You are on page 1of 1

Nocas u san padam, jer ovaj zivot je gadan, za mnoge jadan, ali za mene je jedan.

U nase slike gledam, poslednje uspomene ne dam. Cekam smrt da se predam, jer u s rcu sam bedan bez tebe. Secam se kad sam bio dete, na tvom ramenu do godine pete , a sad te nema vise. Zbog tebe tesko disem, za tebe rime pisem. Tata, ne mogu v ise... Godina je dvadeseta, nema te vec deset leta. Pitam se gde sad setas, dal' me gledas, jer mi, cale, mnogo trebas. Teska su vremena, tata. Ja zivim zivot o d blata, ali se smesim iz inata dok ne zatvorim vrata. A kad suza krene, nek nik o ne gleda mene. Kad zasene uspomene, samo ti budi pored mene. I dalje svakog dana ubija me stara rana. Kao kap slana, stojim na sred o keana. Moja dusa mlada od svaceg je isprljana. I moj zivot sada vredi samo nekol iko grama. Sada na tvom grobu stojim. Svetlosti se bojim. Kajem se sto postojim. Da ne brojim. Kada li ce moj svet s tvojim da se spoji? U svakom vidim tvoje lice. Fale mi te sitnice, zivot s razglednice. Jos se setim crne bolnice. Tog dana mi je mama tiho sapnula kroz suze da tata vise nije sa nama. Pala je tama, prestalo je da sija sunce. Ostala sama, a bila na vrhuncu. To je moja dama koju cuvam ka o vodu na dlanu. Osecanja planu. Suzu slanu osecam u ustima, a suva je pustinja kojom hodam da grehu se ne odam.

You might also like