeu. Kralj i njegovi dvorjanici dolazili su u "goste" imunijim funkcionarima i tamo se neko vrijeme gostili i ujedno ih darivali zemljama. Kralj je povremeno darivao velikae pravom ubiranja poreza. Iz drugih izvora poznati su kao najvaniji funkcionari na kraljevu dvoru tepi (tepija) i dad. Tepi je bio kraljev zamjenik. Rije potjee moda od bizantske funkcije

23

topoteretes, "namjesnik", u junoj Italiji nazvan kojiput tepotati. Dad je jog nejasniji naziv i funkcija. Svakako nema veze s "djedom", jer bi inae dolazio i u obliku "did". Moda je to kraljev ekonom i blagajnik ("ministar financija"). Ban je upravljao "likom krajinom", upani su bili kraljevi funkcionari na elu upanija. U najstarijim ispravama upani su u pratnji kralja. Usp. comes, knez, koji je takoer najprije oznaavao vladareva pratioca, a kasnije funkcionara na elu grofovije. L. M.

24

13. KRALJ KOLOMAN DAJE POVLASTICE TROGIRU (CD, H., 19) DALMACIJA (grad - privilegij) 1108., 25. svibnja

LITERATURA: N. TOMAI, Temelji dravnoga prava hrvatskoga kraljevstva, Vjesnik kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva, XV., 1910.; M. KOSTRENI, Slobode dalmatinskih gradova po tipu trogirskom, Rad 239., 1930., 59-147; GY. GYORFFY, 0 kritici dalmatinskih gradskih privilegija 12. stoljea, Zbornik Histroijskog instituta Jugoslavenske akademije, 6., 1969., 97-108; N. KLAI, Jog jednom o tzv. privilegijama trogirskog tipa, Istorijski asopis, XX., 1973., 15-87; L. MARGETI, Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeu i njegovi izvori, HZ, XXXV., 1982., 209 i d.

Godine Gospodnjega utjelovljenja 1108., petoga mjeseca, 25. dana, u dvanaestoj godini moga kraljevanja. Ja Koloman, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije (1) potvrujem prisegom (iuro) na sveti kri vama Trogiranima, svojim vjernim (fidelibus) graanima, vrsti mir (rmam pacem); (2) men i mojem sinu neete trebati plaati tribut (tributarii ne sitis); (3) biskupa pak i kneza (comitem), kojeg izaberu kler i narod, potvrdit u (ordinabo) i (4) dopustit u da se sluite pravom utvrenim od starine (lege antiquitus constituta), (5) osim to de kralj imati dva dijela gradske luke pristojbe od stranaca, trei dio gradski knez (comes civitatis), a desetinu biskup. (6) Neu dopustiti da se u vaem gradu nastani ni jedan Ugrin ili stranac osim onoga kojega ete prihvatiti po vlastitoj volji. (7) Kada pak k vama doem da bih se okrunio ili da raspravljam o poslovima kraljevstva, nikome od graana nee se nanositi nasilje u njihovim kuama, osim ako bi koga sami prihvatili iz sklonosti. (8) Ako bi se pak moda kome inilo da ga moja vlast titi i htio bi drugamo otii, neka otie siguran kamo god hoe sa enom, djecom i pratnjom i sa svima svojima. To je prisega koju je potvrdio kralj, nadbiskup Lovro i ugarski upan. Ja Ivan, dvorski upan, dajem suglasnost (laudo) i potvrujem (confirmo). Ja Apa, upan, dajem suglasnost i potvrujem. Jo Toma, biogradski upan, dajem suglasnost i potvrujem. Ja Jakov, borodski upan, dajem suglasnost i potvrujem. Ja Ugudi, vavarski upan, dajem suglasnost i potvrujem. Ja Slavac, novigradski upan, dajem suglasnost i potvrujem.

25

1. 0 ovoj ispravi postoji vrlo velika literatura s oprenim shvaanjima o autentinosti isprave i njezina sadraja. Tako npr. N. Klai smatra da je isprava diplomatika, formalna krivotvorina, ali da joj je sadraj pouzdan. Po Gyorffyju je isprava autentina i s formalne i sa sadrajne strane. N. Klai navodi ove dokaze za neautentinost oblika isprave: 1) datacija je u protokolu, 2) ona je pisana u subjektivnoj formi, 3) umjesto dignitarija (popisa vanijih dostojanstvenika koji su obavljali funkciju u vrijeme ispostavljanja isprave) u ispravi su navedene osobe koje imaju ulogu svjedoka, 4) u ispravi nema sankcije. Sve to upuuje, po N. Klai, na to da je isprava sastavljena na nain koji je bio uobiajen za dalmatinske isprave nastale u krugu dalmatinskih notara te da nije mogla potei iz kraljevske kancelarije Arpadovia.
Treba primijetiti da neke sauvane Kolomanove originalne isprave imaju datum u protokolu, a neke u eshatokolu. Usto, neke nemaju sankciju, a u dvjema ne postoji dignitarij u smislu popisa dostojanstvenika, nego se za nazone kae da su "potvrivai" (confirmatores) isprave. Prema tome, isprava o podjeljivanju povlastica Trogiru razlikuje se od ostalih Kolomanovih isprava samo u tome to je sastavljena u subjektivnoj formi. Pa ipak, oblik trogirske diplome doista odudara od originalnih Kolomanovih isprava. Kolomanovi upani, navedeni u trogirskoj diplomi, nemaju poloaj svjedoka, nego oni daju suglasnost (laudo et confirmo). tj. smatra ih se u neku ruku sudionicima u vrenju pojedinih akata kraljevske vlasti. Formulacija (laudo et confirmo) ne postoji u ugarskim ispravama, ali ona ne samo to nije potvrena ni u jednoj autentinoj dalmatinskoj ispravi nego je se uope ne moe povezati s funkcijom pravih svjedoka. ini se da je ta formulacija preuzeta iz prakse apulijskih crkvenih pisara gdje je bila prilino obljubljena u drugoj polovici XI. i prvoj polovici XII. stoljea, i to za oznaavanje konsensa osoba za koje se smatralo da imaju odreeno pravo suodluivanja. Uostalom, i po sadraju trogirska isprava iz 1108. godine podsjea na neke apulijske isprave. Tako se kralj Roger kune 1132. godine graanima Barija da e im priznati odredene povlastice, i to u ispravi koja ima dataciju u protokolu i u kojoj mnoge odredbe snano podsjeaju na stilizaciju trogirske diplome. Tako npr. kralj obeaje "da vas (tj.stanovnike Barija) nee bez vae volje liiti vaeg zakona i vaih pravnih obiaja, kojih se drite takorei kao zakona", zatim "da nee nasilno smjetati nikoga u vaim kuama".

2. to se pak tie sadraja trogirske diplome, u prvom redu treba obratiti pozornost na samo kraljevo zaklinjanje. Kralj se kune "no sveti kri" i pritom obeava "vrsti mir". Prema razmjemo pouzdanoj biljeki koja se uva u Mlecima (tekst u CD, II., 24), Koloman je pred Zadrom prisegnuo "na etiri evanelja", i to "da nee slobodu (libertatem) Dalmacije nikako prekriti", prema znaajnoj biljeki iz XII. stoljea sauvanoj u Knjizi crkve sv. imuna, mletaki dud Ordelafo Faledro kune se Zadranima "na sveta etiri evanelja" da e im osigurati "vrlo vrsti mir (pacem) i znaajnu slobodu (libertatem) uglavkom da u vaem gradu biskupa ili kneza ne od stranih, nego od graana, i to onoga kojeg izabere kler i narod ..." (reenica se ovdje prekida), vidi CD, II., 393. God. 1117. mletaki dud kune se Rabljanima da e potovati "njihove pravne obiaje i njihov pravni poloaj i slobodu (libertatem) njihove zemlje" (CD, II., 29-30),
26

a kralj Bela, potvrujui 1242. god. povlastice Trogiranima, kune se "na sveti kri i presveta evanelja" da e im sauvati "mir, pravni poloaj i slobodu" (pacem, statum et libertatem; CD IV, 146). Odatle se vidi da nije nimalo sigurno da je stilizacija Trogirske diplome izvorna. Vjerojatno je da je Koloman prisegnuo da e potovati slobode Trogirana, a meu njima kao najvaniju da nee dirati u postojei gradski pravni poredak i sustav. S druge strane, prisegna Kolomana "njegovim vjernim Trogiranima" daje jasno na znanje da kralj smatra Trogirane svojim podlonicima i da od njih oekuje vjernost. Jesu li Trogirani prisegnuli kralju na vjernost? To je vie nego vjerojatno. Od mnogobrojnih primjera takvoga obeanja vjernosti dovoljno (vidi cit. 6.) je uputiti na obeanje Rabljana dano 1018. god. mletakom dudu Otonu, "naem senioru" (CD I, 54). Dakle, Koloman se upravo kao senior kune "svojim vjernima" da e ih sauvati u njihovim pravima, a meusobni odnosi bili su oito utvreni prethodno postignutim sporazumom. Takav formalni feudalni ugovor ima nekoliko znaajnih prednosti za suugovarae, jer ne dira u vrlo osjetljivo pitanje vrhovnitva nad Trogirom. Koloman je vrlo dobro znao da papa smatra kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije (regnum Croatiae et Dalmatiae) svojim feudalnim vlasnitvom, a znao je da se ni Bizant nije odrekao svojih prava na Dalmaciju. U takvoj situaciji esto se pristupalo u ranom srednjem vijeku ugovorima, koji su naprosto utvrdivali stvarno stanje. Pri tome Koloman postupa vrlo velikoduno i oslobaa svoje nove podanike plaanja tributa, ime takoer daje na znanje da pitanje vrhovnitva nad Trogirom ostavlja otvorenim. Tribut, spomenut odmah u drugoj toki prisege, odnosi se, vjerojatno, na plaanje posebnog podavanja zbog koritenja teritorija na kojem lei Trogir. Vrlo je udno to Koloman obeaje da e potvrditi - ordinabo - biskupa i kneza comitem. Kako su dalmatinskim gradovima upravljali do Kolomana priori, a ne knezovi, ne ini se vjerojatnim da je Koloman na taj nain dao na znanje kako ima namjeru provesti temeljite reforme u upravijanju gradovima jo prije nego to je osigurao svoju vlast. Ve spomenuta biljeka o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom rabi rije primas, to podsjea na rije prior. Takvom "neutralnom" terminologijom mogao je doista Koloman pripremiti na bezbolan nain ukidanje priorata, a da pri tome ne izazove sumnju gradana. Uostalom, i rije orinaboje vrlo dvojbena. Upravo spomenuta biljeka tvrdi da je Koloman obeao da e "konfirmirati" biskupa i kneza, a izraz confarmare dolazi u Belinoj potvrdnici iz 1242. god. i u obeanju mletakog duda Rabljanima iz 1117. godine, a i inae je u skladu sa sadrajem kraljeva ovlatenja. Uostalom, u ve spomenutoj biljeki sauvanoj u Knjizi crkve sv. imuna tekst se prekida upravo na mjestu na kojem je trebalo biti navedeno na koji nain dud sudjeluje pri postavljanju biskupa i kneza. Ordinare se nije rabilo za potvrdu knezova, a to se tie biskupa, to bi znailo veliko i otvoreno uplitanje u crkvene poslove jer je poznato da s Crkva odupirala nastojanjima svjetovne vlasti da ta ima odluujuu ulogu pri postavljanju biskupa. Koloman je elio da sa Crkvom ima to bolje odnose pa je 1106. god. dao u Guastalli papi vrsto obeanje da se nee uplitati u investituru biskupa. Ako se eli "spasiti" vjerodostojnost Trogirske diplome s obzirom na Kolomanovu obeanje da e "ordinirati" biskupa, kojeg izaberu kler i narod, onda treba vrijeme donoenja Kolomanove povlastice Trogiru prebaciti u vrijeme prije 1106., tj. u 1105. god.

27

Prema stilizaciji t. 4 i 5 izgledalo bi kao da je pravo nadreene vlasti na dvije treine lukih pristojba ubranih od stranaca nova odredba, koja do Kolomana nije postojala u Trogiru. Ipak, neobino je povezivanje pravnog sustava kao cjeline s pravom kralja na dvije treine lukih pristojba. Belina povlastica iz 1242. god. povezuje oslobaanje graana od plaanja bilo kakvih tributa s pravom kralja na dvije treine prihoda od stranih trgovaca "iz gradskih luka i vratiju". Nisu li moda u izvornom tekstu bile povezane t. 2 i 5?

3. Prema ve vieput spomenutoj biljeki o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom, Koloman je darovao Zadru, Splitu i Rabu zlatni kri i torn prigodom posebno potvrdio svakom od tih gradova ono to je obeao provinciji Dalmaciji kao cjelini. Prema tome, nema razloga sumnjati u to da je i Split dobio iste povlastice kao i Trogir. (Drukije N. Klai.) Postoje pouzdane vijesti da je Kolomanov sin Stjepan bio 1124. godine u Dalmaciji. ini se da je tom prigodom potvrdio Trogiru i Splitu povlastice to ih je podijelio Koloman i da je o tome sauvana biljeka na osnovi koje je sastavljena nespretna krivotvorena Stjepanova isprava iz 1124. god. Nema razloga sumnjati da je u osnovi istinita vijest iz te isprave, koja glasi: "Istu slobodu i mir (Eadem libertatem etpacem) to ju je moj otac dao vama, trogirskim i splitskim graanima, potvrujem i osnaujem". 4. Prema Tomaiu, trogirska je diploma samo izvod iz druge, matine isprave. N. Klai smatra da je tekst te diplome autentian, unato diplomatikoj nevjerodostojnosti same isprave, a pretena veina ostalih znanstvenika nimalo ne sumnja u to da je rije o posve pouzdanoj i autentinoj ispravi u cjelini i u pojedinostima. Ve je upozoreno na neke elemente trogirske isprave koji pobuuju opravdanu sumnju u autentinost teksta. Ovdje se moe dodati jo neto. Vrlo je udno da u trogirskoj ispravi nema ni rijei o crkvenim povlasticama. Biljeka o Kolomanovu zborovanju pred Zadrom naroito istie ulogu Crkve. Sastavlja biljeke kae da je Koloman prisegnuo "no nastojanja moga oca, biskupa G.", a ne treba zanemariti ni injenicu da je Koloman poklonio zlatne krieve zadarskoj, splitskoj i rapskoj crkvi. U biljeki sauvanoj u Knjizi crkve sv. imuna sauvao se na sreu jog jedan odlomak prisege duda Ordelafa Faledra u kojem dud obeava zatitu zadarskoj crkvi i njezinoj imovini (Ecclesiam vestram et bona ecclesie manutenere et defenere debeat admi ..., tu se tekst prekida), koja je utoliko uvjerljivija to je sastavljena pravno ispravnom terminologijom. Naime, manutenere i efenere struni su izrazi za jamenje i obranu pred sudom, a i kralj Roger u svojoj ispravi iz 1132. godine u korist Barija najprije govori o pravima Crkve i kae "da e nastupiti kao branitelj protiv svih onih koji bi to pokuali uiniti" (contra omnes qui hoc facere temptaverint).
Kako je pouzdana Belina isprava iz 1242. god. sastavljena na osnovi sadraja trogirske diplome i njezine nadopune kralja Geze II. 1142. godine, obje su isprave (iz 1108. i iz 1142.) sastavljene prije 1242. god., ali ostaje da se proui tonije vrijeme nastanka i njihov odnos prema splitskim privilegijama iz 1142. i 1207. godine i povlastici izdanoj ibeniku 1167. god. (vidi cit. 30.), koje sadre tekstove to su u nesumnjivoj vezi s trogirskom diplomom. L. M.

28

14. KRALJ STJEPAN III. DAJE SIBENANIMA POVLASTICE "TROGIRSKOG TIPA" (CD, II., 115-116) IBENIK. HRVATSKA (grad - privilegiji) Literatura, tekst i analizu teksta vidi cit. (30.). L. M. 1167.

29

15.
BELA III. DARUJE MODRUKU UPANIJU (CD, II., 262-263) HRVATSKA (comitatus, upanija, kraljevska darovnica) 1193.

LITERATURA: V. KOAK, Poloaj Vinodola u hrvatskoj feudalnoj dravi, HZ, XVI., 1963., 131-146; N. KLAI, Kako i kada su knezovi krki stekli Modru i Vinodol, VHARP, XVI., 1971., 129-168; L. MARGETI, Iz vinodolske prolosti, Rijeka, 1980., 16-20. U ime Svetoga Trojstva i nedjeljivog jedinstva. Bela po milosti Bojoj nasljedni kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Rame. Kako se vjemost poveava kada se korist iz vjernosti nagrauje dostojnom naknadom, smatramo dostojnim obilnije otvoriti ruku kraljevske dareljivosti onima koje naoj milosti preporuuje prokuana dugostrajna vjernost i trajno iskazivanje odanosti. Uzimajui stoga u obzir (to) dobronamjernijim okom iskrenost i odanost naega ljubljenoga i vjernoga kneza Bartola, predali smo njemu i njegovim nasljednicima po nasljednom pravu svu zemlju, koja se odnosi na Modruku upaniju (totam terram pertinentem ad comitatum Modrus), sa svim pripadcima i svim prihodima, da je trajno posjeduju, na temelju ovakvog sporazuma (naime) da spomenuti knez u naknadu za primljeni beneficij sudjeluje u vojsci nae jasnosti unutar granica kraljevstva s deset oklopnika, ali ipak neka doe na poziv (samo) u ono vrijeme kada bude hrvatska vojska openito pozvana kraljevskim nalogom u vojnu. Odluili smo ukljuiti i ovaj uvjet (naime): ako bi reeni knez otiao bez djece na put odreen za sve to je ivo, neka jedan od sinova njegove brae (unus ex filiis fratrum ipsius) uz isti ugovorni namet (eodem conventionis moo) pod vrhovnitvom nae jasnosti posjeduje zemlju bezbrino i mirno. Osim toga, hoemo i kraljevskim autoritetom odluujemo da svi podanici te zemlje ne potpadaju ni pod iji sud (nullius iudicio assistere), nego iskljuivo svoga gospodara; ipak, ako bi ban bio nazoan u toj zemlji, neka ima ovlast sudenja, tako dugo dok je nazoan, ali neka ih ne poziva nekamo drugamo. Ako pak njihov gospodar ne bi htio (noluerit) dijeliti pravdu o svojim ijudima njihovim protivnicima, pa prituba doe do bana, samo u torn je sluaju (gospodar) duan u ime svojih ljudi odgovarati pred banom. Ako pak vie puta reeni knez ne bi doao na nau vojnu s onoliko oklopnika koliko se ugovorom obvezao da e ih dati, pa naa jasnost utvrdi da je to uinjeno zbog lijenosti ili nebrige ili nemara, neka na prvu

30

iduu vojnu doe s dvostrukim brojem oklopnika, a inae koliko bude oklopnika nedostajalo, neka ih toliko naknadi u drugoj vojni. Da bi dakle ova isprava naeg darovanja dobila snagu trajne vrijednosti i da nikome ne bi bilo slobodno bilo to oduzeti iii umanjiti, dali smo je opremiti svojim likom utisnutim u zlatni peat. Dano rukom magistra Katapana, prepota stolnobiogradskoga, ugarskog kancelara, godine 1193. za asnoga Joba, ostrogonskog nadbiskupa, Saula, kalokog nadbiskupa, Kalana, peujskog nadbiskupa i namjesnika Dalmacije i Hrvatske, Krispina, anadskog biskupa, Dominika, zagrebakog biskupa, Moga, komesa palatina i bakog komesa, Dominika, dvorskog i bodrokog komesa, Andrije, opronjskog komesa, Bota, bihorskog komesa, Fulkona, vavarskog komesa, Maharija, solnokog komesa.

Isprava je po miljenju vladajue znanosti vjerodostojna. N. Klai tvrdi da je krivotvorena sredinom prve polovice XIV. stoljea, dok Margeti misli da je sastavljena prije 1242. godine na osnovi vjerodostojne isprave, ali uz interpolacije u korist Krkih knezova u dispozitivnom dijelu isprave. Klauzula peaenja ("dali smo opremiti svojim likom utisnutim u zlatni peat") dodue je neobina, ali je ipak nalazimo tu i tamo u kraljevskim ispravama iz toga doba, ali ne i kasnije. Intitulacija Bele III. takoer je u redu, a popis dostojanstvenika, tzv. dignitarij, takoer ne pobuuje nikakve sumnje. U odredbi o sudskoj vlasti kneza Bartola rabljena je rije noluerit, koju nai izdavai, pisci i prevoditelji pogrjeno itaju uoluerit. Na ispravan tekst u nas upozorio je tek Koak, op. cit., 136. Klauzula o sudskoj vlasti kneza Bartola jasna je i uvjerljiva. Odredba ima etverostruko znaenje: a) svi slobodni stanovnici obvezuju se da budu nazoni sudskim skuptinama to ih dri knez, b) stanovnici se oslobaaju obveze da budu nazoni bilo kojim drugim skuptinama koje bi neka druga vlast htjela drati na Modruu, c) knezu se priznaje javnopravna sudska vlast na podruju Modrua, d) kako se jedino na kneevim sudskim skuptinama rjeavaju sporovi, odredba u svom proirenom znaenju znai i to da su stanovnici podvrgnuti sudskoj kneevoj vlasti. Ako knez ne bi htio suditi u povodu tube osobe koja ne potpada pod njegovu vlast, to ukljuuje i eventualne bitne povrede postupovnoga ili materijalnog prava sa strane kneza, tuitelj, stranac, ima u skladu s navedenim tekstom isprave pravo obratiti se banu. Stanovnicima modrukog podruja podjeljuje se znaajan privilegij da se u takvom sluaju ne moraju izvrgavati neugodnostima i trokovima putovanja do mjesta suenja, a knezu se kao predstavniku stanovnitva namee ozbiljna i neugodna obveza zatite interesa tuene strane. Knez je dakle nuni zakonski zastupnik stanovnika modrukog podruja koje su pred banskim sudom tuili njihovi protivnici u sporovima u kojima je trebalo da u prvom stupnju sudi knez, ako on to iz bilo kojeg razloga nije

31

uinio (ili nije pravilno uinio). Odredba donekle podsjea na privilegij to ga je Bela IV. dao slobodnom gradu na brdu Grech (Zagreb) 1242. godine po kojem se tuitelju, nezadovoljnom drugostupanjskom odlukom gradskoga suda, odobrava priziv na kralja, a gradskom sucu namee obveza da pred kraljem brani odluku vlasti (solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur). Darovanje zemalja modrukog komitata iure hereditario ne bi trebalo smetati jer se time naglaava da je Bartol vlasnik svih modrukih zemalja, ime se iskljuuje kraljevo pravo na oasnu nepokretnu imovinu modrukih stanovnika. Oni na toj zemlji mogu imati samo ograniena stvarna prava koja bismo moda najbolje mogli nazvati pravima stvarnopravnog nasljednog zakupa, pa se po izumru ovlatenikove obitelji njegove nekretnine vraaju vlasniku, tj. knezu. I doista, u iduim stoljeima nailazimo na vei broj primjera da Frankapani preuzimaju oasnu imovinu svojih podanika, dok, naprotiv, neemo naii ni na jedan jedini primjer da bi imovina stanovnika Modrua (i Vinodola) pripala kralju. Ukratko, te dvije klauzule meusobno se dobro popunjuju. Klauzula o pravu vlasnitva nad svim zemljama u Modruu daje knezu Bartolu privatnopravna, a klauzula o sudskoj vlasti javnopravna ovlatenja. Pravna konstrukcija klauzule o obvezi kneza Bartola da e kralju poslati deset oklopnika unutar odnosno etiri izvan kraljevstva pravno ne stvara nikakve tekoe jer se radi o poznatoj pravnoj formi donatio sub modo. Takva darovanja u hrvatskougarskoj dravnoj zajednici bila su rijetka, ali se ne moe tvrditi da ih nije bilo. Tako npr. kada kralj Andrija 1224. godine daruje klokoke zemlje nekim obiteljima, izuzimajui ih iz podreenosti oblinjem kastrumu i uzdiui ih sa stalea jobagiona kralja u stale plemia de domo et familia nostra, on ih ujedno obvezuje da alju u njegovu vojsku 15 oklopnika i 100 pjeaka ( CD, III., 239). Meutim, dispozitiv kojim se utvruje nasljedni red neuobiajen je i nevjerojatan. Darovnicom iz 1193. god. daje se Bartolu i njegovim nasljednicima "sva zemlja koja se odnosi na modruki komitat". Ako bi knez umro bez djece, "neka jedan od sinova njegove brae (...) posjeduju zemlju bezbrino i mirno". Takva nejasna klauzula nevjerojatna je u kraljevskoj darovnici jer ne daje odgovor na najvanije pitanje tko nasljeduje ako ima vie neaka koji potjeu od jednog ili vie Bartolove brae. Nepotpunost klauzule izaziva daljnji problem, naime tko e odrediti Bartolova neaka, da li kralj ili sam Bartol. udno je da klauzula naroito istie da e Bartola naslijediti samo jedan od neaka. Izgledalo bi kao da je kralj zainteresiran da sve darovano ostaje u rukama jedne osobe, ali to je u suprotnosti s prethodnom klauzulom po kojoj Bartola nasljeduju u prvom redu njegovi muki potomci (heredes), to znai da se moe dogoditi da ga naslijedi nekoliko sinova. Kako je oito da "jednog neaka" moe naslijediti jedan ili vie njegovih (neakovih) potomaka, proizlazilo bi da je kralj bio zainteresiran za cjelovitost i nedjeljivost Modrua samo u jednoj jedinoj generaciji, a to oito nema smisla. Uostalom, drimo li se tono rijei klauzule, ispadalo bi da modruki komitat prelazi samo na ovako ili onako utvrenog Bartolova neaka i da se nakon njegove smrti vraa kralju na oasno dobro. Tako shvaena klauzula pogotovu nema smisla jer ograniava nasljedivost Modrua samo na jednu jedinu osobu, a tu osobu ne utvrduje na nedvojben nain. I samo mjesto dodatne klauzule o "jednom od sinova brae" izaziva

32

dvojbu. U tekstu darovnice stoji najprije odredba o darovanju "Bartolu i njegovim nasljednicima", nakon toga se navode Bartolove obveze, pa se tek nakon toga utvruje pravo "jednog od sinova bra", a oito je da bi klauzula o sudbini darovane zemlje nakon Bartolove smrti trebala biti stilizirana u jednoj neprekinutoj reenici. Protiv vjerodostojnosti te klauzule govore, dakle, njezina nejasnost i neobian i neuvjerljiv. poloaj meu ostalim odredbama. "Ugovorna kazna" za nepridravanje odredbi darovnice takoder je udnovata: ako knez iz nemara ne poalje onaj broj oklopnika na koji je obvezan, u iduem kraljevu pohodu poslat e dvostruki. U svakom sluaju, nevjerojatna dispozicija o pravu nasljedstva "jednog od sinova brae" i vrlo udna "ugovorna kazna" izazivaju sumnju u vjerodostojnost bilo kojeg sastavnog dijela isprave iz 1193. godine. Ipak, kako sastavlja te isprave nije u nju ubacio i Vinodol, i kako isprava sadri neke elemente koji djeluju vrlo vjerodostojno i sigurno nisu plod sastavljaeve mate, skloni smo prihvatiti stajalite da je isprava iz 1193. godine samo interpolirana, i to samo na onim mjestima koja su bila od prvenstvenog interesa za naruitelja, dok je u ostalim dijelovima sastavlja naprosto prepisao autentinu ispravu Bele III. 0 tome da su Krki knezovi ve i prije 1193. godine bili u posjedu Modrua i da je darovnica iz 1193. godine samo legalizirala njihov posjed vidi analize u: Margeti, op. cit., 26-27. L. M.

33

16. VOJVODA ANDRIJA POTVRUJE POVLASTICE SAMOSTANU SV. KUZME I DAMJANA (CD, III., 293-294) HRVATSKA (privilegij) 1198., 31. oujka

Andrija, vojvoda (dux) Zadra, cijele Dalmacije i Hrvatske i Huma (Jadere ac tocius Dalmacie et Chroatiae Chulmeque ux), potvruje samostanu sv. Kuzme i Damjana "sve zemlje koje su neko Kreimir i Zvonimir, hrvatski kraljevi i njihovi vladari, predali reenom samostanu trajnim pr.avom (iure perpetuo) i koje je nag stric kralj Stjepan (...) potvrdio, kao to se to nalazi u njihovim privilegijama (...). Uz to (...) odobravamo, kao to je to uinio i kralj Stjepan, da nitko osim opata i njihovih prepota ne sudi gostima, koje e oni moi dovesti iz bilo kojih krajeva da se na njihovim zemljama nastane, i da se te goste ne sili peatom i sudskim izaslanikom (cum sigillo vel homine) da dou pred bilo koga". (Zavrne klauzule.)

Vojvoda Andrija (budui kralj Andrija II.) potvruje samostanu sv. Kuzme i Damjana povlastice hrvatskih kraljeva i hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana i odobrava samostanu sudski imunitet. Isprava je znaajna jer se iz nje moe zakljuiti da je na uem hrvatskom podruju ve u XII. stoljeu vidljiva pojava dolaska slobodnih "gostiju". Iz isprave se vidi da je do toga naseljavanja dolazilo takoder i inicijativom veleposjednika (u konkretnom sluaju samostana) te da su hrvatsko-ugarski vladari davali toj inicijativi punu podrku. "Gosti" jog nemaju neku svoju posebnu autonomiju i samoupravu, ve su pod vlau "gospodara zemlje", tj. bilo kralja i njegovih organa bilo veleposjednika s dodijeljenim imunitetom. Tek u XIII. stoljeu dolazi do kvalitativno nove pojave, tj. do odobravanja znatnih povlastica "gostima" okupljenim u veem broju na odreenom teritoriju. Isprava je po svom sadraju identina ispravi istoga kralja izdanoj 1210. god. (CD, III., 99-100), koja je uporabljena i navedena u ispravi o nagodbi u sporu rogovskoga samostana s templarima, sastavljenoj od splitskog nadbiskupa Guncela 1229. godine (CD III, 315-318). Sadraj isprave iz 1198. nesumnjivo je autentian, premda ona nije predloena sudu prigodom spora s templarima. L. M.

34

17. VOJVODA ANDRIJA DAJE POVLASTICE ZAGREBAKOJ CRKVI (CD, II., 297, br. 280) SLAVONIJA. ZAGREB (privilegij, pravo suenja) 1198., 11. svibnja

LITERATURA: N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., 310-311. (...) Tvojem narodu i zagrebakoj crkvi - i to i Ugrima i Latinima i Slavenima (tam Hungaris quam Latinis seu Sclavis) podjeljujemo ovu slobodu: ako bi tko htio koga od tvoga naroda i od tvoje prije reene crkve tuiti (si quis aliquem de populo tuo et ecclesiepredicte in causam trahere voluerit), treba ga tuiti tebi iii od tebe postavljenim sucima, a nitko od toga tvoga reena naroda i crkve ne treba odgovarati neko pred drugim sucem. Ako pak ti iii suci ne biste htjeli suditi i netko bi htio tuiti zbog toga tvoje suce, tada e u ime tvoga ovjeka ili ljudi odgovarati pred naim banom ili pred naom milosti onaj sudac koji nije htio suditi (...)

Herceg Andrija, budui hrvatsko-ugarski kralj, podjeljuje ovime zagrebakoj crkvi pravo prvostupanjskog sudovanja nad svim stanovnicima podruja koja su ustupljena zagrebakoj crkvi. Time je zagrebaki biskup dobio znaajnu povlasticu, koja je ipak bila utoliko ograniena to se strana u sporu, nezadovoljna presudom, mogla obratiti ne samo kralju ili njegovom sucu nego i banu. Navoenje Maara, "Latina" i Slavena upuuje na to da su u to vrijeme slobodni "gosti" ve uvelike naseljavali Slavoniju, slino kao i ue hrvatsko podruje u okolici Zadra [vidi cit. (16.)]. Pod "Latinima" treba najvjerojatnije razumijevati doseljenike iz talijanskih podruja. L. M.

35

18. MARTIN MADIJEV PRAVI OPORUKU (CD, II., 314) ZADAR. DALMACIJA (oporuka, doivotno uivanje, poloaj udovice) 1199., 1. oujka

LITERATURA: L. MARGETI, Nae najstarije oporuke i rimsko-bizantsko pravo, ZPFZ, XXXI.., 1981., 434. Godine Gospodnjega utjelovljenja 1199., mjeseca oujka, prvog dana, indikcije druge, u Zadru, u vrijeme pak naega Emerika, uzvienog kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Rae, te Andrije, svijetloga mua, njegova brata, kao i Nikole zadarskoga izabranog (nadbiskupa) i sedam konzula. Ja, Martin, sveenik velike crkve svete Marije i duhovni otac kue Martina Madijeva svjedoim (testificor) na moju duu i izjavljujem s onom istinitou s kojom Krist postoji: pred dulje vremena (olim), kada je reeni Martin Madijev namjeravao usmjeriti ivotni put bojem sudu (...) gospoa Priba, njegova ena, sjedei uz svoga mua preda mnom i pred mnogima drugima uz pla je ovako rekaa: Oe (...), kako raspolae sa stvarima svoje kue (qualiterfactum omui tue isponis)? Kako joj Martin nije mogao tako glasno odgovoriti da bismo ga uli, njihov sin Dimine, koji je bio nazoan, ovako je progovorio svojoj roditeljici: Gospoo majko, vidimo da je moj otac vrlo slab da bi mogao govoriti, ali ako'se s time slae moj otac i vi, majko, ja u sve rei po redu kako je on raspoloio (orinavit) u Splitu dok je bio u punoj duevnoj snazi (dum esset in plena memoria). Otac je na to kimnuo (annuit) sinu neka govori, a majka se preutno sloila (tacendo consensit). Tada je Dimine rekao: Ti zna, majko, da je moj otac dok je bio u Splitu ovako naredio (precepit) svoj svojoj djeci i vrsto zapovijedao da za tvog ivota tebi ne nanosimo nikakva nasilja, nego da te potujemo kao majku i gospodaricu (te uti matrem et dominam honoremus), a ako bi ti umrla ili ula u neki samostan, tada ono to je u Splitu odredio (statuit), koliko o meni toliko o svemu (drugome), trebat e ostati vrsto i trajno. On je htio i naredio da se i ti s time sloi. Nakon toga Dimine se obratio svom ocu i rekao: Je li, oe, kako kaem. Otac je glavu priklonio (capud inclinando) i suglasio se s rijeima sina i onako kako je mogao potvrdio njegove rijei. Majka, uvi to, utjela je i nita protivno nije rekla ni protiv koga. Kako sam to vidio i uo i kako me upozorio Nikola izabrani (nadbiskup) da svjedoim, ja sam izrekao istinito svjedoenje (verum testimonium) pred njim, izabranim

36

(nadbiskupom), Vitaom, sveenikom Sv. Petra i Grgurom Zilumbuli, pridodanim svjedocima. A ja Bla, akon Sv. Stoe i zadarski notar, po zahtjevu (rogatu) reena Martina sveenika napisao sam ovu ispravu svjedoenja (hanc testamenti cartam), onako kako sam uo, osnaio je (roboravi) i stavio uobiajeni znak. Notarski znak.

Isprava, sauvana u originalu, sadri svjedoenje sveenika Martina koji je bio nazoan uz samrtnu postelju nekog Martina. Isprava zasluuje viestruku pozornost. Ona jo nije prava notarska isprava (instrumentum) u smislu kasnijeg prava. Notar je oito nije prethodno ubiljeio u svoju biljenicu pa tek nakon toga pristupio izradi isprave, koju e uruiti stranci. to je sadraj izjave koju je notar Bla sastavio u obliku "isprave svjedoenja" (carta testamenti)? Svjedok iskazuje da je pred njime "oporuitelj" znacima izjavio da ostaju na snazi njegove raspolobe uinjene u Splitu. Ipak, iz sadraja te raspolobe ne vidi se kakvog su sadraja te raspolobe, a to znai da e honorati, osobe koje su neto dobile raspolobama za sluaj smrti, morati posebno dokazivati valjanost forme i sadraja tih raspoloba. Dobiva se dojam kao da se htjelo zatajiti pravi domet raspolobi u Splitu i kao da su one na neki nain bile na tetu oporuiteljeve ene, za koju se u ispravi opetovano istie da je "utnjom dala pristanak" i da nije nita rekla "ni protiv koga". Za nju se predvia da e ona po muevoj smrti biti "mater et domina", ali se iza toga lijepoga i asnoga naziva krije zapravo prilino lo poloaj udovice. Ona ima, slino mletakoj "donna et madonna", samo pravo na stan i hranu, i to dok "poteno ivi", drugim rijeima, ona nee dobiti dio ostavine iza mua niti u pun vlasnitvo (kao sustjecateljica) niti na "uivanje" (zapravo vrstu ogranienog vlasnitva). Njezin je poloaj dakle mnogo loiji nego u bizantskom pravu, iji su se tragovi u obiteljskom pravu dugo sauvali u Zadru. Kao da prisustvujemo prijelazu od razmjerne enine ravnopravnosti prema punoj vlasti mukaraca (mua i sina) u kui, prijelazu koji je priblino u isto doba ostvaren u Mlecima. Sin obeava da e "potovati" majku, a majci ne preostaje drugo nego da uti. Oporuka je u izravnoj suprotnosti s rimskim ( C. 6, 23, 29, 2 iz god. 531.) i langobardskim (Liutprand, cap. 6) pravom, koja ne doputaju da oporuitelj izrazi svoju volju pukim znacima, npr. kimanjem glave. L. M.

37

19. KRALJ ANDRIJA II. POTVRUJE POVLASTICE ZAGREBAKOJ CRKVI (CD, III., 147-149) ZAGREB. SLAVONIJA (povlastice Crkvi, descensus, smjetaj, desetina, tribut) LITERATURA: N. KLAI, cit. (17), 312-314. (Kralj Andrija II. u svojoj ispravi potvrenoj zlatnim peatom, nakon invokacije, arenge i notifikacije nastavlja): Kada smo (...) kretali u Svetu zemlju, doli smo do zagrebake biskupije i zagrebakog kaptola (monasterium Zagrabiense) podignutog od (...) kralja Ladislava, koji je zemlju Slavoniju ili banat od idolatrijske zablude priveo kranstvu i podloio ugarskoj kruni i koji je u istom banatu ustanovio biskupiju pa smo ga dali posvetiti od preasnog biskupa. Biskup i kaptol toga mjesta zatraili su nas i ponizno zamolili da im zlatnim peatom potvrdimo sve povlastice o posjedima, zemljama i slobodama i drugim prihodima podijeljene od svetoga kralja Ladislava, prvog osnivaa crkve, zatim od naih prethodnika, osobito od naega brata (...) kralja Emerika i konano od nas (...). Mi smo dali da na kancelar Ugolin sve te povlastice pred mnotvom proita od rijei do rijei te ih obnavljamo (renovando) i potvrujemo zlatnim peatom te dodajemo---- i odluujemo (1) da ubudue ni jedan ban Hi vojvoda bilo kraljevskog porijekla bilo od ugarskih velikaa ne smije ljude (populos) reene crkve pozivati pred sebe na sud bilo kojem prigodom niti u bilk) kojoj prigodi (descendere) ili zahtijevati boravak (descensum petere) ili pak zahtijevati kunovine ili druga podavanja bez obzira rta to kako se zovu, ve naprotiv vrsto zapovijedamo banu ili vojvodi postavljenim na to podruje u odredeno vrijeme (2) da biskupu uplauje desetine iz svih kunovina i svih podavanja bez obzira na njihovo ime, u punom iznosu, bez suprotstavljanja i odgaanja, i to na cijelom biskupskom podruju. Neka (ban ili vojvoda) sili na plaanje desetina od svih trnih pristojba i lukih prihoda, a ako neki ne bi htjeli plaati, neka ih na to sili tekim globama da bi se drugima utjeralo strah u slinim prigodama. (3) Nadaije vrsto odreujemo da crkveni ljudi bilo da pripadaju biskupu bilo kaptolu ne moraju plaati podavanje (tributum) ni na kojem trgu, a takoer kraljevi poreznici i solari neka ne dolaze na biskupov trg radi obavljanja svojih poslova protiv volje biskupa i njegovih 1217.

38

slubenika. Ako bi ih se nalo u tome, neka ih se zadri u zatvoru 40 dana i neka izgube sve stvari koje su tada imali kod sebe. (4) Posebno dodajemo i odreujemo: premda ni jedan kralj nije dosada kovao kraljevski novac na podruju banata i vojvodstva, ipak, ako bi to uinili nai nasljednici, to ne vjerujemo, nee se siliti crkvene ljude biskupa i kaptola da pri prodaji i kupnji davaju robu za taj novae, a ni novarski slubenici neka se ne usude doi na biskupov trg radi zamjene novca (causa exercende monete); ako bi ih se u tome nalo, neka ih biskupovi slubenici uhvate i zadre u zatvoru 40 dana i neka izgube sve stvari koje se tada nadu kod njih. (Nakon toga slijede vrlo stroge sankcije, koroboracija, datum s klauzulom kancelara i dignitarij te godina kraljevanja Andrije.)

U literaturi se osporila vjerodostojnost ove isprave koju da je dao sastaviti zagrebaki biskup Stjepan II. neposredno prije 1227. godine i onda je dao na potvrdu papi Grguru IX. Dokaz za tu tvrdnju bila bi okolnost da ve tada, tj. 1227. godine, ni biskup ni kaptol nisu imali original te isprave, premda je prolo tek deset godina od njezina izdanja (N. Klai). Medutim, treba uzeti u obzir da je Andrijin sin Bela IV. potvrdio poviastice dane zagreakoj crkvi ispravom od 22. prosinca 1269. (CD, V., 507-508) koja je sauvana u originalu i u kojoj je doslovice naveo "od rijei do rijei" tekst ove isprave koja je bez sumnje predloena Beli na potvrdu u originalu jer kralj istie: Potvrujemo i priznajemo privilegij naega najdraeg oca izdan pod zlatnom bulom (...) jer nije ni sastrugan ni brisan ni izmijenjen u bilo kojem svojem dijelu (non abrasum non cancellatum nec in aliqua sua parte viciatum). Bela je usto u svojoj ispravi dodao zagrebakoj crkvi neke daljnje povlastice a neke ponovio. Kako je i inae sastav isprave s njezinim formulama besprijekoran, a sadraj poviastice odgovara znaajnoj ulozi koju su hrvatsko-ugarski vladari namijenili zagrebakoj crkvi, nema nikakva razloga sumnjati u njezinu autentinost. Prema toj ispravi kralj Andrija potvruje zagrebakoj crkvi punu sudbenu viast nad njezinim ljudima i zabranjuje banu i drugim funkcionarima traenje smjetaja (descensus) i podavanja uz istodobnu obvezu da za biskupa sabiru desetine svih prihoda s cjelokupnog teritorija obuhvaenog crkvenom vlau zagrebake biskupije. Kralj ujedno oslobada zagrebaku crkvu i njezine podanike od plaanja trnih pristojba i ak od prisilne zamjene novca, kojom je Andrija II. inae ostvarirao lijepe koristi. Bela IV. ve je sredinom XIII. stoljea uveo nov porez, tzv. collecta septem denariorum, umjesto svakogodinje zamjene novca. Upravo zbog toga u spomenutoj ispravi iz 1269. godine Bela IV. oslobada zagrebaku crkvu od toga novoga poreza, koji je zamijenio staru zamjenu novca, o kojoj je rije u analiziranoj Andrijinoj ispravi. L. M.

39

20. KRALJ ANDRIJA II. POTVRUJE ZAGREBAKIM KANONICIMA NJIHOVE POSJEDE (CD, III., 150-157) ZAGREB. SLAVONIJA LITERATURA: N. KLAI, cit. (17.), 403-404. Wiens 1217. N.

(Nakon uobiajenih uvodnih formula u popisu zemalja koje kralj Andrija II. potvruje zagrebakom kaptolu navodi se medu ostalim:) (...) u skladu s privilegijem kralja Emerika, naega brata (...), ove smo im slobode odobrili: svi ljudi koji joj (zagrebakopj crkvi) pripadaju nisu obvezni da davaju ni banu ni vicebanu ni ikom drugom u povodu bilo koje stvari ni hranu ni smjetaj ni kunovine (in marturinis) ni u sudovanju (in iudiciis). Uz to (...) Ciriak, zagrebaki prepot (...) predao je u zatitu i jurisdikciju zagrebakog kaptola svoje zemlje i zemlje svoje brae Quincijana i Bokana Kainu s Blaguom, otokom uz rijeku Savu s nekom zemljom Tupal (...), i to tako da zagrebaka crkva primi u krilo svoje zatite i njihove osobe i njihove posjede i da te zemlje (...) ne otudi od njih i njihovih potomaka, nego da sauva i njih i njihove potomke u miru i dunoj slobodi. A oni sa svoje strane neka slue podavanjem (de censu) iz svojih zemalja u vezi s dva dijela kunovine, dok trei dio pripada njihovim vlasnicima (tercia que ad suos dominos pertinet). Zbog vjerne slube koju nam je prepot Ciriak ukazivao, odobravamo kraljevskom darelji ou (regia libertate) da spomenuti Bokan i njegovi nasljednici nisu duni ni oni sam ni njihovi podlonici (eorum populi) ni banu ni podbanu ni u pogledu sudovanja (in iudici ni u bilo kojoj drugoj stvari iii u drugim slubama, nego da s ostalim podlonicima (populis) koji pripadaju crkvi trajnim pravom uivaju slinu slobodu. Ako bi pak reeni Bokan bio tuen o nekoj tako vanoj stvari da je kaptol zagrebake crkve i njegovi slubenici (ministeriales) ne bi mogli do kraja raspraviti (ad plenum diffiniri), elimo da njega i njegove potomke sudi iskljuivo kraljevska sudska vlast jer su od svih (drugih) oslobodeni (...) (...). Svakako, kako elimo da spomenuta crkva uiva punu slobodu, potvrujemo darovanje to ga je uinio neki Egidije, kojeg smo oslobodili banske jurisdikcije (...), i to tako da on i njegovi nasijednici pod naslovom dodijeljene im od nas slobode (sub concesse per nos libertatis titulo) trajno pripadaju crkvenoj vlasti (ad iurisdiccionem eclesie) sa svojim zemljama i podanicima, koji na njima stanuju i sa svim prihodima u kunovini i ostalom.

40

1. Isprava uz ostalo potvruje povlasticu kralja Emerika po kojoj su posjedi i ljudi zagrebakog kaptola izuzeti iz vlasti bana i upana. Kaptolski posjedi postali su tako vlastelinstvo sa sudskim i ekonomskim imunitetom. 2. Isprava otkriva sloenost vladajue klase hrvatsko-ugarskoga drutva. Ciriak i njegova dva brata "stavljaju sebe i svoja imanju pod zatitu" zagrebakoga kaptola i potpadaju ubudue pod njegovu jurisdikciju. Oni ne daruju svoja imanja kaptolu, to se vidi iz odredbe po kojoj treina kunovine pripada vlasnicima, tj. Ciriaku ili jednome od njegove brae. Ipak, ako Ciriak ili koji njegov brat umre bez potomaka, njegova e oasna imovina pripasti kaptolu. Po svemu se ini da je jedan brat, Bokan, bio do dodjele privilegija vezan svojom slubom uz bana. Nakon privilegija Bokan potpada pod vlast kaptola, ali on ne postaje "kaptolski ovjek", ve kraljev ovjek, izuzet od banske vlasti i podvrgnut kaptolu i u vezi s prihodima sa svoga imanja i u pogledu
"obine" sudbenosti. U vanijim stvarima on potpada iskljuivo pod kralja. On dakle u naelu ostaje "kraljev sluga", serviens regis, to se vidi i iz isprave iz 1221. god. u kojoj ga Andrija II naziva "nag ovjek Bokan, brat zagrebakoga prepota Ciriaka". L. M.

41

21. KRALJ BELA POTVRUJE VARADINU POVLASTICE (CD, III., 186-187) VARADIN. SLAVONIJA (gradski privilegiji) 1220.

LITERATURA: Z. TANODI, Izpravnost varadinske darovnice iz godine 1209., asopis za hrvatsku poviest, I., 1942., 289-315; N. KLAI, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb,. 1976., 298-300. U ime Svetoga Trojstva i nedjeljiva jedinstva. Bela, po milosti Bojoj stalni kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije, Rame, Srbije i Vladimirije, sin prejasnog kralja Andrije. Kraljevska uzvienost obiava dodijeliti korisna dobroinstva svojima vjernima, koji trae opravdane stvari, jer to zahtijeva i snaga pravednosti, a i razumni poredak. Zbog toga kako su nai dragi i vjerni gosti (hospites) koji ive u gradu Varadinu (in villa Worost) doli pred nas i potuili se u vezi sa slobodom koju im je dodijelio kralj Andrija, na slavni otac, i koju im je potvrdio svojom povlasticom, za koju su nam reeni gosti izjavili da su je izgubili zbog poara nastalog u kuama, mi smo utvrdili istinu preko naih vjernih slugu, tj. Stjepana, zagrebakog biskupa, bana Salomona, upana Petra brata upana Osla i drugih vjerodostojnih (svjedoka) i uvidjeli da je njihovo trae je opravdano i poteno, pa smo im povratili (restituere) njihovu slobodu i na dostojni je nain potvrdili naom trajnom povlasticom. Dakle, sloboda naih navedenih gostiju sastoji se u ovome: (1) upan (comes) ili njegov pomoni upan (suus comes curialis) neka nemaju ovlast da im (inter eos) sude, nego neka postave sebi koga hoe za suca (iudicem), kojeg inae zovu "rihtarom" (rihtardum); (2) ako bi stranac zapodjeo spor s graanima (cum burgensibus) toga grada, neka stvar presudi pomoni upan s rihtarom, pa ako stranac izgubi spor, obvezan je globom (iudicio) svome pomonom upanu, a graanin svojem rihtaru; (3) ni jedan graanin nije duan plaati podavanja (tributum), osim ako ide u Njemaku sa svojom robom, (u kojem sluaju) neka plaa tri denara za svaka natovarena kola; (4) isti gosti duni su plaati upanu te tvrave na dan sv. Martina 12 denara od svakoga dvornog mjesta pa to treba da sabere njihov sudac, a kad god se upan tvrdave mijenja, duni su mu dati 20 kablova vina, 100 kruhova i jednoga vola; (5) ako bi koji od njih umro bez izravnog nasljednika (herede carens), neka slobodno raspolae svojim nekretninama bilo u korist crkve bilo kojega god od svojih roaka; (6) ako bi neki od njih htio otii iz

42

grada, moe slobodno otii nakon to proda sve svoje zgrade; (7) ako bi pak koji gradanin pretrpio tetu u svojim stvarima od nekoga stranca i gradanin bi prepoznao toga zloinca u svojem gradu, neka im sudi rihtar toga grada; (8) (navode se mee varadinskoga distrikta). Nai pak pristavi neka budu Otokar iz grada Grebena i Selko, stanovnik grada Pritice. Da se pak ovo nae darovanje ne bi nikad ponitilo, dali smo ovu ispravu osnaiti naim peatom. Uinjeno rukom (Datum per manus) od Ivana, u to vrijeme naeg notara. U vrijeme Guncela, splitskoga nadbiskupa (slijede imena i funkcije ostalih dostojanstvenika). U godini 1220. nakon utjelovljenja i prvoj godini naega kraljevanja.

Isprava, sauvana u originalu, navodi se ovdje, osim opisa mea i dignitarija, bez skrai anja da bi se preko nje upoznalo s uobiajenim formulama razvijene arpado ievske kraljevske kancelarije: u protokolu nalazimo na invokaciju i intitulaciju, u sredi njem dijelu isprave (corpus) na arengu, dispoziciju i koroboraciju, a u eshatokolu na nota evu formulu, dignitarij i dataciju. Ve je kralj Andrija izdao 1209. godine privilegij Varadinu, ali je taj dokument izgorio, pa je zato dolo do ispostavljanja nove isprave u 1220. godini. Postoji dodue isprava iz 1209. godine, koja nije autentina, pa se zato njezine formulacije ne mogu prihvatiti kao pouzdane. Isprava sadri u lapidarnoj formi povlastice koje se i inae mogu nai u slavonskim privilegijima, izdanim gradovima: slobodan izbor naelnika; slobodno raspolaganje imovinom ako gradanin nema potomaka; slobodan odlazak iz grada. Ipak ima i nekih odstupanja: u sporovima sa strancima sudi uz naelnika - gradskog suca jo i upanijski organ; gradani su osloboeni carina i maltarine, osim ako izvoze robu u Njemaku; graani nisu posve oslobodeni obveza prema varadinskom upanu. Neautentina isprava iz 1209. god. spominje i oslobaanje od poreza na prevoenu robu u visini 30% (tricesima), ega u ispravi iz 1220. godine nema, pa je taj mali ali vrlo vani umetak moda pravi razlog sastavljanja krivotvorine. Blizina njemakog pravnog podruja ima za posljedicu da se gradski naelnik u ovoj ispravi zove rihtardus. L. M.

43

22. KRALJ ANDRIJA II. POTVRUJE IBENANIMA POVLASTICE (CD, III., 204-205) IBENIK. HRVATSKA Literaturu, tekst i analizu teksta vidi cit. (30.). L. M. 1221.

44

23. NAKNADA TETE U KAZNENOM POSTUPKU (CD, III., 261-262) SLAVONIJA (kazneni postupak, dokazna sredstva, boji sud, dvoboj, naknada tete) 1226.

(Bela, "mladi kralj" - rex primogenitus regis Ungarie - u svojoj ispravi kae ovo:) Neki ovjek po imenu Egidije tuio je Muterina (...) zbog osljepljenja svoga brata Pavla pa smo donijeli odluku (...) o bojem sudu dvobojem (ad examen duelli iuicavimus). Kako reeni Muterin nije doao niti (koga) poslao u utvreno vrijeme, osudili smo ga na 200 maraka na ime osljepljenja i na ime tete to ju je poinio. Ali, kako se stvar ticala (attinebat) naega dragog i vjernog magistra Stjepana, zagrebakog biskupa, 'a njegovu smo mu molbu povjerili da uspostavi meu njima blau pomirdbu (pacem le 'orem). Biskup (...) je donio odluku da reeni Muterin plati svome protivniku 150 marak.. ali, kako nije imao odakle platiti, zamolio je reena biskupa pred naim pristavom ezom Chetom i pred mnogima drugima da navedeni novae plati svom protivniku uz alog itavoga svoga imanja (pro predio suo toto) to ga je imao izmeu Drave i Mure, .li pod ovim uvjetom: ako do idueg Boia ne plati, tada ne samo da gubi cjelokupno manje nego nema vie nikakva zahtjeva o imanju protiv biskupa. Kako on nije htio platiti reeni iznos do reenog roka prema uglavku to ga je sam postavio, unato tome to mu je rok produen do Uskrsa, po savjetu i suglasnosti svih naih velikaa dosudili smo biskupu u trajno vlasnitvo (in perpetuum) spomenuto Muterinovo imanje Bistricu i otok Siget (...) (Zavrne klauzule).

Rije je o kaznenom predmetu koji se odnosio na lanove vladajue klase. Tuitelj Egidije bit e ona ista osoba koju je kralj Andrija jednom prigodom oslobodio od slube banu, na koju su bili obvezani njegovi preci i on sam, i uzdignuo ga meu svoje sluge, tj. u rang plemia. Muterin je moda ona ista osoba koja se godinu dana ranije spominje u jednoj ispravi mladoga kralja Bele (CD, III., 245-246) pod imenom Motmerus i koja je takoer u dvoboju (per examen iudicii, duellum) izgubila neki slavonski posjed. Svakako je i taj Muterin vrlo imuna osoba, koja je, slino Egidiju, bila, ini se, u

45

nekom odnosu ovisnosti prema zagrebakoj crkvi (o tome CD III, 245-256). Ako je tako, postaje razumljivim navod isprave da se stvar ticala zagrebakog biskupa. Kralj i zagrebaki biskup djeluju vrlo slono. Kralj donosi presudu o dvoboju, a biskup svojom intervencijom ublaava presudu i u nagodbenom postupku utvrduje naknadu tete na 150 maraka. Ta svota je jog uvijek golema jer npr. grad Biha kao cjelina udovoljava svojoj paualnoj godinjoj novanoj obvezi prema kralju s 15 maraka. Prema tome, bilo je vie nego sigurno da Muterin nee moi platiti taj iznos u razmjerno kratkom roku, pa je zato bilo jasno da e izgubiti svoje zaloeno zemljite. Nakon to je rok plaanja nagodbena iznosa od 150 maraka proao, zaloeno zemljite prelazi u vlasnitvo zagrebakog biskupa, a kralj analiziranom ispravom utvruje ("dosuuje") tu okolnost. Ali, gdje je tu korist za Egidija? Kako on potpada pod biskupovu jurisdikciju, vjerojatno mu je bisk p dao steeno zemljite na doivotno uivanje. L. M.

46

24. PRODAJA ZEMLJE POVEZANA SA ZAMJENOM (CD, III., 269) TROGIR. DALMACIJA (prodaja, zamjena, concambium) 1227., 23. svibnja

LITERATURA: L. MARGETI, Stvarna prava, cit. (1), 87. U ime Krista. Godine njegova rodenja 1227., desetih kalenda lipnja, indikcije 15, uinjeno u Trogiru, u vrijeme asnog biskupa Treguana, kneza Ilije, sina Grubie, sudaca 2 Kaota i Saladina, u nazonosti svjedoka koji su nie navedeni. Ja Katarina, ki Budia, 3 izjavljujem i priznajem da sam primila od tebe Blaa rnote deset perpera u ime cijene (nomine precii) za zemlju pri Kaarima koju sam prodala tebi i tvojim nasljednicima (tibi 4 5 tuisque heredibus) da je trajno posjedujete (perpetuo possidendam), a na ime zamjene (nomine concambi) jedan korak (unum passum) zemlje u duinu i irinu pri Maslinama, i 6 to od tvoje zemlje, i to sam tako prodala navedenu zemlju tebi i tvojim nasljednicima da je moe slobodno prodavati, darovati i posjedovati nasljednim pravom. Ako bi te tko 7 ometao na toj zemlji, bit u obvezna urediti stvar Svjedoci su toga sveenik Marin i Nikoleta. I ja Ivan, zakleti notar Trogira i crkve sv. Lovra, kanonik (formalno)
1 2

Invokacija. Datum. 3 Isprava je pisana u subjektivnom stilu. 4 Iz te klauzule moe se zak iti da se u dalmatinskim gradovima zadrao pojam obiteljskog vlasnitva. Na kupljenu nekre Mu imaju pravo (tzv. oekivano pravo, Wartrecht) i kupevi potomci. 5 Prodavatelj istie s rijei perpetuo da nije za sebe zadrao nikakvo pravo. 6 U Splitu i Trogiru prodaja se esto obavlja u obliku fiktivne zamjene vee ili manje zemlje za simboliki, beznaajan komad zemlje, a "kao dodatak" daje se novae (koji zapravo ima funkciju cijene). Razlog toj zanimljivoj i udnoj prodaji u obliku zamjene jest elja da se izbjegne roako pravo prvokupa i otkupa, kojemu nije bilo mjesta pri zamjeni (i darovanju). Isprava je nespretno sastavljena, jer prodavatelj ipak dvaput istie da je rije o prodaji ("prodala sam"). 7 Klauzula jamstva za evikciju.

47

pozvan (vocatus) od obiju strana i zamoijen od reene Katarine, napisao sam ovu ispravu i osnaio je uobiajenim znakom.

Isprava je oito samo doka a ne dispozitivna. Valjanost posla ovisi o plaanju cijene. Podrobnije L.Margeti, O jav .' vjeri, op. cit. (3), 5-79, osobito 53 i d. Notareva klauzula odaje poznavanje notarskih fo ula, nastalih dobrim dijelom kao posljedica oivljenog interesa za rimskopravna na"ela i formalnosti (vocatus, rogatus) koje se vrlo slobodno rabe, pa zato ovdje ne na azimo u srednjovjekovnim formularima vrlo uobiajene formule komplecije (npr. post traditam complevi). L. M.

48

25. PRODAJA NEKRETNINE U OBLIKU DAROVANJA I PROTUDAROVANJA (CD, III., 387) ZADAR. DALMACIJA (egzaminator, prodaj a, "talion", darovanje, defensija) 1233., 6. listopada

LITERATURA: L. MARGETI, Darovanje i protudarovanje u baanskim ispravama 14. i 15. stoljea, KZ, 5., 1972., 129-141; ISTI, O javnoj vjeri, cit. (3.), 70-72. U1 ime Krista, godine njegova utjelovljenja 1233., mjeseca listopada, dana estoga, indikcije sedme, u Zadru, u vrijeme gospodina Jakoba Tiepola, uzvienog duda Mletaka, i Ivana, asnoga zadarskog nadbiskupa, i Ivana Michaelisa, slavnoga kneza. Ja2 Ivan (Cancius) sin Kuzme Panismilija zbog ljubavi i potovanja koje osjeam prema tebi, gospodo Bona, nadstojnice (abbatissa) samostana redovnica svete Marije, darovao sam tebi neku svoju zemlju koja lei na Pamanu (...) da je ubudue (...) s pripadcima ispod zemlje i iznad zemlje ima, dri i tvojim sljednicima (successoribus) trajno ostavi s punim pravom i ovlatenjem prodati, dati, darovati, u zalog dati, raspoloiti za duu, obraivati, nasaivati, zamijeniti i uope otuditi3 (cum plena virtute etpotestate vendeni, dandi, donandi, pignori locandi, pro anima iudicandi, colendi, plantandi, comutandi et omnimoe alienandi), s time da tome ne moe nitko prigovoriti (nullis contradicentibus). Za to darovanje (ob cuius donacionem) ti, reena gospodo Bona, dala si mi za protuinidbu (dedisti mihi pro talione) 45 libara malih denara. Zbog toga trebam i obvezan sam tebe od svih zatititi i obraniti (discalumniare et defenare) uz
1 2

Poinje protokol s invokacijomi datacijom. Poinje dispozicija. Rije je o pro i koja je sastavljena u obliku darovanja i protudarovanja, bez sumnje radi izbjegavanja roac og prvokupa i otkupa. 3 Nabrajanje ovlatenja koja ima stjecatelj stalni je sastavni dio isprava poevi od postklasinog rimskog prava. Ne samo postklasino rimsko i srednjovjekovno pravo nego ak i postglosatorska doktrina shvaale su vlasnitvo kao skup ovlatenja. Dakako, nabrajanje najee ovisi o notarevoj erudiciji i obino nema pravog konstitutivnog znaenja.

49

moje osobno jamstvo i svih mojih dobara (super me et omnia mea bona).4 Uinjeno i potvreno u nazo nosti ovih pozvanih svjedoka: Vocena de Matafaro, Grube de Lisica. Ja Firmin, Marino sin, egzaminator, pisao svojom rukom.5 Jo Rajnerije, zadarski notar, bio sam nazoan na p eziv, pa sam napisao kako sam uo, osnaio i oznaio uobiajenim znakom (interfui rogatus, at audivi scripsi, roboravi et signo consueto signavi). L.M.

4. Klauzula jamenja za evikciju. 5 0 egzaminatorima u Dalmaciji v. podrobno L. Margeti, Funkcija i porijeklo slube egzaminatora u srednjovjekovnim komunama Hrvatskog primorja i Dalmacije, Starine, 55., Zagreb, 1971., 191210.

50

26. VOJVODA KOLOMAN DAJE POVLASTICE VIROVITICI (CD, III., 422-423) VIROVITICA. SLAVONIJA (gradski privilegiji) LITERATURA. N. KLAI, cit. (21.), str. 303-304. 1234.

Koloman, po milosti Bojoj kralj i vojvoda cijele Slavonije, eli spas i sve dobro svima koji e razmotriti ovu ispravu. Mudrost nalae da se pismenim svjedoenjem potvruju one stvari koje se obavljaju u vremenu da ne bi postale nesigurne njegovim protekom. Neka znaju svi koji ive sada i ubudue da smo naim gostima u velikom gradu Virovitici (magna villa Wereuche), kako onima koji sada tamo borave tako i onima koji e kasnije pristii, podijeliti slobodu (1) da mogu slobodno doi sa svim svojim pokretninama (pecuniis) i otii kamo ele bez ikakva umanjenja svih svojih prava, bilo svojih prodanih kua bilo svojih drugih (stvari). (2) Uz to im odobravamo, ako bi neki od njih umro bez izravnih nasljednika, da moe slobodno raspolagati svojim pokretninama i svime to ima u korist bilo koga, i to bilo svojih rodaka bilo za spas due. (3) Nadalje odredujemo da su nam duni plaati 4 libre (pondera) mjesne vage (cum statera loci) od svakih vratiju (de qualibet porta), ako bi bilo vie nastamba u jednom dvornom mjestu (curia). (4) Uz to odreujemo da im ne moe suditi u njihovim stvarima ni jedan drugi sudac nego samo njihov naelnik (villicus) koji u to doba obavlja slubu, i to s prisegnutim gradanima toga grada koji budu predvideni i odredeni da obavljaju sudske poslove (ad faciena iudicia). (5) Uz to im odreujemo u skladu s njihovom slobodom da mogu izabrati naelnika grada, jednoga meu sobom kojega hoe i kojega emo potvrditi, i ostavljamo im na volju da ga mogu godinje mijenjati nakon to proe vrijeme dosadanjeg naelnika grada. (6) Takoer odluujemo da nisu duni davati podavanja (tributum) ni na kojem drugom mjestu. (7) Nadalje odreujemo i doputamo im da nisu duni dati konje i kola, to se zove povoz (pows), niti obavijati glasniku slubu (legationes deferre), kao ni dati bilo kakve ivene namirnice (victualia), osim u jednom dam u znak poasti (pro munere), a (isto tako) ni ivene namirnice za bana koje se zovu zalaznina (zalusina). A da se ta sloboda od nas odobrena ne moe povui, odobrili smo da se ta naa isprava ojaa naim peatom, nakon to su se s time sloili i to predloili svi nai sluge (consensu et consilio omnium iobagionum nostrorum), naime, ban Jula i njegovi sinovi, Jula tavernik, Nikola, upan zaladski,

51

Opoj, upan omoski, Juraj, upan vukovarski i drugi. Dano u godini utjelovljenja 1234.

Brat Bele IV., vojvoda Koloman, razvio je prije provale Tatara u nau zemlju ivu aktivnost u unapreivanju Slavonije. U toj njegovoj djelatnosti osobitu pozornost privlai njegova briga u vezi s dodjelom povlastica skupinama stanovnitva okupljenim u veim mjestima. Moda je najbolji primjerupravo "veliki grad Virovitica", iji gradani dobivaju tipine gradske slobode: pravo slobodnog odlaska i pravo slobodnog raspolaganja imovinom pravnim poslovima za sluaj smrti, ako gradanin nema potomka; pravo izbora vlastitog naelnika, koji e samostalno suditi "s prisegnutim prisenicima"; oslobodenje od carina i maltarina i osloboenje od raznih sluba i podavanja vojvodi, osim razmjerno male obveze smjetaja. Na dotadanji poloaj mjesta ovisnog o upanijskoj vlasti podsjea samo osnovno podavanje koje Virovitica plaa "od svakih vratiju", a ne paualno. L. M.

52

26a. IZ RAPSKOGA "PROTOSTATUTA" (CD, III., 1905., 421, br. 366) RAB. KVARNER DALMACIJA (bannum, boji sud, ubojstvo, statuti) 1234., 5. prosinca

LITERATURA: L. MARGETI, Rapski protostatut iz 1234. god., VPAR, 38., 1966., 105-117. (..) hoc bannum fieri (..) amodo in antea usque ad purificacionem beate Marie mensis februarii primitus uenturum et ab inde usque ud vnum annum (..) si quis uunerauerit (.!) aliquem huius terre cum gladio aliquo, uel cum lapide seu ligno, qui hoc fecerit , soluat viginti quatuor perperos bonos, de quibus dominus comes octo habeat, communitas VIII. et qui malum sustinuerit VIII. (..) Et si non habuerit, unde soluere posset, perdat manum dexteram, et si de ilia percussione fuerit mortuus soluat centum perperos, de quibus comes tertiam partem habeat et uxor defuncti uel eius filii seu parentes duas partes, et expellatur de hac ciuitate et nunquam in ea redeat nec cum uoluntate parentum interfecti; et si non habuerit, unde soluere posset et captus fuerit, suspendatur. Preterea quicunque furatus fuerit aliquas res et inuentus fuerit, pro unoquoque soluat decem et bannum curie; (..) Item qui fecerit indicaturam super hominem qui ferrum portare debuerit, iuret quod per fraudem neque per ullum ingenium seu malam uoluntatem e furto sibi facto fecit inicari (..) si quis fuerit interfectus et interfector negaret et pro mortuo nullus esset qui per helium uellet probare mortem illius hominis tunc debet per communitatem poni bellatorem ad probandum, et quotquot fuerint inuenti culpabiles de morte illius mortui, soluant bannum (.) (...) zapovijedamo da se uini ovaj proglas (...) ako bi tko ranio koga iz ovoga grada kakvim maem ili kamenom ili drvetom - tko to uini, neka plati 24 dobra perpera, od kojih gospodin knez neka ima 8, opina 8, a onaj koji je pretrpio zlo 8 (...) A ako nema odakle bi mogao platiti, gubi desnu ruku; a ako je od onog udarca umro, neka plati 100 perpera, od kojih knez neka ima trei dio, a ena umrloga ili njegovi sinovi iii rodaci dva dijela, i neka se protjera iz ovoga grada i neka se nikad u njega ne vrati ni uz suglasnost rodbine ubijenoga; a ako nema odakle bi mogao platiti i bude uhvaen, neka se objesi. Nadalje, ako bi tko ukrao neke stvari i bio pronaen, svaki put neka plati deset(erostruko) i globu kurije (...) tko prijavi ovjeka, koji bi trebao nositi eljezo, neka se zakune da ne prijavljuje o poinjenoj krai ni prijevarno ni po (zbog)

53

namjeri ni po zloj volji; (...) ako bi tko bio ubijen, a ubojica nijekao, a za umrloga ne bi bilo nikoga tko bi dvobojem htio dokazati smrt onoga ovjeka, tada treba opina postaviti borca za dokazivanje i svi oni koji budu utvrdeni kao krivci za smrt onoga mrtvoga neka plate globu (...)

Dokument iz 1234. god. ima nekoliko formalnih i sadrajnih osobina koje ga znatno razlikuju od forme i sadraja sauvanoga Rapskoga statuta iz 1326. god. Prije svega, on sadri rije bannum u vie znaenja. Prvo od tih znaenja odnosi se na cjelokupni sadraj dokumenta, tj. na ukupnost propisanih normi: hoc bannum fieri iubemus. Ovdje se bannum moe prevesti sa "zapovijed", "proglas". Drugo znaenje odnosi se na novanu kaznu u korist rapske kurije: kradljivac treba platiti oteenom deseterostruku vrijednost ukradene stvari et bannum curie. Zaudo, ne kae se kolika je ta globa koja pripada kuriji. Isto znaenje ima bannum u odredbi po kojoj, ako je vie njih sudjelovalo u ubojstvu, svaki pojedini plaa opini bannum (tj. ne plaaju svi zajedno jedan bannum). Tree znaenje ima bannum u odredbi po kojoj, ako je opina duna plaati za neko zajedniko zlo(djelo), u prvom redu treba platiti tetnik, a ako on iz bilo kojeg razloga ne plati, plaa knez - vjerojatno uz pravo regresa prema tetniku i ostalim opinarima. Ovdje se rije "bannum" odnosi na zabranjeno djelo. Naziv bannum doao je u Rab iz Italije, gdje ga je uvelo jog rano karolinko zakonodavstvo. Dok se u dokumentu iz 1234. god. spominje boji sud, i to u obliku noenja (usijanog) eljeza i dvoboja, dotle Statut iz 1326. god. ne poznaje vie ta arhaina dokazna sredstva. Naprotiv, Statut iz 1326. god. poznaje torturu (Rapski statut, IV., 40 i 47). Ona je uvedena na Rab 1281. god. Te je godine ukinut boji sud noenjem (usijanog) eljeza unato estokom protivljenju rapskoga Velikog vijea, to se produilo sve do sredine XIV. stoljea iz razumljivih razloga. Naime, uvoenje torture protiv kradljivaca i trovaica znailo je da bi knez, predstavnik mletakih interesa u Rabu, mogao uporabiti torturu i u politikim pitanjima. I za ponovljenog kradljivca i za trovaicu Statut zabranjuje dokazno sredstvo noenja (usijanog) eljeza istim rijeima "non valeat se purgare nec cum ferro" (ne moe se opravdati ni sa eljezom). Zato "nec" (ni)? Smatramo da je rije o zabrani bilo kojeg oblika bojeg suda u irem smislu te rijei, tj. da se ne doputa ni prisega s porotnicima, ni noenje (usijanog) eljeza (L. MARGETI, Prijelaz od bojeg suda na torturu prema neobjavljenoj rapskoj ispravi iz 1281., VHARP, 1990, 103-109). Ako je boji sud postojao sredinom XIII. stoljea na Rabu, onda nema sumnje da se on rabio i u susjednim pravnim podrujima, npr. u Senju, Vinodolu i na Krku. I doista, Vinodolski zakon iz 1288. god. vrlo dobro poznaje prisegu s porotnicima, iz ega treba zakljuiti da se ranije, u prvoj polovici XIII. stoljea, primjenjivalo i dokazivanje noenjem (usijanog) eljeza, to je nakon toga ukinuto, moda u isto vrijeme kada je ukinuto i na Rabu, samo s torn razlikom, to se u Vinodolu nije uvela tortura. Stotinu godina kasnije Krki statut (1388. god.) ve poznaje torturu.

54

Boji sud dvobojem bio je poznat u langobardskom pravu jo od VII. stoljea (Rotarijev edikt 365: "(..) praebeat (...) sacramentum (..) aut per pugna defendat" /F. BEYERLE, Die Gesetze der Langobarden, Weimar, 1947, 146/). Odatle je oito doao i na Rab. I u drugim je europskim pravnim sustavima poznat pravni institut imenovanja druge osobe (tzv. camphio) koja e se boriti da bi dokazala nevinost strane za koju se bori. Tako ve Rotarijev edikt iz 643. god. odreuje da osoba koja je pred kraljem optuena za teki zloin moe izazvati nazonoga protivnika per camphionem id est per pugnam (uz pomo borca, tj. dvobojem) (Ro. 202: "(...) aut per sacramentum aut per camphionem /id est per pugnam/'). Papa Honorije III. (1216.-1227.) izriito je osudio dvoboj pa je on nestao iz prakse. Ukratko, rapski dokument iz 1234. god. pokazuje veliku formalnu i sadrajnu slinost s langobardskim i langobardsko-franakim pravom. Rapski dokument iz 1234. god. ima i svoje opeeuropsko znaenje. Naime, on je vana karika u europskom razvoju donoenja opeobvezatnih normi od bojeg mira preko kraljevskog mira do donoenja statutarnih odredaba i osobito u razvoju kaznenog prava, od plaanja novane globe prema tjelesnom kanjavanju poinitelja zloina. Poznato je da su se u junofrancuskim podrujima, gdje je u kasnom X. stoljeu kraljevska vlast gotovo nestala, biskupi i opati zauzeli za to da se plemstvo obvee na odravanje bojeg mira, pax Dei, treuga Dei. Taj Boji mir jamio je sigurnost stanovnitvu najprije samo nedjeljama i blagdanima. Prekritelji su plaali novanu kaznu, a katkada ak i tjelesnu. Ideja bojeg mira irila se prema sjeveru i istoku, a nju su poele podupirati i provoditi civilne vlasti. Tako je npr. u Njemakom Carstvu car Henrik IV. odredio 1103. god. mir na etiri godine za cjelokupno puanstvo na koji su prisegli "primates totius regni". Tko bi u to vrijeme npr. napadao tue kue, ranjavao ili ubijao, kanjavao se gubitkom ruke ili oiju. Kasnije su za ostvarivanje takvih i slinih naredaba bili osobito zasluni Fridrih Barbarosa (1152.1190.) i Fridrih II. (1197.-1240.). U pojedinosti ne moemo ulaziti. Ovdje smo naveli samo nekoliko opepoznatih injenica. L. M

55

27. BELA IV. POTVRUJE POVLASTICE TROGIRANIMA (CD, IV., 146-148) TROGIR. DALMACIJA (grad - privilegiji) LITERATURA. N. KLAI, cit. (13.), 15-87. (Nakon invokacije, institulacije, arenge, noticije i naracije isprava produuje:) (...) zadravamo ih (tj. Trogirane) u onoj slobodi dodijeljenoj od naih prethodnika, koju potvruju njihovi privilegiji (...), tj. (1) ouvat emo im vrsti mir, pravni poloaj i njihovu slobodu (firmam pacem, statum et libertatem) u cjelini (...). (2) Biskupa i kneza, koje e kler i narod zajednikim dogovorom izabrati, nastojat emo (studebimus) potvrditi (3) i dopustiti da se zajedno sa svojim sucem slue od davnine postavljenim zakonom. Uz to neemo ni u emu kriti njihove pravne obiaje. (4) Nadalje hoemo da se u skladu s njihovim potvrenim pravnim obiajem dvije treine tributa koji potjee od stranih trgovaca u gradskim lukama i vratima ubiru za nas, a trei dio za kneza te da se za gradskoga biskupa sabire desetina bez ikakva odbijanja, a gradani grada da budu slobodni i izuzeti od svakog ubiranja tributa. (5) K tome, kada u reeni grad doemo da raspravljamo o poslovima kraljevstva ili radi bilo kojeg drugog razloga, ni jednom gradaninu neka se po bilo kome od nas koji bismo stigli ne ini u njihovim kuama nasilje, nego neka samo oni uu u njihove kue koje bi prihvatilo njihovo gostoprimstvo. (6) Ti graani neka nita ne plaaju u ime tributa ili obveze ni nama ni banu koji u to vrijeme slubuje. (7) Uz to hoemo i odobravamo da nitko nije duan odgovarati (na sudu) izvan gradskih zidina u bilo kojem predmetu, ve tko god bi htio voditi spor s njima, neka ih tui pred njihovim sucem u skladu s njihovim pravnim obiajem koji je i dosada vaio. (8) Neemo od njih uzimati taoce, jer su bili uvijek i jog su vjerni, ali (9) onima koji bi htjeli sluiti na naem dvoru, dat emo plau kao i naima. (10) Neka imaju ovlatenje da ostanu (u gradu) ili otiu kad god hoe pa neka im se u vezi s time ne nanosi nikakva neprilika ili nasilje. (11) Ako bi pak neki graanin obavljao poslove na zemlji iii na mom, neka ne plaa nikakvu maltarinu i neka nije duan platiti nikakav tribut. (12) Nadalje, ako bi neki stranac iz naega kraljevstva ili od druguda pobjegao u taj grad sa enom, djecom i svojim imetkom zbog negodovanja kralja nastalog prema njemu, neka bude doputeno gradaninu primiti ga i zadrati tijekom 7 dana, nakon ega, ako u meuvremenu ne bi uspio postii kraljevu milost, dopustit e mu se da 1242., 18. oujka

56

slobodno otie sa svojim stvarima. (13) Usto, ako bi neki od graana toga grada htio otii drugamo da bi tamo prebivao, dopustit e mu se da ide sigurno i mirno sa enom, djecom, pratnjom i svim svojim stvarima, kamo god hoe. (Nato dolazi opis granica, zabrana donoenja suprotnih privilegija, koroboracija, klauzula o odgovornom za sastav isprave, dignitarij i datacija.)

Bela spominje "slobodu dodijeljenu od naih predaka". Oito je imao pred sobom Kolomanovu diplomu iz 1108. i Gezinu ispravu iz 1142. god. pa ih je dao preraditi, dopuniti i izmijeniti. Tako npr. prema ispravama iz 1108. i 1142. kralj se kune na sveti kri da e Trogiranima osigurati vrsti mir, dok se prema Belinoj ispravi kralj kune na sveti kri i sveta evanelja da e sauvati vrsti mir, pravni poloaj i slobodu. Nadalje, u ispravi iz 1142. god. nalazi se pet dodatnih toaka kojih nema u ispravi iz 1108., a koje se donekle proirene nalaze u Belinoj ispravi. Tako npr. isprava iz 1142. kae: "Taoce od vas nikako neu uzimati, nego u onima koji bi htjeli sluiti na naem dvoru dati plau (rogam)". Bela to proiruje, ali pri tome nimalo ne mijenja smisao: "Neemo od njih uzimati taoce, jer su bili uvijek i jog su vjerni, ali onima koji bi htjeli sluiti na naem dvoru, dat emo plau kao i naima". Ipak, ima i odredaba koje nisu puko prepriavanje starijih povlastica. Tako npr. kada Bela kae u t. 2 da e "nastojati" potvrditi biskupa i kneza, onda on s jedne strane rabi ispravan termin (confirmare umjesto neobinog ordinare u trogirskoj diplomi), a s druge strane daje na znanje da se ne osjea obvezanim da mora potvrditi svakoga biskupa i kneza kojeg izaberu kler i narod. U t. 5 vie se ne spominje krunidba kao razlog dolaska u grad, to je nedvojbeno u vezi s naputanjem posebne krunidbe u dalmatinskim gradovima. Prema t. 6 isprava iz 1108. i 1142. kralj daje vrsto cbeanje da nee siliti graane da primaju u grad nepoeljne Ugre ili strance. Takve odredbe vie nema u ispravi iz 1242. god. Umjesto nje pojavila se nova t. 12 po kojoj graani smiju primiti stranca, koji je Beli nepoudan, ali samo na vrijeme od 7 dana. Te izmjene, koje i nisu tako beznaajne, odaju da se prigodom podjeljivanja povlastica pazilo na svaku rije i da one nisu bile mrtvo slovo na papiru. Uostalom, Belina je isprava potvrena od Anuvinaca 1325. i 1358. godine, a da je zanimala i Mletke, vidi se po tome to je zabiljeena u mletakoj zbirci Commemoriali. L. M.

57

27a. PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK U ZAGREBAKOM GRADECU (CD, IV., 1904, 172, br. 155) ZAGREB. SLAVONIJA (gradski privilegiji, postupak) 1242., 16. studenoga

LITERATURA: TKALI, Uvodne studije u MCZ; F. BREITENFELD, Zagreb, kraljevski i slobodni grad na brdu Grech, Zagreb, 1935.; M. KOSTRENI, Nacrt historije hrvatske drave u hrvatskog prava, Zagreb, 1956.; K. D. GROTHUSEN, Entstehung und Geschichte Zagrebs bis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku, knjiga prva, Zagreb, 1982.; A. v. TIMON, Ungarische Verfassung - und Rechtsgeschichte, Berlin, 1904.; ISTA, Iz pravne prolosti Zagreba, 1998.; R. STROHAL, Sudovanje gradskog suda u starom Zagrebu, Obzor, 14.XI.1931. (broj 236); S. BOROWSKI, Sredniowieczny sad senjororow miasta Gradcu kolo Zagrzebia, Warszawa, 1932.; M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. (cit. 28.). Item, cives de predicta civitate vel jobagiones de villis ad ipsam pertinentibus (...) nullius iudicio nisi iudicis civitatis astare teneantur; quod si iudex suspectus habebitur, et actor legitimam causam recusationis allegaverit, convocatis omnibus maioribus civitatis, ipso iudice presente, negocium decidatur (nadalje graani reene gradske opine ili kmetovi sela koja joj pripadaju (...), nisu obvezni podvrgnuti se ni jednom sudu osim gradskoga suca; a ako bi sudac bio sumnjiv i tuitelj navede zakoniti razlog odbijanja, spor se rjeava u nazonosti suca nakon to se sazovu svi gradski starjeine)

1. Sudovanje pred gradskim sucem Na prvi pogled kao da ne bi smjelo biti dvojbe da u Gradecu sudac sudi i donosi odluku sam, i to u svim sluajevima kada je tueni graanin ili kmet koji ivi na gradskom podruju. Ako se pak razmotre i ostale odredbe Zlatne bule (= ZB ) i Povlastice iz 1266. (CD, V., 1907., 401, br. 877 od 23, studenoga 1266.), onda se taj dojam pojaava: ako stranac ue u gradski teritorij i poini na njemu kanjivo djelo, per iudicem civitatis iuicetur,

58

ako stranac tui graania u civilnoj ili kaznenoj stvari, coram iuice conveniat. S druge strane, u nekim se ostalim slavonskim i ugarskim gradovima izriito spominje kolegijalno suenje. Tako npr. u Virovitici gdje sudi villicus (..) cum civibus ville eiusdem cum iuratis qui quidem coniurati ad facienda iudicia fuerint computati seu destinati, (CD, III., 422, br. 367 iz 1234.), tj. naelnik ( ) s graanima toga grada, i to s prisenicima, koji su prisegnuti da sude i koji su utvreni i za to postavljeni. Virovitici treba pribrojiti i Castrum Nitriense (S. L. ENDLICHER, Monumenta Arpadiana, Sangalli, 1849., 408 (1258.), civitas Albensis [n. dj., 526 (1271.)], hospites de Jaurino [n. dj., 545 (1277.)]. Ipak, u veini povlastica spomenut je kao sudski organ sam sudac (umjesto svega vidi privilegij za Petrinju, [CD, IV., 123, br. 113 (1240.)]. Ne izgleda vjerojatnim da bi meu slavonskim i ugarskim gradovima postojala tako bitna i naelna razlika u organu sudovanja prve instancije tako da bi u jednim gradovima, npr. zagrebakom Gradecu, sudio sam sudac, a u drugima, npr. u Virovitici, [Co1egijalni organ. Odgovor na to pitanje olakat e okolnost da je u Ostrogonu do XIV. stoljea postojao sudaki kolegij od 12 prisenika, ali da se esto spominje prisustvovanje sudovanju mnogo manjeg broja, npr. 6 ili 7. To upuuje na tvrdnju da i u Virovitici nije potrebna naonost svih prisenika, nego da je sudac kao vrhovna gradska izvrna vlast prigodom obnaanja svoje sudske funkcije morao dodue pozvati na raspravljanje i vijeanje svih 12 prisenika, ali da je za valjanost postupka bilo dovoljno da se odazove bar jedan dio njih i da je takoer u Virovitici kao i u zagrebakom Gradecu odluujuu rije imao sudac - i obratno, iz okolnosti to je u ZB spomenut samo sudac ne proizlazi da u Gradecu 1242. uope nije bilo prisenika koji bi pomagali sucu pri suenju. Uostalom, Povlastica iz 1266. god. izriito govori o prisjednicima pri suenju, dodue ne meu odredbama o suenju (koje su identine onima iz 1242. god.), nego prigodom utvrivanja visine kazne za onoga koji bi povrijedio ili uvrijedio suca "ili bilo kojega njegova prisjednika" (vel cuiuscunque sui assessoris) (rijei cuiuscunque assessoris dokazuju da je prisjednika bilo vie, a ne samo jedan, kao to to misli Grothusen, n. dj., 144, 150) pa nema razloga ne pretpostaviti da su prisjednici postojali u zagrebakom Gradecu i prije 1266. god. Dodajmo ovdje i dopunu ZB koja se nalazi u Povlastici iz 1266. god. Po toj se dopunskoj odredbi ne moe pripustiti za suca vel eius assessorem seu consiliarium osobu koja je bila osuena zbog krive optube ili lanog svjedoenja. I ovdje se pretpostavlja postojanje prisenika (asesora), koji se naziva i vijenikom, iz ega slijedi da je ta sluba postojala i prije 1266. god. Kako su dakle prisenici postojali i prije 1266. god., opetovane odredbe ZB o tome da sudi gradski sudac treba tumaiti tako da su mu pri tome oni pomagali i da za odluke gradskog suca nije bilo potrebno prisustvovanje svih prisjednika. Da je tome tako, vidi se i po usporedbi s razvojem grada Ostrogona (vicus Latinorum Strigoniensis) gdje je, kao to je reeno, sve do sredine XIV. stoljea postojao kolegij prisenika, ali gdje se u ispravama iz XIII. stoljea spominju kao nazoni samo njih 6 ili 7 (Schdnemann, Die Entstehung des Stadtewesens in Sddosteuropen I., Berlin,1929.).

59

2. Sudovanje pred maiores Odredba ZB po kojoj se spor ako je tuitelju sudac "sumnjiv" (suspectus) rjeava pred "gradskim starjeinama" (convocatis omnibus maioribus civitatis) tumai se takorei jednoduno u literaturi kao suenje u drugoj instanciji u povodu tuiteljeva priziva (npr. Timon, 498; Breitenfeld, 43; Kostreni, 217-218; Grothusen, 142, 151; Apostolova, 1986., 16). Neobino, na vrelima neutemeljeno miljenje iznosi A. DABINOVI, Statutarno pravo grada Zagreba, Mjesenik, LXIX., 1943., 12: "0 svim (...) stvarima imali su suditi samo gradski suci, ali kad bi netko iz opravdanih razloga posumnjao da mu je predloeni gradski sudac pristran, mogao se za drugog suca obratiti samo gradskom vrhovnom sucu, a ne izravno kralju". Osobito je otar u svojoj kritici odredbe Grothusen. Po njemu se u sluaju sueva protuzakonitog suenja (Rechtsbeugung durch den Richter) sastaju majores civitatis pod predsjedanjem suca (unter Vorsitz es Richters). Ta je odredba po Grothusenu pravno nedostatna jer nepouzdani sudac predsjeda "u vlastitoj stvari" (in eigenerSache) i usto pravno nejasna. Dapae, Grothusen smatra da je ona svjesno nejasno formulirana (absichtlich unbestimmte Formulierung) jer je Bela IV. prepustio gradu da sam u okviru svoga jus statuendi stvar podrobnije regulira. Tako je kasnije dolo do osnivanja institucije iudices antiqui koja se rijetko pojavljuje u XIV., a ee u XV. stoljeu i s druge strane do stvaranja gremija prisenika (iurati) i savjetnika (consiliarii) (Grothusen, 141-142). Takvo sudovanje u drugoj instanciji unutar grada i njegovih organa ne nalazimo ni u jednom drugom slavonskom i ugarskom gradu a niti na drugim pravnim podrujima. Ponovno ispitivanje injeninog i pravnog stanja, utvrenog u "prvoj" instanciji nai emo i u Splitskom statutu [Splitski statut, knj. III., gl. 1, al. 8; 41; 42 (J. J. Hanel, Statuta et leges civitatis Spalati, MHJSM, I., Zagreb, 1878., 63, 85), gdje se odobrava ponovno razmatranje spora u iduoj kuriji, tj. onoj koja e upravljati Splitom sljedee godine, pa ak i na treu kuriju], ali tu je rije o posve drugom pravnom institutu koji jedva da ima neke slinosti s analiziranom odredbom ZB. Ovdje se zapravo ne radi o drugoj instanciji, nego o neem posve drugom. Terminologija odredba (iudex suspectus, legitima recusatio) upuuje na sluaj kada tuitelj nema povjerenja u objektivnost suca i kada uz navoenje razloga zahtijeva njegovo izuzee. Drugim rijeima, tuitelj jog prije nego to se otvori rasprava o predmetu spora izraava svoje nepovjerenje prema osobi suca, npr. zbog srodstva s tuenim, zbog opepoznatog neprijateljstva izmedu tuitelja i suca i sl. I po pretpostavkama i po terminologiji institut podsjea prije svega na Justinijanovo pravo. Justinijan je u dvije konstitucije iz 531. godine (Codex lustiniani, 3, 1, 16 i 18) propisao da stranka moe "prije nego to spor zapone" (antequam lis inchoetur) "odbiti suce" (iuices recusare), i to ako "izjavi da joj je sudac sumnjiv" (suspectum eum sibi essedicat), to je prihvaeno i u srednjovjekovnom opem pravu a iz njega je ulo i u statute. Take, npz. Vesuuskom statuta iz 1228. god. si reus ante Iitem contestatam se inaliqua causa habere suspectum consulem dixerit itd., tj. ako tueni izjavi prije litiskontestacije da zbog nekog razloga smatra suca sumnjivim, a i po Furlanskom statutu iz 1366. god. si quis allegaverit aliquem pro suspecto in sententiando, teneatur

60

declarare causam, tj. ako tko navede da je neki (sudac) sumnjiv da bi mogao suditi, duan je izjaviti osnovu - pa ako je osnova priznata kao zakonita (causa admissa tanquam legitima), doputa mu se da dokae tu osnovu. Osobito ovaj posljednji primjer s frapantno slinom terminologijom i sadrajem nedvosmisleno dokazuje da je sastavlja ZB mislio na postupak izuzea u skladu s Justinijanovim i opim pravom, a ne na drugu instanciju. Oito je da tuitelj mora pred gradskim sucem navesti samo osnovu po kojoj trai "izuzee" suca (legitima causa recusationis), pa e gradski sudac moi odbaciti zahtjev ako nije rije o "zakonskoj osnovi", npr. da tuitelj nema povjerenja u gradskog suca zato to "on ivi u dijelu grada gdje svi pijanuju". Ako pak tuitelj doista navede "zakonsku osnovu", o tome e, dakako, rjeavati maiores civitatis i utvrditi je li zahtjev opravdan ili ne. Svakako je nazonost gradskog suca korisna, i esto ak nuna da bi se tuiteljev zahtjev mogao rijeiti na zadovoljavajui nain, tj. sasluavi i suev iskaz. Za moderne pojmove udno je da sudac i nakon to je utvreno da postoji legitima causa recusationis i dalje ostaje lanom sudskog vij ea. Tekst ZB govori jasno u prilog takvom tumaenju. Na temelju ove ralambe proizlazi da maiores civitatis nisu sud druge, nego prve instancije, koji sudi ako tuitelj dokae da postoji zakonska osnova izuzea gradskog suca. Uostalom, analizirana odredba Zlatne bule nije posve osamljena na ugarskoslavonskom podruju. Naime, prema povlastici to ju je Bela IV. podijelio 5.VIII.1254. stolnobiogradskoj crkvi (G. Fejer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, t. IV., vol. II., Budae, 1829., 230-233), podlonicima crkve sudi kaptolski prepot s kanonicima odnosno dekanom ili slubenikom, ali se nadodaje: Siquidem in reddenda alicui iustitia ipsos suspectos habere conarentur, ob huiusmoi suspicionis causam removendam, pro certiori facti cautela horninem regium adiungendum et audiendum producere possunt, tj. ako bi se neke od njih (sudaca) pri suenju smatralo sumnjivim, da bi se otklonio razlog takvoj sumnji, za osiguranje utvrivanja injeninog stanja moe se prizvati kraljeva ovjeka da se prikljui (sudu) i da sudjeluje. I ovdje nije rije o drugoj instanciji, nego o osiguranju objektivnosti suda prve instancije u sluaju sumnje (causa suspicionis), na nain koji je analogan onome u ZB. I G. Willis, Einfli sse des romischen Rechts in Ungarn, Milano, 1964., 110, misli da su odredbe o iudex suspectus u ugarskom pravu potekle iz rimskokanonskog postupka (recusatio iudicis), ali se zadovoljava navodenjem vrela ugarskog prava iz XIV. stoljea. Ali suspectus iudex u ZB i u Stolnom Biogradu postoji ve, kao to vidimo, u XIII. stoljeu. L. M.

61

28. KRALJ BELA IV. DODJELJUJE POVLASTICE 1 ZAGREBAKOM GRADECU (MCZ, doc. 18, 15-18; CD, doc. 155, 172-176)

ZAGREB. SLAVONIJA (gradski privilegiji)

1242., 16. studenoga

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije; F. BREITENFELD, Zagreb kraljevski i slobodni grad na brdu Grech, pravno-povijesna studija, Zagreb, 1935.; M. KOSTRENI, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava, Zagreb, 1956.; N. KLAI, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. god., Zagreb, 1972.; ISTA, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, ISTA, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Zagrebaki Gradec - iura possessionaria, Zagreb, 1986.; ISTA, Iz pravne prolosti Zagreba, Zagreb, 1998.

Uvjeti i povlastice gostiju na reenom brdu naseljenih i dolih, koje su sami nainili (quas ipsi inter se fecerunt), a mi ih potvrdili, jesu sljedee: Ako na podruju Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije razbojnici iii drugi zloinci opljakaju goste, gospodar zemlje na kojoj se zloin dogodio (dominus terre in qua spoliati fuerint), nakon procjene svote prema sudu dobrih ljudi i prisegi sugradana ad hoc izabranih, neka opljakano vrati iii zloinca izrui (vel ablata refundat vel malefactorem ostendere
1 Privilegij zagrebakom Gradecu iz 1242. god. obiljeen je, u usporedbi sa serijom ostaii kraljevskih privilegija izdanih u to doba slavonskim gradovima, nizom specifinosti. Ovaj najopimiji kraljevski privilegij jedini je, prije svega, u ijem je tekstu ugraden popis pravnih normi, koje su - kako u tekstu explicite stoji - graani samo donijeli a kralj ih potvrdio. Blok pravnih normi, koji zaprema dobar dio teksta privilegija, odnosi se dodue samo na kazneno pravo i uredenje funkcioniranja gradskog suda, dok se npr. tzv. "novani poslovi" (causa pecunaria) tek usput spominju, ali zajedno s normama o reimu nasljeivanja koje su, kao uobiajeno kolonizacijsko pravo, sadrane i u ostalim kraljevskim privilegijama, daje dragocjen uvid u obiajno pravo jednog slavonskog grada sredinom XIII. stoljea. Taj je uvid skroman i djelomian, ali zavrjeduje najviu panju ve i zbog toga to je posve usamljen. Broj normi, njihov karakter te sfere regulacije jedva da nas ovlauju da taj popis kvalificiramo kao kodifikaciju ili ak kao kodifikatorski pokuaj. Ali, niti je vladarev akt bio prigodom, niti su konkretne okolnosti njegova donoenja pogodovale eventualnim ambicioznijim pothvatima. Gradeki popis normi ostaje ipak dragocjenom i nezaobilaznom polaznom tokom za prouavanje gradekog prava, koje se i kasnijih stoljea (broj statutarnih intervencija opine, pogotovu u domeni imovinskog prava, sasvim je zanemarljiv) stvaralo uglavnom obiajnopravnim putem i kroz filtar sudske prakse.

62

teneatur). Takoer, carine na bilo kojem mjestu unutar kraljevstva ne trebaju plaati 3 (Item, tributa infra regales terminos in nullo loco solvere teneantur). Takoer, ako bilo koji graanin drugoga graanina povrijedi, izvrgne ruglu ili sramoti (quicumque civis alium civem vituperiis, obprobriis aut contumeliis affecerit), i ako to bude dokazano, neka plati oteenome 10 pensa, a za opinske trokove 100 denara; ako se tko ni nakon treeg ukora ne bi popravio, neka mu opina konfiscira imovinu i neka se kao obeaen sramotno iz grada istjera (rebus omnibus in commune applicatis tamquam infamis de civitate turpiter expellatur). Ako tko udari drugoga (si quis etiam alapam alteri dederit), ili ga zlobno povue za kosu (vel per crines malitiose traxerit), neka ga stigne ista kazna. Ako tko koga rani noem, maem, sulicom ili strijelom ili na neki drugi nain, i to tako da ovaj bude bez gubitka udova izlijeen (Si quis vero cutello, gladio, lancea aut sagitta, aut aliquo tali modo alium vulneraverint et vulneratus sine defectu membrorum resanatus fuerit), neka namiri lijenika oteenog i neka plati oteenome 25 pensa te pet u korist opine. Ako doe do osakaenja (Si vero in aliquo membrorum debilitatus fuerit), neka namiri lijenika oteenog i neka isplati oteenome 10 maraka te na korist opine 10 pensa. A ako umre (Si vero mortus fuerit), dva dijela njegove imovine neka pripadnu roditeljima ubijenoga, trei dio gradu. Ako (ubojica) bude uhvaen (Si vero captus fuerit), neka se prema obiaju od njega uzme osveta (secundum consuetudinem de ipso vendicta sumatur); osim ako tko u igri, bez
Medu osobenosti gradekog privilegija spadaju i, u usporedbi s ostalim privilegijima takoder usamljene, obaveze koje je vladar odredio graanima i opiran opis teritorija darovanog od kralja. Vojne pomoi te "zalaznine" (descensus) graani su dodue osloboeni prvih pet godina, a kasnije, zbog uspjeno zavrene tree obveze - utvrivanja grada - i ukinute. Zahvaljujui ispunjenju ove, zadnje, privilegijske obveze, Gradec je do polovice XV. stoljeabio jedini utvreni slavonski grad - injenica koja nije bez vanosti za njegov brzi razvoj u dolazeem razdoblju. Zatim, libera migratio "gostiju" dodue se ne spominje, ali se u protokolu listine upuuje izravan poziv hospitima da nasele grad, a svaka norma privilegija na vie ili manje direktan nain usmjerena je torn cilju. U gradekom se privilegiju ne spominju ni pravo na izbor vlastitog upana, ni odnos prema zagrebakom upanu, ni ubiranje desetine, pa nam se ini sasvim opravdanim miljenje (N. Klai) po kojem u nekim od tih injenica treba vidjeti potvrdu da su gradani uistinu sami pisali svoj privilegij. Tekst je ovog privilegija, s manjim izmjenama (ukinute su spomenute obveze gradana, uvedena alternativna tjelesna kazna za delikt povrede suda, spominju se gradske assessores, konsilarii), ponovno je izdan 1266. god. (MCZ, I., doc. 49, str. 40-44). Ovaj je tekst kasnijih stoljea vieput bio predmetom de verbo ad verbum prijepisa i potvrda. Gradeki privilegij iz 1242. god. sauvan je u originalu. 2 Za izriito utvrivanje, u to doba uobiajene, objektivne odgovornosti gospodara zemlje za tetu koja bude nanesena doljacima, tj. trgovcima, bilo je, izvan svake sumnje, mnogo razloga. Samovolja vlastele te nesigurnost trgovakog prometa oito su inspirirali graane da tu odredbu smjeste na samom poetku svog popisa. 3 Ova odredba, koja sadri jedan od najprivlanijih motiva za doseljavanje hospita, dana je prilino uopeno, ali dovoljno jasno. Gradeki gradani unutar dravnih granica ne moraju plaati pristojbe za robu koju dovoze, a ini se da se osloboenje ne odnosi samo na kraljevski "tributum ", nego i na ostale poreze, i to in nullo loco. Ostaje meutim pitanje koliko se ta povlastica mogla provesti u djelo.

63

predumiljaja ubije (nisi quis in ludo, sine premeditata malicia aliquem interfecerit), u torn sluaju neka ubojica isplati rodbini ubijenog 100 pensa te 20 pensa opini, a ako ne 4 bude imao, neka o tome odlue gradani. Takoder, ako koji stranac, uavi u grad, na ulici, u kui iii pak na trgu uini to slino kako je gore spomenuto (ut supra notatum est, perpetraverit), neka mu sudi gradski sudac i neka bude osuden na iste kazne. Ako pak neki gradski stanovnik ili stranac u granicama gradskog teritorija bude uhvaen u krai iii razbojstvu (in furto vel latrocinio eprehensus fuerit), neka ga kazni gradski sudac. Takoer, ako stranac eli tuiti koga iz grada u novanoj stvari iii zbog nanesenog nasilja 5 (in causa pecunaria vel illata iniuria), neka ga tui gradskom sucu; i ni jedan spor neka se ne presudi dvobojem (et nulla causa ad uellum iudicetur), nego neka se okona svjedocima i prisegom, bilo da su u pitanju stranci iii domai. Svjedoci neka budu istog ranga i slobode kakvi pripadaju stranci (Teste autem eiusdem conitionis et libertatis, 6 cuius sunt isti, assumantur). Na isti nain, bilo da stranac kod gradskog stanovnika, bilo stanovnik kod stranca nade konja ili vola, ili druge ukradene stvari,
Broj pisanih delikata, preciznost njihova odreivanja, nabrajanja ak i naizgled bezazlenih ponaanja te ponajvie otrina kazni i beskompromisnost otkrivaju takoer osnovni cilj gradekog popisa normi. Ako se za delikte, kakvi su uvreda, svae i psovke, ije su prigode najee sajamski dani a poprite gradski trg, preiviaju tako visoke novane kazne (dovoljno je sjetiti se samo visine marturine koju je u to doba plaao slavonski kmet) i ako se za trostrukog recidivista tih delikata predvia ak konfiskacija imovine i sramotni izgon iz grada, onda nije teko zakljuiti da se ovim odredbama nastojalo u prvom redu u gradu osigurati red i poredak. Tjelesnih kazni nema, a homagij za nehajno ubojstvo gradanina ravan je skoro homagiju za ubojstvo plemia (120 pensa = 24 maraka). "Uzimanje osvete" kod ubojstva s predumiljajem, kako se moe pretpostaviti, znai izricanje smrtne kazne. Ovako proirena materijalna kompetencija gradskog suda s ukljuenim ius gladii davala je autoritetu vlasti u gradu, regrutirane iz redova samih gradana s jednogodinjim mandatom, najveu podrku i neprikosnovenost. A to takoer jasno izraavaju i daljnje norme o drugostupanjskoj instanciji i sluajevima priziva na sud vladara. 5 Formalna kompetencija gradskog suda predmet je iscrpnog komentara. Poneka od tih normi ini se ak sama po sebi razumljivom i suvinom. Meutim izriito i u svim moguim sluajevima utvrditi nadlenost gradskog suda kada se kao izgrednici iii protagonisti "novanih parnica" (causa pecunaria), kao tuitelj nekoga iz grada ili kao tueni javljaju stranci, bilo je oito nuno. Sa strancima kao sudionicima pravnog prometa i te kako se raunalo, pa je valjalo i decidirano utvrditi njihovu obvezu da se u predvidenim sluajevima obrate gradskom sudu te unaprijed osigurati i za njih jednake kazne i jednak tretman kao i za naseljenike Gradeca. Dapae, oito s nastojanjem da se osigura to vea objektivnost, privilegij predvida da se u parnici u kojoj se pojavljuje stranac prisega iskljui kao dokazno sredstvo i pokloni vjera samo iskazima svjedoka. Zatim, nije nimalo udno to se nadlenost gradskog suda izriito i opetovano naglaava i za sve sporove gradskih jobagiona - grad je, naime, kraljevom darovnicom stekao nova sela, te je trebalo utvrditi podvrgnutost kmetova, koji su ih naseljavali, gradskoj jurisdikciji. 6 Osvrt na dokazna sredstva samo je lapidaran. Otkriva nam da je u doba do oenja privilegija dvoboj oito bio prakticirano dokazno sredstvo kada je bilo potre izriito ga zabranjivati. Prisega se, kako je ve reeno, iskljuuje u svim parnicama u kojima se kao stranka pojavljuje stranac. Preporuka pak da svjedoci budu istoga ranga kao i stranke koje se na njih pozivaju bila je, kako kasnija praksa dokazuje, esto teko izvodljivom, premda se o njoj vodi rauna i stoljeima kasnije.
4

64

uvijek neka se privedu svjedoci kako smo gore rekli (semper testes, ut supra diximus, producantur). Takoder, graani reenoga grada te kmetovi sela koja mu pripadaju, koja se nalaze na samom gradskom podruju, ne treba da odgovaraju ni pred jednim sudom do pred gradskim sucem (nullius iudicio, nisi iudicis civitatis astare teneantur); ako sudac bude sumnjiv (quod si iudex suspectus habebitur) i tuitelj navede zakoniti razlog za njegovo odbijanje (et actor legitimam causam recusationis allegaverit), neka se sazovu svi 7 stariji graani (convocatis omnibus maioribus civitatis) i u nazonosti istoga suca odlue o stvari (ipso iudice presente negotium decidatur); ako se bude sufnnjalo u njihovu odluku i ako ih bezobzirni tuitelj pozove pred kralja (de quorum sentencia, si ad huc contigeret dubitari, et actor inportunus eos ad regis citaverti presentiam), sam sudac za sve ostale treba da ide pred kralja (solus iudex pro aliis omnibus ad regem ire teneatur). Na isti nain, ako po bilo kojem sporu (pro quacumque causa) gradskog suca i graane ili same gradane tko pozove pred kralja (ad regis presentia (...) citaret), ne treba ii nitko drugi do samog gradskog suca. Ako tko koga graanina ili gradane, ne traei prije pravde od gradskog suca (non requirens antea iusticiam sibi fieri a iudice civitatis), pozove pred kralja (ad regem citaverit), za njega za njih mora ii gradski sudac, kome e poziva naknaditi trokove jer ga je izloio uzaludnim poslovima i troku i to je prezreo viast poznatih mu kraljevih privilegija ne 8 obrativi se gradskom sucu. Graani imaju pravo slobodno birati gradskog suca odakle 9 god hoe (undequmque voluerint eligendi), mijenjajui ga svake godine po svojoj volji.
7 U privilegiju se ne spominju nikakvi lanovi magistrara, dok tekst iz 1266. god. spominje gradske assessores i konzilarije. Maiores civitatis kao drugostupanjsku sudsku instanciju inili su najvjerojatnije ugledniji stariji graani, ako ve i tada nisu uz suca postojali i drugi funkcionari gradske uprave. U svakom sluaju, prije nego su se maiores civitatis uputali u meritum stvari, o zakonitosti priziva imalo se raspravljati u nazonosti suca ija je odluka bila napadnuta. U kasnijoj praksi drugostupanjsku sudsku instanciju inili su condam (antiqui) judices - suci s proteklim mandatom, a za mnoge je parnice kasnije i u prvostupanjskoj instanciji vailo naelo kolegijalnosti u donoenju odluka. Najvjerojatnije su i naelo kolegijalnosti i instancija koju su sainjavali "condam judices" bili nazoni u praksi ve u drugoj polovici XIII. stoljea, kada valja raunati i s ve izgraenim gradekim patricijatom. 8 Trea sudska instancija pred vladarom bitna je tekovina, makar je - kako to kasnije praksa pokazuje - ostala uglavnom teoretskom alternativom. Jamstvo da e odluke na razini grada moi preispitivati iskljuivo sud vladara bila je, sasvim sigurno, jedan od glavnih postulata pravne sigurnosti. Meutim, procedura je skupa i riskantna a odredba da se pred kraljem smije pojavljivati samo gradski sudac, ija je odluka osporena - izriita je i opetovana. Naglaena je i odredba da stranke ne smiju mimoii gradski sud i izravno se obratiti vladaru. Takav tuitelj u privilegiju se naziva "bezobzirnim", a njegov pothvat unaprijed ocjenjuje kao "uzaludan". Sve to govori o nastojanjima da se stvari rijee na razini grada, a neraspoloenje prema u privilegiju precizno opisanim drugimrazvojima situacije upuuje takoer nanastojanje da se osigura autoritet gradskom sudu i njegovim odlukama. 9 Nakon procesnopravnih normi popis se nastavlja utvrivanjem uobiajenih kolonizacijskih prava - prava na slobodan izbor gradskog suca, prava na raspolaganje mortis causa te prava na trgovanje, tj. odredivanje sajamskih dana (i ubiranje trnih pristojbi), kao odstupljeni ius regium.

65

Takoer, ako tko iz grada umre bez nasljednika, svojim pokretnim stvarima moe raspolagati po svojoj volji. Nekretnine pak, kue, kurije, vinograde, zemlje i gospodarske zgrade, neka, konzultirajui svoje sugraane, ostavi svojoj eni iii nekom od roaka (Res vero immobiles, domos, curiam, vineas, terras et hedeficia, suorum concivium habito consilio, uxori sue vel alicui cognatorum suorum relinquat), alt tako da niti on sam, niti ena, niti rodaci mogu (naslijedeno) otuditi, izuzeti iii otrgnuti od gradske jurisdikcije (ita tamen, quod nec per ipsum, nec per uxorem, nec per cognatos a iurisdictione civitatis possit alienari vel eximi vel avelli). Takoder, ako tko umre bez oporuke, a nema ni ene, ni sinova, ni rodaka (si quis intestatus decesserit, et nec uxorem, nec filios, nec cognatos habuerit), dva dijela njegove imovine, po savjetovanju gradana za to odredenih, ljudi dostojni vjere razdijele siromasima i crkvi istoga grada (due partes rerum suarum per viros fade dignos, consilio civium ad hoc deputatos, pauperibus et ecclesie eiusdem civitatis distribuantur), trei dio neka se ostavi za korist grada (tercia vero pars ad 10 utilitatem civitatis reservetur) Takoer, odreujemo da se u istom gradu odrava sveani sajam dvaput tjedno, i to ponedjeljkom i etvrtkom, te
Gradski se sudac u privilegiju spominje u vie navrata i uvijek u ulozi prvostupanjske sudske instancije. Premda su u njegovoj osobi za vrijeme jednogodinjega mandata koncentrirani svi elementi vlasti, oni se vjerojatno smatraju toliko notornim da se ni rijeju ne spominju, a osim toga sudaka je dunost oito toliko znaajna i opsegom velika da "pokriva" sve ostale. Pravo na izbor suca, kako se moe pretpostaviti, jest "zateeno stanje", ali klauzula da sudac moe biti izabran "undecumque", dakle da moe biti i netko koji nije gradanin, po svoj je prilici "nova" i odozgo nametnuta. Skoranji dogaaji potvruju tu pretpostavku, budui da je vladar pokuao sam "postaviti" u Gradecu suca po svom izboru. estok otpor gradana uperen je oito protiv izigravanja jednog od njihovih osnovnih prava, a manje protiv osobe koju je kralj htio nametnuti. To utoliko prije ako prihvatimo zanimljivu pretpostavku (S. Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo, Zagreb, 1981.) da iza kraljevog kandidata, kneza Archinusa, stoji jedna od najzanimljivijih linosti ugarskog i slavonskog XIII. stoljea, Mleanin Perkin (Perinus, Pericol, Perinus), koji je napravio karijeru od trgovca do kraljevog povjerenika i vjerovnika te nositelja mnogih asti (vidi N. Klai) i koji je te iste 1266. god. u jednom izvoru oznaen kao "potestas de /nonte Greeh" (CD, V. 378) 10 I pored oitognastojanja sastavljaa da osjetljivu materiju nas jednogprava to iscrpnije obuhvate mnoge stvari ostale su nedoreene, a neke od formulacija doputaju vie tumaenja. Onaj koji ima nasljednike nema slobodu oporuivanja ni kada su pokretnine u pitanju. Say ostali prostor ovih normi posveen je sudbini ostaviteljevih nekretnina, ali osnovno pitanje - koga privilegij smatra nasljednikom - stavlja nas, barem u prvi mah, u nedoumicu. Ako ena i kognati nasljeuju tek onog ostavitelja koji nema nasljednika, kako doslovno glasi tekst, i ako se pri nabrajanju nasljednika u odredbi u oasnoj raspodjeli spominju samo sinovi, a keri oito svrstavaju pod ostale kognate, onda sine herede ne znai drugo do "bez sinova". Heredes su dakle samo sinovi koji nasljeuju ipso facto, bez ikakvih prethodnih konzultacija sugraana i vjerojatno na jednake dijelove. ena i keri te ostaviteljevi kognati naslijedit e samo ako ostavitelj nema sinova, a o nainu konkretne raspodjele ostavitelj ima voditi rauna o savjetima svojih sugraana. Ustanova konzultacije sugraana, inae nepoznata u ostalim privilegijima, nazona je i u kasnijoj praksi i "dopunjava" sve nedoreenosti gradekog nasijednog prava. Svaki je kognat, bez obzira na daljinu stupnja srodstva, nuni nasljednik ostaviteljevih nekretnina, pod pretpostavkom da blieg nema, pa je mogunost stjecanja uvjeta za slobodno oporuno

66

da imaju osim toga svakdanji trg. (Time su, ako se izuzme pravo na privilegijem 12 darovanu zemlju, iscrpljena prava dodijeljena gradekim privilegijem ). M.A.

11

raspolaganje prilino teoretska. Utoliko prije to se oasnom raspodjelom ak dvije treine namjenjuju ad pias causas odnosno pro anima, to je najvjerojatnije destimulativno djelovalo na onog kod kojeg su se eventualno stekli uvjeti da slobodno oporuuju da to svoje pravo i rabi. U kasnijim izvorima prilino este oasne raspodjele daju, uostalom, podrku toj pretpostavci. Je li se pak obveza prethodne konzultacije gradana protezala i na sluajeve kada su postojali uvjeti za slobodno oporuno disponiranje, u privilegiju ne stoji nita. Ali, ako su se odredbe o kompetenciji ovog tijela protezale i na te, u ivotu iznimne situacije, onda o oporunoj slobodi po gradekom privilegiju moemo govoriti tek kao teoretskoj mogunosti. Sumnje u pretpostavku da su u prvi zakonski nasljedni red spadali samo sinovi ostavitelja stvara pak redoslijed nabrojanih nasljednika u odredbi o oasnoj raspodjeli ostavine. Tu se naime ena navodi prije ostaviteljevih sinova pa, promatrajui izolirano tu odredbu, moemo postaviti tezu da je ena nasljednik prvog reda, to je po kasnijoj praksi i bila. Medutim, te odredbe predstavljaju cjelinu pa ih kao takve treba i tumaiti, a zatim, mjesto ostaviteljeve ene u ostalom je tekstu prilino decidirano odredeno. Ona nasljeuje samo ako ostavitelj nema sinova, i to tek nakon to se ostavitelj o tome "posavjetuje" sa svojim sugradanima. U kasnijoj praksi izgraden je, ini se, princip vraanja imovine umrlog supruga obiteiji iz koje je potekla ako u braku nije bilo djece (paterna - paternis, materna maternis), ali su to pravilo suprunici mogli izbjei izriitim imenovanjem jedan drugoga za nasljednika. U privilegiju se legati pro anima ne spominju - a oni su, kako kasniji izvori pokazuju [vidi cit. (53.)] neizbjena ivotna praksa. Iako ne direktno, u privilegiju je meutim prilino jasno izraen stay opine prema raspolobama te vrste - stay koji obiljeava itavo kasnije nasljedno pravo Gradeca. Sadran je u normi, koja je sastavni dio odredbi o nasljeivanju, po kojoj su sva raspolaganja (te dakako i ona u oblikupro anima) na tetu opine - nitava. Ta bi se odredba smatrala sama po sebi razumljivom da realna opasnost od takvih raspolaganja nije dolazila upravo s te strane - legata pro anima crkvi i crkvenim redovima i izvan gradske jurisdikcije. Dapae. sudei po injenici da se ta odredba privilegija citira i u izvorima XIV. i XV. stoljea, ta je opasnost ostala aktualnom, a legati pro anima nezaobilazna ivotna stvarnost. 11 Vladar potvruje pravo odravanja dnevnih trgova, kojima privilegijem, vrlo vjerojatno, dodaje i "sveane" tjedne sajmove ponedjeljkom i etvrtkom. Ubrzo zatim, nakon izgradnje crkve sv. Marka, Gradec (1256. god.) dobiva pravo drati i godinji Markov sajam (MCZ, I., doc. 31, str. 26) u trajanju dva tjedna. Vie od stoljea kasnije, 1372. god. doputeno je i odravanje jo jednog godinjeg sajma (Margaretskog), takoder u trajanju dva tjedna (MCZ, I.., doc. 254, str. 243). I za jedan i za drugi odreeno je da se roba stranih trgovaca ima dovoziti "sine tributo". 12 U nastavku isprave slijedi nabrajanje obveza gradana prema vladaru te opis granica i mea od vladara darovane zemlje circa montem Grech (vidi biljeku 1). U eshatokolu je navedeno da je ispravu pisao stolnobiogradski prepozit, nadbiskup kaloki i dvorski kancelar Benedikt te su navedeni poimence ostali nazoni crkveni velikodostojanstvenici. Isprava je potvrdena zlatnim kraljevskim peatom - zbog toga popularni naziv "Zlatna bula".

67

29. KRALJ BELA IV. POTVRUJE POVLASTICE SAMOBORU (CD, IV., 164-166) SAMOBOR SLAVONIJA (gradski privilegij) 1242.

LITERATURA: N,. KLAI, cit. (21.), 300-302; ISTA, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972., 133-134, 143.

(...) doli su k nama nai gosti iz Samobora (hospites nostri de Zumbur) blizu tvrave Oki (prope castrum Oclych) i molili nas (...) da im potvrdimo (...) poloaj slobode (...) koji im je potvrdio kralj Koloman, nag pokojni i najdrai brat (...). Mi smo utvrdili ovaj sadraj privilegija spomenutoga naeg brata, tj. (1) da ni ne smije suditi ni jedan drugi na sudac, osim naelnika njihova grada, kojeg budu slobodno izabrali; (2) a ako sudac ne bi mogao parninim strankama dati zadovoljtinu, njihov e sudac biti duan odgovarati u vezi sa sporom pred nama, a ne drugdje; (3) ako bi pak oni negdje drugdje nekoga tuili o neemu, sudit e im se putem prisege; (4) odredujemo, takoder, ako bi im ban uinio neku tetu u vrijednosti od jedne marke, treba da im povrati stostruko; (5) banu nisu duni dati u vezi sa "zalazninom" (occasione descensus) nita drugo nego vlastite domove, a za ostale stvari neka im se plati; (6) ako bi tko bio bez potomstva, slobodno raspolae svojim dobrima kome god hoe i za ivota i u povodu smrti; (7) ako bi pak tko tuio (calumpniatur) graanina o konju ili volu, neka mu tuitelj povrati pred svjedocima onoliko koliko se usudio (presumpserit) poloiti prisegu, a sporna stvar dodjeljuje se traitelju. (8) Ako bi tko elio ui u grad da tamo stanuje, ima pravo prodati na javni nain (omnibus scientibus) sva svoja dobra, naime kue i ostalo to posjeduje, i da to zadri otiavi iz grada. (9) Odredujemo, takoder, da prime u svoju crkvu kojega god ele sveenika, s time da u vezi s njihovim desetinama raspolau na nain koji je uobiajen za sve goste. (10) (Opisuju se mee.) (11) (...) reeni gosti duni su nam godinje plaati za opi porez (collecta) 100 penza, a za paualni trni porez (pro tributo fori) 30 penza. (Na to slijede klauzula koroboracije peaenjem i datum s naznakom mjesta - Virovitica - i vremena izdavanja: 1242., "osme godine naega kraljevanja").

68

Samobor, vano mjesto u Slavoniji u neposrednoj blizini granice prema Njemakoj, dobio je ve od vojvode Kolomana povlastice, koje su po sadraju vrlo sline povlasticama izdanim Perni (CD, III, str. 252-253); Petrinji (CD IV, 123-125) i Jastrebarskom (CD V. 51-52), tako da bi se moglo u neku ruku govoriti o drugom tipu gradskih privilegija u Slavoniji, uz onaj zagrebakog Gradeca, koji je sluio kao uzor za drugu skupinu gradova. Ipak, unutar ta dva glavna tipa privilegija postoje i stanovite razlike. "Samoborski" tip ima ova osnovna obiljeja: sloboda izbora naelnika; "priziv" protiv njegove odluke ide pred kralja; u sporovima gradana izvan grada doputena je samo prisega koja se dodjeljuje graanima, dime se neizravno zabranjuje za njih boji sud, u prvom redu dvoboj; zabrana smjetaja bana u gradu uz stostruku naknadu tete graanima ako bi ih ban na bilo koji nain otetio; sloboda raspolaganja imovinom pravnim poslovima za sluaj smrti ako graanin nema djece; u sporovima o ivotinjama i oito o svim pokretninama koje je graanin kupio od nevlasnika vlasnik ima pravo na povrat neovlateno otuene stvari, ali mora graaninu naknaditi njezinu vrijednost koja se utvruje prisegom vlasnika; pravo odlaska iz grada; pravo slobodnog izbora sveenika. Graani zagrebakog Gradeca i drugih gradova koji uivaju isti tip slobode mogu biti tueni samo pred vlastitim sucem; naprotiv, graani Samobora i drugih gradova istoga tipa mogu biti tueni i pred sudskim vlastima izvan grada, npr. ako su poinili izvan grada neko kazneno djelo, ali je graaniu obrana utoliko olakana to e se suditi na osnovi njegove prisege, koju e, svakako, u veim i najveim predmetima trebati ojaati prisegom odreenog broja porotnika. to se pak tide sporova o pokretninama, iznenauje rjeenje koje je prihvaeno u privilegijima "samoborskog tipa", jer ono donekle odudara od srednjovjekovnih pravnih shvaanja. Naime, po rimskom pravu pokretnina prodana od nevlasnika ostaje u vlasnitvu iste osobe bez obzira na uinjenu kupoprodaju, dok je po srednjovjekovnim shvaanjima postojalo vie sluajeva prelaska vlasnitva na kupca, npr. prodaja na trgu, prodaja od osobe kojoj je vlasnik povjerio stvar itd. Prema privilegiju "samoborskog tipa" pokretnina (u privilegiju su navedeni konj i vol oito samo kao primjer) ostaje u vlasnitvu dotadanjeg vlasnika, s time da e on morati kupcu platiti vrijednost stvari u skladu s prisegom koju e kupac poloiti. Oito e kupac imati mogunost kasnijeg regresa prema prodavatelju, ako mu je poznat. N. Klai, cit. 134., prevodi odredbu ovako: "Tui ii netko nepravedno nekog iz grada zbog konja ili vola, ukoliko se usudi zakleti se, neka mu se ono zbog ega je optuen u prisutnosti svjedoka nadoknadi, a stvar zbog koje se parnie neka se preda onome tko je trai". Ipak treba uzeti u obzir da ovdje calumniare znai naprosto "podignuti tubu", a ne "nepravedno tuiti". Razlike izmeu samoborskog, petrinjskog, pernskog i jastrebarskog privilegija nisu velike, ali postoje i nisu pravno posve bez interesa. Graani Perne osloboeni su od svih podavanja kroz sedam godina od dana

69

ispostave privilegija premda su gosti ivjeli u Perni i prije podjele privilegija. Takve sline odredbe nema u ostalim privilegijima. Nadalje, osnowo je podavanje Perne odreeno u paualom iznosu od 100 penza, isto kao i u drugim gMdovima, ali se ono moe zamijeniti s davanjem bojnog konja (dextrarius). Usto Perna ne plaa paualni iznos od 30 penza na ime paualne trne pristojbe kao to je odreeno za druge gradove, nego je umjesto toga obvezana na ustupanje treine trne pristojbe u korist gradskoga naelnika. Nadalje, graani Perne ne postavljaju sami sebi naelnika, nego im ga postavlja kralj. Naelnik, maior villae, ima ujedno i poseban naziv, defensor. Privilegij Petrinji po sadraju se ne razlikuje od samoborskog, osim to Petrinja plaa dodatnih 100 penza za ustupljeno zemljite Knepolje. Privilegij Jastrebarskom izdan je tek 1257. godine pa je u njemu jasnije i izriito izraena zabrana dvoboja kao dokaznog sredstva. Ukratko, dok su privilegiji Petrinji, Samoboru i Jastrebarskom u biti identini, dotle je poloaj Perne bitno drukiji, premda je veina odredaba identina. Naime, Perna nema samostalnost kao ostali gradovi, jer graani ne biraju sami naelnika. Usto, paualiziranje podavanja zastalo je na pola puta. L. M.

70

30. KRALJ BELA IV. POTVRUJE IBENANIMA POVLASTICE (CD, IV , 272) IBENIK, HRVATSKA (grad - privilegij) 1245., 11. travnja

LITERATURA. N. KLAI, 0 autentinosti privilegija trogirskog tipa, Zbornik Instituta za historijske nauke u Zadru, II., 1958, str. 77-88; GY. GYORFFY, 0 kritici dalmatinskih gradskih privilegija 12 stoljea, Zbornik historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 6, 1969., str. 97-108; N. KLAI, cit. (13.), str. 15-87; L. STEINDORFF, Die dalmatinischen Stadte im 12. Jahrhundert, Kln-Wien, 1984.; L. MARGETI, Vjerodostojnost ibenskih povlastica (1167.-1322.), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39, Zadar, 1997., 17-36. (Nakon protokola:) Vladar treba rabiti paljivu mudrost u vezi s pravima i slobodama podlonih vjernih ljudi, i da bi se njihova vjernost tijekom vremena poveala, obgrliti ih irokim rukama kraljevske dareljivosti, tako da bi se i u drugima upalila vatra vjernosti po ugledu na taj primjer. Obavjetavamo (...) da su nai vjerni iz ibenika (Sebenigo) zajedno sa svojim knezom doli k nama i podastrijeli nam privilegij (...) naeg oca kralja Andrije (...) s njegovim peatom (...) i molili nas da se udostojimo potvrditi ga naim privilegijem. Njegov sadraj glasi: U ime Svetog i nedjeljivog Trojstva, amen. Andrija, Bojom milou kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske (...). Neko su nam nai dragi i vjerni gradani ibenani poslali svoje poslanike s nekom ispravom (instrumento) o svojoj slobodi, koju je izdao nag prethodnik (...) kralj Stjepan i zamolili (...) da (...) je potvrdimo. Ovo je bio sadraj isprave: Godine Gospodnjega utjelovljenja 1167., osme godine mojega vladanja. Ja, Stjepan, kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, (1) obeajem uz prisegu (juro) nad svetim kriem vama mojirn vjernim gradanima ibenanima vrsti mir; (2) neete biti podloni plaanju tributa ni meni ni mom sinu ni mojim nasljednicima; (3) kneza pak i suca, koje e izabrati kler i narod, potvrdit u (ordinabo); (4) dopustit u vam da se sluite zakonom od starine utvrenim (5) osim to od.prihoda gradske luke od stranaca neka kralj ima dva dijela, a trei dio gradski knez, desetinu pak kler; (6) u vaem gradu neu dopustiti

71

da stanuje ni jedan Ugrin ili stranac, osim onoga koga zaeli vaa volja; (7) kada pak k vama doem na krunidbu ili stignem da s vama raspravljam o poslovima kraljevstva, neka se ne ini nasilje nad graanima u vezi s njihovim kuama, osim ako koga primi vaa gostoljubivost. (8) Ako bi se pak inilo da moja vlast nekoga titi i on bi htio otii drugamo, neka otide u sigurnosti kamo god hoe sa enom i djecom i pratnjom i svima svojim. (9) I jog im doputam kraljevskom odlukom i peatom da ne treba da izadu iz grada (pa) ako budu htjeli imati spor s graanima, neka im se sudi u gradu s knezom i plemiima (Et hoc illis concedo per regale iudicium et sigillum, quo extra civitatem non exeant, si de civibus iudicare voluerint, in civitate cum comite et nobilibus iudicentur). Ova je prisega potvrena od kralja Stjepana, drugoga sina kralja Geze i od prvaka (principibus) Ugarske. + Ja Sajna koloki nadbiskup dajem suglasnost i potvrujem (laudo et confirmo) ovu prisegu. (Slijedi navoenje sedmorice ugarskih dostojanstvenika s klauzulom laudo et confirmo.) Kako je dakle dunost kraljevska velianstva da pomogne ostvarenju opravdanih molba i da se u svemu sauva ono to se utvrdi da j e od prethodnika razumno doneseno i utvrdeno, potvrujemo na trajan nain i osnaujemo prava i slobode reenih gradana ibenana, kao to se to nalai podrobnije u sadraju njihove isprave (in serie instrumenti ipsorum). (Slijedi koroboracija, datacija - "1221" - s naznakom pisca isprave, dignitarij i navoenje godine Andrijina kraljevanja.) Mi pak, uzimajui u obzir njihovu vjernost koju su iskazivali u prolosti naim prethodnicima i nakon toga nama i u vrstoj nadi trajne vjernosti nama i naim nasljednicima, potenim eljama dajemo radosni pristanak i potvrdujemo ovom ispravom, danom na osnovi nae vlasti, privilegij (...) naega oca, kojim on potvruje privilegij (...) Stjepana (...), kralja Ugarske, te osnaujemo na trajan nain sve naprijed napisano naim dvorskim peatom. Dano u Bribiru, u nazonosti naih baruna (...) Benedikta, nadbiskupa kalokog, kancelara kraljevske aule, Ladislava, bana cijele Slavonije, i Dionizija, palatina i omoskog upana. Godine Gospodnjega utjelovljenja 1245., 3. ida travnja, u desetoj godini naega kraljevanja.

1. Uvod u ralambu Analiza ovoga znaajnoga pravnopovijesnog dokumenta bit e neto opsenija i obuhvatiti vei broj strogo povijesnih pitanja bez kojih se pravna problematika ne moe kompetentno i ozbiljno istraivati. Uzimanjem u obzir i tih drugih pitanja koja zadiru u kronologiju, paleografiju, diplomatiku itd., pravna problematika postaje nezaobilaznim elementom spoznaje povijesnog realiteta u punom smislu te rijei. Tako se analiza ove isprave pokazuje kao neka vrsta paradigme za daljnja pravnopovijesna istraivanja ovih i slinih pitanja. Isprava kojom Bela IV. potvruje ibenanima 1245. god. njihove povlastice vrlo je pouna i korisna ne samo za prouavanje pravnog poloaja dalmatinskih gr$dova nego i zato to se preko nje moe lako upoznati nain potvrivanja isprava hrvatskougarskih vladara od XIII. stoljea dalje i problematika vjerodostojnosti starijih isprava.

72

Tek u XIII. stoljeu uobiajilo se u kancelariji hrvatsko-ugarskih vladara da se prigodom potvrivanja isprava njihovih prethodnika u potvrdnicu unese tekst starijih privilegija. Kod ibenika upueni smo na tri grupe potvrdnica: 1) potvrdnica iz 1245. godine iji je tekst ovdje naveden i koja sadri potvrdnicu kralja Andrije II. iz 1221. godine i privilegij kralja Stjepana III. iz 1167. godine, 2) potvrdnica Bele IV. od 24. studenoga 1251. (CD, V., str. 553) koja sadri navedene isprave iz 1245., 1221. i 1167. god. i 3) potvrdnica Karla I. od 8. listopada 1322. koja sadri i potvrdu Stjepana VI. te sadraj isprava iz 1251., 1225., 1221. i 1167. god. 2. Ralamba isprave iz 1167. god. Ve je odavno primijeeno da je Gezina isprava u prilog ibenanima iz god. 1167. sastavljena "8." godine njegova vladanja, to je oita netonost. Meutim, po Steindorffu neautentinost isprave bi proizlazila i iz okolnosti da je "u 1167. god. bizantska vlast na jadranskoj obali upravo obnovljena" (n. dj., 395). Kao to je poznato, bizantska je vojska 1165. god. osvojila "Trogir, ibenik i Split" (Ioannis Cinami epitome: ed. A. MEINEKE, Bonn, 1836., 248. Vidi: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, torn IV, Beograd, 1971., 88, s komentarom J. Kali, prijevod N. RadoeviMaksimovi) i jo neke dalmatinske gradove pa je prvim namjesnikom postavljen Nicefor Halufa. Ve idue, 1166. god. ugarska vojska krenula je u protunapad pa je Nicefor Halufa doivio poraz i torn prigodom bio ak i zarobljen (n. dj., 262). Po svemu se ini da je ugarska akcija bila dobro pripremljena. Vodio ju je, kako kae Cinam, "upan", tj. po njemu jedan od najviih ugarskih funkcionara. Kako je Bizant teko porazio ugarsku vojsku 8.VII.1167., do ponovne uspostave bizantske vlasti u Dalmaciji dolo je neko vrijeme nakon te odluujue bitke, svakako prije 1170. god. kada se u Dalmaciji javlja novi bizantski namjesnik. Prema Cinamu (n. dj., 224) ugarski kralj Stjepan III. u povodu sklapanja mira s Manojlom Komnenom vratio je 1164. god. bratu Beli, tieniku Manojla, bizantskog cara, Hrvatsku i Dalmaciju na koje je ovaj polagao pravo, tako da je nakon velikih uspjeha ugarske vojske 1167. god. situacija oko ibenika bila krajnje zamrena: u Splitu se zadrala faktika bizantska vlast, biogradsko i ibensko podruje bilo je junom granicom vlasti ugarskoga kralja Stjepana III., a Zadar je priznavao kakvo-takvo mletako vrhovnitvo: u protokolu isprava od 1166. god. dalje naziva se mletakog duda Vitalija Michielija dux Venetie (dalde, ne i dux Dalmatiae!) (Podrobnosti u: L. MARGETI, Vijesti Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. stoljeu i njegovi izvori, Historijski zbornik, god. XXXV., 1982., 248). Zbog toga nije nimalo sluajno to su isprave Stjepana III. o potvrdi posjeda samostana sv. Ivana kod Biograda (CD, II., 106, 100) i o ibenskim povlasticama datirane upravo 1166. i 1167. god. Ispravu iz 1166. god. potvrdio je 31.111.1198. vojvoda Andrija (CD, II., 293, 273). Ta je isprava sauvana u izvorniku. ibenski je privilegij iz 1167. god. takorei doslovno identian s poznatom neautentinom povlasticom iz 1108., osim to sadri ovaj dodatak: Et hoc illis concedo per regale iudicium et sigillum, quod extra civitatem non exeant, si de civibus iudicare voluerint, in civitate cum comite et nobilibus iudicentur.

To je usporedivo s upravo spomenutom povlasticom iz 1166. god. gdje se redovnicima samostana sv. Ivana u Biogradu doputa naseljavanje "gostiju" (hospitum) kojima e suditi samo redovnici i njihovi pretpostavljenis s time da ad neminem cum sigillo vel homine determinari ire cogantur. Kada je ovako sroena povlastica sastavljena? Je li ona sastavljena upravo 1167.? To je nevjerojatno zbog nekoliko ve odavno uoenih grjeaka, koje je saeto iznio Gyorffy. Ipak zauuje to su ibenani tako tono znali da je 1167. god. u vlasti Geze, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ibenik od 1168. do 1180. god. bio pod Bizantom. ibenik je ve tada bio zapaeno mjesto. U protivnome sluaju ne bi Cinam, govorei o osvajanjima Nicefora Halufe 1165. god. na prvome mjestu spomenuo "Trogir i ibenik i Split" i tek nakon njih "pleme Kaia", Diokleju, Skradin, Ostrovicu, Salonu i jog neimenovanih 57 gradova [Za to govore jog neke okolnosti. Papa upravo u to vrijeme u jednom svom pismu (CD, II., 117, 110) naziva ibenik civitas, premda je, dakako, znao da ibenik nema biskupa. Spor ibenskog klera s trogirskim oko diobe podavanja (CD, II., 284, br. 267 od 24.IV.1197.) i ibensko utemeljenje crkve sv. Krevana koju ibenani daruju samostanu sv. Kuzme i Damjana (CD, II., 357, br. 300) dokazuje da se ibenik ve u XII. stoljeu osjeao ravnopravnim drugim dalmatinskim gradovima. Vrijedi upozoriti i na legendu o blaenom Ivanu, biskupu trogirskom, u redakciji biskupa Treguara iz 1203. god. U njoj se opisuje Kolomanovo osvajanje Zadra (civitas Jadratina). Koloman je nakon toga doao do ibenika (pervenit ad oppidum Sibinicum) i nakon toga stigao u Trogir. U legendi se na jo jednom mjestu spominje ibenik (M. IVANIEVI, ivot Svetog Ivana Trogirskog u: Legende i kronike, Split, 1977, 107, 109). Ako se tome dodaju jog i vijesti iz doba narodnih vladara, ibenik se posve dobro "dri" uz ostale dalmatinske gradove. Pojedini gusarski ispadi, povezani sa ibenikom, najvjerojatnije su dobrim dijelom inspirirani od nadreenih politikih vlasti, koje su tako vrile neizravan pritisak za postizanje odreenih ciljeva, o emu ima podosta primjera i za Jadran u raznim razdobljima - to ne znai da nije bilo i pojedinanih sluajeva "prekovremenog rada".] Ukratko, uvjerljivo vrijeme i Cinamova obavijest govorili bi u prilog naoj tezi da je ibenik dobio 1167. god. neku povlasticu. Teko da je to Ha upravo povlastica "trogirskog tipa". Ali, ni za izvorni sadraj povlastice "trogirskog tipa" ne moemo biti nimalo sigurni. 3. Ralamba isprave iz 1221. god Obratimo sada nau pozornost na ispravu Andrije II. iz 1221., u kojoj se nalazi prijepis isprave iz 1167. god. I ona nije sauvana u izvorniku, nego tek u ispravi iz 1245. god. Nakon ispravne invokacije i intitulacije isprava iz 1221. god. prelazi izravno na naraciju, prema kojoj su "neko" (ohm) ibenani doli do kralja i zamolili ga za potvrdu povlastice Stjepana III. iz 1167. god. Olim oznaava razmjerno dugo razdoblje pa se moe opravdano postaviti pitanje, to je natjeralo kralja da se najednom sjeti ibenana i potvrdi Stjepanovu povlasticu. Ali, nije nevana okolnost da su upravo 1221. god. Spliani zbacili svoga kneza Domalda i izabrali jednoga od Bribirskih knezova. ini se da je knez Grgur bitno pomogao da se svlada Domalda jer ve dvije

74

godine kasnije dobivaju Bribirski knezovi prostrano podruje od Krke do Zadra [CD, HI., 230, 206 (1223. god.)]. Iznenauje ispravnost dignitarija. Sastavlja tono zna da upravo u 1221. god. dolazi do znaajne izmjene jednoga od dostojanstvenika: u nekoliko isprava iz 1220. i 1221. god. pojavljuje seNeuca woiowoa [CD, III., 183, 157, (1220. god.); G. FEJER, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis (daije: FEJER) III., 1. Budae, 1829., 319 (1221)] a nakon toga - ve u 1221. i dalje u 1222. god. - Paulus woiawoda [CD, III., 201, 175 (1221. god.). FEJER, III., I., 379 (1222. god.)]. Sastavlja zna kako se u to doba sastavljala invokacija, poznaje tonu titulu Andrije II., savreno je upoznat s ispravnim imenom i funkcijom kancelara itd. Nekako priblino u to vrijeme Andrija II. u zamjenu za castrum Clis daje templarima castrum Sibenich [CD, IV., 602, br. 520 (5.VII.1255.). Usp. I. LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio hora etto Trait, Venetiis, 1673, 23. Od ostale literature vidi P. KAER, Povjestne crte grada ibenika i njegove okolice, II, ibenk, 1922., 68; D. VOB, Komes Domald, Nauna misao 3-4, Zagreb, 1955., 19; S. GRUBII, ibenik kroz stoljea, ibenik, 1974., 17-18; F. DUJMOVI, Postanak i razvoj ibenika od 1066. do 1409. godine. u: ibenik - spomen zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 1976., 87; M. GRANI, Jadranska politika ubia Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 36., Zadar, 1994., 37; I. PEDERIN, ibenik (Sebenico) nel basso Medioevo fino al 1440, Archivio storico italiano a. CXLIX, 1991., 811 i d.] Pa ipak zbog neobinog poloaja arenge, na koju je ve upozorila N. Klai i na kojem je jo jae inzistirao Steindorff, danas bismo protivno naem uvjerenju iz 1990. god. bili skioni tezi da su ispravu iz 1221. god. neto kasnije sastavili sami ibenani na osnovi neke autentine isprave. 4. Ralamba isprave iz 1245. god. Odluujue je da je Gyorffy utvrdio kako je inicijal te isprave narisan istom rukom kao i inicijal originalne isprave izdane u Topuskome 20.IV.1245. Ipak, protiv vjerodostojnosti bribirske isprave iz 1245. god. iznijela je N. Klai vei broj prigovora. a) U ispravi se ibenik naziva "Sebenigo", tj. u obliku koji inae nije poznat u XIII. i XIV. stoljeu. Ali ibenik je u to vrijeme ve imao opetovane potvrdnice drugih vladara, npr. originalnu potvrdu kralja Ludovika od 16. prosinca 1358. (CD, XII.., 535, br. 407). Ne vidi se kakva bi potreba nagnala taj grad da pristupi krivotvorenju isprave iz 1245. godine.

b) Arenga isprave iz 1245. god. uglavnom je ista kao i arenga isprave kojom je kralj Ludovik 16. prosinca 1357. (CD, XII., 533, br. 406.) potvrdio listinu bana Ivana uza od 14. prosinca 1357. (CD, XII., 533, br. 406). Iz okolnosti da se arenge u naelu ne ponavljaju izvodi se zakljuak da je arenga isprave iz 1358. god. kojom se potvruje isprava bana Ivana uza posluila kao uzor za arengu isprave iz 1245. godine i da je prema tome ta isprava nuno morala nastati nakon 1358. Meutim, isprava iz 1245. uklopljena je u drugu ve spomenutu ispravu iz 1358. kojom Ljudevit potvruje povlastice dane ibeniku od kralja Stjepana, "drugih kraljeva Ugarske" i kralja Karla

75

I. Dakle, sastavlja obiju isprava iz 1358. god. nuno je imao pred sobom ispravu iz 1245. god. pa je iz nje "posudio" arengu za jednu od njih da sebi malo "olaka posao". Pri tome je bio dosta nemaran jer je u arengi ispustio glagol bez kojega ona nema smisla. Uostalom, ideja arenge iz isprave iz 1245. godine ponavlja se u raznim varijacijama u nekim drugim ispravama koje je Bela izdavao etrdesetih godina XIII. stoljea Sama ideja je prilino banalna: vjerne sluge treba nagraivati pa e njihova vjernost biti jo vea, a i drugi e zbog toga postati vjernima. Tako npr. ve spomenuta isprava izdana u Topuskom 9 dana nakon bribirske isprave ima istu ideju izraenu ovim rijeima: Kraljevska dobronamjernost (...) treba svojim vjernima i njihovim odanim slubama to dobronamjernije pruati ruku svoje dareljivosti da bi drugi, po ugledu na taj primjer, bili ivlje potaknuti da iskau vladaru darove vjernosti i slube. A to je samo jedna od veeg broja varijacija na istu ideju u Belinim ispravama. Naprotiv, Ludovikove diplome iz vremena oko 1357. godine imaju arenge drugog sadraja, a i one koje su relativno najblie (npr. CD, XII., str. 568) ipak ne pokazuju ni priblino onakvu slinost kakvu pokazuju isprave iz vremena oko 1245. god. Ne ini nam se uvjerljivim Steindorffov argument, naime da nema vijesti o boravku Bele IV. u to vrijeme na dalmatinskom primorju. Ako uzmemo u obzir da je Bela IV. bio u Topuskome 20.IV.1245. (FEJER, IV, I, 389) i da je isprava u korist ibenika izdana 11.IV. iste godine, mislimo da je Belin boravak u Bribiru vie nego vjerojatan, pogotovu ako tomu dodamo okolnost da je inicijal obiju isprava risan istom rukom. Kako s pravom jog nitko nije posumnjao u ispravu od 20.IV.1245., izdanu u Topuskom i kako ne vidimo ni jednoga ozbiljnog prigovora vjerodostojnosti Beline povlastice od 11.IV.1245. u korist ibenika, nadaje se sam po sebi uvjerljiv zakljuak: Bela je 11.IV.1245. bio u Bribiru, a onda se uputio preko Topuskoga (gdje je njegova nazonost potvrena 20.IV.) Zagreba (CD, IV., 24, br. 240) (ako emo povjerovati bar nekim podacima inae krivotvorene isprave u korist kneza Hudina datirane s 26.IV.1245.), Stolnog Biograda (CD, IV., 278, 243, 19.V.1245.) do Pouna (FEJER, IV., I, 380, 17.VII.). Zbog toga nema razloga sumnjati u to da je isprava iz 1221. god. nastala neto prije 11.IV.1245. 5. Ralamba isprave iz 1251. god. Sauvana povlastica izdana ibenanima 24.XI.1251. nije autentina. To su lako dokazali N. Klai i Gyorffy. Dodue Gyorffy pri tome zakljuuje da je morala postojati neka isprava od 24.XL1251. u koju je interpolirana "jedna reambulacija posjeda" (GYORFFY, n. dj.,106). Rije je o utvrivanju granica ibenskog distrikta za koju je ibenik bio i te kako zainteresiran. I Steindorff misli da je 1251. god. Bela IV. izdao za ibenik izvornu ispravu, ali ona nije sauvana, ve su 1270. god. ibenani predloili "adislavu IV." na potvrdu interpolirani prijepis (L. STEINDORFF, Privilegien als Ausdruck kommunaler Emanzipation, Der Fall ibenik, Grafenauerov zbornik, Ljubljana, 1996., 400). Sauvana krivotvorina ne samo da uope nema arenge ve je cjelokupna naracija usmjerena na opis ibenskih mea. Gyorffy je bio svjestan tekoa da se iz teksta krivotvorene isprave dokae tezu o postojanju izvomika te je napisao da "injenica da

76

je Bela IV. izdao prijepis i trogirske diplome 25.XI.1251. dokazuje da je morala postojati originalna isprava od 24.XI.1251". Ali - Bela IV. nije 25.XI.1251. izdao prijepis Trogirske diplome, ve je te godine samo potvrdio Trogiranima pravo na terram Bistrize ea ratione ut nullus, qui pro tempore erit, vel alius possit de dicta terra molestare. [. LJUBI, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenstva i Mletake Republike, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, knj. I, Zagreb, 1868., 343, br. DXX., 29.XI.1322. izvjee Marina Maurocena, ibenskog kneza. Nedvojbeno je da je Marino skraivao podatke. To se vidi po tome to je umjesto nullus banus napisao samo nullus. Iz tog treba zakljuiti da je umjesto Bistrize etBlyse napisao samo Bistrize, premda je za Trogirane, ibenane (pa i za nas) upravo Blizna bila najvanija, jer je bila sporna.] Evo uostalom teksta naracije: "ibenski knez Danijel i arciprezbiter toga grada Stanimir predloili su nam prijepis njihove potvrde povlastice i zamolili nas usrdno i uporno da im ga - jer se njihova prava zbog njegove uopenosti - ponovno udostojimo potvrditi i jasnije objasniti. Mi smo, skloni njihovim opravdanim molbama, spomenuti prijepis - zato to je njegova istinitost nedvojbena koliko izvjeem naega dragoga i vjernoga bana Stjepana, koji je nie navedene zemlje osobno pregledao, toliko i iz drugih jasnih razloga - ponovno potvrdili i, kao to su traili, neke uopenosti specificirali. Njegov je tekst ovo:", sada dolazi isprava od 11.IV.1245.: "Kako se zbog ljudske zloe i pokvarenosti ostarjeloga vremena ponajvie ugroavaju prava drugih osoba, elimo da s jedne strane i sami gradani budu zadovoljni svojim granicama, a s druge strane da i drugi ne bi nimalo mogli zbog uopenosti bilo to od njih zahtijevati", slijedi opis granica itd. Ne vidimo ni uz najbolju volju po emu bi se moglo na osnovi toga teksta zakljuiti na postojanje izvorne isprave od 24.XI.1251. ak i posve neupueni pisar sigurno je bio dobro upoznat s postojanjem kneza Danijela i arciprezbitera Stanimira. Prema tome, krivotvorina s datacijom 1251. god. nastala je navjerojatnije neposredno prije potvrdnice Stjepana IV. iz 1270. Razlog nastanka te isprave pokuao je Steindoi ff (STEINDORFF, n. dj., 399400) objasniti uzimajui u obzir ispravu pape Aleksandra IV. od 5.VII.1255. (CD, I., 602, br. 522) upuene zadarskom nadbiskupu: "templari bi bilo dokazali svoja prava na ibenik"; ibenik su templari stekli zamjenom za Klis od Andrije II.; to je potvrdio i Bela IV.; ibenani su ibenske utvrde razorili i otkazali templarima poslunost pa bi zadarski nadbiskup trebao sluaj ispitati i ponovno uspostaviti pravo. Po Steindorffu je spor izmedu kneza i opine ibenik s jedne, i templara, s druge strane, izbio moda ve 1251. god. pa je "svakako pozivanje na povlasticu pomoglo (...) pri uspjenoj obrani od templarskih pokuaja da dobiju ibenik u svoje ruke". Steindorffov prijedlog objanjenja nastanka navodne Beline izvorne isprave iz 1251. god. ne moe se smatrati uspjenim. Do ruenja templarske utvrde u ibeniku dolo je nedvojbeno razmjerno kratko vrijeme prije papina pisma, jer je nezamislivo da templari ne bi odmah potraili pomo od pape. Zar su doista templari od 1251. upomo

77

nastojali na "dobiju ibenik u svoje ruke", a ibenani se tome odupirali - a da o tome nema ama ba nikakve vijesti, premda smo o raznim pitanjima koja se odnose na ibenik kroz to vrijeme zapravo zauujue dobro obavijeteni? [0 ibeniku u to doba vidi npr. CD, IV., 512, br. 446 (11.XI.1252.); 515, br. 449 (9.XH.1252.); 526, br. 460 (17.IV.1253.); 550, br. 480 i 551, br. 481 (21.IV.1254.); 553, br. 483 (27.IV.1254.); 562, br. 491 (11.VII.1254.); 579, br. 500 (20.XII.1254.), 589, br. 508 (21.1.1255.).] Ali, to nije sve. Da su templari drali ibensku utvrdu od Andrije II. i dobili je kao zamjenu za Klis, saznajemo jedino i iskljuivo iz isprave pape Aleksandra IV. iz 1255. god. Moni Domald bio je ibenskim knezom do 1221. god. i po svemu se ini da ga je vrsto drao u svojim rukama, (CD III, 143, br. 126 od 16.X.1216.) a nakon njega je knezom postao Grgur, bribirski knez [CD III, 431, br. 373 (o. 1234.)]. esto se u vrelima spominju spoma pitanja i estoke svae ibenskog i trogirskog klera, neprestani pokuaji ibenana da dodu do svoje biskupije [jog od 24.IV.1197. (CD, II., 284, br. 267). Vidi i CD, IV., 101, br. 94 (3.1I.1240.); 299, br. 266 (5.VIII.1246.); 526, 460 (17.IV.1253.) itd.]. Iz mira Trogira i ibenika od 17.X.1250. [CD, IV., 430, br. 374 (17.X.1250.)] saznajemo za mnoge pravne odredbe to se odnose na razne aspekte ivota u ibeniku itd. - a o templarima nikad ni rijei! Zar nije nikad dolazilo do nekih sukoba templara npr. s trogirskim biskupom, koji je imao i te kako znaajna i opsena prava unutar samog ibenika i njegova distrikta? [CD, III., 258, br. 231 (1.VIII.1226.); I. LUI, Povijesna svjedoanstva u Trogiru I, Split, 1979., 161; CD, V., 380, br. 862 (13.VII.1266.)]. Odgovor moe biti samo jedan: templari su dodue od Andrije II. dobili u vlasnitvo ibenik sa svim pripadajuim pravima (cum suis pertinentiis!), ali se to pravo u stvarnosti svelo samo na puko dranje samoga katela i ni na to drugo. A neposredno prije pisma Aleksandra IV. templari sigurno nisu pokuali, kako to kae N. Klai "doi do - ibenika" (N. KLAI, Trogir u srednjem vijeku, Trogir, 1985., 137) niti kako to misli Steindorff, ibenik in ihre Hand zu bekommen. Situacija je po naem miljenju bila posve drukija: ibenanima je odgovaralo da se rijee templarskog katela pa su sa zadovoljstvom poruili njegove zidine i utvrde, a inspirator je itave akcije bio najvjerojatnije sam kralj. Upada u oi da papa Aleksandar IV. pie 1255. god. zadarskom nadbiskupu, opatu samostana sv. Krevana i ninskom arciprezbiteru i pri tome zahtijeva istragu, zadovoljavajui se odlukom koju bi donio zadarski nadbiskup s bar jo jednim od imenovanih. Zato se papa nije obratio na samoga kralja ili na neku znaajnu crkvenu ili svjetovnu linost u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu? Mislimo da ne bi smjelo biti dvojbe da papino pismo iz 1255. god. nije drugo nego papin pokuaj da pri premjetanju templarskog teita u komitat Dubicu templari postignu od kralja to vie. Ukratko, s kraljevim povlasticama ibeniku teoretska prava templara na ibenik i ruenje templarskog katela o kojem pie papa Aleksandar IV. 1255. god. nemaju nikakve veze.

6. Ralamba isprave iz 1270. god. Prema tekstu povlastice iz 1167. god. jedno od prava ibenana bilo je: comitem vero aut iudicem, quem clerus et populus elegerit, ordinabo (CD, II., 115, br. 108). Takav tekst odgovara organizaciji opine, kojoj je na elu knez (comes) kao glavni

78

opinski i politiki organ, a sudac (judex) kao glavni upravno-sudski organ. Takvu organizaciju nalazimo jo 1243. god.[U protokolu isprave o davanju u zakup CD, IV., 208, br. 186 (10.XII.1243.) stoji: temporibus Budusclavi comitis ac (..) judicis Miche (...)]. Izvorna povlastica Bele IV. od 11.IV.1245. (CD, IV., 272, br. 237) zadrala je istu formulaciju, koja je kako-tako jog uvijek odgovarala stvarnom stanju opinske organizacije. Dakako da ni Belina navodna povlastica iz 1251. god. (CD, IV., 405, br. 404) ne dolazi u obzir. Potvrdnica Stjepana VI. iz 1270. nije sauvana kao posebna isprava, ve samo u obje isprave Karla I. iz 1322. god. u kojima nalazimo novi tekst: comitem vero aut iudicem, quem commune et consilium elegit, ordinabo. Kako je dolo do te izmjene, koja oznaava bitnu promjenu u opinskoj organizaciji ibenika7 Nedvojbeno do te izmjene nije nipoto moralo doi upravo 1322. Dapae, ne postoji nikakav razlog da se ne pretpostavi, kako je ta izmjena ula ve u tekst potvrdnice iz 1270. god. Novu organizaciji ibenika nalazimo spomenutu prvi put 1274. god. [CD, VI., 74, br. 67 (21.VII.1274.)] kada trogirski arciakon Gervazije u ime trogirskog biskupa izopuje ne samo neposlune ibenske klerike, na elu s arciprezbiterom Stanimirom, ve i poimenino dva suca (iudices) i etiri vijenika (consiliarii) i druge neimenovane vijenike ibenske opine. A akjo i ranije, 1263. god., ibenani sklapaju mir s Trogiranima "u vrijeme Stjepka (...) ibenskog potestata" pa se spominju kao ibenski predstavnici potestates, iudices consiliariique Sibenicensis civitatis [CD, VI., 247, br. 749 (7.II.1263.)]. Ali kada ibenani 1255. god. [CD, IV., 604, br. 522 (18.X.1255.)] mole prenestinskog biskupa da im pomogne kako bi ibenik dobio svoga biskupa, molbu upuuje commune, archipresbiter et capitulum de castro Sebenichensi, a ibensko se izaslanstvo sastoji od opinskog notara i suca. Ne spominju se nipotestds ni consiliarii. ibenani su 1270. [CD, V., 528, br. 990 (3.IV.1270.)] izabrali za svog potestata Trogiranina Valentina, Petrova sina, i tom prigodom ugovorili da potestat rjeava civilne parnice prema ibenskom statutu consulendo cum suis consiliariis. Vjerojatno je izbor potestata uslijedio ubrzo nakon reorganizacije ibenske opine, tj. nakon uspostavljanja Vijea (consilium). Do te reorganizacije dolo je, dakle, izmeu 1263. i 1270. god., i to mnogo blie ovom drugom datumu. Odatle bi slijedilo da je do sastavljanja krivotvorine od 24.XI.1251. dolo najkasnije 1263. god. (jer se u njoj jo ne spominje consilium). U tu krivotvorinu trebalo je oito uloiti dosta truda. Naprotiv, za pripremanje isprave iz 1270. bilo je dovoljno stari tekst o nainu biranja kneza i suca prilagoditi novim okolnostima (commune et consilium). im se saznalo da je Bela IV. umro (2.V.1270.), prionulo se prepisivanju cjelokupnog teksta, kako bi se usput ubacio i poneki desideratum, osobito u pogledu granice prema Trogiru, pa se u prijepisu isprave iz 1251. god. "sluajno" ispustila Blizna, to je znailo bitno pomicanje granica prema jugu. Smatramo da je upravo 29.VI.1270. bilo najprikladnije vrijeme za te "siune", a znaajne izmjene. 7. Ralamba isprava iz 1322. god. Kao to smo ve naveli, N. Klai je pri svojoj analizi ibenskih isprava Karla I. iz 1322. god. dokazivala da je rije o krivotvorinama, i to na osnovi okolnosti da su predstavnici ibenika predloili Karlu I. samo prijepis povlastica kralja Stjepana VI. iz

79

1270. god. Iz biljeaka na poleini obiju isprava Karla I. proizlazi da je svrha akcije ibenana bila "obrana gradskog kotara" i da "nije iskljueno (kurziv N. Klai) da je 1322. godina samo donja granica za postanak ove potvrdnice". Rije je o krivotvorini nastaloj "neposredno prije 1358." (N. KLAI, Jo jednom o tzv. privilegijama trogirskog tipa, Istorijski asopis, XX., Beograd, 1973., 78-79). U raspravi o autentinosti ibenskih isprava Karla I. od 8.X.1322. treba krenuti od analize formalnih obiljeja obiju isprava. Jedna od tih isprava, objavljenja od Smiiklasa (CD, IX., 79, br. 66) uva se u Dravnom arhivu u Budimpeti pod brojem 50022 i ima na poledini biljeku koju je Smiiklas objavio kao prvu po redu (MCCCXXII. Missus itd.). Nazvat emo je 1322/ I. Ona sigurno nije izvornik. Nezamislivo je da bi kraljeva kancelarija ispostavila jednu ispravu bez inicijala (K) i istoga dana (!) pripremila drugu ispravu (nazvat emo je 1322/II.) s inicijalom (K), koja se uva u Budimpeti pod brojem 50021, a koja se ujedno u opisu granica ibenskog distrikta uvelike razlikuje od prvonavedene. To je ovaj "drugi original" koji na poledini ima prema Smiiklasu biljeku: MCCCXXII Confirmacio itd. Pri tome obje isprave u svome tekstu navode ispravu kralja Stjepana VI. od 29.VI.1270. (CD, V, 353, br. 10) u kojoj je transumirana povlastica Bele IV od 24.XI.1251. s opisom granica koji odgovara onom iz 1322/1., ali ne odgovara opisu iz isprave 1322/1I. Drugim rijeima, isprava 1322/II. neistinito navodi granice isprave iz 1251. Usporeivanje opisa granica u ispravi 1332/I. s ispravom datirarrom 1251. god. upuuje na razliku koja se ni u kom sluaju ne moe smatrati sluajnom. Naime, u ispravi datiranoj 1251. utvruje se da u ibenski teritorij ne pripadaju (exceptis itd.) Bliznicha et Blyza, tj. Bristvica i Blizna. U ispravi 1322/I. umjesto toga teksta stoji samo Blisniza, tj. Bristvica. Dakle, iz ibenskog teritorija ne bi glasom 1322/I. bila izdvojena Blizna, a upravo je ona bila predmet spora izmeu Trogira i ibenika, razrijeenog tek odlukom mletakog opunomoenika Boccassia 31.XII.1333. (CD, X., 132, br. 87) u kojoj je izriito utvreno da Bristvica i Blizna pripadaju Trogiru: usque dictam fossam de Blisai cum Bestrice sit confinium comunis et hominum Tragurii. Podsjetimo se da se ubrzo nakon to su Mleci uvrstili svoju vlast nad Trogirom i ibenikom dvadesetih godina XIV. stoljea pristupilo rjeavanju spora o granici izmedu distrikta dih dvaju gradova. Pokuaj rjeenja spora 1329. [CD, IX., 486, br. 396 (16.IX.1329.)] nije uspio pa je bilo potrebno da 1333. god. intervenira mletako Veliko vijee [CD., X, 131, br. 79 (12.X.1333.)]. Rasprava pred mletakim izaslanikom otegla se sve do konca te godine, kada je donesena konana odluka: Blizna, Bristvice i Rastovac pripali su Trogiranima, Draevica ibenanima. Trogir je dobio Mahalu a na obali trogirski distrikt sezao je do Stupina. Usporedimo to s istonom ibenskom granicom prema ispravi iz 1251., ukljuenoj u ispravu 1322/11. Ovdje se ibenski distrikt protezao juno od Stupina sve do rta Ploa i dalj e (inde a Plozam et de ipsa Ploza ita ad Lucam Borovizam) (ibenski diplomatorij, izd. J. Barbari i J. Kolanovi, ibenik, 1986., 18., br. 8). Vidi se da je razgranienje iz 1333. ispalo nepovoljno za ibenane. Nije li posve neobino to se oni nisu pozvali na granice utvrene prema ispravi iz 1322/II.? Ali, to nije sve. Prema ispravi (1322/1I.) ibeniku pripadaju otoci Vrgada (insula

80

Cruciferum) (DUJMOVI, n. dj., 87), Arta, Murter ("Srimac") i irje. Oko tih otoka vodio se 1324. god. pred Mleanima spor (LJUBI, n. dj., I.) izmedu ibenika i Zadra pa je dud presudio u korist ibenana. Pri tome ibenani ponovno nisu iskoristili ispravu 1322/II., nego su samo uporno ponavljali da su im te otoke Zadrani oteli jog' pred 46 godina, tj. 1278. god. Istina je da bi se ta utnja ibenana mogla eventualno nekako i opravdavati. Ali, jog 1357. god., kada ban Ivan sklapa mir sa ibenanima, on uz ostalo odreuje: Item, duas insulas Scrimach et Zuri vocatas cum earum pertinenciis quas olim commune Jadrense illicite occupaverat, in quorum tenutam (..) dominium Venetorum eosdem introduxit restituendo, eisdem resignamus itd. (nadajje, dva otoka po imenu Murter i irje, koje je neko zadarska opina nezakonito zauzela, a u iji ih je posjed mletaka vlast ponovno uvela, potvrujemo im itd. [CD, XII., 437, br. 336 (14.XII.1357.)]. Nije li i opet posve neobino da se ni ban ne obazire na ispravu 1322/1I? Ban spominje samo mletaku presudu. Ne bi ii bilo normalno da se on pozove na potvrdnicu Karla I. umjesto da spominje odluke mletakih vlasti? Zakljuak moe biti samo jedan: navodna potvrdnica Karla I. 1322/1I. koja je unesena u potvrdnicu Ludovika I. od 16.XII.1358. (CD, XII., 53, 407) nije postojala ak ni 1357. god. Ona je sastavljena oito s namjerom da se potvrde ibenske granice prema situaciji nakon banove povlastice od 1357. god., osobito s obzirom na otoja oko Murtera i irja i da se ponovno otvori pitanje june granice prema Trogiru, tj. potvrdi granica juno od rta Ploa (a ne kod Stupina). Ostaje odgovoriti na pitanje zato je isprava Karla I. 1322/I. ostala, ini se, samo u konceptu i zato nije njezin sadraj iskoriten za Ludovikovu potvrdnicu iz 1358. god. Odgovor se, ini se, nadaje sam po sebi: sastavlja toga koncepta radio je na njemu prije banove povlastice iz 1357. god., koja je ispala mnogo povoljnijom za ibenane. Tom banovom povlasticom dobili su ibenani mnogo vei teritorij istono od rijeke Krke, jer su im njome dodijeljena ak i podruja oko Koprna i Nevesta. Isto vrijedi i za podruje zapadno od rijeke Krke, gdje su ibeniku uz ostalo priznati i Grabovci. Uostalom za sva ta podruja ban izriito navodi da njima proiruje ibenski distrikt (addendo ad districtum eiusdem), tj. communitatis civitatis Sibenicensis. Ukratko, opis granica prema konceptu isprave 1322/I. bio bi samo na tetu ibenana pa ga oni zato 1358. god. nisu ni predloili Ludoviku I. Ove se analize isprava iz 1322. god. ne mogu smatrati konanima. Rezultati: a) Potvrdnica Bele IV. od 11.IV.1245. je vjerodostojna. To je ujedno terminus post quem non nastanka Gezine povlastice iz 1167. b) Nije iskljueno da je god. 1167. neki hrvatski velika ("upan", prema Cinamu) odobrio neke povlastice ibeniku i da su ibenani uporabili tu godinu prigodom sastavljanja Gezine isprave. c) Potvrdnice Andrije II. iz 1221. i Bele IV. iz 1251. nisu vjerodostojne. Prva je nastala prije 1245., a druga najvjerojatnije neposredno prije izdavanja potvrdnice Stjepana VI. iz 1270.

8 1

d) Belina potvrdnica iz 1251. god. nije ni u kakvoj vezi s poloajem templara u ibeniku. e) Do izmjene teksta povlastice iz 1167. god. (tj izmjene rijei clerus et populus u commune et consilium) dolo je neto prije 1270. god. Tom prigodom izmijenjen je i opis granica ibenskog distrikta iz 1251. god. i izbacivanjem spomena Blizne otvorilo se pitanje granice prema Trogiru. f) Navodna povlastica Karla I. iz 1322. god. u obliku u kojem je tiskana u Smiiklasovu CD nastala je neposredno prije potvrdnice Ludovika I. iz 1358. god. g) Druga navodna povlastica Karla I. iz 1322. god. (objavljena u ibenskom diplomatariju, str. 15-16, br. 7) nastala je prije 1357. L.M.

82

31. KRALJ BELA W DARUJE BRDO GRADEC ZAGREBAKOM KAPTOLU (CD, IV., 323-324) ZAGREB. SLAVONIJA (darovanje - kralj a) LITERATURA: N. KLAI, cit. (17.), 87-89. (Nakon uobiajenih uvodnih formula kralj Bela IV. nastavlja:) (...) pred nas su doli File, zagrebaki prepot, magister Job (...) zagrebaki kanonik (...) i drugi iz zagrebakog kaptola (...) i ponizno nas zamolili da im se udostojimo dodijeliti i predati (...) neko brdo po imenu Gradec u zagrebakom komitatu uz Zagreb (montem quendam nomine Gradyz in Comitatu Zagrabiensi iuxta Zagrabiam existentem). Dio toga brda znamo da pripada mjestu gostiju gradakih (ad villam hospitum de Grez), a dio pak Vanlegenu jer (...) u opem strahu snu-ti nemaju kamo sklonuti svoje glave, glave svojih ljudi i zatititi vrstom obranom dobra zagrebake crkve i svoja vlastita. Mi smo dakie (...) tom kaptolu to brdo s okolnom zemljom, dovoljno za uporabu i potrebe jednoga velikog grada (unius magne vine), dali i prenijeli punim pravom u trajno vlasnitvo i uz poseban uglavak da reeni kaptol na tom brdu uzme za sebe, tj. za (kaptolsku) zajednicu pristojan dio (decentem porcionem) kojim e se vrlo jako utvrditi trokom cijeloga kaptola tako da bi (...) bedemi u vrijeme nevolje (...) prihvatili one koji ih sami za sebe ne bi htjeli iii mogli sagraditi. One pak osobe (...) od toga kaptola koje su kadre sagraditi sebi vlastite utvrde (turres speciales) neka prime na osnovi dobrovoljne i posebne kaptolske dodjele mjesta na kojima e sagraditi utvrde i zidove za svoje vlastite obitelji i stvari, i to prema drijebu koji de svakome pripasti. Te zgrade neka su ovlateni dati, darovati ustupiti i trajno zapisati svojim potomcima, nasljednicima potomaka i kome god hoe, po njihovoj dobroj volji, s time da vlasnitvo samog utvrenog grada (ipsius castri) ostaje u cijelosti reenom kaptolu. U tjelesni posjed brda i okolne zemlje dali smo ih uvesti po naem vjernom Abrahamu, moravikom upanu. (Slijede zavrne odredbe.) 1247., 11. rujna

83

Sadraj isprave izaziva udenje. Neobian je velik strah zagrebakih kanonika pred Tatarima punih pet godina nakon mongolske provale. Zar nije prirodno oekivati da je taj strah potaknuo kanonike da grade sigurna sklonita ve 1242. i 1243. godine? Ali, jog je udnije to oni trae itavo brdo Gradec i to im kralj to odobrava, premda se ve iz same isprave vidi da dio brda pripada "mjestu" zagrebaki Gradec, a dio upanu Vanlegenu. I ne samo to. Kralj kae u ispravi da je kanonike dao uvesti u posjed "brda i okolne zemlje". Kralj je dakle darovao kaptolu u pun vlasnitvo ak i one zemlje koje su 1242. godine bile dodijeljene zagrebakom Gradecu. Kako je to mogue? ini nam se da se na to pitanje dade uvjerljivo odgovoriti. Naime, 1242. god. dobili su graani novoga grada na brdu Gradec oslobodenje od bilo kakvih podavanja prema kralju kroz pet godina. Tih pet godina trebalo je proi upravo u 1247. godini pa je Bela IV. mogao s punim pravom oekivati da e mu ubudue graani pomagati izdanom financijskom pomoi. Graani su sigurno drukije mislili jer je rok od pet godina doista kratak za podizanje i ekonomsko osamostaljivanje novoga grada. Izgleda vrlo vjerojatnim da se kralj obratio za financijsku pomo zagrebakom kaptolu i da mu je za uzvrat darovao itavo brdo Gradec. Dodue, kaptol se nije mogao zanositi iluzijom da e zagrebaki Gradec doista postati njegovo podloniko mjesto, ali mu je i te kako bilo stalo da potisne neugodnog susjeda to je mogue vie. Ali, kako je kralj smio jog' prije isteka petogodinjeg razdoblja okrnjiti gradske slobode Gradeca na tako flagrantan nain? On je to mogao uiniti jedino uz uvjet ako se gradani sa svoje strane nisu drali obveze koju su sami preuzeli i koja je bila utvrena u Zlatnoj buli. Radi se zapravo o jednoj jedinoj obvezi gradana: oni su obeali da e na vlastiti troak uvrstiti brdo Gradec i tako grad i brdo pretvoriti u utvrdu, castrum. Oni to, po svemu se ini, nisu uinili, jer se u ispravi iz 1247. godine kae da dio brda pripada "mjestu" (ad villam) gradakih gostiju. Pa ak jo 24. travnja 1252., prigodom osnivanja Krievaca, kao da utvrde oko Gradeca nisu bile potpuno sagraene, jer Bela odobrava Krievcima slobodu koju uivaju "gosti Gradeca i Novog mjesta u Zagrebu" (hospites e Grez et e Nova villa Zagrabie). 0 "utvrdi Gradec" (castrum Grech) rije je tek pri kraju pedesetih godina XIII. stoljea, a kraljica pak Marija tek 1261. godine priznaje da su se gradani Gradeca istroili izgradnjom utvrde oko grada. Svakako je mudro i lukavo zamiljeno darovanje brda Gradec kaptolu potaknulo graane na ispunjavanje njihovih obveza i, to je jo kudikamo vanije, da "odrijee kesu" prema kralju. Pregovori su trajali sve do 1258. godine, kada su se gradani obvezali na godinje podavanje banu u visni 200 penza, ali su za uzvrat dobili Svibje (CD V, 100). Dodue, kraljica Marija oslobodila ih je tog tereta, ali je on u istoj visini kasnije uao u privilegij iz 1266. god., kao obveza prema Belinom istoimenom sinu vojvodi Beli. L. M.

84

32. BAN STJEPAN OSNIVA GRAD JABLANAC (CD, IV., 472-473) JABLANAC. HRVATSKA (grad - privilegiji) 1251.

LITERATURA. N. KLAI, Kako Jablanac postaje slobodan kraljevski grad 1251. god., VHARP, XVIII., 1973., 203-212. Mi Stjepan, ban itave Slavonije, elimo da svi znaju da smo, uzevi u obzir jak poloaj brda Jablanac (Jablanich) i razmotrivi njegovu korisnost, odluili na njemu smjestiti novi grad (novam civitatem) u ast gospodina kralja Ugarske. Narod rapskog otoka odaslao je k nama svoje sveane poslanike, tj. suca Andriju de Cotopagne i Dominika Gambetta, i jasno zatraio mjesto u tome gradu Jablancu za one koji bi se tamo eljeli smjestiti te obeao da e na to mjesto i u taj grad sabrati ljude te da e to mjesto uiniti korisnim i prikladnim uz nau pomo na probitak i ast gospodina kralja. Mi smo prihvatili njihove opravdane molbe te smo dodijelili mjesto onima koji bi od njih doli da tamo stanuju, i to tako da se na vrhu toga brda sagradi tvrava (unum castellum) naim trokom za gospodina kralja te da se za korist naroda koji e tamo stanovati podigne prikladni zid. Narod koji bude tamo stanovao neka ima slobodu kojom se slue Trogirani i ibenani i drugi kraljevski gradovi koji postoje na morskoj obali (habeant libertatem, qua utuntur Tragurienses et Sibenicenses et aliae civitates regis in maritimis iuxta mare constitutae). Posebno odreujemo da mogu sebi izabrati iz kraljevstva gospodina kralja kojega god kneza hoe meu kraljevim vjernim podlonicima (de fielibus eius). Suce pak i vijenike neka izaberu medu onim rapskim ljudima koji e stanovati u tome gradu. Ako rapski ljudi budu kadri da s naom pomoi to mjesto Jablanac uine korisnim i prikladnim i da u njemu kao to su obeali organiziraju trg, neka etvrti dio itavog dobitka i tributa, koji se u tome gradu ubire za gospodina kralja i za gospodina bana, bilo od trga bilo inae, pripadne u korist rapskih ljudi u ast kralja, a tri dijela neka idu u korist kralja i bana. Ako bi netko od rapskih ljudi htio putovati po kraljevstvu gospodina kralja radi trgovanja, neka slobodno putuje i vrati se. Ako bi se pak dogodilo da izgubi svoja dobra u kraljevstvu kralja, nastojat emo poteno pronai oduzeto zajedno s njima ista srca i dobrom vjerom. Protivnici pak i neprijatelji Rabljana koji bi htjeli stanovati u tom gradu neka se ne primaju ni na koji nain. Rapski pak trgovci nee biti duni plaati u tome gradu Jablancu nikakav

85

tribut. Zemlje pak koje pripadaju Jablancu, tj. od rnovice do Cesarice, preputamo stanovnicima grada Jablanca da ih mirno uivaju pa neka odsada tua stoka ne pase na njima protiv njihove volje. Usto neka ih stranci ne obraduju ni na koji nain. Da bi pak oblik i sadraj ove odredbe ostao na snazi, dopustili smo da se na tu nau ispravu stavi nag peat, a nju e potvrditi gospodin kralj Ugarske svojom kraljevskom ispravom, ako do njega dode i ako se on sloi da je naprijed utvreno dobro postavljeno. Dano u Buama (Bresan) Gospodnje godine 1251.

Isprava je viestruko zanimljiva i vana. Prije svega, iz nje se moe sa sigurnou zakljuiti da je ibenik 1251. god. ve bio izjednaen u svom pravnom poloaju s ostalim dalmatinskim gradovima jer se ne moe pretpostaviti da "ban itave Slavonije" ne bi bio dobro upoznat s tako vanom injenicom. (Obratno N. Klai.) Time otpadaju ujedno i prigovori koji se odnose na isprave u kojima se ibenik naziva civitas prije nego to je dobio biskupa. Naime, pod civitas se nije razumijevalo samo biskupske gradove, nego uope autonomna mjesta sa stanovitom samoupravom. To se osobito jasno vidi upravo po ispravi za Jablanac, u kojoj se Jablanac naziva civitas, premda je jasno da on nije nikad bio biskupskim sjeditem. Primjeuje se da se pravni poloaj Jablanca utvruje ovom ispravom na donekle drukiji nain nego to je to odredeno u Trogirskoj diplomi iz 1108. god. To ne treba nimalo uditi. Dalmatinski su gradovi doista dobili od Kolomana povlastice koje su bile utvrene na jedinstven nain, ali je to bilo kasnije izmijenjeno u skladu s vanou, jakou i "vjernou" pojedinog grada. Tako je Bela IV. 1242. god. potvrdio privilegije Trogiru, ali je torn prigodom unio u njegov pravni poloaj stanovite nove odnosno izmijenjene odredbe. Postojao je dakle opi pravni poloaj primorskih "gradova", koji se u znanosti naziva "privilegije trogirskog tipa", ali je unutar toga opeg tipa svaki grad imao svoje specifinosti - slino uostalom kao i kod kontinentalnih gradova, koji su esto dobivali "privilegije zagrebakog tipa", ali se pri tome pojedinom gradu utvrdivao pravni poloaj poneto drukije, ovisno o raznim okolnostima. Prigodom ocjenjivanja prave namjene povlastice dane Jablancu treba uzeti u obnzir da je ona dana uvjetno. To znai da ona bez kraljeve potvrde nema vanosti. To podsjea na uvjetno izdanu potvrdnicu Bele IV. u korist Krkih knezova 1242. godine. Bela je izdao te godine ispravu kojom je na osnovi prijepisa (!) darovnica iz 1193. i 1223. god. priznao Krkim knezovima posjed Modrua i Vinodola, ali je uvjetovao valjanost potvrdnice zahtjevom da knezovi naknadno pokau originale. Uvjetna potvrda darovanja Modrua i Vinodola ima jasnu pozadinu. Bela daje u izgled Krkim knezovima definitivnu legalizaciju njihovih posjeda, oekujui od njih vojnu i u prvom redu financijsku pomo. Treba pretpostaviti da je od 1242. do 1251. trajalo cjenjkanje Bele i Krkih knezova, koje je upravo 1251. god. dolo do vrhunca zbog njegovih pretenzija na nasljedstvo Babenbergovaca u Austriji, koje su, oito, gutale golema sredstva. Nije li i uvjetno osnivanje grada Jablanca dio Belina pritiska na Krke knezove?

86

Ako se malo tonije razgleda sadraj isprave o osnivanju Jablanca, vidi se da je on uperen protiv nekoga - oito Krkih knezova. Predio oko Jablanca pripadao je kralju, koji ga jo nije svojom darovnicom prepustio nekome "vjernom". Ipak, nema dvojbe da su se Krki knezovi ivo eljeli dokopati toga podruja, jer je poznato da je Krki knez Ivan bio ve 1257. godine (a moda i ranije) senjskim naelnikom. Izgradnja Jablanca bila bi velik udarac ambicijama Krkih knezova irenja prema jugu. U ispravi o osnivanju Jablanca govori se o tome da e se tamo kraljevim trokom sagraditi tvrava. To je doista moralo uznemiriti Krke knezove. Tome treba dodati zabranu napasanja tue stoke na podruju Jablanca, zabranu da "stranci" obraduju jablanaku zemlju i napomenu da se "neprijateljima Rabljana" nee dopustiti stanovanje u Jablancu. Ali - sve to je uvjetovano naknadnom kraljevom potvrdom. Kako Bela nije potvrdio ispravu, ona nije imala pravne snage, jer se uvjet nije ispunio. Bela je oito banovom ispravom o osnivanju Jablanca "straio" Krke knezove, pa su ovi bili 1251. god. i te kako spremni na vee financijske rtve da se rijee eventualnog nemilog susjeda. I doista, ve 5. travnja 1251. Bela definitivno legalizira vlast Krkih knezova nad Modruom i Vinodolom i torn prigodom ak potvruje tobonju darovnicu njegova oca iz 1209. godine, to je oito znak da se prigodom ispostavljanja isprave iz 1251. o vlasti Krkih knezova nad Modruom i Vinodolom vodilo rauna i o ambicijama Krkih knezova i o Belinim potrebama za novicem. Na kraju jo jedna napomena. Tekst objavljen u Codex diplomaticus razlikuje se od teksta koji je priopio Lucije jog u XVII. stoljeu, ali u to se pitanje ne moe ovdje ui. Moda bi trebalo samo napomenuti da je po vladajuem miljenju Scrissa iz isprave dananji Karlobag, ali izgleda vjerojatnijim da je rije o Cesarici. L. M.

87

33. BAN STJEPAN OSNIVA KRIEVCE (CD, IV., 489-491) KRIEVCI. SLAVONIJA (gradski privilegij) LITERATURA: N. KLAI, cit. (21.), 306. Mi Stjepan, ban itave Slavomije, dajemo na znanje svima koji budu vidjeli ovu ispravu da smo radi koristi i asti gospodina kralja osnovali novo i slobodno mjesto u Krievcima (locavimus novam et liberam villam in Crisio) i (1) dali gostima (hospitibus) koji u njemu stanuju onu istu slobodu koju uivaju (utuntur) gosti Gradeca i Novog zagrebakog mjesta (Nova villa Zagrabie), s time da (2) ih potpuno oslobadamo od vlasti krievakog upana comitis), tako da krievaki upan nije ovlaten niti im suditi niti boraviti medu njima (descendere super eos). (3) Zbog toga odreujemo da reeni gosti nisu duni plaati nikakvo podavanje (collecta). (4) U ime njihove slobode bit e, nakon proteka tri godine od danas, duni plaati banu, koji je u to vrijeme na slubi, 40 denara od svakih vratiju. (5) Njihov trg (forum), koji smo im odobrili, neka se odrava u utorak, s time da se od njegovih trnih pristojba (tributo) poinje ubirati u toj treoj godini dva dijela za bana, a trei dio za same goste. (6) Sve sporove, i vee i manje, do kojih bi dolo u trnom danu ili u drugim danima, neka sudi iskljuivo naelnik (major vjlle), kojega izabere cjelokupni puk (communis populus). (7) Ako bi naelnik uskratio strankama pravdu (iusticiam denegaret), optuuje se toga naelnika iskljuivo pred banom koji slubuje u to vrijeme. U svakom sluaju, poziv naelnika na sud ne smije se uiniti drukije nego s posebnom banovom ispravom uz nazonost dobroga svjedoka, s time da sam naelnik, pozvan od bilo kojeg bana, ne treba da ide dalje od Gvozda i preko Drave. (8) Nadalje odreujemo da se u svim sporovima do kojih doe pred nama pred naelnikom ne doputa tuitelju pozivanje stranaca (extranei) kao svjedoka, nego samo onih iz samog mjesta, i da se samim gradanima dosuduje prisega. (9) Nadalje, koji bi god stranac ili graanin toga mjesta u samome gradu izvukao u srdbi (pre ira) ma ili no i to bi se svjedoenjem dokazalo, ili tko bi nanio ranu koja nije smrtonosna, osudit e se na globu od jedne marke. (10) Tko bi pak sluajno (casu accidente) ubio sugraanina, duan je platiti 100 penza, i to 2 treine protivnoj strani, a trei dio naelniku. Ako se pak ubojica ne bi branio (plaanjem) svoga novca, njegova se glava dosuduje u korist protivne strane. (11) Oiti kradljivac i lani tuitelj (calumpniator) 1252., 24. travnja

88

protiv kojega bi posvjedoio cjelokupni puk tjera se sramotno iz mjesta, s time da mu se oduzme sve to ima. (12) Oni koji umru bez izravnih nasljednika ostavljaju svu svoju imovinu kome god hoe. (13) Sami pak graani nisu duni sluiti u banovoj kraljevoj vojsci niti se nekome od njih smije nanijeti nasilje u njihovu domu niti od naih pratilaca (a familia nostra) niti od drugih, nego neka dobrovoljno primaju kao gosta koga hoe. (14) Usto, neka se gradski naelnik po dovretku godine svoga slubovanja zahvali na naelnikovanju, a ako bi cjelokupni puk htio, neka se sluba povjeri njemu ili kome drugome. (15) Ako bi tko htio doi u samo mjesto, neka slobodno doe, i ako bi htio iz njega otii, neka slobodno otide nakon to proda svoju imovinu. (16) Nadalje odreujemo da se u mjesto ne primaju oni ljudi koji su po obiaju obvezani plaati kunovinu. (17) Nadalje, ako bi se koga osudilo u novanom sporu, duan je platiti globu od 40 denara. (18) Nadalje, samo graani neka iz svoje robe ne plaaju trine pristojbe. (19) Dodjeljujemo im uz to zemlju na gornjem dijelu krievakog grada (slijedi opis mea). Da bi pak sloboda ovoga grada ostala tvrda, dali smo im ovu ispravu. Dano na svetkovini sv. Jurja, godine 1252.

Ban Stjepan osniva grad Krievce, koji ima poneto slabiji pravni poloaj od gradova koje je osnovao kralj. Ipak, graanima se priznaje sloboda koju uiva zagrebaki Gradec. Ban oslobaa gradane od vlasti upana krievake upanije, ali grad ostaje pod banovom ingerencijom pa mu zato plaa 40 denara od svakih vratiju. Slino kao i jog za neke druge gradove u Slavoniji to osnovno podavanje nije paualizirano, to znai da se ono moe u ukupnom iznosu znatno poveati ako doe do izgradnje veeg broja novih kua. Za razliku od Zlatne bule izdane gradanima zagrebakog Gradeca, Krievci nisu duni ii u vojsku s kraljem. Osloboenje od toga postigao je Gradec tek 1266. godine. Neke od odredaba vie su ili manje identine onima u povlasticama drugih gradova: pravp na trg, pravo na raspolaganje svojom imovinom pravnim poslom za sluaj smrti ako gradanin nema potomaka, pravo izbora gradskog naelnika, pravo odlaska iz grada. Druge odredbe vie ili manje odstupaju od standardnog tipa: "priziv", zapravo prituba na naelnika i njegovu prvostupanjsku presudu, ide banu (a ne kralju); svjedoci u sporu mogu biti samo graani; zadrava se arhaino dokazno sredstvo "svjedoenjem cjelokupnog puka", koje priznaje dokaznu snagu "javnom miljenju" bez dokazane krivnje. Neke su se pak odredbe vrlo vjerojatno primjenjivale i u drugim gradovima, samo to nisu zabiljeene u njihovim privilegijima ili nisu formulirane na takav ili slian nain: nain pozivanja naelnika pred banov sud, kanjavanje prijeteeg izvlaenja maa, sluajno ubojstvo, utvrivanje sudske takse u visini 40 denara. Upada u oi da je naelnik ovlaten na suenje i u najteim djelima, to nekim gradovima nije bilo odobreno. Gradani su u cijelosti osloboeni od plaanja trnih

89

pristojba. Posebna je specifinost krievakog privilegija da je zabranjeno preseljavanje u grad onih slavonskih stanovnika koji plaaju kunovinu. Drugim rijeima, poloaj "slobodnih" osoba, koje su u znak svoje slobode u Slavoniji plaale poseban porez kunovinu (marturina), postupno se pogoravao jaanjem velikih posjeda. Od tih "slobodnih" ljudi, raznih grupa stanovnitva vezanih uz upanijske utvrde i njihove zemlje (castrenses) i od neslobodnih serva stvarao se postupno stale kmetova podlonika. Odredba krievakog privilegija o zabrani preseljavanja onih koji su plaali kunovinu eli zatititi velike posjede od gubitka radne snage. Usto, podreenom seljakom stanovnitvu onemogueno je na taj 'nain da iznudi bolje uvjete svoga odnosa prema veleposjedniku eventualnom izravnom ili neizravnom prijetnjom naputanja veleposjeda i preseljenja u Krievce. Ostaje otvoreno pitanje zato se takva odredba ne nalazi u drugim slavonskim privilegijima. L. M.

90

34. KRALJ BELA IV. POTVRUJE POVLASTICE ZAGREBAKOM GRADECU (CD, V., 401-404) ZAGREB. SLAVONIJA (gradski privilegiji) LITERATURA: Vidi cit. (28.). (Kralj Bela IV. nakon intitulacije i arenge nastavlja:) Zbog toga elimo dati na znanje svima da smo (...) odluili osnovati grad na brdu Gradec uz Zagreb (castrum in monte Grech iuxta Zagrabiam) radi zatite tamonjih granica. Prigodom izgradnje toga grada (castri) nai vjerni gradani toga grada prigodom izgradnje svojih kua u njemu i prigodom prenoenja na njega drugih zgrada podnijeli su vjerno ne bag male trokove trajne radove i vrlo velike tete sve do iscrpljenja krajnjih snaga izlaui u to doba sebe i svoja dobra radi asti kraljevstva i vojvodstva mnogim opasnostima i nevolji. elei se stoga oduiti zahvalnim uzvraanjem za njihove portvovane i skupe radove, podjeljujemo im slobodu da nisu duni ii u vojnu ni oni sami ni njihovi, ako bi je u bilo koje vrijeme ili bilo kada poveli ili mi ili nag najdrai sin gospodin Bela, uzvieni vojvoda cijele Slavonije i Hrvatske, niti zbog toga ili tom prigodom davati neto nama ili njemu. Ne elimo da podnose teret bilo kojeg nameta, poreza ili podavanja ili bilo koje javne slube (nullius exaccionis, tallie seu collecte vel cuiuslibet pubiice funccionis) ili drugih sluba, nego hoemo da su od tih podavanja trajno slobodni i oslobodeni. Ipak, neka su duni (...) reenom vojvodi Beli, naem najdraem sinu, samo 40 maraka u uobiajenom novcu, pri emu reenih 40 maraka odgovara 200 penza - i to na dan nove godine - niti prije, niti kasnije. Uglavci i slobode gostiju odnosno graana koji stanuju i dodu u taj grad koje su sami meu sobom uinili, a mi potvrdili, jesu ovi: (1) = (1) 1242., s time da su nakon rijei "opljakali" dodane rijei "ili ubili", a nakon "opljakani" dodane "ili ubijeni". Na kraju glave dodaje se jo "ili kazna za ubojstvo prema odobrenom pravnom obiaju vojvodstva Slavonije". (2) = (2) 1242. (3) = (3) 1242. (4) = (4) 1242., s time da se nakon prve reenice dodaju ove rijei: "Ako bi to uinio pred sucem koji zasjeda na sudu (...), kanjava se dvostruko, a ako je uinio 1266., 26. studenoga

91

prema sucu ili nekome od njegovih prisjednika, plaa za kaznu 10 maraka (...), pa ako to ne plati, gubi ruku". Umjesto rijei "Ako pak umre" dolaze rijei: "Ako bi tko ubio ovjeka i pobjegao". (5) = (5) 1242. (6) = (6) 1242., s time da se nakon rijei "radilo se o strancu ili domaima" dodaje reenica: "Neka se ti zaprisegnuti svjedoci u davanju svjedoenja ispituju posebno i odvojeno". (7) = (7) 1242., s time da se na kraju dodaje ova reenica: "Ako bi tko zbog lane optube ili lanog svjedoenja bio na nedvojben nain osuen i ujedno uhvaen, nee mu se ubudue dopustiti da bude sudac, prisjednik ili savjetnik". Glava (12) i (13) 1242. brisane su.

Isprava iz 1266. godine, kojom Bela IV. ponovno dodjeljuje povlastice zagrebakome Gradecu, ima neke osobitosti koje odmah upadaju u oi. Prije svega, Bela IV. uope se ne poziva na svoju Zlatnu bulu iz 1242. godine, kao da ona ne postoji. Gradec se u Zlatnoj buli naziva libera civitas; u ispravi iz 1266. castrum. U ispravi iz 1266. godine ponovno se istie da su sami graani utvrdili svoj pravni poloaj. Ta klauzula, koja se nalazi i u Zlatnoj buli, ne postoji u povlasticama izdanim drugim slavonskim gradovima. Ponovno nema ni rijei o pravu graana da slobodno otiu iz grada. Zar su graani ponovno zaboravili unijeti tu osnovnu povlasticu, koju nalazimo u povlasticama drugima veim i manjim gradovima? Inae, povlastica iz 1266. godine nije drugo nego poneto izmijenjena i dopunjena Zlatna bula iz 1242. godine. Neke su odredbe samo potpunije i preciznije izraene norme iz Zlatne bule, npr. dopuna t. (1) i t. (4), druge se odnose na postupak ispitivanja svjedoka: t. (6) pa je njihovo znaenje oito marginalno; tree pak ele ojaati autoritet gradskog suca: t. (4) prva reenica i t. (7). Kudikamo najvanija jest uvodna odredba kojom su graani osloboeni dunosti davati 10 vojnika za kraljeve ratne pohode i smjetaja i ugoavanja kralja i bana. Umjesto toga uvodi se paualno godinje podavanje vojvodi Beli, kraljevu sinu, u visini 200 penza odnosno 40 maraka. Privilegij iz 1266. godine doista je ostao temeljem pravnog sustava zagrebakog Gradeca, jer su ga potvrdili kralj Robert I. 1322. i 1324. godine i kralj igmund 1406. i 1435. Uostalom, nakon jog jedne potvrde iz 1493. god. privilegij iz 1266. god. potvren je ak jo u XVI. stoljeu (1528. godine). L. M.

92

35. VOJVODA BELA DAJE POVLASTICU GRADU SV. AMBROA (CD, V., 516-517) SV. AMBRO. VIROVITICA. SLAVONIJA (gradski privilegiji) LITERATURA: N. KLAI, cit., (21.), 205. (Nakon uvodnih formula vojvoda Bela, sin Bele IV., odreuje): "(...) nai gosti de sancto Ambrosio (...) zamolili su nas da im dademo (...) onu slobodu kojom se slue nai gosti u Virovitici (...) pa odluujemo (1) da su slobodni od nadlenosti virovitikog upana (...) i (2) da mogu iz toga grada izabrati za naelnika (villicum) koga god hoe (...), s time da (3) na blagdan blaenoga kralja Stjepana u povodu marturine, za koju su prije prema vlastitoj tvrdnji plaali 10 maraka, plaaju 34 marke u banskom novcu (...)". (Zavrne odredbe.) 1269.

Vrlo znaajna isprava iz koje se moe zakljuiti s velikom vjerojatnou da je na podruju Slavonije bilo jo i vie takvih gradova koji su dobili povlastice, samo to one nisu sauvane. Gosti Sv. Ambroza plaali su prije podjeljivanja privilegija na ime kunovine 10 maraka, a privilegij utvruje njihovu novu paualnu obvezu na 34 marke, tj. 170 penza, to bi priblino odgovaralo paualnim obvezama gradova Petrinje, Samobora i Jastrebarskog, koje su se sastojale od 100 penza na ime osnovnog podavanja i 30 penza na ime paualizirane trne pristojbe. (Drukije N. Klai, op. cit., 305.) L. M.

93

36. IZ DUBROVAKOG STATUTA (MHJSM, vol. IX.) DUBROVNIK. DALMACIJA (carta - isprava, ugovorna kazna, slunosti, legalne slunosti, otkup, grane nad tuim zemljitem, obradivanje tueg zemljita, prodaja, defensija, evikcija, plaanje cijene, zakup, tete od ivotinja, osobna prava, obiteljska prava, emancipacija, obiteljska imovina, perchivium, nasljeivanje dugova, paterna paternis) 1272.

LITERATURA: V. FORETI, Povijest Dubrovnika do 1808., I, Zagreb, 1980., 121127. Osobna, obiteljska i nasijedna prava Knjiga IV., glava 5. "(...) to god je otac ili majka ili neka druga osoba dala eni (...), sve to je u vlasti (...) same ene i njezinih nasljednika nakon njezine smrti tako da (...) 1 mu ne moe nita uiniti s tim darovanjem". Knjiga II., glava 6. "(...) ako oenjeni mukarac bude na samrti za enina ivota i hoe da se pobrine za svoju duu, moe rasporediti za svoju duu to god hoe do etvrtog 2 dijela svojih dobara (...)". Knjiga II., glava 15. "Ako tko ima oenjenog sina ili sinove i ne eli s njima prebivati (habitare), moe (...) ih s njihovim enama izbaciti (eicere) iz kue (...) tako da (...) prije nego to izau iz oeve kue, sam im je otac duan vratiti (restituere) miraz 3 (perchivium). Preko toga otac (...) nije nita duan dati (...). to god (...) su pak

1 2

Usp. Kotorski statut, glava 152.

Usp. Kotorski statut, glava 182. Drugim rijeima, tri etvrtine ostavine vezano je uz obitelj utoliko to se time ne moe raspolagati pravnim poslom za sluaj smrti. "Emancipacija" djeteta, koja se sastoji u tome to je sin prisiljen osnovati samostalno kuanstvo.

94

sinovi (...) nakon to su izali iz oeve kue stekli (...), pripada njima (suum sit proprium), 4 a ostala braa ne mogu (...) nita traiti (...). Ako je pak oenjeni sin izaao iz oeve kue (...) bez oeva odobrenja, to god sam sin stekne, sve je zajedniko s ocem i njegovom 5 braom".
PT

Knjiga IV., glava 16. "Ako otac eli meu svoje sinove razdijeliti i raspoloiti svoja pokretna dobra, moe to uiniti ak i protiv vooje sinova; nekretnine moe takoder podijeliti i svakom sinu dodijeliti njegov dio i ako hoe, dok ivi, zadrati kod sebe dijelove svih sinova".6 Knjiga IV., glava 20. "(...) Onu vlast koju ima otac za svog ivota nad sinovima, tu neka ima i majka nakon smrti svog mua, ako uva njegov krevet (possidendo lectum ipsius), osim diobe imovine medu sinovima".7 Knjiga IV., glava 24. "Ako sin (...) zlostavlja svog oca ili majku ili spava s oevom prijateljicom (cum amica patris) ili oca optui pred kurijom takvom optubom, tj. u takvom zloinu, zbog kojeg bi, ako bi bio dokazan, otac izgubio ivot ili (neki) ud, ako bi pokuao ugroziti oev ili majin ivot otrovom ili na drugi nain, i to bi se moglo u potpunosti dokazati, otac moe takvog sina razbatiniti (exhereditare) od itavog nasljedstva svoje imovine i liiti ga njegova dijela (sine parte facere)".8 Knjiga IV., glava 27. "Ako keri prve ene imaju brata ili brau od iste ene, bile one udane ili ne, one sve pripadaju (...) njihovu bratu ili brai s njihovim dijelovima (cum suis partibus). Brat ili braa duni su ih udati, ako nisu udane (...), pa ako oeva dobra nisu dovoljna da ih se dade u brak, sama braa duna su ih udati iz svog steenog imanja. Ako su pak sestre udane, njihov brat ili braa neka imaju dio imovine koji im (tj. sestrama) pripada".9 Knjiga VIII, glava 29. "(...) osobe prije zakonske dobi, tj. muka prije 14. godine,
4 ." Emancipirano" dijete stjee sve za sebe, a ne za oca i ostale lanove obitelji. Odatle slijedi da sin koji je ostao u roditeljevoj kui stjee za oca (i obitelj). 5 . Samovoljni odlazak sina u vlasti ne utjee na oeva prava. Drugim rijeima, bez oeve suglasnosti osnivanje vlastitog kuanstva nema obiljeja emancipacije. Usp. ibenski statut, knj. IL, gl. 51. i biljeka 2 uz taj Statut; Rapski statut, knj. II., gl. 18. i biljeka 5 uz taj Statut; Pulski statut, knj. I., gl. 36. i biljeka 1 uz taj Statut. 6 Oevo ovlatenje, poznato i u rimskom pravu. Valja ga povezati s odredbom knj. II., gl. 6. 7 Materna maternis, nedvojbeno inovacija prema starijem pravu. 8 Razbatinjenjem otac oduzima razbatinjenom sinu u biti dio obiteljske imovine na koji ima sin tzv. oekivano pravo (Wartrecht). Prema "nerimskom", "barbarskom" pravnom shvaanju, svako dijete ima pravo na "svoj" dio obiteljske imovine, a otac ima pravo na dio u visini jednog djeteta. Odredbe Dubrovakog statuta o sluajevima razbatinjenja neobino su sline odredbama langobardskog prava (Rotarijev edikt iz 643. god., gl. 169.). Usp. i odredbe hrvatsko-ugarskog prava, npr. Tripartit, knj. I., gl. 52. 9 Odatle slijedi da i keri imaju pravo na nasljeivanje, ali njihovo pravo prestaje udajom. Dakle, dio koji pripada keri ima znaaj vremenom ogranienog vlasnitva (slino ve u rimskom postklasinom pravu), to bi donekle, ali ne potpuno, odgovaralo pravu plodouivanja. Razlika je u tome to ki "svoj" dio obiteljskog vlasnitva koji uiva moe u nudi otuditi.

95

a enska prije 12., nikako ne mogu uiniti oporuku (testamentum) niti to rasporediti od svojih dobara (nec de suis bonis aliquid ordinare) (...), a sva dobra osobe koja je umrla prije zakonite dobi pripadaju bliicima (propinquiores); pod bliicima smatramo u ovome i u svakom drugom sluaju one koji pripadaju onoj lozi od koje su dola spomenuta pokojnikova dobra (ex illa videlicet linia parentele, unde exierint dicta bona defuncti) (...)".10 Stvarna i obvezna prava Knjiga III., glava 24. "Ako isprava (carta) ima veu ugovorenu kaznu (pena) od 20% (de quinque in sex) na godinu do odreenog roka, nakon proteka tog roka reena kazna ne tee (...) unaprijed, nego samo 20% godinje".11 Knjiga III., glava 26. "Ako tko zahtijeva svoje potraivanje od svoga dunika na samrti i taj dunik odgovori: "Spreman sam platiti, uini da kurija doe ovamo", odreujemo: ako traitelj ne dovede kuriju do bolesna dunika, taj vjerovnik ili drugi za njega ne moe poslije smrti dunika traiti dug od nasljednika umrloga ili od onih koji e posjedovati njegova dobra".12 Knjiga V., glava 3. "Svatko moe na svojem zidu ili na svojem dijelu uiniti prozor 13 balkon osim ako bi s druge strane nasuprot (...) bio prozor ili balkon (...)". Knjiga V., glava 13. "(...) ako tko u kui iii zemlji uini gradevinu od kamena i vapna, koja (...) je na tetu drugog, taj (...) moe prigovoriti (interpellare) (...) u roku osam dana otkako je saznao (...). Ako bi utio unutar toga roka, ne moe traiti svoje pravo (racionem) i ne moe traiti bilo kakvo pravo (aliquod ius) na reenoj graevini".14 Knjiga V, glava 14. "Prodavatelj (...) kue ili gradilita duan ga je obraniti (defendere)15 u skladu s pravom (secundum justiciam) za svog ivota.16 Ali ako onaj koji ima jamca (deffensorem) ude u spor bez jamca, jamac nije obvezan braniti ga. Kupac pak koji je kupio neku imovinu (proprietatem) ili nekretninu (stabile) ako ga tko u tome pravno ometa (calumpnia inferatur), duan je iskazati kako posjeduje ili irha tu imovinu ili nekretninu".17
10 Usp. ibenski statut, knj. II., gl. 56. i biljeka 3 uz taj Statut; Pulski statut, knj, I., gl. 36. i biljeka 1 uz taj Statut. 11 Kamate su u Dubrovniku doputene za razliku od mnogih drugih srednjovjekovnih pravnih sustava. 12 Dugovanja ne prelaze dakle po dubrovakom pravu ipso facto na nasljednike, ve je potrebna vjerovnikova intervencija i ovjera vlasti. A ako vjerovnik ima ispravu (carta)? 13 Tzv. legalna slunost. 14 Protivno naelu superjicies solo cedit. Usp. Rapski statut, knj. III., gl. 13. i biljeka 3 uz taj Statut. 15 Prodavateljevo jamstvo za evikciju. 16 Prema tome prodavateljevo jamstvo ne bi prelazilo na nasljednike. Ali to je nedvojbeno samo dispozitivno pravo. 17 U skladu sa srednjovjekovnim pravnim shvaanjima, posjednik je duan navesti naslov (titulus) svoga posjedovanja.

96

vinograda (...) moe uzeti i pojesti sve plodove koji su na granama (...) pa ak i odsjei te grane bez kazne i naknade tete (sine pena et dampno)".18 Knjiga V, glava 20. "Ako tko kome dade svoju pustu zemlju, tj. ledinu (ten-am suam esertam, id est lidignam) da je obraduje (ad laborandum), ne moe mu je uzeti dok taj ne uzme tri ploda, a niti je obraiva moe napustiti u istom roku (...), osim ako vlasnik eli tu zemlju prodati iii je dati keri u miraz ili nasaditi vinograd (pastinare), jer onda je moe oduzeti ve poslije prve godine (...). Ako pak zemlja nije pusta, tj. ledina, ( ) vlasnik je moe kad god eli oduzeti obraivau poslije prve godine".19 Knjiga V, glava 31. "Tko je kuu ili vinograd iii zemlju dao u zalog, ili u najam (ad casaticum) ili na obraivanje do odreenog vremena, moe je prodati ili dati za miraz (in perchivium) kad god hoe, ali tako da obraiva koji je obraivao taj vinograd ili zasadio zemlju ima svoj dio u plodovima te godine. Ali ako je zemlju samo poorao, ima pravo na trokove koje je na njoj uinio".20 Knjiga V, glava 36. "Nekretnine koje su otac iii majka prodali mogu otkupiti sinovi i keri (Pis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre), i to (...) ako su od njih odijeljeni' .21 Knjiga VIII., glava 23. "(...) ako su ivotinje (...) uinile neku tetu na nekim zemljama i vinogradima, vlasnik (...)moe uhvatiti te ivotinje (...) u svojim zemljama iii vinogradima iii moe zakonito dokazati tu tetu, vlasnik tih ivotinja (...) treba (...) dati naknadu (...) i platiti za kaznu (pm banno) (...) dva perpera, od ega polovica pripada opini, a polovica vlasniku zemlje iii vinograda. Ako pal( ne moe saznati ije su bile ivotinje (...), tada oni koji stanuju u onom 7asellcu koji je najblii (...) odnosno oni stanovnici koji imaju ivotinje (. ) duni su naknaditi tetu (...) i platiti kaznu od dvalovicu o ini a polovicu vlasniku zemlje ili vinograda.22 Knjiga VIII., glava 67. "(...) ako tko ubudue kupi neku nekretninu i ne plati cijenu na utvreni rok (...), moe se prodati od kupevih nekretnina i pokretnina i od posjeda koje je tada kupio. Usto neka se kupca drzi u katelu, dok prodavatelj eli, sve do punog namirenja cijele cijene 23 (...)".
PT

L. M.
Posve u skladu sa srednjovjekovnim pravnim shvaanjima, a protivno rimskom pravu. Mnoge odredbe ove glave snano podsjeaju na tzv. Zemljoradniki zakon (Nomos Georgikos). 20 Napomena u biljeci 19 vrijedi i za ovu glavu. 21 Pravo otkupa, ogranieno samo na prodavateljevu djecu. Vrlo pouan dokaz za tezu da dalmatinsko pravo prvokupa i otkupa ne potjee iz bizantskog i mletakog prava, ve iz "barbarskih" prava iz kontinentalnog zalea dalmatinskih gradova. 22 Znaajna kolektivna odgovornost stanovnika najblieg zaseoka odnosno stanovnika koji imaju ivotinje. Rije je o predmnijevanoj krivnji, a ne o objektivnoj odgovornosti, jer je oito da je vlasniku ivotinje doputeno protudokazivanje. 23 Valjanost prodaje ne ovisi dakle o plaanju cijene. Znai li to da je prodaja ve u to doba u Dubrovniku konsenzualna - to nije vjerojatno - ili da se ona perfektuira tek predajom nekretnine ili bar ispostavom isprave?
19 18

97

37. ODLUKE SLAVONSKOG SABORA (CD, VI., 25-28) SLAVONIJA (jobagiones castri - tvravni jobagioni, nobiles plemii, villicus, pristav, escensus - zalaznina, marturina - kunovina, daa od sedam denara, obiteljsko vlasnitvo, naslje-ivanje, veleizdaja, kovanje lanog novca, kraa, uvreda, ubojstvo, nasilje, navala na tuu kuu, dvoboj, prisega, tijek postupka, kaptol, kaptolski izaslanik) LITERATURA: M. KOSTRENI, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava, Zagreb, 1956., 221 i d.; N. KLAI, cit. (21.), 330-339. Mi Matija, ban itave Slavonije, objavljujemo svima ovime da su nam na opem saboru kraljevine Slavonije plemii i dravni jobagioni predoili ova nie napisana prava kraljevine i banata s molbom da se potuju pri suenju i pravima banata i da naredimo da ih nai suci potuju. Mi smo to prihvatiti s odgovarajuim uinkom zato to sa zadovoljstvom utvrujemo da je njihov zahtjev opravdan s obzirom na dobrobit i korist kraljevstva i to su ta prava utemeljena na pravim i zakonitim razlozima. (1) Prvo, ni jedan tuitelj ne moe uzeti za svjedoenje kao pristava svoga roaka svojtu ili slugu ili svoga upnog sveenika. Usto, ako doe do poziva, treba odrediti za roite pred nama petnaesti dan od poziva, a pred naim sucima osmi dan, pa neka tuitelj uz prvi nalog o pozivu navede svoju tubu u sudskom dopisu da ne bi dolo do prijevare. Ako se tueni ne pojavi na prvom roitu, platit e taksu od 40 denara, a za proputanje ostalih roita neka se plate takse uobiajene u kraljevini. (2) Nadalje, ako pozvani u predmetu nekretnine, krae, nasilja, ubojstva ili nevjere pristupi osobno ili preko svoga ovjeka, konani odgovor treba odgoditi do sedmog roita bez takse, a u odreivanju bilo kojeg roita neka se odobri odgoda od 15 dana odnosno umjesto sedam sudskih poziva koji se mogu zakonito prihvatiti neka se odredi jedno konano roite. A ako tko ne pristupi u naprijed navedenim predmetima na sedmo roite, sudac e na osmom roitu dati objaviti da se tueni treba podvrgnuti sudu i da navede opravdan i zakonit razlog zato nije pristupio prethodnim roitima, pa ako i tada izostane, tuitelj se radi ouvanja prava stavlja u posjed imovine onoga 98 1273., 19. travnja

koji se ogluio, ve prema visini duga ili zloina navedenih u sudskom pozivu. (3) Osim toga, ako se tko usprotivi (tvrdnjama) pristavu ili mu prigovori lanost, ako ga ne moe dati osuditi na zakonit nain, neka plati taksu od jedne marke. Nadalje, ako bi tko istukao pristava iii kaptolskog ovjeka, danog za svjedoenje, ako bude na zakonit nain osuen, neka plati taksu od 10 maraka. Ako pak tko na sudu prigovori lanost kaptolskim ispravama i ne dokae zakonitim ispravama kraljevine, neka plati taksu od 10 maraka. (4) Nadalje, ako tko osuen u novanom predmetu ne zadovolji suca ili svoga protivnika do drugog roita, u treem roitu ii e jedan od sudaca, postavljenih u kraljevini, zajedno s ovjekom zagrebakog ili krievakog upana uz svjedoenje zagrebakog ili azmanskog kaptola pa e od imanja ili stvari onoga koji se ogluio zatraiti pravedno izvrenje u skladu s odgovarajuom presudom. A ako je rije o velikom iznosu, suci e, uzevi u obzir osobne okolnosti, ublaiti rokove za otplatu prema svojoj ocjeni. (5) Nadaje, ako tko optui drugoga zbog veleizdaje ili izjavi da je dao kovati laan novae, ako ne moe dokazati, neka pretrpi kaznu taliona. Utvreno je, takoder, ako tko protiv drugoga na sudu iznese da u kraljevini javno vodi nasilan ivot, a to ne dokae, neka plati u skladu sa sudskim postupkom taksu u visini polovice (takse utvrene) za ubojstvo, tj. 60 penza. Ako pak tuitelj iznese protiv tuenoga da je bio tat ili kradljivac njegovih stvari i ne dokae mu to zakonito, plaa dvostruku taksu. Ako tko na sudu u nazonosti suca uvrijedi svoga protivnika, plaa "jezinu globu", tj. 25 penza. U manjim predmetima osueni neka plati samo (jednostruku) taksu. Nadalje, ako je kome predbaeno na sudu da je nasilno navalio na tuu kuu, a ne dokae, platit e sudskim putem dvostruku taksu. (6) Naprijed navedenome dodano je jo: ako je u bilo kojoj vrsti tube dolo do dvoboja ili prisege, a stranke su nainile nagodbu, sudac nee zahtijevati nita iznad onoga to su se stranke nagodile. Nadalje, u svakom predmetu, bilo da tuitelj predloi prisegu, bilo da tueni uzvrati tuitelju, sudac meu njima ne smije odrediti dvoboj, ve predmet rijeiti prisegom, osim ako su stranke dobrovoljno prihvatile odluku dvobojem. Takoer je odredeno: ako se u predmetu ubojstva ili krae netko oisti dodijeljenom prisegom, neka plati 40 denara zbog oienja. Istu taksu treba primijeniti i u sporovima o vinogradima i mlinovima, ako je bila odredena prisega. (7) Nadalje, u novanim predmetima osueni tuenik ne smije se nikako zatvoriti, osim ako je oito da nema ni novca ni nekretnina. U tubi pak zbog krae ili nasilja bilo kojeg zloina, ovjek koji ima nekretnine neka se sudi bez jamevine. Nadalje, ne smije se koga osuditi za tui zloin, npr. oca za emancipiranog sina obratno, kao i brata za brata, ako su se odvojili na osnovi podjele, osim ako su znali iii bili sudionici u zloinu, nego neka svatko prema svojoj krivnji bude osuden u vlastitim dobrima i udjelima. (8) Nadalje, nasljedni udio onoga koji je umro bez potomaka treba ostati njegovoj "opini". 99

(9) Ne izostavljamo ni ovo: ako se razvodi neija zemlja, sudac ne smije zaplijeniti njezine plodove i prihode dok se predmet zakonito ne dovri medu strankama. (10) Nadalje, kada dale do neprijateljske provale ili vojske na kraljevinu ili ako gospodin kralj krene osobno na vojnu, tada plemii treba da krenu u vojsku, ali tako da smiju vojevati zajedno s viim funkcionarima s kojima hoe. (11) Nadalje, ban ne smije odsjedati kod onih koji su obvezni na zalazninu hranu ili konaite, nakon to su to ve uinili, ak ako bi bila rije o pravednoj, neposrednoj i zakonitoj potrebi kraljevine. Plemii i tvravni jobagioni treba da banu plate zalazninu svakako do osmoga dana nakon Sv. Martina. Nadalje, ako se tko oglui i odupre plaanju kunovine, dae od sedam denara, vojne takse ili drugog podavanja koje se desi u kraljevini ili globe na koju je osuen, zagrebaki i krievaki upan istjerat e to zajedno s dodijeljenim mu sucima i uzeti sa sobom predstavnika zagrebakog ili azmanskog kaptola da se ne bi trailo vie od obveze. U tom postupku nee smjeti odsjesti kod koga plemia ili tvravnog jobagiona, nego e trokove koje je imao na putu podmiriti iz dobara onoga koji se ogluio. (12) Ne elimo utke prijei ni preko ovoga: plemii u Zagorju i slinim upanijama nisu duni dati okrunom upanu zalazninu niti mu dolaziti na sud, nego de suditi ban na vlasti. (13) Svakako sabirai kunovine ne smiju dolaziti s velikom pratnjom, nego samo s 121judi i 14 konja i ne vie, a njima e svaka "opina" dati 1 ovcu, 6 kokoi, 1 gusku, 4 kabla vina - svaki od po tri dlana, 12 kablova stone hrane od 4 dlana, i nita vie, kao to to stoji u povlastici naega sretne uspomene gospodara slavnoga kralja Bele. Sabirai pak dae od sedam denara ili vojne takse imat e samo polovicu spomenute zalaznine. Reeni sabirai kunovine ne smiju nikako oporezivati u dvorovima plemia i tvravnih jobagiona bilo koje kue, kao ni kuu seoskog naelnika i glasnika, (kao ni) mlinove i stupe. Seoskom naelniku treba ostaviti slobodnim jednu kuu i dvor za primanje gostiju. Seoskog naelnika i glasnika smije imati onaj koji ima deset kmetova a ne manje. Nadalje, oni koji prebivaju na zemljama plemia i tvravnih jobagiona ne smiju se oporezivati, nego samo njihovi kmetovi, ako ih imaju. (14) Kako bi se sve naprijed navedeno potovalo na ispravan nain, sudit e sa zagrebakim upanom etiri plemia i dva tvravna jobagiona, a isto toliko i s krievakim upanom. Njih e izabrati kraljevina. Ako ne mogu biti nazoni svi, dostajat e na sudenju trojica ili dvojica. Da bi ovi statuti odnosno odredbe dobili trajnu snagu, odobrili smo da se ova isprava ojaa snagom naeg peata. Dano u Zagrebu 19. oujka godine 1273. od utjelovljenja Gospodina.

To je jedna od najvanijih hrvatskih srednjovjekovnih isprava. Isprava je osobito znaajna i za dravnopravni poloaj hrvatskih zemalja i uope za razvoj hrvatskoga javnog prava.

100

U vrijeme kada je dravnopravni identitet kraljevine Hrvatske i Dalmacije ve bio samo historijska reminiscencija, nastaje na drugom dijelu hrvatskoga podruja, Slavoniji, plemika staleka organizacija. U staleku su se organizaciju povezali svi plemii i tvravni jobagioni jedne upanije, pa je sudsku vlast u njoj vrio organ od etiri plemia i dva tvravna jobagiona sa upanom na elu, a jedinstvenost podruja "itave Slavonije" osiguravala je jedinstvenost pravnog sustava koji su lanovi nove staleke organizacije sami utvrdili i dali na potvrdu slavonskom banu. Popisani pravni obiaji kraljevine Slavonije obuhvaaju u najveem svom dijelu postupovno i kazneno pravo, a ima i odredaba nasljednog prava, zatim o visini podavanja i nainu njihova ubiranja, vojnoj obvezi, drugim povlasticama plemia i organizaciji upanijskog sudstva. Pristav (t. 1) nije nii izvrni organ, nego osoba povjerenja koja svojom nazonou zajamuje postojanje i sadraj neke pravne aktivnosti. Taj stari pravni institut u oitom je izumiranju. Uloga kaptola kao vjerodostojnih mjesta jako je istaknuta (t. 4 i 11) zbog odumiranja slube pristava i nepostojanja notarijata. Osobne garancije istaknute su pri ovrsi nad osuenima koji imaju nekretnine (t. 7). Obiteljsko vlasnitvo kao jedno od osnovnih obiljeja stvarnog prava dolazi do izraaja ak i pri izvrenju: novana kazna pada na teret ukupne nepodijeijene imovine (t. 7). Unutar plemike "opine" (t. 8 i 13) postoji snano izraeno zajednitvo i solidarnost. Plemika "opina" ima nasljedno pravo (oito uzimajui u obzir blizinu srodstva), to znai da nekretnine ne postaju oasne i ne pripadaju kralju sve dok postoji i jedan lan "opine". Plemika "opina" je zajednica plemia ueg podruja, koji se smatraju povezanima zajednikim pretkom. Vojna je obveza ograniena na obrambeni rat kraljevine Slavonije i na ratove koje vodi kralj osobno. Plemii mogu izabrati vieg dravnog funkcionara (barona) koji e ih voditi u rat. Prema tome, slavonski plemii nisu bili obvezani samo na obrambeni rat, ve i na one kraljeve pohode u kojima je on osobno sudjelovao, a nisu ili u rat pod zastavom onih uglednih velikaa koji ujedno nisu bili i vii dravni funkcionari. U ispravi su navedene ove obveze plemia i tvravnih j obagiona: zalaznina (pravo na odsjedanje na teret obvezanika), kunovina (marturina iz naturalne ve pretvorena u novanu dau), daa od sedam denara (porez koji se plaao u ime zamjene novca), vojna taksa. Plemii su bili osloboeni plaanja zalaznina upanu (t. 2) kako bi se i tako naglasilo da su podloni jedino kralju. U t. 13 spomenuti su i seoski funkcionari, seoski naelnik i glasnik. Oni su osobe povjerenja vlastelina. 0 nekoj seoskoj autonomiji i samostalnosti nema u ispravi ni rijei, ali to ne znai da ih nije bilo. L. M.

101

37a.

POLOAJ DEDIA (CD, VI., 1908, 206 211)

-

TROGIR. SPLIT. DALMACIJA (hrvatsko pravo, nasljedno pravo, vojnikograniarske opine)

1277., 30. lipnja

LITERATURA: L. MARGETI, 0 dalmatinskim servima, Rad HAZU, 459., Zagreb 1991., 101-102

Arbitrano povjerenstvo sklapa mir izmeu Splita i Trogira. Uz ostalo odreuje se: Villa autem quam nuncupatur Ostroch (..) relinquatur (..) commorantibus Spalati vel Tragurii qui vulgariter lingua Sclavonica dedigi appelantur (.) et sit (.) omnium (.) dedigiorum ad faciendum (...) suam voluntatem (...) (Selo koje se zove Ostrog preputa se onima koji borave na podruju Splita i Trogira, koji se puki zovu dedii, tako da svi dedii mogu tamo ostvarivati svoja prava po svojoj volji).

Na hrvatskim su podrujima postojale teritorijalno organizirane vojno-graniarske opine. "Sloboda" opinara sastojala se upravo u tome - u pripadanju takvoj opini i obradivanju njezina zemljita. Tijekom stoljea opinari su postajali pravi i puni vlasnici zemalja. Nae su analize pokazale (MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.) 155 i d.) da nisu tone teze po kojima bi zemljovlasnici prvotno obradivali zemlju besplatnom radnom snagom, "robovima u srednjovjekovnom smislu rijei" (vidi J. LUIC, Agrarno-proizvodni odnosi, u okolici Dubrovnika do polovine XIV stoljea, Zgodovinski asopis, XXIII., 1968., 68) i da bi razvoj tekao: servus-libertiuciuslaborator liber (n. dj., 71), kao i da je jedno od osnovnih obiljeja razvoja bilo u tome to je vlastelin pretvarao serva u slobodnog ovjeka (N. KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971., 155). I Ostrog je bio vojniko-graniarska postaja hrvatske drave narodnih vladara i bio nezavisan od Splita i Trogira. 0 tome vidi vrlo instruktivan prikaz u: V. OMAI,

102

Povijest Katela, Split, 1986., 68 i d. Splitska je nadbiskupija sredinom treeg desetljea XIII. st. proglasila njegovo podruje svojim vlasnitvom, dok su Ostroani tvrdili da su oni i njihova opina njegovi jedini vlasnici (coheredes). Dolo je do pravoga ratnog pohoda Spliana protiv Ostroga, u kojem su Ostroani pobijeeni nakon herojskog otpora. Ostroani su ipak uspjeli sauvati svoja prava na zemlju, ali nekadanja vojniko- graniarska organizacija bila je u XIII. stoljeu ve samo davna prolost. Ostroani su u to doba ve bili pravi vlasnici svojih zemalja pod trogirskom jurisdikcijom a na njihovu se teritoriju primjenjivao Trogirski statut. U nagodbi Splita i Trogira od 30. lipnja 1277. "dediima", tj. ostrokim vlasnicima zemalja, izriito se priznaju sva prava na njihovim zemljama, a svi se privilegiji i isprave, ope i pojedinane koje su izdane u korist splitske i trogirske opine i njihovih graana, proglaavaju nevaeim i nitavim. Pravnopovijesno je za Ostrog od velikog interesa sudski zapisnik od 15. oujka 1272. (M. BARADA, Trogirski spomenici, II/I., 59-61). Rije je o tubi nekog Klana protiv roaka Klania. Klani je drao u posjedu iza zajednikog djeda Dragonje svu ostavinu. Klan je unuk Dragonje po majci, a Klani po ocu. Kako je Dragonja imao est keri i dva brata, Klan je traio osmi dio ostavine svoga djeda. Klani se branio ovim prigovorima: 1) sporne zemlje su dravne ("de segnoria"!) i zovu se "poupica", a Klani dri te zemlje kao "podup"; 2) ako bi se ipak radilo o privatnim zemljama, onda su one dijelom vlasnitvo tuenoga, a dijelom rodbinske (de parentado) koje su postale vlasnitvo tuenoga dosjelou, jer ih je ve njegov otac posjedovao 50 godina, a nakon njega tueni; 3) tuiteljeva majka nije imala pravo na te zemlje jer se djed oenio u "Slavoniji" (tj. u Hrvatskoj): po slavenskim pravnim obiajima ki nema pravo na nasljeivanje nekretnina. Prva dva prigovora odbijena su od suda bez tekoa. to se tie treega, tuitelj je odgovorio da je njihov djed ivio u Ostrogu i tamo se oenio pa kako u Ostrogu vai pravni sustav Trogira, treba primijeniti njegove propise po kojima i ki nasljeuje. Na to je tueni pokuao spasiti svoj poloaj u parnici tvrdnjom da secundum antiquam consuetudinem mulieres que maritabantur in Ostrog non debebant habere partem de hereditate. Ipak, kako je sud utvrdio da su i druge Dragonjine keri dobile svoj dio, tuitelj je dobio parnicu. Prigovori su tuenoga pravno vrlo zanimljivi. Naime, premda ih je sud odbio, oni ipak upuuju barem na pravnu mogunost postojanja osebujnih pravnih odnosa u Ostrogu. Tako je npr. vana tvrdnja tuenoga da su ostroke zemlje "poupice", tj. dravne, a tueni da je poup, dakle neka vrsta ostrokog starjeine. To znai da je jo 1272. postojala neka vrsta opinske zajednice u Ostrogu koja je imala svoga starjeinu, i to upravo tuenoga Klania. Nemogue je da bi Klani tu tvrdnju iznio ako ona ne bi imala bar neki oslonac u stvarnosti. injenica postojanja poupa u Ostrogu, dakle, nedvojbeno je tona. Usto, oito se u Ostrogu znalo da je u tom mjestu hrvatska drava bila nazona sa svojim institucijama, tj. nedvojbeno vojniko-graniarskom opinom koja se kasnije pretvorila u obinu opinu kojoj je na elu bio tueni. Prigovor tuenoga nije mogao uspjeti jer se iz zapisnika vidi da je tueni samostalno raspolagao dijelovima svoga posjeda, ali prigovor je bio u skladu s pukim shvaanjem da je Ostrog bio neko posve samostalan od Trogira i Splita i da je neko bio dravno dobro, "segnoria". Dovoljno je baciti pogled na zemljovid da se vidi da poloaj Ostroga priblino odgovara

103

poloaju Bijaa gdje je bilo poznato kraljevsko dobro hrvatskih vladara. Razlika je u tome to je Ostrog bio, ini se, vojniko-graniarska postaja, a da su Bijai imali vie gospodarsko znaenje. Takoer se i podatak da je neko u Ostrogu vailo hrvatsko pravo, po kojem ene nisu nasljeivale nekretnine, ini vrlo vjerojatnim.

L. M.

104

38. LADISLAV IV. POTVRUJE POVLASTICE BIHAU (CD, XII., 665-671)

BIHA. HRVATSKA (gradski privilegiji)

1279.

(Nakon uobiajenih uvodnih formula kralj Ladislav nastavlja:) (...) dodjeljujemo bihakim gostima ( ) slobodu, zapravo dajemo obnoviti onu koju su ne tako davno odobrili nai prethodnici, tj. koju imaju nai gosti s gradakog brda pri Zagrebu (...) (1) neka nai gosti medu sobom izaberu jednoga kojeg hoe i predoe nam ga na potvrdu, (2) koji e njihove stvari, i male i velike, tj. ubojstva, krae i razbojstva, koja nastaju meu njima, suditi i primati uobiajene sudske takse (recipere iudicia consueta). (3) Djela krade, ubojstva i razbojstva koja e biti poinjena meu njima s jedne i stranim ljudima s druge strane neka se sude zajedno sa sucem kojeg emo im postaviti, pa dva dijela globe neka pripadaju sucu, a trei dio neka uzme njihov naelnik (villicus). (4) Nadalje, ako neki od tih gostiju umre bez potomaka, smije ostaviti svoja dobra kome god eli; (5) svi sveenici i pripadnici klera koji su u torn gradu smjeteni za zatitu svojih osoba i stvari i (?) ne pripadaju po slubi bihakoj crkvi, ako umru bez nasljednika (sine herede), mogu takoer raspolagati svojim stvarima kako god hoe; takve sveenike i crkvene ljude naelnik treba suditi u svjetovnim stvarima te ih kanjavati na teret njihovih nekretnina i pokretnina prema visini njihova prekraja; ipak ne smiju (...) ih kanjavati u njihovim osobama. (6) Tko god eli otii iz toga grada (de eodem castro), moe slobodno i nesmetano otii nakon to proda svoje zgrade koje tamo ima. (7) Nadalje, neka izaberu upnika kojeg hoe i nadlenom ga biskupu predstave na potvrdu, s time da ga ipak prethodno predstave nama. Toga (upana) elimo slobodnim i osloboenim od bilo koje nadreenosti sa strane biskupa, a ti gosti neka tom upniku davaju njihove uobiajene i pravedne desetine. (8) Nadalje, ako bi neki strani ljudi gradane toga grada (civitatis) tuili njihovu naelniku, o sudenju (in iudicio faciendo) i predlaganju svjedoka neka imaju istu slobodu koju uivaju graani gradakog brda (...). (9) Ako njihov naelnik ne bi htio sudskim putem zadovoljiti tuitelja, tada treba tuiti toga naelnika pred naom kurijom. (10) Nadalje, za svoju vlastitu robu ti graani ne plaaju nita u mjestima gdje se plaa tridesetnica (...). (11) Nadalje, neka ne plaaju maltarinsko podavanje (solutionem tributariam) na stvari koje ti graani donose u taj grad Biha. (12) Nadalje, odobravamo im da carinik koji je nadlean za krajeve s one strane Drave do mora ne trai od njih bilo kakva podavanja

105

(tributum). (13) Nadalje, neka se nitko osim nas ne usudi dolaziti im na smjetaj (descensum). (14) Nadalje, elimo da su slobodni i osloboeni od jurisikcije i smjetaja bana. (15) Nadalje, na njihovu trgu neka ni sami graani ni na redovni sudac ne zahtijevaju bilo kakvo podavanje. (16) Nadalje, neka nam plaaju 15 maraka za zemljarinu (pro terragio) svake godine na blagdan blaenoga Martina. (17) Dodjeljujemo im zemlju Welhova (...) u granicama (...) utvrdenim (...) od kralja Bele, naeg djeda (...). (Zavrne klauzule.)

Iz Ladislavove isprave izane u korist graana Bihaa proizlazi da je kralj Bela IV. prvi poijelio povlastice Bihau. Naime, Ladislav navodi svoje prethodnike u mnoini, dakle morala su biti bar vojica, a pri kraju privilegija spominje se kralj Bela kao onaj koji je dodijelio Bihau zemlje oko toga grada. Kralj Bela je izdao taj privilegij vjerojatno pred kraj svoga ivota, jer Ladislav kae da je Biha dobio povlastice "pred neko vrijeme" (dudum), a ne "neko" (olim). Znaajno je da Ladislav ponovno uzima povlastice dane zagrebakom Gradecu kao uzor po kojem su donesene povlastice Bihau. Odatle se nevosmisleno vidi premoan poloaj i znaaj zagrebakog Graeca odmah nakon njegova osnivanja. Ipak, okje gradskom sucu zagrebakog Gradeca odobreno a sudi u svim stvarima koje su se esile na graakom podruju, bihaki privilegij oreuje da e "strancima" suditi naelnik (villicus) zajeno s posebnim sucem kojega postavlja kralj, to je svakako bitno ogranienje sudske vlasti. Takoer i u pogledu oslobaanja o podavanja i prava oravanja trga bihake su povlastice neto skromnije, a s tim u vezi je i nie utvreni paualni iznos "za zemljarinu". On za Zagreb iznosi 40 maraka, a za Biha 15. Biha ima ipak tu veliku povlasticu a je osloboen bilo kakvih poavanja svim dravnim funkcionarima i lanovima kraljeve obitelji te obveze da im daje smjetaj, osim samome kralju i, oito, njegovoj pratnji. Upada u oi da bihaki privilegij regulira i poloaj klera, to je inae rijetkost u naim krajevima. Za razliku od zagrebakog Graeca, a u skladu s ostalim slavonskim gradovima, bihakim je graanima izriito oobreno pravo odlaska iz grada.

L. M.

106

39. IZ VINODOLSKOG ZAKONA (L. MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.), 114-147)
VINODOL. KVARNER (bliiki, dokazivanje, kmetovi, likuf, obveze iz delikta, subjektivni element kaznenog djela,ugovor, zavez, vjerodostojnost trgovakih knjiga, vraba)

1288., 6. sijenja

L I T ER A T U RA : V.JAGI, Zakon' Vinodol'skij, Petrograd, 1880.; M. KOSTRENI, Vinodolski zakonoRad, 227, 1929.; M.BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952.; L. MARGETI, Iz vinodolske prolosti, Rijeka, 1980., 149-166; J. BRATULI, gospoiski zakgraa88., Zagreb, 1988.; L. MARGETI, Vinodolski zakon, Rijeka, 1998.

(lanak 14.): Oe: niedni zavezi od ke godi rii ne mogu se prvi meju kimi godi ludi knestva zaodijeljen zagovor poloiti opinski vola navlani; onoga zaveza pol gre opini, a pol gospodi onoga grada gdi bude to uineno.

1. Prethodne napomene. "Zavez" i "zagovor" oznaavaju ugovornu kaznu. "Gospoda onoga grada" su Krki knezovi kojima je pojedini vinodolski gprijevoueljen na izravnu upravu. (Podrobnosti u MARGETI, Iz vinodolske prolostzaovoljavaju 2. Tumaenje ovoga lanka nailazi na mnoge tekoe pa su u literaturi predloena razna rjeenja i prijedlozi. Glavna tekoa lei u rijei "prvi", koju neki (npr. Jagi) u svom prijevodu naprosto isputaju, a drugi je prevode na razne naine, koji pravno ne zadovoljavaju ( npr. V. MAoANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjeniodredujeb, 1908.-1922., 726: prvi znai principaliter, u naelu) ili su previe uopeni (KOSTRENI, 180) itd. ini se da analizirani lanak zagoineje ugovornu kaznu ako je "prvi" postavljena. Dakle, upravo obratno od Krkoga statuta na hrvatskom, koji u lanku 29. odreuje da je pravni posao bez ugovorne kazne nevaljan. Vinodolskielikta,ma prema ugovornoj kazni sliajela,ugovor,Transki statut iz 1421. godine i Rijeki statut iz 1530. godine
107

knjiga I1:, glava 29.: "Ne treba priznati bilo kakvo pravo u vezi s konvencionalnom kaznom". "Prvi" se moe zadovoljavajue objasniti analogijom s nekim sicilijanskim normama. Tako je npr. Alfons I. u XV. stoljeu propisao da "se nee istjerivati ugovorna kazna, osim one pridodane ugovoru o arbitrai". Dakle, zabranjivala se ugovorna kazna samo u "poetnom" ugovoru, kojim se "prvi" zasniva pravni odnos meu ugovornim stranama. Obratno, nakon to je ugovor ve sklopljen i nakon to se pojavilo neko spomo pitanje koje su stranke eljele rijeiti arbitraom, doputalo se da se u sporazum o arbitrai ubaci i klauzula o konvencionalnoj kazni. Razlog zabrane ugovorne kazne u Vinodolu, u Trstu i Rijeci treba traiti u okolnosti to je ugovoma kazna u srednjem vijeku esto sluila za neizravno priznavanje kamata, jer je dovoljno bilo utvrditi prekratke rokove za pojedine ugovorne obveze da doe do primjene konvencionalne kazne.

(lanak 25.) Oe, od biene, ranene i od stuene meju kmeti nij band nego soldini 40 ke krivac ima platiti knezu, a onomu ki bude bien 2 brava ter likariju, a to takoe od satnika i graika i busovia ki v sih esut pod zakon i pod pravdu kmetsku, a ne od sluabniki ( ) 1. Ovdje se utvruje kazna za fiziki napad (biene = zlostavljanje; ranene = ranjavanje; stuene = udaranje). Oteeni je imao pravo na naknadu tete u dva oblika: 1) na privatnu kaznu (compositio, emenda) od 2 "brava" (tj. ovce, koze ili svinje), 2) na naknadu trokova lijeenja. Usto se knezu plaa ban od 40 soldina. 2. Ovdje je rije samo o fizikom napadu na obinoga puanina, kmeta. Jednako su zatieni i opinski funkcionari, jer su i oni, premda su vrili odreene opinske funkcije, ipak ostajali kmetovi i nisu se smatrali kneevim ljudima u uem smislu, koje Vinodolski zakon posebno i jae titi.

(lanak 27.) Oe, ako bi mu eni zvergal hovrlicu ili pokrivau z glave va zli voli ter bi se moglo prikazati dobrimi mui volia enami, plati libar 50, ako e tuba s toga, od kih gospodin knez imii soldini 40, a ona koi je vaina uinena 40 i 8 liber. (lanak 64.) Oe: ako ki pokae kerv, ka mu e uinena za zlu volu, ona kerv mu e verovana, nitar mane ima s rotu potverditi, ako nisu onde svedoci.

Subjektivni element kaznenog djela bio je dobro poznat u Vinodolu, ali se razmjerno rijetko spominje. Prema lanku 27., kanjavalo se vrlo visokom kaznom od 50 libara mukarca koji je zlonamjerno zbacio eni s glave pokrivalo. Zlonamjernim zbacivanjem pokrivala glave poinitelj je davao na znanje javnosti da ima krajnje loge miljenje o moralu te ene. Zato je takva ena dobivala satisfakciju u visni 48 libara, tj. osam volova. Prema lanku 64. zlonamjerno ranjavanje dokazuje se ve samim postojanjem

108

(lanak 44.) Oe, niedna kvaderna od the ni verovana prez dobrih svedoki nere od libar 50 od vsakoga duga i od toga takoi ima s rotu uverh knig svoe kvaderni pritvrditi.

Iznenauje visoka vjera koja se daje trgovakim knjigama. Kako je prisega trgovca ipak samo puka formalnost, proizlazi da se trgovakim knjigama vjeruje ak do vrijednosti od 50 libara, tj. preko 8 volova! Rije je o kontokorentnom odnosu izmeu trgovca na malo i njegovih muterija, u kojem trgovac kreditira muteriju do privremenog obrauna. Moda se radi i o trgovakim nabavama od vinodolskih kmetova, s kojima je trgovac bio ue poslovno povezan. Ovaj lanak daje vrlo povoljnu sliku o razmjerno jakoj trgovakoj djelatnosti na malo po pojedinim vinodolskim gradovima. Ona sa svoje strane pretpostavlja razmjerno jaku poljoprivrednu proizvodnju i uvoz robe kojim je trgovac podmirivao razne potrebe Vinodolaca.

(lanak 45.) Oe, niedna cena ka se otai da za naiti niku ri, hudobu ili a drugo kako su zemle, vinogradi i ine druge rii za kih e zakon dati likuf, vola za govedo veliko znaiti e, ne mozi ve dati soldini 40, a ki vee, da imij kodu shranenu (...); zverh tih 40 soldini ima prise kako e dal vola obeal e dati on ki govori da e tu istu cenu dal i da ju e iziskal i znaal.
1. Iz ovoga lanka proizlazi razlikovanje u Vinodolu izmeu ugovaranja nagrade potajno, "otaj", od onoga koje nije takvo, tj. koje je uinjeno pred svjedocima. Nalog dan pred svjedocima valjan je bez obzira na visinu obeane i ugovorene nagrade. Zakonodavac je morao raunati sa stvarnim okolnostima u ivotu, npr. s traenjem nestale stvari, koje bi moglo biti vrlo oteano ako ne bi bilo ugovoreno s maksimalnom diskrecijom. Tako je npr. "nestalo" govedo moglo biti sakriveno u neijoj staji pa je "nalaznik" mogao biti naveden da zakolje "pronaeno" govedo da bi zametnuo trag. Meutim, s druge strane, ugovaranje nagrade bez svjedoka moglo je lako imati vrlo neugodne nesuglasice o visini nagrade i njezinoj isplati poto je nalog izvren. 0 tome govori zadnji dio lanka, dodue na vrlo nejasan i nespretan nain. ini se da je sud dodjeljivao prisegu nalogoprimcu na okolnost opstojnosti ugovora i na injenicu nalaza stvari. U elji da izbjegne neopravdano visoke zahtjeve nalogoprimca, zakonodavac s druge strane ograniava visinu nagrade na 40 soldina pa pokuava na taj nain dati pravedno rjeenje: prisega se dodjeljuje nalogoprimcu, ali se utvrduje maksimalni iznos nagrade. Ako se pak spor odnosio na pitanje isplate nagrade, prisega se dodjeljuje nalogodavcu ("ima prise kao e dal"). 2. "Like' iz ovoga lanka bio je esto predmetom znanstvenog istraivanja. Jagi je priznao da mu taj pojam u ovome lanku ini velike tekoe i da ga ne zna objasniti.

110

Od novijih autora spomenimo samo Kostrenia, koji je ustvrdio da se likuf pilo u skladu s pravnim obiajem samo kada se pravni poslovi odnose na stvari vee vrijednosti. (Podrobnije o ostaloj literaturi i kritiku dosadanjih stajalita vidi u L.MARGETI, Osnove obveznog prava na kvarnerskom podruju u srednjem vijeku, Rad, 445, Zagreb, 1989., 85-86). Kako se u analiziranom lanku navode goveda tek nakon to je spomenut likuf, oito je da se likuf rabi samo u pravnim poslovima koji se odnose na nekretnine. Ali, to ne moraju biti ba poslovi otudenja jer se i u utvrivanju meda izmedu Moenica i Koljaka 1395. godine opisuje sveani ruak u ast onih koji su mee utvrdili (.URMIN, Hrvatski spomenici, Acta Croatica, MHJSM, VI., 1898., 100, br. 34). Likuf je rije germanskog porijekla, Leitkauf, a oznaavala je formalnost kojom se perfektuirao pravni posao. To je neka vrsta kapare (Handgeld). U naim je krajevima bila u uporabi i rije maarskog porijekla aldoma, koja je oznaavala aenje svjedoka i stranaka nakon postignutog dogovora o nekom pravnom poslu. Ali ve i po starome hrvatskom pravu bila je poznata slina formalnost pod nazivom pro fine i bezvjetje, osobito u Splitu i okolici, a talion u Ninu, Trogiru i Zadru. Pro fine itd. obino se sastojalo od hrane, poplata, tkanina, a vieput i od novca. L. M.

111

40. ZAGREBAKI BISKUP DAJE POVLASTICE VUGROVCU

(CD, VII., 217-218)
VUGROVEC. SLAVONIJA (gradski privilegiji)
LITERATURA: N. KLAI, cit. (17.), 323-324.

1295.-1303.

Mihovil, Bojom milou zagrebaki biskup, (eli) spas u spasiocu svih ljudi svima Kristovim vjernicima koji budu itali ovu ispravu. (...) na ovaj smo nain odredili uvjete slobode gostiju naeg novog mjesta Vugrovca (condiciones libertatis hospitum nove libere ville nostre de Ugra) (...), tj. (1) da ti nai gosti imaju zajednikim dogovorom ovlast svake godine izabrati (...) i promijeniti koga god hoe za gradskoga naelnika (maiorem vale) (2) te da gradski naelnik sudi zajedno sa starijima toga grada sve njihove imovinske sporove (causas peccuniales), koji nastanu medu njima, i to punim pravom, te da zahtijevaju za sebe uobiajene pristojbe (iudicia), naime 12 denara za presudu; (3) vee pak sudske predmete, kao ubojstva, razbojstva, krade i palee te nanoenje rana i zlostavljanja do kojih doe na trni dan, duan je zajedno s gradskim naelnikom suditi na upan vugroveki ili katelan koji obavlja u to doba slubu, pa u tim gradskim predmetima dvije treine pristojbe pripadaju samome upanu, a trei uzima njihov gradski naelnik. Te pojedine pristojbe neka se ubiru prema znaenju i kakvoi sudskih predmeta, ne preko toga; (4) ni jedan predmet neka se meu njima ne rjeava dvobojem, nego neka se stvari rjeavaju s podobnim svjedocima i njihovim (tj. graana) prisegama; (5) osim toga, tko se god od njih hoe drugamo preseliti, ima slobodnu ovlast prodati dvorna mjesta i ostale nekretnine, ako ih ima, te otii sa svojim stvarima onamo kamo je izabrao, ali s time da prethodno plati obveze sa svoga dvornog mjesta. (6) Ako bi neki od tih naih gostiju umro bez izravnih nasljednika (heredum solacio destitutus), on moe svoje stvari i nekretnine zapisati i ostaviti kome hoe. (7) Odreujemo da se u tom naem slobodnom gradu odrava trg svake nedjelje bez plaanja bilo kakve pristojbe, pa na taj trg moe doi svatko ve u subotu i ostati, ako mu se svia, do ponedjeljka u podne; (8) elimo da se uspostavljanjem toga trga ukine i poniti trg nae brae iz zagrebakog kaptola, koji je od davnine postojao u Kaini, jer e ta naa braa imati mogunost obnoviti taj trg promjenom vremena (odravanja); (9) (...) ti nai gosti neka ne budu obvezani nama i naem katelanu u Vugrovcu ni na kakav porez, davanja, maltarinu ili ubiranje (drugog podavanja) kao i na slube, i to od sredine

112

prve idue etrdesetnice kroz vrijeme od godinu dana. A nakon to se godina dovri, neka budu duni davati nam u tri blagdana, tj. na svetkovinu svetoga kralja Stjepana, Boi i Uskrs uskrnju ovcu, po jednu koko od pojedinog selita i po dva kruha, kao i tri marke u zagrebakim dinarima, a naem katelanu takoer godinje u tim svetkovinama po jednu ovcu, 20 kokoi i 50 kruhova; (10) (...) ako bi im nai sluge nasilno ouzimali sijeno, krmu ili druge stvari, njihov gradski naelnik ima ovlast da im oduzme konja, utvrdivi tetu i nepravdu (koju je pretrpio) oteeni, dok mu se ne nadoknadi poinjena teta. (11) Oslobaamo (...) te nae goste od svakoga putovanja pa ih ne treba siliti da na konju iii pjeke obavljaju glasniku slubu ili nam donose pisma ili to drugo za bilo koju stvar (...).

Biskup dodjeljuje gostima Vugrovca prava koja su u mnogome jednaka pravima koja je u Slavoniji dodjeljivao kralj ili druga visoka dravna linost nadlena za Slavoniju (vojvoda, ban): pravo slobodnog izbora naelnika; pravo suenja vugrovakog naelnika u stvarima koje se odnose na meusobne odnose, osim najvanijih zloina, koje naelnik sudi zajedno s biskupovim katelanom; zabrana uporabe dokaznog sredstva dvoboja; sloboda odlaska iz grada; sloboda "oporuivanja", slobodni trg nedjeljno bez plaanja podavanja; sloboda od raznih sluba u korist biskupa. Vugrovani e biti obvezani samo na uobiajene arove triput godinje, to je ostatak priznanja feudalne podlonosti stanovnika toga grada prema biskupu. Usto plaat e i tri marke godinje na ime osnovnog podavanja - dakle vrlo blago optereenje. Ipak Vugrovec se nije mogao jade razviti jer mu biskup nije mogao podijeliti osloboenje od carina i maltarine te od tridesetnice.

L. M.

113

40a. POSTUPAK PER DENUNTIATIONEM I PER INQUISITIONEM (Trogirski spomenici, II/II 245, br. 2)
TROGIR. DALMACIJA inquisitionem)

(kazneni postupak per denuntiationem i per

1299., listopad

LITERATURA: L. MARGETI, 0 nekim osnovnim znaajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, Rad HAZU, 475., Zagreb, 1997., 5-53.

Damianus Kasarice. Quoniam ex denuntiatione Silvestri de Valentino legittime constat domino vicario, quod de anno presenti et mense ottubri proxime preterito in platea comunis, dictus Damianus dixit verba iniurosa dicto Silvestro, secundum quod in actis curie continetur et dato sibi termino ad sui deffensionem, nullam fecit legittimam, ideo dominus vicarius condempnat dictum Damianum in solidis XX den. parvorum comuni Tragurij, mitigata pena, quia dicta verba fuerunt dicta causa corrigendi. Fideiussor eius dominus Symon comitis Marini. (Damjan, sin Kazarice. Kako je po prijavi Silvestra, Valentinova sina, gospodin vikar zakonito utvrdio da je ove godine u netom prolpostavljeno mu rokuistopadu na opinskom trgu spomenuti Damjan uputio uvredljive rijei reenom Silvestru prema navodima iz opinskih zabiljeaka, i kako nije dao nikakvu zakonitu obranu u postavljenuv., gospodin vikar osuuje reenog Damjana na 20 soldina malih novia u korist trogirske opine, uz ublaenje kazne zato to su spomenute rijei izreene u elji da popravi uvreenog. Poruk: gospodin Simon sin kneza Marina.)

Sauvani trogirski sudski zapisnici koje je objavio Barada odnose se na razdoblje od 1266. do 1299. Oni pruaju neprocjenjivo vano vrelo za upoznavanje kaznenog postupka u Trogiru u vrijeme prije Statuta iz 1322. god. Podatke iz tih vrela prikazat emo odvojeno po razdobljima. U razdoblju 1266.-1267. rije je o preko 60 upisa koji se odnose na razne civilne i kaznene predmete od kraja kolovoza 1266. do 2. rujna 1267. Sadraj pojedinog upisa

114

vrlo je jednostavan i lapidarno sastavljen. Jedna strana iznosi predmet spora i svoj zahtjev; druga strana iznosi okolnosti koje govore protiv iznesenog zahtjeva; svaka strana replicira i predlae svjedoke; sud sasluava svjedoke i donosi presudu. Strana koja iznosi zahtjev ne naziva se tuitelj (accusator). Za nju se navodi da "predlae" (proposuit). Protivna strana ne naziva se tueni, ve se samo navodi da "odgovara i izjavljuje" (respondens dixit). Zbog toga emo ih u daljnjem tekstu nazvati "predlaga" i "protivnik". Oko treine (!) upisa sastoji se od zahtjeva koje podie kneev predstavnik (pro parte comitis). On trai da se knezu plati globa (bannum) koja mu po Statutu pripada. Ralamba sluajeva pokazuje da je uvijek rije o zahtjevu zbog nekog naruavanja mira, npr. podizanja ruke, tunjave, zlostavljanja, oduzimanja slobode i uboda noem. Uoljivo je da knez ne nastupa kao predstavnik opine, ve kao nadreena vlast, koja zahtijeva svoj prihod (globu, bannum). U biti kneza oito ne zanima nita drugo nego da ubere svoj prihod. Od ostalih upisa pozornost privlai citirana presuda. Vrijedi zapaziti da je vikar u presudama na lapidaran, ali razumljiv nain utvrdio sve elemente (osobito mjesto i vrijeme) kaznenog djela kao i nain plaanja kazne Od ukupno ubiljeenih presuda devet ih je pokrenuto prijavom oteenog (povrijeenog), jedna prijavom poglavara nonih uvara, jedna prijavom opinskog glasnika zbog ometanja pri obavljanju njegove dunosti, etiri su pokrenute po slubenoj dunosti (od toga jedna na osnovi obavijesti vikarovih slugu). Kazna je razmjerno blaga: 20 odnosno 40 soldina, osim u jednom sluaju zlostavljanja (l O libara) i u nekoliko sluajeva imovinskih (poljoprivredno-trgovakih) delikata, kanjenih sa 3 odnosno 25 libara. Ubrzo nakon to je Mletaka Republika zadobila vlast nad Trogirom, sklopljen je 17.IV.1322. ugovor izmeu Trogira i Mletaka [I. STROHAL, Statut i reformacije grada Trogira, MHJSM, vol. X., Zagreb, 1915. (dalje: Trogirski statut), str. XCV.)] u kojem uz ostalo stoji da knez, kojeg postavljaju Mleani, ima u svim kaznenim postupcima (in omnibus causis criminalibus) punu vlast (liberum arbitrium), ali je u postupku (procedendo) ogranien odredbama Trogirskog statuta. On je, nadalje, mogao izricati kazne samo u visini odreenoj u Statutu - ili blae. Ali, kod kanjavanja djela silovanja, zlonamjernog palea i ubojstva nije bio vezan odredbama Statuta (habeat liberum arbitrium (..) sicut sue discrecioni apprebit). U kaznenom djelu izdaje grada knez je protiv tuenih (contra accusatos) imao ovlast inquirere, testes examinare et accusatos carcerari facere (voditi istragu, ispitivati svjedoke i tuene staviti u zatvor) po svojoj volji, ali je pri kanjavanju tuenih (accusatos) bio ogranien statutarnim odredbama. Prema Trogirskom statutu (Trogirski statut II, 2) koji je donesen iste godine, knezu je zabranjeno voditi istragu (facere inquisitionem) ili prihvatiti prijavu (accipere denuntiationem), osim u onim sluajevima u kojima postupa po slobodnoj ocjeni u skladu s ugovorom Trogira i Mletaka. Oteeni kanjivim djelom smije podignuti tubu (accusationem facere) samo unutar 8 dana ako je djelo poinjeno u Trogiru odnosno jednog mjeseca ako poinjeno u trogirskom distriktu. Ako poveemo odredbe Statuta (II., 2) i mletako-trogirskog ugovora iz 1322. god.dobivamo ovu sliku: 115

1. u kaznenim djelima zabranjeno je knezu postupati bez prijave ili tube; kazna se izrie po Statutu ili blae; 2 iznimno, pri silovanju, zlonamjernom paleu i ubojstvu knez smije postupati po slubenoj dunosti ili na osnovi prijave; kazna po volji kneza; 3. u sluaju izdaje grada knez je potpuno slobodan u voenju postupka; on moe tuenoga zatvoriti. Ako se, dakle, postupak vodio o onim sluajevima u kojima je knez prema mletakotrogirskom ugovoru iz 1322. god. imao punu ovlast, on je bio ovlaten narediti i provoditi torturu bez sudjelovanja sudaca. Ako se pak radilo o krai, razbojstvu i krvavoj rani, nanesenoj nekim orujem, torturi su trebala bili nazona bar dva suca. U svim ostalim kaznenim sluajevima knez nije imao ovlast narediti torturu, ali mu je za kanjavanje bio dovoljan iskaz jednog vjerodostojnog svjedoka ((isto, II., 108). Upada u oi da kod kraa knez nije mogao pokrenuti postupak po slubenoj dunosti. Ako uzmemo u obzir da je broj kraa sigurno uvelike nadmaivao broj ubojstava, silovanja i palea, moemo zakljuiti da su Trogirani sauvali neke garancije da ih mletaki knez nee ikanirati Dakako, im je mletaka vlast u Trogiru ojaala, ona je provela reviziju kaznenih odredaba reformacijom Trogirskog statuta donesenom, ini se, tridesetih godina XIV. stoljea (Ref., I., 8). Po toj reformaciji knez je mogao voditi postupak protiv kradljivaca, razbojnika, gusara i onih koji im na razne naine pomau. Postupak se pokree na osnovi prijave, i to ne samo oteenoga, nego svakog prijavitelja (quicunque homo) kojem se obeava da e se njegovo ime drati u tajnosti. I sam knez moe pokrenuti postupak po vlastitoj inicijativi. Njemu se odobrava "puna i neogranieva ovlast voditi istragu, postupati i kanjavati (...) po svojoj volji" (habeat merum et liberum arbitrium inquirendi, procedendi et puniendi (..) ad sue placitum voluntatis). Nedvojbeno je u toj ovlasti bilo sadrano i pravo podvri osumnjiene osobe torturi. Za vrijeme vlasti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. nad dalmatinskim gradovima dolo je do znaajne promjene u upravljanju Trogirom i kaznenom postupku. Naime, 6.XI.1377. donesen je u trogirskom Velikom vijeu zakljuak po kojem se u Trogir uvodi nova funkcija trojice rektora koji u kaznenim predmetima imaju ovlast koju je ranije imao sam trogirski knez postavljen od Mletaka. Time je ponovno uspostavljena stanovita samostalnost trogirske opine. Ali, im su Mleci 1420. god. (Trogirski statut, str. 212 i d.) ostvarili ponovnu vlast nad Dalmacijom, oni su u Trogiru dali knezu ovlast da u svim kaznenim postupcima sam vodi postupak i sam izrie presude. Jedino ogranienje bilo je u tome to se knez morao pridravati odredaba Trogirskog statuta. Usporedba trogirskoga kaznenog postupka s postupcima u drugim dalmatinskim gradovima vrlo je pouna. Po najstarijem sauvanom Korulanskom statutu vlast je imala ovlast goniti ubojstvo ve na temelju njegove notornosti (publica fama), dakle per inquisitionem, po Dubrovakom statutu postupak per inquisitionem postoji uz privatnu tubu. Slino je s vijestima iz najstarijih sauvanih sudskih zapisnika: u Dubrovniku uvelike pretee postupak pokrenut pukom prijavom, u kojem sudska vlast ima u svakom pogledu odluujuu ulogu. I u trogirskim zapisnicima sudsko vijee sudi na osnovi prijave. Knez (comes) pojavljuje se u najstarijim zapisnicima kao stranka 116

koja od suda zahtijeva "svoju globu". God. 1299. sudi sam, tj. bez sudaca, kneev zastupnik (vikar), u pravilu na osnovi prijave privatnih ili slubenih osoba, a kojiput po slubenoj dunosti. Za daljnje analize nuno je usporediti odredbe ugovora Mleana sa Zadrom (1313. god.), ibenikom i Trogirom (1322. god.) te Splitom (1327. god.). Tim je ugovorima Mletaka Republika osigurala za sebe nadzor nad vitalnim pitanjima spomenutih dalmatinskih gradova. Prema jednoj od najvanijih klauzula iz tih ugovora na elu pojedinog grada nalazi se comes Mleanin. Prema mletako-zadarskom ugovoru od 23.IX.1313. on sudi sam, i to na temelju slobodne procjene, ubojstvo, zlonamjerni pale i razbojstvo na cestama. Krae sudi zajedno sa sucima, i to prema mletakim propisima. Mleci su ugovorom od 1.III.1322. odobrili ibeniku neke povlastice, koje prilino sputavaju kneza u upravljanju gradom. U upravljanju gradom i suenju knez je vezan odlukom veine kurije, u koju uz njega ulaze i tri suca i tri vijenika. Usto, pri svom radu taj se organ treba pridravati statuta i pravnih obiaja. Jedino kod ubojstva, silovanja, zlonamjernog palea i izdaje grada knez sudi sam, ali se i pri tome mora pridravati ibenskih statutarnih odredaba. Ugovorom Mletaka s Trogirom od 17.IV.1322. knez u kaznenim stvarima sudi sam u skladu s Trogirskim statutom. Jedino kod silovanja, zlonamjernog palea i ubojstva sudi iskljuivo po vlastitoj procjeni. U sluaju izdaje grada knez ima ovlast voditi istragu i pritvoriti optuene, a pri donoenju presude treba se drati Trogirskog statuta. Prema ugovoru sa Splitom od 18.VIII.1327. knez u kaznenim stvarima sudi sam, ali u skladu s oredbama Splitskog statuta ili blae. Ipak, on nije vezan Statutom, ve sudi po slobodnoj procjeni zlonamjerni pale, ubojstvo, krau i izdaju grada. Razlike su oite i dokazuju pragmatinost Mleana i ujedno stupanj samostalnosti koji je pojedini grad uspio izboriti. Zadar je, dakako, najloije proao. On je u biti izgubio meunarodnopravni identitet. Zbog toga nije ni predvien zloin izdaje grada. Umjesto toga uveden je zloin urote protiv kneza (Zadarski statut, V., 1). ibenik je uspio ostvariti razmjerno dobar poloaj, dok su Trogir i Split morali prepustiti kudikamo najvanije elemente gonjenja kaznenih djela knezu, preko kojega su Mleci upravijali tim gradovima. Iznenauje da je jedino u Splitu za zloin silovanja predvieno da ga knez sudi u skladu sa Splitskim statutom, dok u Zadru, Trogiru i ibeniku knez nije bio vezan statutom, ve je kazna preputena slobodnoj kneevoj ocjeni. Vjerojatno je rije o stanovitoj koncesiji splitskoj opini u politiki beznaajnom deliktu. Suprotno tomu pitanje krae nije nimalo beznaajno. Dok su ubojstva i silovanja razmjerno rijetke pojave, krae se svugdje na svijetu, pa tako i u srednjovjekovnim dalmatinskim opinama, dogaaju takorei svakodnevno, pa je za kakvu-takvu samostalnost gradske opine od najvee vanosti uvati svoje graane od prevelike ingerencije mletakog kneza. Mleci su pri tome pokazivali izvanrednu fleksibilnost. Vrlo je zanimljivo rjeenje predvieno za Zadar: u njemu knez sa sucima (!) kanjava krae, ali - po mletakim () statutima.
117

Ali, neusporedivo su vanije sljedee ralambe. Naime, bez obzira na upravo analizirane razlike u voenju postupka i suenju, nedvojbeno je da se izdaja grada i zlonamjerni pale tiu cjelokupne opine i da je nezamislivo preputanje gonjenja tih zloina tubi i prijavi pojedinca. Za izdaju je to samo po sebi razumljivo. Ali, isto vrijedi i za zlonamjerni pale kua: zloinac koji podmee poar u gradu, stisnutom na vrlo malom terenu, izlae najveoj moguoj opasnosti sam opstanak gradske opine pa je za taj zloin nuno bila zainteresirana i gradska vlast i cjelokupno graanstvo. Posve neto drugo su zloini ubojstva i silovanja. Oni doista izravno ne ugroavaju opstojnost gradske opine, ali su zbog snanog emotivnog naboja opasni za mir u gradu. To je u prvom redu jasno za ubojstvo koje je oduvijek u svim ljudskim zajednicama izazivalo snano izraenu elju za osvetom, pa je zajednica morala intervenirati zbog opasnosti da meusobno osveivanje meu irim obiteljima ne uini daljnji opstanak zajednice nemoguim. U interesu je, dakle, svake zajednice da u sluaju ubojstva nametne barem uspjean postupak mirenja. To je razlog zato se nainu i visini plaanja vrade (compositio, Wergeld itd.) posveivala velika pozornost. Za mir i red u gradu neusporedivo je manje opasan zloin silovanja. U sluaju silovanja udane ene, mu e se vjerojatno uspjeti primiriti pristojnom novanom naknadom. Ako je pak rije o neudanoj eni, poznato je da se silovatelju esto omoguavalo da sklapanjem braka sa rtvom izbjegne druge kazne. L. M.

118

40b. NOTARI ZAGREBAKOG GRADECA

(a: MCZ, I., Doc. 115; b: MCZ, I., Doc. 166; c: MCZ, IV., 11; d: MCZ, XL, 222; e: MCZ, IV., 313; f: MCZ, XI., 236; g: MCZ, IX., 57; h: MCZ, IX., 92; i: MCZ, IX., 219)
SLAVONIJA, ZAGREBAKI GRADEC

a) 1321., 2 kolovo b) 1334., 21. kolovo c) 1355., 21. kolovo d) 1362. e) 1363. 17. listopa f) 1364. g) 1391. h) 1397. i) 1431., 2. veljae

LITERATURA : TKALI, MCZ, Uvodne studije; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit.

(28.).

a) (...) kaptol zagrebake crkve (...) protiv opine (i) graana Gradeca (...) da su dabine filarina i solarina kaptolu preputeni (capitulo sunt concessa). Magister Toma glavni notar Gradeca (notariusprincipalis civitatis Grecensis) prije svega poziva se (na to) da gradjani Gradeca imaju (...) kraljevu listinu u kojoj se kae, da graani Gradeca (...). ne odgovaraju ni pred kojim sudom, do kraljevog (quod cives Grecenseis non teneantur respondere coram aliquo iudice, preter regem). (...). Magister Toma u ime grada odgovara (civitatis nomine respondit), da grad ima kraljevski privilegij, po kojem (...) se graane oslobaa dabina kao i ostalih novouvedenih utjerivanja (aliis exaccionibus inducere novitates) b) (...) od desetine vinske (...) i itne s teritorija Gradeca odbijena najprije stotina gradskom notaru za njegov posao utjerivanja (De decimis tamen vini Grecensis et bladi videlicet in territoriis Grecensium deducitur primo centesima pro notario communitatis pro suis laboribus in exigendo) te nakon toga odvojena desetina, u polovici podijeljena izmeu gradskog notara, zbog reenoga, i suca kurije gospodina biskupa zagrebakog (...) 119

c) Takoder (. ..) Tomas vicenotar (u parnici) protiv reene Katerine nije pristupio (...) d) Takoer izdano Mihajlu gradskom notaru 12 forinti ( ...) dano magistru kole 9 forinti (...) e) Takoer najkasnije za 15 dana Ivan Zabota duan je isplatiti magistru Ivanu notaru sedam pensa temeljem naih isprava (mediantibus litteris nostris) f) (...) oslobaaju se od plaanja dabina dvadeset i osam kurija i jedne oktave, koje pripadaju sucu, vijenicima, gradskom notaru i ostalim osloboenim plaanja dabina (alium non solventium) g) Takoer primamo Nikolu Pravdia za naeg notara (...) h) Takoer mi opina (...) imenujemo i naznaujemo za naeg notara Tomu sina Isipovog na naem opem skupu ( in nostro generali consilio), doznaujui mu sva davanja (...) koja pripadaju (...) naim notarima. i) Gradska opina (...) jednoglasno i slono (unanimi et concordi voluntate) (...) vinograd (...) na teritoriju opine (...) sa svim to uz njega ide (cum suis pertinenciis) magistru Mateji (...) sinu Rade, uitelju, notaru i sugraaninu naem (scolastico, notario i concivi nostro) za njegove brojne zasluge ( pro serviciis multiphariis) daje i daruje u trajni posjed.

Opinski su notari imali sredinju ulogu u svim vanijim poslovima grada. S vremenski neogranienim mandatom, oni su bili prisutni godinama, katkad i desetljeima, pa kontinuitetom svog djelovanja, iskustvom i nespornom strunom kompetencijom imali izravan utjecaj na stvaranje obiajnoga prava. U njihovu nas strunu naobrazbu (najvj eroj atnij e ars notarialis) uvjeravaju nj ihove formulacije injeninih stanja, pokuaji strunih "opisa" pojedinih steenih prava, dobro poznavanje strune terminologije, vrste distinkcije pravnih ustanova , to sve zajedno nedvojbeno upuuje na njihovo poznavanje postglosatorskog nauka. Uz gradskoga suca i ostale lanove gradskog magistrata, iji je mandat u jednom navratu mogao trajati samo godinu dana, stalno nazoni, naobraeni i iskusni notarius civitatis bio je, po svoj prilici, "voditelj u sjeni" suskih parnica, a njegova je rije pri donoenju sudskih presuda sigurno imala veliku teinu. U konglomeratu komponenti od kojih je sastavljeno gradeko obiajno pravo (kao uostalom i njegovo stanovnitvo, iz ijih se etiriju etnikih grupa sukcesivno izmjenjivala vodea garnitura gradskog magistrata), notari su bili ti, koji su svojim autoritetom mogli uspjeno stvarati prostora shvaanjima , naelima i ustanovama reformiranog rimskog prava. 0 brojnosti i opsegu njihovih obaveza govori injenica da su, mimo glavnog notara - principalis notarius civitatis - bili angairani i vicenotari (vidi vrelo pod c) i protonotari (MCZ, IV., 350). Mimo obveza na sudu, o ijem su se djelovanju kontinuirano vodili knjige s kronolokim podacima o svakom od dva sudska dana u tjednu, te o povremenom sastajanju drugostupanjskog vijea condam judices (sauvane od 1355.g. - vidi prilog br.45), poev od 1384.god. voenja "posjedovnih" katerni (vidi prilog 63), glavni je notar, uz aktualnog suca bio glavni reprezentant grada prema vani. Utoliko vie, ako se 120

radilo o brojnim parnicama sa susjednim crkvenim jurisdikcijama ili okolnom vlastelom. Iz priloenog vrela (vrelo pod a) dade se razabrati umjenost i kompetentnost gradskog notara, koji je na plemikom saboru pod predsjedanjem bana Ivana Babonega 1321.g. u parnici povodom oznaenih dabina Gradeca - stavio najprije prigovor nenadlenosti suda, a zatim se pozvao i na vladarova oslobaanja od tih dabina. Za to to je parnica zavrila na tetu Gradeca najmanje se moe okriviti gradski notar. Ako je protivnik raspolagao slinim privilegijama, Gradec nije imao mnogo ansi pred sudom, iju je kompetenciju uostalom osporio, pa su na presudu u korist kaptolu utjecali bez sumnje i politiki motivi. Zanimljivo je da je gradski notar bio taj koji je - za dobar honorar (vidi vrelo pod b) - ubirao od gradjana Gradeca crkvenu vinsku i itnu desetinu zagrebakog biskupa. I Gradecu je oito bilo prihvatljivije, da tu dunost obavlja "njihov ovjek", a honorar mudro oreen u postotku jamio je drugoj strani "savjesno obavijen posao". Prvi ovjek plaenog inovnikog aparata, gradski notar primao je godinjih 12 forinti, to se usporeeno s plaom uitelja gradske kole (vidi vrelo pod d) ini prilino skromnim, ali ako se pri tome ne zaboravi dobro plaen posao za zagrebakog biskupa te privilegij osloboenja od plaanja uobiajenih dabina za dvorna mjesta (kurije) u gradu - dacia regis et taxa communitatis - kojih su bili osloboeni aktualni sudac i lanovi magistrata (vidi vrelo pod f), Tkali s pravom konstatira da je notarska sluba bila "vrlo odlina". Dapae, ini se da su za naklonost stalno prisutnog gradskog notara bili itekako zainteresirani lanovi gradskoga magistrata (vrelo pod i) Zanimljivo je da je 1391 g. - kako je zabiljeeno u posjedovnoj katerni - izvjesni Klement Pravdi, koji je bez sumnje ispunjavao traene pretpostavke - jednostavno "primljen" kao gradski notar, a est je godina kasnije gradski notar Toma, sin Isipov, doao na to mjesto temeljem izbora "in generali consilio", na kojem su sudjelovali, valja pretpostaviti, svi odrasli muki stanovnici koji su imali civitet i javna prava. Osim spomenutih, u vrelima ezdesetih godina 14. stoljea u sudskim se knjigama esto spominje izvjesni "magister Johannes", koji je, kako pokazuju neki upisi, s puno umjenosti vodio pred sudom, izmeu ostalog, i vlastite poslove. Sedamdestih i osamdesetih godina 14. st. kao gradski se notari spominju magister Pavel, vlasnik kue u Novoj vesi, te spomenuti Nikola Pravdi, a neto kasnije Toma Isipov - jedan od ekskomuniciranih uglednih graana Gradeca na biskupovoj listi 1391.g. Dvadestih godina 15. st. kao gradski notari zabiljeeni su u vrelima magistri Fabijan, zatim Gapar, sin uglednog i bogatog zlatara Kozme, a od tridesetih godina dugi niz godina gradskim je notarom (neko vrijeme i magister scolae) bio Matej, sin Rade, kojeg u posjedovnim knjigama nalazimo kao vlasnika prilinog fundusa nekretnina i kojem je opina zbog mnogih njegovih zasluga "unanimi voluntate", darovala vinograd (vidi vrelo pod i). Vrijeme notara Mateje jest vrijeme osjetno slabijeg pravnog prometa, to je evidentno ve i iz daleko manjeg broja zabiljeenih parnica u suskim knjigama i daleko skromnijeg prometa nekretninama registriranog u posjedovnim knjigama. M. A.
121

41. IZ RAPSKOG STATUTA

(INCHIOSTRI - GALZIGNA, Rapski statut, cit.)
RAB. KVARNER (dosjelost, nasad vinograda, prvokup, zalog, posudba, prodaja, ugovor o uvanju ivotinja,osobna prava, emancipacija, spowelatium,preferiranje djeteta, neoporuno nasljeivanje)

1325.-1327.

LITERATURA: U. INCHIOSTRI, Il comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, V., 1930. i VI., 1931.; L. MARGETI, Preferiranje djeteta po Krkom, Rapskom i drugim primorskim statutima, VHARP, XVIII, 215-247; ISTI, Stvarna prava, cit. (1.). I. Osobna, obiteljska i nasljedna prava Knjiga II., glava 5. "(...) ako neki mukarac umre, bilo s oporukom ili raspolobom 1 posljednje volje bilo bez (tam cum testamento vel ordinamento vel sine) i ostavi zakonite nasljednike iza sebe, sva dobra reenog umrlog mukarca ostaju njegovim zakonitim nasljednicima na jednake dijelove, osim dobara koje je rasporedio za svoju duu. Ako otac (...) hoe uiniti u odnosu na svoja dobra neku prednost (avantagium) jednome od svojih zakonitih nasljednika (...), hoemo, ako je taj otac imao imovinu do vrijednosti od 1000 libara malih, ili nie, da moe uiniti jednom (...) dar (...) vrijednosti do 100 libara malih, ali tako da slian ili takav dar ili vei ostane (...); a ako ima (...) imovinu do vrijednosti od 2000 libara malih, moe (...) uiniti dar od 200 libara malih (...) tako da drugi slian dar iste vrijednosti ostane. Ako pak (...) ima imovinu od 3000 libara malih ili vie, moe (...) dati dar u vrijednosti 300 libara malih" Knjiga II., glava 14. " (...) ako neka ena doe muu i sa sobom ne donese nikakva

U ovom obliku oito nepotrebno. Vjerojatno je prvobitni tekst odredbe glasio: cum ordinamento, ime se mislilo na raspored obiteljske imovine medu djecom ostavitelja. Poto su se oporuke uobiajile i obiteljska se imovina sve vie pretvarala u individualnu imovinu, proiren je tekst odredbe i na sluajeve cum testamento sine, ali time je itav oposudba,stao suvian. Uostalom, uz pretpostavke individualnog vlasnitva i odreene slobode oporuivanja odredbe itave glave gube svoj smisao. 122

imanja osim svoje odjee i mu ima svoja dobra ili udio u svojoj oevini pa mu s torn enom neto privredi i u meuvremenu umre, ako ena ne eli ostati udovicom, odredujemo da ena od toga steenoga imanja nita nema (...) (osim) pravnog obiaja sponcelatija (consuetudinem spongelati), naime, ena plemia (...) iz dobara mua 80 libara venecijanskih; ena nekog iz Velikog vijea rapskoga, ako je od puka (...) neka ima 12 perpera (...) ena svakog drugog puanina neka ima 6 perpera (...). Ako ena (...) ima nasljednike (...), ona ne moe nita traiti pro spongelaco (...); ako je pak ena unijela dio svoje oevine muu, da 2 ima dio dobitka (...)". Knjiga II., glava 17. "(...) ako tko umre bez oporuke (...) i bez ikakvog nasljednika, 3 tada od svih dobara (...) etvrti dio rasporeduje se za duu (...). A sva ostala dobra (...) treba da pripadnu roacima umrlog s oeve strane, ako su reena dobra dola s oeve strane

(devenire debeant in propinquiores defuncti ex parte paterna, si praedicta bona ex parte 4 paterna pervenerint)".
Knjiga II., glava 18. "(...) ako je sin pod ocem i majkom te uini dug, trgovaki posao, darovanje ili prodaju, to nije valjano (...), osim ako otac ili majka nisu svoga sina postavili za trgovca javnom ispravom ili zapisom u opinskoj knjizi koji je uinio notar (per publicum instrumentum aut per scriptum in quaterno comunis per manum notarii) ili ako se otac majka nisu izdvojili iz sinove vlasti (se subtraxerit de potestate filii)".
5

Knjiga II., glava 21. "(...) ako netko koji se nalazi pod ocem ili majkom uzme enu, odmah je emancipiran i osloboen od svoga oca i majke (statim sit emancipatus et

exemptus a patre et matre eius" )

II. Stvarna i obvezna prava

Knjiga II., glava 9. ("...) ako tko proda, zaloi ili otudi (vendiderit, impegnaverit aut alienaverit) tuu pokretnu stvar, vlasnik stvari moe gdje god nae svoju stvar bez ikoje cijene uzeti je s odobrenjem i glasnikom kurije, uz prisegu da nije dao ili ustupio (mutuavit) reenu stvar na zalaganje, prodaju ili otuivanje, ali onaj koji je kupio moe traiti naknadu (rationem habere) od onoga koji je stvar zaloio, prodao ili otuio. Nadalje, ako tko posudi (depraestaverit) komu svoju stvar, on ima pravo naknade protiv onoga kojem je posudio, a 0 rapskoj consuetudo sponcalatii v. L. MARGETI, Brano imovinsko pravo prema Krkom statutu na latinskom jeziku, Krki zbornik, 2., 1971., 156, a o usporedbi s drugim pravnim podrujima (Istra, Trst, Rijeka, Trsat, Bra, Hvar itd.), 154 i d. 3 Usp. ibenski statut, knj. V., gl. 29. 4 O naelu paterna paternis i o njegovoj primjeni i porijeklu u Dalmaciji v. MARGETI, Paterna paternis, cit. br. 5. Naime, udno je da se naelo paterna paternis primjenjivalo u Dalmaciji, Raveni, Napulju, Siciliji i Sardiniji, dakle na podrujima koja su na zapadu najdublje ostala pod bizantskim utjecajem - a ipak bizantsko zakonodavstvo nakon Justinijana slijedi Corpus iuris civilis koji ne priznaje to naelo. 5 udan nain izraavanja. Dosada ponudena rjeenja ne zadovoljavaju. Moglo bi se pomiljati i na grjeku u prijepisu kad ne bi u istoj glavi neto dalje stajalo: ako se otac iii majka izbacio ili izdvojio iz sinove vlasti (si pater aut mater se eiecerit vel subtraxerit a potestate filii). 6 Usp. drukije rjeenje u ibenskom statutu, knj. II., gl. 51., i nau biljeku 2 toj odredbi (vidi br. 59.). 123
2

ne protiv drugoga u odnosu na samu posudenu stvar .

P

Knjiga III., glava 10. "(...) esto se deava (...) meu prijateljima da (...) postave zalog (pignus ponere) da ne bi medu njima dolo do nesloge; ako je postavio zalog, za taj zalog ili obvezu (pro antedicto pignore sive obliga) ne treba dati nego samo 5 solida malih mletakih denara, ali s time da su valj ane sve obveze uinjene ili napisane rukom tabeliona bez obzira na to je li zalog postavlj

en
ne".8 Knjiga IIL, glava 13. "(...) ako tko nasadi (pastinarevit) vinograd na svojoj ili tuoj zemlji i unutarjedne godine (...) doe zakoniti zabranitelj (interdictor) (...), onaj koji je nasadio gubi uinjeno (laborerium) koje pripada vlasniku zemlje, a nasadiva plaa dva perpera opini za kaznu. Ako se ne pojavi unutar jedne godine (...), nasaiva neka uiva, dri i posjeduje (gaudeat, teneat et possideat) uinjeno (...) i neka raspolae time kao vlastitom stvari.9 Knjiga III, glava 14. "(...) ako tko posjeduje neku zemlju (possessionem) mimo (...) kroz neprekidnih 30 godina ( ..), neka je uiva, dri i posjeduje (...) i s njom radi slobodno kao s vlastitom stvari (et de ipsa facial suam liberam voluntatem sicut de re sua propria) (...), osim sa zemljama 10 crkava, opine i rodbinskim zemijama (...)". Knjiga III. glava 17. "(...) ako neka osoba proglasi (imbandiverit) ili kupi od koga neku zemlju za neki dug (...), ako unutar 45 dana prigovori vlasniku rodak (propinquus) ili susjed (confinator) (...) i zahtij eva je po pravu roatva ili susjedstva (iure propinquitatis aut confinii), tu zemlju procjenjuju po opinski procjenjitelji pa e je dobiti rodak ili susjed za procijenjeni 11 iznos".
,

Knjiga IIL glava 30. "(...) ako pastiri prime ivotinje na uvanje (ad passendum), oni mogu imati treinu vune i sira i etvrtinu mladunadi; ali pastiri ne smiju obraunati u tetu (ponere) 12 vlasnicima ivotinja iznad pet glava godinje na stotinu (glava)"
,

Prihvaeno srednjovjekovno naelo, po kojem se razlikuje je li vlasniku stvar oduzeta protiv njegove volje ili ju je dobrovoljno dao drugome. Samo u prvom sluaju vlasnik moe zahtijevati stvar protiv svakog treeg, dok u drugom sluaju on se moe drati samo onoga kome ju je dao (tzv. naelo Hand wahre Hand). Ovdje je zalog u funkciji valjanosti, a ne realnog osiguranja ugovora. Zadnja reenica je oito noviji dodatak, kojim se uz ugovore sa zalogom priznaju valjanima i svi ugovori pismeno sastavljeni od notara. 9 Vinograd prelazi u puno vlasnitvo onoga koji ga je nasadio ako vlasnik zemlje ne podigne prigovor. Dakako, vlasnik vinograda ne postaje time i vlasnik zemlje. Dakle, niti je prihvaena ideja emfiteuze rimskog postklasinog prava, tj. stvarnog prava na tuoj stvari, niti naelo superficies solo cedit. 10 Dosjelost, koja zbog svoga porijekla iz gubitne zastare nema kao pretpostavke dobru vjeru i naslov. Pod utjecajem mletakog prava u Rabu je ranije nego u drugim dalmatinskim gradovima prihvaeno bizantsko naelo da na prvokup i otkup imaju pravo i susjedi, a ne samo roaci. Podrobnosti u L. MARGETI, Bizantsko pravo prvokupa i otkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo, Starine, 59., 1984., 1-41. To je neka vrsta ortakluka: vlasnik "ulae" ivotinje, a pastir svoj rad u vezi s uvanjem ivotinja. Dobitak se dijeli tako da pastiru pripada treina vune i sira i etvrtina mladunadi. Kao "rashod" priznaje se pastiru najvie 5% ivotinja uzetih na uvanje, ako ne dokae veu nastalu tetu obino koama nastradalih ivotinja
12. 11 8

124

42. ZAGREBACKI KAPTOL DAJE POVLASTICE "LEPOJ VESI" (NOVA VES U ZAGREBU)
(CD, XI., 152-154)
ZAGREB. SLAVONIJA (gradski privilegiji)

1344., 9. rujna

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije (cit. 28.); N. KLAI, Zagreb u

srednjem vijeku, Zagreb, 1982., 437-441; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

Kaptol zagrebake crkve eli vjeni spas u Gospodinu svima do kojih e doi ova isprava (...). Nau zemlju, koja je zasada za nas neiskoritena, s obje strane javne ceste, koja iz naeg predgraa (de vico nostro) vodi prema gori (...), dodjeljujemo u korist naega slobodnog grada (pro villa nostra libera) i gostima da se na njoj trajno smjeste. (1) Doputamo da gosti (...) godinje prvoga svibnja, prije ruka, preko svoja 4 prestavnika (comprimissarios) smiju sebi izabrati naelnika (villicum), koji e njih i njihove ljude (ipsorum singulos) i ostale stanovnike u predmetima u skladu sa zakonom suditi, i to u svim civilnim i kaznenim sporovima, ako se pokreu civilno, s time da sudi zajedno s va graanina, koji tamo stanuju, kao prisjednika, a u kaznenim pak stvarima kao (prolijevanje) krvi, razbojstva, krae, palea i slinim, zajedno s naim svjetovnim sucem. (2) Dodaje se da svaki graanin ili gost moe svoj civilni ili kazneni spor pokrenuti civilno, od naelnika ili naih sudaca, i to u svakom razumnom sluaju predloiti da ga mi razmotrimo, koliko god puta i kad god bude za to potreba, s time da prethodno poloi pred svojim sucem 12 denara u novcu koji je tada u optjecaju. Onoga koji za svoj sluaj otkloni sud svoga suca, ne zbog toga to se osjea povrijeen, nego lakoumno, pa mi to utvrdimo, vratit emo njegovu sucu da ga ponovno osudi na 12 denara kao gore, koje treba platiti svome sucu, kao i prvi put. Od prihoda takvih kazna i ostalih pravednih prihoda koji pripadaju sucu iz bilo kojeg temelja u njegovoj nadlenosti naelnik ima dva dijela, a njegovi prisjednici trei U kaznenim pak stvarima, kako je naprijed reeno, neka polovicu ima nag svjetovni sudac, a drugu polovicu naelnik sa svojim prisjednicima, kao to je reeno. (3) Doputamo (...) gostima i (...) stanovnicima da imaju punu slobodu raspolaganja svojim pokretninama i nekretninama (...) za ivota i u povodu smrti (...). (4) Tko pak umre bez oporuke, nasljeuju ga u njegovim dobrima njegovi najblii nasljednici obaju spolova do treeg stupnja (...), a 125

ako ih nema, ostavina se dijeli na tri dijela, od kojih prvi ide za spas due po naem nahoenju, drugi pripada naoj raspolobi, a trei neka se preuzme za naelnika i njegove prisjednike (...). (5) U sluaju, da je tko zbog poinjenog zloina kanjen smru ili je pobjegao, sva njegova dobra uzimaju nag sudac i naelnik, pa emo uzevi u obzir roake (...) uiniti raspodjelu prema naoj volji. (6) Tko bi pak na podruju reenog slobodnog grada ranio nekoga u nazonosti suca ili naelnika i ugrozio neki njegov ivotni organ, samim time neka plati ranjenome 12 maraka i toliko sucu. Naelnik ga treba briljivo uhvatiti dok ne plati navedeni iznos novaca ili dok ne da zadovoljavajue jamstvo da e platiti u roku 15 dana. Tko uini tako neto, ali ne u nazonosti suca naelnika, kanjava se istom kaznom u imovinu, ako je pravedno i razumno presuen preko prikladnih svjedoka ili na drugi nain. (7) Tko je pak drugome dao pljusku uinio to slino u nazonosti suca ili naelnika, samim tim obvezan je platiti uvrijeenom, ako je dobra glasa, 5 maraka, a isto toliko i sucu; a ako se dogodi tako neto, ali ne u nazonosti suca, tada plaa poinitelj uvrede polovicu reenoga, s time da ga treba prethodno zakonito osuditi (...). (8) Ostali sluajevi uvredljivih i pogrdnih rijei imaju za posljedicu polovicu reene kazne, savjesno uzimajui u obzir razliku izmeu nazonosti i izonosti suca ili naelnika i osobe dobra glasa. (9) Ostale manje i lake povrede preputaju se odluci onoga koji sudi. (10) Dodajmo jog i to da se pozvani koji prvi put ne pristupi osuuje na 8 denara za prvi put, 12 denara za drugi put i 20 za trei put, to treba platiti naelniku ili sucu u roku 18 dana raunajui uvijek od dana kada se trebao pojaviti, ako ne bi mogao ispriati svoju odsutnost neprisustvovanje na razuman nain. Kada se pak izdaje neki poziv koji sam za sebe vrijedi kao tri poziva i koji je konaan, tada se nakon njega izrie presuda kao da je triput pozivan. U ostalim pak sudskim postupcima primjenjuju se takve globe u skladu s pravom i pravnim obiajem. (11) Kako bi protekom vremena nai graani i gosti mogli mirno ivjeti, elimo da im dvorna mjesta i dvorna zemljita budu jednaki, i to u irini bar 32 umska lakta, a u duini da se s obje strane proteu o rijeke ili potoka koji se nalazi odostraga. (12) Hoemo da nas ti graani i gosti priznaju za prirodne gospodare i da nam pomau uvijek s temeljitom vjernou, i to svi zajedno i svaki pojedinac sa svojim podlonicima (cum suis inquilinis) i onima koji im pripadaju (pertinentibus ad eosdem). (13) U znak priznanja nae svjetovne vlasti, duni su da nam godinje na svetkovini blaenoga Martina, ispovjednika, u studenom, pojedinci plaaju od svake cijele kurije 40 dobrih banskih denara i tri dara unutar godine, tj. na Boi svaki po jednoga dobroga kopuna, 4 kruha, 10 jaja, na Uskrs 4 kruha, jedan sir i 15 jaja, a na blagdan blaenoga kralja Stjepana dvije dobre kokoi ili pileta, 4 kruha i 10 jaja (...). (Zavrne odredbe.) Dananja Nova ves u Zagrebu nastala je tek sredinom XIV. stoljea planskom podjelom zemljita sjeverno od dananje katedrale. Pri tome je vanu ulogu imao poznati pisac arciakon Ivan Goriki. Iz privilegija "Lepoj vesi" vidi se da ga je sastavljao dobar poznavalac prava.

126

Manji dio privilegija moe se usporediti s povlasticama izdanim Vugrovcu (vidi cit. 40.) To se odnosi u prvom redu na slobodu raspolaganja pokretninama i nekretninama pravnim poslovima za ivota i za sluaj smrti. U izboru naelnika primjeuje se bitna razlika od privilegija izdanih slavonskim gradovim u XIII. stoljeu. Naime, u Lepoj vesi izbor vre etiri predstavnika graana. To je svakako velik korak prema smanjivanju utjecaja graanstva na gradske poslove. Taj antidemokratski smjer doao je u zagrebakom Gradecu do svog punog izraaja poetkom XVII. stoljea (cit. 83.). Oito je da su kanonici zagrebakog kaptola eljeli zadrati punu kontrolu nad novim naseljem, a ona se mogla postii upravo takvim neizravnim biranjem naelnika, u kojem je dodue priin demokratinosti zadran, ali u kojem je bilo kudikamo lake ostvariti svoje elje pritiskom na nekolicinu predstavnika nego na cjelokupno graanstvo. U teim kaznenim stvarima sudi naelnik zajedno s kaptolskim sucem, ime je, slino kao i u Vugrovcu i u nekim kraljevskim gradovima, samostalnost suenja u znatnoj mjeri okrnjena. U civilnim stvarima odreeno je da gradski naelnik obvezno sudi s dva prisjednika iz reda graana. Prilino podrobno obraen je postupak pozivanja na sud i prizivni postupak. U neoporunom nasljeivanju pozornost privlai odredba ograniavanja nasljednog prava roaka do treeg stupnja srodstva. Takve odredbe ne nalazimo inae u slavonskim gradskim privilegijima. Zanimljivo je da je materijalno kazneno pravo razmjerno vrlo opirno razraeno i da samo privilegij izdan 1266. godine zagrebakom Gradecu sadri tako iscrpne norme. Nije nemogue da je sastavlja novovekog privilegija doista imao pred sobom gradeki privilegij, pogotovu to je kao posebno kazneno djelo s teim posljedicama predvieno zlodjelo uinjeno pred gradskim naelnikom. Po gradakom privilegiju za pljusku danu nekom pred sucem, plaa se globa od 20 penza udarenom i isto toliko sucu, dok je po novovekom privilegiju globa poveana i iznosi 5 maraka, tj. po 25 penza. S pravom je istaknuto (N. Klai) da se kanonici odnose prema novovekim graanima kao svojim kmetovima, osobito u pogledu podavanja, koja se sastoje od tri "dara" godinje i od plaanja 40 denara po svakom dvornom mjestu. Dodue treba primijetiti da su i graani Krievaca po privilegiju iz 1252. godine plaali po 40 denara i da tri dara nalazimo ne samo u biskupskom Vugrovcu nego i drugdje. Usto, Novoveani su osloboeni tih podavanja ve 1361. godine.

L. M.

127

42a. IZ STATUTA ZAGREBAKOG KAPTOLSKOG VLASTELINSTVA (Tkali, MHEZ, cap. LXV. i LXVI.)
ZAGREB. SLAVONIJA (emfiteuza, predijalisti)

od 1334. do sredine 14. st.

LITERATURA: I. TKALI, Monumenta historica episcopatus zagrabiensis (= MHEZ) Zagreb, 1874.; ISTI, Ivan arcidakon Goriki, domai pisac u XIV vieku; Rad JAZU, knj. LXXIX., 1886. ; VJ. KLAI, Ocjene odlomka iz "kronologije ili Ijetopisa" Ivana arcidakona, Izvjestje Kr. Vel. Gimnazije u Zagrebu, 1874.; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb,1982.; L. MITTEIS, Zur Geschichte der Erbpacht im Altertum, Abhandlungen der philologisch historischen Klasse der Sachsischen Gesellschaft der Wissenschaften,vol.20, Leipzig, 1905.; Vl. GAJER, Posjedi zagrebakog Kaptola oko Zagreba u prvoj polovici 14. st., Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 11., 1978., M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Vlasnitvo nad nekretninama i statusne skupine stanovnitva ( Zagrebaki Gradec, 14. i 15. st .), Naga zakonitost, 11- 12 ,.1985.; ISTA, Neki pravni aspekti statuta zagrebakoga Kaptola, Zagrebaka biskupija i Zagreb 1094-1994., Zagreb, 1995.; ISTA, Neka pitanja pravnog i drutvenog poloaja predijalista zagrebakoga biskupa u 13. i 14. stoljeu, Croatica Christiana periodica, 33.,1994.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

Cap. XLV.
Predijalist, vazal i emfiteut jednaki su, ali se i razlikuju u mnogo emu (differunt in ph,rribus) (...) (svaki od njih) duan je svom gospodaru (...) vjerno sluiti i prisegnuti (debet suo domino fidelitatem servare et iurare). Cap.XLVI. , (...) vazal, predijalist te emfiteut imaju na svom feudu ili prediju koristovno, a mi izravno vlasnitvo (vasallus autem predialis seu emphitheota quilibet in suo feudo seu predio utile dominium optinet, nos directum) iz ega slijede (...) sva ubiranja kazni za sluajeve koji nisu izuzeti (in casibus non exceptis); takoer, trei dio marturine, od koje dvije treine slijede nama; takoer pripadaju im (...) kmetski darovi i podavanja kao i uobiajena tlaka (Item munera et iuramina a colonis, ac labores consuetis).
.

128

Pravna se priroda izmeu statusnih skupina emfiteuta i predijalista koje je, kako izriito stoji u Statutu "drugo ime za vazala" (tales simpliciter prediales vocantur, cum proprie deberent dici vasalli a feudo, non prediales a prediis), s jedne strane izjednauje, ali se istodobno konstatiraju i razlike meu njima "u mnogo emu". Konstatacija Ivana arciakona Gorikog, najvjerojatnijeg sastavljaa tog statuta, da i jedni i drugi imaju dominium utile, uzimajui u obzir sva nabrojena prava emfiteuta (prava na dio marturine, na munera et iuramina kmeta, kao i njegovu uobiajenu tlaku - labores consuetos - na izricanje kazni za delikte za koje Kaptol nije rezervirao svoju iskljuivu nadlenost) - sasvim je na mjestu. Nositelj tih ovlasti, meutim, ima malo zajednikog s "klasinim" emfiteutom, kojeg pod drugim imenom (ovlatenik tzv. trajnog posjeda sub conditione, sub censu), sreemo u vrelima oblinjeg kraljevskog Gradeca. Tko je uope kaptolski emfiteut i koje je njegovo mjesto u gospodarskoj i drutvenoj strukturi zagrebakoga kaptolskog vlastelinstva te tko su - od njih razliiti - predijalisti? Prema analizama " montaneuma " zagrebakog Kaptola - vie od 90 % naseljenika toga vlastelinstva bili su - kmetovi. Uz njih, u zanemarivom postotku nalaze se servi i "varoani" . Nadalje, tek neto manje od 70 % kmetskih selita pripada (u koristovnom vlasnitvu) predijalistima; ostatak od predpostavljenih ukupnih 1230 selita bilo je u zajednikom vlasnitvu Kaptola (oko 10%) te dvostruko vie (preostalih 20%) u vlasnitvu pojedinih kanonika. Osim uobiajenih davanja marturine, desetine, izvanrednih poreza, davanja u naturi, negdje i zalaznine, svi su kmetovi bili duni tlake na zemlji, tono oznaene u odredbi o obvezama kaptolskoga kmeta, a openito "skiciranih" u odredbi o predijalistima kao labores consueti. Tono odreena vrsta i opseg tlaka kanonikih kmetova odnosi se na sve kulture, a sintagma labores consueti znai vjerojatno isti ili slini opseg vrsta tlake. Ukratko, obrada posjeda zagrebakoga kaptolskoga vlastelinstva bila je do kraja rijeena kmetskom radnom snagom - za druge alternative obrade zemlje bilo je malo prostora. Usput reeno, nekretnine koje su Kaptol, Biskupija i pojedini crkveni redovi konstantno obivali u vidu legata pro anima puanstva kraljevskog Gradeca nisu mogli biti - kako je to izriito odreeno Zlatnom bulom - "izvlaeni" iz jurisdikcije gradske opine, a njihova eksploatacija "rjeavana" i legatarima osiguran konstantan prihod, zasnivanjem dugoronoga, stvarnopravnog zakupa to je drugo ime za emfiteuzu. Gradeki emfiteuti nemaju, dakako, nikakve sline ovlasti, poput gore nabrojenih i tek su "zakupci tue zemlje". Predijalisti, meutim, nisu "zakupci tue zemlje" (suprotno N. Klai), nego javnopravni faktor, "produena ruka" Kaptola, ija je glavna obveza "vjerna sluba", - tj. briga o pravilnom funkcioniranju kaptolskoga gospodarstva i odravanje reda i mira na predijima. Izabrani iz "vieg" sloja (meu nabrojanim predijalistima u Statutu nalazi se i sam Ivan arciakon Goriki) predijalisti su bili stup na koji se oslanajalo upravljanje 129

gotovo tri etvrtine kaptolskoga vlastelinstva. Census, koji su predijalisti plaali godinje i koji je precizno odreen za svaki predij (vidi MHEZ, II., cap. 43) nije zakupnina poput one gradekog emfiteuta - nego, usporede li se iznosi - tek simbolina svota, ubirana od svakog predijalista, kao znak priznanja gospodstva i potvrda dane prisege na vjernu slubu. Visina censusa mnogih predija manja je, naime, od pristojbe koju su plaali gradeki inkvilini za puku mogunost obitavanja u gradu, a " prava " zakupnina za npr. samo dva dijela vinograda u Gradecu iznosila je stotinu denara (MCZ, X., 176), koliko je bio, primjerice, census s predija Braxanoch, koji je obuhvaao ak dvadeset selita. Raskid odnosa s predijalistom ako dvije godine za redom - kako stoji u Statutu - ne isplauje odreeni mu census, nije zasigurno mogao uslijediti zbog zakidanja kaptolske blagajne, nego zbog toga to se time demonstrira otkazivanje poslunosti i spremnosti na "vjernu slubu". Za uzvrat predijalist je, u danom omjeru, dijelio s Kaptolom plodove kmetskog rada te imao ingerencije sudovanja i ubiranja kazni za delikte koje Kaptol nije zadrao u svojoj iskljuivoj nadlenosti. Teza da su i emfiteuti imali ista ovlatenja te i vanost i znaenje kao i predijalisti - teko je odriva, osim ako nije rije o terminolokoj "zbrci". Osim toga, imajui u vidu vrsto ustrojenu gospodarsku strukturu kaptolskoga vlastelinstva, moramo ustvrditi da za "pravu" emfiteuzu, sa znaenjem i mjestom u gospodarstvu srednjovjekovnih gradova s razvijenim tritem, u kojima trgovci i obrtnici ulau svoje profite u zemlju, ali obradu preputaju dugoronom zakupcu (emfiteutu ili "ligonisti", najamnom radniku "cum ligone ") - kako to bogato ilustriraju vrela zagrebakog Gradeca - nema mjesta. Taj od davnina poznati agrarni aranman - u vlastelinstvima, u kojima se zemlja obrauje kmetskom radnom snagom - strano je tijelo. Rijeju, kaptolski je emfiteut "udaljen" bitnim obiljejima od "pravog" emfiteuta, pa se moramo pitati kako je vrsni pravnik i - po svoj prilici bolonjski student - Ivan arciakon, uza sve ograde, "previdio" pravnu prirodu aranmana poput emfiteuze. Razloge "nesporazuma" u tekstu Statuta treba, oito, potraiti drugdje. U tekstu statutarne odredbe, bez posebne intonacije i ni jednoga opetovanoga osvrta, govori se o melioraciji i kultiviranju umom bogatog kaptolskog gospodarstva. Premda je proces kolonizacije i krenja zemlje u doba o kojem je rije odavna prolost, interes za osvajanje novih obradivih povrina zemlji postojao je, dakako, i dalje. Gradska je opina Gradeca npr. statutarnom odredbom iz 1379. god. (MCZ, IX., 93) nastojala stimulirati eventualne interesente, oslobaajui ih plaanja censusa u trajanju od deset godina. Oito je da - kada je melioracija kaptolskih uma bila u pitanju - interesenata (u blizini Gradeca i mogunosti koje je njegovo razvijeno trite prualo) nije bilo ovoljno, kao to ni tek samo oslobaanje od plaanja censusa za odreeni broj godina - nije moglo takve eventualne interesente privui na Kaptol. Uostalom, unato samoupravi i privilegijama koje je Kaptol dodijelio hospitima Lepe vesi ("Lepaves"), akcija njihova naseljavanja jedva da je imala zadovoljavajue rezultate - konkurencija kraljevskoga grada bila je prejaka. Stoga nam se ini da je pravo emfiteuza, explicite odreeno kao dominium utile uz nabrojena ovlatenja, koja ga pribliavaju statusu predijalista - podreeno cilju

130

privlaenja interesenata za melioraciju kaptolskih neobradivih povrina. Emfiteuti su, po svoj prilici, ponuena selita u zajednikome vlasnitvu Kaptola, s kmetovima koje e imati pravo angairati pri krenju uma, ija e podavanja dijeliti s Kaptolom i nad kojima e ak imati sudake ovlasti, poput onih predijalista. K tomu, ostavljena mu je mogunost zakljuenja conventio specialis, kojim kmetske uobiajene obveze mogu biti drugaije ureene. Sa svim tim ovlastima emfiteutovo pravo se moe kvalificirati kao dominium utile, pa u toj konstataciji ne treba vidjeti eventualnu "nepreciznost" sastavljaa Statuta, nego prije njegovo poznavanje realiteta te suptilnu diplomatsku vjetinu, da bez mnogo inzistiranja i naglaavanja, pozivajui se na "davne obiaje", ponudi pogodnosti, kojima e pouzetnike melioracije dovesti na Kaptol. to e biti sa statusom i ovlastima emfiteute nakon zavrene melioracije, moemo tek nagaati. Teoretski, mogue su i ove alternative - postati "pravi" predijalist "pravi" emfiteuta zasnivanjem stvarnopravnog zakupa na iskrenim povrinama na nekoj od vinea privata, tj. na jedinom "prostoru" na kojem se na zagrebakom kaptolskom vlastelinstvu moe oekivati prava emfiteuza. Ipak, u ovom nevelikom prostoru ustanova emfiteuze nije mogla imati veliko gospodarsku vanost, u svakom sluaju ni iz daleka takvu, kakvu je imala u gospodarstvu Gradeca. Rijeju, predijalisti i emfiteuti (titulari dugoronoga zakupa sa stvarnopravnim efektima) stajali su - kako nam komparativni izvorni materijal potvruje - na suprotnim stranama drutvene stratifikacije te zacijelo " differunt in pluribus ". M. A.

131

43. PRAVNI POLOAJ ENE (a: MCZ, IV., 34; b: MCZ, IV., 96; c:MCZ, IV., 272; d: MCZ, IV., 330; e: MCZ, V., 356)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA

a) 1355., 6. studenoga b) 1357., 23. lipnja c) 1363., 16. svibnja d) 1364., 19. sijenja e) izvor potjee iz razdoblja 1375.-

LITERATURA: TKALI, MCZ, uTakoertudije, cit. (28.); N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Takoer piljarica Alika kao tuitelj protiv Isvjeoiti Kristine (ut actor contra Johannem filium Christine), nije dola. b) Takoder suprugaTakoerva, biva udovica Simona, zvanog Sterni, u ime gospodina svoga supruga (in nomine domini viri sui), kako je prije zabiljeeno u katerni (...), imala je svjedoiti protiv Zore (...) nije ni dola, ali niti se ispriala, niti izvela svjanaenje. c) Takoder ako gospoa Cecilija, sestra Marketova, dio grunta i zidane kue to je od istoga Marketa Sebastijanu zlataru za 60 forinti zaloen unutar tri dana (...) od istog Sebastijama otkupi, dobro dakako, drugo (izvan) reenog vremena od tri dana (...) taj dio grunta i zidane kue bit e odreen Sebastijanu (...); ista je gospoa prisegla u vrijeme otkupa da e vlastitim novcem i za sebe, a ne za koga drugoga, kuu otkupiti (jurabit tamen tempore redemptionis ipsa domina, quod cum propria pecunia et pro se et non pro quoquam alio domum redimere..). d) (...) Ivan Kova protiv udove Damgospoeskara, s Petrom, Jaksom i Fabijanom krojaem, posvjedoit e o tome da je ista za svoga supruga za stanovinu svotu novaca jamila (...quod ipsa pro viro suo in certa pecunie quantite fideiubisset..). e) Takoer parnica izmeu Leuena iz Nove vesi i gospode Margarete trgovkinje (domine Margarethe institricis) rijeena je nagodbom razobljaroitu.

132

ena u Gradecu ima punu, niim ogranienu poslovnu sposobnost. Pojavljuje se u svim ulogama procesa, ak i kao zastupnik mua. Ravnopravan je partner u poslovima i, dapae, neke djelatnosti dri u svojim rukama. Gradski "statut" iz 1425. god. (MCZ, II., doc. 40) spominje samo "hljebarice", a sudei po broju "solarica" koje izvori spominju, i na unosnu trgovinu solju imaju, ini se, monopol. U gradskim knjigama nalazimo na desetke trgovkinja raznom robom, krmarica i pipniarki, ali i uglednih poslovnih ena (vidi npr. MCZ, V., 356). Nekretninama donesenim u brak raspolau ak i bez suglasnosti mua. Gradeke ene susreemo kao kreditore, zalagateljice nekretnina te kao jamce za dugove svojih mueva. Ako se tome doda da je u gradekoj praksi ena izjednaena u nasljednim pravima sa svojom braom i da su supruzi uzajamni nasljednici, osim kada ima uvjeta za primjenu principa paterna paternis, materna maternis - te da je sama, mimo mua, nositelj civiteta (concivissa nostra, za razliku od habitatrice civitatis), moe se konstatirati da je ena u zagrebakom Gradecu, osim to su joj uskraena politika prava, u svim poslovima ravnopravni sudionik i lan gradske zajednice. M. A.

133

44.
KAPARA (ARRA, CAPOLO)
(a: MCZ, IV., 43; b: MCZ, IV., 59) ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1356., 18. oujka b) 1356., 5. srpnja

LITERATURA: TKALI, Uvodne studije u MCZ. cit. (28.); L. MARGETI,

Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998.. cit. (28.). a) Takoer Sidak je u utorak duan sa Sanklinom posvjedoiti da je na ime cijene mesnice dao Hermanku kao kaparu 15 denara (quod ipse ad racionem precii macceli dedit Hermanko pro capolo XV denarios). b) Takoer Velin, zvan Hudzmok, ima se s dvojicom zakleti protiv Godfrida Pruneria za osam dana o tome da je isti Godfrid na ime cijene kue zadrao sebi dvije marke (quod ipse Godfridus deprecio domus tenetur sibi duabus marcis denariorum).

Sudei po ovim vrelima, rije je penitencijalnoj funkciji kapare. Premda su informacije oskudne, moe se to zakljuiti i za kazus u kojem stranka svjedocima dokazuje da je pet i pol pensa zadrala na ime cijene kue (deprecio domus), a to je djelomina isplata cijene oito imala karakter kapare (MCZ, IV., 178). Relativno rijetko spominjanje kapare u vrelima s jedne strane to dokazivanje svjedocima i zakletvama s druge, upuuju na konsenzualno zakljuenje kupoprodaje i nekretnina, pogotovu to je izvrenje obveza stranaka podvrgnuto provjerama prije obvezatnog upisa steenog prava nad nekretninom. Skromnost podataka u vrelima doputa nam tek hipotetine zakljuke, pa ma koliko rijetko spominjana, prisutnost kapare s funkcijom odustatnine upuuje, ipak, na najvjerojatnije realno zakljuenje i kupoprodajnog ugovora nekretninama. M. A.

134

45.
IZ `LIBRI CITATIONUM SEU SENTENTIARUM"1 ZAGREBAKOG GRADECA
(a: MCZ, IV., 65; b: MCZ, IV., 159; c: MCZ, IV., 315)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (sudske kateme Gradeca, najam radne snage2)

a) 1356., 26. kolovoza b) 1360., 6. oujka c) 1363., 24.:listopada

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); I. KAMPU, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV-XVI stoljea, RFF, 5.,1963.; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, (cit. 28.); ISTA, Vlasnitvo nad nekretninama i statusne skupine stanovnitva u Zagrebakom Gradecu, Naa zakonitost, 11-12.,1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Takoer, vijenici su presudili da Atruig ima bez odlaganja vratiti svojoj odgojiteljici tuniku, jednu ensku koulju i jedan poplun. b) Takoder, za osam dana zlatar N. duan je prisei protiv Janeka onog svog slugu oko duga od 75 denara i pitanja njegove prehrane.
"Zapisnici pravne naravi", kako Tkali naziva ove knjige (MCZ, IV-VIII.) sauvane su od poetka 1355. god. Voeni su - na to upuuju neki pokazatelji i prije - s vie ili manje kontinuiteta, sve do poetka 1527. god. Sadre kronoloki biljeene dogadaje na gradskom sudu - oitovanje stranaka, tijek i rezultate izvoenja dokaza, izricanje presuda, konstatacije da su se stranke nagodile i sl. te iznimno velik broj utvrenih neodaziva stranaka i na opetovani poziv suda. Posebnim danom razgledavani su prosvjedi i izricane drugostupanjske presude (vidi npr. MCZ, V., 86). Usprkos fragmentarnosti upisa i najveim dijelom lapidarno unesenih injenica ove knjige pruaju jedinstvenu i autentinu sliku funkcioniranja gradskog suda te su dragocjen dokument o pravnom prometu u Gradecu tijekom 14., 15. i poetkom 16. stoljea njegovim specifinostima, pravnim ustanovama i varirajuem intenzitetu. Sudske katerne Gradeca vjeran su odraz gospodarskih, socijalnih i politikih zbivanja u gradu. U sudskim je knjigama Gradeca zabiljeen velik broj parnica gradekih gradana sa slugama, slukinjama, teacima, pomonicima i sl. angairanim u njihovim kuama, duanima i 135
2 1

c) Takoer, za osam dana krznar Henrik ima se protiv krznara Jurglina na svoju vjeru (sua fide mediante) oitovati o vrijednosti posla koji je za nj obavio Jurglin, te isti Jurglin unutar 15 dana duan je dati mu jednoga svoga slugu koji e mu sluiti tri tjedna. M.A.

na njihovoj zemlji. Lapidami zapisi otkrivaju jedva neto od pravnog aspekta iznamljivanja radne snage. Taj se svakodnevni posao zakljuivao konsenzualno, pa se svi navodi i sporne injenice dokazuju pred sudom iskljuivo svjedocima, jo ee prisegama. Najamnina, kako otkrivaju mnogi izvori, nije redovito isplaivana ili je najamni radnik vrlo esto radio za stan i hranu, a zaostali nerijeeni rauni rjeavani su nerijetko legatima za spas due u nekretninama skromne vrijednosti. 0 socijalnom aspektu i znaenju najma radne snage vrlo instruktivne podatke nalazimo u popisu gradekih kurija i stanovnitva iz 1368. god. (MCZ, XI., 227-236). Taj nam popis otkriva da je oko treina stanovnitva koje nije imalo civitet bila angairana na zemlji kao ligonisti (cum ligone), tj. teaci, te da druga treina tog dijela stanovnitva nije imala odreeno zanimanje i najveim dijelom plaala opini taksu od 10 denara.

136

45a.

SLAVONSKI SERVI
(I. Tkali, Statuta. capituli Zagrabiensis, II., 24, MCZ, Il.)

ZAGREB. SLAVONIJA
(servi) .

sredina XIV. stoljea

LITERATURA: MARGETI, cit. (15.) 155; ISTI, 0 dalmatinskim servima, Rad

HAZU, 459., 1991., 89-93

(Ivan,'arciakon Goriki, razlikuje ove vrste serva:) iure gentium, obligati Buis dominis ad servicia quasi indifferenter (...) exprescripacione triginta annorum vet ex sua professione voluntaria ad quedam certa, qui ascripcii vocantur et quidam originarii, qui ex scripticiis nati sunt, inter quos et servos dicendo simpliciter esse quasi differentia non videtur (po opeljudskom pravu, koji su svojim gospodarima obvezani na sluenje bez ikakva ogranienja; nadalje, na osnovi dosjelosti od 30 godina odnosno.dobrovoljnog prihvaanja (samo) ogranienog sluenja pa se zovu "upisani", odnosno "izvorni", koji su rodeni od "upisanih"; izmeu ovih i onih koji se ukratko zovu servi takorei ne vidi se razlika). Nato Ivan arciakon nastavlja da nije jasno kojoj kategoriji serva pripadaju "stanovnici naeg sela Pod bregovima" (habitatores ville nostre de sub montibus), ali da ih se neko i sada smatralo servima. Pojedini servi dobili su vlastita selita za obradu i davaju uz ostale ne ba male dunosti serva (inter cetera servilia, non pauca servicia) 50 kablova vina. In signum autem aliquale more consuetudinis provincie servitutis ipsorum nullas decimaspersolvent (na ime znaka svojeg poloaja serva, u skladu s pravnim obiajima pokrajine, ne plaaju desetine). U meuvremenu doli su slobodni (condicionis libere) ljudi, koji su se dobrovoljno podvrgnuli istim obvezama, pa se, zapravo, ne bi mogli nazivati slobodnim. U elji da im se pomogne (!), kaptol je donio odluku: quod amodo solvant decimas (...) sicut alii nostri liberi subditi [da ubudue (svi u tom selu) plaaju desetine kao ostali nai slobodni podlonici]. Umjesto onih 50 kablova vina plaat e ubudue etvrtinu vina (quartam partem vini) to spomenute desetine i vino dopremati u kaptolski podrum. Oslobaa ih se ostalih obveza, osim to e imati dunost zvonjenja (ad uffacium pulsandi campanas), popravljanja kaptolskih mlinova, dovoza drva i podizanja ograda. 137

Analiza podataka o tom selu, koje Tkali naziva "Sv. imun", a N. Klai villa servorum, i jo nekih vijesti iz XIII. stoljea dovela je N. Klai do zakljuka da su slavonski "servi u XIII. st., kao i u prethodnima, kmetovi" (N. KLAI, 0 nekim pitanjima itd., Zgodovinski asopis, XIV, 1960., 107-132, osobito 122-127). Njezine je dokaze prihvatio i GRAFENAUER, Zgodnjefevdalne formacije u srednjovjekovnoj Slavoniji, HZ, IV., 1951., 64-75, 126 i ustvrdio da u hrvatskim vrelima izraz servus ima vie znaenja, tj. "sunja" od kojeg gospodar prisvaja say rad i "nesvobodnega kmeta ali polsvobodnega kolona, ki ivita na gospodarjevem posestvu skupaj s svojo druino ter obdelujeta oddeljen kos zemljia, zato pa oddajata doloen del pridelkov". , Medutim, dokazi koje je N. Klai ponudila u prilog svojoj tezi da je sery kmet nisu uvjerljivi. Tako N. Klai navodi ispravu iz 1232. godine kojom biskup Stjepan dariva azmanski kaptol (CD, III., 369-375, br. 326). Meutim "mancipia" koji su tarno nabrojani dolaze tek prema kraju isprave koja medu darovanjima najprije navodi "terram de veteri Chazma", i to s pertinencijorn i s pravom na desetinu od jobagiona (kmetova) koji se tamo nalaze, nadalje "terram" pokojnog Radia, opet s pertinencijom i s pravom na desetinu od jobagiona, nadalje, uz ostalo, prava na desetinu iz Moslavine, polovicu sajmine takse u Novoj azmi, ribnik i mlin i tek nakon toga 32 mancipia. Ti se mancipia razlikuju dakle po nazivu od kmetova (jobagiones) a i po mjestu u ispravi gdje su spomenuti. Oni nisu navedeni zajedno sa zemljama, to znai da je rije o kunoj neslobodnoj sluinadi. Kao dokaz da su servi doista kmetovi N. Klai navodi isprave od 15. travnja 1268. (CD, V., 463, br. 429) i iz 1269. (CD, V., 520., br. 981). U prvoj od njih zagrebaki biskup Timotej kupuje od nekog Jurja, "jobagioni cruciferorum de sancto Martino" za 5 maraka brani par s dva sina koji izjavljuju torn prigodom da su Jurjevi nasljedni servi (servi hereditarii). Juraj prenosi na biskupa vlast i vlasnitvo (iurisdiccionem et proprietatem) nad tim ljudima. U drugoj ispravi neki Farka prodaje topuskoj opatiji dvadeset svojih nasljednih serva i ancila i ujedno daruje istoj opatiji drugih dvadeset serva i ancila. Te isprave, ini nam se, nije mogue drukije tumaiti nego da su servi i ancile poseban drutveni sloj koji se razlikuje od kmetova (jobagiones, coloni) ne samo po imenu (jer ti se za razliku od kmetova zovu servi i ancile) ve i po pravnom poloaju: njih se moe prodavati, kmetove ne. Isto to vrijedi i za ispravu iz 1246. (CD, IV., 308, br. 21) prerna kojoj je Stjepan, zagrebaki biskup, darovao redovnicama samostana sv. Marije u Ivaniu prava na desetinu, zatim neku zemlju i duo macipia cum filiis et filiabus et curiam cum domibus et edificiis ibidem prope ecclesiam sancta Maria existente, (tj. dva "roba" sa sinovima i kerima i kuriju s kuama i zgradama koje se nalaze blizu crkve sv. Marije). Rije je oito o kunim servirna, koji se ovdje nazivaju mancipia. Ne vidimo iz ega bi se moglo zakljuiti da su ti mancipia upravo kmetovi. N. Klai navodi i ispravu od 24. lipnja 1237. (CD, IV., 28, br. 26) kojom kralj Bela IV. osniva opatiju Belakut. U toj se ispravi navodi da se daruje "villa Perben cum 138

piscina bona et viginti duabus mansionibus servorum piscatorum ", nadalje na drugom mjestu ("in Petend') "octo mansiones servorum vinitorum cum terris suis et quinque vineas super terra Nycolai filii Theodori" i jo neka "villa Sawar" s "triginta mansionibus aratorum". Sve su to po N. Klai servi, tj. kmetovi. Treespomenuti su svakako kmetovi (ne servi!): za njih se navode razne kmetske dunosti i ne naziva ih se servima. Da oni nisu servi, vidi se i po tipinoj obvezi davanja jedne kokoi po svakoj kui, to je karakteristina obveza za trajne zakupce slobodnog pravnog poloaja, tj. za lmietove. Od njih se nedvojbeno razlikuju ribari u prvonavedenom sluaju. Oni su servi i tako ih isprava i zove. Ostaje kao problem vijest o osam posjeda (mansiones) serva vinogradara. Naime, za njih se kae da ih se daruje "cum terris suis". Problem je u ovome: Bela IV. prigodom nabrajanja onoga to je darovao opatiji Belakut uvijek navodi svoj naslov na temelju kojega je ovlaten raspolagati odredenom imovinom. Evo pregleda njegovih naslova: 1) konfiskacija svih dobara nekog Petra, sins Gurveja, zbog crimen lese maiestatis; o toj konfsciranoj imovini govori se na dva mjesta u ispravi; 2) kupnja; na dva mjesta u ispravi; 3) oduzeta zemlja zbog nevjere nekog Mihajla, sina Opudinova, i, na drugom mjestu, oduzeta zemlja zbog nevjere palatina Dionizija; 4) zemlje koje su pripadale kraljevskoj tvravi pa su kasnije izluene; na dva mjesta. Ona 22 posjeda serva ribia odnose se na t. 1), a 30 posjeda oraa na t. 4). A to je s onih osam posjeda serva vinogradara? Oni su navedeni nakon kraljeve imovine nabrojene pod t. 1), a prije kraljeve imovine navedene pod t. 2). Rije je dakle o kraljevskim posjedima do kojih kralj nije doao niti konfiskacijom niti ih je kupio, dakle, to je njegova vlastelinska imovina. Ako je tako, onda se ti servi, odnosno njihovi preci, nalaze ve odavno na kraljevskoj zemlji. Nisu li to - "kraljevski servi", tj. servi s posebnim povlatenim poloajem, slino kraljevskim servima o kojima nas obavjetava jedna isprava kralja Kreimira? Konano, N. Klai spominje i serve zagrebakoga kaptola, spomenute u Statutu sastavljenom od arcidakona Ivana Gorikog. Ona tvrdi (n. dj., 127) da su to seljacivinogradari kojimaje vlastelin dopustio "da imaju svoje vinograde, polja i t. d." pa im je morao "dati i vea prava". Dokaz da su ti servi zapravo kmetovi vidi N. Klai i u tome to ih izjednauje i sam Statut koji kae da kanonici trebaju biti zadovoljni slubama koje im obavljaju, jer koloni "qui si servi sunt, tamen homines sunt". U svom radu Povijest Zagreba, cit., 436, N. Klai utoliko mijenja svoje miljenje to to serve naziva as "nekad slobodni kmetovi" as "nekadanji neslobodni seljaci", istiui pri tome da "ropstvo spomenutih serva (...) nije bilo za prilike XIV. st. nikakva sramota" (na i. mj.) i ak daje kaptolski sery "izborio za sebe u XIV. st. bolji gospodarski poloaj od slobodnog naseljenika". Ako je, kako autorica kae, "dolo do naseljavanja slobodnih ljudi, kolonista, medu serve", onda ona time ipak razlikuje poloaj neslobodnih serva od slobodnih kmetova, ime se u cijelosti slaemo. Dodajmo da se iz vijesti koje o njima daje Ivan Goriki moe utvrditi ovaj razvoj pravnog poloaja kaptolskih serva u "villa servorum ": 139

a) oni su najprije bili vlasnitvo "osnivaa nae crkve", tj. ugarskog kralja Ladislava b) kralj ih je darovao biskupu, a ovaj predao kaptolu kao zajednici (comunitas). U to su vrijeme dakle ti servi pravi srednjovjekovni servi; c) servi su kasnije dobili dijelove zemlje na izravno koritenje (sessiones per se obtinentes), ali su i dalje ostali servi uz neograniene radne dunosti i obvezu godinje isporuke 50 kablova vina, ali bez obveze plaanja desetine, to je bio znak njihovapoloaja serva. Dakle, u ovoj fazi razvoja servi su jo uvijek neslobodne osobe s neogranienim radnim obvezama prema vlasniku zemlje, oni jo nisu ak ni vlasnici .. vinograda za koje Ivan Goriki kae izriito: "za koje se smatra da su nai" (que nostre esse censentur), tj. kaptolski. Ipak, razdioba kaptolskih imanja meu serve ima za posijedicu da se svakog serva zaduuje s obvezom davanja dijela od 50 kablova vina. Sery ve ima samostalno gospodarstvo i vie "ne ivi na tuem kruhu";

d) kako su se kasnije u selo doselili slobodni ljudi, kaptol je sve stanovnike seta pravno izjednaio tako to je serve oslobodio obveze podavanja 50 kablova vina i. brojnih radnih dunosti i umjesto toga odredio da svi stanovnici sela davaju evrtinu proizvedena vina i ostale desetine (quartam partem cum decima et aliis decimis quihuscumque), s time da se neke stanovnike moe obvezati na dunost zvonara. Usto su po potrebi morali popravtjali mlinove, dopremati drva, podizati ograde i slino..Za sabiranje vina od serva kaptol je ak izabrao izmeu kanonika posebnog comes servorum (TKALI, n. di., 26-27). Kako su u dunostima prcrna kaptolu kao vlasniku zemlje servi i kolonikrnetovi, stanovnici villa servorum, bili izjednaeni, to je ubrzo meu njima dolo .i . do. pravnog izjednaivania. Teoretski su servi ostali neslobodni Ijudi a koloni-krnetovi. slobodni, ali to u praksi vie nije imalo n.ekevidljive posljedice, a medusobne su enidbe dovele do toga da ih se uskoro vie uope nije razlikovalo. Ivan Goriki piui .o naseljenini kolonima kae da se oni. "ne mogu zvati slobodnima (non possunt dii liberi), nego slinim onima iji su ivot, obiaj i pravni poloaj prihvatili" (n. dj., 26).:. Vidljiva je elja pisca da kolon.c naprosto smatra servima, ali kako to ipak nije mogao, posluio se vjetizn izraavanjem kojim se itatelju sugerira da su oni servi - ali to nije izrii.to rekao jer to dakako nije istina.

Ivan Goriki na mnogim mjestima Statuta daje jasno na znanje da su koloni-. kmetovi slobodni Ijudi jer oni su Lao slobodni imali, uz ostalo, obveze davanja jedne . kunove koice, iadalje ostale obveze podavanja "darova" itd. to sve bez i najmanje dvojbe upuuje na to da to nisu nesiobodni ljudi. Ipak, Ivan Goriki naziva kaptol odnosno kanonike "gospodarima kolona" (suis dominis), a na jednorn.mjestu, govoreio obvezama kmetova kunovnjaka, dakle slobodnih ljudi, izraava se tako da im imputira . poloaj serva. Naime, on krijeposno upozorava kanonike neka se zadovolje onim na su kunovnjaci pravno obvezni i neka ne trae vie "od kolona, koji, ako su servi, ipak s ijudi; uostalom onaj mudri pjesnik rekao je o pravim robovima: ako su ti robovi, znaj da s Ijudi" (colonorum, qui, si servi sunt, tam en homines sunt: nam ille sapiens poeta de veri servis eciam dicit: si tibi Sint servi, homines tamen esse memento). Ivan: Goriki razlikuje dakle srednjovjekovne serve od "prvih" serva i sugerira itatelju da su svi oni kmetovi ne samo oni koji su ivjeli u villa servorum - zapravo servi i to

140

svoju insinuaciju zaodijeva u plemenitu misao "ako (!) su servi (?), ipak su ljudi". U biti je rije o svjesnom au i opreznom smanjivanju drutvenog ugleda i poloaja slobodnih seljaka, trajnih zakupaca, koji su i takvim knjievnim i zakonodavnim radom malopomalo klizili sve nie na socijalnoj ljestvici. Vrhunac toga stoljetnog literarnog podcjenjivakog i prezrivog stava - kojem odgovara i zapravo ga uvjetuje stay vieg i nieg plemstva u svakodnevnoj praksi - dosegnut je poetkom XVI. stoljea u Verbecijevu Tripartitu. Ukratko, teza N. Klai iz njezina rada objavljenog 1951. da su slavonski servi zapravo kmetovi u svim vrelima u kojima se taj izraz pojavljuje nije tona. Jedino to se moe rei jest da su servi zagrebakog kaptola u XIII. stoljeu prestali biti neslobodni poljoprivredni radnici na kaptolskom imanju, tzv. villa servorum, tako to su im dijelovi toga imanja razdijeljeni pa'su postali neslobodni obraivai dodijeljenih im dijelova zemljita. Ali jo ni u torn ih se razdoblju ne moe nazvati kmetovima zbog neogranienih radnih obveza, zbog neslobodnog pravnog poloaja i zbog toga to na dodijeljenom im zemljitu nemaju prava koje bi odgovaralo koristovnom vlasnitvu (dominium utile) i1i emu slinom (npr. trajnom zakupu), to je sve karakteristika kmetskog poloaja. Tek u XIV. st. dolazi do naglog izjednaavanja poloaja serva i kmeta pa bi se za to prijelazno razdoblje doista moglo rei da su servi postali vrsta neslobodnih kmetova. To je N. Klai ispravno uoila u svorn radu iz 1982. godine. Grafenauer, koji je prihvatio analize N. Klai iz 1951. god. (n. dj., 74-75), uinio je prerna njezinom tadanjem stajalitu korak naprijed i razlikovao slobodne kolone od serva. Medutim, on iz sintagme mancipia una cum suis heredibus heredumque successoribus izvodi neobian zakljuak da je rije o "mancipia s poses jo ", tj da je rije o feudalnim podlonicima u gospodarskorn pogledu. Nije jasno na osnovi ega je Grafenauer to mancipia povezao s posjedovanjem zemlje kad ih isprava iz 1232. godine koja o njima govori ni na koji nain ne povezuje s posjedima (koje po toj ispravi obraduju kmetovi, jobagiones), ve ih, upravo obrnuto, dodaje tek na kraju teksta. Grafenauer grijei kad tvrdi da su servi "privezani na zemijo"; oni su vezani uz gospodara. Grafenauer nadalje nije zapazio da Ivan Goriki, govorei o vrstarna neslobodnih ljudi, spominje dodue tzv. "ascripcii" i "originarii", ali ne kao vrstu podlonika koji su se "po podatkih statuta zagrebkega kaptola ohranile", nego samo kao "teoretski uvod" u kojem Ivan Goriki dokazuje svoje poznavanje rimskog prava. Tek nakon toga prelazi Ivan Goriki na opisivanje pravnog poloaja zagrebakih serva i kae da nije jasno kojoj od tih dviju vrsta robova oni pripadaju. Grafenauer, ini se, smatra da je onaj "teoretski uvod" Ivana Gorikog dio analize poloaja zagrebakih serva pa tvrdi da su prema podacirna Statuta zagrebakoga kaptola servi "privezani za zem jo; s tern pogledu se niso razlikovali oni ko si ele sami prili med serve (ascripti) od rojenjakov (originarii, rojeni od servov)." Razlika ascripcija i originarija ne odnosi se dakako na zagrebake serve. Usto, ne vidirno iz kojih je to odredaba Statuta zagrebakoga kaptola Grafenauer izveo zakljuak da su servi vezani uz zemlju (a ne uz gospodara, tj. zagrebaki kaptol). I jo neto. Grafenauer tvrdi da izraz sery ima u hrvatskim vrelima vie znaenja (pravog roba, "sunja", neslobodnoga kmeta i1i poluslobodnoga kolona). Medutim, 141

ako uzmemo u obzir da je sery naprosto neslobodna osoba, ijom radnom snagom raspolae gospodar, koja ima pokretnine u vrlo ogranienom vlasnitvu (tzv. pekulij) i koja ne moe biti vlasnikom nekretnina, onda se ne vidi pravna potreba za razlikovanjem dviju vrsta serva (osim privilegiranog sloja kraljevskih serva). Grafenauer ima pak utoliko pravo to su servi neslobodne osobe u vrijeme kadaje poloaj toga drutvenog sloja postajao gospodarski, ali jo uvijek ne i pravno, slian poloaju kmetova. Ali pri tome ne treba zaboraviti bitnu pravnu, a dobrim dijelom i gospodarsku razliku: sery nije i ne moe biti nosioteljem prava na zemlju, dokje kmet, naprotiv, trajni stvarnopravni zakupac. L. M.

142

46.
KRALJ LUDOVIK I. DAJE POVLASTICE KOPRIVNICI
(CD, XII., 373-376)
KOPRIVNICA. SLAVONIJA (gradski privilegiji)

1356., 4. studenoga

LITERATURA: N. KLAI, cit. (21.), str. 535-536. (...) mi (tj. kralj Ludovik) elei nae vjerne graane i goste Koprivnice (Kapruncha) po uzoru na druge nae kraljevske gradove (...) slobodama (...) obdariti, na njihovu molbu (...) podjeljujemo im nie pisane slobode, koje meu ostalima uiva na grad Gradec (civitas nostra Grecensis) od vremena njegova osnivanja, tako da se ubudue reena Koprivnica smatra slobodnim i glavnim kraljevskim gradom (libera et capitalis civitas regalis) i da njezini gradani uivaju (._.) slobode (...) poput graana Gradeca (more civium Grecensium) (...) (...) neka nam plaaju 40 maraka na ime godinjeg podavanja (pro censo annuo). Uvjeti i slobode (...) su ove: (1) Koji bi god graanin drugoga gradanina napao uvredama, (...) ako bude osuen, neka plati povrijeenome 10 penza, a za ope trokove 100 denara; ako se pak ne bi popravio nakon treega kanjavanja, sve njegove stvari uzima opina, a njega se tjera iz grada kao neasnoga (infamis); (2) Ako bi tko drugome dao pljusku iii ga zlonamjerno povukao za kose, neka plati istu kaznu; ako bi to uinio pred sucem koji zasjeda na sudu (...), kanjava se dvostruko, a ako je to uinio prema sucu ili nekome od njegovih prisjednika, plaa za kaznu 10 maraka (...), pa ako to ne plati, gubi ruku. Ako bi tko drugoga ranio noem, maem, kopljem ili strijelom (...), pa ranjeni (...) ozdravi, neka plati lijenika (...) povijreenome 25 penza, a 5 za potrebe grada. Ako bi mu pak bio neki ud oslabljen, neka plati lijenika (...), povrijeenom 10 maraka, a 2 marke za potrebe grada. Ako bi tko ubio ovjeka i pobjegao, dva se dijela njegove imovine ustupaju roacima ubijenoga, a trei dio gradu; ako ga se ulovi, vri se osveta (vindicta) prema obiaju, osim ako je koga ubio u igri bez promiljene zle namjere, jer tada ubojica plaa 100 penza roacima ubijenoga, a 20 penza za ope potrebe; ako njegov imetak ne bi dostajao, preputa se odluci graana. (3) Ako bi neki od stranaca uao u grad i bilo u naselju (vico) bilo u kui bilo na trgu poinio neto slino kao to je navedeno, sudi mu gradski sudac, pa ako bude osuen, potpada pod iste kazne. Ako je pak neki od gradskih stanovnika ili neki stranac uhvaen u krai ili razbojstvu unutar gradskih mea, neka ga kazni gradski sudac. (4) Nadalje, ako neki stranac hoe tuiti nekoga u novanom sporu ili nanesenoj 143

povredi, neka ga tui pred gradskim sucem. Nijedan spor neka se ne rjeava dvobojem, nego neka se dovrava sa svjedocima i prisegama, radilo se o strancima ili domaima. Neka se ti zaprisegnuti svjedoci u davanju svjedoenja ispituju posebno i odvojeno. Neka se prihvaaju svjedoci iste slobode i stalea kao i stranke. Isto tako, ako nae stranac kod domaega ili domai kod stranca konja, vola ili druge ukradene stvari, neka se uvijek predlau svjedoci. (5) Nadalje, graani reena grada ne potpadaju ni pod iji sud, nego samo gradskoga suca. Ako bi sudac bio sumnjiv i tuitelj naveo zakonski razlog odbijanja (recusationis), neka se pitanje rijei sazivanjem svih gradskih starjeina u nazonosti suca, a ako bi se i dalje sumnjalo i tuitelj ih bezobzirno pozvao pred kralja, duan je kralju ii sam sudac. Na isti nain, ako tko pozove pred kralja gradskog suca i gradane, ili samo graane, treba ii samo gradski sudac. Ako je pak tko pozvao pred kralja koga gradanina iii gradane, a da nije prethodno traio pravnu zatitu od gradskoga suca, za njega ili za njih duan je ii sudac i njemu e tuitelj naknaditi trokove, zato to ga je poslom i trokovima suvino zamarao prezrevi kraljevske povlastice, koje su mu bile poznate, i to nije (prethodno) zatraio gradskoga suca. (6) Gradani imaju slobodnu mogunost da izaberu gradskoga suca odakle god hoe, s time da ga moraju nama predstaviti i s time da ga mogu godinje mijenjati. (7) upnika pak, koji im se ini pogodnim, neka izaberu u svojoj crkvi po svojoj volji. (8) Ako bi tko zbog lane optube ili lanog svjedoenja bio na nedvojben nain osuen i ujedno uhvaen, nee mu se ubudue dopustiti da bude sudac, prisjednik ili savjetnik. (9) Ako bi tko iz grada umro bez izravna potomka, neka slobodno raspolae svojim pokretninama kako god eli, a nekretnine i kue, dvomo mjesto, vinograde i zgrade neka ostavi, nakon to e posavjetovao sa svojim sugradanima, svojoj eni ili kome od svojih rodaka, ali tako da (ih) ni on ni njegova ena ni rodaci ne mogu izvan gradske jurisdikcije ni otuiti ni izdvojiti ni otrgnuti. (10) Nadalje, ako tko umre bez oporuke, a nema ni ene ni djece ni roaka, dva dijela njegove imovine neka sirotinji i crkvama ovoga grada podijele vjerodostojni muevi, odreeni za to odlukom sugradana, a trei dio pridrava se u korist grada. (11) Nadalje odluujemo da se u ovome gradu odrava sveani trg tjedno u ponedjeljak, i usto dnevni trg dnevno. (Dalje slijedi koroboracija peatom, datum s navoenjem notara i dignitarij.)
(...)

Privilegij izdan 1356. god. Koprivnici viestruko je zanimljiv. Prije svega, iz njega se vidi da su gradske slobode "tipa zagrebakog Gradeca" bile jo sredinom XIV. stoljea priznavane kao aktualne, drugim rijeima da povlastice Gradeca iz 1242. i 1266. godine nisu bile puko nirtvo slovo na papiru. To se vidi i odatle to u koprivnikom privilegiju ima stanovitih odstupanja od povlastica danih Gradecu, to upuuje na to data povlastica nije mehaniki prepisana, nego s razumijevanjem njezina sadraja. Tako npr. u koprivnikom privilegiju nema odredbe da bi "gospodari zemalja" na kojima bi graani bili opljakani odgovarali za punu naknadu tete ni odredbe da bi graani bili oslobodeni tributa, tj. carina i maltarina. Nadalje, nema odredbe o tome da bi "kmetovi iz sela koja pripadaju gradu a koja se nalaze blizu teritorija samoga grada" potpadali pod sudbenu 144

vlast gradskoga suca, jer je to odredba oito bila specifinost zagrebakog Gradeca. Vrijedi istaknuti da se zagrebaki Gradec 1266. godine naziva opetovano castrum, za razliku od toga kako se naziva u Zlatnoj buli iz 1242. godine u kojoj se spominje kao libera civitas. to se pak tie Koprivnice, ona se naziva kraljevski slobodni i glavni grad (libera et capitalis civitas regalis), ime se u anuvinskom razdoblju jae naglaava vanost i autonomija kraljevskih gradova, osobito prema gradovima koje su osnivale crkvene vlasti. L. M.

145

47.
IZ `LIBRI CITATIONUMET SENTENTIARUM' ZAGREBAKOG GRADECA
(a: MCZ, IV., 317; b: MCZ, V., 197)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (ortakluk, "ketuina" - societas ad lucrandum, societas in mercandum)

a) 1363., 27. listopada b) 1383., 28. travnja

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); N. KLAI, Zagreb u

srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.) a) Takoer, za osam dana Martin protiv Radoslava ima izvesti dokaze s obuarem Petrom, dekanom Dionizijem i Gurakom o tome da mu je dao osam forinti na ime dobiti (quod sibi octo florenos in lucrum dederit). b) Takoer, isti Nikola (Odolas) za osam dana ima sam prisegnuti da nakon Boia (...) nije Ivana, sina Mateje, primio u ortatvo (quod ipsepostfestum Nativitatis domini (...) Iwan filium Mathe ad mercandum quoad societatem non assumpserit).

Sporovi ortaka u sudskim knjigama Gradeca nisu nikakva rijetkost. 0 samim poslovima i o pravnom aspektu ortatva nalazimo malo podataka. Sudei po svotama koje se mjestimino spominju, nije rije o velikim pothvatima, a najvei dio sporova odnosi se na utjerivanje dobiti ili negiranje postojanja zajednitva. Vea udruenja s veim kapitalom i veim pretenzijama to s uspjenim poslovanjem nisu imala sudski epilog, pa tako od sudskih knjiga saznajemo tek o udruenjima s neuspjenim poslovanjem i u povodu njihova raspada. Uostalom, ve polovicom XIV. stoljea najrazvijeniji se obrti poinju udruivati'u bratovtine s vrstim pravilima i statutima, kao pretee buduih cehova. Gradeki se ortakluk ("kethusina", "kethws" vulgo dicta - vidi npr. MCZ, VIII, 107) zasniva, po svoj prilici, konsenzualno, jer se njegovo postojanje i sporne injenice pred sudom dokazuju tek svjedocima i prisegama. M. A. 146

47a.
PRIZIV NA SUD VLADARA
(a: MCZ, IV., 277, 9; b: MCZ, V., 42) SLAVONIJA. ZAGREBAKI GRADEC a) 1363., 26. svibnja b) 1376., 9. svibnja

LITERATURA L. MARGETI, 0 sudskom postupku u Zagrebakom Gradecu u XIII. i XIV. stoljeu. Rad HAZU, 471., Zagreb, 1995.23-52; M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Kazneno i procesno pravo Zlatne bule, Zagrebaki Gradec 1242-1850, Zbornik radova, 1994., 75-84; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).
:

a) Takoer Laho u (...) parnici (...) protiv Mihajla Hudlepa (...) ulaze priziv na sud vladara (ad presentiam regis appellavit) b) presudom vijenika u parnici udove pokojnog Petra, suca sina Rubinovog, udove Peterkonisove i njezine keri zvane Ankice, zbog njihovih vradbina (racione incantacionum suarum) (...) da je svaka (...) duna predoiti 25 osoba koji e poloiti zakletvu u danom roku; iste gospoe (...) uputile su albu kraljevskom magistru taverniku (ad magistrum tavernicorum regalium ... appellarunt).

Pravo priziva na odluke gradske judikature, ali i mogunost izravnog obraanja sudu vladara, jedna je od zlatnih " odredbi dodijeljenih zagrebakom Gradecu 1242. g. "Brana" od bilo ijeg uplitanja sa strane, to pravo spada u red odredbi (dodjela neograniene materijalne kompetencije gradskome sudu, pravo na slobodan godinji izbor gradskog suca) koji e biti temeljem gospodarskog i politikog uspona Gradeca s dosegnutim vrhuncem na prijelazu iz 14. u 15. stoljee (vidi cit. 28). Naprotiv, kao konkretno pravo pojedinca, ova odredba imala je u praksi, sudei po vie nego skromnom broju vrela u kojima se spominje appelatio vladaru - tek simbolian odaziv. To, kao i injenica da se magister tavernicorum, koji je kasnije predstavljao sud vladara i bio vrhovnom sudskom instancijom u slobodnim kraljevskim gradovima itavoga kraljevstva (magister tavernicorum et iudex universarum civitatum liberarum in regno Hungariae existencium - MCZ, VI., 30), govori o iznimnosti i teoretskom znaenju ove ustanove u praksi. U 147

vrelima nalazimo tek nekoliko oitovanja stranaka da e uloiti priziv na sud vladara za itavo razdoblje od oko 150 godina (za koje raspolaemo sudskim knjigama). Osim toga, nedostaju jo i informacije o daljnjem tijeku dogaaja. Ukratko, nemamo niti jedne potvrde da je priziv i uloen. Obeshrabrujui uvjeti, skupa procedura i skromni izgledi na uspjeh mogli su, naime, odvratiti od te vjerojatno u afektu izreene nakane - i najogoreniju " rtvu " gradske judikature. Gruba povreda naela objektivnosti, jer je interese ulagaa priziva, mogao pred sudom vladara zastupati iskljuivo gradski sudac, onaj isti ija je odluka osporena (judex suspectus) a koja je potvrena od drugostupanjskog vijea bivih sudaca (condam, antiqui judices), (ako se ve ne radi o "drskom", izravnom obraanju sudu vladara "bezobzirnika", koji je tim inom "prezreo gradsku vlast") - oito je usmjerena cilju da se i najupornijeg "istjerivaa pravde" odogovori od tog smionog i "nerazumnog" koraka, koji se unaprijed naziva "uzaludnim" (vidi tekst Zlatne bule) te u kojem je ostavljen minimalni prostor izgledima na uspjeh. Ukratko, stvari su se trebale definitivno rjeavati na razini grada, a drugostupanjska odluka antiquorum judicum trebala je imati neopozivu snagu. Ovom su se odlukom Zlatne bule trebali postii drugi, "vii" i za gradsku zajednicu bitno vani ciljevi - osiguranje stvarne autonomije gradskoga suda te pruanje najvee potpore njegovu autoritetu. Uostalom, tom je cilju upravljena i jedna od dopuna drugoga teksta Zlatne bule (1266.g.), kojom je uvedena prva tjelesna kazna i to za delikt povrede linosti gradskoga suca (i lanova magistrata u kasnijoj praksi). M. A.

148

48. KAMATE (USURA)

(a: MCZ, IV., 69; b: MCZ, V., 126)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA

a) 1356.,18. studenoga b) 1378., 7. svibnja

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije, cit. (28.): APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit.(28.).

a) Takoer St. frater Lurandi unutar petnaest dana ima platiti plemenitom gospodinu magistru Pavlu, bivem vicebanu itave Slavonije, 60 forinti; ako pak termin plaanja propusti, ono to je sadrano u ispravi suca Petra pripast e mu da odmah isplati samim time, uz duplu kaznu. b) Takoer, Sunhan je dokazao poloenom prisegom da mu je Renarius dao u zajam trideset i dva groa, za koje mu je dao forintu u zlatu kao kamate (pro quibus sibi dedit florenum in auro ad usuram).

Sudei po estim spominjanjima u izvorima, kamate su oito uobiajene. 0 njima se ipak govori sasvim uopeno, bez otkrivanja veine relevantnih podataka, pa njihova visina ostaje tajnom. Uzura se izravno spominje najee u kreditiranjima idova, prigodom realizacije njihovih hipoteka. Ponekad se naziva "kaznom" zbog zakanjenja vraanja duga, dugovane svote najee se oznauju kaopecunia quantitate, a vrijeme koritenja zajma nikada se ne navodi. Zelenaki su poslovi u ispravama apstraktno formulirani i obavijeni velom tajne, a izvori potvruju da su se njima, premda s neto vie ustruavanja i manje direktno nego kod poslova gdje su kreditori idovi, bavili i bogati graani i predstavnici Crkve i vlastele ali i svaki mali itelj grada kada je imao prigode da na taj nain povea svoj kapital. M. A.

149

49.

PRAVO PRVOKUPA
(a: MCZ, IV., 99; b: MCZ, X., 139):
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA

a) 1357. 18.kolovoza b) 1452. 1. velj ae

LITERATURA: TKALI, Uvodne studije u MCZ, cit., (28.); K.-D. GROTHUSEN, Die Entstehung and Geschichte Zagrebs bis zum Ende des 14. Jahrhunderts; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; L. MARGETI, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997.; M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos (Zagrebaki Gradec, 14. i 15. st.) ZPFZ, 35., 1985.; ISTA, 1986.; ISTA, 1 9 9 8 . , c i t . ( 2 8 . ) . p

a)... za vrijeme sudovanja suca Mikeka, sina Franje, (...) Paladina, Ivana, Andreje, Bartuha, Pavia, Mihajla, Ivana, Mihajla, vijenika grada, istog suca i vijenika kao i svih gradana grada (...) odreeno je i naredeno (...) da ako bilo koji i kakav god posjed (koji se) nalazi u gradu i na njegovu teritoriju od nekog za prodaju bude predoen, taj posjed nitko drugi do bliika i rodaka prodavateljevih ne moe za dostojnu vrijednost kupiti, nikako ipak susjed prije roaka (minime tamen vicinus ante proximum). b) Takoer Lucija, udova pokojnog Blaa zemljoradnika, sina Valentina iz Mraclina, (...) kuu svoju s gruntom i stajama u reenom gradu izmeu kua Antonija kovaa i Klementa zemljoradnika, polovica kurije (...) Sebastijanu, sinu Stjepana, iz Blata, naem novom graaninu, za pet zlatnih forinti uz suglasnost navedenih susjeda (ex consensu vicinorum predictorum) prodala je u trajni posjed i o tome je izdana listina s viseim peatom opine.

I po vrsti nekretnina na koje se odnosi i po ovlatenima na prvokup, ova se ustanova u zagrebakom Gradecu razlikuje od one formulirane Tripartitom i vaee u slavonskom gospodarstvu. U Gradecu nema, naime, tragova karakteristinog i strogo razliitog tretmana nekretnina prema njihovu "porijeklu", pa se prvokup ne odnosi na nekretnine koje su naslijedene, nego na nekretnine

150

uope. Zatim, gradeki prvokup nije pravo rezervirano prvenstveno za muke srodnike (sinove i brau), a za enske srodnike tek ako muki srodnici nisu zainteresirani, kako je to pa Tripartitu. Ni u nasljednim pravima, pa ni ovdje, tragova bilo kakve prednosti mukih srodnika pred enskim srodnicima - nema. Kada se vie njih pokae zainteresiranima, nee odluiti njihov spol, nego visina svote koju su spremni platiti za nekretninu. U tako koncipiranom roakom prvokupu nalazimo dodatni dokaz velikog znaenja zemlje i konstantne potranje za nekretninama u limitiranu teritoriju grada. Stay opine izraen u navedenom vrelu (vrelo pod a), iznenaujue energian, odudara od stava koji nam otkrivaju vrela iz praktiki istog razdoblja - 1355. i 1356. g. - (prije 1355. i ne raspolaemo sudskim zapisima). Uvoenje "na velika vrata", statutamom odredbom, prvenstva roakog pred susjedskim prvokupom inicirano je, kako nam se ini, nekim konkretnim sluajem, u kojem je u konkurenciji zainteresiranih i rodaka i susjeda dano pravo jaem (po nekom, nama "nedostupnom" kriteriju) roaku, a izbaen iz to konkurencije nepoeljan susjed. Praksa je, naime, unato statutarnoj regulaciji, vie nego ambivalentna, premda je u vie kazusa prvokup ipak priznat roacima (proximi et consanguinei). Mimo toga, da su i koncepcija i fimkcija roakog prvokupa u Gradecu udaljene od njegove klasine slavonske varijante, moe se zakljuiti i po veoma irokom tumaenju kruga osoba ovlatenih na prvokup pretenzije na prvokup bile su uvaavane ak ako su dolazile i .od rodaka po tazbini (MCZ, IV., 266). ini se, ipak, da je u gradu, gusto naseljenom kurijama, susjedsko pravo prvokupa moglo uiniti manje aktualnim pravo rodaka, na to upuuje simptomatino esto u vrelima spominjana suglasnost susjeda. U katernama iz etrdesetih i pedestih godina 15. stoljea uneseno je na desetke takvih konstatacija, pa se stjee i dojam da je privola nezainteresiranog susjeda - uvjet njezina otudenja treemu. Pravo prvokupa, otkupa i ulaganja prigovora na kupoprodaju, kada su prava ovlatenih zaobiena, nisu vezana za rokove. Po analogiji s uincima zaloenih nekretnina, koje su se bilo kada, uz isplatu dugovanog, mogle "otkupiti" od svih daljnjih stjecatelja, moe se izvesti i vrlo vjerojatan zakljuak - koji neki izvori uostalom i potvruju - da su se sva to ovlatenja mogla realizirati i prema svim kasnijim stjecateljima nekretnine. M. A.

151

49a. ZASTUPANJE U PRAVNIM POSLOVIMA

(a: MCZ, IV., 137; b: MCZ, IV., 161; c: MCZ, IV., 220; d: MCZ, V., 66; e: MCZ, V., 80; f: MCZ, V., 303; MCZ, I., Doc. 408)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA

a) b) c) d) e) f) g)

1359., 23. kolovoza 1360., 13. oujka 1362., 5. srpnja 1376., 14. studenoga 1377., 6. oujka 1389., 11. lipnja 1397., rujan

LITERATURA: TKALI, Uvodne studije u MCZ, cit. (28.); N. KLAI, Zagreb

u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.).

a) U parnici izmeu magistra St., sina Bana, kao tuitelja sjedne strane, te Mikeka, sina Henke, s druge (...) u kojoj Mikek, sin Nikole, sluga i legitimni zastupnik magistra St. (serviens et procurator legitimus ipsius magistri St.), pravovaljanim zastupnikim ispravama (cum sufficientibus litteris procuratoriis) (...) istupa te (na njegov) zahtjev konanu sudsku presudu s osudom na est pensa proglaavamo odgoenom za 15 dana (...) b) Takoer gospoda Cecilija (...) protiv Ivan, ene Opreije, nije pristupila (sudu) te za osam dana ima pristupiti osobno ili po zastupniku (per se vel per procuratorem). c) Takoer Martin Rejniz po tubi Petra sina Donata, legitimnog zastupnika gospodina Petra Lugerija, izjavljuje da e biti jamcem Johana Barbaka. d) Takoer (...) Luka Bonioli zastupnik opinski (procurator communitatis), protiv Nikole Lojtre doveo je dvadeset i pet osoba i prisegao o tome, da (je) reeni Lojtric (kao) kradljivac i gradski zlikovac odavna poznat. e) Takoer Nikola (...) sin Leopolda izjavljuje u naoj nazonosti da je Ivana sina emerije, naeg graanina za sve svoje tube i poslove (in omnibus actis etfactis Buis) za svog zastupnika naznaio. f) (...) od strane suca, vijenika i svih graana na opem skupu (in generali consilio) (...) odlueno je da literat Fabijan nikada nikome iz nae sredine ne moe biti 152

zastupnikom (ut Fabian us literatus nunquam nulli hominum hic nostri medio possil esse procurator). g) kako smo kod Paula literata, sina Klementovog, nali tri lana peata s kojima je napravio mnoge falsifikate, to smo ga dali spaliti na lomai (ideo ipsum cremarifecimus)
(...)

Rjeita ilustracija dinaminog pravnog prometa u Gradecu, pogotovu u drugoj polovici 14. te na prijelazu u 15. st. relativno je iroka prakticiranost zastupstva. Osim uobiajenih uzajamnih zastupanja supruga te roditelja in nomine (nedorasle) djece (zakonsko zastupanje), u vrelima nalazimo i ugovorno zastupanje te profesionalne zastupnike koji su se tim i ostalim poslovima vezanim za sud bavili "obrtimice". Tzv. literati bili su vini latinskom jeziku, ali i bez sumnje upueni u sve sudske poslove, pa su temeljem littera procuratoria stranke istupali umjesto nje u svim fazama procesa. ak to vie, uspjeni poslovni ljudi, poput Petra Lugerija, vlasnika najvee kurije u Gradecu prema popisu stanovnitva i kurija iz 1364.g., ali i svojim poslom angairani trgovci i obrtnici, imali su svoje zastupnike "in omnibus actin etfactis" (vrelo pod e). Kao iskljuivim ili "dodatnim" zanimanjem, sudei po upisima u sudskim knjigama u razdoblju od 1355. do 1365., njihjedanaeset bavilo se "odvjetnitvom", a pojavljuju se umjesto stranaka na sedamdesetak roita. Za razliku od scriptora pisara, literati nisu samo vladali latinskim jezikom, negosu oito raspolagali stanovitim "sudskim" znanjem, steenim podukom i praksom. Litteraprocuratoria izdavana su, ini se, pred magistratom (vrelo pod e), ime je "literat" dobijao neku vrst licencije za obavijanje tog posla, kao to mu je, ako je za to bilo razloga, to pravo moglo biti oduzeto. Stanoviti se literat Fabijan sigurno teko ogrijeio o gradske "zakone" ili moral, kada mu je in generali consilio naredeno da "nikada i nikome" ne moe biti zastupnikom [nunquam nulli hominum(...) possit esse procurator]. Pa ako su se osim zastupanjem literati bavili davanjem strunih savjeta i pisanjem isprava, nemamo razloga da ih ne smatramo "advokatima" (tako N. Klai). Da su (neki od njih ili svi oni) imali pravo peatiti ispostavljene isprave, svjedoi nemio sluaj stanovitog literata Paula, koji je zbog lanih peata i faslifikata zavrio na lomai (vrelo pod g), - dogaaj, koji uostalom koincidira s vremenom donoenja statutarne odredbe opine, kojom se uvode "posjedovne" knjige i u kojoj se explicite kao razlog ovoga poteza opine navode upravo "zloupotrebe i skandali". U vrelima sreemo i opinskog zastupnika (procurator communitatis), neku vrstu javnog pravobranitelja , koji je zastupao interese opine pred sudom u - ini se - manje vanim parnicama (vidi vrelo pod d), ime je ekipa pomonika gradskog notara zaokruena.

M. A.

153

50. LUDOVIK I. DODJELJUJE DRAGANIIMA PRAVA HRVATSKIH PLEMIA

(Miscellanea, II-IV., 15-16)
HRVATSKA (plemii dvanaest irih porodica hrvatskog kraljevstva, steena dobra, batinska dobra, bona acquisita, bona patrimonialia)

1359., 5. listopada

LITERATURA: MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), str. 107; tamo i ostala literatura.

Ludovik, po Bojoj milosti kralj Ugarske (...), Nikoli Seu, banu cjelokupne Dalmacije i Hrvatske, i njegovim namjesnicima (...). Znajte da nam je Filip Franjo iz Zadra u svoje ime i u ime Stjepana i Bartola, svojih rodaka po majci, i ostale svoje brae i bliika ire porodice Dragini (de generacione Dragynich) (...) javio (...) da oni imaju neke posjede izvan granica naega grada Zadra u kraljevstvu Hrvatske (in regno 1 Croacie) steene na zakonit nain i batinske (iusto titulo haberent acquisitas et patrimoniales2) te da se sada nalaze na mimi nain u njihovu vlasnitvu (...) te zamolio (...) da njih i njihov rod (eorum generaciones) (...) udostojimo sauvati u svim onim slobodama i pravnim obiajima koje uivaju plemii hrvatskoga kraljevstva dvanaest irih porodica (nobiles regni Croacie duodecim generacionum). Mi (...) im to milostivo odobravamo. Zato vam (...) zapovijedamo da reene (...) i njihov rod u odnosu na njihove reene posjede treba da u miru i neokrnjeno sauvate u onim slobodama, zakonima i pravnim obiajima (in eisdem libertatibus, legibus et consuetudinibus)

Steena dobra (bona acquisita) jesu nekretnine koje je vlasnik sam stekao vlastitim novcima, trudom i zaslugama. Ona mogu biti kupljena (bona empticia) i steena darovnicom od kralja (bona acquisita u u uem smislu rijei). Batinska dobra (bona patrimonialia) jesu nekretnine steene od predaka. Nazivaju se i bona hereditaria. 0 razlici izmeu bona hereditaria, acquisita i empticia v. MARGETI, op. cit. 154
2

utuntur).3 (...)

kojima (...) se slue plemii naeg hrvatskoga kraljevstva (nobiles regni nostri Croatie

Kako nema dvojbe da je Ludovik udovoljio molbi Filipa Franje, iz isprave proizlazi da je pravni poloaj (libertates, leges et consuetudines) "plemia dvanaest irih porodica hrvatskog kraljevstva", tj. ono to Filip Franjo trai, identian s pravnim poloajem hrvatskih plemia uope (nobiles regni Croatiae), tj. s onim to kralj dodjeljuje. 155

51. PRESUDE "PRANJA JEZIKA"

(a: MCZ, IV., 242; b:MCZ, VII, 427)
ZAGREB. SLAVONIJA (judicium linguae, amputatio linguae)

a) 1362., 4. studenoga b) 1473., 23. oujka

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) IV., str. XVI-XVII. i VII., XIV.; N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

a) Takoer, kako je Kata, ena Fabijanova, zlatara Kuseka silno javno uvrijedila, i kako se u tome isti Kusek efikasnim dokazom opravdao, to se ona osuuje na "pranje jezika" 5 maraka (ideo ipsa convicta est in judicio lingue V marcarum). b) Takoder, budui da je mesar Bartolomej iz Opatije uhvaen u lanoj prisegi i manifestnom lanom svjedoenju protiv prisenika prole godine za vrijeme njihova mandata (in falso juramento et infalso testimonio manifesto contra juratos annipreteriti temporejudicatus), to prisenici presuuju da muse imajezik odrezati ili odsjei (ideo jurati adjudicaverunt, quod debent sibi linguam amputari vel cidi) to isti prisenici protiv kojih je osuen u tom zloinu duni su dovesti ovjeka koji e izvriti izreenu kaznu i platiti mu iz svog depa (et ipsijurati contra quos est convictus in tali crimine debent invenire hominem, qui sibi faciat penam preiudicatam et sibi solvere cum propriis expensis).

Judicium linguae ("pranje jezika") u visini pet maraka najvia je novana kazna za dokazanu verbalnu injuriju. Kazna rezanja jezika, samo jedna u nizu tjelesnih kazni (birsagium sanguinis), koje za razliku od kazni po osnovnom privilegiju, prevladavaju u kasnijoj praksi, slijedila je za lano svjedoenje i davanje lane prisege. U citiranom izvoru djelo je jo kvalificirano, budui da je usmjereno protiv lanova "vladajueg" magistrata, za koje su kazne, kada su novane, bile dvostruke. Dvostruka novana kazna odnosno ee birsagium sanguinis predvidene su za sve recidiviste, kojima je, osim toga, prijetio i uobiajeni sramotni izgon iz grada. U nedostatku plaene slubene osobe, dunost krvnika stavlja se na teret (ponekad i kao kazna i iskupljenje) drugog delinkventa, ali nerijetko, kao u navedenom izvoru, i na teret oteenog. 156 M.A.

51a. POPIS KURIJA ZAGREBAKOG GRADECA IZ 1368. g.

(MCZ, XL, 1905., 226-249)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (curia, defalcare, dimittere, relaxare)

1368.

LITERATURA: L. MARGETI, 0 popisu kurija zagrebakog Gradeca iz 1368.

god., ZPFZ, 42., 1992, 489-504; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1984.; ISTA, 1998., cit. (28.)

(...) Sequitur octava insula Primo Thome, filii Chemer, una curia Item Johannis Crispi una curia (solvit dominus Johannes tres pensas minus quatuor den. solvit medium, et Andreas L. den.) Item Bartholomei media curia Item Micus, condam judicis, media curia Item Johanis Laurencii, una curia, minus octava (judex est)

(... ) Vicus Teutonicorum Primo Johannis sutoris, quarta cum octava (...) Nova villa civitatis Primo filius Johannis de Gorimla, media curia (solvit LXXV) Item Putocy, media curia (defalcavi pro debito suo) (...) Inquilini Primo in curia Anthonii, filii Vidonis Martinus carpentarius (solvit) XL den. SLIJEDI 8. KURIJA Prvo Tome, emerova sina, jedna kurija 157

Nadalje Ivana Krispi, jedna kurija (platio gospodin Ivan tri pense manje 4 den. (tj. 116 denara); platio polovicu (tj. 150 den.) i Andrija 50 den. (tj. ukupno 116 + 150 + 50 = 300 den.) Nadalje Bartolomeja polovica kurije Nadalje Mikule, neko suca, polovica kurije Nadalje Ivana, Lovrina sina, jedna kurija manje osmina (sudac)
( . . . )

NJEMAKA VES Prvo Ivana postolara, etvrtina kurije s osminom (tj. 0,375 kurije)
( . . . )

GRADSKO NOVO SELO Prvo sin Ivana iz Kustoije, polovica kurije (platio 75 den.) Nadalje Puto, polovica kurije (prebio sam s dugom opine) INKVILINI Prvo u kuriji Antun, Gvidova sina Martin stolar (platio) 40 den.

Jedno je od najbogatijih vrela za upoznavanje starije zagrebake prolosti, tzv. popis kurija iz 1368. god., Tkali objavio jo daleke 1875. god. (I. K. TKALI, Dva odlomka za poviest grada Zagreba u XIV. vieku, Starine, 7., Zagreb, 1875., 3046), a onda ponovno u 11. svesku svojih Povjestnih spomenika slob. kralj. grada Zagreba. ( TKALI, MCZ, XI.., 227-249). Da podsjetimo na osnovna obiljeja popisa iz 1368. god. Taj se popis zapravo sastoji od dva popisa. Prvi popis obuhvaa imena poreznih obveznika zagrebakog Gradeca po kurijama. Ovdje kurija ima znaenje porezne osnovice, tako da npr. porezni obveznik koji posjeduje jednu cijelu kuriju plaa zemljini porez od 300 denara, za polovicu kurije plaa se 150 denara itd. Svi su porezni obveznici razdijeljeni u tri skupine, tj. u obveznike a) iz utvrenog dijela grada (danas Gornji grad), b) iz tzv. Njemake vesi (Vicus Teutonicorum, podgrae, suburbium, danas Radieva ulica, sjeverni dio Jelaieva trga i poetak Ilice), c) Nova villa eivitatis (danas Trnje). Obveznici iz dananjeg Gornjeg grada dijele se na dvije podskupine. Jedna od njih obuhvaa devet blokova kua (tzv inzule) oko crkve sv. Marka, a druga ostale kue unutar gradskih zidina. Na alost, poetak je popisa, koji obuhvaa kue uz gradske zidine, prvu inzulu i dio druge, izgubljen. Drugi popis obuhvaa tzv. inkviline, tj. osobe koje stanuju u tudim kuama i gospodarskim zgradama i koje nisu gradeki gradani. U literaturi se obino nazivaju naprosto stanovnicima. Taj je popis sauvan u cijelosti. Bedenko zapaa da su to dva 158

popisa "bili moda najvie analizirani dokumenti povijesti gradekog prostora i drutva" (V. BEDENKO, Zagrebaki Gradec - kua i grad u srednjem vijeku, Zagreb, 1989., 6). I doista, uz ve spomenuta djela I. K. Tkalia, popisu kurija iz 1368. god. posvetili su pozornost uz ostale N. Klai (N. KLAI, Iz topografije zagrebakog Gradeca, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, I., Zagreb, 1951.,; ISTA, Povijest Zagreba, Knjiga prva, Zagreb, 1982., 238 i d., Kampu (I. KAMPU, Prilog pitanju poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XVI stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta, Odsjek za povijest, 5., Zagreb, 1963.), Grothusen (K. D. GROTHUSEN, Entstehung and Geschichte Zagreb's bis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.), Krivoi (S. KRIVOI, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske 19., Zagreb, 1981.), Apostolova Maravelski (vidi Literatura), Bedenko, n. dj., i Margeti, n. dj. - da spomenemo samo one novije koji su se vie sluili u svojim analizama podacima iz popisa kurija. Tkali i N. Klai (a po njima i drugi) tvrde da su graani Gradeca slabo udovoljavali dunosti plaanja poreza i u prilog tome svome miljenju pozivali su se upravo na popis kurija iz 1368. god. Neobian nain zbrajanja kurija u Njemakoj vesi ("LVII minus quatuor"), tj. da se 53 shvaa kao 57 - 4 (!?), potaknuo nas je da pregledamo fotografije izvornika koji se uva u Historijskom arhivu u Zagrebu pod signaturom 1-2 Rations. Prouavanje izvornika dovelo je do novih i neoekivanih rezultata. Prije svega upravo spomenute rijei u izvorniku glase lvii m. qua, to je Tkali pogrjeno proitao kao minus quatuor umjesto ispravnoga minus quarta. Drugim rijeima, tekst ne kae da je u Njemakoj vesi zbroj kurija 53 (tj. 57 - 4) kako se to dosad u literaturi smatralo, nego da zbroj iznosi 56,75 (tj. 57 manje jedna kvarta) - kao to smo i ranije pretpostavljali. Ustanovili smo i druga vea ili manja odstupanja objavljenog teksta od izvornika. Neka su od tih odstupanja bitna za ispravno tumaenje popisa kao cjeline, osobito za pitanje jesu li porezni obveznici doista tako slabo ispunjavali svoju poreznu obvezu. Prigodom objavljivanja teksta Tkali nije uzeo u obzir razne oznake koje stoje uz tekst. Meu tim oznakama pozornost privlai mali romb s ucrtanim okomitim potezom i jednom ili dvije toke sa svake strane toga poteza. Naime, u 8. inzuli taj je romb ucrtan uz ime Bartolomeja, a nalazi se uz imena jo osam osoba na raznim mjestima popisa. Mali romb iznad imena spomenutih poreznih obveznika bez ikakve je dvojbe napisan istom rukom i istom tinom kao i mnoge dodatne zabiljeke uz osnovni tekst. Dakle, najprijeje u gradskoj kancelariji sastavljen osnovni tekst, pisan lijepim rukopisom ovjeka kojem je pisanje svakodnevni posao. Nakon toga popis je predan gradskoj upravi, najvjerojatnije sucu, koji je oznaio rombom i eventualnom dodatnom biljekom one koji su osloboeni porezne obveze. To su, prema zakljunoj klauzuli popisa kurija, sudac, jurati, notar i drugi koji ne plaaju (defalcantur curie judicis,juratorum et notarii ac aliorum non solvencium). Tkali je zanemario jo jedan znak, i to znak kria. Taj znak nalazi se takorei uz svako ime i u popisu kurija - izuzev imena iznad kojih stoji romb i jo nekih rijetkih pojedinaca. To znai da je ubira poreza uz ime svakog gradanina koji je platio 159

cjelokupnu poreznu obvezu stavio kri. Romb je upravo zato i nacrtan iznad imena onih koji su za to godinu osloboeni porezne obveze da bi ubira poreza znao da od tih osoba ne treba traiti porez. Kako kri postoji uz takorei svako ime, proizlazi da su gradani savjesno plaali porez i da one druge dodatne biljeke o tome da je obveznik neto platio najee nisu drugo nego oznaka akontacije, koja je bila vana zato da bi ubira poreza znao da ne treba zahtijevati cjelokupan iznos, ve samo razliku. Neke je dodatne biljeke napisao sam sudac, osobito one o prijeboju, odgodi, osloboenju itd. to se pak tie rijetkih neplatia, tj. onih uz ije ime nema ni kria ni romba, meu njima nalazimo npr. biveg suca Micusa u 8. inzuli. On je upisan izmeu dvije osobe oslobodene poreza, a unto kod njega stanuje magister Petrus Gallicus. Ukratko, Micus je bivi sudac, dakle uglednik, okruen vrlo otmjenim i uglednim gradanima. Sve u svemu, gradani su savjesno plaali porez. Uostalom, to je jasno ve i iz okolnosti da su u popisu posebno zabiljeeni sluajevi osloboenja. Kakvog bi smisla imalo stavljati oznaku "opina je oslobodila" ako to nije bilo i to kako vano i za osloboenog graanina i za ubiraa poreza i kakvog bi smisla imalo stavljati oznaku (romb) uz osloboene kada to ne bi bilo i neto opipljivo korisno za takve gradane? A jo vanija od toga je i injenica da se u posjedovnim katernama nerijetko nailazi i na podatak da opina prodaje neku nekretninu do koje je dola zapljenom zbog neplaenog poreza. 0 neplatiama se dakle vodila evidencija, ali treba priznati da je, po svemu se ini, opina pristupala zapljeni imovine neplatia tek nakon vie godina neplaanja. Uz osnovni tekst popisa imena vlasnika kurija i njihova poreznog optereenja pridodane su drugom rukom pokraj mnogih imena dodatne zabiljeke koje se odnose ponajvie na djelomino ili potpuno plaanje svote koju treba platiti, ali ima i zabiljeaka drukijeg sadraja. to se tie zabiljeaka o plaanju, one najee govore o tome daje obveznik "platio" (solvit), ali nerijetko nalazimo i glagole defalcavi, relaxavi, communitas dimisit. Te se izraze u literaturi jo nije pokualo objasniti. Najea je biljeka defalcavi pro debito suo, kojiput defalcavi in debito, povezana s imenom neke tree osobe, razliite od vlasnika kurije (poreznog obveznika), a dvaput nalazimo defalcavi in dacio. to zapravo znai defalcare a popisu iz 1368. god.? Odgovor na to daje ova biljeka uz osnovni tekst o obavezi nekog Andrije (Item Endre media curia): defalcavi pro debito suo et in residuum solvi<t> sibi. Tkali je proitao "solvit" umjesto "solvi" (kako u tekstu jasno pie), ime je onemogueno ispravno shvaanje ove vrlo vane zabiljeke. Naime, po Tkalievu itanju ostaje posve nejasno tko komu i zato plaa ostatak duga. Naprotiv, uz ispravno itanje "solvi" biljeka postaje razumljivom ijasnom. Kako se i defalcavi i solvi odnose na predstavnika opinske vlasti - oito suca, proizlazi da je sudac, poto je obavio prvu djelatnost (defalcavi pro debito suo), platio Andriji ostatak duga. A to znai da je rije o dugu koji ima opina prema Andriji i koji sudac podmiruje na dva naina. Jedan dio opinskog duga (debitum) sudac podmiruje potraivanjem opine iz Andrijine obveze za polovicu kurije ili, da se pojednostavljeno izrazimo, potraivanje opine prebija se (kompenzira) s opinskim dugom. Drugim rijeima, defalcavi pro debito suo znai: prebio sam s dugom koji opina ima (prema 160

Andriji). Meutim, i nakon toga prebijanja ostala je izvjesna razlika opinskog duga prema Andriji, pa nas sudac u biljeki obavjetava da je to razliku sudac platio Andriji i time podmirio ostatak opinskog duga. Dok se glagolom defalcare utvruje neki odnos potraivanja opine prema nekom drugom potraivanju, daleko najee u smislu prijeboja, pa je defalcare samo tehnika operacija koja niti ne smanjuje niti ne poveava obvezu poreznog obveznika, dimittere znai upravo oprostiti opinsko potraivanje. To dakako moe samo opina kao zajednica i zbog toga je izraz dimittere uvijek i bez iznimke povezan s communitas. Gradski sudac oito kao pojedinac, bez obzira na to to je najvii opinski funkcionar, nema ovlatenja osloboditi bilo koga. I konano, u dva sluaja nalazimo izriaj relaxavi pro debito suo. Kako odmah poslije toga dolazi jedan zabiljeka s defalcavi pro debito suo, ne moe se izjednaiti relaxare s prijebojem, a kako sam sudac nije ovlaten oslobaati, ne moe biti rije ni o oslobaanju. Mislimo daje rije o odgodi plaanja do konca sueva slubovanja. L. M.

161

52. PRODAJA ZEMLJE "IURE PERPETUO" U TUROPOLJU UZ ODREENE UVJETE

(CD, XV., 17-19)
TUROPOLJE. SLAVONI.IA (selite, sessio, curia, kmet - co/onus, kmet podvorac,inquilinus, ins perpetuum, iudex, obiteljska imovina, podavanje - census)

1374., 25. veljae

LITERATURA: N. KLAI, cit. (21.), 559-561; MARGETI, Stvarna prava, cit.

(1.), 140.

Kaptol zagrebake crkve (...) daje na znanje (...) da su Petar, Grgur i Ladislav, sinovi Nikole (...), preuzevi u cijclosti teret i optereenje (onus etgravamen) Nikole, svoga mlaega brata (...), dali, darovali i prenijeli (dedissent, donassent et contulissent) (...) neku njihovu zemlju (...) zvanu Mali Kostanjevac, inae zvanu Novaki, koja se nalazi u zagrebakom komitatu (...), a u kojoj se nalazi esnaest cijelih selita (sedecim sessiones integre), a kojima sada prebivaju (ad presens facerent residencias persona/es - nabrajaju se imena esnaest kupaca), tima istirna (...) i svim njihovim nasljednicima i potomcima i sljednicima, koji e tamo sada i ubudue stanovati i ivjeti (...), i to tako da ih trajnim pravom (iure perpetuo) i neopozivo sami i njihovi nasljednici i potomci i sljednici dre, kao i posjeduju, i imaju na ovaj nain: Kao prvo (...), neka ubudue imaju esnaest cijelih selita na taj nain da svaki od naprijed navedenih ima jedno cijelo selite ili door (sessionem seu curiam) jednake veliine, odvojen od drugih, sa zemljama koje najednak nain pripadaju svakom selitu, s time da od tih selita ili dvorova (de quibus sessionibus seu curiis) svaki pojedini od njih treba godinje dati Petru, Grguru, Ladislavu i Nikoli, kao i njihovim nasljednicima i potomcima (...), (a) 80 bekih novaca (octuaginta wiennenses), i (b) tri dara na godinu, prvi na Boi, jednog kopuna i jednu kobasicu, a koji ima svinju, nazvanu boinjak, dat e peenku (assatura), i svaki od njih beskvasni hljeb; nadalje drugi dar, za Uskrs, jednu koko, jedan beskvasni hljeb i 12 jaja; trei pak dar na dan Uzaaa Djevice Marije, tj. pile i beskvasni hljeb; (c) nadalje, tko bude imao 10 svinja, ne raunajui svinju boinjaka, dat e jednu svinju, a tko bude imao 20, dat e dvije i tako dalje, a tko bude imao 10 svinja ili manje od deset, neka plati od pojedinog za "powsno" tri beka novca, s time da od svinje boinjaka, ako nema drugog, ne plaa "powsno", 162

(d) od njihova vina (...) deseti kabao (...), s time da od vinograda koji budu ubudue nasadeni unutar est godina od dana nasaivanja neka budu slobodni od plaanja vina (...). (e) Posebno se naglaava da ni pod kojim uvjetom (omnino) nitko od stranih ljudi ne smije se na toj zemlji (...) smjestiti da bi tanio ostao, osim ako ga prihvate naprijed navedeni ljudi njihovom zajednikom voljom (nisi quem admiserint populi prenotati de ipsorum conununi voluntate). (f) A svaki, bilo stanovnik (incola) bilo stranac, moe slobodno prodati kome god eli svoje selite i zemlje i vinograde i ostala dobra, bio on prisiljen nudom ili kad god to zaeli - ali pak pod istim teretima (sub eisden tamen solucionibus). (g) Nadalje, onaj koji je slobodno doao moe slobodno otii kamo eli, s time da proda sva svoja dobra i stvari, a neka ima i slobodno ovlatenje da raspolae svim svojim dobrima i stvarima u ivotu ili u povodu smrti (in vita vel in morte). (h) (...) Ako bi neki od njih podijelio svoje selite ili dvor sa svojim sinovima, ako bi htio ostati s ocem na istom selitu, moe to svakako uiniti (ali) kao kmetpodvorac (inquilinus), (a) inae, ako eli imati dio za sebe, svaki dio trebat e smatrati kao cijelo selite (...). (i) Kmetovi-podvorci (inquilini) pak, ako ti ljudi imaju takve, neka plate cenz njihovim gospodarima, kako se budu mogli s njima dogovoriti. (j) Nadalje, mogu imati medu sobom suca (iudicem) koga hoe i ponovno ga dovretkom godine promijeniti. (Taj sudac) rjeavat e sve sporove, koji se medu njima pojave, osim tri, tj. ubojstva, poara i krae, a ako tko od njih bude osuden na globe (byrsagiis), dva dijela od toga imat e reeni Petar, Grgur, Ladislav i Nikola i njihovi nasljednici i sljednici, a trei dio imat e naprijed reeni njihov sudac. (k) Ako pak njihov kmet-podvorae (inquilinus) bude osuen na globe, dva dijela pripadaju njegovu gospodaru (domino suo), a trei dio protivnoj strani. (1) (...) ako bi Petar, Grgur, Ladislav i Nikola to njihovi nasljednici i sljednici bili zarobljeni od neprijatelja iii ako bi dolo do drugoga sluaja to se tie glave (alit alias capitale jactum habuerint), tada mogu radi otkupa svojih glava razrezati doprinos (dicare) na svoje naprijed navedene ljude i na ostale svoje kmetove (colonos). (m) Isti Petar, Grgur i Ladislav pridodali su da ni oni ni njihov naprijed navedeni brat Nikola, a ni njihovi nasljednici ni potomci ni budui njihovi sljednici nee ni htjeti ni moi ni na koji nain zahtijevati od tih ljudi i njihovih sljednika nikakva dniga podavanja i plaanja (census et soluciones) osim onih koja su naprijed popisana, osim kraljevskih taksa, ili dodatno nametati bilo kakve druge novtine (novitates). Mee (...); u spomen svjedoenja i trajnu valjanost ovoga dali smo nazonima da se privrsti na autentini peat. Dano u prvoj suboti nakon svetkovine blaenoga apostola Matije, godine Gospodnje 1374.

Pri objavljivanju ovoga teksta Kostreni je pred njega stavio ovaj regest: Pred kaptolom zagrebakim daju sinovi Nikolini de Minori Mlaka svoj posjed Maly Korthanyewecz ili Novaky zvan, koji sastoji iz esnaest selita tamonjim k-metovima uz u listini navedene uvjete i urbarska podavanja (CD, XV., str. 17). Ispravu su dosada analizirali neto podrobnijc samo N. KLAI (Povijest 1-Irvata, 559-56 1) i MARGETI (Stvarna prava, cit., 1.), 140). 163

N. Klai ispravno istie da je rije o dragocjenom tekstu. Prema njoj, u ispravi se navodi sadraj ugovora trojice brae, turopoljskih plemia, s njihovim kmetovima, koji primaju imanje uz uvjet da plaaju 80 bea u ime zemljarine i tri godinja dara, tj. obvezatne pogae, kokoi ili pilie i suene lopatice, za one koji hrane svinje. Kmetovima se doputa da sastave oporuku. Iz ugovora se vidi, nastavljaN. Klai, "kako se vlastelin zatiuje od stvaranja 'zadruga' ili uope zajednikog ivota odraslih ljudi na jednom selitu". Naime, "ako kmet eli svoje selite podijeliti sa svojim sinovima, on to moe uiniti, ali samo uz uvjet da sin bude podvorac ili stanar (inquilinus). Inae, ako sin eli za sebe odvojiti dio zemlje (porcio), onda se svaki takav dio ima smatrati kao itavo selite, od kojega plaa terete kao svaki drugi cjeloselac". N. Klai pri tome napominje da se "kmetu nije isplatilo da od polovice selita plaa isti teret kao i drugi od itava", i zato, bez sumnje, odrasla djeea naputaju roditeljsku kuu i uzimaju nova selita (...)". Kostanjevaki kmetovi biraju sami svoga suca, koji ima bolji poloaj od sudaea na kaptolskim posjedima. Isprava je doista dragocjena i vrijedi se s njome neto vie pozabaviti. Stjecatelji dobivaju glasom isprave ius perpetuum, sadraj kojega je potanje definiran u daljnjim tokama: stjecatelji mogu (a) posve slobodno otuditi dodijeljene im zemlje, dakle ne samo ako su pritisnuti nudom nego i "kad god to zaele", i (b) posve slobodno raspolagati tim zemljama pravnim poslovima za sluaj smrti. Ako uzmemo u obzir jo i dodatne toke, u prvom redu potpunu slobodu stjecatelja da otidu sa zemalja koje su im dodijeljene i zabranu drugim osobama da se nastane u Malom Kostanjevcu (Novaki) bez dozvole stjecatelja, onda ne bi smjelo biti dvojbe da pod pojmom ius perpetuum treba razumijeti stvarno pravo, koje se posve pribliava modemom pojmu vlasnitva, optereenom stvarnim teretom godinjeg plaanja 80 bea, davanjem tri godinja "dara" to desetinom od svinja i vina (ovo posljednje plaa se tek nakon to proe est godina od nasada vinograda). "Tri dara" oznaavaju u prvom redu priznanje stanovite vlasti otuivatelja nad stjecateljem, koja je vidljiva i u dozvoli ubiranja izvanrednog nameta (dicare) u sluaju pada u zarobljenitvo koga od otuivatelja. Desetina pak od svinja i vina ima znaaj zakupnine i nedvojbeno je tek sekundarno podavanje, koje ovisi o tome hoe Ii stjeeatelj uope uzgajati svinje i podignuti vinograd. Osnovno je podavanje, dakako, 80 bea, to je uostalom izriito naglaeno. Kako u ispravi nema rijei o cijeni za koju je zemlja ustupljena stjecateljima i kako s druge strane stjecatelji imaju pravni poloaj koji je kudikamo jai od pukih zakupnika, ak i "vj enih" zakupnika (j er mogu slobodno otuditi steene zemlj e komu hoe), to je pravna konstrukcija pravnog poloaja stjecatelja donekle oteana ako je pokuamo definirati srednjovjekovnim pravnim ustanovama. Moda bi se moglo rei da stjeeatelji imaju dominium directum, ogranien nekim pravima otuivatelja, koja su donekle slina nekom oslabljenom dominium eminens. Stjeeatelji mogu imati i svoje kmetove-podvorce (inquilini), koji imaju neku vrstu pravno zatienog posjeda i koritenja onih komada zemlje koje su im stjecatelji odstupili. Kmetovi-podvorci plaaju stjecateljima - "dominis eorum" (!) - zakupninu (census), sudi im sudac kojeg izaberu stjecatelji, pa ak i dvije treine globa idu onom stjecatelju koji je predao zemiju svojem kmetu na iskoritavanje. Dakle, kmetovi-podvorci imaju puki feudalni dominium utile, 164

a nad njima vre njihovi gospodari-stjecatelji po ovoj ispravi - prava vlastelina nad kmetom. Onih 80 bea ekonomski gledano nisu drugo nego renta otuivateljaturopoljskih plemia, a pravno su oni stvarni teret i kao takvi otuive res incorporales (pravo na rentu) kao zasebna ekonomska vrijednost. ini se da otuivatelji nisu previe skloni cijepanju selita, koja su predali stjecateljima. U skladu s pojmom obiteljskog vlasnitva, stjecatelji mogu podijeliti steeno selite sa svojim sinovima, ali se u tom sluaju svaki dio smatra punim selitem. To je doista udno, pogotovu u sluajevima kada je obitelj bogata sinovima. Ako se npr. estorica sinova podijele s ocem, otuivatelji-turopoljski plemii dobit e glasom ugovora sedmerostruki iznos rente! Da su otuivatelji-turopoljski plemii bar donekle htjeli izai ususret diobama obiteljske imovine, mogli su u ugovor ubaciti neku klauzulu koja bi vie vodila rauna o odnosu podavanja 80 bea prema veliini zemlje koja je tim podavanjem optereena. S druge strane, ako je dolo do diobe obiteljske imovine, ali je sin ostao u ekonomskoj zajednici s ocem, sin e imati prema ocu vrlo slab pravni poloaj - on e biti puki kmetpodvorac, daklejedva neto vie od obinog sluge. Proizlazi daje takvo reguliranje pravnih odnosa u povodu diobe obiteljske imovine bilo jo najvie u interesu stjecatelja, koji su dodue u skladu s hrvatsko-ugarskim pravnim sustavom morali dopustiti diobu obiteljske imovine izmeu oca i sinova, ali koji su navedenim klauzulama takorei prisilili sinove da ostanu u ekonomskoj zajednici s ocem, jer u protivnome plaaju za svoj ma kako mali dio obiteljske imovine pun iznos podavanja. Iz isprave se dobiva dojam da su otuivatelji-turopoljski plemii bili vlastelini, a da su stjecatelji imali pravni poloaj stanovnika trgovita u sklopu vlastelinstva. Kako za turopoljske plemie treba bez dvojbe pretpostaviti da je i meu njima bila znatna drutvena diferencijaeija (jer su mnogi bili "plemii jednoselci"), kako pravni poloaj stjecatelja treba vrlo vjerojatno razlikovati od onoga "obinih" kmetova i kako isprava spominje uz "obine" kmetove (coloni) jo i kmetove-podvorce, drutvenu grupaciju s nedvojbeno slabijim pravnim poloajem, analizirana nam isprava daje dragocjene podatke o velikoj diferencijaeiji turopoljskog stanovnitva u drugoj polovici XIV. stolj ea. Posebnoje zanimljiv sadraj i znaenje pojma "powsno". Po miljenju Kostrenia (CD, VI., 480), rije je moda o podavanju povjesmo, ali je Herkov s pravom upozorio da se ovdje "ne moe raditi o povjesmu" (Z. HERKOV, Graa za financijsko-pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske, II, Zagreb, 1956, 288). Naime povesno je vrsta podavanja u predivu, konoplji, lanu ili vuni (HERKOV, op. cit., 287), a u analiziranoj ispravi rije je podavanju koje se daje za svinje koje se ne ukljuuje u zaokrueni broj 10, tj. "prekobrojne" svinje za koje se ne daje desetina u naravi, nego odgovarajui novani iznos. Herkov (op. cit., 288) misli daje "vjerojatnije da se ita 'pousno' tj. ono to se daje `za usta', za jelo. Svakako treba uzeti u obzir da powsno' semantiki tono odgovara `naliku', tj. "onom sitnom blagu, koje prelazi redoviti broj od kojega se daje daa (10, 15 ili 20), a u drugom redu i dai to se od toga prekobrojnog blaga daje" (HERKOV, op. cit. 179). "Nalike" treba tumaiti kao na-like, pri emu drugi dio rijei treba staviti u vezu s "lih", tj. (suvian, neparan), odatle po Skoku izlian, zalian, zaliha. "Lih" je nastao od indoeuropskog korijena leiqu- "ostaviti, preostati" rairenog 165

formatom -so (P. SKOK, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskogajezika, II., 1972., 294-295). Zaudo Skok ne navodi i "nalike" koje pripadaju ovamo i etimoloki i semantino. Akademijin Rjenik (VII, 419) povezuje lih i naliak i tumai naliak kao "suviak", a MAURANI, Prinosi, eit., 707, kao "naviak dae". Dakle, kako je to semantiki isto to i "powsno", to i to rije mora oznaavati neki "suviak", koji se plaa od prekobrojne sitne stoke, u naem sluaju od svinja koje ne ine zaokruen broj 10. "Powsno" je dakle po-v(i)sno, to treba povezati s vis-ok, u kojem se sufiks ok i inae ne pojavljuje u izvedenicama (npr. vis-ina), a s timje u vezi i pridjev suvian (usp. SKOK, op. cit., III., 1973., 597-598; vidi i BRUCKNER, Slownik etymologiczny jezika polskiego, Warszawa, 1974., 639, koji napominje da je u poljskom za XIV. i XV. stoljee zajamen izraz "nadwyszej", a od sloenica spominje i onu s pod-). L. M.

166

53. SAMOSTAN SV. NIKOLE U ZAGREBU DAJE ZEMLJU U TRAJNI POSJED "SUB CONDITIONE".
(MCZ, I., 255-256)

ZAGREB. SLAVONIJA
(legati pro anima; ius perpetuum "sub conditione", komutacija renti)

1377., 22. travnja

LITERATURA:. TKALI, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, Legati pro anima u katernama zagrebakog Gradeca, HZ, 42/ 89.; ISTA, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.). Mi braa samostana sv. Nikole Zagrebakog, od reda brae propovjednika, i to brat Ivan, prior, i ostala braa, dajemo na znanje (...) da smo dali Dragoslavu, sinu Ivanovu, gradaninu reena grada, i po njemu njegovim nasljednicima i sljednicima i potomeima njegovih nasljednika, dva spojena vinograda, koje je Kusi, panov brat, gradanin brda Gradec, zakonito ostavio reenom samostanu naslovom oporunog prava
1 1

Legati pro anima namijenjeni Crkvi, crkvenim redovima, samostanima, ustanovama piae causae redoviti su i uobiajeni pratitelj oporunih raspolaganja i u zagrebakom Gradecu. Njihov omjer u odnosu na cjelokupnu ostavinu nije unaprijed odreen niti limitiran. Statutarne odluke u torn pravcu nisu nikada donijete, alije gradski magistrat zadrao sebi pravo da procjenj uje oportunost visine takvih raspolaganja na quotiens necessarium et opportunum fuerit, pa je to rjeavano na razini pojedinanih sluajeva. U izvorima nalazimo i upise u kojima se omnia bona ostavitelja namjenjuju za spas due, ali se to u pravilu radi samo o dijelu imovine, namijenjenom pro anima, koji je ostavitelj zadrao za sebe do smrti, podijelivi ostalo za ivota svojim nasljednicima. S druge strane, kako su ti legati najee imali za predmet nekretnine i bili vrlo esto adresirani crkvenim ustanovama bliskog i neprijateljskog Kaptola, to je magistrat uveo praksu da se legataru izrui samo novana protuvrijednost (u izvorima vrlo esta klauzula vendi etpro anima expendi), ime je smanjena mogunost da nekretnine Gradeca dospiju u ruke onima koji nisu njegovi podanici. Ta je mogunost ve odredbama osnovnog privilegija svedena na minimum (odredbom da se nekretnina a iurisdicione civitatis (non) possit alienari vel eximi vel avelli, smjetenom meu odredbama koje odreduju reim nasljeivanja), ali je ipak postojala. Obrambeni stay gradske opine prema legatima nekretnina namijenjenim legatarima izvan Gradeca daje peat itavom nasljednom pravu Gradeca. Takvi legati, utoliko prije to se sve ee adresiraju i nesrodnicima (pro servicis, pro famulatu, pro gratitudine), predstavljaju korak k proirenju oporune slobode, koja je, kada su u pitanju nekretnine, ograniena vrlo uskim okvirima. 167

i koji su steeni sudskim putem, a koji se nalaze na podruju Gradeca, i to sa svim pravima i koristima, s time da ih trajno posjeduje, dri i ima i raspolae njima po svojoj volji prema pravnom obiaju i potvrenim uvjetima reena grada (dedimus iure perpetuo possidendas, tenendas et habendas vel cuicumque voluerit disponendas iuxta consuetudinem et condicionem dicte civitatis aprobatam), i to tako da reeni Dragoslav (...) sam, i njegovi nasljednici i sljednici i bilo koji posjednici tih vinograda, koji e ubudue posjedovati reene vinograde, moraju to dva vinograda dobro obradivati i svake godine od vina tih dvaju vinograda u vrijeme berbe trajno dati i prepustiti brai spomenuta samostana 21 kabao,2 tj. deset kablova vina od jednoga, a 11 kablova vina od drugoga i bez ikakva odbitka i bez ikakve desetine dopremiti vlastitim

Iste ili sline opise dugoronog, otudivog i nasljednog zakupa zemlje nalazimo i u gradekim posjedovnim knjigama. Ovlatenik stjee vremenski neogranieno pravo (ono se konstituira perpetuo duraturum, uvjeti se utvrduju perpetuis temporibus), moe nekretninom raspolagati po svojoj volji (cuicumque voluerit disponendam iuxta consuetudinem civitatis), za to mu nije potrebna suglasnost vlasnika, kome nije duan isplaivati nikakav postotak kupovnine, te pravo prelazi i na njegove nasljednike. lus perpetuum possidendi sub conditione odnosno sub censu (terrain emfiteuza nije poznat gradekim izvorima) ogranieno je uglavnom na kulturu vinograda, premda se kao predmet zakupa spominje i ostalo - mlinovi, prazna zemljita i kue u gradu, a zasniva se u kudikamo najveem postotku na vinogradima gradske opine. Ovlatenik plaa biskupsku desetinu (vidi tekst isprave), pa dunost na isplatu godinjeg censusa bitno odvaja ovo pravo od prava vlasnitva. Od 189 nekretnina, koje su sub conditione upisane u posjedovnim knjigama Gradeca od poetka njihova vodenja do 1526. god., 152 su vinogradi, 12 oranice, 9 sjenita, nekoliko je vrtova i mlinova, dva duana te tri kue i isto toliko praznih zemljita u gradu. Vinograd koji se ne obraduje sub conditione oznaen je u izvorima kao vinea libera, za razliku od onog koji je conditionalis odnosno censualistica. Census je bio naturalni, novani ili odreden partim-partim. Naturalni je cenz kod vinograda, kadaje bio odreden kao pars quota, glasio redovito na sextum cubuli viniseu mosti.0 posjedovnim su knjigama ubiljeavane i sve promjene iznosa ili oblika cenza, pa nam ti upisi, poev od prvih desetljea XV. stoljea, otkrivaju stalnu komutaciju naturalnog u novani cenz kod kondicionalnih vinograda gradske opine. U zadnja dva desetljea XIV. stoljea, za koja imamo podatke u posjedovnim knjigama, census je i s opinskih vinograda redovito u naturi, i tek samo u dva upisa novani (1 forint odnosno 50 groa godinje). Katerne iz XV. stoljea daju posve drukiju sliku - cenz u naturi od opinskih vinograda jedva da je i nazoan, a kao predmet posebnog upisa javljaju se, i to u velikom broju, pretvaranja naturalnog cenza u novani (unius florini racione sexteparti vini). Osim toga, takorei masovna su pretvaranja opinskih vinograda u vinograde liberae absque omni censu, uz isplatu vee paualne svote opini, to je rezultat ne toliko razvoja robno-novanog trita, koliko loeg financijskog stanja Gradeca. 168

prijevozom do reena samostana (ita tamen, quodpredictus Dragozlaus (..) per se, suosque heredes etsuccessores, ipsarum vinearum quosvispossessores infuturum dictas possidentes, prefatas vineas duas bene colere necnon singulis annis de vino ipsarummet duarum vinearum in vindemie tempore viginti et unum cubulum, hoc est, decem cubulos vini de una, et undecim cubulos vidi de alia earum, recusacione absque omni salvos et ab omni decimacione expeditos in vectura propria ad dictum claustrum deducendo, fratribus prefati claustriperpetue dare et amministrare tenebitur et debebit), uz dodatni uvjet, ako zbog tue ili nerodne godine ne bude groa u spomenutim vinogradima, tada su Dragoslav i svi eventualni budui posjednici reenih vinograda duni kupiti na 4 trgu reenih 21 kablova dobra vina i dopremiti spomenutom samostanu na naprijed navedeni nain (si per grandines aut anni sterilitatis in prefatis vineis fructus non proveniret, tunc idem Dragozlaus ac omnes dictarum vinearum quivis futuri possessores teneantur inforo de bono vino prefatos viginti et unum cubulum emere et ad claustrum memoratum, modo quo premittitur, conducere) (...).
M.A.

Stalna ratovanja, bliska turska opasnost, epidemija kuge, a poetkom XVI. stoljea i snaan potres, primorali su ak vladara da u vremenu nametanja novih dabina i "kontribucija" oprosti Gradecu njegova uobiajena davanja najvioj instanciji. Masovnom "rasprodajom" opinskih kondicioniranih vinograda opina je vrlo vjerojatno utjerala prilinu svotu u praznu gradsku blagajnu. Census isplaivan Crkvi i crkvenim redovima u pravilu je u naturi, a takvim je i ostao tijekom itavog XV. stoljea. Crkva je bila neraspoloena za frksiranje dugoronih novanih aranmana u doba kada inflacija i novane reforme nisu bile ni nepoznate ni rijetke, te je bolju raunicu nalazila u tome da se sama pojavljuje na tritu. Uostalom, jedan od razloga spora i borbe oko crkvene desetine u XIV. stoljeu bio je i sam oblik te dabine, a ne samo njezina visina. Osim glavne obveze na isplatu cenza, u red zakupevih redovitih obveza spadao je i dovoz vina ili mota u vlastitom prijevozu (propria vectura), dobra obrada vinograda (bene colere) te odravanje dobre kulture groa (conservatio sub bona cultura). Naprijed navedene obveze nalazimo i u velikom broju upisa u posjedovnim knjigama, pa ih moemo smatrati stalnim sastavnim dijelom ovoga ugovora. U ovoj ispravi, kao i u prethodnima, odreuje se, medutim, jo i zakupeva odgovornost za viu silu. Tako iroko postavljena odgovornost govori sama za sebe o pogodnosti i privlanosti tog tipa ugovora, kao to to ilustrira i injenica da su podanici Gradeca, pa i oni najugledniji, bili spremni da se prihvate i takvih obveza da bi doli do nekretnine koju e obraivati sub conditione (uz angairanje najamne radne snage, koje je na tritu bilo u izobilju), kao i injenica da je postojao posve zanemarljiv broj onih koji su bili spremni svoju nekretninu prepustiti drugome sub
4 3

conditione.

54. PRODAJA NEKRETNINE S NOTARSKOM ISPRAVOM

(CD, XVI., 3 i d.) ZADAR. DALMACIJA (egzaminator, isprava - corpus, - dispozitivnost, - dokazna, possessio, tenuta, servitutes, constitutumpossessorium, prodaja, defensija, evikcija, exceptio non numeratae pecuniae, zakup) 1379., 31. sijenja

LITERATURA: STIPII, Pomone povijesne znanosti, cit. (2.)

U ime Krista, amen, godine od njegova utjelovljenja 1378., druge indikcije, zadnjeg dana mjeseca sijenja, za vladanja prejasnog vladara i naega prirodnoga gospodara gospodina Ludovika, Bojom milou svijetlog kralja Ugarske, Poljske i Dalmacije, i u vrijeme asnoga oca i gospodina Petra de Matafarisa, Bojom i papinom milou zadarskoga nadbiskupa, to uzvienog i monog gospodina Nikole de Seera, opeg bana 2 kraljevstava Dalmacije i Hrvatske i kneza grada Zadra. Ser Franjo, pokojnoga ser Lovre de Cevallellisa, zadarski graanin, uz izrinu suglasnost gospoe Bune, njegove. majke i udovice reenoga ser Lovra de Cevallellisa, to nazone, koja hoe i slae se i daje suglasnost samome ser Franji, svome sinu, dao je, prodao i prenio (dedit, vendidit et 3 transactavit) za sebe i svoje nasljednike i sljednike (per se suosque heredes et 4 successores) vlastitim pravom ser Mihovilu, suknaru, pokojnoga Petra, i ser Bartolu, pokojnoga ser Martina de Milano, obojici zadarskim gradanima, koji kupuju za sebe,

Poinje protokol s invokacijom i datacijom. Poinje navoenje pravnog posla zbog kojeg je isprava sastavljena (tzv. corpus isprave).

2 3.

Bilo bi dovoljno rei vendidit - prodao je, ali notari su stoljeima gomilali rijei koje nisu potrebne ni za valjanost pravnog posla ni za njegovu toniju karakterizaciju. Dedit - dao je - ne znai da je ve bila izvrena tradicija, a transactavit - prenio je, uz vendidit je pogotovu suvino. Glagoli su u perfektu to upuuje na to da je isprava dokazna, a ne dispozitivna. 4 Ostatak starijeg shvaanja po kojem se obiteljska imovina mogla otuivati samo uz suglasnost, makar i preutnu ili ak samo predmnijevanu, ostalih ovlatenika, u prvom redu izravnih potomaka (heredes). U drugoj polovici XIV. st. u Zadru je ve u cijelosti pobijedilo naelo individualnog vlasnitva. Ipak, u zaledu Zadra, u uoj Hrvatskoj, sauvalo se obiteljsko vlasnitvo vrlo ilavo 170

svoje nasljednike i stjednike cijeli i puni njegov posjed (totam et integram unam suam possessionem) koji lei na otoku Pamanu, u zadarskom distriktu, u mjestu nazvanom Banj, i koji ima vie komada, i to prvo jedan komad zemije, na kojoj je vinograd pod zakupom (unam peciam terre vineatam ad terraticum), od 9 gonjaja ili priblino (toliko), a ako ima vie ili manje, ulazi u ovu prodaju bez dodatka ili umanjenja cijene, jer je tako ugovoreno izmeu reenih strana,5 koji dri i obraduje (tenet et laborat) Radovan Pulko i od kojeg plaa godinje trei dio svih plodova vlasniku, ali ipak uz priuzdraj njegovih prava,6 koji se nalazi na reenom otoku i reenom mjestu to za koji su iskazane ove mede: sa sjevera javni put, sa zapada djelomino ser rnjul Abraham de Botono, djelomino ser Krevan de Cevallellis, a djelomino kianac (clanac), naime javni put, s juga klanac, naime javni put, a s istoka djelomino reeni kupei, a djelomino nasljedstvo pokojnog ser Henrika de Milano (- nabrajaju se daljnja tri komada - ), nadalje sve ostale pojedine komade zemije i one koje se obraduju i one koje se ne obrauju, sa svojim stablima' i sa svim pojedinim umarcima, umama, livadama, panjacima, krevinama, vodama i gajevima koji pripadaju i spadaju samome posjedu (i to tako) da ih imaju, dre i posjeduju (ad habendum, tenendum etpossidendum)8 i da s tim posjedom ine to god se svia reenim kupcima ili njihovim nasljednicima i sljednicima, bez prigovora reenog kupca ili njegovih nasljednika i sljednika, sa svakim prilazom, ulazom, ulaenjem i izlaenjem, putovima, slunostima (servitutes)9, jareima, kamenim zidovima, dovodima vode, prileeim gornjim i donjim pripadcima i sa svim

Time se iskljuuje kasnija eventualna tuba jedne ili druge strane na smanjenje i1i poveanje kupovne cijene zbog pogrjenih mjera. Radovan je vlasnik vinograda, ali ne i zemije, na koju nema ak ni stvarnog prava na tudu stvar poput emfrteute postklasinog rimskog prava. Nasaiva vinograda i vlasnik zemije sklapali su ugovor o zakupu, koji ima u sebi elemente drutva (societas), to se osobito oituje u tome to zakupnina nije odredena u paualnom iznosu, nego prema veliini uroda. Posijedica zainteresiranosti vlasnika zemije za to vei urod je npr. i to da su u Zadarskom statutu, slino kao i u takorei svim ostalim statutima, podrobno opisane obveze zakupnika kada i kako treba obradivati vinograd, pa je vlasnik zemije kao jai dobio time i javnopravnu zatitu. Kupac je obvezan zadrati "zakupca" u posjedu i iskoritavanju njegova vinograda zato to je zakupac ujedno i vlasnik vinograda. Stvarnopravni znaaj zakupeva prava na vinogradu onemoguuje primjenu rimskopravnog naela emptio tollit locatum. Prodavatelj moe samo prodati svoju zemlju i ustupiti kupcu svoje pravo na zakupninu. 7 Dakle, ne vai naelo superficies solo cedit. I daljnje nabrajanje ima svrhu osigurati puno pravo nad svim raslinama i ostalim to se nalazi na kupljenom posjedu. Notarpoznaje rimsko pravo. On navodi vlasnitvo, dranje i posjed. Ipak, to je djelomice vrlo povrno poznavanje, a djelomice je samo priznavanje terminologije, a ne i sadraja pojedinih pravnih instituta klasinog i Justinijanovog rimskog prava. Srednjovjekovno se pravo ak i u opem pravu (ius commune), koje je izraslo na temeljima rimskog prava, duboko i bitno razlikovalo od rimskog prava. 9 Servitutes ovdje ne oznaava rimskopravne slunosti jer za njih nije bilo mjesta u srednjovjekovnom poimanju vlasnitva kao skupa ovlatenja. Ovdje se pod slunostima misli 171 na eventualna prava vlasnika prema susjedima, utvrdena javnopravnim odredbama.
.

5.

dna, s time da reeni prodavatelj daje i doputa u svoje ime i ime svojih nasljednika i sljednika tim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima sva svoja prava i sve 10 tube i udjele, stvarne i osobne, analogne (utilles) i izravne (directas), preutne i izriite, kao i mikstne, koje i kakve reeni prodavatelj ima ili smatra da ima, koje bi mogao i moe (imati) u tom cijelom posjedu prema bilo kojoj osobi ovoga svijeta. Usto reeni prodavatelj postavlja naprijed navedene kupce i njihove nasljednike i sljednike 11 za zastupnike kao u vlastitoj stvari (procuratures ut in rem suam) i stavlja ih (ponens eos) u itav taj posjed umjesto sebe (in locum suum), a usto daje i doputa reeni prodavatelj tim kupcima dozvolu i doputenje da vlastitom ovlau (sua auctoritate) uu i preuzmu dranje i tjelesno posjedovanje (apprehendi tenutam et corporalem 12 possessionem) itava posjeda; prodavatelj utvruje da posjeduje (se possidere constituit) iz zamolbe (precario nomine) za reene kupce, sve dok reeni kupci preuzmu 13 dranje i tjelesno posjedovanje eijelog posjeda. Taj cijeli posjed sa svojim pravima i pripadcima obeao je reeni prodavatelj za sebe i svoje nasljednike i sljednike uvijek tititi, braniti i jamiti (excalumpniare, deffendere et guarentare) reenim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima protiv svake osobe ovoga svijeta pravnim 14 postupkom (de jure), uz kaznu etvrtine (sub pena quarti), koja bila isplaena ili ne,

10 11

Prazno verbalistino isticanje davno zastarjele razlike izmeu actiones utiles i directae.

Ovlatenje kupcu da ostvari sva svoja prava iz prodaje odmah nakon sklopljenog obveznopravnog ugovora prodaje i prije izvrenja tradicije. Prodavatelj ovlauje kupca da ue u posjed kupljene nekretnine. Time se izbjegava muni i skupi "zavod", obilazak kupljene nekretnine sa svjedocima, poznat i rimskom i hrvatskom pravu. Ima Ii to preuzimanje posjeda znaenje stjecan vlasnitva tradicijom? Tako bi trebalo biti jer su se za tradiciju stekli svi preduvjeti: suglasnost i odobrenje prethodnog vlasnika i preuzimanje posjeda od novog vlasnika. Tako bi se klauzula mogla tumaiti kao suglasnost prodavatelja da kupac na osnovi naslova (titulus) ugovora o prodaji stekne tjelesnom predajom, stvarnom tradicijom, vlasnitvo kupljene stvari. Ali kakav smisao ima takva tradicija uz posesorni konstitut idue klauzule? 13 Posesornim konstitutom priznaje prodavatelj da je on u posjedu samo na prekarni nain u ime kupca. Pravna konstrukcija koju je notar postavio u ovom ugovoru mogla bi se odrati na snazi tako da se pretpostavi daje notar shvaao pojam posjeda, possessio, kao pravo koje pripada kupcu ve od trenutka sklapanja ugovora o prodaji i kao pravo koje ujedno prekarno pripada prodavatelju do stvarnog preuzimanja posjeda od kupca. Kako obojica imaju pravo posjeda, to e se obojica moi braniti protiv treega, koji bi pokuao istjerati prodavatelja iz njegova posjeda. Rimsko pravo poznavalo je i pravo prekarista na zatitu posjeda, i istodobni posjed dvojice posjednika (npr. civilnopravni posjed zalonog dunika i interdiktalni posjed zalonog vjerovnika). Pa ipak, ne moemo se oteti dojmu daje notar gomilao klauzule bez veeg razumijevanja i da mu je ak takva "erudicija" podizala ugled kod ugovornih strana.
14 12.

Jamstvo za evikciju.

172

taj ugovor uvijek zadrava valjanost i snagu, i to s naknadom svih teta, kamata i paminih i izvanparninih trokova te s obvezivanjem svih svojih sadanjih i buduih dobara - i to za cijenu i u ime eijene 150 zlatnih florina, raunajui svaki florin s 3 libre i 12 malih soldina; ate novice i cijenu reeni prodavatelj zajamio je da je zadovoljan i priznao je da je u ruke dobio i primio te je ustvrdio da ih ima kao svoje od 16 reenih kupaca; reeni prodavatelj odustaje u vezi s time dobrovoljno i sporazumno od prigovora i dokaza da reenih 450 (!) zlatnih florina nije dobio, imao i primio i da mu nisu u ruke izbrojeni od reenih kupaca za taj posao u vrijeme toga ugovora i od bilo koje nade budue isplate i predaje kao i od svakog drugog svog prava i pravnog 17 lijeka. Da bi sve naprijed reeno u cjelini i u pojedinostima bilo to bolje prihvaeno i potovano dobrovoljno i sporazumno, reeni prodavatelj obvezao je sebe i svoje nasljednike i sljednike i sva svoja sadanja i budua dobra pri reenim kupcima i njihovim nasljednicima i sljednicima s time da ga se moe tuiti osobno i stvarno, jednom i vie puta, do punog i odgovarajueg zadovoljenja svega naprijed reena u 18 19 Zadru i svagdje po svim mjestima i zemljama i u svako vrijeme. Uinjeno u Zadru, pri opinskoj plateji u duanu reena Mihovila, suknara, u nazonosti Matije, trgovca, pokojnog Netremaka i Draka, trgovca, pokojnog Vlatka, obojice stanovnika (habitatoribus) Zadra, svjedocima pozvanim i zamoljenim, i drugima. Ja Martin de Ginanis, sudac-egzaminator, postavio sam ruku. (Znak notara) Ja Petar, zvan Perenganus, pokojnog gospodina Azona de Lemicelisa de Padua, prisegnuti notar carskom ovlau i zadarske opine, bio sam pri svemu tome nazoan te zamoljen napisao sam u dobroj vjeri naprijed reeno.

15

Pravno znaenje isprave u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama nije posvejasno. Prema Zadarskom statutu, knj. III., gl. 24, valjanost prodaje nekretnine
15 16

Izbjegava se time mogunost da se ugovorna kazna shvati kao neka vrsta odustatnine.

Ugovor o prodaji sadri najee i klauzulu o plaenoj cijeni. To je dakako vrlo korisno. Medutim, to je ujedno i ostatak ranijeg shvaanja da je prodaja perfektna tek ako je cijena plaena. 17 Izbjegava se tzv. exceptio non numerataepecuniae. Time to je utvrdio kupevo generalno zalono pravo na svu sadanju i buduu imovinu prodavatelja i njegovih nasljednika i sljednika (?!) notar je bez dvojbe pretjerao u osiguranju kupca jer je time svako budue otudenje bilo koje stvari prodavatelja, njegovih nasljednika i sljednika uvjetovano valjanou toga ugovora. Time bi se stvorila velika pravna nesigurnost ak i za pravne poslove koje e kasnije formulirati isti notar, koji se odnose na budua otuenja prodavatelja. To oito nisu htjeli ni notar ni ugovorne stranke. Dodue, institut dosjelosti pomoi e stjecatelju, a istina je i to da je u praksi savjesnost prodavatelja ipak bila temelj normalnog poslovanja, rada i ivota, ali - to je klauzula bila zamiljena upravo za te iznimne sluajeve. 19 Poinje eshatokol sa zemljopisnim datumom (data topica), navodenjem svjedoka, ovjerom suca-egzaminatora te notarskom formulom. 173
.

18.

iznad 10 libara ovisi o ispostavijanju notarske isprave (publicum instrumentum). Za takve prodaje bez notarske isprave kae se na istom mjestu da su nevaljane (nullius sit valoris). Odatle bi slijedilo da notarska isprava u tim poslovima ima dispozitivno znaenje i da je njezino ispostavljanje obvezna zakonska forma takvih poslova. Prije uvoenja obveznosti notarske isprave u zadarsko pravo za prijenos vlasnitva bilo je dovoljno predati kupljenu stvar kupcu ili platiti cijenu (v. npr. CD, III., 144, br. 127 od 27. travnja 1217.). U drugim je gradovima pravna situaeija prilino zamrena: negdje isprava ima samo dokaznu snagu premdaje za vanije poslove bila obvezna (npr. Trogirski statut, knj. I., gl. 47), drugdje ona uope nije obavezna (npr. Creski statut, 28). L. M.

174

55. PRESUDE NA SMANJENJE "OVJENOSTI"

(a: MCZ, V., 216; b: ib., 331)
ZAGREB. SLAVONIJA (humanitatis aestimatio)

a) 1384., 19. sijenja b) 1390., 5. srpnja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) VI., XXV., i VII., X.; V. MAURANI, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb, 1908.-1922., s. v. humanitas; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998. cit. (28.)

a) Takoer, budui da je Ivan, zvani Perdis, zbog svojih ekscesa u kojimaje esto i javno otkrivan (in quibusdam suis excessibus quam sepius manifeste est repertus), to odluujemo i doputamo da njegova ovjenost ne vrijedi vie od 12 denara (ideo decrevimus et commisimus, quod sua humanitas nun quam plus valeat quam duodecim denarios). b) Takoer, budui da je Endre Sib u te svoje ekscese i takoder i zle rijei protiv suca Ivana i njegovih jurata te itave opine upadao, to na naem generalnom vijeu odluujemo da ovjenost reenog Endre Siba vrijedi nita vie nego 12 denara (quod humanitas prefati Endree Sib nihil plus nisi de duodecim denariis valeat); takoer je utvreno da reeni Endre Sib niti oruje (moe nositi), niti za bilo koga moe svjedoiti ili dati prisegu (nec arma, nec penes aliquem hominem testimonium seujuramentum facere possit).

"ovjenost, po tom vriednost ovjeka, potenje, ast" (Maurani, str. 419). U nekim izvorima, kako pokazuje Maurani, "humanitas" ima jednako znaenje kao i "homagij", a u drugima znai isto to i capitis aestimatio ("...0 zapadnim latinskim izvorima wera, wergeldum, widrigeldum, ... capitis redemptio ... kadto i talio i mn. dr., dakle naoj sveslovj. vrada, vraba..."). Tkali govori o "ucjeni kriveve osobe, obino s 12 denara" (MCZ, VII., str. X). U svakom sluaju, temeljem raspoloivih izvora teko je utvrditi precizan sadraj i sve aspekte redukcije delinkventove pravne sposobnosti. `Kilo je sluajeva", pie Tkali (MCZ, VI., str. XXV), "da ... bi se nekom tatu oprostila smrtna kazna, ali bi ga se ipak proglasilo ovjekom bez ikakvog ljudskog prava ... te mu se ucijenio ivot po obiaju na dvanaest denara ...". Rije je, 175

najvjerojatnije, o delinkventu kojem izreena kazna nije izvrena, to je neke vrste "uvjetno" osuden. Osim gubitka politikih prava, dotinog je, kako se iz navedenog izvora vidi, stizala i "najsramotnija" kazna - zabrana noenja oruja, a njegova pravna i djelatna sposobnost, uzimanjem mogunosti da bude svjedokom ili daje prisegu, bila je bitno ograniena. M.A.

176

55a. IZ KATERNA ZAGREBAKOG GRADECA

(MCZ, IX., 1903., 3 i 133)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (posjedovne katerne)

a) 1384. b) 1427., 27. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) IX., I-XXXIII; M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Raspolaganje nekretninama poslovima inter vivos (zagrebaki Gradec, 14. i 15. stoljee), ZPFZ, 35., 1985., 409-418; ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebakog Gradeca 14. i 15. stoljea, ZPFZ, 36., 1986., 607-617; ISTA, Zagreb, 1986., cit. (28.); ISTA, Das Grundpfandrecht in der Praxis des Zagraber Gradec vom Ende des 14. bis zum Ausgang des 15. Jahrhunderts, Ius commune XVIII, Frankfurt am Main, 1991., Sonderdruck 1-15; ISTA, 1998., cit. (28.); L. MARGETI, 0 katernama zagrebakog Gradeca, ZPZF, 42., 1992., 123-139.

a) Item Martinus flius Petri emit unum fundum a Mathe filio Petri (Nadalje, Martin, Petrov sin, kupio je zemljite od Matije, Petrova sina). b) Item Thomas sutor filius Gregorii, concivis poster, quemdam fundum suum vacuum et hedificiis destitutum in vico Lutifigulorum (...) unam quartam et octavam curie in se continentem cum suis pertinenciis ex consensu vicinorum (...) Paulo f lio Blasiijam nostro concivi ac per eum suis heredibus pro octopensis denariorum vendidit perpetuo possidendam. (Nadalje, Toma postolar, Grgurov sin, na sugradanin, prodao je za osam penza dinara uz trajno pravo posjeda neko svoje prazno zemljite, na kojem nema zgrada, u Lonarskom naseiju (...), koje obuhvaa jednu etvrtinu i jednu osminu jedne kurije s njegovim pripadcima, uz suglasnost susjeda Pavlu, Blaevu sinu, ve (prije) naem sugradaninu i preko njega njegovim potomcima).

Tkali je objavio tri "knjige o gradskih i graanskih posjedih iii, kako bi se danas kazalo, gradsku gruntovnicu". Teje knjige Tkali nazvao i "libri fassionum " odnosno "librifunduales". I sudski zapisnici i biljeke o posjedima upisivani su u biljenice, koje se nazivalo (u jednini) "katerna" iii "katernum". Golemaje vanost materijala to gaje Tkali sabrao, i to ne samo za pravnu nego i za politiku, ekonomsku itd. povijest. 177

Nai povjesnici i ekonomisti ve se odavno s uspjehom bave analizama na osnovi podataka iz katerna, kojima se uvelike unaprijedilo Tkalieve rezultate. Od novijih autora spomenimo samo N. Klai (N. KLAI, Iz topografije zagrebakoga Gradeca, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, I., 1951.; ISTA, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982.), L. Dobroni (L. DOBRONI, Prilog za poznavanje najstarijih posjeda zagrebakog Gradeca, Zbornik klasine gimnazije, 1957.), I. Kampua (I. KAMPU, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XVI stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta Zagreba, Odsjek za povijest, 5., 1963., 5-26), K.-D. Grothusena (K.D. GROTHUSEN, Enstehung and Gesehichte Zagrebs bis zum Ausgang des 14. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1967.) i S. Krivoia (S. KRIVOI, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, 19, Zagreb, 1981.). Meutim, pravni povjesnici nisu katernama dosad posvetili ni izdaleka onu panju koju one zasluuju. Tek je u najnovije vrijeme zagrebakim katernama posveena vea pozornost ((APOSTOLOVA MARAVELSKI, cit. radovi iz 1985., 1986. i 1991. i 1998.). Tkali je smatrao da su to katerne "gradska gruntovnica"(MCZ, IX., str. 1. Isto i N. KLAI, 242). On tvrdi da je "gradsko poglavarstvo" imalo "pravo nadzora i vlasti nad nekretninama" pa da se zbog toga "svaka i najmanja posjedovna promjena, bilo prodaja, zamjena ili darovanje, morala prijaviti gradskom magistrate" koji je tek nakon temeljita ispitivanja izdavao novom vlasniku "gruntovu izpravu" provienu gradskim peatom, koji joj je davao pravnu vjerodostojnost (MCZ, IX., str. II). Gruntovniea je osnovana 1384., i to zbog toga to se pronalo tri krivotvorena gradska peata. Zato je odreeno da se "za dvie godine dosadanje posjedovne izprave dade upisati u gradsku knjigu (gruntovnicu)" i da se na njih stavi novi gradski peat. Ona pak isprava koja "za dvie godine ne bude imala ovoga novoga peata ni u gruntovnu knjigu unesena, gubi vriednost" (MCZ, IX., str. III).
(...)

Je li doista rije o gruntovnici, tj. o takvoj gradskoj knjizi koja ima javnu vjeru tako da upisi u nju daju u naelu neoboriv dokaz o vlasnitvu ili drugom stvarnom pravu na odreenoj nekretnini? Katerne koje Tkali naziva gradskom gruntovnicom vodile su se od 1384. do 1526. Meutim, ve povran pogled na njih pokazuje da treba razlikovati razdoblje od 1384. do 1426. od razdoblja od 1426. do 1526. U prvom razdoblju (1384.-1426.) upisi to se odnose na nekretnine toliko su turi da ne mogu biti vjerodostojnim dokazom za stranku koja bi se na njih htjela pozvati. (Vidi tekst pod a). Iz navedenog upisa saznajemo samo to da je u neutvreno vrijeme neki Martin kupio neko zemljite od Matije. Iz upisa se ne vidi gdje se to zemljite nalazi i koje su mu mee, nije navedena eijena nije li prodavatelj primio novac, ne vidi se je li obavljeno uvoenje u posjed, a niti temelj vlasnitva prodavatelja. Oito je da e u sluaju spora stranke morati dokazivati sve relevantne injenice drugim dokaznim sredstvima, osobito ispravom o kupoprodaji, svjedocima itd. U razdoblju od 1427. do 1526. upisi u posjedovne katerne imaju posve drukiji sadraj. Takvi upisi, vrlo esto i mnogo opirniji, npr. s podrobnijim opisom meda, nalaze 178

se u posjedovnim katernama u razmjerno velikom broju do priblino 1473. god., ali s oitom tendencijom opadanja broja upisa. Nakon 1473. dolazi do naglijeg pada broja upisa. Apostolova Maravelski ispravno primjeuje da je oito kako se praksa obveznog upisivanja poslova nekretninama poela sve vie zapostavljati i kako se posjedovne katerne postupno pretvaraju u knjige u kojima se u prvom redu registriraju privatnopravni poslovi same opine [APOSTOLOVA MARAVELSKI, cit. (28.) 66]. Dakle, upisi u posjedovne katerne u drugom razdoblju u svom opsenijem obliku obavljali su se razmjerno savjesno manje od polovice stoljea, pa ve to izaziva sumnju da su posjedovne katerne imale u Gradecu karakter gruntovnice kroz tako razmjerno kratko vrijeme - i ni prije ni poslije toga. Usto, ni u jednom se sporu stranke ne pozivaju na upis u posjedovne katerne, nego iskljuivo na isprave i svjedoke. Nadalje, vrlo esto se deavalo da je stranka izgubila ispravu i obratila bi se sudu s molbom da joj se izda nova. Sudje u takvim sluajevima odredio trostruko slubeno javno oglaavanje kojim se pozivalo sve zainteresirane da istaknu svoje eventualne prigovore pa se nakon toga izdavala nova isprava gradskog magistrata (litera nostra nova privilegialis) (MCZ, VI., 218, 14.II.1435.). Znaajno je da se nikada ni jedna stranka ne poziva na upis izgubljene isprave u posjedovnu katernu, a niti to ini gradski magistrat ex offo. Ipak, usp. i miljenje Apostolove Maravelski, na i. mj. Ako tome dodamo da se upis u posjedovne katerne u pravilu obavljao koncem sijenja i poetkom veljae neposredno prije izbora novog suca, moe se bez daljnjega zakljuiti da je taj upis i u drugom razdoblju (1427.-1526.) imao puki znaaj upisa u urudbeni zapisnik, dodue mnogo podrobnijeg nego u ranijem razdoblju. Nadalje, valja upozoriti na jo jednu po naem miljenju odluujuu okolnost. Naime, za XV. stoljee sauvano je 12 isprava koje su izdale gradske vlasti Gradeca. Meutim, od tih 12 isprava samo je 5 upisano u posjedovnim katernama, a 7 nije, dakle preko polovice! Iz toga se moe zakljuiti da oko polovica svih poslova koji su se odnosili na nekretnine nije uope upisana u posjedovne katerne. Upis su oito traili samo oni koji su imali odredeni neposredni interes za to. Deavalo se da se pravni posao upisivao mnogo kasnije. Tako se npr. tek 31. sijenja 1450. (MCZ, X., 119-120) upisuje u posjedovnu katernu da su etvorica postolara kupili 1446. god. od nekog Urbana kuu za 26 zlatnih florena, koje su tom prigodom u cijelosti isplatili. Dakle, tek nakon etiri godine oni dobivaju od gradskog magistrata ispravu i potvrdu trajnog posjeda (confirmavimus perpetuo possidendam) [Vidi i MCZ, VI, 128 (1430.); X., 125 (1451.)]. Ukratko, stranke su sastavljale isprave i upisivale ih u katerne u onim sluajevima u kojima im se to inilo korisnim, npr. ako je novi vlasnik elio nekretninu prodati nepovjerljivom kupcu. Kako je dolazilo do ispostavljanja isprave i upisa u katerne? Po Tkaliu je "sve gruntovne izprave" sudac "iz pojedinih biljeaka dao unositi u glavnu gradsku gruntovnicu istom u zadnje dane svoga sudevanja, da ih moe za svakogodinje obnove gradskoga magistrata (na Blaevo, 3. februara) predati novom izabranom sudcu i poglavarstvu" ((MCZ, IV., str. IV). Tkali to napominje u svezi s novim nainom upisivanja podataka u katerne poevi od 1427. god. Ali, nesumnjivo je tako bilo i 179

poevi od 1384. god., jer upisi za to godinu poinju s 28. sijenja. Nain upisivanja, to ga pretpostavlja Tkali, ini nam se malo vjerojatan, pogotovu poevi od 1427. godine. Od to godine upisi su tako opirni da je upravo nemogue pretpostaviti kako bi se prigodom sastavljanja isprave najprije pripremio opsean izvadak i ekao konac sijenja da bi ga se prepisalo. Apostolova Maravelski tono je uoila da "su poslovi zakljuivani tijekom godine, a upis vren samo poetkom godine", tako da su "do tog trenutka stranke uglavnom i izvrile svoje obaveze" (APOSTOLOVA MARAVELSKI, na i. mj.), pa je pretpostavila da su razna posjedovna prava "ubiljeena u katemama s manjim iii veim pojedinostima, na kojima su stranke inzistirale, a nakon upisa izdavane su im literae civitatis confirmatoriae (...) o steenom pravu" (n. dj., 68). To bi bio svakako prihvatljiviji nain upisivanja u katerne i izdavanja isprava. Za takav nain rada govori i sauvana isprava od 25. veljae 1428. (MCZ, II., 63) koja se nalazi upisana u odgovarajuoj posjedovnoj katerni pod datumom 30. sijenja 1428. Pa ipak, i nain upisivanja i izdavanja isprava to ga predlae Apostolova Maravelski ini se teko izvedivim, pogotovu u onim danima u kojima se pojavljivao velik broj stranaka. Tako se npr. 27. sijenja 1427. upisalo 35 raznih ugovora, od kojih su neki vrlo opseni. Pri tome bi dakako najvei dio vremena bio utroen na to da stranke tono navedu kakav upis ele, a to je pri kompliciranijem injeninom stanju moralo oduzeti mnogo vremena. Uostalom, isprava koju Tkali datira s 25. veljae 1428. sauvana je u izvorniku i u njoj ne pie "25.I1.1428.", nego "datum infesto conversionis beati Pauli apostoli" - a to je 25. sijenja. Dakle, ipak se najprije sastavljala isprava, a nakon toga obavljao upis. Da je to ispravan redoslijed, vidi se i po ostalim sauvanim izvornim ispravama i odgovarajuim upisima u posjedovne kateme: Isprava Upis u katerne MCZ, II., 194: 21.IX.1443. = MCZ, X., 35: 28.I.1444. MCZ, II., 257: 26.XI.1457. = MCZ, X., 180: 1.1I.1458. MCZ, II., 273: 14.IV.1459. = MCZ, X., 197: 31.1.1460. MCZ, II., 359: 22.I.1473. = MCZ, XI., 11: 31.1.1473. Stranke su dakle sastavljale isprave tijekom cijele godine - ali upis u posjedovnu katernu obavljao se tek poetkom idue godine. Razlog takvom na prvi pogled neobinom nainu upisivanja u katerne treba traiti u elji da se gradski peat sauva od zloporaba, o kojima je sauvano dosta vijesti. Iz svega upravo reenog slijedi da je postupak oko izdavanja isprava i upisa u posjedovne katerne tekao ovako: stranke su dolazile pred notara onda kada su se sporazumjele o otuivanju nekretnine, dakle bilo kada tijekom cijele godine. Sastavljene isprave ostajale su u pohrani kod gradskog notara, pa su zainteresirane stranke dolazile po njih tek pri kraju sueva mandata, tj. koncem sijenja iii poetkom veljae. Tek tada se na isprave stavljao peat i uruivalo ih se strankama. L. M. 180

55b. NASLJEDNA PRAVA ENE

(a: MCZ, VI., 65; b: MCZ, IX., 181; c: MCZ, VI., 133; d: MCZ, VI., 156)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA ( nasljedno pravo; pravo udovice; imovinsko pravni poloaj ene; paterna paternis)
LITERATURA : A. PERTILE, Storia del diritto italiano, IV., Torino, 1893.; U. INCHIOSTRI , II comune e gli statuti di Arbe fino al secolo XIV, ASD, XI., 1931.; L. MARGETI, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara, ZPFZ, XXII., 1972., 339-366 ; ISTI, Porijeklo naela paterna paternis - materna maternis u srednjovjekovnim pravnim sustavima na jadranskoj obali, ZPFZ, XXXIII., 1983.; 131-140; . BUJUKLI, Odredbe o porodici i nasljeivanju u srednjovjekovnom Budvanskom statutu, ZPFR, 3., 1982.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, Zagreb, 1998., cit. (28.).

a) 1419., 28. travnja. b) 1429., 2. svibnja c) 1431., 23. sijenja d) 1432., 28. oujka

a) Takoder vijenici su odredili da kako Bla Dvin za svoje zemlje, vinograd(e), vrt (...) nije ostavio oporuku, prema obiajima grada njegovoj se eni i majci (ad uxorem et matrem suas) dodjeljuju (...). b) Takoer (...) Petar zvan Maksa, sin Petra (...) Safara s jedne strane to s druge (...) Agneza, (...) ki pokojnog Klementa Pravdia, (...) udova (...) Andreje, neko suca, (...) sina Petra Safara, starijeg brata po ocu i majci Petra Makse (...) izjavljuju da je Agnezi, Andrijinoj supruzi bez djece, Petar Maksa na ime miraza i miraznih dobara ( racione dotis at rerum paraphernalium ) prema davnim obiajima grada ( iuxta ipsius civitatis antiquam consuetudinem ) sve dao, isplatio i namirio (...) pa se sve druge meusobne parnice (...) trabine (...) i prizive [ceterisque omnibus aliis (...) litibus (..) questionibus (...) instanciis (...)] ubudue i zauvijek i za nasljednike i njihove nasljednike smatraju vrsto i zauvijek (Jirmiter et in evum ) rijeenima. c) (...) kako je po obiajima i slobodtinama grada od davnine priznato, mu intestatno nasljeuje enu, a ena (...) mua (quia consuetudine et libertate civitatis ab antiquam approbata, ut marito intestato decedenti uxor marito, et uxore intestati decedente maritus adinvenitur hexes). 181

d) Pokojnoj Luciji, (...) udovici Johanesa suea, sina Petra, sada supruzi Mihajla iz Bojakovine, (...) Johanes sudac sve je svoje posjede (...) ostavio da njima doivotno upravlja i koristi ih (universas suas possessiones (...) domine Lucie usque ad vitam gubernare, et de eisdem uti et frui) a nakon njezine smrti da ih se proda i utroi za duu suca Johanesa, njegovih roditelja i predaka [postmortem (...)per animabus Johanis judicis et parentum ac predecessorum suorum vendi et expendi legavisset] - na osnovi ega vijenik Stjepan, sin Cecilije, keri Petra, sestre Johanesa suca te Petar, takoer sin reene Cecilije, istiu kao najblii roaci suca Johanesa pred sudom svoje zahtjeve (pa) mi, ejelokupna opina jednoglasno i slono (unanimi et concordi voluntate) spomenute posjede (...) Stjepanu i Petru i njihovim nasljednicima dodjeljujemo tako (...) da oni za duu Johanesa suca i njegovih roditelja i predaka izdaju koliko je nuno i oportuno te da su duni vjerno i savjesno drati mise i komemoracije (...)

Paralela s Justinijanovim pravom je viestruko zanimljiva. Tamo je ena ostavitelja, kojije umro bez oporuke i descendenata, imala pravo samo na povrat miraza i paraferne, dok su imovinu mua nasljeivali njegovi ascendenti i kolaterali. Iznimka je uinjena u korist tzv. siromane udovice (vidua inops, mulier indotata), kojoj pripada pravo plodouivanja treine ostaviteljeve imovine, koju nasljeuju ostaviteljevi (i njezini) descendenti. Nije li bilo potomaka u braku s ostaviteljem, udovica bez miraza nasljeivala je etvrtinu ostaviteljeve imovine. Po Justinijanovim inovacijama nunog nasljeivanja, ako nije bilo descendenata, status nunog nasljednika imao je tek eventualno preivjeli ascendent ("smetnje" legis Voconiae odavno su uklonjene a ogranienja se, uostalom, nisu odnosila na ostaviteljevu suprugu), pa je praktiki bio iroko otvoren put ostaviteljevim oporunim raspolaganjima u korist ene i kada u braku nije bilo potomaka. To nije bilo sluaj s pravom srednjovjekovnih zajednica, u kojima je oporuitelj imao skuenu slobodu, svedenu uglavnom - kada su nekretnine bile u pitanju - na isto tako strogo kontrolirane legate pro anima. Jaki, ne samo privatnopravni, efekti prava vlasnitva nad nekretninom, morali su dovesti do izgradnje naela po kojem brak, samo po sebi, nije smio biti osnovom stjecanja ili nepovratnog gubitka nekretnina i koje odgovara gospodarskim ("zemlja je jedino pravo bogatstvo") i moralnim postulatima srednjovjekovnih zajednica. ena koja u braku s ostaviteljem nije imala potomaka morala se zadovoljiti s povratom miraznih dobara, a ostaviteljeve nekretnine vraale su se njegovoj porodici, odnosno nasljeivali su ih njegovi kolaterali. Takvo naelo moglo je, medutim, "preivjeti" samo u zatvorenim zajednicama, bez znaajnijeg utjecaja trita u kojima je testamentarna sloboda, kada su nekretnine bile u pitanju, bila vie teoretska nego realna mogunost. U gradskim sredinama s razvijenim tritem, poput onog zagrebakog Gradeca od sredine 14. i tijekom 15. stoljea, nekretnine su roba na tritu kao i 182

svaka druga te predmetom najrazliitijih pravnih transakcija, pa je i ovo naelo, kao i sve drugo to je stajalo na putu proirenju ostaviteljeve oporune slobode i poslovima mortis causa - moralo biti postupno eliminirano. Stoga su i kazusi, zabiljeeni u gradekim katernama, u kojima je ena iskljuena iz reda muevljevih nasljednika ako u braku nije bilo potomaka - rijetki i sa znaajem iznimaka u morn suprotnih rjeenja (vidi vrelo citirano pod b ). Uzajamna testamentarna disponiranja suprunika toliko su uobiajena da se s vremenom u obiajnom pravu ustalilo pravilo da je ena, s descendentima ili bez njih, neprikosnovena mueva prima heres, utoliko prije to je ona u velikom postotku bila ukljuena u poslove trita i sama privreivala (vidi vrelo eitirano pod e). Vie-manje klasina varijanta primjene ovog naela (vidi vrelo citirano pod b) rezultat je stjecaja dviju okolnosti - injenice da je udovica potjecala iz ugledne i bogate porodice, pa povratom samo miraza njezina egzistencija nije vjerojatno bila ugroena, te injenicom da je njezin into tako ugledan i bogat mu, neko gradski sudac, nije oporuno raspolagao u njezinu korist, to teoretski moe biti i puki stjecaj okolnosti. U svakom sluaju, udovica se, po rjeenju suda, morala in evum zadovoljiti povratom miraza te su se i ona i njezini nasljednici morali uzdrati od bilo kakvih daljnjih zahtjeva. Zanimljivo je da se u tekstu takva odluka opetovano argumentira pozivanjem na "davne obiaje" grada, kao to se opetovano naglaava i definitivnost rjeenja - to upuuje prije na svu izninmost takvog razvoja dogadaja nego na "funkcionirajue" pravilo obiajnog prava. Prema vrelu navedenom pod d), ostavitelj oporuno disponira u korist ene plodouivanje svoje ostavine, s time da se njegova imovina nakon njezine smrti proda, a utrak utroi za-due ostavitelja i njegovih predaka. Ali, kako se njegova udovica kasnije preudala, gradeka opina dodjeljuje ejelokupnu imovinu ostavitelja njegovim neacima, da oni utroe za due ostavitelja i njegovih predaka onoliko koliko je razun-mo. Ovime nije dokazano naelo paterna paternis u pravnom sustavu Gradeca, ali nije ni iskljueno. M. A.

183

55c. IZDVOJENOST IMOVINKIH MASA U OBITELJI

(a: MCZ, IX., 32; b: MCZ, IX., 61; c: MCZ, IX, 79; d: MCZ UX., 112; e: MCZ, IX, 121; f: MCZ, X., 13; g: MCZ, X., 53; h: MCZ, X., 267) SLAVONIJA. ZAGREBAKI GRADEC (poslovi nekretninama inter vivos; imovinskopravni poloaj lanova obitelji) a)1387. b)1392. c)1395. d)1400. e)1401. f)1442. g)1468.

LITERATURA: APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Takoer Mihael i Leonard, sinovi pokojnog Sebastijana te njihova gospoa majka (...) sve stvari, dobra i posjede (universas res eorum et bona ac possessiones) podijelili su izmeu sebe na tri djela (inter se inter tres partes diviserunt). b) Takoder Egidije, sin Mikule, i Margareta, supruga njegova, prodali su (...) svoj vinograd krojau Gregoru. c) Gregorije Angeli (...) darovao je grunt sa zidanicom i celarijem (...) Petru, svom sinu, i djeci reenog Petra (Petro filio suo et dicti Petri pueris). d) Gospoa Ana prodala je svoj grunt uz suglasnost sina Petra (cum voluntate filii sui Petri). e) Gospodin Ivan Glagolia prodao je svoj grunt (...) te palau (...) takoer vinograd svom sinu Petru za dvije stotine zlatnih forinti (Petro filio suo pro ducentis flor auri). f) Takoder Elena , udova pokojnog Benedikta (...) u svoje ime i ime Agnete keri, te Petra, Mateje i Ivana sinova Benedikta, (...) dvije ume (...) Nikoli trgovcu prodala je za est zlatnih forinti. g) Gospoa Skolastika ( ...) zakonita supruga Andreje Latina; (...) sedam je gredica zemlje (septem glebas terre vulgo grede dictas) vijeniku Blau prodala za osam pensa. h) (...) Elena udova A. Opraica, sada zakonita supruga obuara Gala (...) prazni j e grunt, takoder oranicu, prodala Galu, svom suprugu (Gallo viro suo) za jedanaest zlatnih forinti za neke dugove (pro premissis debitis). 184

Oporuno disponiranje nekretninama bilo je "zlatnim" privilegijem skueno i s vie manje teoretskim znaenjem u praksi, kao to su i legati pro anima u nekretninama bili pod strogom kontrolom i uz to nisu mogle biti "izvlaeni" iz jurisdikcije opine ma kome bili adresirani. Sloboda testiranja tijekom 14. i 15. st. osjetno je proirena uglavnom toleriranjem legata pro anima koji nisu bili namijenjeni Crkvi i legata nesrodnicima iz razliitih motiva, ali ograde postavljene Zlatnom bulom ostale su na snazi. Naprotiv, poslovima inter vivos nekretninama nije praktiki nita stajalo na putu. U posjedovnim je katernama, pogotovu koncem 14. i poetkom 15. stoljea, godinje zabiljeeno i po stotinjak poslova kupoprodaja, darovanja, trampi nekretnina a da su kod toga upisi u kojima otuivatelj istupa cum consensu iii in nomine i jo nekog lana obitelji relativno rijetki. Ukratko, nekretnine su tijekom oznaenog razdoblja roba na gradskom tritu kao i svaka druga i pripadaju strogo odvojenim fondovima pojedinih lanova obitelji. Predoeni izbor iz mnotva zabiljeenih transakcija izravno ilustrira postojanje pluraliteta imovinskih masa u gradekoj obitelji. Suprunici zajedniki disponiraju imovinom steenom u braku (vrelo pod b), ali potpuno samostalno raspolau svim poslovima imovinom unesenom u brak (miraz, dobiveno iure hereditario) ili steenom lukrativnim putem. Suprunikova suglasnost nije potrebna ni kao gola formalnost, i premda je vjerojatno ukljuena, ima tek moralni karakter (vrelo pod g). Dapae, svojom izdvojenom imovinom supruzi nerijetko zakljuuju uzajamno poslove. U iznimke prije spada navoenje motiva (kao u vrelu navedenom pod h) - za prodaju nekretnina zakonitom suprugu (viro suo) nalo se potrebnim navesti u upisu da je taj korak uinjen radi namirenja nekih dugova (pro premissis debitis ). U svakom sluaju, ova vrela nedvojbeno i izravno potvruju injenicu potpune imovinskopravne izjednaenosti ene s muem, kao to su, uostalom, i njezina prava u potpunosti u praksi izjednaena s pravima brae. Zajednikom nepodijeljenom imovinom preivjeli roditelj raspolagao je i "u ime" nedoraslog descendenta (vrelo pod f) odnosno uz izriito danu suglasnost doraslog potomka (vrelo pod b). Navedeni sluajevi rijetkost su u mnotvu dioba (vrelo pod a) i darovanja za ivota, koja e, ako ne obuhvaaju itavu imovinu, biti predmetom kolacije pri raspodjeli mortis causa. Premda transakcije izmeu bliskih srodnika nisu ni po emu neuobiajene - uostalom radi se o emancipiranim srodnicima - kazus zabiljeen u katerni iz 1401. g. privlai pozornost svojom osobenou. Kupoprodaja velikog imetka za dvije stotine forinti, u kojoj su prodavatelj i kupac otac i sin, usamljeni je sluaj o kojem su nam informacije o motivima i okonostima na alost uskraene. M.A.

185

56. ZALAGANJE NEKRETNINA

(a: MCZ, IX., 55; MCZ, X., 140) ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1391. b) 1452., 2. veljae

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.), uvodne studije; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA,1998., cit. (28.); ISTA, Nekretnine kao predmet osiguranja u praksi zagrebakog Gradeca 14. i 15. st., ZPFZ, 36., 1986., 607-617.

a) Takoer, Krispus je obvezao Ivanu, sinu Vika, svoj duan do dolazeeg Boia tako da ako taj Krispus isti duan ne eli otkupiti, odmah ga Ivan moe (preuzeti) (...) b) (...) izvritelji posljednjeg testamenta pokojnog mua asnog gospodina Ivana, doktora i kanonika zagrebake crkve, (...) oranicu (...) Barbare zvane, keri Gapara literate, sada zakonite supruge Georgija Kroata, zvanog Jurica, i Gala, sina pokojne Katerine (...), keri istog pokojnog Gapara literate (...) kako isti nasljednici reenog Gapara literate tu zemlju oranicu (...) od spomenutog gospodina doktora Ivana za njegova ivota (...) ni poslije njegove smrti nisu htjeli otkupiti (...), za dvadeset forinti sucu Valentinu, sinu Mihajla Saronia, prodaju u trajan posjed (...)

Vjerovnikovo se pravo ne iscrpljuje u pravu prodaje dunikove nekretnine, nego obuhvaa i alternativu dozvole da se nekretnina "statuira" vjerovniku. Zatim, dunik i njegovi nasljednici imaju pravo, vremenski neogranieno i nezastarivo, da i nakon realizaeije zalonog prava - od vjerovnika, ako mu je nekretnina "statuirana", od kupca ako je prodana to od svih daljnjih stjecatelja - tu nekretninu otkupe, isplativi dugovanu' sumu. Dodjele "inpignoriranih" nekretnina vjerovniku este su u izvorima barem koliko i prodaje auctoritate commissaria treem. Premda se pri dodjeli nekretnika vjerovniku namee analogija s rimskom lex commissoria, slinost je samo prividna. Vjerovnik stjee nekretninu samo privremeno (temporalis concessio), tj. u neku vrstu rezolutivno uvjetovanog vlasnitva. On ima sva vlasnika ovlatenja, ukljuivi i pravo raspolaganja svim poslovima, ali e nekretninu morati odstupiti duniku i ostalim legitimiranim osobama ako i kada mu ovi ponude isplatu dugovane svote. Kako se nekretnina moe otkupiti za istu svotu (pro eadem summa pecuniae - MCZ, X., 265), vjerovnikov je 186

interes, to se kamata tie, zatien pravom da nekretninu iskoritava sve do eventualnog otkupa. Vremenska ogranienja praktiki ne postoje, kako se i vidi iz priloenog izvora. Realizacijom hipoteke zalono se pravo ne gasi, nekretnina ostaje i dalje "inpignoriranom", ali se uloge stranaka izmjenjuju. Vjerovnik odnosno kupac dobiva vlasnitvo koje je optereeno nezastarivim dunikovim pravom otkupa, pa je stoga i "privremeno", premda inpignoracija kao "visee stanje" moe trajati generacijama,. U drugoj "fazi" zalonog prava - nepoznatoj rimskom i modernom pravu - dunikovo se vlasnitvo nad nekretninom pretvara u pravo na otkup. Takva koncepcija tipini je srednjovjekovni model po kojem ustanova zalaganja funkcionira i na slavonskom vlastelinstvu. Ona sadri prednosti za obje stranke - za dunika, koji i nakon to je nekretnina zbog nenamirenja duga dospjela u tree ruke ne gubi sve izglede da ju povrati natrag - i za vjerovnika koji dobiva nekretninu na ime nenamirene glavnice i koju iskoritava na ime kamata sve do eventualnog otkupa. Takva je koncepcija kompromis izmeu interesa obiju stranaka i neposredno odraava prvorazredno znaenje nekretnina u srednjem vijeku - u gradu i izvan njega. M. A.

187

57. MIRAZ, DAROVANJE NEKRETNINE MUU

(a: MCZ, IX., 106; b: MCZ, X., 9) ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA a) 1398. b) 1442,1. velj ae

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA

MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998.; cit. (28.)

a) Takoer, Ivan, sin Jakoba, zvan Bolej, bivi sudac, sve svoje posjede u naem gradu i na naem teritoriju postojee i daruje svojoj supruzi i svojim sinovima i kerima u trajan posjed, tako to (...) njegova supruga ima najprije dobiti 50 zlatnih forinti na ime svog miraza (quod ipsa sua consors debetprimo rehabere quinquaginta fior auri racione sue dotis). b) Takoer, Ursula, zvana Rosa, udova krojaa Emerika, sada zakonita ena poreznika Valentina, sina Ivana, (...) kuu s gruntom i stajama (...). u gradu izmeu kua i grunta Baltazara i Elene, sestre njegove, to Ivana krojaa i djece kanonika Farkaa (...), veliine polovice kurije (...), Valentinu suprugu svome daruje u trajan posjed.

U brak unesena imovina inila je zasebnu imovinsku masu, koja je prigodom dioba za ivota ili raspodjela mortis causa prethodno izdvajana ili je procjenjivana njezina novana vrijednost. Miraz (dos, res paraphernalia) nije u praksi ni redovit ni nezaobilazan - ena je u svojim nasljednim pravima izjednaena sa svojom braom. Sudei po visokim svotama koje se u nekoliko izvora spominju (vidi npr. MCZ, X, 112), miraz se u novcu prakticirao u pravilu u imunim obiteljima. U gradekoj je praksi miraz u velikoj mjeri potisnut ustanovom darovanja nekretnina muu prije ili nakon zakljuenja braka. Takva su darovanja toliko esta u izvorima da ih se moe promatrati kao specifrnost gradekog prava. Ova je ustanova rezultat imovinskih odnosa u braku koji se temelje na principu pluraliteta imovinskih masa, ali je takoer i rezultat specifrnog imovinskog poloaja ene uope (vidi prilog 43). Darovane nekretnine prelazile su naime u vlasnitvo mua, ali ne i dobra donesena u miraz, na kojima je mu imao samo pravo plodouivanja. S darovanim nekretninama mu je mogao dakle po svojoj volj i, bez enine suglasnosti, disponirati svim poslovima za ivota i mortis causa. 188 M.A.

58.
IZ KRKOGA STATUTA NA HRVATSKOM JEZIKU
(MARGETI - STRI, Krki (vrbanski) statut, 129, 144, 149) KRK. KVARNER (otoko vie, zarok, opinska zemlja, vinik, kmetovi, prvokup, poljska teta) 1388., 15. svibnja

LITERATURA: N. KLAI, to su kmetovi Vinodolskog zakona, RFF Z, 4., 1962., 30 i d.; MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.), 162-164.

(33) "Kapitul' od zaroka. (...) vsaki ki e s'prosil (...) od op'ini v reenom' zaroci 1 zeml'e za saen'e, da mozi saditi, a ne mozi vgraditi vee od' tri bravi neteane zeml'e".2 Dopuna Statutu od 18. listopada 1382.: "Budui oto'ko vie na kup' v'Krei, i e pri'1' pred nas' pr'v'ad' Bla' z' Vr'b'nika tuei se za ed'n' vinograd: da mi ga nedadu odkupit', a mene pristoi. I e kunten 'talo to vie i ti po'tovani mui, ki bihu on'di, da mozi otkupiti vsaki, komu pristoi, naiprvo mu'ski rod', a paki en's'ki".3 Dopuna Statutu od 1. rujna 1476.: "Budui gospodin' plovan' i sudac i vi'nici v'si nakup na vratih v' Vrb'nici,
.

'

Brav je mjera za zemlju veliine oko 250 m2. Vidi podrobnije u Z. HERKOV, Mjere Hrvatskog primorja, Rijeka, 1971., 107-110; M: VLAJINAC, Renik naih starih mera, Beograd, 1964., 165-166. 2 0 "opinskoj" zemlji na kvarnerskom pravnom podruju vidi MARGETI, Creske opine, cit. (5.), 22-29; ISTI, Psefizma o osnivanju grke kolonije na otoku Koruli, iva antika, XXI., 1971., 189-204, osobito 200 i d. o nainu prisvajanja opinske zemlje u srednjem vijeku u naim krajevima. 3 Iz teksta se moe zakljuiti da je roako pravo otkupa vailo na Krku i prije 1382. god. Prema Krkom statutu na latinskom jeziku iz poetka XVI. stoljea, knj. I., gl. 75, na Krku je postojalo pravo prvokupa i otkupa koje je pripadalo rodacima, svojti i susjedima. Usp. isti Statut, knj. II., gl. 68

189

uinie vie meju sobu, za pobol'an'e kmet',4 da niedna koze trpela ni ovc'e, ka se naide v' vinogradi, da plaa penu soldini 18 t'r kodu i da se ima prikazati s'led' do 2 dni pred' vi'nikom, da e bila v' vinogradi; a da se ima eti i d'rati do 3 dni. I ako ne 5 odkupi do 3 dni, daju mozi od'rit' i raz'dilit' na 3 deli".6 L. M.

Kmet je osoba koja dri zemlju u vjenom zakupu koji ima stvarnopravna obiljeja. Kmetovo stvarno pravo jaalo je tijekom stoljea prema nekog vrsti ogranienog vlasnitva. Vidi L. MARGETI, Hreljinski urbar iz 1700. godine, VHARP, XXI., 1977., 197-242, osobito 202-204; VHARP, XXII., 1978., 119-161, osobito 126-128.
5 6

Oderati.

0 poljskoj teti u bizantskom pravu vidi L. MARGETI, Zemljoradniki zakon, ZPFR, 3., 1982., 85-122. 190

59. IZ IBENSKOG STATUTA

(Volumen statutorum, legum et reformationum civitatis Sibenici, Venetiis 1608)
IBENIK. DALMACIJA-HRVATSKA (serv, sluga, notarijat, notarska knjiga imbrevijatura, javna isprava, samovlasno nasaivanja vinograda, dosjelost, prvokup, zajam, zastara, zalono pravo, sin u vlasti, emancipacija, neoporuno nasljeivanje rodaka, maloljetnik, djelatna sposobnost osobe u vlasti, dioba ostavine, preferiranje djeteta, oporuka, prava enske djeee na ostavinu)

XIV. stoljee

LITERATURA: U. INCHIOSTRI, Per la storia degli statuti di Sebenico, ASD god. VI., Roma, 1928., 471-483; L. MARGETI, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara, ZPFZ, XXIL, 1972., 339-366.

I. Osobno, obiteljsko i nasljedno pravo

Knjiga II., glava 50. "(...) ako sin u vlasti oca (Jlius in potentate patris) kupi neku 1 stvar, (...) takva kupljena stvar (res empta) (...) pripada (...) ocu". Knjiga II., glava 51. "Ako sin koji ima ili nema ene ivi odvojeno od oca u drugoj 2 kui i eli kupiti neku stvar, (...) neka prvo takav sin trai otputanje iz oinske vlasti

Sin u vlasti stjee sve za oca: ogranienje pravne sposobnosti. Ista odredba u Pakom statutu, knj. II., gl. 22. (Statuta Comunitatis Pagi, Venetiis, 1637.) Za emancipaciju nije dovoljna sama injenica enidbe ili voenja odvojenog kuanstva. Tek 1438. god. (reformacija broj 241 ibenskog statuta) odreeno je da se dijete odmah stjecanjem punoljetnosti oslobaa oinske vlasti. 0 pretpostavkama emancipacije po istarskim i dalmatinskim statutima v. L. MARGETI, Aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta, Jadranski zbornik VIII., 1972., 188-191. Ista odredba u Pakom statutu, knj. II., gl. 23. 191
2

(emancipari), pa ako otac (...) to nee, tada takav sin moe doi pred gospodina kneza i kuriju i traiti emancipaciju, (...) pa se treba sastati savjet 15 mudrih (koji o tome odluuje). Takoer moe otac ili majka emancipirati one koji su pod njihovom vlau (sibi subditos) po svojoj volji pa to god je taj stekao nakon emancipacije, pripada njemu (tj. emancipiranom) (...) ako se o emancipaciji saini javna isprava (publicum instrumentum). Knjiga IL, glava 56. "Odreujemo da su maloljetnici (minores seu minus perfectae aetatis) muke osobe mlae od 16 godina, a enske mlae od 14 godina te odreujemo da se njima zabranjuje upravljanje stvarima i ugovaranje dok ne postanu punoljetni (perfectae aetatis)".3 Knjiga III., glava 38. "Dane bi imovina sinova (...) u vlasti oca (...) pretrpjela tetu (...), zabranjujemo da neki od reenih sinova (...) sklapa ugovore (contrahat) bez odobrenja i suglasnosti oca ili majke (absque licentia et contra ctus patris vel matris)".4 Knjiga IV., glava 5. "Zabranjujemo da neki ibenanin (...) pozajmljuje (possit mutuare pecuniam) uz davanje zaloga ili bez zaloga'(cum pignore vel sine pignore) servu ili ancili ibenana (...) (jer inae mora) odmah vratiti zalog bez vraanja zajma uz kaznu u korist opine od 40 malih soldina. Usto neka vrati novac gospodaru (...)".5 Knjiga IV., glava 38. "Odreujemo da ni jedna osoba podlona neijoj vlasti, gospodstvu, slubi ili obitelji (supposita sive manens sub potestate, dominio, servitio velfamilia alicuius), bez obzira na to je li sluga ili sluavka ili sery odnosno ancila (sive sit serviens vel mercenaria sive servus vel ancilla), (...) ne moe gospodareve stvari prodati, darovati, zamijeniti, obvezati ili na bilo koji nain otuditi bez odobrenja svoga gospodara".6 Knjiga IV, glava 63., rubrika: "Nadalje, dobra treba razdijeliti u roku od 10 godina medu sudionieima, inae se posjednik smatra pravim vlasnikom (possessor pro vero domino habeatur)".' Knjiga IV., glava 64. "(...) otac ili majka mogu (...) dati (...) prije dijela (ante partem) kojem god od sinova ili keri etvrti dio svojih pokretnih i nepokretnih stvari

3 4 5 6 7

Ista odredba u Pakom statutu, knj. II., gl. 27.

Ogranienje djelatne sposobnosti sina u vlasti. Usp. Zadarski statut, knj. II., g1. 94.; Paki statut. knj. III., gl. 27. Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 5.; Paki statut, knj. IV., gl. 4. Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 21.; Paki statut, knj. IV., gl. 28.

Usp. Zadarski statut, knj. III., gl. 60.; Paki statut, knj. IV., gl. 47.

Oit dokaz da je u ibeniku jo na snazi pravni institut obiteljskog vlasnitva koji se u Dalmaciji vrlo ilavo odravao: djeca imaju pravo na obiteljsku imovinu, a otac je u naelu ovlaten raspolagati samo manjim dijelom (u naelu svojim dijelom koji odgovara najee dijelu u visini dijela jednog djeteta), dok je nad preostalim dijelom obiteljske imovine imao samo pravo upravljanja i ovlast rasporedivanja te imovine medu djecom za sluaj smrti radi izbjegavanja eventualnih nesuglasica. Prodor individualistikih shvaanja oituje se u tome to 192

Knjiga V., glava 21. "(...) svatko smije o svojim stvarima uiniti oporuku (...); ako ima zakonite nasijednike (haeredes legitimos) ili njihove potomke (autprohaeredes), neka im ostavi polovicu svojih pokretnih ili nepokretnih stvari (...) jer po pravu (de iure) nitko ne moe iznaslijediti one koji po pravu moraju biti nasljednici, osim ako ne postoji zakoniti razlog".9 Knjiga V., glava 22., rubrika: "sinovi i keri dijele nasljedstvo na jednake dijelove, osim to keri nemaju udio u oevim kuama".10 Knjiga V, glava 29. (Ako neoporuno nasljeuju descendenti ili ascendenti, nisu obvezni odvojiti neto iz nasljedstva za duu umrloga.) "Kada pak nasljeuju braa ili sestre (...), tada treba namijeniti trei dio dobara umrloga za njegovu duu". (0 nainu namjene odluuju osobe koje izaberu knez i kurija.) "Ako pak nasljeuju sinovi brae i sestara (...), takvo nasljeivanje obuhvaa samo polovicu tih dobara (...)"." II. Stvarna i obvezna prava Knjiga III., glava 35. "(...) ibenski notari (...) duni su odmah (...) upisati (...) sva imena svjedoka i ugovornih strana, stvar, cijenu, mee i granice (...) dan, mjesec i godinu (...) i da istoga dana kad ih se zamolilo (eodem die quo rogatusfuerit) upiu sadraj cijele isprave u bil'enicu svojih naerta pravnih poslova (in quaterno suarum abbreviaturarum J J p p (q (...) . Knjiga III., glava 27, rubrika: Notarje duan u rokujednog mjeseea sastaviti ispravu u javnopravnoj formi (instrumenta complere informam publicam). Knjiga IV., glava 44. "(...) svatko moe svoju nekretninu prodati i otuditi, (...) s time da stvar koja se prodaje, ako je bila u suvlasnitvu (de confraternitate), treba biti razdijeljena (...). Od dana uinjene prodaje (...) doputeno je bliem rodaku (propinquis seu proximo), i to ascendentima i descendentima do etvrtog stupnja to brai, sestrama i roacima po mukoj lozi (consanguineis) do treeg stupnja (...), doi pred kuriju (...)
je otac i pri raspodjeli dijela obiteljske imovine koja pripada djeci dobivao postupno sve vea prava. Jedno je od tih prava i mogunost preferiranja jednog djeteta, najprije s desetinom, a po ibenskom statutu ve i s etvrtinom obiteljske imovine. 0 tom podrobnije MARGETIC, Preferiranje, cit. (41.), 215-247. Osebujan kompromis izmedu starijeg prava, po kojem je nakon smrti oca obiteljska imovina morala pripasti djeci, i novijeg prava, nastalog pod utjecajem postglosatorskog oivljavanja rimskog prava. Djeca nemaju pravo na "nuni dio" u smislu Justinijanova prava, ve je njihovo nekadanje puno pravo nasljeivanja ogranieno ovlatenjem oca da raspolae polovicom imovine. Oit je postupni prijelaz od obiteljske na individualnu imovinu. Oinske kue bile su rezervirane za muko potomstvo u ibeniku, Pagu, Brau i Hvaru. 0 tome podrobnije MARGETI, n. dj. u Lit.. Usp. Paki statut, knj. V., gl. 25. Ovo je jedan od razmjerno vrlo rijetkih ostataka bizantskog prava u dalmatinskim pravnim sustavima. Naime, premajednoj noveli cara Konstantina Porfirogeneta, ako tko umre bez oporuke i djece, jedna treina pripada Crkvi, a dvije treine roacima (ili dravi).
12 11 10 9

Usp Zadarski statut knj II gl 89.; Paki statut knj III gl 26

193

u roku tri mjeseca i platiti (...) kupcu cijenu prodane stvari".13 Knjiga III., glava 47. "(...) tko eli prodati kuu, polje ili vinograd iii bilo koju drugu nekretninu (possessionem) ili darovati i1i zamijeniti ili uiniti bilo koje otuivanje, ne moe to uiniti bez javne isprave jer inae (...) takva prodaja (itd.) nije valjana".14 Knjiga III., glava 48. "(...) tko dri ili posjeduje (tenuerit vel possederit) zemlje, vinograde ili kuu iii bilo koju drugu nekretninu kroz 30 godina mirno, (...) takav se posjednik smatra (...) pravim vlasnikom (verus dominus) Knjiga III., glava 49., rubrika: 0 preskripciji deset godina uz ispravu o posjedu 16 (de praescriptione decem annorum cum carta possessionis). Knjiga III, glava 62. "(...) ako neka osoba zasadi vinograd na nekoj zemlji (...) za koju drugi tvrdi da mu pripada, ako je (taj drugi) doao unutar dvije godine (...), osueni nasaiva (plantator) treba odmah vratiti reeni vinopgrad vlasniku reene zemlje. Ako vlasnik zemlje trai do deset godina svoja prava, osueni nasaiva duan je iz vinograda trajno davati godinje zakupninu (terraticum) prema pravnom obiaju ovoga podruja (...). Nakon deset godina zahtjev vlasnika zemlje nee (sud) nikako uzeti u 17 obzir (audiri), nego mu je reena zemlja zakonski zastarjela (praescripta) (...)". L.M.

Rije je o roakom otkupu. Podrobnosti u MARGETI, Bizantsko pravo prvokupa, cit. (41., bilj. 11). U Dalmaciji nije dolo do recepcije bizantskog prava, to se vidi npr. i po tome daje u ibeniku susjedima odobren otkup zemlje tek reformacijom iz 1438. godine.14- Posjednik na osnovi usmene prodaje moi e nekretninu dosjesti nakon 30-godinjeg mirnog posjeda. V. knj. III., gl. 48. Za dosjelost se ne trai ni dobra vjera ni naslov, jer se taj pravni institut razvio iz gubitne zastare. Podrobnosti v. u MARGETI, Stvarna prava. cit. (1.), str. 79-82. Usp. Zadarski statut, knj. II., gl. 105.; Paki statut, knj. III., gl. 32. Rok preskripcijeje deset godina, ako stjecatelj ima naslov, i to u obliku javne isprave. Statut rabi izraz carta, a ne notarski izrazpublicum instrumentum, to je dokaz da lanak potjee iz staroga statuta, u kojem notarijat jo nije bio uveden u ibenik. Zanimljivo rjeenje sukoba interesa neovlatenog nasaivaa i vlasnika zemlje. Nasaiva vinorada stei e nakon 10 godina mirnog dranja vlasnitvo zemlje na kojoj je nasadio vinograd, premda oito nema drugog naslova nego puku okupaciju tue zemlje. Naprotiv, prema knj. III., gl. 39. ibenskog statuta, osoba koja je kupila neku zemlju usmeno, tj. bez isprave, dosjeda vlasnitvo tek nakon 30 godina. Izgleda vjerojatnim da je takav posjednik morao biti zatien nein analognim publicijanskoj akciji rimskog prava 194
17 16 15

13

60. TZV. QUALITER (PACTA CONVENTA). PRIPIS RADU TOME ARCIAKONA HISTORIA SALONITANA 0
(CD, II., 8-9) HRVATSKA ("dvanaest plemena hrvatskoga kraljevstva") Druga polovica XIV. st.

NAVODNOM UGOVORU HRVATA S KOLOMANOM

LITERA TURA: S. ANTOLJAK, Pacta ili concordia od 1102, Zagreb, 1980., tamo i ostala vrlo opsena literatura; MARGETI, Stvarna prava, cit (1.), 107-121.

Kako su se i kojim ugovorom predali Hrvati kralju Ugarske. Koloman po Bojoj milosti, sin Vladislava, kralja Ugarske, drei kraljevstvo namjesto (loco) svoga oca, zato to je bio vrlo snaan, odlui podrediti itavu Hrvatsku do dalmatinskog mora (pa) doe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak douvi dolazak kraljev sakupili su svoju vojsku i pripremali se za bitku. Kralj pak saznavi za njihovo okupljanje poalje svoje glasnike u elji da s njima prijateljski pregovara i da s njima sklopi ugovor, kako budu htjeli. Hrvati, sasluavi poslanstvo gospodina kralja na sakupljenom vijeu, svi su (to) zajedno prihvatili i poslali 12 mudrih plemenitih Ijudi (nobiles) iz 12 tribusa Hrvatske, i to kneza (comitem) Jurja od roda (de genere) Kaia, kneza Ugrina od roda Kukara, kneza Mrmonju od roda ubia, kneza Pribislava od roda udomiria, kneza Jurja od roda Snaia, kneza Petra od roda Muria, kneza Pavia od roda Gusia, kneza Martina od roda Karinjana i od roda Lapana, kneza Pribislava od roda Polia, kneza Obrada od roda Laniia, kneza Ivana od roda Jamometa, kneza Miro(ne)ga od roda Tugomiria, koji su mu, doavi do gospodina kralja, iskazali duno potovanje (reverentia). Gospodin pak kralj primio ih je s poljupcem mira i odnosio se (prema njima) uz poasti (pa) su doli do ove nagodbe (concordia): da svi naprijed reeni dre svoje posjede i imovinu sa svima svojima na miran i nesmetan nain; da ni jedan od naprijed reenih rodova ni njihovi Ijudi nee biti obvezani na plaanje poreza i tributa naprijed spomenutom kraljevskom velianstvu, nego su samo duni (to uiniti) naprijed reeni gospodinu kralju kada tko napadne njegove granice. Tada, ako gospodin kralj poalje po njih, duni su ii s najmanje 10 oboruanih konjanika od svakog naprijed reenog roda na svoj troak do rijeke Drave, a odanle prema Ugarskoj na troak gospodina kralja (i) sve dok vojna traje treba da ostanu. I tako je bilo odreeno godine 1102. itd. 195

Vijest iz Qualitera je vrlo nevjerodostojna. Osnovni je prigovor toj vijesti da se "dvanaest plemena hrvatskog kraljevstva" kao naziv i kao javnopravna ustanova ne pojavljuje ni u jednoj vijesti prije sredine XIV. st. Usto postoje u vijesti netonosti i neloginosti. Nije tono da je Koloman sin Ladislava a nije nimalo vjerojatno da su Hrvati poslali svoju vojsku ak do Drave, jer je Slavonija jo od Ladislava vrsto u rukama ugarskih kraljeva. Rod Karinjana-Lapana poznatje tek u drugoj polovici XIV. st., a prije toga plemii to ire porodice nazivali su se Lapanski plemii. Hrvati navodno izabiru iz svakog "tribusa" (ire teritorijalne zajednice) po jednog plemia iz jedne ugledne porodice (genus, generatio) toga tribusa i ti predstavnici dobivaju velike privilegije, ali - samo za svoje porodice ("svi naprijed reeni"!), to znai da su svi ostali hrvatski posjednici obvezani na plaanje poreza. Zadnje navedeni prigovor moe se izbjei tako da se izjednae pojmovi tribus i generatio, ali to otvara nove tekoe (npr. nije vjerojatno da se rabe jedno do drugoga dva naziva za istu pojavu). L. M.

196

61. IZ ZAKONA GRADA KASTVA

(Margeti, Radovi Z., 36., 1994., 295, 298) KASTAV. KVARNER (satnik, "ekskuzati", djelatna sposobnost osobe u vlasti) 1400.

LITERATURA: L. MARGETI, Darovanje i protudarovanje u baanskim

ispravama 14. i 15. stoljea, KZ, 5., 1972., 185-213.

Kapitul 22
(...) nigdor nemore od tuja sina ni keri ni junaka ni device nijednoga blaga kupiti 2 prez volje njih stareih ; ako bi kupil, davi otac ili vsaki gospodar svaki soldina dva, 3 ima imeti to, a jest bilo prodano.
1

Kapitul 42
(...) satnik na svako leto more za sebe vzeti van od strae od tih dvanajst deseti od 4 vsakoga deseta jednoga kmeta (...). L.M.

S luga. Ograniena djelatna sposobnost osoba u vlasti. Dakle, odredba se ne odnosi na emancipirano dijete. 3 Imalac vlasti moe ponititi ugovor osobe u vlasti, s time da kupcu plati 2 soldina. Oni ovdje imaju znaaj formalnosti ponitenja ugovora. Dakle, ugovor osobe u vlasti nije naprosto nevaljan. 4 Tzv. ekskuzati, poznati npr. na Grobniku [Ugovor Petra Zrinskog s Grobnianima, cit. (50.), toka 19], na Krku (Krki statut na latinskom jeziku, knj. II., gl. 4.) itd. Ekskuzati su poznati i u Istri jo pa Rianskom placitu [v. MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 17, bilj. 28] koji ih navodi kao poseban privilegij istarskih tribuna u doba bizantske vlasti. 197
2

62. UGOVOR 0 PRODAJI SIMULIRAN KAO DAROVANJE I PROTUDAROVANJE (URMIN, 118-119)

BAKA. KVARNER (potknein, prodaja, darovanje-protudarovanje, ugovorna kazna, prvad)
LITERATURA: MARGETI, cit. (61.) 185-213.

1420., 1. svibnja

Let' g(ospo)dn(ih) 1420 m(i)s(e)ca maja pr'vi d(a)n' na vlazi, a to bilo e v' B(a)ci na dvori Iv(a)na Ku(e)v'a, pl'v(a)na ba'koga pr(e)d' pod'kn(e)(i)n(o)m" P(e)tr(o)m i pr(e)d s(u)dcem' Jur'em Povr'zoviem i pr(e)d prv(a)d(o)m'2 Duimom' (...) i poli nih' sv()doci: (...) e dal i d(a)r(o)val Iv(a)n' Ku(e)vi (...) fra tefanu, priuru s(veta)go Sp(a)sa i fratrom' i cr(i)kvi (...)3 ed'nu z(e)mlju ka e v' drazi bakoj (...) a kun'fmi su to z(e)mle: (...); a fratri vie pisani sprotu daru esu Bali i d(a)r(o)v(a)1i41v(a)nu Kueviu (...) 4 d(u)k(a)ti na zlato od kih pinez e kun'ten't pl'van' vie pisani, da e plaen'. I od' nina naprid (...) fra St(e)f(a)n' i fratri i cr(i)kva vie pisana esu vol'ni to z(e)mlju (...) od'dati i prodati i uivati k(a)ko vse svoe. I se obligal' pl'van' vie pisani z' se i z' svoih ostalih' (...) fra St(e)f(a)na (...) i fr(a)tar' (...) i cr(i)kv' (...) braniti i od'braniti od vsakoga (lovi)ka i sproti tomu ne poitis v' penu od' duplab'i 'pen'die od' koga dupla
l 2

0 potkneinu v. MAURANI, Prinosi, cit. (19.), 961-962.

0 prvadu v. C. JIREEK, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka, Beograd, 1972., 20, 105. Prvad je panromanski naziv pa nema potrebe izvoditi ga iz staromletakog i starofurlanskog. V. MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.), str. 41, s literaturom. Pojam pravne osobe bio je u antici i u srednjem vijeku tek u povoju. Zato Ivan Kuevi obdaruje priora, fratre i crkvu. Darovanje i protudarovanje prikrivaju prodaju ne samo na Krku nego i u Zadru, Lastovu itd. Takvim nainom otudivanja izbjegava se roako pravo prvokupa. Podrobnije s literaturom v. u uvodno navedenom radu.
5 6 4 3

Klauzula defenzije kojom "darovatelj" jami za eventualnu evikciju. Ugovorna kazna.

198

imii poiti pol' g(ospo)di i op'ini, a pol strani. Ka Pena plaena vola neplaena, a to 8 Pismo tvr'do stoi. Aja St(a)n(a)c' pisac op'aeini ba'ke bih' na vsem' tom' i pisah' e z'pro'nju obiju 9 stranu i po z'p(o)v(i)di sud'c' vie pisanih' pravo i virno
.

L.M

0 razdiobi ubranih globa i kazna na Krku i ostalim kvarnerskim pravnim podrujima v. MARGETI, Creske opine, cit. (5.), 19-22. Prema Krkom statutu na hrvatskom jeziku iz 1388. god., globe i kazne dijelile su se tako da je jedna polovica pripadala oteenom, a druga knezovima. Jedino kod kraa sudjelovala je i opina, i to tako da se od dijela koji je pripao knezovima odvajalajedna treina za opinu. Ugovorna kazna nema dakle znaaj odustatnine. Drukije u starom hrvatskom pravu i uope u barbarskim pravima. Podrobnosti u uvodno navedenom radu, Lit.: 135-137. 9 Notareva klauzula. On je ujedno i svjedok (bih na vsem tom). Stranke ga mole da napie ispravu (u latinskim ispravama: rogatus), a suci, tj. potknein, sudac i prvad, daju mu nalog (u latinskim ispravama: iussu). 199
8

63. IZ "LIBRI FASSIONUM SEU FUNDUALES" ZAGREBAKOG GRADECA1

(a: MCZ, IX., 137; b: MCZ, X., 173; c: MCZ, XI., 4; d: MCZ, XI., 100)
ZAGREB. SLAVONIJA (libri fassionum seufunduales; dvor - curia; ius perpetuum possidendi; dacia et servicia; civitet)

a) 1427., 27. sijenja b) 1457., 1. veljae c) 1471., 2. veljae d) 1514., 11. oujka

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije; KAMPU, cit. (45.); S. KRIVOI, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine 19 St., Zagreb, 1981.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986., ISTA, 1998., cit,. (28.), ISTA, Vlasnitvo itd. (cit. 45.)

a) Gospoa Skolastika, ki Pavlova, sina Andrejeva iz Turra, udova pok. Jakoba Portulana, sina Ivana, naa sugradanka, prodala je u trajni posjed (vendidit perpetuo possidendam) svoju kuu zidanicu skupa sa zemljitem i (pomonim) zgradama, koja se nalazi u gradu izmeu kua i imanja (...) Benedikta i Pavla, nekadanjih vijenika, naih sugraana, sinova Gijana suca, s jedne strane, te s druge strane djece i nasljednika reenog Pavla, sina Andrejeva, naih sugraana, veliine jedne cijele kurije sa svojim pripadnostima, plemenitim muevima magistru Ivanu, slubenom literati iz Rakonoka, te Gaparu, njegovu bratu, sada naim gradanima, za dvadeset i est zlatnih forinti. b) Gospoa Margareta, najprije udova pok. Pere vijenika, a zatim i udova pok. Bricija suca, darovala je u trajni posjed svoju kuu, kako zidanu tako i drvenu u (...)
Odlukom gradskog magistrata od 28.I.1384., mimo ve postojeih sudskih katerni u kojima se kronoloki biljeilo tekue dogaaju na sudu (vidi prilog 45) u zagrebakom su Gradecu uvedene i posebne gradske knjige. U njima su, pod prijetnjom nitavosti, koncem sijenja te poetkom veljae, prije nastupa mandata novog gradskog magistrata, registrirani svi poslovi zakljueni u protekloj godini koji se tiu nekretnina, a strankama izdavane isprave o steenom pravu (litera confirmatoria, litera privilegialis). Upisi koncem 14. stoljea predstavljaju tek kratke zabiljeke koje sadre samo najosnovnije podatke o strankama, pravnom naslovu, nekretnini koja je predmet transakcije, te rjee, akoje rije o kupoprodaji, o iznosu kupovnine. Ve koncem treeg desetljea 15 stoljea ti su upisi mnogo opirniji i bogatiji podacima ponajprije o 200
1

gradu izmeu kua takoer zidanica i zemljita Antonija, naega sadanjeg vijenika, 2 te Nikole, krojaa, veliine est kvarti kurije, vrt u predgradu ispod vrta Matije vijenika i Mihovila vijenika, njegova rodaka, nadalje vinograd iznad crkve sv. Jurja muenika, unutar vinograda suca Ivana, sina naprijed reena Pere vijenika, kao i oranicu u gradskom polju unutar zemlje reenog Ivana suca, veliine 17 jutara, te jedno sjenite u gradskom polju izmeu sjenita Klementa mesara, s istoka, te Jurja krojaa, sa zapada, sa svojim pripadnostima, reenom Ivanu sucu, sinu svome, s time da zadrava jednu kvartu u reenoj kui i imanju, koju je gospoda Margareta za sebe zbog graanstva rezervirala sebi u trajni posjed do svoje smrti (pro se usque ad mortem suam racione civilitatis pro se reservavit perpetuo possidendam). c) Martin (...) zemljoradnik, sin Bricija, iz sela Dedi, i Agneza (...) udova pok. Klementa zemljoradnika, ki Krianova, sina Antonijeva iz reenog Dedia, nekada naeg sugraana, sada zakonita supruga reena Martina zemljoradnika, prodali su

naziva te katerne gruntovnicom. Ova je praksa, vie ili manje kontinuirano i dosljedno, vodena sve do 1526. god. Knjige o posjedima (naziv potjee od Tkalia:"(...) librifassionum"), budui da su ih ak donedavna u nas zvali "faijama" (...), i naziv "librifunduales", budui da je ova rije obina na zapadu u srednjem vijeku (...) (vidi MCZ, XI., uvodna studija), dio su MCZ-a koji sadri najvie podataka o stvarnim pravima na nekretninama - pravu vlasnitva, emfiteuze, slunosti, realnom osiguranju te o reimu nasljeivanja i mnogim poslovima prometa kojima se stjecalo prava na nekretninama. Curia (dvor, kua sa zemljitem) bilaje i jedinica mjere za oznaavanje veliine kue sa zemljitem (domus cumfundo). Veliina domusa i ostalog gradskog prostora (fundus vacuus, stacio, turns murata) izraena je veliinom kurije. Kurija, odnosno dvor, dvorno mjesto, zapremala je pa nekim izvorima prostor od 120 Takata duljine (lakat, laketh = 45 cm) i 96 irine. U drugim izvorima nalazimo druge mjere, pa se stvarna veliina kurije ne moe izraunati (vidi o tome TKALI, uvod u MCZ, VII., te MCZ, IX. i I. KAMPU, 8). Gradeki su domusi i ostale nekretnine mogli zapremati prostor od vie kurija, prostor od jedne kurije (curia integra), polovice (media), etvrtine (curia quarta) ili osmine (octava curia). Iz gradekog popisa gradana, stanovnika, njihovih dabina te kua u gradu iz 1368. god. saznajemo da je stambeni fond grada te godine obuhvaao 282 cijele kurije, jednu polovicu i jednu osminu kurije (vidi MCZ, XI., 236). Najvei postotak iteljstva stanovao je u kuama veliine media i quarta (78%), 17% imalo je kuu koja je zapremala prostor od media do curia integra, a svega 5% imalo je kuu koja je obuhvaala prostor vei od jedne kurije. Najvea kua u gradu, stanovitog Petra Lugerija (MCZ, XI., 231), nalazila se na prostoru triju cijelih kurija i jedne kvarte, jo trojica graana imala su kuu veliine oko dvije kurije, a svi su se ti domusi nalazili unutar gradskih zidina, u jednoj od devet gradskih inzula. U otarskoj vesi (Ficus Theutonicorum seu sutorum) bilo je 153 domusa, smjetenih na prostoru 57 cijelih kurija, a oko 5% njih nisu bile vee od jedne kvarte kurije. Ukupni broj kua u Gradecu u doba kada je popis nainjen nije mogue izraunati - poetak popisa nije sauvan, te nedostaju podaci o domusima u prvoj i u dijelu druge gradske inzule. Po jednoj pretpostavci, ukupni fond kua u Gradecu polovicom XIV. stoljea iznosio je oko 400 domusa (vidi KAMPU, op. cit.) usporedi priloge 45. i 72. 201
2.

s pravom trajnog i neopozivog posjeda te posve slobodna raspolaganja prema uvjetima reenog grada (vendiderunt jure perpetuo et irrevocabiliter possidendam et juxta condicionem dicte civitatis quomodocumque voluerit disponendam) vinograd, nazvan Prekrinak, koji se nalazi na naem teritoriju na brdu odnosno mjestu zvanom Jelenovac, (...) iznad nekog jarka i opinskog puta s istoka, zajedno sa umarkom iznad i ispod toga vinograda koji se prua do rijeke (...) (slijedi opiran opis lokacije), Petru, seoskom naelniku iz Dedia, naem sugradaninu, te preko njega njegovim nasljednicima, za 17 bekih pensa, od istog Petra isplaenih.

Terminom ius perpetuum possidendi (rjee samo ius perhennale) oznaavalo se u izvorima zagrebakog Gradeca XIV., XV. i XVI. stoljea pravo vlasnitva. Pravi sadraj i granice pojedinih ovlatenja koja ine ovo pravo otkrivaju nam njegov karakter koristovnog feudalnog vlasnitva, ali se taj sadraj i granice postupno pomiu - to je u uvjetima sve razvijenijeg robnonovanog prometa i neminovno - u smjeru sve veeg upotpunjavanja i pribliavanja pojmu pravog privatnog vlasnitva. Izvori otkrivaju, naime, niz ogranienja kojima su podvrgnuta ovlatenja nositelja toga prava. Imatelj nekretnine plaao je dabine vladaru i gradskoj opini, a njoj je, ako je rije o nekretnini u samom gradu, imatelj bio duan i stanovite slube (servicia), to se oituje kao poseban oblik radne rente. Ovlatenikovo raspolaganje nekretninom mortis causa bilo je stisnuto uskim granicama, pa oporune slobode, kada su bile u pitanju nekretnine, jedva da je i bilo za podanika Gradeca koji je imao makar i najudaljenijeg kognata. Konano, vlasnitvo nad nekretninom, tonije kuom u gradu, bio je jedan od uvjeta za stjecanje civiteta, a i daljnje se razlikovanje stanovnitva na stanovnike (inhabitatores) i stanare (inquilini) po nekim pokazateljima najvjerojatnije temeljilo na posjedovanju nekretnine - u gradu ili izvan njega, na teritoriju gradske opine - pa su podanici koji su ispunjavali taj uvjet bili inhabitatores, a bezzemljai, odnosno oni koji su nekretninu imali samo sub condicione, inquilini. Tijekom XV. stoljea daju se izdvojiti neke tendencije upotpunjavanja vlasnikovih ovlatenja i udaljavanja od koncepta feudalnog vlasnitva. Obveze ovlatenika prema nadreenim instancijama - vladaru i gradskoj opini - premda brojnije u drugoj polovici XV. stoljea, poprimaju postupno osobine poreza, a oporuna mu se sloboda proiruje toleriranjem legata nekretnina namijenjenih nesrodnicima pro anima (vidi priloge 53. i 64.) ili zbog drugih motiva. Meutim i navedene restrikcije i skuena oporuna sloboda i isto feudalni karakter njegovih obveza na servicia i ovisnost njegova statuta i opsega politikih prava, koja mu se dodjeljuju iii uskrauju u ovisnosti o posjedovanju ili neposjedovanju nekretnine, odnosno o kakvoj se nekretnini radi,jasno odreduju prevalentno feudalni karakter tog vlasnitva. Gradeki su pisari i notari mjestimice s mnogo ambicija nastojali dati to potpuniji opis vlasnikovih ovlatenja, ali ma koliko nam sugerirali njihovu punou i neogranienost, krug se njihovih objanjenja zatvara te granice tih ovlatenja postavljaju uputama na condicionem civitatis ab antiquo approbatam. Mjestimice se spominje ak i "puno i mirno vlasnitvo" (opina npr. prodaje vinograd za 18 forinti i obvezuje se tititi kupca in pleno etpacifico dominio (MCZ, IX., 299, 1), a umjesto o trajnom posjedu govori se o ius etproprietas (MCZ, IX., 18, 6), premda su termini dominium i proprietas posve iznimni i rijetki, pa se i doimaju kao strana tijela. ini se da su gradeki gradski notari koji su imali barem ars notarialis i bili educirani na rimskom pravu traili u stvarnosti ono ega tamo jo nije bilo. 202

d) Martin kroja, na sugraanin, zet pokojnog Antonija, takoder krojaa, zvanog Desel, prodao je i predao u naoj nazonosti s pravom trajnog i neopozivog dranja, posjedovanja i imanja te posve slobodnog raspolaganja po uvjetima grada od davnine kao privilegij priznatim (vendidit et contulit coram nobis jure perpetuo et irrevocabiliter tenendam, possidendam pariter et habendam, ac iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo privilegialiter approbatam quomodocumque voluerit 5 disponendam), svoj vinograd, prije pod censusom na teritoriju grada izmeu vinograda nasljednika i sljednika pokojnog Andreje Herstvenka (...), od kojeg nam je godinje isplaivao 20 bekih (denara) u na komitat, koje smo tom Martinu za jednu forintu i 27 solida na molbu njegovu i svih posjednika toga vinograda otpustili i oslobodili 6 trajnim pravom (eiusdem vinee relaxavimus et delibertavimus jure perpetuo) zajedno sa svim koristima, uporabama i pertinencijama toga vinograda i umarka gospodinu Jakobu, rektoru Oltara dvanaest apostola u naoj upnoj erkvi sv. Marka evangeliste izgraena i osnovana, za est i pol forinti. M.A.

U posjedovnim katernama, uz stjecatelja nekretnine u samom gradu (domus i1i eventualnofundus vacuus), nailazimo esto na napomenu iam concivis nosier. Od ukupno 169 takvih upisa, u njih 148 novi je graanin stekao potreban uvjet za civitet kupivi kuu, ostali su ga ispunili stekavi fundus vacuus u gradu, na kojem su vjerojatno u odredenom roku imali sagraditi kuu. Kudikamo najvei postotak onih koji su u kvaternama upisani kao novi graani kupci su skromnog i jeftinog stambenog prostora. Od 113 upisa u kojima je naveden podatak o veliini steene kue, u oko 65% radi se o kui veliine kvarte kurije, a u nekoliko njih predmet je kupovine i osmina kurije. Navedene cijene su relativno niske, a stanovit broj kua steen je i samo pro persolucione daciorum (vidi prilog 67.). U atmosferi predstojee turske opasnosti zagrebaki je Gradec prestao zanimati bogate doseljenike i trgovice europskih gradova, dok je s druge strane svojim utvrdama privlaio siromani ivalj iz blie i dalje okolice, koji je stjecajem statuta graanstva, makar i uz krajnji financijski napor, stjecao stanovitu sigurnost koje izvan utvrdenog grada nije bilo. Na konstataciju kako je nuan minimum da bi uvjet za civitet bio ispunjen bio trajan posjed barem kvarte kurije navode nas neki upisi u kvaternama, u kojima se stvarna veliina domusa, manjeg od kvarte, pretvara racione civitatis u kvartu (...una octava ... in una quarta faciam redundari). Opina je takvim molbama izlazila ususret vjerojatno motivirana time to je od faktine osmine kurije mogla ubirati dabine za kvartu kurije. Osim toga, u vie izvora, kao i u gore priloenom, otuivatelj nekretnina, zadrao je kvartu kurije da ne bi izgubila civitet. (Vidi priloge 67. i 60.).
5

Ova je formulacija pri upisu prava vlasnitva jedna od najeih, pa je navodimo kao

tipinu.

0 pravu trajnog posjeda sub censu (sub condicione) v. APOSTOLOVA MARAVELSKI, op. cit., te prilog 53.

203

nije bila aktualna, to je i razumljivo. Odsutnost upisa nekretnina crkvi sv. Marka na ime ove kvarte govori ipak prije o tome da su ti legati, ako ve nisu glasili na novac ili dragocjenosti, pretvarani u novas i crkvi isplaivan njezin dio, nego da se to ustanova nije uspjela odrati. Unato estokom otporu, sukobima, zahtjevima za "osloboenje" od plaanja, pa i prijetnjama, spor izmeu gradeke upne crkve i cistercita sredinom XV. stoljea o tom pitanju rijeen je u korist upne erkve, dok je zagrebaki biskup Ivan Alben 1428. god., izmeu ostalog, za graane koji se oglue o zabranu da etvrtina legatapro anima daju gradekoj crkvi kao sankciju stavio u izgled "uskraenje crkvenog sprovoda", odnosno za one koji za to zabranu nisu znali - nitavost takve odluke (vidi MCZ, II,, dos. 53). Dvadeset i etiri godine kasnije odlukaje glasila da cisterciti imaju isplatiti sve res et bona na ime zaostale kvarte kanonicima Sv. Marka (vidi MCZ, II., dos. 162). M. A.

205

64a. STATUSNE SKUPINE STANOVNITVA

(a: MCZ, IX., 133; b: MCZ, IX., 135; c: MCZ, X., 79; d: MCZ, II., 324; e: MCZ, XI., 28)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (cives, inhabitatores, inquilini)

a) b) c) d) e)

1427., 27. sijenja 1427., 27. sijenja 1447., 11. lipnja 1469., 16. kolovoza 1476., 31. sijenja

LITERATURA: TKALI, Uvodne studije, cit. (27a.); GROTHUSEN, cit. (28.); N. KLAI, cit. (27a.); ISTA, cit. (28.); ISTA, cit. (17.); ISTA, cit. (45.); APOSTOLOVA MARAVELSKI, cit. (17.); ISTA, 1986.; ISTA, cit. (28.)

a) (...) osminu (kurije) na zamolbu Petra brijaa priznajemo kao jednu etvrtinu, graanstva radi (racione civitatis) (...). b) Takoer opina potvruje (...) nove listine (...) Mihajlu i Klementu, (...) sinovima Kriana, naim stanovnicima (habitatoribus nostril) i njihovim nasljednicima (o pravu na) tom vinogradu u zakupu (quandam vineam condicionalem) (...) uz zakupninu estog dijela i dva pijetla (...). c) Takoer zidanica i grund te celarij (...) pokojnog Andreje idova (...); jedna cijela kurija (...) u blizini kue vijenika Valentina (...) koju je Antonije, (...) sin tog (...) Andreje idova, (...) vijeniku Blau (...) prodao (...) za devedeset zlatnih forinti d) Mi Gregorije Brada iz Ladomerca (...) plemenitu gospodu, suca i vijenike (...) prijatelje i brau pozdravljamo sa tovanjem (...); kuriju u vaoj smo sredini (in medib vestri) kupili i njezinu cijenu u potpunosti isplatili (...). Naime, (...) obeajemo u svemu postupati po vaim gradskim pravima (...) te se obvezujemo na sva vaa prava. e) Takoer Demetrije, vijenik Gal, Andrea i Katarina, (...) udova pokojnog Matije, izvritelji (oporuke) njegove prodali su (...) dio vinograda sa umom Blau zemljoradniku, stanovniku naeg teritorija (inhabitatori nostri territorii) (...). Osim graana (cives) za koje su bila rezervirana "gradska prava" temeljem kojih su mogli sudjelovati u javnom i politikom ivotu grada (mogli su birati i biti biranima
206

za gradskog suca ili lana magistrata; putem "tota communitas" mogli su odluivati u donoenju vanijih odluka grada; imali su pravo na gospodarske i druge olakice te na privilegije dodijeljene gradu), i ostalo puanstvo - inhabitatores i inquilini, :te km tovi na teritoriju opine (kao i stranci pod uvjetima koje predvia osnovni gradeki privilegij ) - bilo je podvrgnuto iskljuivo jurisdikciji gradskoga suda. 0 uvjetima za dodj civiteta iz vrela ne saznajemo nita izravno (civitet se stjee "modo consuetudinario", stoji u jednom upisu). Nedvojbeno je ipak da je vlasnitvo iii usufructus kue (domus) veliine barem etvrtine kurije [vidi vrelo pod a)] bilo osnovnom materijalnom pretpostavkom. Sveje ostalo, ini se, ovisilo o dispoziciji magistrata koji je rjeavao molbu pretendenta za civitet i ocjenjivao njegovu "podobnost". Tkali smatra da su civitet mogli dobiti samo oni koji su ispovijedali katoliku vjeru i "neporono" ivjeli u gradu godinu dana. Vrela, naime, otkrivaju vlasnike kurija koji nisu mogli imati civitet (idovi) te one koji ga nisu traili iii iji je zahtjev odbijen [vidi vrelo pod c)]. Da je Gregoriju Bradau, nakon to je postao vlasnikom kurije u gradu, upuena molba za civitet pozitivno rijeena, saznajemo iz katerne 1470. gdje je upisan kao concivis noster. Istog G. Bradaa nalazimo dvanaest godina kasnije na listi optuenih plemia (MCZ, II., 405-408), a u raunima gradske opine nekoliko puta nalazimo napomene da je isplaena odreena svota novca "Gregorio Bradach, curiali chasmensi" (MCZ, XI., 259, 269). Premda nisu imali "gradska prava" poput inkvilina i premda se u ponekim vrelima s njima izjednauju (Herga, inquilinus nostre civitatis seu inhabitator - MCZ, V., 342), izmedu tih dviju skupina stanovnitva treba - smatramo - praviti razliku (drukije Grothusen i N. Klai). Inhabitatores civitatis sreemo u posjedovnim katernama dodue kao vlasnike ili dugorone zakupnike nekretnina skronme vrijednosti, ali je meu njima bilo i bogatih kuevlasnika i predstavnika vlastele koji nisu htjeli ili nisu mogli dobiti civitet. Tkali je predobro poznavao izvore a da bi, dajui naslov prvom od dva popisa stanovnitva i kurija iz 1368. g., iji je poetak izgubljen - iz njega izostavio inhabitatore (Curiae, item numerus civium et inhabitatorum ac taxa eorumdem). Inkvilini pak, tj, onaj tko "ne ima nita svojeg, nego je na stanu" - kako ga Maurani definira - jest bezemlja koji svoju egzistenciju rjeava iznajmljujui svoju radnu snagu. Gotovo 70% od ukupno 352 zabiljeena inkvilina (numerus inquilinorum et taxa eorumdem) nekvalificiranaje radna snaga; od toga oko polovica jesu "ligonisti", radnici "cum ligone" koji obrauju tuu zemlju. Tek uz 76 imena naznaen je neki obrt, premda to moe znaiti i da se radi o nauniku, kalfi gradekog obrtnika. Daleko najvei broj njih plaa minimalnu godinju taksu od 10 do 20 denara, a tek nekolicina njih tereti se najviom taksom od 50 denara. Na popisu inkvilina nalazimo i jednog sveenika, jednog "literates', jednog sviraa, ak jednog "magistra" i jo ponekog sa zanimanjem "iznimnim" za taj popis. Konano uz osmoricu inkvilina stoji zabiljeka "habens vineam" - to dakako moe znaiti i dugoroni stvarnopravni zakup - to jo vie istie injenicu da su inkvilini, od kojih ak 98% nema nikakvih nekretnina (ak ni eventualno skromnu vinea censualistica) - za razliku od inhabitatora - skupina bezemljaa, koji ive u kuama gradekih obrtnika i trgovaca, iju zemlju obrauju i u ijim su duanima i kuanstvima ispomona radna snaga. Akoje po nekim proraunima Gradec sredinom 14. stoljea imao oko tri tisue stanovnika i ako se uzme u obzir 207

injenica da se na popisu nalaze samo inkvilini mukog spola, moe se pretpostaviti da je barem svaki trei itelj Gradeca bio - inkvilin. Proces stvaranja dviju antagonistikih klasa budueg drutva - najamnog radnika i poslodavca - jasno je prepoznatljiv ve u vrelima iz polovice 14. stoljea, kako nam to izravno dokumentira gradeki popis iz 1368. god., a taj se proces moe pratiti i u vrelima 15. stoljea, koji uz to karakteriziraju tipina cehovska zatvaranja. Kao i inkvilini i najvei broj inhabitatora spada u gospodarski i socijalno inferiorni dio gradskog iteljstva, bez prava sudjelovanja u javnom ivotu grada, a svoju egzistenciju rjeava bavei se svime i svaime, pa u realnosti bitne razlike izmeu njih - nema. Medutim, u skupinu inhabitatora spadaju i predstavnici okolne vlastele koji imaju kurije u gradu i koji nisu zainteresirani za civitet ili im ga gradski magistrat nije voljan dodijeliti i doseljenici s kapitalom i poslovnom perpektivom koji ne udovoljavaju nekom od uvjeta za civitet i brojno nemala skupina gradekih idova, koje u vrelima sreemo kao vlasnike kurija u gradu. Svi oni, kao i vlasnici ili ak dugoroni zakupnici skromnog vinogra4la, spadaju u istu statusnu skupinu, a vlasnitvo, dugoroni zakup ili usufructus nad nekretninama kriterij je koji odreuje njihov statusni atribut i odvaja ih od skupine inkvilina, koji "ne ima(ju) nita svojeg". M. A.

65. IZ PULSKOG STATUTA

(AMSI, XXVI., 1911) PULA. ISTRA (zalog, pignus, conductor dationis, dominus dationis, prvokup, otkup, dosjelost, stjecanje od nevlasnika, isprava, kapara, ortakluk, zakup, prodaja pokretnina od stranca, soceda, kamate, maloljetnik, tutor curator, cirographaetatalis, nuni dio, aliquid in contentu et benedictione, nasljeivanje potomaka, brak "na istarski nain", brak "kao brat i sestra", civilni postupak, kazneni postupak) 1431.

LITERATURA: B. BENUSSI, Pola nelle sue istituzioni municipali sino al 1797, 1923.; MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.)

Knjiga I., glava 36. "(...) maloljetnik (pupil/us) bez oca ispod 14 godina i maloljetnica ispod 12 godina trebaju imati tutora, pa ako ga nemaju, vlast treba da se pobrine da im se dade (...); (dok se to ne uini) maloljetnik (...) ne moe oporuiti (...) niti se naravno (naturaliter) iii civilno (civiliter) obvezati; (...) a do 18 godina treba imati skrbnika (curator) (...); ako takva osoba ima skrbnika (curatorem), (...) moe pristupiti prodaji svojih stvari (...) zajedno sa skrbnikom uz prethodno odobrenje vlasti (...). Dovretkom tog vremena po pravu se smatra punoljetnim te potpuno osamostaljenim (cirographaetatalis) i kao ocem obitelji te samostalnom osobom (sui iuris) pa moe postupati (agere), sklapati ugovore (contrahere) i nagodbe (pacisci) 1 (...), Knjiga II., glava 12. "Nadalje o svakom poslu (mercato) u Puli ili Puljtini (Polisana) neka se dade sitan novae za kaparu ili bar lim "za vjeru" (lamam infe) (...) Sastavlja Pulskog statuta dobro poznaje rimsko pravo, to se vidi po razlici tutora i kuratora, po poznavanju razlike izmeu naravne i civilne obveze, po dobnoj razlici nedoraslih i doraslih (za enske osobe 12, za muke 14 godina) itd. Stjecanje punoljetnosti sa 18 godina treba pripisati najvjerojatnije langobardskom utjecaju. Grki naziv za punoljetnog, cirographaetatalis, potjee bez dvojbe iz doba povezanosti Istre s Ravenskim egzarhom. 209
1

inae posao ne vrijedi". Knjiga II., glava 16. ako tko ude (intromisserit) u neki tui posjed bez volje vlasnika tog posjeda ili razori ivicu i1i mede ili neke znakove to odreduju neke posjede, spor o tome neka se vodi graanski (civiliter) (isto kao) i ostali sporovi te neka se krivac osudi (condampnetur) na povrat stvari u koju je uao kao i na vrijednost te stvari tuitelju, a opini na 100 soldina malih; to se pak tie pokretnina, neka bude u procjeni 3 vlasti. 0 kazni na 100 soldina ne moe se tuiti u uredu , ve se postupak vodi graanski 4 i nakon toga kanjava kao gore". Knjiga II., glava 18. "(...) o bilo kojem zalogu (pignore) danom nekom u zalog (ad pignus) vjeruje se vjerovniku koji ima zalog prema visini iznosa za koji ima zalog, s time da se taj vjerovnik kune prisegom koliko mu je duan, uz jedinu iznimku gostioniara, prema kojima se primjenjuju glave (capitularia) o zalozima u vezi s vinom. Knjiga III., glava 9. "(...) ako tko posjeduje neki posjed za koji drugi kae da mu je obvezan u nekom podavanju (in aliqua datione),6 ako dokae, (...) obvezan je dralac posjeda (...) platiti podavanje i za prolo vrijeme (...) ako je drao kroz itavo to vrijeme". Knjiga III., glava 10. "Nadalje, zakupnik podavanja (conductor dationis) duan je pokazati (monstrare) vlasniku podavanja (domino dationis) (...) posjede za koje plaa, a ako ne zna pokazati, neka pokae od svojih vlastitih dobara onoliko koliko je dovoljno za podavanje prema procjeni sudaca nadlenih za podavanja (iudices dationum)". Knjiga III., glava 13. "(...) ako ima vie ortaka (confratres) koji su obvezani plaati jedno podavanje (dationem), neka meu sobom izaberu glavnog ortaka (fratrem maiorem) (...), pa ako ne bude plaeno cijelo podavanje on plaa dvostruko a onog koji je ostao duan". Knjiga III., glava 14. "Obratno, ako postoji vie vlasnika za jedno podavanje neka i oni odrede glavnog ortaka (...)". Knjiga III., glava 18. ako glavni ortak i ostali ortaci ili bilo koji drugi zastupnik
"(...) "5 (...), (...), "(...)

To nije prava kapara, nego znak daje dolo do skiapanja ugovora. Usp. consideration u engleskom common law.
3 4 5

Tj. kazneno.

Postupak u vezi sa smetnjama posjeda civilni je dodue, a ne kazneni, ali ima nedvojbeno kaznenopravnu provenijenciju. To nije pravi zalog, tj. stvar koja svojom vrijednou predstavlja realno osiguranje vjerovniku, ve znak koji dunik daje vjerovniku. Tim znakom utvruje se obvezni odnos dunika prema vjerovniku. Usp. langobardsku vadiju. Sadraj vlasnikog prava iscrpljuje se u potraivanju podavanja pa se zato takav "vlasnik" i zove dominus dationis (usp. knj. III., gl. 10.). Osoba obvezana na podavanje naziva se conductor dationis (v. knj. III., glava 10.), ali ona moe otuditi zemlju (posjed) optereenu podavanjem (knj. III., gl. 18.), s time da vlasnik ima pravo otkupa. Conductor ima, dakle, vrlo jako stvarno pravo na obradivanu nekretninu, koje se moe shvatiti i kao vlasnitvo u smislu postklasinog rimskog prava te postglosatorskog shvaanja pojma vlasnitva. Conductor bi bio osoba s dominium utile
6

210

eli prodati iii otuditi neki posjed (optereen s) podavanjem, treba (to) dojaviti (denunptiare) vlasniku podavanja, a isto tako obini ortak glavnom ortaku i obratno". Knjiga III., glava 19. pa nakon to je prodao, ako vlasnik eli, moe ga (tj. posjed) imati u roku odjednog mjeseca nakon otudenja, i to za 10 soldina manic akoje prodana stvar vrijedna ispod 20 libara malih ( - od 20 do 40 libara popust iznosi 40 soldina, a preko toga 50 soldina - ). Takav prodani posjed koji je doao u ruke vlasnika podavanja ne mogu otkupiti (recuperare) roaci prodavatelja, au i ipak je slobodno svakom zakupniku posjed optereen podavanjem zapisati (legare) posljednjom voljom i dati u miraz zajedno s teretom podavanja". Knjiga III., glava 30. ako tko posjeduje neki posjed neprekidno kroz tri godine meu nazonima (inter presentes) i pet meu izonima (inter absentes) mirno a ima naslov kupnje, darovanja, zamjene ili drugi naslov s notarskom ispravom uinjenom i vicedominiranom u Puli, smatra se daje dosjeo (prescripsisse) osim akoje posjed bio predan reenom bez objave po roakom pravu (vendita et non proclamata iure propinquitatis) i osim ako je reeni posjed bio izriito obvezan na neko 7 podavanje".
"(...) (...) "(...) (...)

Knjiga III., glava 31. ako tko posjeduje bez ikakvog naslova deset godina neprekidno medu nazonima i 15 godina medu izonima, i to na miran nain smatra se da ga je dosjeo" (osim dvaju istih iznimaka, navedenih ve u knj. III., gl. 30.). Knjiga III., glava 32. "Nadalje, ako bi tko imao neku pokretninu pri sebi koja mu je prenijeta prodajom ili drugim opravdanim razlogom i potvrdi svojom prisegom, stvar mu se nee oduzeti, osim ako stvar nije ukradena iii drugome specijalno obvezana ispravom, u kojoj o tome postoji posebna klauzula iii ako se utvrdi da je prenijeta od neije podlone osobe (per familiam alicuius) bez volje vlasnika iii ako je stvar na drugi nain izgubljena. U svim tim sluajevima neka vlast povede (odgovartajui) 8 postupak".
, (...)

I., glava 34. "Nakon to se uinilo ispravnu prodaju i zakonitu notarsku ispravu, nek kupac dade objaviti od opinskog glasnika pred vijenicom (emptor faciat fieri cridam preconem comunis apud palatium) izmeu treeg sata i veeri, u prvu nedjelju ili i poslije toga pa ako roak iii njegova ena eli otkupiti po roakom pravu (recupe iure propinquitatis) neka doe pred pulsku vlast u roku mjesec dana da se upi notara i da pripremi novac. A ako
(...) (...) (...) (...)

Dosjelost pulskog prava snano podsjea na rimskopravnu, au i ima nekih bitnih razlika: mnogo krai rokovi (vjerojatni samostalni razvoj pod utjecajem langobardskog prava) to iznimka u vezi s roakim pravom otkupa. Nespominjanje dobre vjere daje naslutiti dugotrajnu evoluciju pulskog prava dosjelosti, iji poetak vrlo vjerojatno treba traiti u gubitnoj zastari dosadanjeg ovlatenika. Podrobnosti u MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.). Za razliku od rimskog prava, pulsko pravo u skladu sa srednjovjekovnim shvaanjima razlikuje je Ii vlasnik pokretnine dobrovoljno predao stvar kome drugome iii nije. U prvom sluaju on ne moe s uspjehom goniti treeg, ve samo onog kojem ja stvar predao (Hand wahre
8

Hand). 211

se nije uinilo reenu objavu (crida) roaci mogu otkupiti do deset godina".9 Knjiga III., glava 36. "Ako neki stranac dogna neku krupnu stoku ili druge pokretnine radi prodaje u grad Pulu ili njezin distrikt, hoemo da reeni goni (conductor) dri pokretnine i stoku javno na trgu ili drugom javnom i uobiajenom mjestu neprekidno kroz tri dana pa nakon to prou tri dana bez prigovora moe slobodno prodati osim ako vlasnik stvari ili stoke doe u roku 15 dana poslije prodaje. U tom sluaju vlasnik moe otkupiti plaajui cijenu i trokove. Ali ako dode unutar tri dana svatko tko ima neko pravo na to stvari, moe ih sudski 10 zahtijevati (vendicare)". Knjiga III., glava 39. nuni dio (legitima) neka bude trei dio neoporunog nasljedstva.. Ako neki sin ili ki koje je otac (u latinskom tekstu pogrjeno: per fratrem) bilo kako opremio (aliquo dotatus) izvan kue tako da ne stanuje s roditeljima (u latinskom tekstu: inhabitantem parentum) te stupi u brak, samim tim izlazi Kad god je kome iz oinske vlasti i smatra se emancipiranim (emancipatus) ostavljen "uz blagoslov" (pro cuntento) bar jedan modij ita i jedan zobi, ne moe vie (nita) traiti iz ostavine umrloga osim ako je on sin u vlasti kojem doputamo da 11 trai do nunog dijela (usque ad legitimam)".
(...), (...) (...), (...) (...). (...) (...)

Knjiga III., glava 40. "Ukidamo nepravednu razliku koju je naa starina (antiquitas nostra) postavila dajui prednost mukima pred enskima pa ubudue neka onoga koji je umro bez oporuke jednako nasljeuju njegova muka i enska djeca Udane keri i unuke i njihovo potomstvo liavamo u cijelosti nasljedstva iza roditelja umrlih bez oporuke, ako roditelji ostave iza sebe sina ili unuka u vlasti ili 12 emancipiranog ili neudanu ker iii unuku Knjiga III., glava 41. "Tko primi volove ili krave na uvanje (ad socedam) u Puli ili Puljtini, treba te ivotinje s njihovim plodom i priplodom uvati dan i no kroz pet godina Nakon 5 godina uvanje se razvrgava; uvar itavo stado s priplodom dijeli na dijela od kojihjedan izabire vlasnik a drugi ostaje uvaru (socedali). Ako (ivotinje) uginu ili se pozlijede viim silorn ili sluajem bez krivnje uvara ili
(...) (...) (...) (...) (...). (...) (...) (...). (...), (...),

Roako pravo prvokupa i otkup ulo je u istarsko i dalmatinsko pravno podruje iz kontinentalnog zalea (franako i hrvatsko pravo), a ne iz Bizanta i iz Mletaka, to se vidi po tome to su u Istri i Dalmaciji to pravo susjedi dobili tek naknadno. Obveze prodavatelja-stranca, koji nudi u tudem gradu pokretnine, osobito stoku, vrlo su raznoliko normirane u statutima istarskih gradova. Podrobnosti u MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.). 0 nunom nasljednom pravu (u Istri vrlo rijetkom) i o pravnoj ustanovi aliquid in contentu et benedictione v. podrobnije u MARGETI, Aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta, cit. (69.), 192-196. U Istri i Dalmaciji muki i enski potomci imali su u naelu jednaka nasljedna prava. V. L. MARGETI, Nasljedno pravo descendenata po srednjovjekovnim statutima ibenika, Paga, Braa i Hvara, ZPFZ, 1972., 347-349. Ipak, upravo u Puli udane keri nisu nasljeivale ako postoje muki iii neudani enski potomci. Udana ki je "otpremljena", pa ne nasljeuje ak ni uz kolaciju opreme 212
12 11 10

pastira (divino iuditio vel casu fortuito non commissa fraude socedalis vel pastoris), 13 teta pada na teret obojice (ad invicem componantur)". Knjiga III., glava 42. "(...) uvanje sitne stoke (soceda bestiarum bellatinarum) traje takoer 5 godina pa nakon toga (...) uvar dijeli stado na tri dijela, od kojih vlasnik izabire dva dijela (...), a trei pripada uvaru (socedalis)". Knjiga IV., glava 22. "Nadalje, neka se nitko ne usudi uzimati kamate (facere usuras) ili priznati vei dug od stvarnoga (renovum) u Puli i distriktu pod kaznom od 14 50 posto". Knjiga V., glava 4. "Potvrdujemo pogrjeni nain prastarog istarskog obiaja (morem erroneum antiquissime consuetudinis Istrie) i odredujemo da svi brakovi dosada sklopljeni i koji se ubudue sklapaju u Puli i njzinom distriktu imaju takav sadraj i posljedice da se za mua i enu smatra (Jingatur) da su putem braka brat i sestra, osobito u tome da se smatraju braom u svim pokretnim i nepokretnim pravima i potraivanjima za vrijeme itava vremena sklopljena braka, kojima se nadaju ili koje stvarno imaju i koje steknu oboje ili svaki pojedini od njih za vrijeme braka bilo kojim naslovom, nainom, pravom ili osnovama kao i da su sva njihova prava i potraivanja zajednika uz ista prava meu njima, i to po samom pravu (ipso iure), osim ako se tome ne bi usprotivio ugovor ili poseban uglavak uinjen meu njima o reenim 15 dobrima". L.M.

Cuvanje stoke ima znaenje ugovora o drutvu, societas, jer se dobitak dijeli napola (pri krupnoj stoci) ili u odnosu 1:2 (pri sitnoj stoci, v. iduu glavu). 14 Renovum je dakle fiktivna novacija priznanjem novog, veeg dugovanja, u kojem je prikriveno nedoputeno ugovaranje kamata. I5 0 braku na istarski nain v. podrobnu analizu, nove rezultate i pregled literature u L. MARGETI, Histrica et Adriatica, Trieste, 1983., 11-38. 213

13

13.

66. ZAMJENA NEKRETNINA UZ DOPLATAK U NOVCU

(a: MCZ, IX., 228; b: MCZ, IX., 252)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONI.IA (zamjena nekretnina)

a) 1432., 28. sijenja b) 1433., 31. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986. ISTA, 1998., cit. (28,)

a) Takoder, Pavle ostrugar, sin Benedikta (...), kuu svoju s gruntom i stajama, podrumskom spremnicom izmeu kue i grunta Gala jednookog iz Vukomerca i Kozme izraivaa lukova, i s druge strane Agnije i Beneditka, sina Jakoba, te Lorenca, sina Andreje, veliine jedne kvarte kurije, krojau Nikoli, sinu Valentina, za (onu) kuu njegovu, veliine jedne kvarte, te za doplatak deset zlatnih forinti daje zamjenom u trajni posjed. b) Takoer, gospodin Urban prezbiter, i Margareta, njegova sestra po majci, (onu) kuu svoju s gruntom i stajama u gradu izmeu kua i grunta djece pokojnog Mihajla krojaa i one ene Katerine, udove Mateja dekana, i Lucije, udove Tome Gerdsevia, veliine polovice kurije, Klari, supruzi Laurencija (...) Peterkonisa, za (...) njen vrt, koji je pripadao pokojnom Ivanu Grainu, s doplatkom od deset zlatnih forinti prodaje i daje zamjenom u trajan posjed.

Zamjena nekretnina jedan je od estih naslova upisa u posjedovnim knjigama Gradeca. Najveim se dijelom zamjenjuju nekretnine u samom gradu, uglavnom uz doplatak odreene svote novca. To su mahom "domusi" s onim to uz njih ide u gradu ili suburbiju, a nerijetko i prazna zemljita (fundus vacuum), s tim da su stjecatelji, uz podrku opine (TKALI, MCZ, IX., XVIII.) gradili na njima nove kue. Zamjene nekretnina in campo civitatis, vinogradi i ostale kulture mnogo su rjee. Bolje lokacije, vei prostor, skupiji domus bili su znak ekonomskog i drutvenog prestia pojedinca, a prostor u gradu, pogotovu onaj u inzulama, ogranien, skupocjen i oito traen, pa su trampe uz doplatu bile nain da obogaeni graani dou do njega. M. A. 214

67. PRODAJA NEKRETNINA ZBOG NEPLAENIH DAZBINA

(a: MCZ, IX., 161, 1; b: MCZ, IX., 261, 2; c: MCZ, IX., 330; d: MCZ, VII., 435; e: MCZ, XI., 57-58) ZAGRABAKI GRADEC. SLAVONIJA (prodaje pro non solucione daciorum) a) 1434., 23. sijenja b) 1434., 23. sijenja c) 1439., 30. sijenja d) 1474., 2. prosinca e) 1490., 31. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; I. KAMPU, Prilog pitanju o poreznom sistemu u Gradecu od XIV do XV stoljea, RFFZ, 5., 1963.; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA 1998., cit. (28.); ISTA, Vlasnitvo nad nekretninama i statusne skupine stanovnitva u zagrebakom Gradecu (cit. 45.).
a) Takoer, opina kuu i grunt djece i nasljednika pokojnog Zernia (...) izmeu kue i grunta Petra lonara i Gregorija, njegova sina, veliine jedne kvarte, koja je zbog neplaanja dabina prela na opinu (pro non solucione daciorum super communitatem devolutam), prodaje sucu Briciju u trajan posjed za isplatu reenih dabina (pro persolucione daciorum predictorum). b) Takoer, opina to kuu zidanu i grunt pokojnog Blaa Zidova (...) izmeu kua takoer zidanih i grunta Gregorija iz Vrnovca i Fabijana prezbitera to Stjepana, zvanog Pitaki, veliine polovice kurije (...), krojau Benediktu, sinu Andreje, naem gradaninu, za tri zlatne forinte za dabine i druge dugove (i) slube (opini) (pro daciis et aliis debitis serviciis) prodaje u trajan posjed. c) Takoer, opina grunt u podgrau grada izmeu grunta mlinara Valentina i zemljoradnika Benedikta, koji je na opinu preao zbog neplaanja dabina i ostalih dugova i uvrijeenih slubi, veliine polovice kurije, trgovcu Konradu, sinu Ulrika Raysara, odsada naeg novog graanina, prodala je u trajan posjed, o emu je izdana isprava s opinskim peatom. d) Magistru Pavlu iz Jastrebarskog, kovau, itava se opina zahvaljuje i takvu mu slobodu doputa da od dananjeg dana unutar tekue godine bude slobodan od svih 215

radova i dabina dunih prema opini, osim straarenja i dabine kraljevskom Visoanstvu (demptis vigilaturis et dacii regie Maiestatis). e) Takoder, opina na brdu Grech daje i daruje kuu i grunt od kojih za mnogo proteklih godina i vremena nikakve slube ni dabine ni straarenja od te kue nisu obavljeni niti plaeni Andreji, obuaru iz podgraa, o emu su mu izdane i potvrdne listine o reenom.
(...) (...) (...) (...)

Intervencije opine ove vrste nisu nikakva rijetkost u posjedovnim katernama Gradeca. U katerni iz 1434. god. npr. oko 40% svih upisa odnosi se na raspolaganja opine nekretninom pojedinca koji nije namirio svoje obveze prema zajednici. U pravilu, radi se o kui i gruntu u gradu - mnogo rjee o ostalim, poljoprivrednim nekretninama. Gubitak nekretnine u gradu mogao je znaiti gubitak uvjeta za civitet, pa su te intervencije opine bile stanovita selekcija u donjim slojevima graanstva te su u krajnjoj liniji imale karakter sankcije. Kue koje se prodaju zbog neplaenih dabina mahom su veliine etvrtine kurije, a cijene tako niske da Tkali konstatira (MCZ, IX., XX.) da se prodaju "u bescjenje". Stjecatelji takvih nekretnina vrlo su esto lanovi gradskog magistrata - suci i vijenici, bivi i "moderni", premda Tkali misli da se svaki drugi do lihvara "nekao takvu kuu kupiti". Kampu smatra da je kod tih prodaja opina pazila da kupci budu ugledna poloaja. Sigurno je, medutim, da su te prodaje, sudei po niskim cijenama, esto bile lihvarske i da su nekretnine esto dolazile u ruke onima koji su inicirali i provodili te prodaje i bili blizu tom "dogadaju". Takva je kupovina sasvim sigurno bila unosan posao, budui daje za prostor u gradu, kod stalnih pridolica, bilo uvijek interesenata. Jeftino kupljenom gradskom nekretninom kasnije se moglo, kako neki izvori pokazuju, uspjeno manipulirati. Kod svih tih prodaja opina postupa kao, kako Tkali kae, "vlastnica nad itavim gradskim posjedom". Naime, nain raspolaganja nekretninom dunika koji nije namirio svoje obveze prema opini i vladaru varira izmeu vrstim pravilima odreenog postupka fiskalnog organa s limitiranim i unaprijed odredenim granicama kompetencije i samovoljnog postupka od sluaja do sluaja. Uglavnom se potuje pravilo trokratne prethodne javne "proklamacije" dunika, ali u mnogim sluajevima i postupak i tijek dogaaja i stupanj tolerancije opine i sudbina dunikove nekretnine razliiti su, te opina postupa prema svom nahoenju. M. A.

216

68. IZ POLJIKOG STATUTA

(MHJSM, IV., 1890.)
POLJICA. DALMACIJA. HRVATSKA (dioba opinske imovine, kmeti, plemenina, steena imovina, zastara, dosjelost, prodaja, zalaganje, popaa, zakup, odgovomost za tetu koju uine ivotinje, dioba obiteljske imovine, raspoloba posljednje volje, vrv, udoviko pravo, gaj, pravo lova)

1440.

LITERATURA: MAURANI, Prinosi, cit. (39.); I. PIVEVI, Povijest Poljica, VAHD, XLIV., 1921., Dodatak, 1-124; A. SOLOVJEV, Seljaci-plemii u istoriji jugoslovenskih prava, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, XLVIII., 1935.; B. D. GREKOV, Polica, Moskva, 1951. (= Izbrannye trudy, I., Moskva, 1957., 111-263); I. BOI, "Vrv" u Poljikom statutu, ZFFB, 1956., IV., 89-112.

(33) "Gdi se dile bratja blinja ili daona ili sinovi od oca ili ini bliika, kim se 1 podoba razdiliti, tada ako je blago gibue, toj je lahko pravo radziliti, nego samo ako 2 bi soda ali proviijun od gospode, toj gre onoj glavi komu je pisano. Ako Ii je 3 plemenina, ima pojti na glave i ima biti mlademu staro ognjie. (...) I ako bi se kada 4 posli podiljivali (...) voljan je svak podiljivati vazda (...). I da bratja ali ini dionici dokler se godir ne razdile, tada im je sve zajedno i dobro i zlo i korist i eta i duzi 5 (...) i tko je njim duan".
1

Rije je o diobi obiteljske imovine koja je u nepodijeljenom vlasnitvu svih lanova ire i1i ue porodice. 2 Prigodom diobe sve pokretnine dijele su po broju glava, osim onoga to je netko stekao u slubi. 3 VrIo esta odredba srednjovjekovnih prava. 4 Drugim rijeima, ne postoji zastarni rok. Karakteristina crta staroga hrvatskoga prava. 5 lanovi nepodijeljene ue ili ire porodice stjeu sve u korist zajednike obiteljske imovine, osim plae steene u slubi "gospodi". 217

(49a) Zakon od plemenin jest ovaj: a je Stara baina, kaje oasta od prvih (...) nije podobno da ju kamo strati (...) brez velike nevoljeb (...). Da a godi ovik prinajde (...) svojim trudom (...) toj svaki zakon hoe daje tim voljan i slobodan i u smrt i 7 u ivot (...) rekui onoj a je on osobito (...) dobio ali pribavio posli dila s kim dio ima 8 u plemenini". 9 "Od prodaje plemenin (51a) Najprvo zakon stari hoe da se plemenina ne more prodati ni zaloiti u tmi, toj reku otaj, a navlastito od blinjega; da se ima prodati svitlo (...) i ponuditi prvo blinjega svoga. (...) Zakon od dilenja gaja ili kotara meju sobom (59a) Ako bi se zgodilo da bi koje selo hotilo meju sobom razdiliti gaj ali kotar 10 (...) najprvo a je ispaa, gdi nije gaja, toj se ne more diti meju sobom, a a je gaj, toj se ima diliti ovako (...): najprvo ako bi se znalo vry i dio kako gre od plemenine meju 11 selom, po miri i po vrvi od baine (...). Nu Ii se ne zna (...) vry (...), najprvo (...) na 12 stare i zakonite dribove i sada i podvornice ima pojti dio gaja" (...). (59b) "(...) ako bi se (...) nalo da bi koja zastava ili podvornica i novije dostojno naslijena, ako i ne bi toliko od starih, ajest podobno i dostojno, totu se ima niki razgled 13 od dila uiniti, neka more svak iv biti; jere nita nije, a je vazda bib. " "Kapituli od popae (60a) (...)ivina velika, a su goveda i konji i tovarci, gdi se najdu u vinogradu zimi ali kada nije u grozdje, tada svaka glava plaa dinar, a ivina drobna je svaka
Obiteljska imovina koja je bar dvije generacije ostala u iroj ili uoj porodici, tzv. plemenina, moe se otuditi samo zbog nekog vrlo velikog razloga, npr. plaanje otkupnine. 7 Naelo slobodnog raspolaganja steenom imovinom, naime imovinom koju je netko sam stekao nakon to se podijelio od ire ili ue porodice. 8 Steenom imovinom moe vlasnik pravnim poslovima medu ivima posve slobodno raspolagati, a pravnim poslovima za sluaj smrti utoliko ogranieno to mora svakom djetetu bar neto ostaviti. 9 Obiteljska imovina, plemenina, moe se otuiti samo uz potovanje prava prvokupa blinjih rodaka. 10 Panjaci su, dakle, nedjeljiva opinska imovina. Nedjeljivost potjee iz ekonomskih razloga, jer se ne eli dijeljenjem panjaka ugroziti stoarstvo koje je temelj gospodarstva. Ako je ponegdje i dolazilo do diobe, ona je obino bila na tetu siromanijih slojeva, jer su bogatiji prigrabili za sebe najbolje panjake. Tako npr. i na Brau god. 1423. 0 tome v. L. MARGETI, Dioba opinskog zemljita u nekim srednjovjekovnim dalmatinskim komunama, Starine, 1975., 28-31. 11 Tj. rodbinska veza, koja daje pravo na udio u skladu s nasljednim linijama i brojem nasljednika po naelu reprezentacije. 12 Naime, ako se ne zna rodbinska veza (v. bilj. 11), umarci se dijele tako da se u prvom redu podmire stare "kue", tj. najstariji poznati drijebovi. 13 Dakle, novijim posjednicima priznaje se takoer pravo na udio prigodom dijeljenja umaraka, ali u ogranienom opsegu, koji ovisi umnogome o dobroj voiji opinara.
6

218

glava bolanu. (60b) (...)A a je u grozdje (...)drobna ivina duna je glavom (...)ivina 14 velika ima se spratiti i stimati. ( ) (62) (...)ako je drao (plemeninu) mirno bez opovida godi 30, tada se ne moe iz toga usilovati ni priti; da ako je s bratjom blinjom i1i daonom ali vrvnom, tada 15 ne more biti pristojno nigdar, nego se more vazda meju bratjom vrvnom vry pojati i 16 primiriti gdi se komu krivo vidi (...) (89a) I kada kani kmeti pojti od gospodara, tada najpri ima zatvorivi u dvoru 17 18 svome i kui sve a ima gibuega ili i joe ako bi baine ku bi pod njim stekao tere ima prizvati svoga gospodara ter mu rei: gospodine, to je sve Boje i tvoje, 19 voljan a ostaviti, voljan ne ostaviti (...) (100a) (...)udovica koja bi ostala s dicom ter bi stala poteno svojom dicom, na 20 dobru mua svoga, da se ima raniti na muevlju do smarti svojom dicom. (...) (100c) I ako li umre koji sin udovici, ne ima nitar materi, nego brai; ako li 21 nije brae, a ono sestram; ako li nije sestara, li tako ostaje njihovoj bliici, a ne materi. (103) Tko bi imao vinograd na 'joj zemlji, komu ima davati dohodak tere ako bi poao jamati oni vinograd skrovito lupeki bres povidanja gospodaru od zemlje i naavi 22 ga gospodar na toj nevire, voljan mu je uzeti i litinu i vinograd kako lupeu. (105) Gdi bi se zgodilo da bi iji pas ujio koga tere s toga grihom umro ali bi bio s toga lih kojim udom u puti, tada ovi iji je pas ako bi jami onogaj psa tere ga prida
(...) (...)

Ve Zemljoradniki zakon (Nomos georgikos), bizantski pravni spomenik VIII. st., spominje slinu razliku. V. L. MARGETI, Zemljoradniki zakon (N6mos georgikos), ZPFR 3., 1982.
15 16

14

Tj. da se moe "mirno" (pristojno) i dalje uivati.

Najstarije hrvatsko pravo ne poznaje zastare i dosjelosti ni rokova koji se odnose na te pravne ustanove [v. L. MARGETI, Stvarna prava,cit. (1.)] Poljiki rok od 30 godina ima obiljeje gubitne zastare i zato se ne trai ni dobra vjera ni naslov. 17 Pokretnina
18 19

Nekretnina.

Znaajna odredba po kojoj "kmeti", tj. zakupnik-kmet, stjee sve za vlasnika zemlje na kojoj radi. Njemu je na prekarni nain ostavljena mogunost da samostalno ivi i privreuje. Kako vlasnik zemlje ima i sredstva izvanekonomske prirode, poveu li se te dvije, odredbe dolazi se do zakljuka da je zakupnik-kmet u srednjovjekovnoj uoj Hrvatskoj imao neobino slab pravni poloaj. Uostalom, lokalni su se pravni obiaji meusobno jako razlikovali.
20. 21

Udovica nema plodouivanja, ve samo pravo da je djeca hrane.

Dakle, prema poljikom nasljednom pravu pravo nasljeivanja osoba enskog spola ogranieno je samo na keri i sestre, ali i to prednost imaju osobe mukog spola (sinovi i braa). 22Usp. slino ve bizantski Zemljoradniki zakon (Nomos georgik6s), a i Novigradski 219

onome etniku i1i njegovu ostatku, ako je umro, govorei: Oto ti tvoj krivac, more 24 tim biti prost i kapuo (...) (106) Gdi bi se zgodilo da bi ivo koje umorilo koje ivo more biti onogaj glava za glavu, odloe ako bi vele vridnije jedna od druge bila. 25 26 (111) Hoe zakon stari da svako zvirje stoji zavodnika, ki ga uzrene i koje se zvirje ubije na ijoj zemlji, ima se dati po pravdi na zemlju oestje etvrto".
(...) (...)

23

L.M.

Usp. jo u rimskom postklasinom pravu actio depauperie, u kojoj je presuda glasila na novani iznos iii izruenje psa (Pauli Sententiae 1, 15, 1). Izruenje ivotinje kojaje nainila tetu esto je u srednjovjekovnim pravima. V. npr. R. SCHRODER, Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, Leipzig, 1894., 2. izd., 339.

23. 24.

Tj. potomstvu.

25. 26.
220

Tj. lovca koji goni zvijer (za-vodnik). Tj. koji ga podigne s legla.

68a. ZAPOVIJED (PRECEPTUM)

IBENIK. DALMACIJA (kazneni postupak)

1441., 8. listopada

LITERATURA: L. MARGETI, Zapovijed (preceptum) - nedovoljno poznata kaznena ustanova naega starijeg prava. ZPFZ, 40., 1996., 343-355.

(..) Magnificus dominus comes imposuitpenam RadoslafBrainovic eiusque uxoris, ex una parte, et Radoslaf fabro, Tichoradich eiusque uxoris, ex altera de libris V de verbis et defactis id quod videbitur domino comiti pro quolibet et qualibet vice (Uzvieni gospodin knez postavio je kaznu Radoslavu Brajnoviu i njegovoj eni s jedne i Radoslavu Tihoradiu, kovau, i njegovoj eni s druge strane u visini od 5 libara za rijei i djela po ocjeni gospodina kneza za svakoga od njih i svaki put.

Prema ispravi od 2.IV.1270. ibenik izabire Trogiranima Valentina Petra za potestata na jednu godinu. U torn ugovoru istie se da potestat ima pravo zapovijedati (preceperit, mandaverit) opini pod prijetnjom kazne do 200, a pojedincu do 50 libara (CD V., 1907., 527, br.990). Prema ibenskom statutu (VI., 109) ako se tko usprotivi zapovijedi vlasti o uvoenju u posjed (tenuta vel districta), sudskaje vlast mogla narediti (praecipiatur) neposlunoj osobi uz prijetnju kaznom od 25 libara "da se ubudue suzdri od protivljenja" (quod amplius non molestat). Prema sauvanim spisima kancelarije ibenskog kneza iz god. 1441.-1443. [KOLANOVI, Spisi kancelarije ibenskog kneza Fantina de Cha di Pesaro (1441.1443.), ibenik, 1989.] zapovijed (preceptum) izrie knez (comes), a ne sudsko vijee. Najee se koristi terrain imposuit, ali kojiput nalazimo i mandavit et precepit. U pravilu se u tim spisima zapovijed rabi radi sprjeavanja buduih izgreda rijeju ili djelorn (de verbis et de factis), ali to i tarno knez se slui zapovijedi da bi sprijeio izgrede u drugim za mir opasnim situacijama. U iznimnim sluajevima, osobito ako je rije o ibenskom distriktu, zapovijed dobiva obiljeja norme. Tako npr. 21.VII.1443. knez je "naloio i zapovijedio" dvojici sudaca sela Prisute u ibenskom distriktu da se ni oni ni bilo tko iz sela ne koristi vodorn bunara Studenac. Vie puta zapovijed je 221

slina presudi. Tako npr. 4.XII.1442. knez je naredio i naloio da ni Ivan Gatelo (opinski glasnik) ni njegova braa (se nec eiusfratres) ne smiju ubudue podignuti ni tubu ni prijavu (aliquam accuzam seu denuntiam) protiv Radmila Milavia i lanova njegove obitelji (KOLANOVI, 304). U zabiljeki se nalazi i obrazloenje: Gatelo je lano tuio Radmila za neku tetu pa je knez zbog toga bio kaznio Gatela s 5 libara. Knez je to zapovijed dao i u ime svojih sljednika (per se et successores suos). Oito je da je knez tom zapovijedi uvelike prekoraio granice svojih ovlasti: nezamislivo je da bi obitelj Milavi ubudue bila ovlatena na ikaniranje obitelji Gatelo i da ovi potonji ne bi ni u kom sluaju mogli ni tuiti ni prijaviti Milavie - i to jo za sva budua vremena. Ali, kneevu zapovijed treba uzeti cum grano sails. On je vjerojatno elio pokazati strogost prema malom opinskom slubeniku. Prema zabiljeki od 10.XII.1441. (n. dj., 214) knez prijeti Marinu Koiu, Mihovilu Milatoviu i njegovoj eni i Cvitanu Zgremakeru kaznom od 5 libara za svaku buduu uvredu i kaznom za fiziki obraun u visini koju e odrediti knez - obje "iznad kazne utvrene u ibenskom statute". Slinom neodreenom kaznom prijeti se za fiziko obraunavanje i u drugim sluajevima (n. dj., 108). Ali, zapovijed od 10.XII.1441. (n. dj., 231) zanimljiva je jo i zato to se u njoj razlikuju dvije eventualne budue kazne, jedna po ibenskom statutu, a druga "dodatna", kojom knez prijeti na osnovi svoje vlasti, tj. kako je to na drugom mjestu reeno, "snagom svoje vlasti i procjene" (vigore sui regiminis et arbitrii). Time je dodatno istaknuto obiljeje zapovijedi kao izvanrednog upravnog akta na koji knez ima pravo mimo statutarnih odredaba. Ukratko, u ibeniku u XIII. stoljeu do XIV. stoljea nalazimo ire i jae izraena obiljeja zapovijedi nego drugdje, osobito zapovijed opini i neodreena kazna za izgrede koja je preputena na posve arbitrarnu kneevu procjenu. I u sauvanim dubrovakim sudskim zapisnicima iz druge polovice XIII. stoljea (J. LUI, Spisi dubrovake kancelarije, Monumenta historica Ragusina, III., Zagreb, 1988.) i u tzv. Liberde maleficiis iz 1312.-1313. (N. LONZA - JANEKOVI-ROMER, Dubrovaki "Liber de maleficis" iz 1312.-1313. godine, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vol. 25., Zagreb, 1992., 173-228) vrlo esto nailazimo na zapovijed (preceptum) u pravilu u povodu postupka zbog izgreda koji se vodi pred knezom i sucima. Kako je rije o upravnoj mjeri sprjeavanja izgreda, zapovijed ne izrie sudsko vijee, ve sam knez. Zapovijed esto nije usmjerena na jednu ili drugu stranu u postupku, ve i na druge osobe koje bi mogle u povodu izgreda izazvati daljnje remeenje mira u opini. Dakako da to nije jedina vrsta zapovijedi. Tako je u povodu prijave tete Klementa de Mostacia u ipanskom vinogradu knez "zapovijedio" (preceptumfuit) ipanskom knezu da zapovijedi (utprecipiat) tamonjim stanovnicima, susjedima toga vinograda, koji imaju ivotinje, da plate globu ili da u nedjelju dou na roite (LUI, n. dj., III., 464 od 8.VII.1284.). Zapovijed se upuuje svim onim osobama za koje knez pretpostavlja da bi mogle nastaviti s izgredima. Tako se u povodu prijave od 3.IX.1312. [LONZA - JANEKOVI-ROMER, n,. dj. (bi1j. 17), 181, br. 14] daje zapovijed ne samo prijavljenom i prijavitelju nego i njegovu ocu i nekom Mihi de Mascana, ija se povezanost s izgredom ne precizira. U povodu pak istrage po slubenoj dunosti od 26.XII.1312., koja se vodi zbog ranjavanja pred 222

kneevim zamjenikom i sucima, knez izdaje zapovijed ne samo ranjenom i onome koji ga je navodno ranio ve i etvorici njegovih rodaka. Zaprijeena kazna od 100 perpera vrlo je visoka. Od ostalih upravo bezbrojnih vijesti iz raznih naih primorskih podruja moe se ovdje spomenuti jo i Creski statut. I u njemu ima vijesti o dudevoj zapovijedi u kaznenom postupku: "knez moe zapovijediti (commandar) svakome da ne stvara nemir ili izgrede (rumor over briga) uz prijetnju odreenom kaznom (a takoder u drugim sluajevima), pa se to kazna ubire u korist nae opine, zato da se drznici ne bi mogli hvaliti svojom neposlunou i nepotenjem" (Statuto di Cherso et Ossero, Venetiis, 1640., 101 (knjiga IV., glava 283). Statut je sastavljen 1440. god. Ovaj creski commando potpuno odgovara onoj pravnoj ustanovi za koju se u drugim dalmatinskim gradovima koristi termin preceptum. Na temelju reenoga mogla bi se predloiti ova definicija: zapovijed (preceptum) je upravna mjera kojom ovlateni vrhovni individualni organ (knez, potestat i sl.) nastoji sprijeiti budue izgrede, do kojih bi moglo doi zbog postojeih ili moguih napetih odnosa medu pojedincima odnosno irim i uim drutvenim grupama kojima oni pripadaju (obitelj, selo i sl.), tako to prijeti da e kratkim postupkom izrei za neposluh strogu kaznu ako se budui izgred ipak dogodi - i to povrh kazne koju e izrei sud za sam izgred. Porijeklo zapovijedi Pozornost privlai u prvom redu langobardsko pravo. Jo 723. god. propisao je langobardski kralj Liutprand ovo: "Akoje neki sudac ili funkcionar u bilo kojem gradu ili drugom mjestu naredio mir s novanom sankcijom (trevas tulerit), a jedan ga meu onima kojima je mir nareden, prekri, on plaa polovicu svote dravi (in publico), a drugu polovicu drugoj strani. A svota uz mir neka ne bude manja od 200 solida. Odobrava mu se da postavi i vei iznos za vanije stvari (pro maioribus causis) [F. BEYERLE, Die Gesetze der Langobarden, Weimar, 1947., 210 (Liutprandovi zakoni, glava 42 odnosno 13 iz 723. god.)]. Taj Liutprandov zakon uao je nepromijenjen i u tzv. Liber Papiensis (Liber legis Langobardorum, Papiensis dictus, Monumenta Germaniae Historica, Legum Tomus IV, ed. A. Boretius, Hannoverae, 1848., 425, s beznaajnom expositio), poznatu zbirku opseno komentiranih odredaba langobardskih, franakih i njemakih vladara do prve polovice XI. stoljea. Uoljiva je srodnost navedenoga Liutprandova zakona s analiziranim zapovijedima (preceptima) s istone jadranske obale. U Pordenonu se ilo jedan korak dalje. Tamo je svaki vijenik mogao zapovijediti (precipere) izgrednicima da idu kui i da iz nje ne izlaze bez sudske odluke to da "ni rijeju ni djelom (in dictis velfactis)" ne nastave svaom pod prijetnjom kazne od 25 libara. Vijenik treba svoj nalog odmah javiti potestatu (Statuto di Pordenone del 1438, a cura di G. Oscuro, Roma, 1986., 52 - Tiber I., cap. 3, Z). Takvih se primjera moe nai u mnogim njemakim podrujima, npr. Tiringiji, nadalje u ekoj i Moravskoj. U pravilu se uz kaznu za ometanje drutvenog mira izricala i kazna za zlodjelo koje je poinjeno nepotovanjem zapovijedi [Podrobnije u: R. HIS, Gelobter and gebotener Friede im deutschen Mittelalter, Zeitschrift der Savigny-Stiftung fur Rechtsgeschichte, 223

Germanistische Abteilung, 33., 1912., 139 i d.; ISTI, Das Strafrecht des deutschen Mittelalters I, Weimar, 1920 (Neudruck Aalen, 1964.), 247-249]. Ponegdje, pa ak i u Italiji, bilaje dovoljna zapovijed neke privatne (!) osobe [Usp. A. PERTILE, Storia del diritto italiano, vol. V, Storia del diritto penale, 2, izd., Torino, 1892., 673, s primjerima i literaturom. I po Avianskom statutu iz 1403. god. (Roma, 1989., a c. di S. Manente) gl. 65, bilo je doputeno ne samo gastaldu nego i svakom vijeniku da izgrednicima zaprijeti kaznom od 25 libara ako bi ponovili izgred u daljnjih 15 dana. Vrijedilo bi ispitati nije li moda takvo ili slino ogranienje bilo na snazi i u Dalmaciji.] L.M.

224

68b. QUARTA PUELLARIS PO OBIAJNOM PRAVU TUROPOLJA (15. st.)

(a: MHT, I., Doc. 245; b: MHT, I., Doc. 320; c: MHT, II., Doc. 32)
TUROPOLJE. SLAVONIJA (nasljedno pravo ene; imovinsko pravni poloaj ene)

a) 1441., 20.oujka b) 1458., 25. rujna c) 1484., 19. srpnja

LITERATURA: E. LASZOWSKI, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, olim "Campus zagrabiensis" dictae, I.-II., Zagreb, 1905. (= MHT); ISTI, Povijest Turopolja, I.-IL, Zagreb, 1910.; V. MAURANI, Prinosi za hrvatski pravnopovijesni rjenik, Zagreb, 1908. - 1922.; Ch. DU CANGE, Glossarium mediae et infimae latinitatis, Niort; A. BARTAL, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae, Lipsiae, 1901.; L. MARGETI., Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb, 1996.; M. APOSTOLOVA MARAVELSKI, Quarta puellaris po obiajnom pravu Turopolja, ZPFZ, 42., 1992.; ISTA, 1998., cit. (28.).

a) Kirin (...), sin Simona iz Donje Lomnice, plemi turopoljski, osobno u judicijariji (izjavljuje) da je (...) sporazuman (...) iz posjeda pokojnog Nikole Novkovia (...) bratia (frater patruelis) kojeg je naslijedio (...) i koji je bio bez potomaka mukog spola (absque heredibus masculini sexus) djevojaku etvrtinu pokojnih Agate i (...) Ivane, keri Nikole Novkovia, (...) Valentinu i Petru, sinovima (...) pokojne Agate, to Antoniu i Klementu, (...) sinovima reene Ivane, (...) dragovoljno (...) bez parnice (...) dati je (...) i prepustiti (...) u trajni posjed. b) (...) plemenita gospoa (...) Agata (...) i Ursula, (obje) keri pokojnog Stjepana sina Marka Kopoza iz Luana (...) u judicijariji (...) izjavljuju (...) da im je djevojaka etvrtina sveukupnih posjeda (...) pokojnog Stjepana (...) iz Luana (...) po obiajima kraljevstva (iuxta regni consuetudines) dosuena u trajni posjed. c) (...) plemenita gospoa Ursula, (...) ki pokojnog Georgija (...) iz Kurilovca, (...) neko upana turopoljskog, (...) supruga Pavla, sina Blae iz

225

Velike Mlake, (...) iznijela je tvrdnju da su joj sveukupni posjedi (...) Bricija, Tome i Jakoba, sinova Georgija upana, njezine roene brae, (...) po enskoj liniji (modo causa feminitatis) pripali nakon njihova odvodenja (pogibije) od (...) Turaka, (...) u Kurilovcu, (...) Rakitovcu, u Kuancu i Ternovcu (...) naslijedeni, kupljeni, zaloeni (...) u polju te mlinovi (...) istoj gospodi Ursuli i njezinim nasljednicima u vlasnitvo (...) dosuduju se u trajni posjed (in dominium statuerunt perpetuo possidendam).

Ustanova djevojake etvrtine ugradena u turopoljsko obiajno pravo posve je nepoznata oblinjim gradekim jurisdikcijama. Sauvana vrela iz 14. i 15. stoljea pokazuju njezinu ustaljenost u praksi, a u drugoj,polovici 16. stoljea jedan od uvjeta njezine primjene (suglasnost ascendenta odnosno najblieg mukog kolaterala za enidbu s neplemiem, iji izostanak ima za posjedicu definitivni gubitak prava na udio ili ako je rije o jedinom enskom descendentu - na cijelu kvartu) bilo je predmetom "statutarne" odredbe turopoljske opine (MHT, III., Doc. 279). Ukratko, ovom je ustanovom, prisutnom u mnogim srednjovjekovnim zajednicama u 12. stoljeu, odredeno da je etvrtina sveukupne imovine turopoljskog plemia, naslijedene, kupljene i dobivene u zalog (terrae emptitiae et pigneratitiae) rezervirana za njegove, descendente, a dijeli se medu njima per capita, neovisno o broju nositeljica tog prava. U podjeli sudjeluju i njihovi reprezentanti, sudei po vrelima - samo mukoga spola. Teoretski, jedna je kerka mogla dobiti jednak dio oeve imovine kao i njezina braa, ako ih je bilo trojica na broju, i obrnuto, jedini brat odnosno najblii muki srodnik imao je pravo na tri etvrtine, a ostaviteljevim kerima morao je prepustiti jednu etvrtinu, bez obzira na to koliko ih je bilo na broju. U jednom vrelu iz 1484. g. (vidi vrelo citirano pod c) nalazimo drukije rjeenje, po kojem je enski descendent naslijedio itavu oevu imovinu modo causa feminitatis. U ispravi sainjenoj u judiciariji u Lukavcu, Ursula, ker turopoljskog upana Georgija i sestra trojice brae izginulih u ratu s Turcima, proglaena je jedinom nasljednicom goleme oeve ostavine. Pa premda se ovo rjeenje oslanja na consuetudines regni, ono ne odaje autentian stay turopoljskog obiajnog prava. Dapae, rije je o iznimci, donesenoj u dramatinim okolnostima rata s Turcima. Naprotiv, po stavu explicite izraenom u vrelima, najbliem mukom srodniku pripadaju tri etvrtine imovine ostavitelja koji nije imao muke potomke, koji je bio absque heredibus masculini nexus. Glatko i bez ikakvih parnica i sporova, sin ostaviteljeva brata (frater patruelis) izbacio je iz konkurencije ostaviteljeve muke potomke drugog stupnja u pravoj liniji, koji su se morali zadovoljiti odgovarajuom podjelom etvrtine koja je pripadala ostaviteljevim kerima. Ukratko, unuci ostavitelja dobili su po jednu esnaesetinu, a brati itave tri etvrtine njegove imovine (vidi vrelo citirano pod a). U svakom sluaju nositeljice prava na kvartu u Turopolju te njihovi 226

potomci imali su facultas alternativa da umjesto nekretnina dobiju njihovu novanu protuvrijednost, to je bilo u skladu s opim stavom i nastojanjem da se nekretnine turopoljskog bratstva zadre na okupu. Pogotovu to je opasnost da prijeu u tue ruke bila konstantna, jer brakovi izmeu turopoljskih plemkinja i enika iz redova gradskog plebsa oblinjeg Gradeca nisu bila nikakva rijetkost. Po svojoj pravnoj prirodi quarta puellaris (quarta filialis) "hibridna" je ustanova i neka vrsta surogata za miraz, nepoznat turopoljskom obiajnom pravu. S druge strane, nigdje u vrelima ne nalazimo tragova da je to pravo uskraeno enskom descendentu koji nije zakljuio brak. Stoga, premda nema prava obiljeja nasljednog prava, ova ustanova asocira na ustanovu nunog nasljeivanja - enskim je descendentima zajamen i unaprijed poznat udio u ostaviteljevoj imovini, neovisno o njegovoj volji. Ustanova djevojake etvrtine pokazuje svu razliitost imovinskog i nasljednopravnog poloaja ene u gradskim sredinama i u zatvorenim feudalnim zajednicama to je, suprotstavljena reimu nasljeivanja i imovinskopravnom poloaju ene u oblinjem Gradecu, prvorazredna ilustracija srednjovjekovnog pravnog partikularizma. M. A.

227

69. KATARINA CELJSKA POTVRUJE PRIMITAK GODINJE DAZBINE ZAGREBAKOG GRADECA

(MCZ, II., doc. 167) ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA [godinja dabina vrhovnoj instanciji (dacia regis)] 1453., 1. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, uvodne studije, cit. (28.); V. MAURANI, Prinosi za pravno-povjesni rjenik, Zagreb, 1908-1922.; Z. HERKOV, Graa za financijsko-pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske I-II., Zagreb, 1956.; I. KAMPU - I. KARAMAN, Tisuljetni Zagreb, Zagreb, 1977.KAMPU, cit. (67.); I. KAMPU, Odnosi grofova Celjskih i zagrebakog Gradeca, HZ, XXIXXXX., 1976.-1977., 161-180: N. KLAI, Zagreb u srednjem vijeku (cit. 17.);. APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.).

Mi, Katarina, Bojom milou grofica Celjska, Ortemburka (...) potvrujemo da nam je Jakob Eberspelh, naeg grada Zagreba sudac, u nau blagajnu uplatio etrdeset maraka, koje namje grad svake godine (...) obvezan dati; izdano u Varadinu na Novu godinu godine tisuu etiri stotine pedeset tree (...) (... das uns Jacob Eberspelch unser Statt Richter zum Agram in unser Kamer hatt geannttwurt viercziky Grifen phenning, die uns dye Statt daselbst Jahrlechen (..) phlichtig (.) ze geben, (..). Geben zu Warasdin am Newn Jar. Anno (MCCCC) quinquagesimo tercio).

Paual od 40 maraka kao godinja obveza Gradeca prema najvioj instanciji najranije se spominje 1258. god. (MCZ, I., doc. 36). Tri godine kasnije to se obveza ukida inperpetuo (MCZ, I., doc. 40), a privilegijem iz 1266. definitivno se fiksira, ini se kao zamjena za dokinutu zalazninu (ius descensus). Dabina u istom iznosu do konca 13. stoljea spominje se u dva navrata (MCZ, I., doc. 61; ib., doc. 91). S konca 14. stoljea datiraju tri potvrde o izvrenoj naplati (MCZ, I., doc. 341; doc. 345; ib., doc. 373) u kojima se ova dabina Gradeca naziva Bewd (beud). Suprotno Mauraniu, koji beud smatra tzv. "vojinom", N. Klai misli daje u spomenutim izvorima rije o nekoj novoj vrsti dabine, koja se imala isplaivati na Martinje. U ispravama meutim 228

explicite stoji da je u pitanju uobiajena godinja dabina (dacia consueta), a identini iznos dabine takoer potvruje da je rije o poznatoj dabini, nametnutoj jo 1258. god. God.1405. to su svotu graani Gradeca isplatili - zagrebakom biskupu Eberhardu (MCZ II., doc. 9), a sljedee godine kralju Sigismundu (MCZ II., doe. 12). Vladara nije, naime, smetala injenica to je za dobiveni zajam Gradec prepustiopignoris titulo zagrebakom biskupu da i sam inkasira 40 maraka na ime te dabine. Biskup Alben 28 godina kasnije u svom je testamentu oprostio vladaru dug te oslobodio Gradec obveze da svoju dabinu plaa biskupiji (MCZ II., doc. 63). Nedugo zatim Gradec potpada pod vlast Celjskih. Sauvana isprava Katarine Celjske potvruje da iznos ove gradeke obveze ni tijekom XV. stoljea nije mijenjan (Grife, slay. grivna = marca denariorum; Vidi TKALI, MCZ, II., 230), a to je obve2a po svoj prilici ostala i kasnije, kad je grad, nakon desetljeima duge vladavine Celjskih, doao u ruke banu Janu Vitovcu. Za Matije Korvina grad je vladaru plaao dabinu pro quolibetporta (MCZ II., doe. 258; ib., doe. 271) brojne kontribucije, a stanovnici suburbija neko su vrijeme bili obvezni plaati i marturinu ( MCZ, III., doe. 47). (Vidi prilog 63.)

229

70. IZ VRANSKOG OBIAJNOG PRAVA

(S. ANTOLJAK, Vransko obiajno pravo, Radovi, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar,
1979.)

VRANA. HRVATSKA. DALMACIJA (agrarni odnosi, feudatari, dosjelost, zamjena)

LITERATURA: ANTOLJAK, op. cit. Tamo i ostala literatura.

1454., 1. travnja

(...) Prvo, Sve vinograde i maslinike i ostala plodonosna stabla koja su nasadili, 1 reeni seljaci (vilani) mogu prodavati ili darovati u sluaju potrebe i ostaviti za 2 duu, s tim da je svaki seljak obvezan nasaditi 100 maslina u roku etiri godine. 2. Za sve kue i vrtove koje su nainili reeni seljaci ako odlaze iz Vrane (ili) sela i ako dolaze na drijeb (sorte) stanovati drugi seljaci, treba izabrati tri procjenitelja (tre stemadori) (...) pa onaj koji dolazi na drijeb treba platiti reenu procjenu onome 3 koji odlazi. 4 3. Nadalje, ni jedan seljak ne plaa za bilo koju stvar iz vrta bilo to bilo kome, 5 6 bez obzira je li rije o opini (comun) iii feudatarima (...).
1 2

Vranski seljaci. Seljaci su dakle puni vlasnici nasadenih vinograda i stabala. Naelo superficies solo

cedit ne vai.
Seljaci se slobodno sele. U njihovu je vlasnitvu i sve to su podigli na drijebu, u prvom redu kue i nasadi u vrtovima. Usp. bilj. 2. I na drugim pravnim podrujima hrvatskih primorskih krajeva za posjedovanje vrta i na plodove iz njega nije se u naelu plaalo nikakvo podavanje ili su to podavanja bila viemanje simbolika. Rije je o "opinskim" zemljama, kojima upravlja (ali nije nuno vlasnik i ak to u naelu uope nije) zajednica opinara. Feudatari su osobe koje su dobile odredene posjede na iskoritavanje, u naelu preko tamo naseljenih zakupnika-kmetova, uz obeanje da e vriti vojne dunosti i polagati prisegu vjernosti vlasniku zemljita. Njihova prava na dobivenu zemiju esto se pravno shvaalo kao dominium utile. Rije je o specifnom srednjovjekovnom shvaanju vlasnitva kao zbira ovlatenja d j 230
6. 5 4 3

9. Nadalje, zemlje koje su movarne, nakon to prode tri godine da su neobraene, 7 moe svatko obraivati (...) i treba dati etvrtinu i desetinu (...). 10. Nadaije, zemlje koje su pod umom neprekidnih deset godina svatko moe 8 obradivati (...) i treba dati etvrtinu i desetinu (...). 20. Nadalje, svaka zamjena (concambio) uinjena u zemljitima ili drugom, 9 punovana je nakon to prode 15 god. (...). 21. Nadalje, tko posjeduje zemlju ili drugo, posjeduje u skladu s pravom (siposseda 10 ben) nakon to proe 30 godina (...). L.M.

Ve je i po postklasinom rimskom pravu bilo doputeno movarne terene prisvajati na mnogo jednostavniji i bri nain nego ostalu zemiju. Po Vranskom obiajnom pravu obraiva ne postaje pravim vlasnikom, ve samo posjednikom kojeg vlasnik ne moe udaljiti sa zemlje dok dobiva svoj udio (etvrtinu i desetinu).
8 9

V. analogni sluaj u bilj. 7.

Zamjena zemlje je doputena. Prigovor na tetnu zamjenu moe se podii samo kroz 15 godina. Po starom hrvatskom pravu prigovor se mogao iznijeti uvijek.
10

Gubitna zastara, ne treba dobra vjera ni naslov. 231

71. IZ PRIVILEGIJA LIGE ZADARSKOG KOMITATA

(Statuta jadertina, 121-129)
ZADAR, DALMACIJA (seoska opina - organizacija - pravo na dio globa - progon kaznenih djela; liga)
LITERATURA: LJUBI, Lige, cit. (78), str. 45-59.

1455., 15. studenoga

(a) (...) Prvo, kada se dogodi da neki Vlah (...) (aliquis Vlacorum) (...) uini neko zlodjelo (insultum) nekom od sela reene lige, ili uini krau (...), tada (...) treba da svi seljaci reenih sela, odmah nakon to su uli glas ili zvono, dohrle pomoi oteenom i goniti kradljivce i zloince (...) i svezane predati gospodinu zadarskom knezu; ali ako bi reena liga ili neki njezin lan bio toliko drzak da bi pustio reena zloinca nakon to je uhvaen, kanjava ga se s 50 libara malih u korist mletake opine, s time da ga se sili da naknadi oteenima sve tete, trokove i kamate. Nadalje, reena liga smije (...) sve (...) ivotinje i stvari svih kradljivaca (i) zloinaca uzeti pa od tih dobara polovica pripada blagajni mletake opine, a druga polovica reenoj ligi (...). (b) Nadalje, ako se dogodi da u onom progonu tko od reene lige ubije ili rani nekog kradljivca i zloinca koji se branio i nije dopustio da ga se uhvati, pa zbog toga treba platiti vradu, u tom sluaju duni su platiti reenu vradu proporcionalno (pro rata) svi lanovi reene lige. (c) Nadalje, ako neki od reene lige, nakon to uje glas ili zvono, bude nemaran ili ne eli ii u progon i pomagati protiv zloinca, tada plaa dvije libre mletakoj opini, a druge dvije reenoj ligi za svaki takav sluaj prijestupa. (d) Nadalje, ako neki seljak (villicus) reenih sela poini krau ili pljaku u reenoj ligi i protiv ljudi reene lige ili se sloi s njom iii zna za takvu krau iii tetu uinjenu kome od svoje lige ili pak dri iii prikriva svjesno u svojem domu kradljivca, u svakom takvom sluaju liga uzima sva njegova dobra i ivotinje, pa od toga polovica pripada opinama (comunis), a druga reenoj ligi. Osim toga duni su seljaci reene lige toga kradljivca svezati i dovesti pred gospodina zadarskog kneza, koji e ga dolino kazniti. (e) Nadalje, ako neki sudac iii slubenik reene lige naredi seljacima ili svojim susjedima da krenu u pomo zbog kraa iii teta ili radi progona zloinaca, ili ako im naredi neto drugo to je dobro za opinu iii u korist reene lige, a neki od njih bude nemaran ili odbije izvriti nalog, kanjava se s 2 libre malih mletakoj opini i jo 2 232

libre za reenu ligu. (f) Nadalje, ako bi tko bio toliko drzak pa bi nekom sucu ili drugom slubeniku reene lige u izvravanju njegove slube rekao neku uvredu, neka plati dvije libre mletakoj opini, a druge dvije reenoj ligi. (g) Nadalje, ako bi tko od reene lige udario do krvi nekog od te lige, kanjava se s 10 libara malih u korist reene lige, a nakon toga e biti dodatno kanjen od gospodina. zadarskog kneza. Ako je udario akom ili na drugi nain bez krvi ili jae masnice, plaa u tom sluaju pet libara toj ligi. (h) Nadalje, ako tko od reene lige bude udaren ili ranjen od zloinaca dok ih je progonio ili u nekom drugom poslu reene lige, svi lanovi reene lige duni su proporcionalno platiti lijenika i lijekove i ostale izdatke koje bi imao (...), a ako kasnije bude mogue doi do dobara reenih zloinaca, neka se ligi za to dade u cijelosti zadovoljtina i nadoknadi sve izdatke iz dobara reenih zloinaca. (i) Nadalje, ako se dogodi nekome lanu reene lige da mu je ukraden orai vol i on ga ne moe vratiti u roku 15 dana otkako se dogodila kraa, svi lanovi reene lige duni su platiti vlasniku vola onoliko koliko se procijeni, pa ako se kasnije vol pronade ili se za njega plati naknada njegovu vlasniku, u torn sluaju reeni vlasnik vola duan je vratiti ligi ono to je dobio od te lige za reena vola. (j) Nadalje, nikako se ne smije izabrati nekog suca, pristava ili drugog slubenika u reenoj ligi koji je neko poinio neku kradu i za to krau bio kanjen, i to zato to su zbog toga takvi po pravu sumnjivi i nepososbni za naprijed navedene slube. (k) Nadalje, slaemo se s time da u civilnim parnicama (...) suci reene lige (...) mogu voditi postupak i donositi presude do 5 libara i da mogu osudivati sve koji sijeku drvo u gajevima, i to do 5 libara za svaki sluaj. Usto, takve koji sijeku drvo neka se kazni drugim kaznama koje odredi (...) zadarska vlast zato da bi reeni gajevi mogli rasti, to je od najvee nude za odravanje seljaka, ali s time da se moe od presuda tih sudaca aliti na zadarsku vlast. (1) Nadalje, svi suci u selima zadarskog komitata u ijoj je sudiji poinjeno neko zlodjelo duni su (...), ako su udaljeni 10 milja od grada Zadra ili manje, uz prijetnju kazne od 50 libara malih - polovica mletakoj opini, a polovica tuitelju - prijaviti u roku najvie dva dana te zloine (...) zadarskom knezu i uredu za zloine, a oni koji su udaljeni vie od 10 milja (...) u roku najvie tri dana. Ako je pak dolo do smrti, duni su prijaviti prije nego se ubijenoga sahrani (...).

1. Ovo je jedan od vanijih dokumenata o organizaciji niih teritorijalnih jedinica. Rije je zapravo o statutu jednog poljoprivrednog podruja, koje potpada pod vlast susjednog gospodarski jae razvijenog centra, Zadra. Liga seljaka zadarskog podruja ima svoje organe, suca, pristava i druge, koje, bar glasom analiziranog teksta (toka j), biraju sami lanovi lige. Ipak, poznato je da je via vlast esto sama postavljala suca. 2. Najvanije su, dakako, odredbe o "kolektivnom osiguranju" (toke b, h, i) po 233

kojima liga plaa vradu za ubijenoga zloinca, trokove lijeenja lana lige ako je ranjen prilikom progona zloinaca i protuvrijednost ukradenoga oraeg vola. "Oraeg vola" ne treba tumaiti ekstenzivno, tj. samo kao jedan od sluajeva nestanka stoke. Naime, liga se oito ograniava na osiguranje samo najvanijih teta koje bi mogle bitno ugroziti ekonomsku ravnoteu seljakog gospodarstva. Za podmirenje tih izdataka liga ima pravo na dio globa (toke a, c, d, e, f, g). Usto sudac ima pravo kanjavati one koji sijeku drva u opinskim umarcima (gajevima). 3. Uoljiva je trostupnost vlasti: mletaka opina, pod njome je zadarska opina, a pod ovomje liga, tj. seljaka opina. To je usporedivo s Vinodolom gdje postoji ovakva trostupnost: hrvatsko-ugarski vladar - Krki knezovi (Frankapani) - vinodolske opine. Dakle, usporedivi su Vinodolski zakon i Privilegiji lige. Za oboje potrebna je sankcija nadreene vlasti. Ipak, Vinodolski je zakon daleko bogatiji po pravnom sadraju, dok su Privilegiji lige prepustili reguliranje privatnopravnih odnosa obiajnom pravu. S druge strane, "kolektivno osiguranje" u Vinodolskom je zakonu ogranieno na obitelj tetnika i oteenoga. 4. Nepovjerenje prema Vlasima (vidi toku a) objanjava se time to su Vlasi bili stoari koji su se sa svojom stokom mogli uvijek lako udaljiti sa zadarskog podruja pa se njihove krae i druga zlodjela teko gonilo. L. M.

234

72. UGOVORI 0 DOIVOTNOM UZDRZAVANJU

(a: MCZ, X., 176; b: MCZ., X., 263) ZAGREB. SLAVONIJA (struktura obitelji i ugovori o doivotnom uzdravanju; nitavost raspolaganja na tetu teritorijalnog suvereniteta opine) a) 1457., 2. veljae b) 1467., 31. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) uvodne studije; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.)

a) Gospoda Jelena, ki Mikca iz Sobotine, udova pokojnog Jurja Volkova, nekada vijenika i naeg sugradanina, daje u trajan posjed i slobodno raspolaganje svoja tri posjeda, tj. kuu, zidani toranj, zemlju, gradevine, te svoj vrt i svoje oranice koje se nalaze u reenu gradu i podgrau te gradskom polju, sa svim kunim potreptinama, alatom i potreptinama za vinograd te svim stvarima i svojom pokretnom imovinom, gospodinu Nikoli, sinu Tome, iz reene Sobotine, svom bliskom rodaku, naem novom sugraaninu, na taj nain to je reeni gospodin sveenik Nikola istu gospou Jelenu duan dobro njegovati i hraniti do njezine smrti te nakon smrti s poastima sahraniti, kao to je duan za due te gospode Jelene i njezinih predaka i roditelja na njezin zahtjev davati mise i pomene vjerno i savjesno (taliter et eo modo dedit perpetuo possidendas et quomodocumque voluerit disponendas, quod ipse dominus Nicolaus plebanus ipsam dominam Elenam usque ad mortem suam bono modo debetfovere et nutrire ac mortuam honorifice sepelire, ac pro animabus ipsius domine Elene et suorum predecessorum ac parentum ipsius per petitionem eius missas et commemoraciones fideliter et 1 conscienciose facere debeat), s time da se reene posjede ne otui ispod

Gradeka je obitelj najua zajednica srodnika u pravoj liniji koja se cijepala s doraslou djece. Izvori ne sadre nikakve tragove irih porodinih zajednica, a oinska se vlast nigdje ne spominje te se iscrpljuje u imovinskopravnim prerogativama. Emancipacija djece nastaje faktinim odvajanjem odraslog djeteta koje nije praeno nikakvim solemnitetom ili sastavljanjem odgovarajue isprave. Diobe nekretnina (koje, kako se ponegdje i izriito naglaava, spadaju u bona hereditaria) jo za ivota oca, odnosno darovanja odrasloj djeci, rjeito ilustriraju redovitost emancipacije odraslih lanova. Najrjeitije pokazatelje strukture gradeke obitelji nalazimo u popisu gradana, stanovnika i inkvilina te kua u gradu iz 1368. god. Gradani, kako se vidi iz tog 235

jurisdikcije grada (ita, quod ipsepossessiones a jurisdiccione civitatis non alientur) ,i o tome je gospodinu sveeniku Nikoli ispostavljena listina s viseim peatom opine. b) (...) gospoda zvana Elizabeta, udova pokojnog. presvijetlog gospodina Frederika, zvanog Fric, nekada starijeg vijenika i sugradanina naeg, gradanka naa, doavi osobno do nas izjavila je ovo: kako ju je gospodin Marko, lovac, sin Fabijana Pavia, zvanog Hurtina, lovca, pokojnog gospodina Ulrika Celjskog itd. prihvatio kao duhovnu

popisa, ive u vrlo skuenom prostoru, a ak dvije treine ukupnog broja porodica ive u prostoru koji, zajedno s okunicom, nije vei od stotinjak kvadratnih metara. Mogunost rane ekonomske emancipacije i individualnog privredivanja, koju su pruali obrt i trgovina, diktirali su odredeni nain ivota i utjecali na formiranje oblika obitelj. Takva je obitelj nosila sa sobom, izmedu ostalog, i probleme uzdravanja ili harem rezervacije dijelanekretnina usque admortem, odnosno durante vita. Ugovori o doivotnom uzdravanju nisu nikakva rijetkost u izvorima Gradeca. Motivi tih ugovora manje su oni uobiajeni, tj. osiguranje radne snage za obradu nekretnina, jer je najamne radne snage u gradu bilo u izobilju, a vie, kako se uostalom iz navedenih izvora i vidi, zasnivanje adoptivnog odnosa, kojim adoptant rjeava probleme svog uzdravanja i, jo vie, brigu o sebi u starosti. U tekstu osnovnog privilegija Gradecu (1242.) nalazi se klauzula po kojoj se ... res immobiles, domos, curias, vineas, terras et hedificias a jurisdiccione civitatis (non) possint alienari, vel eximi vel avelli. Taje klauzula smjetena medu odredbama kojima se regulira reim nasljeivanja nekretnina, i to po svoj prilici zato to je opasnost od takvih raspolaganja - u obliku legata i darova za sluaj smrti gradekih gradana Crkvi i crkvenim redovima susjednih jurisdikcija - prijetila upravo s te strane. Na to klauzulu, u identinoj ili neto izmijenjenoj formi, nailazimo povremeno i u gradekim posjedovnim knjigama. Zabrana takvih raspolaganja u vrijeme donoenja privilegija sigurno je imala svog opravdanja, au i je ona, po svemu sudei, svoju aktualnost zadrala i tijekom iduih stoljea. Loi odnosi s Kaptolom, Biskupijom i susjednom vlastelom, duge parnice oko pojedinih posjeda i uzajamne uzurpacije pruaju dovoljno dokaza da je razloga za takve bilge bilo dosta. Zato se i vie od dva stoljea od donoenja privilegija oito smatralo svrhovitim napomenuti da se granice raspolaganja nekretninama pojedinaca poklapaju s granicama opinskog teritorija te da su sva raspolaganja koja diraju u teritorijalni "suverenitet" opine sama po sebi nitava (vidi prilog 28.). 236
2

i adoptivnu majku, a gospoa na slian nain prihvatila Marka sa svoje strane kao 3 svoga adoptivnog sina, zato gospoa Elizabeta daje i daruje torn Marku, lovcu, svorn adoptivnom sinu i njegovim nasljednicima, pravo trajna posjeda cijele svoje kue u gradu koja se nalazi izmeu kua, zemalja i gradevina plemenitog gospodina zvanog Petar Dragin s jedne, tj. june strane, te izmeu kue i zemlje Martina, izraivaa lukova, sa zapadne strane, kao i izmeu dva opinska puta (...), veliine tri kvarta kurije (...), uz uvjet daje taj Marko i njegovi nasljednici u toj kui za ivota ljubazno u dobru i zlu paze, njeguju i hrane, na to se reeni Marko svojevoljno obvezao u naoj nazonosti (eidem Marco venatori filio suo adoptivo et Buis heredibus dedisset et propinasset jure perpetuo possidendam, ita tam en, quod prefatus Marcus eandem dominam Elizabeth vita sibi comite et sui heredes in eadem domo in victu et amictu bono modo conservare, fovere et nutrire tenebuntur, ad quod se prefatus Marcus obligavit coram nobis), o emu je torn Marku izdata listina (literaprivilegialis) reenog grada. M. A.

Ugovori o doivotnom uzdravanju zakljuuju se u pravilu s osobom koja spada u krug srodnika. U suprotnom, u asu zakljuenja adopcije uzdravatelju se obino daruje samo dio adoptantova fonda nekretnina - u pravilu polovica - a za preostali dio imenuje se nasljednikom. Adoptant koji uzdravatelju daruje svoju kuu u gradu zadrava pravo habitacije "racione civilitatis", kako redovito stoji registrirano u posjedovnim knjigama. Viduitet adoptanta pribliava ovaj aranman efektima tzv. udovikog uivanja, uobiajenog u sustavima pa kojima brak nije osnova nasljeivanja (npr. "lectum " dubrovakog prava). Putem ugovaranja adoptivnog odnosa te putem nasljednopravnih ugovora s nekim od srodnika vlasnik nekretnine u Gradecu ostvarivao je veu slobodu raspolaganja nekretninama mortis causa nego mu je reim nasljeivanja to doputao. 237

73. PODBAN M. IVKOVI OBAVJETAVA 0 NASLJEDNOM PRAVU HRVATSKIH PLEMIA

(II, Prirunik, 494-495) HRVATSKA ("dvanaest plemena hrvatskog kraljevstva", neoporuno nasljedno pravo, nasljedna, steena i kupljena imovina) 1459., 15. studenoga

LITERATURA: M. BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., 6; M. KOSTRENI, 0 radnji prof. dr Mihe Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1953., 21-23; L. MARGETI, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla ivkovia od 5.XI.1459., HZ, XXIII-XXIV., 265-286; ISTI, Stvarna prava, cit. (1.), 107-121.

Na vae (...) pisano traenje (...) o pravnom obiaju ovoga hrvatskoga 1 kraljevstva o nekretninama, i to nasljednim, kupljenim i steenim (in 2 possessionibus (...) hereditariis, eviticiis et aquisitis, (...) javljamo vam pravne 3 obiaje (...) na koji se nain nasljeuju nasljedna i oinska dobra hrvatskih plemia, (naime) da sve nekretnine svih plemia dvanaest irih porodica hrvatskoga kraljevstva prelaze na muko potomstvo blinjim punorodnim rodacima koji potjeu od istoga koljena odjednoga na drugog, s time da se posjedi reenih plemia ne smiju otuiti 4 stranim osobama na njihovu tetu (in eorum preiudicio ), a ni oporuiti ni zapisati iznad tri gonjaja. - to se pak tie kupljenih i steenih nekretnina po precima plemia iii po njihovim prethodnicima, kao to je opisano, (naime) nakon to su ostavljene njihovim nasljednicima, to nekretnine treba da prijedu svim nasljednicima od onog koji je to dobro stekao na slian nain i Dioba dobara na nasljedna (hereditaria), kupljena (empticia) i steena darovanjem (acquisita) jedna je od najvanijih dioba u hrvatskom i hrvatsko-ugarskom pravu.
2 1

U ispravi stoji eviticiis, to je ve BARADA, op. cit., protumaio kao pogrjeno napisano umjesto ispravno empticiis.

0 dvanaest irih porodica itd. koje se obino u znanosti naziva "dvanaest plemena" vidi podrobno u MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 107 i d.
4

Tj. u sluaju potrebe moe ih se otuiti, ali ih treba prethodno ponuditi roacima.

238

uvjet kao to i stara batinska dobra prelaze od potomka na potomka, kao to je gore 5 zabiljeeno. - Nadalje, u odnosu na kupljene i steene nekretnine, ako je koji plemi kupio ili stekao vlastitom kupnjom i stjecanjem, taj plemi smije slobodno otuditi dobra kojaje sam kupio i stekao, i to zato to s onim to je sam stekao moe sam raspolagati. - ensko pak potomstvo nema udjela u batinskim nekretninama, ve ga treba opremiti iz pokretnina kada se udaje. L. M.

To je u skladu s odredbama u mnogim europskim srednjovjekovnim pravnim sustavima, osobito onima pod franakim utjecajem: steene nekretnine postaju nasljedne nakon to ostanu u obitelji bar dvije generacije. 239

74. GRADSKE SLUNOSTI

(a: MCZ, X., 248; b: MCZ, XI., 22; c: MCZ, XI., 57)
ZAGREBAKI GRADEC. SLAVONIJA (gradske slunosti)

a) 1465., 31. sijenja b) 1475., 31. sijenja c) 1491., 31. sijenja

LITERATURA: TKALI, MCZ, cit. (28.) Uvodne studije; APOSTOLOVA MARAVELSKI, 1986.; ISTA, 1998., cit. (28.); ISTA, 0 obiajnom pravu zagrebakoga Gradeca (1242-1526), ZPFR, 3., 1982.; ISTA, Slunosti u posjedovnim katernama zagrebakog Gradeca (14. i 15. stoljee), ZPFR, 6., 1985.

a) Jelena (...) udova pokojnog. Bartolomeja Pavkovia, nekadanjeg stanovnika teritorija grada, u svoje i u ime sinova Jakoba i Stefana te obiju keri zvanih Urula, poteklih od Bartolomeja, (...) doavi u naoj nazonosti izjavila je da za dugove pokojnog Bartolomeja koje treba njegovim vjerovnicima isplatiti proda dva njihova vinograda (...) obuaru Benediktu, starijem vijeniku i naem sugradaninu, sinu Stefanovom iz Ivania, te preko njega njegovim nasljednicima za petnaest maraka te dvije pense obinih bekih novaca koje je taj obuar u potpunosti isplatio Jeleni udovi istog Bartolomeja (...); posebno je utvreno da reena udova Jelena te sinovi i keri pok. Bartolomeja i njihovi nasljednici imaju dati i omoguiti siguran i slobodan kolni put od njihove zemlje kraj kue i odozgo niz njihov vinograd oko vinograda tog Benedikta, obuara, tom Benediktu, obuaru, i njegovim nasljednicima, to je potvreno ispravom pod peatom nae opine (Elena mulier relicta ac filii etfilie eiusdem condam Bartholomei ipsorumque heredes securam et liberam viam cur, rualem per terram ipsorum penes domum et subtus vineam ipsorum circa vineas eiusdem Benedicti sutoris eidem Benedicto sutori et suis heredebus dare etprebere tenebuntur harum nostrarum sigillo nostre communitatis consignatarum). b) Marko Gurakovi, izvritelj usmene oporuke pokojne Margaretice, udove pokojnog Klementa uzdara, (...) prodao je zemlju udove Margaretice (...) koja se nalazi iznad zidanice i gradskog zida kod drvenih vratiju; nadalje siguran ulaz kroz vrata te slobodno uspinjanje stepenicama kao i slobodan put do kloake koja se u zidu nalazi i uporabu cisterne koja se na toj zemlji nalazi (...) (item securum intro itum per portam et liberum asensum per gradus ac libera via adcloacam in muro habita, et usum cisterne in ipso fundo habita) (...). 240

c) Opina grada na brdu Grech dala je i poklonila (dedit et propinavit) kuu te zemlju od kojih se mnoge protekle godine nije ni slube ni dabine ni straarenje (...) davalo odnosno plaalo; kua se nalazi izmeu kue i zemlje asnog mua Andrije obuara, zvanog Kranjec, sjedne, tj. june strane, i izmeu kue i zemlje asnog mua Bartolomeja, obuara, s druge, tj. sjeverne strane, s istone pak strane javne povrine, a sa zapadne pod brdom i gradskim jarkom (...), i to tako to obuar Andrija i svi njegovi nasljednici i sljednici prema gradskom brdu ne smiju na bilo koji nain drati nikakve staje, kotce ili kloake pod prijetnjom kazne po obiajnome pravu (tali modo, quod ipse Andreas sutor et ipsius heredes et successores universi versus monticulum civitatis quevis edificia stabulorum aut domicilia porcorum et nec cloacam sit ausus seu sint disponere vel edificare modo aliquali sub pena alias dejure consueta (...).

Pravo zemljinih slunosti, i ostala stvarna prava na nekretninama, s opetovanim akcentom na njihova stvarnopravna djelovanja, fiksiralo se i ubiljeavalo u posjedovnim kvaternama prigodom promjena vlasnitva. Gradskije ivot nametao potrebu ugovaranja i reguliranja neizbjenih zadiranja u tudi prostor, pa na upise slunosti esto nailazimo u izvorima zagrebakog Gradeca. Na nevelikom prostoru gradskog teritorija, podijeljenog medu brojnim podanicima, medusobne koordinacije i koncesije bile su nunost. Takvi problemi izvan tog teritorija, na prostranim vlastelinskim imanjima, jedva da su i postojali. Administrativnih rjeenja problema te vrste takoer jedva daje bilo, pa su vlasnici nekretnina bili upueni na benevolenciju susjeda ako ve konstituiranje odreenih slunosti nije bilo rijeeno na razini obiajnog prava sub poena consueta"). U svakom sluaju, sadraj slunosti potanko se opisivao u posjedovnim knjigama - ve postojee ili tek diobom konstituirane slunosti prate skoro redovito upise diobenih porcija. Zemljine slunosti u Gradecu u 14. i 15. stoljeu na neposredan i ilustrativan nain odaju uvjete gradskog ivota, polivalenciju gradske privrede i prosjenog gradskog gospodarstva te organizaciju urbanog ivota u vie ili manje zaetnim oblicima.
("

M.A

75. KRALJ VLADISLAV DARUJE OASNU NEKRETNINU EHI

(LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. II.,
136-137)

TUROPOLJE. SLAVONIJA (oasna imovina, defectus seminis)

1494., 6. prosinca

LITERATURA: L. MARGETI, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana

Mihajla ivkovia, HZ, XXIII-XXIV., 1970.-1971., 265-285.

Mi Vladislav (...) kralj (...), uzevi u obzir vjernost i slube (...) plemenita Jurja Goleca od Sutjeske (...), dajemo darujemo i predajemo reenom Jurju Golecu (...) nekretninu plemenitog pokojnog Jurja Francikua (...) zvanu ehi, koja se nalazi u zagrebakom komitatu i koja je nakon smrti i nepostojanja potomstva mukoga roda reenog gospodina Jurja (que per mortem et defectum seminis nexus masculini eiusdem condam Georgii) prela u ruke ugarske krune (...).

Iz isprave se vidi da su se plemike nekretnine turopoljskih plemia vraale kralju ako je plemi umro bez mukih potomaka. L. M.

76. PRODAJA I DAROVANJE NEKRETNINA

(URMIN, cit., 417-420)
KURINJE. HRVATSKA ("plemenski" sud, pristav, plemenina, isprava, prodaja, darovanje, prvokup, nasljedna i steena imovina, djedovina)

1499., 26. travnja

LITERATURA: MAURANI, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. te 559 i d.; MARGETI,

ivkovi, cit. (73.), 277 i d.

"Mi Jurai Korlatovi, knez' plemenitoga s'tola kraleva meju plemenitima Ijudi Mogorovii v Lici, i mi sudci" (... navode se imena petorice ...) "daemo na znan'e: (...) pris'tupi pred nas (...) plemenit' lovik' Paval S'lav'kovi od' plemena Mogorovi iz' sela Ribnika (...) i v'zgovori': (...) hotil bim' prodati moje prave plemenine didin'ne, otdilene i s'lobodne of brata moga i vsih', ki mene pristoe pae i v'sake vrste ljudi, v selu Bisiih i kotari bisi'skom v panstvi li'kom' (...) Totu mi knez' i sud'ci rekosmo Pavlu (...): ovo e na' akon', da gre s tobom' na' pristav' i za dribi ki prodae', nudi pred nim' bliih' i dalnih, a za pol' dribja ki bi hotil' dati crkvi i klotru (...), toliko ne more' dati po zakonu naem', ako tine dopus'te blini i dal'ni i kih' pristoi". (Nastavlja se s izvjetajem da je pristav iao zajedno s Pavlom i nudio ovlatenike te se vratio sudu i izjavio da su oni dopustili prodaju i darovanje; sud to saopuje Pavlu koji iskazuje: "kada e to va' zakon', tada ga (pogrjeno za: ja) prbdaju dribi vie reeni crikvi i (...) klo'tru svete Marie u Zainu i fratrom reda svetoga Pavla prvoga remete (...) i daruju poli to (...) pol drib'ja crikvi i klotru i fratru, `vse kupno poan'i,sela i seli' i vrtlov' i podvornic i vse v' nutrn'ne i van'ne zemle i pasi' i dil'nic' i gaev' i sinoko' i bat' i priblat'ji i pa' i pai', putov' prinih' i okol'nih' i staz' velikih' i malih', vode i vodotii i malinov' i malini', pae malinov' vas' svoi del' v' kotari bisiskom', stupe i stupi' i studen'c' i jazov' i vod' kopanih' i s'tojeih' i tekuih i driva plodnoga i neplodnoga, i prudnoga i neprudnoga, gore i kamika i vsih' op'in' i vsega mala i velika, a koli i koliko godi pristojalo bi k vie imenovanomu pol' drugu drib'ju (...) da crikav i klotar i fratri uivati, dati i prodati i darovati (mogu) kako vse svoe. I od' sada stavim crikav' i klo'tr' i fratre v pino dran'e i iznimam od sada vsu moju oblast' (...)II (Prior trai od suda da dade) "va' list' na to otvoren' pod vaimi peati visuimi 243

navadnimi" (pa sud to daje uiniti) "i za veke verovan'e i tvrdost' toga lista naega pridasmo k tomu nae rotne pristave, po imeni Petra Goneia is' akovi i Jure Hlep'ia iz' Zahumi'. Dan pri svetom' Juri na Skurine miseca aprila 26, 1499".

Otuivatelj eli otuiti svoju djedovinu, tj. nekretnine koje imaju znaaj obiteljske inmovine ve dvije generacije, tj. one koje nije stekao otuivateljev otac, nego djed ili koji jo udaljeniji predak. U tome je razlika o pravima raspolaganja po ovoj ispravi i ispravi pod br. 77 gdje je rije o nekretninama to ih je stekao otac otuivatelja. Kako je rije o djedovini u smislu Tripartita (v. MARGETI, ivkovi, cit. (73.), 273) ovlatenicima na prvokup, u prvom redu roacima, treba ponuditi nekretnine koje se namjeravaju prodati. Darovanje "za duu" doputeno je prema tumaenju plemikog suda samo u manjoj mjeri. Preko toga potrebno je odobrenje ovlatenika za prvokup (v. MARGETI, ivkovi, cit., 279). Ispravom se prenosi na stjecatelja "puno dranje", koje bi odgovaralo srednj ovj ekovnoj pravnoj ustanovi Gewere, saisine, seisin, tj. "vlasti" koj a se prenosi, a koja ne odgovara rimskopravnim pojmovima posjed i vlasnitvo. L. M.

244

77. DAROVANJE NEKRETNINA

(URMIN, 420-422)
KURINJE. HRVATSKA ("plemenski" sud, pristav, plemenina, isprava, darovanje, nasljedna i steena imovina)

1499., 8. svibnja

LITERATURA: MAURANI, Prinosi, cit. (39.), 190 i d. to 559 i d.; MARGETI,

ivkovi, cit. (73.), 279-290.

"Mi Jurai Korlatovi, knez' plemenitoga kraljeva stola, meju plemenitimi ljudi Mogorovii v Lici i mi sud'ci li togae stola" (... navode se imena trojice ...) "i pristav" (... navode se imena dvojice) "daemo na znan'e: (...) pristupi pred nas' (...) plemenit lovik Paval Slavkovi plemenom' Mogorovi iz sela Rib'nika (...) i v'zgovori: (...) kupil e otac' moi edan' dribi zem'le v seli Bisiih (...) ki dribi on'de tee vnutrne zem'le uz' 80 i poda ne sinokoe i v'sega mala i velika pris'tojanija, kako nam se pinie udri v' praveh' ke imamo na plemen'inu vie imenovanu i imam pol'toga slobodna i ot'dil'na od' brata moga i vsih ki mene pristoe (...) esam li volan po zakonu vaem' od nega uiniti a e meni drago? (...) dasmo nemu ta zakon': da si volan dati i darovati i prodati i za duu kako vse svoe vlas'tito b'Iago kamo tebi drago (...). Totu v'zgovori Paval (...): kada e to va zakon', tada ja daruju pol' drib (...) klotru nee (tj. Blaene Djevice Marije) v Zainu i fratrom redu svetago Pavia prvoga remete (...) naiprvo selo vie imenovanega drib'ja, crkve, vode, malinov', stupe i stupi, virov', potokov', jazov', studenac', gore, driva, i kamika, puin', op'in, putov' prinih i okolnih', puti i razputja i s'taz' i vsega mala i velika zvrha zemle i pod' zemlju, prudnoga i neprudnoga". (Na to prior samostana trai od suda da se ispostavi isprava, to sud prihvaa). "I za veke verovan'e i tvrdost toga lista naega pridasmo k tomu nae rotne pristave" (... navode se dva imena ...) "Dan' pri svetom' Juri na Skurini miseca maja dan 8 v letih gospodnih 1499."

Kako je otac kupio zemlju o kojoj je rije, ona je postala obiteljskom imovinom ("plemenina"), na koju bi pravo prvokupa imao samo prodavateljev bratjer za ostale lanove ire porodice ta zemlja ima znaaj steene, a ne nasljedne imovine. Meutim, 245

kako je dolo do diobe oevine, prodavatelj otuuje posve slobodno i s obzirom na svog brata. Nabrajanje dijelova i pripadaka zemljita, koji su po modernom shvaanju svakako sastavni dio otuene nekretnine (npr. virovi i potoci) ili bar pripadci koje se smatra otuenim ako nema protivnog uglavka, ima utoliko smisla to je po srednjovjekovnom shvaanju postojala mogunost posebnog raspolaganja sa svakim od navedenih dijelova i pripadaka. Drugim rijeima, naelo superficies non cedit solo (!) dotjerano je do krajnjih konsekvencija. Ipak, nabrajanje je samo deklarativne prirode pa vie odaje "erudiciju" sastavljaa isprave. Kad bi se u ispravi propustio koji od spomenutih dijelova i pripadaka, to ne bi ipak umanjilo prava stjecatelja jer bi protivnik vrlo teko oborio predmnijevu da se sa zemljitem prodalo i sve ono to u normalnom tijeku dogadaja ide s tim zemljitem. L.M

246

78. IZ STATUTA LIGE NINSKOGA KOTARA

(P. Karli, Mjesenik, XXXIX., 1913., 394 402) NIN. DALMACIJA (liga, seoska opina - organizacija - pravo na dio globa - progon kaznenih djela, kraa, razbojstvo - u kui - na brodu, nagodba u kaznenom postupku; kapetan, sudac, silovanje, kleveta, porob)

XV.-XVI. stolje

LITERATURA: . LJUBI, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema Poljikom statutu, Rad, 240., 1931., 1-104.

(1) Koi ukrade vola, budi katigan sedam; sedmoga gospodara i njegovu tradbu. 1 (10) Koi ukrade brava, ovcu, iljee, janjca, jarca, kozu, kozle - sve po sedam za jedno i oviku da plati njegovo i njegovu tradbu. (17) Koi pokrade kuu ali uge eljad u njoj, ali pobie eljad po kui, zato im skoiti sva Liga za moi ga gospodi dati u ruke i sve njegovo u porob u Ligu ali v obljubu, to ima mala i velika, doma i u polju i sidbom i s' trsjem. (27) Koi skainaju ali razvaliaju brod i biu mornare, ali koi brod potope ali razbi budi katigan za svaku libru po sedam, ako li bi dato knezu u notu, da se Liga ne pa ako li knez dade u Ligu, budi katigano, kako ozgora i kanilaru njegovu tradbu o procesa i mornarom njihovu tetu; ako li su ubieni, sve u porob, a njih u galiu, za nek svaki s' mirom stoi i ive. (39) Koi istrese tue vre na ribah ali na sipah, ali obajde mrie ali parangal, L. 30. i oviku ribu i tetu, koliko bude uinia. 2 (41) Koi ukrade vru ali smei za depet, ali koi bi razvalia jaze, L. 30. i oviku tetu i ima platiti i korist, koju bi ima od vre ili jaza.
3

(45) Koi bi ima junaka ali koga drugoga od kue, tere kreja a zna L. 300 i gospodar
1 2 3

Mlado magare. Zgnjei.

Tj. slugu. Tako npr. i Kastayski statut zove slugu junakom. KARLI, n. dj., pogrjen tumai pojam

24

budi podloan pod tetu, koi e pokraden. (48) Ako se ovik komoda s lupeom za krau prvo Lige, da e dobro uinjeno 5 prvo tube ma da je obligan ovik kazati lupea i da lupe plati u Ligu L. 12 bez niedne gracie i da se prisee pri svom Ligom, da vee nee krasti i ako se potle najde, 6 da je sve njegovo u porob, toliko za udo koliko za malo, i da se da gospodi u ruke. (49) Ako bi ovik pogodia lupea po srii tere upita lupea da (li) gaje pokraja, a 7 lupe zatai, paka ovik po sobini najde, sve njegovo u porob i oviku njegovu tetu. (54) Ako bi ovik ovika prinia ali zania pinezi, robom, itom, vinom, ali budi kakvom stvarju se hoe, a na dobroj viri ali kojom trgovinom, tere paka ovik da ima pravde svrhu svoga, L. 100 i da oviku plati svu njegovu tetu za nj egovu neviru. (57) Ako bi kapitan ali sudac taja lupea, ali koju tubu, ali koje zlo koje se u kom selu ini od krade, L. 100, zato krau vazda e triba da Liga sudi kako e zakon. (64) Ako bi se po zgodi koi brod ali vaelo razbio pod koim selom, da se ima udriti u zvono i svaki potei na pomo za rekuperati. A ako bi koi od toga to ukrao malo ali vele L. 100 za neka se svak uva tua i koi gine. (65) Ako bi koi ovik ali ena reka do potenja komu, da mu ena gre po zlu putu i dilu s drugim, najprvo od potribe je da mu prova kako je. Ako li ne prova, od potribe je da se oblae pred svom Ligom tri puta i da je katigan L. 400 i eni da kupi suknju, koulju, pokrvau aliti vam tumban za nje potenje, zato tute gre glava i vee krvi. (68) Ako bi bila dva tere silovali divojku ali udovicu, oni prvi, koi e uinia grih, 8 ta(j) da ju vazme, a oni drugi da ju narui i u Ligu obadva L. 100. (78) Aki bi brat zaviknuja, ali se u zvono udrilo da su lupei u selu, ima svaki 9 potei za lupeom, i ako bi se moglo uhititi, ali u jednu kuu sarnati, za poznati koi e po imenu i ako bi se pozna, na Ligi mu ima pravda biti i da nie nie ukrao a u krai je utaen, budi katigan L. 100 i da se za nj ufati koi poruke da ve nee krasti; a koi ne bi poa niti se skoia za kupeom, budi podloan pod zlo a da zna i katigan kako i lupe; zato se to zovu dionici s lupeom. (79) Ako se ukrade u gradu ali u selu, ali blizu grada ali sela, koga bude blie mista, da plati grad, ako e u gradu, ali blie grada; ako li e u selu ali blie sela, da plati selo, onako kakva bude kraa ali zlo, zato ne moe biti da tko nie vidia, ali da tko ne
4 5 6

Gospodar odgovara, dakle, i za tete svojih slugu, jer pripadaju u njegovu "obitelj"

(familia).
To odgovara i odredbama drugih srednjovjekovnih pravnih sustava. Vidi npr. lanak 38. Vinodolskog zakona: tubu ki uini, ima ju na konac pripelati".
"(...)

Drugim rijeima, premda se protiv kradljivca ne vodi postupak jer nema tuitelja (usp. lanak 38. Vinodolskog zakona: "Ioe, kadi ne bi bila tuba i niedan osud"), oteeni treba ipak javiti ligi o krai, pa e se kradljivca u sluaju ponovne krae kazniti najveom moguom imovinskom kaznom, tj. "porobom". Sok je prastara slavenska ustanova. Rije je o ovjeku koji za plau istrauje neku okolnost ili injenicu. (Usp. Vinodolski zakon, lanak 45: "cena ka se otai da za naiti niku ri".
8 7

"Naruiti" znai opskrbiti je "opremom", ruhom.

248

zna, ali da tko nie izda tu krau ali to zlo uinjeno. Ako pake pokle se plati ta kraa, tere se najde ta(j) lupe pokle bude telareno od Lige budi sve njegovo u porob i ostalo kako se bude sudu vidilo; ako li sam lupe dojde ter se osvadi kapitanom, ali sudcem, budi katigan za onu krau koju bude uinia i da se plati iz njegova, to bude grad ali selo stratia za tu krau. Ovi kapitul muno uzesmo i muan je, ma zato istinu najdosmo nakon dva godia. Ukrade se u Novoseaci jedna jalovica tusta Matiu Ranjeviu koi stae junie strane sela; koja bi ukradena iz dvora i ne znae tko e ukrade. A sjutra dan ima biti Liga to jest u nedilju na 21 ottubra 1307 i ta(j) Matij tui se Ligi da mu je ta jalovica ukradena i kae sve svoje pravice ovi ovik na pravu. I tako oni od Lige porugivau se s' njime i govorahu, bie li kako tusta: tata kako bi e se naisti. To ujui njegov sudac imun Ugarkovi, koi tada biae, gdi mu se rugaju budui pokraden, zato bie ovik duevan, usta na noge i ree: Kapitani i sudci potovani! dajte da moje selo Novosejaci to plate, zato to ne moe biti da tko ne zna da siromahu oviku ne gine njegovo, neka ostali svist imaju. I po ti nain skoie kapitani i sudci i udilje poslae svoje mlade da imadu kupiti na svaku kuu po dvi libre. Mlai poidoe u Novosejace i poee kupiti, nigdi po volji, a nigdi po silom. Meju tu kupljainu potee Juko, sin Mihe Plastinovia, i ree svom ocu: ako, ne plaajmo mi! Bogme je sino kasno jedan ovik u bilu ogrnut biae u kui Marka Prtenjae. A Marko Prtenjaa biae mlai koi to kupljae. I ti kada dojde Matiju Ranjeviu da plati to dvi libre, to pomenu Matij Prtenjai da hoe znati tko je sino u njega bio u bilu. Tote se poee vrlo priati i rekoe: hodimo prid sudce, i tako pojdoe. A kad bie prid sudcim, sudci po svidobi rekoe da se opravda Marko Prtenjaa, a pake upitae dite sudci i dite ree kako e i ocu reklo, da bie ovik ogrnut u bilu biljcu u Marka Prtenjae i to dite ne imae nego deset godita; to ti se Prtenjaa vrlo brani, ali ne moe najti svidoke ni porubine za se, i brani se za udo vrimena, kako se brani svaki krivac. Vide kapitani i sudci da vea smutnja raste, govorei jedan za drugoga i branei zle ljude, ustae se kapitani i sudci i rekoe svojim mlaim i svoj Ligi pod penu groa 30 da svi med sobom ovoga ovika imamo povesti u prun. I tako svi jednokupno skoie i inie ga voditi med sobom i tako vodei ga, kada bihu na prvome mostu odNina, ree Marko Prtenjaa: Stanite potovani sudci i kapitani, molim vas, i vi ostala draga brao, prostite mi za ovi put; hou vam sve kazati, kako je i to bilo i rekoe mu da mu je prosto da kae. Tada ree Prtenjaa: Eh brao, sino dojde, da ga Bog ubie, u mene Juko Juarevi iz Gorice i tu kravu ukrade i odagna ju tja, vee ne znam, to je od nje uinio niti dila imam, niti ga ekam niti znam vee malo ni veliko. I kako to ue kapitani i sudci i sva Liga, svi zaviknue: u prun nevirnika, u prun nevirnika! I tako ga povedoe knezu a njime udilje u prun. I knez pica da ima dojt ormanica po nj i dojde tretji dan i povedoe ga u Zadar i bi metnut u galiu i u njoj umri prvo godia. A Liga sve udilje toga puta uze u porob i bi tu velik rasap, zato svega dosti imae. I zato svak o svome neka ive.
(...),

I od toga vrimena uzesmo ovi kapitul i svi mu se kontentasmo, zato najdosmo istinu da su to i nai start pria nahodili sada se najde i vazda e to biti. I od tada poe svaie s mirom stati i jedan drugoga uvae i kuu i blago i u selu i polju; zato ne moe nigda biti mu gradu ni u selu da tko nije vidia ali uja, ali da tko zna, ali da tko ne izda. I tako ta(j) kapitul obljubismo. 249

1. Za pravnog povjesnika od neobina je interesa toka 79, ne samo zbog predmnijevane krivnje stanovnitva okolia gdje se kraa dogodila nego jo vie i zbog prie o tome kako je dolo do te "kolektivne odgovornosti". Kako 21. listopada 1307. nije bila nedjelja i kako se u to doba u Mlecima jo nije osuivalo na prisilan rad na galijama, ovdje se radi vjerojatno o"pounoj prii", ali nije nemogue da se ona temelji na nekom istinitom dogadaju. Svakako se pria temelji na narodnom osjeaju da bi takav nain kolektivne odgovornosti mogao biti koristan. Ali isto tako pria dokazuje da nije rije o nekom arhainom pravnom institutu. 2. Krada se kanjava esterostruko u korist nadlene vlasti, a sedmina kazne pripada oteenom. Oteeni dakle dobiva ukradenu stvar i povrh toga njezinu jednostruku vrijednost i naknadu trokova. 3. Razbojnik (toke 17 i 27) se uz ostalo kanjava "kolektivnom osvetom" nad njegovom imovinom. To je ustanova i inae vrlo obljubljena u srednjovjekovnim pravima (npr. u Ruskoj pravdi, Poljicama itd.) i bila je neobino popularna u narodu, koji je na taj nain ne samo sudjelovao u izvravanju kaznene presude nego je pri tome vidio i svoju neposrednu korist koja je uvelike stimulirala izravno izraavanje moralnog zgraanja nad zloincem (vidi i toke 48 i 49). 4. U toki 54 regulira se pravni odnos koji nastaje time to jedna strana daje drugoj neku stvar. Ako se radi o odnosu koji nije trgovake prirode, nego nastaje na osnovi sporazuma od sluaja do sluaja, za valjanost obveze povrata zamjenjive stvari (Statut navodi najee primjere: novas, roba, ito, vino) potrebna je formalnost davanja ruke (u franakom pravu fides facta), koja ima za posljedicu pravnu valjanost takvog formalnog sklopljenog ugovora, pa e primatelj stvari odgovarati za "neviru" ako ne vrati stvar u skladu s ugovorom. Naprotiv, u trgovakom prometu dovoljna je sama injenica davanja stvari. Ta se razlika vidi po distinkciji koju pravi Statut: "na dobroj viii ali kojom trgovinom". 5. U tokama 65 i 68 dolazi do izraaja ne samo potovanje enske asti nego jo i vie elja da se to potovanje to unosnije naplati. Prema toki 65 klevetanje tue ene da nije "uvala istou branog kreveta" kanjava se vrlo visokom globom od 400 lira u korist lige (!), pri emu i oklevetana ena ne prolazi previe loe, pogotovu uzimajui u obzir siromatvo stanovnitva, jer joj onaj koji je napao na njezinu ast treba obnoviti garderobu. Statut opravdava te trokove istiui da bi nezadovoljni mu mogao u protivnome biti prisiljen krvlju oprati okaljanu ast svoga branog kreveta, to bi, ini se bar prema rijeima Statuta, iskljuivalo protupravnost eventualnog ubojstva obeastitelja. U toki 68 razmatra se sluaj silovanja neudane enske osobe ("divojke ali udovice") sa strane dvojice izvritelja. Statut nastoji rasporediti obveze silovatelja na nain koji smatra pravinim za sve zainteresirane sudionike: prvi silovatelj mora silovanu uzeti za enu, a drugije treba opskrbiti dostojnom opremom. Usto i liga dobiva svoj udio, jer svaki silovatelj treba uplatiti u njezinu kasu po 100 lira.

78a. IZ VEPRINACKOG STATUTA

(L. Margeti, Veprinaki zakon iz 1507., Radovi Z 37., 1995., 341-367)

KVARNER. VEPRINAC
(kazneno pravo; stvaranje opasne situacije)

Poetak XVI. stoljea

LITERATURA: M. VLADIMIRSKI BUDANOV, Neizdannye zakonijugozapadnyh Slavjan, urnal Min. nar. prosvj. 213., 1881.; ISTI, Zakonik grada Kastva i zakon obine Veprinske, Mjesenik VIII., 1882.; M. JASINSKI, Zakoni grada Veprinca, ZZR, V., 1926.; . MILOVI, Kazneno pravo Veprinakog statuta iz 1507. godine, VDAR XXXIX., 1997.; L. MARGETI, Veprinaki sudski zapisnici XVI. i XVII. stoljea, Opatija, 1997. (Odredba 2-17 i 2-18): Ki hi na koga no vinel, zapada 1 marku. A kada opet shrani, plaa 2. marku.

Jasinski to najpodrobnije objanjava: "No vineti - izneti no iz nonica (korica); `Opet shraniti' znai opet metnuti no u nonice". Po njemu je rije o pokuaju. Ipak jo 1881. M. Vladimirski Budanov tumai ovaj lanak kao pokuaj udarca noem. Vladimirski Budanov divi se "prvobitnom kaznenom pravu Slavena" koje nalazi i u Ruskoj pravdi: "Tko izvadi ma, ali ne udari, to grivna kun". Ostali autori su lapidarni i ne donose nita novo. Smatramo da nije rije o pokuaju, ve o stvaranju opasne situacije, tj. o prijetnji, koja je opasna utoliko to moe izazvati burnu reakciju kod onoga kome ja zaprijeeno na taj nain. Neobino je to se stvaranje opasne situacije u Veprincu razdvaja na dvije radnje: za izvlaenje noa plaa se 1 marka, tj. 8 libara, a za vraanje noa u korice jo jedna marka. Takav neobian nain opisa kanjivog djela bitno se razlikuje od spomenutog opisa u Ruskoj pravdi, gdje se navodi samo jedan element, tj. izvlaenje noa. Suprotno tome, pravo njemakih graana Brna, koje je inae uvelike utjecalo na susjedna pravna podruja, predvia posebnu kaznu za izvlaenje maa, a posebnu za ponovno stavljanje maa u korice. Dakle, rije je o utjecaju njemakog prava na formuliranje norme. Prema zabiljeki od 17.X.1536. (Margeti, n. dj., list 16) koja se 251

odnosi na to kanjivo djelo, neki Martin Raji htio je udariti maem nekog iu, "za uzroke nike praskve ka e bila toga Martina na koj jest bil taj ia niki rova (rota?) pisal". Martin "ga e otil osi", i to je ak i priznao. Sud donosi odluku "naiprvo libar 50 za uzrok da e me na iu zinel i paki v menice sopetpostavil (tj.) da e posegal na iu namestnika gospodina kapitana", a osim toga, "sentenciamo ga v drugu penu da plati libar a to za uzrok da je me na iu zinel ipako v menice postavil, kakoje na zakon od grada ". teta to se iz Volieva prijepisa ne vidi kolika je kazna u drugom sluaju. Vjerojatno je rije o 8 libara (tj. 2 marke) u skladu s Veprinakim zakonom. Prvonavedena kazna od 50 libara odgovara kazni za udaranje i1i napad (na negaposegal) odnosno psovanje vijenika (3-13, 14), koja je ovdje analogno primijenjena.
...

Isto tako nalazimo i u Moenikom zakonu: "ako bi ki stegnul ale dal ruki na kakovo oruje, na kega si budi drago, pada pena L. 4 ". Dakle, i ovdje je rije o stvaranju opasne situacije, i to ne samo tako da je izvukao (stegnul), nego ak i ako bi samo dodirnuo (dal ruku) oruje. Ovdje je pogotovu jasno da nije rije o pokuaju, ve o pukoj prijetnji, iz koje bi doista u daljnjem tijeku moglo doi ak do pokuaja. Iznenauje da je kazna za stvaranje opasne situacije potezanja noa etiri puta vea u Veprincu nego u Moenicama. Jedino objanjenje bilo bi, mislimo, u tome to je konkretni sluaj na osnovi kojega je dolo do stvaranja norme bio mnogo opasniji u Veprincu. L. M.

252

79. IZ TRIPARTITA STJEPANA VERBECIJA

(Tripartitum, cit.)

SLAVONIJA. KVARNER. HRVATSKA

(pravni poloaj Hrvatske, kmetovi - neoporuno nasljeivanje - oporuno nasljeivanje vlastelinskasudbenost, - zabrana seljenja, zemaljski gospodar, dominus terrestris, obiteljska imovina - dioba, obiteljska imovina haereditas, vekoveina,lastivnoa, steena imovina, djedovina, oevina, dosjelost praescriptio, zalaganje - impignoratio, oinska vlast - patria potestas, emancipacija, stjecanje za vrijeme braka)

1514.

LITERATURA: S. HUSZTY, Iurisprudentiaepracticae libri tres, Agriae, 1758.; E. KELEMEN, Institutiones iuris privati hungarici, Pestini, 1818.; K. KADLEC,

Verboczyovo Tripartirum a soukrome pravo uherske i chorvatske lechty v nem obsaene, Prag, 1902.; A. TIMON, Ungarische Verfassung- and Rechtsgeschichte, Berlin, 1904.; M. LANOVI, Privatno pravo Tripartita, Zagreb, 1929.

1. Openito o Tripartitu
Kudikamo najvaniji izvor za poznavanje hrvatsko-ugarskog privatnog prava djelo je Stjepana Verbecija (1490.-1542.) Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae, to ga je 1514. godine na prijedlog stalea potpisao hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. Tripartitum nije imao zakonsku snagu, jer kralj nije na njega stavio svoj peat. Djeloje imalo prema tome snagu obiajnog prava, koje se putem prakse i obiaja primjenjivalo u naim krajevima. Na hrvatski jezik preveo ga je, prilino slobodno, Ivan Pergoi, gradski notar u Varadinu. ak i Zakon trsatski iz 1640. god. priznaje mu zakonsku snagu, jer u lanku 81. odreuje: A u svem drugom dugovanju se imaju uzdrat polag zakona ugerskoga i Tripartita,
1 1

L. MARGETI - M. MOGU, Zakon trsatski, Rijeka, 1991., Vidi i Trsatski statut, MHJSM, IV., 1890. (ed. F. Raki). 253

to je to znaajnije to je u to doba Trsat ve odavno bio pod neposrednom upravom habsburkih kapetana. Uz na prijevod dali smo i Pergoievu verziju, i to u originalnoj ortografiji. Mislimo da je to korisno i ak nuno jer je Pergoiev prijevod sluio u praksi hrvatskim pravnicima. Prijevodom na hrvatski jezik postao je Tripartit j o i vie pravnim izvorom za upoznavanje hrvatskoga prava u prolosti. Kako je Verbecijevo djelo samo popis obiajnoga prava, to su se pravne norme, sadrane u njemu, primjenjivale i u ranijim stoljeima. Ipak, pri tome treba biti vrlo oprezan, jer su kraljevski dekreti, osobito u XV. stoljeu, unijeli velik broj izmjena u materijalno i formalno pravo. Usto hrvatski su krajevi imali mnoge specifine pravne ustanove i norme, kao to je to uostalom naglasio i sam Verbeci. 2. Pravni poloaj Hrvatske prema Ugarskoj Dio III., tit. 1. 1 (U ovoj knjizi govorit e se) "o pravnim obiajima, koji se na neko vrijeme (parumper) razlikuju i odvajaju od naeg zakona, (naime o onima) kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i Transilvanije, koja su ve otprije podloena i ukljuena (subjectorum et inocorporatorum) Kruni ovoga kraljevstva
(...)"

(Pergoi: od obichaieu veteh orssaghou, Dalmacie, Horuaczkogha, Szlouensskoga orssagha i od Ierdelia, poimene koterissu zuughersskim orssagom sslosni,4 koterihsse obichai ne odluchauaiu vnoghim zakonom od voghersskih praud
"(...)

). Tit. 2. Pr. "Kako se ve otprije odobreni zakoni i pravni obiaju reenih kraljevstava Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Transilvanije u mnogim pogledima i tokama razlikuju od zakona i pravnih obiaja nae domovine, naime ovoga kraljevstva Ugarske
(...)
"

(...)".

(Pergoi: ne prevodi!) treba rei o tome da ni jedan narod (populus) ne moe stvarati propise (statuta) ako nema vlastitu pravnu vlast (jurisdictionem), ve potpada pod tue vladanje (dominio), osim ako mu za to ne dade suglasnost via vlast (...)". "Zato, premda se Dalmatinci, Hrvati, Slavonci i Transilvanci u plaanju vrada (homagiorum) i globa i u drugim postupovnim pitanjima i raznim drugim pravnim obiajima uvelike razlikuju od naih i smiju se njima sluiti, ipak nemaju pravo
1 "(...) (...) 2 (...) (...)

2 3 4

Ovih. Kraljevstvo.

Pergoi prevodi "subjectorum et incorporatorum" sa "sloni", tj. povezani, i pri tome naglaava "povezanost" Hrvatske s Ugarskom, a isputa "podlonost ugarskoj kruni". Vrijedilo bi podrobnije prouiti Pergoiev politiki stav prema Ugarskoj na osnovi ovoga i drugih dijelova prijevoda. 5 Pergoi ovdje ubacuje odlomak koji se u originalnom latinskom tekstu nalazi u tit. 2. pr., i usput mu donekle mijenja smisao.
254

donositi pravne norme protiv opih pravnih propisa i uredaba ovoga kralj evstva Ugarske (Pergoi: "Odkud mozibiti Dalmacie Horuaczkoga i Szlouensskoga orssaga i Ierdelia liudie vplachani nih vrasde i v birsageh i v drugih isstinih praud techei i v dersani terminuseu (...) vnekih obichaiehsse od nassih praud odluchiauaiuch siuu i oni ssami med ssobu (...) neke napraue (...) mogu ssprauiti (...), da protiu decretomu vugersskogha orssaga (...) niemaiu na napraulienie oblassti". S pravom se u literaturi istie da se ovdje Verbeci "nije mogao izdignuti nad prosjeno shvaanje maarskih uenjaka i dravnika: Hrvatska mu je bilajednostavnim municipijem Ugarske u irem smislu" (LANOVI, 90). Dodue i Verbeci istie da je Hrvatska "podloena i ukljuena" ugarskoj kruni, a ne ugarskom kraljevstvu, ali, a to je velika i bitna razlika, Hrvatska za njega nema "vlastitu jurisdikciju, ve potpada pod tudu vlast". Svakako, ako nita drugo, bar je ovdje priznato da su ugarski kraljevi i sama Ugarska u odnosu na Hrvatsku "tua", dakle nametnuta vlast. 3. Poloaj kmetova Dio III. 0 pravnom poloaju i normama to se odnose na seljake, koje nazivamo kmetovima (De villanorum, quodjobagyones nuncupamus conditionibus et legibus). Tit. 25. 1 "Njihov je pravni poloaj raznolik. Neki su Ugri, neki Saksonci i Germani, neki pak esi i Slaveni, koji ispovijedaju kransku vjeru. Uz to ima i Vlaha i Rutena te Raana ili Srba i Bugara, koji slijede kriva nauanja Grka (...)". 2 "Premda su se svi ti narodi (...) koristili svojim slobotinama i imali slobodnu mogunost da se, kad hoe, presele iz mjesta svoga prebilita na druga mjesta (...) nakon to plate dunu zakupninu i svoje dugove, ipak su (...) u dananje vrijeme izgubili to slobodu te su podvrgnuti svojim gospodarima punim i trajnim kmetskim odnosom". 3 "(...) pa su njihovi gospodari (...) nadleni suditi im (...) bez obzira na to tko ih tuio". Tit. 29. "Nadalje, ako kmet (rusticus) ima sins i ker koja se jo nije udala, tada oboje nasljeuju na jednak nain i pokretne i nepokretne stvari". 1 "Ipak, ako je ki udana s pokretninama, treba uzeti u obzir jesu li te stvari bile djedovina ili oevina. Ako su bile djedovina, prilikom udaje ne moe doi ni do kakve prijevare, jer ki treba dobiti jednak dio imovine. Ako je pak rije o oevini, tada je otac moe udati u skladu sa svojim staleom i ugledom pa ona vie nee imati prava na njegove stvari, nego one po oevoj smrti pripadaju sinu, a ako je on umro, na brau i njegove roake koji potjeu iz iste loze (stipite)". 2 "Ako pak otac eli uiniti oporuku o svojem dijelu, on to moe uiniti, ali tako da ne prevari enu. Naime, ena se smatra uvijek sudionikom i diobnikom (particeps et condivisionalis) u stvarima koje je mu stekao za braka, tako da njoj, ako mu umre bez oporuke, pripadaju sva dobra to ih je on (...) stekao". (Pergoi: "Akoli bi otecz zssuoiega dyela hotel testamentom vchiniti, i to more 255

vchiniti, da nistarmenie prez vkanenia ssuoiet sen@. ler nieghoua Sena vmarhe i vimyeni, koterossu v ono vremena gdassta vuhystue sskupa syulea naukup zaysskala, vseghdar polegh prauogha deleniaa ima dyel iednakim zakonom tako akobi nie ghosspodaar byl prez testamentoma vmerl, vssebi imyenie koterossu sskupa nassli i zayiskali naaniu osstalo".) Tit. 30 "Nadalje, kmet koji ivi sam i ne ostavlja iza sebe potomka i nasljednika moe slobodno oporuiti o svojim pokretninama. Nekretnine (haereditates) ako su djedovina u cijelosti prelaze na zemaljskog gospodara (dominum terrestrem). (Pergoi: "Prossti chlouek ieden ssaam buduchi, possuoioi ssmerti nikakoua oduetka ili koteribi praudennim zakonom zanim imal nassledouati zassobun ne osstauiussi: zssuoiq gybaiuche marhe sslobodno more testamentom vchiniti. Da nistarmenie akossu vekovecchine one od deda osstale, vsse na zemelsskogha gosspodna ssssedu".) 1 "Ako ih je pak sam (per semetipsum) stekao, dijele se na dva dijela, od kojih jedan pristoji zemaljskom gospodaru, a drugi onome kome,ga je oporuno ostavio". 2 "Ako je pak umro bez oporuke, sva njegova imovina, kako pokretna tako i nepokretna, pripada zemaljskom gospodaru". 4. "Ako je pak kmet ostavio iza sebe zakonita potomka, (i to) dijete, koje jo nema 12 godina, tada moe otac oporuiti ne samo o svojem dijelu nego i djetetu, ako bi ono umrlo unutar 12 godina, postaviti drugoga nasljednika (...)". 6 "Ipak, pravni poloaj kmetova je vrlo raznolik, a tako i pravni obiaji koje treba potovati u skladu sa starim mjesnim obiajima". (Pergoi: "Da mozibiti kiemzakonom kmeti vnoge fele sstal imaiu tiemzakonom vnogofele obichaie praud imaiu koteressu poleg miesst sstarih zakonou imaiu zdersati".) 7 "To ipak ne znai da se nasljedne nekretnine (haereditas) koje je kmet nekome ostavio ili prodao mogu otuiti na trajni nain (jure perpetuo) od zemaljskog gospodara, naime, kmet nema, to se tie trajnog vlasnitva (quantum adperpetuitatem), nikakva prava, osim na plau i nagradu za rad na zemlji svoga gospodara, nego vlasnitvo ukupne zemlje pripada i spada na zemaljskog gospodara". (Pergoi: "A potom nie triebe razmeti dabisse vekouecchina koteruie neki prossti chlouek nekomu drugomu osstauil ili dal, od zemeljsskoga gosspodina mogla odtrichi ili poginuti. ler prossti chlouek oberh hassne i dohodka ssuoie muke, na ssuoiega gospodina zemli, kolikosse vekouechine dossti, nikakoue prauicze nyema, da vssa lasstiunocha zemlie, gledi na niegouoga zemelysskoga gosspodina i niegasse dosstoi".)

Kmetovi su bili slobodni "trajni zakupci" zemlje koju su obradivali. Njihovo je pravo na zemiju bilo stvarnopravne prirode, koje je u nekim hrvatskim krajevima tijekom stoljea postajalo sve jae i pribliavalo se donekle nekoj vrsti vlasnitva. 0 tom podrobnije MARGETI, Ugovori, cit., (58.); ISTI, Hreljinski urbar, cit. (58.). Kmetovi su se slobodno mogli seliti, osim stanovito vrijeme nakon krvavih seljakih buna (1514.-1547.). 256

Nakon 1547. godine kmetovi su ponovno dobili pravo seljenja, ali uz stanovita ogranienja, koja su potpuno ukinuta tek 1758. godine. Podrobnosti u LANOVI, 176. Verbeci u svom Tripartitu nastoji pravo kmeta na zemlju teoretski ograniiti na neku vrstu obveznopravnog nasljednog zakupa i ne priznaje im ak ni neizravno bar dominium utile. Pa ipak, iz odredaba Tripartita proizlazi - i protiv Verbecijeve namjere - da je kmetovo pravo na zemlju bilo kudikamo jae nego to je to Verbeci elio priznati. Politika tendencioznost nije doputala Verbeciju, predstavniku interesa plemstva, da povue sve logine i pravne konzekvencije iz pravnih norma, koje sam navodi, a osobito onih po kojoj na kmetovu ostavinu imaju pravo ne samo sinovi nego i neudane keri, a ako kmet nema potomaka, njegovi najblii muki roaci povezani s njime po mukoj lozi, to je posve usporedivo s nasljednim pravom plemia. Vea je razlika izmeu kmetova i plemia u tome to se kmetova ena smatra sustjecateljicom za stvari steene za vrijeme braka.
4. Poloaj ene u braku

Dio I., tit. 102. ako za braka mu kupi, plativi cij enu, nekretnine i prava na Pr. nekretninama i ime (svoje) ene ne ukljui u ispravu o stjecanju (in literis fassionalibus), tada u takvim nekretninama i pravima na njima, premdaje rije o kupljenim dobrima, ena ne moe imati za sebe svoj did'. (Pergoi: akobi sto doklebi iosche zsssuoium senuum vkup syuel imyienie neko kupil, i nebi vchinil ssuoie sene imena v vallouanom lysstu zapyssati, adda ztakougha imyenia i zuwssnicz, mozibitiieie za peneze kuupil, sena nikakouogha dyela nebude, moghla nighdaar ssebe vzeti".)
"(...) "(...)

Dakle, ena plemia nije sustjecateljica muevih nekretnina steenih za vrijeme braka, osim ako njezino ime nije izriito navedeno u ispravi o stjecanju.
5. Obiteljsko vlasnitvo. Prodaja nekretnina. Pravo prvokupa.

Dio I., tit. 51. Pr. "Nadalje, treba znati da dioba imovine izmeu oca i sina nije uvijek doputena, ali da ipak postoje mnogi sluajevi u kojima, ak ako sin ne bi htio, njegov ga otac moe prisiliti na diobu i, obratno, ako otac ne bi htio, sin ipak ima ovlast ostvariti diobu imovine s ocem". (Pergoi: "Mozibitisse, delenie meg occze i meg ssiny ussagdar ne dopuscha, da mozibitie unogho zrokou, u koterih akobi i nestel ssyn nieghou otacz more niega na delenie primorati i potomtogha zosspet, i akobi i otacz nehotel, nistarmanie ssyn ima oblasst da imynie zocczem razdely".) 257

 1. "Ali, prije nego to se navedu ti sluajevi, nuno je znati kakvu i na koji nain imaju oevi vlast nad svojim sinovima. Tu treba upozoriti da se svi sinovi i keri, zakonite i nezakonite dobi, koji nisu emancipirani, tj. oslobodeni od podlonosti ocu, prije emancipacije odnosno osloboenja nalaze pod oinskom vlau (in patria potestate), s time da (emancipacija) nastaje prema pravnom obiaju nae domovine sa strane sinova samom diobom s ocem nepokretne imovine i prava, a sa strane keri stupanjem u brak odnono konsumiranjem braka". (Pergoi: "Da pryedi negobisse ti zroki pretomachili uydisse, daie potry' ebno zrazumeti, kakouimi i kolikimi zakonmi imaiu occzeue nad ssinmi oblasst. A naipryedi to zaznamenuuaussi, dassu ussaki ssinoue i kcheri u ssuoih rogienikou oblassti dot@ dobe, doklesse zochine oblassti nyessu osslobodili. A ssinouesse ochine oblassti po razdeleny imyenia mentuiu. A kcherisse po hystue ghda za mus poidu".) 9. "(...) o stvarima koje su sinovi stekli svojom vlastitom slubom ili literarnim znanjima (literariis disciplinis) (...) (sinovi) mogu slobodno oporuiti". (Pergoi: "zonogha koteroie ssaam ssyn zaysskal, sslobodno more testamentom vchiniti, iosche i prez ochine volie".) Tit. 52. Pr. "(...) otac moe svoga odraslog sina (...), ali ne i nedorasla u nie navedenim sluajevima prisiliti na diobu nasljednih (haereditatum) i drugih stvari, ali ga ne moe od toga iskljuiti". (Pergoi: "Otecz onoga ssyna, koterye ure nadobe, da nie onoga koterie ische mal, za pet dughuuani more primorati na delenie, onoga imenya, koteroie od deda osstalo; da zatogha nemore uun zimyenia zurechi".) 1 "Prvo, ako bi sin zlostavljao roditelje (...)". 2 "Nadalje, ako bi kazneno optuio roditelje (...)". 3 "Nadalje, ako bi pokuao napasti na ivot roditelja (...)". "Nadalje, ako bi se druio s trovaima (maleficis) ili drugim ljudima 4 sramotna ivota protiv oeve volje i time oinsku imovinu troio". (Pergoi: "Chterto, akosse ssczoperniki ali zdrugimi huuda sytka lyudimy prot ochine uoli paidaassi".) 5 "Nadalje, ako zarobijenog roditelja (...) ne oslobodi (...)". Tit. 53. Pr. "Obratno, sin koji je u oinskoj vlasti moe u nie navedenim sluajevima svoga oca prisiliti na diobu imovine (...)". (Pergoi: "Zosspet takaissim zakonom ssyn (akoie ische izda pod ochinu oblasstyu) more occza na delienie imenia koteroie od deda osstalo, da nye na onogha koteroie otecz zaysskal, za pet zrokou primuorati (...)".) 1 "Prvo, ako otac rasipa svoju i sinovljenu imovinu (...)". 2 "Nadalje, ako djedovinu (haereditates) (...) ne uva na odgovarajui nain (...)". 3 "Nadalje, ako otac bez opravdana razloga (...) sina bezbono i okrutno tue". 4 "Nadalje, ako otac zabranjuje brak odraslom sinu". 5 "Nadalje, ako otac sili svoga sina na grijeh". 7. Takva dioba ne odnosi se na "stvari koje je otac stekao vlastitom slubom ili hrabrou". 258

(Pergoi: "Otac nye dusan ni zimyenia, ni zmarhe koteruie ssaam zaysskal ssynu dati dyela".) 10. "Inae, otac je obvezan prirodnim putem (jure naturali) sinu, i obratno, sin ocu, u odnosu na sve to je stekao od stvari ili imovine". (Pergoi: "Ierie otacz ssinu i zosspet ssyn occzu dusan ysskati i imyenia i maarhe, polagh praudenne nature zakona".) Tit. 58. Pr. "Svakako, u odnosu na djedovu nepokretnu imovinu i prava otac ne moe uiniti nikakvo trajno otudenje (nullam penitus fassionem facere potest) na tetu sinova (in praejudicium filiorum) (...), a isto tako ni brat na tetu brata u odnosu na oinsku i djedovu nepokretnu imovinu i prava - bez suglasnosti sinova (...) ili brae, ako je rije ojednostavnom (simpliciter) otudenju ili prodaji tih dobara. Ako bi se to ipak dogodilo, to treba smatrati nevaljanim i nevaeim". (Pergoi: "Onoga imenia koteroie od deda osstalo otacz prot ssynu (...) prez zroka nemore v tugie ruuke dati. Da ni brathia, od occza iii od deda osstalogha imyenia, prez dopuschenia ssinou (...) i prez volje drughe bratie, nemogu ni oddati ni nikomu vallouati: Kotero vallouanie akobi i vchinili, nyema nikakoue mochi".) 1. "Neki obiavaju oinsku i djedovu nepokretnu imovinu i prava zaloiti (impignorare) ili za trajno prodati, upisati i obvezati pod raznim naslovima i ishitrenim nainima, (i to) esto zbog nude koja sili (necessitate cogente), (ali) vieput bez ikakva razumna razloga (...), kojiput pak podbodeni sramotnom zaviu protiv brata (...), kojiput istinito, dobro i ispravno, ali jo ee zlonamjemo ( ...) - pa da bi fasija' o tome imala 7 veu snagu i da se ne bi mogla pobijati, u ispravi o fasiji preuzimaju (...) na sebe i svoje potomke terete (onera) sinova, keri i brae". (Pergoi: "Ierssusse neki nauadili od oceza i od deda osstaulieno imyeinie za veliku potrebochu zalositi ina ueke zauezati: Meg tyemtoga zosspet nikakoua potrebocha nih na to ne primoriauaiuchi (...) a neghda lisstor za nazlobosst koteru prot ochinomu ssymi ders@ (...), a neghda to dobro i prauo chine. Da nistarmenie ghuschiekraat, hudim zakonom kako ghode moghv kai inim to inim titulissem i nekimi zaysskanimi modussi imyienie drughomu zauezu i da potom valouanie vekssu moth ima i da zamman nebude ssuoich ssinoou, kcheri i ssuoie bratie, nasse i na ssuoie imienie vu ualluuanogha lyssta redu terh ghore vzemu.")
Tit. 59.

Pr. "Preuzeti pak terete znai uiniti kupcu nekih dobara neko jamstvo (Jde47ussionem) da e se potovati oeva ili bratova fasija. Treba znati da se tereti sinova i brae preuzimaju na tri naina, prvim nainom jednostavno (simpliciter), drugim razumno (rationabiliter), a treim i zadnjim, zbog nude (necessitate)". 1. "Prvo, kao to je reeno, jednostavno, kada dodue nema nikakve oite nude ni razumnog razloga (...), nego zlonamjerno ili zbog prodrljivosti (gulose) (...). To na
6.

"dobra".
7

Marha obino znai "pokretnine". Tako i ovdje. Ipak, kojiput marha znai naprosto Fassio je u hrvatsko-ugarskom pravu pravni posao sklopljen pred vjerodostojnim 259

mjestom.

sudu nema valjanosti, ve se pobija (revocatur) skraenim postupkom i takva fasija ponitava". (Pergoi: "Najpryedi, prez zroka, toie ghda koteri brat prezeussake potriebschine, kakoie vre to gore pouiedano Da lisstor hudo ili za voliu gherla ili znazloba Da tyem zakonom takouogha terha priemanie nikakoue mochi nyema i nistar v praude nehassni".) 2 "Drugim nainom razumno, naime s oitim i razumnim razlogom 3 (Npr.) da bi se kue i dvorove sagradilo 4 "Takve se ne mogu pobijati, nego, ako bi sin poimence naveden u ispravi o fasiji i u preuzimanju tereta htio to pobiti, tada moe pobiti i ponititi za ivota oca plaanjem homagija i procjenom svih nepokretnih oevih prava, gdje god ona leala, a nakon oeve smrti samo s obinom procjenom tih oevih prava. Isto to treba primijeniti i na fasije brae". (Pergoi: "Za to v takouih dughoaniah, gore uzei@sse nemore prez birssagha 8 odezuati. Da akoie ssyn v valluuania lysst i na terha ghore vzetie imenitim zakonom zapyssan, i takou lysst hochie odezuati: Adda za ochinogha siuota, occhinu urasdu, i occhinogha dyela obchinssko preczeneni@, volia ghde ghode ima imyenie, platiussi, more to ghore pouiedano valouanie odezuati: a po ochine ssmerti lisstor ochin dyel obchinsskim preczeneniem platiussi more vchiniti takouo odezuanie".)
(...) (...). (...)". (...) (...). (...)

5 "Ipak ovo treba uzeti u obzir: ako je preuzimanje tereta uinjeno openito i imena sinova i brae u ispravi o fasiji nisu poimenino navedena i oznaena, takvo preuzimanje tereta nee biti valjano, nego e se moi ponititi najednostan nain (simpliciter)".

(Pergoi: "Da ako ssinouliegha ili bratinogha imena vunuter imenito ne zapysse: takouo vallouanie nikakoua messta nyema i moresse prez terha odezuat, toie issto potryebno razmeti i od onogha vallouiania kotero bratia vchine. 6 "Treim pak i zadnjim nainom, krajnjom nudom (extrema necessitate urgente)". Npr. za otkup iz zarobljenitva.
")

7 "Takva fasija ne moe se ni na koji nain pobiti od sinova i brae. Dapae, ako bi otac prije nego to je dolo do diobe sa sinom sinovljev dio otuio, sin e to morati dopustiti (...)". (Pergoi: (Takvo) vallouaniesse od ssina ili od brata nighdaar nemore odezuati. Da iosche akobi otecz ssinouli dyel doklesse iosche snym ne razdely daal utugie ruke, pres niega bude. Ier ghda bi occhin dyel nebil zadossta, na nieghoue ghlaue 9 odkupliene takosseie i ssin duusen ssuoiega dyela trpeti.
(...) (...) ")

9. "Korolar. Iz prethodnoga proizlazi da je prodaja nekretnina (possessionaria venditio) trostruka, naimejednostavna, razumna i nuna. Jednostavna (simplex) prodaja nije valjana. Razumna (rationabilis) pak vieput je valjana, a vieput pobojna. Nuna (necessaria) uvijek je valjana (...)".
8 9

Terh znai teret.

Ovaj dio Pergoieva prijevoda odnosi se zapravo na kraj prethodnog paragrafa u latinskom tekstu. 260

Tit.60. 1. "(...) Svaka prodaja nekretnina (possessionaria venditio), pa ak i zalaganje (impignoratio), zahtijeva zakonito obavjetenje (admonitio) sinova ili keri ili brae, koj ima pripada naslj edstvo i prij elan takvih prava na nekretnine (...), pa ako su zakonito obavijeteni, imaju puno pravo da za sebe preuzmu i kupe to nekretninu (...) uz plaanje pravedne i obiajne procjene tih dobara pred svima drugim kupcima i zajmodavacima". 6. "Ipak, prodavatelje svojih dobara u razumnim i doputenim sluajevima i tokama ne treba na to siliti". 9 "Keri i ene (...) treba obavijestiti, ako je rije o pravima na nekretnine koje se prodaju ili zalau, ako na njih imaju jednako pravo kao i mukarci; u ostalom keri i ene u tom se pogledu smatraju strancima to im se odobrava postupati kao sa susjedima i sumeaima, ali tako da imaju prednost pred svima susjedima i sumeaima". 10 "Susjedi pak i sumeai mogu zahtijevati za sebe pred svima ostalim stranim kupcima prava na nekretnine ponuene na prodaju, s time da se i njih obavijesti na naprijed navedeni nain; ali, ipak, ne kao braa i sestre plaanjem obiajne procjene, ve deponiranjem i punim plaanjem novanog iznosa izriito navedenog u fasijskim ispravama ili pak s vjenom procjenom tih prava na nekretnine (...)." Tit. 61. Pr. "(...) Starija braa (...) esto obiavaju prava na nekretnine zaloiti ili trajno prodati (...) preuzevi na sebe terete ostale svoje brae (...) pa su zbog toga kupci obiavali traiti za sebe ne samo dio prodavatelja ili zalagatelja nego i dijelove nepokretne imovine koja pripadaju ostaloj brai". 1. "U vezi s time treba znati, ako dode do kakve prodaje ili otuenja nekretnina na jednostavan nain (simplici modo), tada dijelove ostale brae bez ikakve naplate treba vratiti (; ..), a dio koji pripada bratu prodavatelja procijenit e se i samo vrijednost obine procjene toga dijela nadoknaditi kupcu pa e se tako i taj dio brata prodavatelja 10 predati u posjed tuitelju". 3 "Ali sluaju razumne prodaje (in casu rationabili) kupcu treba vratiti i ponitenj e tereta (...)". 4 To isto vrijedi i za oca, koji je djedovinu svoju i svojih sinova na tetu (in praejudicium) i bez suglasnosti svoje djece bezrazlono i nerazumno otuio (...). Tit. 134. 50. "Treba upozoriti dajedan vol koji nije epav ili inae manjkav 1 marka" 51 "Dvije krave bez teladi 1 marka" 1 marka" 52 "Jedna krava s teletom 1 marka" 53 "etiri ovice 1 marka" 54 "etiri svinje 1 marka" 55 "Kobila bez drebeta 56 "S mukim drebetom 1 marka" 57 "Sa enskim drebetom 1 marka" 58 "Osedlani konj procjenjuje se prema njegovoj vrijednosti".
10

Tj. oteenom bratu. 261

U tit. 51. i dalje u dijela II.Tripartita Verbeci podrobno obrazlae i definira pojam obiteljskog vlasnitva, ije je osnovno obiljeje da su sinovi i neudane keri zapravo suvlasnici, a ne tek eventualni nasljednici. U takvom pojmu obiteljske imovine treba razlikovati djedovinu od oevine, pa otac moe svoga sina prisiliti na diobu djedovine (tj. imovine koju je otac naslijedo od svoga oca), a u odredenim sluajevima i sin oca. Naprotiv, nad oevinom, tj. imovinom koju je sam otac stekao, otac ima puno pravo raspolaganja, to je obvezan prema sinu jedino moralnim, ali ne i pravnim normama. Drugim rijeima, na djedovini ima sin svoj udio kojega ga otac ne moe liiti, na oevinu sin ima pravo samo ako je otac umro bez oporuke; ako je otac uinio oporuku, sin ima pravo samo na onoliko koliko mu je otac ostavio. Upravo zato to su djeca sudionici u djedovini, otac djedovinom ne moe posve slobodno raspolagati. Bezrazlono otudenje djedovine "zbog prodrljivosti" mogu djeca pobiti preko suda, razumno otudenje mogu djeca pobijati, ali tako da kupcu plate punu cijenu oevih nekretnina i njegovu vradu (homagij). Prodaju iz nude sinovi ne mogu pobijati. Odatle se vidi da je pogrjeno tvrditi da je u hrvatsko-ugarskom pravu postojalo "kolektivno vlasnitvo" nad nekretninama i da je ono bilo "neotudivo". Steene nekretnine mogao je vlasnik posve slobodno otuditi, a "djedovinu" uz odredene uvjete, tj. u prvom redu uz uvjet postojanja "nude". Okolnost nude utvrivao je plemiki sud. U sluaju prodaje djedovine iz nude rodacima mukoga ili enskoga roda, kao i susjedima, priznavalo se pravo prvokupa, s time da su rodaci mukoga roda imali prednost ne samo u redu prvenstva nego i s obzirom na neke druge okolnosti, o kojima nas Verbeci obavjetava u navedenim dijelovima svoga Tripartita, a koje se sastoje u prvom redu u pogodnijoj cijeni. Naime, muki rodaci imaju pravo na tzv. "obiajnu procjenu" koja je u naelu znatno nia od trne cijene. Tako je npr. jedan vol vrijedio po "obiajnoj procjeni" jednu marku.

6. Dosjelost
Dio I., tit. 78. 1 "(...) dosjelost (praescriptio) je vremensko dovravanje roka, utvreno propisom, kojim se dobra pravno zadravaju ili ponovno stjeu". (Pergoi: "Pressaztiesze vremena ghouori, nekogha imyienia, praudennim zakonom zdersania ili isskania, od praude zpraulienogha vremena napuunenie." 2 "Ona se dovrava nad prodanim, okupiranim i bilo kako otudenim nepokretnim dobrima i pravima u roku 100 godina za kraljevska, 40 za crkvena, 32 za plemika, a 12 za graanska". (Pergoi: "Koteroghasse vremene pressasstie v kralieuom imyeni ssto lyet sspuuni, v czirkuennom imyienie chterdesseti, imyieni plemenitih trydesseti duie leti, a v purgarsskom duienadesste lete. 4. "Dosjelost pak kmetova dovrava se u rokujedne cijele godine i jednog dana".
")

262

Dio III., tit. 15. Pr. "Gradani u odnosu na otuene stvari dosjedaju odnosno gube zastarom u vrijeme od 12 godina; ipak na protuzakoniti (abusivo) nain po uzoru na kmetove, u dananje vrijeme dosjedaju u vrijeme od jedne godine i jednog dana". (Pergoi: "Peruoie vrieme od onogha imyenie, koteroie v drughih ruuke presslo, megi Varaskimi purgarmi, presesstie vremena, duinesste lete dersalo, a vezda polegh vydieka zaakona jedno leto i jeden dyen dersi.
")

Za dosjelost se dakle ne trai ni dobra vjera (bona fides) ni naslov (titulus). Usp. LANOVI, 316-318; MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 144.

7. Zalaganje nekretnina
Dio I., tit. 81. Pr. "(...) u odnosu na zalagodavca zalaganje (impignoratio) privremenaje dodjela (concessio) drugome na koritenje (ad utendum) vlastitoga prava, i to zbog nude koja sili (necessitate cogente). U odnosu pak na vjerovnika odnosno zalogoprimca, zalaganje je opasno i tetno privremeno dranje tudega prava s ubiranjem plodova i pravom na povrat novane glavnice." (Pergoi: "(...) zalosenniesse zaato od onogha sstrane koteri imyienie zalosi ueto ghouori ghda koteri ssuoie lasstiuno imyienie, za neku potrybschinu drughome do uremena zalosi. A od onoghasse sstrane koteri pyeneze da na imyienie ueto ghouori zalosenie, koteri i ssuoie dryechne pyeneze chissto nazai chaka i imyieniu, zuelikim sskuarieniem megtyemtogha hassen uzymlie.
")

Zalaganje je dakle po hrvatsko-ugarskom pravu neka vrsta "privremenog otudenja", privremenog prijenosa vlasnitva, a ne stvarno pravo na tuoj stvari. Osnovno je obiljeje zalaganja da vjerovnik ima pravo iskoritavati nekretninu. Podrobnosti u LANOVI, 268-272, i MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 148-150. Daljnje je obiljeje zalonog prava u odnosu na vlasnitvo to je zalono pravo "privremenog", a vlasnitvo trajnog znaaj a.

8. Vrada (homagij)
Dio III., tit. 5. 1 Homagij je "u jednom smislu, u skladu sa zakonima, kao neka veza ovjeka iii povezivanje, tj. vjernost to je obeava nii prema viem (...)". 2 "U drugom smislu uzima se homagij prema uobiajenom znaenju, tj. kao globa ili procjena ubojica, naime da se ubojice oslobadaju od onih kojima to pripada u 263

skladu s procjenom njihove glave (...)". (Pergoi: "A drugimsse zakonom ghovori homagium obchinsskim obichaiem, odkuplenie koterim liudomorecz ssuoiu ghlauu odkuupi. 3 "Neki ipak kau da je homagij cijena ubijena ovjeka, premda je besmisleno tako to rei, jer se mrtvoga ne moe otkupiti nikakvom cijenom niti se moe oiviti od mrtvih. Nego, ubojica, da ne bi pao pod talion, treba otkupiti svoju glavu, a ne onoga koji je ubijen". (Pergoi: "Da nistarmenie zato neki ghouore daie homagium vmorienogha chloueka plachia i vrasda, mozibiti to kryuo i nye tak dobro ghuoriti, tersse mertui chlouek, nyednum plachium, iii odkuplieniem nemore odkupiti i odmertuigha nemoghu pozuessti. Da liudomorczuie potriebno da ssuoiu ghlauu odkupi dagha neumore. 4 "To vrijedi ako je (ubojica) izbjegao sudu iii protivnoj strani. Naime, ako ga se moe osobno uhvatiti, a ubojstvo je uinio namjerno (deliberate), ne plaa svoj homagij, nego ga treba osuditi na smrtnu kaznu". (Pergoi: prevodi "namjerno" s "hotechi".) Tit. 21. 1. "(...) Tko je poinio (...) ubojstvo (homicidum) u svojoj obrani, to se ne priputa bez daljnjega, nego treba dokazati da je bio izloen neprijateljskom nasrtaju s orujem u ruci i da je na taj nain bio u ivotnoj opasnosti. Svakako, ako je tko navalio na drugoga isukanim maem, bez daljega se predmnijeva da ga je htio ubiti iii nanijeti mu smrtnu ranu". 3. "(...) ako tko u razumnoj i pravednoj obrani ubije protivnika, kojije neprijateljski navalio golim maem, tada ubijenome (...) propada (...) i vrada (homagium) i kazna za prolivenu kry (sanguinis effusio)". (Pergoi: "Sstoga, ako sto razumnim i zprauoga zroka ssebe branechi drugoga vmori, koteri nepriaelsskim zakonom zgholim orusjem naniegha ide, tomu zakouomu vmorienomu i kry i vrasda poghine. 6. "(...) obrana (defensa) se deava neposredno, a osveta (vindicta) tek nakon nekog vremena". Tit. 3. Pr. "(...) plemii kraljevstva Slavonije i Transilvanije ravnaju se (...) u mnogim tokama posebnim pravnim obiajem, u prvom redu u plaanju vrade (in homagiorum solutione)". 1. "Naime, Slavonci plaaju njihov homagij sa 100, a Transilvanci sa 66 zlatnika (florenis)". Tit. 9. Pr. "Gradani i stanovnici (...) gradova u svojim vradama (homagiis) izjednaavaju se s plemiima ovoga kraljevstva, u ostalim slobotinama nisujednaki s plemiima". (Pergoi: "(...) purgari polegh nih urasde prymerni ktogha orssagha plemenitim, da v drughesse sslobode odluchauaiu od nih".)
") ") ")

264

1.Vrada (compositio, Wergeld, homagium itd.) jedna je od osobito karakteristinih pravnih ustanova srednjega vijeka, ije porijeklo see u duboku prolost. Vradom su, unato Verbecijevim teoretskim nastojanjima da je "modernizira", zatieni i "tarifirani" ivoti lanova pojedinih stalea na taj nain da je predstavnik "vieg" stalea mnogo jae zatien. U nas je to ideja dola osobito do izraaja u dvostrukom iznosu vrade ugarskih plemia u odnosu prema lanovima hrvatskog plemstva. Uostalom, i graani ugarskih gradova bili sujednako zatieni kao i ugarski plemii, dokje graanin nekoga slavonskoga grada, npr. Zagreba, imao upola manju zatitu. Svakakoje neravnopravnost hrvatskoga plemstva i graanstva i u tom pogledu morala jaati njihovu svijest o razlinosti od privilegiranog ugarskog stanovnitva. 2. Verbeci prihvaa vrlo modern shvaanje nune obrane koje se bitno razlikuje od starijega srednjovjekovnog pojma prava na obranu od agresivnog napada. 0 tom podrobnije u L. MARGETI, Isprava o zemaljskom miru izmeu istarskog stanovnitva i markgrofa W., Problemi Sjevernog Jadrana, 5., Zagreb, 1985., 33-49.

9. Peat (sigillum)
Dio II., tit. 13. Pr. "Kako se sve privilegije obiava osnaiti i ojaati peatima, treba ovdje rei neto o peatima". 1 "Treba znati da je peat (sigillum) opepoznati znak (notorium signum), utisnut zlatom ili drugim metalom ili voskom, koji potvruje bilo koju injenicu (corroborans omne factum). " (Pergoi: "Pechatie zato neko isstinno zryezano znamenie ili na zlate ili na ssrebre ili na myedi ili na voissku prytyssneno potergyauiauchi vssako chinenie".) 2 "Peat moe biti dvojak, naime autentian ili neautentian. Autentian bi bio onaj koji kao da ima autoritet (quasi authoritatem tenens) pa mu treba dati povjerenje. To je obiljeje (peata) vladara i redovnih sudaca, kao i kaptola i samostana. Takav autentini peat postavljen na ispravu potvrduje svaku injenicu kojaje u ispravi izraena i objavljena". (Pergoi: "I dvoieie fele pechiat, iedna isstinna a drugha neisstinna. Isztinnasse pechiat ghouori poglaunikoua pechiat i ima dosstoinosst da veruiu takouoi pechiati i takouaie pechiat orssasskih soudceu, captolomsska, i conuentska koterih pechiati terdo vssako dughouanie koteroie v onom koghassu polosene, popyssano".) 3 "Takoder i gradovi (civitates) i trgovita (oppida) imaju autentine peate, koje su im dodijelili kraljevi i vladari. Oni imaju snagu potvrivanja injenica i stvari koje se pred njima i meu njima obavljaju i zbivaju". (Pergoi: "Potomtogha imaiu i varassi sslobodny i nesslobodni, isstinne pechati od kralieu i od poghlaunykou aim daane. Kotere pechiat u oneh pri koteressu prauimi i znamenitimi nih pechiatmi zapechiachene imaiu oblasst imaiu moch terpliaunosti".) 4 "Neautentini su peati privatnika: ti ne mogu sadravati nikakve trajnije snage u sebi". 265

(Pergoi: "A nieszu terpliaune nissu na obchinssko praudenno dughouanie hassnouite pechiati iedinnih prez ghore pouiedane dosstoinossti buduchih ljudi i to takoue pechiati nikakoue vekouecchine nemogu pod ssobum dersati".) 5 "Takvih ima mnogo vrsta. Neki su gospode prelata i vjenih knezova (comitum perpetuorum) i drugih baruna, koji dre poasne barunske slube (officia Baronaruum pro honore tenentium). Neki su opet od onih kojima su to odobrili ti baruni, a neki od plemia i uglednika kraljevstva, izraeni i ukraeni istinitim i posebnim grbovima". (Pergoi: "koteressu vnoghe fele" .) 6 "Ipak treba znati da prelati, kao npr. nadbiskupi i biskupi, pa prior vranski i slobodni i vjeni knezovi kraljevine (comites liberi etperpetui regni) pa raki despoti, imaju ovlast vlastitim svojim ispravama i obiajnim njihovim peatima osnaenim postavljati zastupnike (procuratores)". (Pergoi: "Da mozibiti Erseki, Biskupi, i Prior Auranae i Spani togha orssaga sslobodni i vekuechny i Raczky Desspot po ssuoih lysstieh lasstyunih koteressu prauimi i znamenitimi nih pechiatni zapechiachene imaiu oblasst procuratores chiniti".) 7 "Ostali pak baruni i magnati kao i plemii duni su postavljati zastupnike i initi druge fasije (da uporabim domai izraz) pred samim redovnim sucima kraljevstva, kao i pred vjerodostojnim mjestima (in locis testimonialibus), tj. kaptolima i samostanima". (Pergoi: "A drugha velika ghosspoda i drughi plemeniti liudie, pred togha orssagha obranimi ssuudczy ili v Kaptolome ili u Conuente moraiu vallouanie vchiniti i procuratore vallouati".) 8 "Redovni pak suci kraljevstva i ona vjerodostojna mjesta koja imaju autentine peate smiju pod svojim peatima postavljati zastupnike i obavijati i sve ostale fasije, ali svakako na ispravan i zakonit nain". (Pergoi: "Ier koteri isstinne pechiati imaiu, kako orssasski ssudczi, Kaptolonski i Conuentsski, pod ssuoium pechiatium i procuratore mogu vallouati i drugho vallouannie mogu chiniti da lisstor to dosstoino chin@ i praudenno.") 0 peatima vidi podrobnije LANOVI, 367-371.
11

10. Prisenici
Dio III., tit. 17. "Nadalje, ako bi bilo koji graanin u povodu dugova bio tuen i tuitelj ne bi mogao protiv njega pruiti nikakva dokaza, tada se onaj gradanin, u skladu s prastarim pravnim obiajima slobodnih gradova, oslobaa (expurgabit) prisegom koju sam polae". (Pergoi: "Ako ghda sto koterogha zmed purgarieu za neki duugh napraudu 12 pozoue i ghorni perus, protiu dusniku nikakoua ssuedochtua nemore napreg prinessti, adda
11

Pergoi ovdje jako skrauje tekst jer ga smatra manje vanim za praksu. Peru" je tuitelj To je slavenska rije ("parac") preuzeta u maarski jezik

12.

266

purgar polegh sstarogha obichaia sslobodnih varasseusse ssaam ssuoium lisstor 13 prisseghum more ochisstiti i takoua dugha mentouauti.")

Vidi biljeku 13. 11. Prisega Dio II., tit. 35. Pr. "Treba upozoriti da pri polaganju prisege u etiri sluaja, i to u dokazivanju genealokog stabla, javnih isprava, obilaska mea i prisegama koje se odnose na glave - imena prisenika (conjuratorum) treba uvijek upisati u izvjetajnim ispravama (in literis Relatoriis).. (Pergoi: "I toie razmeti, dassu v prissegham chtiri dughouania, vkoterihie potriebno oneh imena koterissu prisseghli, v vallouanom lysstu Captolomu zapyssati: 1. Peruo, v possuedochieni ssuoiegha roda, 1. Vu praudennih lisstov vnuuter dauani, 3. W Kotarnom hogyeni, 4. Chterto ghda komu na ghlauu prysseghuu. 1 "da bi se time potvrdilo da je s istinitim plemiima (veris cum nobilibus) i uz sudski nalog dolo do polaganja prisege". (Pergoi: "dasse zrazme, akoie ssprauiimi plemenitimi liudmy i polegh ssudcheue zapouedi posstala prissegha".) 2 "u ostalim pak polaganjima prisege imena prisenika nije nuno upisati". (Pergoi: "a v drughih prisseghaniah nie kruuto potriebno imen oneh koteri prisseghu popyssati".)
")

12. Odbijanje (repulsio) Dio II., tit. 73. Pr. "Kako se za vrijeme izvrenja presuda uobiajilo da osueni uporabe neku vrstu nasilnog odbijanja (violenta repulsio) treba o torn odbijanju ovdje poneto rei". 1. "Treba znati da je odbijanje neko nasilno djelovanje protiv pobjednika u sporu po stranci koja je u sporu podlegla, i to u odnosu na izvrenje presude koju je donio sudac".
(...) (...) (...)

Redaktori Corpus Juris Hungarici daju ovdje vanu biljeku da se prisenik (conjurator) dffert a teste, quod istejurare debet de veritate, h. e. super eo, quod visu vel auditu percepit, ille autem super credulitate, quia jurat, quod credat principalem suum juste jurasse (razlikuje od svjedoka jer svjedok treba prisei o istinitosti, tj. o onom to je percipirao vidom ili sluhom, dok se prisenik kune o vjerodostojnosti, tj. da vjeruje kako je glavni polagatelj prisege ispravno prisegao). 267

13

 2 "To odbijanje, premda prema znaenju svoje rijei ne oznaava sudsku postupovnu radnju, ve je naprotiv oito ometanje postupka - nakon to su dovrene sve postupovne radnje u sporu i nakon to je sudac ve donio konanu presudu - obiava se initi isukanim maem ili pokazivanjem neke druge vrste oruja. Naime, nastalo je prema pradavnom obiaju i dugotrajnom pravnom obiaju pa se zato smatra nekim dijelom naega zakona (...)". 3 "A dozvoljava se u skladu sa srodnim pravnim obiajem u svakome sporu jedanput, a ne vieput". 4 "Ako je dolo do njega (tj. odbijanja), plaa se i deponira jedna marka zlata, to ini 72 zlatnika, od ega pripadaju dvije treine sucu, a jedna pobjedniku u sporu". 5 "Ako se odbijanje uini drugi put u istoj parnici, posljedica je toga znak trajne 14 nevjere (nota perpetuae infidelitatis), kao to je to sadrano u Opem dekretu".

Odbijanje (repulsio) jedan je od arhainih pravnih lijekova u hrvatsko-ugarskom graanskom postupovnom pravu. Odbijanje je zapravo neka vrsta obnove postupka s torn osebujnou da odbijatelj ostaje u posjedu sporne stvari premda je izgubio spor. Odbijatelj je duan podnijeti nove dokaze u glavnom sporu. Odbijanjem se stranka mogla posluiti samo jedanput u sporu, iznimno dvaput. Odbijanje se vrilo na medi sporne nekretnine u naelu simbolikim otporom. Ostali pravni lijekovi u hrvatsko-ugarskom graanskom postupku bili su: - zabrana (prohibita) protiv presude izreene od banskoga stola kada je sudio u prvoj instanciji. Zabranitelj je morao staviti zabranu istoga dana kada je proglaena presuda, a imao je pravo iznijeti nove dokaze. Podrobnije HUSZTY, 330-331; KELEMEN, 1558-1561; LANOVI, 339-400. - priziv (apellatio) u svim sluajevima presude donesene u prvoj instanciji, osim ako nije izriito iskljuen. Priziv se ulagao sve do posljedne instancije. Tako npr. na presudu trgovita koje je potpadalo pod vlastelinsku sudbenost priziv je iao pred vlastelinski sud, od njega na upanijski sudbeni stol, od njega na Banski stol pa na Stol sedmorice koji su sainjavali najvii dravni funkcionari hrvatsko-ugarske dravne zajednice, tj. palatin, dvorski sudac, vrhovni kancelar, kraljevski tavernik, kraljevski majordom, hrvatski ban i erdeljski vojvoda. Vidi HUSZTY, 320 i d.; KELEMEN, 15621573; LANOVI, 400-404. - opiranje (oppositio), samo u tzv kratkim parnicama, koje su se morale dovriti najednom sudskom roitu. Njime se sprjeavalo izvrenje presude, a biloje doputeno samo plemiima, i to samo u sporovima o plemikim nekretninama. Opiranje se vrilo simboliki, obino ritualnorn prijetnjom orujem, premda u starije doba stvarna uporaba sile nije bila rijetka. U sluaju opiranja spor se ponovno vodi pred istim sucem. Podrobnosti i HUSZTY, 334-338; KELEMEN, 1573.-1584.; LANOVI, 404-407. L.M. Dekret Vladislava II., I, 57, iz 1492. god. (U standardnom izdanju Corpus Juris Hungarici na str. 26.) 268
14

79a. IZ ILOKE PRAVNE KNJIGE (1525. GOD.)

(SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938.)
ILOK. SLAVONIJA (gradski privilegiji; obiteljsko pravo, nasljedno pravo, vlasnitvo, slunosti, posudba, zajam, kupoprodaja, kazneno pravo, kazneni postupak, porotnici-pomagai prisege)

1525., 13. prosinca

LITERATURA: L. MARGETI, Iloka pravna knjiga, ZPFZ, 44., 1994., 93-116.

I. Openito o Ilokoj pravnoj knjizi

1. Tzv. Iloki statut jedno je od vanih i razmjerno opsenih vrela slavonske - i uope hrvatske pravne povijesti. Pa ipak upravo zauuje kako je tako znaajan i ujedno zanirnljiv pravni dokument u naoj historiografiji, i to ne samo pravnoj, zanemaren. Izostali su dosad ak i faktografski prikazi sastavnih dijelova, pravnih instituta i pojedinih normi, a, dakako, nema ni komparativnih analiza pojedinih problema. Zbog toga valja pokuati barem donekle upoznati nau iru kulturnu javnost s osnovnom problematikom toga izvanredno zanimijivog pravnog vrela i predloiti pravnopovijesnim strunjacima neke nae ralambe. Tzv. Iloki statut zasluuje u punoj mjeri potpunu monografsku obradu. U nedostatku takve monografije bit e od koristi zapoeti raspravu npr. o razlici pravnog sustava u istonoj i zapadnoj Slavoniji, o opsegu primjene prakse tavernikalnog sudita, nekim obiljejima stvamoga, obveznog i kaznenog prava u slavonskim gradskim opinama itd. 2. Tek god. 1938. objavljen je Statut grada Iloka iz godine 1525. Naslov moe navesti na pomisao da je Ilok imao Statut, za razliku od drugih slavonskih gradova koji su svoj pravni sustav temeljili na privilegiju, koji im je izdao kralj, odnosno, rjee, neki visoki dravni funkcionar ili svjetovni velika. Ali, tome nije tako. Iloki statut sastoji se od pet knjiga, od kojih je prva knjiga privilegij koji je gradu podijelio njegov gospodar vojvoda Nikola Iloki u drugoj polovici XV. stoljea. To je uostalom izriito reeno u glavi 47. prve knjige: Constitucio approbata per dominum Nicolaum Wayvodam, data cum libertatibus hic expresses civibus et hospitibus ac tote communitati sue Wylak, consignata sigillo suo usque ad confirmacionem eiusdem, 269

tj. ustav, podijeljen od gospodina Nikole Vojvode, s u njemu sadranim slobodama graanima i gostima i cijeloj njegovoj zajednici Ilok, provien njegovim peatom sve do njegove potvrde. Ostale su etiri knjige popis pravnih pravila osam ugarskih gradova koja su se u to doba primjenjivala u svim tim gradovima i koja su donekle nevjeto "prikrpana" privilegiju zajedno s jo nekim dodacima za koje je sastavlja mislio da bi ih bilo korisno ubaciti u tekst. Uostalom, u cjelokupnom tekstu tzv. Ilokog statuta neemo nai nikakva oslonca za tvrdnju da je rije o statutu. U protokolu kraljeve potvrde spominje se samo quendam librum, iura, leges et consuetudines predicte civitatis (..) vetustas et receptas continente, tj. neku knjigu, koja sadri prastara i preuzeta prava, zakone i pravne obiaje naprijed spomenute gradske opine - a u eshatokolu se potvruje predictum librum legalem, tj. naprijed spomenutu pravnu knjigu. Zbog toga se u daljnjem tekstu govori o Pravnoj knjizi, a ne o statutu. 3. Zato je bilo potrebno da Ludovik II., izda dva privilegija, jedan raniji (13.XII.1525.), kojim se Iloku potvruje Pravna knjiga, i jedan kasniji izdan nakon priblino dva mjeseca (18.I1.1526.), kojim se Ilok u pravima izjednauje s Budom? Ovaj drugi privilegij smatrali su Iloani vrlo vanim, to se vidi po tome da je on izdan na molbu "suca, prisenika, ostalih graana i cjelokupne zajednice nae gradske opine Ilok". ini nam se oitim da je rije o dvije razine ilokog prava: prema Pravnoj knjizi pravni je sustav Iloka u cijelosti prilagoden pravnom sustavu Bude i drugih sedam ugarskih gradova; prema neto kasnijem privilegiju Ilok je usto dobio i sve ostale povlastice Bude, npr. oslobaanje od raznih podavanja za trgovce na putovanju kroz hrvatsko-ugarsku dravnu zajednicu itd. 4. Glavni je sastavni dio Pravne knjige tekst druge do pete knjige. Druga knjiga Pravne knjige zapoinje ovim tekstom: Sequuntur jura civilia et consuetudines antique octo liberarum civitatum in regno Hungarie constitutarum et existencium, videlicet Budensis, Pesthiensis, Cassoviensis, Barthffenensis, 7irnaviensis, Posoniensis, Eperyes et Soproniensis, tj. slijede graanska prava i stari pravni obiaj osam slobodnih gradova, osnovanih i postojeih u ugarskom kraljevstvu, i to Bude, Pete, Koica, Bardejova, Trnave, Bratislave, Preova i oprona. Tekst se nastavlja obavijeu da e se u nastavku obraditi pitanje nekretnina (superfactis hereditatum), prolijevanja krvi (super effusione sanguinum), oporuka (super factis testamentariis) i dugovanja (super factis debitorum). I doista, Pravna knjiga obuhvaa u nastavku druge knjige uglavnom pitanja koja se odnose na nekretnine, trea knjiga sadri kazneno pravo, etvrta uglavnom nasljedno pravo a peta postupak. Knjige II.-V. ine, dakle, cjelinu. 5. Iz popisa osam ugarskih gradova moe se zakljuiti da je rije o tavernikalnim gradovima. Popis je identian onom koji navodi Verbeci u uglavnom istom redoslijedu 270

[S. Verbeci, Tripartitum opus iuris consuetudinarii regni Hungariae (dalje: Trip.), III., 8, 2]. Znamo da su postojali i drugi tavernikalni gradovi, meu njima i zagrebaki Gradec. Ali, popis ipak nije nepotpun jer njegov cilj nije da se nabroje gradovi koji potpadaju pod tavernika, a niti da se spomene kao primjer neke najvanije tavernikalne gradove, ve u neemu posve drugome. Naime, tavernikov sud (sedes tavernicalis) kao prizivni sud razvijao se poevi od kraja XIV. stoljea u smjeru zatite gradskih sloboda koju su osiguravali kao prisjednici predstavnici odreenih gradova. Te se prisjednike uzimalo prije smrti Matije Korvina (1490.) iz sedam gradova koji su slali po dva ili tri izaslanika u grad (ne u kraljevsku tvravu!) Budu, gdje su donosili odluke u povodu priziva na presude gradskih sudova. Uz predstavnike tih sedam gradova pozivalo se ve rano, za Vladislava II., nasljednika Matije Korvina, jo i predstavnike Pete. Tako je broj gradova utvrden na osam, i to upravo onih, koji su navedeni i kod Verbecija i u Pravnoj knjizi. Prema tome, kad Pravna knjiga spominje prava osam slobodnih gradova (octo liberarum civitatum), ona pri tome ne izdvaja pravne sustave tih gradova od pravnih sustava ostalih tavemikalnih gradova, ve, navodei ih, eli istaknuti da se pravna pravila, zapisana u drugoj do petoj knjizi Pravne knjige, odnose na sve tavernikalne gradove, dakle npr. i na zagrebaki Gradec i sve ostale nespomenute tavernikalne gradove, pa dakako i na sam Ilok. Pravna su pravila druge do pete knjige Pravne knjige od fundamentalnog znaenja za dubije razumijevanje pravnih sustava svih slavonskih i ugarskih tavemikalnih gradova to zbog toga njihova vanost daleko prelazi sam Ilok. Kad bi to pravna pravila vrijedila samo za Ilok (i onih "osam slobodnih gradova"), ona bi ve time bila od velike koristi i za upoznavanje pravnog sustava zagrebakog Gradeca jer bi se slina pravna pravila per analogiam svakako mogla oekivati i u Gradecu. Ali druga do peta knjige sadre praksu tavernikalnog suda koja je vaila i za sve slavonske gradove pod tavernikom, dakle i za Gradec. Odstupanja gradekog pravnog sustava, ako ih ima, treba dakle u svakom konkretnom sluaju posebno utvrditi. 6. U Pravnoj knjizi uzalud emo traiti izravno preuzimanje rimskog prava u interpretaciji komentatora ili kanonskog prava, kao to je to npr. opseni uvod u Verbecijevom Tripartitu. Poznato je da je pravo prikazano u Tripartite domae ugarsko pravo i da za Ugarsku i Slavoniju ne dolazi u obzir hipoteza o praktinoj i teoretskoj recepciji rimskog prava, a jo manic eventualna hipoteza o postojanju neke zakonske odredbe o takvoj recepciji. Ipak je ve a priori jasno da studiranje naih i ugarskih studenata u Parizu, Bologni i drugim zapadnoeuropskim sveuilinim sreditima nije moglo ostati bez utjecaja na pravna shvaanja. Postupno i takorei neprimjetno mijenjale su se osnovne postavke mnogih pravnih ustanova, ali na osebujan nain. Naime, terminologija latinskog jezika u ranijem hrvatskougarskom pravu esto nije odgovarala terminologiji rimskog prava. Usto, isto tako esto rimskopravni termini primjenjivali su se na neobian i proizvoljan nain. U takvom ozraju utjecaj rimskog prava na moderniziranje pravnih ustanova odigravao se unutar starih sadraja i stare terminologije.

271

II. Imovinski odnosi u obitelji Pravna knjiga IV., 3: "Ako se tko oenio i svojoj eni dao iii obeao dati nepokretne stvari, tj. nekretnine (res immobiles videlicet hereditates), u nazonosti potenih sugraana, o tim (stvarima) nee ubudue imati ovlast dati, oporuiti iii zapisati ih, ve e ih posjedovati to ena nasljednim i trajnim pravom". IV., 4: "Ako su neijoj eni od njezinih roditelja dane nekretnine, ona ima punu ovlast dati ih i zapisati kome hoe, bilo za ivota bilo u povodu smrti". (IV., 5: Ista ovlast, dana eni po IV., 4 pripada i muu za nekretnine, koje su mu dane od njegovih roditelja.)

Temelj na kojem poiva imovinsko, obiteljsko i nasljedno pravo hrvatskougarske dravne zajednice - pa i Pravne knjige -jest institut obiteljske nasljedne imovine. Unato znatnim oevim pravima na raspolaganje obiteljskom imovinom, obiteljska je imovina prema Pravnoj knjizi jo uvijek vrlo vitalna institucija. Otac u naelu ne moe njome posve slobodno raspolagati, pa ona diobom iii oevom smru prelazi na djecu. Djeca nisu suvlasnici obiteljske imovine, au i imaju jako "pravo oekivanja" na svoj dio. Istina je, dodue, da otac ima pravo prodati u sluaju nude dijelove obiteljske imovine i ak zbog nedostojnog ponaanja djeteta oduzeti djetetu dio obiteljske imovine, ali u praksi su to ipak bili vrlo rijetki sluajevi. Osobito je znaajno to otac nije mogao prodati obiteljske nekretnine iz nekog trivijalnog razloga i to su djetetu protiv takvog otuivanja stajala na raspolaganju djelotvorna pravna sredstva. U obiteljsku imovinu glasom teksta Pravne knjige ne ulaze: a) nekretnine (hereditates) koje je mu dao eni na ime miraza (in signum dotis), b) nekretnine koje su eni dodijelili (delegate) njezini roditelji to c) nekretnine i pokretnine (cetere res qualescunque) koje su muu oporuno zapisali (testamentaliter legate) njegovi roditelji. Smatramo da se u sluajevima pod b) i c) misli na onu imovinu koju su mu iii ena dobili mimo svoga nasljednog dijela (porcio) iz dijela obiteljske imovine kojije nakon diobe s djecom ostao roditelju na slobodno raspolaganje. Nadalje, smatramo da je tekst odredbe o kojem govorimo pod a) i b) utoliko preusko stiliziran to nisu spomenute i pokretnine - jer se ne vidi zato miraz ne bi mogao biti dan i u pokretninama. Nadalje, tekst pod c) utoliko je preusko stiliziran to se u njemu spominje oporuka, a ne i dioba - jer je roditelj mogao i prigodom diobe izdvojiti iz svog dijela poneku stvar u korist svog sina. Tekst glave IV., 6 odreuje da sve nekretnine i pokretnine koje su na jednoga od branih drugova prele (condescenderint) - osim pokretnina potrebnih za voenje domainstva (utensilia domus) - prelaze nakon smrti jednoga od njih na preivjelog branog druga i na djecu koja su ostala s roditeljima u imovinskoj zajednici (proles vita comites), tj. koja se nisu s roditeljima podijelila. Smatramo da je rije o onim stvarima i pravima koja su pripala jednome od branih drugova darovanjem iii 272

nasljeivanjem od drugih osoba (a ne od njihovih roditelja). Naime, po glavi IV, 1 pod steenom imovinom kojom vlasnik slobodno raspolae razumijevaju se samo one nekretnine koje je stjecatelj stekao vlastitim radom (quas propriis laboribus, fatigis et expensis acquisiverit). Prava su ene u Pravnoj knjizi prilino zatiena. Pokretnine, prijeko potrebne za nesmetano vodenje domainstva, tzv. utensilia domus, prigodom diobe iii nakon smrti mua ne dijele se na sve lanove obiteljske zajednice, ve pripadaju iskljuivo preivjelom branom drugu. to se pak tie zajednike imovine, ena je nakon smrti mua, ako je umro bez oporuke, imala pravo na dio u visini djetetova dijela, a ako nije bilo djece, pripadala joj je cjelokupna ostavina. Usto, od imovine zajedniki steene za vrijeme braka eni je pripadala polovica, ne po nasljednom pravu, ve kao suvlasnici. S mirazom dobivenim od mua i nekretninama dobivenim od roditelja ena je slobodno raspolagala jo za vrijeme mueva ivota. Pa ipak, nad enom je visjela opasnost da zbog preijuba, ako je bio opepoznat (perfamam in vicinos divulgatam), izgubi pravo oporuiti o svojoj imovini, i to zato to je "zbog zloina preljuba izgubila svako pravo koje je imala na nekretninama i pokretninama tako da su stvari prele na mua (ipse res salve in maritum condescendent)". Ukratko, preljubnica je u korist svog mua gubila cjelokupnu svoju imovinu. Prema glavi I., 13 imovina odbjeglog poinitelja nekog zloina ostaje eni i potomcima (uxori et heredibus) "da se ne bi bjeguncu oduzela nada za povratak". Naprotiv, prema glavi I., 14 imovina zloinca koji je osuen na smrt pripada njegovim potomcima (heredibus), a ne eni. Razlog razlike nijejasan. Moemo shvatiti odreenu razliku koja proizlazi iz injenice da po glavi I., 13 ne dolazi do nasljeivanja, jer je odbjegli zloinac jo iv i jer se ne prihvaa fikcija njegove smrti, dok naprotiv po glavi I., 14 dolazi do primjene naela nasljednog prava - ali ostaje nejasno zato po glavi I., 14 ena ne dolazi u obzir kao nasljednik.

III. Nasljedno pravo I., 8: "Ako je neki (iloki) graanin umro bez oporuke i potomaka, njegove stvari i dobra dijele na tri jednaka dijela sudac i graani-prisenici, koji su u to vrijeme postavljeni. Jedan dio namijenjenje kao milostinja za siromane, za siroad bez roditelja i za djevice. Drugi pak dio savjesno e se koristiti za popravak crkava. Trei pak dio sauvat e se za izgradnju i popravak zidova toga grada".

Ako ostavitelj nema djece i ako umre bez oporuke, njegova se imovina glasom glave I., 8 dijeli na tri dijela (za siroad, crkve i popravak gradskih zidina). Smatramo da je to odredba prve knjige kasnije izmijenjena jer se iz glave IV., 14 vidi da su na nasljedstvo imali pravo i blii roaci (consanguinei). Naime, u toj se glavi propisuje da e nasljedni dio djece koja su "prela meu nevjernike" (se ad perfidas naciones 273

transtulerint) pripasti drugoj djeci, a ako ih nema, bliim roacima (aliis consanguineis). Dakle, po starijem ilokom pravu braa i ostali poboni rodaci nisu imali pravo nasljeivanja. To ne treba uditi ako uzmemo u obzir da je Ilok bio vlastelinski grad (oppidum). I na ostalimje vlastelinstvima u ranijim razdobljima pravo pobonih roaka bilo vrlo ogranieno. Najljepi je primjer Vinodolski zakon po kojem je prema naem tumaenju (MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.) 164-165) pravo nasljeivanja priznato brai (fakultativno i sestrama). Naprotiv, prema Kostreniu (M. KOSTRENI, Vinodolski zakon, Rad JAZU, 227., 1923., 202) i Baradi (M. BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., 48-50) braa po Vinodolskom zakonu nisu imala pravo nasljedstva. Tek je Novljanskim urbarom iz 1606. godine to pravo priznato brai i sestrama i njihovoj djeci. Takoje i u Iloku, glasom Pravne knjige, dolo do proirenja prava nasljeivanja na bliu rodbinu, oito u skladu s pravom drugih tavernikalnih gradova.

IV. 0 vlasnikim odnosima

II., 2: "Ako tko tvrdi da ima neko pravo u povodu otuivanja ili kupnje kue ili vinograda, treba to dokazati ispravom ojaanom autentinim gradskim peatom ili svjedoenjem graana-prisenika".

Vlasnitvo ili drugo stvarno pravo na nekretninama stjee se iskljuivo ispravom, osnaenom gradskim peatom ili pred prisenicima. Iz toga slijedi da notarska isprava privatnog notara nije dovoljna za stjecanje nekog stvarnog prava na nekretninu. Ako je pak ipak dolo do neformalnog, pravno nevaljanog prijenosa nekretnine od jedne osobe na drugu, npr. prodajom mimo gradskih vlasti, stjecatelj e stei vlasnitvo nad kupljenom nekretninom dosjelou nakon mirnog posjeda u trajanju jedne godine i jednog dana. Glava I., 12 odreuje Si quis e medio eorumpossessiones (..) emerit et eas sine impeticione quorumlibet per annum et diem unum possidebit de cetero eas in pace tenebit, tj. ako je tko medu njima (tj. gradanima Iloka) kupio nekretnine, ako ih bez nekog sudskog protivljenja (sine impeticione) bude posjedovao jednu godinu i jedan dan, ubudue e ih drati u miru. Tu odredbu prve knjige razrauje i dopunjuje druga knjiga. Prema uvodnom tekstu glave II., 3 vidi se da se neformalnom stjecatelju ne priznaje vlasnitvo (ili neko drugo stvarno pravo) na steenoj nekretnini: Si quis ius aliquod se in aliqua hereditate sperat ha here (ako se tko nada nekom pravu na nekoj nekretnini). Ali, takav e stjecatelj ostvariti svoje pravo uz pretpostavku da se obave tri sudske obavijesti (prohibiciones, odnosno prema naslovu glave inhibiciones) u razmaku od 15 dana uz plaanje sucu takse u visini 40 denara za svaku obavijest i uz upis tih obavijesti u posebnu knjigu (speciale registrum). Kada prodejedna godina ijedan dan od tih obavijesti, eventualni tuitelj bit e odbijen. 274

V Slunosti Iloka pravna knjiga ne poznaje pojam slunosti u smislu rimskoga i modernog prava. Naprotiv, spominju se mnogobrojna ogranienja vlasnitva: zabrana usmjeravanja tijeka vode na nii vinograd (II., 7), jama oko vinograda bez dovoljne zatite (II., 8), tetnog prijelaza preko neobranog vinograda (II., 9), irenja kue prema ulici (II., 10), injenja tete istjecanjem vode iz krovnog oluka (II.., 11), graenja podruma u dvoritu (in curiam) ili pod susjedovom kuom (II., 14). Usto, vlasnici kua koje se dotiu duni su nainiti zajedniki oluk (II., 12), a uporaba ulinog prostora pred kuom doputena je samo do udaljenosti od stope i pol (II., 13). VI. Kupoprodaja pokretnina O njoj ima malo vijesti u Pravnoj knjizi. Ako je tko dao sluzi neku stvar da je ovaj proda, a sluga je proda "priblino za polovicu vrijednosti ili manje", vlasnik ne moe prodaju ponititi, ali ima pravo regresa prema sluzi. Ta je odredba primjena poznatog naela Hand wahre Hand i zbog toga se nije potrebno na njoj dalje zadravati. Pred oima sastavljaa odredbe kao da je bilo i rimskopravno naelo laesio enormis. Nema dvojbe da je odredba proizlazila iz sudskog spora, u kojem je odvjetnik vlasnika-tuitelja pokuao dobiti sporpozivanjem na prikratu preko polovice. Iz odredbe se vidi da je Justinijanovo rimsko pravo bilo poznato i da je djelovalo na evoluciju ugarskoga i naega prava. Krivo shvaeno naelo Hand wahre Hand nalazimo u drugom sluaju, gdje je vlasnik svoju stvar naao kod druge osobe i traio njezin povrat. Ako tueni ne prui "bolji dokaz" (evidenciora documenta) npr. da ga je tuitelj ovlastio na prodaju i sl., tuitelj dobiva spor prisegom, s dva pomagaa prisege. injenino se stanje ovako opisuje: "ako je graanin naao kod sugraanina neke svoje stvari, od njega otudene ili izgubljene" (ab eo alienatis vel perditis). Rije je dakle o stvarima koje je vlasnik nekom predao (ab eo alienatis) ili ih je izgubio. Medutim, naelo Hand wahre Hand doputa uspjenu tubu vlasniku samo ako je vlasnik nekom stvar dobrovoljno predao. VII. Posudba - zajam

Accomodacio. U skladu s nestankom terminoloke razlike izmeu posudbe (commodatum) i zajma (mutuum), do koje je dolo ve u postklasinom rimskom pravu (IV.-VI. stoljee) (E. LEVY, Westromisches Vulgarrecht, Das Obligationenrecht, Weimar, 1956., 163 i d.) i koja se produila kroz srednji vijek sve do jaanja utjecaja obnove rimskog prava nastojanjima glosatora i konzilijatora (postglosatora, komentatora) - ni Iloka pravna knjiga ne poznaje to razliku. Posudba i zajam imaju isti naziv: accomodacio. Samo na jednom mjestu, i to u naslovu, dolazi naziv mutuum. 275

Ipak se razlika osjeala, pa se o zajmu, tj. o accomodacio novanog iznos govori u V., 15 (zajam s runim zalogom), V., 17 (zajam uz zalaganje isprava koje dokazuju dunikovo vlasnitvo kue) i V., 23 (zajam uz zalog odjee) s jedne, a o posudbi u V., 26 (bez davanje zaloga) s druge strane. Dakle, po Pravnoj knjizi opisuju se tri tipa zajma, sva tri davanjem novanog iznosa na odreeno vrijeme od zajmodavca uz istovremeno davanje zaloga od zajmoprimca. To, dakako, ne znai da nije bilo i drugih vrsta zajma. Zajam s runim zalogom (Pravna knjiga V., 15) spominje razne dragocjene pokretnine ac alia quecunque de rebus immobilibus existencia. Misli li se pri tome na nekretnine ili na pokretnine koje su kao pertinencije dodane nekoj glavnoj nekretnini i koje su, dakako, odvajanjem od glavne stvari izgubile svojstvo pertinencije, ili je pak rije o pogrjenom itanju: immobilia umjesto mobilia? Skloni smo ovoj treoj mogunosti. Naime, tekst odredbe nastavlja, uz ostalo, odredbom da tuitelj (zajmodavac, zalogoprimac) treba na sud donijeti zalog (exhibebit infaciem iuris), i to u tri sudska roka. Moglo bi se dodue pokuati tradirani tekst obraniti tako da se pretpostavi da tuitelj na sud donese grudu zaloene zemlje ili slino, ali ima drugih okolnosti koje ne doputaju takvu interpretaciju. Naime, u sluajevima kadaje nekretnina zaloena pomou isprave (V., 17), bliim se roacima doputa pravo prvokupa, a susjedima pravo otkupa ako dunik ne bi mogao ili ne bi htio nekretninu otkupiti (redimere). Naprotiv, u V., 15 o tom se pravu bliih rodaka i susjeda ne govori. Kad bi se u V., 15 radilo o zalogu ne samo pokretnina nego i nekretnina, pravo prvokupa bliih roaka i otkupa susjeda moralo bi biti ovdje priznato jer se ne vidi razlog koji bi razlikovao zalog nekretnine u V., 15 od onog u V., 17. Ali, ako se V., 15 odnosi samo na zalog pokretnina, a V., 17 samo na zalog pomou isprave, to bi znailo da se Pravna knjiga uope ne bavi zalogom nekretnine koja se predaje u posjed i iskoritavanje vjerovniku sve dok ne vrati zajam. Smatramo da je tome doista tako. Pravna se knjiga ne bavi tim najvanijim oblikom zalaganja zato to se gradsko pravo nije u tome razlikovalo od ostaloga zemaljskog prava. Drugim rijeima, za zalaganje nekretnine predajom zaloene stvari vjerovniku vaio je Tripartit, u kojem je to materija podrobno razraena. Zadrimo se jo malo na problematici glave V., 17. U tekstu to glave izriito se navodi da su littere hereditarie, koje se predaju vjerovniku na ime zaloga kue, dane in sign um invaginacionis. Time to su isprave predane kao "znak" istie se da su posjed i vlasnitvo zaloene kue ostali duniku, dakle da je rije o neem to je vrlo slino hipoteki. Danas se hipoteka stvara upisom hipotekarnog potraivanja u zemljine knjige. U Slavoniji i u Ugarskoj nisu postojale zemljine knjige ("gruntovnice"), ali ih je zamjenjivala isprava koju su gradske vlasti izdale pod svojim peatom. Predaja takve isprave nije u biti drugo nego hipotekarno zalaganje kue na koju se isprava odnosi. Medutim, kakoje isprava ipak neto vie od arhainog znaka, sastavlja Pravne knjige, koji je oito dobro upoznat s dogmatikom rimskog prava, kae da je kua na osnovi predanih isprava u posjedu vjerovnika: vigore quarum illa domus iure hereditario fueritpossessa. Dakle, predaja isprave je dovoljna za prijenos posjeda, to, dakako, ne znai da je time dunik izgubio svoj posjed, jer prema shvaanju rimskog prava u 276

posjedu su zaloene stvari i zaloni vjerovnik i zaloni dunik. Zaloni vjerovnik bit e duan tri puta (u rokovima od po petnaest dana) putem suda predloiti duniku da oslobodi zaloenu kuu plaanjem duga. Ako dunik propusti to uiniti, kua se procjenjuje i nakon toga ponovno tri puta u istim rokovima nudi duniku i tek ako i to nova tri roka produ neuspjeno, tuitelja (zaloni vjerovnik) uvode dva prisenika u vlasnitvo kue (actor in dominium eiusdem per duos juratos cives introducatur). Ne moe se porei stanovita analogija s postupanjem sa zaloenom nekretninom prema Justinijanovim propisima [C. 8, 33, 3 (539)], a na mletako pravo podsjea odredba da e tijekom postupka blii roaci i susjedi moi kuu otkupiti za procijenjeni iznos ako to dunik nee htjeti ili moi uiniti. Uostalom, analogije nije teko nai ni u drugim srednjovjekovnim europskim pravnim sustavima. VIII. Kazneno pravo Subjektivni element bia kaznenog djela izrazito je prisutan u mnogim glavama Pravne knjige. Ali, i sadraj pojedinog elementa i posljedice koje se uz njega veu odudaraju od dananje kaznenopravne dogmatike. U skladu sa srednjovjekovnim shvaanjima u drugim europskim pravnim sustavima Pravna knjiga razlikuje agresivno kazneno djelo, npr. ubojstvo koje je poinjeno uz ranije postojei povod i s pripremnim radnjama i ono do kojeg je dolo bez ranijeg povoda i priprema (podrobnosti u L. MARGETI, Odnosi Petra Kreimira i pape prema Korulanskom kodeksu, VAHD, XXIV., 1980., 219-239). Prvonavedeno djelo uinjeno je po Pravnoj knjizi ex dolo, drugonavedeno ex rancore aut litigio. Znaajno je za naa istraivanja to Pravna knjiga u povodu nanoenja rane daje definiciju dolusa: Dolus vero ita committitur postquam persona una contra aliam habet aliquid contrariatis et ipse maliciosus se occultet a retro ac dolositer aggregientem vulnus in mente machinatum perpetrat (IV., 4), tj. dolus se ini tako da jedna osoba ima protiv druge neko neprijateljstvo to se lukavo prikrije odostraga i zlonamjerno navalom zada ranu koju ima na umu. Dakle, dolus Pravne knjige nije isto to i dolus (umiljaj) po modernoj teoriji (svijest o djelu u njegovu fizikom i socijalnom aspektu). Najee ga Pravna knjiga spominje kao dolus preconceptus (Pravna knjiga, III., 27, 28, 39) ali nalazimo i sintagme cum dolosissimo animo (Pravna knjiga, III., 13) i maligno ductus (fretus) spiritu (Pravna knjiga, III., 30, 31). Kazna je vrlo stroga. Tako se npr. za ubojstvo u vinogradu, na oranici, u umi ubijenoga, osudeni vee za konjski rep, dovlai na stratite i tamo pogubljuje ((Pravna knjiga, III., 28). U nekim se drugim sluajevima spaljuje (Pravna knjiga, III., 13, 30, 31) itd. Kazneno djelo ex rancore aut litigio, tj. poinjeno u svai, podsjea na odredbu sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, o kanjavanju onoga koji je poinio homicidium spontaneum (S. Steph., II., 16 De homicidiis. Vidi Corpus iuris hungarici, Budae, 1779., 129), i to accensus ira ac superbia elatus. Pod spontaneum misli se na "nepripremljeno" ubojstvo, to je jo ojaano dodatkom da je ubojica "zaslijepljen srdbom i ponesen 277

drskou". Po odredbi sv. Stjepana ubojica u tom sluaju plaa "naknadu tete", homagium, za razliku od ubojstva maem, gladio, gdje sv. Stjepan oito pretpostavlja da se poinilo agresivno ubojstvo i zato ga kanjava smru. Pravna knjiga odreduje da se rana duboka barem jedan mali prst, a dugaka kao srednji prst, zadana ex rancore aut litigio et non ex dolo kanjava sa tri marke u korist oteenog i isto toliko u korist suca (Pravna knjiga, III., 4). Pri tome Pravna knjiga ne utvruje kako se kanjava takva rana ako ju je poinitelj uinio ex dolo. Slino je i s upanjem brade (Pravna knjiga, III., 7) i kose (Pravna knjiga III., 8): razmatra se i sankcionira samo djelo poinjeno ex rancore, a ne i ono ex dolo. Iz toga treba zakljuiti da Pravna knjiga i kod rana na dijelu tijela koji se moe pokriti, ali je pri ranjavanju dolo do povrede kosti (Pravna knjiga, III., 5), kao i kod rana na dijelu tijela koji se ne moe pokriti (Pravna knjiga, III., 6) (npr. na licu) misli na ponaanje poinitelja ex rancore aut litigio. U oba to sluaja predviena je kazna 10 maraka za oteenog i 10 za suca. A kako je s kanjavanjem rane poinjene ex dolo? Prije nego to se odgovori na to pitanje, pogledajmo kanjavanje onih djela za koja bismo danas rekli da su uinjena iz nehaja: plaena dojilja spavajui uz dijete prouzroila njegovu smrt (Pravna knjiga, III., 43); stolaru pri radu na krovu ispala sjekira i ubila ovjeka (Pravna knjiga, III., 45); bacanje kamena iz ludosti (ex vesania) preko zida imalo je za posljedicu neiju smrt (Pravna knjiga, III., 45); strijela izbaena iz luka usmrtila ovjeka, a strelja nije prethodno upozorio na izbacivanje strijele (Pravna knjiga, III., 47). U svim tim sluajevima zaprijeena je kazna smru. Ako je tako, onda je i za kaznena djela uinjena ex dolo sud nedvojbeno mogao poinitelja osuditi na smrt ili, moda, odrediti plaanje punog (tj. 32 marke oteenom i 32 marke sucu) odnosno polovinog (16 maraka + 16 maraka) homagija. Pravna knjiga poznaje i sluaj (ex inopinato casu): pri poaru vlastite kue zahvaena i tuda imovina (Pravna knjiga, III., 32); stolareva sjekira pala sluajno (per casum) sa skele (Pravna, knjiga III., 44); netko smrtno nastradao prolazei bez potrebe ispod zida gdje se nalazilo pripremljeno kamenje (Pravna knjiga, III., 46). U tim sluajevima nee se nitko smatrati odgovornim. itav sustav stupnjevanja subjektivne odgovornosti ini se dobro promiljenim. Uostalom, on se u svojoj biti, tj. u razlikovanju djela iz agresivnog ponaanja, svae, nehaja i sluaja, nalazi ve prilino jasno zacrtan ne samo u zakonima sv. Stjepana (X./ XI. stoljee) nego i u barbarskim europskim zakonima, npr. u langobardskom zakonodaystvu VII. i iduih stoljea. Usput reeno, bilo bi doista posve neobino da u drugim hrvatskim pravnim vrelima ne bismo naili na analogno razlikovanje. Ono je jasno izraeno u Zlatnoj buli izdanoj u korist zagrebakog Gradeca (1242. god.), u Vinodolskom zakonu (1288, god.) i drugdje.

IX. Kazneni postupak 1. Pravna knjiga imala je, slino kao i drugdje u Europi, cilj maksimalno osigurati socijalni mir. Jo u "barbarskim" postupcima bilo je uobiajeno da nakon provedenoga sudskog postupka prisjednici predlau jednu ili vie alternativnih odluka, na osnovi
278

kojih je okupljeni puk prihvaao onu koja je "najbolje pronadena". Zapisane pravne norme, popis kanjivih djela i utvrene sankcije bili su samo jedan od elemenata pri iznoenju prijedloga i prihvaanja "najbolje pronaenog" prijedloga. Takav sustav odluivanja moemo nai ak jo u pradavno doba u kojem se stvarao grki ep Ilijada (usp. L. MARGETI, Pokuaj pravne interpretacije sudske scene na Ahilovu titu, Zbornik radova posveen Albertu Vajsu, Beograd, 1966., 51-57). Modernije rjeenje nalazimo u Pravnoj knjizi koja na jednom mjestu otkriva nain donoenja presude: sudac odreuje jednog od prisenika (juratus civis cui ipsa causa per judicem est commissa) (Pravna knjiga, III., 10) koji podsjea na modernog suca izvjestitelja. On priprema presudu, a o njoj odluuje cijelo sudsko vijee. Dakle, umjesto vie predlagaa jedan, a umjesto skuptine odluku donosi vijee. 2. Evo pregleda uporabe porotnika:
-

Glava

Kanjivo djelo

Broj predloe- Broj porotnika Koliko puta nih porotnika koji se kunu

III, 2 III, 3 III, 4 III, 5 III, 6

Teka uvreda Ozljede Duboka rana Rana na pokrivenom dijelu tijela Rana na nepokrivenom dijelu tijela

2 2 13
-

2 2 6
-

24

12

Porotnici (pomagai prisege optuenoga, Eideshelfer) igraju vanu ulogu u kaznenom postupku po Pravnoj knjizi, za razliku od civilnog postupka, gdje ih uope nema - analogno susjednom irem njemakom pravnom podruju. Do postupka s porotnicima dolazi ako tuitelj ne uspije dokazati krivnju optuenoga, a ovaj porie navode optube. Zanimljivo je i vano obiljeje postupka da tueni dovodi na sud priblino dvostruki broj porotnika, a nakon toga, ini se, tueni izabire one koji e prisei. U pravilu optueni i porotnici priseu tri puta, tj. jedanput u tri sudska roka.

279

80. IZ NOVIGRADSKOG ZBORNIKA

(M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957., 158-177) RAVNI KOTARI. HRVATSKA (prvokup, nalaz stvari, zakup, ugovor o uvanju stoke, prava enskih lanova obitelji, dioba obiteljske imovine) 1551.

LITERATURA: BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, cit.; ANTOLJAK,

Vransko obiajno pravo, cit. (70.), 167-220.

(lanak 1.) Prvo, kada se dijeli otac sa sinovima, a sinovi odlaze od oca bez oeve krivnje (senza causa del padre), otac nije duan dati drugo nego svakome motiku, 1 sjekiru i konop. Ali ako ih otac tjera bez njihove krivnje, treba im dati sve kao samome 2 sebi. (lanak 2.) (...) Sestri, ako bi se koja udala, treba dati odjeu i obuu, i oprernitije 3 prema mogunostima (...) pa braa dijele njezin dio izmeu sebe. (lanak 8.) (...) Svaku vrstu ivotinja koje pasu u stadu duan je vlasnik povjeriti onomu koji bi znao odvesti ivotinje na odreeno mjesto (...); ako postoji ugovor meu suseljanima (ilpatto della villa) pa ako pastir ne doe na mjesto gdje se ima dopratiti ivotinje, on odgovara prema (torn) ugovoru (...); pastir je duan nadzirati (stoku) i

Predmeti simboliziraju odvajanje kuanstava i stjecanje pune samostalnosti. Sinovi nemaju pravo ak ni na svoj dio obiteljske imovine u smislu nasljednopravnih naela veine europskih srednjovjekovnih pravnih sustava ni na tzv. nuni dio. Usp. aliquid in contentu et benedictione istarskih statuta (v. L. MARGETI, Aliquid in contentu er benedictione istarskih statuta, Jadranski zbornik, VIII., Rijeka-Pula, 1972., 185-213, osobito 192-193) to odredbu koja je donijeta u Rijeci god. 1459. po kojoj otac i majka mogu liiti dijete nasljedstva, s time da mu se mora ostaviti "motika, sjekira i srp" [M. ZJAI, Knjiga rijekog notara i kancelara Antuna de Renno de Mutina (1436.-1461.), III., Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, V., 356-357]. Cijela se obiteljska imovina dijeli na onoliko dijelova koliko ima sinova i neudanih keri uveano za jedan. Otac ima pravo na dio kao jedan sin. V. i bilj. 3. Prema starohrvatskom pravu neudana ki ima pravo na dio kao i sin, ali samo na neku vrstu "uitnoga vlasnitva" do udaje
3 2

upoznati uzroke tete pa se smatra nemarnim (e negligente), ako se (ivotinja) ugui ili zadavi liem ili travom (...); nadalje, kada pastir vraa stado u Selo, on je duan vikati i dati obavijest vlasnicima: "uzmite ivotinje kui", a vlasnici treba da odmah izau, po broju preuzmu svoje ivotinje i pregledaju ih to utvrde jesu li zdrave ili ne (...); vlasnik je duan pomoi traiti s pastirom (izgubljene) ivotinje; ako pastir ne bi iao s vlasnikom traiti takve ivotinje pokazujui mjesto gdje je napasao, s time da 4 vlasnik ide pred njim, pastir je obvezan sve platiti (...) (lanak 15.) Ako se ubije neka zvijer ne tuem zemljitu, i to jelen iii kouta, vlasniku (zemlje) ide etvrtina stranjega dijela, a ako tko tone bi dao vlasniku, vlasnik mu smije ubiti kravu; ako ubije vepra, vlasniku ide glava, pa ako mu je ne donese, vlasnik mu smije ubiti domau svinju; ako ubije medvjeda, duan je dati vlasniku medvjedove ape, a tko mu ih ne bi dao, vlasnik mu slobodno ubije tele, ako ga ima 5 (...). (lanak 19.) Ako zakupnik (il collono) vri ito ili bere groe bez dozvole vlasnika, 6 vlasnik ga moe pritvoriti (la fa prigione) (...). (lanak 21.) ovjek koji ima vinograd na tuoj zemlji i iz nude ga prodaje, prvo treba pitati vlasnika da li ga eli. Ako ga ne pita i proda drugome, vlasnik ga moe preuzeti za onoliko koliko je drugi platio; ako vlasnik nee, duan je pitati roaka (il 7 collaterale) (...). (lanak 25.) Ako bi vie iii manje ljudi ilo putem i ne bi imali meusobno nikakva ugovora, i prvi koji ide naprijed naide na neku stvar, svima koji idu iza njega pripada dio; ako bi naao neku stvar srednji, dio pripada svima koji idu iza njega; ako bi zadnji 8 naao neto, sve pripada njemu, a prednjima nita.

Rijetko iscrpne odredbe o ugovoru o uvanju ivotinja. One svojim ekonomskim i pravnim sadrajem podsjeaju na bizantski Zemljoradniki zakon [v. L. MARGETI, Zemljoradniki zakon (N6mos georgikos), ZPFR, 3., 1982.]. Zanimijive i vane odredbe o lovu. Po Novigradskom zborniku by nije jo regalno pravo, au i se vie ne priznaje puna sloboda lova, ve se na originalan nain povezuje sloboda lova i originarno stjecanje vlasnitva nad ulovljenom zvijeri s pravom vlasnika zemlje na njegov dio, pa se tako zvijeri u neku ruku bar djelomino smatraju pripatkom, sporednom stvari, zemlje. V. MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 133-134. Zakupnik (kmet) duan je dati vlasniku zemlje obino polovicu uroda. Zato je vlasnik zemlje zainteresiran prisustvovati etvi ili berbi. Vlasnik zemlje ima prema ovome lanku vlast nad zakupnikom-kmetom koja daleko prelazi puke ugovorne odnose ugovora o zakupu. Rije je o pravu prvokupa i otkupa vlasnika zemlje i rodaka. To je donekle slino emfiteuzi rimskoga postklasinog prava. Ipak vlasnik vinograda nije emfiteut, jer nema stvarno pravo na tuoj stvari, ve je naprosto vlasnik nasada. Ne priznaje se naelo superficies solo
7 6 5

cedit.
Pravna odredba koja nema nikakve veze s rimskopravnim nalazom blaga, a koja je i inae izvanredno rijetka. Nalazimo je u nekim istonim pravima. Podrobnije MARGETI, Stvarna prava, cit. (1.), 132-133. 281
8

81. TUROPOLJSKI PLEMII PROGLAAVAJU SE ADOPTIVNOM I DIOBNOM BRAOM I DONOSE STATUTARNE ODREDBE
(LASZOWSKI, Spomenici Turopolja, cit. III., 439-445)
TUROPOLJE. SLAVONIJA (fratres adoptivi et condivisionales, turopolj ska plemika zajednica, liga, krvavica, turopoljski "kome", neoporuno nasijedno pravo, prava enskih lanova obitelji, contribucio)

1560., 15.veljae

LITERATURA: . BRESZTYENSZSKY, Pravno-povjestni podatci o Turopolju, Mjesenik, XIII., 1892., 253 i d.; LJUBI, Lige, cit. (78.), 82-86.

Mi kaptol zagrebake crkve dajemo na znanje (...) da su plemeniti (nabrajaju se imena veeg broja lanova plemenitih obitelji iz 30 naselja), tj. cijela zajednica plemia Zagrebakog polja (tota universitas nobilium Campi Zagrabiensis) preuzevi na sebe terete (...) sve brae i rodaka (...) doli osobno pred nas i izjavili (...) da s obzirom na dugotrajna proganjanja (...) kojima su i oni i njihovi preci (...) izvrgnuti nakon nepravednog zaposjedanja tvrave (...) Lukavec od strane (...) Ivana Tuza de Lak, sada posjednika tvrave Medvedgrad (...), koju su njihovi pretci sami sagradili (...) zbog straha pred Turcima (...), a kasnije i od strane (...) starijeg Nikole i Ivana, pa mladoga Nikole, knezova Zrinskih (...), i uz to pritisnuti, ubijani i dotjerani do oaja (...), u elji da se ujedine duhom, voljom, stvarima i snagama (...) i da sve poslove (...), sporove (...), i one koji se odnose na njihove nekretnine i one koji se tiu njihova tlaenja (...), jednoduno su (...) donijeli sloni dogovor (...) koji treba biti meu njima trajan, i to na ovaj nain: (1) Kako su mnogi od tih plemia - rodene i diobne brae - zapravo vei njihov dio, nakon to su se namnoili, svoja dobra podijelili, kmetove izbacili i na njihovo mjesto sami se preselili i smjestili u namjeri da tamo ostanu, pritisnuti siromatvom ne mogu se sami boriti protiv velikaa i monika (...), uzeli su se i primili vjenim pravom (iure perennali recepissent et acceptassent) u svojim nasljednim dobrima i u svim poslovima i sporovima (...) meusobno i uzajamno ponovno za adoptivnu i diobnu
282

brau, kao da su rodeni (...) od jedne utrobe, koljena i roda (sese mutuo et vicissim ac reciproce denuo infratres adoptivos et condivisionales, ac si ab uno alvo seu stipite et progenie progeniti essent etprocreati), tako, ako bi neki od njih (...) umro bez potomaka (absque heredum solacio), dobra umrloga prelaze (...) na bliega (...) njegova preivjela brata i njegove potomke. (2) Isti plemii odluili su (...) da svake godine u skladu ss svojim prastarim i od davnine potovanim pravnim obiajem (...) izaberu (...) jednog od brae da im bude predvodnik i podruni knez (pro precessore seu comite terrestri), koji e im biti pri ruci (...) pred (...) kraljem Ugarske (...) i pred gospodom banovima i ostalom gospodom i redovnim sucima koliko ovoga kraljevstva Slavonije, toliko i Ugarske (tam huius regni Sclavonie quam ecim Hungarie), (...) u svim njihovim poslovima te suditi (...) u svim sporovima (...) o nepokretnim dobrima ipravima (....). On e moi (...) slobodno izvravati svoje presude na teret kmetova, ako neki od njih ima kmetova (si quis eorum colonos habuerit, super colonos), a ako nema kmetova, na teret njihovih vlastitih plemikih dvorova (si colonis caruerit, eciam in propriis curiis eorum nobilitaribus). (3) Ako neka od stranaka u sporu ne bi bila zadovoljna s presudom toga kneza, moe nastaviti parnicu (...) u nazonosti bana pred sudom ovoga kraljevstva Slavonije (...); ipak u drugim predmetima protiv svih ostalih plemia ili tih (plemia) protiv njih samih, treba da se uvijek obrate na sudsku pomo suditu gospodina bana ili njihova velikoga kneza, naime (kneza) zagrebakog komitata (maioris comitis eorum, videlicet comitatus zagrabiensis). (4) Ako bi neki od njih prolio kry nekoga ovjeka, tada (...) prije svakog suda, podruni knez moe odmah i neodvlano uzeti dva florina, naime krvnu globu zvanu krvavica (Ubi vero aliquis eorum hominis sangvinem profuderit, extunc comes terrestris super talem ante omne iudicium duos florenos, sangvinis videlicet mulctam Kerwawycza dictam, statim et incontinenti recipere possit), a u drugim pravnim predmetima samo nakon presude i sudskog postupka (sentenciatos et iuridico processu agravatos). (5) Nadalje, kako u ovome kraljevstvu Slavonije postoje vrlo mnogi (...) banditi, razbojnici, ubojice, kradljivci, otimai djevica i silovatelji potenih ena (...) i drugi zloinci (...), podruni knez tih plemia ima ovlast, kao to ju je imao odavno, takve osobe (...) uhvatiti i utamniiti te nakon suenja prema njihovoj zasluzi tjelesno i novano kazniti i batinati. (6) Ako bi pak neki meu njima (tj. plemiima) bio nesumnjivi dunik (manifestus debitor) jednome meu njima i ne bi nijekao to dugovanje, tada je duan da takav nedvojbeni dug plati u roku 15 dana, opomenut samo peatom kneza, jer se inae moe iznuditi uzimanje zaloga (per vadiacionem) na davanje zadovoljenja vjerovniku uz uobiajenu (kaznu) dvostrukog iznosa. (7) (...) Ako bi neki od plemia (...) pozvao nekoga plemia, svoga brata, pred podrunog kneza, pa taj ne bi doao na prvo roite (...), samim time (ipso facto) smatra se osuenim (...) na dva florina (...); a ako dode (...) i zatrai novo roite, knez e odrediti novo roite za 15 dana. (8) (...) Ako bi neki od njih bio pritisnut i oteen od monih nasilnika (...) i taj
(...)

283

monik bio sudskim postupkom pobijeen, ali uz opi troak, i osuen na naknadu tete, u tom sluaju oteenome, njihovu bratu, nadoknauje se njegova teta, a kazna zbog nasilja (pena violencie) i globa (birsagio) pripada cijeloj bratskoj zajednici (toti communitatis fratrum). (9) Ako bi ubudue ti plemii meusobno utvrdili neki doprinos (contribucio) a neki od njih ne bi htio platiti tada e oni imati ovlast da doprinos uzmu iz pokretnina neposluna, pa ak i iz njegova plemika dvora. (10) Ako bi se ki ili sestra ili neakinja ili rodakinja ili srodnica tih plemia plemia udala za nekoga neplemenita ili za seljaka (ignobili aut rustico) bez njihove volje i znanja, tada ona ne moe imati dio nasljedstva ili bilo kojih nepokretnih dobara (nullam porcionem hereditatis seu quorumcunque bonorum possessionariorum).
(...), (...) (...), (...) (...) (...)

Da e naprijed utvreno u cjelini i pojedinano vrsto potovati, reeni plemii, naime cjelokupna zajednica plemia Zagrebakoga polja osobno nazona obvezala se pred nama dobrovoljno i slobodno pa je u znak vjerodostojnosti i trajna svjedoanstva na ispravu stavljen na autentini peat
(...) (...) (...) .

1. Bez ikakve sumnje, najvanija je odredba ugovora iz 1560. godine ona kojom se oni meusobno proglaavaju za "adoptivnu i diobnu brau". Naime, prema odredbama hrvatsko-ugarskog prava nasljedna dobra plemia umrlog bez potomaka pripadaju kralju, pa ih kralj moe darovati kome hoe. Takvim oasnim dobrima raspolagao je kralj obino tako da je njima nagraivao velikae za usluge koje su mu uinili ili e ih u budunosti uiniti. Takvi sluajevi nisu bili nipoto rijetki, a predstavljali su veliku opasnost za svaku plemiku zajednicu, jer se na taj nain unutar plemike opine ugnijezdio moni velika koje je i inae smjerao plemiku opinu potpuno podrediti svojoj vlasti i pretvoriti je u vie i1i manje pravu kmetsku opinu. Da to nije bila samo isprazna "naelna" opasnost, vidi se po kraljevskoj darovnici od 15. veljae 1558. kojom je kralj darovao turopolj ski plemiki dvor Lomnicu i cijelo zemljite "Kocha" nakon smrti nekog Kritofora Kievia, umrlog bez potomstva, knezu Petru Erdediju (LASZOWSKI, III. 397). Prema tome, odluka turopoljskih plemia da se proglase adoptivnom i diobnom braom bila je u protivnosti s interesima kralja i velikaa, a bila je i u suprotnosti s hrvatsko-ugarskim pravom - tako dugo dok je ne odobri kralj. Uostalom, takvi pokuaji mimoilaenja kraljeva prava bili su takorei stalna pojava u hrvatsko-ugarskoj dravnoj zajednici. Spomenimo ovdje "ugovor o zajednici dobara" izmeu Nikole Zrinskog i Stjepana Frankopana od 4. veljae 1544., kojim oni postaju "adoptivna i diobna braa", koji je bio isto tako protuzakonit i koji nakon smrti Stjepana Frankopana god. 1577. nije Zrinskima koristio niti mogao koristiti (o tome podrobnije L. MARGETI, Marginalije uz glag. ispravu iz 1567. god., Dometi, XVIL, 1984., 6870) jer ga kralj nije odobrio. Turopoljci su to dobro znali i nastojali dobiti kraljevu potvrdu, to su neoekivano brzo i postigli, jer ve 11. svibnja 1560. priznaje Ferdinand I. "novom darovnicom" istim onim turopoljskim plemiima koji su 15. veljae sklopili analizirani ugovor pravo na posjede u Turopolju - ukljuujui i Lomnicu i Koe! 284

i njihovo svojstvo "roaka i sudionika" kao plemia zajednice Zagrebakog polja (LASZOWSKI, III., 458-462). Na potvrdu cijeloga ugovora iz 1560. godine morali su turopoljski plemii ekati jo pune 22 godine jer ga je tek 8. oujka 1582. Rudolf II. odobrio (LASZOWSKI, IV., 39-41). 2. Odredbe ugovora iz 1560. godine uzete kao cjelina nisu drugo nego neka vrsta statuta kojim su turopoljski plemii uredili najvanije medusobne pravne odnose i utvrdili u nekim pitanjima postupak i organ. Taj statut dobio je 1582. godine punu pravnu vanost, ali nema sumnje da je vaio i ranije i da u nekim pitanjima samo ponavlja ono to je ve stoljeima bilo priznato kao sastavni dio turopoljskoga pravnog sustava. Pri tome mislimo osobito na nadlenost turopoljskog upana. 3. Turopoljsko "bratstvo" vrsta je "lige", to je ve odavno uoeno (tako npr. LJUBI, op. cit.). To proizlazi naroitom jasnoom iz toaka 8. i 9. Turopoljska je zajednica gonila zajedniki, na vlastiti troak, zlodjela poinjena protiv pojedinih svojih lanova (t. 8.) i bila je ovlatena nametati i ubirati poseban doprinos (contribucio) za podmirenje takvih i slinih izdataka (t. 9.). 4. Odredba t. 10., po kojoj enski lan neke turopoljske plemike obitelji gubi svoja prava na plemika obiteljska dobra ako se uda za neplemenitu osobu, ne znai, dakako, da su enski lanovi obitelji inae imali jednaka nasijedna prava kao i muki. 5. Turopoljski je knez (`kome") imao glasom t. 4. pravo da u sluaju ubojstva odmah pristupi naplati globe od 2 florina. Ta globa zvala se "krvavica" i bila je zapravo neka vrsta paualne naknade za trokove kojima je izvrgnuta turopoljska vlast. Ona se naplauje bez obzira na to hoe li ubojica biti kasnije osloboen ili ne, a moe se usporediti s globom od 2 florina koju plaa po t. 7 onaj koji ne doe na prvo roite u nekom sporu. L.M.

285

82. SPOR IZMEU VINODOLSKIH OPINA GRIANE I KOTOR

(MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.), 53-54)
VINODOL. KVARNER. HRVATSKA (pristav, zakletva u sporu, sudsko vijee)
LITERATURA: MARGETI, op. cit.

1561., 2. rujna

1 Kopija lista i sentencie pisane rukom metra ubia. Va ime boie, amen. Dae se na znanje da v letih G(ospo)d(i)na naega Isha 1561 miseca sektebra na d[an] 2 bi pravda meju Grianci i Kotorani na poli drivenikom pri svetoj Mar[ij]i po zakoni (!) vinodolskom v mesti zmonoga 5 i zvelienoga g(ospo)d(i)na kn[ez]a tifana Fr(ankapana) s(enjskog) m(odrukog) i proaja i odlui z gradi da jima prise[i] 7 mui starac kimi se Grianci posvidoie: prvi e sudac belgr[a]dski drugo e podknein (!) Mikula ugal 3. Blako Benkovi 4. Kuzma [...] pi 5. Bla pani 6. Martin Kuzmeli 7. Roko Stupa[...] a imaju ti mui prisei prvi petak. 10 po Miholi na grikih vra[tih] po n put kako svidoie pred pravdom i ako ti mui prisegu da [je] dobito Griancem i Belgradcem, ako li ne prisegnu onako one rii [kako pred] pravdom rekoe da su dobili Kotorani. I na to da jima biti p[ristav] Ivan Grbac iz Bribira i satnik Kuril z Drivenika i ta[ko od]luie da on ki zgubi da ima vse 15 traenje platiti i pr[i to]m bie sudci nie imenovani: naiprvo z Grobnika imun Bari [i] Anton Brozini, pristav Juraj uperini; s Trsata Mattij Agapi i Matij Kosi, pristav Vid Hulii; z Bakra [I]van Stari i Erolim Tadievi, [p]ristav Ivan Antoni; s H[ri]lina Ive Vii i Kuan, pristav [ ]takovi Bari; 20 z Driven[ik]a Frane Iliji i Jivan Ledoji i Kuril Benkovi; pristav Ivan Koi; z Bribira Ivan Grbac i Ivan Mavrovi pristav Anton Carofi; z Novoga Ivan Pani i Mikula Andrijai, pristav Juraj Baran; z Ledenic Ivan Meii i Mihovil Bravi, pristav Ivan Bravi. 25 I tako odluie da imaju ti mui prisei v jutro ne kada su pjani i ki zgubi da ostae reenim gradom 1(i)b(a)r 50. Ja Ivan ubi iz Zadra pisah pravo i isto, ne priloih ni odloih nego kako su me prosili mui od 9 gradi. Ja pop Juraj Plovani z ap(os)t(o)lsku i ce(sar)r(sku) mou i objastju notarij 286

30 openi na to proen od g(ospo)d(i)na Tomaa plovana grikoga i sudca Matija pania iskopijah pravo i verno ni priloih ni odloih kako se zgora odri pisano roku vie reeno metra Ivana ubia.

Isprava pisana glagoljicom dragocjeno je svjedoenje o visokoj pravnoj kulturi Vinodolaca. Rije je o ispravi o sudskom postupku u povodu spora to su ga imali Griane i Belgrad s Kotorom. Sudi knez Stjepan Frankapan s predstavnicima osam vinodolskih opina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Bribir, Novi, Ledenice). U to je doba Trsat ve vrsto u vlasti Habsburgovaca, ali je svijest o njegovoj pravnoj pripadnosti Vinodolu i Hrvatskoj jo uvijek vrlo iva. Uz suce iz pojedine vinodolske opine sudjeluje i poseban pristay. Njegovje zadatak da u sluaju potrebe posvjedoi sadraj presude. Donekle iznenauje da su imenovani pristavi iz svakoga grada, tj. da ima ukupno 8 pristava. Svaki vinodolski grad, osim stranaka u sporu, daje po dva suca, osim Drivenika, koji daje tri, vjerojatno zato da bi se na taj nain "nadoknadio" manjak sudaca iz jednog grada. Naime, vijee se zapravo moralo sastojati od predstavnika devet gradova, a u manjim stvarima od predstavnika tri odnosno est gradova. Presudaje tipina "dokazna" (Beweisurteil): suci su dodijelili prisegu svjedocima jedne od stranaka u sporu pa e spor biti zavren u skladu s time hoe li svjedoci prisegnuti na izjavu stranke koja ihje predloila, tj. Grianaca. Upada u oi daje meu svjedocima i potknein Mikula ugal. Kako je potknein kneev predstavnik u pojedinoj opini, nije nemogue da je dokazna presuda ispala u prilog Grianaca, koji su na taj nain priznali autoritet i vjerodostojnost kneeva predstavnika. Valja istaknuti da je sauvana dokazna presuda, dok do nas nisu doli ni zapisnik o samoj prisegi ni presuda na osnovi poloene prisege. Poznato je da su svjedoci u sporovima izmeu opina uvijek prisegli u prilog svoje opine pa protivna strana najee nije ni dolazila na roite odreeno za polaganje prisege, jer je to smatrala pukim gubitkom vremena. Za roite, na kojem su svjedoci trebali prisei, odreena su dva suca iz najbliih gradova, tj. iz Drivenika i Bribira, s time da je jedan od njih, satnik Kuril iz Drivenika, trebao ve po svojoj funkciji biti jamcem da e prisega proi u redu i miru, a drugi, Ivan Grbac iz Bribira, trebao je biti pristavom, tj. po potrebi posvjedoiti tijek zaklinjanja i sadraj prisege. U retku 4. spominje se "vinodolski zakon". Pri tome se dakako misli na "vinodolski pravni obiaj", a ne na popis vinodolskih pravnih obiaja iz 1288. godine, poznat pod imenom Vinodolski zakon. Isprava je pravno vrlo precizno sastavlj ena. Uprotokolu se nakon intitulacije i promulgacije navodi vrijeme i mjesto sudenja, i ime kneza kao predsjedavajueg sudskome zboru. Nakon dispozicije i odredbe o snoenju trokova navode se u eshatokolu imena sudaca i pristava, visoka sankcija od 50 libara u korist opine koje su poslale suce i klauzula notara. 287

Zanimljivo je da su suci najprije odluili da stranka koja izgubi spor plaa samo trokove i da se sankcija u prilog opina nalazi tek pri kraju isprave. Odatle se dobiva dojam daje originalna isprava sastavljena neposredno nakon donoenja dokazne presude pa su se suci tek nakon to su navedena njihova imena sjetili da bi sankciju trebalo pootriti, i to u korist njihovih opina. L. M.

83. ZAGREBAKI GRADEC DOBIVA NOVU ORGANIZACIJU

(V. KLAI, Statut grada Zagreba iz god. 1609. i reforma njegova god. 1618., Zagreb, 1912.) ZAGREB. SLAVONIJA (gradski statuti)
LITER4TUR4: V. KLAI, op. cit.

1609., 3. veljae

(Prema prijevodu na hrvatski jezik uinjenom 1629. godine i donekle moderniziranom glavne toke Statuta glase:) 1. Dokonali smo da kakgoder po vseh ostaleh slobodneh varaeh ine (...) da iz vseh praveh purgarov obine dva na desete Ijudi (...) na ast stareu iliti red senatorski zebrati (...). 2. Zatem izmed teh dvanadeset stareeh da sva obina jednoga sudca izbere (...); oni (tj. starei) doklam su ivi, u redu senatorskom budu (...). 3. Ter ti isti starei sami sucem vsa varaka dugovanja i vse pravde (...). 6. Sudec ne onak po sem sega, kak je do seh dob sam po svoje volje inil (...) da vse varako dugovanje, katero se odvlei bude moglo, pred stareeh odvlee. 7. Koja dugovanja videvi sudac kako su veka, ali mena, tako se poleg vekega ali menega broja senatorskoga budu opravdala, ali pravde ne druga nego s punim stareih broj em da se vere i pitaju; ako bi vu pravdah pitanju ne mogel pun dvanadesete stareih broj biti, tako arti ima sudac iii zmed purgarov ili zmed plemeniteh ljudeh k pravdam razumne na mesto oneh, koji bi mankali, uiniti zvati. 8. Eksekucie vsakojake (...) na zapoved suevo i stareih kapitan z onemi dvadeset etiremi purgarmi, koteri se prisenici zovu (...) budu inili (...); koteroga (kapitana) obina skupa sa stareemi izmed dvadesetih (treba biti dvanadesetih) stareih budu obirali. 11. Birsagov jeden del sudcu, drugi senatorom, a treti za vara bude. 12. Dekan vsako leto, ako se bude stareim i obine videlo, bude se premenjal, koteri skupa sa svojim tovaruem koja mu starei i obina zmed prisenikov dadu, na polja i na varoke dohotke bude pasku nosil (...). 19. Pregrehe vrednum kastigum ne listor sam sudec, nego ves senatu prez nijednoga pomiluvanja da imaju kastigati. 289

21. Potreba se je i toga habati poseur sega, da sudec purgara na kakovu god priprostu tubu sam o(d) svoje volje u turen ne alje, nego to s njim skupa starei na pravde dokonaju, ali ako bi velikoa pregrehe to potrebuvali ili ako bi koj pred sucem nazoi i pred senatorimi oiveste nepokorine znamenje pokazal, takovoga purgara more sudec poleg dunosti pregrehe kastigati. 22. Nikoga za purgara arti ne primu, koteri bi pervo vivesto i zadovolno potenje poroda svojega neposvedoil, i to da je poteno do oneh dob ivel, jer to inom takaj jedno ali dye lete u varau prez purgara budui da probuje i onako kuliko bi spodobno i od njega mogue bilo, da vu obinske polog plati i prisagu navadnu wvri. 23. Kramare zvanskeh narodov (...) z varaa arti zverku trejti del blaga za vara zavjemi, ako bi do poi Leta ali hi ali kakova fundua hinoga ne kupili i ako bi se med purgare ne spravili, ter takvem izversenem kramarem klateom da im se u veke ima prepovedati da pod zgublenje vse svoje marhe, kotere ako bi zadovoljne nemali, pod odkup glavni, to je to pod sto ducat birsaga nemaju u vara prieti. 24. Ako bi koteri sudevomu i stareih dokananji i zapovedi nepokoren bib, takov arti se nema pleniti kako kmet, nego poleg dokonanja stareih kastigati i birsasiti, kotere kastige ako bi z dobra ne hotel platiti, takov da se more zpodobno vloviti i do teh dob doklam plati derati. (Napomena: Statut je odobrio i dao mu pravnu snagu kralj Matija II. poveljom od 28. srpnja 1609.)

Ovim Statutom dolazi do bitne promjene u upravljanju zagrebakim Gradecom. Prema starijem pravnom sustavu, koji se u svojoj osnovi temeljio na povlasticama iz godina 1242. i 1266. i na tzv. prvom ili manjem dekretu kralja igmunda iz 1425. godine, gradom su upravljali naelnik grada (major villae, iudex civitatis), osam prisenika (iurati cives) i 20 (od 1437. god.: 24) savjetnika (consiliarii). Sve to organe birao je narod. Dakako, ne treba gajiti iluzije o nekoj osobitoj demokratinosti toga sustava jer su vlast u svojim rukama vrsto drali imuni trgovci i majstori-obrtnici. Poetkom XVII. stoljea uvodi se nov, "aristokratski" nain upravljanja gradom. Glavnu rije u gradu preuzima tijelo od 12 senatora, koje se bira doivotno medu najuglednijim trgovcima. Naelnika-suca bira dodue jo uvijek cjelokupno graanstvo, ali iskljuivo izmeu spomenutih 12 senatora. Uz senatore bira se jo i tijelo od 24 prisenika, kojima na elu stoji "kapitan". Stara gradaka funkcija dekana ostala je i dalje. Dekan ima dunost brinuti se za gradske prihode i gradsku imovinu. Strani trgovci moraju u roku pola godine stei kuu ili zemljite i postati graani grada jer im inae nije doputen dalji boravak. L. M.

290

84. REFORMA STATUTA ZAGREBAKOG GRADECA

[KLAI, cit. (83.) 85-87] ZAGREB. SLAVONIJA (gradski statuti)
LITERATURA: V. KLAI, op. cit.

1618., 7. studenoga

Komisija imenovana od kralja Matije II. predlae ovu izmjenu Statuta iz 1609. god: 2. (...) meu svim graanima bira se njih 22 (jer je broj graana mali) koji su bolji od drugih (...), kao to se to radi (...) u drugim slobodnim gradovima (...), koji e se zvati "opina" (communitas) i koji e je zastupati. Oni imaju jedini pravo da sa senatorima biraju svake godine suca rneu tih 12 senatora te (...) mogu (...) na mjesto senatora birati druge meu tom dvadeset i dvojicom te u nadopunu tih 22 iz cijelokupnog graanstva (...). 4. Kako je iz slube dekanata dolazilo do mnogih borbi i svaa (...), to se sluba ukida (...). Na njezino mjesto, ali samo s nadlenou brige za prihode i poljoprivredu (...), neka magistrat izabere vjetoga slubenika. (Napomena: Kralj Matija II. potvrdio je reformu Statuta 26. veljae 1619.)

Reforma Statuta iz god. 1618. daljnji je korak uvrivanju oligarhijske trgovake grupacije na vlasti u zagrebakom Gradecu. Umjesto dotadanjeg tijela od 24 savjetnika uvodi se novo tijelo od 22 graana, koje se naziva "opina" i koje zamjenjuje nekadanji skup svih graana. Ta dvadeset i dvojica biraju se takoder doivotno. Oni zajedno sa senatorima biraju gradskog suca, i to izmeu senatora. Ukida se i sluba dekana. Umjesto dekana, gradskom financijskom slubom rukovodit e ubudue gradski slubenik. L. M.

291

85. IZ ZBORNIKA STATUTA ZAGREBAKOG GRADECA

(Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952.) ZAGREB. SLAVONIJA (kmetovi; nekretnine - pravni poslovi; ene - poloaj; potraivanja)
LITERATURA: HERKOV, op. cit.

od 1622. do 1703.

(1) 3. veljae 1622. ("Statutum 2dum") Odredeno je da gradski kmetovi nemaju ubudue ni sucu ni senatorima u ime tlake (pro tlakis) podavati nikakav poljski rad ni podanike slunosti ni rad oko pokrivanja krovova ni podvoz ni drvarenje ni runi posao (...). (2) 30. srpnja 1646. ("Statutum 5tum") Fisku je u cijelosti prigovorio kupoprodajama i zalozima i bilo kojem otuenju kojih mu drago graanskih posjeda, koji lee na podruju grada, ako su moda izvreni kmetovima ili strancima bez prethodne obavijesti graana. Ali, ako je i postojala prethodna obavijest, graani uvijek imaju pravo otkupiti ih. (3) 3. listopada 1647. ("Statutum 6tum") Posjedi u podgrau uz potok Manduevac ustupljeni su dananjim imaocima i onima koji na njima imaju graanske kue pod uvjetom da svaki od tih imalaca uvijek uz kuu i svoja zemljita popravlja i utvruje nasipe protiv provala potoka to da vlastitim radom i trokovima sprjeava provalu vode pod prijetnjom kazne od 12 florena. (4) 4. srpnja 1656. ("Statutum 10mum") (...) odreeno je da je ubudue svaki onaj koji na podruju grada ima dobra i kue duan u sluaju njihove prodaje ili zaloga uiniti nigdje drugdje nego pred sucem i magistratom ovoga grada kupoprodaju i zalona oitovanja, a ako su uinjena drugdje, takva su oitovanja nitava i bez pravne snage. Kupci pak i oni koji primaju stvari u zalog moraju poloiti pred magistratom novac za to dobra i kue, jer ako to ne uine, kupoprodaja ili zalog bit e nitavi i povrh toga flsku ima ovlatenje postupati protiv njih i traiti ponitenje tih oitovanja pred magistratom. (5) 3. veljae 1660. ("Statutum 13um") Neke slobodne i neudane ene kojima se ne da biti sluavkama radije ive tkajui 292

vunene vrpce daleko od gradskog posla i poput graana uivaju meu nama jednake graanske slobode. Odreuje se da se radi poboljanja njihova stanja i asti odreknu takve neuobiajene slobode i da potrae posao sluavke kod graanskih gospoda. (6) 3. veljae 1703. ("Statutum 32um") Dodaje se da vjerovnici bilo kojeg stalea koji nemaju svoje obveze napismeno moraju svoja potraivanja (sudskim putem) zatraiti za dunikova ivota, jer inae, ako to propuste, po smrti dunika nee dobiti nita od nasljednika, izuzev u sluaju nagle snirti, i to u vezi s novijim dugorn. (Prijevod s latinskog uinjen na osnovi prijevoda Z. Herkova).
(...)

Zbornik statuta zagrebakog Gradeca (Series statutorum liberae et regiae civitatis Montis Gracensis Zagrabiensis), koji je sastavijen 1772. godine, sadri 38 odredaba donesenih od 1611. do 1742. godine (vidi HERKOV, 50-69). Ovdje su navedene neke vanije i zanimljivije. Iz tih se odredaba vide uestale zloporabe gradskih funkcionara prema kmetovima (toka 1), borba protiv samostalnijeg poloaja ene (toka 5), neki zadaci fskua, "opinskog pravobranitelja" (toka 2) i razne odredbe o stvarnom i obveznom pravu (toke 2, 4 i 6). Prema odredbi iz 1646. godine (toka 2) graani imaju "uvijek" pravo otkupa zemalja koje su prodane kmetovima i strancima. Dakako, ako kmet kupi neko zemljite ili zgradu i naknadno stekne graansko pravo u Gradecu, pravo otkupa nedvojbeno utrnjuje. Ali, ako kmet ne postane gradaninom, on ne moe nikad dosjesti vlasnitvo nad kupljenom nekretninom, premda on inae potpada pod gradsku jurisdikciju. Za valjanost kupoprodaje nekretnine potrebno je da se ona uini pismeno, i to pred gradskim vlastima, kao i da se pred gradskim vlastima poloi kupovna cijena. Fisku pri tome ima ovlatenje traiti ponitenje ugovora koji nije uinjen na taj nain (toka 4). Odredba je oito donesena da se izbjegne bilo kakva nesigurnost u prometu nekretnina i da se zatite interesi grada. Odredba neobino podsjea na mnoge sline propise donesene u raznim krajevima Europe poevi od antike dalje. Odredba iz 1703. godine (toka 6) podsjea npr. na mnogo starije odredbe Dubrovakog statuta (1272. godina). L. M.

293

86. UGOVOR PETRA ZRINSKOG S GROBNIANIMA

(L. MARGETI, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobnianima i Bakranima od 1642. godine i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXII., 1978., 134-139 i 150-154) GROBNIK. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA (podlonici, feudalna podavanja, permanija, arbadija, sudski postupak, nekretnine - otuivanje sa strane podlonika)
LITERATURA: MARGETI, 119-161.

1642., 18. srpnja

Ugovor kneza Petra Zrinskog itd. s ovdanjim grobnikim pukom o plaanjima i podavanjima to ih treba svake godine davati gospotiji. Mi Petar, trajni knez Zrinski, posteljnik presvetog carsko-kraljevskog velianstva i nasljedni kapetan posade Legrada i tako dalje, objavljujemo svima kojih se tie na koji smo se nain sporazumjeli s naim grobnikim podlonicima. Prvo. Nai puani odnosno podlonici, a i crkvene osobe, kao i ostali nai slobodnjaci koji su od naih podlonika kupili vinograde, obvezuju se ubudue davati svake godine 70 vedara vina osim onih koji su davali ili daju etvrti dio (naime, ovdje je bio neko obiaj dati zemljita u zakup i obradu uz davanje gospotiji etvrtog dijela plodova). Obvezuju se davati takoer 70 modija ita.

Drugo. Od podavanja u novcu ne raunajui podavanja od mlinova i nekih "miria" (pod nazivom miria razumijevaju se zemlj ita naputenih domova i panj aka, nai mlinovi i obradive zemlje) obvezuju se davati svake godine dvije stotine dukata to ih (platiti) u dva roka, od kojih prvi pada na blagdan sv. Margerete, do kojega se obvezuju dati polovicu, a drugu polovicu treba da uplate na blagdan Svih svetih. I ako se na reeni rok ne plati say novac, to jest do blagdana Svih svetih, tada e oni koji su zanemarili (platiti) biti duni dati dvostruko idueg dana.
Tree. Dalje, nai grobniki puani odnosno podlonici obvezuju se svake godine dati 120 dobrih i probranih ovaca s naslova permanije. Ako ne dadu ovce do blagdana sv. Mihovila arhanela, tada moraju dati u novcu 120 florina, raunajui florin s 4 libre i 10 solda odnosno s tri marijaa.

294

etvrto. Prema popisu ovaca, kao i prije, od svake dvadesete jednu jalovu; ako jedna nedostaje od toga broja, tj. do dvadeset, treba uzeti kao da se radi o punom broju; od etrdeset (ovaca) jednu jalovu i drugu s janjetom, i tako od ostalih; ako nedostaje vie od jedne, tada se obvezuju dati od svake ovce 3,5 solda. Podavanja u vezi s veim ivotinjama treba da plaaju kao i prije: od muzne krave 10, odjalove pet solda. Peto. Svaki stanovnik obvezuje se pojedine godine dati dva radnika na nalog oficijala, ako na tvravnim objektima nema popravaka ili graenja. Kako ne postoje podavanja u vezi s volovima, oni koji imaju volove, moraju dovui dvaput iz gorskih uma pripremljenu drvenu grau ili gradevinsko drvo, pa onaj koji uini takav dovoz nije obvezan dati druge radnike za druge potrebe. esto. Na puk, kao ni dosad, neka se ne mijea u arbadiju odnosno zakup panjaka na tom podruju. Sedmo. Stanovnici katela i pod katelom obvezuju se svake godine dati katelu dvije mazane maslaca, kokoi i pilia osam; jaja etrdeset. Osmo. Selo Ilovik duno je dati jednu mazanu maslaca, kokoi i pilia 6, jaja 30. Deveto. Selo Reina duno je dati dvije mazane maslaca, kokoi i pilia 10, jaja 40. Deseto. Selo Jelenje duno je dati tri mazane maslaca, kokoi i pilia 15, jaja 40. Jedanaesto. Selo Podkilavac duno je dati jednu mazanu maslaca, koko i pilia 5, jaja 20. Dvanaesto. Selo Podhurn treba dati etiri mazane maslaca, koko i pilia dvadeset, jaja 60. Trinaesto. Selo Zastenice treba dati pet mazana maslaca, koko i pilia 20, jaja 80. etrnaesto. Sela Velike i Male Draice sa selom Sudan treba da dadu svake godine maslaca mazana 1,5, koko i pilia 8, jaja 20. Petnaesto. Sela Podudni i Podrvanj treba da dadu jednu mazanu maslaca, koko i pilia 6, jaja 20. estnaesto. Sela Cernik i Buzdohanj treba da dadu maslaca mazana 2,5, koko i pilia 13, jaja 40. Sedamnaesto. Sela Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo treba da dadu dvije mazane maslaca, koko i pilia 8, jaja 20. Osamnaesto. Svi podlonici moraju ii s natovarenim konjima do Broda, Gerova, Kopra i Trsta, donositi u katel sijeno i mot bez ogranienja koliine to uvijek priskrbiti konje nama i naim oficijalima. Devetnaesto. Dvanaest puana, koje izabere oficijal, treba osloboditi svake tlake i slanja na put odavle bilo kamo, i to one koji su uz zemlje za oranje i koji e obavljati na vlastiti teret prijevoz, krenje, sjetvu i dovoz plodova i brinuti se o njima. Dvadeseto. Prema staroj odredbi treba da za kuhinju dovlae ili donose drva i da nas posluuju kad doemo, kao i nae kornisare. Dvadeset i prvo. U velikoj nudi ako dode do kakva rata, duni su dovlaiti za katel iz Broda ili Ozlja svakojake stvari nune za prehranu, i to to se vie moe. Dvadeset i drugo. Duni su vapnenicu paliti i gasiti, s time da mi plaamo majstora, popravljati i istiti grad, kao i dosada. Dvadeset i tree. Kad im se naredi, treba da predu gospotijsku vunu i da tkaju za plau kao to se to drugima (nareduje). 295

Dvadeset i etvrto. Treba da nam se dade svaku desetu dasku i trupac iz pilana na Rjeini (?). Nai podlonici ne smiju daske prodavati mimo nas, ve treba da ih ponude naem oficijalu na otkup uz odgovarajuu cijenu i dovezu u Bakar, tako da drugdje ne smiju prodati pod prijetnjom gubitka dasaka i kazne 25 dukata; uope, drva ne smiju drugamo voziti, ve samo u nau bakarsku luku, pa ako na oficijal kupi, dobro, ako ne, smjet e drugdje prodati. Dvadeset i peto. Oni koji imaju ili e imati stupe treba da od stuparenja dadu deseti solad i da besplatno stupaju nae sukno. Dvadeset i esto. Mlinari osim naeg mlinara obvezuju se dati svake godine od zemljita na kojima se nalaze mlinovi jedan dukat ijednu debelu svinju ili odgovarajui iznos u novcu za koliko se (svinja) moe kupiti. Nadalje, obvezuju se besplatno mijeti gospotijsko ito. Pekarica treba pei kruh bez "krike", koja joj se obino daje, ali s time da joj se dadu drva: ako nee, oficijal je treba kazniti kaznom od osam libara. Dvadeset i sedmo. Mesari se obvezuju sada i ubudue davati glavu ivotinja koje se kolju; govee meso treba da uvijek sauvaju (za nas), ako smo ovdje nazoni, po cijeni utvrdenoj od starine. Dvadeset i osmo. U naoj rijeci Rjeini nitko ne smije ribariti, ni sveenici ni bilo tko drugi, pod prijetnjom 25 dukata, kojoj potpada i onaj koji je uhvaen (na djelu) i onaj za koga se naknadno saznalo. Stranca pak treba kazniti tjelesnom kaznom. Dvadeset i deveto. Nai puani bit e nama i naim slugama sada i ubudue uvijek obvezni na pratnju, a tko nee ii, duan nam je dati 6 libara. A ako na oficijal naredi neke vojnike poslove, treba da na mjestu budu spremni, a nemarne e se kazniti s 25 libara. Ako se pak zgodi da krenemo zbog rata do otoka Muranskog ili bilo kamo drugamo, treba da idu s nama. Ako pak kojiput treba krenuti u rat protiv susjeda, bilo po morn bilo po zemlji, pa ako Bog dade sreu, od steenog duni su nam dati etvrtinu. Moraju briljivo vriti strae, a nemarne e na oficijal odgovarajue kazniti. Trideseto. Nikome od podlonika nije doputeno ostavljati Crkvi zemlje, vinograde i kue drukije nego tako da se one procijene i ponude roacima ili puanima, na koje se (to) moe odnositi, pa e se tako (ubrani) novac uruiti Crkvi, s time da na zemlji ostane gospotijsko optereenje. Ako neki od popova bude imao sina, obvezuje se u skladu sa starim urbarom dati 50 libara, za kerku pak 25 libara. Tima se ne moe nita ostaviti, ve brai i roacima, a ako ovih nema, to god bude imao, treba nama ustupiti. Trideset i prvo. Sve puke slube treba svake godine mijenjati. Trideset i drugo. Ni jedan upnik ili drugi sveenik ne smije primiti ili posjedovati bilo koji beneficij koji mi dodjeljujemo, ve samo onaj koji od nas ili naih nasljednika dobije privilegij i dodjelu. Trideset i tree. Ni jedan od naih podlonika ne smije prodati bilo koje posjede strancima kao to ni na podlonik koji prelazi u drugu jurisdikciju ne moe nita posjedovati u naoj gospotiji, osim ako ne plaa podavanja koja je duan dati i plaati kao i drugi. Ako se pak tko odavde odseli i hoe imati dio svog imetka, gubi ga samim tim, i treba ga predati nama. Trideset i etvrto. Ubudue treba uvijek u gradu postojati kancelar, koji mora ubiljeiti svaku presudu, i to nigdje drugdje nego u knjigu to mu se na uobiajeni
296

nain daje iz katela, pa se putem nje (tj. te knjige) presuda treba dati onima na koje se odnosi. Ako to kancelar ne bi uinio, smatrat e se nevjernim. Tu knjigu trebat e uvati gospotijski sudac dok i kada (ne) bude po traenju i nalogu gospotijskog odredeno da se stavi na uvid. Trideset i peto. Sudske rasprave obavljat e se svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu i tada je oficijal duan da zbog sudskih pristojbi koje nam pripadaju nadzire da se tube savjesno upisuju i daju na sud, s time da nije doputena nikakva nagodba u sporu, nakon to je ve stvar dola pred sud. Suci pak ne smiju otii iz katela dok oficijal ne odobri presudu jer se bez toga priziv nee dopustiti. Suci ne smiju biti zainteresirani u sporovima ili skloni presuditi u prilog prijatelja, ve neka svakome sude prema njegovoj zasluzi. One koji to prestupe treba kazniti. Trideset i esto. Suci ne smiju (dopustiti) u ovoj gospotiji ili u gradu bilo to obraivati ili kriti bez znanja naeg oficijala, pa ako tko dobije to za sebe i drugome proda, novae od te prodaje treba nama predati, s time da optereenje ostaje na zemljitu. To optereenje neka se ne uraunava u zbroj ostalih urbarijalnih podavanja, ve na oficijal treba takva optereenja sabirati i obraunavati odvojeno te obratiti u nau korist, bilo da se radi o nasadima, bilo o zemlji za oranje, vrtu ili kui. Ako bi neki od naih puana koristio neke druge posjede u ovoj grobnikoj gospotiji i ne bi davao podavanja kao ostali na puk, podlijee konfiskaciji, o emu treba da osobito vode brigu nai oficijali te da njihove posjede konfisciraju.

Trideset i sedmo. Koe risova, medvjeda, kuna, vukova, jelena i lisica, i drugih
divljih ivotinja, koje nam pripadaju .ne smiju se drugdje prodati pod kaznom od 25 dukata, ve nama predati uz uobiajenu cijenu. etvrti pak dio mesa predaje se katelu. Trideset i osmo. Ako dode do rata sa susjedima Mleanima ili Turcima, moraju nam biti vjerni. Ako bi tko bio nevjeran, liava se dobara i ivota, a njegovi potomci postaju neasnim. Trideset i deveto. Svi nai puani moraju savjesno vriti straarsku dunost; onaj koga se pozove mora biti nazoan (na dunosti). Tko (to) zanemari, bit e kanjen od slubenika u nau korist. Vratar pak katela neka savjesno obavlja svoju dunost (jer je) slobodan od drugih gospotijskih tereta. Straari pak moraju nositi listove onamo kamo ih se poalje te uvati katel dan i no. Kljuevi katela predaju se svake veeri oficijalu u ruke. etrdeseto. Ako bi neki od puana ili bilo tko drugi poticao neki nered protiv naeg vieg ili nieg oficijala ili meu pukom, nareujemo da se njihovi posjedi konfisciraju, a njega s itavom obitelji protjera iz nae gospotije i proglasi za trajno neasnog. etrdeset i prvo. Nai puani odnosno podlonici treba da nam osiguraju pastire to emo ih izabrati za napasanje naih ovaca, i to tako da emo ih mi plaati. etrdeset i drugo. U ostalome zadravamo stari urbar u svojoj snazi, tako da ako to nije ovdje pribiljeeno, pa se naknadno pronade, treba ovdje zabiljeiti. etrdeset i tree. Naim puanima odnosno podlonicima doputeno je medusobno sklapati ugovore o prodaji oranica, vinograda, domova i tome slino, (nadalje) prodavati i kupovati (ostalo) uz plaanje podavanja koja su propisana, izuzev drva. 297

etrdeset i etvrto. I mi i nai nasljednici elimo se vrsto i uvijek pridravati svih naprijed navedenih uvjeta prema naim grobnikim puanima i podlonicima i ni na koji ih nain dalje novim teretima optereivati, a ni nai ih nasljednici kao ni njihovi potomci ne smiju (dalje) optereivati, osim izvanrednim daama, puki nazvanim hara. Radi ovjeravanja i osnaenja ispostavili smo ovaj privilegij navedenim grobnikim puanima i podlonicima potvrujui vlastorunim potpisom i peatom. Uinjeno u katelu naem Grobniku dana 18. srpnja godine 1642.

Najstariji poznati Grobniki urbar potjee iz 1610.-1612. god. (E. LASZOWSKI, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinjskih, VZA, XVIL, 1915.). Drugi po redu je ugovor iz 1642. godine to ga objavljujemo. Taj ugovor doivio je izmjene i dopune jo u doba Zrinskih, djelatnou grofice Katarine Zrinske, god. 1665.-1669., a do znaajnih je izmjena dolo i nakon propasti obitelji Zrinskih djelatnou povjerenstava 1678. i 1686. god. (Te su izmjene objavljene u MARGETI, 139-143 i 154-157). Do nove redakcije Grobnikog urbara dolo je godine 1700., u vrijeme kada je Ladislav Coronini bio generalni kapetan cjelokupnog Vinodola. Taj urbar, pisan na talijanskom, objavljen je u L. MARGETI, La Legge del Vinodol (1288) e 1'Urbario di Grobnico (1700), Atti Centra za historijska istraivanja, Rovinj, XII., 1981.-1982., 195-202. Konano, u doba obitelji Perlas, koja je posjedovala Grobnik u prvoj polovici XVIII. stoljea, Grobniki urbar sastavljen je na hrvatskom jeziku, vjerojatno odmah nakon to su Perlasi postali vlasnicima Grobnika, tj. moda u 1726. godini (L. MARGETI, Grobniki urban, Rijeka, 1995., 45-52). Prema Ugovoru iz 1642. godine obveze Grobniana prema feudalnom gospodaru bile su ove: 1. Obveze Grobnike opine kao cjeline: a) 70 urna vina (t. 1. Ugovora), b) 70 urna penice (t. 1. Ugovora), c) 200 dukata (t. 2. Ugovora), d) 120 ovaca, tzv. permanija (t. 3. Ugovora), e) eventualni hara (t. 44. Ugovora). 2. Obveze pojedinih mjesta, sela i zaselaka kao cjeline. Radi se o "poastima", koje se sastoje od po nekoliko mjerica maslaca i odredenog broja kokoi, pilia ijaja (t. 7. do 17. Ugovora). 3. Individualne obveze: a) Sulj malih ivotinja, tj. na svakih dvadeset ovaca po jedna jalova ovca, a na svakih etrdeset ovaca po jedna ovca s janjetom. Ako do punog broja, tj. do dvadeset ovaca, nedostaje vie od jedne ovce, puanin-kmet plaa za svaku ovcu 3,5 solda (t. 4. Ugovora). b) Sulj velikih ivotinja: za svaku jalovu kravu 5 solda, a za svaku kravu s mladim 10 solda. 298

c) Dva radna dana godinje za potrebe gospotije iii dovoz s volovima drva iz gore (t. 5. Ugovora), Prijevoz tereta s konjima do Broda, Gerova, Kopra i Trsta (t. 18. Ugovora), d) donoenje drva za gospotijsku kuhinju (t. 24. Ugovora), uvanje katela (t. 39. Ugovora), a u sluaju ratne opasnosti prenoenje iz Broda i Ozlja stvari potrebne za voj sku (t. 21. Ugovora), e) Prigodom prodaje trupaca 10% ide u korist gospotije (t. 24. Ugovora), od prihoda stupa na Rjeini plaa se godinje takoder 10% (t. 25. Ugovora), svaki privatni mlinar plaa godinje jedan dukat i isporuuje jednu svinju to melje besplatno gospotijsko ito (t. 26. Ugovora), pekar(ica) pee kruh za gospotiju, s tim da sam(a) daje kvas (t. 26. Ugovora), a mesar daje besplatno glavu s jezikom svake zaklane ivotinje (t. 27. Ugovora), f)Pratnja Zrinskih u rat i izruenje jedne etvrtine ratnog plijena (t. 29. Ugovora). 4. Gospotiji su pridrana jo neka znaajna prava: a) travarina, koju plaaju osobe koje ne pripadaju gospotiji za napasanje svojih stada na grobnikom podruju (t. 5. Ugovora), b) pravo prvokupa drva koje puani nude na prodaju (t. 124. Ugovora), c) pravo otkupa koa divljih ivotinja koje su ubili puani (t. 37. Ugovora), d) ribarenje u Rjeini (t. 28. Ugovora). Grobnika opina ima neke osobitosti koje ju izdvajaju od ostalih vinodolskih opina, a odnose se na neke posebne vrste podavanja i posebne opinske organe koje ne nalazimo inae u Vinodolu. Prije svega, Grobniani su obvezni na posebno podavanje, zvano permanija, koje se prema urbaru iz 1610.-1612. sastoji od 111 ovaca i koza, 16 spudi i 4 kadnice vina i 38,5 stara penice. Prema Ugovoru iz 1642. god. permanija se sastoji od podavanja 120 ovaca, a Grobniani su obvezni jo i na podavanje 70 urna vina i 70 modija penice, to se po procjeni iz 1671. godine takoder naziva permanijom (R. MODRI, Popis i procjena dobara, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, vol. I., Zagreb, 1974., 71272). Analiza visine podavanja Grobniana (MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.) 63-67) pokazala je da su oni imali mnogo raznovrsnije oblike podavanja od ostalih Vinodolaca, ali da je ukupna visina svih tih razliitih oblika grobnikih podavanja bila nia od optereenja ostalih vinodolskih podanika. To ne moe biti sluajno, a pogotovu upada u oi karakteristian naziv tih paualnih podavanja na Grobniku - permanija, koji naziv treba povezati s prvobitnim obveznicima tog podavanja, s permanima, koji su upravo na Grobniku sainjavali teritorijaliziranu vojniko-graniarsku predstrau na hrvatskoj granici prema Njemakoj. Osim toga, jedino se na Grobniku sauvao naziv opinskog organa perman, i to ne samo u urbaru iz 1610.-1612. nego ak jog duboko u XVIII. stoljeu, jer se jo u jednoj ispravi iz 1766. god. ubiraa podavanja zove collector dictus perman. Na temelju svega toga proizlazi kao prilino vjerojatno da su u ranije doba na Grobniku postojale dvije opine, jedna opina puana, koja je imala jednake obveze kao i ostale puanske opine u Vinodolu, i druga, vojniko-graniarska opina permana, koja je imala smanjene obveze zbog toga to je na sebe preuzela teret graniarske slube. Kako je granica prema Njemakoj ve u XIV. stoljeu prestala biti "vruom" i kako je

299

njezino znaenje jo vie opadalo dolaskom Habsburgovaca i pojavom Turaka, permanska opina se sve vie spajala s puanskom, tako da su se ve u XVI. st. ako ne i ranije, potpuno spojile, a trag nekadanjoj organizaciji ostao je u nazivima permanija i perman, u raznovrsnijim oblicima podavanja i u niem optereenju grobnikih podanika, koji su svoje nekadanje povlastice znali sauvati. L. M.

300

87. IZ BRIBIRSKOG URBARA

(MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit. (15.), 231-245)
BRIBIR. VINODOL. KVARNER. HRVATSKA (bir, ognjiina - fogari, potoka - ius montanum; tlaka, opinska zemlja, dioba obiteljske imovine, nekretnine - darovanje Crkvi; sudski postupak, satnik, sudac, graik, nekretnine - promet,

1700.

prodaja vina na malo; nasljeivanje) LITERATURA: MARGETI, 97-108. 1. Bribirski podlonici bit e godinje obvezni dati gospotiji na ime utvrenog i stvarnog prihoda zvanog bir, (naime) kako su ovdje otraga zadueni jedan po jedan, i to za njihova zemljita, panjake, sjenokoe, ume itd. koje koriste lira (po dvadeset solda) jednu tisuu etiri stotine pedeset. 2. Bribirski suci i stariji ne mogu ubudue podjeljivati bilo koje puste zemlje, ali ako bi koji podlonik htio koji dio opinske zemlje, trebat e se prijaviti gospotiji, i od slubenika, postavljenog od gospotije, primiti dio opinskog zemljita uz plaanje gospotiji podavanja koja e zbog toga plaati godinje, to treba ubiljeiti u urbar kako bi se to podavanje moglo ubirati s ostalim prihodima. 4. Reeni podlonici duni su i obvezni godinje dati za prihod potoku ili jus montano od vina, to e ga dobiti od svojih vinograda od svake petnaeste mjere jednu, to jest od svakih petnaest spuda jedan i od svakih petnaest mezana jednu, pa e svake godine, odmah nakon to su vina proiena i utoena u bave, slubenik, s onim kojeg poalje gospotija i s iskusnim sucima, morati ii od kue do kue popisati i dobro procijeniti bave i sve ono to se procijeni savjesno upisati, zabiljeiti i vino to se sakupi rasporediti onamo kamo odredi via vlast, pa ako koji podlonik sakrije u to vrijeme neku koliinu vina kako ne bi dao taj reeni prihod, sve to potpada pod (kaznu) krijumarenja. Isto tako ako se sazna da je neki podlonik stavio vodu u vino i od toga pomijeanog vina dao gospotiji njezin dio na ime gornice, gubi sve vino koje e se nai u njegovom podrumu. 5. Isto tako reeni podlonici duni su dati godinje za prihod fogari ili ognjiina svaki posebno, osim onih koji su slobodni, od ita uobiajenu punu mjeru, od koje 301

mjere ulaze tri ujedan na uobiajeni star. Slubenik e u uobiajeno vrijeme sa starijim odnosno sucima popisati savjesno podlonika po podlonika te ubrati ito i njime raspolagati po odluci vie vlasti. 6. Nadalje, obvezni su dati od svakih dvadeset glava ovaca ili koza za prihod sulj jednu glavu sa svojim mladunetom i od glava etrdeset jednu glavu s mladunetom i jednu jalovu. Ako pak nedostaje jedna ivotinja do broja dvadeset, obvezan je dati ivotinju s mladim, a tko nema dvadeset ili devetnaest glava, nije duan dati ivotinju, ve koliko ima glava (to se zove naliki), od svake pojedine duan je dati u novcu soldi tri i po, ponavljam tri i po. Od tih ivotinja koje se ubiru za sulj daje se jedna glava s mladunetom satniku i jedna glava graikima za njihov trud kako je to dosada bilo uobiajeno raditi. 7. Obvezni su dati svake godine svaki podlonik koji stanuje na podruju Bribira (rauna se od svake kue) jednog radnika da radii njeguje vinograde gospotije i ako takvih podlonika ima vei broj koji nisu svi potrebni za te poslove, oni to preostanu svaki mora dati gospotiji lire dvije. Meutim, oni koji rade u takvim vinogradima, njima svakome gospotija daje na dan deset solda u gotovom, (soldi 10), i od hrane nita. To treba da budu dobri ljudi i vjeti zanatu i da rade savjesno cijeli dan. 22. Duni su nositi listove gospotiji od katela do katela, a kada bude potreba takoer i dalje. 23. Takoder su duni dati konje za jahanje od katela Bribir do Novoga i s druge strane do Griana, kao i ostali kateli, za zemaljskog gospodara, njegove komisare, slubenike i poslugu te za tovare. 24. Duni su zajedno s onima iz Griana na tlaku dati grede za popravak mosta kovanice koji se nalazi prema selu Li a za onaj koji se nalazi prema moru (brinu se) kateli Hreljina i Drivenika, a gospotija daje majstore i grede. 26. Bribirski suci ne smiju ni pod kojom izlikom raspolagati ni s najmanjim komadom opinske zemlje, ve slubenik treba utvrditi daje osoba koja to trai sposobna obraivati i da e ubudue od toga biti kakve koristi za gospotiju u prihodu potoka te da im odredi duni doprinos bin, i to sve uz suglasnost gospotije. 27. Nijedan roak, a ni sinovi ne mogu se odijeliti od svojih oeva, a da se o tome ne izvijesti slubenik kako bi mogao iz te diobe izvui kakvu korist za gospotiju, osobito u prihodu ognjiina, koji svaka kua ili teren plaa obinom mjerom ita. 31. Sveenici ili asni bribirski kaptol obvezni su dati bribirskom katelanu baniju, tj. dio njihovih desetina vina, ita, janjadi, kozlia itd. od svakih dvadeset (glava po) jednu to jest svaku dvadesetu, a za to je katelan obvezan pomagati po potrebi u novanim i sudskim stvarima. 32. Nijedan bribirski podlonik ne moe ostaviti crkvama zemlje, vinograde ili kue, a ako ostavi, tada i roaci i ostali podlonici mogu po pravoj procjeni otkupiti legate i dati novae svetim crkvama kao i duna podavanja gospotiji koja treba da uvijek ostanu nedimuta. 34. Sudac, nazvan satnik, i graiki treba da se promijene svake godine u nazonosti katelana ili da se pak potvrde, ako odgovaraju. Sudac pak zvani "gospodski" bira se od katelana. 302

36. Ni jedan podlonik ne moe prodati dobra strancima. Ako bi neki podlonik htio stanovati drugdje, izvan gospotije, i ne bi sluio upravitelju s obvezama kao ostali podlonici, tada gubi svoja dobra, koja prelaze na gospotiju. Obratno, svaki podlonik koji eli uivati svoja dobra, treba sluiti gospotiji s ostalima. 38. Katelan treba savjesno primati optube podlonika i upisivati ih, i nakon toga odrati sudenje. Suci treba da sude pravedno po razumu i pravdi, a ne po bilo kojem interesu. Ako bi se pronalo da je neki sudac podmien, treba ga kazniti. Ako neki podlonik bude kanjen nekom novanom kaznom, katelan je treba upisati i ubrati za gospotiju te savjesno drati registar tih kazni i ubiranja radi davanja obrauna o njima. Neko se sudilo svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a sada neka se sudi po potrebi. Katelan pod prijetnjom kazne ne smije radi vlastitog interesa potajno nagoditi stranke, ve mora dati vanije predmete pred sud, osobito onda kada se vidi da gospotija ima ubrati neku kaznu. 39. Sudenje u redovnim civilnim stvarima obavljaju redovni bribirski suci uz odobrenje gospodina katelana. Za svoju plau ne smiju traiti vie od lira 6 za svako sudenje, a tih 6 lira dijele katelan i suci. 41. Bribirski podlonici ne smiju davati nove terene jedan drugome bez prethodne obavijesti katelanu, kako bi prava gospotije ostala nepovrijeena, ali uz takve prodaje i promjene novih imena mogu se upisivati novi posjednici u urbar radi plaanja onog to su obvezni, i to pod prijetnjom gubitka ugovorena iznosa za te zemlje. 43. Ako neki bribirski podlonik poe aputati ili podizati kakvu bunu protiv katelana ili bilo kojeg drugog slubenika, ili pak podlonici ponu napadati jedan drugoga i uzrokovati pobune, takvi krivci gube sva dobra u korist gospotije pa ih sa itavom obitelji treba potjerati iz podruja gospotije i proglasiti za trajne nevjernike. Ako pak koji slubenik uini kakvu nepravdu kojemu podloniku, rtaj ga moe slobodno tuiti pred njegovim pretpostavljenim. 44. Bribirski podlonici mogu prodavati kue, vinograde i ostale svoje zemlje jedan drugome uz prethodnu obavijest slubeniku i uz uobiajene proglase, a mogu obavljati i drugu vrstu trgovine i razmjene, ali plaajui uobiajena prava gospotiji; ipak trgovina drvetom i druga trgovina u luci ostaje pridrana za samu gospotiju. 45. Tim istim podlonicima doputa se prodaja vina od Sv. Mihalja do svetkovine sv. Jurja, ali od svetkovine sv. Jurja do Sv. Mihalja prodaja i krmarenje vina na vreve pripada samo gospotiji. Ipak ti podlonici mogu prodavati vino na veliko poslije Sv. Jurja, ali to se odnosi na vlastito domae vino, a ne na strano kupljeno, (i to) uz prethodnu ponudu gospotiji uz istu cijenu. Ako se nae koji podlonik ili bilo tko drugi da prodaje vino na malo, pada u kaznu od 25 dukata i gubi preostalo vino u bavi iz koje je prodavao na malo. 47. Bribirski podlonici zajedno s onima iz Griana obvezni su popravljati i uredivati ceste u gorama kad god to gospotija naredi, poevi od kovanica Lia preko ume Javornik do Osopasa na uobiajeni nain, a takoder su zimi obvezni istiti te ceste od snijega kako bi karavane koje dolaze do pristanita u korist gospotije imale veu udobnost prilaza i trgovanja. 49. Kada umre koji podlonik, a da nije ostavio potomke, njegovo (imanje) pripada
303

nabliim roacima, ali u takvim ostavinama odnosno dobrima treba poveati kakav prihod u korist gospotije i to poveanje upisati u urbar, to e katelan trebati uiniti po razumu i pravdi. To treba potovati u svim vinodolskim katelima. 50. Kada se dijeli jedna kua, potomci ili braa, s obzirom na dobra kue i drugo, ako su imuni, treba da dadu gospotiji jedno govedo, a ako su siromani, jednog kastrata u znak priznanja. 56. Podlonici ribari duni su dati gospotiji na dane utorak, petak i subotu, i na dane koji prethode blagdanima tijekom cijele godine, i na sve dane etrdesetnice, odgovarajui dar riba po starom obiaju. Kada pak dode via vlast ili komisari u posjet, svaki koji ima trate duan je loviti i dovoziti ribu onamo kamo slubenik naredi i odredi. 58. Biskupske desetine i sveenika vina, ita i drugo ne mogu se prodavati drugdje i drugim ljudima, nego samo na vlastitom podruju i istim podlonicima po starom obiaju, tj. jedan solad manje nego to podlonici prodavaju svoje bijelo vino.

Bribirski urbar sastavijen je na talijanskom jeziku najvjerojatnije 1700. godine u vrijeme kada je generalnim kapetanom cjelokupnog Vinodola bio grof Ladislav Coronini. Taj je Urbar dakle sastavljen u isto vrijeme kada i Grobniki i Hreljinski urbar. S njima ga povezuje velik broj slinih i ak identinih odredaba, od kojih neke potjeu jo iz ranijih urbara, a neke su pripremljene na jedinstven nain za sve vinodolske gradove. Tako npr. u Bribirskom urbaru postoji odredba koja je nedvojbeno ve po svojoj stilizaciji morala biti predviena za unoenje u sve vinodolske urbare: "48. Mjere za vino i ito treba da u Vinodolu budu jednake, pa svake godine dva suca moraju doi badariti ih u pristanitu Bakarac uz sudjelovanje katelana". Sustav podavanja i radnih obveza bio je prema Bribirskom urbaru ovaj: a) Bribirski urbar spominje na nekoliko mjesta podavanje ognjiina ili fogaro. Radi se o podavanju ita na koje je obvezna svaka kua, svako ognjite, u koliini neto manjoj od 14 litara. To podavanje postojalo je samo na podruju od Drivenika do Bribira, dakle nije postojalo ni na Grobniku, Trsatu, Bakru i Hreljinu ni u Novom i Ledenicama. Kako je to podavanje raunano u naturi i samo u sredinjem Vinodolu, moe se s velikim stupnjem vjerojatnosti zakljuiti da se radi o prastarom, moda ak prvobitnom podavanju vinodolskog puanstva, to vie to ubiranje po ognjitu ne zahtijeva nikakvu posebnu administraciju i pretpostavlja tek minimalnu organizaciju vlasti u prilog koje se takvo podavanje sakuplja, za razliku npr. od desetine, kod koje treba utvrivati ukupni urod od kojeg se ubire desetina. b) Bir je u Bribiru, kao i u drugim vinodolskim gradovina, osnovno podavanje kmeta-podlonika. Kmet-podlonik plaa bir za koritenje zemlje kojuje njegova obitelj dobila u neku vrstu nasljednog zakupa. Plaanjem bira priznaje kmet-podlonik feudalevo vlasniko pravo nad tom zemljom. Tijekom stoljea jaalo je stvarno pravo kmeta-podlonika na zemlji dobivenoj na koritenje, tako da se bir sve vie pretvarao u neku vrstu realnog tereta. Ukupna koliina bira poveavala se 304

djelomino zato to je bir na "nove" zemlje dodavan ukupnom iznosu bira na "stare" zemlje. Za ulogu kmetsko-podlonike opine u sabiranju bira znaajno je napomenuti da je feudalac vodio tonu evidenciju ne samo ukupnog iznosa bira u svakom vinodolskom gradu nego i obveza pojedinih podlonika, pa je oslobaajui pojedinog podlonika obveze plaanja bira ujedno i smanjivao ukupnu obvezu s podruja pojedinog grada kao cjeline. Tako se ukupna obveza s podruja pojedinog grada poveavala za bir iz krevine, novih zemalja, a smanjivala za oslobaanje od plaanja. Npr. 1610.1612. ukupna obveza plaanja bira u Bribiru bila je 747 libara, ali je feudalac oslobaanjem pojedinih obveznika smanjio svoj prihod od bira na 640 libara, 6 soldina ii be. Prema Urbaru iz 1700. god. bir je iznosio 1.450 libara, iz ega se moe zakljuiti, meu ostalim, i o vrlo intenzivnom radu Bribirana u privoenju novih zemalja intenzivnijoj kulturi. Pa ipak, nije vjerojatno da su Bribirani od 1610. do 1700. priveli kulturi tako velike povrine zemlje daje obveza bira poveana gotovo 100%. To postaje jo manje vjerojatno usporedimo li podatke iz procjene iz 1672. god. (vidi R. MODRI, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, I., Popis i procjena dobara 16721673, Zagreb, 1974., 339) i popisa vinodolskih prihoda u 1769. god. (v. MARGETI, 260). Usporedni podaci osnovnog iznosa bira izgledaju ovako: 1610./12. god. 747 1672. god. 1.427-8 1700. god. 1.450 1769. god. 1.511-31/2 Upada u oi vrlo veliko poveanje bira izmeu 1610.-1612. i 1672. godine. Kako i kada se to dogodilo? Do poveanja bira u razdoblju izmeu 1610.-1612. i 1672. godine, koje iznosi oko 100%, dolo je ini se na temelju ive aktivnosti Katarine Zrinske u razdoblju od 1665. do 1669. kada je Hreljanima poveano optereenje 338%, a Bakranima oko 140%. Pa ipak, sva to poveanja podavanja nisu donosila sredinom XVII. st. ni Zrinskima ni Frankopanima neke osobito znaajne prihode, nego su u prvom redu izazvala veliko nezadovoljstvo zbog nasilnih i neopravdanih mjera. Postavlja se ak pitanje je li Zrinskima to bilo potrebno kad su na raspolaganju imali trgovinski monopol kojim su ostvarivali neusporedivo vee prihode, a prema kojima izravna podavanja vinodolskih podlonika predstavljaju beznaajan iznos. Podsjetimo samo na to da je jednogodinji neto prihod luka Bakarac, Crikvenica, Kraljevica i Selce u 1668./69. iznosio 11.464 forinte i 41 krajcar, tj. oko 61.140 libara, dakle kudikamo vie nego to su iznosili ostali prihodi svih vinodolskih katela zajedno (v. I. ERCEG, Kretanje robe i novca u lukama Bakarac, Crikvenica, Kraljevica i Selce, HZ, X., 1957., 137id.). Radne obveze bribirskih podlonika po Bribirskom urbaru iz 1700. god. bile su ove: - obraivati vinograde gospotije, i to uz plau od 2 solda na dan (t. 7.), - besplatno pokositi travu i spremiti sijeno s livade Godiin (t. 9.), - dati 50 kosaca za konju i spremanje sijena na livadi Tuhobi na podruju grada Hreljina, uz uvjet da gospotija daje hranu (t. 107.), - kositi travu na livadi Ljubinsko polje na podruju Hreljina (t. 12.), 305

- dopremiti 10 seanja drva za upravitelja Vinodola (t. 13.), - dopremiti vino sabrano na osnovi podavanja potoke do Fuina, uz plau (t. 14.), - popravljati skladita i ostale zgrade u Bakarcu i Kraljevici i dopremiti materijal za taj popravak (t. 15.), - popravljati pristanite u Bakarcu (t. 16.), - pribavljati divlja prigodom posjete upravitelja i njegovih slubenika (t. 17.), - pribaviti drveni i ostali materijal za bribirski katel i popravljati ga (t. 18. i 19.), - uvati strau u katelu (t. 20.), -braniti podruje od neprijatelia i po potrebi ii u rat (t..2F. - nositi pisma (t. 22.), - dati konje upravitelju i njegovim slubenicima za jabanje do Novoga odnosno Griana (t. 23.), - popravljati most pri Fuinama (t. 24.), - pripremati materijal za gospotijske bave (t. 25.), - uredivati ceste preko brda (t. 47.), - popravljati skladita u Selcima (t. 52.), - prevoziti trgovaku robu do Bakra i natrag uz davanje hrane (t, 57.), Vidi se da to obveze nisu bile ba beznaajne i da je gospotija o njima vodila rauna kao vanom sredstvu eksploatacije. Vrijedi upozoriti i na toku 36. Bribirskog urbara. Ta je odredba vrlo slina ovoj odredbi Novijanskog urbara iz 1606. god.: "Decimo-tercio. Da nima niedan ni hie ni njive ni vinograda i ne more stranskim Ijudem ni Senjanom ni drugim ni prodati ni zaloiti, nego domaim, ki u gradu stoje, ali 1_: l;i se ondi hotili nastaniti, a to pod penu i izgubijenje.onoga blaga ali zemlje, da na gospodina zapada itd." [Novljanski urbar iz 1606. godine objavio je R. LOPAI u: Hrvatski. urban 1, (MHJSM, vol. V., 1984., 129-148) a nakon toga prema drugom rukopisu MARGETI, Iz vinodolske prolosti, cit.(15.), 197-206.0 godini sastavljanja toga Urbara vidi ibid., 83, bilj. 1.] ini se da nema dvojbe da obje odredbe potjeu od zajednikog predloka, ali kao da Novlianski urbar upuuje na starije stanje odnosa izmeu podanika i feudalca. Naime, premda se po upravo navedenoj odredbi Novljanskog urbara ne moe zakljuiti na vez,nost novljanskih podlonika uz zemlju, ipak se iz teksta novljanske odredbe vidi svakako vea izvanekonomska prisila feudalca prema podloniku. Feudalac moe po tekstu Novljanskog urbara sprij eiti odlazak podlonika s podruj a vlastelinstva prilino lako, dok je po Bribirskom urbaru podlonik, dodue, posve slobodan od izvanekonomske prisile, ali je zato s druge strane jo uvijek ostala jaka ekonomska prisila. Po Bribirskom urbaru podlonik koji otide s podruja novljanske gospotije gubi svoja stvania prava na zemlju, a to je doista vrlo velika i neugodna sankcija.
),

Do vanih zakljuaka moe se doi takoder i usporedbom toaka 49. i 50. Bribirskog urbara s tokama 14. i 15. Novljanskog urbara iz 1606. godine, koje glase: "Decimo quarto. Tolikaje kada se prigodi da ki kmet prez ostanka tunre ter nima blinjega roda, to je to, brata ali sestre ali matere ali bratova sina ali kere, da to takovo 306

blago ali zemlje zopet na gospodu padaju, a ni na daleku kakovu rodbinu, kako je i drugdi takov zakon. Decimo quinto. I kada se hoe ki kmet razdiliti, ali sin od oca, ali brat od brata, da imaju svoje uzroke oficijalu povedati i s njegovim dopuenjem razdiliti se itd." Ne samo da postoji slinost u nainu izraavanja u oba urbara nego odredbe u oba urbara slijedejedna drugu, to znai da su se te odredbe nalazile zajedno i u predloku. U obje odredbe Novljanskog urbara nalazimo na starije pravno stanje nego u odredbama Bribirskog urbara. Dok Novljanski urbar jo uvijek ograniava nasljedno pravo samo na taksativno navedene najblie roake, dotle u Bribirskom urbaru nasljedno pravo ima bilo koji najblii rodak. To znai da npr. ostaviteljev stric ili neak po Novljanskom urbaru jo nisu imali nasljednog prava, a po Bribirskom urbaru ve jesu. Slino je i s diobom: po Novljanskom urbaru diobaje ovisna o odobrenju gospotije, a po Bribirskom urbaru ona je u svakom sluaju doputena, samo to gopotija ubire tom prigodom podavanje u naturi ovisno o imovnom stanju podlonika koji se dijele i koje oito zamjenjuje nekadanje odobrenje. Znaajno je da Vinodolski zakon (1288. god.) ne govori ni o prodaji ni o diobi, a da je nasljedno pravo jo vie ogranieno nego po Novljanskom urbaru. Iz toga se moe zakljuiti da je u XIII. st. pravo podlonika na zemlju koju su posjedovali i iskoritavali bilo jo prilino ogranieno. Zemlja se nije mogla ni prodati, ni razdijeliti, ve samo ostaviti, i to u naelu samo svome mukom potomku. To prilino skueno stvarno pravo, koje bismo mogli nazvati nasljednim zakupom, postupno se tijekom stoljea irilo i podlonici su postupno dobivali pravo prodaje svoga prava na druge podlonike iste gospotije i pravo diobe, a nasljedno pravo proirilo se i na pobone roake. Taj razvoj moe se prilino dobro pratiti usporedbom Vinodolskog zakona s odredbama Novljanskog urbara iz 1606. god. (t. 13., 14. i 15.) i Bribirskog urbara iz 1700. god. (t. 36., 49. i 50.). Upada u oi da Bribirski urbar posveuje ak tri vrlo sline odredbe pitanju krevina. Prema t. 2. "suci i stariji" ne smiju ubudue podjeljivati puste zemlje, ve je zato nadlean gospotijski slubenik. Karakteristino je da se puste zemlje zovu u ovoj toki i opinske zemlje (pezzo di communale). T. 26 odreuje vrlo slino da suci ne smiju raspolagati ni s najmanjim dijelom opinske zemlje, ve je za to nadlean gospotijski slubenik. U obje toke naglaava se dunost gospotijskog slubenika da pri dodjeli "opinske zemlje" odredi novano podavanje koje e se ubudue ubirati od obraivaa te zemlje. Konano, u t. 41. zabranjuje se bribirskim podlonicima da daju jedan drugome "nove zemlje" bez prethodne obavijesti katelanu pod prijetnjom gubitka prodajne cijene. Bribirski se urbar izraava neprecizno jer kae da podlonici ne smiju madusobno "dar nuovi terreni', ali se po nastavku teksta, osobito po isticanju gubitka prodajne cijene, jasno vidi sa se radio prodaji, a ne o "davanju". Sastavlja Bribirskog urbara oito je nemarno prepisao svoj predloak, to vidimo i po odgovarajuoj toki Hreljinskog urbara gdje stoji ispravno da podlonici ne smiju meusobno "uendere terreni". Jasno je otkuda toliki interes Bribirskog urbara za raspolaganje neobraenom zemljom. Naime, sva zemlja na podruju gospotije naelno je u vlasnitvu feudalnog 307

gospodara. Jedan dio to zemlje - mislimo na zemlju u "nasljednom zakupu" podlonika - optereen je jakim stvarnim pravom podlonika, koje se tijekom stoljea polako pribliavalo pravom vlasnitvu. Tako je istodobno malo-pomalo blijedilo i slabilo feudalevo pravo vlasnitva i pretvaralo se u puko pravo ubiranja podavanja (nekadanja "zakupnina") povezano s pravom preuzimanja oasne imovine podlonika. Drugi dio, a to je sva ostala zemlja (panjaci, ume itd.), takoer je u vlasnitvu feudalaca, a na tom dijelu imaju svi podlonici razna prava koritenja, osobito pravo napasanja sitne i krupne stoke, i za to takoder plaaju "zakupninu" ovisno obino o broju stoke pojedinog podlonika (tzv. sulj). Feudalac je zainteresiran za priznavanje svoga prava vlasnitva nad tim pustim zemljama. Opina kao cjelina zainteresirana je za to "pustu" zemlju jer na njoj pase stoka svih opinara. Konano, pojedini podlonik takoder je vrlo zainteresiran da upravo on doe u posjed takve "opinske" zemlje, jer e time uz plaanje razmjerno male "zakupnine", bira, doi do dragocjene zemlje koju e osjeati kao svoju, slino kao to je podlonik osjeao svojom i staru zemlju. Uostalom, krevine su vrlo naglo slijedile sudbinu starih zemalja i u XVIII. st. praktiki i nije bilo razlike u ovlatenjima podanika. U t. 32. Bribirskog urbara propisuje se da podlonici ne smiju ostaviti Crkvi nekretnine. Ako bi to ipak uinili, rodaci i ostali bribirski podlonici mogu nekretnine ostavljene crkvama preuzeti uz pravednu cijenu. Istu odredbu nalazimo i u Hreljinskom urbaru iz 1700. god. i jo 1642. god. u ugovorima s Grobnianima i Bakranima. Iz tih odredaba,.dakako, nikako ne slijedi da nekretnina ne moe doi u ruke Crkve. Dovoljno je da roaci i ostali podlonici ne iskoriste svoje pravo preuzimanja pa e nekretnine ipak ostati Crkvi. Znai li to da su spomenute odredbe u suprotnosti sa zakonima hrvatsko-ugarske zajednice koji su u XVII. st. bili na snazi? Naime, prema art. 55. Dekreta III kralja Vladislava II. iz 1498. god. Crkva ne moe postati vlasnikom laikih nekretnina. Meutim, vlasnik svih zemalja u Vinodolu bio je feudalni gospodar, a kmetovi-puani imali su samo vrlo jako stvarno pravo, neku vrstu nasljednog zakupa. Prema tome, kada je neki podlonik u Vinodolu prenio svoje pravo na nekretninu na Crkvu, on time nije prenio vlasnitvo, jer nije mogao na Crkvu prenijeti ono to sam nema. Ipak, kako je jedno od osnovnih obiljeja vlasnikog prava Frankapana i Zrinskih u Vinodolu bilo u tome to se oasna nekretnina kmeta-puana vraala u njihovo puno vlasnitvo, feudalac je u biti gubio vlasnika prava nad zemljom koju su puani poklanjali Crkvi, i to zato to nije postojala vie nikakva mogunost da se to zemlja ikad vrati feudalcu. To je i razlog zato je feudalac nastojao to vie ograniiti prijenos kmetskih nekretnina na Crkvu, ali, jer se nije radilo o prijenosu vlasnitva, nije bio vezan dravnim zakonima o zabrani darovanja Crkvi, nego je stvar regulirao slobodno na nain koji mu se inio najpogodnij i. L. M.

308

KRATICE (ASOPISI)

ASD AT HZ KZ NZ Rad Radovi Z RFFB RFFZ RIH VAHD VDAR VHARP VPAR VZA Z ZFFB ZPFR ZPFS ZPFZ ZRVI ZZR

- Archivio storico per la Dalmazia, Roma - Archeografo triestino, Trieste - Historijski zbornik, Zagreb - Krki zbornik, Krk - Naa zakonitost, Zagreb - Rad HAZU (ex JAZU) - Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru - Radovi Filozofskog fakulteta, Beograd - Radovi Filozofskog fakulteta u Zagreb, Odsjek za povijest - Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split - Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci - Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu - Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci - Vjesnik kr. hrv.-slay.-dalm. Zemaljskog arkiva, Zagreb - Zgodovinski asopis, Ljubljana - Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu - Zbomik Rravnog fakulteta u Rijeci - Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu - Zbomik Pravnog fakulteta u Zagrebu - Zbornik rad6va Vizantolokog instituta, Beograd - Zbomik znanstvenih razprav, Ljubljana

309

UPORABLJENA IZDANJA VRELA

S. ANTOLJAK, Vransko obiajno pravo, Radovi Sveuilita u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru, Razdio drutvenih znanosti (8), 1978-1979, Zagreb, 1979. M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, 1957. B. BENUSSI, Statuto del Comune di Pola, Atti e memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria, XXVII., 1911. V. BOGII, C. JIREEK, Liber statutorum civitatis Ragusii, MHJSM, IX., 1904. CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije), Zagreb, 1904. i dalje. CDI = P. KANDLER, Codice diplomatico istriano, drugo izdanje, Trieste, 1986. Z. HERKOV, Statut grada Zagreba od god. 1732., Zagreb, 1952. U. INCHIOSTRI - A. GALZIGNA, Gli statuti di Arbe, Archeografo triestino, N. S. XXIII., 1899-1900. V. JAGI, Poljiki statut, MHJSM, IV, Zagreb, 1890. P. KARLI, Statut lige kotara ninskog, Mjesenik, XXXIX., 1913. V. KLAI, Statut grada Zagreba od god. 1609. i refonna njegova god. 1618., Zagreb, 1912. J. KOLANOVI, Spisi kancelacije ibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 14411443, ibenik, 1989. E. LASZOWSKI, Povjesni spomenici plem. opine Turopolja, Zagreb, 1904 i dalje. L. MARGETI, Ugovori Petra Zrinjskoga s Grobnianima i Bakranima od 1642. god. i njihova dopuna iz 1686. godine, VHARP, XXIL, 1978. L. MARGETI, Iz vinodolske prolosti, Rijeka, 1980. L. MARGETI - P. STRI, Krki (vrbanski) statut, Krk, 1988. L. MARGETI - M. MOGU, Zakon Trsatski, Rijeka, 1991. L. MARGETI, 0 nekim pitanjima Rianskog placita, ZPFZ, 43., 1993., 407-438. L. MARGETI, Zakon grada Kastva iz 1400., Radovi Z 36, 1994. MCZ = I. TKALI, Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba, Zagreb, 1889-1905. 310

MHEZ = I. TKALI, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, Povjestni spomenici zagrebake biskupije, Zagreb, 1874. MHJSM = Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, HAZU (ex JAZU) MISCELLANEA II - IV, Dravni arhiv, Zadar, 1950-1952. (ur. S. ANTOLJAK). OPUS TRIPARTITUM juris consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum, Corpus iuris hungarici, Budae, 1779. R. SCHMIDT, Statut grada Iloka iz godine 1525., MHJSM, vol. XII., Zagreb, 1938. STATUTA JADERTINA cum omnibus reformationibus in hunc usque diem factis, Venetiis, 1564. - ponovno tiskana Zadar, 1997. F. II, Prirunik izvora hrvatske povijesti, Zagreb, 1914. . URMIN, Hrvatski spomenici (Acta croatica), MHJSM, VI., 1898. TROGIRSKI SPOMENICI, Dio II, sv. I, ed. M. BARADA, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, Zagreb, 1951. VOLUMEN STATUTORUM, LEGUM ET REFORMATIONUM CIVITATIS SIBENICI, Venetiis, 1608. - ponovno tiskano ibenik, 1987.

311

A. ZEMLJOPISNI PREGLED I. Regije hrvatskoga prava

1. Istra 1, 2, 5, 65 2. Kvarner 6,26a,39,41,58,61,79,82,86, 87 3. Dalmacija 3, 4, 9, 10, 13, 18, 24,25, 27, 36, 40a, 54, 59, 68, 70, 71,78 4. Ua Hrvatska 2, 7, 8, 9, 10,11,12,14, 15, 16, 17, 22, 30, 32, 38, 50, 54, 59, 60, 70, 73, 76, 78, 79, 80, 82, 83, 84,85 5. Slavonija 19, 20, 21, 23, 26, 28, 29, 31, 33, 34, 35, 37, 40,40b,42,42a, 43,44, 45, 46, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a,53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, 64, 64a,66, 67, 68a,68b, 69, 72, 74, 75, 79,79a, 81, 84, 85, 87 Krievci 33 Krk 58 Nin 78 Poljice 9, 10, 11, 68 Pula 5, 65 Rab 6, 26a, 41 Ravni kotari 80 Riana I Rogovo 12 Samobor 29 Split 4. 9, 10, 11 Sv. Ambro 35 ibenik 14, 22, 30, 59, 68a, 76 Trogir 13, 24, 27, 40a Turopolje 52, 68b, 75, 81 Varadin 20 Vinodol 32, 82, 87 Virovitica 26, 35 Vrana 70 Vugrovec 40 Zadar 3, 18, 25, 54, 71 Zagreb i zagrebaki Gradec 19,21, 28, 31, 34, 40b, 42, 42a, 43, 44, 45, 46a, 47, 47a, 48, 49, 51, 51a, 53, 55, 55a, 55b, 55c, 56, 57, 63, 64, 64a, 66, 67, 69, 72, 74, 83, 84, 85

II. Ua podruja i mjesta Baka 62

Biai 2 Biha 38 Biograd 7, 8 Drivenik 82 Dubrovnik 36 Grobnik 86 Ilok 79a Jablanac 32 Kastav 61 Koprivnica 46

B. SISTEMATSKO KAZALO I. Organizacija vlasti i vrhovnika prava - comitatus, upanija 15

- dodjela pustih zemalja 1, 9, 87 - ekonomski imunitet 19 - franaki feudalizam u Istri 1 - kraljevska darovnica 2, 15, 31; red nasljeivanja po kraljevskim darovnicama 15 - kraljevski mir 26a - kvazifeudalizam (Mletaka) 6 312

- placitum 1, 2
- povlastice Crkvi 19 - pravni poloaj Hrvatske 79 - pravo lova 68 - sudovanje u upanijama 37 - sudska vlast u donacionalnom sustavu 15, 16, 17, 19 - sudski imunitet 19, 20, 79 - tavernikalni gradovi 79a - u staroj hrvatskoj dravi 4, 12

II. Drutveni slojevi - cives v. gradani itd. - dioba selita 52 - dvanaest generacija hrvatskih plemia 50,60,73 - ekskuzati 61 (usp. 86) - emfiteut 42a - graani, stanovnici, stanari 43, 45, 51a, 56, 64a, 67, 69 - inhabitatores v. gradani itd. - inquilini v. graani itd. - jobagioni 37 - kmet-zakupnik 80 - kmetovi 79, 85 - liga 71, 77 - nasljedno pravo kmetova 79 - obveze puana-podlonika 86 - ogranienje prava ena 85 - plemii, servientes regis 37 - predijalist 42a - prodaja nekretnina puana 43,44, 49, 86, 87 - servi 11 - slobodni seljaci 9 - u Istri za Bizanta 1 - u Istri za Franaka 1 - enidba plemkinje s neplemenitim 81 III. Podavanja - crkvena desetina 1, 2 - dacia regis 67, 69 - marturina, kunovina 35, 69 - ortaci u podavanjima 65 - porezi 38 - tlaka 85 IV. Crkva - boji mir 26a - bogosluje na slavenskom jeziku 4 - crkvena imovina 4, 53, 64 - desetina 1, 2 - izbor biskupa 27 - izuzimanje iz vlasti bana i upana 20 - ogranienje prava vlasnitva nad nekretninama 86, 87

- plebanska etvrtina 64 - povlastice 4, 64 - predavanje zemalja plemia u zatitu Crkvi 20 V. Odnos opine prema nadredenoj vlasti - davanje tributa 13 - luke pristojbe 13 - obveze prema upanu 21, 33, 35 - obveze Raba prema mletakom dudu 6 - podavanja osnivau 40, 42, 46, 67, 69 - podavanja u Istri za Bizanta i Franaka 1 - taoci 27 VI. U r e d e n j e o p i n a - dvorna mjesta vidi kurije - inzule (blokovi kua) 51a - izbor naelnika 27, 28, 33, 38, 40, 42 - katerne 55a - komunalno uredenje 6 - kurije 42, 51a, 63 - librifassionum 55a - librifunduales 55a - organ sudenja 83 - ovlasti suca i naelnika 21, 26, 27, 28, 29, 33, 38, 42, 46, 82 - privilegij 21, 26, 27, 28, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 38, 40, 42, 46 - senatori 84 - seoske opine 9, 71, 78 - spor o meama 82 - stjecanje i gubitak gradanskog prava 43, 67, 83 VII. 1. Sudski postupak (civilni i kazneni) - appelatio 76 - dokazna presuda 82 - indicatura 26a - nadlenost 40, 40a - opa pitanja 37, 40a, 42, 86 - oppositio 79

- "plemenski" sud 76, 78 - porotnici (pomagai prisege) 79a - prisjednici 79a - priziv na sud vladara 47a - prohibita 79 - repulsio 79 - spor o meama 82 - sudska obavijest (prohibicio, inhibicio) 79a - tijek postupka 28, 40a, 79a - zapovijed (preceptum) 68a - "alba" na viu vlast 15, 17, 28, 38,46 2. Dokazna sredstva - boji sud 23, 26a - dokazivanuje "krvlju" 39 - dokazni postupak 37, 71, 77 - dvoboj 23, 26a, 28, 43 - instrumentum publicum 30, 51, 54, 59 - prisega 29, 43, 44, 46, 53, 79 - pugna 26a - purgare (se) 26a - sacramentun 26a - svjedoci 28, 38, 44, 46, 47, 51 - tortura 40a VIII. Kazneno pravo - izdaja grada 40a - kaznena djela 37, 40a, 51, 55 - kleveta 77 - kraa 40a, 77 - lana prisega 51 - lano svjedoenje 51 - pale 40a - pljuska 28, 42, 46 - porob 77 - prolijevanje krvi 81 - ranjavanje 28, 33, 39, 42, 46 - razbojstvo 77 - silovanje 40a, 77 - subjektivni element 39, 79a - ubojstvo 39, 40a, 42, 46, 79 - ubojstvo vladara 4 - uvreda 28, 40a, 43, 46, 51 314

- vraba, vrada 39, 40a, 76 - zlostavljanje 39 IX. 1. Obiteljsko pravo - adoptiranje na brata 81 - cirographaetatalis 65 - djelatna sposobnost ene 43 - djelatna sposobnost osobe u vlasti 61 - emancipacija 41, 43, 59, 72 - imovinska prava lanova obitelji 55c - majinska vlast 36 - maloljetnici 59, 65 - oinska vlast 36, 59 - prava enskih lanova obitelji 43, 80 - skrbnik 65 - zakonsko doba 36 2. Brano pravo - brak na istarski nain 65 - brak plemkinje s neplemenitim 81 - consuetudo sponcelati 41 - miraz, perchivium 36, 41, 57 - ena kao sustjecateljica 43, 79 - ena kao voditelj poslova 43 X. Isprava - instrumentum publicum 59 - isprava o kupoprodaji 65 - notari 40b, 59 - notarska abrevijatura 59 - peat 79 - pena, kazna 36 - problemi "Trogirske diplome" 13 - problemi tzv. istarske isprave 5 - prodaja nekretnina notarskom ispravom 54 - sastav 2, 5, 36, 54, 82 XI. Posjed - investitio 10 - smetanje posjeda 65 Vlasnitvo

- alodij 7 - crkvena imovina 4 (usp. 53, 64, 86, 87) - dioba imovine 59, 72, 79, 80, 87 - dioba selita 52 - djedovina 76 - dominium directum 39, 52 - dominium eminens 52 - dominium utile 39, 52, 65, 79 - dosjelost 41, 59, 65, 70, 79 - graenje na tuem zemljitu 36 - individualno vlasnitvo 5 - ius perpetuum possidendi 63 - krenje, plantacija 36, 41, 59, 86 - kupljena imovina, bona empticia 5, 50, 73 - mancipatio 2 - nalaz stvari 80 - nasljedna imovina, bona hereditaria 5, 50, 73, 76, 78 - obiteljsko vlasnitvo 3, 5, 7, 8, 10, 36, 62, 59, 68, 76, 78, 79 - plemenina 68, 76, 78 - pravo na plodove na granama iznad tueg zemljita 36 - pripadak, pertinencija 8, 10 - proprietas 63 - steena imovina, bona aquisita 50, 68, 73, 76, 78 - stjecanje pokretnine od nevlasnika 65 - superJicies solo cedit 36, 41, 54, 70, 78 - "trajni zakup" 53 Ostala stvarna i njima slina prava - emfiteuza 1, 53 - gradske slunosti 74 - ius perpetuum possidendi sub condicione 53 - laudatioparentum 5, 7, 8 - pravo otkupa i prvokupa 38, 41, 49, 58, 59,65,79,80 - "slunosti" 79a - zakonske slunosti 36 - zalaganje, impignoratitio, privremeno otudivanje 56, 68, 79

XII.

Opi dio obveznog prava

- kamate 36, 48 - kapara 44 - kolektivna odgovornost 77 -lama in fe 65 - nain postanka obveze 41, 44, 45, 47, 53, 77, 85 - naknada tete 58 - prava vjerovnika 85 - teta od ivotinja, popaa, ujed psa 36, 68 - trgovake knjige 39 - ugovorna kazna 62 - zastara 65 - zastupanje 43, 46a - zavez 39 XIII. Poseban dio obveznog prava 1. Kupoprodaja - jamstvo za evikciju, defenzija 25, 36, 54 - konsenzualna 44 - nekretnina 59, 79, 85 - notarskom ispravom 54 - otudenje tue pokretnine 41, 65 - stoke na trgu 65 - u obliku darovanja i protudarovanja 25, 62 - u obliku zamjene 24 - posljedice neplaanja cijene 36 2. Zamjena, concambium 4,24, 66,70 - najam radne snage 45 - trajni zakup 53, 68 - zakupnik-kmet 80 3. Zakup i najam 36, 45, 53, 68 4. Ugovor o djelu uvanje stoke, socida 65, 80 5.Ortaki ugovor 41, 47, 65 6. Zajam 48, 79 7. Nalog 39

315

XIV. Nasljedno pravo - ante partem 59 - avantagium 41 - darovanje za duu 76 - donatio post obitum 3 - iskljuenje iz nasljedstva 36, 59, 79 - kanonska etvrtina 64 - kmetova 79 - legati pro anima 53, 64 - neoporuno 21, 26, 28, 29, 33, 37, 38, 40, 41, 42, 59, 65, 73, 79, 81, 87

- nuni dio 65, 68b - oporuni izvritelj 3 - oporuno 28, 29 - oporuka 3, 15, 36, 41, 42, 68, 69, 79 - paterna paternis 5, 41, 55b - prava udovice 3, 18, 55b - raspodjela meu djecom 36 - red nasljeivanja po kraljevskim darovnicama 15 - ena - inovinskopravni poloaj 68b

316

C. KAZALO POJMOVA
A

accomodatio 79a actin de pauperie 68 actor 43 actiones directae 54 actiones utiles 54 actum 3, 5 accusatio 40a accusator 40a admonitio 79 adoptio 72 aestimatio humanitatis 55 affitto 1 alapa 28 alienati 41 alodij 7 amenda 39 amputatio linguae 51 ancilla 2, 59 ante partem 59 appelatio 47a, 79 arbadija 86 arbitrium liberum 40a arenga 2 ars notarialis 40b assessores 28 avantagium 41 auctor 2 banija 87 bannum 26a, 40a baina 68 bellator 26a bezvjetje 39 bewd, bead 69 bir 87 birsagium 52, 81 birsagium sanguinis 52 Bischoffsrecht 1 bliike 39 boagium 1
B

bona empticia 50 bona fides 79 bona hereditaria 5, 50 busovi 39

C

capolo 44 captivi 3 Carta 36 casaticum 36 castellum 32 castrum 34, 38 casus (inopinati) 79a causa pecuniaria 28 causa pecunialis 40 causae criminalis 40a census 20, 46, 52, 53 cirographaetatalis 65 cisterciti 64 cives 43, 45, 51a, 56, 64a, 67, 69 civiliter 65 civitas 32, 38, 79 civitas libera et capitalis 46 civitet 43, 67 cloaca 74 Codex Theodosianus 1 cognati 28 collecta 29, 33 colere 53 coloni 81 colonus 52 comes 1, 12, 21, 33, 60, 81 comes parochialis 37 comes terrestris 81 comites liberi et perpetui 79 commodatum 79a compositio 39, 40a, 79 comun 70 concambio 66, 70 conservare in victu et amictu 72 concambium 4, 24, 70 concivus 63

concivissa 43 concessor 2 concordia 60 conductor 65 conductor dationis 65 confirmatores 13 confinator 41 conjuratores 79 consanguineus 49, 59 consuetudo sponcelati 41 consul 3 contrahere 59, 63 contribucio 81 crida 65 curator 63 curia 63 curia - integra 63 - media 63, 6 - quarta 63, 66 - octava 63 curia nobilitaris 81 etvrtina, v.: quarta D dacia regis 66, 67, 69 dacia et servicia 67 daa od 7 denara 37 dad 12 darovanje nekretnine 57, 72 datum geographicum 30 debita 55c debitor manifestus 81 defalcare 51a defectus seminis 75 defendere 13, 36, 54 defensare 25 defensija 5 deliberacija 63 dekan 66, 83, 84 depraestare 41 descensus 19, 26, 28, 29, 37, 38, 69 318

desetina 1, 19, 53, 70 destinatar 2 dema v. desetina dicare 52 dimittere 51a discalumniare 25 disciplina literaria 79 dispozicija 2 distributor 2 districta 68a djedovina 79 dobra vira 77 dolus 79a dolus preconceptus 79a dominium 63 dominium directum 39, 52 dominium eminens 52 dominium utile 39, 42a, 52, 65, 79 dominus 59 dominus dationis 65 dominus terrestris 79 domus cumfundo 49 donatio post obitum 3 dos 55b, 57, 79a duellum 23, 28, 37, 40 dupla kazna 46 dux 4 dvanaest plemena hr' kraljevstva 50, 73 dvoboj v. duellum dvorno mjesto 63 dvornik 9 E Eideshelfer 79a ekskuzati I emancipacija 79 emancipatus 41 emancipare 59 emphiteota 42a emfiteuza 1, 42a, 53 eshatokol 2, 5 evikcija 5 examen iudicis 23

examinator 25, 54 excalumniare 54 exceptio non numeratae pecuniae 54 exhereditare 36 extrema necessitas 79 F Tama publica 40a fassio 79 feliciter 3 feminitatis causa 68b feud 7 feudatari 70 feudum 42a fideiussio 43, 79 filius in potestate patris 59 filius adoptivus 72 fiku 85 fogari 87 forum 33 fratres adoptivi 81 frater major 65 fundus vacuum 63, 66 furtum 26a, 28, 40a, 52 G gaj 68, 76 generatio 37 genus 60 Gewere 76 glasnik 37 gosti 16 graik 39, 87 Grifen 69 grunt 43 guarentare 54 gvardijan 64 H habitatrix 43 Hand wahre Hand 79a heres 21, 40 heredes 72, 79a

heres legitimus 59 hereditas 79 hereditates 79a hipoteka 56 homagium 55, 79, 79a homicidium 79 hospites 33, 40 hoverlica 39 humanitas 55 Hungari 17 I ignobilis 81 imbandire 41 impignorare 41 impignoratio 49, 56, 79 incola 52 individualno vlasnitvo 5 inhabitatores 63, 64a inhibicio 79a inquilini 42, 45, 51, 63, 64a inquirere 5 inquisitio 40a institrix 43 instrumentum 59 instrumentum privilegij 30 instrumentumpublicum 30, 51, 54, 59 insula 66 insultum 71 inter absentes 65 inter vivos (poslovi) 55c interfector 26a interpellare 36 inter presentes 65 intitulacija 2 invaginatio 79a invokacija 2 iudex 21, 52, 58, 82, 83, 85 iudex civitatis 28, 83 iudicium linguae 51 iurisdictio 79 iurisdictio civitatis 53, 72 ius comune 54 ius confinii 41 319

ius gladii 28 ius hereditarium 10 ius montanum 87 ius perpetuum 52 ius perpetuum possidendi 63 ius perpetuum possidendi sub conditione 53 ius propinquitatis 41 izdaja grada 40a J jamevina 37 jezina globa 37 jobagioni svetog kralja 15 jobagiones 79 judex suspectus 47a junak 61, 77 K kamata 48 kapara 44 kapetan 77 kapetani 1 Kaptol 37 katerna katernum 43, 55a kervavica 81 ketuina 47 ketws 47 kmet podvorac 52 kmeti 68 kmetovi 39 knez 39 komplecija 2 konsenzualnost 44, 45, 47 kontribucija 69 konzul v. consul koroboracija 2 kotar 68 kovanje novca 19 lanog 37 kraa v. furtum kralj 4
-

kry 39 kunovina 19, 20, 37, 69 kvaderna od trac 39 L laesio enormis 79a lama infe 63 Latini 17 latrocinium 28 laudatio parentum 5, 7, 8 laudo 13 legatum pro anima 53 legitima 65 lex commissoria 56 Lex Romana Utinensis 5 Lex Voconia 55b libera civitas. 34 libera migratio 28 libri fassionum 551 librifunduales 55a lidigna 36 liga 71, 77 likuf 39 litera confirmatoria 63 litera fassionalis 79 literaprivilegialis 63, 72 litera procuratoria 46a litigium 79a littere hereditarie 79a lupe 77 M maccellum 44 major villae 40, 83 maiores civitatis 28 malicia premeditata 28 manutenere 13 marturina v. kunovina materna potestas 36 matrimonium 5 mercenaria 59 minores 59 milites 9

320

miraz 55c, 57 miria 86 mors 26a mortis causa (poslovi) 55c mulier indotata 55b mutuare 41, 59 mutuum 79a N naracija 2 naturaliter 63 navala na tuu kuu 37 nobiles 9, 37, 60 nobiles regni Croaciae duodecim generationum v. dvanaest plemena hrvatskog kraljevstva nota perpetuae infidelitatis 79 notarius 40b 0 obiteljska imovina 5, 52 odustatnina 62 oevina 79 onera 79 opina 39, 62, 76, 83, 84 oppidum 79, 79a ordinare 13 ortak 47, 65 oslobodenici 1 otkup 10 otoko vie 58 P pacisci 63 pale 40a particeps et condivisionalis 79 pastinare 41, 63 paterna paternis 5, 41, 43 patria potestas 79 patrimonium 5 pecuniae quantitas 44 peat 79 pena violenciae 81

perchivium 36, 41 percussio 26a perfecta aetas 59 permanija 86 persolutio daciorum 63, 67 peru 79 peticija 2 Phennig 69 piae causae 52, 53 pignus 59, 65, 69 pignus ponere 41 placitum 1, 2 plantator 59 plemenina 68, 76, 78 prvad 62 prvokup 49, 76 podknein 62, 82 podvornica 68, 76 popaa 68 populus 79 porcio canonica 4 porotnici 79a poruk 78 posesorni konstitut 52 possessionaria venditio v. venditio possessiones - acquisitae 73 - eviticiae 73 - hereditariae 73 possessor 59 post traditam 3, 5 pows 26 powsno 52 pozivanje na sud 37 poar 52 praescriptio 59, 79 pravo otkupa 49, 73 preceptum 68a precium 44 predialis 42a predijalist 42a primates 13 prior 3, 6, 13 prisega 37, 43, 44, 45, 46, 51, 79, 82 321

prisenici 79 prisjednik 46 pristav 36, 76, 78, 82 procurator 46a procurator communitatis 46a pro fine 39 prodaja auctoritate commissaria 56 prohibicio 79a prohibita 79 proles 79a propinquiores 36 propinquus 41, 59 protokol 5 proximus 49 purgari 83 Q quarta 1, 7 quarta pars legatorum 64 quarta plebanica 64 quarta puellaris 68b R rancor 79a recusatio 28 redemptio 43, 49, 56 redi 39 redimere 43, 49 relaxare 51a renovum 65 repulsio 79 res immobiles 28, 79, 79a resparaphernales 55b, 57 respondens 40a reset bona 64 Richter 69 rihtardus 21 rizar 9 roaci 49, 79 rusticus 79, 81 S sankcija 2

satnik 9, 39, 61, 87 savjetnik 46 selite 52 senator 83, 85 senior 6, 13 seoski naelnik 37 servi 2, 11, 59 servicia 63 serviens 59 servientes regis 37 servitutes 54 sessio 52 sigillum 79 silovanje 40a Slaveni 1, 17 slobodni ljudi 1 soceda 65 socedalis 65 societas 47, 65 societas ad mercandum 47 sok 77 solutio daciorum 67 solvere 51a solarica 43 statuiranje nekretnine 55 statutum 79 suburbium 69 sudac v. iudex sugestio 2 summissae personae 5 sulj 87 summa pecuniae 56 superficies solo cedit 30, 41, 54 susjedi 49, 74, 79 svjedoci 2, 28, 43, 44, 45, 47, 51, 55 T taksa - vojna 37 taksa opini 67 talio 25, 37, 39 tazbina 49 teak 45 tenuta 68a

322

tepi 12 terrae emptitiae 68b terrae pigneratitiae 68b 38 terragium terraticum 59 testamentum 36, 56, 59 testes v. svjedoci titulus 36, 79 tlaka 85 tortura 40a travarina 1, 86 trg 38, 40, 46, 53 tribun 1, 3, 6 tributum 19, 21, 26, 27, 28, 33, 38 tributum foci 29 tridesetnina 38 Trogirska diploma 13 trun v. tribun tuba - privatna 40a turres speciales 31 turns murata 63

vicus 42 vinik 58 vidua inops 55b

vigilatura 67

vijenici 45 villani 79 villicus 26, 35, 37, 38, 42, 71 vinograd sub censu 53 vinograd absque omni censu 53 Vlah 71 vlastelin 52 vojina 69 vraba 39, 40a, 55, 79 vrada v. vraba

w
wera 55 Wergeld v. vrada wergeldum 55 widrigeldum 55

U
ubojstvo 37, 40a, 52 usura 48, 52 utensilia domus 79a

Z
zagovor 39
zajam 48 Zakon vinodolski 82 zakup 1, 53 zalaganje nekretnina 56 zalazniria v. descensus zaluzina v. descensus zamjena v. concambium zamjena nekretnina 56, 66 zapovijed 68a zastupstvo in nomine viri 43 zavez 39 zelenaki poslovi 48

V
vadiacio 81 valovani list 79 valovanje 79 varo 83 vasallus 42a vectura 53 vekoveina 79 veleizdaja 37 vendere 41 venditio possessionaria 79 verba iniurosa 40a via currualis 74 vicarius 40a viceban 48 vicinus 49 i'!
o~

zavodnik 68
Zinstreid 1

Z
drijeb 76, 78 irovnina 1 upan 2, 12, 37, 40 Ze 323

GREG . A