Pavle GORANOVI

Pavle GORANOVI TIN UJEVI I CRNA GORA

TIN UJEVI I CRNA GORA

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske Hrvatsko graansko drutvo Crne Gore Zagreb, 2008.

Pavle GORANOVI

TIN UJEVI I CRNA GORA

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske Hrvatsko graansko drutvo Crne Gore Zagreb, 2008.

Pavle Goranovi: TIN UJEVI I CRNA GORA - Do dna srca rasplakano zvono Hvaljen i ismijavan, oboavan i osporavan - reklo bi se na prvi pogled - uvrijeena predstava o pjesniku. No, Tin Ujevi nije uobiajen pjesnik, naprotiv, njegovo je pjesniko iskustvo, i danas vie nego aktuelno, a dijelom oigledno i neistraeno. Tako su mahom ostale neispitane, gotovo i nepoznate, brojne veze velikog hrvatskog pjesnika sa Crnom Gorom, njenom kulturom, intelektualcima onoga vremena, u kome je Tin uglavnom bio povrno nazivan kraljem boema, a i crnogorska literatura, opet je pogreno i povrno, najee smatrana tek provincijalnom. Mnotvo predrasuda je tako pratilo stvarno pjesniko umijee Tina Ujevia, ba kao to je i crnogorska knjevna scena, kako prolih vremena, tako i ova dananja, ostala nepoznanica u svom okruenju, a kamoli u irim okvirima. Brojne su i veoma sloene, mahom dostojne potovanja, crnogorsko-hrvatske kulturne veze. One knjievne su takoe snane nije Maurani sluajno bio inspirisan crnogorskom borbom za slobodu, kao to ni Njego nije pisao banu Jelaiu bez razumijevanja i uvaavanja. Eto, na najsvetijem mjestu Crnogoraca, Lovenu koji simbolizuje crnogorsku slobodu i nezavisnost, stoji djelo najuvenijeg hrvatskog vajara Ivana Metrovia. Valtazar Bogii gradi temelj crnogorskog pravne drave, Vlaho Bukovac oslikava Crnu Goru jednog vremena. S druge strane u novije vrijeme, brojni su stvaraoci i umjetnici koji su jednako doprinosili razvoju i crnogorske i hrvatske kulture. I to u gotovo svim oblastima umjetnikog izraza. Primjera radi, oskarovac Duan Vukoti u filmu,
3

Dimitrije Popovi u likovnoj umjetnosti, Mirko Kova u knjievnosti... Njihova djela slue na ast dvaju kultura i zemalja. Samo je igra sudbine sprijeila i Tina Ujevia da dio svog ivota ne provede u Crnoj Gori, tamo gdje je jo za ivota bio izuzetno cijenjen i gdje interesovanje za njegov opus traje do dananjih dana. No, i ovako je veliki hrvatski i junoslovenski pjesnik ostavio snaan peat u Crnoj Gori. Osim to je na odreeni nain inspirisao mnoge crnogorske pisce razliitih generacija, Tin je, kao malo koji pjesnik, poznat meu poklonicima poezije, itaocima, sabraom po patnji, poetskom i ljudskom senzibilitetu. Na alost recepcija njegovog stvaralatva do danas nije sistematizovana, pa su i bogate veze Tina Ujevia i Crne Gore, kako rekosmo, nepoznanica, jednako u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj. Zato se ova knjiga javlja iz tenje da te veze uini pristupanijim kritici i bliim italakoj publici. Ovdje se tako po prvi put na jednom mjestu nala graa koja dokazuje postojanost reenih veza. Rukopis koji je pred vama je prije svega objedinio tekstove koje je Tin Ujevi objavio u Crnoj Gori; potom, na jednom mjestu su se nali okupljeni i radovi o velikom pjesniku koje su stvorili crnogorski pisci, kritiari, novinari, hroniari... Bibliografija Tin i Crna Gora sada je definitivno ureena, to e, po naim nadanjima, biti od koristi buduim istraivaima ove teme, moda na neki nain i narednim knjievno-teorijskim i knjievno-istorijskim tumaenjima djela Tina Ujevia. *** U Pravici, 03.IV 1940. Ujevi pie: ... 1914. desio se u meni preokret. Sluajno ili ne, te godine Tin boravi
4

na Cetinju. Prvi je put, a kako se ispostavilo i jedini put, Tin Ujevi doao u Crnu Goru te 1914. godine. U svom lutalakom periodu, stigao je na Cetinje, zanesen jugoslovenskom idejom. Bilo je to iste godine kada se, sa deset pjesama, pojavio u Hrvatskoj mladoj lirici. No, oito da mladom Tinu pjesnitvo tada nije bilo ba u prvom planu. Crnogorcima se predstavio kao autor politikih tekstova antiaustrijske orijentacije u Dnevnom listu. Gotovo svaka stranica u njegovom ivotu je apsurdna, pa tako je i sa onom crnogorskom. Na Cetinju, u crnogorskoj kraljevskoj prijestonici, Tin se sa drutvom srijetao u hotelu Beograd, gdje se okupljala opozicija kralju Nikoli. Istom onom suverenu ija ga je Vlada stipendirala, ak i poslije ukidanja drave. Nikola I Petrovi Njego, nazvan carom junaka, jedini je meu pobjednicima I svjetskog rata koji je izdan i ponien, i koji je, i sam pjesnik, umro u samoi, u egzilu. udna je simbolika i Tinovog i crnogorskog usuda. Car junaka i kralj boema!? Tin Ujevi na Cetinje ne dolazi kao pisac. Podsjetimo da je te godine stupio dobrovoljno u ratnu mornaricu Francuske. U Crnoj Gori boravi kao prevodilac sa francuskog jezika, sa podoficirskim inom, jer su se, kako navodi i Ante Stama Francuzi htjeli iskrcati u Crnogorskom primorju te potaknuti podizanje ustanka protiv Austo-Ugarske. Pjesnik, student i legionar (!) u zapisu Mrsko ja saoptio je: Iz Dvojne Monarhije nisam izaao za vrijeme rata... Osim jednoga teferia na Cetinju u poetku rata, i osim jednoga kratkoga boravka u Londonu u maju god. 1915., nisam se uglavnom vie micao iz Pariza. Ma koliko da je u tom razdoblju Tin zapostavio svoje pisanje, godine 1914. zbilja se deava odreeni preokret u
5

njegovom ivotu. U feljtonu Predstavljam se itacioma pie: Dole su godine balkanskih ratova i ope konflagracije, kada nije ovjek mogao da o knjievnoj i duhovnoj temi vodi najpotpunije knjigovodstvo. Premda su me, zaudo, ba u tim godinama, a naroito u eposi 1914-1918, najvie obuzele filozofske, socijalne i knjievne sanjarije. *** U Parizu, Tin bezuspjeno pokuava studirati, i jednako bezuspjeno se bavi politikom, u misiji pravednog ujedinjenja junoslovenskih naroda. U komunikaciji je i sa politiarima, revolucionarima, kao i knjievnicima, svakojakim umjetnicima. Pariz je pronaeni zaviaj mnogih buntovnih i odisejstvu privrenih Crnogoraca. Sa nekima od njih Tin se naravno u tom razdoblju upoznaje. Ubrzo ga stiu posljedice nepromiljenog politikog djelovanja. Pie da mu iz srpskog poslanstva u Parizu prave najbezonije intrige koje sabotiraju svaki moj intelektualni rad. U itavoj storiji, svakako je znaajnu ulogu odigrala neuspjela ljubavna epizoda sa kerkom srbijanskog diplomate. Tek, 04.07. Tin u pismu Ivi de Giulliju saoptava: Vratio sam danas srpski pasport g. Vesniu iz odlino promiljenih i apsolutno uvjerljivih razloga. Oigledno je skrhan i izgubljen. Potom, vie puta se obraa crnogorskoj Vladi: Tinova parika adresa Bul. d. Monparnasse 155, nije nepoznata inovnicima zemlje bez adrese. Crnogorska administracija je tada, naime, smjetena u mjestu Neji kod Pariza. Tin ak trai dravljanstvo, tj. prijem u podanstvo. Nimalo sluajno nije obraanje Tina Ujevi crnogorskoj Vladi. Uostalom, i pored politike naivnosti, Tin se kree u obavijetenim kruocima, stie do Trockog, pie Musoliniju...
6

Dragovan epi u tekstu Augustin Ujevi u Parizu primjeuje: Potkraj 1916. zaotravaju se odnosi izmeu srpske i crnogorske vlade. Crnogorska vlada nastoji pridobiti za sebe jugoslavenske omladince ... Nakon februarske revolucije i pada carizma meu jugoslavenskim studentima u Parizu ire se republikanske i socijalistike ideje, i Ujevi, kao i mnogi ostali omladinci, sve se otvorenije izjanjava protiv politike srpske vlade i Jugoslavenskog odbora... U istom tekstu, epi naglaava: Ujevievo dranje izaziva sumnje u srpskom poslanstvu u Parizu i u Jugoslavenskom odboru, i oko njega se pletu razne intrige kojima esto i sam daje povoda svojim izjavama i istupima. Bio je ak i tvorno napadnut i dva puta izveden na policijski komesarijat svoga kvarta. Mogu se nazrijeti razlozi njegovog obraanja crnogorskim vlastima. Crna Gora mu, ipak, izlazi u susret - 26.09. te za njega dramatine 1917. godine odobrena mu je pomo od Kraljevine Crne Gore, koja nestaje sa mape nezavisnih drava svijeta (Crna Gora je, podsjetimo, meunarodno priznanje stekla na Berlinskom kongresu 1878. godine). Od 01.10. Tin prima crnogorsku stipendiju, u iznosu od 200 franaka, kao i pomo za odijelo. Pomo je primao otprilike godinu dana. U dokumentu jasno pie: Augustin Ujevi, knji. Na osnovu rijeenja Min. Savjeta od sept. 1917 br. 2698 odobrena mu je pomo od 200 fr. mjeseno poevi od 1 oktobra 1917. Tako su se konano pronali bezdomni pjesnik i bezdomna zemlja. *** Boemski ivot i potucanje kafanskim Beogradom, u osnovi je Tinove naredne ivotne i umjetnike faze. U tim (po)nonim magnovenjima i mamurnim jutrima,
7

pjesnik Kolajne je nerijetko u drutvu sa mnogim Crnogorcima. U Beogradu, ini se, bijae vie poznat, nego cijenjen. Crnogorski pjesnik i Tinov pjesniki i kavanski sabrat, Risto Ratkovi oznaava njegov prijem u toj sredini: Poznavala ga je u nekim ulicama ak i deurlija, a u Skadarliji su ga razlikovali od drugih posetilaca ak i vrapci. Uvek je bio odeven nekako nenormalno: u drutvu gospode, priznatih knjievnika ili trgovaca liio je na odrapovca; u prisustvu nosaa, u prvarnicama, izgledao bi kao neki udan i tajanstven gospodin. Pod trulom kouljom zakljuano srce kljuevi baeni u more. I pored toga to je umjetnika atrakcija Beograda iji se stihovi naizust znaju, on je i tu, opet, samo stranac. Tako e napisati: Moja duo! moja duo! ti ne misli samo na Rijeku i Marseille, na Genovu i Alir; ti se sjea i Perzije gdje se ovjek klanja vatri nafte i petroleja, i na Indiju gdje fakir zuri u svoj pupak; a svuda, svuda nalazi dobre voke i grane pune milosra (...) vresove na liticama Crne Gore. (Bor zeleni). Njegova poetika se opet profilie, ali ni izdavai ni urednici se ne utrkuju za objavljivanjem njegovih radova. Naprotiv, u pismima taj problem navodi kao bolan. Dogodio se prilian broj napada na Tina Ujevia, kao linost, i kao knjievnika u dvadesetim godina prolog vijeka. Prije nego to je uslijedilo policijsko progonstvo, nastupilo je knjievno. Mnogi, u nerazumijevanju njegove genijalnosti, zacijelo nijesu bili oduevljeni Tinovim odista posebnim knjievnim svijetom. Tako Ljubomir Mici u svom Zenitu objavljuje Otvoreno pismo izgubljenom pesniku i pajacu buroazije Avgustinu Ujeviu. Ovaj ga napada da svojom pojavom kompromituje pjesnike (zanimljivo, skoro tri decenije kasnije zbog toga ga proganja i Radovan Zogovi, koji kasnije, i sam biva
8

progonjen), optuuje ga, interesantno, i za evropejstvo pljunite u lice toj evropskoj kulturetini vaskrsnite jedne noi opet kao Balkanac i Varvarin. Neko ga je ve oznaio i na ovaj nain: Jedan sasvim obian pesnii. Nije bilo lako ranjivom Tinu da se u takvoj klimi oslobodi etiketa i pogrenih deifrovanja. Dodue, i on je svojim nainom ivota i predstavljanja u javnosti u mnogome, doprinosio takvoj slici. Drugi se bore s demonom, a ja sam s mojim demonom, jedino s njim u savezu, iskreno saoptava u tekstu Moj demon je svira. Kako odlino primjeuje Jasen Boko, Tin Ujevi je, u tom razdoblju: Pjesnik bez knjige, ljubavnik bez ene, politiar bez karijere i filozof bez sustava... *** Tumaenje Tinovog opusa nuno je optereeno biografskim pristupom tekstu. Uzalud i sam pjesnik, na tragu savremenih knjievno-teorijskih istraivanja, u jednom radu naglaava da kritika ne bi trebala da se bavi linou ve djelom. I pored toga, njegovo djelo nerijetko proimaju zahvalni autobiografski pasai, autopoetiki stavovi i opisi iskuavanja ivota samog. Ispovijedni tonovi doista su esti, no da li i dovoljni za smjetanje njegove poetske kosmogonije u odreenu, striktno datu, definiciju. injenica je da, usljed toga, Tinova poezija bila u drugom planu u odnosu na bavljenje njegovom linou. On sam je rado drao neformalna predavanja, zabavljao i obuavao publiku u kafanama. Ni kritika tako nije mogla biti slijepa pred njegovom ekstremnom boemijom, ustvari pred njegovim stvarnim i istrajnim neprihvatanjem svijeta kao takvog.
9

Sve to su, u krajnjem, estice koje su oblikovale njegovo djelo. I njegovu linost, dakako. Kafane koliko biblioteke. Boemi, koliko erudite. Osobenjaci, koliko mudroslovci. Njegova genijalnost nikako ne moe biti izuzeta iz tih okvira. On je tako, najvie za ivota a dobrim dijelom i nakon smrti, nepravedno ostao robom svoga naina ivota. I nije to bila boemska izolacija, kako pojedini tvrde, nego boemska komunikacija, najee bolna za same protagoniste, upeatljiva za njihove rukopise. U zbiljskom ivotu, Tin je moda i zaputen, ali ne i u svom obrazovanju i knjievnom izrazu. Kontradiktorna pjesnika figura izazivala je kontradiktorne stavove i tumaenja. Poznato je da srodnike u svojim idejama, neprilagoenosti svakodnevici i istinskoj pripadnosti umjetnosti nalazi meu Crnogorcima tog vremena. Ponosan, osamljen ovjek progovara iz stihova Kolajne i Leleka sebra. Pjesme samoe, naputenosti, oaja, ali i snage. Pjesme plavetnila, tuge i ljubavi; enja za zaboravom; pjesme daljina i djetinjskih snova. Pjesme ovjeka koji negira svijet i sebe, da bi se pokuao vratiti i svijetu i sebi. - dirljivo i precizno primjeuje Stanko Lasi, i dodaje: Tin Ujevi rano je poeo viati, ta se zapravo sa ovjekom dogaa. *** Kritika 30-ih godina govori o dominaciji pesimizma u njegovoj poeziji. Ili je ipak ovdje rije o rezignaciji!? Iz oaja se ipak raa neka vrsta energije. Sopstvene patnje on stavlja u funkciju jednog uoptenog rezignirajueg svjetnazora. Iz Beograda odlazi ponien i neshvaen. Prognan kao linost. Nakon novih lutanja, Sarajevo postaje njegov izbor. Sedam sarajevskih godina donijelo je odreenu autopetiku redefiniciju. I nova prijateljstva sa
10

crnogorskim umjetnicima, kulturnjacima, intelektualcima, ugostiteljima, prolaznicima... Bio je usamljenik koji je svuda lako nalazio dvojnike. Za sarajevskog razdoblja, prvi put se raa intenzivna saradnja sa crnogorskim intelektualcima i linostima koje kreiraju crnogorski kulturni identitet. Tin poinje objavljivati u Crnoj Gori, gdje ga primaju sa razumijevanjem i potovanjem. U Sarajevu je od 03. septembra 1930. godine, a ve u aprilu naredne godine povjerava se (oigledno i lomi?) da mu se nudi posao i stan u Crnoj Gori. Tin je opet nigdje. Sarajevski dani su u mnogo emu nalik beogradskim. U Centralu, gdje ga slui Nikianin Nika Kokolj i drugim zadimljenim mjestima, esto sjedi sa novinarem Nikom Jovieviem, Stojanom Ceroviem i Markom Kavajom, Miljkom Bulajiem i Petrom Komneniem, Duanom uroviem... Oni mu nude konkretan posao, pominje se mjesto dramaturga u pozoritu Zetski dom na Cetinju, a situiranost u Nikiu ne dovodi se u pitanje. Ipak, nikika inicijativa zavrava Tinovom neodlunou. Nije bio spreman da napusti kakvu-takvu poziciju u Sarajevu. Najavljeno je da dolazi u Niki, ali se to nije dogodilo. Uglavnom, potkraj oktobra 1931. godine Ceroviu i Kavaji, koji u Nikiu tampaju veoma zanimljiva i kvalitetna knjievna djela, kako domaa, tako i prevedena, Tin predaje rukopis knjige koju naziva Auto na korzu. Tin jeste pokazao neodlunost po pitanju dolaska u Crnu Goru, ali i nestrpljivost kada je rije o pojavljivanju njegove crnogorske knjige. Opet ne sluajno, Auto na korzu je knjiga koja je skromno, ali veoma efikasno odtampana. U januru 1932. zbirka izlazi, sa reprodukcijom Tinovog malo poznatog portreta, rada Mirka Kujaia.
11

Izala je prva knjiga velikog Tina na ijekavskom! U ovom izdanju nala se i jedna od najpoznatijih i najuspjelijih njegovih pjesama Visoki jablani, s kojom je s Mirogoja ispraen u vjenost. Auto na korzu izaziva odreeno interesovanje: o knjizi je objavljeno ukupno 13 prikaza i kritika i to 3 u Beogradu, 1 u Zagrebu, 2 u Sarajevu, 2 u Nikiu, 1 u Skoplju, 1 u Smederevu, 1 u Novom Sadu, 1 u Banjoj Luci i 1 u aku. Kritika je ipak imala niz, dodue veoma razliitih, reakcija na nikiko izdanje. *** Iako nikad nije doao u Niki - grad svoga Auta na korzu, zacijelo bi mu odgovarala tadanja ivost i kulturni procvat grada. Ali i vesela atmosfera brojnih autentinih kafana potpuno nalik onim u Vrgorcu i Imotskom (O kafano! Panoramo intuicije nae, kafano naih sutranjica, u maglenim noima tvoji su lampioni nai svijetnjaci). To je grad u kome e vam, i pored nedostatka dokaza, tvrditi kako je Tin godinu - dvije bio graanin Nikia. I danas je u Nikiu, u kulturnim i boemskim krugovima, dok zaneseni dvojnici i ini poesto zapjevaju Zelenu granu s tugom uta voa, i druge pjevljive stihove (Tamo, tamo da putujem...), gotovo jeres pomenuti da tog knjievno-povijesnog podatka nema, iako ovaj autor u svom dugogodinjem istraivanju nije naiao ni na jedno priblino pouzdano svjedoanstvo da se takvo to odista i dogodilo. Tin i ivot definie kao kratak refleks svjetla u beutnom staklu, a to bio tek bio taj trenutak? Ma ta bio, Niki jeste na njegovoj imaginarnoj mapi, ali nije onaj Mistiki grad Tina Ujevia? Autorov negativni stav prema gradu neposredno izbija iz svake citirane rijei, kao i iz mnogih drugih
12

njegovih stihova. Grad je ponekad neizdrljiva mora, od koje pjesnik mora pobjei, ali od koje on niti uspijeva niti zapravo eli pobjei. Imao je jednu priliku, jedan poziv da se iz Sarajeva skloni u mnogo mirniji Niki, pod okrilje prijateljske panje i simpatije, osiguran potpuno unaprijed, za nekoliko mjeseci ivota, ali on tu priliku nije iskoristio; naao je izliku u objektivnim preprekama, iako je prava prepreka bila subjektivne prirode, u njemu samome. - pie Vlatko Pavleti u kapitalnom djelu Ujevi u raju svoga pakla. Tin je tada ipak jo uvijek osvajao knjievni prostor, pa mu je Auto na korzu, donio bar dio izgubljenog literarnog samopouzdanja, tako da ga u pismima, esto spominje i predlae na itanje svojim kolegama. Crnogorski pogled na djelo Tina Ujevia uglavnom se podudara sa pogledima kritike 30-ih godina prolog vijeka. Kritika se tako kree od izrazito nepovoljnih ocjena nekih konzervativnih kritiara ... , preko neto povoljnijih, ali jo uvijek dosta kritikih ocjena predstavnika tzv. socijalne literature (ore Jovanovi, Milovan ilas, Janko onovi, itd.) do izrazito i bezrezervno afirmativnih sudova nekih kritiara ideoloki bliskih ljevici (Novak Simi, Stanislav imi i Rizo Rami). pie Dragomir Gajevi. Bliskost sa Crnom Gorom s druge strane je neupitna. Svoj zaviaj Tin odreuje kao kraj bogat historijom, a pogotovo nejasnoama historije. Kao da je Crnu Goru opisivao.... Planino, tvoj sam i tvojega neba, na drugom mjestu usklikuje pjesnik. Neobino je bliska atmosfera Tinovog zaviaja sa pojedinim djelovima Crne Gore, preteno onim iz kojeg potiu njegovi iskreni prijatelji. Da li je po srijedi slina senzibilnost ili karakteristike takozvanog dinarskog mentaliteta, manje je bitno pri injenici da je Tin uvijek
13

izazivao odreeno divljenje posveenika poezije u Crnoj Gori. Niki, nesueni Tinov grad, u doba objavljivanja Auta na korzu bio je sami centar kulturnog ivota Crnogoraca, prije svega zahvaljujui agilnosti tamonjih intelektualaca, urednika, tampara... U katalogu objavljenih izdanja Knjiare Brae Kavaja meu i danas zanimljivim publikacijama je i Krleina knjiga pjesama. *** Izlaenje Slobodne misli, pod ijim je potpisom i objavljena Tinova knjiga znaajno je unaprijedilo kulturni ivot ne samo u Nikiu i Crnoj Gori, nego i ire. Mnotvo saradnika sa izuzetnom intelektualnom reputacijom, i publikovanje brojnih domaih i inostranih knjiga bilo je pravo bogatstvo tadanjeg Nikia. asopis Slobodna misao je imao rubrike: Politiki dnevnik, Knjievni ivot i knjievni pregled, Borba za kulturnu i socijalnu obnovu, Crna Gora u priama i anegdotama i dr. Stojan Cerovi, ugledni intelektualac, na neki nain bio je ne samo promoter, nego i zatitnik mlade crnogorske knjievne scene, koja se surovo borila sa epskom svijeu i nipodatavanjem crnogorskog knjievnog i uopte kulturnog i nacionalnog izraza. Nakon zabrane izlaenja Razvrja, mladi crnogorski pisci nastoje da potrae novi asopis koji e afirmisati njihov rad, pa dolaze prirodno - u Niki, kod Stojana Cerovia. Iz njegove tamparije uskoro izlaze Valjci, gdje se opet neizostavno pojavljuje Tin Ujevi. Uglavnom, u Razvrju objavljuju Milovan ilas, Janko onovi, Stefan Mitrovi, uza Radovi, Nikola Lopii, Risto Ratkovi. Na likovnim pregledima sarauje Mirko Kujai. U Valjcima se opet pojavljuje Tin Ujevi, zatim i sam Stojan Cerovi, Sait Orahovac...
14

Crna Gora nije imala, niti joj je u meuratnom periodu bilo dozvoljeno da osnuje ni jednu viu kolu, ili univerzitetsku jedinicu, ni jedan institut ili naunu ustanovu. pie Rajko Cerovi. Takoe istie: Nestankom vievjekovne crnogorske drave 1918. godine nastupa potpuna provincijalizacija Crne Gore, praena preimenovanjem svih njenih prosvjetnokulturnih institucija, ili znatno ee njihovim gaenjem. Te procese prate i obavezne materijalne tekoe, plansko raseljavanje crnogorske inteligencije i sl. Profesor Stojan Cerovi imao je znanje i vjetinu da okupi stvaraoce koji afirmiu posebnost crnogorskog izraza i koji su tada veoma aktivno uestvovali u kreiranju kulturnog ambijenta i strategije otpora reimu koji je guio ne samo pojedinane glasove nego i itave kulturne ideje i projekte. Reimska cenzura pomno je pratila sve one asopise koji su stvarani u cilju promovisanja kulture Crnogoraca, a u kojima je Tin agilan sauesnik. Iz takvog miljea nastaje takozvana socijalna literatura koja objavljuje raskid sa matricama prolosti. Knjievnici poput Mirka Banjevia, Janka onovia, Milovana ilasa, Rista Ratkovia i drugih predstavljaju rodonaelnike modernog crnogorskog knjievnog izraza. Meuratna crnogorska knjievnost vjesnik je emancipacije crnogorskog literarnog, pa ako hoete dijelom i intelektualnog i nacionalnog iskustva. Uz to, ta scena je okupljala ne samo darovite pjesnike i tvorce prvih romana, nego jednako i talentovane kritiare, istoriare knjievnosti, teoretiare. Oni su ouvali vrela crnogorskog jezikog i knjievnog mikrokosmosa i pokuali ga uiniti univerzalnim. Oni su uspjeli od provincijalnosti sauvati crnogorski jeziki izraz. Socijalna literatura ipak predstavlja skup zanimljivih knjievnih individualnosti, donosi raskid sa tradicijom, ili kako bi rekao Rajko
15

Cerovi silazak sa mitskih heroikih visina na tlo grube, ne samo socijalne stvarnosti koju su na vlastitoj koi surovo iskuavali. Svi ti pisci (interesantno je da je veina tih autora objavila tekstove o Tinu) u manjoj ili veoj mjeri posveeni su i zaviajnom i univerzalnom. Otuda moda i razumijevanje Tinove pjesnike osobenosti. Crnogorci su, u onom eliotovskom ali i svakom drugom smislu morali (iznova) osvojiti svoju tradiciju. Znaajna je uloga asopisa i njihova kulturna misija posebno u periodu estojanuarske diktature koja je zabranjivala slobodu i duh Drugoga, naravno i afirmisanje crnogorskog identiteta. U toj periodici dogodila se ipak promocija takozvane nove knjievne Crne Gore. Neemo smatrati pukim sluajem to se Tin pojavljuje upravo u onim asopisima koje pokreu i ureuju predstavnici takozvanog pokreta socijalne literature - odreda knjievne figure koje e u narednom periodu biti veoma znaajne u profilisanju crnogorske knjievne scene. U tim se asopisima, vrijedi napomenuti, ne pojavljuju samo tumaenja opusa Tina Ujevia, nego i drugih hrvatskih pjesnika pie se o Vladimiru Vidriu, Dobrii Cesariu, Miroslavu Krlei, Augustu Cesarecu, Dragutinu Tadijanoviu... Isto tako, prostor se posveuje knjievnim i kulturnim revijama u Zagrebu. *** Veoma je raznovrsno interesovanje crnogorskih autora za knjievno djelo Tina Ujevia. Eto, i u ovoj knjizi, u odjeljku izbor tekstova crnogorskih autora o Tinu, prvi tekst datira jo iz 1929. godine, dakle prije objavljivanja Auta na korzu, a posljednji iz 2006. godine. Oito da su trajne veze Tina Ujevia i Crne Gore.
16

Radovi koje su crnogorski stvaraoci objavljivali o knjievnim djelima Tina Ujevia, posebno oni objavljeni 30-ih godina prolog vijeka, imaju vrijednost i stoga to, kako to istie i Gajevi: Naa knjievna kritika dvadesetih godina nije studioznije prouavala pojedine vidove duhovnog ivota Tina Ujevia. Tadanja kritika se, rekosmo, vie bavila linou i ostala umnogome nedoreena. Kao to je raznoliko bilo Tinovo djelo, tako su raznoliki bili i pristupi njemu - od ozbiljnih studioznih istraivanja i kvalitetnih kritika do senzacionalistikih novinskih tekstova, anegdotskih prikaza... Takva je onda morala biti i ova knjiga, u onom dijelu koji donosi tekstove koji se bave Tinom, kao fenomenom. Treba, naravno, uzeti u obzir i vrijeme u kome su oni nastajali, kao i razliite drutvene i kulturne okolnosti. O Tinu su, uglavnom, pisali najznaajniji crnogorski pisci svoga vremena. Takoe treba dodati da crnogorska knjievna kritika nije, posebno u Tinovo vrijeme, bila dovoljno razvijena, i koriena je ne ba sloena kritika aparatura, pa je utoliko interesovanje koje je Tin izazivao moda i zanimljivije. Valorizacija Tinovog opusa kree se tako od anegdotskog pristupa, biografskog do sociokulturolokog, pa i soc-realistikog, komparativnog i dr. I ova knjiga se tako dotie mnogih kulturolokih i sociolokih faktora. Dakle, knjiga Tin Ujevi i Crna Gora donosi prilino heterogen materijal. Naravno da ima i ideoloki prilino optereenih tekstova. Pojedini kritiki osvrti crnogorskih autora o Tinovoj poeziji na tragu su tadanjih kritikih misli, ali su nerijetko i refleksije tih vremena. Tinova prisutnost u tadanjoj crnogorskoj periodici svjedoi o vrstoj, plodnoj i kontinuiranoj saradnji. To je bilo razdoblje kada je crnogorska literatura, ali i kultura
17

uopte, pokuala da pronae sebe, da se trajno ne izgubi. Tinove knjievne portrete ispisuju upravo najznaajniji meu pripadnicima generacije crnogorskih pisaca posveene socijalnoj literaturi. Rije je o generaciji koja je bila spona izmeu tradicionalizma i kasnijeg modernog izraza. Tinov slobodni duh oito je imao mjesto meu stranicama njihovog nikad ispisanog manifesta. Nema sumnje da je Tin na njih uticao, kao pjesnik novoga, kao jeziki rizniar, kao elitni poetski glas. S druge strane, Oslobaajui u sebi i za sebe jezik sopstvenog naroda crnogorski meuratni pisci su zaorali novu brazdu u ukupnom knjievnom nasljeu vlastite nacionalne literature, ali istovremeno irom otvarali vrata kasnijim poslijeratnim modernim strujanjima i rezultatima... izriit je Rajko Cerovi u tekstu Tvorci moderne. Zemlja koja je stipendirala darovitog pjesnika izgubila je svoje ime u troimenoj diktatorskoj monarhiji. Ali, tridesete godine proteklog stoljea su godine bunta i obnove samosvijesti Crnogoraca, time i crnogorske kulture. Takozvana socijalna literatura sa svojim izrazitim predstavnicima bila je, pogotovo za ono vrijeme, vrlo solidno organizovana, imala je svoje tribine, izdavae i asopise. Tin Ujevi je bio na istim tim kodovima, svoje crnogorske kolege pomagao je pokojim prilogom najvie u Slobodnoj misli, koja ga kao pojavu glorifikuje, ali i u drugim publikacijama, poput Granita ili Razvrja, u podgorikoj Zeti objavljuje redovno. Ova knjiga je i svjedoanstvo i o Crnoj Gori jednog doba. *** U crnogorskim asopisima Tin se iskazivao viestruko, prvenstveno kao pjesnik, no, takoe, i kao vrstan
18

esejista i polemiar! I, to je, takoe bitno, Tin je veoma prisutan u Crnoj Gori u raznim razdobljima svog ivota i stvaralatva od knjievnih poetaka, boravka u Parizu, svakojakih odisejstava, burnog beogradskog i neto mirnijeg sarajevskog razdoblja, pa ak i u posljednjim godinama, praktino sve do smrti. Kad gotovo niko Tina nije htio, Crna Gora je bila otvorena prema njegovom djelu. Decenije pouzdano svjedoe, a ak i nakon smrti, biljei se: Povodom izlaska pjesnike zbirke Izabrane pjesme Tina Ujevia, objavljena je samo jedna kritika, i to u titogradskom listu Pobjeda (Gajevi). Nekad je crnogorska kritika bila suvie oficijelna i kruta prema opusu autora Auta na korzu. Nekada su glorifikacije prevladavale. Ali, zanimanje za Tinov knjievni svijet je zacijelo neprolazno. Mnogi su se bavili Tinovom linou, njegovom boemijom, kompleksima i strahovima i otud pokuavali da proniknu u njegovu poetiku. Ali, malo ko od njih je obratio panju na to da mnotvo ima iste te osobine, ali da je taj dar jedinstven. Svakako da njegove najbolje stihove neemo moi objasniti osvrui se samo na njegovu osobnost. Pribliite se ljudi mojoj samoi, pa onda da govorimo! ili, bolje, nemojte, jer me strah da se opet neemo razumjeti. poruivao je! Njegova jezika riznica je rijetko bogata, poznavanje jezika i erudicija za pjesnika tog i ovog vremena vrijedna je svakog respekta. U njegovoj usamljenosti i neobinosti ne lei samo neprihvatanje regula okoline, ve i tenja za znanjem, za definisanjem stvari i pojava to podrazumijeva odreena odricanja. Druga je stvar to je Tin otiao u krajnost. Njega jo uvijek smatraju samo, ili prvenstveno, boemom, iako bismo, kako to
19

sjajno Pavleti objanjava: meu tadanjim njegovim kolegama knjievnicima jedva nali duh jednako proet voljom za rad i obuzet smislom za red i odgovornost spram pisane, poetske rijei, kakav bijae Tin Ujevi. Tin je bio prilino strog kritiar, oprezan prema novotarijama i eksperimentima i poznavao je sutinu literature kao malo koji knjievnik njegovog vremena. Uz to, on je u brojnim tekstovima nudio objanjenja svoje poetike, utemeljena i matovita, to je teak in za onog koji se bavi sobom. Tin je sam dao dobra uputstva za odgonetanje njegove pjesnike kosmogonije. Njegovi stihovi poesto zahtijevaju fusnote, a one se nalaze u autobiografskim spisima, pismima, polemikim, kritikim i drugim tekstovima. Malo ko je od tumaa uspio da pronikne u samo bie njegove poezije. Otuda bismo moda rekli da je najbolji tuma njegove poezije sam Tin Ujevi. Opsjednutost sobom je podrazumijevajua. On je pisao Pismo sebi, slino Vitmenu koji je stvarao Pjesmu o sebi. On jest pjesnik samoe, ali koja to poezija nije nastala iz samoe? ovjee, budi sam, njegova je parola. U samoi sam dozreo, pjeva u naslovu Panika samoe. Usamljen je Tin, pod zatvorenom plaveti / pred zamraenom puinom. No, vjeruje, Dobro je za ovjeka da bude sam (Celibat beskunika). (Auto)ironini Tin, uen pjesnik, izuzetno bogatog rjenika, sa nevienom duhovnom dramom uvijek je u akciji. ...Na dan kada umrem ostvarit e se naglo sve to nije moglo za mojega ivota; zavladat e ista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. Zbog te blagoslovljene ere ovjeanstva ja sam ve na vrijeme kuao da ubijem samoga sebe. A to bih jedino potomcima htio namrijeti u batinu bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine. nije preskromno ispisan maltene testamentarni Proslov pred itanjem.
20

*** Traje velianstveni Tinov jezik koji umnogome nije odnjegovan kasnijom poezijom. Ranjenu pjesmu sutonskoga sjaja povjerih moru muzikalna bola; i talas vidje da, im ubih zmaja, ja volim nebo i spas alkohola. Njegova tajanstva i enje i danas su i te kako aktu-elni. Suza virtuoza je satkana od sladogorkog iskustva. Svu tugu njegovog trajanja, zaudo, prati i odreeni vitalizam. On oznaava jadikovku kao svakidanju temu, ali istovremeno iskazuje se kao pjesnik ogromne ivotne energije, pa e, usred patnje, saoptiti: A ja bih htio juriti u ivot, ili: I zavoljeh taj beskonani ivot. On jeste ovjek suludih ivotnih postupaka, ali je i umjetnik mudrosti. On je taj koji se olako povodi za emocijama, ali i ratio vlada njegovim stvaralakim biem. Opet uenje, opet apsurd... Evo boema koji afirmie rad: Treba raditi za volju rada, za nehotini rezultat koji e se iz toga roditi. Kao da je neko drugi o stvarnom e svijetu: Pjesnik je dirnut vidljivim svijetom; ta je ganutost sve to je natprirodno (...) Pjesnik treba da zna da stvarni svijet postoji, on treba i da priznaje taj stvarni svijet, zemaljski svijet, makar ne priznavao njegove okove... (Izvori, bit i kraj poezije). ovjek koji je bio istinski erudita, koji je znao za Hamsuna i Bodlera, penglera i Prusta, Helderlina i Dostojevskog, Remboa i Stendala, naravno da je znao i za djeviansku misao Petra Njegoa. Raznovrsnih interesovanja i zadivljujuih znanja, poznavalac razlitih religija i filozofija, Ujevi, recimo, zna i da: Pedeset
21

godina od postanka ve se bogumilstvo pojavljuje u Duklji (kasnija Crna Gora, Kotor, krajevi Hercegovine i Arbanake). (Komentari bogumilstvu). U Oporuci pjesnicima doziva Gusle suverene!..., a pjesmi Poglavlja mojega ivota ispisuje: ...modro me oko svijeta opinilo, i otkrio sam kao gusle More, to znai jecaj djeji, i ljubav za more, gore, zore. Nekad ga snae osjeaj autentinosti, a nekad je svjestan one malarmeovoske ideje o ispisivanju jedne te iste pjesme. Ja ne kradem no ja ivim / svih pjesnika stare sne. Eto smisla misije modernog pjesnitva. Eto bratstva pjesnitva svih doba. Vlatko Pavleti u tekstu Kaos na pragu idealnoga znalaki objanjava Tinovu knjievnu misiju: Doivljavajui sudbinu lia, to ga vir vije u tekim prilikama, u sredini, koja ne podnosi nikakvu praktiki beskorisnu opsesiju, pa bila ona i poetska, koja mrzi i osuuje sve, to ne razumije, sve to odudara od nje i njenih siromanih predoaba, daleko i od ueg intimnijeg drutva, koje nije nestalno i zlobno kao kavansko, prevrui iz dana u dan folijante patnje u knjizi ivota i hlepei to usrdnije za sadrajem stranica u knjigama ljepote i mudrosti, Ujevi je ustrajnou i intenzivnou samotnike uobrazilje gradio svijet od krvi i od simbola, od ivota i od literature, od sebe i opet, od sebe! Nije li i danas pozicija pjesnika manje vie identina ovoj? Nijesu li ovo obrisi pjesnikovog sutinskog trajanja na svijetu? Na kraju, ne govori li ovo o aktuelnosti, ne samo Tina Ujevia, nego i ovakvog pogleda na samu poeziju i njenu funkciju?
22

*** Dakle, ova knjiga pokazuje Tina ne samo kao vrhunskog pjesnika, ve i kao odlinog kritiara, polemiara, proznog pisca... S druge strane, naalost, neravnomjernog su kvaliteta i Tinovi tekstovi. (Neujdnaenog su kvaliteta i tekstovi njegovih tumaa.) I ovdje se reflektuje nedostatak zaokruene poetike: vlada jedinstveni pjesniki osjeaj, ni sa im uporediv. I pored toga to je poznavao, ili se mjestimino oslanjao, na poetike velikih pjesnika svoga i prethodnih vremena, nije se predao regulama bilo kog poetskog sistema. Njegovao je, nejednako uspjeno, potpunu slobodu iskaza. Pa Pjesnici su ljubavnici samo, rei e. Kao takav, bio je i ostao aktuelan. Recimo, mnoge misli iz zaboravljenog Nedjela maloljetnika iz 1930. mogu i danas sluiti kao unaprijed vieni pregledi dijela, ma koje, knjievne scene. I danas je stepen identifikacije s njegovim senzibilitetom i te kako mogu. On je zagonetni pjesnik osame, ije djelo nije ba pristupano, ali jeste popularno. Opet rijetkost. Njegova uzaludna misija je jasna: Jer meni treba mona rije, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt. Sa lakoom je Tin spajao lino i opte, oni su u istom ritmu. Njegova unutranja drama morala je biti opta. Svuda je kui, svuda tuinac! I pored te nekad nerealne pjesnike zanesenosti, prvenstveno tjeskobom i osjeajem samoe objanjava se njegov poetski put. I sam se, moglo bi se rei, uhvatio u zamku odreenih predstava o pjesniku. Ne udi, ako je u sredite skandala doao neko ko je bio sklon samoi!? No, jasno je da se Tinovo
23

djelo ne moe objasniti njegovim ivotom. Ipak, mnoge su ifre za odgonetanje poetskog kosmosa smjetene u njegovim uzaludnim lutanjima i beznadenim traganjima za sobom, za domom... Brojni simboli stanuju u Tinovoj poeziji. Stari je sanjar znao da e biti pjevaa dok ima svijeta; nikad nije odustao od eznua za idilama. Priroda, suncokreti, cvrci. Kod njega prevladava klasini i zamalo zaboravljeni osjeaj prema Lijepom. Zaviaj i Djetinjstvo moemo smatrati posebnim amblemima koji ga obiljeavaju. Vezanost za zaviaj ogleda se npr. u sljedeoj reenici ovjek je kao biljka, i otkine li ga od rodne grude, vene. I na samrti e izraziti elju da ode u Vrgorac. A u pjesmi Put u planini, posveenoj Zagori, Dinari majci odlazi u bezdane praznine i zakljuuje Bjeim u tebe, vraam se u maglu / u grob - u te. Krug se zatvara, lutalaki ciklus mora okonati u zaviaju. Kud god se ide, u zaviaj se mora stii. Bez obzira na sva odisejstva koja je odabrao ili na koja je bio primoran. ...u grob - u te. Iako nije esto obilazio mjesta djetinjstva, Tinova je poezija esto smjetena u sjeanjima, meu onim malenim mjestima u srcu. Bezdomni pjesnik roen je, opet paradoksalno, u kuli, ne Jejtsovoj, ali prepukloj od groma i starinskoj. I Pavleti smatra da je Ujevievo korijenje u djetinjstvu nesumnjivo predodredilo itav njegov budui emocionalno-misaoni rast. Sam e Tin: rano me obuzeo osjeaj samoe, patnje i saaljenja. Prisutan je neprestani sukob sa spoljanjim svijetom. Progovara beskunik: Nikad u domu, nikad s adresom, ni u svojoj kui (Selidbe). Beskunitvo je kod Tina egzistencijalni a ne socijalni motiv ispravno misli Pavleti. Nakon svega, svakako da je neuhvatljivo Tinovo pismo, ma koliko razliiti bili metodoloki prilazi njegovom djelu.
24

*** U razjanjavanje uticaja zaviaja i djetinjstva na Tinovu poeziju ukljuuje se i Vujadin Joki. Iskonska seljaka gorostasnost dalmatinskog kra, oinska strogost duha, koja se i te kako manifestovala i kod pjesnika, jer je i on sebe najstroije sudio, blagoa, ivost i preosjetljivost ostrvskog itelja i, na kraju, udaka nastranost u pojedinim radnjama. To su njegove nasljedne osobine, koje e ponijeti sa sobom iz zaviaja i nositi tokom itavog ivota pie Joki, govorei da se njegov poetski duh formirao u djetinjstvu. A Tin? On pie: Mi! Mi nismo imali djetinjstva Treba se vratiti u godine djetinjstva i vidjeti za ta su i vidjeti zato su nas one predisponirale. Joki je panju zapravo potroio na tumaenje fenomena genijalnosti. On tvrdi da je u Ujeviu iskonski usaena pjesma. Ipak, njegov pristup nije knjievno-teorijski, budui da se on bavio prevashodno Tinovom osobenom linou, socijalnim kontekstom, bio-psiholokim karakteristikama i sl. Ali svakako da je vrijedan potovanja Jokiev trud i posveenost Tinovom djelu. On je oito bio opsjednut njegovom literarnom figurom i njegova tumaenja su od velike koristi za istraivaki rad. U Genezi stvaralatva Tina Ujevia naglaava se vizuelni i melodini kontekst u imaginativnim predstavama velikog pjesnika. On zakljuuje da Tin nije samo pjesniki ivio u povijesti, nego i filozofski. Mnogovrsni su crnogorski pristupi velikom djelu Tina Ujevia. A ko su bili Tinovi crnogorski prijatelji? Kakve su bile njihove sudbine, zanimljivo je upoznati se s njima (pogledati: Biografije i Hronologiju odnosa). Kroz te teke i nevjerovatne ivotne staze naziru se koraci nepredvidljivog Tina.

25

*** Otklonimo onda sliku o Tinu kao samo o neurednom boemu, ridikulu, pozeru i pjesniku iz anegdota. Vieslojna je njegova linost, i ini se jo nedovoljno istraena. Poetika Tina Ujevia? Teko je razaznati ko je sve uticao na pjesnika. Obino se u prvom redu pominju Dante i Petrarka. Od ostalih pjesnika koji su, manje ili vie, uticali na Ujevievo pjesniko djelo, savremena kritika pominje vie imena od srednjevjekovnih trubadura do modernih romantiara, simbolista, ekspresionista, dadaista, unamunista, futurista, nadrealista, itd, kao to su Vijon, Maruli, Po, Hajne, Nerval, Bodler, Rembo, Malarme, Verlen, Nie, Rilke , Mato, Verharen, Apoliner, Vitman, Valeri i Breton. (D.Gajevi). Njegovo djelo jeste neuhvatljivo, u dobroj mjeri nezavisno od uticaja i lektire. Njegova pjesnika vjetina je gotovo autentina. Stanite njegove poezije jeste i mistika i hermetika, a on ostaje kult sam po sebi. Mediteranac, poliglot, mistik, eklektik... I prije svega moda lirik. I pjesnik jezika, njegovog otkria. Ne samo sebar i rab, ne discipulus, nego maestro. Pjesnik demona i ivotnosti, erosa i tanatosa, grijeha i dobra, ideala i skarednosti. Uen i samouk. Pjesnik bola i zadovoljstva. Bez zaviaja. Istonjake mudrosti i zapadnjakih habitusa. Boem koji dane provodi u biblioteci. Duhovnik koji stanuje meu profanima. Pjesnik vjeitog meu trivijalnostima. Pjesnik tlapnji i rtva stvarnosti. Pjesnik sna u surovom svakodnevlju. Pjesnik zanosa i rezignacije. Optimizma i oaja. Vjere i odustajanja. ulni pjesnik bez ulnog ostvarenja. Mistik bez iskustva. Pilac, a ne pijanac, Pjesnik, a ne onaj koji pie stihove. Ushien i razoaran. Onaj koji brine svjetski bol, a ne i patnju svojih najbliih. Romantik bez dana romantike. Knjigoljubac bez vlastite biblioteke. Smiren i uznemiren. Star na poetku, na kraju
26

mlad. Pjesnik enje bez enje. Svje i umoran. Altruista i egoista. Svaiji i niiji. obnoviti se ili umrijeti. Onaj koji mijenja dan za no, ivot za smrt. Onaj koji meditira i profanie se. Pjesnik bez kue sa rafiniranim osjeajem za sudbinu ovjeanstva. Idol koji je prezirao uzore. Ljubavnik bez ene. Pjesnik slave koju nikad nije osjetio. Kozer sa tremom. Ideolog bez ideologije. Pjesnik koji je vodio brigu o drugima, ne i o sebi. Nasljednik bez imanja. Ontolog bez kue. Na kraju, ipak, prorok sopstvene besmrtnosti. To je Tin. Veliki Tin! *** Ovu knjigu autor, izmeu ostalog, smatra i, kako bi Tin rekao, Ispitom savjesti crnogorske kulture. Crna Gora je, bar dijelom, sauestvovala u duhovnoj drami neponovljivog hrvatskog pjesnika. Na brojnim adresama njegovog drumovanja, Crna Gora je jedna od neprolaznih taaka. Kroz Tinovo drumovanje prola su mnoga njegova crnogorska sabraa, a kult njegove poezije jo stanuje meu crnogorskim posveenicima literature. Tragajui za pobratimstvom lica u svemiru Tin je susreo mnoge Crnogorce (A oko mene ljudi svi zemljaci). Nadam se da e ovaj pristup doprinijeti daljem istraivanju djela ovog velikana hrvatske knjievnosti. Svakako je za jednu kulturu kakva je crnogorska, ast prikazati odnose koje je jedan znaajan pjesnik junoslovenskog prostora gradio s njom. A Tin? On bi sa buntovna krsta vjerovatno uzviknuo Sve su ovo prazni jauci iz knjiga!

27

Tin Ujevi

AUTO NA KORZU
reprint

I Ko li e od nas rei kroz sirime talas ivota, buran, to himnodija? Ko li e od nas ene serafime da pjeva, i da ljubav psalmodija? Ko li e dahnut duu u sestine, dati sirventi krepost radija? Ko li e sliti u nove kvartine madrigal enje, plam Saadija? Gdje emo nai pjesnike zlatare, gdje emo nai raj (in folio)? Gdje emo nai u taj raj vratare, i suze to ih alem prolio? Ko li e dati peat ko florinu suhomu zlatu naih vizija? pruiti kupu naem jaem vinu prosutom nad vijek hipokrizija? Ko li e rei vjeti trud muziva i posveeni znak drvoreza? pokazat gdje se u brokate iva krik dua naih, jauk poreza? Ko li e od nas da s oltara skine bogate slike? i odgoneta oluk oive, tajnu traverzine, mrak nae gospe i marioneta? Ko li e ulep i hipokras liti u kovne lonce, remek pehare?
31

POLIHIMNIJA

Ko li e vijence nad na uzdah viti i, drijemne, lei nas u behare? Ko e da sloi u najljepe metre jasmin i enju rosnih sjenica? Ko li e unijet oluje i vjetre u red kancona, sklad reenica? Ko bi da dune muzikalni vihor u orgulje i pjanost mjeina? Ko li e vratit heroiki ihor mrtvomu cvijetu naih leina? Ko li e od nas rei zrik cikada i ishitriti cilik kovine? izvikat duu ljubavnoga jada svih patnja to su jo Polovine? Ko li e slavit velike agape, i, ako ikad, srene epinicije? Ko e ovjenat eire i kape ruom i snom u vedre auspicije? Ko e da pjeva bure i samune, jazove svijeta kud sam ronio, vatru i agor nae mlade bune i tvoju arku duu, polifonijo! Ko li e rei rondelskim baletom sazvjea zvuka, mjesec i vragolije, obesmrtiti zlom i sainetom lijepe balkone, dah magnolije? Ko e da slavi vrsti otpor kua i izrezano drvo sedija?
32

a, usred uma, igru drva, prua i teku amu svetenih acedija? Ko e da kae let s aerodroma povrh tornjeva ludih zvonjava, i borbu ljudi protiv munje groma, i znoj nas usred plijesni ponjava? Ko e da kae nad sramotom hidre duboku nau svu potresenost? Ko e da pjeva tromosti Klepsidre i nau ljubav, gr, zanesenost? Ko li e rei polomljene lance, ko li e nai duu Stvorenu? Ko li e vesti tance i romance to tresu bie u svom korijenu? Ko li e rei breme nae kripte i muenitvo kinih itija? i okruniti sindir i Egipte vijencima slave, rugom litija? Ko e da kae, rasut kao au nad stoljeima, strah Milenija i nau elju, uvijek mlau, slau pod strelicama cijenih Ksenija? Jo jednom da nam Ljubav aleluja rije o cvasti duha i o cvatu tijela; jo jednom da se uzdah zaleluja rairenim krilom dobrog Arijela.

33

II Brak zaljubljenika treba predstaviti brakom dviju komplementarnih boja. Pokuao sam da sa crvenim i zelenim izrazim strahovitu strast ljudi. V.v.G. Pod zlatnim kljuem u skupom okviru srce sam dao na dar Amoru; sa filigranom na kienom kviru, krvavom suzom na mom tamoru. Na bastionu vjeni dad romori, i voda tee u vjean tin-tin. Kladivac srca na etnju me goni, ja item sebe, zabludjeli sin. Hoe li doi Agnes sa sokolom da joj na arca pruim plavi laj? Presit satena sa visinom holom kroz pla sirote ja veliam raj. Hoe li doi za sreu ulara kroz varku oka, bljesak alegorija da, kao Hristos nad kasom ulara, pronese bodru trubu borija? Hoe li proi po pustoj komarci, zelena i crvena, Ti, kabanice, prije nego prah mi u kamenoj arci zgasne za sunce i zar danice?

III Trak sunca na mistinom rozasu! Moje edne usne evo ulep piju. Bleje jaganjci! A goveda pasu; u daljini oi Egbatane zriju: vratit e se moda nae teke rijei jeka, vradbinama, iz nekih dolina. Urvina e spasti to nam grudi gnjei, uti emo opet cilik violina. Zaleene negdje slovke u uzduhu opet e da svrate u nae samoe; ali one ene u sveanom ruhu, vie nee doi. Ili moda hoe? Pjesma se nastavlja i svrava s odama u ast Dionizija i Marsije. ovjek da bude Bog! Himne Erosu i Ramin pjesmotvor, gizda sa krajnjeg Istoka, i mnoge druge lijepe, udnovate pjesme i arije osvijetljene bengalskim vatrama, zagluene nastrojenim doboanjima, gimnastikom arenih pelivana, plesom dervia oko ognja, nalijevo fenjerskim oijukanjem automobila, dok drugi strunjaci gutaju vatru i zabadaju maeve u bijele neuzbudljive grudi. Teki sukobi sa tri Sile bivaju, purpurni se eteri razlivaju nad grudi to dobro sakrivaju pokolje to se zbivaju, poare to umivaju...

34

35

Ja sluam, sam bez jedinstva u gru polimetrija, Grku sa tri jedinstva, Kinu sa sedam simetrija.

IV Djevojko iz moga kvarta koju sam gledao kako stopama koute tijesnom pobonom ulicom hrli, meni je naraslo srce, jer sam se smatrao Mako, tebi je bolest dala Osmijeh, ve neumrli. Da te vajarstvo spasi, il strofa, Ines de Luna, o za ta skladna ramena, o za te obraze roza! Kad budem motrio Goje, na aru ponovnih buna, srvat e i pjesmu moju, i tebe, Tuberkuloza. Odista, takav sam nonik to tragiku svijeta pije, Ali za kupom ja preesto gledah i bez dvije suze gdje se u ponor mnogi meteor rui i vije; tako u aliti moda dvije nae pokojne Muze. Nee sa raspetih platna Naa Tuga da bljesne, stare su slike itanke, s malo jeze i groze; bolest je beskrajno lijepa; daljine koje Vas tijesne lome mi srce, od gvoa, prstima vjeite Proze.

UZVIENJE

36

I Ne gledati vie u zjenice dana, ne kazati lica tuge u mjeseini! Izvan vlana groba, od sto ljutih rana, ne izaoh vie, ili mi se ini. Neoprano lice, kosa raskutrana, dugi zvjerski nokti, hrip to grudi kini nee rei duu plaa razderana koliko sam mrtav u pljesnoj dubini. Pomiluj me, podragaj me, dobra Smrti! Svi mi ljudi svijeta uinie krivo, a ja pak na kugli to se skladno vrti prostio sam svima (ljubim ja sve ivo) te se samo pitam, da li ne sagrijeih kad se na vid cvijea nevino nasmijeih.

II Blagoslov moga bola, evo, tu je. Konano suza jest uzveliana. Vjetrovi hladni kroz kapute uje, od teke studi prelama se grana. Pozivam mnoga lica izbrisana i mnoge ene njene ko slavuje. ulna ljepota duhom obasjana izliva na grud mirisave struje. Slava vam budi, krte keri Eve, za svu tegobu i jad pustolovni moja zahvalnost slae hvalospjeve. Al nema vijenca za nju, slinu dovni, to pronije mrakom tanan profil kovni i uzvinu se uvis krilom eve.

38

39

III Nisam li krivac smrti svetih lica, da li ne bijah surov protiv njenih? Sjeam se naih mladih muenica srdaca toplih, ali grudi snjenih. Umrijee due lednom smrti ptica kroz golih drva tugu, neizbjenih. emer vremena i kletva posmica oganj srdaca, sreu nedosenih. Ljubavi kojim nema uskrsnua. Planue ploti u Krijes Idealu, a sada dre kao emer prua sve to u vrelu bia klie hvalu, sve to vapije probuenja vrua, to sni bolesnik, smanjen, u kloralu.

IV Znate li, znate, kad se udo desi? Iz vilina carstva neke zore sie ona, kojoj nema ravne na nebesi, te je iz daleka moje oko vie, te je iz blizine moje oko vie. ........................ Bijela ruka hljebac otkupljenja mijesi, a na cvjetnu usnu kao leptir prie osmijeh to sve kaza o njenoj karesi. Trebala je sii tako prije groba da je smotre edne oi, da je vide, i da padne mrnja, i da svisne zloba, a usta nju taje; a lica se stide to je doekasmo jo u pozno doba, kada crnom zemljom boji Sin ne ide.

40

41

V Pristupa, evo, slazi Uzvienje! Ropske e ruke biti razrijeene, i past e s oka sudbonosne mrene, a zapjevat e drvee i stijenje. Kada nam salo pjano Uznesenje, omami usta arom bijele pjene. Moda e slovka idealne ene da makne dveri u Bogojavljenje. Tako je prosnih Marka amotinjom gdje s konja kune crnu kob (zloinku); smilja, jezdei hridi i gloginjom, da nekom ri skine svetu krinku, da hulju ljudski lupim demeskinjom, ili da ljubi lijepu Morozinku.

ROBOVANJE

42

Spono vasione! Vjenosti sindira! Uzaludne enje vezem u spirale. Dokle dad rominja, ja iz sobe male sluam kako na ulici vjetar svira. Proao sam svijetom. Sad sam opet tu. S vlastitih suza vatam u zlom hljebu. I sjeam se da sam na dalekom nebu gledo kako, redom, jasne zvijezde mru. No sad olujina to me nije takla sipa teka zrna, lije ko iz kabla, moi i zeleni zapraena stabla, zvoni ritmom bune na odjeku stakla.

Ne mogu da slomim taj eljezni krug. No do jue, oho, nisam imo brae. Ponizna i smjerna svaka patnja znat e, sad me svaki putnik motri kao drug. Spokojan sam danas. Ja sam jue psovo. Sada hou, svjestan o tekome lancu, da izbjegnem smrti u hajdukom klancu i da s duom sanja ivim svoje Novo. Ljubav biva tiha. Strast se doima. A kad idem putem, ja bih rado znao da li na susretu, dobar ili zao, plam poznanstva gori u snim oima.

44

45

Lovorovo lie ene iz Trecenta nude ulnom rukom; kliu: svijetli mau! Druge bengalije moga transparenta licemjernom suzom uzaludno plau. Sve bi mirisale taj aromski korijen, ili da me grle na preranom lijesu; zato li sam tako sudbonosno stvoren da potresi srca tue ivce tresu? Duvaju kroza me sile nepoznate kao vjetar noi koji gasi svijeu.

PROTIV MILOSTI VIJEKA

47

Ja sam crnom rijei uasnuo sate i kazao pravdu vodi i drveu. Na dalekoj zvijezdi ude moje sri. A sve oi to me proniu iz bliza znadu da e vlastit poar da me spri, da u planut kao baklja ovog niza. Ne alimo ove snage to se troi. Vitez duha prima maem ene udar; a za uzvienje gordijom raskoi u dubinu slazi kao crni rudar.

NOSTALGIJA SVJETLOSTI

48

Danas sam zgnjeen veliinom neba. Bojim se: plavi val e da ponese slabou moju u vis to me vreba. Da l sunce ee ili zima trese, osjeam mrano ilovau uda, i uvijek slabe kosti pune truda. A oko mene ljudi svi zemljaci, tjelesa ena jo od stare gline, likovi stvari, kocke, kugle, valjci, a sve su oi pune guste tmine. Ta patnju svoju, svu, na mesu golu, to uzaludno ite melem vrela, dugujem rani, uvrijeenu spolu, to vele: Srcu ranjenom od strijela. Kinji me briga: kakva li e ruka, kakva li e ruka da me spase od mojih crnih beznadenih muka? Ta zar i ljubav nije (ljubav, zna se) za krotku djecu izmiljena gatka? S suza pijem u plamenoj ai, um dere tkivo to ga mata satka, a kada desna za zvijezdu se mai znam da e sunca kojim ne znam ime prije da me zgrabe u svoje visine no to u ikad spustit u nizine ivota Sunc to im na znam ime.
50

SUZA VIRTUOZA

I Pjesnik sjenke plae za zelenom granom to joj cvijee pokri praina sa prahom; svi se snovi bude eznutljivim dahom, a sve enje, dockan, arkim olibanom. Uzdiem za svojim maminim alezanom to me istavljae ljudskom guvom plahom, dokle uzaludno klicah smrtnim dahom za ve izgubljenom vilom Orijanom. ... Sve su ovo prazni jauci iz knjiga! Da imadem barem sviralu pod dudom, pa da sve teina zakanjelih briga vrcne u eznuu, u poletu ludom gore povrh stidnih nametnikih iga i da stignem u vis, u slobodu, u dom!

II esto u bati pijah okom vasku nad kojom prte bijeli vodoskoci. Ja prema Bogu (vrela su svjedoci) licem u lice, s lica skidoh masku. Osudih, odbih svaku tuu pasku. Neu da volim to ve znahu oci. A ne plae me konopci i koci, dok javljam zoru svijeta, drugu Pasku. U mojem srcu sviraju viole pobjedonosne poare slobode; a elo blae mirisne fiole, ko zelen lista ili amor vode; na junom valu s gusarske iole usrkah krepke ozone i jode.

52

53

III uste li kako melodika jata kriknu u suton kao bone lire! Da l Vam se vinu u bagrene spire oaj sa loga od skupa brokata? Znate li emer starinskih palata to moda kriju dui eliksire? labue pjesme u zadnje zefire s crvenom piknjom povrh bijela vrata? Sniste li zvuke svetog olifanta i ljubljaste li samet i hermine? Da l Vam se usni udesna infanta njena i blaga ispod hermeline? Da l na Vas spusti strasna Violanta iz gorda oka prosjev kornaline?

IV Moja se enja penje serpentinom u plave vise tajna i sibila. No odstojanje zanosa i sila gasi mi suze darovanim krinom. Ka cvilim s morem ili s klavecinom. Osjeam kucaj pobratimskih bila. Nada mnom su se tekim skladom slila: i no sa svjetlom i dan svojom tminom. Gutam nepente, vatam, sam, nelumbe, i snatrim esto daleke Kambode. Altare vijeka ja strovalih tumbe i obrazinu strgnuh s lica hode, pa ipak, dolje, uz starinske tumbe cjelivah dvorce i mletake lode.

54

55

V I tako bijahu u plavome laju ovjek s dva maa i sa dva idola; no dugo vrijeme spah u dnevnom gaju, krvavi junak pored brida gola. Ranjenu pjesmu sutonskoga sjaja povjerih moru muzikalna bola; i talas vidje da, im ubih zmaja, ja volim nebo i spas alkohola. O eno, s tijelom udnim kao samet, ako sam ikad bio menestrelom, sjeti se da sam rtvovao pamet. I da sam samcit u svom letu smjelom, u tvojoj robi, bez stra seneala, crnu dostojnost gledo katedrala.

VI Svirah na harfi, roti i vijeli u tvoju slavu. Sve zelene jaspe pred tvoje noge neka ruka saspe, a tad nek planu bijeli Tintangeli. Mene, zaeta u zlu, razveseli! Slomljeno srce htjelo bi da zaspe, i cijelo bie da se u prah raspe, da ga ne bude tvoji Gabrijeli. to punom kupom med i vino pie, znadu da lasta pram zlat ti donese nad moju knjigu i da ne snim vie, hisopska duo svete Ijoese! No podno tvoje misaone nie ja patim ljubav iskapljene smjese.

56

57

VII Nema imena za vinju ljepotu, tvoja ramena rese sve dragulje. Postidjela ti zvuna rije slavuje, a krotkost oka Boga i Dobrotu. Tvoj pogled kazni, i prata, sramotu. Svi vjetri nada zlatnom kosom uje; a vjena milja djevojatva struje u tom osmjeku i njenom potu. Kad tvoje tijelo iza tankih tkiva ritmiki die, ja u snenoj umi sjeam se daha probuenih iva. Jecaju vode. Slaze veleumi: alejom naih dua senzitiva koraa, sestro, u boanskoj glumi.

VISOKI JABLANI

58

Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi; od gromora njina glasa uma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se ire i bune, i prodiru uvis, u etire. Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji, bijedi, suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere to ivi u smaku i vrelo svjetlosti to tinja u mraku i sunce u oblaku... Oni imaju polet orlova, sranih zranih ptica, oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica, uzduni piloti, nebeski piloti, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, roena u plau, sazrela u muku. Njina muka desna neprestano zida dvore ovjeanstva. Dom Prometeida! I gdje tinja savjest, kao iskra sveta oko njih se kupi orijaka eta za slobodu prava.

Ali u samoi njihova je glava ispravna i ista povrh mrane rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje, kao vrak divnih, zelenih jablana, reui do munje vedri obzor dana. Tako, uistinu do njih vode puti, gdje se pojas rijeke u dolini sluti, gdje se sitno cvijee plavi, ruji, uti; nagnuti u ponor nebeskoga svoda dok crvena jesen drumovima hoda. Mi stupamo bijelim dolom u tiini, oni, sami, gordi, dru u visini, mue ednu zjenu ili revnu opnu; to ne mogu, to ne mogu da nas u vis popnu. Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde!

60

61

Patnje moga mozga jo od malih nogu, rezanoga makazama! Glava je otpala od tijela, ja ekam smrt na pruzi. Izvjesno dolje pjevaju majevi i gora mirie, dok Ti, Nemogua, Nepostojea, TLAPNJO, vjeita obmano svih vremena, od Kartage do Zipanga nada mnom (geografski protegnutim leom) prua milostive balzamske ruke, kao Majin Veo, besmrtna Duo Sanjarija Stoljea, Salambo, Amaterasu. Vie je vozova prostrujalo kroz moj mozak prepun zemljotresa sa zahuktalim lokomotivama. Miriu zelene ume rubom ljubiastih brda, no ja eznem samo tvoje mitske prste od vate ili magle, Roso, Mistika Ruo, i kolut dima aromske cigarete, pramen vrlo blag. Odjee nordijskih lira, osvajaju me tropska mora puna zvijezda, a zdrave blistave ptice. Duboko, duboko, duboko, eznem strepiti u ljepoti i umrijeti u eminu, pred vee, dok su ipci jarki kao rujne strasti na ivici bogatih bata.

DESETGODINJICA VLANOG HUMKA

63

Nee li se roditi mermer na dogledu voda i lovorovi pruiti glaene listove? Nee li proroci viknuti rije ljubavi u jeke dugih dubodolina punih glasova prirode? Nee li ritmovi sklada provrcati u zatravljene panorame svjeih obronaka? Zdravstvuj, velika obmano prirode, na dohvatu masline i smokve, lai bogova bez ivota! Nad glavom klonulom nauznak vrte se kotai vasiona i pijani lazuri. Meni ne lii drutvo lijepih djevojaka, ali Ti, Frio ili Afrodito, Vjeita Sanjarijo, razgali se kao nimfa samoe sa riznicama Mira kroz ruke orhideja to draganjem lijee spojene bolesti duha i tijela. Tvoje u ruke urezati u hrastu prije nego krenem putovati za Teherane i za Ispahane. Ti ima blagoslov prstenja i obajanje dragulja sa svetim talismanima. Ti si ona koje nema, a ja sam onaj koji nije ovdje: ja sam uzduni zmaj na vjetru i pod kiom, jeza utih odsustava.

Pomiluj, Majko, tvoga grenog sina, jer je veliki luak! Podragaj, Majko, vragoljasto dijete, jer je eljno lijeka i oprotenja vradbinama mirisnoga Srca. Pocjeluj! Dodirni! Oprosti! Ja sam ve desetljee mrtav, ali trebam jednu mirisnu vlagu da mi pokvasi oi, kao majina suza puna udesne moi Svetog Istoka. Ja sam ve desetljee mrtav, i otada ivim u grobu sa smislom, i s bolom, i s duom, u grobu moje vatre.

64

65

U nonim tramvajima, kroz rane metropolitene, sa uljnim cipelama, no srcem ispod plavih bluza, odlaze utljive sjene na posle ostavljene, s usnom od rakije vlanom, i tihom slutnjom suza, Nadesno i nalijevo, kamo potreba ite, sa djetetom i enom kroz pospana predgraa, i tek su u hrpi stigli na tamno rvalite, eno se iza stakla blijeda krvavo sunce raa. Svi oni obaraju bore ela poniena, svi nude djelu ruke hrapave, uprljane. Oko njih bruji orkestar kolesa i sirena, u njima apuu rijei buntovne, tmaste i sane. Oni sluaju arko pjevanje pei, i kaie remena, i previranje kotla. Oni gledaju: gle, duvar biva tei i vei, a jeza robovska pada s plafona do tla. Oni drijemaju uz dernjavu hiljada grla rada; onda se bude: na ini eljeznica hukti, otkucaj ekia kree u njima ritam jada, dok tuga polja i tvornica u dnevnoj strasti bukti. Ova je srca tesalo hiljadu kladivaca, ove je mozgove pretrglo hiljadu rasprskanja! Crveno eljezo, zapaljen ugalj na ela odsjev baca, petrolej i benzin na pranom potiljku sanja. Rastu u prostor vrcane pilane i talione! Zvonca i maljevi i pipci bude tonove mnogobrojne u mnogozvuje zapaljene i zahuktale vasione nad tjemena frenezije i nad ije ve znojne.
67

IN SPUTANIH RUKU

Bruje u ire protege uurbanosti snaga. Struje od crne zemlje, streme do lampiona Sunca sa ognjem, sa meljanjem crnoga zemljina blaga; sve piti, sve krijeti, sve vriti, sve klie i bunca. Blaena Himno napora ljudi, da nisi toliko skupa, bila bi najljepa pjesma i muzika vascijelog svijeta! Visoko povrh dimnjaka, daleko od parnih rupa, puca um rabotanja poput prebogata zvukovna cvijeta! Grme i gromore potmule oblasti suterena u ustro razgorenje i ak u raspraskanje. Iz toliko vrenja, plamena, gasova, vonjeva i pjena, sukljaju oblaci dima i rijeke magle! U SANJE. U ovom glasu zavija, kao da orguljaju grobovi i jei neto sumorno, strahovito i muklo. U ovom glasu kao da preklinju robovi: O rasti, Srce Svijeta, crveno, samo da ne bi puklo! U labirintu panike du acetilena neto svirepo monotno, s provalom Nadahnua, pretae se u gvoe; paralelno, desnica zaposlena, mozak brojeve misli, a srce kovanja vrua. I tako, po oprotaju od vreve radione, na brodovima tekim od veernjega hlada, sputenih ela, kao na povratku iz kaznione, klipu hrpe u bijedu skrovita velegrada: a da im tamo barem, pored zdjele supe, daruje domaa svjetla jo probuena Vesta! I da se kune nade za prisne sinije skupe za ljubav i snagu trudnoga Hefesta!
68

IZ GOSPOE TLAPNJE

I Nee li sii iz okvira slika ko vjerenica Duha sa oltara da bi u hodu enje umjetnika ietala se arolija stara? Nee li isti mramor kovna lika i alabastar plea da doara u oajanje bespomona krika barokan pristup utivih gospara? Moje su elje gospe starog sloga u neoskvrnjenim bijelim haljinama sa utom tkanja i dugakim repom. Dostojni oblik zorno slavi boga, dokle bi jasno to je stavom Dama i umiranje u ponosu slijepom.

II Ako si dala rukoveti cvijea da bude ivot umjetniko djelo, moj te se sok eznua, Divna, sjea kao dlan ruke ispruen pred vrelo! Iz tebe crpim. Dvorove umijea blagosiljem ti vrenjem, srce vrelo. Ko kadionik pred redove svijea nudim pred noge udivljenje zrelo. U polonezi, valsu, menuetu izuen korak, kad na sagu enje stupa u nove svetkovine oka, ne opovrgnu, meto suncokretu, ti obesmrti djevianske glenje u taktu pored mlaza vodoskoka.

70

71

III Zar nisi tanka uvezana sveska u zlatan povez i finoga lista? Ko zelen trak to rodi grana reska, o uzaludni idealu kista, o vjealico sanih arabeska? Na svjeoj koi ruica je ista to se u njenim odrazima bljeska, pod rairenim zjenicama blista. O da bi cvala u besmrtnoj odi, zaboravljena u mirnim dvorovima, gdje glas od srebra u samoi zvoni, fatamorganska vizijo na vodi pod empresima i u borovima gdje al na plavom rubu, tih, romoni.

IV Okrunjena drai i milostima, ko da u pari ruica se zae, i dahom stvara milja to se rae, stupa nad himbom, gnjevom i nad zlostima. Ti iri jeze leda trudnim kostima ako na harfu slutnjom prsta tae. I ja ih gasim pored oknja klekovae, skitnica pjesnik, zadnji meu zadnjim gostima. Izmeu nas i svijeta rupa nepremostiva. Za dobre volje to jo neoprostiva ima, kad je java oprostiva? Ti si u vijencu snova sva dobrostiva, budi da ini ruku iri, o Radostiva, budi da tajnu suzu brie, o alostiva.

72

73

Isprazne svemirske trcaljke isputaju u prostor plahovite oblake s odreenom poetnom brzinom; oblaci su mjehuri od sapunice u bojama i nose mirise iz strasnoga srca utih zvijezda. Plove oblaci u prostore s bojama i mirisima. ire ufanje da im se napie strofa i udnu jezu nevidljivih katastrofa. Svod iskree na nas ventilatore i projektile; uda su zviznuta s katapulta gore. Nebesa mi govore da bih otpisao to utim nebu. Iz nizine na visine odgovaram im bez govorenja. Oblaci putuju u praznine, bare e progutati oblake, pojest e ih abe u mlakama za jedno vokalno nadahnue. Strovalit e se tanki pramovi u jaruge, a mirisi i boje bit e malarini zvuci u vlazi sjetnih veeri za sijerkom. Nemam u sebi priuva za nova razoaranja. Nee u me lahor iz granja da darne u sijelo duva. Nee da se pjesma rodi. Oblaci ire groznice. Ja imam u sebi munja.

TRAENJA NA MILJOKAZU

75

Boravi sreom cigana na drumovima. Utapski mjesec, veliki balon, slikani lampion, a u irini neba rasprostranjen halo rijetko vidljiv samo za prostrane pute. Navalit e u grad skitnice da motre s plonika to biljee kruna gibanja svjetala bljesak kroz znojna stakla srenih kafana; onda e rubom parka spavati na klupi koju obuzima inje. Vrtlog modrih plonika zalaten odbljeskom ulica, put iz groba u ludnice svijeta, vjetrenaste rue vjedogonja kruno nad asfaltom. Privui e ekstaza stanare periferija i poljske spavae iz tiine ferija ravno u hipnozu neba: o cigani, oni govore nebu i nebo izravno njima. Cigani, brao, molite za me; u dnu zemlje, dijelim tamni ivot ruda; ventilator anagramske misli. Sipam ekolalije, kakofonije, onomatopeje u no obeanja; halo, jedan taksi, promaih intervju s nomadskim bogom. Gradovi budui golemih predgraa sazdani itavi po jednome planu kada e vas biti? da li e vas biti? Neu kriti. Osjeam vau manu, znam da se danas veliki kuhar raa, to se svima zbrinu za stan i za hranu!

O! Oblaci su djeji, papirni zmajevi, o! oblaci su opijumski rajevi: na miljokazu, ve u branu puta, jutros neu biti gdje veeras sjedim, ni istih oblaka, ni istih oblika.

76

77

Iz dna ovih udnih, pijanih veeri kroz nikotin i kroz ivac kofeina, svjedok i posmatra raskalanih bina, misao o smrti iz kuta se ceri. Gong i bendo: zar moram umrijeti? o dancingu svijeta; htjedoh se oprijeti. Kada sklopim vjee, znaajno i teko, magla smrti bit e brdo ve viteko. Past e krv u pljusku dada crvenoga, smeurane lepirice vit e. Stropotanje meteora sti e usred lijesa poar lea moga. U provali gnjeva trest e zemljotresi, preplavit e mora plonik velegrada. Kamenje e pui, te e da se desi: gutat e vulkani arhipelag pada. Ko e rei: Nisi morao umrijeti? Ali nisam, asno, u ime kometa! Tek me primorae drugi ljudi svijeta da bih bio slian, pri istoj pameti. Na dan kada zaem, preminut e svijet, popadat e cijelo nebo zvijezda, ubit e se ulne pjesme gnijezda, na vjetru e muen izdisati cvijet. S mojim zadnjim dahom odletjet e bog. Otii e sa mnom od alosti za mnom;
79

ITULJA BUDUEGA

priroda e popustiti od svog. Torpeda, elise rei e mi hvala. Nage rijei bit e ve osloboene. Nosioci vijenca na grob ideala znat u da su slutnje tano oboene. Svijetlo lice Dobra javit e se danu; a da ga je bilo, ostao bih ivi. Za smrt, nepravilno, mnogi e da krivi u banenju noi mladost proerdanu. Odahnut e polje, javit e se bolje; a misao da sam morao umrijeti s onu stranu groba mir e da remeti ko upitnik jedne osmrtnice volje.

BEZNADNI POVRATAK

80

Ja nisam boji oblik; bog je dio mene, a drugi dio sve ono ostalo to se razvija ak iza koprene i gdje je staklo i najbolje stalo i samog neba oi zamagljene. U meni vode ume, oblaci putuju, od udnog smijeha pucaju ludaci, za maglama se propinju udaci, na mramor vodoskoci tuguju. U meni kljua izvora, plamsa zvijezda, i tunih uma die, cvjetnih livada. O, u meni je naslada od jada, u meni groa; oh! u meni mijeha s kliktanjem veim od cvrkuta gnijezda. U meni nema jednog: nema grijeha! I ja sam star za eone stvorenja, za neizmjernost vorasta korijenja. Ne, kada zvijezde panu, svemir pukne, i u prsnuu i eter izgori, i kada dah svijeta posljednji umukne, si u iz smrti u toj prvoj Zori; u Zori to je sakrita u lijesu danom od sila to ni ive nijesu; jer moj je ivot tek u pravoj crti ivot u danu poslije svake smrti. Ako se niko sa mnom ne probudi u raskuenom grobu vaseljena, o blago nikom! nee da ga udi nevinost bia na kraju vremena...
82

RAZAPETA AFRODITA

Ovo tijelo svjetlosti koje ljudi mrze razapeli su, jedino pravo, na krstu. U bezbroju bia, do kraja vijeka, uzalud, uzalud vjeruj u vrstu. Ti, glase etera povrh morske pjene. Ti, kolo apsara u hramu i u snenoj magli, neuvenoj pjesmi nauili ste mene, danas se tek razglasila. Ja znadem, ljubavi, da nije tvoje krivice i krv je u tvom logu potpuno lilijalna, a duh je u tvom bogu majinstvo ensko samo, ti si nevina rosa. Sa srcem kupanim u medu stvorenja, da bi tajinstven bio ivot na putu beskonanih meta ja podlaki ljubim i grlim sam sebe, skota, i dvaput darivam tebi blago cijeloga svijeta. Iz mojih krajina suvine boje cure, ko mlijeko i tamjan, i ja u zarobiti zvijezdu. Nemogue ispovijesti ve sapinjem, i strepim da nije otac Luonoa s poslom ve na redu.

AUTOM KROZ KORZO

84

U otmjenom krugu snobova etaa i mnogih ljepota nadraajnih ari javlja se sirena: ja pjesniki gonim etiri kotaa vulkanizovana. Malo kauuka i eljezni pancir, ogradivi srce od umrlog mesa ja odbijam polet ivotnih tjelesa; najzad postah svoj vlastiti bankir i muvam po asfaltu srca elektromagnetizovana. Asfalte! asfalte! glavna sirovino moga rodnog sela, gusto se rastapa ispod hoda vrela, ti si samo nova pjesma gradu. Ja se danas gordim, vlasnik rudokopa, milionerski kupac bioskopa, po matinskom ininirskom radu, za najveu moguu nasladu: sazdao sam vie nego proste kue, ja paklinom saih zglobove ulica. Nisam stvoren ni roen od zemlje i osjeam kako za mnom pilji maturantica s okom elektrine kruke hipnotizovana. Bogovski znamo: malo srdaca kuca u originalu prave ljubavi, po propisanom tempu; ali tiina tali salo u vruinu. Vatrogae duha! pazi da vatra bude lokalizovana.

Slobodan VUJAI: TIN UJEVI U CRNOJ GORI U trajnim stvaralakim tokovima i procesima crnogorskog naroda i njegove drave, kroz cijelo prolo i u prvim dvijema decenijama ovoga stoljea, prisutne su i brojne linosti iz drugih zemalja i naroda, koje su doprinosile prosperitetu kulture i prosvjete, posebno na afirmativnim relacijama knjievnosti i jezika, urnalistike i raznih vidova periodike, pravne, istorijske i vojne nauke, te na unapreivanju likovne i scenske umjetnosti. Iz zemlje Hrvatske, od primorskih krajeva pa preko Slavonije ka Zagorju i Zagrebu, na Cetinju i u Crnoj Gori bili su, da ih sve ne kazujemo, Ljudevit Gaj i Anton Maurani, a posredno prisustvo Ivana Maurania, veoma inspirisanog Crnom Gorom i njezinom nacionalnooslobodilakom misijom, ima izuzetan znaaj. A u okvirima pravne misli i nauke, to je, onda, podrazumijevalo bitne komponente naina ivota, miljenja i ponaanja crnogorskog nacionalnog bia, blistavo mjesto u evropskim i svjetskim razmjerama zauzima Imovinski zakonik za Knjaevinu Crnu Goru, iji je kreator Valtazar Bogii. Tako su se, u jednom dugu intervalu, tkale mnoge i vrste spone, koje je, na svoj nain, nastavio i ojaao veliki pjesnik Augustin Tin Ujevi. Tina srijeemo u Crnoj Gori, na Cetinju, ve 1914. godine, u ulozi urnalista. U cetinjskoj dnevnoj tampi prezentuje ciklus aktuelnih priloga. Ti prilozi, nastali u vrijeme teka i neizvjesna rata, bliski su karakteru veine sadraja u toj tampi, upravo su zasnovani u sklopu najvanijih pitanja ondanjeg politiko-nacionalnog i vojnog stanja na Balkanu. Na primjer, u prilozima iji je Trst, Slavenska Austrija, Italija i Dalmacija, Ujevi je na
87

86

jasnim antiaustrijskim pozicijama i protivu neosnovanih koncepcija i akcija njemakog imperijalizma i talijanske iredente. Na Cetinju se, kako znamo, Ujevi iskljuivo oglasio novinarsko-politiki, ali je, jo vie, zaao i u kulturne i knjievne realitete Cetinja i Crne Gore. U cetinjskoj odnosno crnogorskoj knjievnoj i drugoj periodici toga vremena, neposredno pred balkanske i prvi svjetski rat, i tokom njih, nalazimo imena Gorkoga, Jana Nerude, Turgenjeva, Ljermontova, Tolstoja, Vazova, Ripena, Hamsuna, Uspenskog, Mopasana, Jokaja, Bajrona, Oskara Vajlda, Bodlera, L. Andrejeva, pored Njegoa, Veljka Petrovia, I. Vojnovia, M. Bojia, M. Rakia. asopis Dan, koji je izlazio neposredno prije Ujevieva dolaska na Cetinje, posjeduje dragocjene priloge iz oblasti literature, filozofije i politike ekonomije, istorije i prirodnih nauka. Razumije se da je mladi Ujevi, koji je tada pomno slijedio i znanju i obrazovanju, kao i uvijek uostalom, uao u ove tokove, jer su mu bili bliski svojom sadrajnou i otvorenosti prema modernim premisama i imperativima stvaralatva, a istovremeno ovo je bio i nastavak na zaetna interesovanja za Crnu Goru, tokom njegovog prvog boravka u Beogradu, 1912, gdje se druio i radio sa mladim crnogorskim intelektualcima. U Parizu Ujevi nastavlja slubene akcije i u estoj vezi je sa Crnogorskom vladom, koja je tada boravila u Neji, kod Pariza. Iz najnovijih dokumenata saznajemo kako je traio crnogorsko podanstvo odnosno kako je dobio crnogorsku stipendiju. Crnogorske vlasti, u tadanjoj izuzetno tekoj situaciji za Crnu Goru, nijesu mogle potpunije i paljivije da se pozabave pitanjima pjesnika i studenta Ujevia ali mu je ipak odobrena stipendija. Crnogorskoj vladi bilo je poznato Ujevievo angaovanje na Cetinju, to bi bio samo jedan od razloga da mu se pomogne; onaj, glavni, sadran je u duhu ve poznate
88

prakse da se sposobnim i smjelim stvaraocima, bez obzira odakle su, pomogne kao i samim Crnogorcima. *** Tin je, boravei u Beogradu, 1920-1925. i 1926., dolazio u dodir kao i ranije, sa crnogorskim intelektualcima. Godine 1926. portretisao ga je slikar iz Nikia, Mirko Kujai, koji je kasnije, na likovnim relacijama, veoma prisutan u pokretu socijalne literature i u Crnoj Gori i ire. Taj portret bie reprodukovan u Tinovoj treoj knjizi poezije, AUTO NA KORZU, koja se pojavila 1932. godine, u Nikiu. Od 1930. do 1937. Tin je u Sarajevu. U tom periodu, pogotovu do 1936. uslijedie njegova bogata i stalna saradnja sa crnogorskim listovima i asopisima, a iskljuivo onima koji su predstavljali crnogorsku socijalnu literaturu ili bili opozicionog, nezavisnog i vanpartijskog profila. Knjiga Tinovih stihova, AUTO NA KORZU, nije se sluajno pojavila u Nikiu i Crnoj Gori, zahvaljujui sluajnim susretima ili pak zbog Tinovih finansijskih nevolja. Jer Tin je, i do njezine pojave, i sve do kraja ivota, bio veoma emotivno privren Crnoj Gori, potujui i uvaavajui njenu monu slobodarskodemokratsku i kulturnu tradiciju. Mirko Kujai nam saoptava, kako je opet zastao u Sarajevu i priredio (1931) izlobu i kako mu je bila naroito draga to je otvorio veliki Tin Ujevi. Tu, u Sarajevu, Tin je najee u drutvu crnogorskih novinara i knjievnika. Nesporno, njegovoj komotnoj i iroko otvorenoj linosti, veoma je odgovarala epska irina i smjelost drugova iz Crne Gore, meu kojima mu je bio naroito blizak radnik iz Nikia, Nika Kokolj. vrsto poznanstvo sklopio je sa Miljkom Bulajiem i profesorom Petrom Komneniem,
89

poznatim intelektualcima i komunistima iz nikikog kraja, koji su tada ivjeli i radili u Sarajevu. Ove veze, kao i one ranije, nastavljene poznanstvom sa Stojanom Ceroviem i Markom Kavajom urodile su bogatim plodom, pojavom AUTA NA KORZU, u Nikiu. Knjiga je tampana irilicom, a ne latinicom, kako je Tin elio, zbog pomanjkanja latininih slova u tampariji lista Slobodna misao, kojeg je ureivao Stojan Cerovi. O svemu ovome detaljnije nas obavjetava ugledni novinar Marko Kavaja. AUTO NA KORZU, uslijedio poslije Kolajne i Leleka sebra, toplo je primljen u Crnoj Gori. Jedan od protagonista pokreta socijalne literature, Janko onovi, prikazuje novu Tinovu knjigu i u listu Slobodna misao i u asopisu Razvrje, koje su, kao i asopis Valjke, u Nikiu, pokretali i ureivali pripadnici Komunistike partije i opozicione Zemljoradnike stranke, formirajui snaan front MLADE KNJIEVNE CRNE GORE odnosno pokret socijalne literature. (Osnovna obiljeja Razvrja i Valjaka, kao i podgorikog Granita, u kojem se, ve u prvom broju, javio Tin, tumaenje je glavnih pojmova i smjernica socijalne literature, to jest odreivanja smisla njezine idejne i umjetnike platforme. Ovi, i jedini asopisi toga POKRETA, upravo njegovi udarni iskazi, okupili su poznate saradnike, meu njima i Tina Ujevia, a u prijevodu, najvie pak u Valjcima, nalazimo Trockog, Valerija, Rasla, Babelja i druge stvaraoce ija je djela izdavao beogradski Nolit. U ovoj periodici, kao i inae tada, u irim areama, jugoslovenskim, bilo je i razilaenja i sukoba generacijskih, ideolokih i estetskih naroito, pa i drugih.) J. onovi, dakle, predstavljajui AUTO NA KORZU odmah i eksplicitno akcentuje kako je Tin najtalentovaniji jugoslovenski pjesnik, i da u njegovoj knjizi nadjaavaju individualni
90

krikovi i mona rije, kao i univerzalna koncepcija svijeta koja se djelimino zasniva na konservativnoj i idealistikoj osnovi, te religiozni i klerikalni akordi. Ipak, veli onovi, Ujevi se unekoliko otre metafizikom zahvatu, pa, u ponekom uznemirenijem odlomku ulazi u vrtlog modrih plonika i da je za aljenje to se njegova pjesnika snaga nije usmjerila u ovom pravcu. Puno kasnije i Mirko Banjevi govori o trajnim vrijednostima i AUTA NA KORZU i drugih Tinovih poetskih ostvarenja. Nesumnjivo, protagonisti pokreta socijalne literature u Crnoj Gori nijesu prihvatali cijela Tina, ali, on je bio, snano, sa njima, i, opet, snano, van njih. On je bio Tin Ujevi. O knjizi AUTO NA KORZU uslijedili su prikazi Eli Fincija, Borivoja Jevtia, ura Gavele, Gustava Krkleca, i drugih, a o Tinu pie i slovenaki kritiar Tine Debeljak, koji je bio profesor u Nikiu. Za crnogorsku knjievnu klimu posebno znaenje imala je pjesma VISOKI JABLANI. Oni, jablanovi, imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi, i: Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca: samo zvijezde, zvijezde. Tin je objavio vie priloga u nikikom nedjeljnom listu Slobodna misao od 1931. do 1934. Pjesma Duin ipak, prvo objavljena u ovom listu, elna je pjesma u Ojaenom zvonu. Veliko interesovanje pobudili su i njegovi polemiki prilozi u Slobodnoj misli i Valjcima Diktatura kritike, Tri pogleda na vrijeme duhovne krize, Protiv poezije i filozofije hipnotiara, Tamo gdje sve zapinje, Povodom kongresa PENA na kojem nisam bio, a naroito prva dva, jer se odnose na Bogdana Popovia i djelimino na Rada Drainca i Ljubomira Micia. Pokretu
91

socijalne literature u Crnoj Gori, i ne samo u njoj, sigurno da su doprinijele Tinove teorijsko-polemike rasprave, za bru konfrontaciju prema sljedbenicima B. Popovia, u duhu ijih su nazora izlazili cetinjski Zapisi, inae veoma ugledan asopis, zatim prema zenitizmu i drugim literarnim strujama i pokretima u nas, koji su tretirani kao dekadentni. Tin je, u tim prilozima, uglavnom odreen svojom filozofskom koncepcijom, odnosno knjievnom politikom i estetikom, koja je, razumije se, imala razliite varijabilitete, i tada i sada manje ili vie prihvatljive, ali i onu duboku notu odgovornosti za misiju i akciju pisane rijei. Za napis, Tri pogleda na vrijeme duhovne krize, Tin kae da je bio podstaknut samim Lj. Miciem, koji je, uz omalovaavanje Erenburga i Krlee, napao i samog Ujevia. Voa zenitista, Mici, apostrofira da smo rtve kolektivnog egoizma, ali su njegovi pogledi malograanski i provincijski, dakle, ni mondeni, ni snobovski, ni proleterski, ni umjetniki, zakljuuje Tin. U Valjcima, od sedamnaest pjesnikih priloga, Tinovih je pet, koji su knjievnoj dimenziji asopisa dali vaan peat. Ovdje Tin svoj defetizam najavljuje latentnije, pa drame izgubljenih, poraenih i otuenih ljudi nijesu dominantne, i, kako to ve Tin zna, pjesme gradi cjelovito i vrsto, sa duhom one fine i fluidne lirske kontemplacije. Madrigalski pravi vez od ljubavnih ari vjenih djevojaka i razvigora prepuna istote i ljepote. Mijena je uvijek na putu gradi i razara bedeme i kule, ona je i u tmini i mjeseini. U harmoniji haosa, njegoevski kae Tin, sve luta i pravi spojeve i sudare, ali to nije pomahnitalo batrganje ruku, nogu i glava, kako je, jo davno i ubijeeno mislio Empedokle, iv skaui, zbog toga, u grotlo Etne. To je neko, Tinovo, dijalektino poprite, ujedno gubilite i pobjede i poraza, u kojemu je on isprebijan kao proleterski pas.
92

Cetinjski Zetski glasnik, 15. maja 1932., donosi Tinov lanak u kojemu objanjava zato nije mogao da otputuje u Niki i da nije, od planiranih prijevoda, izradio samo Ibzenov PERR GYNTA; tu pjesniku dramu trebalo je da objavi u Nikiu. A u toku 1934. i 1935., Tin je uspostavio redovnu i plodnu saradnju sa Podgoricom (Titograd), pa je u nedjeljnom listu Zeta objavio povei ciklus pjesama, koje bi mogle da sainjavaju obimniju knjigu. Zeta je bila vanpartijski list, u urednitvu Jovana R. Vukevia, otvoren za pripadnike svih politikih stranaka koje je ukinula estojanuarska diktatura. O Tinu i njegovu ivotu i djelu pisali su, i u Crnoj Gori i drugdje, brojni crnogorski autori. Potonje njegove stihove u Crnoj Gori nalazimo 1954. godine, u asopisu Stvaranje. Mi, ovom prilikom, ne govorimo o karakteru i vrijednostima pjesama u knjizi AUTO NA KORZU, jer one same sebe predstavljaju, ve, uglavnom informativno i hronoloki i s dunom panjom predstavljamo Tinovo prisustvo u Crnoj Gori. Spone Tina Ujevia sa Crnom Gorom su mone i trajne. On je, i po njoj, hodio blizu pola vijeka, sa dubokim ranama i tamama, ali i sa zvijezdom na elu i iskrom u oku.

93

POVODOM OVOG IZDANJA

Ovo izdanje AUTA NA KORZU je prvo ponovljeno i samostalno u nas, poslije onoga 1932. godine. Do sada, dio pjesama iz AUTA NA KORZU, uvren je u Pjesme (1937) i Rukovet (1950), a zbirka, kao potpuna cjelina, ula je u Sabrana djela Tina Ujevia (knjiga I, 1963, Znanje, Zagreb), iza HRVATSKE MLADE LIRIKE (pjesme dvanaestorice autora iz 1914. godine: Iva Andria, Vladimira erine, Janka Polia Kamova, i drugih), LELEKA SEBRA i KOLAJNE. Mi nijesmo mogli da ovom, ponovljenom i prepravljenom izdanju, damo formu iz 1932, to bi predstavljalo bibliofilsku vrijednost, prije svega sa razloga tehnike prirode. I Ujevieve stihove nijesmo prenijeli prema prvom izdanju zbog mnotva jeziko-tamparskih grjeaka. Tamo je, ak, jedna pjesma bila podijeljena i imala dva naslova, pa ih je u zbirci 16 a ne 15, kako je u Tinovu rukopisu. Potom, u sravnjivanju pjesama za ovo izdanje, prevashodno smo se oslonili na izvanredno precizne i neophodne korekcije i intervencije za I knjigu Sabranih djela, u urednitvu Vladimira Popovia, odnosno ureivakog odbora na elu sa Dragutinom Tadijanoviem i saradnicima mu Miroslavom Vaupotiem, Nedjeljkom Mihanoviem i Dubravkom Jeliem. Takoe nijesmo, ovdje, s obzirom i na sveani karakter izdanja, prezentovali hronologiju nastanka i objavljivanja pjesama (i njihove varijante) koje sainjavaju ovu zbirku. Najkrae: sve su nastale od 1922. do 1931, i bile objavljene u razlinim naim publikacijama, izuzev pjesme AUTOM KROZ KORZO, po kojoj je zbirka dobila AUTO NA KORZU. U izdanju iz 1932. nema nikakvih bibliografskih podataka, niti je notiran urednik knjige. Svi podaci (ime autora, naziv
94

zbirke, naziv tamparije i godina tampanja) su na naslovnoj strani (i identini na unutranjoj), koju mi donosimo za ovo izdanje. Naravno, i pjesnikov portret, rad Mirka Kujaia. Ovo, drugo, izdanje AUTA NA KORZU pojavljuje se na desetogodinjicu NIKIKIH KNJIEVNIH SUSRETA.S.V.

95

RADOVI TINA UJEVIA OBJAVLJENI U CRNOGORSKIM ASOPISIMA

DIKTATURA KRITIKE
Ujevi o Bogdanu Popoviu ...Dok on dotera i izgladi reenice, jedan e svemir pasti u ruevine... Kada sam godine 1920. spremao prikaz o Bogdanu, vie da odredim razliku stanovita nego iz prave potrebe da govorim o toj linosti, nisam imao pod rukom izdavaa, jer sam izgledao suvie revijalan. Mislio sam to i sada mislim, ne piui mirnije i pribranije, po glavama. Zato neka mi se oprosti ako ovdje, s ovakvim zakanjenjem, piem malo temperamentnije, manje akademski. Moglo bi se misliti da se dockan tamo vraati. Bogdan nije duhovni miljokaz da ga ne bismo mogli preskoiti, zaobii. Ali danas, u opem skorom kaosu, imamo starih rauna i nerijeenih pitanja za vie nego jedno desetljee nazad. Stoga u, na drugom mjestu, jo o Bogdanu pisati, s vie obrazloenja. Imao sam iskrenosti da, osamljen s poetka, gorko i jetko kaem izvjesnim maloljetnicima ono to im niko nije tako rijetko kazao. To me nee liiti prava radije me utvrditi u njemu da otvoreno razgovaram sa sijedim autoritetom u njegovoj 62. godini. G. Bogdan Popovi je papa dobrog ukusa, prvosvetenik ljepote. Ali Afrodita je njegova bezopasna, rijeena neudorednih ari. On za sve svojata nepogrenost. Nepogrenost je u stvari njegov bitan rekvizit, jer mu zbilja ne uspijeva da se istakne drugim atributima. Nepogrean! Premda na svetu nema netanih miljenja. U svoje vrijeme, koje je dodue prolo, prijetio je da e da ostvari diktaturu kritike. On je unio u svijet stvaralaca nemilost cilindera, gordost fraka, distanciju rukavica. On je bio estetiar sveanih maneta, krutosti ovratnika, tvrdoe mermerno plastroniranih prsa. Jo malo, uveo bi nas u
98

carstvo perika, ako ne i kitajskih perina. Vremena su se promijenila. Doivjeli smo jednu Englesku, boljeviki odjevenu, razbaruenost g. Macdonalda, i Francusku u narodu lienu otmjenosti i kroja. Bogdan je ostao gdje je bio. Od njegova stvaranja vije zadah mrtvanica, ludaka strava grobnice. Po sebi je neaktuelan kako je samo mogue. On se rodio da fazonira glave. Da soli pamet. Da reglementira, da andoktrinira. Da bude regulator ukusa, upravitelj u svijesti. Diktatura kritike ipak je u raspadu. Tek nesrea je u tome to je uzdrmana i vlast uma. Bogdan je papa u raspravama koje ne trpe pontifeksa. Recenzent cenzorinski. Uprkos tome, on za me ne postoji. Nije nikad ni postojao. Za druge, za revnosne djake, za takve jadnike koji po uvjerenju i zanimanju ne mogu biti drugo nego aci, bio je potrebna duhovna faza. ak da je i ta faza prolazna, tetoina, ali pogotovo kad faze nema nego samo zastoj: Bogdan je za me legendarna linost. Potomci do tri, etiri narataja sloit e se sa mnom. On je fikcija Visoke kole. San, mra, inkubus k tomu, jako gospodin, Gospodin s velikim G, G. Bogdan Popovi. Njegovo trajanje u kultu zvaninih pseudointeligenata prijeti da e da se izvrgne u stvaranje nove povlatene kaste inteligenata, tako da jedni ne bi smjeli da piu, govore, i misle kako bi i drugi smjeli. On je tenja k umnoj eksploataciji. Prosvjeta bi morala postati privilegij, drutvena nadmo, a ne ope dobro. Tako originalni duhovi ne bi imali isto pravo na zaradu, na sinekure, na stipendije, na mjesta za dobar glas, na izraavanje misli. to je uostalom prastara ljudska praksa. On je estetiar zakopan, a ne fluidan esteta misli u progresu, osjeaja u procesu. Njegova je estetika prilagoena za udbenike, liena ivotnoga poleta i zamaha, sraunata na sitne kolske potrebe kao papirnice preporuene uenicima.
99

Ne, on ne govori ni koliko jedan saksofon, ni koliko neznatni klakson ili triangl. Uzmimo da nije gramofon. Ali to je u njemu dinamina, ilava, praskava, pjenuava? On e se upinjati da pie savrene reenice koje imaju subjekt i predikat, nee prezirati ni vjetako cvijee retorike da bi nam dao analizu uzornih djela poznatih cijelom svijetu. Traei kao bajagi i precizne termine, ali ne pregnantne, svjee, herojske smislove. to mogu da mislim o okretnosti duha i pera jednoga doktrinera koji i najmanji esej pie dva desetljea? (Kod Bomarea se zadrao 36 godina!) Taj bi trebao metuzalemski ivot da neto istee. Povodom studije Sime Pandurovia u izdanju Brae Kavaja jo u pisati. Pandurovi ve donekle markira jedno odstojanje prema njemu. Ali treba ii i dalje. Hrabrije. to Bogdana vee sa savremenim ivotom? Nita. Nita, mada je lani saraivao u Politici. Duhovni smjerovi nove Evrope proli su mimo njega, a da ih nije ni opazio. Da je sva svoja djela napisao pred etrdeset godina kada je poeo, ni onda ne bi znaio napredak. Naite mi u Bogdanu neto telegrafsko, elektrino, fluidno, neto radioaktivno! Badava, toga nema. Ukoenost mozga, bez dinamikoga momenta. On nije klasik, on je pseudoklasik, da ispustim tu mrsku rije. Nema incidenta, prekida, elipsa, skokova, potrebnih hiperbola. On misli da su jasnoa i razumljivost isto, a velikani ne bi postojali - bez njegove sankcije. On sebi samo utvara da predstavlja evropsku kulturu na balkanskoj ariji. Evropa, pored svih rak-rana, pored senilnosti, ipak, ovdje-ondje, stvara: on moe biti konzervator starina, muzejski kustos. itali smo i mi te Engleze i Francuze, i jo druge, pa jo nismo avlu zapisali duu. Ko ima due i soka u sebi, umio je da ostane samostalno. Mi nismo imali predrasudu kulture nego stvarnu ljubav kulture. A on je ovjek etiketa, enumeracija
100

i u najboljem sluaju analiza. To je stvaranje ive ploti ljudske u epruveti. Beskonanim komentarisanjem i riepilogizacijama ne dolazi se na trag ni najmanjoj duevnoj i potresnoj istini. Jalovi posao niih glosatora. ivot tee pored Bogdana Popovia, a on nije u talasu ivota, niti ivot struji iz njega. On nema asne i viteke simpatije za novo, originalno, stvaralako, za boansko bivanje. On zijeva na stolici pored zbirke fosila. Znam kako je Karl Bcher znao da porazno ralani novinarska pera. Pa ipak, u najobinijoj dnevnoj tampi da vrcne pokoja iskra, pane pokoja dobra dosjetka. A Bogdan treba beskonana ekanja i spremanja. On prekuha stvari i onda kad su prestale biti zanimljive. Od prirode on je jalov. On redovno govori jednu stvar kad je prolo vrijeme da se pristojno kae. Njegove pohvale to su, u sutini, nehotine itulje palim ljudima i odbaenim idejama. On nema jezgra, niti klice od njega klijaju. Talenat nadasve formalan. U njemu nema otkria, pronalazaka, domiljatosti, dakle ni ari iznenaenja. Nema ni naroite vjetine izlaganja, zagubljen od mehanike vjetine kompozicija. Neki tromi red pod teretom nepominosti mrtvih stoljea. Proglasio se neizbjean, ali je ovjek kakvih ima mnogo. U kulturnim sredinama takvi se ljudi sreu na svim ulicama i trgovima, ali ne ljute ih toliko skorojevii. Dakle, ovo je veliina, nikomu ne moe izbjei lokalno odmjereni znaaj te veliine. A ima i veih od njega. Njegovu je problematinu slavu istesala opa potreba za zaglupljivanjem. Genije, na podlozi nae oamuenosti. Profesor. Pedagog koji ne vidi starost ovjeanstva, i tretira ga kao djetece. Njegova je uloga, i skoro da kaem karijera, bez pravde nesrazmjerna s njegovim idejama, radom, linosti
101

i zaslugama. U knjievnom smislu, on je i ljenstvovao. Osim toga, stekao je laku aureolu ovjeka koji sprema, koji pie misteriozna djela to e doi, koji radi polagano, ali temeljito. Bila je tromost, spojena s vjetim sugeriranjem gomila. Akademija, sa svim ravim kliejima skolastike. Nema u njemu topline krvi ni pulzacije. Retorika za raspliavanje obinih stvari. Nedostatak pokreta, slikovitosti, vrtoglavih sadraja zbivanja. Ni human zapravo nije, jer ne osjea ovjeje. Onda: njegova razvijanja idu u duinu, u jednolikost dosade. Ne umije da bude spontan, neposredan, nego izuen, teak, otuan. Nema ni osmijeh dragosti, nego masku krilatica. Po mogunosti samo, njegov duh zbilja nije erotski stimulant. Shematizam parazitstva duha. Arhitektonika koja premara dok hoe da je impozantna, konstrukcije koje izraavaju nemo. Nedostaje mu lakoa pera, brzina. Znam svu bijedu novinara, pa opet esto najskromniji lankopisac (od toga sitnoga i prezrenog roda) jednostavnije i ljepe kae misao nego dokoni uenjak i predava. ast i drutvenim askalima, kozerima! Pun je tehnikih predrasuda i predostronosti, no svejedno postignuti dojam nije nikakav. Njegov esej ima spomenike pretenzije, ali nema vrijednosti dobroga feljtona. Ovo brzo pisanje, protkano sjevovima i matanjima, esto bolje izraava iskrenost ovjeka i tempo vremena. Hrabrost mu nedostaje, a tako i boja. Dodue smo proivjeli epohu inflacije nuliteta. Ali i u takvoj periodi pometnje, jednostrane i uskogrude formule popoviizma nisu od koristi, jer ne trebamo monopola razuma ni akaparisanja. Jer on je odricanje od mukosti, od suradnje ivuih sila, tenja za vraanjem u stara vremena u svijetu svemone profesortine, tenja za diktaturom suhoparne i plitke kritike.
102

A tu tenju nee odobriti nijedan pravi pjesnik, nijedan romanopisac ni dramatiar. Jer oni znadu da poezija moe ono to kritika ne moe. Jer oni znadu da je dogma bez duha jedna alosna okolina. Jer oni hoe naprijed: samostalnoga, originalnoga, novoga, onoga to stvara, ne onoga to razvrstava i uzaludno rastvara. Kritiarima ne smijemo prepustiti zemljite koje su filozofi dosta davno izgubili! Za me je Bogdan mitos, ali ne mogu da kaem da je sunani mitos. Njegove organizatorske i nastavnike sposobnosti sudaraju se s naom predilekcijom za duhovnu slobodu i bujan razvitak. Dok on dotjera i izgladi reenice koje je bacio na hartiju, jedan e svemir pasti u ruevine, rosa pjesnikih osvita e da ishlapi, a stara njegova istina bit e predmet koji je, na ratitu svijeta u bivanju, ve odavno bezutjeno pao u antikvarnicu. Dotle, vozovi prolijeu, a zakanjenja se ne mogu ni suzama oplakati! Slobodna misao , X, br. 43, str. 3; Niki, 25.10.1931.

103

Omladinska knjievna arkanja - Sudija g. MilenkoviToin modernizam i Drainev ZapadRehabilitacija bez rehabilitacije Piemo samo i dalje, gospodo. Sluimo se sve ozbiljnije divitom i hartijom. Na kraju emo sve izraziti. Poglavito ono to smo htjeli sakriti. Nae zablude, nau umiljenost, nau glupost. Jer su, po staroj rijei, pravi glupani istom oni to sebe utvaraju da su pametni. Za sposobnog su se dodue borili bioloki principi, ali ne otaki hereditet ustremljen uvijek protiv najmlaega i najsposobnijega. Ja znam zemlju u kojoj se talent kanjava i izlae svakodnevnim torturama. U njoj je jedna klika tradicionalista pomutnji i konfuzija oglasila kao znak modernosti. estiti doktor Milenkovi! Trznuo se i on u Valjevu. Ubolo ga to je i on pjesnik, ali ne u struji. Ni p zla to se pobunio na anomalije, perverzitete, jezini i misaoni kaos! Ali kakav je to razlog za vraanje u bogdanizam? Valjda je Bogdan uslijed svoje nemoi olienje zdravog smisla i stvaralakog instinkta? I otkuda to da on kod mene ono to sam uvijek branio i zastupao definie kao preokret, kao preobrat? Veliko je udo u tome to sam jednoga dana u januaru ove godine napisao to sam godinama i godinama prije branio? Jest, naao je g. Milenkovi opasnosti i dinamita kodsenilnoga dobriine Toe Manojlovia! (i kod mene koji sam mu, jo uz to, klerikalac!!) Uzbunili su g. Milenkovia ovi strani revolucionarni Toini stihovi: Sporija mnoina zaostade iza nas daleko- da li nam(?) sledi? da li e nas stii? voena znacima koje urezasmo du puta u stene i jele? il nam ve izgubi trag? i napusti nas i na smeli pohod?
104

TU GDJE SVE ZAPINJE

Neka ostanu! ta e nam tromi? ta e nam straljivi? ta e nam pesme od jue? radosti, boli od jue? Vee nas radosti, vee nas kobi ekaju na elu blistavih gora. Nas koji poosmo da uberemo zlatne jabuke hesperijskih bata, uprkos mrskim adajama. Uzdignutih ruku i oiju, piemo, crtamo po beskrajnoj tabli neba udesne snove i are, nevidljive ljudima koji se zato prezrivo smiju naem poslu i zanosu. Tromi Toa je tako postao sinonim modernosti i revolucije, kao da ve Gunduli nije ubrao zlatne jabuke hesperijskih bata, a nenadoknadivi g. Drainac postao je, da ne prsnemo od smijeha, zastavonoa - zapada. Tu bismo upitali i g. Milenkovia: a gdje je on svrio svoje medicinske studije? Na zapadu u Centru, ili inae? I po kakvim metodama i uiteljima? Da sam upao u promet s Toom i Draincem, blagodarimo samo valjda Bogdanovim spasonosnim doktrinama. Za g. Milenkovia poezija podlee samo i jedino zakoima razuma, a taj pliak dokazuje tako, jer bi, veli, inae svi idioti i kreteni bili prvi knjievnici i umjetnici!! Zdrav razum g. doktora ne kae mu da poeziji nije potreba zdravoga razuma nego jedne, dodue veoma rafinovane i procijeene, bioloke potrebe. Zdrav razum g. doktora ne kae mu da zdrav razum ne stvara ivot nego i njemu prilagouje i kua da ga shvati. Zdrav razum g. doktora ne kae mu da razum, i ondje gdje moe biti inhibicija, jedan negativan uslov ne mora biti i nije uzrok ni stvaralac. Eto dotle nas je dovela i akademska kultura jednog doktora: do uda logike, do revolucije Toe Manojlovia, do zapada Rade Drainca, do boeme Tina Ujevia i zdrava razuma Bogdana Popovia! Kada se g. doktor ovako leerno odnosi s obinim logikama, ne razumijem to ga tako udno epatiraju neobini drainizmi u kojima, ipak ima neto bratskoga!
105

Bijedni su mi u odnosu prema doktrini ti doktrineri, jedini pravi nosioci tradicije, koji su htjeli sprijeiti da se ita novo stvori. Razumijemo se: ita dobro, plemenito, izvan natjeaja. Ako je razvojni tok drmao vaim zastarjelim ukusom i navikama (i koji put pradjedovskim dadaizmom), osim vatrogasaca je svakako trebalo da urno pozovete u pomo- i zdrav razum! Ali prvi savjet njegov bio bi da razlikujemo i da ne mijeamo. Poslijeratna bukaka revolucija u sutini nije iskrena. A nije zato, jer dok pro forma polemizuje s Bogdanom, u sutini onemoguuje izraz ivim savremenicima. Proces je trebao da se zaustavi na jednoj taki, a trenutni profiteri mogu odrati trajna vrela eksploatacije. Zainteresovani ljekari mogli su se nai ruku pod ruku sa svojim pacijentima koji su dolazili kao poruena. Uloge su bile podijeljene, a tipine ljevice i desnice mogle su da dogovorno ogranie svoje uticajne sfere. Slobodan je ovjek imao da ratuje sa svima, i ope je slobode bilo toliko koliko ju je bilo u pojedincima. Premda je gutao vatru sa dva ili vie lanih poloaja, ovjek se odrao, a slabo su ga zbunili smetenjaci, tako i pristalice razuma u poeziji. U budunosti, kada progovori, pomoi e mu i njegovi subesjednici koji e se i nehotice ispisati. Slobodna misao, X, br.47, str. 3; Niki, 27.11.1931.

DUIN IPAK Nevjerovatne raskoi ivota razgaljivala je priroda u blistavom ruhu. Sve to moe da doara ljepota uivao sam vie oko sebe no u duhu. A ona prava srea, sladostrasna nota, prije svega, javila se njuhu. Ja sam bio mlad, opet ustavi jednom kao mrtvac iz dna groba poslije duga mira. Jer umijem osjeati, to ne stoji bijednom, razbludu neba i strasno draganje etira. Pio sam nasladu snijega i zelen lipovih grana i u ai motrio miris smrti karanfila. Pouda svjetla s krvlju ipkovih rana bje radost poslije sutona aprila. Da sam zbilja blaen meni biva jasno od ljubavi to mnogo volim neizmjerno stvari. U meni kuca srce, a u njem biva glasno tepanje duboko bezimene tvari. O dragosti to su djevojke redom lijepe pod empresima mojeg skorog groba! I to e biljka nadivjeti doba. Slike mi poklon svoje slike nude. Prolaznosti na moj duh se lijepe, moje se oi zatravljeno ude i, izvan mene, misle: jo da bude pa da se takve vie ne probude. Slobodna misao, X, br.48, str.3; Niki, 29.11.1931

106

107

BRDO IVOTA (Najnoviji interview) Stanka. Okrenut u se dalje. Ne mogu da se penjem. Jedan e potoi da umori malo nie. Ja u su sjetiti da su zime beskonano duge. I da je jedna zima sposobna da me slijedi za vie godina. Da me okameni. A ja sam se nadao da e samo preko mene tonfilm postati umjetnost. Osjeam da me godine mijenjaju strahovito. Vijenci poraza. Dan je neprijatan. as je neujan. Ali su godine strahovite, i njihove e groznice biti zapisane u knjigu vjenosti. Mene godine mijenjaju strahovito. Kao s kraja na kraj, s kopna na kopno, s mora na more mene mijenjaju, ali ja ne starim. (Rijeka tee, a uti i vodopad u bijelu pjenu.) Stare oni koji se ne mijenjaju. Stare oni koji jesu stari. Koji su vjeito isti. U njima je vrijeme oskudno. O brdo je strano. Ja u umrijeti na vrhu brda. Pitajte me to je u meni iskreno kada ne mogu biti srean. Samo krvarenje na trnu Puta. Da bih aptao rijei kao kumanska sibila, potrebna mi je bar kita rua i laske cvijea. Potrebno mi je oksigenskih sela i mijenjati sredine. Putovanja! Vas su uhapsili u kameru opskuru mojega mozga. Prekomorja! Nemam li dosta prijekora i bruke za vas. Dokle e rakija da hrani u meni glumaku umjetnost, i da lirski uzdah ide prenoj ribi i obroku pasulja?

Gdje je arheolog da mi proita natpise s lijeva i desna i da odgonetna knjigu glupake sudbine? Gdje je arheolog da me poklopi biem statistike? udno je ovo ne moi plakati, ta suhoa mojega srca! U ivotu ne moi plakati! Pod biem i krstom ne plakati! Vi ete drugi da sam rav rei! Ja sam vei! Nita me ne moe obvezatno ei: jedno je suza, a drugo problem nutrine i mnogo spominjana dua, nadahnue s kvalitetom pera. Ali ja mogu plakati pred platnom neslane filmske drame I ja mogu plakai na zvunoj ploi izabrane drame i ja mogu plakati, ulan, pred orguljama tame. udno je ovo to je ivot naopako i to me je samo isprazni zvuk i isprazni znak tak s krilima sjene, jer tako ne plae svako. Tada plaem lako. O ja sam dijete kad padnem na lijepak umjetnosti, a ovdje ja sam zemlja, ivac i kosti. Mene plae groblja. Pod stravom zvonova ja bolujem bolest mojih snova. Ja volim hridine, kakav goli rt i raskoni posvemanji vrt; ja volim ivot, izbjegavam smrt. Mene mijenjaju godine. Daj mi doline. Planine. Prola me je enja romantike, spala s mene spona antike. Ja sam danas osunan i prav, i ne pitaj: bolestan il zdrav. Daj mi sunca! Daj mi zraka! Daj mi da legnem na travi! Daj mi budunost! Utrcaj serum zaboravi! Radosti oko sebe, i da se slegne talog nemira mojeg iz svemira palog!
109

108

Daj mi hiljade cvjetia na grani, daj mi hiljade cjelova na strani, daj mi cjelinu iluzija zdravih, dokle zemlja udi, a nebo se plavi! O kad doem svijesti, eljet u dalje u radosti to ih svjetlost alje i to bivam tako opet izvan svijesti. ivot je brdo, a brdo je tvrdo i raste. I die ovo brdo. Radosti moja na preskoku uma, kroz obrue druma, radosti laste i lisnatih uma. Ja pitam eter i maglu Kozmosa, i sve je u redu! Kad mahnitam, moje savreno zdravlje svim zvoncima nagovijeta slavlje i ja traim rosu za uzglavlje s nogom protegnutog u boansku maglu! Slobodna misao , X, br.49, str. 3, Niki, 6.12.1931.

TUMARANJA BEZAZLENOGA SRCA Moje gorue srce strepi pred ivicama, na domaku lijepa bunara ono plahovito vriti. Besposleno se vere ivicama ponora, i smilja: kao ovaj snijeg planinski mi smo isti. U njemu mlaz amori nesmiljen poput leda. Ono je dobro i sveto, i rijetko pri pameti. U arenilo dana vrlo bezazleno gleda kao u ilim s oima eda, te veli: na kraju zloa, mi smo sveti. O, neto svjetlomrca i opet svijeti! Moje srce, da li mu ostaje ikakvih nada? Zato da zaglue njega u ove noi krute? Ja sam ga naao opet pred pjenom vodopada i zaboravio vrsto sve pjesme dotle ute. Mom srcu dajte da bere jagode i cvijee, mom srcu mumula i mirodija smreke. Mom srcu dajte da legne pod lisno drvee, na zelenu travu u pamik zore daleke. Moje je srce biljar, a biljka pali ko sunce zgusnutom uspomenom popijenoga ara. Moje srce nije aptaka rupa za glumce, ono je jasno i bistro, no opet katkada vara. Golotu prirode, i zoru, i rosu, i inje srce valja u sebi, i blagodati meda. Moje srce i muku i vrevu i jecaj spinje, ono je vatra ledenija od leda.

110

111

U njemu caruje bono ludilo umjetnosti. I ono po svijetu u krugu samo sebe trai, a sebe, to znai tebe, u grenom mesu i kosti, i odaziv koe za takvo srce vai. Jer luta ovo srce, a ono ne zna puta. Vrlo nestano pati na dohvatu zvjezdanih sanja. Ne kae bratsko srce: ukloni mi se s puta, ali se smo katkada zaplete usred granja. Srce oajanja i srce spominjanja, ali srce putniko, srce bez stanja. Slobodna misao, X, br.51, str. 3, Niki, 20.12.1931.

KAVANSKA SOFA Dok ti ulu laska havajska gitara, u krilo te prima mekoputna sofa. A opijum noi raskono te vara za svete istine hladnih filozofa. I ti si mi neka vrsta gramofona u krugu papiga i kelnera mrkih. A sanja da jae vrlo rasna konja to je zadnji puta dobio na trki. Zvijezde su daleko i duboka mora, gore su daleko i glasovi ume. Na te pada teret dugih razgovora kao sadrina pogrijene sume. O dosado sinja! Bol je jedna slovka, a ovdje je pao usov, golem, rijei i ples je ivota kao digitovka, razularen cimbal sve do strave jei. Duh se tvoj zaeo u alici kave, a sjeta u plavom dimu cigarete. Ti pluta na rubu bunila i jave, u mozgu ti jote zvre kastanjete. Ti gaji u biu vrline jogina u dvorcu gdje ive bosi filozofi. I biti e tvoja tragina sudbina danas spavat, sutra umrijeti u sofi.

112

113

U tebi je udnja raja na Ceylonu ili proljetnoga sunca na Havani. Jo postoji kova neba u erdanu, Ali ti si duu zapiso kavani. Slobodna misao, XI, br.1, str. 5; Niki, 6.1.1932.

ZIMSKI UTISAK Radujte se kad popada snijeg. U svom dobrom srcu, ljudi, radujte se. I po noi jote sijati e brijeg, na tramvajskom staklu slikat e se rese. U no mutnu sti e zvuci okarine. Listat e samotar album s missovima. Dok se u lokalu cere violine, lomit e se kam na visovima. Krugom past e srebro na tanjire, a tekue zlato u prah e me strti. Kad padnem najmit u s preostatkom lire kakav zadnji fijaker s konjem na samrti. Slobodna misao, XI, br.2, str. 3; Niki, 17.1.1932.

114

115

MEU PJESNICIMA U SARAJEVU Jedna ispravka Na lanak pod gornjim naslovom, koji je, u dobronamjernom duhu, tampao u broju od 30. aprila u Zetskom glasniku g. Dragoljub Maji, molim ugledno urednitvo da u duhu zakona donese ovu ispravku. ivio sam zadnjih godina u Supetru (na Brau), Splitu i u Sarajevu. U Niki su me dodue vie puta pozivali, ali iz raznih razloga nisam mogao da otputujem. Poslije Leleka sebra (1920) i Kolajne (1926, oboje u Beogradu) tampao sam 1932. Auto na korzu u Nikiu o kojem su pisali Gligori, Krklec, onovi, Jevti i neki drugi. Razasutih ali ve tampanih pjesama imam toliko da bih mogao izdati kudikamo veu zbirku. Neka bi se od mojih stvari mogla nai u Pregledu, Knjievnoj krajini (Banjaluka), zagrebakom Savremeniku itd., katkada i po dnevnoj tampi u kojoj sam u Splitu radio sedam mjeseci 1930. kod Jadranske pote. Od prijevoda nisam izradio samo Ibsenova Per Gynta nego i prvi dio Gasa Georga Kaisera. Za moj prijevod Flaubertova Novembra napisao je prije desetak godina Vinaver da je najbolji to postoji. Prevodio sam i Michaleta, Dostojevskoga, Pirandella (prvi), Damaschkea i jo druge pisce, tako Pija Baroju, ali nisam uvijek imao izdavaa. Nedavno je g. Nikola Andri u Zagrebu izdao moj prijevod Zatoene ljubavi od Albert-Jeana kao knjigu 520. Zabavne biblioteke. Ovih dana zavravam prijevod romana Lucinde, naalost dovoljno nepoznatoga remek-djela romantike od Friedricha Schlegela, koje je jedinstveno u njemakoj knjievnosti u svojoj svrsi, a onda u se dati na prevoenje Cervantesovih Uzoritih novela. Do jeseni bih mogao napisati debelu knjigu o
116

historiji indijske filozofije i kulture, ali tada ne znam da li u imati izdavaa. Uostalom, prilike me nukaju na rad na tome polju. Moj drug u gimnaziji nije bio samo uro Vilovi nego i Glovanni Maver koji predaje slavistiku na rimskom univerzitetu i pisac je knjige o Juliji Slowackome. Uostalom, ne stoji da sam ikada bio i vaspitanik u novom franjevakom manastiru u Dalmaciji. Naprotiv, tano je da sam uio gimnaziju u Splitu i maturirao 1909. Do moga vremena gimnazija je bila svjetovna, a klerikalne gimnazije jo nije bilo. Ja sam dodue od drugoga do estoga razreda bio u katolikom sjemenitu (ne gimnaziji ni samostanu), i tada sam ga ostavio svojom voljom, dok je Vilovi nastavio, pa tako i teologiju apsolvirao. to se tie boemstva, ako nisam traio slavu putem poezije, jo sam je manje traio u boemstvu. Moji duhovni kapitali daju mi milijardersko osjeanje ljepote bezgraninoga ivota, a ao bi mi bilo kada bi to skueni umovi pokvarili. No, moda posljednja pjesma u Autu na korzu nije puka ironija. U Milnu na Brau stigla je vijest da je u Salamanci u Chileu umro moj ujak Ivan Markusovi Livai ostavivi mi kapital od preko milion dinara. Ako dobijem nasljedstvo, odnosno boemstva ostat e mi jo samo da mu priredim oprosno vee, a onda u postati to se grki kae aoinos, jer poto sam uivao glas boema dosta dugo, ne alim da uivam onaj, jo gori, rasipnika. Primite, potovani gospodine urednie, izraz mojih najodlinijih osjeanja. Zetski glasnik, IV, br.36, str. 2; Cetinje, 14.5.1932.

117

TRI POGLEDA NA VRIJEME DUHOVNE KRIZE Mici: spiritokracija protiv mainizma i kult graanskih vrlina; - Tokin: sport i sportomanija; - Radica: pokuaj pomirenja antagonizma putem sraunate mjere dilema istoka i zapada, trilema i ukidanje alternativa I G. Ljubomir Mici izdao je do sada na francuskom ove stvari: Hardi! A la barbarie! (12 fr.), Zeniton (15 fr.), najzad Les chevaliers de Montparnasse (12 fr.). G. Mici je jo 1930. napisao jednom prijatelju da voli Tinovu kritiku nego sve ostale pohvale. Ali ako je kritiku Zenitona progutao, on ne moe da mi oprosti osudu Vitezova sa Montparnassea (1933). On tako sumnja da sam i bio u Parizu. Da sam bio u Saint-Michelu i oko Rotonde posvjedoit e moje adrese od 1913-1919: 13, rue Royer-Collard; 39, rue Delambre; 155, bd. du Montparnasse. Svejedno. U okolini (bd. Raspail 242) stanovao je nekada cuveni Evnio Azev, a na bulevaru smo viali Bronsteina, Martova, Talova, Jacquesa Ehrenburgea i razne druge. Ehrenburg je stanovao u mom treem hotelu, neko vrijeme sa poznatom draesnom plavojkom. A evo ta danas izdava Zenita: (1920-1926) kae o Ilji: Onaj je ruski proizvodilac knjiga njuio po Zenitu, po mom duhu i mom stilu mnogo pre nego je objavio ijednu knjigu na ovoj strani Evrope. Ako se pravo sjeam, Ilja je ve do 1918. izdao bio u Parizu zbirku stihova; od tada je preveden na 14 ili vie jezika : no od tada nije ivio ni u Beogradu ni u Zagrebu nego naizmjenice u Moskvi, Berlinu, Pragu i Parizu. Bit e da je izraz naroite simpatije za nj to ga Mici
118

smatra ruskim pesnikom sa Monparnassa s buldoskom glavom. A evo ta Mici sada kae o Miroslavu Krlei: to se tie duga onome proizvodiocu iz Zagreba, po pismenosti i najbliem srodstvu sa pismenou ondanjih nemakomaarskih trgovakih preduzea, to je - da prsnem od smeha. Tako danas Ljubomir sudi o Ilji i Miroslavu. To na mene spada. Ta ne kae li o meni da je moja pismenost najsumnjivija u zemlji? Podsjetio sam Micia da su o Montparnasseu pisali romane, kao Charles Louis-Philippe i Michel Georges Michel, da ga je epizodski dodirnuo Albert Jean, da su ga u novinama napadali Clement Vautel i Alex Small (Chicago Tribune) itd. Mici se sada poziva na pismenu pohvalu, DEsparbesa, ne videi da mu se taj slavni pisac ruga. Mici i inae rado iznosi atestate Victora Marguerittea i dr., kao da moja kritika uzmie pred francuskom kritinou, pa makar ova bila odtampana u 200.000 primjeraka. Ako je Montparnasse sastajalite oloa i meunarodnih pijuna, zar se na Montmartreu nijesu esto odigrala gora apaka zlodjela i gre kulturne podvale uz veu cijenu. Evo to danas Max Jacob pie o slavnom Montmartreu Jeana Grosa, Picassa i Apollinairea: to se tie samoga Montmartrea niti sam ga ikada volio, niti ga volim. ivio sam tu sa svojim prijateljima, ali sam uvijek vie cijenio radniki graanski Pariz koji mi se ini humaniji. Uasavao sam se nad malim razbojnicima Montmartrea, mizerijama, nad malim krivotvoriteljima, nad malim, sasvim malim bledunjavim makroima koje romani blesavo poetizuju. Stalno smo bili do njih per tu, uali smo za istim stolovima. Zbog navike nisam se gnuao, ali sam se za njih mogao interesirati samo za moebitne romane.
119

Dakle, Mici je bacio anatemu na Montparnasse u opreci s ostalim Parizom. U reklamama izdavake kue Mici se ovako predstavlja itaocima: on je mona linost, izvrstan opaa koji odlino pie francuski. Smatraju ga najreprezentativnijim od srpsko-hrvatsko-slovenakih pisaca Jugoslavije, a u nckim krugovima prolazi kao jedan od najveih Balkanaca. Stvarno on je poslije rata stajao na elu srpske knjievnosti i djela, jer on nije znamenit samo kao pjesnik ili pisac, kao esejist ili umjetnikoknjievni kritiar, za teatar ili bioskop: s revijom Zenit i zenitistikim pokretom, on se nametnuo kao uitelj i tvorac sasvim nove epohe koja e nesumnjivo ostati historijska u kulturnim godinjacima njegove zemlje. Ovakve pohvale koje Mici upuuje samom sebi zgodne su da se ovjek nasmije poslije ruka (pretpostavljam da je ruao). Ali oprostite mi ovaj uvod; hou da kaem kamo je Mici danas doao. On smatra da smo danas rtva kolektivnog egoizma. Dok je individualni egoizam duha (?), kolektivni egoizam je izraz materijaizma i sudbonosno uzrokuje standardizaciju ljudstva. oferi i mehaniari zapisali su ljudsku duu kao industrijski artikl na taksimetrima. Vratimo se duhu. I materijalizam je dodue proizvod duha, grubog i odroenog; zato se treba obratiti elementarnom i barbarskom duhu. Vie nemamo sunca, jer ga je elektrika zamraila. Sport poivinuje nove narataje. Brzina je bolest dananjeg ovjeanstva: to je gore, postala je manija gonjenja. Drutvo strahuje od pjesnika i umjetnika, ono tilranie i progoni novine (zato se Ljubomir u Elisiumu okomio ba na Montparnasse!). Velikan biva kanjen svakoga trenutka, jer ima vie genija nego ostali. Civilizacija je slavlje novca i mainizma, a treba razvoj intelekta, osloboenje duha. Potrebna je spiritokracija, a ekonomskih ala oslobodit emo se, ako se odreemo niskih nasIada i zagledamo u svoju duu.
120

to je u ovom revolucionarno, a to je reakcionarno. neka italac sam izvoli rasuditi. Inae je pogled Micia obino malogradjanski, provincijski; dakle ni mondeni, ni proleterski, ni snobovski, ni umjetniki. to bolje ne kae, polupajmo maine. A kakve veze imaju opet te maine s fenomenom boeme, naoko najkapricioznijim? Mici nam prigovara to ga vjerno citiramo. Dakle bi trebalo da, po obiaju, falsifikujemo? Zavrimo, za inat, jednim znaajnim citatom: Tako je eljkovano znaenje francuske kulture esto sarno rezultat hiljada uzajamnih najalosnijih nesporazuma: (str. 161). II Boko Tokin u romanu Terazije (Geca Kon, 1932) kae: Nemamo etike ni estetike, ali imamo ivotne snage. Moda e seksus da nas spase (tako je pok. Lawrence napisao, u Obrani Lady Chatterley, lozinku: preporod Engleske seksualnou). Moda e nasljednici da iz erotikih momenata, to znae i zdravlje, da stvore i etiku. A moda e nas sport spasti. Moda e sport donijeti spiritualizaciju. Gdje se Tokin tako protivno Miciu, oduevio za sport? Jesu li na nj utjecale stranice Henry de Montherlanta, poneka Paula Moranda, ili Terrerov panegirik Pierreu de Coubertinu? Postepeno Tokinov zanos za sport raste sve vie. On vidi praznine mase oduevljenih navijaa. Seksus sve vie gubi od znaenja. Sportska solidarnost predstavlja novo bratstvo ljudi. Sportski su termini izraz novog esperanta. Sport je najjaa internacionala. Conan Doyle je napisao da su Anglosaksonci dali svijetu sport, parlamentarizam i kriminalni roman. No sportovi su postojali ve u starom Orijentu, a tako u Grkoj i Rimu. Danas indijski derby sabire vee pare nego onaj u Epsomu.
121

Sportske emocije imaju svoju mistiku. One osposobljuju za druge emocije. Stvaraju i malo histerije. Ali, tipski savrene, igra utakmica pribliuje harmoniji. Sport ima kvalitetu i ljepotu. On je u razvoju, te vodi novom tipu ovjeka. Sport ima svoje pionirstvo. On ne odbija od knjievnosti, ve joj slui ako odbija od knjike knjievnosti i artificijelne umjetnosti: mladi barbari samo e se otresti pseudokulturnoga vernisa. Sportisti su zdraviji od sociologa, profesora, knjievnika. Prvoklasne sportiste esto su dobri ljekari, ininjeri, radnici. Sportska utakmica ui nas da u takmienju budemo dentlmeni. Svrha je ipak intelelktualnosportska etika, a ta do danas ne postoji. I u malom klubu sportsman moe da neto uini. Kultura treba treninga. Lana balkanska gospoda trebala bi da se oslobode primitivnih atavizama. Tako, izmei pasatizma i futurizma, veliki Balkanac Mici blii je prvomu, a uvjereni zapadnjak Tokin drugomu. Sada je prvi na putu odricanja, a drugi na putu utakmice. Prvi, iz Pariza, sanjari o asketizmu Azije; drugi, s Terazija pozdravlja filmska poprita raznih Amerika. Mici je danas za kulturu duha, Tokin uslovno za nadobudnu barbariju. Istok i Zapad s raznolikim licima opet se na osebujan nain ukrtaju. A u emu vidi Tokin taj idealni Zapad? U tome da se izgradi to vei broj kua, da one budu to prostranije i to udobnije. Jer Zapad je arhitektura. III Bogdan Radica raspravlja (dvobroji 4-5, 6-7) u atenskom asopisu Les Balkans o traginim kontrastima balkanskoga duha. To je dopuna i kruna njegovih razgovora, intervjua i itanja na evropskom Zapadu.
122

Balkan jo nije rekao svoju rije u kulturnoj historiji svijeta. Od Evrope se jue odmetnula Rusija zahvaljujui svojem geografskom poloaju, dok to faistika Italija, na Medliteraniji, ne moe. Evropsko se zlato izigralo i. posvuda inae Evropa je u likvidaciji. Ona je izvrila svoje revolucije i otpjevala svoje sonete. Evropa se raspada. Balkanska duhovnost ne postoji, pa ipak (ili: zato?) se posvuda kopiraju oblici Evrope. Kako u gradovima svake noi neko omrkne a ne osvane moe da govori o Gideu i o Proustu (bolje je bilo rei o socijalnoj knjizevnosti)? Balkan nije dao ni svojega Ibsena, Pierrea. Dostojevskoga ili Tolstoja. Rusija je svoje dala. Naa su djela importirane kopije klasike, romantike i naturalizma. Danas vjerujemo u Paula Moranda, a zaboravljamo da u blizini ima ljudi koji ive skoro kao trogloditi. Nismo ni zreli, a poziramo kao gnjili; posveujemo se sitniavoj analizi, a milijuni ljudi izraavaju ljubav bez artikuliranoga govora. Krivo je misliti da je rasni elemenat duha vezan uz Balkan; veliki Rusi to demantuju. Balkanu nedostaje sinteza, a tu ne moe na brzu ruku dati ni socijalna umjetnost ni kozmopolitsko globtroterstvo, poto ne dolaze odozdo. Narodna pjesma, Njego i Metrovi prvi su kuali dati istine slavenskoga juga, ali i ovi su samo nedovreni fragmenti izraza. Kriani je uzaludno pokuao pomiriti Rim i Slavenstvo. Drugi nai pokuaji bili su urna asimilacija evropskih vrijednosti. Danas Zapad sumnja o sebi, a ta se skepsa prenosi i k nama. Pored Metrovia, Krlea predstavlja pokuaj da se oslobodimo od Evrope. Krlea je za g. Radicu najznaajniji predstavnik novoga narataja (drugi su Cankar, Radi, Nazor, itd.). itaoci nam nee zamjeriti ako spomenemo da ne dijelimo optimizam g. Radice o samorodnosti genija Metrovia
123

i Krlee. Njih spaja izvjesna divljina, nasilna dinamika i trik brutalnosti, koji se od svetoga Jeronima preko izvjesnih umjetnika talijanske renesanse vue do Nikole Tommasea i jo dalje do danas. Meu balkanskim knjievnostima nema stvarne veze, tako da ni pojma nemamo o Bugarima, Grcima, Rumunjima, Arnautima i Turcima u knjievnosti. Balkan se naprotiv ivo zanima za Evropu, zadnja izdanja Pariza i uope Zapada jesu ures i snobovska moda salona, a pisci koji se itaju ne moraju u pravilu biti Remarque ili Glser. Pojedine balkanske zemlje dalje su meusobno nego razni kontinenti, tako da smo i za Istratija doznali samo preko Francuske. ak i borei se protiv zapadnjatva i provincijalnosti uvijek ostajemo lokalni. Balkanski je knjievnik osamljen, tragina figura, a knjiga je bez kontinuiteta i tradicije. Nigdje nije borba Mladih i Starih tako ogorena, a ona je ovdje permanentna. U balkanskom drutvu nema vjetine komplimenata, hijerarhije suda, uloge ene i enstva, ni podrazumijevanja (sous-entendus). A jedan pisac kae: U zemlji gdje nema podrazumijevanja uvijek tvrdoglava i oajna prepirka oituje samou ljudi. Sastajalita, zborovi jesu esta pozornica strahovitih guva ... Tako g. Radica, alei za nedostatkom sinteze slavenske i helenske jasnoe, vidi na Balkanu samo vjeite ratne frontove, neprekidne borbe, beskonane jurie. Neemo ulaziti u analizu pojedinih stavaka g. Radice. Ostavit emo po strani vjetinu komplimenata i ulogu enstva. Ali jasno je da nema hijerarhije suda ondje gdje se ljudi dijele iskljuivo na genije i glupane (uz uzajamnost pote), gdje nedostaju tananija razlikovanja, jednom rijeju: nijanse, no se sve sijee noem opih mjesta. A to se tie podrazumijevanja, za razvijeni duh je bitno da osjea finese, eventualno da u tome ima i
124

malo ironije ili humora, a ne nepokretne, slljepe, naune dogmatike. Pokretom se ui hodati. A kod nas se suptilniji duhovi izvrgavaju ruglu kao - zadocnjelu markizu iz 18. vijeka ... IV Ova tri suda o prolaznom vremenu skraujem ovako: 1. Mici eli introverziju putem kulta duha i gajenja primitivnih vrlina (= Istok?); 2. Tokin eli ekstraverziju putem sportskog antagonizma (= Zapad?); 3. Radica sintezu tradicija i originalnosti, dubine i jasnoe, sintezu mjere (= Istok- Zapad?). Razumije se da je moj komentar njihovim miljenjima provizorna geometrijska shema, jer - niti postoji Istok; - niti postoji Zapad; - niti to tree. Ljudska historija sva je u procesijalnom toku neprestanoga talasanja, a ovi pojedinani pogledi na svijet slue nam samo kao reflektori da osvijetlimo naroite strane univerzalnoga fenomena mijene i zbivanja, raznolike temperamente i mentalitete (ako ne karaktere). Valjci, I, br.1, str. 30-36; Niki, juni 1933.

125

Da se pie slobodno, trebalo bi da nita od onoga to se pie ne povlai nikakve posljedice Renan Sarajevo, 24. maja (1933) Javljaju da e talijanski dramski pisci traiti od vlade da se kritike drame i filma ne smiju tampati prije nego istee petnaest dana od predstave. A ja mislim, bitnu kroniku kongresa PEN-kluba mogao bih napisati za 15 dana ranije nego se on odri. Neminovno, pisci se sastaju da se sami svaaju oko onih stvari u kojima hoe da ujedine publiku. Dodue, ovo stanovite moe da izgleda uskogrudno, jer ne predvia mogunost pokreta unaprijed. Ali u tim pokretima, terminima-vremena, odsjeena je njihova apscisa i koordinata. Liberalni pisci imaju svoje euharistike kongrese s ogranienim jemstvom. PEN-klub je imao, kau, sjajne sastanke u Parizu, Varavi, Peti; PEN-klub, osnovan je 1921, 1925-8. obogaen pristupom mnogih nacionalnosti. Ali to PENklub znai, za male zemlje naroito, nego: vaar svijeta? Treba da se rojevi malih pisaca sjate oko tih etiri poznata velikana. Treba da se da zadovoljtina mjesnim profesorima, sekretarima, konzervatorima starina. Treba da se pokae ko zna neki strani jezik. Treba de se pokupe autogrami i da se paradira s fotografijama. Ukratko: treba da se dokae kako su neki mali provincijalci dio velikog svijeta. Lokalne se veliine pravdaju svojom svjetskom samoom. Zakupnici kulturnog monopola hoe da pograbe u ruke slobodu kritike i stvaranja. Ako sam se rukovao s Thomasom Mannom, znai da sam ja on To je pravo learstvo, let ptica grabljivica na kulturnu strvinu.
126

POVODOM KONGRESA PEN-a NA KOJEM NISAM BIO

PEN-klub slui i turizmu. On je i drutvo za meusobno kaenje, mada se toga odriu. (Upravo: ja u vas poastiti svojim dinim prisustvom, a vaa je dunost da me reklamiete.) Nije loe da se, za njegove svrhe, priredi antologija ove ili one lirike ili proze na stranom jeziku. Ali da se svjetskim veliinama pera dijele broure za propagandu, to je prilino neukusno, jer bi to spadalo u program kakvog gimnazijskog ili pjevakog izleta. A upravo je smijeno da se uz to serviraju svi lokalizmi, etnografije, kampanilizmi. Prireuje se kao izloba, bazari vezova, a na mjestima bit e aenje tradicionalnim rahatlokumom. Kao Jozefina to je bila poaena evapiima, te Kuprin klekovaom. Posvuda, osim toga, treba dati satisfakciju mjesnim odborima i mjesnim vlastima, tj. provodiima stranaca. Prilagodljiva republika duha! A onda: ne treba zaboraviti bankete. To je, uostalom, sasvim u stilu dananjeg Sarajeva gdje su veere i veerinke jedna kulturna manifestacija knjievnika. Govoriti na meunarodnom banketu, to je danas za nekoga uspjeh, kakav je nekada bio za pjevaa da se pojavi na milanskoj Scali ili njujorkom Metropolitanu. Vaar svijeta! Kandidati knjievnosti, mislei na nj, produuju sebi ivot za godinu dana kao udavaa to erotiku, nervozu, utauje mislei na plesne svjetlosti zimskih sezona. To je uvijek ugodno proitati: H. G. Wells i Duan . Milai (ili Sibe Milai) 25. maja Spasov-dan (za katolike i pravoslavne). Tano dvadesetogodinjica samoubistva pukovnika Alfreda Redla. Danas se otvara jedanaesti kongres PEN-kluba u Dubrovniku.
127

Grad pjesnika! Rodio se s Gunduliem. A umro 1929. s Ivom Vojnoviem. Danas je i grad gospara. A stvarno, veliki su gospari i oni drugi to dolaze; ili barem gose. PEN-klub je osnovan s ovim opirnim i rastegljivim programom: pacifizam, zanimanje za strane kulturne vrijednosti i pravo knjievnika na izraz svojih misli. Dakle: sloboda stvaranja i slobodna kritika. Premda je muno govoriti o slobodi kritike ondje gdje nema slobode stvaranja. No teko e biti govoriti o moi knjievnika da pacifizam provedu u djelo, ono to efikasno nisu mogli ni hake ni druge konvencije. Zato oni bojaljivo dodiruju i izbjegavaju ovaj predmet. Glavno je mir dua i prijateljstvo odabranika. Program moe da ima svoje maksimalno i svoje minimalno znaenje. Idealni minimum ne bi bio meunarodnoga nego isto nacionalnoga znaenja, a znaio bi pravo pisaca da iskoriste slobodu tampane rijei. Praktiki minimum bio bi daleko ispod idealnoga. On bi znaio samo: za velike i produktivne, da nau nove kupce za svoja djela; a za male i nikakve, da se prouju, da zadovolje svoju sujetu. Klasna borba puta se redovito iz vida. Neki od lanova gleda i s malo gospodarskog prezira na manuelne radnike. Crmieux ipak kae: Ondje gdje se sve pokorava dravi, ondje gdje nema slobodnog miljenja, tu nema ivota za PEN-klub. A Dragutin onovi dodaje sa svoje starne: Treba svoju domovinu voljeti i preko granica njene kulture. Nego ove suprotnosti u klici ne treba razvijati pred velikom svjetlou dana, jer bi to bilo politika. A s politikom drutvo nema veze. No kao da za nekoga ba knjievnost nije politika, i to najia, daleko najopasnija politika. Takvi prostoduno smatraju da su, bez obzira na ekonomiju i policiju, pismenjaci i knjievnici skrivili sve katastrofe, sve revolucije.
128

No dakle, da li su uvijek i svi lanovi PEN-kluba sami slobodni od svakoga duha i mrnje i nesnoljivosti. Da li i oni klasnu nadmo, ne trpei nasilje u meusobnom poretku, ne ele da katkada ostave ili odre, kao sistem privilegija, u domaoj sredini? Nije rije o tome da negira cjelokupnu kulturu (i u svakom smislu) bilo kojem narodu; to bi bio vrlo rijedak sluaj ili, tanije, mislim da ga nema. A stvar je u tome: kako se ta kulturna saradnja u praksi provodi? Tu se stvara veliko pitanje tanijih razraunavanja vrijednosti, jaz varijacija u sintezama. Internacionalizam je internacionalni fakat, kao to su svakodnevna ogranienja (oblasti, jezika, rase, sredine, vjera, tradicija, grupa) svjetska pojava. Internacionalizam moe da bude prihvaen u vrlo razliitim tumaenjima, a ta shvatanja mogu biti tako oprena da i prefiks inter postaje suvian. Ako je neko oven obzirom na svoje seosko porijeklo i malu opinu, drugi e kulturni tip biti oven samo obzirom na veliku globalnu koaliciju ideja i interesa, ili na svoju filozofiju o planetarnoj organizaciji moi i poretka. Veliina imperije moe da sebi podredi i proguta mnoge jednostavne i naoko nesvodljive nacionalizme i plemenske osjeajnosti. U historiji drutva sumnjat emo(!)sve ee o ostentativnim fenomenom kozpolitizma modernih ljudi, lijepih duhova koji su utoliko vei to su barem dvojezini i gdje se moda i manira odudaraju od narodnih navoda. Postoji jedan univerzalizam ponosnoga revolucionarnog duha koji mata jednu svoju geografiju i ideoloku metafiziku; ima jedan ekskumenizam engleskog tipa koji se protee barem zaposjednute i uplivisane dijelove kontinenta; ima jedna ideja o svjetskom poretku po jedinstvenome njemakom planu; a ima i jedna ruska, moskovska internacionalna, razliita i od I i od VI, ukoliko ima uporita na svojem prostranom teritoriju.
129

Meunarodni PEN-klub uvjeren je, misli Crmieux, da odgovara i treba da odgovara sadanjem stanju zapadne kulture (napukle rascjepom i otpadima). Ali, prikrivajui aktuelne antagonizme Zapada, i ne mogui da preko njih sasvim pree, on prema svojoj meti ostaje na pola puta i rtva je izvjesne neodreenosti za koju se ba duh tree internacionale unaokolo pokazuje sudbonosan. PEN usvaja, ublauje rijei, ono protiv ega se bori. Meusobni sporazum lanova PEN-a uivat e, dijelom, blagodati raznoraznih nesporazuma ovjeanstva. Da ostavimo to naroda ima velikih i malih, a k tomu i veih i manjih. Ali ti narodi nisu jednako orijentisani, niti su na istoj razini kulture, u svakome nema knjievnost jednako znaenje ni tenje, a pogotovo broj i raspored talenata, te mogunost ekspanzije i procvata knjievnosti ne predouju nikakve simetrije ni analogije. Ovdje je knjievnost stvaralaka, ondje epigonska; ovdje ima priliku za slobodan razvitak, ondje je pod svakovrsnim neknjievnim uticajima; ovdje ima veu trgovaku prou i uspjeh, ondje rauna mecenatstvom, potporama ili prosjaenjem, ili je inae sporedno zanimanje opskrbljenih inteligenata. Prema tome, problem P-S je vei nego se vidi iz njegova programa. Taj program samo zaobilazno dvoznano rjeava taj problem. Posljedica: pojedine nacionalne reforme P-S teko da e za dugo i dugo vremena imati odjeka na meunarodnome polju. G. Wells danas kae: za dogodine da li emo naprijed ili u srednji vijek, to emo vidjeti druge godine! avolu uvijek treba ostaviti njegove rokove! Kao : danas plati, sjutra mukte; I, kroz dvanaest godina, koliko se pred tim alternativama zakorailo naprijed? A Wells zna da dananji svijet pati od rairene nezaposlenosti; no zaboravio je da spomene orave besposlice koje su svakako jo fatalnije.
130

Japan ima svoj imperijalizam, izvjesno i najbudniji, ali nema i svoje internacionale. Kongresu nijesu predstavljeni veliki ljudski kompleksi kao Rusija, Kina, Indija, Turska, Perzija. Od zemalja panskog jezika jedino Argentina, svojim diplomatskim punomonikom. (Uzgred, ipak, Katalonija!) Internacionala hramlje. Moda jo vie internacionalisti. Nema ni Australije. Predstavljeni su Irak, Juna Afrika, SAD, Finska, Holandija, Belgija, vajcarska, Maarska, Rumunija, Pruska, Estonija. . . . Palestina telegrafie da ne dolazi, ali tu je alom A, pored Romainsa i Marinettija. Najvie Poljaka i Engleza. Za publiku je aktuelan odnos Hitlera prema Jevrejima, ali neki Austrijanci kao da se boje da Hitler ne progoni njemaku knjievnost uope. Jedan bi nacionalni socijalista progovorio banketu o intimnom Fireru, da se naglo nije pojavio Ernst Toller. Boje se prepirki, ali zvanino je stanovite: izbjegavati politike razmirice i otru polemiku. Dubrovnik je tako skladan! Za trenutak se inilo da su Jevreji sredite svjetskoga zanimanja. Zbog novoga reda pod Hitlerom. Pa ipak, jevrejsko pitanje pada u pozadinu; a za slobodu njemake knjievnosti najgrlatije ustaju dva Francuza, a ne Austrijanca. Drugo je borba oko rezolucija. Dolo je do uviavnosti da otre osude treba odloiti za drugu godinu, i trai se samo zatitu djela koja ine ope dobro ljudskoga duha. Jao! Koliko djela koja se piu tvore ope dobro ljudskoga duha? A kad ve doe do toga priznanja, djela su obino pala u prainu. No sama geneza djela tea je no njihov uspjeh . . . Kau da je PS Drutvo Naroda knjievnosti. To ne stoji sasvim. Jer ako je i DN krnja meunarodna organizacija, platonska akademija za meunarodno pravo bez zakonodavne moi i izline sile, PS ne moe da odreeno bude ni predstavnik zvanine politike ni zvanine umjetnosti svojih zemalja. Ukratko PS nije
131

organ ni vlada ni stranka, makar paktirao s prilikama odustajui od umjetnike intranzigencije. S druge strane, pravo razoarenje za mlade pisce bio je slabi odziv na raspisanu nagradu drutva i dosljedno ukidanje te nagrade. Za nekoga (a razumijemo se), zadovoljstvo sujete je nitavno kad nema zadovoljstva u materijalnom priznanju. Svjetska elita nije za godinu dana pronala - jedan roman dostojan nagrade. Ne, nisu se ova dvojica-trojica slavnih knjievnika pojavila preko doppelgngera nego autentino. Nego, njihov dolazak je bio demagoki, u zakanjenju. Svi su bili iskreni, a moda im niko nije vjerovao. PS s glasanjima po delegacijama. Kao da slijedi diplomatsko miljenje, pa ipak se ovdje ulo rijei kakvih se na drugom mjestu ne uje. Samo, dajte vi odredite prave razmjere svih tih katastrofa, i prenosite prilike iz zemlje u zemlju . . . Jer, glavno da je aren. Nijemci su izili, osim Tollera, koji se trudio da postigne najvie govornike efekte. Ali, oni su se udaljili samo zbog povrede poslovnika. Jer, kad bi se Nijemci definitivno udaljili, PS bi uope prestao da odgovara svojoj svrsi i ubudue, da bi jedva imao razloga da postoji. Osim, moda, kao enevska Liga i u prvoj fazi ostvarenja? 27. maja etrnaest godina to je T.G. Masaryk biran za doivotnog predsjednika ehoslovaka. etiristo i osamdeset godina od pada Carigrada. Kongres u Dubrovniku zavrio. 28. maja Jo je posljednja utjeha za mene, Bosno, tvoja rakija to se sa suzama ispija. Danas se uvee vratio Novak Simi. Pjesnik ponosne
132

apostrofe bosanskoj rakiji u zadnjem Hrvatskom kolu kae da nije u ivotu pio takvoga vina kao na banketu dubrovake opine. Izostala su najavljena predavanja o individualizmu i kolektivizmu, o knjievniku i slobodnoj tampi. Meunarodnu solidarnost duha zamijenila je meunarodna kurtoazija. To je malo. I sve krnje PS nam nudi gotovu robu, konfekciju. A svaki od nas udi da skroji svoje vlastito odijelo. Meunarodni klubovi donekle oponaaju narodne: svaki za istim stolom misli drugojaije. Zato su neki napustili Dubrovnik s utiskom praznine, nitavila, razoarani. 29. dolazi grupa stranih delegata u Sarajevo. I ovdje e biti banket.. Ne idem tamo. A jo prije toga govori, u Benevolenci, alom A. Ne idem ni tamo. Znai, kia, kii. Pijmo. Pijmo rakije. Slobodna misao, XII, br.21, str.3; Niki, 1.6.1933.

133

TREPTAVE PREE JESENI Ova terasa, sa stolovima na travi, gdje se uzduh iroko otvara odisaju plua, sa krtim jesenjim suncem za kratke ure popodne, to je moja uzduhoplovna postaja u jeftinom svemirskome domu, platforma za pogled u brda i u udnu daljinu. ...U strahu haranja zim tu izlaemo uda da se tjelesa i due od zebnje svoje zgriju. Ova je terasa odmor glave i oiju, i ima stabala u njoj, a ona se zelene. Skoro e vjetar da lie ponese i da prignjei cvijee, skoro e grane, ogoljele da se pod snijegom lome. Bit emo opet na svome: ni na emu u svemu. Jo zasad moemo rei: ima na svijetu divote, ima i smisla da se ivi kad se misao skrivi i u se privije kriom. U sunce piljim zjenama, jer oko biva slijepo. Vee je puno hlada, ali su zvijezde u roju arene, praskave i blistave u bogatom broju. Nabrekle zvijezde bivaju velike kao krupne suze, kao zrna groa to se u nasladu cijedi. Zvijezde blijete u bojama kao sijalice transparenta, kao projektori u vilinskoj igri pozornice svijeta. Ovo je nestalno lijepo, a vrijedi kao zakonska ploa svih deset zapovijedi. Valjci, I, br.2, str. 67; Niki, juli 1933.
134

PROTIV POEZIJE I FILOZOFIJE HIPNOTIARA Moglo bi se napisati zanimljivo poglavlje o snu u poeziji, religiji i filozofiji svih naroda, naroito primitivnih. Ali i poglavlje zabluda poezije, a s time i religije i filozofije, sve do danas je beskonano. Ljudski razum je, kao to dobro znamo, epifenomen koji se i danas bori za opstanak. Trebalo je vremena dok je narodna mudrost presudila: san je laa. Ljudski duh borio se na graninoj crti neoplatonskih ekstaza i narodskih praznovjerica. Nepoznavaoci umnih razlika stopili su ekstazu mistika i sujevjerja gomila u udan fenomen neospornoga mranjatva, opskurantizma koji dozvoljava da se napie (poto proizvoljne sinteze nisu progres nego regres) da o biu sna nismo bolje orijentisani nego grki filozofi. Grki filozofi s uporitem na Istok: dakle bolje helenistiki sanskrtiste na rubu Afrike i Azije. Freud je, svakako, htio da pokae da je san posljedica elja i impulsa volje potisnutih u podsvijest. Freudovo stanovite posluilo je kao polazna taka za bezbrojne duhovne opaine i izvrtanja. Povod sna nije psiholoki nego fizioloki; o znaenju koje za san imaju bolesti, probava, jelo, pie imat e postepeno da mjerodavnije progovori medicina. Sne stvara stanje organizma i ishrana; na san uplivie alkohol, kofein, nikotin a onda svi ekcitanti, narkotina sredstva. Tibetanski arobnjaci varaju nas kada govore o udu, objavi itd.; no kada primjenjuju kreposti biljaka, oni su praktiniji nego sva naa zvanina farmakopeja. Slinih paradoksa ima kod oglaenih (i ozloglaenih) primitivnih naroda i plemena. Sa svim tim, vajcarski psiholog Jung odrao je u Dahlemu predavanje gdje je gotovo veliao san. San, veli Jung, vodi u najtajniji zakutak due. Svijest o Ja cijepa,
135

te prima sve samo u vezi s tim Ja. Svijest uope cijepa; no samo u snu stupamo u dubljeg, opijega, vjeitijega i istinitijega ovjeka, koji jo stoji u sumraku iskonske noi, kada je on bio cjelina, a cjelina u njemu u bezrazlinom, cjelovitom jastvu prirode. Tako je Jung govorio ove godine. Ali tako su Upaniade govorile prije 4500 godina. A ak i taj opi, istiniti ovjek ima u Indiji svoje ime i zove se Purua! Nego da upitamo, bez svake zlobe, da li je to to poznati psiholog Jung velia zapravo san ili tanije spavanje? Jer Jung i sam tano vidi da san moe biti djetinjast, groteskan, nemoralan. Jung po dui priznaje da veliki sveci mogu imati pustopane snove. Dakle? Ako iz snova eliminiramo djetinjasti, groteskni, nemoralni elemenat, ako izbacimo pustopane ili smijene snove, ovaj san koji vodi do dna i srca stvari, najdublji san, ostaje bez sanja: to je kozmiki san ovjeka, objektivno ravan spavanju. A to je ve znao i slavni braman Ladruavalkija: samo je to moda ljepe rekao s mnogo vie lirizma i vasionske ljubavi. emu spavati? To upola skrauje ivot. No emu sanjati? To obogauje obmane, a one su ve pravo bogatstvo. To vodi i do psiholokih besposlica. No da se zaustavim o emu najvie sanjam. To e dati i moj prilog psihologiji sanja. Najee, ali ne i najradije. Jer ja ne sanjam nikada rado, a najvie bih volio kada nikako ne bih sanjao. Meni je i najtea stvarnost milija i ljepa nego i najzamamniji san. A osim toga, moram priznati, moji sni najobinije nisu ni lijepi ni draesni. U svakom sluaju nezvani gosti, ne mogu rei da mi donose kakvu utjehu ili okrepu. Prije bih rekao da su razlog ljutnje ili nezadovoljstva, te ako imam kakav iracionalan osjeaj, ja bih ga odbio na snove. Ni knjievnost snova ne volim,
136

premda je ona prastaro nasljedstvo ljudskoga roda. (Svi su premda zatajeni jer napisao je neko.) ak i odnosno jave same, budno treba udvostruiti, pojaati policiju; a san je neiscrpan izvor zabluda i prevara. Dodue moglo bi se rei: ako negirate san, negirate i poeziju. Ali poezija kao pojava nije liena smisla, dok je san kao pojava psihika besmislica. San moe da bude elemenat poezije (san? u najlakem ruhu snatrenja ili vidovitoga obuhvatanja bliih i daljih stvarnosti). Ali taj se elemenat kroz prola stoljea toliko otrcao i doao na ropotarnicu opih mjesta, da danas osloboenje od sna moe znaiti samo put na bolje ili povratak progresu. No najgore je kada poezija sna prelazi u moralnu ili mistinu filozofiju. Kada bi san bio dogaaj, uivanje, umirenje, zato da od njega naelno gradimo nesnosnu i nasilnu dogmu? Ko smije mjerodavno rei da u snu opi s viim biima, da san budi grinju savjesti kod zloinaca, a pravedniku savjetuje prijatelja ili otkriva ko mu zlo eli? Ko moe da po savjesti kae da san predskazuje budunost, da nas opominje ak makar i na neposrednu opasnost. U Upaniadi Brhadranyaka ve je petsto godina prije Hrista data klasina apologija sna. Klasina, jer bi joj se i danas imalo malo ta dodati u raznome smislu. No i Upaniadski mislilac ili teolog govori o snu bez sanja, o dubokom snu u kojemu se gube privienja, zablude, elje i pohote. Jednom rijeju, fiktivna nagrada za hrapavu i kompleksnu stvarnost. Kako bismo danas itali prost komentar C. G. Junga tu su vrata na kozmiku prano koja je bila dua kada jo zadugo nije bilo svijesti i koja e biti dua preko onoga svega to bi mogla da dostigne lina svijest. Zato je njena koncepcija drugaija, ia, via nego ova modernih hipnotiara. Upaniada je htjela dosegnuti jedinstvo vasione ili, da govorimo kao Jung,
137

opu povezanost tamne due. To je neto drugo nego sebinost ili lina infatuacija. Ali metafizika sna vodi do introvertita koji sanjaju pri otvorenim oima, koji somnambulski ive na javi dok dananji grubi ivot kriza i materijalne brige s neumitnom borbom trpi samo extravertite, koji se umiju snai i okrenuti, koji smiju i juriati, koji su budni i ak u drugom smislu nego je htio neprijatelj sna Budha (probuenim). San u sebi nije povezan; sa svim tim mogu imati impresiju da se sni kroz vie noi veu u serije kao u nastavcima filmskih romana, a moe mi se i initi da se isti san ponavlja dva-tri puta. Pjesma i pria zna za isti san kroz tri noi: Nemam sposobnosti da se sjeam podrobnosti sna, sne ne pamtim vrlo jasno, ali kroz maglu slutnje ili obmane ini mi se da bi se slini moji sni, u nekoj vezi, mogli nastavljati i kroz ezdeset noi. Na to se ne bih mogao na sudu zakleti, tavie, domiljam se da je i nastavak jednoga sna kroz dvije noi anomalija. Zato doputam da bi to mogla biti obmana usljed nejasnoe uspomena. to je znaajno vrlo rijetko u snu dolazi do svoje misli, do svoje samosvijesti i zakljuka; pa kada se to dogaa, taj moj lini stav odaje samo neko stanje duha koje je odavno postignuto, za me neaktuelno i skoro zaboravljeno (i u snu aktuelna formula ne slui praksi, ona je ekser rememorisanja). Pa i tada to u meni budi uenje: u snu me skoro plai. U dubokom snu: ne sanjam; erotski sni su rijetki i upuuju da je san lak; erotiar prevlauje u polusnu (hou da se probudim, ili nisam sasvim zaspao; domiljam se; uinak alkohola ili duhana). Tjelesno sne osjeam kao nelagodu, dosadu, umor; sni su mi teki, a ja se u snu osjeam kao sasvim pasivno bie. San obino ima uslova da me preplai, rjee sam uznemiren, nestrpljiv, gnuam se. Nestrpljivost je moda jedina moja autentina crta koju osjeam u snu. Nikada nisam sanjao
138

da sam dobio veliku sumu novca; nikada nisam sanjao o novcu. Nikada da sam kupio kuu, oenio se, dobio namjetenje. Nikada nisam sanjao da sam potpuno bez brige (moda me san sam ini brinim?). Nikada nisam sanjao da leim od odreene bolesti. Nikada nisam sanjao da sam izdao knjigu, dobio nagradu, bio uhapen, drao predavanje. Nikada nisam sanjao da govorim ili piem o politici. Biljeaka sam u snu imao itave arhive, a jedanput sam sanjao uniformisanog policajca. Glavni je motiv moga sna: strah, strava, nespokojstvo, nestrpljivost, oekivanje, urba, gusta mistika. Samo u trenucima kada sam bio vrlo gladan sanjao sam o sjajnim objedima: to me muilo. Sanjao sam opasnost na eljeznikoj pruzi, u ratu od mitraljeza i aviona. Ali glavna strava koja me je stezala bila je mistika, demonska, vampirska, za logiku neobjanjiva. U Vrgorcu kao dijete od tri godine vidio sam sebe u snu u dva primjerka i poplaio se: jedan mora da je zao duh! Koji? Sanjao sam da putujem u Nirvanu (kroz prazan prostor svemira), vrlo esto da letim i padam, sanjao sam i da spavam i dosljedno sanjam. Nekada su mi sni sliili ne na proivljeni ivot nego potpuno na filmsku umjetniku sliku. Rijetke sne sam vidio jae kolorisane, u jakim bojama. U snu, pored oka, kao da vanu ulogu igraju senzacije opipa. Kau da olfaktivnih (mirisnih) senzacija nema. Ipak, ako se ne varam, imao sam prije sedam godina par sasvim olfaktivnih snova (miris cvijea). Oluju ili runo vrijeme, kiu, nepogodu, sanjao sam u vezi s plovidbom po moru ili Oceanu; jer sam ve putovao u Ameriku i dalje, kao to sam se jednu no, za malo sekunda, odvezao iz Pariza i Basela u Berlin, zatim u Oslo. Vjetar s prainom, esto vlagu; nikada pravo proljee, ljeto, sunce ili zimski snijeg, pravu jesen kako se osjea u umi ili po breuljcima. Nedavno sam u snu itao tobo novu brouru Luje Vojnovia u kojoj je pisalo da je
139

A. G. Mato bitno uticao na unutranju i vanjsku politiku dvojne monarhije u svim njenim dijelovima. Prije par dana sanjao sam kako u rijeci gledam tanke, prozirne duhovne ribe (duhove koji su postali ribe). Ukratko, u snu se sve dogaa bez moje volje; ja sam rtva fatalnosti i ne odluujem ni o em. Fatum, a onda sve ono u to ne vjerujem, demoni, aveti, fetii govore o snu i vladaju prilikama. Moj je san fatalistiki i fetiistiki (neka to istumai ko zna; ja ne znam). Filozofija koja se u snu ispoljava to je animistika filozofija, filozofija primitivca. I kad bi san neto bio, bio bi prelogika misao onih koji su ivi; a nikako misao onih to e biti. Nikada u snu nisam traio nadahnue za poeziju ili rad. Zato u pijanstvu, ludilu, organizmu bolesti uope ne bismo vidjeli isto boansko otkrovenje kao i u snu?... Zdravom ovjeku ne treba sanja, ni zdravom pjesniku. Problemi matematike i metafizike, brojni citati i zapisi, predavanja, fragmenti nesvrenih djela, znoj kandidata na ispitima, udvostruene linosti, demonska sila u ovjeku, seminari i popovi, katakombe i trula prolost, kloake, movare, psi, zmije, univerzitet pored lumperaja, misteriozni drugovi na spavanju to je to sam izvjesno najee sanjao. Neka to protumai ko umije: ja ne umijem, ja se svemu tome udim i snebivam. Nije od mene.

ULICA FANTOMA Ulicom, pored ljudi, lutaju brojni fantomi: jedni idu iz grada, drugi listom iz groba. I tako, pored novog, traje i staro doba. Tek to svih tih sablasti ne vide nai trahomi. Ulicom, osim ljudi, miu se brojne sjene. (Strepim da nisam obmanut, taj put, za sama mene.) I tako u mraku grada vladaju uspomene, i tako na suncu jave strahuju tane zjene. Samo se udim kako usudno slie ivi na mrtve, a mrtvi opet na ive. I kad se ivot dosadno i jednolino mie pitam se koji od njih krvavo, ljudski ive. Dani su nai u smradu davno strunulih era, noi su nae u hladu opasne mrtvake strave. Na javnom trgu titi grobina atmosfera, a nou u postelji spavae vampiri dave. Le kae ivom: uti, i triput uti, za novo doba stare su rijei uzaludne; i ekaj nunu uru: mi emo uskrsnuti, tek tad e i za vas uskrnja zora da budne. Valjci, I, br. 3-4, str.148; Niki, august-septembar 1933.

Slobodna misao, XII, br.28, str. 3; Niki, 30.7.1933.

140

141

SAVREMENE GOSPODJICE Madrigal drugi Tako sam proao mimo taj prozor u starinskom luku, i tu sam vidio raj i svu beskonanu muku: djevojku vilinskih ruku. Da su u modi gitare i kao nekad serenade! Ali nas boeme stare starinske stvari ne slade i patnje imamo mlade. Njen me pogled golica i u krvi me pali nevinost njenoga lica: zar nisu to ideali i nadahnue ica? Slika je velikog stila u zidanom gradu u ramu i u hladu kampanila i kiti peristila prizora ko za dramu. Al eto: ne pjevam vjene cure ni vjeite ljubavne ari. Druge su nae ure, u stihu mi smo zidari, peku nas druge stvari.
142

Zbogom, djevojko! Mnogo se divim zdravlju, veselju i snazi. Nad horizontima sivim (za ruglo ja te ne krivim) Moje te oko pazi, moja te enja mazi. Al emu vie lai? U vjetru, u kii, u moru ima bisernih drai vie no u kojem stvoru i slatkom razgovoru. Ima preda mnom put. A on je blaen i dug Pa bio ma kako ut, u ruci imam prut: s njim u da ispunim dug. Ostaj ko nimfa, ko niksa na alu mrtvih sirena predraga uspomena. Ja urim do mojega Iksa u dnu plavih vremena. Ne, ljubav mi nee dati iskrene radosti bia, ako mi ivot krati na putovanju otkria i zagonetke pria. Ti si pod lukom prozora doivljaj snene mate
143

u ostvarenju pozora; ali su gizde tate uz bujne ivotne bate. Ludoga srca se stidim, ja sam u vulgarnoj prozi, ja drugaije vidim, a ti mi, cesto, pomozi: k metama, morima, hridim... Nisam Villon ni Lelian. Ja sam proleterski pas i da ovako isprebijan pazim na dobar glas i valjda slavim Vas? Nisam trouver ni trubadur, ne udim za Matom Hari ni gospodjom Pompadour, pompoznom plotskom tvari i za raskonom ari. Ja sam boem i skitnica takav prezreni vagabund. Ljubav je alem, sitnica, u rijetkoj zbirci korund vrijedan ko gradska mitnica. I zato, ljubavi, na put! Put pod nove likoj meti. Ako sam sasvim caput, djavo me dri za kaput. Sve emo jo doivjeti.

Sve, osim ljubavne sree, sve, osim srdanih lai; jer to e mi povelo cvijee, jer to e mi mrtvake svijee, jer to e mi makijai. to e mi vidik na plai i Manonini ekipai? Valjci, I, br. 3-4, str. 164-165,; Niki, august-septembar 1933.

144

145

VASIONA MIJENA Ja sam svemona mijena: bremena vremena, imena, sjemena, stijena i sjena; ja sam plodna ena nabreklih vimena: mijenjaju se utrine mijenjaju se nutrine. Ja sam uvijek na putu i sa mnom je sve u toku; sa mnom je sve na putu do u budunost duboku sakritu ivom oku. Ja gradim i ruim kule ulijevam due glini; ja gloem bedeme trule i bajnu no na mjeseini. Ja sam sve to se ini i ono pod tim u tmini i u tiini. I nema na svijetu do mene, prostrane, svemone Mijene, vee od uspomene, dublje od same pjene: jedina ja sam stvarnost, a sve su drugo sjene. Valjci, I., br. 5. 6., str. 226.; Niki, oktobar decembar 1933.

DVOSTRUKI UBOJICA PRED ROBIJOM Stari oficir pokazivao je znakove rastrojstva (nisu pomagala odlija ni medalje), na licu mu je izraz nespokojstva, uskoro je s groznicom stigao i dalje. I digao je ruke, i pustio da ga veu. Nije pucao, taj put, ni u se ni u andarma. Osjeao je da ga lanci steu gori no ropstvo i opasnost rova stara, povikao je rumeno sa krova: Ja koji sam bio u ratu, koji se guim u zlatu, ja sam ubio podlo enu koju sam ljubio. Vodite me delatu. Dotle, iskao je crkve i manastire, da se smiluju njemu, da ga smire, a sad je sazivao sindire. On je bio star, a ona mlada. Voljeli se od nekad, od vajkada. Kad je stigla iz daljine iznenada, pred popom su bili prava slika sklada. Volio je rosnu mladu enu kao svijetu nerjeivu sjenu, ko do smrti nerazdvojnu sponu. I klanjao se svojem milionu.

146

147

No jednog dana ieznu toplina, ishlapi milina. Sa iezlom enom nije htio sina, no mu udnu inila se hladna. Motrio je dnevno za prostrtim stolom: zato nije tako, pitao se s bolom, ljuto zaljubljena kako biva gladna? Strast je nezasitna: divna, jer je gadna. Zato ljubav nema svu svirepost gladi? U njoj bjelodano ve se vatra hladi, no u njemu grije kao ve i prije. Ispod sijedih kosa lijepila se bora, na san noni opadala mora. On je stao da je motri, da je vreba, i da misli svata, - ono to ne treba. Da tu nije drugi? Da nije posrijedi premac? Ko je? Ko bi bio? Brinuo se, nijemac roptao u tugi! Ljubomora. Uzalud je vodio do mora. Pozno je otkrio tajna putovanja i na njima strasna milovanja: ljubavnik je bio znatno mladji, i krepi, i sladji. Kakve fajde jo za oficira od bogatstva i blaga ofira?
148

Starou se slabo enama hofira, ljubav se dva puta rdjavo kopira. Naao je pismo (svoji vie nismo) otkrio i pisma (sad je ljubav pizma). I ena je najzad kuala da bjei. Priznala je: krivo ne prisei! Mislio je: sauvaj je, bolje, vei, i stroe stei. Buk je bio tei. I ve jednom, na stranu, sami rijee da se rastanu. U satu oprosta, kod posljednjeg jela naglo ga je opet ljubav zaboljela, latio se votke. Latio se motke. Palio je, mahnit, sad iz revolvera. Ubio je enu, ubio je tatu. Za samoubistvo izdala ga pera i obje ene pokopao u batu. Nevremenska grozna nona atmosfera poje pucanj koji niko nije uo. A tragaki dio sada je sakrivo irom hemisfera. Detektivi traili su rtve, niko nije znao da su, tuno, mrtve. Minuli su mjeseci i ljeta. Starac pokazivo znakove rastrojstva.
149

Ne mogu ordeni da spase od vojstva. Izdao se starac pred obrazom svijeta. enu sam i tatu ukopao u batu, sudite me. Uputite Bogu. Ne mogu, ja koji sam bio u ratu, ja sam ubio na svojem spratu sve to sam ljubio. Um sam izgubio. Ja koji sam bio u ratu osjeam ue o vratu. Vodite me delatu. Leevi su strunuli. U zemljici nali kosture i bre munuli do prosekture: plave vlasi bjehu besprijekorno plave vrh lubanje gole nekadanje glave. Predao je ruke da lisice stave. A onda je mirno i pognute glave otiao do strane s onu stranu brave. Doi e sud, okovi: tamnika vlaga; doi e, Tugo; hladovina nee biti blaga, ali nije zadugo, nije zadugo.

Stari dani jo se malo broje, smrt e doi po svoje kako bi i inae dola smrt to je sto puta prola: ne treba enskih suza, groblje je pored uza; groblje gdje nema uma i gdje je pokoj uma. Smilujte se robijau, za djecu vau za sreu nau. Slobodna misao, XII, br. 38, str. 3-4, Niki, 8.10.1933.

150

151

VJETRU RAZVIGORCU Razvigore, razvij gore, razvij gore dolje. Pomiluj golje. Razvij polje da gore zore, da klasi zore. Razvigore, razvij gore, razvij bolje, razvij gore: sve to je u klici, u tmici, da jekne na ici, da svane na sunevom traku. Daj lepranja znaku, slatkog otrova maku, daj pravo i pjesmu ptici, daj bogovima na rijeku, daj zelenila livadama i boemi da uteku, pozajmi krila nama. Vjetre, budi klice, budi ptice, budi ice. Vjetre, tjeraj tmice. Vjetre, daj mi to zanima: boje i sjaja pod danima.

Vjetar prirodu plodi. Kao oguljeno sjeme da majka zemaljska rodi gizdu i bogovsko vrijeme, tople oblake i nevine, i ita i pjesme evine, i da se oslobodi. Razvigore, ne donesi samo kitu ljubiica i rua na toplom dahu proljea. Probudi tromu mladost i svu svitu vrelih sila u nadi novog stoljea. Toplinom budi zemlju i zemaljsko sjeme. ire ivot kao slavlje proljetni bacili. Razvigore, daj nam novo i oholo vrijeme, da budemo gordi kako nismo bili, da budemo ivi i ivui ili. Valjci, II, br. 1-2, str. 296; Niki, januar-februar 1934.

152

153

ISKUSTVO DOKTORA FAUSTUSA - Daj mi u iroki svijet! I doktor s latinskim imenom obiao je svijet s radoznalou, krimenom. I on je otkrio Jug, i Zapad i Istok dug. Vei je svijet no rug, nebo, planina, more i lug. A kad je bio star, izgubio je mladi mar, ohladio se stari ar, pa da poine bar. U dom otaca urei, zaelio se lei jednom u redu do pei i vie ni rijei ne rei. to su to zvijezde na moru i u pustinji uti prah? Lie u vjetrenom amoru, svjetlo i kozmiki dah? Na polju luduje snijeg. Snijeg, snijeg e nas sve pokopati: on postaje mrtvaki brijeg neprobojan i lopati gdje usnue svi, i opati.

Tad je ugasio svijeu, i pei otvorio vrata: plamen je bio u cvijeu i slavlju predikata. Sjaj: pakao ljepi no raj. On otkri udesni znak: po sobi arobno plee mahniti plameni trak, kroza nj se lica smijee, a snovi i sanje drijee, vile i demoni grijee. I doktor je vidio: camera puna je raskonih slika, rasko od poganskih namjera jaih od molitvenika. Vatra je u strasti rijei, puna je razblude boja, praska, i puca, i jei davnanja cvjetna hvoja. Doktor se sjedi: zalud je put, zalud je svijet do ognjine vatre! On nema vie do domai kut od pola do Sumatre! U vatri ive povjesma sanja prokadjena u mirisu smola; njiu se ko ptice sred granja, bez znanja,
155

154

pjane pod laskom Eola. Doktor se rijeio lei do basnoslovne pei i svoje spise saei i nikom ni rijei rei. Neka govori pe kako je bio star, batalio je mar, rashladio ar i otkrio samovar. Slobodna misao, XIV, br. 1, str. 3, Niki, 6.1.1934.

BEZAZLENE ZASLUGE Golubice na dlane mi slijeu, leptiri mi prema prstu kreu, bogovi se na mom putu sreu, guim se u aru, u cvijeu. Veliajnu izmiljenu sreu do pokoja u sam grob donijet u. Dobio sam i ono to neu, plave vile san na elo meu, jorgovani slau se na pleu. Desnom mojom do sunca dose u da dohvatim kap krvi viseu i krv srca svojega ue u: zajam zlata sa zvijezda uzet u. Onda vie zbogom mom raspeu. Umrijet u, umrijet u u sreu pateu: po svom srcu iskreno poet u. Slobodna misao, XIV, br. 13, str. 4, Niki, 6.4.1934.

156

157

GRANE PUNE BOGATOG SMISLA Neizmjerna enja svu je zemlju stisla kao krv i vino sladostrasnih rua. Misaono stablo u lahore prua grane ispunjene svim bogatstvom smisla. Noas zvijezde nisu samo zlatnoute. Ima ih u sjaju svih dragulja boja. A oblaci sivi osjetljivo ute. Zrak je sav zasien odisanjem znoja. Te bezbrojne zvijezde lagano e zai kad se ples produi u azurnu zoru. Gdje e se sve zvijezde na okupu nai nego u dalekom, vilinskome moru. Da je mjesec sfera vidim prostim okom, mjesec zadnji lump na neizvjesnom danu. Zadnji bijeli lik na obzoru dubokom to se udnovato kesi na kavanu. Noas su u bati djevojke sve slae, i u slasti svoja ogledala vade. No je bila slatka, od mirisne grae, A od puta dana dobili samo jade. Zora je nae rane vrstom rukom stisla; krune boga toga grane pune bogatoga smisla. Zeta, V, br. 27, str. 3, Podgorica, 8.7.1934.

158

159

SPOMENIKI PARAGRAF (Kletva jedne boemske due) Ne asti me travaricom, jer dok sam iv plaam svoju jadnu sobicu i krevet a kad umrem, mene e spremiti strvoderi u interska kola da me bace na bunite kao poganu strvinu, jer nemam troka za pogreb ni za pogrebnu lituriju ni za vlasnitvo grada. Ko e po smrti plaati moj stan? Da li e me pojesti crvi ili jastreb? Ne asti me travaricom, jer alkohol kosi divlju rasu, gore nego mitraljez. Nego ako mi zahvalna zajednica digne spomenik, moj avetinjski lik podii e se nou iz groba i u nono vrijeme odgristi spomeniku nos. Neu spomenika ja to hodah bos, ni slavoluka ni mauzoleja. Nisu sifilis, tuberkuloza i rak najgore bolesti, jer se za njih jo nae lijeka, nego je prazan dep najgora bolest jer za nj nema lijeka.

Taj prazan dep, otvara ep i on vodi u raku. Slava ti, razapeti Sofisto, u mraku! I ti si pio s Mandaljenom vino sa krvi crvenom... Zeta, V., br. 28., str. 3.; Podgorica, 15. 7. 1934. Zeta, XI., br. 15., 16. i 17., str. 17.; Podgorica, 28. aprila 1940.

160

161

STAROVREMENSKI LIKOVI PJESNIKA Vi ste galerija portreta predaka, ali i snimci brae, snimljeni kao vjesnici ideala, ali ne uvijek sebi ravni; vi ste navijetali da slobodno sunce sjat e, ali ja vidim da ljudski obzor tamni. Niste mrski kao ideolozi vampiri, ali koliko gnusnih meusobnih nesporazuma, koliko kriavih boja miri i piri, i odvija nas od zajednikog uma! Nekada ste bili apostoli, sveci mada i skeptici, a sad ste udne statue sfinga u kataleptici. Bili smo isti razred, ali iznutra buen i trovan; da sam, s vama, za lino srce bio bih portvovan. Nekada ste bili glasnici proroanstva, a danas ste u upi kamo su snijeta boanstva. Bili ste moja braa. No kivna braa to se piru, Apoloni koji Marsiji kau zaradu. Vi ste me vukli za jezik. No niko nije kazao moju rije. Svi nismo vrnjaci duha, te je isprazan i na me. Likovi pjesnika, vi ste kao protivni vojskovoe plemena, nita ne dijeli due vie od vaih imena. Premda ste svi htjeli dati taj zajedniki znamen, htjeli dijeliti duu i bijesni duin plamen. U vaoj dui ima ludila, groznice na jeziku van svraba, u vaoj nauci hiromantije i astrolaba, i okultizma i fetia to je u prozi bijesnih, a to je ar i draest samo u sanjarskoj pjesmi. Pjesma, to je san i ludilo. I svaki napon to luta, i san ideal to nije odabrao pravoga puta.
162

Pjesma je groznica, prokletstvo. Ona je ljubav to grize, te udnja za boljim svijetom to tjera svemir u krize. Pjesma je jezik onih to ne znaju stvari rei, pjesma je ferment vjetica to nas je poeo pei. Ako su dva-tri stradali zbog pjesnike ivotne groze, kakve sve pjesme krvave ne usmo od svirepe proze! Pjesma je paranje trbuha nemilosrdnim noom, ona je svjedoanstvo da smo svi krvavi pod koom. Pjesnici prolih stoljea, ja nisam s vama! Da ste Homer, Pindar, Virgil i Euripid drama, da ste Taso, Corneille i Wieland, zbogom duo: ja bih se svima divio, ali opet i gnuo; vae su pjesme prangija, one su rakija bomba, no meni je daleko prea mozgovna hekatomba; mnogo je pree meni traenje mojega vijeka, kad nemam ni hljeba, ni krova, ni lijeka. Vi ste mi zakonodavci, vojvode i sveenici, prije ste heroji gordi no jadni paenici; vi ste graa historijske eline kosti, a niste u svijetu drage i naivne samilosti. Da vas listam ko psaltir, s vidljivim defektom boga, kao martirologij, ali pun sentimentalnoga, kao historiju koja je teorija lai, kao spomenike ena bez prisnih enskih drai, kao fragmente duha u borbi s patnjom duha, kao ekonomiju sitih i nepotrebnih kruha. Pjesnici, vi ste kolosalni budunosti nosci, vi ste s petom u prolosti, vi izigrani prosci. Vi ste s bronanim grlom, don, don, ovo i ono, sve, samo ne grlato i neukroeno zvono. Zeta, V., br. 30., str. 3.; Podgorica, 29. juna 1934.
163

U OD PONIENJA DOBROINSTAVA Sjeam se na jedan protekli ivot siv i bez boje, slian na lokve, mlake i uline potoie, slian na cipele kad zagaze u barutine, na brda bjelkaste zemlje. Sjeam se poetka gimnazije kad sam posuivao knjigu od druga na klupi, dok me profesor ispitivao i s jedne strane ispisane hartije na kojoj sam ispisivao zadatke; sjeam se zavoda gdje nisam imao dovoljno koulja i marama, niti sam vratarima davao poeljan baki. Sjeam se mladosti kad nisam znao vezati kravatu, kada su mi arape visjele kao nezgrapnom ocu, kada sam mahao rukama na prolazu izmeu redova klupa u crkvi, kada sam se bojao tjelesne nespretnosti i injenice da se moda ne znam ponaati za stolom, da krivo baratam noem i viljukama. Jest, iz toga bola rodila se u meni visoka ideja o utivosti, iz tih je muka i bojazni izrastao proleterski ponos, u vrijeme kad sam strahovao da se ne znam sluiti s titulama i kada me avolski smijeh hvatao u nevrijeme, u razgovoru s matorom ozbiljnou. Kako me pee rukopis koji nije bio vrlo itljiv (rukopis genija, rugaju se, ili paija noga),
164

listovi zadaa koje sam zamrljao kapima mastila, poderane teke i masne oguljene knjige. Koje dangube kad sam spavao u toplini biblioteka. Moja djeja briga da izuim Galateo i strah da Knjige vie vrijedi nego sve knjige; pa onda sram to mi je ir rastao pod pazuhom, to sam na licu imao bobuljica i priteva, to su mi se djetetom jednom u kosi zakotile gnjide, to su vlasi padale, i uvijek ostala masa peruta u elju. Sreom, nisu se dugo noge znojile, a pojam o necivilizaciji dobio sam od drugova kojima su mirisale noge, prije nego sam naiao na one to sipaju psovke i izravne izraze o stvarima za koje ne znaju aneli: zar me nisu boljele kafane gdje sam pio au vode i itao arene rubrike u novinama na desetak jezika? Zar me nije oblijala rumen to sam konobara smatrao dobrotvorom aka i pjesnika grabancije, zar nisam znao da velikani ive od njegove bijele kafe a drugi su mu duni kapitale, ta strana zloupotreba veresije; zar se nije prialo da mi u kafani vrebamo na stranja vrata, ne plativi ceha, da studenti moraju imati meke gazdarice ako nee u bolnicu jadno odrijemavi u parku, u crkvi i po nunicima? Zar nisam pod stablima jeo darovane safalade, poto sam nedjeljama znaajno gladovao od stida, i mislio da mi glad pali na licu ruicu tuberkuloze i da me prenosi u transu spiritualnih ekstaza, s kojom je lijepa jedino bolest i nezadovoljstvo?
165

Zar nisam patio od onoga to titi Parsa: biti duan, i od bijede netampanoga pisca koji gnjavi po predsobljima i moljaka predujam? Zar nisam dobio savjet da piem molbenice, najjadnije od svih spisa? Zar nisam odbio nekupljenu ulaznicu za bioskope i kazalita, bilets de faveur, zar se nisam gnuao na povlatenu vonju i tuio: neu li cijeli ivot s darovanom ulaznicom ili uz pola cijene, i da sve bude tako polovno i otrcano, nikada od svojih ulja i nikada novo? Zar nijesam znao da mi odijelo presudno prijei ljubav i razni drugi ideal kao i zanos nestaica istog elementa vode, sapuna i kolonje i parfema? Jest, iskreno: mnogo sam puta odbio milost, mnogo sam se puta odrekao zabave i putovanja, a kadkada i kore hljeba i nunih povlastica. Jest, iskreno: mene su vijali vjetri i moile kie, ja sam spavao u gaju, za kafanskim stolom i u zemunicama bez poda (a moda i u jaslama gdje marva troi zob i sijeno). Jednom sam u strahu legao u tui vinograd, i tu je neko doao da me spasi. Nije me obuzela misao: bolje krasti no moliti, i u policijskim kvartovima sirotinja divno poiva, a tako blaeno miriu hapenike supe za onoga ko je prezreo udobnu hranu sanatorijuma i trpezu lakomca u opulentnim manastirima?
166

Pa zar ipak nisam pruio mravu ruku za milostinju, zar nisam prosjaio kao skitnica sa eirom u ruci po bijelom svijetu? Zar nisam jeo do zadnje mrve i lakomo lizao tanjire da drugi put vrebam na ostavljeni obrok tueg zalogaja i da dijelim s klateem pare maslaca s kruhom, dok me u nosu golicao miris kuhinja s toplim ponudama? Zar nisam okusio sva ponienja odijela zbog kojih bih morao meu pravednike na drugom svijetu da sam i poinio najgora opaka djela; zar se nisam bojao da stupam u zaraenom ruhu po kraju pokojnika druge tjelesne grae, preusko ili preiroko, ljeti nosio zimska odijela, a zimi ljetna; zar pakosni reporteri i solidni buroe nisu vrebali na stranja oka na mojim trulim akirama, zar moj aljivi polucilindar nije privlaio trijeske? Zar nisam osjetio kuni dah neopranih arapa i bosonog proao nasred korza, zar mi ekseri u cipelama nisu muili ranjenu nogu, zar mi cipele nisu mrcvarile kurja oka i tjeskobu nogu, zar se kajii i podveze nisu udruivali u sveto sebastijansko tijelo, kao kakav krst u trapnji bandaa? Zar mi profesor nije ismijavao poderane lakte, zar mi noni gosti nisu u razgovoru upali dugmeta, zar sam nisam od srdbe na sebi parao aljkave haljine, zar nisu uglavili da ne znam za etke i kefe, kremu za cipele i pastu za zube?
167

Nisam li bio bacan napolje iz krama i restorana, nisam li imao idiosinkraziju od vunbacitelja, i s njome kret nogu Ahileja; nisam li danima sjedio u zalogu u dimu i ekao druga koji se ne vraa, odnosno uniformu ovrhovoditelja? Jest, mnoge sam besplatne usluge odbio i radosti u pola cijene: ko rekoh, neu da snizujem tarifu u javnoj kui; a onda sam na ulici prosjaio banku, u pivnici au piva; a onda sam kao prostitutka godinama sjedio u nonim lokalima, gutao cinizam oajnika i primio ispovijesti zaplakanih cigana sviraa. Tako sam hodio i kada me zovu u goste; ovo su ivci traili da primim od gazde dnevnu kavu moda kao reklama? ne vie strailo! ali i danas se rumenim kada mi kelner donese neto to nisam za svoje pare naruio, s drugoga stola. Zar kakvo pie da pije ko je progutao toliko ponienja, ko je jeo i pio dugogodinja ponienja? i za koga se sve staloilo u pitanje: to znai ljudski ivot prema uslovima ivota? zato mi dariva ivot kada oduzima uslove dostojanstva? to znai ura dana kada se nebu i ljudima krade? Zeta, V., br. 31., str. 3.; Podgorica, 5. augusta 1934.
168

PISMONOA IDE PO KUAMA ednomu mnotvu, gladnomu mnotvu, srenomu mnotvu, zaljubljenima, i pismenima, i nepismenima, potar raznosi potu; mnotvu on jo svjedoi o botvu. I uenjaku eljnom vijesti i onom to se potpisuje krstom na potvrdu preporuene poiljke. Po kii, po snijegu, po vjetru i po magli, kao i po radosnomu danu on hoda od praga do praga, od kue do kue; sve novo na svijetu u torbi dri, i dijeli i nesreu i sreu, i mrvi, i die, i pri, i javlja i brak i gozbe pira, i interes kavalira, i pali i posmrtnu svijeu za duvne iz manastira. Piu nam: fanatizam, alkohol i temperament jesu varoi kao: Sarajevo i Mostar, i svakodnevno rastu. Taj udni miris novina i papira sa slutnjom o svijetu dalekom.
169

I uvijek druga slova, puna mira, kao svjedodba o dalekom nekom... On dijeli pisma, pakete i karte, i novine i telegrame, i svako pita: Neto za me? Je li buknuo novi rat u daljini poput vulkana, je li se rodio mlai brat i zacijelila stara rana; i veliku krizu na berzi, i sretan ispit na univerzi, potar jednako dijeli to boli i to veseli. (Kad se Antinous utopi u Nilu, on je draga rtva prvom krokodilu; Spas i Natovjek jesu dva roena brata, oni su nas doveli do opsenog rata.) ... Ja znam to pjevaju telegrafske ice i donosim pozdrav iz kavane, Gdje stolovi turista potpisuju dopisnice; i nosim vijesti s puta, iz kasina, s blaenih plaa gdje se kotrlja ruleta ... I neki trlja ruke kad primi (ljubavni dopis? foto?), a drugi revolver hvata, jer ga odbija draga. Potar je svijet fakata i nekad sunce zimi, i razlog delikata, statistika emera i sree.
170

On donosi ljubav i smrt, a mnoge su povrne rijei smisleni procvali vrt, i jesu u stilu depea, veinom suzama zalite, kratke i gorko salite. Radujte se pismonoi, on ui: pismu i slovu, on dijeli eru novu i srca troi. Srca su sitni groi na plavom i bijelom listu to vjetar nosi ... Zeta, V, br. 32, str. 3, Podgorica, 12.8.1934.

171

RASULO POEZIJE BEZ LJUBAVI Svijet je ivot dok ga vole sokovi i lijezde griju. Pasu se oi na livadi ivota, sladi se uho zvukovima svijeta, nosnice njue mirisave strasti, a ruka pipa oblike i ite dodir. Svijet je dua poklonjena ulu, neki tamni neiskazani bog, neki slap sa bjeliastom pjenom, vlana naslada dok ne bjesmo u rasulu. Pjesma je draganje, pospanost i drijeme, ali prije svega pjeva ljubav: kobnu stvar: ljubav zasjedu, i ljubav stradanje. to emo mi pjesnici kad ne budemo voljeli ensko tijelo, kad ne budemo dragali prirodu kao enu? Pjesnici su ljubavnici samo. Pjesma je zaneseni stav. Strasni ljubavnici kada su nevini; ali kivni, zlikovci i budale bivaju, poezija je zain krimena i perverzije. Priroda je snoljiva majka s kojom uzimamo sve slobode. Velika je pjesma razbluda kao slap, kao bata zapaljenih rua; ona je u biu to biuje: naprijed! ona je u toku krvi eljne slasti, ona je u divljem nabreklome spolu. Daj mi da budem lud! Da plaem! Da se ritam! Da grizem!
172

Da jednom ne bih bio odgovoran za vjetrenaste udi! I toboe i sam svoj kad me spopane demon! Ne: od dana otkako sam postao pametan neu dugo ostati pjesnik, ne ivi poezija bez obmana i smutnja i gra stihija; ubit e me neumitna stvarnost, ve punoljetnoga, kad sam otvorio i duhovne oi. Ne slae se ljubav s redom injenica. Nismo jo mladi da spavamo na otvorenim balkonima, a zvijezde smo ostavili Flammarionima. A onaj koji nema rauna da se zavali u travu i da zaspe pored pua, govnovalja, guterice, taj valaj ne e u pjesniku slavu ni za ivu glavu. Ne prija gradski uzduh istim pjesnicima. Da, pronali smo nebodere i plonike, arulje, izloge, afie, plakate, pronali smo auto i eksploziv, ali smo izgubili dobro i greno srce, izgubili prvobitnu duu, u kojoj buci svjetlosti i vode i nemirnih pokreta prirode. Pomaemo se gitarom, mantiljom, brkom konduktera i rukavicom kauuka, iskoristili smo manekene i artioke, no sve su ene s glavom od jaja a mukarci s likom idijota, sudbonosni kao kugle na biljaru, maske od gipsa ispunjene smolom. Nikada vie neu biti zaljubljen, niko me vie nee prevariti.
173

I teko mi je biti blagorodan, krv posuivati za tue operacije, kad mi ta krv navire u oi i lomi srce. Ja sam gladan. Trebam abakusa. I danas-sutra, bez iijeg uda, moja e mukost biti neutralna, razlupat u starovremensku liru. Ne pjevam vie. Jer doao sam sebi. I istinu sam razveo od ljepote na dan kad se ivot liio ljubavi. Zeta, V., br. 33., str. 3.; Podgorica, 19. augusta 1934.

LIK NONIKA U PELERINI Ova no se zgusnula zato, jer se njome eta jedna tragina crna figura u pelerini do bez kraja beskraja svijeta neznanoga meaa. I kao gusjenice grizu zeleno lie i glou voe, njega svrbi uga njegove zloe i svrab tjelesne neistoe. Je li on zao, sm ne zna, demon bi ga znao. On zna da je bio krasnik mlad i glasnik rad odmornih rumenih zora. A sad ga grize jad, on je Vjeiti id, on gubi vid i trai zid kojega nema. Poema, boema. Vjetice ravnaju vrijeme, dijele sunce i kiu, i tuu i snijeg, i o oblaku se njiu. Bez kraja je kraj beskraja svijeta, a on se neu eta i u mamurluku kisne. Zadugo nee da svisne.
175

174

U noi nema plamenih zora, ali ima mora, ima snova od mora do mora, drugo se ne trai i ne oekuje. emu aica onom ko je pijan? On se sjea (vidio je u baru) u redu etiketa na kalupu flaa Chateau-Yquem. Sijaset lijepih ena, i plesa i crnaca i tri harmonike (a Kalvarije sa tri Marije?). Ne oijukajmo s ljubavi nikako, ondje gdje je zabranjeno sladi. U noi je debeo novi sd, sd na puti crvene, bijele, i tmaste. I u noi sd raste: crvene pete, svilene arape, draenje. No putopis noi ne piu mokre due pale na kiu. Da rjeava rebuse, arade, ukrtene rijei skupne enigmatike u albumu? eljeznice fijuu u noi sablasno, nema cika iz auta treeg kilometara u prahu. Ova no se zgusnula zato, jer se njome eta
176

(i da se njome eta) jedna crna tragina figura u pelerini do bez broja kraja beskraja svijeta neznanoga meaa, ali istim putem, bez stopa na stazi. No gazi, koga no gazi, i koga avo noi pazi. Zeta, V, br. 34, str. 3, Podgorica, 26.8.1934.

177

USPAVANKA IZ KRIVODOLA I. Ti spava, dijete. U snu e da grli stabla sa zlatnim granama. Velike bate od stakla i nemirne vode od ive zagolicat e te. Ti spava, dijete. U snu e da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubiastih hridina izlit e se nebesa sa hiljadu odbljesaka. Nevinost ula razvezat e nepoznate mogunosti stvari. Nosnice e da usru u se ognjevitija saznanja nego kad uma, od vreline akacija i drugoga bilja, nego kad klis od zapaljene kadulje zatrepti i zamirie. Ljudska bia pretvorit e se u eternu bajku genija i anela, u kojima e da zadrhti iznevjereni san slikara i vajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema. Glas enje izlit e, kroz svoja vajkanja, onaj nepoznatu ton pijanstva u kojem e, sauesno, da zajecaju i zaplau i da se oglase Lovre i Cista, Lokviii i Tamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proloac.1 Jer tu sam, iz duduka gajde, uo radosnu vijest da Veliki Pan nije mrtav. Razrijeena stvarnost obogatit e se od svojih ivopisnih, naglih nemogunosti. Kroz novu ljestvicu naslada pipat e, kuat e, gutat e pomorande, smokve, ipke i rogae. Od korena stabala pa do vrha kronje provalit e sokovi i zapjevat e ivodajne mezgre: Ja sam majka hraniteljica i oda zla braniteljica Vjesnici proljea dalekih objavit e svoja zagonetna prisustva. Vrela e da zarominjaju na sve strane, kao na povjetarcu ponornih muzika stotine srdaca, povorke samotnih dua
1

Zrak e da se potrese na novim prozranostima i drhtajima iskriavih voda. Kroz visove e da prolete slutnje ritmova i nova vrcanja idealne svjetlosti. Vidjet e kljunove i repove i krila kako, lepetom bez rauna, uzrujavaju prostore sa znaajnim odjecima. Oblik e, ve sin duha i tvari, da navijesti svoje vrhovno udo. Ali najvee udo, ljepota, ljepota, to e biti djevianska svetkovina zastajalih voda. Od blata, potoka, kanala, rijeka, jezera zasjat e odsjevi arobnih ogledala, vidovita isparavanja u svijet halucinacija, preobraenje protega u svijet vieg iskustva. I, poto si sa svijeu dobre i duboke ivotinje, gledao prve bademe u kruni bijeloga cvijeta, doznat e za pijanstvo bolje od vina i duhana; Sjetit e se prve noi kada si, pod borom i hrastom, uz listak grabova grma to u vatri mirisavo dimi, premda, nije empres, iz blisko odsjeene daljine, pod najveim brojem zvijezda, preko brda i polja, kao basnu pravog Istoka, ugledao i posmatrao Imotski u vidu nage ljepotice protegnute na logu od leopardova krzna i mirisa, posute biserjem po raskonom tijelu; i znat e da si tada otkrio vile i vilenjake, ali da vjetica, vukodlaka i vampira jo nisi upoznao. II. Ti si ve gledao kako, iz visina u praznine pljuti snijeg u bezbrojnim pahuljicama, i kako izvrcava i kovitla se slijepo bijela vijavica. Vidio si sive krajine i tla vlana od kie, i doznao da magla protanava mozag i popravlja loe perspektive brda i dolina. Ali trebao si da saeka zaarana i u se povuena
179

Sve sama imena sela u Imotskoj krajini.

178

jutra da vidi kako se najmlae sunce, jo sasvim nevini boanski sin prirode, razgaljuje kroz mlijene visove u smislu obeanja; najmlae sunce u aru i srcu plamenog suncokreta, da prospe plave, plave ljubiice i plave, plave, rasplinute, upave? kauna. Eto iz vreloga bedra i usijane kime stara Majka s djevianskim likom htjede da najavi bogatstvom sirotinje i blaenost onih to niega nemaju (pa im ipak pripada i nebo i zemlja); jer je htjela da opie znaenje i silu sitnih vlati i trava, i da vrati sok izgubljenih stvari kakve jesu: Ljubav i Dobrota. III. Iz aki, evo, ve pele ispijaju sr raslina. Putem koracaju krotki magarci, a mnogi snani parip i mazga strpljivi su za ljudsku korist. Spavaj, spavaj, dijete. Sree e ionako imati samo dok spava; a srca i due samo bezazlenou. Jer evo si vidio vile i vilenjake, ali vjetica i zloduha nad kolijevkom nijesi vidio. I snatrio si Gospe s oima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju. Nee te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego e sa uljevitim rukama da se znoji za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru. Vidjet e djevojke koje gaze, sudbonosno nagnute pod naramcima drva, i starice prignjeene od punih vjedara vode. Ozbiljnu rabotu tebi e da najavi kripanje kola i pometnja u mlinicama. Pa utjei se da je most u patnju staza osloboenja. Pjesma ivota je tea od sna ali je dublja i krepa.
180

Slabo je hvajde od anelskih mata i od uroka zlih zjena kneginjica; tebe e da probudi plast na gumnu, stoka u pojatama, sjetva, kosidba, vridba, tovari groa u buduim berbama, kliktava pjesma polja; jer treba da se snaga vri: da se lomi kamen, da se kre grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da se ore, da se anje, da se sadi; jer treba da se mui i kinji, da se satire i sadire sebe, da se bude, da se dube, da se gradi. I jo tako kukavno... Jer treba da onaj koji je dao patnju dade i istinu nau, istinu motike, maklina, lopate, rala, poluga, kotaa, mlina, bave sa motom i kotla gdje se rakija pee. Treba da utremo nove utrenike i da otvorimo svjee brazde; jer je daleko od sna do jave; jer ima milja od Jadrana do Pacifika. IV. Ti spava, dijete. U snu e da vidi stabla sa zlatnim granama, velike bate od stakla, nemirne rijeke od ive. Htjeti e da grli neizmjernost, da leti do San Diega i San Franciska, dok ne polomi krila ovdje nie ovdje, svakako jo blie od Jauka ili Runovia. Zeta, V., br. 35., str. 3.; Podgorica, nedjelja, 2. septembra 1934.

181

HOJA, LERO, DOLERIJA Hoja, Lero, Dolerija, mrani bogovi maskerate gospodarskog Dubrovnika kao maske se klate u noi razvratnika i orgijskih misterija u bljesku ferija. Tu su maske u poklade ko Turica, aroje, Vila i slue se vraje oklade o kobi slomljenih krila. Nisu prava boanstva, ali je milo urei zlim predskazanjem tajnstva zanesen let prema srei. Kreu se mahnite maskerate, ciganske karte vuku, bijes je u smijehu serija, a kao klopot kaskate sluh udne slovke tuku: Hoja, Lero, Dolerija, - rug na potenje ruku. Zeta, V, br. 36, str. 3, Podgorica, 9.9.1934.

OTPAD OD ROMANTIKE ...I moja lira u autodafu, de Turre Cremata! Ne, nisu gorjeli papiri, gorjela je dua, gorjela je savjest. Oi su izgorjele drage. Tijelo je bilo na lomai. Nije rije ena, nepijateljstvo je meu njima. Mi nemamo to dobiti na svijetu. Uzalud smo grijali kolske klupe, uzalud traili zaklona po bibliotekama, uzalud trudili oi i iskapali ih, uzalud prebili gnjate. Uzalud rad i znanja. Drugi su prei, nama se sanja. Muki su drugog zvanja. Mi smo mjeseari i fantaste to valjaju srce po travi. Nas hoe da vrate u stare romantike s oajanjem kobi i tragikom pjesnikova poziva da bi za se nali opravdanja u naoj labavosti, mekutvu, u nepraktinosti, u nesmislu za ivot. A mi hoemo zdravlja i rada,
183

182

krepine, vedrine, hljeba u znoju lica svoga. Mi smo prokleti u ukovima i imiima, i mi muimo no i neshvaene genije i promaene ljude, tu buavu ropotarnicu. Nismo htjeli biti beskorisni, paraziti, na teret, -ali ni da sluimo. Zato samo suuti za ljude? Zar pravda nije vie? Zato dobra djela mjesto pravih zdjela? Zato u domu sirotinjskom udjela? Zar pjesnik samo pumpa iskrnjega, pie sonete muevima za zakonske ene, trai samilost kelnera, veresiju u restoranu, i samo pije i loe? Te ga lijei kupelj u berzi rada? Zar on trai da mu se dive I da ga ponavljaju papagaji? Prolo je sto godina od romantike, ali me od nje dijele ne stoljea: svjetovi. Sve su to bili njeni cvjetovi, a onda snjeni smetovi. Meni treba proza ovoga vijeka i da odgovaram svom zadatku, kad ga sm mrko odaberem.
184

to ste skrivili meni nisam kriv ja, ni sudba i geniji zla; suvino je due obrazlagati: krivi ste vi, vaa rava ljudska volja i pojam o meni. Krivi pojam o poeziji. Parole. lageri. Krilatice. Volja da nas aljete na posao Kojega se poslije odbacuje i odrie. Nama se ivi. Drugo je patnja. Patnje ima i bez toga. Patnja dolazi sama. Mi je ne zovemo. Nismo vie tako mladi, zeleni. Patnja vapi do boga - i do vraga kao krv Kainove rtve. Dajte nam malo zadovoljstva jedanput sasvim obilnoga, toliko koliko drugima, nita vie, nita manje. Nemojte nas pedepsati za poeziju. Jer se iza te kazne kriju pervezne pomisli na reakciju kojom emo sami priznati svoje greke i izdati nesposobnost za ivot. A slabi je kriv to je slab. Poezija je takva magla fina i nije samo od vina...
185

(Radije od krvi I afiona.) Moda je neko pjesnik, ali i neko preko toga, i za stih ne ubija duu svega svoga. Nismo vezani za kamen mrtvih uzora starih, poezija die iz srca stvari, pui se, ona se isparava iz zemlje k nebu i kaplje odozgo kao mana. Nema pjesnik kalupa i veriga. I on je danas Amerika. Nema predodreenih. Nema prokletstva. Ima slobodna cesta. Vi ste uveli borbu za mjesta i u jagmi hoete centurije podreenih da uivate s vaim enama u gladijatorskim arenama. Mi smo drugi narod i svijet. Mi hoemo svoje. Da nismo gori od drugoga, nego svoji, drugi, isti: ne zapostavljeni ni pogrueni. Neemo antologija ni manifesta, nego crne svakidanjice, kruha. Da ne budemo ankolizi, prosjaci, dvorske budale, vjedogonje i udaci, nego svjesni radnici, ne vie jadnici, vrsto osovljeni na svoje noge,
186

krepko sami svoje, po sebi opravdani, brutalni realiste sa dvostrukim titom; jer bez toga emo biti drski i pokvarenjaci, ba onako kako umijemo biti gadni, i virtuozni pelivani, i hvatati maglu, zmijski kraljevi od vjetica cjelivani, i moliti se u paklu Belzebubu da prie, da bude s nama, da nam pomogne pritiv ljudi, i protiv neovjeka ovjeka i ovjekova srama i udi do vijeka tako budi, amen. Gorela je dua, izgorio plamen Zeta, V, br. 37, str. 3, Podgorica, 16.9.1934.

187

DRAGOVOLJNI MRTVACI RAZGOVARAJU MEUSOBNO U KATUNIMA Ima mrtvaca to su ukinuli ablone raja i pakla. Oni istraju u skrovitu udesnije zemlje s vjerom kao Kaligula i Horacije Kokles. Njihove su oi vodenije, usne bljee, koa eterinija, glas je tajinstven i rijei kao apat iz trave. Mrtvi ive u ugodnim brdima tihim, slike se niu u slikanom redu, no koji im je vampir popio i posljednju kap krvi te slie na kredu? ive mrtvaci pod okriljem vlanih uma, gdje padaju mutne kie i udara grom u jele. Nee ovamo Meari ni Dante u planine mrtvaca, u kr, meu hridine. Mrtvi diu u istom uzduhu, a taj uzduh biva voda. Ko e rei ovdje: sjeanje, prolost, budunost i nada? Mrtvi su oduvijek Sada, bez nadnevka Sada. I to bi drugi rekli da se opet pojave u ivotu? Trae mrtvi svoje rtve, nekrofile i nekromante. Kada zadavi ivoga mrtvom prihodi rastu: toliko po glavi. Neki nas mrtvaci propisno ucjenjuju, na dan kada pogibaju uvijek su u inostranstvu. Imajte samilosti prema mrtvima, jer nisu imali da prodadu nego svoju smrt! Ovi pokojnici nisu vidjeli barikade ni rata, ali im je dotle bilo malo slasti
188

i pitali su se: koga emo rtvovati za koga? Moloh trai rtava! Ljute se mrtvi na ive, zavide im i mrze ih to imaju crveniju krv, krvaviju krv i ilaviju miicu, i to su ivi, vrlo ivi, a slabo ih ispomau pitom i akonijama; dragovoljni mrtvaci meusobno razgovaraju i oni se dogovaraju i u katunima zavjere stvaraju: kako da ivima naine ivot teak i smrt prijeku, kako da noktima vukodlaka u bono meso zariju. Pred smrt su rekli dragovoljni mrtvaci: i kada ne vrijede nita ni moji gnjati ni moje krpe, dat u svoju ivotnu supstanciju za jedan uzvien nekrolog! Zeta, V, br. 39, str. 4, Podgorica, 30.9.1934.

189

ODALISKE ISTOKA U EHER-SARAJEVU U Sarajevu gradu na Miljacki viaju se mnoge tune odaliske. Milosni su svi breuljci gradski, a sve bate raskone od piske. Svi pjesnici piju herostratski, a na keju korzo gui se od stiske Pa te divne ene ognjevite rase njegovana lica pokrivaju velom. I kao robinje promiu sred mase s eznutljivim nespokojnim tijelom Tek na maloj djeci oko slasti pase po slobodnom vratu i po licu cijelom. Okna su reeta za aikovanja. Andalhrijo! tu sam mislio na te, i na tvoje bate milovanja, i na tvoje graevine zlate. No ovdje su svjei trazi silovanja i jala u dui spremnoj na inate. Naao sam nauke uenih Arapa i arabesku s kama ispod minareta. Naao sam muku gnjata bez arapa i golotu djela bez kista i dlijeta. I umove rijeke vjetrenih harafa nad znojem umora gladnog polusvijeta. oeci. I plesa sa trbuhom kao i u Istanbulu ili u Solunu. I Gandhija gola, prosei za kruhom,
190

filozofa mira na istonom trunu. I kad sam patio i nosom i uhom, i godio sam, no nisam nao bunu. Azijo, pranjava i u gubi crvi, jesam li na tvome apatinom pragu? Azijo, od smrada i neiste krvi, jesam li na tvome okuenom tragu ? Nisam li Evropin bio sanjar prvi to je prohodao po ahovom sagu ? Zeta, V, br. 40, str. 3, Podgorica, 07.10.1934.

191

NASLJEDNA ZARAZA LJUBAVI TJERA OVJEANSTVO U LUDNICU Tanana spiroheta je kobno edo velike ljubavi svijeta; ljubav je rodila da bi se smrt barutinska dogodila. I kako ona hara i pustoi po mesu, rapnel, granata i bomba ala jesu kad nebo zatresu. ankiri su traen oblik raka. O ljubavi oajna! Zar nismo svi roeni po mesu? Ja sam vidio izjedene nosove i ude izmuene pod noem i lapis lazuli; Vidio sam ivu to kosti gloe, injekcije neosalvarzana, price i ampule, bizmut i akva burovita ; beskonanu ludnicu i prostana groblja (strast je zaklala svoje opore rodilja), Idiotizam i sve vrsti ifazija i simulacije i maroderstva. O ljubavi ! sve je to tvoje veliko Djelo, kad smo za Dantea uzeli Baudelairea, znali smo da je poza i naa hemisfera i da je zaraena od mikroba u krvi, u tijelu od crvi. No! htjeli smo orgija, slave Cezara i raskoi Borgija, pa smo stigli u Pakao to Dante ni Baudelaire nije takao, jer to je stranije nego ljubav, istinskije nego praiskonski blud?
192

I sada svaki drugi ovjek je gubav, a svaki prvi je grub i lud! O ljubavi, je li to tvoje nebesko djelo: ovo ope raspelo, zemaljsko opijelo, Da je gnusna dua i opoganjeno tijelo? O ljubavi! hoe li nas sada mrnja u grozoti i slavlju vratiti vedrom djevianskom zdravlju ? No ovjek malo nade ima, samo par preparata: Wagner-Jauregg i Ehrlich-Hata, injekcija 606 i 914, i malarija za paralizu ( itajte oglase u mokricima u Parizu ! ) Stara Judeja, Istok i kolonije danas imaju gubu. Za Turcima je dolazila kuga na ove ale. jo haraju tifus i kolera. No sve je to jedna bitka. Malo ale. Sifilis je neprestani rat. Anemija i tuberkuloza rodili su se u sjeni bez sunca, gladi ; no sifilis i s bogatima radi, sa srenicima na suncu, u punoj i divnoj ljubavi, u slavi puti i zjena, u uivanju. Sifilis, to su vojske mrtvaca. Sifilis, to je vaar luaka. On je zakopao kulture gore nego gradove vulkani; on prijeti da e svima oduzeti radost, ivce, mozak i oi, isprazne mjehure. On je najmoniji despot na svijetu, jer kroza nj govori Blud. I svi emo biti uzeti, izgubiti ruke, rijei i sud.
193

Iz bluda tee unitenje. uta mrava Smrt s panikom Kostura. Rimski vojskovoa Sula u satu tjelesnoga rasula proklinjao je srce i ula kada se vidio, trula osvajaa carstva i kula ; Sulu su rastoili crvi, a on je bio prvi. to su tu Neron i Petronije! Srednji vijek je poeo u molitvi, praznovjeruju i strahu, a svrio u gadu, ugi, svrabu i ljagi. Javili su se irovi, pritevi, kraste. bubuljice sa sukrvicom na neistom mesu nesavladanom askezom: Belzebub bio je knezom: a uas raste. Voda kupalita bila je kuna, Kurtizana je bila runa i sakrivala kou pogledima i kirurkom nou. Bjealo se u samostane. Samoa je vidjela rasulo gradova i raspad gadova. Dezerteri su bjeali od sumnjivih rana u nesigurni zaklon samostana. fratri i opatice sakrili su lica pod kukuljice, u preu tmina. Izvor ljubavi, tijelo, bilo je runo: i sramotno, i kuno. Nije se cijenio vidljivi bog.
194

Henrik je u bijesu smaknuo osam ena, a bijes je na ustima bijela i zelena pjena. I krvoedni htjeli su u rat, no rat se vodio u krvi, u svojoj krvi. Mornari su zarazili Tihi Okean, a zarazili su se pjevajui pean irokoj slobodi i slavi mora. no klica smrti smrti ne znade. Koliko je genija stradalo od sifilisa i koliko su u njem zaeli greno remek-djelo! Schumannu se pomraio um, kad je s mosta skakao u rijeku. A Nil je bio natovjeku drum, bez smisla pjevao ljubav na Daleku. Lenau je bio sjen stabla nad vodom, Maupassant je bio ispranjenom sodom. Alphonse Daudet savit ui venerije ljubljene uspjehe ne moe da skrije, i Venus se grozno sveti Don Juanu. Baudelaire nije rtva jedino haia, poto nije dua ednoga dervia. Heine se na krevetu svija u gru od patnje i truleu kosti. Edourard Manet dosjetljivo dosti znade: u Brazilu ugrizla ga zmija. A Sergej Jesenjin posljednji u kolu bolest od ljubavi vraa alkoholu i ceri se drolji Isidori. I kada bi bilo Sira Sabaota sklopljene bi ruke upitale njega: to nam vrijedi ljubav i sveta ljepota,
195

ako od ljubavi propada i njega, i ako se genij i umna toplota kote u bacilu gnusa nutarnjega to je neka ljudska rabijatna ega? Je li na um u bolesti i oaju ? Je li na duh u stradanju puta ? Je li na genij sama ludnica, a naa Muza bludnica? Je li dakle sve naopako, ovako i onako, i jo inako? Je li psiha patologija? I da su bolji gori, a vii nii ? Ne, nema nade, nema lijeka, osim: Wagner-Jauregg i Ehrlich-Hata. A ludnica je kob nam prijeka i uskoro e biti i bez vrata, jer nije da nas novo krilo eka, ni da se rade jo dva-tri sprata-: cijelo ovjeanstvo, otkup za ljubav vruu, za ljubav i za ideale, sada se sprema listom u Ludu Kuu, u Ludu Kuu, ime zemlje, zvijezde vrlo male.

RTVA DJEVIANSTVA Hotel garni. Krevet, umivaonik i pekir. Kako su se nali u sobi nisu znali. Ona je imala zajapureno lice na kojem cvatu arke ruiice. Pili su viski, popunivi prijavu u hotelu krivim imenom. Od sada u nositi uvijek krivo ime, i bolje da me ne znadu pod asnim imenom moje majke i sestre. Ila sam k rodjacima, na dugom putu pogubila adrese i papire, a sada sam gladna. Ja sam hodala i hodala. Moja arapa ve je smradna. Poda mnom krevet kripi. Tri dana nisam jela ni hljeba s malo putra. A to e moji zubi sutra i prekosutra? O da operem noge! to vie pijem, sve se vie znoje. Lopove, zna da ti rtvujem potenje i djevianstvo svoje! Noge me bole. Odgojena sam u samostanu. Gadni huljo, ne guraj me nogom: dosad sam ivjela u prisnim vezama sa svecima i Bogom! Kako da plati moje blijedo lice, zlatne kose i oi zelene? Da me i dirne, stidim se tebe ovlastiti. Zna li to to znai: obeastiti? Sutra u imati roita po kafanama gdje e me astiti; do godinu-dvije preminuti u bolnici, u ranama.
197

Zeta, V, br. 47, str. 3, Podgorica, 28.10.1934.

196

Smiluj se meni! Ti ubre, ti gnusu! to? hoe krepost i ast i zdravlje za banku? Smatra me tako tanku? Umiri se. Ja u biti prijatelj. Imat e prijatelja. O da ii od ruke do ruke, od poude poudi. Njoj su se razvalile kose na uzglavlju, a elo od groznice plamsa i gori. A kad je poeo da slatko, bratski i ljubavniki zbori, ona se naplakala i zaspala, a on je ugledao tamnu krv hipermangana i miris jodoforma je zamirisao u plijesni garnija. Granit, I., br. 1., str. 11.; Podgorica, novembar 1934.

BOLESNA RIJEKA Bolesna rijeka tromo se kulja na rubu trave i koritu mulja. Gore se nad njom grana ljulja, bolesna rijeka nije od ulja, nije od ledenoga kristala, ne tjera vodenice mlina, i nema sjaja ogledala, ona je mutni glib i glina. Na njoj je uprija i most samo ures i uvar zdravlja vanijega nego samilost. Bolesna mlaka bolesti spravlja: ona dijeli vruice u sirotinjske kuice. Nad njom lete komarci, oko nje grozniki jarci i marci. Nju hrane sumnjive kie, na njoj plave make crkle. Oko nje mijazam die u dobre se rasline smrkle. Zemljina rijeka sva je od blata, ona je od glibave proze svijeta. edomorka se kejom eta, mora nas stee oko vrata. Po njoj je samo da se gazi i da se glibi u svom gazu. Bolesna rijeka sa snima slazi i s vizijama u ekstazu.

198

199

Pa da se ljeti sunce smiluje i otrovanu rijeku siluje da jednom bude isto ruho, a pod nogama suho suho. Zeta, VI., br. 4., str. 3.; Podgorica, 27. januara 1935.

NEOBINA ZVONA Taj dan su me zvona saekala za buenje. Bila su osorna, otra i jetka, pucala poput metka; bila su luda, mahnita i estoka; zvona su rastvorila kapke mojeg oka pred strano suenje. To nije bilo guenje, bio je grom u sveopi lom; zvona su uili da u prostoru ima dubina i zvukovi su prskali preko uzdunih praznina. Spavao sam sa glavom na zvuku zvona. Nekih mekih nedjelja ona su me budila u vijencima uskrsa i cvijetu pobonosti, dobro ja sam i sm osjetio pokoj; No ovo su bila zvona grmljavine i navijetala su oluje. Ovaj dan mi se inio petak. I kuku, kuku, jadikovala su zvona, teko tebi putnie na majurima; sutradan e se vijati crne zastave i flor e da se vezuje povrh lakata. Zato je tretalo i praskalo u prostoriju, osjealo se u nebu elektriciteta, a muzike zvona nisu bile jednolike; u gradu je bilo vie zvonika zarinutih u krajolike: bile su svirke blie i dalje, i meusobno odgovarale, i derale se.

200

201

Ja sam odmarao glavu na talasu zvuka, a jedan avion pogoen od zvonjave oborio se na zemlju i izgorio u zvuku zvona. Zeta, VI., br. 6., str. 3.; Podgorica, 10. februara 1935.

PROLJETNO JUTRO I U jedan krok sam preao deset granica to obrubljuju obod kruga; u jedan mah sam postao deset bia i jedan ovjek bez druga. estitajte! Pob sam deset zastava i progovorio raznim jezicima sa pjesnicima i sa pesnicama, porastao u pticu i hrastov rast. Rekoh: trebate me, Azijo i Afriko, Ameriko, sjeverna i juna, i Evropo! Skromni ljudi trebaju me ovako skromna i nova kao vjetrokaz povrh krova. Jer danas je odmor (stvorili smo odmor na ledini, u zaklonu kola iza velikih stabala), jer borba je bila vrua i dotle nismo imali vremena rei ope ideje i najbolje sve oline postale su violine. Ko ivi u potomstvu stigao je u strani krajolik; zvukovi postoje za tratinom, u savjesti crvkuu slavuji.

202

203

II Prolaze sobe preko mene s kretom ventilatora, dvorane s promajama trulim. Plafoni me tuku u tjeme motkom zatora, polielej je ponor kamo ulim. Nego jo tee, neboderi me gnjee. Moja su lea peta avenija sa teretom micanja kulija crkve i groblja povrh mene klee. Za druge nebo. Meni zemlja kosti lomi. Zemlja, grae i svi sutereni jesu udav koban mojoj sjeni: kleta zemlja, a ne uzduh tromi. Putuju preko mene gvoa i betoni, ja sam vrst temelj sviju graevina. Ja sam crna ruda, gipka glina; to vrsto dri na mene se sloni. O prometejska hridi, ja sam cesta, po njoj ovjek i vrijeme e proi; ja sam samotar osovljen u noi sa krstom ruke herkulskog Hefesta. Svirepa Latonije, paome i pomije... Zeta, VI, br. 24, str. 3, Podgorica, 30.6.1935.

DUAN FANTOMA Djeca kupuju lutke, a zreli ljudi fantome. Kroz mozgovne zavijutke krstare, kroz monome. Od sablasti i sjena ive ideje i glave. Krv je bila crvena, one su crne i plave. Svi nabavljamo magle i tlapnje privienja to daju marke nagle i tvore ar i mnjenja. I sablasti nas vode i vizije iz mlaka. U njima plam je vode i udno svjetlo mraka. Tako grimase i maske i slinosti i varke prodaju svoje maske, tjeraju matom barke. Mi smo pljaka mrtvaca, kako su veliki mrtvi! Svaki svoj mrki san baca kao dar svojoj rtvi. Ja neu sanja! Neu maka!

204

205

Plai me avet opijuma. I to je straan mrak od mraka! Prirodo, daj mi put do Uma. Ja danas vapim za jasnoom. isto je svjetlo sasvim dino da prekine sa slijepom zloom i uniti sve samo slino. Zeta, VI, br. 25, str. 3, Podgorica, 7.7.1935.

PREKID SA SUZOM Suze se briu u rukave, suze sa slinom i bolom iz nosa, i sa izdanim pljuvakama... Ima li ta gluplje i nekorisnije nego su suze u plau, suze kanjive kod djece, a uvredljive kod mukarca? Suza nije duga ona je dua slug. Ubijmo suzu, poimo putem bistra vida. Perimo oi, briimo optika stakla. Suza ne pomae na putu, nije iskaznica ni troak putni. Daleko od suze, idem u zemlju gdje se ne plae, gdje se nije plakalo i nee, jer su srca suha, i suhe marame i rukavi isti. I rijei suhe i tvrde. Nisam plakao za se, neu ni za druge. Neka oko slika pase, a obuzda sve tuge.

206

207

Sramote trahoma, daltonizma i miopije, mrene i krmelje. Zeta, VI, br. 26, str. 3, Podgorica, 14.7.1935.

PROSJAK Ja sam onaj to eka za vratima, to se vrze pod prozorom kue. I ja ekam, i ja ekam satima, da mi bace bakar, to mogue. Od graevina poznam tek fasade, od srca ljudi samo milodare, a moju bijedu ljivovice slade, na vjeru pijem ostavi bez pare. Pred kapijama sa strpljenjem vrebam, na ulici se gubim poput sjene. Dosta je skromno sve to za se trebam: dinar od mua, a osmijeh od ene. Samo sam sablast bezimene hrpe, prosjaenje mi ponizilo ruke. Mjesto da vole, mene samo trpe, pa ipak ivim i umirem bez bruke. Moje je elo probrazdila bora, jad je na meni ostavio ljagu; ja nisam sjena dugih koridora, ja gluho ekam, i skapah na pragu. Zeta, VI, br. 28, str. 3, Podgorica, 28.7.1935.

208

209

PROLAZE ROKOVI IVOTA Mladost je lijepa kao suiav aneo kojem ne zna spola; Ona misli: kao divno proljee mi emo brzo proi. Na je san kao ivot od zore do prve noi. Danas, i nikad vie! I krv je burna, jer kratko vrijeme kola: i tako se strasno die... Prolaze rokovi za slast i za sreu, prolazi vrijeme za djela nenadoknadiva. Od prole mladosti ja nemam nadu veu. O besposlene ruke! O nijema kladiva! Bog zna da li nas ekaju bilo kakva sutra. Kako su glupa aljenja, ali kako i kobna! Od oekivanja stee nas zebnja grobna, i davi grizoduje od izgubljena jutra. Ne bismo htjeli biti znameniti starci. Samo je jedna mladost; ona je jedino doba. A na nju vrebaju lovke i krvoedni jarci, i neka troma mudrost to ivi od strave groba. Putovi! naem glenju jote se uvijek hoda, putovi kuda su zaman fijuknuli bolidi. U zaklopljenoj luci urlie sablast broda! Idi dok se samo vidi! I kaem svjesno: zbogom, kad kaem jasno: kasno! Vie ni ivjeti ni umrijeti nije vrlo asno. Zeta, VI., br. 30., str. 4.; Podgorica, 11. oktobra 1935.

NEBRINA I NAPETA LEANJA Ja spavam u tezgi: patuljak u ormaru. Svi smo kao putnici na parobrodu, naslagano turistiko ovjeanstvo... Kutija za sardine. Bure. Plovimo neznano kud. Jedan lei na tvrdoj dasci, sam, jer je ovo samica elija; a u drugom odjeljenju, sram, buci hrpa gromornih delija; ovaj osjea kako u njem muko raste, a oni grijee protiv prirode. Na krovu golubi, laste, i tvoja sjena, Hirode. Jer vole ivine, svi samotari; maka je spavala u mom rukavu kaputa; drugi put, pas je prag uvao stari, i volio da kretnju moju na logu saputa. U parku i umi uvaju me ptiice. Te su slazile zemlji gdje sam padao niice. Jesam li i sam spavao u vratima? Jesam li uvao koga, muno, satima? Kako se drijema, kako se hre, kako se kunja? Ja sam spavao, na rijeci i na moru, kao pluta, kao daska koja lunja, i s privienjem patio sam moru. No nekada sam spavao budnih oiju, vidio astralna tijela u halucinaciji,
211

210

i dok moje misli od truda otpoiju, u hipnozi divio se Graciji. Je li to makovo zrno ili prah konoplje, tek znam: slike su bile guste kao snoplje. Nisam rekao: idimo u brda, visoko je brdo, na vrhu spavati u tvrdo. Ali esto, mnogo puta, njuio sam vie, kako mirie uma i gaj die. Pa kad sam, putnik, prao nogu vrelu od kurjeg oka i zapaljenja koe, gledao sam: nema brige na mom elu, nema brave soba u mom hotelu. Tek vienja i napasti se mnoe. No blago tima to su ve polegli meu daskama kamo su ih stegli; ti su osvjeili kalup naeg spavanja. Ni svod nebeski, niti etri zida, nego u vlazi to eka travu travanja, uplje oi lubanje bez vida; po prestanku jednolike zvonjave, u vlazi zemlje snimili su maske: s njih skidoe ve mrtvake ponjave, a mesa strunu prije nego daske. Zeta, VI., br. 32., str. 3.; Podgorica, 25. oktobra 1935.

TIRANIJA OTACA Roditelji tuku malie, jer ovi znadu patiti i osjeaju. eda su od mesa i od krvi, i to izaziva bijes sadizma. Biju, i onda se vidi dua. Ova mala, rumena, bucmasta tjelesa zato ne bi kao polja i oranice, da dadu ita, penice i nabreklih voaka? Zato ne rode plodna kao ljetina i bogate oranice. Oci biju djecu, jer e ih nadivjeti, jer su djeca bolja od njih, a nezahvalna kao zakon prirode. Oci biju djecu, jer mrze njihovu sreu (niija nije savrena na istoku dana) i jer su kadra da se nasmiju bezazleno, kad su oni gorki i jetki. Oci biju djecu, jer osjeaju prijekor: mogao si ii i dalje, misliti i dalje, ne: to si me rodio, nego to sebe nisi preporodio, prije nego ti je starenje suzilo srce i steglo kosti i zamrailo horizonte. Oci biju djecu, jer uju: nijedan od vas nije radio koliko valja, nijedan od vas nije radio do svisnua, nijedan od vas nije radio kako e raditi radne ruke budue, nije teglio vrue, i volio je da unitava rad najkorisniji, i stvarao je probleme za dangubu i bespue.
213

212

Roditelji biju djecu, jer su suvie draga, jer je opasnost da budu aneli ili opaki geniji. Roditelji biju djecu, jer patnja izaziva samilost do samoga neba, u nevrasteniji. Starci biju djeake, jer onda ih savjest grize, a to je kao da te neko miluje. Isto tako. Vrlo slino. Zeta, VI., br. 36., str. 3.; Podgorica, 22. septembra 1935.

KOMAD KRUHA Zaudo, komad kruha, taj je uvijek najvie stvorio, dao je najvie prilike za misao, san i krv i suze. Samo se za komad kruha skroman borac borio, samo radi kruha ukradena iao prosjak u uze... Kao uenici mi smo ga nosili u torbi i u depu da se okrijepimo, i pohlepno gledali pred pekarnama, a prosjaci su se redali neujno da ih ne rastepu pruenih ruku pred gostionicama i mljekarnama. I prosjaci misle: dobro je stii popodne kada s tanjira uklanjaju ostatke od jela, kada bacaju s trpeza mrvice, o, tako zgodne, za vrapce i golube, i peru trag ruka sa zdjela. I znao sam da se u pokrajini sonim kruhom hrane bolje no bananama, i da su od toga meda siti; i znao sam da je kruh kao voka skruene grane, i da je divan i kad sili teke vode piti. I gledao sam ostavljen kruh po plotovima, skupi kruh odbaen na putu, gdje ini tvrdu koru; o dajte kruha rvnju i pohlepu zubu, kao kosti sleovima, dajte kruha siromanima na kopnu i na moru! I vidio sam da uti kruh uva stare, dobre vrline, i da ga krepki mlini za zdravlje bia melju; i traio sam samo kruha, pasulja i govedine od kobi i od tebe, prirodo, moj dobri uitelju!

214

215

Tako je kruh prvo za im se ruka strasno prua, glavna strana u svakom ivotu tvrdom i punom; i ne pita se gladan kako mirie rua, on je zdrav i zadovoljan kruhom, zeljem i otrom vunom. Znam da su, primjera radi, jeli tek malo mudraci sad kruha s vodom, a sad kruha s vinom , i znam da je svjei zaparen kruh i kad se baci udnja mnogom biu mladom i nevinom. Znam da nisu prve bune bile radi zlata, nego radi bijele mrve i cvijeta muka; da je okruglina kruha slubi prva plata, da tamnice tjei mrki oblik struka. Stvaranje, IX., br. 9., str. 536. 537.; Cetinje, septembar 1954.

216

Risto Ratkovi: MATO, DIS, UJEVI... Mato, Dis, Ujevi. G. Velibor Gligori pokuao je u ovoj svojoj knjizi da prikae u punoj svetlosti gore pomenute pesnike-boeme. Mora se priznati da je o svoj trojici kazao po neto novo, zanimljivo i tano. G. Gligori ima svoj osobit nain pisanja: kratkoa, i sintetinost na osnovi preutne analize. Te dve osobine esto su, meutim, jedna drugoj oprene. G. Gligori ih spaja nasilno. Zbog toga, njegova knjiga vrvi nedostatcima. Predvieno je mnogo injenica, zanemareno puno stvari, koje bi, osvetljene, izmenile mnogo to ta u njegovim zakljucima. G. Gligori, zatim, kao da ne trpi obrazloavanja; on suvie samouvereno saoptava svoje izvetaje iji se ton katkada pribliava tonu presuda. To bi moda i bilo jo dovoljno ukusno kada bi se time istodobno izraavao i razlog takvog stava, kada bi se u pozadini ocrtavao kakav suprotan moralni princip u ime kojeg se tako misli. U ovoj knjizi, naime, ne osea se ikakvo opravdanje prelaenja utke preko izvesnih znaajnih i poznatih fakata. Naroito u odeljku o Ujeviu. Prikaz o Matou je najopirniji, ali manje uspeo nego odeljak o Petkoviu-Disu, koji je, sticajem G. Gligorievih motiva simpatije i antipatije, najreljefnije ocrtana linost u ovoj knjizi. Prostor o Ujeviu iznosi nepunih deset stranica. Za obavetene itaoce to ne bi bilo malo. Ali je tri etvrtine od toga upotrebljeno na odricanje Ujeviu lirinosti njegove poezije, filozofske misaonosti, socialne ideologije, sistematinosti erudicije i tako dalje, a u preostalom delu se ne dokazuje istinitost navedenih tvrenja, ve se ocrtava atmosfera koja bi trebala u to da nas uveri! Utisak je neminovan da je takvo srozavanje Ujevia proizvoljno,

RADOVI CRNOGORSKIH AUTORA O TINU UJEVIU

219

i da je ono, u stvari, ispod duhovne vrednosti one osude koju je sam Ujevi izvrio nad sobom, koju je izrazio u gorkim pevanjima o sebi, i koju je ostvario ivotom. Srpski knjievni glasnik, Nova serija, knj. XXVIII, broj 1, str. 70-71, Beograd, 1929.

Duan urovi: VEE CVIJETE ZUZORI Na poetku ove sezone, 15. novembra, Cvijeta Zuzori odrala je u prostorijama hotel Centrala svoje uspelo umetniko vee. Program je bio iz muzikog, literarnog i plesnog dela. To nije prvi put da drutvo na takav nain istupa pred sarajevsku publiku. Ono je, zasnovano pre nekoliko godina, teilo i uspelo da oko imena ideala naih dubrovakih trubadura okupi vrlo lepi broj vrednih i agilnih lanica, i da razvije dosta ivu delatnost na realisanju svoga programa, prireujui razna predavanja o umetnosti, slikarske izlobe i dajui mnoge literarne veeri. Ono je u nekoliko mahova organizovalo izlobe, na kojima su uestvovali nai umetnici iz Dubrovnika, Ljubljane i Beograda (Lada), a sada radi i na organizovanju izlobe zagrebakih umetnika, koja e poeti, po svoj prilici, od prvoga decembra. Cvijeta Zuzori je priredila i jedno literarno vee mlaih knjievnika iz Sarajeva, Beograda i Zagreba. Uz to itavi niz drugih, izmeu kojih su imali vrlo lepog uspeha: Tolstojeva proslava, Zmajevo vee, Jakievo i Sv. orovia (prilikom desetogodinjice njegove smrti). A u nizu takvih priredbi spremaju poetkom decembra i vee Ive Vojnovia, na kojemu e, nadaju se, imati takoe dobar uspeh. Ali i van linije ove delatnosti, drutvo je radilo i u drugim pravcima, i to uspeno, potpomaui mnoge nae literate i umetnike na razne naine, a naroito rasturanjem knjiga i slika. To nesumnjivo svedoi da u drutvu ima vrlo agilnih lanica, i da je od uprave voeno pravim putem. Vee je otvorila predsednica g-a ukovi. Pred punom salom probranog sarajevskog sveta vrlo kratko, sa nekoliko rei podvukla je ona znaaj sastanka i obeleila
221

220

program drutva, koje treba da se u toku godine kroz ovakove sastanke realie. Prema njenim reima, na tim sastancima uz uestvovanje predstavnika muzike i lepe knjievnosti imala bi da se iri jo i drutvenost. Prva taka bio je Dvorak (op. 100 sonatina za violinu i klavir), kojega su izvodili g. g. pukovnik Mozeti (violina) i Menik (klavir). Druga taka bila je itanje pesama g. Tina Ujevia, koji je pre pesama proitao jednu uvodnu re saetu i punu alizuja i osvrta, koju mi donosimo u ovom broju u celini. Trea je taka bila Beethowen (op. 18. I stav iz gudalakog kvarteta br. 6). Nju su izvodili lanovi sarajevske filharmonije g. g. Kmoh, Dr. tenberg, J. ternberg i Belu Jungi. I prvi i drugi koncertni deo imao je vrlo dobrog uspeha i kod publike izazvao oduevljenje. A Tin? Kakav je on utisak uinio na publiku? Sa svojim vie nego skromnim odelom on je inio neku proletersku opoziciju crnim odelima i toaletama za bal. Pa ipak u njega su bili uprti svi pogledi. Neki su ga gledali kao pesnika, neki kao boema koji je zasenio pesnika, neki kao junaka svih onih novinarskih senzacija, ak i junaka neke budue legende nae. Ujevi nije tako lino poznat u Sarajevu koliko u Beogradu i Zagrebu i zato je probudio s jedne strane, veliku radoznalost kod onih koji ga ne poznaju, naroito kod dama, a s druge, ne manje interesovanje kod onih koji bi voleli da se Tin ponovo vrati poeziji. Jedni su hteli da vide kako izgleda taj Tin, drugi da uju njegove nove stvari. Ali on je iznenadio i jedne i druge; prve, naroito dame, to njegova pojava nije odavala onu linost koju su oni u svojoj imaginaciji stvorili na osnovu raznih fantastikih pria i novinarskih senzacija, a druge to je on proitao ve davno tampane i poznate pesme. Posle uvodne rei, koju je itao snanim i nekim
222

ekspanzivnim glasom, itao je Sanjariju, Perivoj i Svakidanju jadikovku iza koje su ga, a i dokle je on zavravao snanim i izlomljenim glasom: Jer mi je muno biti slab, jer mi je muno biti sam, (kada bih mogo biti jak, kada bih mogo biti drag) no muno je, najmunije biti ve star, a tako mlad! pozdravili pljeskanjem tako srdano kao da su to bili sve prekaljeni proleteri i da on nije sa svojim odelom meu njenim salonskim, na sred sale, inio jednu oazu siromatva. Dalje je proitao iz Kolajne fragmente: I, II, XI, XXI i XXII. Ali njegovo veliko elo i lice, koje lii na Libijsku pustinju, neto su se bili zacrvenili, valjda zato to on to prvi put istupa pred publiku, i stihovi koji su mu zvonili u reima i treptali u oseanjima: Noas se moje elo ari noas se moje vee pote; i moje misli san ozari, umreu noas od lepote. Dua strasna u dubini, ona je zublja u dnu noi plaimo, plaimo u tiini, umrimo, umrimo u samoi. (XXI fragment Kolajne) izgleda kao da u to unose neku vrstu sklada, bilo u pravom
223

ili prenosnom smislu kako je on oseao u tom momentu: ili kao pesnik, ili kao boem, ili kao neki pealbar, moda to on sm ne bi sada znao. Jedno je tano da je on izgledao veoma prijatan i drag publici, ali neobian, kao to je i ona njemu izgledala neobina. Odbor Cvijete Zuzori je vrlo dobro uradio to je za ovo svoje vee angaovao sarajevsku filharmoniju da izvodi koncertni deo i to je zamolio g. Ujevia da ita svoje pesme. U tom zgodnom i doboro pogoenom izboru lei nesumnjivo najveim delom i svestrani uspeh umetnike veeri to ga je Cvijeta Zuzori priredila. Nova knjievna revija Mlada Bosna, urednik Branko Kebelji, III godina, Sarajevo 1930, str. 206-208

Radovan Vukovi SA STOLA (...) Problem ene kod Tina Ujevia prilino je komplikovan. Ona je, s jedne strane, Marija, milosrdna i milostiva, oiju punih ljubavi i milote, gotova da prata i tei; s druge strane, Eva, grenica lakoumna i lakomislena, gotova da uini ma ta samo da bi se njena re ispunila, koketa, koja izbacuje kukove eljna da ih proda, plotska i vrela, meso i nita vie nego meso: ena na mom pragu. Druga je pred kuom, Svuda, svuda ena. Marija i Eva, avaj! bivam grenik. A tom ploti vruom kao ljuti samum i ledena Neva struji oaj te me stvori palikuom; doznah da mahnitah, kada ljubav pevah. (Sanjarija, III). U izvesnim sluajevima, Tin se preporaa. ena, onakva kakva je u veini sluajeva, za njega je bedno i saaljenja dostojno stvorenje. Nju on moe voleti jedino iz saoseanja i samilosti, a nikako iz ljubavi, ili makar iz prolaznog prohteva za njenu obnaenost; za njega vie vredi nevina i ista ena, kojoj je sve zemaljsko pojmljivo, moda i privlano, ali ne i toliko da bi mu se podala i odala; ena, kojoj je ljubav Bog i majka njegova: Ljubav je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i zato nek je sanak blagoslovljen, i neka pada dra i trnski plot;

224

225

Majka je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i nek me uje kada vapim slomljen za rabu Boju Doru Remebot. (Molitva Bogomajci za rabu Boju Doru Remebot, III:) Zapisi, asopis za nauku i knjievnost, knj. VIII, sv. 2, februar 1931, str. 121.

Dragoljub Maji,: TIN UJEVI: NEDJELA MALOLJETNIKA. Izdanje male biblioteke moderne, I sveska. Sarajevo 1930. Iz skoro pregorjelog pjesnika Leleka sebra i Kolajne uskrsao je feniks bogate i pune proze. Ujevi se u posljednje vrijeme marljivo bacio na pisanje lanaka i ogleda iz knjievnosti i ivota. Posmatrajui ivot unakolo opirnije i socialnije, on se ovom brouricom osvrnuo na nau omladinu i sasuo na njene nepodobnosti sav ar svoje usplamtjele gorine. Pjesniku je nemogue biti objektivan i miran u izlaganju, zato dobar pjesnik nikad nije i dobar kritiar. Ovome drugom treba vie mirnoe i pribranosti, nego to je moe imati jedan pjesnik, poglavito pjesnik tipa Ujevia. Sljedstveno Nedjela maloljetnika vie lie na jedan ustar pamflet nego na jednu objektivnu i ubjedljivu ocjenu. Ali u knjiici ima neobino tanih zapaanja i nepobitnih injenica. Navodimo doslovno nekoliko njih. ...Oni (dananji intelektualci maloljetnici) znanje, citate, misli, aforizme pozajmljuju jedan od drugoga; to bi oni ili na predavanja? to bi itali i radili? Kulturu e im automatska kaika gurnuti u usta... Tako vole da budu plagijatori i umni paraziti, a nikoga ne mrze kao svoje originale i uitelje. Ali ne: glavnom uitelju su vjerni, to su novine i film. Sve je brzopleto i filmsko, jer te liaje misli i predaje razdraljivim ivcima; to je dobro, jer je lako i snobovski povran pliak. - Oni esto puta znadu svjetsku politiku iz usta kafanskih naklapala i lokalnih politiara; prouili su Kelogov pakt; ali ni u to dublje nisu uli nego kroz novine, i to one najpovrnije, i kroz film.

226

227

Moderni su u toliko u koliko senzacije kalupe iz listova, biblioteka, kafana serviraju kao revolucionarnu, novu, slobodnu poeziju i knjievnost Ignoriu profesore, jer su oni sami arke mudrosti. A ta je mudrost: klepetati cijeli boji dan, dolaziti na javna mjesta gdje uvijek ima naroda (samooboavanje u pogledu trgova naopakoga dandia), epatirati svojom razbaruenou za ispade, ruiti sve druge i same sebe meusobno. (str. 6-7) Malo je manje ubjedljiv, ali sa dosta istine, u ovim stavovima. - U poeziji su zanemarili jednu bitnu i neoprostivu stvar ritam... a sve ono to oni turnu u svijet nema ni glave ni repa. - Malograanska megalomanija ve evoluira u zreliji oblik velegraanskog hohtaplerstva. (str. 7) U sljedeim citatima jo je manje ubjedljiv, a ustriji i karakteristiniji: - itava ta poezija (mladih), to je turo i dosadno gomilanje stihova, koji su ista, odvratna prozaistika; nijedan novi stav; puki trpanjci rijei. Nita da klikne, da zapjeva; nita od gordosti i od nade skupa s ljubavi za ivot. Naite tu ma i jedan dobar, temeljit stih, koji bi vrijedio nauiiti napamet, prepisati u album, citirati; jednu zvunu definitivnu strofu; jedan jedini bljesak duha, jedan frapantan udar koji bi se usjekao u mozgu! Ali: nita! Nita! (str.9) itava brourica napisana je u tonu gornjih citata. Sama nepomirljivost, gorina, krajnje nipodatavanje. Ipak, pisac se pri kraju ograuje: Nije tako moda kod svih, ali neu nabrajati radnike i izuzetke. Klice se nalaze u zraku i truju atmosferu; zato ne govorim ni o kom posebno.
228

I zavrava jednom svijetlom vrpcom optimizma: Put iz kaosa mora da ipak vodi samo pravcem Svijetla. Ovaj estoki pamflet na nau omladinu (u koju pisac ubraja i neke tridesetogodinjake i starije), ipak, trebalo bi da doe do njenih ruka. I to to vie. Da joj poslui kao neki ljekoviti ubod aoke. U njemu e nai mladii, kao nad basenom lice, ugledati dosta svojih nedoputenih sklonosti i mana koje treba ispravljati. Oni su, zaista, pamfletom previe i mjestimino neopravdano napadnuti i izrusvajeni; ali moda je ovo najefikasnije sredstvo za suzbijanje njenih zlih navika, neumitnih grjehova mladosti. Zapisi, V, knj. VIII, br. 3, str. 187-189; Cetinje, mart 1931.

229

Niko Jovievi: LITERARNA PLAA VIE KOZJE UPRIJE - Zadubina Tina Ujevia Grad starih obiaja i modernih shvatanja. Ekonomskokulturni centar jednoga kraja. Mesto u kome ivi arenilo momenata. Visoka minareta i topole tre u nebo, kao oblakoderi, a ispod njih ive i etaju razni ljudi, od raznih zanata i poziva, profesija i poslova. Meu njima najpopularnija i najudnija linost jugoslovenske savremene knjievnosti. Pesnik i boem, ili boem i pesnik g. Tin Ujevi. Najbolje bi bilo rei: pesnik, boem i g. Tin Ujevi. Njih troje su zajedno. A nosilac ih je fizika pojava g. Tina, sopstvenika velikih razmera stasa i razvijenosti i posednika grandiozne erudicije, koja silazi u dubine Budine sile i Patandamijeve jame. Sedi sam pred Centralom u prvom sumraku. I to ne na podaanom podijumu za astale. S kraja malo. Na betonu i na stolici uz koju ne sleduje astal. Nekada veliki ljubitelj i ljubimac Skadarlije i nonih senki prestonice, vitez boemskih svratita Pariza, a sada mirni i istrajni istraiva vrednosti po indiskoj litraturi, gost nonih lokala eher Sarajeva, - sedi sam, zamiljen, s pogledom na guste redove veernjih etaa. Prekrstio noge, pod tekim zimskim kaputom, u pravoj toploj proletnjoj noi. Misli, valjda, na svoj najnoviji Auto na korzo-u koji e izai skoro iz garae jedne ovdanje tamparije. Idemo zajedno u batu pred Korzo. Na pivo i nekoliko rei. Nekad je g. Ujevi bio vrlo izdaan u intervjuima. Danas je najrezervisaniji opozicionar. Opozicionar u literaturu, kaem, a ne u nekom politikom parlamentu. Deset ili vie godina on nije itao nita iz nae literature. Prema tome, on, skoro, nije ni zavirio u more redova napisanih, kod nas posle rata, sa posleratnim stremljenjima.
230

- Intervjue ne dajem nikome... Bez ulaznice. - Onda neto ovako, u etiri oka. - ta da reem? - ta mislite o nekom savremenom piscu naem? - Kako da vam reem, kad nijednog ne poznajem!? - Ni Drainca? - Ni njega. - ta itate, g. Ujeviu? - to dohvatim. - Rekli ste ranije jednom novinaru da ete ii na Cetinje? - To su mi drugi predlagali. Ja nisam mislio, niti sam imao nameru. - A hoete li u Beograd? - Ne, ovde u ostati jo. Odgovori kratki, otseni kao sabljom ili sekirom na trupu. Moda bi sa ulaznicom bili dui i razgonetniji; opseniji i interesantniji. G. Ujevi pui mnogo. U stanju bi bio da ceo dan pui bez prekida. Da pali sve cigaru na cigaru. Kao, oprostime Boe, da je pravi Turin. Jer i oni pue mnogo. Bar kako se pria. Kad je pristao da poemo zajedno, jedan njegov prijatelj daje mu pet Vardara G. Ujevi je nosilac ekstremnosti uma i ophoenja, tihi prolaznik belom i veseli gazilac nematine. Najvie ga razdraga po neki poziv na izlet, gde e se provoditi u mirisu borove smole i peenih jaganjaca na ranju. Sino smo bili kod Volge. U bati. Lepo je tu. Imaju nekakvi amreli, koji se ne sklapaju dok traje gostiju. Nita ne znai to su amreli namenjeni samo za odbranu od sunca. Nita ne znai to su ti amreli namenjeni samo za odbranu od sunca. G. Tin je sedeo sam uz zid desno. A posle smo ga pozvali u drutvo. Doao je i pitao koji nam je to litar. U razgovoru, dolazi na red osnivanje literarnog kupatila, malo vie Kozje uprije. Organizaciju e sprovesti
231

jedan mladi pesnik i jedan, tako isto mladi, kritiar. Kupatilo e imati i svoj asopis. Zvae se Roj, sa uvodnom rijeju Med od g. Ujevia, koji inae nee saraivati u Roju. Roj mora makar samo jedanput izai, upravo zazujati, kao to je ovih dana izletelo jato, u kome je bio i jedan reprezentativac jugoslovenskog sporta. Uostalom, Roj e imati, na prvom mestu, zadatak da se revnosno kupa pri svakoj pomisli na Knjievni Levi front, koji se obrazuje ove godine. Do sad je postojala plaa za rashlaivanje, uivanje, sunanje i da se ovek opere od praine. Kupatilo i redakcija Roj sluie za literarne kupae, koji e, pre no to pone sezona, iskopati ne jednom mestu pesak, da bude duboko bar do grla g. Tinu. Sa toga mesta, pokrovitelj i utemelja ovog najnovijeg u dravi drtva, g. Ujevi, delie svoje opaske na dela i nedela lanova maloletnih. Posle izvrenih formalnosti oko osnivanja Roja, g. Ujevi je odrao predavanje o mesecu koji je bio na nebu koje je crno, a nije crno. Dve telefonske ice, paralelne, zahvatale su ga meu sobom, ali bez simetrije. Situaciju je spasla listra jedne susedne zgrade, na koju se mesec skoro podupirao. S velikim poznavanjem prirodnih nauka svih grana literature, sv. Pisma, Korana, g. Ujevi je govorio ubedljivo i vrlo iroko. Jedan iz drutva naredio je za etvrti litar, a gospodin Tin dovrio gomilu cigareta i molio da se donesu sedam komada evapia, sedam glavica luka i sedam akalica. - Ako imamo da platimo... Ja mogu i na kredit. Veruju meni i znaju me kao urednog platiu. Jedan od kolega svirao je izvrsno na violini, o emu Tin jutros nita nije znao. Rekao bi ovek da je bio pijan. Meutim, tanim i vrlo korektnim dranjem pred nonim redarem, koji mu je zatraio legitimaciju, a ovaj mi je dao, g. Tin je preutno oborio to verovanje. Izgleda da mu je bilo veoma ao to
232

se nema vie repekta prema njemu kad kae, ljuljajui se kao stog na vetru. - Ja sam Tin Ujevi (ovo izgovara bez poetnih velikih slova) knjievnik i osnivalac literarnog kupatila i asopisa Roj. Kad smo se razilazili, jedan pramen crnog oblaka peo se nebom iznad Hrida. Petli su pevali, nagovetavajui zoru, a s drugog sprata jedne oblinje zgrade, gramofon je razdraljivo intonirao: alvare skidaj dole... Ulice izukrtane kao malo gde i ne znam kojom da skrenem. Firme istaknute skromno, kao advokatske, na malim tabelama. Ipak su upadljive te firme. Druga beogradska burekdinica. To je preterana skromnost. Ili neumenost sopstvenika. Koliko god da ima u gradu takvih radnji, on nije smeo svoju naznaiti kao drugu. Time se odbija svet, koji hoe samo neto prvoklasno. Jo tamo stoji: beogradska. Kolika pogreka u ono druga! Kad je beogradska, trebalo je biti i prva... Jedna je firma ovakva: Brija, reza uljeva. A jedna kafanica u Kranjevievoj ulici zove se: Kafana gde me nae. Onda jo puno drugih originalnosti. Kad se ulazi u tramvaj, treba se obazreti na tablicu, koja pokazuje da se ulazi spreda, a izlazi straga... Po svima ulicama automatski aparati za objavljivanje poara. Ko bi inae mogao tako brzo da izvesti vatrogasce, koji stanuju negde ak dole, da dou i spase nekoliko stotina duania, koji bi inae otili u pepeo za tren oka. Ni andarmi to ne bi mogli, sem ako bi se zadesio neki od onih to jau po ceo dan gradom. Oni bi ve mogli na svojim brzim konjima. Inae, oni sa korzoa nemaju vremena ni da oiste znoj sa ela. Sluba im je vrlo delikatna. I teka. U njoj moraju biti revnosni i paljivi. Ne dozvoliti da niko zastane na ploniku. Svaki mora biti dole, na asfaltu. I u pokretu.
233

- Korzo je za etanje. Kretati se, gospodo. ovek mora etati kad mu se to stavi na znanje. Inae nije ba najprijatnije. Onda, sa onog oka, ba bee lepo posmatrati. Bije svetlost pravo u lice. I svako joj iz oiju moe da dozna ta misli. Dobije se, odatle, jasan pogled i pregled stasa. Uputi se po neka re. Apsolutno dosledno velikogradskom sistemu i postupcima sa poznatih korzoa. Istina ima pomalo nedostatka u akademskim osmesima i kulturnim vicevima. Ali ipak zadovoljava. Kad ne bi bilo takvih stvari, onda ovaj grad ne bi liio na jedan savremeni centar. Ovako sasvim. Zadovoljene su sve formalnosti najnovijih propisa. Moderni brii, savremeni hod, najnoviji mideri i povezivanje u struk, irokim pojasima. Deja kolica kroz najveu guvu i simpatino dozivanje zvedanjem, u najveem rastojanju. Jedno od najlepih srestava u ophoenju modernog drutva. Ja sam vam najvie, danas, pisao o g. Tinu. No, to ima svoje vanosti i vrednosti. Jer, g. Tin, svojim najnovijim pothvatom za otvaranje literarne plae, ini veliku uslugu naoj knjievnosti, koju on inae ne ita. Literarna plaa vie Kozje uprije. Zadubina Tina Ujevia. Pravda, XXVII, br. 157, str. 7; Beograd, 7.6.1931.

Janko onovi: NAJNOVIJA KNJIGA TINA UJEVIA Auto na korzu, Niki 1932. Tin Ujevi, pjesnik, danas je jedan od najpopularnijih knjievnika u zemlji. To je linost koja gotovo legendarno ivi u duama mnogih mladih ljudi koji su blie literaturi i umjetnosti. Pa i irokim masama, ukoliko do njih dolaze novine, Ujevi je poznat. Samo, karakteristino za takozvani boemski tip knjievnika, Ujevi je vie, mnogo vie poznat svojim ivotom nego svojim djelima. Dvije knjige pjesama i nekoliko uurbanih, na pare odlomljenih, nervoznih lanaka ne bi mu donijeli, na svaki nain, tu popularnost. Njegov gorak, boemski i suvie strmi ivot nainio je Ujeviu oreol oko glave. Ko je iao u Beograd sve do u posljednje vrijeme, morao je vieti Ujevia, na ulici ili u kavani, i zapitati se: ko je ovaj ovjek pohabana izgleda, ubogo i smijeno odjeven, sa mislenim licem i nervoznim korakom. Nonik sa Monmarta, imoanin sa uroenim skitnikim nervom, tragino protisnut ivotom i tako rei izbaen na trotoar, Ujevi je kroz dugi niz godina bio sovuljaga nonog Beograda. Odjeven gotovo kao prosjak sa krugom mlaih knjievnika oko sebe, on je u kavanama besjedniki izlijevao svoju snanu i uzavrelu linost. to znai individualni dijalektiar koji dolazi iz prauma anarhizma, to moe samo rei onaj ko je sluao ovoga naega pjesnika. Izgleda, za to vrijeme u Beogradu, Ujevi nije nita pisao i postajala je opravdana bojazan da nije za svagda raskrstio. sa literaturom. Meutim, u poslednje vrijeme, Tin Ujevi se probudio. Nalazei se u Sarajevu (tu sada stalno ivi), on pie svuda, po novinama, asopisima, almanasima. I najbeznaajniji listii u Sarajevu kipte od njegovih stubaca. Pie pjesme,
235

234

razne lanke, kritike, reportae i t. d. Izgleda, da to pie egzistencije radi, poto nema nikakve ni pensije ni rente, premda e mu, vjerovatno, poslije smrti dizati spomenike. Ovih dana, kao rezultat njegove aktivnosti u posljednje vrijeme, izila je u Nikiu u izdanju prijatelja njegova knjiga pjesama Auto na korzu. Koliko je zavladao knjiarima u Jugoslaviji trgovaki duh, koliko su okrenuli lea knjievnosti, vidi se po tome da se djela jednoga poznatoga i vrlo talentovanoga pjesnika izdaju u jednom provinciskom gradiu udaljenom od knjievnih i kulturnih sredita! Auto na korzu je trea knjiga pjesama Ujevieva. I u njoj kao i u ranijim knjigama, ovaj pjesnik duboko slazi u samoga sebe. Njegov unutranji ivot gotovo bez dna, puta krik ovjeka koji ima ta da kae, ali ija jaka i izrazita individualnost ne daje, ipak tome kriku obiljeje novih, progresivnih tenji. Ujevi je i suvie zauzet samim sobom, svojom bogatom linou, da bi mogao vieti druge. On nema neke odreene ideologije, utvrene platforme, sa koje govori. teta je samo to Ujevi, koji se inae vezuje za novi duh kod nas, nema te ideologije (ili ako je ima ona je prije estetika i konzervativna), poto njegovo stvaralatvo poiva na intelektualno-osjeajnoj bazi. Na primjer, najbolja njegova pjesma u Autu na korzu Traenje na Miljokazu, jasno pokazuje ta se poneki put kuva u ovoj linosti. Gradovi budui golemih predgraa sazdani itavo po jednome planu kada e vas biti? Da li e vas biti? Ne u kriti. Osjeam vau mamu, znam da se danas veliki kuhar raa da se svima zbrine za stan i za hranu!
236

Ujevi nije akademik iako nije za nova umjetnika nastojanja. Posve veliki broj njegovih pjesama ne interesuje iri krug italaca. Njegova lirika ipak sa korjenjem u katolicizmu, kako je Gligori dobro vidio, za dananjega ovjeka ne moe imati dublji znaaj. Ujevi je neki moderni klasik koji svjee i snano kazuje preivjelo, ali iji su putokazi okrenuti u nazad. Pitae se, onda, ta je to to Ujevia izdvaja od njegovih savremenika, to ga pribliava mladima, predstavnicima novoga duha? Po emu je on tako omiljen, cijenjen knjievnik, dok drugi gube pozicije i reputacije naglo i neoekivano? Ujevi je danas tragina linost u naoj literaturi. Njegova izrovana, izguvana pojava, njegov osamljeni i alosni ivot, spasio ga je od parnasovakog fraka g. Jovana Duia i komp. Nesumnjivo, nove generacije u takvom ivotu Ujevievom viele su drutveni prkos i apsolutno gnuanje dananje civilizacije kao takve. Njegovo so vlastitih suza hvatam u zlom hljebu, vezalo se za ivotni materijal, motiv, novih tedencija koje su se u poslednje vrijeme ukrstile meu nama. Zatim, Ujevi snano pie, njegov izraz je krepak, moan, korjenit, gotovo u stilu novih koji ga po tome, tako isto, naroito cijene. Tin Ujevi Autom na korzu pokazuje punu unutranju uskljualost. Daleko sam od toga da tvrdim da u toj iskljualosti nema dodira sa savremenim ivotom, samo je taj dodir vie posredan nego neposredan. Mirko Kujai, na daroviti sikar, dao je, na poetku knjige, portret Ujeviev. Crte je veoma uspio i nosi karakterno sve misaone crte pjesnika. Slobodna misao, Niki, 24. 01. 1932.

237

Niko Jovievi: PRVI RAZGOVOR S TINOM MILIONEROM Nevjerovatno prikljuenije kralja boema Sarajevo, aprila (1932) Kakva je mo sudbine g. Tin Ujevi je tek danas jasno uvidio. Ona se odavno igra s njim. Ovih dana mu je donijela veliko iznenaenje i, moda, materijalni spas za itav njegov vijek. Istina, to iznenaenje nije jo realizovano, ali e i to doi. Mnogi misle da je to jedan od onih sluajeva, koje mi poznajemo iz javnosti, a koji se zasnivaju na basnoslovnim amerikim nasljedstvima. I ovdje je teko znati istinu. G. Ujevi svoj sluaj smatra kao potpuno taan, istinit. To svoje tvrenje dokumentuje time to je jedina linost njegove porodice sa kojom se njegov plemeniti ujak dopisivao. On vjeruje da je sve njegovo imanje zavjetao, testamentom, njemu; kao to vjeruje da je naslijedio vie nego milion dinara. No, sad svejedno. Sarajevo bruji ako ne i galami. Ko g. Ujevia nije poznavao, sada ga poznaje. Moda se nikad nije tako znaajno ukazivalo prstom na njega kao ovih dana na sarajevskim ulicama... Nema ovjeka koji je od njega taniji bio na sastanku. Tad se naglo promijenio. Zakazali smo bili za podne, a sad je ravno pono. On se neprestano pravda da nije uzbuen, dok mu lice puca od rumenila, a noge mu ne izdravaju ni po nekoliko trenutaka na jednom mjestu. Zatutnji i ode. Od bifea do bifea. Najzad evo ga za stolom. Uzrujan. Ne proe ni sekund, a on se trgne da ide. Kuda? - ta pijete? pitam ga. - Nita! Neu kao milioner da pijem. - Samo jedno crno...
238

- Crnu kavu da... Tin Ujevi pije crnu kavu! Boe gospode, ta sve novac nije u stanju da uini! Perspektive njegovog budueg ivota briu naeg starog Tina. On ve danas nij ekao to je bio. On e biti za navijek izgubljen, ako ga pogodi tolika suma novca. - ta ete raditi s parama? - S parama ta u raditi?! - Prije svega, zavjetavam se solidnom ivotu. Ako ne kupim vilu negdje na Primorju, uzetu u stan od etiri-pet soba, koje u namjestiti po najnovijem metodu. Hou da uivam ono to se zove radosti svoga doma. Kupit u i auto; odijelo; fotografski aparat; masu parfema i esencija. Postat u abonent najluksuznijeg salona za uljepavanje. Obogatit u svoju biblioteku najveim djelima svjetske literature. Uit u klavir, moderne igre i ivjet u jo sto ili vie godina, ako ne stignem godine modernog Metuzalema, do koga probaju da nas dovedu okuane metode Voronova, Steinacha i Shawa. Program mojih najskorijih godina je ogranien. Putovat u po naoj dravi pa, zatim, iz pijeteta, posjetit u ile. Naravno sve prvom klasom. Prekinut u potpuno sa literaturom i novinarstvom. Ne iskljuujem sluajnost. Ali zato bih i pisao? ivjet u od rente. Mogao bih da preduzmem i neku trgovinu, ali ni to neu jer je mirniji ivot od rente. Preostali novac dat u u banke... Kasnije u pokuati da postanem cirkuski umjetnik koji ide po konopcu. Bit u srean ako se dovoljno ispavam, okupam, otrijeznim, doem k sebi, to bih svakako, teko uspio. U interesu svoga zdravlja, prei u na teren sobne gimnastike po ljekarskim uputima. Ustajao bih u 6 do 7 sati izjutra, a lijegao u 10 uvee. Jednom rijeju, imam vrlo opsene planove, dosta nejasne, ali u trezveno da ih realizujem, da ne bih pao u rasipnitvo i time stekao
239

staratelja. Ja mislim da je jedan preokret u mojoj sudbini bio fatalan, i da se upravo predviao u formi astrolokog horoskopa. Ovom prilikom je za izvrenje toga preokreta data samo jedna dobra direktiva. - ta mislite s piem? - Pit u samo u svojoj kui i to iskljuivo ampanjac. Prijatelje u astiti dvaput obinim vinom. Prema njima u biti kao i do sada, samo povueniji. U svom stanu imat u sobu gdje u ih primati. - Izgleda da se odriete proleterstva?! - Ja u biti pun proleterske samosvijesti sa punim buelarom i nabijenim depovima. - Da li ete finansirati neki asopis? - Ne. Ni asopis ni novine. Jedno, neu da konkuriem, a, drugo, ne bih mogao nai kadar saradnika sa kojima bih se sloio. - Vi postajete materijalista i... - Ja u ostati materijalista samo u smislu historijske dijalektike. Inae sad, kad nemam ni pare, najvei sam materijalista. - Hoete li da se enite? - E, vidite, mnoge ene interesuju se za mene. Greta Garbo mi je estitala, a miss Danske poslala mi je fotografiju. Pitanje koje mi postavljate veoma je indiskretno i hoe da prodre u tajne naih najtananijih osjeanja. Ja se tako, napreac, ne mogu oeniti. A prije nego bih se sa jednom enom intimnije vezao, morao bih da primim s njome kontakt kroz jednu formu mentalne simpatije. Teko je izbaciti sudbonosnu rije ili blasfemiju o sakramentu braka. Ta bi ena morala da govori vie jezika i da ima visoku kulturu. - Kakva bi ona bila: crnka...? - To, dragi prijatelju, neu da vam kaem, jer mi

hvatate rijei vrhom olovke. Kad bih vam to rekao, ene bi se prema tome uljepavale putem peroksidacije i volevnikim svjostvima, da bi me omaijale. No sve to zavisi od sluaja i avola. - Kako mislite zavriti svoju knjievnu produkciju? - Izdao bih sigurno jo jednu malu zbirku pjesama, koja bi se zvala: Do dna srca rasplakano zvono. I taka... to se tie mojih kritiara, sada e me vie hvaliti. Drainac e me, kad budem prestao da piem, proglasiti za najveeg genija ovjeanstva. Zavravam razgovor s milionerom Ujeviem, koji mi je htio sto puta da pobjegne od stola. Nisam imao vremena da ga pitam ta bi radio kad bi ovo sve bila la. Mjesto njega mogu vam rei ono to on tvrdo dri: - Mora biti. I to ne samo jedan nego deset miliona. Prvi razgovor sa Tinom milionerom. Neverovatno prikljuenje kralja boema. Pravda, XXVIII, br. 114, str. 4; Beograd, 23.4.1932.

240

241

Dragoljub Maji: MEU PJESNICIMA U SARAJEVU - U drutvu sa Tinom Ujeviem, Franom Alfiroviem, Verom i Mihajlom Delibaiem, Blagojem ivkoviem, Aleksandrom Martinoviem, Saitom Orahovcem i Mihom Vukoviem Sarajevo je danas u punom jeku knjievnog stvaranja. Neobina urba i stremljenje ka visinama duha osjea se na svakom koraku. Svuda se uju cvrkuti i zvuci, ponekad jai i snaniji, obino treptavi i poletni, esto i poletarski, ali svi sa svojim raison dtre. Sarajevo ima danas dosta stranaca i pjesnika, moda vie nego domorodaca. Oni sad ive, piu i objavljuju mahom u Sarajevu, te im se moe dati epitet Sarajlije. Usput da pomenem, Sarajevo je danas, u knjievnom pogledu, potpuno obojeno jugoslovenskom ideologijom. U tom pravcu svakako prednjai svima naim kulturnim centrima. Poznao sam se s nekolicinom od sarajevskih pjesnika. Svi su oni stranci, nijedan domorodac. Ima ih najvie iz Crne Gore. Mi Crnogorci se traimo uzajamno i naemo se svud. Ima nas u svakom kraju svijeta, a drim da u naoj domovini nema mjesta gdje se ne bi uo crnogorski naglasak. I volimo se vie na strani nego kod kue. Na strani smo iskreniji i prisniji, nekako bolji, nekako blagorodniji... Meu pjesnicima s kojima sam se poznao, ima stvarno jakih i velikih, a svi su poznati i afirmirani. To su: Tin Ujevi i Frano Alfirevi, zatim Vera i Mihailo Delibai, Blagoje ivkovi i Aleksandar Martinovi, naposljetku Sait Orahovac i Miho Vukovi.
242

Voa beogradskih boema, veliki pjesnik-ekspresionista, buntovan duh ognjevitog pakla, uskrsnuo je iza svoje smrti, koju je vatreno deklarirao svojom Kolajnom. Mrtvoga ga iz Beograda na svojim krilima prenijela Ravijojla u njegov topli i zaarani kraj, udahnula mu duu i ponovo oivjela. I Ujevi se trgao i poeo opet da stvara. Neko vrijeme u Splitu, sad u Sarajevu, docnije, kako se pria, u Nikiu (kuda je valjda, dok se piu ovi redovi, otputovao), on naglo djela i objavljuje, ivjei iskljuivo od pera. Ujevi i Krlea jedini su jugoslovenski pjesnici koji nemaju drugog zanimanja. Mizeran je to ivot, ali jedino ispravan za pravog stvaraoca. Posvetiti se sav svom pozivu, biti rtva svoje tvorake prirode, to je jedino opravdano za onoga koji to moe i hoe. A Ujevi i Krlea i mogu i hoe. Zato su oni veliki tvorci i besmrtnici. Prvi je ekspanzivniji od drugog, ali manje sistematian, sintetian i produktivan nego Krlea. Ujevi pjeva na mahove i kad mu se efne. Inae pie u prozi i prevodi. Nedavno je preveo jednu Ibzenovu dramu. Prole zime je izdao dvije broure: Nedjela maloljetnika i Dva bogumila (Tolstoj, Gandi). Pjesme sad skoro i ne pie. Ono to objavljuje, to je napisano otprije. Na pitanje, zato sada ne pie pjesme, ali se na nedostatak inspiracije. On nee da pjeva bez stvarne duevne potrebe. Mrzi izvjetaenost i boji se od nje kao od bauka. Sav je u drhatnju i dinamici. I kad jede, ini se da to ini po ritmu. Kad sjedi, nikad ne miruju njegove ruke, nego ili upka kosu ili cupka placem redom po ostalim prstima. Malo govori. Obino uti i misli. esto se u tom utanju sam sobom osmjehne. A kad pone da govori, teko se da zaustaviti, kao bujica. Onda je sve bujniji i izrazitiji, a varnice duha iskau kao iz badnjaka. Stalno u svoj govor umee duhovite viceve, koji zasjenjuju i zasmijavaju okolne. On kao da to ne opaa, nego nastavlja
243

dalje, sve ekspanzivnije i estoije. Pri zavretku, obino se die i ide. Kuda? Bog ti mu sveti zna! O novoj jugoslovenskoj poeziji nema najbolje miljenje. O tom je pisao u lanku, Sumrak poezije, i u duem napisu Nedjela maloljetnika. O nadrealizmu se takoe ne izjanjava povoljno. Kae da mu ta francuska kola, koja kod nas ima prilino odjeka, lii na obini dogovor, bez stvarne unutranje podloge i ivotnosti. Pravi nadrealizam on voli i cijeni, ali mu pretstavnici dananjeg nadrealizma izgledaju kao nedorasli eksperimentatori. On ponosno istie neke nadrealistike crte u svom Leleku sebra i Kolajni i kae da je to tek pravi, gorui nadrealizam. Mrzi Drainca i ogoren je na njega to ga ovaj esto podirkuje preko javnosti. Voli priati o svojim boemskim doivljajima, naroito o drugovanju sa Lukom Ristiem, poznatim beogradskim boemom i svojim poklonikom. Te prie idu do nevjerovatnosti, ali su uvijek ive i duhovite. Koga voli, psuje ga, otsjeno i na izgled drsko, ali odmah zatim ublai ton i pokae simpatije prema dotinom. Ne priznaje da je boem. Prestao sam ja to biti, brajko moj, evo ve est godina! To izgovori kao da zaali za tim srenim dobom. Sad je pristojno obuen i hrani se u jednoj ljepoj restoraciji. Ostaci njegova boemstva vide se na njegovom starom i masnom eiru, na nepravilno zakopanom prsluku i na palim na cipele arapama. Inae, sve je drugo u redu. Dobio je na dar od neke nepoznate sarajevske gospoe, anonimno, preko pote, lijepo, potpuno novo graansko odijelo. Obradovao mu se i odmah ga obukao, ne raspitijui se detaljno o linosti darodavke. Samo mu je, po nesrei, tijesno i kratko. Ujevi je u posljednje vrijeme neobino razdebljao. Onaj blijedi i anemini Ujevi iz mladosti, kakvoga ga znamo iz Vilovievih uspomena i inae, sad je ugojeni etredesetoginjak, pun
244

krvi i snage. Kad ovjek aludira na njegovu debljinu, kae da je to ivotinjsko kod njega, i ne voli o tom da govori. Ima puno viceva na njegov raun, ma da on to naplauje stostruko. Drainac ga je prozvao klerikom i alje ga onamo odakle je iziao. U mladosti je Ujevi, naime, bio kao vaspitanik u jednom franjevakom manastiru u Dalmaciji i nosio mantiju, koja mu je, po kazivanju Vilovia, veoma runo stajala. U Sarajevu je poznat, po svojoj staroj beogradskoj tituli, kao car boema. Kad su jednom novine lansirale senzaciju o bjegstvu zmiskog cara iz nekog cirkusa, djeca su, kau, kroz Sarajevo vritala: Utee zmiski car Tin Ujevi! Zagrebaki knjievni krugovi rezonuju, kako su ga sarajevski lovci uhvatili u Romaniji. Jedan knjievnik u Zagrebu donio je u drutvo udnu vijest: - Pokvario se Ujevi, ljudi! Kako to? Pui, pije, opija se, prljav je uasno. Kao da Ujevi nikad prije nije iamo, i u mnogo veoj mjeri, te osobine, po kojima je najvie i poznat... Frano Alfirevi, pitomi Dalmatinac, Kotoranin, nastavnik je I-ve sarajevske gimnazije. Mlad, lijep, tih, dobar, neenjen i osjeajan, pravi je sin nevjeste Jadrana... (...) To su vam pjesnici s kojima sam se upoznao, bavei se neko vrijeme u Sarajevu, i ovo su opaske i utisci od kratkoronog kretanja u njihovom ambijentu. (Odlomak) Zetski glasnik, IV, br. 33, str. 8; Cetinje, 30.4.1932.

245

Milovan ilas: SLUAJNO O TINU (Tin Ujevi: Auto na korzu, Niki, 1932, knjiara Brae Kavaja). Tin Ujevi je popularan i poznat kod irokih malograanskih slojeva kao skandalizator normalnog graanskog ivota, kavane i morala. Tako, esto, uje se rije od ljudi koji ga nikad nijesu itali da je on veliki, pa, tavie, i revolucionarni pjesnik. Mi emo odmah rei ta mislimo o Tinu: on je, kao boem, izvjesna reakcija na dananji drutveni sistem. Ali on nije otvorena suprotnost vladajuoj klasi. On je (rije je o Tinu boemu), njen ljeviar. Da, ljeviar, ali njen. Kao pjesnik Ujevi je njen proizvod, atribut njene kulture i gdje-gdje, kao sluajno, vie-manje, njena negacija. Inae, on je vie poboni katolik, nego realan (makar i netendenciozan) posmatra... Polazei iz uvjerenja da poezija ne smije biti lina i da bi biljeenjem izvjesnog stanja ili dogaaja, vezanog za konkretni drutveni ivot, pokree ljude na akciju Tinovo stvaralatvo je lina metafizika patnja; i za nas je svejedno da li je ona, manje ili vie, ubjedljiva i duboka. Zatim to je sutina larpurlartizam, ili jedno nejasno suprotstavljanje njemu, koje, u istini, ne znai njegovo ruenje nego samo suprotstavljanje. A to je ve dovoljan razlog da se zakljui: da iste pobude koje gone na stvaranje Tina, gonile su, recimo, i Misea: line patnje i radosti, lini bol, lina misao, doivljaj, slava... Mi vjerujemo da je Tinova individualna tragika pokorna, krvava, duboka (Lelek sebra, Kolajna). Ali to ne moemo postaviti kao problem, jer je to samo njegov problem i njegova duhovna tragika. Auto na korzu nas je uvjerio da je Tin daleko podbacio i prema ranijem svome stvaranju (koje smo negovali), daleko emotivnijem,
246

unutarnjijem i duhovnijem (ne moemo, zbilja, da se nasmijemo na njegov uasno zbrkan odgovor u Politici na prijateljski negativnu kritiku Gustava Krkleca). Ova knjiga je dola, neoekivano i nepravdano, suvie na dananjoj knjievnoj pijaci, gdje se pojmovi ve raziavaju i vrednosti revidiraju. Pretjeruje se kad se kae da je Tin, ipak, za onda kad se javljao i kad je stajao u centru poratnog knjievnog ivota, znaio izvjetan progres. Moda, zbilja, izvjestan literaran progres, kad se pod rijeju literaran, umjetnost i sl. podrazumijeva individualistiko i netendenciozno ispovijedanje. Meutim, iz vremenske perspektive osvijetljeno: Tin je izvrtao i zaustavljao stvarnost. On je tipini predstavnik mranog, metafiziko.religioznog pratanja i mesianstva, koje koi progres i materijalno nivelisanje drutva. O tom mesianstvu su karakteristina 2 Tinova prozna rada, Dva bogumila (Gandi i Tolstoj) i Nedjela maloljetnih. U prvom Tin afirmie mesijanstvo Tolstoja i Gandija kroz bogumilstvo, interpretirajui ih kao revolucionarne i reformistike pojave. Meutim, bogumilstvo je bilo uslovljeno ondanjim stanjem u kome su sebri bili prignjeeni od crkve i feuda. Sam pokret, koji je proisticao iz isto ekonomskog, odnosno politikog poloaja tadanjeg drutva, morao je biti pretstavljen kao vjerska doktrina, inae bi kao politika bio uguen. Samim tim, bogumilstvo je izvrnulo svoj pravi oblik i smisao koji je bio ekonomski uslovljen. Tolstoj i Gandi su individualisti koji ele preporoditi drutvo nekim miroljubivim duhovnim pilulama. Nedjela maloljetnih su nasluivala preporod Tinov, njegov ulazak u nova shvatanja, svjesnija i realnija. Meutim, inspirator tih nedjela ostao je i dalje u 4 zida svoje linosti, nejasne i haotine. Zbunjuje ovaj galimatijas tuinskih rijei i kovanica! I na silu kazanih izraza i misli zbunjeno-linih!
247

Da rezimiramo: Tin Ujevi, veliki boem, ostao je i nadalje pjesnik, koji se gdje-gdje suprotstavlja duhovnim strujanjima buroaske klase, ali koji je ne negira kao stvaralac, makar i kao njen ljeviar. Kao takav, idnvidualan i nejasan, on svojim uticajem, ako ga ima, zaustavlja drutveni, odnosno knjievni progres. Lik pjesnikov od slikara Kujaia. Izdanje brae Kavaje je veoma solidno. Knjievni krug, I, br. 2-4. str. 63-65, Smederevo, mart-april-maj 1932.

Niko Jovievi: U CARSTVU MILIONA TINA UJEVIA Sarajevo, septembra. Odreenog datuma, na trideset minuti pre zakazanog sata, zovem broj 13-282: - Alo, kabinet g. Ujevia? - Da. - Ko govori? - Sekretar pesnikov. - Ja bih eleo da govorim sa g. Tinom. Nekoliko trenutaka slualica je nema na mom levom uvu. Onda, sasvim razgovetno, uju se kroz nju tihi koraci kunih cipela po parketu. - Alo, ovde Ujevi. Ko je tamo? - ... - Izvolite, izvolite, ja vas oekujem. - Dolazim odmah. - Ne, ne, nikako peke. Saekajte moja kola, da ne bi ukaljali cipele s kojima ete ui u moju vilu, je strogo pazim na istou. Ovo me ne iznenauje. Jer kad sam sa g. Ujeviem, odmah po vesti da e mu usud doneti milione, imao razgovor, rekao mi je da e paziti na red u svome domu. Svega nekoliko minuta dok sam zaotrio olovku sa oba kraja, pred vratima je odjeknula i automobilska sirena. Istrim. Vrata na kolima otvorena. - Gospodin novinar? upita uniformisani ofer. - Da. - Izvolite. Usluga kao da su i kola i ofer moji. Sedam u preterano luksuznu limuzinu, iju marku jo ni danas ne znam. Zatim klizimo tihim popodnevom, kad skoro
249

248

nikoga nema na ulici. Ui u prvi put u vilu g. Ujevia, negdanjeg saputnika kroz none senke ehera, i hteo bih da unapred pripremim ponaanje kod novog milionera, ali mi nedostaje vremena. Kola staju i ofer otvara vrata. Velika vila sva u zelenilu. Bela staza vodi izmeu svetnih aleja pravo u glavni ulaz. Kao da gledam film. Ispred vrata eta se jedan paun i beo lasati ugojeni pas. Pogled je naao i iroki bazen sa svim vrstama pitomih plovki po mirnoj vodi. Uz iroke svetle stepenice penjem se na trei sprat, gde me prvo sree lepa crna maka s belom takom na elu. To me potseti na crnu maku Nikole Tesle. Valjda svi veliki ljudi vole crne make. Zidovi zastrti luksuzno, i skupo i ukusno. Uz stepenice pljusak mora ostavljen vetom kiicom. Na svakom koraku ogledalo. Izmeu dva, najvea stoji kip Crnca. Ali, kakvo iznenaenje! - Gospodin je novinar kae on potpuno srpski. - Jesam, - potvrdim s uenjem. Mislio sam da je ovo bronzana figura crnog oveka. Ali on mi evo i vrata otvara. Iza njih puca ruiasta sala, a na sredini uspravljen, nasmejan, u crvenoj piami, iri mi ruke g. Tin Ujevi. Tinov prijatelj gubi ve svaku re kojom bi ga pozdravio. Stee mi ruku, zagleda cipele i nudi mi naslonjau da sednem. Ovo je salon iskljuivo za primanje novinara i laska mi to sam ja prvi. Drugi sigurno nee ovde dospeti, jer g. Ujevi nee da daje intervjue. Zidovi salona su u ornamentici pretstava i linosti iz najinteresantnijih i najvanijih momenata iz istorije svih dosadanjih vekova i naroda. Celokupna posada vile g. Ujevia sastoji se jedino iz mukog osoblja. Paunovi, plovke, pas, maka, ofer, batovan, kuvar, sobar i Crnac, sekretar, sve je to mukog roda. - Uz Crnca uim indiski, kineski, kae g. Ujevi. Kuni red je preciziran do sitnica. Svaki zna svoju
250

dunost. Bivi proleter prima vrlo malo posete. Dan i no je podelio na nekoliko delova od kojih je najdui onaj za spavanje. - Cilj mi je da se ispavam. - Da li pijete? - Nikako. Niti pijem, niti puim, niti jedem meso. Hranim se iskljuivo mlenom i biljnom hranom. Ako i to ne uspe da mi produi ivot, pozvau Voronova. Sav svoj novac odredio sam iskljuivo za fiziki ivot. Jo neto! Ovome svetu ne elim da ostavim nita posle svoje smrti, koja je ipak daleko. - ta mislite o smrtnosti g. Tine? - Ja uopte ne mislim ni o emu, niti pak hou da mislim. Najmanje o tome. Ipak mi je nerazumljivo kako ljudi umiru. Ja sam za smrt otporniji u toliko to sam potomak jedne stare dinastije, koja je vladala na granici Persije i Kine. - Kako gledate na ljude? - Mrzim sve one koji prave ispade protiv kapitalizma. - ta kaete o finansijskoj krizi? - I njoj neu da kaem nita. O njoj nikad nisam ni govorio. O njoj govori ceo svet. Ja neu. Kad bih hteo da neto kaem, postarao bih se da ne kaem kao ceo svet. Inae radije bih vas poveo da vidite moju vilu. Pristajem i idemo da razgledamo prostorije. Tano vam ne mogu rei koliko ih je na broju. Ima ih raznih i mnogo. itav jedan sat trajala je etnja kroz njih. Iz salona za primanje novinara prelazimo u biblioteku, pa u sobu za rad. Za primanje knjievnika i svih drugih ljudi od pera, sem novinara, nema sobe u vili g. Ujevia. Jer je on prekinuo svaku vezu sa literaturom. Soba za rad je samo po izgledu knjievnika. Snabdevena je sa svim prinadlenostima za rad perom i mozgom. Inae to je soba samo za korespondenciju. Dok biblioteka sadri
251

veliki broj kapitalnih dela svetske literature. Iz sobe za rad ulazimo u raskonu spavau sobu, ukraenu najuvenijim slikama branog i porodinog ivota, od najpoznatijih umetnika sa cele kugle. Soba za korespondenciju i soba za spavanje vezane su neposrednim vratima zato to g. Ujevi ima naviku da, u nastupu none inspiracije, ustane i napie itav odgovor jednoj od mase zainteresovanih ena, devojaka i udovica iz Evrope i obe Amerike. Preutao je odgovor na pitanje da li se misli eniti, ali je izvesno da on najozbiljnije radi na sklapanju branog angamana sa nekom lepoticom, ije ime najljubomornije uva. Pri prelasku na tu taku dnevnog reda g. Ujevi postane melanholian i strogo zamiljen. To je izgleda problem koji ga najvie mui, jer nije se lako reiti na brak, a jo manje biti srean pri izboru branog druga. Prema nekoliko rei koje su mu se potkrale kao najneeljenije greke, g. Ujevi e verovatno otputovati za ile u najskorije vreme, iz potovanja prema izvoru njegovog bogatstva. Moda e se tamo i oeniti iako sad to ne eli. Njegov ideal je koata Balkanka, koja je u stanju da ga u svakom trenutku zaseni svojom lepotom, a, s druge strane, sposobna da ga uutka i uplai. On hoe da od nekoga ima strah i u svakom sluaju vie bi to voleo od svoje ene nego od policajca. Razgledanje ostalih prostorija uverava da ste zapali u jedan retko bogati dom. Novac ini mnogo. Kralj boema poraava svojim luksuzom, raskoima i neverovatnim smislom za eleganciju i sjaj, u kome se kupa njegovo telo. Dolazei ponova u salon za primanje novinara i sedajui na svoje preanje mesto, seam se onog starog Tina Ujevia i slavljenja etrdesetogodinjice njegovog literarnog ivota. Sad mi je on pred oima u crvenoj piami sa zlatnim obodima. Nema zadaha od dima i pia... - Nema. Odrekao sam se svega onoga to sam kao proleter radio.
252

- I pisanja? - Njega jo najpre. Neu da se vie veem za literaturu. Jo kao proleter imao sam ideju da napustim literaturu i da osnujem jedan filmski studio. Ova soba gde ste videli masu knjiga iz filmske literature, specijalno mi slui za razmiljanje i razne filmske kombinacije. Danas ve imam mogunosti da i na Balkanu uspostavim Holivud. Tom milju se najvie bavim. Jedino to u napisati bie sie prvog filma, u kome bi glavne uloge igrali g. g. R. Drainac, Toa Manojlovi i Hamza Humo, jer verujem u njihove glumake sposobnosti. - Ja mislim, - nastavlja g. Ujevi. da su glumice najopasniji ljudski stvorovi na svetu, ali dramski pisci dostiu kulminaciju u cinizmu. I, ako me i dalje budu ovako saletali da piem, biu prinuen da postanem dramski pisac, samo neu pisati dramu sve dotle, dok mi se ne sagradi jedno pozorite, gde bi imale etiri pozornice, stolice da budu okretne. Gospodine, nemojte ovo iskoristiti kao kakav umni kapital, nego kao moju najozbiljniju izjavu. Dodajte jo i ovo da u u sluaju moje transformacije u dramskog pisca, sigurno imati metresu, to je sasvim ostvarljivo s obzirom to je vlro jevtin svileni ve. Sekretar-Crnac dao je signal da je proteklo odreeno vreme za moj razgovor i ja sam se pozdravio sa g. Ujeviem, za koga nije iskljueno da e i dalje produiti da pie. Silazei niz stepenice probudio me je mlaz kie, ubaen od vetra kroz prozor. U carstvu milona Tina Ujevia. Pravda, XXVIII, br. 249, str. 3; Beograd, 5.9.1932.

253

Niko Jovievi: G. TIN UJEVI OBOLEO - Ovo vam je moja poslednja izjava na ovom svetu. Sarajevo, 18. februar U istinitost ove krilatice: Gde je srea tu je i nesrea, najbolje bi nas danas mogao uveriti g. Tin Ujevi, roen u Dalmaciji s pesmom na usnama, a omilionjen u Americi bez dinara u depu. Pre nekoliko meseci zapodela se svetom i Tinovom duom pria o njegovom nasledstvu. Taj novi poloaj zadavao je g. Ujeviu mnogo brige, nemira i tekih asova. Ali sve to nije moglo porasti dotle da g. Tin omrzne ivot. Ne. On ga sve vie voli. Svega na nekoliko dana pre no to e doi vest, radosna vest, o smrti njegovog plemenitog ujaka, g. Ujevi mi je rekao: - im vidim groblje, podigne mi se kosa. Sav se stresem kad pomislim na smrt. to sam stariji, sve je se vie plaim. Dok sam bio mlad, najradije sam koketovao s tom damom, koju malo ko iskreno voli. A danas, danas ne elim da mi se o njoj govori. Tako mi je govorio g. Ujevi s naglaskom jedne nepokolebljive iskrenosti. No, to je prolo. Onda je dola sezona njegova nasledstva. Saletali su ga ljudi, ene, deca: - ta je to s vama, g. Ujeviu?! - Nita. Ja sam kolosalno. Dajte mi Savu. - Moe li se verovati u vae nasledstvo? - Verujte u sve to je istina. A u moje nasledstvo ne mora da veruje niko sem mene. Ova pesma se razvijala iz dana u dan, po onome zakonu i t. d. A to je g. Ujevia kotalo ivaca. S druge strane, on je postao popularniji. Ako neko nije ranije znao o Tinu Ujeviu, doznao je kad su se pojavili njegovi milioni. No, sa svakim drugim lake je mogao da raskrsti nego s
254

novinarima. Njegova naklonost prema nama poljuljana je odavno. Ni rei nee da nam ree. Poslednjih dana uopte govori vrlo malo i to je svakom drugom prijatnije nego njemu. Oboleo je. Pobledeo i jako omrao. Celo Sarajevo zna da je g. Ujevi bolestan. Ne via se ni na ulici ni po svojim omiljenim lokalima, u kojima je sedeo redovno i istrajno, kao lekari u svojim ordinacijama. Nai njegov stan je apsolutno nemoguno. On vako kazuje svoju adresu: - Drugi sokak broj etiri; tvrd je orah voka udnovata. Ostalo mi je da eka, njegov izlazak ili, ne daj Gospode, smrt. I doekah ono prvo. Sasvim iznenada, evo, sedi u Centralu. Zaista je oboleo. Bled. Zabradatio. Snuden. Glas omekao, a oi postale skoro eterine. Nestalo je veitog smeka sa njegovog lica, a na usnama mu umrlo obligatno prezrenje ivota i stvarnosti. Sedi u loi, sam, i trese desnu ruku, s nekom cevicom u njoj. - Gospodine Ujeviu, kako ste? - Sjajno. Ba sam na umoru. - ta vam se to desilo? - Nazeb. Jedna mala neprijatnost unutranjeg karaktera. - ta vam je to u ruci? - Toplomer. - Merite temperaturu? - Moram, da znam kad u se pretvoriti u usijanu tenu masu. Jer mi to pripada po onom popovskom uenju da smo od zemlje, ija je utroba usijana masa. A ja moram biti usijana tena masa, jer, kao to znate, ipak sam neto malo popio do danas. - Drite li dijetu? - Ne. Ni najmanje. Neobino tamanim ajeve. - Plaite li se smrti?
255

- Smrti se ne plaim, ali se bojim da ne umrem. - Jednom ste pevali: Zdravstvuj, o smrti, moja verenice! - Tano. Zato i ne elim da umrem pre smrti, jer bih u tom sluaju umro neoenjen. - ta ete raditi ako umrete? - Verovatno: piti i pevati. I moliti se Bogu da nikad ne umru: Drainac, Bora Jevti, Bogdan Popovi i jo neki moji oboavaoci, kako bih bar na tom svetu bio lien njihovih naklonosti. - ta se zbilo sa vaim nasledstvom? - Pardon! Vi hoete intervju! Ja za to nemam ni volje ni glasa. - Ne, ne. Ovo je razgovor bez zadnjih namera. - Znate, milioni su moji i dobiu ih. Ali ako ih ne dobijem jo za ivota, moji e protivnici kad umrem proneti glasove da se uopte nisam nikad ni rodio. Zbog toga piite. I g. Ujevi mi diktira svoju krtenicu, tronut do suza. Kad je zavrio diktando, naredio mi da stavim belenicu u dep. Ja sam mu je zaista sklonio ispred oiju. - Dakle, nastavlja on, ja mislim da je ovo materijalni dokaz da sam se ja zaista nekad rodio. - Da li ete raditi ako ostanete ivi? - Dvanaest sati spavanja dnevno, to je sve to radim. Naalost. Ali to e mi verovatno produiti ivot, iako mi vrlo teko pada, jer mi ranije nije esto pasiralo da spavam po celu no. Milo mi je to u izgubiti malo od svoje teine. - A smrt? - Smrt! Ona e za mene izgledati nova kao nastup ideoloke groznice, kao propoved o stihu mrtvacima, jednoga veseljaka na savreno praznom groblju. Prometnuu se u jedan veliki dijalektiki proces. Delovi tela pretvorie mi se, ironinom voljom Gospoda, u
256

elemente iskrene paronije svega onoga u duhu to ne vodi protiv grudobrana, to se ne baca u ponor. Kada bih imao traenja telesnosti, zatrpavao bih svakovrsnim dosetkama i bletavou izraza nekoliko biografija: pevaica, igraica i inae kurtizana. Jer tu mogu biti glavne prigode za stilske virtuoznosti i lirske mezeluke. List belenice, koji sam nespretno okrenuo ispod stola, zautao je dovoljno da mi g. Ujevi podvikne: - Izvinite! Vi iskoriavate moje kapitale. Vi neto beleite. Neu vie da govorim. Upamtite da vam je ovo moja poslednja izjava na ovome svetu. Mogao sam samo da zautim i promislim. Ako ovo bude neistina, bie drago i nama i g. Tinu, koji mi je, svakako, hteo rei neto i o svom testamentu i o podeli nasledstva koje jo nije nasledio, ali je zavedeno pod izvesnim brojem u nadlenom odelenju sarajevskoga suda. - Pardon, g. Ujeviu, u kojem sluaju da upotrebim vau krtenicu? - Javiu vam naknadno. Moda bi najbolje bilo da je objavite jo za mog ivota, kako bih neutralisao eventualne prigovore o svojoj egzistenciji. S druge strane, ne bih se morao legitimisati nebeskim kljuarima. Ja danas ne pripadam ni jednoj veri. Zbog toga me, moda, gore nee hteti da prime. - ta mislite o...? - Ni rei vie. To je sve to sam imao nameru da vam reem. Sve se to zove: kakve prirode mogu da budu moje brige. G. Ujevi je zautao, a ja sam mu rekao: - Dovienja. On je ostao da jo jednom izmeri temperaturu i da pije aj. A spavae celu iduu no. Jednu, dve i ko zna koliko jo. Pravda, XXIX, br. 10160, str. 3; Beograd, 20.2.1933.
257

Milan Vukievi PJESME AVGUSTINA UJEVIA (Odlomak) Mjerilo vrlo sreno za trajnost knjievnog djela imamo u pjesnitvu Avgustina Ujevia. To je pjesnitvo impresionistikog porijekla, ali je pojesnik u taj i takav okvir znao unijeti svoja nadahnua. Po svome stavu prema ivotu to pjesnitvo je potvrdio u odnosu na vrijednosti ivota, i o tome ne treba diskutovati. Pjesnik je nadahnut stvarnou ivota, runom njegovom stranom. Ako je to elio dovesti do odlunog izraza u pjesmi Svakidanja jadikovka, dobro je uinio i znao ta treba uiniti. Mi znamo: pjesma Svakidanja jadikovka ispjevana je pod svakidanjim raspoloenjem, a pjesnik ima i drugih raspoloenja, koja nijesu svakidanja. Iako ovaj napis ima drugi cilj, teko se oteti da se ne zae u analitiko posmatranje Ujevieve poezije. Zbirka Rukovet ima pet odjeljaka. Cio drugi odjeljak od esnaest pjesama ine pjesme bez naslova, te se u sadraju i pri navoenju mora mjesto naslova uzimati prvi stih. To moe biti tako kad je jedno pjesnitvo lirsko po prevashodstvu, kad je vanija emocija, sam za sebe osjeajni ivot, nego neki stav koji bi iz te osjeajnosti mogao proizlaziti. I Ujevieva poezija je po prevashodstvu lirska i kao cjelina, a ovaj odjeljak je to kao ba neko otjelovljenje lirizma. No takav karakter Ujevievog pjesnitva lomi se kroz jednu protivrjenost koja nije jedina protivrjenost njegova. Svaki stih, naime, izuzev jednog najmanjeg broja pjesama, za vei broj italaca misaonog je karaktera, a pjesma kao cjelina osjeajnost. Jedan najmanji broj pjesama nije misaonog karaktera, nije u onom smislu kako to kod Ujevia biva, i one ine punu protivrjenost ostalima i
258

po svojoj izradi i obradi: dok je veina pjesama tea, i za mnogog neposredno teka lektira, jedan mali broj je pjesama u nekom najreprezentativnijem smislu rijei: prost, jednostavan izliv, kao psalm ili narodna pjesma. Naravno da i ove pjesme nose ig Ujevieve pojave u svom vremenu, ig modernosti pjesnikove i njegove pjesnike osobenosti. Vei broj pjesama Ujevievih da raun svedemo na najokruglije cifre pjesme su od snage, gdje polet ne mora odigrati neku ulogu: jedan manji broj pjesme su od poleta, gdje snaga ne mora odigrati ulogu. Taj manji broj daje poleta cjelini, kao to kod Ujevia biva da se i u jednoj istoj pjesmi ogleda ovo dvojstvo koje pokazuje analiza, a koje samo znai da je ovo poezija od snage i poleta. U pjesmi Molitva za rabu boju Doru Remebot, pod 1, prva strofa glasi: Blaena Gospo moje sijede majke, Marijo, zvijezdo bijelih narataja, s usnice tvoje, s ruku punih sjaja ja popih prve neborajske bajke. Iza te tako tene strofe dolazi odmah jedna sadrina koja ne dozvoljava tenost: Srce je majke srce Bogomajke: ja znam da mnogi ljudski grijeh utaja, i znam da srodne due sreom spaja; - i tako dalje. Jedan stih iz Ujevieve poezije dovoljno ukazuje kako je Ujevi dolazio do svojih umjetnikih osvojenja: Kad budem motrio Goje na aru ponovnih buna. Umjetnost se, dakle, zagrijava na vatri onih zahtjeva, koje postavlja jedno vrijeme. To obezbjeuje trajnost jednoj umjetnosti nastaloj u jednom drutvu kome je trebalo postaviti
259

antitezu. Ovdje jo nije rije o mjerama trajnosti za dananjicu. Radi se o mjerilu za preuzimanje kulturne prolosti, ali makar i sasvim posredno to moe biti od kakve pounosti i za sadanjost. Pokazuje se da se u razvitku umjetnikog stvaranja prvenstveno radi o prevazilaenju prolosti, a ne o sukobu sa njom. Ujevi je htio to egzemplarno pokazati opratajui se od Marulia pjesmom ispjevanom Marulievim jezikom i napisanom Marulievim pravopisom, jezikom koji pjesnik zna isto tako kao i svoj, ali koji nije nikako izlino prevesti na dananji jezik. Uza sve poasti Maruliu, pjesnik Ujevi poe svojim putem sa svojim drugovima puntarima (buntarima, buntovnicima), jer oni imaju veliku e sunanog neba. Pitanje knjievne borbe, neposrednog sukoba, ruenja, moe se, a u praksi valjda i mora, odnositi samo na vremenski najblie prilike, one koje neposredno vladaju, to bi kod nas bilo doba stare Jugoslavije. Karakteristike Ujevieve lirike koje sadri ovaj napis prevazilazi Ujevieva umjetnost time, to nosi obiljeje udnog, suvie osobenog, bizarnog. To je jedna pojava, u vremenu u kome je nastala, knjievno do kraja zanimljiva. Stvaranje, godina VI, Cetinje, februar-mart 1951, broj 2-3, str. 168-169.

Risto Ratkovi: O JEDNOM MEUVREMENU (Skica za jednu knjievnu panoramu) - odlomak (...) Upadljiv izuzetak u tom pogledu ini Tin Ujevi. Evo jedne reenice iz njegovog Ispita savjesti, objavljenog u zagrebakom Savremeniku 1923. godine. Bio sam u tamnici, u izgnanstvu, vidio sam kasarne, seminare, institute za trovanje mozga, sagrijeio sam, imao sam slabe cipele, bio sam pomalo i bolestan, mislio sam da u poluditi; to god sam poduzimao sve je propalo; pisao sam mnogo, nijesam publikovao nita; ljubio sam nesreno, pa i raskinuo se od ljubavi; nikakvih kola nijesam u redu svrio; doao sam (esto zbog svoje netaktinosti) u sukob sa veinom vlada u Evropi; ostao sam na koncu na drumu, sa drugovima, s pogubljenim rukopisima, s openitim potcjenjivanjem mojega rada, ivui od zajma ili tue pomoi. Najpoznatiji pesnik u Beogradu bio je Tin Ujevi. Poznavala ga je, u nekim ulicama, ak i deurlija, a u Skadarliji su ga razlikovali od drugih posetilaca valjda i vrapci. Uvek je bio odeven nekako nenormalno: u drutvu gospode, priznatih knjievnika ili trgovaca liio je na adrapovca; u prisustvu nosaa, u prvarnicama, izgledao bi kao neki udan i tajanstven gospodin. Pod trulom kouljom zakljuano srce kljuevi baeni u more! Ujevi je, kao drutvena jedinka, slaba linost. Uvreen nesrenom ljubavlju i prvim neuspesima, on je odmah digao ruke od sebe i pred drutvom svog vremena kapitulirao. Iupao se iz drutva i vremena, otuio se: za zemlju nije, za pokoj nije cvijet to nema korjena. Sve je izgubio, negde u nepovrat ostavio.

260

261

Gorko je, meutim, iveti od tue pomoi. Bilo je i emera u vinu kojim su ga aavali, on je ponekad so vlastitih suza vakao u zlom hlebu. Pekla su ga, barem trenutno, njegova tvrdoglava samounienja, osobito u drutvu potsmeljivih ifta. Teio se alkoholom, i otupljivao u njemu. (Otud valjda u njegovom stihotvorstvu, naroito posle Leleka sebra i Kolajne, ima ponekad pravog lupetanja.) Ujevi je traio utehe i u filozofskom sanjarenju, pa je iskombinovao i neki kosmiki kolektivizam: Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe ive tvojim ivotom. I ono sve to ti bje, u i to sni Gori u njim istim arom, ljepotom i istotom. On je tamo u nekom nepoznatom, na dalekoj zvezdi, raspreden, a ovde, na zemlji, on je samo jedna nit. Ne gordi se! uzvikuje on. Tvoje misli nisu samo tvoje, one u drugima ive. Strano je ovo rei u uho oholosti, no vrlo sreno za oajniku sreu. Ujevi je pred Lepotom pun strahopotovanja. Moje je najvre uvjerenje, kae on, da je prava, visoka ljepota skupa, da ni krv nije za nju dostojna cijena, te da je treba ili pravilno pojmiti ili se okanuti svake rabote. Uslov za postizanje ljepote nije, naravno, njegov nain ivota, bar ne obavezno, (on ga i ne preporuuje), ali je njegova poezija uestvovala u svetkovini rua i kazivala pravdu vodi i drveu. Letopis Matice srpske, God. 128, sv. 2, februar 1952, knj. 369, str. 112-113.
262

Marko Kavaja IZ IVOTA TINA UJEVIA Kako se pojavio Auto na korzu Izmeu dva svetska rata najvie dana svoga ivota pesnik Ujevi proveo je kao neije naputeno dete, osmehujui se na svet oko sebe, na okolinu koja ga je posmatrala kao ludaka ili kao bednika. Drim da je interesantno saoptiti, u vezi sa ivotom ovog naeg velikog pesnika, jedan dogaaj iz koga bi se moda dalo zakljuiti da je pokojni Ujevi u jedno vreme patio i od nekih kompleksa skromnosti, oseanja nie vrednosti ili tako neeg. Radi se o sluaju objavljivanja njegove zbirke pesama Auto na korzou. Nije nezanimljivo rei kako je dolo do toga da jednom od naih najveih pesnika izmeu dva rata, pored toliko velikih izdavakih centara, knjigu objavi Niki, skoro nepoznata naa kasaba u ondanjoj banovini bez intenzivnijeg knjievno-umetnikog ivota. Upoznao sam se s Ujeviem prvi put 1914. u Beogradu posle jednog mitinga protiv Austrije na kome je govorio. Kada se posle Prvog svetskog rata vratio u Beograd postali smo bliski. Godine 1931., kada je boravio u Sarajevu gde je obino preko dana zasedavao u kavani hotela Central proveo sam nekoliko meseci u Nikiu. Idui ee u Beograd, navraao sam u Central i nalazio se s Ujeviem. Jednom prilikom upoznao sam ga sa Stojanom Ceroviem,* urednikom nikike Slobodne misli, inae starim novinarom koji je zbog zdravlja, a po savetu lekara, bio prinuen da kao profesor ivi u Nikiu. Ujeviu se Cerovi mnogo dopao i postali su dobri prijatelji verovatno i zbog toga to je Cerovi raspolagao sa tamparijom u Nikiu. A znao je ja sam to Ujeviu govorio da je Cerovi urednik svih
263

izdanja knjiare moje brae. Ba te godine u izdanju ove knjiare objavljena je o Bogdanu Popoviu knjiga Sime Pandurovia koji takoe u Beogradu nije mogao da za svoju knjigu nae izdavaa. Poto sam se sporazumeo s Ceroviem, mojim bratom i jo nekim prijateljima iz Nikia, jednom prilikom rekao sam Ujeviu da ga pozivamo u Niki da bude na gost nekoliko meseci. Bili smo mu osigurali miran i udoban ivot da se ne bi morao patiti za svakidanjicu. O tome su znali i neki nai zemljaci koji su iveli u Sarajevu i svakodnevno dolazili u dodir s Ujeviem. Ideju o odlasku Ujevia u Niki potpomogao je i Centralov konobar Nika Kokolj, na Nikianin, s kojim se Ujevi bio toliko sprijateljio radi Kokoljeve neposrednosti, drueljublja i smisla za humor, da se njime skoro hvalio i meni isticao u jednom pismu da ga je on otkrio. Ujevi mi je i usmeno, a kasnije i pismeno, traio Pandurovievu knjigu, jer je, svakako pomiljajui ve i na svoju zbirku, hteo da vidi kako izgleda to crnogorsko izdanje. U pismu mi kae ja vam je ne mogu platiti niti se na to obavezujem, ali ipak obeava da e o knjizi u dogledno vrijeme pisati, elei tako da mi se na neki nain revanira za sitnu ljubaznost. Meutim, najvie ga je interesiralo biste li mi mogli izdati tridesetak strana pjesama (sve ve tampane da ne bude petljanja i cenzure) latinicom, navodei da su u Sarajevu tamparije skupe i sebine (trae pare unaprijed a kad e dotampati bogzna, kao bajagi imaju mnogo posla). Ako su vae prilike povoljne nastavljao je mogao bih dodati i vie ili poslije i drugu malu zbiricu. Odnosno honorara, dogovorili bismo se prijateljski. Zbirica bi imala povoljnu kritiku, a izvjestan sam da bi se rasprodala. Mogao bih i lino tome doprinijeti. Zatim u pismu dodaje: Kuan* kae da bi je rado izdao, ali nema novaca.
264

U tom pismu Ujevi me prijateljski izvetava kako to danas skromno zvue njegove rei da pomalo sarauje u Knjievnoj Krajini (Banja Luka), Savremeniku (Zagreb), Pregledu (Sarajevo). Imao sam hvali se u pismu kao kakav poetnik jednu pjesmicu u Knjievniku (Zagreb), jedna lanak u Rijei (isto). Javiu se i u Vidovievom Reflektoru (!), koji bi imao izai sutra. U Beogradu je ve praksa da me ne tampaju. U pismu se na kraju Ujevi najvie interesira za mogunost objavljivanja zbirke njegovih pesama makar i u 1000 primjeraka. Za dolazak u Niki izgledalo je po svemu da se rezervie. Da doem dolje trebalo bi mi barem 300 dinara za put. Ne znam hou li smoi?, ali odmah u zagradi kae: vi mi ne trebate slati nita, ako se unaprijed ne dogovorimo. Negde krajem oktobra predao je u Sarajevu Ceroviu rukopis pesama i tada je ideja o dolasku Ujevia u Niki kako sam onda osetio pala u vodu. Bilo mi je jasno da je on samo eleo da mu se objave stihovi, to se vidi i iz neubedljivog obrazloenja zato ne moe da doe u Niki. Titi me nekoliko hitnih poslova uveravao me a tako i dugovi koje ne mogu ostaviti nepodmirene. S druge strane, ako bih dolje ostao vie od 15 do 30 dana, u kojem bih sluaju morao i ovdje platiti stan, riskirao bih da u izgubiti i ono malo knjiga i stvari bez kojih ne mogu a koje ne mogu vrlo sigurno nigdje pohraniti. Kad su ve Ujevievi stihovi poeli u Nikiu da se slau, on jo nije bio siguran. Nije mogao da veruje. Kroz Niki je proao tih dana sarajevski dopisnik beogradske Pravde Niko Jovievi i neto mu je o tome rekao. Ujevi mi pie: Jovievi kae da se moji stihovi tampaju i da e uskoro biti gotovi. Ako je to istina, molim da me
265

obavijestite i kada izau da mi poaljete bilo jednu svotu novaca bilo jedan broj primjeraka, eventualno i jedno i drugo. Tada mi je poslao i nekoliko pesama za Slobodnu misao, ali je molio da se ne putaju u zbirku. Obeao je da e poslati za asopis Razvrje, ije je izdavanje Cerovi jo pripremao, prijevod Peer Gynta, pa ga moete davati kroz 5-6 brojeva. U pismu je traio i malo predujma, jer smo ga ve bili navikli da mu svakog meseca poaljemo izvesnu sumu, obrazloavajui to da ga ne uvredimo da novac ide na ime honorara, iako se davanje honorara nije praktikovalo, iz sasvim razumljivih razloga jer se sa listovima i asopisima kuburilo. Knjievne novine, br. 23, 2. IX 1956, str. 2.

Branko Banjevi: VISOKI JABLANI (Tin Ujevi: Odabrane pesme, Prosveta, Beograd; Mamurluci i pobjenjela krava, Lykos) Silovit ritam kao zamajac koji ga izvukuje i iz upljine, podzemno orguljane bogato tamom i svijetlom, mrkim nejasnoama i lucidnim fosforescencijama, jedna visoka temperatura, stub leleka kao plamen rzaj ata iznad svega, mnogostruka vika uperena ponekad protivu sebe, sve skupa stremi u Vis, u daleku metu sinteze i munjevne odgonetke. Jedno divovsko snalaenje meu stvarima i udarci u njihove slabe take, stalno izbacanje tjeskobe do koje niko ne moe da se sapne, na kamenu gole jeze i na nou pitanja: emu?, u nevienom ratu sa velianstvenim prostorima u sebi koji trae oduka. Usuujem se da kaem to je najvea poetska guva svetlosti i tmue od Njegoa do danas i makako to izgledalo udno i nevjerovatno direktan i jedini izdanak prostora kojeg je otvorio Vladika. Ako je Rade ikad pomislio: Zemljana snago moj budui sine u te da bacim sve to ne smjeh rei. Od svoga oca ti e biti vei za itav polet uskiptale tmine. mislio je na roenje u Vrgorcu 5. jula 1891. godine. On je pravi nasljednik njegovog veliajnog plamena, njegovog gorskog ognja, njegove visoke vokacije. Zbog tog blistavog poara nije mogao da stane u kuu, bio je prisiljen da se ljulja otvorenim drumovima pod zvonom visine, da sam i gord dre u visini, da lelee glasom od koga puca kamen i podilazi strava. Koliko je raspet, koliko je na stazi varke toliko je i jedna silna ljubav na stazi

266

267

vedrine, ljubav sveukupna gdje se poetak i kraj dodiruju. Zovu me ljubav ja se zovem smrt ili bolje Zovu me smrt ja se zovem ljubav. Ne ostajui na sitnici, na detalju on je izbacio samo velike planove, disao prostorno, volumentarno, dizao most na titanskom slomu u sebi, kleo suncem koje je uhvatio u ake i koje mu je uskoilo u grlo i nedoivio objelodanjenje mnogih svojih svjetlosnih mrava. Ovo zdanje nam ne slui na ast, zbog ovog zadnjeg trebalo bi ponekad da pocrvenimo bar sami pred sobom. Ovaj heroj na drumovima koji ve poiva kruto s mukom livade povrh trome glave trai razjanjenje od nas, mi smo duni da ga ocjelovimo ve jednom, mi moramo bar danas da mu pruimo ljubav za koju se za ivota hvata, kao utopljenik za slamku, a ni slamke nije bilo. Trebalo bi da ga objedinimo, da sastavimo lae te jo neviene katedrale. Za mene Ujeviev ivot ili bar antologija tih godina ima visok moralni smisao koji je dugo osporavan ili preutkivan. Muen od vie raskola, i to raskola najvieg formata, etikih i umjetnikih, taj grozd jama bezdanica proao je meu istinskoga bia i znai prometejstvo u ovom vijeku. Njega je odrao stalni sukob njegovog mnogostrukog Ja i gonio ga da muki vrisne onu upljinu pod suncem, odrao ga je taj ponor koji je nicao nad njim i pod njim komadajui vedrinu njegovog koraka i mamurluka, to nemanje noa za Gordijev vor svog postojanja. On se kretao sa omom najvieg pitanja o vratu i imao je snage da je nosi do groba. Tin ima mitsku mo otvaranja prostora. Za njega je malo da se kae: on je pjesnik. to je bio pjesnik on nije kriv to je morao da bude, a ne zato to je htio. Zabluda je da je Tin pasivno proao kroz ovo vrijeme. Tano je da nije mogao, jer je bio od druge grae da jednim genijalnim gestom sebi potini vrijeme kao Krlea i da
268

izvri njegovu selekciju ali je gorostasna raskra njegovih drumova, njihov vjeiti boj u sebi genijalno nosio i disao ga i vikao. Priznanje Rastka Petrovia posle anatemisanja Otkrovenja da se boji da ne postane drugi Ujevi, najvei je komplimenat koji je mogla da doivi Tinova patnja. Gledan sa take ovog priznanja Ujevi moe da se sagleda u drutvu Visokih Jablana. ... Oni imaju visoka ela vijorne kose iroke grudi od gromora njina glasa uma i more se budi. A kada rukom mahnu obzori svijeta se ire i bune i prodiru u vis u etire. Ali za svoju snagu oni su zahvalni patnji bijedi suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere to ivi u smaku i vrelo svjetlosti to tinja u mraku i sunce u oblaku. Oni imaju polet orlova sranih zranih ptica oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica. Uzduni piloti nebeski piloti za svijet u slobodi za svijet u ljepoti ljudi svojih djela djeca svojih ruku roena da plau sazrela u muku. Njina muka desna neprestano zida dvore ovjeanstva. Dom prometeida! A gdje tinja savjest kao iskra sveta oko njih se kupi orijaka eta za slobodu prava. Ali u samoi njihova je glava uspravna i ista povrh mrane rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje kao vrak divnih zelenih jablana reui do munje vedri obzor dana. Neto prije od Prosvetinog izbora Likos je objavio posmrtnu knjigu Mamurluci i pobjenjela krava. Ova
269

knjiga ne otvara nove horizonte, jer je Tin iz prve i druge ruke probio sve horizonte koji su mu bili na domaku, ali produbljuje i zaokrugljuje stare, jo ih jednom potvruje i mnogim pjesmama i strofama i stihovima, dograuje. Tu ima dosta otpadaka od ranijih knjiga ali i nekolika znaajna otpadnika. I tu struje zamreni prostori Tinovog duha i slau se u teku slojevitost, i tu ima izlivene strahotne upljine iz poznatog Gazi stazom varke mrtvi Ujeviu. Ima tu i konanih tiina, izbrisane i oiene mirnoe koja kopa jaz u dui trai temelj dna. Ova zbirka nije vana kao neko ostvarenje, vano je u toliko to potvruje da se Tin nije mogao lako ispisati, da je bio neprekidna svjeina, neprekidan sjaj u svojoj mrklini, da je muka koju je nosio i s kojom se borio bila beskrajna i korenita, da njegov krst poprima svevremenske okvire. Prosvetina knjiga u izboru G. Krkleca i Tadijanovia ne donosi novi uvid u Tinovo djelo iako je najobimniji izbor do sada i veliko oduenje pjesniku. Zbor izvjesnih stavova sastavljaa knjiga trpi na mnogim mjestima. Zato se ini da je Katelanov izbor ponajbolji i pored zapostavljanja izvjesnih kvaliteta jer u njemu pjesnik cjelovito odolijeva vremenu jednom kohezionom silinom, jednim nemanjem zamuckivanja i ranvih mjesta kada se, moda, ne postoji. U Leleku sebra ostavljene su potpuno anemine i nepotrebne pjesme estitka za roendan, ene meu kraljicama i Vivijani, a nema Rotonde koja je bar samo zbog stiha da li sahat kucnu da se bude ovjek trebalo prije da ue od pomenutih. Nevjerovatno je, ali su urednici iz Kolajne izostavili moda jedno od vrhunskih mjesta. Izostavljeno je devet pjesama od kojih bar sedam mogu da uu u svaki izbor: Pod gluvim batom nona tada, kakva udna svijetla iskre se i gasnu, Golubije perje ili krila laste, Uzalud muka miice i uma, Oajno nae bolovanje, Ljubi i poznaj kroz tu vatru
270

krotku, Grevi srca za pijanstvom duha, Veliki due ako u tom slomu, Due to vidi kroz prozirno srce, - a tu su Jer ti si dola s druge strane svijeta, Lijepa enska imena, U kiti svijetla slavna Izabela. Stihovima koje su urednici izostavili Milan Bogdanovi je svojevremeno potkrepljivao svoje miljenje o Kolajni kao jednom od najveih dometa nae poezije. Iz Ojaenog zvona nema pjesme Pozdravi majske grane a tu je ari ene. Iz ednog kamena na studencu izostavljeno je etrnaestak pjesama (a sigurno i vie) koje objektivno vie znae, od recimo, Improvizacije u katakombi i Odmazde cvijea. To bi bile: Vesela luka, Fluidi sutranjosti, Svirala modre uvale, Ilustracija, Stihovi meduzini, Glad, Kruna cesta sree, Majstori dlijeta, Riokosi mesije, Preobraaj oblaka i eona mjeseina, uta stabla na mjeseini, San uskrsava sablasti, umovi u kutiji za miljenje i Vritanje u polutami P. Na kraju knjige se moe nai pjesmica Ptii koja nije ak ni ozbiljnija Tinova ala, a nema pjesama Munje, Kozmogonije, Crkva. No, moda do njih urednici nijesu mogli doi. I pored primjedbi ovo je najobilatiji izbor do sada, iako nije donio neke nove nepoznate kvalitete koji bi opovrgli stare kao to je to Krklec negde rekao ili obeao da e se dogoditi. Tin pokazuje jedan ogroman krajolik nesree i plamena, jedno poprite gorostasne borbe duha, jedno stostruko raznosmjerno strujanje smislova i krikova tamnina i vedrina. Uvod Velibora Gligoria dobro otvara vrata u zgradu Tinovog duha, a biljeke na kraju sa izvodima iz pisama osvetljavaju Ujeviev odnos prema sebi ostvarenom i svome vremenu. Vidici, br. 28-29, str.7, Beograd, maj-juni 1957.

271

Ivan Cekovi: JEDAN KLASIK I JEDAN MLADI PJESNIK Mamurluci i pobjenjela krava Tina Ujevia Posljednja knjiga koju je Tin Ujevi spremio za tampu jeste zbirka pjesama Mamurluci i pobjenjela krava. Ta knjiga je izila tek nedavno, poslije smrti ovog velikog pjesnika naeg jezika, posljednjeg velikog boema koji je uprkos takvom vienju i shvatanju ivota uspio da ostvari takvo i toliko poetsko i esejistiko djelo koje ga svrstava u red naih najveih kulturnih vrijednosti, u red literarnih veliina naeg vremena. Ova posljednja Tinova knjiga pjesama, koja dolazi prosto kao njegova posmrtna poruka o neminovnom trajanju ivotne poetske misli u beskraju vremena, afirmie jo jednom sve one najvee kvalitete Tinove poezije: njenu ivotnu podlogu i humanost kojom je izatkana, njen vizionarski duh i mitski dubok i prodoran glas i onaj tinovski smisao za simbol, roen u gru ivota. I mnoge pjesme ove po naslovu dosta udne i zagonetne knjige Tinove poezije kao da su i nastale u onom neobjanjivom a tako oitom kretanju emocije i racija do jednog poetskog simbola trajanja, monog da upije i zbije u svoja kristalna tkiva sve boje roene u pjesnikovoj viziji od zaea misli do finalnog zvuka pjesme. Ova knjiga Tinove poezije obuhvata 30 pjesama, od kojih se pet-est prvi put pojavljuju tek sa ovom zbirkom. Inae, vremenski raspon u kome su nastajale te pjesme vrlo je veliki, tako da neke datiraju jo iz 1935. g., pa su se prema tome u ovoj knjizi nali stihovi sasvim razliitih raspoloenja i faktura. Autor Leleka Sebra i Kolajne, Auta na korzu i Ojaenog zvona, Rukoveti i knjige edan kamen na studencu, Tin Ujevi, taj klasik naeg modernizma, proao je kroz razne pjesnike stilove to se
272

oituje naroito sa ovom knjigom od parnasovske lirike, preko simbolizma, impresionizma i ekspresionizma do nadrealizma, pa je u tom preplitanju i nadrastanju izbijala uvijek njegova sugestivna pjesnika rije o masama, o budunosti i srei ljudskoj, o ivotu i trajanju na ovoj planeti, uvijek u aspektu nepobjedivog ja, stvarajui tako mit o sebi i svojoj zagoneci u zagoneci kretanja. Ne e nas postidjeti rulja za plemenite podvige asti, ne e nas postidjeti bekrije radi zasluga to su dika! Doli smo darivati svijetu, a ne prosjaiti ni krasti, pretvarati u zrelu mladost krvavi skorup krika uzvikuje Tin u pjesmi Krotki kruh i blago duhovnosti. Tu , u tim stihovima kao da je oivio smisao njegovog poetskog trajanja. Kod Tina, koji je bio jo od svojih pjesnikih poetaka naklonjen kontemplaciji, i u ovoj knjizi nailazimo na prividne nejasnoe, koje ni u kom sluaju ne treba uzimati kao slabosti ili mane. Evo ta o tome sam Tin u jednoj polemici (1940) kae: Ne stoji da je nejasan pjesnik nemoan pjesnik, da nejasnoa ne moe biti znaajan uspjeh nekog uzimanja distance prema svijetu; dakle, ne stoji da je nejasnoa za poeziju mana i gubitak, jer je ona upravo vrlo poetina sama po sebi, uzorita pjesnika vrlina. Ovu Tinovu misao najbolje potvruje svako ponovno itanje njegove poezije, to potvruje i itanje njegove posljednje knjige Mamurluci i pobjenjela krava, kroz koju se provlai ista ona ivotno prisutna i misaono bremenita poetska nit, uvijek nova i uvijek tinovska, nit neodoljiva od ivota, nit neuhvatljiva od nepregledne svjeine. Stvaranje, godina XII, Cetinje, jun 1957, broj 6, str. 515-516.
273

Jovan Raoni: IZABRANE PJESME TINA UJEVIA Kad je bio mlad i slab, pjevao je poraz i bol, ljubav i smrt; kad je bio star i jak, pjevao je ivot i trijumf misli, snagu njenu da se vine i odoli i slabost njenu i njenog tvorca pred prirodom, pred svemoi vijekova i bogova kojih nema. U mladosti je pjevao svoju patnju, u starosti patio svoju pjesmu. Zato je ostao i patnik i pjesnik. Ranije je bio nezadovoljan svojom poezijom, postavljao joj zahtjeve da se popne do boanske. Docnije je bio prezadovoljan njom i takvom kakva je. Moda je u oba sluaja grijeio. Njegova poezija nije poezija starog pjesnika ije misli kao magistrale presijecaju ivot. Ni poezija pjesnika ije rijei bljete kao meteori kroz tamu. Ni zveket maeva, ni lelujanje vazduha, ni vino ivota, bi gluva praznoa automatstva, ni groteska potsvijesti, ni arabeska njenosti, ova je poezija odbljesak sunca kroz tamu pobijeenog bola. Tu kraj mora njegovog, koje ga je stvorilo puntarem, u njegovom pritisle su ga dvije civilizacije svojim nemirom, jedna dvijehiljadugodinja koja je izgubila duu da bi trajala dvadeset vijekova, druga tek roena, etrdesetogodinja, koja e stei duu da bi postala civilizacija budunosti. Nakon prve plovidbe svio je svoja jedra i nije otplovio nikuda, jer za njega plovidba nije bila vanija od pjevanja i patnje. Svejedno iji je zatoenik bio. On je bio instrument na kome sve mir svira. On je osjeao kako preko njega bahato botvo die. Ta irina duha pretstavlja itavu visoravan, zato nije udo to je bio zagledan samo u nju, to nije imao ni volje ni elje da pogleda s brda ili da digne oi gore, na
274

gvozdeni kotac dva duhovna carstva. Moda za to nije imao ni snage. Ipak je krajikom oka gledao na krvavu Rusiju, Veliku Buduu, i na Majku boju ijeg sina nije upoznao. I tako je minuo kroz ivot oduivi svoj dug, zadovoljan sobom, i naalost, zadovoljan ivotom. Naalost, jer knjievnost, ako nije bar prijekor ivotu to nije bolji nepotpuna je, necjelovita i neistinita, onda je ona samo igra umri u ljepoti. Mora mu se priznati da je imao velik, irok brod sa mnogo instrumenata koji je tako dobro mogao da poslui za plovidbu, brod koji je plovio samo noen strujom godina, ali sputenih jedara. Staro je pravilo da ne biva buntar onaj koji to eli ili ne eli, ve onaj ko mora. A njemu je bilo dosta da bude veliki vlastelin poezije, grof u slubi njenog velianstva Ljepote. Izabrane pjesme Tina Ujevia, Pobjeda, XIV, br. 43, str. 11; Titograd, 20.10.1957.

275

Mirko Banjevi TIN UJEVI: ODABRANE PJESME (Prosveta, Beograd 1956) Ako bih pravio izbor iz poezije Tina Ujevia, ne bih dirao u Lelek sebra i Kolajnu te dvije kolajne ne samo njegove nego i itave jugoslovenske lirike. Uz ova dva najbolja poetska dostignua Tina Ujevia, s pravom na istu visinu pjesnikog nadahnua, a ireg i humanijeg vidokruga, dole bi u izbor, u prvi red, pjesme: Visoki jablani i in sputanih ruku, Uzvienje I i jo neke iz Auta na korzu; arobni pelivan, Zadrane sile bia, Kiklop na vodi, Voke blagoslova - I iz Ojaenog zvona; O kapi vode, Pet stabala, Ovjenanja i jo koja slina: i moda dvije-tri pjesme iz posmrtne, posljednje zbirke Mamurluci i pobjenjela krava. Sve ostalo u poeziji Tina Ujevia ve nije ona snaga i zanos, onaj revolt i irina, onaj zamah i enja neostvarenih snova, ona silna poplava od simbola pod kojima se krije tuga i pasivnost; sve ostalo nije onaj uraganski kovitlac kojim se oglasio Tin Ujevi u Leleku i Kolajni, i sa par pjesama iste snage u pomenutim zbirkama. Svaki drugi izbor van ovoga zamuuje poneseni snani utisak o Tinu Ujeviu kao velikom pjesniku, zamagljuje misao o njegovoj buni, oteava osjeanje koje bude Lelek sebra, Kolajna, in sputanih ruku, Visoki jablani, Uzvienje i druge. Sve ostalo za im se traga po njegovim zbirkama, da bi se dao neki srazmjer prema Kolajni i Leleku, nije nita drugo nego pregled koji moe biti koristan za saznanje o obimnosti i izvjesnoj plodnosti pjesnikoj, hronolokom postanku i razvoju, ali nikako i jednodunoj cijeni o umjetnikoj cjelini i utisku, o onom dometu koji je Tin Ujevi postigao u naznaenim poemama i pjesmama. Sve ostalo, kako je iao dalje ka
276

zavretku ivota, slabije je; samo je racionalno hladna metidacija, konstrukcija, traenje rijei i rime. Tin Ujevi je takorei sagorio u prvim dvjema poemama (Leleku i Kolajni) i dogorio poetski u nekoliko naprijed pomenutih pjesama ostalih zbirki, i to samo kad je u duim razmacima planuo snagom prvih dviju zbirki. Hladan i sumoran u ostalim pjesmama, Ujevi je samo rutiner, vjet verbalist i versifikator, ali ne onaj buktavi plamen zalazaka koji su raspaljeni u pomenutim djelima. A to nije malo, to je po obimu daleko vee od Rakieve poezije, a ravno Rakiu i negda snanije i dublje. Ne moramo se bojati za dojam od takvog izbora, ako sve drugo ostavimo istoriarima, iako je to po broju moebiti vee, samo nije ni nalik na ovo prvo. Ako bih tako uradio, tako izabrao pjesme Ujevia, ne bih na dui imao niti ledno osjeanje da sam izostavio neto to bi jo doprinijelo njegovoj veliini, niti prazninu koju bih osjetio da sam propustio neto zbog ega se italac vjeito potsjea na pjesnika. Izbor G. Krkleca i D. Tadijanovia, u izdanju Prosvete, nije izvren na ovaj nain, koji bi bio koncizniji, jasniji, umjetniki stegnutiji. Oni su ili drugim putem, i ini mi se da je to vie pregled pjesama T. Ujevia, vie interesantan za kole, za prouavanje, a takav je i pogovor kojim je izbor propraen. Istina, i takvom dobrom pregledu nedostaje bar nekoliko pjesama iz posmrtne zbirke, koja je, mislim, mogla doi u obzir, jer je izala neto prije nego izbor u Prosveti. Unesene su neke pod nazivom Postuma, od kojih su u zbirci dvije-tri mnogo bolje ostale. Iz Leleka sebra nije trebalo izostavljati ni onu jednu pjesmu (Rotonda) niti iz Kolajne ono nekoliko pjesama, nego ih dati u cjelini, a pogotovu kad su to dva najbolja djela Tina Ujevia, na ije slabosti ne mislimo, ako su kao cjelina tako znaajni. Urednici su s pravom teili da gotovo ravnomjerno
277

budu zastupljene Ujevieve zbirke, i u tom pogledu je ovakav izbor pregled uspio. Samo mi nije jasno to je izostala pjesma Uzvienje I, koja je zaista (iako samo sonet) jedna od najboljih to ih je Tin Ujevi napisao, a i jedan od velikih i prodornih krikova ukupne nae poezije. Taj sonet obojen je vie nego ijedna Tinova pjesma tugom, lirskom mekoom, ironijom na svoju sudbinu, a zavren nekom ljudskom naivnou i ljupkou, to zauava pored onog dubinskog krika da svi mi svijeta ljudi uinie krivo. No i pored ovih propusta, a u onakvoj zamisli Krkleci i Tadijanovia, izbor poezije Tina Ujevia je neophodan bio za itaoce irilicom, jer je Ujevi dugo godina ivio u Beogradu, pod njegovim su poetskim uplivom mnogi i danas. Takav izbor je pregledan, obuhvatan, ima sve vidove, ak i uzdignua i padove Tina Ujevia. Propratni dodatak na kraju je dobrodoao uz ovako preenu sliku kroz Tinovu poeziju, iako oigledno; kako se bliimo kraju izbora, poslije odjeljka Ojaenog zvona naglo opada i kree se u pravcu racionalnog i cerebralnog. Ima jedna stvar koju treba napomenuti. O izboru Tina Ujevia ili o njegovim posljednjim zbirkama, ili uopte o njegovoj poeziji, ne pie se kritiki. Vraa se u neki zanos, patos sve je dobro. ak se ne objanjava Ujeviev ivotni stav iz koga je nikla ova poezija krika i bunta. ak neki mlai fetiizuju taj stav i sve to je radio i pisao Tin Ujevi. to Tin vri svojom snanom poezijom na njih uticaj, to je dobro, ali se oni nekritiki odnose prema jednom dijelu njegovih pjesama, koje jo, i tek, treba da izdre probu vremena. Oni Ujevia ak utiskuju u istoriska slova, kao jedinog poetskog nasljednika Njegoa (to je za jo jednog ivog knjievnika u neku ruku reeno). Ovo je zaista nepotrebno, jer ni priblino ne stoji tako. Neemo umanjiti veliinu i uticaj poezije Tina
278

Ujevia ako o njemu sa kritikim pijetetom govorimo, ako ga ispravno objanjavamo. Moda emo umanjiti uticaj njegovog boemskog deplasiranog dranja, koje je neto i znailo kao pasivan protest protiv ondanjeg vladajueg drutva, ali je u tome bilo i poze, i ta se izvjetaenost odrazila u onoj slabijoj a obimnijoj strani njegove poezije. Lelek sebra i Kolajna nastali su u ono vrijeme kad je Tin Ujevi imao jedan odluniji, buntovniji, svjesniji stav, kad spoljanjou nije izraavao drutveno nezadovoljstvo i sve unutarnje patnje, nego ih izlivao u buntove, u jadikovke, u leleke, ili je svoja plamsava sagorijevanja nizao u kolajne i liriku kakve se kod nas do sada rijetko ulo. Stvaranje, godina XII, broj 12, str. 967. Cetinje, decembar 1957.

279

Branko Banjevi: TRIDESET PET GODINA TINOVOG LELEKA SEBRA* Tu skoro smrt je potvrdila i ivotno afirmisala pjesnika Tina Ujevia. Iao je, iao tvrdoglavo pod egom dana i svjeinom noi i ni starima ni mladima nije rane kazao, da na kraju svisne, prepukne od sue taj edan kamen na studencu. Ustvari, on e tek sada poeti da ivi i da dobija svoje pravo znaenje. Slobodan, nepovrediv, nedosean, oien od dana, kad se poistovjeuje sa zemljom koja ga je rodila, on moe sada da ponovi: O napokon evo u svojem krevetu daleko od oi sunca i mjeseca! O napokon evo na la i klevetu tihu psovku rei na boga i sveca! Prvi put je kompletan izaao Tin na poprite ivota i vremena svojim krikom Lelek sebra 1920. godine (izdanje S. B. Cvijanovia). To svijetlo ljudsko ezlo, taj zov pravdi da bljesne slina britkoj ordi, te gole, nebu pruene ruke, ti Davidovi psalmi Bogomajci, te svakidanje tjelesne i duevne jadikovke, ti vjeiti prstenovi pokreta nemoi i tuge, te zvijezde u visini, te molitve iz tamnice, te noi matovite i jezovite i jezgrovite, te vedrine i mrkline na povratku, ta svemo i slaboa, taj iskonski majdan u biu na dvije noge nastojao je i rastao u korijenu, u korijenu ivota gdje se zlo i dobro zainje, gdje se bog i blato mijeaju, tu je uzeo ivotvorne sokove i digao se. Tinu je poricana socijalna baza i drutveni uinak njegove poezije. Prebacivano mu je da je katoliki mistik, pa ak i pozer. Tin se na to nije obazirao, mudro je preutkivao sve te glasie i ponekad se moda saaljivo
280

nasmijeio. Koga negira ova siva knjiica stihova, koja sadri tako mnogo, danas poslije trideset i pet godina ivota pjesnika, ili one koji su mu pribacivali? Da bi se moglo to kazati o ovoj vrlo ljudskoj, a samim tim i vrlo socijalnoj knjizi, moramo se sporazumjeti o tome ta znai u poeziji biti socijalan. Znai li to urimovati i uritmovati parole za trenutne potrebe jedne idejne struje ili strujice u njoj, ili moe da znai i neto drugo? Rei ete da znai ovo prvo. Ja se slaem unekoliko. Moe da bude, mada to nije zakon, nego e prije biti izuzetak (ako ova rije nije preotra), prema kojemu se ne moe i ne smije svoditi i suavati pojam socijalnosti. Ako je istina i sutina ovog termina u prvom, onda je Tin stvarno nesocijalan pjesnik. Ali, Tin je duboko socijalan, i u jednom viem smislu drutven umjetnik. To je injenica koja se apsolutno otkriva pri poznavanju ili upoznavanju njegovog djela. Otkuda sad to! Tin je najbolji primjer, da tako kaem, velike ribe koja nikako ne moe i ne umije da pliva u bazenima ove ili one politike struje. On se samo kree, i jedino se i moe kretati, u velikim jezerima i morima koja se zovu: ovjenost, Bratstvo, Biti djeca itd. Tin reaguje sa iroke platforme humanosti, a to znai kompletno ovjeki, najblie onoj matici koja je izvrila preporod i na svojim leima iznijela ovaj na dananji dan. Tin sve silovito prelama kroz duboku prizmu svog EGO; a taj EGO nije uzak ni egoistian. On je prostran kao dobrota, on nema recepta ni za sebe ni za druge, a ukoliko ga ima, onda je to sigurno: I kad nema naeg duha meu nama, jednog sveca, treba i bez bijela ruha biti djeca, biti djeca.
281

Tin je osjetio, Tina je udaralo po glavi i zubima i gnjatovima tragino znaenje jednog vremena, ili bolje jednog krvoednog momenta u ovom vremenu. Ova zbirka, kao i sve njegove druge knjige, boj je, u jovovskom smislu, sa jednom nevidljivom hidrom koja se osjea na svakom koraku, na svakom dijelu tijela, na svakoj modanoj vijuzi, na svakoj stabljici daha i uzdaha, na svakoj kruni danja i uzdanja. Lelek sebra je nastao u doba Prvog svjetskog rata i odmah po okonanju vojne. ivei u Parizu od 1913-19. godine, Tin je iskusio svu tegobu beskunika i siromaha, gladnog a tako bogatog, koji nikad ili skoro nikad nema liru na zvunom tanjiru. Okusio je mree klanja, lai, podlatva i licemjerstva, dim glava kroz ture kafanske ure i propasti domovina, okusio je na povratku tjeskobu, zgnjeila ga je veliina neba i razapeo i prikovao na krst moni poetski instinkt i poliglotski i eruditski um, u atinskoj i policijskoj sredini niskih i tupih ela: Iskat je tato rasko perivoja i prijateljska dobro znana lica. Mrtva je grana, osuena hvoja kud dirnu java kobna udovica. Poleti krila brojni i bez broja salomie se o eljezu ica. Tkanina due vrijedna prvog kroja. pae u pono beskonanih tmica. Tin je vidio i prezreo tu sredinu, poeo da bani i provodi do kraja boemski i pustolovan ivot, valjda, sa jo dvatri sluaja, najboemskiji u svjetskoj poeziji. To je na svoj nain (na malograanski, iako je na ivici dodira s njim, jer ih razdvaja nepremostiva daljina) amar drutvenom ukusu.
282

Iako u ivotu raspusan, u poeziji je svijetao i oien, lien sentimentalno-biografskih crtica. Tu je briljivo ostavio da se uva zaista suvo zlato duha njegova. Tin se nije, kao to mnogi misle (strano neshvatanje), zatvorio u miju rupu svoje ljuske, nego je kao organski pjesnik osjetio okolinu kao iko od njegovih savremenika, i na prometejski nain reagovao na nju i pljuvao joj u lice silnije no iko kod nas, u ime sunca, u ime ovjenosti. Ne znamo, ne znasmo, ni srebra ni zlata, doivotna tama u tamnici vijeka. Mladu sva je srea u hrpi dukata a nas zla trpeza, hladan krevet eka. Nije vrijedna java da se na nju gleda! Nije vrijedan danak da se na njeg pljune! Preko ravne tuge lisnih drvoreda promiu visoko oblaci od vune. itav Lelek sebra, koji sa Kolajnom pretstavlja najvei domet ovog duha velikog kalibra, kree se u relacijama gaenja na savremenike mu i savremenost jednog krika dignutih ruku uime boljeg gdje rosna dunost nee biti jaram no bijeli kamen u ponosnu zdanju. On je silna molitva nekoj vioj sili, ma kako se ona zvala: avo, bog, revolucija, da doe i slisti to kuro vrijeme gdje pruamo ije za budua iga. On je sav buntovna konstatacija i humana drskost: Blagoslovljeni, dakle, zdravi, glupi! I proslavljeni bez kime, bez mozga! Graani! Dripci! Bolniari tupi, jer, gle, ja sluam kako svira rozga. Tinova strofa je nabijena smislom, eksplozivom;
283

krcata je, trai oduka. Lelek je sav strogo klasino rimovan, a opet se to ni kod jedne pjesme ne osjea kao napor, naprotiv kao potpuna prirodnost. On apsolutno vlada jezikom i svim jasnoama i nejasnoama u njemu. Tin je prvi u potpunosti uspio da izbjegne onu arhainu narativnost i da pjesmi d svu kompleksnost jednog odluujueg trenutka ili ina. Stih puca od punoe i neke podzemne, unutarnje ritmike koja nosi i obuzdava. On se ne moe apatom izgovarati. Tu su rijei dovedene u nove veze i u toj zajednici one dobijaju sasvim drugu boju i ar nevienog i neuvenog. Tu su sukobljeni po prirodi antagonistiki smislovi i simboli, ali ne u kalambur, nego u jedan nov kvalitet. Svaka je rije pluralitetna, liena one ematine jednosmislenosti, one uplje ari razumljive poezije. Kao to se ovjek i mnoga pojava ne saznaje lako, kao to su potrebne situacije i vrijeme sunano i tjeskobno da bi se bar donekle ulo u bit nekog mikrokozma, tako je potrebno i stalno prisustvo ovog Leleka, stalno drugovanje s njim da bi se dobio klju i otvorila vrata. Kao takav, ovaj Lelek ve trideset i pet godina nadmono odolijeva vremenu, vrlo brzom i vrlo promjenljivom, i nesalomljivim karikama ovjenosti vee generacije i nosi onu staru poruku: Gdje ja stadoh ti produi, jo smo duni ti odui! Po irini poteza, po dinarskoj kamenitoj jaini, po moi da sve kae u jednoj pjesmi, Tin je najsrodniji Njegou i svom zemljaku Ivanu Metroviu, bratu po vrelu iz koga su obojica crpli. Susreti, IV, broj 3, str. 192-195.,Cetinje, mart 1956.

Velimir Miloevi: SVEANOST BOLA (Uz Lelek sebra Tina Ujevia) Kao nijedan na pjesnik, Ujevi je trpei i nosei sobom i u sebi jednu veliku optu ili pak sveoptu ljudsku bol, trpio i nosio ivot kao neizmjerni nespokoj, da bi u svom hodu u poeziji, ostao dosljedan hodu kroz ivot i bio neiznevjerena istina svoga pjesnikog zanosa i mita kome se istinski predavao. Meu naim pjesnicima modernim i pjesnicima naeg vremena nema mu ravna. Udario je uareni peat na elo svoje poezije, onako kako je na svoj ivot udario suhi i hladni. Da bi bio, da bi ostao ravan sebi i svim ternucima pjesnikog sna i ozvjezdanja, pjesnike moi i sveobuhvatnosti kao i pjesnikog pada i nesigurnosti. Onaj koji je postao da bi opstao. Bi svoj i vapaj. Onaj koji se drznuo oajno sam protiv sebe oajno samog. Protiv svega na svijetu to je lano i nesigurno u svom postojanju. Onaj koji je bio, trajao i ostao istina svoja, ljepota svoja, poteno potovanje gra, oaja i bola da se sav pretoio u rijei, u misli, u stihove koji vraaju ivotu vjeru u ivot, u ljubav, u ljepotu. To je cijena ivota za cijenu vjenosti. Za sigurniju budunsot ljubavi. Za slobodniju ideju ovjenosti. A pjesnik je taj koji traei i ne nalazei sve to u ivotu zamjenjuje sve to poezijom. On je taj koji je gorio i sagoreo u poeziji, u haosu bez sjajne zvijezde na nebu / bez sjajne zvijezde udesa. Svjea i vjeita e koja puca i kristalno se lomi na kamenim usnama studenaca. Eto takav sam, bog zora i mlijeka, i vrlo grijean, ovjek koji od sanja kuje zbiljske izvorne slasti; svih pogleda i opipa i osjeaja jean,
285

284

sa ivom trajnom enjom; u svijet strasti rasti i biti ravan svemu, da bih, kad doe hora, preao u ono Sve koje se u me slilo i zbilo, i da bi tada, od ljea bez kretnje i zbora, od mene nita, a ipak neto dino bilo. (Himnodia so mou somnati) BITI RAVAN U SVEMU u ime DINOG i uzvienog. U traenju smisla za nadrastanja prosjenog, prolaznog i svakodnevnog, da bi se osmislilo i ispunilo sadrajem natprosjeno i uzvieno. ivjeti svojim buduim ivotom, onim koji e tek biti ili ne biti, tek doi ili ne doi, makar taj ivot bio samo puka nadoknada ovog stvarnog, koji je prividan i moda nepostoje. To je bilo pjesnikovo vjerovanje i osnovna ideja-vodilja na poetku njegovog knjievnog rada, da se produi i jae razvije u kasnijem njegovom stvaralatvu i postane pjesnikovo vjerovanje trajna crta pjesnikovog ivota i jasno obiljeje njegove poezije. Sa svakidanjom jadikovkom, molitvenom jadikovkom, ali ne beznadno reenom, svojom istinom vie nego zabludom i golemim eljama koje ga prate na putevima ivota da trae spas za njega i za druge, sa prevarenim snovima, osuen da ivi i da taj ivot ispunjava sadrajem i smislom koji boli i vrijea, koji potcjenjuje i ucjenjuje, postankom svojim gru okrenut, pred praznim, prozirnim licem prolaznosti i umiranja ta gromada pjesnika lije stihove, kuje pjesme u zbiljske izvorne slasti. Upravo takva je i Ujevieva poezija. Ma koliko nas vremena dijelilo od nje, ak i od njegovih prvih pjesama, ona i sada kao i onda kad je postajala ima moderan izraz i sadraj, kao da se raa i dogaa upravo sada, upravo u ovom trenutku i ovdje u ovom naem vremenu. Ona se samo s vremenom osvjedoava, u svoju istinitost i vrijednost, produava i
286

dobiva nove oblike u svojoj trajnosti i neponovljivosti oblike koji joj donosi i daje vrijeme potvrujui je i cijenei je boljom i potpunijom cijenom nego to je to inilo vrijeme u kome je nastala. Kao da tek sada dobivamo sluh da je ujemo i ula da je osjetimo, Ujevieva poezija je sva u obnavljanju i ponovnom nastajanju. U ovoj poeziji treba due ivjeti kako bi se potpunije primala i prihvatala, jer je upravo takva (bogata, krcata kompleksnim osjeanjima, pa zahtijeva strpljiv napor saivljavanja, pa trai stvaralaki potencijal oivotvorenja da bi bila u potpunosti doivljena), neponovljiva je, ne plijeni odmah i prividno ne zasljepljuje, nego trai trajnije osvjedoavanje i potvrivanje. To je poezija koja zahtijeva da se u njoj due ostane, due ivi, da se duboko uroni u njene dubine i tajne, da se u nejnom bolu trai i nalazi ljepota ljepa nego je ivot moe pruiti: S ranom u tom srcu, tamnu i duboku, s tajnom u tom trudnu i prokletu biu, sa zvijezdom na elu, sa iskrom u oku gazi stazom varke mrtvi Ujeviu. (Kolajna XXXI) *** Poslije bure doao je u nau poeziju Tin Ujevi. Doao sa sruenim idealizmom. Upio dah uasa, rata, pustoi i zaguio i posljednju zdravu poru due. Oiju okorjelih od slika nitavila, praha i pepela, emernog susreta sa ivotom, sa estokom boljkom u grudima, sa neprebolnom ranom srebra pobeenog, sa velikom alou za svim to je izgubljeno i nepovratno potonulo u mutnim danima i vrtlozima. Sam u svijetu nevjernih i pokolebanih, ankoliza, oportunista i propalih intelektualaca i prodanih dua. Sa strahom od izgovorene rijei, strahom od kazane
287

misli, strahom od pjesme i njene prisutnosti, strahom od ivota i svoje vlastite sjenke, strahom od smjenjivanja dana i noi. Sa silnom eljom da se pobjegne od neizvjesnosti i nesigurnosti se otkrije Luka Mira. A to bi bio jedini izlaz u sveoptem bezizlazu koji se otvarae pred pjesnikovim oima. I to bi bio jedini svijet i jedino sigurno i mirno mjesto gdje bi se moglo ivjeti. Zbogom, stara uro! zbogom, moja sjeni! za dan proli evo nemam niti suze, a moj plamen prvi, a ar zaljubljeni tuinska puina utopi i uze... (Pokrajina) Treba otii. Meni se ne ivi u ovom krugu svelih kalopera. Zaguio me ovaj obzor sivi kroz kakav hori bruka ivodera... (Neto kao zaglavak) Velik sam bio dok sam bio dijete, al sad me lome vidici i mate; elje su bile oajne i tate, a slabe snage amuju, uklete... (Tajanstva) Jer meni treba mona rije, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt... (Svakidanja jadikovka) Pred tim stravinim licem ukletosti ivljenja i osuenosti na borbu, zatekao je Ujevi svoje zaueno, neodluno, poraeno lice. Tako je Ujevi brzo naao svoj
288

put kroz oaj: od izgaranja, preko borbi, preko bola, do ljepote, do istine. Tako se Ujevieva poezija odredila. Tako se polo na onaj dugi put traganja i otkrivanja sutine i gole istine ivota. Tako se u budnim noima oivljavalo ono to se za vidjela dana nije vidjelo a to je postojalo kao stvarna sutastvena istina: No je donosila pjesmi neuvena blaga i otkrivala joj nevjerovatne predjele ljepote. U tim asovima u pjesmama mladog Ujevia razaznavalo se i dijelilo svjetlo od mraka i pjesnik je postajao onaj moni vra koji uspijeva da u asovima osamljenosti i duboke tiine nae bogatstvo i donese ga u svojim pjesmama: Teci, o Noi! Sveta, budi gluha! I struji mrano, i stremi duboko u ponor moga izgubljenog uha, i svladaj moje zapaljeno oko; otkrij mi nove vedre pokrajine na onu stranu jueranjih mea; i ljubav stvari od kojih se gine, to ne u uho i ne vidje vjea. Plamsaj crveno, a na mome mesu izgori sitne dnevne neistoe, i daj mi vrati, u tom urnebesu, oganj zanosa i zvijezdu samoe. (Matovita no) Iznad Ujevievih pjesama struji topli i prijatni zrak. Ispod njih je teina doivljavanja, munina, mistini talog izgaranja. A u pjesmama je otvoreno ognjite, isto nebo nad njim kome idu dim i sjaj molitava koje streme ko pruene ruke.
289

Ujevieva poezija je tkana iz nekoliko slojeva vlakana koji se objedinjuju i ine vrstu potku sa koje se pjesme itaju kao sa platna istog i brinog veza. No, istovremeno ovo je poezija vrste konstrukcije, gradnje visokog stila, sainjena od komada cigle peene u vruicama pjesnikove budne svijesti, da bude vrsta i trajna, da odoli vremenu i njegovim stihijama i zlim moima, da se suprotstavi potresima i ruenjima, da sama stoji sigurno na onom mjestu koje joj je pjesnik odredio. Kada se gleda malo izdalje, ini se da je ova graevina Ujevieve poezije jednobojna, ak da je monotono ista i samo od jednog materijala, a to je privid. No, kada joj se blie prie, onda se otkriva i ukazuje obilje boja, nijansi, skladno i fino komponovanih tonova u jednu cjelinu koja djeluje prijatno i originalno. Uemo li u nju, kao da smo uli u hram, doeka nas sveani mir pun tajanstvenog zvuka i muzike, doeka nas svjetlost koja zrai iz njenih unutarnjih predjela i pred nama se u jendom brunom i himninom sazvuju otkrivaju pjesnikovi snovi i oivljava jedan udesni svijet, koji je samo prividno ovdje zatvoren, koji je samo trenutano usamljen i koji se u svom nespokojstvu die do pune pubune, do revolta i poklia, koji polazi na pohod. Dobije se ovdje neka udna snaga i elja, neka nepregoriva e za ivotom. Ta sveanost Ujevieve poezije jeste ono to je najljepe u njoj, ono to je die iznad opte prosjenosti naeg modernog pjesnitva, ono to joj daje poseban ar i obezbjeuje joj trajnu vrijednost. Sveanost ove poezije jeste njeno najvee blago. Ona nas nenametljivo uvjerava u istinitost i iskrenost onoga to pjesnik ispovijeda i trai da sauestvujemo u njegovim bolima i da ivimo u njegovim snovima privlaei nas magnetnom nekom silom sebi u svoj prisni krug ovjenosti. Zato Ujevievoj poeziji prilazimo najradije onda kada smo umoreni sitnim
290

svakodnevnostima, nezadovoljstvima i obmanama kojima nas ivot bogato obdaruje, kada u boli elimo da traimo svjetlost spasa, kada u sebi nosimo neku nejasnu i teku boljku za koju ne moemo da naemo lijek, kao i onda kada smo najintimniji i najprisniji sa sobom i svojom savjeu, kada smo opsjednuti sobom i drugima oko nas kao neminovnom tegobom. *** Jedna pesnika gromada luta drumovima Jugoslavije, kao otkinuta, odlomljena od svoga doba, od vremena, a senka tragine katastrofe prvog Svetskog rata prati je u stopu, oduzima joj svetlost sunca i ivota, opseda je halucinantnim privienjima, mistikom zle kobi i smrti. (Velibor Gligori: Ogledi i studije, str. 161). Tim stanjem, upravo, tim osjeanjem proeta je, opsjednuta je Ujevieva prva samostalna knjiga pjesama Lelek sebra. Ona je morala da primi peat rata jer je tako silno i neizbrisivo udaren u duu pjesniku. Ona je morala da ima ona sva obiljeja pustoi, propadanja, oaja upravo onih i onakvih osjeanja kakva su bila u prvim poslijeratnim godinama. Rat je za sobom ostavio pusto, prazninu due, jezive slike propasti. Razorio je vjeru u ideale, u ivot. U svom surovom naletu ruio je sve, ostavljao za sobom samo ono to bode oi i duu: gole strave slike, ranjene predjele, rasturena ognjita i utoita za mirne ljudske egzistencije. Ta opta osjeanja svoga vremena bila su za Ujevia od presudnog znaaja. Pjesnik je brzo pronikao u ivo lice stvarnosti i doivio ga na jedan potpuno svoj nain. Od tog doivljaja i lomovitih sudara u sebi napravio je svojevrsnu poeziju. Lelek sebra je upravo prva vea gromada te poezije. Lelek sebra jeste teki i umorni pokli stradalnika, iz gra isplamsao urlik, zapomaui glas lian i nepresuiv,
291

buna pjesnikova, buna protiv sebe i protiv svijeta okrenuta, Mora muna,... o No! o No!..., Strahota beskrajne lomae, i dugo bolno tonjenje u lom samoga sebe, sa divovskom teinom misli to zvee kao suho zlato: Strahoto moje beskrajne lomae! izmakoe mi prirodna kraljevstva, ve nema zjene da me bratski plae, u ruci tap je, u snu sveta ljestva... (Matovita no) Peali vremena! Jade novih ljudi! to je, dakle, te smo tako igosani u crti svog lica, dahu burnih grudi, i pred stoljeima brukom okaljani... (Bdenje III) Tako je u ovoj poeziji, kao nou u eliji isposnika (Isidora Sekuli), isposnika koji se odredio da bude onaj koji se iskupljuje ne zato da se iskupi nego da bude zatoeniji, koji ispovijeda svoje grijehove da bi ostao istoga daha, da bi postao svet, ali ni tada da ne ostane bez ispovijedi, koji se odredio da bude sebar, tegobi svojoj ostavljen. To je poezija koja u svome bolu nalazi prokletstvo ali i spas, pad ali i rast. Sva je u vjeitom naponu snage i sna stvarana, okovana eenim lancima pjesnikove vjere, blagodarna i uzviena. To je poezija koatosti i upornosti, postojanosti, zakleta svojim buduim moima. Poslije oajnikog i okrutnog obrauna ovih stihova neto blae i skruenije ulazimo u druge predjele bola i mira Ujevievih pjesama. Jer, ispod stihova koji prkose i rue se u sebi, pjesnik je tih, brian, usamljen, povjerava se sebi i svijetu, svojim patnjama upozorava na iluzije
292

o ivotu, ali nije pesimista, nego je patnja samo toliko prisutna koliko je potrebno da pokae novi vid i kvalitet tog ivota za kojim pjesnik i njegova pjesma izgaraju. Tu se javlja prividni pesimizam, ak afirmativni pesimizam (ako tako moe da se kae), onaj koji je krcat stvaralakim arom i potencijalom, onaj koji izbija iz mraka kao ista suneva nit, kao nova boja dana, to je gusti pomalo religiozni Ujeviev pesimizam koji je postao njegovo prisno osjeanje, njegov korijen. Korijen energije iz koje se hrani g. Ujevieva poezija, to je pesimizam. Teak i bolan pesimizam, i onda kada se radi o velikoj sumnji duha... (Isidora Sekuli), kao i onda kada je na pomolu velika snaga i kada se objavljuje dolazak budueg patnika strane veliine: I kad god uzdah grudima se vine, ee me plodno sjeme to e tei; i trpim to e preko mene prijei budui patnik strane veliine... (Hektor za Astijanakta) Nije pesimizam, taj ujevievski, taj slovenski pesimizam slobodnije reeno (irok, topao, prostran, pesimizam koji ima svoju vjeru i religiju, pjesniku, svoju molitvu i nadu) jedini kvalitet ove poezije. Tama tog pesimizma je ovdje samo zato da bi se jasnije izrazila e za svjetlou. Kao da je naiao oblak preko neba, sakrio sunce, samo zato da bi poslije toga sunce jasnije sjalo, a nebo bilo istije i ljepe. Svu tu tamu pesimizma upie zemlja onog trenutka kada se pojavi svjetlost na horizontu Ujevieve pjesme. ini nam se esto da e taj unutranji suton koji ispunjava pjesme, taj magleni mistini veo koji ih obavija, odjednom spasti sa njih i osloboditi ih za svijetli let ka Svetom Nepoznatom, Mlijenoj Luci
293

Mira, Novom ovjeku, vjeri i ljepoti o istoi grudi, cjelovu zore to ve negdje rudi i to onog trenutka kada u pjesmi zavlada blagi suton, kada se u misli pjesnikovoj neto slomi i okrene svjetlosti, oslobodi se pjesma, i poleti. ekamo to oslobaanje pjesnika u pjesmi, ekamo da se vine u nove predjele, u nove visine koje nagovjetava itava atmosfera i sklop pjesme zbog kojih pjesnik pati i zbog kojih tu pjesmu pie: Za pir i rasko ljubavi buduih, za zelen trave i za zlato ita, za slavnu vatru poljubaca vruih, za vino pjesme, za zvuk to mahnita - i za sve etve ponosne i lijepe, i za sve berbe blaene i iste... (Molitva iz tamnice) Za sve to nam pjesnik daje nade u svojoj poruci i Molitvi iz tamnice, s naporom izgovorenoj u jednom iskrenom trenutku oslobaanja govora, izgovarajui te rijei teko, oslobaajui ih tame i elei da pred sobom i pred svijetom skine veo tamnine koja pjesmu prekriva i oslobodi je, oslobaajui istovremeno neuveno blago i sjaj koje uva za neko budue vrijeme spasa, za neko vrijeme potpunog mira i spokoja, za neko novo vrijeme pjesme. Pjesme u Leleku sebra ine svaka za sebe jednu kompaktnu cjelinu a, opet, sve zajedno jednu sloenu kompoziciju iz koje izrasta simbolino jak i tragino uklet pjesnikov lik, molitveno svet i predan bolu i ljepoti. U svakom stihu sabijen je po jedan ivot, po jedna tvrdoa pjesnikovog trpljenja, po jedan predio sna, a pjesma panoramu unutarnjih pjesnikovih doivljavanja.
294

Samozvanstvo Ujevievo, Ujevievska neponovljivost autentinog osjeanja nespokojstva i nemira ivota, nigdje nije dolo do jasnijeg izraaja kao u ovoj knjizi pjesama. To je samozvanstvo samopregora. To je pjesnikova intimna svjesna java, istinitost doivljaja stvarnosti koja je bogata suprotnostima kojih pjesnik eli da se pjesmom oslobaa, dajui tom oslobaanju uzvien smisao, sveanost uma, da se nespokojstvo ni u jednom trenutku iz pjesme ne gubi, to predstavlja posebnu dragocjenost u ovoj poeziji, da na mjesto te sveanosti i nespokojstva ne bi dolo neto drugo manje vrijedno pjesme i pjesnikove panje. Ujeviev individualizam i kada je zatvoren u pjesniku kao u kulu od slonovae, i kada pati od samog sebe i radi sebe, nije to samo zato da bi se krug koji on sainjava ispunio samo jednim smislom i bio zatvoren, nego vie radi toga da se iz tog kruga, iz tog sredita proire i razgranaju horizonti u neke daleke svjetove. To je individualizam srdbe, jetkog, prkosnog i pomalo gnjevnog inaenja sa svijetom, individualizam Ujevievog ujevievskog stoicizma. To je nuno zatvaranje u svoje Ja iz koga e zraiti sve one svjetlosti svijeta koje su se tu bolom i patnjom pjesnikovom sazivale i sabirale. To je pjesnikov Lelek, sebrov lelek, lelek patnika i pjesnika bolne senzibilnosti i ukletosti. No, Ujeviev Lelek nije samo njegov. Izraz je jednog vremena, jednog stanja, onog poslijeratnog osjeanja generacije iju je mladost rat presjekao. Lelek je jasan do te mjere da se himnino u nama produava. Nije to lini bol koji hoe da postane opti bol ili nekakav umiljeni svjetski bol, nego bol koji ima lini ton i boju i sve karakteristike opteg bola kojim je proeta Ujevieva generacija, to je bol koji se preko njegove pjesme prenosi na nas tako da ga i mi doivljavamo kao svoj. Zato Lelek sebra i moe da znai vie od line pjesnikove ispovijesti. To je ispovijednica jednog ovjeka i
295

jednog pjesnika koji je kroz katastrofe rata, ambisa i uasa nosio otvoreno srce edno ivota i ljubavi, kao edan krag izvorima kojih nema koji su zatrpani i zamueni i u koji su padala i taloila se ona silna zla koja je rat nanosio u svome naletu. Stoga u ovim pjesmama ima dosta priguenosti i gra, zatvorenosti i bezizlaza, osjeanja ivota kao patnje i svijeta kao vjeitog muilita. Umjesto vjere u jedan vedriji i prostraniji, zrani svijet (a vjera je onaj maioniar koji od ivota zna da naini poeziju), umjesto irih prostornosti i slobodnijeg leta u ivot Ujevieve pjesme padaju teke kao olovo, Ujevieva bol ima neeg od zemljine crnine i tame, ima u njoj teine koju svaki ovozemaljski stvor nosi u sebi od roenja. Stihovi su bremeniti i natopljeni suzom i molitvom pjesnikovom, tekom milju i prisutnosti propadanja, pustoi i smrti. Izvjesna dvojnost u pjesniku je stalna: na jednoj strani su njegovi porueni snovi i ideali, a sa njima i pjesnikove vjere, molitve i jadikovke, dok je na drugoj velika elja i napor da se ostane tamo gdje se doivio ivot istinski, gdje se poricala smrt i gdje se ekala ljubav, kao jedina i posljednja nada koja treba da prui spas. U toj dvojnosti Ujevi je sagradio svoj pjesniki svijet koji je okrenut na dvije strane izvorima svjetlosti i izvorima tame. Ovdje je pjesnik uzdignut na uzvisine svojih vrhunskih pjesnikih dostignua i ini se, u prvi mah, dok ga gledamo kako se bolno i muno opredjeljuje, da ne zna kuda e dalje ii da trai svoju pjesniku i ivotnu pripadnost: da li e ostati sam, okruen svojim vizijama i slikama (magijskim i stravinim), snu svome privreniji nego ivotu, pjesmi predan do isposnike patnje i potpunog sagorijevanja u njoj, ili e se privoljeti onoj drugoj strani gdje se ivot otvara kao mogunost za egzistenciju i prua bezbroj blistavih obeanja. Opredijelio se za patnju: da bude njen pjesnik i tuma. Ujevievo opredjeljenje za patnju bilo je svjesno.
296

Pribrano se povukao u svoj svijet i posvetio mu se potpuno, dao mu itavu svoju linost. Vidio je daleko pred sobom, a jasno iz svoje patnje, svjetlost kojoj treba ii u susret. Poslije prvih sukoba koji nisu bili na onoj dostojnoj visini potenja i savjesnosti, poslije prvih sudara u ivotu, Ujevi je uvidio izlinost i bezvrijednost bilo kakve borbe i bio je duboko svjestan da je nemona zdrava snaga ma koliko ona imala duha i vrstine, potenja i istinskih pobuda, nemona je pred ogromno veom, pakou okovanom snagom zla, razornom i bezobzirnom, ruilakom i zatrovanom snagom propalih i umiljenih dubova, snobova, poltrona i kukavica, i pjesnikova svijest o tome postajala je sve bolnija i uvreenija. Stupiti u borbu s tim mranim silama koje vladaju svijetom znailo je izjednaiti se s njima, pomijeati se s njima, a to je ve samo po sebi poraz. Ujevi je imao dostojanstven stav prema sebi i onoj veliini koju je u sebi osjeao i nosio kao svoje veliko teko blago i jo teu bol i zato se opredijelio za samou, za patnju i stvaralatvo koje e biti okrenuto od svijeta, van njegovih poronih i prljavih namjera, da bi jedino tako stvorio neto vrijedno, dostojno ivota. Jer, trebalo je sauvati um i zdravo srce za pjesmu i posetiti se rudarenju i kopanju onih zlatnih predjela u sebi do kojih jo nije stiglo svjetsko zlo da ih uniti i zatrpa. Trebalo je u tim rudarenjima po sebi nai ljepotu koja se smije iznijeti na vidjelo dana pred kojom se nee zastidjeti, a koja e, za pjesnika, biti zamjena za sve one ljepote svijeta kojih je kao ovjek u ime svoje poezije morao da bude lien. Ujevi je iao tim izvorima, tim bistrim studencima, a ostajao edan pred mnogim drugim koji su lako dostupni i koji su na domaku usne. *** U Leleku sebra suoeni su pjesnik i ovjek kako se suprotstavljaju svijetu. Uvjereni da tako mogu da
297

provedu svoj vijek, u svojim zabludama i obmanama kao i u svojim vrlinama i vrijednostima, oni nose u sebi svu traginost sudbine velikog neimara, gorkost ivljenja i ukletost samosvijesti. U svakom asu ekamo da se jedan od njih uzbuni, da pokida tajne ice koje ga veu za svoje kobno Ja, ekamo da se razbije taj mistini oklop oko njih i oslobodi ih Sebe, da im otvori oi i pokae puteve koji vode sunanoj strani ivota. Ali ni pjesnik Ujevi ni ovjek Ujevi ne mogu da se odvoje od narcisoidnog zagledanja u sebe, od zaljubljenosti u rijei, u slike, u metafore i simbole, u stihove koji se krune kao da su od suhog zlata, pa je ivot, ma koliko on bio bogat, ma koliko se inio prostran i lijep, ma koliko ljubavi prema njemu osjeali, za njih bio i ostao malenkost prema onome to im je nudila, obeavala i donosila poezija. Ostali su, dakle, tamo gdje ih je vlastita pjesma zatekla i oparala, vjerni onome to doivljavaju kao jedinu svoju istinu, vjerujui da je to i jedina istina svijeta, okrenuti onome to ih nee izdati, obmanuti, ubiti. Ostali su tamo gdje se izgara u vlastitim vatrama stvaralakih nesanica, da budu neiznevjerena svoja istina, nepreruena ljepota, bol koji je vrijedan ivota: Gorak je vijenac pelina, mraan je kale otrova... (Svakidanja jadikovka) O Boe, ee tvoja rije i tijesno joj je u grlu, i eljna je da zavapi. Ta besjeda je lomaa i duan sam je viknuti, ili u glavnjom planuti. (Svakidanja jadikovka)
298

Sve e ove stvari jote jednom doi kao to su bile i kako su prole, i ti crni dani, i te plave noi, i ljubavi, edne, strasne, dobrodole... (Vjeni prsten) Sve je u ovim pjesmama stalo odjednom, sve ono to je trailo mir i utoite, sve to je ekalo ljubav i radovalo se ivotu. Sav Ujevi pjesnik i Ujevi ovjek. Ujeviev ivot u poeziji, i promaaj u ivotu. Muen stvarnou Ujevi je smuen od nje (Vlatko Pavleti). Zatvarao se u bedeme svojih stihova da bi trajno ostao u njima, ali nije mogao da izdri njihov mramorni mir i bunio se kamenei u sebi silnu e za ivotom, i tako bio i sebar i zatoenik, i edan i eljnik svjetlosti, i jasna suneva sjeta i nejasna svijest o sebi. I morala je u tim pjesmama leleka da se srui sva ivotna bol: ispovjedniki iskreno reena, zrela patnika bol pomirena i skruena: Kako je teko biti slab, kako je teko biti sam, i biti star, a biti mlad. (Svakidanja jadikovka) Tako se gube i zauvijek nestaju i tonu i nepovrat sva ona obeanja koja je ivot nudio mladosti, a mladost snovima, a snovi pjesmama, a pjesme vraale ivotu dug u bolu i dug u zlatu, a ivot sa svim tim pod noge, u prah i pepeo, u prainu: Suvian postah kao cvijee zelja nad kojim zvijezde praine se steru, i zrelo ekam, bez zla i veselja, da dokone me Ruke tromo beru. (Neto kao zaglavak)
299

Tako je nastalo zrelo doba ivota i zrelo doba poezije, kada sve treba gledati razumno, realno, bez varljivih iluzija. To je na pjesnikov ivot ostavilo teak peat. ivot je postao opora oprenost svemu onome emu je srce eljelo da poleti kao ptica nerazumna. I teko je bilo snai se. I teko je bilo nai se. Trebalo je stvoriti naknadu za ono to se sa ivotom bacalo za lea, a ta naknada nalazila se u okviru poezije. Tamo treba traiti Ujevia i otuda tumaiti i gledati njegovu pjesniku ukletost. Kad vee doe s milju, ja sam tavan ko zvune grane u mrku boriku; odzvanjam: nisam jednak, nisam ravan, i ja se davim u vrisku i kriku, i sladogorko kuam gdje me drobi teka crnina i nestalnost kobi. (Tajanstva IV) U tim trenucima zatvorenosti u sebe, a pjesnik je tada jedino istinski prisutan u svijetu, u tim suoenjima sa sobom bilo je i kriza i padova, i nejasnoa i uenja, ali su iz tih tavnovanja izvrcale najbolje iskre njegove poezije, pjesme crnog bola koji sija, crnog kao zemlja, zemlja koja raa, bol koji ne miruje bol koji se bori i brani, nemir koji prkosi, inadijski kivan na sebe i svoj udes, kivan i neosveen, kivan i pun sumraka kroz koji oajniki trai put spasenja, kivan a nemoan i slab i pun dobrote: No ja nemam suza. No ja nemam rijei. Zdesna me nalijevo ludi vjetri kreu kao bolesnika, kad se ognja lijei, na ludu krevetu, u matinu cvijeu. (Na povratku)
300

itava Ujevieva poezija jeste jedno otvaranje, unutranja zrela gustina zraka, zadihanost, toplota i tjeskoba od vlastitih vruica i greva, poezija suhoga bola. Pritijenjen uz tamni plafon svijesti i opsjedan vizijama koje ga ubijaju i vizijama koje ga vaskrsavaju, a i jedne i druge nose njegov lik i to je ono to je u ovoj poeziji najupeatljivije. Ona je sva od uenja sazdana, puna straha pred zlom koje zatie u svijetu, puna nejasnih zastravljenih zagledanja u sebe, u vlastite virove i vrtloge, u mrano dno, a istovremeno okrenuta bistrini i jasnoi neba i uzdignuta ka suncu: Ko sam i to sam, ta u, koga volim, to traim, kuda idem, za im lutam? uzalud nebo za odgovor molim, uplaen sobom svoje suze gutam; tajanstvo stvari i ivota zebe, ne poznam nita, a najmanje sebe. (Tajanstva I) Ko e meni rei ime moga cilja? (Vedrina I) Ko li sam ja? O mlijena Luko Mira, svaka je kletva od mene daleko od vriska mojeg, i mojeg vampira... (Vedrina III) Ali to nije bezizlaz niti izgubljenost, ni tumaranje po mranim predjelima snova to je traenje puta u poeziji kada se pjesnik samo za trenutak zamisli nad sobom i nadnese svoju misao nad svijetom:

301

Ko e meni vratiti sne neiskazane, i plamen cjelova, i daak nebesa? ......................................................... Plavu, vranu ko e meni vratit mladost? ure strasnih zora sjetom isplakane? moju svijetlu srdbu na dananju gadost i u neizmjerje duge enje sane? (Na povratku) Pjesnik guta svoju nemo i gui se u njoj. Skuplja se u njemu srdba ali ne da prekipi i da se iskali u pjesmama, nego da omeka i uljepa pjesnikovo bolno srce i da se u pjesmama javi u obliku ljekovite vedrine koja se suprotstavlja tami. Spoznaje nitavilo i dovodi svoju misao do ubitanih formula o gadostima u ivotu i iz tih spoznaja iznosi pjesmu kao muenicu i trai za nju spas. Nazdravlja smrti i eka ledeno vjenanje (Zdravstvuj, o smrti, moja Vjerenice). ini se kao da je na izmaku snage, kao da je na rubu svijesti, s onu stranu vjere i molitve. Ima bunila nekog u jednom dijelu pjesama, ima mutnog i nejasnog, i mnoge od njih u svom mistinom i otrovnom opijumu jesu zaista mistine i opojne, tamom, otrovom: Ure od smole cure besmisleno, sumorni ovjek snatri bestjelesno, sutonska strast se boji bezimeno, a ljubav jeca, jeca bespredmetno; i sve je tako prazno beskonano, a vjetar duva, duva bezutjeno, na gole due koje neprestano itu i grle beznadno, beskrajno. (Meni bez mene)
302

Ovakvih pjesama nema mnogo u Leleku sebra i to je dobro. Nema mnogo ovakvog pesimizma, crnih stihova, inae to bi bila poezija neprobojnog mraka i o njoj kao takvoj ne bi trebalo mnogo govoriti. Ujevi i jeste pjesnik bola, jeste pesimista i ukleti pjesnik koji je za sebe skovao ropstvo iz koga nee da se oslobaa, Ujevi je i mistik svetakog lika isposnikog, Ujevi je i molitva koja nita ne moli, koju bi saaljenje i samilost ubili, - ali nikako to nije pjesnik pesimistike izgubljenosti, niti pjesnik nitavila i propadanja, ni nihilista. U jednom svom trenutku, svojoj zvjezdanoj magli Ujevi je sveobuhvatno Sve ovjeka. Gotovo nema ni jedne pjesme u kojoj preovladava jedno i samo jedno osjeanje ili jedno jedino stanje pjesnikovo. Ujevi nema pjesama samo jedne atmosfere, njegove pjesme su sloene, kompletne, ispunjene i zlom i dobrom, kakav je sam ivot. Isprepletani su u njima svi ivoti pjesnikovi, sve enje i boli, zablude i iluzije, vjere i molitve, prkosi i kletve i pravo je udo kako uspijeva da odri ravnoteu u pjesmama i spoji krajnosti koje se teko mogu dokuiti a kamoli spojiti i da ostvari pjesmu u kojoj ono Sve postaje Jedno. Moda zato gotovo sve Ujevieve pjesme lie jedna na drugu, moemo ih prepoznati meu stotinama drugih. *** U poeziji Tina Ujevia naroito se moe zapaziti pjesnikov udan odnos prema eni. Gotovo u svim pjesmama ena je mistificirana, nestvarna, viena samo u pjesnkovim snovima. Ujevieva ljubav je vrlo nejasna: ni plotska, ni ulna, ni idealistika. U kazni mesa i dugom hodoau, dok snatri bijelu vjenost slavna zida, smrti koje se plai kao osvete i pakosti, ene koje se plai kao obmane, pjesnik pati odriui se svega, zagledan narcisoidno u sebe i bezdane
303

nad kojima se osjea teak i gust dah dubina, bolesni dah vremena koja su zaguena i zgusnuta i zatrovana. eka se i moli i zove ena. Nestvarna. Nevidljiva. ena iz sjeanja. ena iz vizija. ena u bunilu osama crtana po zidovima svijesti kao freska, sveta i nadzemaljske ljepote, istoga tijela i due. ena duh. ena ideja. ena svetinja. ena religija stvaraoeva, spasiteljica, njegovateljica, ena lijek od zla: Ja te tako motrim kraj smeih portala kao neko bie iz Viega Svijeta... (Sanjarija III) Moda te vidjeh na dalekoj slici u kolutima tamjana i slavlja ili na kakvoj tatoj razglednici... (Vivijani) Njoj, kojoj ne znam Imena, sva hvala za moju luku u prostranom Hristu. (Romar II) - Ljubljena eno, ko si ti da jesi, ludaku ljubav suvino je kriti... (Tajanstva) To je ena viih sfera koja ne silazi na zemlju. ivi u istim predjelima pjesnikog sna. Kada je vizije dozovu u samostan pjesnikove due, ona je ovdje da osvijetli, da ozrai mistinu sveanost patnje, da bude udesna kap svjetlosti u oku, tuni refren molitve, uvar due od grijehova zemaljskih, svijetla bol osuena na vjenost, neizlijeena ljepota i patnja koja raa, uva i brani jedan
304

novi svijet. Ona je u ovim pjesmama mistina snaga koja pokree i uznosi pjesme do neuvenih pjesnikih visina i domaaja. Ona je sve. Nepoznato Sve. Ljubav ljubavi, san sna. I vie od toga: Boanske ene, sva ljepota svijeta i lavska gordost i plahota srne, kroz vae ari uzviene cvjeta u plave dane, i u noi crne. I, kada stopom punom svetog mira budite zemlji ritam svih otkria, slutim vas srcem plamenim svemira, slutim i item tajnu vaih bia. .................................................. Boanske ene, to u snu i slavi ekate zoru pravednih oltara, pred vaim likom koljeno se savi, a srce, zvuni plamen, ve izgara. (ene meu kraljicama) ulni i osjeajni svet pesnika Ujevia uzima u njegovim stihovima posveenim ljubavi i eni vid unutranjeg asketizma. U svojoj poznatoj pesmi Molitva bogomajci za rabu Boju Doru Remebot Ujevi spaja lik ene majke sa svojom vizijom Madone sa iji je usana popio prve bajke. I u ljubavnim i u sinovskim oseanjima Ujevi je teio da senzibilnost prenese u sfere idealistike spiritualnosti, da u temema o eni ispoveda produhovljene svoje, u samoi elije proivljavane snove o veliini ednosti i nevinosti ljudske prirode, koje nemilosrdno prlja runa java (Velibor Gligori: Predgovor pjesama Tina Ujevia). I zato je ena u Ujevievim pjesmama oganj duevnih emocija. Pred njom je pjesnik i malen i
305

nemoan i slab, i velik i snaan, pred njom i moli i plae i ali i otuuje se, pred njom pada i vaskrsava, brinog, svetakog izgleda, ali ona je snaga i bura u pjesmi: snaga koja rui samo sebe, koja lomi i satire tijelo: U kazni mesa, dugom hodoau, dok snatrim bijelu vjenost slavna zida, - s krivom il s pravom ridam: pau, pau, od jedne hijene to mi grudi kida, od jedne ene s duom i sa strau. Ona je ponos i gubitak vida, a ja je udim slau ili au, i ljubav nema koprene ni stida. (Romar II) Pred njenim likom da se skromno klekne u slavu bola i u slavu snova kao pred neki ivi Jeruzalem. I da se plae, i da se vjera rekne. I svaki uzdah bude Vita Nuova, a svaka suza dragi sjajni alem. (Molitva bogomajci za rabu boju Doru Remebot) *** Tako teku stihovi i traje sveanost ove poezije. Sve je u njoj neto svoje mjesto odakle se tiho ali znaajno oglaava. Svaka pjesma ima svoj ton i svoju boju, a pogdjekoji akcenti jae izraeni otmu se, okrenu se protiv nje, da joj se opet vrate i u nekom udnom blagom prelazu postanu boja opteg stanja pjesme. Sve su ove pjesme jedna poema himnino uzviena, zvuna i sveana. Jedna misao dominira, ponavlja se i provlai kroz sve njih stalno
306

prisutna, nit koja se ne gubi, koja se ne kida. Ta je nit utkana u poetku ove knjige i dovedena do kraja. Ako je bol, onda je bol u izobilju. Ako je gr, onda je gr koji se stee i vee u vor iz koga se izai ne moe van pjesme. Ako je ispovijest, onda je iskrena i bitna i za pjesmu i za pjesnika, kao da je sva od tijela i daha pjesnikovog. Ako je vapaj, onda je to vapaj koji klie, a ne vapaj koji moli i pada, a ne vapaj koji priziva u pomo, nego sabiranje snage za novi let. Ako je izgubljenost, onda se nala u pjesmi da je spase, da je obodri i odbrani od unitenja. Ako je pomirenje, onda je stalo vrsto na tlo pjesnikovih vjerovanja. I dok itamo ove pjesme, ne moemod a se otmemo utisku o njihovoj izvienosti i imamo stalno u svijesti skupu cijenu kojom ih je pjesnik plaao. Jer, Ujevi je ivio onako kako je pjevao, pjevao onako kako je ivio, i u toj objedinjenosti pjesme pjesnikove i ivota pjesnikovog treba traiti smisao svega to u ovoj poeziji predstavlja vrijednost i nesvakidanji kvalitet. Njegov ivot treba da potpomogne istraivanju pravih izvora i korijena iz kojih su potekle ove pjesme. Jer, upravo njegov ivot tumai njegovu poeziju, i obratno. Ni jedan na pjesnik nije naao u sebi takav sklad izmeu sebe ovjeka i sebe pjesnika kao to je bio sluaj sa Ujeviem. Kao da je bio duboko svjestan onoga to je nosio u sebi, one veliine i svetosti kojima se predavao i to je uslovilo da napravi poeziju visokog stila. Ujevieve pesme u zbirci Lelek sebra iknule su iz tmine. U drugim ciklusima kao to su Kolajna, Auto na korzu, Ojaeno zvono, edan kamen na studencu, nema vie vrenja nemira, ognja duevnih emocija. Rat je za leima, no rana je uvek iva. U ciklusu Lelek sebra brizga krv, u ciklusu Kolajna kaplje krv... Lomaa koja je buktala prkosnim plamenom u ciklusu Lelek
307

sebra ostavila je ar u Kolajni (Velibor Gligori). Kolajna je u umjetnikom smislu daleko bojli ciklus od Leleka sebra, raena sa veom brigom za fakturu stiha i sa jednim modernijim izrazom, zrelija je i istija, to je zrenje pjesnikog i estetskog, poetskog artizma ali Lelek sebra je daleko bogatija i punija knjiga pjesnikovih doivljavanja i za Ujevia daleko vanija, jer ona znai pjesnikov credo. U njoj se Ujevi odreivao, usmjeravao, nalazio puteve kojima e poi, isprobavao snagu i pjesnike moi, kalio se za budue vatre i okraje, spremao se da stvori poeziju trajne vrijednosti, i zato je to najbolja njegova knjiga pjesama. Ujevi je kroz etiri decenije gradio svoje pjesniko ivotno djelo i bio dosljedan i u prologu i u epilogu svoje poezije. Gradio je Ujevi svoju kulu sna i ivota strpljivo, bolno, iskreno otkidajui od svoga ivota ono najdragocjenije i ulaui ga u njeno rastenje. Gradei tu veliku zgradu znao je gdje e ta postaviti, u ta e ta uzidati i ugraditi, i zato to ini. Htio je da bude onakva kakvu je do posljednjeg momenta elio vrsta, jaka, postojana, da moe da odoli vremenu, zlom vremenu i stihiji, da moe da stoji i opstoji usamljena i sigurna u sebe. I u tome je uspio. A to je najvie to se od jednog pjesnika moe traiti i dobiti. ivot, br.12, str. 70-80., Sarajevo,12. decembar 1965.

Niko Jovievi: TINOVA IGRA RIJEIMA Iz novinarskih blokova koji su mi se nalazili pri ruci, svojevremeno, u Tinovom drutvu uspio sam da proitam nekoliko njegovih prigodnih izjava. Bilo je toga dosta, ali je vrijeme uinilo svoje. Prije nekoliko godina sam objavio neto opirnije sjeanje na neke od nezaboravnih trenutaka provedenih sa pjesnikom u gradu na Miljacki. A ovo je, izgleda, posljednje to o njemu mogu da pruim onima koji prouavaju ivot i djelo Tina Ujevia. Dajui im ove iskrice, moram da im skrenem panju na neoficijelnost timunga u kojemu su bljeskale. Prije svega Tin nikada sebi nije dozvolio da se profanie oficijelnim istupanjem, ili gotovo nikada, kao predava ili govornik. On je to strano mrzio. I ne samo to. Ni danas ne mogu da izmijenim utisak da je Tin prosto osjeao neki strah, malo je rei tremu, od javnog istupanja. ini mi se da je na njega porazno djelovao sam auditorijum mirnih, poreanih po redovima sjedita uperenih u njega oiju i usta. Druga je stvar kafanski ambijent, tu je on bio kod kue, makar i hiljadu gostiju bilo oko njega, u Volgi recimo. Upeatljiv primjer Tinove treme pred publikom jeste njegova zbunjenost kada je otvarao izlobu Mirka Kujaia 1932. godine u Sarajevu. Zaneen uvijek svojom muzom, Tin je svakoga trenutka bio gotov da njeno nadahnue iskoristi za reakciju na spoljni izazov. To su kratki rafali rijei, usmjereni tano u cilj koji on gaa, makar ga prisutni i ne vidjeli jasno, i u istom trenutku: - Proletarijat je jedna kolektivna injenica, a ne zbirka proletera! ispali zajedljivo kroz zatvoreni prozor kafane Central izmeu nas jednoga proljeneg dana 1933. godine.
309

308

Okrenusmo se da pogledamo koga je gaao. Ulicom zamakoe ka hotelu Evropa dvojica radnikih voa. Pogledasmo Tina. Na njegovim usnama se, kao svaki put kada istroi arer, razmetao laki smijeak kao jedva primjetan dim iz usta cijevi pukomitraljeza. ta je trebalo da znai taj smijeak, svakako niko sem Tina samoga ne moe sebi polaskati da zna. Ne proe ni nekoliko minuti, ona dvojica se vratie. Tin ispali jo jedan arer: - Srena zemlja koja ima toliko velikana koji su svi proleteri i imaju dobro garnirane portfelje. Oevidno, pucao je na radnike tribune koje nije guila nikakva nematina u policijskoj dravi. Tin je napadan i s lijeva i s desna, i u literaturi i u ivotu. On se hvatao za glavu: - Ako se u ovoj zemlji pojavi jedan dobar pjesnik imae dvije glavne zamjerke. Za proletere je proleterski izdajnik a za policiju komunista. To je dvojna taktika jugoslovenskih vlasti protivu dobre literature. Znai da sam ja u ovoj zemlji ovjek pedesetoga ranga, to znai da ja mogu biti ikaniran i zatvaran. - Nemojte, Tine, vi ste neuraunljivi! naali se jednom Jovan Palavestra, ujui ga da govori neto slino gornjim rijeima. - Fon Papen, to je jugoslovenski Palavestra! doeka ga Tin istim tonom. Imajte, gospodine, u vidu da je Tin uraunljiv u jednoj neuraunljivoj politici, koja ima neuraunljivu kulturnu politiku. Sjedei jedne veeri u Pozorinoj kafani, rije bjee ba o kulturi, doekasmo glumce koji su obino poslije predstave ovdje navraali na kafu, inae najbolju u Sarajevu onoga vremena. Razumije se, to je uvijek bio zgodan povod da se kae neto vie o krugovima bliskim pozoritu.
310

- Zamislite, molim vas, - priala je jedna od glumica, - ta mi se desilo sada, na izlazu. Naie upravnik i pita me: jesam li ono zaista plakala na pozornici. Ja kaem, jesam. Nemojte, nemojte. uvajte se toga. To nije odlika dobroga glumca, potapa me po ramenima oinski. Tin prte u smijeh do ludila: - I tako ste opet morali istinski da plaete od upravnikovog oinskog poznavanja pozorine umjetnosti i glume. Ovoj zemlji fali jedna inteligencija, a jo vie intelektualci. Poznati glumac Duje Bilu esto je Tina podjarivao skreui razgovor na Raku Drainca, kojega je Tin izvanredno volio a toboe se nijesu trpjeli. Jednom prilikom izmijeae Drainca i Micia, zentistu. A Tin e: - Sluajte, Duje. Kad vi date ovjeku 25 para ili dravu (cigareta) onda se napravite vanim, u neku ruku, kao Staviski. Mici je moj ak, kao to je i Drainac moj ak, zato to me grde. - A Brana osi? pokua Duje da ga iznenadi. - osia su ubili fragmenti nacionalistike buroazije. Jugoslovenska buroazija, neoficijelno, kao klasa mnogo je reakcionarnija nego Hitler oficijelno. - A kojoj grupi vi pripadate? nije ga Duje toga puta putao da odahne, tjerajui ga da se literarno svrsta. - Meni kao dobrom pjesniku ne treba grupa. Ja se upravljam po svim higijenskim propisima, a ne kao vi u Sarajevu. Ova i sline replike Tinove mogle su za trenutak da zazvue besmisleno, ali nikada nijesu bile bez tano odreenoga smisla, i aoke. Boemstvo je sastavni dio pojma Tin Ujevi, ali vulgarno pijanstvo nikada ne treba povezati sa Tinovim boemstvom. Tin nije bio alkoholiar, pijandura, neuraunljiva ispiutura, u vrijeme iz koga su ova
311

sjeanja. On je bivao pod gasom uvijek kada je bilo vina dosta na njegovom stolu. Ali nikada nije bio pijan toliko da ne zna ta hoe da kae i kako da iskae ono to misli. Moda je vino katkada bilo samo dobar potpaljiva Tinovih unutranjih raspoloenja ili neraspoloenja. Ako je kada zaista bio pijan, onda su ga to bile napile njegove materijalne i druge nedae beskunika, a vino je bilo njegov lijek protivu beznadice i oajanja. Da zavrim ba sa Tinovim rijeima koje je izrekao jednom prilikom kada bi svako rekao da je bio mrtav pijan. Posmatrali smo neki ilustrovani list sa reprodukcijama slika nekog starog majstora. Tin je pokazao na neko raspee i rekao: - Ovo su fragmenti jednoga boanstvenoga ribljega tijela o kojemu vi nemate pojma kada govorite o grkoj estetici, slikarstvu i skulpturi. Bog je siao u ribu i zato se zove Jezus Hristos. Pjesnik je prije svega i iznad svega bio pjesnik. Ovako to kaem zbog toga to su pojmovi Tin i pjesnik zapravo jedno te isto. Knjievne novine, br. 301, str. 8 i 11., Beograd 13. maj 1967.

Vujadin Joki GENEZA STVARALATVA TINA UJEVIA Stvaralaki aspekt sna kod Tina Ujevia Znaajno mesto u pesnikovom stvaranju imaju i snovi san i sanjarenje u irem smislu i pojedinim varijantama. Sa ovog aspekta emo i prii nekim manifestacijama sna kod Tina. Ovde nije svrsishodno da govorimo o teorijama sna, uopte, niti Tinovim, iako e se one delimino aplicirati. Ipak, podsetimo se na osnovne stvari u vezi sa snom i njegovom ulogom. Nije tano da su snovi samo, kako neki teoretiari sna tvrde, fiziko, hemijske promene koje odraavaju odnos i stanje naeg organizma prema spoljnjem svetu. Dobar deo snova je bitno povezan sa ljudskim ivotom, tekoama, stremljenjima, konfliktima itd. Preko njih se daju uoiti mnoge elje i izbegavanje raznih inova kod oveka. I iz njih se moe prii upoznavanju linosti, upoznavanju njegovog dela i slino. Od Laocea, Homera, pa do danas pitanje sna kao fenomena za sebe, sna kao fenomena fiziologije i psihologije i posebno kao pesnikog fenomena bilo je prisutno. Svakako negdje je ovaj fenomen bio manje ispitivan i priznavan, ali ne i potpuno negiran. ak je i Hegel, veliki logiar i racionalista, priznavao snu ostvarenje ideala u totalitetu. San kao pesniki fenomen i posebno san kao izvor poezije naroito je bio cenjen kod romantiara, nadrealista i psihoanalitiara. O tome su napisane velike rasprave koje na neki nain priznaju ulogu sna i poeziji, ali se razilaze u kvalitetima i koliini te uloge. Jedno je, izgleda tano da je odnos sna i pesnika sveprisutan i da se pesnik odnosi prema snu ambivalentno. Mit i san s jedne strane i vrsta realnost s druge put je kojim se pesnik kree, i put
313

312

su jedne pesme, to njegove paralele. Pesnik koj iume da san la i onozemaljski san pretvori u duboko ivotni dijalog, ili monolog, jeste i veliki majstor u korienju sna. San nije, svakako, pesma. Na osnovu sna se i ne stvara pesma, ali san u stvaranju kod velikog pesnika, omoguava da se produi sanjanje na javi. ini nam se da san, pored ostalog, ui, omoguava, pesniku da mata, i obrnuto matanje ui, omoguava pesniku da sanja. San ne treba shvatiti kao neto odvojeno od istorije pesnika i ivota pesnika. San nije neki odvojeni drugi ivot, ve nastavljanje ivota, boljeg, kruenja ivota, deli spirale u razvoju ivota pesnika. Tin koji je mnogim izjavama odbijao ulogu sna i u stvaranju, govori da ima ... tri stvari koje jo nitko nije izradio: meu njima ... Stenografski zapisnik svih snova, linih i skupnih iz dana u dan, iz noi u no; Malo kasnije emo videti ta je na pesnik sanjao. Poznavajui njega, njegovu poeziju i njegove snove, koje nam je, donekle, kazao, mi emo lako uspostaviti vezu. I na pesnik se dvostruko odnosio prema snu. Tin je san kao potpuno pesniko opredeljenje odbacivao. Prava poezija ne sme da bude irealistiko buncanje i poezija se mora bazirati na stvarni svet. Posebno je Tin bio protiv sna kao nekog onozemaljskog sveta kojega treba sad da pesnik prevodi na ovaj svet. San ne moe biti ni predmet poezije. San je vrlo daleko od toga da bude iscrpan predmet moderne umjetnosti; ne zahvaljujmo bogovima to su nam dali san nego to su nam dali oi i ruke. Teorijski, Tin odbija san u dva pravca: i kao ovozemaljsko sanjarenje i kao mistiki fenomen. Poezija, po Tinu, nije ni jedno ni drugo, ona je oseaj pesnika koji je proizveden diranjem vidljivog sveta uzdignut na nivo intuicije pesnika. San moe, tako shvaen, biti predmet religije i delimino filozofije, a ne poezije.

Meutim, san kao fizioloku pojavu i san kao vii, dalji, nivo nastavljanja ivota, Tin nije odbacivao. Ovo je za nas vano iako se sa Tinom ne bismo sloili. Tin kae: Povod sna nije psiholoki nego fizioloki; o znaenju koje za san imaju bolesti, probava, jelo, pie imat e postepeno da mjerodavnije progovori medicina. Sne stvara stanje organizma i ishrana; na san uplivie alkohol, kofein, nikotin, a onda svi ekscitanti, narkotina sredstva. Ovaj stav je dvostruko vaan: prvo, jer Tin sam kazuje ta je delovalno najvie na njegove sne i gde je uzrok, i drugo, jer, kad ovo saznamo od samog pesnika, koji je rekao da: Pjesnik treba da zna da stvarni svijet postoji, onda posredno dolazimo do uloge sna u njegovom stvaranju. Bolovanje i bolesni ivot, gladni organizam i tegobe od gladi, alkohol i drugo, skoro je celokupni Tinov ivot, to je i motiv dela njegove poezije, a to su i njegovi snovi: Nikada nisam sanjao da sam dobio veliku sumu novaca; nikada nisam sanjao o novcu; nikada da sam kupio kuu, oenio se, dobio namjeteje. Nikada nisam sanjao da sam potpuno bez brige (mda me san ini bezbrinim). Nikada nisam sanjao da leim od odreene bolesti. Nikada nisam sanjao da sam izdao knjigu, dobio nagradu, bio uhapen, drao predavanje. Nikada nisam sanjao da govorim ili piem o politici. Biljeaka sam u snu imao itave arhive, a jedanput sam sanjao uniformisanog policajca. Glavni je motiv moga sna: strah, strava, nespokojstvo, netrpeljivost, oekivanje, urba, gusta mistika. Samo u trenucima kad sam bio vrlo gladan sanjao sam o sjajnim objedima: to me muilo. Sanjao sam opasnost na eleznikoj pruzi, u ratu od mitraljeza i aviona. Ali glavna strava koja me je stezala bila ej mistika, demonska, vampirska, za logiku neobjanjiva. U Vrgorcu kao dijete od tri godine vidio sam sebe u snu u dva primjerka i poplaio se Sanjam bjee svoje mrane, plane boli:

314

315

ili: Dosada sam snivao sablasti blijede, i ko e da ih pamti? ... ... A moj san zar to sam ja? ili: Ono to iskah u snu vidi se na javi, Ovde nam Tin kazuje: ta nije sanjao, ta je obino sanjao i motive snova. Meutim, vidi se, da Tin ne primeuje i u ovome ambivalentnost svoje linosti. Nije sanjao ono to je urazumio snagom svoje racionalne linosti, a sanjao je ono to se nije moglo dovesti do toga. Sanjao je tajne strane svoje linosti, preko kojih su se, zapravo, ispoljavale i one prave bitnosti linosti, iako ne jasno, ve skriveno. Privianja sebe, delova svojega tela, i drugih linosti u duplicitetu bilo je i javna, stvarna, i sanjanja tajna, strana njegove linosti. Buda sa nelumbom s vrha Everesta javlja mi se u snu snopom brzojava. Sve se ovo pretvara u viestruko znaenje. Ovim je sam sanjar predstavljen, dao je deo svoje linosti ili deo linosti koje su mu blizu. Prisetimo se samo i to da su Tinove ene iz sna sline ili iste kao one u poeziji. Tu su fantazme vezane, samoih treba stvarno komponovati u sth. Kompleks straha je deo, takoe, i budnog i nebudnog Tinovog sanjanja itd. To je i motiv, osnov i bit njegove poezije. Strah, strava, nespokojstvo, nestrpljivost,
316

oekivanje, urba, gusta mistika, zar nisu to i elementi i bitnosti skro itave Tinove poezije. Zar nam onda san i kod njega nije sastavni deo ivota i peozije. Mnogi snovi su se, ipak, pretvarali u pesmu, a mnoge pesme bile su presanjane i posle i pre pisanja. Ovo je specijalno mogue kod pisaca kakav je bio i Tin, pisaca izrazito senzibilnih Meutim, akko poezije nema bez sna, ni umjetnosti bez neke izvjesne iluzije o stvarima, snu se tako moe prii, ve smo rekli, viestruko. Frojd je, znamo, traio u njemu nesvesno. Mi ne elimo preterivati, ali i na to ukazujemo, Jung, Hank, i slini, su smatrali spavaa kao prislukivaa svojeg nesvesnog, to, takoe, ima istine. Tinova odbrana da u snu nije traio nadahnue, ve u radu, moe biti i tana i prestroga, ali ako on u snu nije traio pesmu, san nam je ipak delimino pomagao da otkrijemo Tina, da ga dublje, sigurnije upoznamo. Pesnikov delimino negativan odnos prema snu mora se razumeti i s obzirom na njegovo suprotstavljanje vulgarizovanju ovog odnosa kod nekih neobrazovanih pesnika kod nas, i precenjivanjima nadrealista, koju su poeziju svodili na poeziju sna. Tin ni jedno ni drugo nije doputao. San u poeziji mora biti povezan. San ijava se uzajamno crpe. Konkretna nesrea je u tome to se ne znaju datumi tih njegovih snova i iri sadraj, jer bismo ipak vie rekli nego to se moe rei, ovako, donekle, uoptenim konstatacijama, zakljucima i premisama. Kad Tin pria o katakombama koje je sanjao pa to uporedimo sa katakombama njegovih pesama nije to samo prosta uporedba ve duboka veza sadraja svesti, sna i podsvesti ovog pesnika. Pesnik je u svojoj poeziji veoma esto upotrebljavao re san, crpio inspiracije iz njega. Meu stvarima i snom sve je podeljeno;

317

Stvari su komadi, no ivot je itav i nita nije odijeljeno, Posebno treba ukazati na onaj drugi vid sna, kao daljeg, produenog ivota jave u nenormalnom ivotu, u delimino poremeenom vidu ivota pesnika. Ovi snovi mogu biti snovi izmeu jave i spavanja, a i snovi za vreme samog spavanja. Oni igraju znaajnu ulogu u pesnikovom stvaranju naroito oni izmeu budnog i nebudnog stanja pesnika. Kod Tina je ivot u ovom stanju bio dosta bogat. Ovi su vezani i sa nekim halucinantnim pjavama kod Tina. Oni se jasno na njih nastavljaju i obratno. Njihovo prenoenje je esto i teko uoiti. Meutim, taj odnos postoji. Napis Kauuk djevojaka, u mnoge druge, veoma je ilustrativan za ovaj vid Tinovog stvaranja. Pesnik sjedinjuje sasvim realne komponente svog ivota sa sasvim nerealnim. Ovi elementi se smenjuju i ujedinjuju. Oni izraavaju stvarno Tina i na javi i u snu. Evo na preskok nekih detalja: Netom se ugasila elektrika i ja turnuo glavu pod pokriva, san je bio sladak, i nedogledan kao razjapljeni ponor. Letio sam kroz svemir. Nisam imao polazita na odredita, bio sam bez teine, i izvan dosega polja gravitacije. Pod titravim svjetlom od etiri kandelabra vidjeh pet blijedih poprsja od mramora i pod njima proitah imena: Po, Hofman, Andersen, Ewers, Swedenborg. Vragolija utapa je bila puna matovitosti. Upao sam u centar vuice, u formaciji opakoga sna. Odjedared, neujno kao sjena, kroz neka vrataca sakrivena barunom kamo su izlazile tajne i zaguene stepenice, zakorai u prostor etersko i sablasno stvorenje, moebitno privienje u obliku protegljive, elastine Djevice. Nosila je u ruci putir i neke pergamene s grimiznim obrubom. Haljine na njoj, od ukaste boje ublaenoga
318

joda, odnosile su se prema svijetu sa umom opsjena. Slino iu napisu Senorita Alisner i mnogim drugim. On je to potencirao, izraavao preko svoje poezije. Mnogo se zvrkova kotrlja po sobi, spratovi se esto rue, esto diu, a ja letim, padam, skaem, kroz trjiemove, niz spratove uz spratove, u ponore, do nebesa. Buncam o njedru duvana i plahosti vihora, o kormoranima u kafani Moskvi. ili: Ja sanjam da padam u neke duboke jazove, ali ja padam i padam, jer jaz nema dna.. itd. jer, ... ono, to mi se otimalo (podvukao VJ) bio je san na javi, buncanje s perom u ruci, otpadanje od unutranjega otoka (otoka od oticati). Ovakvi snovi su mu se naroito dogaali u onim najosetljivijim delovima njegove linosti i interesovanja. Tin opisuje jedan dogaaj ove vrste sna koji smo jednom naveli: A kada sam jedne veeri, zavalivi se kao kostur razdrmanog auta, uz kut stola u nekoj osvijetljenoj, strano zadimljenoj i zaguljivoj kavani vidio kao cvjetove kukurijeka neshvatljive enske glave, uo cilikanje balalajka, spavao sam oiju otvorenih ko zec, kupao u ritmu gotovo glasnih prstiju, ali sam u prijelazima izmeu sna i jave imao najuogodnije senzacije... Snovi Tinovi se veoma dobro mogu psihoanalitiki objasniti, oni i bez toga, ve smo rekli, daju dosta materijala za ulaenje u sferu njegove poezije. Mi nismo ili linijom, koja je bila i skoro nemogua sabiranjem svih snova Tinovih i simbola
319

s tim snovima. To nam ne bi mnogo vie pomoglo i da smo mogli, jer je i sam Tin odlino rekao: Tko sve sabire, svoju tezu ne dokazuje. Nama je bila namera da pokaemo kako, stvarno, postoji ogromna duhovna veza izmeu Tinovih snova i poezije i da uputimo na ulogu tih snova u stvaralatvu Tinovom i obratno. Dakle, da i kroz ovaj bipolaritet ulazimo dublje u Tinov pesniki i drugi ivot. Dakako, to je, rekli smo, kod Tina potencirano meavina sna, jave, mate; ovozemaljskog i boanskog; mistike i realnosti; halucijacije i realnog, doivljaja i elja. Snaga elja, snaga ljubavi i elja ljubavi, snaga odricanja i elja odricanja. Sve je to, ovde sudar ova dva, i ne samo ova dva ljudska, nadljudska elementa koja se esto, najee pretvaraju u komar. Tin je u snu vie padao, jer je reavao svoje line, intimne, pesnike, i u krajnjoj liniji, metafizike teskobe. ISKONSKA PRIRODA PESNIKA Moramo, jednu izuzetnost Tinovu, koja je jako uoljiva, iako smo je na neki nain dodirivali, posebno naglasili i dati joj jedno odreeno ime, koje nam se ini najprikladnije za ovakvog pesnika. To je Tinov ISKON. To je ono neodoljivo unutranje kao jedina mogunost koja se davala ovom pesniku. To je njegov SAM unutranji ivot NUS svojstven samo njemu. To je ona duboko ukopana bit koju su otkrivali veliki sukobi kojih je ovaj pesnik imao dosta, ili su se, pak, i tiho probijali u stvarnost netvarnosti udnje pesnika. To je ono njegovo DNO bia koje je uvek propucavalo u trenutku kada je moralo i trebalo. Iskon nam kazuje ono najizvornije kod pesnika, ono to je samo njegovo, to se ne moe nai, to nije van pesnika to je ono u njemu, i samo u njemu, to
320

poiva u njegovoj poetnoj skrivenosti, u poetnoj tihoj skrivenosti. Trebalo je da se rodim s drugim tijelom. Ali ne: s drugim tijelom sluio bih tijelu, ne bih stigao duhu, geniju, svom djelu, Iskon je od i iz samog poetka. Drugo se na tome kalemilo, usaivalo. Ovako gledano moe se jedino i objasniti. Tinov prirodni misticizam koji su neki traili pogreno u kalemljenju. Ne, on je i u iskonu pesnikovom. Ovaj Tinov iskon je mnoge pojave ve unapred poruio, osudio na smrt, moda je i sebi doneo osudu na smrt, ail doneo je osudu i na pev, na pesmu koja je bila pesma skrivenog, dubokog, negde u tiini nevienog iskona. Ovaj je sve nadoknaivao. Tamo gdje je bilo spoljnje siromatvo, pojavljivao se jek dubine i tihoa se pretvarala u krater, nije iskon dao da nestane poj i zov pesme. Stvarnost njegova se konfrontirala sa spoljnom stvarnou. Borio se Tin snagom svog iskona da se ne manifestuje preko profano prolaznih stvari. Nije se dao da se postvari, da postane predmet. Hteo je samo da bude i postane i ostane samo pesma. ta je bilo iskon kod Tina i kako mi saznajemo za njega? Iskon kod Tina je bio puni i pravi PRAOSNOV, BACIL, BOLEST I NIRVANA! Napadanje Crnog njegovog ivota spolja moglo je da do kraja likvidira Tinovu linost. esta je bila hora za idealno samoubistvo. Trenutaka takvih je bilo na pretek, ali da li bi se onda bilo pesnik, da li bi pesnik ostao za svoj veruu ne. Od ovoga je pesnika spasao iskon. Na pesnik nije izgubio iskon. Njegova iskonska snaga nije bila rasturena od kobi vremena, tog tunog napretka. Njegov istinski-iskonski supstancijalitet je ostao itav i
321

kroz njegovu umetnost i kroz njegov ivot, tako je bilo omogueno da njegovo delo njegova pesma pravi smisao ivota duh ai tela njegova. To je bio najvii mogui nain postojanja, i jedini mogui nain pesnika. Tin je tako pevao istinu- ideju. On je samo tako mogao i pokazao postojanje istine na pesniki nain, dao je i pokazao ne samo svoj iskon nego i iskon i ljudski kao istoriju oveka. Nakon elementarnih eksplozija svojega praonovnog dinamizma on je doao (govori o sebi VJ) do zakljuka, da sve treba primati sa flegmom, skepsom i ironijom, ali takva polutanska stanovita ipak na dnu nijesu ni malo zadovoljavala njegovu staru duu. Iskonska Tinova priroda je dovela u dva osnovna pravca u ivotu. Pre svega: neke pojave prolaznosti i tragike, svakodnevne ivotne dinamike treba gledati flegmatino, s ironijom, treba se uvati postvarenja u smislu postati ista stvar i dalje u svemu se treba obraunati sa svim da bi se dolo do punog izraaja, tog prirodnog, ljudskog u oveku, pokuat spasenje due preko unoenja onoga sa dna iskonsko humanog u pojave i odnose. To je jedina relacija opstanka i smisla opstanka. Treba svest i svet doneti do pesme. A kako je to bilo mogue Tinu, oveku? Mogue je bilo jer je u njemu bila iskonski usaena pesma. ovjek ima u sebi bacile poezije, kao to u proljee organizam osjea bacile proljea i vjetre razvigorce. Bez tog prolea, bez tog jutra poezije, nije mogua velika pesma, nije mogue pesniki dovoditi svet. Bogatstvo sveta pesnika je ba u tom bacilu koji provrti ba kad treba i stalno vrti da bi tada u prolee, u jutro, iz prolea i jutra izaao i dao pesmu sveta i svet pesme. To je samo, pre svega, pesnikovo jutro, pesnikovo prolee, bez kojeg on ne moe, to je i njegova bit i udnja, njegova iskonska, primarna, volja, volja da se dodaje do toga. udnja za Nirvanom i paralelna udnja za
322

beskonanim kosmosom nalaze se na prapoetku mojega duhovnog bia, poto su jedna vrsta negacije individualnosti na vioj lirskoj i metafizikoj ljestvici, no ipak ono to me vraa u individuaciju bia, to je poziv ivota koji tvrdi da sam ja taj i takav, da imam time i broj godina i lice stva-ri koje katkada kod mene u samoi izazivaju najdublje uenje. Iskon je i nirvana i uenje i udnja. Nee zato biti nita zagonetno da e pesnik, videemo kasnije, nai jedno utoite svojeg duha a i due u budizmu. Tako je ovaj iskon uvao na neki nain produkciju Tinovu. On je uvao da pesma ostane i da se stvori, jer prestati se diviti i uditi, prestati udeti, prestati da se poistovjeuje sa tajnama, skoro da je i prestati pevati. Prosti fakticititet ne daje pesmu iako pomae i on delimino. Da nije bilo u iskonu Tinovu da otkriva pa i budistike nirvane, pitamo se da li bi i on sam mogao neto iz svog iskona i stvarnog ivota otkriti. Dubine se otkrivaju iz dubina sveta pesnika, iz onoga to je Neprizvano samo s polja. Jasno je, onda, to je pitanje nerava Tinovih bilo uvek aktuelno i to je pisanje stihova bilo kao neka bolest. Tin sam kae ... pisanje stihova je moja nervna bolest. Bez ovakvog golicanja nerava koje je dovelo i do njihove bolesti i izrodilo se iz njihove bolesti nema pisanja pesme. Treba, zato, shvatiti da je Tinova nervna bolest bila samo izuzetna podobnost za njegovo pisanje stihova. Nervi su fiziki dokrajivali pesnika, ali su mu pomogli da stvara. Oni su bili i lek i bolest. To je bila i Tinova katarza. Ali to je ono to pesnika odreuje na: Htjeti, duboko, daleko, visoko, prostrano, veliko. Ovde je iskonsko kao nuno. Nuno u vie pravaca: uopte, za pisanje pesme same i trajnost i stalnost pisanja. Uopte jer je poezija i hir, nastranost posebne vrste preko koje je ovek izdvaja i prkosi, ali ta hirovitost, to izdvajanje i to prkoenje je neponovljivo za druge. Mnogi zavide za sve te ekscese pesniku i eleli bi da i oni budu kao i on, ali to
323

im je nemogue. ivot ih odmah napravi smenima. I sam pesnik ukoliko pokua da se ponovi po neemu i on spada u komine situacije, izlazi iz domena pesnikog, svog odreenja. Tin kae ovo: ... no ranije me je vie opajala ista ljepota kazanoga u sadrini i u obliku, a ne moda ak ni to, ni nita drugo nego mrana i nesvjesna elja da lirski stvorim: da buncam. Jasno ovde se manifestuje istinska predispozicija pesnikog govorenja, koja je rtvovala pesnika na svim prolaznostima. Za poeziju je iskon nuan i nezamenljiv. Tin ga je imao i to pokazno i prikazno na nekoliko odsutnih trenutaka. Pre svega iskon se ispoljio kod Tina u poetku pisanja. Mi smo na nekim mestima videli, ali dodajmo i ove njegove rei koje objanjavaju njega, pesnik te pita: Zato ovjek propjeva? i odgovara: To se dogaa sljepaki, u mraku, potpuno besvijesno: imitacija nije nego parenje neeg u sebi, moda i ira, ili izluivanje, sekrecija nagomilanoga bola... Tako je to; pone se u poetku bez jasnosti, zato? To nijedan pesnik tano, pa ni Tin, ne zna. Oni nagaaju, ima tu dosta elemenata spolja. Ali tih spoljnih elemenata ima dosta i za nas sve pa nismo postali pesnici, ne to nismo hteli, ve i to nismo mogli. Nismo mogli da doivimo to Parenje. Nismo imali dovoljno pesnike sekrecije za izluivanje. Zato to je tako poelo on je morao ostati i do kraja pesnik. Tin je skoro redak izuzetak pesnika i pesnikog ivota do smrti, iako je bilo prekida. Kolebljivca koji bi, i koji je poeo iz spoljnjeg Nusa da peva mnogi spoljni ivotni momenti bi ga nagovorili i da prestane da peva. Pesma je takva. Ali Tin nije nikad bio u opasnosti iako su ga spoljni momenti vie puta na to terali. Iako je doivljavao najstranije golgote zbog pesme i pesnikog ivota. Htjedoh gotovo da prestanem intelektualno raditi, ali badava, duh se javlja kad on sam hoe, te vas sili da radite: ba u toj neodoljivosti je razlika
324

izmeu profesije poziva. Htio-ne htio moram ostati to jesam, literat. (podvukao VJ). Da. Iskon je jai od svega. Nije to prosta fatalnost, niti naa prijemivost teorijska za fatalizam, ali je to istina kao i sve druge istine izvedene iz stvarnih injenica. Pesniko je ono samo u tom pesniku, a koje mu je kao osnova, kao proizvod, kao skrivenost za druge samo njemu. To ga odvaja od drugih, to mu omoguava da ostane pesnik. A to je Tin i bio i imao. Imao evidentno. Ovo se viestruko manifestovalo na Tina i na njegovo stvaralatvo, na njegovu poeziju, pesmu, poj. Pre svega preko nekoliko elemenata: - brz i bujan razvoj pesnika kao pesnika, - mnogostrukost, svojevrsne polivalentnosti pesnika, samo Tinu svojstvena i data, - samosvojstvenosti stiha i ivota i - u izrazito velikoj volji, udnji za pesmom. Rani pesniki poeci i brz i bujan razvoj Tinov kao pesnika su njegove bitne karakteristike. Kad govorimo o brzom i bunom razvoju Tinovom ovde pre svega mislimo na to da su njegove pesme, i prve, odmah, odale da je Tin veliki pesnik, da su one u sebi sadravale i kazivale Tina kao velikog pesnika i to odreenog pesnikog kvaliteta i boje. Njegove prve zbirke pesama i njegove prve pesme govore da je ovaj um prevashodno bujna linost i prevashodno bujna pesnika linost. Pesme: Ogledalo, to ape vodoskok, Mrtva domovina, Nae vile, Slovo prolaznosti i mnoge druge ispevane i pevane u poetku svog pesnikog ivota nisu nita siromanije po duhu od drugih koje su tinjale u Tinovom ivotu i iskonu, odnosno kojima je bogatstvo i bujnost davao njegov iskon, koji je imao liniju razvoja. Kratak refleks ivota se od Ogledala protee do poslednje pesme. Bjee u kraj lai o raju i paklu, Te je ivot samo, za ljude i ene,
325

Kratak refleks svijetla u besutnom staklu. A evo neto slini doivljaj o brzom prolazu, u pesmi koja je napisana 1955. godine. Jedan kratki ivot koji brzo stane klie: Slava suncu! Sunce prije svega! Vrlo jedinstveno i u stavu a i u bujnosti koja je bila tako rei roena i koja je umrla iz istog izvora i u isti izvor, onako kako je dola tako je umrla, ima velike razlike, u prvoj pesmi je Ogledalo simbol kratkog refleksa ivota, u drugoj Sunce treba da sprei taj kratki refleks koji se konstatuje, ali se trai sunce kao ogledalo. Sunce je trajnije, sunce je radosnije, ono je simbol velikog, venog, nepreglednog, radosnog, topline, zato ga sad pesnik uzima dvostruko: i kao ono u to se ogledamo i kao ono to to ogledanje treba da nas produi. Iskon je i u jednoj i u drugoj pesmi govorio i o neemu drugom, o tome da se trai veno. Bujanje je poelo odmah i brzo se razvijalo. Mi smo uzeli dve pesme uskoro po kvalitetu sluajno, a po vremenu nastanka namerno da bi prikazali kako je ta bujnost odrana do kraja na jednom viem nivou, odnosno bogatijoj bujnosti raskonijoj i suptilnijoj, ali koja potie iz istog izvora i iz iste pretpostavke sveta i svesti. Ovo bogato cvetanje Tinove linosti se naroito manifestovalo preko samo njemu svojstvene polivalentnosti, mnogostrukosti. Ove suprotnosti (jer su valencije bile u suprotnosti kod Tina ee) u jedinstvu Tinovom stvarale su velike zabune u njegovoj poeziji i velike probleme pesniku. Nekad je bio pravi racionalista, i govorio je da je dekartovski racionalan, nekad strasni emocionalista, nekad flegmatini posmatra sveta oko sebe, nekad sangvinik do odvratnosti, nekad matovito vizionar, nekad praktiar do cepidlaenja. Ali najvie
326

je bio sve. Ta mnogostrukost se ispoljavala u njegovoj poeziji evidentno. Tin je ovako za sebe govorio: ... zatim podobnost svoju da se razvijam vrlo bujno, i, moda nesuvislo, i da pored toga nosim u sebi vie od jednog ovjeka. Ali to je sve bilo i iskonski samosvjesno, samosvjesno u stihu i samosvjesno u ivotu. nema mu para za uporeenje za njegov stih uopte, za njegov ivot uopte. Neki uzori su pridodadba osnovu koji je Tinov. Uticaji su delovali samo do jedne granice i njih ima, mi emo ih kasnije rei, ne Tin je imao jedan prag preko koga niko nije mogao preskoiti. S te strane praga se nalazio njegov iskon koji se manifestovao i u izrazito velikoj volji da se on kae. Svesno pounutranjenje se mealo sa ovim samo na granici tog praga Tinovog iskona i tu su se deavale najudnije meavine spoljnjeg i iskonski unutranjeg. Ne strpanog u podsvest, ve iskonski bitno Tinovog i samo njegovog onoga po emu je Tin praizvorski dizao svet i svest do jedne posebne vrste nadsvesti, do pesme kao simbola njegovog JA. Tin je svaku pojavu, prvo, reducirao do svog iskona, pa je onda pretvarao u pesmu, tako da mu je pesma jedan, pre svega iskonski razlog koji je naao i naiao na neki slian spoljni ar. Poetak Tinov je bio od sebe i iz sebe da je nalazio izvesno identifikovanje, zahvaljujui sebi a onda i svetu. Mi smo tako, zbog, iz tog, njegovog iskona opazili na najoriginalniji nain i Tina i svet, onda kada je pesniko i istorijski-kulturno vreme to trailo. Tako nam je Tinov iskon uslovio i dopunio sve ono to e se u njegovom bogatom ivotu dogaali sa Tinom kao ovekom i Tinom kao pesnikom. U tim konfrontiranjima e nam i Tinov iskon biti jasniji i evidentniji, naroito ako provodimo metod redukcije sa obe strane. Knjievna kritika (izvadak), br.2, str 95 - 99, Beograd, 1971.
327

Sreten Perovi O TINU UJEVIU I NIKIU NJEGOVOG DOBA Izmeu dva svjetska rata Niki je, kao rijetko koji grad u tadanjoj Zetskoj Banovini (koja je obuhvatala znatno iri prostor od dananje Crne Gore), bio stjecite intelektualaca, umjetnika i knjievnika, bez obzira da li su oni bili izvanjci, doljaci, ili roeni Nikiani. Niki je u to doba smatran nekom vrstom regionalnog centra intelektualnog otpora represivnom reimu Kraljevine Jugoslavije, naroito u odnosu na nezavidno drutvenoekonomsko stanje u poniavanoj i ponitavanoj Crnoj Gori. Razumije se, ondanja unitaristika vlast imala je i ovdje svoje eksponirane politike aktiviste, i vie od toga jaki policijski aparat koji nije pratao ni navodne stare grijehe iz Boinjeg ustanka, kojim se crnogorski narod suprotsavio nelegalnim i nelegitimnim odlukama tzv. Podgorike skuptine. Meu ondanjim nikikim umjetnicima bio je jedno vrijeme i bard hrvatske poezije, proslavljeni boem Avgustin Tin Ujevi (Vrgorac, 5. VII 1891 Zagreb, 12. XI 1955). Taj vjeiti selidbenik, stvaralac irokog anrovskog opsega (urnalista, kritiar, esejista, polemiar, publicista, prevodilac) nije se mirio s pokuajima da mu bilo ko imenuje geografski ili duhovni zaviaj. Ma na koju stranu otputovao, bilo e da je bivao i bio, zatienim se osjeao samo u vlastitoj koi; to je bio jedini njegov zaviaj i beskrajna arena na kojoj kao da je uspijevala da ozrai samo kruna cesta due. Ni u doba najintenzivnijeg stvaralatva Tina Ujevia, tridesetih godina prologa vijeka, prilike za pisce nijesu bile povoljne, kao to uglavnom nijesu ni danas. U seriji eseja Evropa danas Miroslav Krlea to vrijeme slika
328

izrazito tamnim bojama. On konstatuje: Od najmlaih ljudoderskih dana o zvijezdama, o bolestima, o ivotnim tajnama i pitanjima, Evropa (po svoj prilici) nikada nije znala vie nego to znade danas, i, znajui danas vie no to je ikada znala, a sumnjajui u sve to zna, Evropa danas ne zna to znade i pojma nema to hoe. U istom tekstu on (1935!) proroki dodaje: Evropa putuje u gvozdenom oklopljenom tenku , slubeno uvjerena o svom boanskom podrijetlu, svake minute spemna da ponovno zakolje dvadeset milijuna svojih stanovnika. U Drugom svjetskom ratu samo hitlerizam je odnio u smrt 22 milona ljudi, ali je isto toliko miliona nedunih odnio i boljevizam i to najvie ideoloki nepodobnih graana vlastite drave. Ta opaka epidemija ubijanja i samoiskorjenjivanja obilato je zahvatila i balkanske zemlje, s traginim posljedicama i u ratnim zbivanjima na prostorima Druge Jugoslavije. To nije ostalo bez odraza u meuratnoj i poratnoj literaturi, pa i u lirskoj poeziji. Za opomenu - treba podsjetiti da je u danima antifaistike borbe smrt kao rtva za slobodu izdano propagirana i od pjesnika i od poezije, i to se smatralo patriotizmom, upravo onako kako se to danas dogaa u mnogim djelovima svijeta - sa dobrovoljnim samoubicama koji svjesno postaju i masovne ubice. U ime Boga, u ime Pravde, u ime Osvete pogibije nevinih graana potvrda su, na alost, one kataklizmatine vizije Miroslava Krlee. Dananji kamikaze predstavljaju univerzalnu, istina nemjerljivim tragedijama zainjenu opomenu da je neophodno stalno usklaivati miroljubive odnose izmeu ljudi i naroda i kloniti se svake uvrede drugih - po neemu drukijih, po mnogo emu vjerski ili ideoloki razliitih. Pjesnici kakav je bio Tin, iako s tekim negativnim iskustvom iz dva svjetska rata, nijesu u svojem pjesnitvu posebno akcentovali to svestrano optereenje savre329

menoga svijeta, ali njihove slutnje, proete mistikom nastajanja i nestajanja ivota, metaforino obuhvataju i ta psihiki metastatina, a u neposrednoj stvarnosti katastrofina, pa i kataklizmatina stanja. Rije selidbenik, neologizam koji sam za ovaj sluaj upriliio, uveliko odgovara Tinovoj biografiji: ivio je po jedno desetljee u Splitu i Beogradu, tri godine manje u Srajevu i isto toliko u Parizu, ali najdue u Zagrebu, e je i zauvijek poinuo sa svoje ezdeset etiri godine. Njegova biografija nesumnjivo predstavlja najzanimljiviji hodajui polusan, onaj specifini, tinovski boemski poluivot, ali kod ovog boema postojao je i onaj drugi, strpljivi, marljivi dio ivota, koji iri krugovi ljubitelja Tinove poezije nikada nijesu dovoljno upoznali, pa ni naroito cijenili. Treba, meutim, podsjetiti da ovaj istaknuti reprezent hrvatske i junoslovenske poezije (izmeu dva rata) nije uvijek ni od knjievne kritike pozitivno ocjenjivan. Jedan od najstroih meuratnih kritiara, nakon II svj. rata profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Velibor Gligori je u svojoj plaketi o tri boema (Mato, Dis, Ujevi) izuzetno nepovoljno govorio o Tinu. Na Risto Ratkovi je, u Srpskom knjievnom glasniku (1. sept. 1929.) replicirao Gligoriu, otro mu zamjerajui to je etvrtinu svojega teksta o Tinu upotrijebio na odricanje Ujeviu lirinosti njegove poezije, filozovske misaonosti, socijalne ideologije, sistematinosti erudicije i tako dalje. Zaista, ako se neto i moe zamjeriti Tinovoj poeziji, a moe, kao to se zamjeralo i ekspiru, i Geteu, i Njegou - moj profesor Gligori nije bio u pravu kad je Tinovoj poeziji zamjerao upravo nedostatak lirinosti! No, i dio kritike u prvim decenijama poslije II svjetskog rata, naroito ona u kojoj su jo prisutni recidivi estetike socijalistikog realizma - ne proputa da napomene kako su prve Tinove knjige (Lelek sebra, 1920, i Kolajna,
330

1926) proete katolikim misticizmom, ali se istodobno konstatuje da te zbirke sadre neobino mnogo oajanja i beznadenosti (P.Zori, Kritiki eseji, Titograd 1962). Te dvije konstatacije se meusobno uveliko iskljuiju, pa ih nee izmiriti ni tvrdnja kritiara da u sljedeim Tinovim zbirkama Auto na korzu (1932), Ojaeno zvono (1933) i edan kamen na studencu (1954) - prvobitnu traginu viziju smjenjuje razuena, i po mnogo emu vedrija pjesnikova emotivna skala. A malo je razumnih bia koje ne podlijeu promjeni raspoloenja, naroito u odnosu na temeljne zagonetke postojanja poetka i kraja ivota, na sueljavanje Erosa i Tanatosa, a upravo pjesnici su izloeni estim, najee jakim, jo ee tamnim emocijama u shvatanju i prihvatanju pojavnih oblika ivota, odnosa prema okolini i fluidnih odnosa sa vlastitim vizijama, snovima i snovienjima. U svim segmentima to potvruje i Tinov ivotopis, ma koliko se i on (nalik na tumae svoje poezije) trudio da racionalizuje svoju stvaralaku i ivotnu sudbinu, odnosno da pomiri svoje idealne elje i banalnu svakodnevicu. Pa ipak, nad svim fazama Tinovog stvaralatva, pa i nad ukupnim njegovim boemskim ivotom, odjekivala je i jo odjekuje njegov rekvijemski stih: Gazi stazom varke mrtvi Ujeviu. Obino se smatra da boemi ive neodgovornim, samovoljnim, najee zaputenim i gotovo uvijek sirotinjskim ivotom, ali Tin je samo djelimino pripadao tom neodgovornom plemenu boema. Inae, on je, za razliku od mnogih, umio da sebe obogati erudicijom, viesmjernim znanjem, poznavanjem i korienjem stranih jezika, upoznavanjem i prevoenjem drugih literatura, rijeju znao je i za stvaralaku disciplinu, za strpljiv rad, za pronicanje u sudbinu i filozofiju drugih, najvie onih koji su bili duboko nezadovoljni kontaminacijom
331

i razaranjem duhovnih oblika ivota na ovom krajnje destruktivnom svijetu. Tu Tinovu osobinu najbolje potvruju njegove studije i eseji o Geteu, Bodleru, Rembou, njegovi prijevodi Prusta, ida, Vitmena i drugih, njegove polemike, putopisni i kritiki tekstovi o znaajnim procesima i knjievnim djelima XX vijeka. A upravo taj vijek, uprkos tehnikom i tehnolokom napretku, donio je ovjeanstvu najvee kataklizme u istoriji. Ne jednu, nego vie njih. Ne jednom narodu ili jednom kontinentu, nego mnogim narodima i gotovo svim kontinentima. Maarski knjievnik Bela Hamva (1897-1968) je jo 1933. godine zapisao da religija moderne Evrope nije hrianstvo, nego malograanstvo! Hamva je podsjeao da nita nije tako pouzdano kao injenica da emo umrijeti, ali je istovremeno ustvrdio: Apokaliptina vizija istorije nije negacija, nego pobuna! Potrebu za pobunom osjeao je i Tin u to isto vrijeme, u priblino slinim uslovima. I to je vidljivo u itavom njegovom stvaralakom opusu, a latentno je prisutno i u onim nirvanskim segmentima njegove lirike. Kako je Tin dospio u Niki i kako je ondanji Niki shvatio i prihvatio Tina? Na ovo naoko jednostavno pitanje precizno bi mogli da ogovore samo oni koji su mu neposredno pravili drutvo kad je u Nikiu tampana njegova knjiga Auto na korzu, a to se dogodilo prije ravno sedamdeset etiri godine. Mi, na alost, ne moemo da precizno osvijetlimo te trenutke, mada se moe tvrditi da je Tina privukla upravo iva, ili bar od mnogih drugih sredina ivlja kulturna atmosfera, koja je meuratni Niki izdvajala po intelektualnoj poletnosti, najvie po pozorinim i izdavakim aktivnostima. Crnogorska vlada, i u tim nenormalnim okolnostima, dodijelila mu je stipendiju. Valjda ga je i taj gest vre vezao za Crnu Goru i Crnogorce, pa je izmeu dva rata,
332

naroito dok je ivio u Sarajevu (1930-1937), intenzivno saraivao sa crnogorskom opozicionom i nezavisnom tampom i periodinim publikacijama. U to doba bio je veoma blizak sa mnogim graanima Nikia. Svi su oni bili opozicionari prokomunistike orijentacije. O Tinovom prisustvu u crnogorskim javnim glasilima iscrpno je pisao prof. dr Slobodan Vujai. Ovaj takoe svojevrsni boem autor je predgovora za reprint izdanje Auta na korzu, koje je najvie njegovom zaslugom objavljeno u Nikiu 1978. godine. Prolo je dakle, pola vijeka od Tinove smrti. Poezija je glavni segment knjiga njegovih Sabranih djela. Moe nekome danas ta poezija izgledati i demode, jer su i knjievni pravci koji su uticali na Tina (iako nijedanom nije sasvim pripadao) postali anahroni. Ali Tinova poezija trajna je vrijednost hrvatske i ukupne junoslavenske literature. Vijesti, Podgorica, 27. IX 2006.

Napomena: Tekstovi su dati u prvobitno objavljenim jezikim oblicima

333

RADOVI TINA UJEVIA OBJAVLJENI U CRNOJ GORI iji je Trst, =, Dnevni list, I, br. 13, str 1-2; Cetinje, 11. septembra 1914.

BIBLIOGRAFIJA

Slavenska Austrija, U., Dnevni list, I, br. 16, str 2; br. 17, str. 1-2; Cetinje, 15. i 16. septembra 1914. Italija i Dalmacija, Dnevni list, I, br. 20, str 1; Cetinje, 19. septembra 1914. Meu jazzom i ciganima. Varijacije o temi boeme. Mirko Kujai. Jadranska pota, VI, br. 90, str. 6-7; Split, 17.4.1930. Diktatura kritike, Slobodna misao , X, br. 43, str. 3; Niki, 25.10.1931. Tu gdje sve zapinje. Omladinska knjievna arkanja. Sudija g. Milenkovi. Toin modernizam i Drainev Zapad. Rehabilitacija bez habilitacije. Slobodna misao, X, br.47, str. 3; Niki, 27.11.1931. Duin ipak, Slobodna misao, X, br.48, str.3; Niki, 29.11.1931. Brdo ivota (Najnoviji intervju), Slobodna misao , X, br.49, str. 3, Niki, 6.12.1931. Tumaranja bezazlenog srca, Slobodna misao, X, br.51, str. 3, Niki, 20.12.1931. (Ovdje naslov: Oajanje tragova)

334

335

Kavanska sofa, Slobodna misao, XI, br.1, str. 5; Niki, 6.1.1932. Zimski utisak, Slobodna misao, XI, br.2, str. 3; Niki, 17.1.1932. Meu pjesnicima u Sarajevu. Jedna ispravka., Zetski glasnik, IV, br.36, str. 2; Cetinje, 14.5.1932. Tri pogleda na vrijeme i duhovne krize, Valjci, I, br.1, str. 30-36; Niki, juni 1933. Povodom Kongresa P.E.N.-a na kojem nisam bio, Slobodna misao, XII, br.21, str.3; Niki, 1.6.1933. Treptave pree jeseni, Valjci, I, br.2, str. 67; Niki, juli 1933. Protiv poezije i filozofije hipnotiara, Slobodna misao, XII, br.28, str. 3; Niki, 30.7.1933. Ulice fantoma, Valjci, I, br. 3-4, str.148; Niki, august-septembar 1933. Savremene gospoice. Madrigal drugi, Valjci, I, br. 3-4, str. 164-165,; Niki, august-septembar 1933. Dvostruki ubojica pred robijom, Slobodna misao, XII, br. 38, str. 3-4, Niki, 8.10.1933. Vasiona mijena, Valjci, I, br. 5-6, str. 226; Niki, oktobar-decembar, 1933.

Vjetru razvigorcu, Valjci, II, br. 1-2, str. 296; Niki, januar-februar 1934. Iskustvo doktora Faustusa, Slobodna misao, XIV, br. 1, str. 3, Niki, 6.1.1934. Bezazlene zasluge, Slobodna misao, XIV, br. 13, str. 4, Niki, 6.4.1934. Grane pune bogatog smisla, Zeta, V, br. 27, str. 3, Podgorica, 8.7.1934. Spomeniki paragraf. (Kletve jedne boemske due.), Zeta, V, br. 28, str. 3, Podgorica, 15.7.1934. Starovremenski likovi pjesnika, Zeta, V, br. 30, str. 3, Podgorica, 29.7.1934. u od ponienja i dobroinstava, Zeta, V, br. 31, str. 3, Podgorica, 5.8.1934. Pismonoa ide po kuama, Zeta, V, br. 32, str. 3, Podgorica, 12.8.1934. Rasulo poezije bez ljubavi, Zeta, V, br. 33, str. 3, Podgorica, 19.8.1934. Lik nonika u pelerini, Zeta, V, br. 34, str. 3, Podgorica, 26.8.1934. Uspavanka iz Krivodola, Zeta, V, br. 35, str. 3, Podgorica, 2.9.1934.

336

337

Hoja, Lero dolerija, Zeta, V, br. 36, str. 3, Podgorica, 9.9.1934. Otpad od romantike, Zeta, V, br. 37, str. 3, Podgorica, 16.9.1934. Dragovoljni mrtvaci razgovaraju meusobno u katunima, Zeta, V, br. 39, str. 4, Podgorica, 30.9.1934. Odaliske istoka u eher- Sarajevu, Zeta, V, br. 40, str. 3, Podgorica, 07.10.1934. Nasljedna zaraza ljubavi tjera ovjeanstvo u ludnicu, Zeta, V, br. 47, str. 3, Podgorica, 28.10.1934. rtva djevianstva, Granit, br. 1, str. 11, Podgorica, novembar 1934. Bolesna rijeka, Zeta, VI, br. 4, str. 3, Podgorica, 27.1.1935. Neobina zvona, Zeta, VI, br. 6, str. 3, Podgorica, 10.2.1935. Proljetno jutro, Zeta, VI, br. 24, str. 3, Podgorica, 30.6.1935. Duan fantoma, Zeta, VI, br. 25, str. 3, Podgorica, 7.7.1935. Prekid sa suzom, Zeta, VI, br. 26, str. 3, Podgorica, 14.7.1935.

Prosjak, Zeta, VI, br. 28, str. 3, Podgorica, 28.7.1935. Prolaze rokovi ivota, Zeta, VI, br. 30, str. 4, Podgorica, 11.8.1935. Nebrina i napeta leanja, Zeta, VI, br. 32, str. 3, Podgorica, 25.8.1935. Tiranija otaca, Zeta, VI, br. 36, str. 3, Podgorica, 22.9.1935. Komad kruha, Stvaranje, IX, br. 9, str. 536-537; Cetinje, septembar 1954.

338

339

Literatura o Tinu Ujeviu (tekstovi crnogorskih autora, u crnogorskim asopisima i drugdje) M.Andrija Strat.: Umiranje Tina Ujevia u Skadarliji. (Nadgrobnica njegovog tela. Mlada Zeta, I, br.2, str. 4748; Podgorica, april 1929. Ratkovi, R[isto]: Velibor Gligori: Mato, Dis, Ujevi, Zapisi, III, knj. V, broj 1-2, str. 112-114, Cetinje, jul-avgust 1929. R[atkovi], [R]isto: Mato, Dis, Ujevi, Srpski knjievni glasnik, Nova serija, knj. XXVIII, broj 1, str. 70-71, Beograd, 1929. Markovi, Savi tedimlija: Umiranje Tina Ujevia u Skadarliji. 1930. Na Jugu, str. 19-20. [urovi], [D]uan: Vee Cvijete Zuzori, Mlada Bosna, III, br.11-12, str. 206-208, Sarajevo, novembardecembar 1930. Orahovac, Sait: Povodom broure Avgustina Ujevia, (Tin Ujevi: Nedjela maloljetnih. Izdanje Mlade Bosne, 1931.) Snaga, broj 2, str. 29, Sarajevo, februar 1931. Maji, [D]ragoljub: Tin Ujevi: Nedjela maloljetnika, [!]. Zapisi, V, knj. VIII, br. 3, str. 187-189; Cetinje, mart 1931. L.: Dva glavna bogumila (Tolstoj i Gandhi). Edicija Veernje pote. Sarajevo 1931. str- 31, 16, cijena 3 din.) Zapisi, V, knjiga VIII, sv.5, str. 315; Cetinje, maj 1931.
340

J[ovievi], N[iko]: Literarna plaa vie Kozje uprije. Zadubina Tina Ujevia. Pravda, XXVII, br. 157, str. 7; Beograd, 7.6.1931. Vukovi, Radovan R.: Sa stola, Zapisi,V, knj. IX, broj 2, str. 120-121, Cetinje, avgust 1931. Jovievi, N[iko]: Tin otvara izlobu M.Kujaia, Pravda, XXVII, br.290, str. 4; Beograd, 18.10.1931. onovi, Janko: Najnovija knjiga Tina Ujevia. Auto na korzu, Niki, 1932. Slobodna misao, XI, br. 3, str. 3; Niki, 24.1.1932. J.: Auto na korzu. Izdanje Slobodne misli, Niki, 1932. Razvrje, I, knj. I, br. 1, str 37; Niki, januarfebruar 1932. ilas, Milovan: Sluajno o Tinu (Tin Ujevi: Auto na korzu, Niki 1932, knjiara brae Kavaja; Knjievni krug, I, br. 2-4. str. 63-65, Smederevo, mart-april-maj 1932. J[ovievi], N[iko]: Prvi razgovor sa Tinom milionerom. Neverovatno prikljuenje kralja boema. Pravda, XXVIII, br. 114, str. 4; Beograd, 23.4.1932. Maji, Dragoljub: Meu pjesnicima u Sarajevu. U drutvu sa Tinom Ujeviem, Franom Alfiroviem, Verom i Mihajlom Delibaiem, Blagojem ivkoviem, Aleksandrom Martinoviem, Saitom Orahovcem i Mihom Vukoviem. Zetski glasnik, IV, br. 33, str. 8; Cetinje, 30.4.1932.

341

J[ovievi], N[iko]: U carstvu milona Tina Ujevia. Pravda, XXVIII, br. 249, str. 3; Beograd, 5.9.1932. J[ovievi], N[iko]: Tin Ujevi oboleo. Ovo vam je moja poslednja izjava na ovom svetu. Pravda, XXIX, br. 10160, str. 3; Beograd, 20.2.1933. Zogovi, Radovan: Primjer kako ne treba praviti Primjere knjievnosti, Borba,, Beograd, 08.05.1947. Vukievi, Milan: Pjesme Avgustina Ujevia, Stvaranje, VI, broj 2-3, str. 168-169, Cetinje, februar-mart 1951. Ratkovi, Risto: O jednom meuvremenu, Letopis Matice Srpske, broj 2, str. 108-124, Novi Sad, 1952. Banjevi, Branko: Trideset pet godina Tinovog Leleka sebra, Susreti, IV, broj 3, str- 192-195; Cetinje, mart 1956. Kavaja Marko: Iz ivota Tina Ujevia. Kako se pojavio Auto na korzu, Knjievne novine, VII, Nova serija, Beograd, 02.09.1956. Banjevi, Branko: Visoki jablan. (Tin Ujevi: Odabrane pjesme, Prosveta, Beograd; Mamurluci i pobjenjela krava, Lykos, Vidici, V, Beograd, broj 2829, str. 7. maj-juni, 1957. Cekovi, Ivan: Jedan klasik i jedan mladi pjesnik, Stvaranje, XII, br. 6, str. 515-516, Cetinje, juni 1957. J.R. [Jovan Raoni?]: Izabrane pjesme Tina Ujevia, Pobjeda, XIV, br. 43, str. 11; Titograd, 20.10.1957.
342

Banjevi, Mirko: Tin Ujevi: Odabrane pjesme. (Prosveta, Beograd 1956) Stvaranje, XII, br. 12, str. 967, Cetinje, decembar 1957. Miloevi, Velimir: Sveanost bola, ivot, broj 12, str. 70-80, Sarajevo, 1965. Joki, Vujadin: Aktuelnosti Tinovih kritikih tekstova, ivot, br. 2, str.90-93, Sarajevo, 1965. Vujovi, dr Dimitrije: Tin Ujevi - stipendista crnogorske vlade u emigraciji, Stvaranje, XXI, br. 6, str. 668-670; Titograd, jun, 1966. Jovievi, Niko: Tinova igra rijeima, Knjievne novine, br. 301, str.8 i 11, Beograd, 13.05. 1968. Joki, Vujadin: Ujeviev iskon, Knjievna kritika, br. 2, str.95-99, Beograd, 1971. Joki, Vujadin: Filozofski izvori Ujevieva djela, Filozofska kritika, br. 1, str. 50-63, Beograd, 1971. Joki, Vujadin: Ujevievi kompleksi straha, Stremljenja, br. 1, str.79-91, Pritina, 1971. Joki, Vujadin: Tin Ujevi: Budizam, Savremenik, br. 8-9, str. 205-212, Knjievna kritika, br. 2, str.95-99, Beograd, 1975. Perovi, Sreten: O Tinu Ujeviu i Nikiu njegovog doba, Vijesti, Podgorica, 27.IX 2006.

343

ODABRANA LITERATURA:
Tin Ujevi: Auto na korzu, tamparija Slobodne misli, Niki, 1932.. Tin Ujevi: Sabrana djela (I-XVII), Znanje, Zagreb, 1963-1967. Vujadin Joki: Geneza stvaralatva Tina Ujevia, Obelisk, Beograd, 1971. Mirko eelj: Veliki Tin, Znanje, Zagreb, 1976. Vlatko Pavleti: Ujevi u raju svoga pakla, Sveuilina nalada Liber, Zagreb, 1978. Tin Ujevi: Auto na korzu, Centar za kulturu Niki, Niki, 1978. Odabrana djela Tina Ujevia, priredio ime Vueti, August Cesarec, Slovo ljubve; Zagreb-Beograd, 1979. Slobodan Vujai: Crnogorski knjievni tokovi izmeu dva rata (Knjievnoistorijska studija o cetinjskim Zapisima i drugim pojavama u crnogorskoj kulturi), Obod, Cetinje, 1981. Vladimir Rem: Tin bez vina, dnevniki zapisi, feljtoni, lanci o kralju boema (i oko njega), Vinkovci, 1981. Dragutin Gajevi: Tin Ujevi u jugoslovenskoj knjievnoj kritici, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1988. Rajko Cerovi: Crnogorsko knjievno iskustvo, DANU, Podgorica, 2003. Jasen Boko: Tin trideset godina putovanja (biografija), Vukovi & Runji, Zagreb, 2005. Tin Ujevi: Most na Miljacki, izbor pjesama i pogovor eljko Ivankovi, Sarajevo: Rabic, 2005. Vatroslav Kulji: Nepoznati Ujevi, kolska knjiga, Zagreb, 2006. Tin Ujevi: Izbor pjesama I, Izbor pjesama II, Izabrani prozni sastavci, Priredio: Ante Stama, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.
344

PRILOZI: Prepis pisma Vladi Kraljevine Crne Gore Kraljevskom Ministarstvu unutranjih djela Kraljevine Crne Gore Neji Obraam se tom kraljevskom Ministarstvu unutranjih djela Kraljevine Crne Gore za primljenje u crnogorsko podanstvo. Ja sam roen 5. jula 1891. godine u Vrgorcu u Dalmaciji, a zaviajan sam u Spljetu, gdje ivi moja porodica. Maturu sam poloio u Spljetu, a zatim sam studirao u Zagrebu i od 1913. u Parizu na Knjievnom fakultetu. Bio sam u Crnoj Gori za vrijeme rata, kao francuski interpret s podoficirskim inom. Najutivije molim to kr. Ministarstvo da mi izda dotini dokument. Pariz, 24. Februar 1917. Odani Vam Avgustin Ujevi, student i knjievnik

345

Dolazak g. Ujevia u C. Goru G. Tin Ujevi na poznati knjievnik posjetie uskoro C.Goru. Nekoliko njegovih prijatelja iz Nikia uinili su predlog g. Ujeviu da obie naa brda. G. Ujevi se pozivu odazvao. G. Ujevi preko 20 godina najaktivnije uestvuje u naem knjievnom i uopte javnom ivotu. Njegov snani talenat dao je izraza u raznovrsnoj aktivnosti , a koja e ga pratiti vjeno nezavisno od svih prilka pa i od njega samog. U Nikiu e ve tampa zbirka g. Ujevia: Auto na korzu. (Slobodna misao, br. 44, nedjelja, 01.11.1931., str.5) Tin Ujevi: Iz govora na otvaranju izlobe Mirka Kujaia, Sarajevo, 1931. ast mi je predstaviti gospodina Mirka Kujaia specimen lana boemskog narataja i slikarskog podmlatka. On je u Parizu, na Monparnasu, pored kavanskog ivota, studirao i slikarstvo, a lutao je sa sanjarskom i pomalo pustolovnom duom ak i do druge hemisfere. Prijatelj divljih elemenata, mora i hridina, do danas je ostao u sutini, gotovo i neprijatelj civilizacije, pa ipak je svojim kistom ilustrovao takve duhovne krize i rascjepe, koji granie sa razularenou vizija Van Goga, ili da uzmem blii termin s boleivom osjeajnou Ignjata Joba... Samo to ga nikad nije naputala elja za promjenom, pustolovinama, a isto tako ni za aom vina, ugodnim razgovorom, lakom pjesmom i obrokom ribe koju je obino sam lovio. U skromnosti svojega ivota znao je da se snalazi najjednostavnije, skoro ko kakav indijski fakir.

IZLOBA G. KUJAIA Govor g. Tina Ujevia., Mornarska pjesma. Juer prije podne, od 11-12 sati, izvrena je u salonu Desimira Skoajia, u ulici Kralja Petra, mala, ali simpatina sveanost otvaranja izlobe slikarskih radova mladog i talentovanog slikara g. Mirka Kujaia. Pod protektoratom naih uglednih gospoa iz Cvijete Zuzori otvorenje izlobe bilo je zaista posjeeno u simpatinom broju. Naelnika prosvjetnog odjeljenja kr. banske uprave zastupao je g. Bijeli, profesor. Pored veeg broja novinara i intelektualaca, otvorenju je prisustvovao gotovo kompletan odbor Cvijete Zuzori, kao i nekoliko lanica raznih sarajevskih enskih drutava. Bez velike buke i frakova, ukoenosti i smokinke veleuenosti, ova izloba je otvorena u jednoj srdanoj intimnosti i vedrini, zahvaljujui rjeitom askanju i govorniku g. T. Ujeviu, koji je ovu izlobu otvorio sa kratkim ali sonim i jedrim soinjenijem, proitanim govorom, koji je, u nekoliko pregnantnih reenikih traenja okarakterisao talenat i djelo, linost i rad g. Mirka Kujaia. Kao i g. Kujaieve boje, smjele i ustreptale od divljine, tako je i govor g. Ujevia bio sav od verve-a Tinovih poznatih kozerskih treperenja duha, finih kao i pjenuavi, uskuvani mot u konobama Tinove Dalmacije, posestrime i susjetke Boke iz koje je i slikar Kujai. Poslije govora g. Ujevia publika je due vrijeme poklonila panju radovim amladoga slikara, komentariui ivo nain njegova komponovanja boja i originalnost zamisli. Za to vrijeme g. Ujevi je ivom gestom i praskavom rijeju, u jednom krugu novinara, opravdao svoje opservacije, uzavrele poput mota u Vrgorcu, recimo... Es.
347

346

Mirko Kujai Nas ne ostavlja hladne ni kada Splianin Bao, ve u svojim lijepim godinama, tre pred zauenim Zemunom ili Zagrebom, kako je to sada uinio u Maksimiru, oko restorana. Ako je g. Mirko Kujai Bokelj, nita nas nee zaprijeiti da svoju ljubav protegnemo na velebne krajeve pod zatitom svetoga Trifuna. U salonu arhitekta Lazia otvorio je sada g. Pera Pallavicini izlobu slika g. Kujaia, ali sa manje ablone nego kakav piknik ili konjske trke. Ne smeta ako nije bilo cocktaila, jer se nije naao podoban mikser. Ova je izloba trajala dva dana i dvije noi. Dobio sam o njoj naroiti telefonski izvjetaj. Mirko Kujai se najprije poteno provezao fijakerom posred korza. Vonja je bila polagana i dostojanstvena, da bi publika primijetila ko se vozi. Kao vjet prestidigitator, Mirko je mnogim djevojkama oteo za tren oka - srce. U Aleksandrovoj ulici jedan veliki broj. Na vratima prodavaica cvijea od 13 godina pokazuje na male stepenice: ovamo, gore u dvorite. Mirko vie: - Ajme meni, gdje me uvalie! Poloare, barabe, trista im gromova! Na okupu su : Pera Pallavicini (Korula), Jovan Bijeli, slikar Petrov, kipar Tomi, brat poznatoga pjevaa, epavi ika Lazi kojemu se obino u znak naroitoga povjerenja povjerava umjetnika garderoba, pokrovitelj umjetnosti berzijanac Gustav Krklec, kritiar Velibor Gligori, amateur Oskar Bori, novinar Velja Spasi, profesor Pfleger, doktor Konjevi, vie amerikih dopisnika , nekoliko Pallavicinijevih uenica raznih narodnosti. Sve to garnirano damama, dotino mamama. Pallavicini kae: - Gospoe i gospodo! Vrgorac je na istoj irini kao Korula i Recanati, i pripadao je malo vremena
348

dubrovakoj upaniji. Mi istina imamo u grbu tri leoparda, a ne jednoga, ali ovoga ete vragometnoga ovjeka razumjeti samo kada ujete njegove kompozicije. Otkrivam sliku besmrtnoga Tina, i otvaram izlobu. Tin je, kae, naa cijev, pozdravljen burnim ivio! i nekom sumnjom. Dvije su mlade Maarice smatrale da je to regent Horthy, jer mu oko vrata visi zlatan lanac. Ukrtena pitanja: A gdje je Tin? Pacovi su mu pojeli sobu. Telegrafski smo bili obavijeteni da e doi. Lopov. Turisti-boemi otkazat e posjet Dalmaciji i Splitu! Mirko Kujai pria da sam mu , u znak zahvalnosti, neke lude veeri, u nekom ivahnom umezu koji je iskoio iz svoje osi, namazao lice kobaltom i karminom. Pozvani su bili kao umjetniki kritiari, prijatelji porodice i lanovi jury-a Sava Rajkovi, bivi ampion rvanja, i Petar Doi, takoer gostioniar sa licem Le Bargya. Nisu doli pod upljim izgovorom (koji uostalom ne stoji) da moraju da zadre neke slike za neplaene kafanske raune Oekivao se dolazak panskoga poslanika Ortijosa y Torrijosa, koji je iziao bio u susret i Josphini Baker. Pera Pallavicini je spremio za nj naroit govor na mletakom narjeju sa francuskom natruhom, a jedan ministarski sin prevodio je naslove tangoa sa blistavih crnih ploa i otkrio da rije arrabal (predgrae) znai zapravo rabin! Jedan parvenu sa licem snoba, kroz rumen usana na koje je palo zrnce pudera, tvrdio je da su Samaritaine i Printemps najluksuzniji magazini Pariza u kojem je on sjajno ivio. Dugo godina . . . Simpatini Gustav Krklec je ivo poalio smrt g. Koertnera. On bi sigurno kupio portret Tina Ujevia. Poanta: Umjetnik bi mogao da putuje u Pariz, a kupljenik bi najzad stigao u Njemaku. Mirko Kujai je opisivao ogromna bijela dugmeta
349

na kaputu amerikih legionera, kroz mareve fanfara i prosvjede pariske crvene periferije. Ali, uzalud, g. Vlajni uglavio je da ni u jednom depu nema pune lisnice. Mirko je recitovao Preradovievog Putnika (Boe mili, kud sam zao). Svima su potekle suze, samo je jedan bludni sin izjavio da vie voli Branu Cvetkovia i kuplete Jima Trima. Mirko se onda preobukao u ensko odijelo, i ko je mogao da ga razlikuje od gospoe Pallavacini? Mora da se i sam slikar prevario, jer ga je toplo supruanski poljubio. Nahrupie eki, skandinavski, maarski i turski novinari, i svi pitahu: Slike?? - Vise na zidu, glasi odgovor, ali osvjetljenje nije dobro. Umjetnik sprema metre visoku statuu slavnoga Iksa, veu od Perinih Cerera i Merkura, ali nju e montirati u avliji, jer je kat i po via od svih kua u okolici. A ta glava ionako kri zidove i krovove. I, dok Marino Tartaglia svira harmoniku, to svakako poboljava probavu, Mirko se pretvorio u clowna, onda u apaa s noem u zubima. No kada je zaigrao kruni ples sa golom otricom, dvije su gospoice pale u nesvijest, te im servirae kolonjsku vodu i flau ampanj limunade. Na dugoj klupi zapoe veera s rollmopsima i gujom masti, a svri se bananama. Viki dinga na elu dalmatinskih vina pobijedi negotinska, vraka, ilavku i blatinu. Jedan ameriki dopisnik osjeti od vina takvu uasnu nezgodu da su ga, iz obzira prema damama, umolili da ode kui. On se pokorio, a kada je stigao u svoj stan, prostro je debeli broj New York Heralda u krevet. Izloba je i dalje trajala. Jedna je gospoica kupila od druge malo elegantno psetance, a g. Lazi darova jednom aku umjetnike kole Plenikov album i fotografiju Corbusiera.

Mirko dokaza svoju muzikalnost time to je navio gramofon. Kau da to pomae kod brijanja. Ovdje, ludo se zaplesalo. Onda zasvira na gitari neke melodije ute na Kanarijama (konzervatorijum kanarinaca!) i objasni tjelesne razlike izmeu bijelih i crnih ena, po junim pristanitima. Pred jutro su gospoice izile praene majkama, a udate, meu njima jedna vita Ruskinja, u strasnoj svili, s muem. Na podu leahu kupovi ikova cigara i cigareta i prevaljene flae. Moralo se otvoriti prozore. Ali izloba se nastavila. Dola su dva telegrama. Jedan s dalmatinsko-crnogorske granice, da se na Mirkovoj kui razvalio krov. E pa vidi, kau, izlai. Drugi da je umro glumac Devi, roeni Splianin. Ministarski sin, inae fotograf, traio je da mu se zasvira neki tango saccad sa prizvukom sex-appeala. Mirko to uini u slavi slikara, kipara, plesaa, glumca, recitatora i navijaa gramofona. udo za muke soprane savremene lirike! Mirko nastavi izlobu, koja se i sama nastavljala, do drugoga jutra u smijehu i zabavi. ena nije bilo, i priale su se dosjetke iz vojske. Fijakerista se pojavi za raun. I da vozi natrag. Mirko telegrafira g. Ruffu da ne pie nita u Kulisi o izlobi koja je sjajno uspjela. Slike su prenesene u atelijer g. Pallavicinija (Teodosijeva 7) gdje sada vise, neke gore, neke dolje, a neke k zidu. Povodom materijalnog uspjeha izlobe priredilo je poznato drutvo prijateljica umjetnosti ajanku na kojoj su se vidjele najljepe toalete i najmodernije rune torbice Beograda sa ukaricom.

350

351

PODACI O AUTORIMA TEKSTOVA Marko Kavaja, novinar i knjievnik, roen je u Nikiu 1892. godine. Zavrio trgovaku akademiju. Potie iz porodice nikikih trgovaca, koji su imali knjiaru i tampariju. Bio dobrovoljac u I i II Balkanskom ratu. Radio u mnogim listovima. Pisao je drame i pripovijetke. Objavio je: Nii 1877 1938 (Niki, 1938.), Gospodska krv, komedija. Autor je osamdesetak humoreski i satirinih pria, kao i dvadesetak pripovijedaka, za koje je uzimao motive iz crnogorske prolosti. Crnogorsko narodno pozorite objavilo njegove Tri komedije. Neke od drama su i postavljene na scenu. Umro je 1975. godine. Milan Vukievi, knjievnik, roen u Pjeivcima kod Nikia 1895. godine. Gimnaziju zavrio na Cetinju, a Filozofski fakultet u Beogradu. Radio kao profesor u Osijeku, Beranama, Cetinju i Beogradu. Saraivao u mnogim listovima i asopisima. Bio je, sa Vidom Latkoviem, urednik cetinjskog almanaha Junjak, kao i urednik knjievne rubrike Zapisa. Napisao brojne recenzije i knjievne rasprave. Umro na Cetinju, 1964. godine. Duan urovi, knjievnik, roen je u Grliu, Danilovgrad, 1901. godine. Gimnaziju uio u Beranama, Nikiu i Podgorici, a Filozofski fakultet zavio u Beogradu. Bio je profesor u Danilovgradu i Sarajevu, gdje se upoznaje sa Tinom Ujeviem. Uestvovao u Trinaestojulskom ustanku. Pisao je pjesme, pripovijetke,
352

drame, putopise, romane, prikaze. Saraivao sa mnogim listovima i asopisima. Romani: Dukljanska zemlja, Prije oluje, Pod vedrim nebom, Zvijezde nad planinom, Pitoma loza, Miris oskorua. Zbirke pripovijedaka: Meu branima, Ljudi sa kamena, Iveri ivota, drijelo, Prie o eni i dr. Napisao i dramu Njego, mnotvo prikaza, eseja i lanaka. Djela su mu prevoena na vie jezika. Dobitnik brojnih nagrada. Umro je 1993. godine. Dragoljub Maji, knjievnik, roen u mjestu Vranj, Zeta, 1902. godine. Gimnaziju zavrio u Podgorici, Filozofski fakultet u Beogradu. Bio je profesor u podgorikoj gimnaziji. Pisao prikaze, eseje i putopise, koje je objavljivao u mnogim asopisima. Umro u Podgorici 1933. godine. Risto Ratkovi, knjievnik, roen u Bijelom Polju 1903. godine. Gimnaziju uio u Novom Pazaru, Filoloki fakultet zavrio u Beogradu. Radio u diplomatskoj slubi (Francuska, Sovjetski savez, Egipat). Pisao pjesme, poeme, pjesme u prozi, romane, eseje, drame, putopise. Smatra se prvim modernim crnogorskim pjesnikom i autorom prvog romana u Crnogoraca. Djela: Mrtve rukavice, pjesme, Leviatan, poema, Dodir, pjesme, Sa orijenta, pjesme, Nevidbog, roman, utanja o knjievnosti, Zoraj, tragedija, Pono mene izbor iz djela. U spomen na njegovo djelo u Bijelom Polju se svake godine odrava manfestacija Ratkovieve veeri poezije. Umro je 1954. godine.

353

Mirko Banjevi, knjievnik, roen je u Papratima, Niki, 1905. godine. Gimnaziju uio u Nikiu i Trebinju, Filozofski fakultet zavrio u Beogradu. Kao student pripadao naprednoj omladini, uestvovao u demonstracijama protiv reima, u NOB-i uestvovao od 13. jula 1941. godine. Poslije rata ivio i radio na Cetinju, bio urednik Pobjede, Slubenog lista i Stvaranja, asopisa kojeg je sa Mihailom Laliem i Jankom onoviem i osnovao. Pored poezije, pisao je knjievnu kritiku i novinske lanke. Knjige: Pobuna uma, ume, Ognjena jutra (pod pseudonimom), Sutjeska, Njegoev spomenik, Zemlja na kamenu, Zvjezdani voz, Bezdani, Do iskapi, Zavjet izbor iz poezije, Rodanici, Strano pleme izabrane pjesme. Pjesme su mu prevoene na vie jezika. Dobitnik Trianestojulske i drugih znaajnih nagrada. Umro je 1968. godine. Niko Jovievi, novinar, publicista i knjievnik, roen u selu inon kod Rijeke Crnojevia 1908. godine. Radio kao novinar, knjievne radove objavljivao po mnogim listovima i revijama. Uesnik NOB-a od 1941. godine, dobio in general-potpukovnika. Objavio romane: uplje kolo, Slijepe sile, Dukainski zapisi, Modra oka, Slijepe sile I II. Dobitnik Trinaestojulske nagrade, 6.-aprilske nagrade Sarajeva i drugih vanih priznanja. Umro je u Herceg Novom 1988. godine. Radovan Vukovi, knjievni kritiar, roen u Lijevoj rijeci 1909. godine. Kao revolucionar, esto bio osuivan i proganjan. Saraivao sa mnogim listovima i asopisima. Poginuo kod Krupnja 1942. u partizanima.
354

Janko onovi, knjievnik, roen je u Tomiima, Crmnica, 1909. godine. Gimnaziju zavrio na Cetinju, a Pravni fakultet u Beogradu. Uestvovao u NOB-e od 1941. godine. Za vrijeme rata, interniran u Italiju. Prije rata ureivao asopise Stoer i Razvrje, a poslije rata Stvaranje. Pisao poeziju, pripovijetke, eseje, knjievne reportae i putopise. Prvu knjigu ivi portreti objavio 1927. u Nikiu. Knjige: Gorski tokovi, Kamena poivala, e drumova, Izabrane pjesme i poeme, Kamenice izbor iz poezije, i dr. Bio je redovni lan Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, direktor Centralne biblioteke na Cetinju. Dobitnik Trinaestojulske nagrade. Njegova najpoznatija pjesma je Crnci i Crnogorci. Umro je 1992. godine. Milovan ilas, knjievnik, publicista, politiki teoretiar, revolucionar, disident, roen je 1911. godine u Podbiu kod Kolaina. Jo u gimnaziji u Beranama bavi se pisanjem. No, za vrijeme studija, opredjeljuje se za komunistiki pokret, kome pripada od 1933. Vie puta je zatvaran, a u zatvoru pie, prevodi Gorkog, Miltona... Pokree mnoge listove i asopise. S Titom se sastaje 1938. u Zagrebu i tada dobija vane zadatke. Jedna od najvanijih linosti socijalistike Jugoslavije. Zbog reformistikih ideja i kritike drutva sklonjen je iz politike, vie puta zatvaran, uvijek pod prismotrom. Objavljuje vie knjiga i stie veliki ugled na Zapadu, gdje ivi neko vrijeme. Knjige: Besudna zemlja, Nova klasa (od New York Timesa uvrtena meu 100 najznaajnijih knjiga XX vijeka, u tirau od 3 miliona primjeraka), Razgovori sa Staljinom, Nesavreno drutvo, Ispod boja, Sjeanje jednog revolucionara, Druenje sa Titom, Tamnica ideja,
355

Pad nove klase... Autor je i 4 knjige pripovijedaka i dva romana (Crna Gora i Izgubljene bitke) a posebno je vana njegova studija Njego pjesnik, vladar, vladika. Dugo je bio zabranjivan autor u Jugoslaviji i socijalistikim zemljama. Umro je 1995. godine. Vujadin Joki, univerzitetski profesor, filozof, knjievni kritiar, roen je u mjestu Velika kod Plava 1928. godine. Diplomirao studije filozofije u Skopju, magistrirao u Beogradu. Doktorirao kod Velibora Gligoria, iz estetike, sa temom Geneza stvaralatva Tina Ujevia. Ureivao je beogradske asopise Kultura i Knjievna kritika, kao i nikiku Luu. Predavao je estetiku. Knjige: Simbolizam, Ljubav i poezija Tina Ujevia - izbor i predgovor, Geneza stvaralatva Tina Ujevia, Filozofske i knjievno-kritike rasprave, Filozofija i poezija, Razmea savremene filozofije, Uvod u filozofiju i dr. Umro je 1986. godine. Jovan Raoni, knjievnik, roen u Podgorici 1929. godine. Knjievnim prilozima javljao se u vie listova i asopisa. Objavio knjigu Male prie. Ivan Cekovi, knjievnik, roen u Golubovcima, Podgorica, 1930. godine. Bavi se novinarstvom i knjievnou. Bio je urednik u Radio Titogradu. Knjige: Oko to ne umiru utke, etai, laganije, Hod i rua, Pozna zora, Otii dalje,. Dobitnik vie nagrada meu kojima je i najvee crnogorsko priznanje Trinaestojulska nagrada.

Slobodan Vujai, univerzitetski profesor, knjievnik, roen je u Rastovcu, Niki, 1931. godine. Gimnaziju zavrio u Nikiu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Magistrirao i doktorirao iz oblasti knjievnih nauka. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Nikiu. Bio je lan Predsjednitva Republike Crne Gore. Objavio knjige pripovijedaka: Krilata kula, Oi, kao i Antidnevnik. Studije: Crnogorska socijalna literatura, Crnogorski knjievni tokovi izmeu dva rata itd. Umro je u Nikiu 1998. godine Sreten Perovi, pjesnik, kritiar, teatrolog, prevodilac, antologiar, publicista roen je u Gornjoj Gorici, Podgorica, 15. februara 1932. godine. Gimnaziju zavrio u Titogradu, a Jugoslovensku i svjetsku knjievnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je glavni urednik asopisa Susreti i jedan od urednika edicije LUA, antologijske biblioteke crnogorske literature, direktor Leksikografskog zavoda Crne Gore. Bio je predsjednik Crnogorskog PEN Centra. Dobitnik vie nagrada za poeziju, kao i prevodilatvo (Trinaestojulska nagrada, Ratkovieva i dr.) Prevoen je na vie jezika. Objavio desetine knjiga (Zvuci i daljine, Mramorno pleme, Seanse, Lesendro, Gladno oko, izbor, Put u daleke due i dr. Branko Banjevi, knjievnik, roen je u Papratima 1933. godine. Gimnaziju uio na Cetinju i Nikiu, a Filozofski fakultet zavrio u Beogradu. Radio kao profesor, urednik, glavni i odgovorni urednik u izdavakoj djelatnosti. Knjige poezije: Napuklo sunce, Gavran hrani Crnu Goru, Tica ili jama, Glasovi. Autor antologija: Pleme za oblakom, crnogorska poezija
357

356

XIX vijeka, Polje jadikovo, crnogorske narodne tubalice, Rat crnogorski, izbor iz djela Nikole I Petrovia, Plam u plamu, izbor Njegoevih pjesama i dr. Koncipirao i ureivao biblioteku Lua antologiju crnogorske knjievnosti (sa Miloradom Stojoviem i Sretenom Peroviem). Bio je predsjednik Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika. Aktuelni je predsjednik Matice Crnogorske. Velimir Miloevi, knjievnik, roen u mjestu Verii, kod Pei 1937. godine, a porijeklom je sa Njegua. ivio u Sarajevu. Diplomirao je knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Najvei dio radnog vijeka proveo u RTV Sarajevo. Bio urednik u izdavakom preduzeu Veselin Maslea. Pisao pjesme, pjesme za djecu, knjievne kritike. Zastupljen u Antologiji crnogorske poezije Milorada Stojovia. Objavio vie od 20 knjiga (Svetkovine, Izlazak sunca, Nebeski vinogradi, Doba lirike, Vodiu te na Cetinje, Pasternak na Mojmilu, Lirika izbor iz opusa, Izabrane pjesme i dr.) Zastupljen u brojnim antologijama, prevoen na strane jezike. Umro je 2003. godine.

REGISTAR CRNOGORSKIH ASOPISA U KOJIMA JE TIN UJEVI OBJAVLJIVAO: DNEVNI LIST, izlazio na Cetinju, 1914-1915. odgovorni urednik je bio Milo M. Vujovi. Osim politikih vijesti i lanaka, objavljivao i knjievne priloge. GRANIT, asopis za knjievnost i drutvena pitanja. Izlazio u Podgorici 1934. godine. Pokrenut od strane nekoliko mlaih knjievnika i kulturnih radnika (V.Lekovi, R.Drljevi, M. Veovi, M.Matovi). Izalo samo etiri broja. RAZVRJE, asopis za knjievnost i drutvena pitanja. Izlazio (svega tri broja) u Nikiu 1932. godine. Urednici su bili uza Radovi, za knjievni dio, a za socijalni pregled i politiku Stojan Cerovi i Radovan Pulevi. U asopisu su objavljivali pisci napredne orijentacije. Zabranila ga je tadanja policija. SLOBODNA MISAO, nezavisni nedjeljni list. Izlazio je u Nikiu od 1922. do 1941. godine. U asopisu objavljivali poznati crnogorski i junoslovenski autori. Urednik je bio Stojan Cerovi. VALJCI, asopis za savremeni umjetniki i socijalni ivot. Izlazio u Nikiu 1933.-1934. odgovorni urednik je bio Stojan Cerovi. ZETA, narodni list, izlazio je pod urednitvom Jovana P. Vukevia u Podgorici od 1930. do 1941. godine. STVARANJE, asopis za knjievnost i kulturu. Poeo izlaziti na Cetinju 1946. godine, a kasnije u Titogradu. Pokrenuli su ga Mihailo Lali, Janko onovi i Mirko Banjevi.

358

359

TIN UJEVI I CRNA GORA KRATKA HRONOLOGIJA

360

361

1914. - Prvi susret Tina Ujevia s Crnom Gorom: ...ni na Cetinju nisam bio nov. Bio sam tamo u augustu ili septembru 1914, dolazei iz Afrike (Sidi Abdallah, Ferryville, Tunis) preko Malte i puine Cetinje, 1914. na irini Krfa. - Bio sam u Crnoj Gori za vrijeme rata kao francuski interpret s podoficirskim inom., dodaje veliki pjesnik. - Tin aktivno sarauje u cetinjskom Dnevnom listu u kojem objavljuje politike tekstove. Kae da je za lanke primio po 20 perpera. Zanimljivo je da iste te 1914. godiine njegova poezija izlazi u uvenoj knjizi Hrvatska mlada lirika, uz Andria, Kovaia, Galovia i druge kasnije znamenite hrvatske knjievnike. - Kao legionar, Ujevi je u brodu usidren pred Bokom kotorskom, nakratko se iskrcava u Budvi. Zatim, neko vrijeme boravi na Cetinju. Vjerovatno sredinom oktobra naputa Crnu Goru, kad je torpiljarka Budva, 1914. isplovila natrag prema Toulonu. - Za uspomenu na teferi na Cetinju, Tin je ponio limenu kutiju za cigarete crnogorske reije duhana. Drao je do smrti u njoj dugmad, igle i slino, pie Mirko eelj, Tinov biograf. - Pie da je od 08. 11. 1913. neprekidno ivio u Parizu, Osim jednog teferia na Cetinju u poetku rata, i osim jednog kratkog boravka u Londonu u maju 1915... - Do 1919. u Parizu se upoznaje sa brojnim
362

crnogorskim intelektualcima. Srijee se prije svega sa Stojanom Ceroviem, njegovim velikim potovaocem a upoznaje sa jednim od najuvenijih crnogorskih vajara Ristom Stijoviem, koji stvara u Parizu, potom i takoe jednim od najznamenitijih crnogorskih umjetnika Milom Milunoviem. Zajedniko im je stranstvovanje i sudbina Monparnasa i boemske Rotonde.

Stojan Cerovi*

Risto Stijovi*

Milo Milunovi*

1917. - Poetkom februara, Augustin Ujevi se obraa crnogorskoj Vladi za stipendiju. - 15.02. Kraljevski ministarski savjet Kraljevine Crne Gore odbio je radi budetske nemogunosti Ujevievu molbu za stipendiju. - 24.02. Augustin Ujevi, student i knjievnik zatraio je crnogorsko dravljanstvo (primljenje u crnogorsko podanstvo). - 04.07. Tin pie - Vratio sam danas srpski pasport g. Vesniu iz odlino promiljenih i apsolutno uvjerljivih razloga. (Ivi de Giulliju) - 26.09. odobrena mu je pomo, pa od 01.10. Tin prima crnogorsku stipendiju, u iznosu od 200 franaka, kao i pomo za odijelo. Pomo je primao otprilike godinu dana (Augustin Ujevi, knji. Na osnovu rijeenja Min. Savjeta od sept. 1917 br. 2698 odobrena mu je pomo od 200 fr. mjeseno poevi od 1 oktobra 1917.)
363

1918. 1919. Tin Ujevi odrava vezu sa crnogorskom Vladom u izbjeglitvu (Neji, Francuska) 1920. 1929. Za boravka u Beogradu, Tin njeguje prijateljstvo sa mnogim Crnogorcima. Poznati crnogorski knjievnik, autor prvog crnogorskog romana i prvi moderni pjesnik Crne Gore, Risto Risto Ratkovi Ratkovi, i sam dosljedan boem, esto osvie sa Tinom u beogradskim kafanama. 1926. - Mirko Kujai, poznati crnogorski slikar, portretie Tina Ujevia.
Mirko Kujai* 1930.-1937. - Za vrijeme takozvanog sarajevskog razdoblja u Tinovom ivotu, pjesnik se susrijee i rado druguje sa mnogim Crnogorcima, kako umjetnicima, tako i obinim ljudima - boemima. Knjievnik i novinar Niko Jovievi je u stalnom drutvu sa Tinom, kao i slikar Mirko Kujai. Sa njim se nalaze i knjievnici Janko onovi, Duan urovi, intelektualci Petar Komneni, Miljko Janko onovi Bulaji i drugi.

- Sa Tinom se Stojan Cerovi i Marko Kavaja najee nalaze u Centralu.

Tin s prijateljima Mirkom i Zlatom Kujai i Niko Jovieviem u Sarajevu tridesetih godina

- U pismu Svetu Maksimoviu od 17.04. kae da mu se nudi mjesto dramaturga na Cetinju u Kraljevskom pozoritu Zetski dom. - Stojan Cerovi nudi Tinu posao, stan i pristojan ivot ako bi doao u Crnu Goru Gori. - Tin predaje Stojanu Ceroviu rukopis knjige Auto na korzu krajem oktobra. Raspituje se kada Petar Komneni* e se knjiga pojaviti. - 01.XI Pompezna najava dolaska Tina Ujevia u Crnu Goru, do koga, na alost nee doi. 1932. - Ve u januaru, u Nikiu iz tampe izlazi Tinova trea knjiga poezije Auto na korzu. Ranije je sam Ujevi ijekavizirao ranije objavljene pjesme. Uglavnom,
365

1931. - U Sarajevu Tin Ujevi nadahnuto otvara izlobu slikara Mirka Kujaia.
364

ovo je njegova prva knjiga tampana na ijekavskom. U tampi se pojavljuju i pohvale i pokude. Pregovara se i o publikovanju druge knjige u Nikiu, kod istog izdavaa, Niki, 1932. ali do toga nije dolo. Prvi prikaz knjige Auto na korzu objavljuje Janko onovi i Tina naziva najtalentovanijim jugoslovenskim pjesnikom. Kritika je ipak i dalje najveim dijelom skeptina prema njegovom stvaralatvu.

Knjiara brae Kavaje u Nikiu

- Redovno objavljuje u Slobodnoj misli, redovni su i honorari, pa i akontacije, iako se prilozi obino nijesu honorisali. Tin uiva veliki ugled u krugu intelektualaca okupljenih oko Slobodne misli. Publikuje i u Zetskom Glasniku.

Stojan Cerovi sa uenicima

Niki, 1932.

1933. - Tin objavljuje tekst Tri pogleda na vrijeme i duhovne krize u prvom broju asopisa Valjci, koji osniva Stojan Cerovi. - Za vrijeme boravka u Sarajevu, Tin njeguje prijateljstva sa mnogim Crnogorcima, poput Petra Komnenia, Miljka Bulajia i Nika Jovievia. Posebne Tinove simpatije uiva konobar u Centralu Nikianin Nika Kokolj, za koga kae da ga je otkrio.
366 367

1933. 1935. - Tin veoma esto objavljuje, prvenstveno poeziju, u vanpartijskoj publikaciji Zeta, koji ureuje Jovan Vukevi.

Rukopis pjesme Razapeta Afrodita koja se nalazi u knjizi Auto na korzu

Podgorica, 1933.

368

369

1954. Posljednji Tinov susret sa Crnom Gorom. Objavljivanje pjesme Komad kruha u cetinjskom Stvaranju. 1955. - 12.11. Tin Ujevi umire. U odboru za sahranu je i Duan urovi, crnogorski pisac, autor uvene Dukljanske zemlje. Povjerenitvo knjievnika Crne Gore upuuje telegram sauea. 1978. - Univerzitetski profesor i vrstan tuma Ujevieve literature - Slobodan Vujai prireuje reprint izdanje Auta na korzu. Djelo se pojavljuje na desetogodinjicu Nikikih knjievnih susreta. Rije je o prvom ponovljenom i samostalnom izdanju nakon onog iz 1932. godine.

Duan urovi

Slobodan Vujai

Niki, 1978. 370 371

*Stojan Cerovi, novinar i publicista, roen je u Tuini, Drobnjak, 1888. godine. Gimnaziju zavrio u Beogradu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu (odsjek za knjievnost i francuski jezik). Jo kao student aktivno se bavio novinarstvom, ureivao politiku rubriku u Pijemontu. Tokom Prvog svjetskog rata odstupio u Pariz. Poslije rata u Beogradu pokree Jugoslovenski pijemont. Bio je profesor u nikikoj gimnaziji, koja i danas nosi ime po njemu. Pokreta i urednik nedjeljnog politikog lista Slobodna misao koji je od 1922. do 1941. izlazio u Nikiu. Pripadao je Zemljoradnikoj stranci. Uestvovao u osnivanju i radu velikog broja kulturnih i prosvjetnih ustanova. Pokrenuo je i ureivao asopise Razvrje (1932) i Valjci (1933-1934). Uesnik NOBe. Bio je lan AVNOJ-a i uesnik Prvog zasijedanja u Bihau. Objavio knjigu Primjeri iz ivota Crnogoraca, njihovog ojstva, vitetva i karaktera Crnogorci o sebi i ivotu, anegdote (Niki, I 1929, II 1932, III 1936.). Pisac je i turistikih publikacija o Durmitoru. Poginuo u etvrtoj ofanzivi 1943. u Odacima. *Mirko Kujai, slikar i grafiar, roen u Kolainu, 1901. godine. slikarske studije zapoeo u Beogradu, nastavio u Parizu. Uestvovao u Trinaestojulskom ustanku u Crnoj Gori. Vaio je za inicijatora socijalnog pravca u meuratnoj umjetnosti. Radio kao profesor u Herceg novom, a zatim u Mostaru. Njegov otac Jovan Kujai preveo je Homera na crnogorski jezik. Dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine, Trinaestojulske nagrade Crne Gore i drugih vanih priznanja. Umro je u Mostaru, 1987. godine. *Milo Milunovi, bard crnogorskog slikarstva, roen je na Cetinju 1897. godine. kolovao se na Cetinju, Skadru, Monci, Firenci u Italiji i Parizu. Po izbijanju Prvog svjetskog rata stupio je u crnogorsku vojsku, a nakon okonanja rata do 1922. godine ivi u Parizu. Tokom 1923. godine boravi u Boki Kotorskoj gdje u Pranju za parohijsku crkvu slika freske. Od 1924. do 1926. godine ivi u Zagrebu, gdje izlae u Proljetnom salonu, zatim je ponovo u Parizu u kome nastaje nekoliko reprezentativnih Milunovievih djela. Izlae u pariskim salonima do 1933. kada se vraa u zemlju i u Beogradu sa dvojicom kolega osniva Umjetniku akademiju. Tada zapoinje njegov impresionistiki period iz koga potiu njegova najbolja ostvarenja. Nakon Drugog svjetskog rata sa Petrom Lubardom osniva Umjetniku kolu na Cetinju, da bi se 1949. godine vratio u Beograd gdje je imenovan za majstora-slikara i povjerena mu je majstorska radionica kao profesoru na Likovnoj akademiji u Beogradu. Izlagao je u zemlji i inostranstvu i nosilac je znaajnog broja meunarodnih i domaih nagrada i priznanja. Odlikovan je ordenom Legije asti. Umro je 1967. godine. *Risto Stijovi, vajar, roen u Podgorici 1894. godine. Radio u bronzi, gipsu, kamenu i drvetu. Prvi put je izlagao u Parizu. Neka njegova djela se nalaze u uvenim svjetskim galerijama. Radio spomenike, portrete, enske likove, figure ptica i dr. a vajao je portrete likova iz Njegoevog Gorskog vijenca. U Titogradu je 1970. osnovana Memorijalna galerija Risto Stijovi. Dobitnik vie znaajnih priznanja i nagrada (zlatna medalja na Internacionalnoj izlobi u Parizu, Nagrada sedam akademija, Sedmojulska nagrada, Trinaestojulska nagrada, nagrada AVNOJ-a...) Umro je u Budvi 1974. godine. *Petar Komneni, profesor istorije, komunista, bivi ministar u Vladi NR Crne Gore, roen je u Pilatovcima kod Nikia 1895. godine. Gimnaziju i Filozofski fakultet (smjer istorija) zavrio u Beogradu. Kao profesor radio u vie gradova, a najvie u Sarajevu, gdje se upoznaje sa Tinom Ujeviem. Borac u Balkanskim ratovima, u Prvom i Drugom svjetskom ratu u kome se istie komandovanjem i velikim junatvom. Upoznaje se sa Ivanom Goranom Kovaiem, koji mu posveuje pjesmu Naa sloboda. U poslijeratnoj Crnoj Gori bio je na vanim funkcijama (potpredsjednik Vlade Crne Gore, ministar socijalne politike, predsjednik Ustavotvorne Skuptine Crne Gore, Narodne skuptine Crne Gore). Uhapen je poslije Rezolucije Informbiroa i zatoen na Golom otoku, a najtei logor Petrova rupa je nazvan po njemu. Objavio je vie strunih radova. Umro je u Brezoviku kod Nikia 1957. godine. 372

PODACI O AUTORU: Pavle GORANOVI, roen je 05 .04. 1973. godine u Nikiu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, odsjek za filozofiju. Sekretar Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika Podgorica i lan Crnogorskog P.E.N. Centra. Bio je urednik knjievnog programa festivala Barski ljetopis i umjetniki direktor Ratkovievih veeri poezije Urednik je u asopisu za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja ARS. Bavi se poezijom, prozom i knjievnom kritikom. Objavio knjige: Ornamentika noi (Cetinje, 1994), itanje tiine (Vrbas, 1997), Knjiga privida (Podgorica, 2002), What books smell like (izdanje na crnogorskom i engleskom jeziku, Blesok, Skopje, 2005), to vidi? Izbor novijeg crnogorskog pjesnitva (Zagreb, 2005.) kao i Knjiga prividov (izdanje na slovenakom, Ljubljana 2006.). Posebno se bavio problemima savremenih knjievnih teorija (studija Autor - Tekst italac Problem recepcije u savremenim knjievnim teorijama). Zastupljen u vie antologija crnogorske i ex-jugoslovesnske poezije i kratke prie te u knjizi New european poets. Knjievni radovi su mu prevoeni na vie jezika (engleski, italijanski, francuski, slovenaki, slovaki, makedonski, poljski, vedski, albanski, hebrejski...)

373

373

S ADRAJ:
Pavle Goranovi: TIN UJEVI I CRNA GORA -Do dna srca rasplakano zvono Tin Ujevi AUTO NA KORZU Slobodan VUJAI: TIN UJEVI U CRNOJ GORI RADOVI TINA UJEVIA OBJAVLJENI U CRNOGORSKIM ASOPISIMA RADOVI CRNOGORSKIH AUTORA O TINU UJEVIU BIBLIOGRAFIJA ODABRANA LITERATURA PRILOZI

str.3 str.29 str.87 str.97 str.218 str.334 str.344 str.345

PODACI O AUTORIMA TEKSTOVA str.352 Registar crnogorskih asopisa u kojima je Tin Ujevi objavljivao str.359 TIN UJEVI I CRNA GORA KRATKA HRONOLOGIJA PODACI O AUTORU str.361 str.373

BIBLIOTEKA PLODOVI VEZA

Pavle GORANOVI TIN UJEVI I CRNA GORA

Izdavai Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske Hrvatsko graansko drutvo Crne Gore Za Izdavaa Radomir Pavievi Ivan Ili Glavni urednik Radomir Pavievi Korektura teksta Danilo Ivezi Lukrecija Pavievi Prelom, grafika priprema i tisak Skaner studio Zagreb Dragi Savievi Tira 1000
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 672335

Knjigu sufinancira Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske