You are on page 1of 106

607

UVRIVANJE TLA ZAMRZAVANJEM V .


Smrzavanjezeml ji ta.
UDARN A LAJSN A (Schlagleiste) Posredna pokrivna lajsna
kod dvokrilnih prozora ili vrata.
UDOBN OST U ARH I T EKT URI V . Commodi te
UDRUENJA, UMETNIKA, UDRUEN JA
UM ET N I KA Zajednice umetnika, organizovane zbog
ostvarivanja odreenih ciljeva umetnikih, ekonomskih,
propagandnih.
Zametak umetnikih udruenja javlja se ve u
antici. Da bi zatitili svoje interese, zanatlije odnosno umetnici
formiraju struna udruenja, koja kod Rimljana nose razliite
nazive (collegia, corpora, sodalitates) K rajem rim. doba ta se
udruenja raspadaju, ali se ponovo javljaju u velikom broju u
feudalnoj drutvenoj strukturi ranoga Srenjeg veka, da se u
neto izmenjenim oblicima odrze sve do Francuske revolucije,
kada naglo nestaju. Od njihovih brojnih naziva (mnogi potiu
jo iz rim. vremena) najei su: u Italiji corporazioni,
compagnie, corpi, frataglie, arti, scuole, mestranze; na Siciliji
ministeria, magisteria; na Sardiniji i u paniji gremios; u
german. zemljama I nnungen, Gilden, Zuenfte, Bauhuetten,
u Engleskoj guilds, gilds, companies; u Francuskoj
corporations, compagnies, metiers, confreries; u podruju
Junih Slovena cehovi, bratovtine, esnafi, rokodelstva. Ta
srednjov. udruenja, cehovi, intenzivno se razvijaju i dobijaju
svoju karakteristinu fizionomiju u periodu izmeu X i XIIIv.
Ceh omoguuje svojim lanovima da se bave zanatom,
odreuju cene zanatskim odnosno umetnikim radovima,
brine se za povoljne uslove na tritu i za ogranienje
konkurencije, normira kvalitet proizvoda, vri nadzor nad
potovanjem umetnike tradicije, odreuje koliko pomonika i
naunika moe pojedini majstor drati i poduavati u svojoj
radionici itd. U XI Vv. cehovi su dostugli vrhunac u svom
razvoju, nakon kojeg nastupa postepeni pad. I zmenjeni
ekonomski odnosi u doba humanizma i reformacije oslabili su
dotada vrstu cehovsku strukturu, baziranu na strogoj
kolektivnoj uzajamnosti. U po. XVIIv. cehovi ponovo jaaju,
a u XVIIIv. dolazi do estokih borbi izmeu samih cehova; u
tim borbama cehovi se pomalo raspadaju. Princip slobode
rada i trgovine, te konkurencija manufaktura i fabrika, ubrzali
su u periodu posle Francuske revolucije definitivnu propast
cehova.
Uz cehove, javljaju se veoma rano i "akademije": u
Francuskoj u XI Vv., a u I taliji u XVv. To je novi oblik
udruenja, u kojima se okupljaju umetnici, diferencirajui se
time od zanatlija. Po svojoj organizacionoj strukturi akademije
su sline cehovima; tek vremenom dobijaju znaaj najvie
ustanove za nastavu lik. umetnosti, kakav status imaju danas.
Akademije su odigrale znaajnu ulogu u istoriji umetnosti,
naroito u XVII i XVIIIv., ali su u to vreme nametale svojim
lanovima i uenicima gotovo iskljuivo ugledanje u umetnost
antike "kao izvora vene lepote". Prva akademija, Academie
de Saint-Luc, osnovana je u Parizu 1391 i postojala je do 1789.
uvena pariska Academie Royale de Peinture et de la
Sculpture osnovana je 1648. Ona je, kao svoju ekspoziturum
osnovala u Rimu 1663 Academie de France i uspostavila "Prix
de Rome"; te su ustanove ve prave umetnike kole. Iz
cehova su se razvijale i druge evr. akademije, tako u I taliji u
Firenci, Rimu, Torinu, Veneciji.
U razvoju nove umetnosti predstavljaju znaajne
inioce i nova umetnika udruenja, koja se razlikuju od
cehova i akademija. Ona se ee javljaju od sredine XIXv. i
od tada njihov broj neprestano raste. Uz bitne ciljeve
tradicionalnih umetnikih udruenja mogunosti rada i
prosperiteta novim je udruenja esto glavna svrha:
manifestacija, uvrenje i proirenje odreenih umetnikih
ideja, ili, jo ee, organizacija izlobi zbog afirmacije
udruenja i njegovih lanova.
Za arhitekturu znaajna udruenja predstavljaju:
prvo osnovano udruenje 1809, "Lukasbund", Be, koje jo
uvek ima karakteristike srednjovek. bratovtine. - Oko sredine
XI Xv. organizovan je u SAD "Art Union". 1861 u Londonu
osnovano je udruenje "Arts and Crafts", koje je utemeljio W.
Morris s grupom slikara prerafaelita. 1883, u Londonu, W.
Morris osniva "The Art Worker,s Guild". 1892 u Minhenu
je formirana prva "Secesija". 1897 u Beu utemeljena je
"Secesija". U Darmstadtu je 1899 utemeljena
"K uenstlerkolonie" (P. Behrens, J.M. Olbrich i dr.). U
Minhenu je 1900 utemeljena grupa "Die Phalanx" (v.
K andinski). 1903 je u Beu utemeljeno udruzenje "Wiener
Werkstaetten". 1904 u Weimaru, osniva se i odrava prva
izloba "Deutscher K uenstlerbund". 1907 u Minhenu je
utemeljen "Deutscher Werkbund". 1910 u Berlinu,
utemeljena je "Neue Sezession" od lanova grupe "Bruecke" i
"Neue K uenstlerfereinigung". 1916 u Cirihu, osnovana je
grupa "Dada". Od 1917-32, u Leidenu i Parizu, organizuje se
grupa slikara i arhitekata oko asopisa "De Stijl". 1919 u
Weimaru, osnovan je "Bauhaus". 1923 u Berlinu, El
Lissitzky osniva grupu "G" (Gestaltung); u Moskvi se osniva
udruzenje arhitekata "ASNOVA". 1926 u Milanu, osnovana
je "Gruppo 7", udruzenje arhitekata. 1928, osnovan
"CI AM" (Congres I nternationaux d'Architecture Moderne"),
udruzenje koje se sastoji od tri organa: Congres (glavna
skuptina lanova), CIRPAC (Comite International pour la
Resolution des Problemes de l'Architecture Contemporaine) i
radne grupe koja reava posebne probleme; postoje i
nacionalne sekcije CI AM-a. 1932 u Parizu osniva se
udruenje "Abstractio-Creation". 1937 u Chicagu, L.
Moholy-Nagy utemeljuje "New Bauhaus". 1946, u SAD,
formira se "TAC" (The Architects Collaborative"), osnivai
W. Gropius i dr.
UDUBLJEN A REZBARI JA Dekorativna tehnika,
koriena u XVII veku u Engleskoj, kod koje je dizajn ili
uzorak na povrini drveta naglaen plitkim rezbarenjem kojim
se pozadina uzorka odstranjuje a on ostaje istaknut unutar
udubljenja.
UDUBLJEN O FUGOVAN JE Konk avno fugovanje -
fugovanje kojim se materijal kojim se ini fuga utiskuje tako da
je nii od povrine zida.
UDVOJEN A VRAT A V . Obl oena vrata
UDVOJEN I LUK V . D vostruk i l uk
UDVOJEN I PI LAST ER, DVOJN I PI LAST ER (nem.
Doppelpilaster) Dva zidna stupca postavljena neposredno
jedan uz drugi, istureni u polje u odnosu na povrinu zida u
kojeg su ugraeni. V . Stubac.
UDVOJEN O DVORI T E V . D vojno dvori te
UDVOSTRUAVANJE V. Niz udvostruavanja
UDVOSTRUAVANJE, NIZ UDVOSTRUAVANJA
V. Niz udvostruavanja
UDVOSTRUENA VRATA V . Porta gemi na
UDERA (ar. hdre) Mala i trona kuica, straara.
UDERI CA V . U dera
UDERI CE, N ASELJE UDERI CA V . N asel jeuderi ca
UEBERBAUSCH RAN K (nem.) Forma nemakog
renesansnog nametaja; orman sa policama koji je nainjen od
dva elementa. Udubljeni gornji deo bio je ukraen k orni em koji
su na uglovima nosili kratki stubovi, esto k ari jati de, postavljeni
na vrhu donjeg elementa. Ceo komad je bio razradjeno
1. Uagona perspektiva, Jacques Androuet Du Cerceau
(1520-1584), ugaoni prikaz arhitektonskog objekta
2. Ugaoni motiv arhitektonskog objekta; K en Yeang,
Guthrie Pavilion, Asham Alam, Selangor, Malaysia,
1995-98
3. Ugaoni plan osnove arhitektonskog objekta; Frank
O. Gehry, Kua za goste, Minneapolis, 1988,
osnova etae i krova

608
dekorisan rezbarijom i bogatom marketerijom. Veoma slian
engleskom press cupboard, ueberbauschrank je nastao u Rajnskoj
iz uzora francuskog gotikog nametaja a iz oblika garderobnog
ormara.
UGAO OBRT AN JA Ugao za koji se presek prilikom
deformacije obrne u odnosu na svoj prvobitni poloaj.
UGAO POSLUAVN I K (engl. Tray corner) Drugi naziv za
ugao sa zdel om; konkavno udubljenje na uglu ploe stola,
najee stola tezge u prodavnici, u koje se stavljao sitan novac
i, uopte, kovanice.
UGAO SA ZDELON V . U gao posl uavni k
UGAO SAVI JAN JA (1) Ugao koji zatvara elastina linija
izazvana napadnim silama sa prvobitno pravom osom nosaa.
(2) Ugao za koji se krak epruvete za probu na savijanje iz svog
prvobitnog pol oaja savije do pojave prve prskotine. Slui za
ocenu ilavosti, savitljivosti elika i zavarenih spojeva pri
obinoj temperaturi vazduha.
UGAO UPADA SVET LOST I V . Osvetl jenje
UGAO, OAK (engl. nook) 1. Ugao jedne sobe, tj.
unutranji ugao koji formiraju dva zida koji se medjusobno
susreu. 2. Takodje, komad koji je uzet sa ugla, na primer
jedne fasade.
UGAO, EKSTRUDI RAN V . E k strudi rani ugao
UGAO, H ORI ZON T AALN I V . H ori zontal ni ugao
UGAO, PROBLEM UGLA (engl. corner, problem of the)
Problem ugla u arhitekturi predstavlja problem odnosa arh.
objekta postavljenog na uglu i ulice, trga ili drugog prostora
prema kojem je ovaj objekat okrenut. Zbog svog znaaja,
motiv ugla esto je korien kao centralni motiv jedne arh. ili
urban. kompozicije. U urbanistikom smislu, ugao je nastao
presecanjem dve ulice, ree kao slobodnostojee formirana
povrina, a svoju geometriju prenosio je na arhitekturu.
Problem ugla prvi put se javlja u centralnoj kompoziciji i deal ni h
gradova ili u arhitektonskim oblicima osnova poligonalnih i
centralnih graevina. U doba barok a, motiv ugla je korien da
bi bila naglaena monumentalnost jedne graevine. Za razliku
od popreno simetrinih graevina, centralno simetrine
graevine na uglu predstavljale su dominantne motive gradova
u periodu XVI I I v. U savremenoj arhitekturi, motiv ugla
predstavlja kompozicijski izazov za arhitekte, koji oni reavaju
na razliite naine (isticanjem ugla, povlaenjem zgrade u
odnosu na ugao, prosecanjem ugla, konkavnim zavretkom
ugaonog motiva i dr.
UGAON A KOLON ET A (engl. nook-shaft) Kol oneta
kostavljena na uglu, tj. na spoljanjem uglu jedne gradjevine.
UGAON A KON T RAKCI JA (nem. Eckkontraktion)
Smanjenje ugaonog i nterk ol umni juma. Ugaonu kontrakciju
pronalazimo kod dorskih hramova, koju prati tzv. Tri gl i fni
suk ob. Kontrakciju pronalazimo i unutar niza stubova (najee
kod dva stuba), radi optike korekture.
UGAON A KON TRAKCI JA TRI GLI FA V . Tri gl i fni suk ob
UGAON A KULA V . E k strudi rani ugao
UGAON A LET VI CA Letva u uglu (spoju) dveju uzajamno
upravnih povrina; postavlja se u cilju maskiranja spojnice.
UGAON A M AM UZA (nem. Ecksporn) V . U gaoni l i st
UGAON A M AM UZA ORN AMEN T V . U gaoni l i st
UGAON A OPEKA V. Opeka psea noga. V. Opeka, tipovi opeke
UGAON A OPEKA, ZI DAN JE V . Z i danjeopek om
UGAON A PROFI LACI JA (engl. edge moulding)
Srednjovekovno profilisanje koje je najee bilo vreno
uasti m ni zovi ma sa konveksnim vrhom i cavetto-m ispod, esto
sa otrim uglom spajanja.
UGAON A SPON A (engl. corner brace) K ratka spona kod
drvenih krovnih konstrukcija koja je postavljena na uglovima
da uvrsti strukturu.
UGAON A ST OLARSKA VEZA Drvena veza dva stolarska
elemente pod uglom, najee je to ugao od 45
0
.
UGAON A ST OLI CA (engl. corner chair) Takodje stol i ca
vrtek a; stol i ca za pi sanje. Forma nametaja iz perioda XVI I I
veka. Stolica sa naslonom za ruke sa kvadratnim seditem
postavljenim dijagonalno, to jest sa jednim uglom
postavljenim na elu stolice, dok se naslon za ledja stolice
izdie iznad preostala tri ugla. Krestasta poprena letva
naslona za ledja, iji je vrh oblikovan kao zavijena linija poput
serpentine, lei na tri tokarena ili rezbarena vertikalna tapa
koji se svaki nalazi na jednom uglu. Stolica obino ima po dva
razupiraa koja spajaju noge, postavljena jedan iznad drugog.
Noge, ispod svakog ugla, razlikuju se od regije do regije, jer su
ugaone stolice pravljene irom Evrope, Britanije i Amerike.
Ponekad je noga koja se nalazi pozadi znatno manje
dekorisana nego tri noge ispred; ponekad je frontalna noga
vie ornamentisana od ostale tri.
UGAON A APA (nem. Eckklaue) Ornament ugaonog l i sta u
formi ape ili kande.
UGAON A VEZA (engl. angle-tie) 1. V . D rvene veze. 2. Bilo
koji drveni element koji deluje kao veza izmedju dve grede da
bi zaustavio njihovo razdvajanje.
UGAON E ARKE (Zgr.). Okov za pokretanje prozora i
tekih krila vrata. I z ugaonika kojim se pojaava veza na uglu
krila, odvaja se upolje krak sa omom kojom se krilo vea za
kuku oko koje se okree i slui kao arka.
UGAON E ST OLARSKE VEZE V . D rveneveze
UGAON E VEZE (Zgr.). Veze na uglovima. (1) Veze greda
u drvodeljskim radovima. To su uvek preklopi raznih oblika:
ravan, ukoen, vitoperan i trapezast. (2) U stolarskim radovima
veze dasaka i gredica; sueljak pod uglom, preklop, preklop
pod uglom i pero i leb. (3) U bravarskim radovima: preklop i
pero i leb. (4) K od zidova (od opeke, blokova i sl.) veza dva
zida na uglu.
UGAON I BLOK N AM ET AJA Strukturni element rama
komada nametaja za sedenje. Blok ili drugi oblik privren
na ugao rama. Ugaoni blok spaja dve strane koje se sreu na
uglu medjusobno i sa nogom ispod njih. Ugaoni blok takodje
moe da formira, ukoliko je to neophodno, nosa za papuasto
sedi te.
UGAON I CVET (nem. K rabbe) V . Krabbe
UGAON I ERKER (nem. Auslugerker, Eckerker) E rk er
postavljen na uglu graevine, za razliku od erk era, ili zi dnog
erk era, koji se nalazi na ravni fasadnog zida graevine.
UGAON I KABI N ET (engl. corner cabinet) Forma
britanskog nametaja iz perioda XVI I I i XI X veka. K utijasti
komad nametaja koji ima funkciju izlaganja malih predmeta
na policama i dizajniran je da se smesti u ugao prostorije. I ma
dijagonalno postavljen ili zakrivljen front a stajao je na tri
stope ili je bio okaen na zid. Ugaoni kabinet se razlikovao od
ugaonog ormana sa pol i cama po tome to je imao staklena vrata.
UGAON I KAM EN (engl. spur stone) K amen isturen u polje
sa vrh ugla neke gradjevine da bi zatitio ugao zgrade od
mogueg oteenja od saobraaja koji tuda prolazi. Ugaoni
kamen je obino krunog preseka. V . Quoi n
1. Problem ugla; Rob Krier, Kua na uglu, studija
tipologije, 1977
2. Ugaone parcele; Berlin, Tempelhofer Feld.
Urbanizam pod uticajem gradjevinskih
spekulanata, gde se pravi to vei broj ugaonih
parcela, sa najveom gustinom izgradjenosti
609
UGAON I KAM EN , QUOI N (engl.) Spoljanji ugao jednog
zida.
UGAON I KAPI TEL (engl. corner capital) V . Kapi tel .
K apitel koji je postavljen na jednom ugaonom stubu, sa
posebnom izradom, da bi bio vidljiv sa obe strane ugla, tj., da
ima jednak izgled sa obe strane. Kapi tel na uglu k ol onade ili
porti k a. K od j onsk og reda, frontalna i bone strane kapitela se
razlikuju, tako da su obe volute sa spoljanje strane spojene
pod uglom 45
0
(ili 135
0
u odnosu na plan elevacije frontalne
strane). Ugaoni kapitel nije isto to i angul aran k api tel .
UGAON I LI ST , UGAON A M AM UZA (nem. Eckblatt)
List, nabor ili mamuzast ukras na etiri umetka postavljenim
na temenima kvadratne stope stuba (plinte). Ugaoni list se
javlja u mnogobrojnim varijacijama poglavito u romanikom i
ranogotikom graditeljstvu. Na mestu ugaonog lista ponekad
se javljaju, najee u doba romantizma, male predstavle iz
bajki, u vidu reljefno prikazanih likova.
UGAON I M ODI LLON M odi ll on postavljen dijagonalno na
spoljanji ugao klasinog k orni a, po pravilu, smatran za
pogrenu upotrebu, mada se povremeno pojavljuje u antikoj
rimskoj arhitekturi.
UGAON I M OT I V V . U gao, probl em ugl a
UGAON I ORM AN SA POLI CAM A (engl. corner
cupboard) Forma britanskog i amerikog nametaja iz perioda
XVI I I i XIX veka. K utijasti komad nametaja sa funkcijom
smetanja predmeta koji je dizajniran da bude postavljen u
uglu prostorije. I mao je dijagonalan ili zakrivljen front i bio je
postavljen na tri noge ili je bio okaen o zid.
UGAON I PI LAST ER (nem. Eckpfeiler) Z i dni stubac koji se
nalazi na uglu nekog zida, odnosno, koji je izbaen u polje van
zida sa obe strane ugla zida, tj. sa obe strane ravni. V . Stubac.
UGAON I PI LAST ERNI NOSA (nem. Eckpilaster)
Pi l aster postavljen na uglu, sa dve vidne strane. V . U gaoni stubac
UGAONI PODUPIRA Jedan ili par podupiraa
postavljeni na uglu gradjevine pod uglom od 90
0
jedan prema
drugom kao i prema zidu na koji su naslonjeni. V. Podupira,
vrste podupiraa.
UGAON I PROZOR (engl. nook-window) Prozor koji je
postavljen u uglu jedne prostorije u neposrednoj blizini
ognjita, obino udubljen. Prozor na uglu zgrade.
UGAON I RI ZALI T (nem. Eckrisalit) V . Ri zal i t
UGAON I ROG Glavni rog ispod grebenjae koji nosi ronjae
na kojima poivaju obini rogovi.
UGAON I ROL (engl. edge roll) K onveksno profilisanje, kao
to je ovol o ili torus.
UGAON I ROM AN ESKN I STUBAC (engl. edge shaft)
Uobiajeni romaneskni aranman, sa angaovani m polu
stupcem koji je pridodat noseem stubu, obino kao element
sa kojeg se uzdie luk.
UGAON I SLOG (engl. nogging) Naziv za slog opeke
postavljene pod uglom od 45
0
u odnosu na horizontalu
konstrukcije i to tako da je slog postavljen samo od dunjaka.
Prvi dunjak u slogu postavljen je pod uglom od 45
0
, dok je
dunjak do njega postavljen po uglom od 135
0
u odnosu na
horizontalu. Niz podsea na cik cak liniju. Ugaoni slog se
esto koristi za umetanje opeka unutar okvira koji ini
bondruna konstrukcija.
UGAON I SPOJ (od franc. coin, ugao, engl. quoin) U gaoni
k amen, spoljni ugao jednog zida. Obradjeni kameni blokovi
koji se nalaze na uglovima zidova gradjevina, obino tako
ugradjeni da su im lica postavljena naizmenino poduno i
popreno. Pojam nastao od francuske rei coin (ugao).
UGAON I ST UB (engl. angle shaft) 1. Dekorativna k ol oneta
na spoljanjem uglu gradjevine. 2. Kol oneta na dovratniku
romanesknog vratnog ili prozorskog otvora. 3. (engl. corner
post) Vertikalni strukturalni element gradjevine postavljen na
uglu.
UGAON I ST UBAC (engl. angle post) Vertikalan stubac na
uglu drvene konstrukcije. On se prua samo duinom jednog
sprata i predstavlja spratni stubac.
UGAON I SUKOB (nem. Eckkonflikt) V . Tri gl i fni suk ob
UGAON I SVI T AK, UGAON I ZAM OTULJAK (engl.
angle roll) U ravni zakrivljeni profil.
UGAON I AV av izradjen u uglu obrazovanom od delova
koji se spajaju zavarivanjem.
UGAONI TROETVRTNI STUB (nem.
Dreiviertelsaeule) Najee na uglovima postavljen zidni stub,
iji presek ini tri etvrtine kruga.
UGAON I UM ET AK V . Cvi k l a
UGAON I UM ET AK - UGAON A CVI KLA (nem.
Eckzwickel) V . Pandanti f, v. Cvi k l a.
UGAON I ZRN AST I PROFI L (engl. angle bead) Profil koji
je postavljen na uglu jedne prostorije da bi se izbegai arri s.
UGAON I K V al jani profi l od elika ili kod drugog metala koji
se primenjuju kao konstruktivni elementi pri izradi
raznovrsnih elinih i dr. metalnih konstrukcija. elini
ugaonici se izradjuju obino dve vrste, ravnokraki (B), sa
krakom od 15 do 160 mm, debljine od 3 do 19 mm i
raznokraki (A), dimenzija: a= 30 do 100 mm, b= 40 do 200
mm, d= 3 do 13 mm.
UGAON I K ZA PROZORE I VRAT A, N AUGLI CA V .
Prozor, V rata, U gaoni k
UGAON O REBRO (engl. nook-rib) Rebro postavljeno u
uglu jednog gotikog svoda.
UGAON O REEN JE T RI GLI FA V . Tri gl i fni suk ob
UGI B, LI N I JA UGI BA V . L i ni ja ugi ba
UGI B, POVI JAN JE V . Povi janje
UGLADJEN A ARH I T EKT URA V . Stil u arhi tek turi
UGLJARN I CA (Arh.). Podrumska prostorija za smetaj uglja
uz kotlovnicu za centralno grejanje. Ugalj se obino ubacuje
kroz okno a raznosi vagonetima na inama. I ma vodovod, a
pod je betoniran i ima slivnik za pranje.
UGLJEN (engl. cool, franc. charbon, nem. K ohle, ital.
carbone) U lik. umetnosti, suvi materijal za crtanje, koji na
podlozi od papira ostavlja kompaktan crn i mekan trag koji se
moe i razmazivati.
Zbog lakog rukovanja, ugljenom se najee izvode
skice, studije i predloci. ar je ove tehnike u efektnim belo-
crnim kontrastima te u senenju kojim se postiu veoma fine
barunaste nijanse. U. za crtanje izrauje se u tapiima;
najbolja vrsta crtakog u. dobija se od vrbovog i lipovog
dreveta.
UGLJEN I N AM ET AJ (engl. coal furniture) Nametaj,
uglavnom stolovi, koji su radjeni od ugljena; uglavnom
popularni u Britaniji u 1850-tim.
UGN UT I LUK (engl. depressed arch) V. etvorocentrini luk
UGODN OST U ARH I TEKT URI V . Commodi te
UGOVORN I N AM ET AJV . Contract furni ture
UGRAENA KUA (Arh.) V . U zi dana zgrada.
1. Ugaone kule na fasadi; Poitiers, Notre Dame
du Grand, zapadna fasada, oko sredine XI I v
2. Ugaoni list
3. Ugaoni ukras stope stuba

610
UGRADJEN ST UB (engl. engaged column, ital. colonna
impegnata) Uzidan stub. Stub koji je spojen ili delimino
utopljen u zi ili nosei stub samac. Zove se takodje i angaovani
stub. V . tak odje: D emi stub.
UGRADJEN , AN GAOVAN Naziv za jedan arhitektonski
element, poput pilastra, koji je uzidan delimino ili
upotpunosti u jedan zid. V . A ngaovan.
UGRADN JA, MOKRA (I SUVA) V . M ok ra ugradnja
UKLETEN NOSA Nosa tako privren za oba svoja
oslonca da je njegova osa u presecima ukletenja
nepromenljiva. Statiki je tri puta neodredjen.
UKLET EN REET KAST I OKVI R V . Reetk asti ok vi r.
UKLET EN JE (St.). Spreavanje okretanja krajnjeg preseka
grede kod oslonca, pri emu se nagib tangente na liniju ugiba
na mestu ukletenja ne menja pri optereenju grede.
UKLET EN JE, M OM EN T UKLET EN JA V . M oment
uk l etenja
UKOEN LIST V . L ok vanj, 3
UKOENO DRVO, PER PLOA V. per ploa
UKOPAN I GRADOVI, PEINSKI GRADOVI Naziv za
gradove nastale ukopavanjem unutar zemlje ili stene, poput
peina. Poznati peinski gradovi nalaze se u Kapadokiji u
Turskoj, kao i u K ini. V. Peinski grad.
UKOPAVAJUA BRAVA Brava koja se ukopava u debljinu
friza, tako da uopte nije vidljiva.
UKOREN JEN I GRADOVI Pojam je vezan za predstavu
gradova Oswalda Spenglera (1880-1936.g.), nemakog filosofa.
Ova metafora je utoliko tanija to zemlja i tlo u Spenglerovoj
viziji sveta igraju sutinsku ulogu: mladost jedne civilizacije se
meri snagom njene veze sa tlom. to se vie razvijaju, gradovi
sve vie slabe ovu vezu i najzad je negiraju: ona je sutastvena
u mladim grkim gradovima, a nestaje u Aleksandriji. Pojava
metropola oznaava starost civilizacija. Istorija sveta se ita u
istoriji njegovih gradova. Spengler pie: Oseanje vezanosti za
zemlju, oseanje kosmike biljke, nije se nigde izrazilo sa toliko
snage, kao u onim minijaturnim starim gradovima, jedva neto
veim od obinog raskra, skupljenim oko kakvog trga,
zamka ili svetilita.
UKOEN PROFI L (engl. splay moulding) Nedekorisan,
veoma irok profil, ravan trakasti profil postavljen na uglu
susednih ivica i povrina. V . Profi l .
UKOT VLJAVAN JE (AN KEROVAN JE) (K onst.). (1)
Nain obezbeenja veze krovne stolice sa zidovima kalkana u
visini srednjih ronjaa pomou svega privrenih za
ronjae. Time se poveava stabilnost zabata i nepokretnost
krova u podunom pravcu. (2) Nain obezbeenja graevine
ili njenog dela (npr. stubova, antena) od preturanja, povijanja,
izvlaenja, otkidanja itd. primenom zatega od elinih ipki,
eline uadi ili elinih tapova. (3) Kod lananih mostova
uad se ukotve u betonske blokove. (4) Kod gredinih
mostova ukotvljavanje se vri ako postoji mogunost pojave
negativnih reakcija.
UKOT VLJEN JE, AN KERN O UT VRDJEN JE V .
Ankerno utvrenje
UKRAS, VEGET ABI LN I V . Bil jni moti v
UKRAAVAN JE RESAM A (tufting) V . Rese
UKRAEN A BARAKA Pojam je prvi uveo u arhitektonsku
teoriju i opisao Robert Venturi. Pojam predstavlja primere
savremene arhitekture kod kojih je funkcija smetena unutar
geometrijski i ekonomski odreenog ogranienog prostorom,
ije arhitektonsko znaenje se postie iskljuivo putem
znaka, ukrasa ili ornamenta. Primere ukraene barake on
pronalazi jo u periodu italijanske renesanse, unutar
renesansne ikonografije. Palata italijanske renesanse, tako,
predstavlja savreni primer u.b. Tokom dva veka, od Firence
do Rima, osnova sa prostorijama u nizu oko pravougaonog
dvorita sa arkadama i izgled sa tri sprata i ponekad
mezaninom predstavljali su nepromenjenu podlogu za seriju
stilskih i kompozicionih varijacija. Arhitektonski okvir bio je
isti za palatu Strozzi sa njena tri sprata stepenovane rustinosti,
za palatu Rucellai sa kvazi-okvirom pilastera u tri stilska reda,
za palati Farnese sa izrazenim ugaonim kamenovima i za
palatu Odescalchi sa monimantalnim gigantskim redom koji
preklapa sliku jednog dominantnog sprata na tri. Osnova za
znaajno vrednovanje razvoja italijanske graanske arh. od
sredine XV do sredine XVI I v. lei upravo u ukraavanju
barake. Slian ornament ukraava kasnije palate, komercijalne i
bez dvorita. Robna kua Carson Pirie Scott nosi u
prizemlju oblogu od livenog gvoa sa biolokim motivima u
plitkom reljefu, sloene izrade pogodne da zadri panju
potroaa na nivou oka, dok se tome otro suprotstavlja, iznad
toga, formalnim jezikom, ruan i obian simbolizam
uobiajenog sprata.
UKRAEN A TRAKA, UKRASN A TRAKA (nem.
Zierband) Gvozdeni ok ov sa umetniki iskovanim krajem. Pre
svega u doba gotike, ukraena traka je oblikovana kao l i sni
ornamental ni moti v.
UKRASN A RESA K omad ornamentalnih tapeta za
tapaciranje nametaja koji se pojavljuje na preki rama sedita
stolice ili baldahinu iznad kreveta. Predstavlja ukrasni privezak
u obliku grozdastog snopa traka ili konopca, obino od svile
koji je skupljen u jedno pomou probuene drvene sfere koja
je presvuena tapetama.
UKRASN I AN KER (nem. Zieranker) A nk er sa dekorativno
uraenom rascepk om, u radu od kovanog gvoa ili sa
ukraenim kljuem za panovanje.
UKRASN I ZABAT (nem. Ziergiebel) Naziv za zabat koji ne
zatvara tavanski ili krovni prostor, mada je izveden u formi
poprenog ili fasadnog zabata koji je arhitektonski dekorisan.
UKRSN A KULA (engl. crossing tower) V . U k rtanje. K ula na
crkvi, mestu ukrtanja srednjeg broda i transepta,
UKRSN I T ORAN J(engl. rood-spire) Naziv za toranj koji se
nalazi nad mestom ukrtanja kod osnova crkava u obliku krsta.
UKRSN I CE I RAVE Ukrtanjem ulica u nivou ili
razdvajanjem ulica u pravcu, stvaraju se urbanistiki prostorni
elementi - raskrsnice i rave. One se kao pojava u gradskom
prostoru mogu posmatrati kao: - elementi prostornih
osobenosti i znaaja, - elementi urbanistike koncepcije
pravilnog razvoja ulinog prometa.
Ravanje ulica po svojoj duini najpravilnije se
reava simetrinom deobom osnovnih pravaca i promenom
poprenog profila. Ukljuivanje pravaca sporedne ulice u
glavnu saobraajnicu moe biti pod otrim ili tupim uglovima.
Nadovezivanje ulica pod pravim uglom je krajnja mogunost
ravanja, s obzirom da ovaj poloaj ukljuIvanja ulica po
nainu kretanja vozila ini prelaz izmeu ravanja i ukrtanja.
U k rsni ce u gradskoj saobraajnoj mrei su oni
vorovi koji posreduju pri odvijanju saobraaja i koji odreuju
stepen optereenja i propusnu mo elemenata mree.
Ukoliko re ravanja i ukrtanja ulica obrazuju od
ulica istih vrsta i priblino jednakih irina, one tada zadravaju
svoje osnovne poprene profile.
Na ukrsnicama nejednako frekventnih ulica stiu se
i dva potpuno razliita ulina profila, te ove ukrsnice ne mogu
zadrati oba profila. Profil ovakve ukrsnice reava se
1. Ukrsnice i rave; Richards i Chalk, ukrsnice, 1966.
etiri sistema kretanja zajedno ine peti koji mora da
bude odvojen da bi omoguio brz prevoz ljudi
2. Ukrsnice, drvene konstrukcije
3. Ulazna zona na planu kue El Capricho, Antoni
Gaudija
4. Ukruen konstruktivni sistem u gotikoj arhitekturi
sa rebarnim svodnim poljima
611
ponaosob, a uporedo sa ovim reava se i pitanje
odvodnjavanja ulice. Od saobraajne vanosti prikljunih ulica
zavisi i prednost profila.
Pri ukratanju krivolinijskih poteza ulica nejednakih
irina, gde je saobraajna vanost ulica priblino ista, potrebno
je oba profila prilagoditi istim uslovima da bi se izbegle grube
smetnje u saobraaju. Profil i jedne i druge ulice simetrino se
suava i time obrazuje krivinu ulica. Radi ublazavanja naglog
prelaza iz jednog u drugi profil, pristupa se korigovanju krivina
u svim pravcima na udaljenosti od 20 do 30m ispred ukrsnice.
U sluajevima gde je saobraajni znaaj ulica
razliit, ona ulica koja je po saobraajnoj vanosti primarna,
namee svoj profil drugoj. Na duini od 20 do 30m pre
ukrtanja, sekundarna ulica po vanosti saobraaja svojim
profilom se prilagoava glavnoj.
Rask rsni ce nastaju presecanjem ili prodiranjem dveju
ili vie ulica. Radi pravilnijeg odvoenja peakog saobraaja i
bolje preglednosti ulice, mogu se kod zidnih platna zgrada u
sluajevima ivine izgradnje, oformiti pravilna ili nepravilna
proirenja, zakoenja i zaobljenja uglova. Obrazovanjem
proirenja i izmenama gabarita objekata, a naroito ako je broj
ulivnih ulica znatniji, i stvaranjem veeg prostranstva na mestu
prodora, ukrtanja i ravanja ulica, ova se mesta postepeno
pretvaraju u saobraajne trgove.
Na raskrsnicama u jednom nivou saobraaj se deli
prema kretanju vozila na: - produenje pravca, - skretanje na
desnu stranu, - dijagonalno prelaenje preko raskrsnica na levu
stranu, - okretanje vozila oko raskrsnice.
Proputanje saobraajnih tokova na raskrsnicama u
jedno nivou moze biti: - sa ostrvima, - sa proirenjima, - bez
proirenja.
Ukrsnice se mogu klasificirati prema svojim
karakteristikama na:
a) ukrsnice sa dopuenim ukrtanjem u jednom
nivou: - sa ostrvima za pravac, - sa proirenjem i bez
proirenja;
b) ukrsnice gde je iskljueno ukratanje u nivou: -
ukrtanje u dva nivoa: bez petlje i sa petljom, - ukrtanje u
ravni po krugu: sa ostrvima i bez ostrva.
UKRT AN JE (nem. Abkreuzung) 1. (engl. Crossing, ital.
attraversamento) U crkvenoj arhitekturi, prostor u crkvi gde se
medjusobno ukrtaju gl avni brod, sveti l i te i transept. esto je
nadvien uk rsnom k ul om ili k upol om.
2. U drveni m k onstruk ci jama, meusobno povezivanje
greda tavanjaa pomou tanjih gredica koje su postavljene
tako da naizmenino spajaju gornji sloj preseka jedne tavanjae
sa donjim slojem preseka susedne tavanjae, formirajui na taj
nain ukrteni konstruktivni pojas.
UKRTENI LUNI FRIZ (nem. K reuzbogenfries) Naziv
za fri z koji je ukraen putem dva niza lukova meusobno
smaknuta za duinu poluprenika, ija se ela meusobno
ukrtaju. V . Fri z.
UKRT EN I RAZUPI RA V . Razupi ra
UKRT EN O DI JAGON ALN A REETKA V . Reetk a sa
verti k al ama i uk rtenim di jagonal ama
UKRUENI LIST ORNAMENTIKA V . Sti ff - l eaf
UKRUENJA, GLAVNA V. Glavna ukruenja
UKRUENJE (engl. Nogging) 1. K ratka horizontalna
preka za ukruenje.
2. Ispune od opeke koje slue za ukruenje zida. V .
Z i danjeopek om.
UKRUENJE ZGRADE Naziv za konstruktivno
ukruenje jedne zgrade: protiv sila zemljotresa (seizmiko
ukruenje), protiv sila vetra (spregovi proti v vetra), statiko
ukruenje, ukruenje protiv dinamikih sila kod mostova
(dinamiko ukruenje).
UKRUIVANJE Obezbedjenje vitkih elinih
konstruktivnih elemenata punih elinih konstruktivnih
elemenata punih elinih konstrukcija od izvijanja, izboavanja
itd. Npr. za ukruenje vertikalnog lima primenjuju se
vertikalna ili poduna ukruenja od zavarenih elinih traka ili
zakovanih ugaonika.
UKUPN A RAZVI JEN A POVRI N A V . I zgradjena povri na
i uk upna povri na stambeni h zgrada
ULAZ (engl. entry) Termin se upotrebljava da opie poziciju
glavnog mesta ulaska u jednu kuu. Specifinije, to je mesto
ulaska u jednu srednjovekovnu kuu izgradjenu u drvenoj
konstrukciji. Postoje mnogobrojne varijante ulaza koje nose
specifine nazive, medju kojima izdvajamo: 1. Central ni ul az:
ulaz koji se nalaci na pristupnoj fasadi objektaa, u sreditu ose
simetrije. 2. Boni ulaz: mesto ulaska u jedan objekat sa
njegovog boka, tj., sa prilaza objektu okrenutom prema
bonoj fasadi. 3. Poporeni ulaz: ulaz popreko u odnosu na
glavnu fasadu (v. Boni ulaz). 4. Popreni pasa: Slino porenom
ul azu, ali sa delom koji formira pasa koji je poktiven i vodi ka
ulaznom holu. 5. U l az u l obi : ulaz koji direktno vodi u l obi jedne
gradjevine. 6. Z abatni ul az: ulaz koji se nalazi na zabatu
gradjevine, najee u osi simetrije zabata. 7. L obi ul az: sa
vratima koja vode u l obi sa ije unutranje strane se nalazi
najee dimnjak ili ognjite kue, a sa druge strane se nalaze
vrata.
ULAZ U LOBI Ulaz koji direktno vodi u l obi jedne
gradjevine. 6. Z abatni ul az: ulaz koji se nalazi na zabatu
gradjevine, najee u osi simetrije zabata. V . U l az.
ULAZ U ZGRADU (Arh.). Prostor kroz koji se ulazi u
unutranjost zgrade. irine je 1,22,0 m, u vidu hodnika, a kod
monumentalnih zgrada je iri, sa tri i vie ulaznih vrata. K od
spratnih zgrada ulaz u stan vezuje stepenite sa stanom.
ULAZ, SPOREDN I V . Sporedni ul az
ULAZN A FASADA (engl. frontspice) 1. Glavni front jedne
gradjevine. 2. Raskono ukraen ulaz, centralna fasada ili
vratniki ulaz koji naglaava centar glavne fasade.
ULAZN A KAPI JA V . V ratni ce
ULAZN A VRAT A V . Portal
ULAZN A ZON A Na granici spoljne i unutarnje sredine, na
njihovom preplitanju, organizuju se delovi prostora koje
nazivamo ul aznom zonom.
U analizi koja utvruje osnovne uslove opstanka
ulazne zone mogua su ispitivanja triju grupa:
1. formiranje srednjeg puta - uticaj spoljnje sredine;
2. uticaj unutarnje sredine na mesto, izraajnost i
sastav ulazne zone;
3. izbor motiva.
Smiljenim elementima pristupa (spolja) uvodimo
se u osvajanje unutranje sadrine, to znai da je ovo
psiholoko - vizuelno dejstvovanje sraunato. Ukoliko toga
nema, naputena je login linija izgraivanja doivljaja, te je
prostor, iako materijalno ostvaren, nasilno odvojen od svoje
sredine. Ova spoljnja reenja esto jasno deluju u smislu
uvlaenja , a nekada svojom nevelikom naglaenou
otkrivaju itavo bogatstvo u neposrednom prelazu spoljnjeg u
unutranji prostor. Najee u produenom, viespratnom
delovanju, usisavanju korisnika, te kroz niz situacija
1. Ulazna zona u jednu gradjevinu
2. Ulazna f asada, Albrecht Stuerler, projekt za glavnu
fasadu Heiliggeistkirche, Bern, 1725-26
3. Ukrtanje, B. Ammanati (?), oko 1559-61

612
ostvaruju teenje prostora, preklapanje vih dveju sadrina.
Mogue je uoiti dva postupka u stvaranju veze spolja-unutra:
reenje u ravni, bez produbljivanja i jae povezanosti unutarnje
strukture sa oblicima koji organizuju ulaznu zonu u njenom
spoljnjem delu i reenje po dubini , pri emu je jako
naglaena povezanost ovih sredina.
ULAZN E I I ZLAZN E VELI I N E SI ST EM A O. Lange
u svom delu Celina i delovi , polazei od toga da svaki si stem
(elemenat) preko svojih ulaza prima delovanje okoline a kroz
svoje izlaze emituje delovanje na okolinu, smatra da je takav
sistem aktivan i da su takoe aktivni oni elementi sistema kod
kojih imamo isti proces, te stoga pretpostavlja da:
1. Okolina deluja ne sistem (elemenat) S izazivajui
u njemu izvesna stanja strogo odreene vrste, kao to su
temperatura, pritisak, elektrino punjenje i pranjenje,
oseanje, ulni utisak i dr. Pojedine vrste ovakvih
stanjanazivamo ul azi si stema (elemenata).
2. Sistem (elemenat) S deluje na okolinu izazivajui
izvesna stanja strogo odreenog karaktera, na pr. temperaturu,
magnetno polje, boju, izazivanje zvuka, kretanje i sl. Pojedine
vrste ovakvih stanja nazivamo i zl azi si stema (elemenata).
3. Sistem (elemenat) poseduje najmanje jedan ulaz i
najmanje jedan izlaz.
Prvi i drugi stav determinie sistem (elemenat) S
kao relativno izolovan sistem ija je veza sa okolinom
kanalisana preko ulaza i izlaza. I skljuivanje drugih veza van
ovih u sutini je eliminacija onih koje za dati aspekt nisu od
interesa tj. koje ne ulaze u kontekst postavljenog zadatka.
Treim stavom iskljuuju se oni sistemi (elemanti) koji imaju
samo ulaz odnosno samo izlaz, poto takvi sistemi nisu
aktivni.
Henrih Griljevski u svom delu K ibernetika bez
matematike smatra da:
1. Ostatak univerzuma deluje ne na sistem ali ovo
delovanje se odvija samo izvesnim, tako da kaemo, putevima
koje nazivamo ulazima sistema.
2. Na sistem utie na ostatak univerzuma, ali to
delovanje se odvija, da tako kaemo, samo odreenim
putevima, naime odvija se posredovanjem izlaza naeg
sistema.
ULAZN I H OL (Arh.). Vei prostor odmah posle ulaza u
zgradu, koji daje pristup u druge prostorije ili odakle polaze
hodnici za ostale prostorije i pristup za glavno stepenite za
spratove. Slui i kao ekaonica.
ULAZN I M OT I V Pojava i obrada motiva ulaza vezana je za
odluivanje o itavom sklopu. Svaki ulaz je jedan motiv, ali
kvalitet ne zavisi od broja i veliine, ve od njegove prave
snage. Ona je mahom u njegovoj dobroj namenskoj i
volumenskoj organizaciji i odreenosti. Kod veeg broja masa
u sklopu ovaj izbor je otean jer esto dovodi i do
konkurencije moti va.
Ulazni motiv prvenstveno regulie veze, tok koji
vizuelno, psiholoki i fiziki mora da usmerava kretanje. Sve
ostalo bie podreeno ovom stavu: jasnost motiva i
nedvoumljenje u pravcima kretanja.
Dela Le Corbusiera u ovom smislu pruaju vie
izuzetno dobrih, ak klasinih iskustava, te ih i ovom prilikom
moramo istai: vila Savoy ima otvoren i naglaen motiv veze
sa zemljom - objekat na subovima; vila u Garcheu -
kombinacija otvorenog motiva na I etai i pruenog tvorenog
stepenita koje poput ruke uvodi i spaja dve sredine. Ova dva
motiva karakteristina su za itavu njegovu delatnost.
ULAZN I PLAN V . Pl an, Pl an ti povi pl ana. N aziv za pl an
jedne gradjevine sa akcentom na ulaznim vratnicama ili na
portalu gradjevine, kao to je to sluaj sa portalima romanikih
i gotikih crkava.
ULAZN I PROST OR, VEST I BI L, ULAZN I (Arh.). Veliki
prostor kod ulaza u zgradu kroz koji se prolazi u ostale glavne
prostorije.
ULI CA 1. Osnovna urbanistika forma grada, naseljenog
mesta ili forma jedne saobraajnice, ali gotovo uvek sa
jedinstvenom funkcijom: ostvarenje protoka ljudi i robe kroz
jedno naselje ili putem saobraajnice. Srednjov u. je obino
uzana i krivudava, ne vidi se daleko napred, a sagledavanje
esto nije mogue u celini. Kue se niu pratei njen tok.
Reorganizacijom velikih gradova (Pariz, Amsterdam), u.
postaje iroka ravna traka sposobna da vri novu saobraajnu
funkciju. Pronalaskom automobila, u. prima nov oblik i nove
standarde.
Prema mestu gde se nalazi, u. moe da bude:
gradska, seoska, meugradska, poljska, pasa i dr.
Prema funkciji koju vri, u. moe da bude:
saobraajna, trgovaka, promenadna, parkovska, u. za
snabdevanje, poarna u., glavna u., peaka u., ulica sa
kolonadama, u. sa arkadama, u. za procesije, pasa, pasarela,
pijana u. i dr.
2. U urbanistikom sociolokom i psiholokom
smislu, u. je osnovni gradski oblik. Nekada je ona bila mali
svet, u kome je karakter te gradske etvrti ili ak i celog grada
prikazivan posetiocu u kondenzovanom vidu. Ulica je
predstavljala, slikovito reeno, jedan deo ivota, a njene detalje
uobliavala je istorija. Dananja u. jer, meutim, uglavnom
izgubljena, postavi tekua traka esto bezlinih kua i sve
gueg motornog saobraaja. Meutim, problem u. ima i
druge aspekte, kao to je ogromnost njenih dimenzija koja
postaje jedna od osnovnih njenih karakteristika. Govorei
uopteno, prostorni oblik u. se moe definisati kao
longitudinalan, ali to ne znai da je ona obavezno prava. U
gradovima iz prolosti, kosi uglovi i zakrivljene ulice stvarali su
zatvorene perspektive koje su ozivljavale izgled grada.
3. Ulica nije samo mesto gde se prolazi i kree.
Navala automobila i pritisak te industrije, to jest Lobby-ja
automobila, nainili su od krntije glavni predmet, od
parkinga - opsesiju, od saobraaja - prvenstveni cilj, ruitelje
svakog socijalnog i urbanog ivota. Ulica, to je mwsto (topija)
susreta, bez kojega nema drugih moguih sretanja na
odreenim mestima. Na ulici, tom spontanom pozoriyu,
ovek postaje prizor i gledalac, ponekad i glumac. Tu se odvija
kretanje, meanje, bez ega nema urbanog ivota. Kada
jeukinuta ulica (poev od Le Corbusiera) videle su se
posledice: gaenje celokupnog ivota, svoenje grada na
spavaonicu, izopaena funkcionalizacija egzistencije. Ulica
sadri funkcije koje je Le Corbusier zanemario: informativnu
funkciju, simbolinu funkciju, zabavnu funkciju. Na njoj se
igra, na njoj se ui.
4. Ulica kao pojam ukljuuje funkciju kretanja i
istovremenog povezivanja pojedinih sadraja, pojava i zbivanja
koji se odvijaju na njenim povrinama i u zgradama koje je
omeuju. Kako se saobraajna sredstva i sadraji menjaju tako
i ulica menja svoj krakter.
I stori jat razvoj a ul i ce.
Ulice starog Babilona, osim sveanih, sluile su
uglavnom prolazu i povezivanju gusto zbijenih kua sa
dvoritima strogo odvojenih u kojima se iza visokih zidova
odvijao porodini ivot.
Plan rekonstrukcije ulice u gustoj mrei
viespratnih i nsul a, tipinih stambenih kasarni starog Rima,
upuuje na ukljuivanje prizemlja u ivot ulice, utoliko vie, to
1. I maginarna ulica, po Donato Bramante-u, oko 1500
2. Sebastiano Serlio, scenografija za tragediju, 1537,
perspektivni prikaz renesansne ulice
3. Sebastiano Serlio, scenografija za komediju, 1537
4. Ulazni motiv, Le Corbusier i P. Jeanneret, Palata
Drutva naroda, 1927
613
je ivot stanara u prenatrpanim stanovima na spratovima
traio oduka na ulici.
Srednjovekovna ulica,kako je opisuje L. Halprin
...kue se niu pretei njen tok, gusto zbijene du peakih
prolaza, dok su glavne prostorije okrenute na suprotnu stranu
ulice... U prolim vremenima ulica je bila arite aktivnosti
okolnog dela grada, ona jo uvek sluzi da se tu pazari i prodaje,
a torbar prolazi gore dole, izvikujui svoju robu...
Zatim dolazi period diferencijacije ulice po vrsti,
odnosno, nameni ,, kao napr., saobraajna kroz koju iskljuvo
tee saobraaj, ili povezuje razne sadraje, ili se sadraji ovijaju
odvojeno pojasom, a ilice, namenjene preteno ili iskljuivo
drutvenim, kulturnim, zabavnim, trgovakim i slinim
sadrajima, ili pak stambenim potrebama.
U strukturi grada ili naselja ulica uestvuje u svim
oblicima ali je saobraajna komponenta u svakoj ukljuena.
Prema tome, koje nivoe sadfraja ulica povezuje vri se
diferencijacija saobraaja.
Stambenu ulicu moemo posmatrati kao grupaciju,
odnosno, zajedniki prostor za grupu stanova ili zgrada, na
kome se odvija niz akcija i funkcija zajednikih za vie
porodica, odnosno, stanova. Ulica pokazuje stalnu tendenciju
promena, kako oblika tako i nivoa, to je uslovljeno razvojem
sredstava saobraaja, nainom proizvodnje, socijalnih i
drutvenih prilika i dr.
Zato i nije na mestu stalno ponavljane povratka
srednjovekovnoj ulici , u kojoj se stanovalo i radilo, i koja je
ujedno predstavljala sredite aktivnosti odreene sredine. Ne
treba se vratiti ni haosu koji je tamo esto vladao. Sada, kada
se jedna takva sauvana ulica, ili jedna slina iz novijeg doba
transformie, na pr. ukidanjem kolskog saobraaja, ureenjem
nekoliko duana, malog bara, poploavanjem, zasadom
nekoliko stabala ili cveem, postie se potpuno nova vrednost
koja ranije nije postojala.
ULI CA GALERI JA 1. Urbanistika ideja planiranja jedne
ulice iznad nivoa prizemlja, na povrini jednog ili vie spratova
objekta. Forma u.g. nastala je iz forme gal eri je, preinaenjem i
proirenjem njene funkcije na nivo jedne ulice. U.g. podie se
esto u sklopu velikih trgovakih centara, poslovnih centara,
ree u sklopu stambene etvrti. 2. Naziv za ulicu u obliku
galerije koja je podignuta duzinom Fal ansteri ja, utopistike
kue-grada Charles Fouriera i Victor Consideranta, iz kraja
XI Xv. 3. Isto znaenje ima i pojam neprek i nuti peri stil .
ULI CA KAO DECOR DE LA VI E V . D cor del a vi e
ULI CA KORI DOR (franc. ul i ca k ori dor) Pojam koji oznaava
iroku ulicu, nastalu u Parizu u vreme Haussmannove
transformacije Pariza, u periodu 1850-1870. Razvoj Pariza je
uticao na urban. razvoj Amsterdama tokom 1900.g.
ULI CA KORI DORN A, RUE CORRI DOR V . Ruecorri dor
ULI CA PALUBA (engl. the street deck) I deja nastala od
projekata ul i ca u vazduhu, na osnovu projekata CI AM-a, koja je
nastala pedesetih godinama pre svega u radovima Alison i
Peter Smithson. Osnovna ideja bila je da se ulica ne smatra
prolazom ili koridorom, ve palubom ili kasnije
galerijom. Ova ista tehnosofistika arh. moe da pronae
svoje korene u ruskim arh. ema iz dvadesetih godina. Namera
je bila da se uspostavi zivot ulice na nivou sprata iznad
zemlje, putem formiranja serije urbanih mesta na
otvorenom prostoru, povezanih direktno sa pojedinanim
apartmanima.
ULI CA PO ZAKON U V . By l aw street
ULI CA SA TREM OM V . V i a porti cata
ULI CA STREET DECK V . Street deck
ULI CA U VAZDUH U (engl. the street in the air) I deja ulice
postavljene iznad nivoa zemljita, u vidu visoko uzdignute
galerije, nastala unutar pokreta CI AM. U.v. trebalo je da
oslobodi velike povrine zemljita i ujedno da izdvoji prostor
namenjen za peake od drugih saobraajnica. Uporedo sa u.v.,
projektovani su i trgovi u vazduhu. V . Street i n theai r
ULI CA U VI DU GALERI JE V . Street i n theai r
ULI CA, OSN OVN A PODELA Ulica je saobraajni put
unutar naseljenog mesta. Za razliku od ceste, naziv ulica
upotrebljava se ponajpre za saobraajnice u naseljenim,
uredjenim i urbanizovanim prostorima. Medjutim, u prostoru
grada neke ulice nose naziv cesta, pa ak i put, to je najee
tradicionalan naziv koji potie iz doba kada su se te ulice
nalazile izvan gradskog podruja. U upotrebi su i drugi nazivi:
aveni ja (franc. avenue prilaz, drvored), bulevar (franc. boul evard
etalite) za reprezentativne gradske ulice, te sokak u istonoj
Slavoniji.
Prema vrsti saobraaja i njegovom intenzitetu ulice
se dele na: magi stral ne, pri marne i sek undarne, sabi rne, stambene,
peake, na promenade, etalita itd.;
Prema tehnikim karakteristikama razlikuju se
gradsk e autoceste, brze gradsk e ul i ce za i zuzetan promet, teretne ul i ce, te
ulice za lagani i peaki saobraaj;
Prema poloaju u gradu ulice su: suburbane, tranzi tne,
tangenci jal ne, obi l azne, radi jal ne, k rune, i zl azneitd.;
Prema opremi, komunalnoj infrastrukturi i
suprastrukturi ulice se dele na: trgovake, posl ovne, i ndustri jsk ei sl.
Gradsk a ul i ca osim odredjenog broja kolovoznih
traka, ima po pravilu sa svake strane lateralni deo za peake
podignut od nivelete kolovoza (peaki kolovoz, trotoar). Osim
plonika i specifine urbane opreme (signalizacija, rasveta,
zasadi i dr.) gradsku ulicu karakteriu vrlo sloene podzemne
instalacije i komunalne konstrukcije koji nisu provedene na
cestama izvan naseljenih mesta.
Tehnologija projektovanja, konstruisanja,
inenjerskog oblikovanja i izgradnje gradskih ulica, te naroito
njihov gradjevinski deo, ne razlikuje se, osim po opremi i
tehnikim pojedinostima, od tehnologije izvangradskih cesta.
ULI CA, BY LAW V . By l aw street
ULI CA, GLAVN A V . Corso
ULI CA, GROBN A V . Grobna ul i ca
ULI CA, KAN OPN A V . Kanopna ul i ca
ULI CA, KON KAVAN PROFI L V . Konk avan profi l ul i ce
ULI CA, KON VEKSAN PROFI L ULI CE V . Konvek san
profi l ul i ce
ULI CA, KULT ULI CE V . Kult ul i ce
ULI CA, OSVET LJEN JE V . Osvetl jenjeul i ce
ULI CA, PARADN A V . Paradna ul i ca
ULI CA, PODUN I PROFI L Presek ulice po njenoj duini
sainjava poduni profil sa konturalnim vertikalnim siluetama.
K ao element on je vazniji od poprenog profila pri postavljanju
gradske saobraajne mree i arhitektonsko-estetskog
oblikovanja gradskog prostora. On se kao prikaz moe
sagledati: kao poduni profil postojeeg stanja ulice, kao niveleta ulice.
Pri odreivanju podunog profila ulice veoma su
bitni tehniko-inenjerski uslovi vertikalng projektovanja
(niveleta) ulice i reljef terena, a oni se dopunjuju konturalnim
arhitektonskim objektima. Zahtevi saobraaja utiu na
postavljanje ulica i na odreivanje to povoljnijih nagiba na
1. I zgled ulice u XI X veku, Bern, litografija
2. Galerija Ufizzi u Firenci
3. Hieronymus Rodler, gradska ulica iz vremena
kasnog XVI v

614
pokrenutom terenu, pri emu sam reljef znatno utie na trase
ulica ali ne moe odreivati njihove uspone. Kod trasiranja
ulica na nagnutom ili zatalasanom reljefu treba voditi rauna o
doputenim nagibima za pojedine ulice, uslovljenim njihovom
namenom i vrstom.
Pri odreivanju nivelete ukrsnica na nagnutom
terenu potrebno je odrediti znaaj ulica koje se ukrtaju, pri
emu treba poi od potreba onih ulica koje imaju vei
saobraajni znaaj. Nagibi glavnih ulica na ukrsnicama strmih
ulica se ne smanjuju, a poduni profili sporednih ulivnih ulica
prilagoavaju se profilu glavnih.
Pri odreivanju podunog pada ulice treba voditi
rauna o mogunostima odvoenja padavina. Postavljanje
ulica na ravnom (horizontalnom) terenu zahteva makar
minimalni nagib radi oticanja vode, to uslovljava da ulica u
podunom pravcu ne bude apsolutno ravna, mada se u takvim
sluajevima primenjuje vei pad leeih kanala od podunog
pada ulice. Ovaj zahtev uslovljava da ulica po svom
podunom profilu dobije jedan od osnovnih oblika: k onk avan,
k onvek san, k onk avno-k onvek san, neutral an.
ULI CA, POJASN A V . Pojasna ul i ca
ULI CA, POLUKRUN A V . Crescent
ULICA, POPRENI PROFIL Ulica se prema svom
znaaju i vrsti definie regulacionom irinom koje je odreena
regulacionim linijama i koja ini njen popreni profil. Za
odreivanje poprenog profila ulice merodavan je saobraaj
kako sadanji tako i budui, kao i njegova struktura.
Brzina kretanja prevoznih sredstava i sigurnost
saobraaja poveavaju se primenom pravilne tehnike kretanja i
odreivanjem posebnih traka vozilima. Propusna mo ulice
zavisna je od irine kolovoza i broja traka, a uslovljena je
smetnjama koje nastaju pri uestalosti raskrsnica.
Popreni presek ulice oformljuje se razvojem
saobraaja i primenom saobraajnih sredstava, kao i porastom
stanovnitva gradova. K od neuglednih uskih i krivudavih ulica
srednjovekovnih gradova u prolosti, nije bilo potrebno voditi
rauna o zahtevima saobraaja. Svojim poprenim
nediferenciranim profilom one su inile smetnju kolskom
prometu i postajale opasnost za peake. Meutim, uslovi
razvoja motorizacije i novi zahtevi ivota, postavili su potrebu
za sloenijim poprenim profilom i diferencijacijom njegovih
delova.
Odnosi regulacione irine ulice, kolovoza i trotoara
zavisni su od vrste i nemene ulica, ali se ipak oni mogu
regulisayti izvesnim odnosima irine kolovoza prema ulici od
1/5 do 1/4. Tako u sluaju ulica sa normalno razvijenim
saobraajem, irine peakih staza i kolovoza iznose: P = /5;
K = 3/ 5.
Gde saobraajni uslovi dozvoljavaju manju
frekvenciju vozila i slabije optereenje ulice, primenjuju se
formule: P = /4; K = /2, gde P oznaava irinu peakih
staza - trotoara, K irinu kolovoza, a regulacionu irinu ulice.
ULI CA, PROCESI ON A V . Procesi ona ul i ca
ULI CA, RAZVOJ Velike kulture starog I stoka i Egipta
ostavile su tragove mnogobrojnih visoko razvijenih urbanih
aglomeracija itavih metropola u kojima se ulica pojavljuje kao
osnovni element njihove prostorne organizacije i kompozicije.
Nasuprot rudimentarnim i spontano nastalim uliicama,
stazama u praistorijskim naseljima, u Mesopotamiji, Egiptu,
Palestini, a kasnije u Grkoj i Rimu, gradske saobraajnice ine
itave uline sisteme koji su unapred planirani i raskono
oblikovani. Monumentalnost egipatskih sveti h ul i ca i rimskih
gradskih ulica dek umanusa (lat. decumanus) i k arda (lat. cardo)
ostala je retko dostignuta tokom istorije urbanizma. Slini
monumentalni ulini prospekti visoke umetnike simbolike
izraajnosti svojstveni su takodje drevnim kulturama Dalekog
Istoka, naroito u njihovim svetim gradovima i gradovima
carskih rezidencija.
Sistem geometrijski pravilne gradske uline mree
razvili su u antici rimsku urbanisti i graditelji do nivoa naune
doktrine i zavidne tehnike perfekcije. Dve k ardi nal ne ose to se
seku pod pravim uglom, (lat. cardo max i mus i decumanus
max i mus) glavne su gradsk e magi stral e koje kao koordinatne ose
odredjuju celokupnu unutranju podelu i organizaciju
gradskog prostora, te lokaciju svakog objekta u njemu. Te se
ose, nadalje, pravolinijski pruaju daleko u regiju i kao glavne
izvangradske ceste odredjuju sistem poljoprivredne parcelacije
(lat. ager centuri atus) i celokupnu saobraajnu mreu u njima.
I ako Rimljani nisu bili ni prvi ni jedini graditelji racionalnoga
pravilnoga i matematiki egzaktnog grada baziranog na
ortogonalnom sistemu uline mree, njihov je uticaj na razvoj
urbanizma ostao prisutan sve do danas. U fizikoj struk turi
mnogih evropskih gradova vidljivi su tragovi rimskog
graditeljstva, a njihove uline trase poklapaju se sa starim
rimskim trasama (lat. urbs quadrata).
Srednjovekovni grad se najee identifikuje s
idejom nepravinog k api l arnog spleta uline mree koji u svojem
najrazvijenijem obliku poprima obeleja radi jal no-koncentrinog
si stem. U mnogim evropskim gradovima i danas su jo vidljiva
obeleja srednjoevropskog urbanizma. No ve u XI veku na
zapadu Evrope nastaju i manje slikovita, pravilna i planirana
naselja (franc. basti de). U istonim, germanskim i slovenskim
zemljama od poetka XIII veka nastaju mnogobrojni novi
gradovi konstruisani na pravolinijskom sistemu jedne ili dvaju
ulinih osi kao magistrala prostornog razvoja grada. Nije redak
sluaj da ulice, a i ostali javni prostori srednjovekovnog grada,
imaju peake tremove i kolonade, koje e u doba renesanse
dobiti izrazite stilske karakteristike.
U doba renesanse (XV i XVI vek) itav e grad
postati objektom naune i estetske obrade u mnogobrojnim
traktatima o novome i deal nom gradu. Njegova
geometrizovana ortogonalna i radijalna ulina mrea.
saobraajne karakteristike, tehnika oprema i likovna
prezentacija predmet su posebnih istraivanja (L.B. Alberti,
F.D. Martini i dr.). N adasve su zanimljive studije Leonarda da
Vinija za horizontalnu i vertikalnu segregaciju saobraaja u
gradu, sa suterenskim komunikacijama za neisti saobraaj i
snabdevanje grada, i s gornjim etaama iskljuivo za isti
promet peaka, koija i konjanika. Neka od tih reenja i danas
su jo savremena i aktuelna.
Na urbanizam renesanse i njegove utopijske ideje
o gradjevinskim slobodama, redu i blagostanju (T.
Campanella: CI tta del Sol e, F. Petri Ci tta feli ce) neposredno se
nadovezuje barokni grad kasnog feudalizma i prosveenog
apsolutizma. To je takodje strogo pravilan i briljivo oblikovan
grad, no njegova je planska koncepcija podvrgnuta volji
vlastodrca. Osobito se to oituje u planovima nekih velikih,
preteno novih gradova, gde itavi sistemi monumentalnih
ulica konvergiraju prema kraljevskom dvoru (Versailles,
Karlsruhe) ili kojem drugom seditu dravne moi (Rim,
London, Pariz, Vaington i dr.).
Sa XVI, a naroito XVII i XVIII vekom zapoinje
epoha velikih zahvata u nasledjene urabne sredine
mnogobrojnim probojima velikih ulinih prospekata i
formiranjem novih magistralnih saobraajnih pravaca. Tako se
preoblikovala istorijska slika veine evropskih gradova. Taj
proces, koji traje do naih dana posledica je naglog rasta
gradova i sve veih saobraajnih potreba. Barokni
monumentalnizam, estetika simetrije i raskonog formalizma
obogatili su grad novom funkcijom ulica koja poprima bitno
nove dimenzije u irini profila i beskonanoj pravolinijskoj
perspektivi, te u bogatstvu tehnike opreme i likovne obrade.
1. Presek kroz ulicu budunosti; denivelacija
saobraaja po funkciji
2. Studija preseka ulice budunosti; vieetani nivoi
podzemnih kolovoznih trasa
3. R.J. Neutra: jedna od centralnih linearnih osovina
kod njegovog Rush City Reformed
615
Rana industrijska faza u Zapadnoj Evropi tokom
pretprolog veka (danas slino u zemljama tzv. Treeg sveta,
koji je na pragu industrijalizacije) obeleena je u eksplozivnim i
nekontrolisanim rastom gradova, divljom izgradnjom itavih
gradskih etvrti (sl amova), s ulicama bede i siromatva.
Istovremeno to je doba kada zapoinje nagli razvoj gradova
baziran na bitno novih tehnolokim i drutveno-ekonomskim
osnovama. Uporedo s tim, saobraajna problematika
savremenog industrijskog i postindustrijskog grada raste u
strmoj geometrijskog progresiji u odnosu na njegov prostorni i
populacijski rast.
Nagla ekspanzija automobilskog saobraaja
posebno u poslovnim sreditima velikih gradova, zapretila je
sredninom prolog veka zaguenjem i saobraajnim kolapsom,
te optim oneienjem gradskog sredita. Sistem uline mree
nasledjen iz predautomobilskih vremena, doivljava drastine
hirurke zahvate i dopunjava se stalno novim i sve veim
gradskim saobraajnicama, autocestama, brzim magistralama,
gradskim i prigradskim eljeznicama, podzemnim i
nadzemnim metroima itd.
ULI CA, T I POLOGI JA Pri reavanju gradske saobraajne
mree, jedan od osnovnih zadataka bio bi podela ulica prema
njihovom saobraajnom znaaju i njihovoj ulozi. Nedostatak
ulica u pogledu funkcionisanja gradske saobraajne mree
ispoljava se kod stambenih delova nasleenih gradova u
njihovoj primeni za meoviti saobraaj obostranog smera.
Zbog nediferenciranosti ulica po vrsti saobraaja i pravca
tokova, sve su ulice postale saobraajne za sva vozila i sve
smerove kretanja. Gusta mrea prolaznih ulica i este ukrsnice
oteavaju pravilan razvoj gradskog saobraaja.
U tkivu grada i njegovom organizmu ulina mrea
vri funkciju povezivanja susednih ili udaljenih gradskih zona
srodne ili razliIte namene. Kao element u sklopu grada, ulice
se mogu razlikovati: po znaaju, po poloaju, po funkciji, po vrsti, po
prostornom oblikovanju, po tehnikim osobenostima terena i niveleti, po
nazi vu.
Po svom znaaju ulice se izraavaju poprenim
profilom ili regulacionom irinom, a mogu biti tretirane kao
ulice vieg i ulice nizeg reda.
U l i ce vi eg reda se koriste za tranzitni saobraaj i za
vezu sa unutranjom gradskom saobraajnom mreom, ili za
vezu sa odreenim ciljem.
K od ul i ca ni eg reda ukidaju se za prolazni saobraaj
izvesne stambene ulice manjeg znaaja, a mrea ulica
stambene etvrti se ukljuuje u ulice vieg reda preko sabirnih
ulica. K od ulica vieg reda trase na terenu trba da pruaju
dobru preglednost i da se ukrtaju meusobno u dva nivoa ili
u jednom nivou na veim rastojanjima.
U ul i ce vi eg reda spadaju: magistrale, glavne saobraajnice,
saobraajnice.
M agi stral e su ulice koje prolaze kros podruje grada
ili izlaze iz podruja do autoputeva. One se sa drugim
gradskim ulicama po pravilu ukrtaju u dva nivoa. Njihova
regulaciona irina je 40m, a sa izuzetkom ona moze biti do
30m. K od velikih gradova one postepeno gube karakter ulica
gradskog znaaja i postaju tehniki ureaji za regulisanje
saobraaja po svojoj nameni, sa pripadajuim gradskim
pojasevima gravitacije sa obe strane.
Glavne saobraajnice imaju irinu izmeu regulacionih
linija 30m i vie, a najmanja njihova irina je 22m. Glavne
saobraajnice povezuju dva ili vie delova grada, a mogu se
ukljuiti u izvodne puteve.
Saobraajnice su one ulice koje povezuju dva ili vie
lokalnih centara. Njihva regulaciona irina je 20m, a sa
izuzetkom moe biti i 15m.
U l i ce ni eg reda slue za lokalnu potrebu, za
meupovezivanje centara i za vezu mree ulica gradske etvrti
sa saobraajnicama vieg reda.
Ulice nieg reda su: sabi rne, posl ovne, stambene.
Sabi rne ul i ce sa regulacionom irinom od 15m i vie,
povezuju mreu poslovnih i stambenih ulica sa ulicama vieg
reda. One oslobaaju stambene ulice od saobraaja i
prikupljaju saobraaj iz gradskih etvrti i ukljuuju ga u
saobraajnicu vieg reda. Izuzetno kao najmanja irina sabirne
ulice moze se dopustiti 12m.
Posl ovne ul i ce su one ulice koje slue lokalnim
potrebama privrede. Njihova regulaciona irina je 14 i vie
metara, a najmanj a je 8m.
Stambene ul i ce su namenjene lokalnim potrebama
stanovanj a u stambenim zonama. Njihova irina iznosi od 8
do 12m.
Po pol oaju u gradskom tkivu ulice mogu biti:
di jagonal ne, transverzal ne, k rune, obi l azne, paral el ne-sabi rne,
unutarbl ok ovsk e, sl epe.
D i jagonal ne ul i ce se uvode prosecanjem graevinskih
blokova kad kruna ema saobraajne mree nedovoljno
ispunjava saobraajne uslove.
Transverzal ne ul i ce primenjuju se radi rastereenja
prolaznog saobraaja koji nije uslovno vezan za gradsku
aglomeraciju i kod postojeih ulica ija propusna mo ne
odgovara nastaloj potrebi.
Krune ul i ce, kao saobraajna ema, oformile su se u
vie nizova naroito kod starih gradova i kod rekonstruisanih
veih gradova. Krune ulice mogu imati razliit znaaj i to od
kruznih autoputeva pa do kruznih ulica oko ci ty-ja ili do
naredne meukrune ulice.
Obi l azne ul i ce upotrebljavaju se kod manjih gradova
ili kod klimatskih mesta, sa funkcijom primene krunih ulica.
Paral el ne ul i ce su stambene sabirne ulice postavljene
u cilju sakupljanja saobraaja iz gradskih delova i ukljuivanja
saobraajne mree, po izvesnim rejonima, u ulice vieg reda.
U nutarbl ok ovsk e i sl epe ul i ce opsluuju vee stambene
blokove. Ukoliko su unutarblokovske nlice neprolazne za
kolski saobraaj, one postaju slepe. Duina slepi ulica ne treba
da pree 100m, a na kraju one moraju obavezno imati
okretnicu za vozila.
Po funk ci ji , kao vezni element gradskih zona, treba
razlikovati ulice: za saobraaj meovit, kolski i peaki, za
osveenje i etnju, za povorke i manifestacije.
Po vrsti treba razlikovati ulice: stambene,
saobraajne, trgovake, industrijske, obalne, reprezentativne.
Po prostornom obl i k ovanju mogu se diferencirati
ulice: zatvorene, poluotvorene i otvorene, prolazne i
neprolazne, pravilne i nepravilne, simetrine i asimetrine, sa
arkadama i bez arkada, pravolinijske i krivolinijske,
izlomljene i prave, stepenita i pasazi.
Po tehnikim osobenostima terena treba razlikovati
ulice: ravne i neravne, sa jednakim i nejednaakim usponima,
konkavne, konveksne, i konkavno konveksne.
Po nazi vu mogu biti ulice: slepe ulice, uliice, ulice,
aveni je, bul evari , k runi venci .
ULICA, TRGOVAKA V. Trgovaka ulica
ULI CE I T RGOVI , POJAM Osnovni elementi
funkcionalne i oblikovane kompozicije grada.
1. Osnovne eme mree gradskih ulica: polukruno-
koncentrina, radijalno-koncentrina, dijagonalno-
pravougaona i pravolinijska ortogonalna
2. Levo: ortogonalna ulina saobraajna mrea sa
pravilnim blokovima. Desno: diferenciranje
saobraajnih tokova uline mree ogranienjem
prosecanja saobraajnih tokova
3. Razliiti tipovi ulinih mrea
4. Levo: ukrtanje magistralnih poteza; desno: tipovi
uline mree urbane jedinice
5. Tipizovana ulina mrea organizovane urbane jedinice
i ostvarenja urbanog modula (linearni, centralni,
heksagonalni)

616
ULI CE, H I JERARH I JA ULI CA V . H i jerarhi jeul i ca
ULI CE, I DEALAN T I P UZORKA (engl. ideal type street
pattern) Nastao kao iznenaujui plod istraivanja idealnog
saobraajnog sistema jednog mogueg grada koje je vrio
Christopher Alexander. On je za mernu vrednost
saobraajnog sistema ulica uzeo za faktor vreme umesto
faktora distance koji odreuje kvalitet saobraaja. Doao je do
nesvakidanjeg zakljuka da je idealna ema uzorka strukture
ulica u jednom gradu ema paralelnih nizova ulica sa
jednosmernim saobraajem i skretanjem u desno. Logika
ovakvog sistema bila je umesto ja ivim X kilometara
udaljeno od centra grada nova ja ivim Y minuta udaljeno
od centra grada . Mada su u ovakvom sistemu sve distance
putovanja mnogo due nego obino, ipak putovanje traje
krae i udobnije je jer ne postoje fizike i psihike smetnje
vozau na mnogobrojnim semaforima, a na ovaj nain,
korienjem visoke brzine vozila, moze se iskoristiti njegova
prava prednost.
ULI CE, M AGI ST RALN E V . Gradska ulina mrea
ULI CE, MREA GRADSKI H ULI CA V . M rea gradsk i h
ul i ca
ULI CE, PROFI LI V . Profi l i ul i ca
ULICE, PROTONOST V.Protonost ulica
ULI CE, SI ST EM ULI CA V . Si stem uli ca
ULI CE, SLEPE V . Sl epeul i ce
ULINA ELEKTRINA ELEZNICA, TRAMVAJ
(eng. tramway) Ulina elektrina eleznica za osobni saobraaj
(u gradovima). V . Tramvaj.
ULINA FASADA (Arh.). Glavni izgled, lice zgrade, fasada
okrenuta ka ulici, za razliku od bone ili zadnje, koja gleda na
dvorite.
ULINA MREA, GRADSKA V. Gradska ulina mrea
ULINA PALUBA V . Street deck
ULINA UMETN OST , UM ET N OST ULI CE,
ST REET ART (engl.) Pojam se pojavljuje 1970-tih godina i
definie: 1. Umetnost performansa (performance) koji se izvodi na
ulici pozornici, esto sa politikom konotacijom. 2.
Nekomercijalne prostore i fasadne mural e, sadrajem i slikom u
direktnom odnosu sa problemima lokalne urbane zajednice.
V . Street art.
ULINI FRONTOVI Naziv za ulinu fasadu, odnosno, niz
ulinih fasada kua ili drugih arhitektonskih objekata koji ine
jednu ulicu. Ulini frontovi najee sadre prave linije. Prave
linije ostavljaju nas hladnim, to su najee reenja bez oseaja.
Pod konac prav, beskrajno dugaak ulini fron je dosadan, pa
makar bio u najlepem kraju. On nije u skladu sa naim
prirodnim oseanjima, ne prilagouje se terenu i ostaje
jednolian u efektu. Ali i krae ulice deluju loe, pa mora da je
tome drugi razlog. Taj razlog je u najvie sluajeva nedostatak
zatvorenih ulinih frontova. Stalni useci irokih poprenih
ulica, koje stvaraju levo i desno izolovane kune blokove
glavni su uzrok to tu nema ni obuhvatne celine, niti ikakvog
efekta. Bie to jasno ako se stare uline arkade uporede sa
njihovim savremenim varijantama. Stare arkade, u Bolonji na
primer, sjajne i po arhitekturi i po detaljima, pruaju se bez
prekida celom ulicom, oko celog trga, makar samo na jednoj
strani, ali uvek bez prekida. Na tome poiva celo dejstvo i ono
ne moe da izostane, jer samo neprekidan niz lukova moe da
obuhvati sve u jednu kompozicionu celinu.
Danas je to sasvim drugaije. Zbog toga ni nae
prave ulice ne daju jedinstven utisak. Moderna ulica se sastoji
skoro samo od ugaonih zgrada. Red izolovanih kunih
blokova, bez postojanja ulinih frontova, uvek e loe delovati,
bile ulice i krivudave.
ULINI IZGLED, ULINA FASADA V . Fasada, I zgl ed
ULINI KROV V . Pasa, A rk ade
ULINI NAMETAJ, STREET FURNITURE (engl.)
Bilo koji mikrourbani element koji je podignut na podu ulice
ili trga, ukljuujui stubie, gvozdene ograde, lampe, potanske
sanduie, uline znakove i natpise, telefonske govornice i dr.
ULINI PROSTORI V . U li ca
ULINI TRG Naziv za formu trga koji je formiran
proirenjem jedne ulice na za to pogodnom mestu, da bi se
dobio prostor sa funkcijama trga. Ulini trg je esto formiran
na mestima velikih raskra ili na mestu gde se nalazi neka
gradska dominanta. V . Trg.
ULINO OSVETLJENJE Predstavlja sistem primene
vetakog osvetljenja za ulice i javne otvorene prostore. Jedan
od prvih primera u.o. sreemo u Libaniusovim opisima grada
Antioha, nou osvetljenog grada koji se razlikovao od samog
Rima u kojem su, ak i u vreme najveeg uspona carstva,
gradske ulice nou bile mrane. U Efesu, u toku Vv.p.n.e.,
Arkadijusova ulica bila je osvetljena svetlou pedeset lampi,
ija je svetlost, prema Ammianusu, ak i sredinom IVv. bila
snana kao u doba dana. Do znaajnije upotrebe u.o. dolazi
umnoavanjem ulinih svetiljki i svetlosti u prozorima kua,
posebno u XVI I I v. i u ranom periodu XI Xv. Primer
predstavlja u.o. Londona koje je promenilo noni izgled grada.
Danas, u.o. je vaan urbanistiki element jednog grada koji mu
nou daje potpuno novu dimenziju i omoguava njegovo
funkcionisanje tokom dvadeset etiri asa.
ULM SKA KOLA ZA OBLI KOVAN JE, ULM
H OCH SCH ULE FUER GEST ALT UN G (nem.)
Osnovana 1950.g., kao privatna institucija I nge Aicher-Scholl i
Otl Aicher, nakon njihovih susreta sa Max Billom u Cirihu
1947.g. Nakon prekida kontinuiteta usled narastanja nacional
socijalizma u Nemakoj i Drugog svetskog rata, ulmski projekt
je prvenstveno bio zamiljen kao podmlaenje duha Bauhausa.
Nastava dizajna poela je 1953.g. sa Josefom Albersom,
Johannes I tten i Ludwig Mies van der Rohe-om, kao
gostujuim profesorima i Max Billom kao direktorom. Billa je
nasledio Tomas Maldonado, 1956.g. i kasnije Hans Gugelot.
Centralna ideja je bila da se oivi ideja Waltera Gropiusa za
dostignua zajednikog rada, iasto kao i humanizacija i
sistematizacija metodologije dizajna. U pokuajima da ovo
postigne, Ulmska kola, poput Bauhausa, bila je spreena
unutranjim sukobima. K arakteristike kole bile su upotreba
semiotike, kontekstualnih studija i psihologije. Estetika dizajna
kole predstavljala je uglavnom hladne industrijske, stilizovane
forme, koje su dizajnirali predstavnici kao Dieter Rams i
Gugelot za fabriku Braun. Maldonado naputa kolu 1967.g.
K ada su 1968.g. lokalne vlasti obustavile koli finansijsku
podrku, jer je bila suvie radikalna za njihov ukus, predavai
su odbili da nastave sa radom, a kola je zatvorena.
ULOI N A, PALETN A, JAM B V . D ovratni k
ULT RA ST AKLO Ultraljubiasto staklo kvarcno
prozorsko staklo koje proputa ultra-ljubiaste zrake.
Upotrebljeva se za bolnice, sanatorijume, kole, zimske bate i
dr. Ako se istopljeni kvarc oboji solima nikla, dobija se crno
staklo koje zadrava sve vidljive zrake, a proputa
ultraljubiaste.
ULU DAM I , ULU DJAM I (tur. " V el i k a M oeja" ) Glavna
moeja u jednom turskom gradu (V . M oeja).
UM BAUT ER RAUM (nem. Umbauter Raum) V . Kori sna
zapremi na
1. Ulica, grobna; Pompeji
2. Ulini trg; grad Podolinec u Slovakoj, osnovan 1244
kao slobodno selo. U sreditu, crkva zauzima
dominantno mesto na tipinom izdzenom ulinom
trgu ili trnoj ulici
3. Ulini trg; Spika Nova Ves, Slovaka. Poljoprivredni
karakter naselja imao je kao jedini gradski element
izduen ulini trg
4. Ulini motiv na katedrali, crte autora Maldinija
617
UM BI LI CUS (lat. pupak , gr. otqoo, omphalos) K od
ant. grada, pre svega kod starog etrursk og grada, naziv za mesto
gde se nalazi geometrijsko sredite grada - njegov pupak , a
to je zapravo ishodite koordinatnog sistema projektovanog s
neba na zemlju. U ant. gr. urban. naziva se omphal os.
UM BRA (Gra. mat.), (l. umbra senka). Tamnomrka boja.
Prirodna umbra je smea gline i oksida gvoa i mangana.
Boja je postojana a najvie se upotrebljava kao vodena boja.
Boja je slina mrkoutom okeru, od koga se razlikuje time to
pri arenju pocrni. Takodje, mrki mineral koji se upotrebljava
u molovanju.
UM BRACULUM Bal dahi n.
UM BRELLA BACK ST OLI CA (engl. umbrella-bach
chair) Drugo ime za stolicu sa naslonom u obliku toka.
UM BRELLA (engl.) atra (chattra), normalno na stupi ali se
termin koristi i za posebnu gradjevinu u H i ndu arhi tek turi . 2.
Tip k upol e.
UM BRELLA KUPOLA V . Kupol a
UM BRELLO Fabri queu jednom vrtu, u sutini mala struktura
koja titi sedite klupe.
UM EKAN O, ZAM AGLJEN O U SLI KARST VU V .
Sfumato
UM EREN O GRADJEN JE V . Conti nenti a aedi fi ca
UM ET AK (Zgr.). Deo koji se umee u neku sredinu
istorodnog ili razliitog materijala. Dekorativnog karaktera su
umeci od drvenih ploica ili traka u drvo intarzija, od
kamenih ploica ili kockica mozaik, od metalnih ploica ili
traka neilo. K onstruktivni su umeci npr. pero koje se kod
veza dasaka umee u lebove prikljuenih dasaka sranica;
drveni epovi kojima se ispunjavaju rupe nastale izbacivanjem
vorova ili oteenjem grae; drveni trupac izmeu roga i
zatege na krovovima sa direktnom vezom izmeu ovih greda;
trouglasti trupci u prelomima na poligonalnim krovovima od
greda, da bi se ublaio prelom i pojaala veza i dr.
UM ET AK, CVI KLA V . Cvi k l a
UM ET AK, DEKORACI JA (engl. inlay) Dekorativni dizajn
uzorka koji je nainjen od umetanja jednog materijala u drugi,
obino formirajui ravnu povrinu.
UM ET AN JE (engl. inlay) Svaki postupak kod koga se mali
komadi jedne vrste materijala umeu u vee komade druge
vrste, radi oblikovanja umetnikog predmeta. V . M ark eteri ja,
I ntarzi ja.
UM ET AN JE, I N KRUST RACI JA V . Rad umetanjem,
I nk rustaci ja
UMETNIKA GALERIJA (engl. Art Gallety) Graevina ili
prostorija unutar jedne arh. graevine u kojoj se uvaju i izlau
umetniki predmeti. Za razliku od muzeja, u.g. je manje
povrine i njena postavka se esto menja. Najznaajnije u.g.
nastale su kao kolekcije umetnikih predmeta, da bi prerasle u
znaajne muzeje i kulturne institucije: Vatikanski Muzej,
Louvre, National Gallery, Britanski Muzej i dr.
UMETNIKA GRADNJA GRADOVA (nem.
Stadtbaukunst) Podizanje i gradnja gradskih podruja obzirom
na estetske i umetnike elemente doivljavanja grada
(pogledne take, vizure).
Grki antiki gradovi su uglavnom predstavljali
konglomerate razliitih gradskih modela i obino su podizani
okolo vrstih gradskih raaka: agora i podruja hramova.
Geometrijski model grada unutar pravougaonog ili kvadratnog
rastera dao je Hippodamus iz Mileta, ali je ovaj plan bio u
primeni najee u grkim kolonijama (Milet, Priene). Etrurski
grad je takoe imao esto nepravilan plan, obzirom na teren
gradova na kojem su se nalazili. Prvi put kod antikih rimskih
provincijskih gradova (Trier, Timgad) pronalazimo pravilan
plan grada, postavljen unutar kvadratne mree ahovskih polja
rimskog castruma (cardo, decumanus). U periodu srednjeg veka,
osnovani su mnogi gradovi, koji su za osnovnu taku
formiranja imali pijani trg ili crkvu. U doba renesanse,
razvijen je plan i deal nog grada, koji je za osnovu imao
simetrinu, krunu ili poligonalnu geometrijsku strukturu
(Palmanova, Freudenstadt). U periodu baroka, podiu se novi
gradovi sa planom koji dominira i iji je glavni akcent dvorac
vladara (Versailles, Ludwigsburg, Mannheim). XI X vek donosi
prodor grada kroz gradsk e zi di ne i njihovo unitenje, dok na
njihovo mesto dol azi gradsk i prsten, prstenolika gradska
obilaznica, koja uokviruje gradsko jezgro (Be, Ring).
Obzirom na znaajno irenje gradova u novijoj istoriji,
poboljavaju se saobraajne, tehnike, higijenske i druge
karakteristike gradova.
UMETNIKI NAMETAJ (engl. craftsman furniture)
Naziv za nametaj koji je nainjen kao plod umetnikog akta,
nasuprot zanatskom nametaju, nainjenom od strane
majstora zanatlija, koji predstavlja odraz zanatske tradicije.
Umetniki nametaj je najee unikatan i predstavlja
ingenioznu ideju stvaraoca, neovisnu od trendova i stilova.
Mnogi arhitekti takodje su izradjivali umetniki nametaj, kao
na primer, Antoni Gaudi. V . A rt furni ture.
UMETNIKI OBJEKAT (franc. objet dart umetniki
objek at, engl. art object) Dekorativni umetniki predmet malih
dimenzija i istanane, ekskluzivne izrade.
UMETNIKI PROSTOR V . I zraajni prostor
UMETNIKI STOLAR V . M enui si er
UMETNIKI ZAN AT LI JA DRVOREZBAR V .M enui si er
UM ET N OST I TEH N OLOGI JA (engl. Art and
Technology) Odnos izmeu umetnikog i tehnolokog
principa ili koncepta jednog arh. dela. Javlja se pre svega u
modernoj arhi tek turi , kao proizvodu umetnikog procesa, ali i
snanih uticaja koje nameu konstruktivne, funkcionalne i
druge tehnike karakteristike arh. objekta. Svaki arh. objekt
sadri odnos umetnosti i tehnologije, poev od najprimitivnije
ovekove nastambe, gde je primitivni stanovnik morao da
upotrebi svoje skromno tehniko znanje da bi na pr. pokrio
svoju kolibu, pa sve do visoko tehnoloki soficistiranih
primera savremene arhitekture, unutar kojih su sublimisana
vrhunska dostignua i saznanja iz oblasti tehnike, tehnologije,
proizvodnje materijala, informatike, snabdevanja energijom,
saobraaja i dr. Pobornici moderne arhitekture su meu
prvima istakli znaaj odnosa u.t. ukljuujui ga unutar svojih
projekata (Walter Gropius, Mies van der Rohe, Le Corbusier,
Frank Lloyd Wright).
UM ET N OST I DEJA (engl. idea art) Sinonim za k onceptual nu
umetnost.
UM ET N OST I ZLOBEN OG PAN OA V . Tack board art
UM ET N OST PAN OA V . Tack board art
UM ET N OST ULI CE V. Ulina umetnost
UM ET N OST , URBAN A V . U rbana umetnost
UM ET N UT A KAPELA (nem. Einsatzkapellen)
Pravougaoni ili trapezasti prostor crkve koji slui kao kapela,
koji se nalazi u polju izmeu dva povuena kontrafora. esto je
pronalazimo kod crkava kasne gotike.
UM ET N UT A POKRI VN A LAJSN A (nem. Einshubleiste)
V . L ajsna. Lajsna koja pokriva spoj dve daske, ali ima i
konstruktivnu ulogu, jer predstavlja umetnuti spoj ("pero i
ljeb").
1. Ulini fasadni motiv iz perioda renesanse, crte,
Maldini
2. Ulica, trna- Tri karakteristina primera trne ulice: 1
Vimperk, eka, osnovan u XIIIv; 2 Plan, eka,
osnovan 1343; 3 Domalice, eka, sa trnom
ulicom uokvirenom tremovima
3. Unbuildable building; C.N. Ledoux, Maison des
Directeurs de laLouie, crte fasade autora knjige

618
UM ET N UT I SLOG OPEKA V . U gaoni sl og
UM ET N UT I SVOD V . Cvik l a
UM I RAN JE GRADOVA (engl. original. The Death of Our
Cities) Pojam nastao prvi put u radovima Patrick Geddesa
1890 tih godina, koji je prouavao evoluciju gradova svog
vremena koja je dovela do razvoja bednih krajeva grada: sl am,
semi slam, super slam), koje je prikazao metaforiki kao
kancerogeno tkivo razvoja grada. 1944. godine, nainjena je
rekapitulacija rada CI A M -a izlaskom knjige M ogu l i nai gradovi
da pre i ve? Pitanje koje je ova knjiga postavila ubrzo je dobilo
odgovor ne , u delu Jane Jacobs U mi ranje i i vot vel i k i h
amerikih gradova i konano, dobilo jednostavan odgovor u tezi
o umi ranju gradova koju je postavio Doxiadis u svojoj knjizi
U mi ranjenai h gradova.
UM I RAN JE KULT URA Naziv za nestajanje pojedinih
civilizacija i prema tome i kultura zajedno sa njima. Postoje
mnogobrojni primeri umiranja kultura u istoriji civilizacija, kao
na primer umiranje kultura latinoamerikih indijanaca,
umiranje kultura severnoamerikih indijanaca, umiranje stere
egipatske kulture i dr.
UMIRUI GRAD, URBI S M ORI EN T I S I M AGO (lat.
slika umirueg grada) Pojam se vezuje za predstave umiruih
gradova, onih koji nestaju sa lica zemlje. Ovakve predstave su
este u istonjakim prikazima, u primerima iz ant. Grke, pa
sve do stanja nestajanja i izumiranja u kojoj se nalazio Rim u
prvim vekovima nae ere. Sam grad bi tokom perioda svog
raspada bio svestan svoje drame: nastajalo je relativistiko
oseanje sveta i takvo njegovo postojanje u njemu. U takvom
stanju, javljali su se tragini znaci koji su ukazivali na
pretpostavku i saznanje da ni sam svet ne mora biti vean, a
jo manje jedan grad u svetu. Slika umirueg grada ponavljala se
kako unutar epova (Lukrecije), tako i u mitolokim prikazima.
Dananje predstave u.g. uglavnom su vezane za mogunosti
ekoloke katasrofe i nuklearne kataklizme. I nteresantne su
futuristike predstave u.g., posebno na planu sci ence fi cti on-a u
filmu, kao na pr. Loganovom bekstvu gde je izraajno data
slika u.g. Washingtona, obraslog u puzavice i korov, pustog,
bez ljudi.
UM N OEN I ORN AM EN T (nem.
Multiplikationsornament) Ornament nainjen od vie
keramikih ili drugih ploica koje na sebi nose jedan segment
ornamenta. Postavlja se na podu, zidu ili drugim
arhitektonskim elementima i dr.
UM RAUM (nem. ok ol ni prostor) Naziv za prostor u njegovom
znaenju okolnog prostora, koji u arh. teoriju uvodi
vajcarska kritiarka Vogt-Goeknil. Ona razvija svoju teoriju
arhi tek tonsk og prostora kao U mraum (okolni prostor). Meutim,
ona ne postavlja fundamentalnu razliku izmeu perceptualnog
i egzistencijalnog prostora, pa uvodi neprecizne pojmove, kao
to su na pr. Erlebnis eines Raumes (dozivljajni prostor i
Gesamteindruck (opti utisak). Takoe, ona pie o
nedvojbenom susretu s prostornim totalitetom . U samoj
stvari, ve sama re Umraumerlebnis (percepcija okolnog
prostora), koja se javlja u samom naslovu njene knjige, morala
bi biti definisana terminima psihologije percepcije. Da bi
potkrepila svoju tezu, Vogt-Goeknil razmatra tri vrste
prostora: Der Weite Raum (iroki prostor). der enge
Raum (ogranieni prostor) i der gerichtete Raum (usmereni
prostor). Postupajui tako, ona se dotie nekoliko svojstava
egzistencijalnog prostora, ali poto joj nedostaje koherentni
sistem dobro definisanih koncepata, njegovo istraivanje nije
ni moglo doi do bilo kakvih optih zakljuaka.
UN AKRSN A ST OLARSKA VEZA Naziv za stolarsku
drvenu vezu dva elementa koji se medjusobno postavljaju
unakrsno, inei X ram. Veza se radi pod uglom, najee se
jedan element probija drugim elementom pod uglom.
UN AKRSN A ZI DN A KON STRUKCI JA (engl. cross wall)
V . Bok s sk l op
UN AKRSN O PREKLAPAN JE V . D rveneveze
UN AKRST ARMIRANA PLOA Armiranobetonska
ploa koja ima glavnu armaturu u oba pravca. primenjuje se
onda kad je odnos strana 2:1.
UN APREDJEN JE, URBAN O V . U rbano unapredjenje
UN BUI LDABLE BUI LDI N GS (engl. graevine koje nije
mogue izgraditi) Pojam se odnosi na onu arhitekturu,
utopistiku, vizionarsku ili u tehnolokom smislu
konstruktivno nedostupnu. Ova arhitektura zavrava u
idejnim reenjima, vizionarskim crteima i skicama; takoe,
sreemo je na platni nauno fantastinih filmova, u sf
stripovima i knjigama. U istoriji arhitekture, postoje
mnogobrojni primeri unbui l dabl e bui l di ngs, predstavljeni na
crteima i slikama utopista, kao to su bili Piranesi, Boullee,
Ledoux, ali i u projektnim reenjima savremenika, kao na pr.
grupe Archigram, Solerija, Fullera i drugih.
UN CI JA Naciv za modularnu meru duine, u upotrebi za
vreme ital. renes., deo vientinske stope. 1 vientinska
stopa= 35,10cm= 12 uncija.
UN CT ORI UM (lat. ) Kod antikih rimskih termi , naziv za
prostorije koje su sluile za mazanje ulima.
UNA Srednjovekovna gradjevinska mera palac: 29mm.
UN DE, UN DY (franc., engl.) Tal asasti svi tak , ili oundy, nalik
vi truvi jansk om svi tk u ili bilo kojem uvijenom ponavljajuem
ornamentu, posebno u klasinoj arhitekturi, ali takodje i
kasnogotiki ornament.
UN DERCROFT (engl.) Engleski naziv za k ri ptu ili zasveden
prostor ispod crkve ili druge gradjevine, koji se nalazi potpuno
ili delimino ispod zemlje.
UN DERCROFT - KAVERN A (engl.) V . Kaverna
UN DERGROUN D (engl. podzeml je) Engleski naziv za
podzemnu eljeznicu, drugi naziv je subway, ili L ondon Tubes. U
Francuskoj je naziv metro.
UN DERGROUN D CI TY V . Podzemni grad
UN DERGROUN D URBAN I ZAM V . Podzemni grad
UN I CEN TAR Urbanistiki pojam koji odreuje jednu
urbanu strukturu, na pr. jedan grad, koji je formiran okolo
jednog gradskog jezgra, gradskog centra, nasuprot pol i centru,
koji predstavlja urbani strukturu formiranu sa dva ili vie
gradskih jezgara.
UN I FI KACI JA (nl. unificatio) Jedinjavanje, ujedinjenje;
sjedinjavanje, sjedinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost, sjedinjenje,
sjedinjenost; izjednaenje, uravnivanje.
UN I FORM AN (nl. uniformis) Jednoobrazan, jednorodan,
jednolik; jedinstven, novog oblika; fiz. uniformno kretanje
jednako kretanje, kretanje ija se brzina ne menja; supr.
multiforman.
UN I FORM N A ARH I TEKTURA Naziv za jednoobraznu
arh., jednaku, istog oblika, karaktera i strukture.
Prefabrikovana arh., predstavlja u.a.
UN I KAT N I DI ZAJN Oblikovanje, dizajniranje predmeta
ljudske upotrebe pojedinano, reavanjem problema svakog
predmeta ponaosob. U.d. je naroito prisutan kod predmeta
ija upotreba nije masovna: kod predmeta odevanja, nakita,
unikatnog nametaja i dr.
UN I ON DES ART I ST ES M ODERN ES, ZAJEDN I CA
M ODERN I H UM ET N I KA (franc.) Organizacija
1. Umirui grad, Urbis morientis imago; grad razruen
kataklizmom. Ruska srednjovekovna minijatura
2. Umirui grad; ilustracija Colin Hay-a za Lathe of
Heaven
619
francuskih arhitekata i dizajnera koja je osnovana 1930.
godine. Grupa je zasnovala dalji razvoj modernog
i nternaci onal nog sti l a. I nstitucija je postala najprominantniji l ocus
modernog funkcionalistikog dizajna izvan Nemake (v. Bauhaus,
Funk ci onal i zam). U.A.M., kako je bila poznata, je osnovala
grupa umetnika ukljuujui Rene Herbst, Francis Jourdain i
Robert Mallet-Stevens. Prominentni medju dizajnerima
nametaja bili su Le Corbusier, Pierre Chareau, Eileen Gray i
Charlotte Perriand.
UN I T FURN I T URE (engl.) Jedinini nametaj. Modularni
nametaj koji je razvijen u Nemakoj u periodu 1920.-tih. Pod
uticajem ideja D eutscher W erk bund-a i potreba koje su narastale
nakon Prvog svetskog rata, razvijena je potreba za nametajem
koji nije skup za izradu i koji je ekonomian za upotrebu jer ne
zauzima puno prostora. Dizajneri Bauhaus-a i drugi, posebno
Franz Schuster, nainili su modularan sistem nametaja. Ovaj
sistem razliitih komada nametaja sastojao se od slinih
modularnih elemenata, koji su svaki za sebe mogli da se
koriste na odredjen broj razliitih naina, kao na primer
ormar/ sto ili polica/kabinet/ormar koji su nainjeni razliitim
kombinacijama ladica. Moduli se mogu razliito kombinovati,
prema ekonomskim zahtevima i dostupnoj veliini prostora, a
mogu da se nadgradjuju i araniraju prema potrebi i prema
eljama vlasnika nametaja. Poto su komadi nametaja bili
slini ili identini po bazinom dizajnu, module je bilo
jednostavno i relativno jeftino proizvoditi. I deja modularnog
nametaja se vrlo brzo proirila i do danas je ostala prioritetna
u izradi saavremenog nametaja.
UN I T E DH ABI T AT I ON (franc. zajedni ca stanovanj a)
Pojam Le Corbusiera kojim je on nazvao projekt za stambenu
zajednicu koju je podigao u Marseillesu, 1947-52., koja
predstavlja dom za 1.600 stanovnika i sadri 26 razliitih vrsta
unapreenja zajednikog stanovanja.
UN I T ED CRAFT S POKRET V . Roycroft k omuna
UN I VALEN T N A ARH I T EKT URA Naziv za arh. i arh.
formu uopte koja ne korespondira sa okolinom niti sa svojim
korisnikom. Najee, to je naziv za apstraktan, neutralan
prostor.
UN I VALEN T N OST M ODERN OG
ARH I TEKT ON SKOG JEZI KA Predstavlja izdvojen i
izolovan jezik moderne arhitekture, idealni element
preobraaja drutva kroz arhitekturu prema Le Corbusierovoj
teoriji, koji je stvoren da bi se izbegla politika revolucija
uporedo sa revolucijom u urbanizmu i arhitekturi. K ritikujui
ga, tokom perioda 1960-tih godina, Paolo Portoghesi pie:
Moderan grad nas sve vie udaljava od svesti da je ljudski
ivot sastavni deo jednog eko-sistema sastavljenog od mnogih
razliitih oblika ivota. U tom smislu, i u njegovoj sadanjoj
istorijskoj formi, grad predstavlja ambijent koji nije nita manje
neodreen i iskrivljujui od sela shvaenog kao nalije
gradske medalje.
UN I VERZALN A ARH I T EKT URA Futuristiko gledanje
univerzalne civilizacije, kod koje je koncepcija prostora
zajednika kako oseajnoj strukturi ovog perioda, tako i
njegovom duhovnom stavu.
UNIVERZALNA KUA (nem. Umgebindehaus) Kua
podignuta kao kua brvnara, kod koje je gornji sprat ili krov
(krovni sprat) podignut na samostalnoj noseoj konstrukciji od
drvenih stubaca, greda i veznih nosaa.
UN I VERZALN I ARH I T EKT 1. Naziv za arhitekte koji su
tokom istorije bili nosioci ne samo najviih znanja iz oblasti
arhitekture, ve takoe iz ostalih oblasti umetnosti i tehnike. U
doba renesanse, postojao je ideal univerzalnog oveka, kojem su
mnogi eleli da se priblie. Michelangelo Buonaruotti je bio
izvrstan arhitekta, skulptor, slikar, urbanista i vojni planer.
Leonardo Da Vinci je u svojoj univerzalnosti sadrao
karakteristike tehnikog genija, naunika optih naunih
oblasti, slikara, arhitekte, crtaa. U kasnijim periodima, teko je
pronai sline univerzalne linosti (uomo uni versal e). 2. U
savremenoj arh. pojam koristi Buckminster Fuller kada
predlae sistem organizacije na svetskom nivou u kojem
njegovi istaknuti inenjeri, nemilosrdni i autoritativni,
uni verzal ni arhi tek ti , zamenjuju organe vlada efikasno obavljajui
njihov posao.
UNIVERZALNI ELIK Valjani elik irine od 151 do
1000 mm i debljine iznad 3 mm, pravougaonog preseka, koji
se dobija valjanjem kroz univerzalne valjke.
UN I VERZALN I N AST AVAK Veza koja spada u zastarele
metoda nastavljanja i primenjuje se ako se svi elementi
nastavljaju na istom mestu, to u sluaju vie elemenata, koji
lee jedan pored drugog, zahteva podvezicu velikih dimenzija i
veliki broj zakivaka za vezu.
UN I VERZALN I PROST OR Naziv za prostor koji nosi
odrednice spoljanjeg i unutranjeg prostora istovremeno,
prostor gde se spoljanji i unutranji prostor meusobno
proimaju. Pojam u.p. uneo je u arh. teoriju Mies Van der
Rohe, svojim projektima, meu kojima je najznaajniji
Farnsworth House, Fox River, I llinois, iz 1945-50.g.
UN I VERZALN OST U ARH I T EKT URI Univerzalnost
je pojam za optu arh., sveobuhvatnu, koja je svemu i svima
zajednika, bez izuzetka, opte razumljiva i prihvatljiva. Le
Corbusier je definisao puri zam (1921.g.) kao uni verzal ni sti l koji
je razumljiv skoro svalkom, za to se on sam uvek zalagao i stil
koji kao takav treba da postane opta arh. konvencija. K ao
odgovor, bila je pretpostavka o izgradnji novog, i nternaci onal nog
sti l a, koji e biti nosilac univerzalnosti u arhitekturi. U kasnijem
periodu, uni verzal nost se pojavljuje takoe kao odlika i drugih
stilova. Na pr., prema teoriji pop arhi tek ture, ono to je najvie
uni verzal no veini ljudi, predstavlja delikatnu kombinaciju
tipinog i koraka ispred.
UN I VERZI T ET Zajednica fakulteta kao naunih i najviih
nastavnih ustanova; sprema visoko kvalifikovane strunjake,
daje studentima specijalna teorijska i praktina znanja, uvodi ih
u metodologiju naunog rada, organizuje i unapredjuje
nastavu.
UN OVOKALN OST U ARH I T EKT URI Nasuprot
arhitektonskoj harmoniji, unovokalnost predstavlja
jednoznanost arhitektonskog prostora, istovetnost i
jednovrednost elemenata tog prostora, jednostavnost, ali i
monotoniju. Univokalna arhitektura je rudimentarna,
jednostavna po svojoj koncepciji i strukturi, nastala
upotrebom jednog ili veoma malog broja arhitektonskih
elemenata.
UN T ERCUG ( nem. Unterzug ) V . Podvl ak a
UN T ERZUG PODVLAKA (nem. Unterzug) V . Podvl ak a
UN UT AR ZI DI N A V . I ntra muros
UN UT ARN JI PROST OR V . Tak odje U nutranji prostor
Nasuprot spolja , unutarnji prostor predstavlja stanje u
kojem se nalazi jedan prostor ili ovek u tom prostoru, gde je
izdvojen, zatien, izolovan, uokruen, uokviren, povuen.
Osnovno svojstvo jedne kue je to na suvodi unutra.
Prema tome, bit kue kao arh. je unutarnji prostor. Dok smo u
gradu, mi smo jo uvek napolju , mada je kod mnogih
gradova, posebno srednjovekovnih, pojam unutar imao
znaenje biti u gradu, unutar gradskih zidina, zatien. U
kui smo sami sa sobom, povukli smo se u u.p. Kada
otvaramo ulazna vrata od kue nekome drugom, onda je to
naa slobodna odluka; mi putamo svet da doe do nas, iako
mozemo da ga posmatramo iz kue.
U.p. se prema tome primarno definie kao
1. Le Corbusier: Unite dhabitation , Marseille,
1947-1951
2. Unite dHabitation, Marseille
3. Slika objekta i popreni presek koji pokazuje tri
etae na kojima se nalaze dve stambene
jedinice

620
topoloki zatvoreni prostor. Meutim, svaki u.p. treba da ima
svoju komunikaciju sa okolinom, koja se ostvaruje na bilo koji
pogodan nain, ali da ima svoju unutarnju strukturu. O tome,
Robert Venturi kae: Projektujui iz spoljenjosti u
unutranjost, kao i iznutra prema spolja, stvara se potrebna
napetost, to nam pomae pri pravljenju arhitekture. A poto
je unutra razliito od spolja, onda zid - to mesto mene -
postaje arhitektonski dogaaj. Arhitektura se zbiva na susretu
unutarnjih i spoljnjih sila upotrebe prostora. Te sile
unutranjosti i spoljne okoline su i opte, a i posebne, one su i
sveobuhvatne ali i zavisne od datih okolnosti.
UN UTRAN JA ARH I T EKT URA Arhitektonska obrada
prostorija u zgradi.
UN UTRAN JA ARH I TEKTURA KAO EN T ERI JER
V . E nteri jer
UN UTRAN JA GLASI JA V . Gl asi ja
UN UTRAN JA OPSADN A LI N I JA V . Kontraval aci ona
l i ni ja
UN UTRAN JA SI LA Sila koja dejstvuje izmedju masa
pojedinih materijalnih taaka sistema.
UN UTRAN JA VRATA (nem. I nnentuer) V rata na
unutranjem zidu jedne kue.
UN UTRAN JE TREN JE Otpor relativnom kretanju
delova istog materijala.
UN UTRAN JE T REN JE, KOEFI CI JEN T V . Koefi ci jent
unutranjeg trenja
UN UTRAN JE ZI DAN JE (nem. I nnenmauern) Zidanje
unutranjih zidova neke graevine, nasuprot spol janjem zi danju,
odnosno, zidanju spoljanjih zidova (f asade) nekog
graevinskog objekta. Razlikujemo: sredinje zidanje,
pregradno zidanje i zidanje meuzidnog prostora.
Zidanje unutranji h zi dova i drugih elemenata
graevine, odlikuje istoa i pedantnost.
UN UTRAN JI ARH I T EKT ON SKI M OT I VI U
URBAN I ZM U Primena unutranjih arhitektonskih motiva
(stepenice, holovi, galerije, stubovi) i na spoljnoj arhitekturi
jedna je od elemenata drai i lepote antikih i srednjovekovnih
arhitektonskih kompozicija. Onaj prevashodno pitoreskni
utisak koji ini, na primer, Amalfi, nastao je iz upravo
grotesknog nereda spoljnjih i unutranjih motiva: u isto vreme
i na istom mestu nalazimo se i u kui, i na ulici i na spratu i na
prizemlju, sve zavisi kako smo shvatili ove udnovate
kombinacije. To je ono to oduevljava skupljaa veduta i to
vidimo na pozorinim scenskim dekoracijama. Ali za scensku
sliku se nikada nee odabrati moderni deo grada, to bi za
gledaoce bilo isuvie dosadno.
UNUTRANJI GOTIKI SVOD (engl. rear vault)
Unutranji luk ili svod, takodje se naziva voussure arch ili scoi nson
arch, na elu ukoenog gotikog otvora, izrastajui iz bonih
vertikalnih otvora, kratkih konzola ili stuba spojenog sa zidom
(escoi nsons) na uglovima bonih vertikalnih otvora.
UN UTRAN JI I SPOLJAN JI PROST OR U dva pravca
se moze istrazivati spoljanji i unutranji prostor: sa ugla
funkcionalnih odnosa i aktivnosti, sa ugla fizikih
karakteristika izgraenog gradskog tkiva i negativnih
prostora koje ono oblikuje (trgovi, ulice itd.).
U prvom sluaju unutranji prostori stanovanja
funkcionalno se nastavljaju u spoljanji okvir ( produenje
stanovanja). U drugom sluaju sloeni odnosi izmeu
pozitivnog i negativnog prostora koji daju ambijentalne
vrednosti gradovima i neizgraeni prostori jednako su vredni
delovi fizike strukture, kao i sami objekti. Razdvojiti ove dve
ravni prostornog miljenja i oblikovanja - znai ukinuti i jednu
i drugu. Skoro bi se moglo rei da je i sama fizika organizacija
urbanog prostora u sutini i izmeu ostalih aspekata
uspostavljanje odnosa izmeu unutranjih i spoljanjih,
izgraenih i neizgraenih delova urbane morfologije.
UN UTRAN JI I ZGLED, UN UTRAN JOST (nem.
Untersicht) 1. Prikaz unutranjosti jedne graevine, slika ili
perspektiva graevine sa pogledom iznutra.
2. Unutranji pogled na plafon ili unutranje
krovite jednog prostora, na primer: tavanica, kasetirana
tavanica.
UN UTRAN JI LUK (engl. rear arch) L uk sa unutranje
strane zida koji premouje vratni ili prozorski otvor. V . L uk .
UN UTRAN JI PROST OR Predstavlja prostor unutar
jednog arhitektonskog objekta, odnosno, unutar njegovih
zidova, ispod njegovog krova.
U osnovi, u organizacionom smislu, odnos
unutranjeg prostora (reava nekakav posmatrani model
ivota) i njegove zalananosti (ukljuenosti, sadejstva) u
kompletnu strukturu sredine, moe se objasniti i odnosom
jedinice i mnotva. Ovde mnotvo treba shvatiti kao tip
zeljene strukture u okviru koje se mogu ostvariti zeljeni
kontakti na nivou pojedinac-kolektiv. Time jedinica, odnosno
unutranji prostor, ne moe biti odreen unutranjim
merilima, ve postoje vrednosti koje precizno reavaju odnos
unutranjeg prostora prema celokupnoj sredini.
UN UTRAN JI SVOD (engl. rear vault) Mali zasvedeni
prostor izmedju prozorskog stakla i unutranje povrine zida,
u sluajevima kada ke zid debeo i zakoen. V . Z ak oeni zi d.
UN UTRAN JI TRI GLI F M etopa. V . I ntertri gl i f, M etopa.
UN UTRAN JI UGAO Figura koja se formira kad se dva
zida susretnu medjusobno pod uglom, kao kod ugla jedne
sobe, koji se naziva re-entrant.
UN UTRAN JOST PROZORA V . L edja prozora
UN UTRAN JOST SVODA (nem. Gewoelbelaibung)
Unutranja povrina nekog svoda. Moe da bude zavrno
obraena ili da bude sa vidnom svodnom konstrukcijom.
UN UTRAN JOST V . U nujtranji i zgl ed
UOBLIAVANJE (nem. Gestaltung) Davanje izgleda
prilikom reavanja projektnog zadatka, odnosno funkcije
jednog arhitektonskog objekta. Uobliavanje esto sadri
elemente stila i formalnog reenja.
UOBRAEN OST U ARH I T EKT URI (engl. conceit)
Prihvatljivi fabri que u jednom vrtu, obino kapriciozan, kao na
primer to je most koji ne premouje nita ve je postavljen
iskljuivo kao ornament.
UOKVI REN (engl. surround) Okvir jednog arhitektonskog
sredstva, kao to je arhi trav okolo otvora.
UOM O UN I VERSALE (ital. univerzalni ovek) V . U ni verzal ni
arhi tek t
UPADAJUE SEDITE Drugi naziv za klizee sedite.
UPADAJUE SEDITE, DEMONTANO SEDITE
V . D emontano sedi te
UPAREN E ARKADE V . A rk ade, uparene
UPAREN I ARH I T EKT ON SKI ELEM EN T I (nem.
Gekuppelt) Arhitektonski elementi (stubovi, nosai, prozori,
portali i dr.) koji su postavljeni jedan pored drugog, jedan
ispred drugog ili jedan iznad drugog u paru tako da ine
udvojeni uporedni element. Ovo je prisutno kod: dvojnih
1. Univerzalna kua, Umgebindehaus
2. Unutranje dvorite, plan palate Farnese,
Michelangelo
3. Unutranji prostor, perspektivni prikaz, Giacomo
Fontana (1805-1880)
621
prozora, dvojnih arkada i ostalih prostora kod kojih je
potrebno postii efekt fasade sa obe strane zida na kojem se
nalaze upareni arhitektonski elementi.
UPI JAN JE (1) Proces primanja tenosti u pore upljikavog
materijala. Drvo, kamen i opeka upijaju vodu; drvo upija firnis
i karbolineum, kada se ovima premazuje; kamen i omalterisane
povrine upijaju flaute. (2) Upijanje zvuka; apsorcija jednog
dela energije zvuka koji pada na neku povrinu.
UPI JAN JE VODE, KOEFI CI JEN T UPI JAN JA VODE
V .Koefi ci jent upi janja vode
UPI SAN I KRST (engl. cross in square, franc. croix inscrite,
quincunx) Najei oblik osnove vizantijske crkve,
nepoznatog porekla. Crkva Nea, koja je zavrena 880.g.,
smatra se da je bila prvi primerak ovakve osnove u
K onstantinopolju. Sastoji se od devet brodova. Centralni brod
je u obliku irokog kvadrata, dok su ugaoni brodovi male
kvadratne povrine, a preostala etiri broda su pravougaonog
oblika. Visoki centralni brod je nadvien kupolom (koja je
podignuta na etiri nosea stuba)., ugaoni brodovi su takodje
zasvedeni kupolama ili krstastim ili poluobliastim svodovima,
dok su pravougaoni brodovi obino zasvodjeni poluobliastim
svodovima. V . Croi x i nscri te.
UPLET EN A ST ABLJI KA (engl. twisted stem) Profilacija
koja izgleda kao duga, tanka cilindrina ipka sa stabljikom
uvrnutom okolo nje, formirajui spiralni ornament postavljen
u cavetto izmedju dva kontinualna ravna profila sa gornje i
donje strane. Karakteristina profilacije u periodu romani k e.
UPLET EN I ST UB V . Toezo
UPLET EN O ST EPEN I T E Geometriko stepenite.
UPORI T E V . Osl onac
UPORN JAK V . Oporac (St., K onst.).
UPORN JAK KON TRAFOR V . Kontrafor, Kempfer, v. Oporac
UPORN JAK OPORAC V . Oporac
UPOT REBLJEN E VODE (OT PADN E VODE) (Snt.).
Vode zagaene u domainstvu i industriji, kao i kine vode
koje se uvode u kanalizaciju. Razlikuju se: (1) kune
upotrebljene vode, koje potiu iz nunika, kupatila, kuhinja,
perionica i sl.; (2) industrijske upotrebljene vode, koje potiu
od tehnolokih procesa i pogona industrije; (3) kine vode,
koje nose prljavtinu sa krovova, ulica, trgova i dr. Sem toga,
upotrebljene su i one sasvim malo ili nimalo zaprljane vode
koje potiu od vodoskoka, arteskih bunara, hlaenja motora,
kondenzacije i sl.
UPOT REBN A VREDN OST PROST ORA Upotrebna
vrednost jedne prostorne organizacije moe biti ocenjivana na
svim njenim stepenima istraivanja i realizacije, njome se moe
dobiti kompletna slika njene vrednosti. Evropska praksa
pokazuje dve osnovne grupe, kriterija:
1. Elemente za odreivanje funkcionalne vrednosti
objekta: veliina, namena, konstrukcija, kvalitet, poloaj u
sklopu, opremljenost, ekonominost, i
2. K riterije koji se odnose na ambijent: mesto i
odnos prema centru, socijalna diferencijacija, saobraaj -
parking, zdravstveno - higijenski uslovi: istoa vazduha, mir,
buka - odnos prema centru snabdevanja, zelenilo.
Zadovoljenje interesa korisnika obuhvatilo bi
ocenu sledee etiri grupe: 1.funkcija, 2. stupanj opredeljenosti,
3. poloaj stana: objekat, naselje, centar i 4. ekonominost:
trokovi eksploatacije i odravanja.
Upotrebna vrednost organizacija ili u uem smislu
kvalitet mogue je smatrati i potrebnim organizacionim aktom
svih slubi u realizaciji prostora, obzirom da se uvoenjem
ovih kriterijuma a koji nisu nepoznati ekonomskoj praksi,
moe i tanije odrediti prava graevinska vrednost
realizovanih prostora.
UPOT REBN I PREDM ET V . Prostorne jedi ni ce. Svojim
svojstvima upotrebni predmeti - orua - su nerazdvojni uesnici u
izgraivanju vrednosti jednog arhitektonskog prostora i prema
neposrednim korisnicima - njihovim meuakcijama - odluuju
najintenzivnije u funkcionalnim analizama. Dogaaj - kretanje,
mogue je u svim nivoima organizacije sagledati u odnosu
prema uporebnom predmetu i to poev od definicije radnog
mesta, zoniranjem kretanja u njegovim i ostalim prostornim
okvirima, pa sve do tzv. irih, urbanistikih sklopova, gde se
dogaaj, okrenut prema upotrebnim predmetina, samo
umnozava brojem aktivnih funkcija.
Upotrebne predmete moemo posmatrati od nivoa
povrine osnovne prostorije stana, gde su sadrzani unutar
mobilijara ili radnih sredstava (stolica, kuhinjska oprema i sl.),
pa sve do urbanistikog plana jednog grada, gde su sadrani u
okviru mobilijara jedne ulice (telefonska govornica, potansko
sandue, klupa. isl.). Postoje opti upotrebni predmeti, ija
upotreba nije vezana za odreen prostor (spoljanji ili
unutranji), niti za neku karakteristinu sredinu (mobilni
telefon).
UPOT REBN I PROST OR V . U potrebna vrednost prostora
UPRAVAN (nem. lotrecht, senkrecht) Naziv koji odreuje
poloaj neke dui, ravni, geometrijskog tela ili arhitektonskog
oblika u odnosu na drugi, od uglom od 90
0
.
UPRAVN A PROJEKCI JA V . N ormal na projek ci ja
UPT OWN (engl. gornji grad) N aziv za deo grada koji je
podignut na uzvisini, iznad donjeg dela grada (downtown).
Gornji grad je nastao jo u periodu ant. Grke, kada su
gradovi podizani na uzvisini, iz bezbednosnih razloga, dok je
luki deo grada bio donji grad (downtown), podignut
neposredno uz more. Dananji savremeni gradovi takoe
imaju svoj uptown i downtown, kao na pr. New York, gde pojam
downtown takoe znai trgovaku etvrt.
UPUT AN JE (Zgr.). Ukopavanje neega u neki materijal,
tako da predmet bude ravan sa njegovom povrinom.
Uputaju se ekseri i zavrtnji, da im glave ne bi bile vidljive
preko povrine drveta ili metala; ugaonici na uglovima
prozorskih krilai dr. (v. Uputena brava).
UPUT EN OLUK Naziv za ol uk koji se nalazi postavljen
unutar krovne ploe, kod ravnih krovova, tako da nije vidan
na fasadi objekta.
UPUT EN PAN EL (sunk panel) Panel sa uputenim
ramom.
UPUT EN PROFI L (engl. sunk moulding) Profil koji je
utisnut ili uputen iza glavnog lica ili konstruktivne povrine
zida.
UPUT EN A BRAVA Brava ukopana ravno sa unutranjom
povrinom friza, tako da je unutranji lim kutije vidljiv sa
unutranje strane. I ma ilt samo sa spoljne strane.
UPUT EN A I VI CA (engl. sunk draft) Margina okolo
komada kamenog tesanika koja ostavlja lice kamena uokvireno
na taj nain to je istaknuto, tj, uzvieno u odnosu na ivicu.
UPUT EN A OGRADA (engl. sunk fence) V . H a ha
UPUT EN I PAN EL Naziv za panel kod kojeg je povrina
uputena u odnosu na njegov okvir.
UPUTENI RAZUPIRA (engl. recessed stretcher)
Popreni element H razupiraa koji je postavljen iza prednjih
nogu stola ili stolice.
1. Unutranje dvorite Villa I mperiale, kod Pesara,
cret Francisco d'Hollanda. Ovaj deo vile je
sagradjen izmedju 1522 i 1531
2. Upareni stubovi
3. Upisan krst u osnovi crkve Sv Petar, 1569
4. Upotrebni prostor elementi: zid, stub, stepenite,
galerija, pod. Christian de Portzamparc, Cite de la
musique, Paris, 1985

622
UPUT EN I RELJEF (engl. sunk relief) I zdubljen rel jef koji
se ne istie izvan povrine na kojoj je izdubljen, takodje
nazvan cavo ri l i evo ili i ntagl i o ri l evato.
UPUT EN I ZAKI VAK V . Z ak i vak .
UPUT EN I ZAVRT AN J Z avrtanj ija se glava nalazi u
ravni spoljne povrine spojenog dela, a slui za privrivanje
lakih delova.
UPUT EN O LI CE (engl. sunk face) Panel koji je uokviren
istaknutom u polje marginom ili ramom.
URADI SAM ARH I TEKTURA V . D o i t yoursel f arhi tek tura
URADI SAM I N DUST RI JA (engl. Do it yourself
industry ) I ndustrija koja je ekspanziju doivela nakon Drugog
svetskog rata, koja je zasnovana na proizvodnji delova
nametaja, enterijera, pa sve do kompletnih kua za
stanovanje. Takoe, razvijena je grana industrije nametaja
koja proizvodi delove iz kojih se sklapa nametaj. V . D o i t
yoursel f arhi tek tura.
URAEUS (lat., pl. uraei) Reprezentacija svete zmije, kobre ili
zmije otrovnice, kao na primer na glavi Nemes i drugih
egipatskih boanstava i vladara, ili postavljene sa obe strane
diska sa krilima ili globusa na korniima u egipatskoj
arhitekturi.
URBAN I N T ERURBAN V . I nterurban
URBAN ART Naziv za umetnosti koje su proistekle i koje se
odvijaju neposredno u urbanoj sredini. To su likovne, muzike
ili scenske umetnosti: grafi ti , pl ak ati , bi l dbordi , koncerti na
otvorenom ili pozorite na otvorenom.
URBAN I SLAN DS V . U rbana ostrva
URBAN REN EWAL (engl. urbani preporod) Pojam je nastao
u SAD pedesetih godina, kada se, potpuno neoekivano,
pojavio zahtev za urbanistikim rekonstrukcijama - u.r., mada
se nije moglo rei da su pri tome naena nova reenja.
URBAN V . A nti urban
URBAN VI LLAGERS, URBAN I SELJACI Naziv za
stanovnike jednog grada koji su u grad preneli sve osobine
karakteristike za ljude koji ive na selju. Urbani seljaci u centru
grada gaje stoku, seju kukuruz i ive poput onog dela
populacije koji ivi na selu. esto su urban villagersi i
stanovnici slamova, bespravno podignutih naselja, koja su bez
vode, struje, kanalizacije i vode takav vid ivota jer su uslovima
primorani na to.
URBAN A ADOLESCEN CI JA V . Gradovi adol escenata
URBAN A AGLOMERACI JA V . A gl omeraci ja, urbana, V .
Grad
URBAN A AGLOMERACI JA, T OPOGRAFSKA V .
Topografsk a urbana agl omeraci ja
URBAN A AN ALI ZA Analiza svih uticaja na jednu urbanu
sredinu koji je odreuju i menjaju. Takoe, predstavlja analizu
realnih i moguih uticaja i odrednica jedne budue urbane
strukture. U.a. predstavlja sastavni deo bilo kojeg urbanog ali i
arhitektonskog projektovanja. U.a. obuhvataju: analiza
saobraaja, geomorfologije, analize prirodnih uticaja
(osunanost, rue vetrova, klima i dr.), analize strukture
stanovnitva, ekonomske analize, statistike analize, istorijske
analize (istorijski spomenici, staro gradsko jezgro),
tradicionalne analize, tehniko-tehnoloke analize i dr.
URBAN A AN ALOGI JA V . A nal ogi ja mesta
URBAN A AN TROPOGEOGRAFI JA V . A ntropogeografi ja
URBAN A AN TROPOLOGI JA V . A ntropol ogi ja grada.
Naziv za naunu disciplinu koja se bavi prouavanjem razvoja
oveka kao bia i jedinke u sadejstvu i pod uticajima koje na
njega ini jedna urbana sredina i obratno.
Poput oveka, i sam grad se ponaa kao ivo, bie:
gradovi se raaju, razvijaju, rastu, ali i umiru. Gradovi imaju
svoje bolesti: zagaenja, prenatrpanosti, emanacije otrovnih
gasova, buku i dr., koji se prenose i interaktivno deluju na
oveka.
Urbana antropologija analizira uzroke negativnih
stanja i sagledava posledice, daje predloge za ozdravljenje i
oivljavanje grada nakon hroninih negativnih stanja u kojima
se jedna urbana sredina nalazi.
URBAN A ART I KULACI JA Svaki grad kao i svaka urbana
sredina ima svoj jezik, manje ili vie razumljiv. Grad je mogue
itati poput otvorene knjige, ui u njegovu istoriju, dogaaje i
preneti ih u sadanje stanje. Urbana artikulacija omoguuje
jasnou, itljivost urbanih elemenata i njihovog sadejstva,
ostvarujui na taj nain ulogu grada kao tiva, ivog i jasnog,
grada kao izvorita obilja inf ormacija o sebi samom, o
njegovim stanovnicima, humanoj istoriji uopte.
Da bi se sauvala urbana artikulacija jednog grada,
potrebno je uvanje njegovog sadraja i njegovo prenoenje na
dananjeg stanovnika. Dobro artikulisani gradovi prenose svoj
karakter na savremene gradske strukture, uvajui istovremeno
identitet jedne urbane celine.
URBAN A ASI M I LACI JA V . A simil aci ja, urbana
URBAN A ASOCI JACI JA Naziv za prvobitne zajednice
stanovnika koji su formirali jedan grad. Ove zajednice su
predstavljale asocijacije stoara, zemljoradnika ili kasnije
zanatlija. U srednjovekovnom gradu, u.a. su postale od
zanatlija, tako da su ak i poneki delovi grada predstavljali
kvartove pojedinih zanatskih profila.
URBAN A AT ROFI JA (gr. ototio atrofia zak rl jal ost,
sl abost) Naziv za urbane sredine, pre svega stara gradska jezgra
i stare gradove koji su iz odreenih razloga u jednom periodu
izgubili svoj znaaj i stagnirali u svom razvoju. U.a. je esto
nastajala nakon unitenja grada od strane osvajaa, epidemija
kuge, zemljotresa, erupcije vulkana (Pompeji), promena u
trgovini, promena vladara, preseljenja i dr. U.a. u savremenom
urban. je retka pojava.
URBAN A BI OLOGI JA Nauna disciplina koja prouava
bioloke aspekte i poj ave vezane za urbane sredine i
urbanizaciju.
URBAN A CEN T RALI ZACI JA Proces urbanog razvoja
putem stvaranja velikih gradova kao centara i jezgara jedne
urbane teritorije, nasuprot urbanoj decentral i zaci ji , koja predstavlja
obrnut proces.
URBANA ETVRT V . U rbana zona
URBANA VORITA V. vorita
URBAN A DEAGRARI ZACI JA V . D eagrari zaci j a
URBAN A DECEN TRALI ZACI JA Naziv za proces
urbanog razvoja ravnomerno rasporeenoj po celokupnoj
povrini jedne regije, uz slabljenje ili ukidanje znaaja velikih
gradova kao urbanih centara. Takoe, u.d. moe da bude
sprovedena unutar jednog grada, putem izgradnje novih
gradskih centara, izdvojenih od postojeeg gradskog jezgra.
U.d. postie se ravnomerno rasprostiranje urbanih funkcija i
unoenje jednakih standarda u sve delove urbane sredine, bez
obzira na njihovu udaljenost od gradskog sredita.
URBAN A DEGRADACI JA Naziv za uniavanje postojeih
vrednosti jedne urbane strukture ili zemljita putem nepravilno
izvedenih urbanih intervencija u njoj. U.d. je bila naroito
1. Urbana decentralizacija. Teorija arh. Eliel Saarinena
o decentralizaciji gradskog stanovnitva. Grad
treba da ima svoje organsko tkivo i da nadje svoje
mesto u prirodi
2. Urbana ekspanzija; plan irenja grada Nuernberga
u XI I I v, kad je grad morao da proiri svoje granice
i izgradi nov gradski zid. U planu se jasno vidi
kontura prvobitnog gradskog zida
623
karakteristina za period razvoja industrije, pre svega teke
industrije, kada je nastalo stvaranje velikih industrijskih
centara. Njihovo nastajanje i razvoj je za posledicu imalo
znaajnu urbanu degradaciju, kako postojee urbane sredine,
isto tako ekoloke sredine.
URBAN A DEM OKRAT I JA Pojam podrazumeva
jednakost mesta, jednako uestvovanje u globalnim
razmerama. Predstavlja jednako uestvovanje svih znaajnih
inilaca u formiranju i odravanju jednog urbanog prostora ili
koncepta. Takoe, pojam moe da bude prenet na podruje
sociologije, u smislu ostvarenja jednakih urbanih uslova i
urbanih prava svih stanovnika jedne urbane sredine.
URBAN A DEM OLI CI JA V . D emol i ci ja, urbana
URBAN A DESTRUKCI JA V . D estruk ci ja, arhi tek tonsk a
URBAN A DETERI ORACI JA Naziv za pogoranje
urbanih uslova, odnosno kvarenje uslova ovekove sredine.
U.d. nastaje na globalnom polju zagaenjem ovekove sredine,
izgradnjom industrijskih zagaivaa, eljeznice ili auto puteva.
Takoe, nastaje i na mikro planu: preizgraenou gradskog
prostora, neplanskom gradnjo i dr.
URBAN A DEVAST ACI JA V . D evastaci ja
URBAN A DEZI N TEGRACI JA Pojavljuje se esto
zajedno sa socijalnom dezintegracijom, a predstavlja
unutranje razbijanje jedne urbane celine, uporedo sa
sveukupnim propadanjem jedne zajednice koja u njoj ivi, a
esto pronalazimo primere propadanja cele jedne civilizacije.
Budui da uzroci jedne u.d. ne moraju da budu ratovi, opsade,
bolesti ili kataklizme, urbani fond esto ostaje nedirnut, ali biva
uruen promenama iznutra, unitenjem njegove funkcije koja
je izazvana od strane propadanja njegovih stanovnika.
Najreitiji primer u.d. pronalazimo u fazi sveukupnog pada
RI mskog crstva, koje je urueno iznutra, socijalnim, moralnim
i najzad fizikim propadanjem.
URBAN A DI JAGN OZA Prikaz urbanistikog stanja jedne
sredine, pomou analiza njenih urbanih pojava i manifestacija,
na osnovu koje je mogue utvrditi uslove ivota i boravka u
njoj, kao i njene osobine i njen kvalitet. Nakon postavljanja
u.d. mogue je pristupiti promeni uslova sredine, eventualno
njenoj revitalizaciji, rekonstrukciji, urbanoj nadgradnji ili
promeni urbane strukture. Problemom u.d. bavio se Ebenezer
Howard, koji je prikazao svoju dijagnozu rasta gradova i
predstavio svoj program reavanja ovog problema putem
serije objanjavajuih dijagrama. Ovi dijagrami su predstavljali
ideju grada kao izbalansirane zajednice razliitosti urbanih
formi njegovih prethodnika.
URBAN A DI SORGAN I ZACI JA Nastaje kada su u jednoj
urbanoj strukturi naruene njene funkcije, tako da ona ne
funkcionie na pravilan nain. Takoe, nastaje u sluaju kada
jedna urbana struktura fiziki prevazie tehnike mogunosti
njenog odrzavanja i to se konstantno odrazava na njeno
funkcionisanje. U.d. je prisutna u mnogim urbanim sistemima
i direktno se odraava na kvalitet ivljenja u njima.
URBAN A DOM EST I KACI JA V . D omesti k aci ja sel a
URBAN A DOM I N AN T A V . D omi nanta, D omi nanta trga,
Gradsk a domi nanta, Prostorna domi nanta
URBAN A EKOLOGI JA Nauna disciplina u okviru
urbanizma koja se bavi ekolokim aspektima urbanizacije i
urbanizma, posebno zatitom ovekove okoline u gradu.
URBAN A EKON OM I JA Nauna disciplina koja se bavi
gradskom i regionalnom privrredom i njenim uticajem na
urbanizam i urbanizaciju. Urbana ekonomija prouava snage
rasta grada, ekonomsku stranu pojedinih elemenata kao to su
ekonomija stanovanja, zemljina renta i dr. Prouava i analizira
ekonomski aspekt urbanizma, odnosno, prati urbano
planiranje i izgradnju u smislu ekonomskih zakonitosti koje
utiu i odreuju izgradnju i razvoj jednog grada i rezultate
primenjuje na konkretnim ekonomskim reenjima. Svako
urbano planiranje ukljuuje ek onomsk i pl an i program koji
odreuje ekonomske okvire celokupnog projekta.
URBAN A EKSPAN ZI JA Naziv za znaajno irenje
postojeih gradova i gradnju novih gradova na slobodnom
terenu. U.e. je posledica ekspanzije stanovnitva ili migracije,
odnosno, doseljavanja stanovnitva u odreeno urbano
podruje. U.e. moe da bude planska ili neplanska, gradska ili
seoska (ruralna), etnika ili internacionalna, vertikalna i
horizontalna.
URBAN A EKSPLOZI JA V . E k spanzi oni zam, urbani ,
E k spl ozi ja gradova
URBAN A EKST EN ZI JA V . E k stenzi ja, urbana
URBAN A EST ET I KA V . E steti k a urbani zma
URBAN A EVOLUCI JA Naziv za proces urbanog razvoja
jednog podruja, grada ili dela jednog grada, tokom odreenog
vremenskog perioda, kada grad poprima razliite promene
svoje strukture. U.e. moemo da posmatramo na primeru
jednog grada poev od njegovog osnivanja pa do danas, ili je
analiziramo samo u odreenim, ogranienim vremenskim
periodima njegovog razvoja. Na u.e. utiu mnogobrojni
faktori: prirodni f aktori, ljudski faktori, istorijki, ekonomski,
tehniko-tehnoloki, ekoloki i dr.
URBAN A FAM I LI A V . Famil i a urbana
URBAN A FAZA Predstavlja treu, zavrnu fazu u periodu
formiranja jednog grada, koja dolazi nakon prethodne dve
faze: predurbanei protourbanefaze.
URBAN A FORM A GRADA Urbanu formu jednom gradu
daju snani urbani elementi, kao to su: trgovi, pasai, dugi
ulini pravci, saobraajnice, trotoari, etalita i dr.
URBAN A FUT UROLOGI JA Bavi se predvianjem i
prouavanjem moguih modela gradova i drugih urbanih
organizacija u budunosti. U.f. prouava uslove koji mogu da
nastanu i koji e uticati na izgradnju gradova u bidinosti. U.f.
se slui sledeim metodama i tehnikama: metodama
predvianja (Delfi tehnika, Gallupovametoda), statistikim
metodama, naunom fantastikom, reazvojnim tehnikama,
istorijsko-socilokim metodama predvianja i sl. Rezultati
istraivanja najee se prikazuju na modelima gradova
budunosti ili koncepcijama stanovanja budunosti koje mogu da
budu upotrebljene za stvaranje predstave urbanistike
organizacije u daljoj ili blioj budunosti.
URBAN A GEN EZA Pojam obuhvata postanak, odnosno,
roenje, poreklo, stvaranje, praistoriju i istoriju urbanih
sredina, posebno gradova ili pojedinih arhitektonskih oblika i
objekata.
URBAN A GEOGRAFI JA Nauna disciplina koja se bavi
strukturom, rasprostranjenou i uslovima nastanka i razvoja
gradova s obzirom na geografski poloaj i topografski smetaj.
URBAN A GERI LA Poznata je injenica da je Amerika ve
1960-tih godina ula u fazu postojanja urbane geri l e. Tehnoloki
napredak Severne Amerike i njen uticaj na Latinsku Ameriku
(uraunavi i Meksiko) daju tom kontinentu neku vrstu
povlastice sa onog stanovita koje nas zaokuplja. Urbana gerila
nema iste osobine u Sjedinjenim dravama i u Latinskoj
Americi. U Sjedinjenim Drzavama, crnci, zatvoreni u gradska
geta drutvenom segregacijom, monijom od zakonite
integracije, preduzimaju oajnike akcije. Mnogi meu crncima
ili meu mladima odbijaju svaki politiki progres i smatraju
izdajom traenje jednog takvog programa. U jednom takvom
globalnom kontekstu, odnosi izmeu lokalnih vlasti, federalne
drave i drava postaju sve nerazmrsiviji. Veliki grad
1. Futuristiki grad na crteu Alex Raymonda za strip
Flash Gordon , gde je predstavljena savrena
arhitektura planete Mongo, crte iz 1938
2. Urbana futurologija; ilustracija koju je objavilo
reklamno odeljenje Otis Elevatro Company 1974
3. Urbana futurologija na ilustraciji novela James Blish-
a Cities in Flight ( Gradovi koji lete ), u novelama
se opisuju gradovi koji lutaju svemirom. Novele su
objavljene od 1958-1962

624
(Njujork) postaje takav da se ne moe nadzirati, niti se njim
moe upravljati, postaje vor problema koje je sve tee reiti.
U Junoj Americi, urbana geri l a se pokree u favel ama
(favellas), naseljima baraka, odukama sela, posrednicima
izmeu seljaka lienih imanja i industrijskog rada. Verovatno je
Che Gevara napravio jednu greku. Njegov pokuaj da stvori
sredita seljake gerile doao je isuvie kasno. Nekoliko godina
ranije, na Kubi, bilo je jo mogunosti za uspeh. U Junoj
Americi sela se prazne, najbolji meu seljacima emigriraju
masovno u okolinu ve dinovskih gradova. Meutim,
politiki ciljevi urbane geri l e ne izgleda da su bili dobro odreeni
1970-tih godina.
URBAN A GETOI ZACI JA I GET O V . Geto
URBAN A GETOPOPULACI JA V . Getoi zaci ja
URBAN A GRAVI T ACI JA Naziv za pojavu tenje irokih
oblasti koje se nalaze oko jednog grada i njihovog stanovnitva
da se povezuju sa gradom kao sreditem dogaanja. U.g.
nastaje kao posledica zadovoljenja potreba i funkcija koje grad
poseduje, za razliku od urbanih celina njegovog gravi taci onog
podruja (industrija, trgovina, kultura, obrazovanje i dr.).
URBAN A GRAVI T ACIJA, NAELO V. Naelo urbane
gravi taci je
URBAN A H I GI JEN A Nauna disciplina koja se bavi
uticajima higijene i higijenskih aspekata na urbanizam,
urbanizaciju uopte kao i na stanovanje i poslovanje kao
najistaknutije sadraje urbanistikih aglomeracija.
Urbana higijena predstavlja odravanje hidijenskih
uslova jedne urbane sredine na nivou koji zadovoljava
odreene standarde. U.h. je vaan inilac gradskih urbanih
uslova i njegovim nedostatkom ili neispunjenjem higijenskih
standarda, jedna gradska sredina gubi neophodne uslove za
ivot njenih stanovnika. U ant. gr. gradu (pol i su) u.h. je igrala
venu ulogu; pre svega, gradovi su podizani na istom,
osunanom mestu, gde je postojao izvor vode koja je
koriena za odravanje higijene. U starom Rimu, nakon
njegovog rasta i gradnje kvartova sa kuama za izdavanje
(i nsul ae), beleimo nepostojanje higijenskih osnovnih uslova za
ivot s jedne strane, dok sa druge strane postoje raskone
palate i javna kupatila (terme), gde je osnovni cilj bio, pored
zadovoljenja potreba za u ivanjem i higijenski aspekt.
Srednji vek je najmraniji deo ljudske istorije pa se i
o ivotnoj sredini nije mnogo vodilo rauna. Po Mumfordu,
u kasnim srednjovekovnim gradovima prenaseljenost,
pregusta gradnja i bezobzirno gomilanje otpadaka potpuno je
ispunilo nekadanje slobodne prostore.
U V knjizi Statuta grada Dubrovnika iz 1272.g.
nailazimo na zakonski regulisane mnoge probleme iz oblasti
urbane higijene: o kanalizaciji, septikim jamama, o regulaciji i
reenju ulica, o zabrani izgradnje tronih kua od slame. Sa
puno mere i razumevanja u podizanju svoga grada jo jedna
stavka ovog Statuta ostala je da zadivljuje: sve individualno
podreivalo se potrebama kolektivnog i drutvenog, a
pojedinani - optim interesima.
U Velikoj Britaniji u XI I I i XI Vv. javljaju se
nagovetaji zatitezivotne sredine. U vreme vladavine Edvarda
I (1272-1307.) zabeleen je protest graana protiv upotrebe
uglja ijim sagorevanjem nastaje dim koji zagauje vazduh, pa
je Edvard I izdao edikt protiv upotrebe uglja za lozenje. K azna
je bila smrt i istorija belei takve kazne. Kasnije, pod Riardom
I I I (1377-1399) i Henrijem V (1413-1422) preduzimaju se
konkretne mere za regulisanje i restrikciju korienja uglja za
zagrevanje stambenih i drugih objekata. Meutim, za vreme
vladavine Elizabete I (1558-1603), ekonomika trijumfuje nad
zdravstvenim razlozima i zagaenost vazduha je postao veliki
problem Engleske.
Za rasplamsavanje poznate kuge u Evropi 1348.g.
krivo je stanje koje je opisano u kjizi Singera I storija
tehnologije: Poto je izostalo uspeno odvoenje prljavtine
kanalizacijom i ienje ulica, higijenski uslovi su pali daleko
ispod standarda imperatorskog Rima, u kome se ista voda
mogla dobiti sa velike udaljenosti izvan granica grada. Bunari,
koji su se obino koristili i za skupljanje kinice, bili su esto na
niem - sputenom zemljitu i blizu nunika i nunikih jama.
Otvoreni oluci posred ulice odnosili su otpatke i smee, a
kinica koja se slivala sa krovova, nije bila pravilno odvojena.
Ulice, retko kad poploane, bile su esto kaljuge iz kojih je
izmet svinja i drugih zivotinja curio u bunare i na privatna
zemljita.
K ao jedan od prvih zakona o gradskoj higijeni
poznat je onaj iz 1388.g. koji je donet u Britaniji a kojim se
zabranjivalo bacanje otpadaka i smea u jarkove, rekei druge
vode. U doba italijanske renesanse, povratak humanim
odnosima u drutvu i umetnosti menja i odnos prema sredini
u kojoj se ivi i planiranju izgraivanja te sredine. Iz ovoga
perioda dragocena su dela Albertija (1404-1472) u kojima on,
izmeu ostalog, iznosi prednosti podizanja objekata u zelenilu
i istom vazduhu. Kada govori o gradovima, osim udobnosti i
funkcije stanovanja koju grad treba da ima, istie znaaj
privlanih i skladnih trgova, kao i smetaja pojedinih zanata u
odreenim gradskim zonama.
Leonardo Da Vinci (1452-1519), jedan od najveih
umova ne samo svog vremena negouopte, svestrano razvijeni
umetnik i naunik, nije ostao po strani ni prilikom ureenja
grada. Probleme saobraaja reava on na savremeniji nan,
odvijajui teretni saobraajkao podulini tunel u cilju
smanjenja buke, dok za promet peaka i jahaa ostavlja gornji
nivo.
U XVI I I i XI Xv. razvoj tehnologije i industrije, uz
ogromno poveanje broja stanovnika, utie na sve veu
zagaenost sredine u kojoj ovek ivi. itavi gradovi postali su
nepodesni za ivot. Radna mesta u fabrikama i rudnicima bila
su opasna bez preduzimanja mera bezbednosti, a uz to
zagaena otrovnim i zaguljivim gasovima, nepodnoljivom
bukom. Voda za pie i hrana bile su loe i pokvarene.
Sa pojavom Darvinove teorije nailazi se na zaetke
ekologije i ekolokog shvatanja o uzajamnosti odnosa svih
ivih bia prema okolini u neprekidnom lancu ishrane. Po
Darvinu, u sutini svi oblici ivota meusobno su vezani
finim kompleksnim vezama koje podrazumevaju izvestan
stepen stabilnosti i meusobnog dinamikog reciprociteta.
Naruavanje ovih elemenata ili njihovo potpuno razaranje
oslobaa snage unitenja ili samounitenja u svakom stvoru.
URBAN A H I PERKON CEN TRACI JA Naglo narastanje
gradova u populacionom i prostornom pogledu istovremeno
dovodi do velike koncentracije stanovnika i funkcija na
prostorno relativno ogranienim delovima centra grada. Kada
ova koncentracija dostigne gornju granicu pri kojoj dolazi u
pitanje normalno funkcionisanje centralne zone jednog grada,
govorimo o urbanoj hiperkoncentraciji. U tim sluajevima
grad se suoava sa kolapsom na polju saobraaja, snabdevanja,
evakuacije smea.
Urbanu hiperkoncentraciju su dostigli mnogi
gradovi, naroito u periodima tzv. "piceva", dolaska i odlaska
velikog broja stanovnika na radna mesta koj a se nalaze u
centralnoj zoni jednog grada. U momentima dostizanja
hiperkoncentracije, da bi se omoguilo normalno
funkcionisanje gradskog centra, pribegava se potpunom ili
deliminom iskljuenju kolskog saobraaja, zabranjuje se
ulazak vozilima u centar grada ili se zatvaraju za saobraaj
pojedine zone.
Urbana hiperkoncentracija je naroito prisutna kod
primorskih gradova, gde je more znaajan ograniavajui
1. Urbana higijena. Plan francuskog kolonijalnog
grada La Novelle-Orleans iz 1725, koji se odlikuje
namerom planera da ostvare visok nivo urbane
higijene
2. La Nouvelle-Orleans: detaljni plan tipizovanog
bloka, pokazuje visok nivo urbane higijene
3. Urbana jedinica. Stambena zgrada kao urbana
jedinica: Oswald Mathias Ungers, urbane kue u
istorijskom jezgru, Marbourg, Nemaka, 1976
625
faktor koji onemoguuje irenje jednog grada. Meutim,
irenjem i rastom gradova u visinu, delimino se reavaju
problemi funkcionisanja gradske strukture u uslovima
hiperkoncentracije, ali se istovremeno poveava koeficijen
koncentracije stanovnitva za centralno gradsko podruje.
U evropskim gradovima, sve vie je prisutna urbana
decentral i zaci ja nasuprot hiperkoncentraciji, to podrazumeva
stanovanje i rad izvan centralnih gradskih zona. Na taj nain
dolazi do prostornog irenja gradova, koje je esto linearno
irenje du saobraajnica i auto puteva. Na taj nain mnogi
evropski gradovi su se ve meusobno spojili, inei
jedinstvenu urbanu strukturu.
URBAN A H ORT I KULTURA Nauna disciplina u okviru
urbanizma koja se bavi planiranjem i podizanjem zelenih
povrina i nasada.
URBAN A I M PLOZI JA 1.Naziv kojim se karakterie
stvaranje jednog grada putem aktova bozanske ili neke druge
vanzemaljske moi. Primere u.i. pronalazimo u drevnim
tekstovima, epovima, kao na pr. u E pu o Gi l gameu, prilikom
stvaranja grada Uruka, gradskog zida i velikog hrama. 2.
Takoe, pojam se koristi da bi okarakterisao jedan grad koji je
prostorno ogranien i nije mogue njegovo povrinsko irenje,
ve dolazi do enormnog poveanja koncentracije i gustine
stanovanja. Grad se najee podie u visinu, gradnjom
oblakodera, a cene graevinskog zemljita vrtoglavo rastu.
Primeri u.i. su gradovi Hong K ong, Singapur i Monte K arlo.
URBAN A I N AUGURACI JA V . I naugurati o
URBAN A I N SOLACI JA V . I nsol aci ja
URBAN A I ST ORI JA GRADA Disciplina istorije, odnosno
istorije urbanizma, koja prouava pojave, injenice i stanovita
vezane za f ormiranje gradova tokom istorije, njihov razvoj i
uticaje koji su ga odreivali u razliitim istorijskim periodima.
U.i.g. prouava grad kao civilizacijsku pojavu u svim
periodima njegovog razvoja i razvoja civilizacija. U.i.g. na
primeru jednog grada obuhvata periode njegovog nastanka,
ravoja, ruenja tokom razliitih istorijskih perioda,
rekonstrukcije, nadgradnje, period urbane ekspanzije i
savremene urbane pojave grada.
URBAN A I ST ORI JA, PROT O URBAN A I ST ORI JA V .
Proto urbana i stori ja
URBAN A I ZGRADJEN A T ERI T ORI JA V . I zgradjena
teri tori ja
URBAN A JEDI N I CA Naziv za jedinicu prostora kao
podruja urbane sredine. Urbana jedinica moe da bude
jedinica susedstva, ili je to trg, ulica, centar grada, peaka
zona, oping centar i sl. Urbana jedinica je predmet izrade
urbanih planova i predstavlja najmanju urbanu sredinu koja je
predmet urbanistikog delovanja. Urbana jedinica je, poput
arhitektonskog objekta, sklona rekonstrukciji, adaptaciji,
dogradnji ili nadgradnji. Urbana jedinica je najmanja prostorna
jedinica u kojoj vae urbanistiki principi i zakoni.
URBAN A JEDI N I CA ST AN OVAN JA Predstavlja jedinici
stanovanja u urbanistikom smislu. Kao to je u
arhitektonskom smislu jedinica stanovanja stan ili kua za
stanovanje, urbana stambena jedinica je teritorija susedstva,
bloka, etrti ili stambene ulice.
URBAN A KAT AKLI ZM A Naziv za nebrojena razaranja,
paljevine i poare, ruenja do temelja pojedinih gradova, koje
su ostavile traga na njegovoj urbanoj strukturi.
URBAN A KOLON I ZACI JA Antiki grki koncept
planiranja razvoja grada bio je zasnovan na anal ogiji grada i
ivog organizma, koji u odnosu na svoj razvoj ima prirodan
limit. U trenutku kada je ovaj limit dostignut, nije mogue
nastaviti razvoj jednog grada. Ovakav stav moda objanjava
zbog ega grki gradovi nisu poveavani. Umesto fizikog
razvoja grada, podizani su gradovi-kolonije. U.k. kao princip
urbanog razvoja u Staroj Grkoj preuzeli su Robert Owen i
Edward Wakefield. U.k. predstavlja zasnivanje urbane
zajednice, od samog nastanka potpuno opremljene da nose
sve neophodne i osnovne urbane funkcije. U.k. se primenjuje
u sluajevima kada su iscrpene sve prostorne mogunosti
jednog urbanog sistema i njegov razvoj se usmerava prema
novim slobodnim prostorima. I deje u.k. je sproveo Ebenezer
Howard, na osnovu ideja K ropotkina, i ranijih uticaja
utopijskih pisaca, kao na pr. Thomas Spencea i James Silk
Buckinghama.
URBAN A KOMUN A V . Komuna. Naziv za zajednicu
gradjana ili stanovnika koji su organizovali svoj zajedniki
ivot na odredjenim principima i na odredjenom prostoru.
URBAN A KON CEN T RACI JA Predstavlja koncentraciju
stanovnitva na odreenom urbanistiki definisanom
podruju. Koncentracija stanovnika na 1km
2
predstavlja broj
stanovnika koji ivi na jednom kvadratnom kilometru.
Takoe, urbana koncentracija moe da se posmatra kao broj
stanovnika koji se nalazi na podruju jednog grada, regije,
geogradskog ili politikog podruja.
Urbana koncentracija je promenljiva kategorija: u
toku dana indeks urbane koncentracije na jednom urbanom
podruju moe da se promeni po nekoliko puta, u zavisnosti
od mesta gravitiranja stanovnika i centara aktivnosti u jednom
gradu. Urbana koncentracija centra grada poveava se svakog
jutra zajedno sa dolaskom velikog broja ljudi na posao, a
drastino opada nou, kada se ljudi vraaju svojim kuama. V .
Koncentraci j a
URBAN A KON GEST I JA Pojam koji oznaava urbano
nagomilavanje, pretrpavanje, koje je karakteristino za
savremene metropole, u kojima su ekonomski principi
preovladali nad urbanim. Tipian primer u.k. predstavlja
Mantattan u New Yorku, koji sardri kompleksan sistem
zgrada nagomilan i koncentrisan unutar ogranienog gradskog
jezgra (ci ty).
URBAN A KON ST ELACI JA Naziv za opte posmatranu
urbanu strukturu jednog velikog podruja ili drave.
Savremena u.k. ne poznaje urbane limite, fizike, kulturne ili
politike. Ona prolazi kroz geografske prepreke i nacionalne
barijere. Ovakav urbani sistem, upotpunjen
telekomunikacijama i brzim nainom transporta veoma skoro
e obuhvatiti celokupnu planetu. Njen osnovni instrument
bie forma novog regionalnog grada.
URBAN A KON ST I T UCI JA V . Osni vanjegradova
URBAN A KON VERT I BI LN OST Naziv za osobinu
jednog urbanog sistema da moze da menja svoju formu ili
funkciju, pri tom prilagoavajui se nastalim potrebama.
Takoe, naziv za mogunost jednog urbanog sistema da u
okviru iste strukture primi vie razliitih sadraja.
URBAN A KON ZI ST EN CI JA V . Konzi stenci ja
URBAN A KOREOGRAFI JA V . U rbana scenografi ja
URBAN A KULT URA Naziv za kulturu stanovanja i
boravljenja u urbanoj sredini, optu kulturu, kao i sve vidove
njenih manifestacija koje su karakteristine i nastale su na
jednom urbanom prostoru. U.k. se stie pravilnim razvijanjem
urbani h navi k a.
URBAN A LEGI SLAT I VA Zbir urbanistikih zakona i
zakona o prostoru, teritorijama i dr. koji definiu i odreuju
odnose izmeu drave, prostora, vlasnika i korisnika.
URBAN A M APA Naziv za plan jednog urbanistikog
podruja ili grada na kojem je ucrtana osnovna urbanistika
struktura i iz koje je mogue odrediti osnovne elemente:
1. Urbana jedinica stanovanja: Radburn (New
Jersey, 1929), arh. H. Wright. Osnovni princip:
razdvajanje kolskog i peakog saobraaja
2. Urbana koncentracija: prostorni model
razmetaja stanovnitva u Srbiji u periodu
1980-tih
3. Urbana matrica; Bogorodsk, projekt novog
grada iz 1784

626
saobraajnice, izgraene povrine, neizgraene povrine i dr.
Za prvu u.m. smatra se mapa grada Nipura, koja datira iz
1500.g.p.n.e.
URBAN A M ATRI CA V. M atri ca
URBAN A M I KROKLI M A V . M i k rok l ima
URBAN A M I KROZAJEN I CA V .Jedi ni ca susedstva
URBAN A M ON OT ON I JA V . M onotona arhi tek tura
URBAN A M ORFOLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi
prouavanjem postanka i razvitka urbanih oblika.
URBAN A M REA Urbana mrea (si stem nasel ja) oznauje
medjusobne odnose gradova i uote naselja i njihov razmetaj
u prostoru. Obeleja su urbane mree: broj stanovnika u
naselju, funkcija naselja, veliina gravi taci jsk e zone, gustina
naselja, rang, prostorna funkcija. Naselja na saobraajno
povoljnim mestima zadobijala su s vremenom sve vanije i
brojnije funkcije, pa su postajala sreditima sve intenzivnije
razmene dobara i usluga. Tako se poveavala diferencijacija
naselja prema zaenju i funkcijama, te prema veliini i broju
stanovnika. Ta je diferencijacija bila manje izraena u
predindustrijskom razdoblju, ali su se gradovi s razvojem
komunikacija, nakon industrijske revolucije, brzo razvijali, kao
nacionalna, regionalna i lokalna sredita, u polifunkcionalne i
monofunkcionalne gradove, uz istovremeno smanjenje broja
stanovnika u naseljima manjeg znaenja.
URBAN A MREA, BECKM AN N OV M ODEL
Beckmannov model (M. Beckmann, 1958) u stvari je dalja
razrada Christallerovog modela. Polazi se od postavke da je
broj stanovnika u gradu najvieg ranga Sg proporcionalan s
ukupnim brojem stanovnika u gradu i u gravitacijskoj zoni (St)
pa vredi relacija Sg= k(Sg+ St)= kSu, gde je k faktor
proporcionalnosti. I z izraza ovog izraza dobija se Sg= (k/ 1-
k)St.
Odnos k/ (1-k) moe se nazvati demografsk i m
mul ti pl i k atorom.
Stanovnitvo koje gravitira nekom centru ranga n
sastoji se od stanovnitva toga centra Sgn= kSun i stanovnitva
koje gravitira svim centrima, kojih ima N, neposredno nieg
ranga, pa je ukupan broj stanovnitva koje gravitira gradu
ranga n Sun= kSun+ NSu,n-1 i Sun= (N/ 1-k)Su,n-1.
Analogno tome vredi da je Su,n-1= (N/ 1-k)Su,n-2 pa
je Sun= (N/ 1-k)
2
Su,n-2 ili uopteno Sun = (N/ 1-k)
i
Su,n-i .
Ako se postavi da je i= n-1, iz izraza sledi Sun (N/ 1-
k)
n-1
Su1.
Prema izrazima sa poetka ovog metoda dobija se
da je Su1= Sr1/ 1-k, pa je Sun= Nn-1/ (1-k)
n
Sr1.
Za N= 3, k= 0,13 i Sr1= 1300, a to su vrednosti iz
Christallerova (v.) empirijskog modela, dobijaju se potvrde
rezultata dobijenih Christallerovim teorijskim modelom.
URBAN A MREA, CH RI ST ALLEROV M ODEL
Christaller (W.Chirstaller, 1933) polazi od estougaone eme
rasporeda gradova. Prema toj emi gravitacijske su zone
rasporedjene tako da nema preklapanja niti praznina, a gradovi
su smetenu na vrhovima, odnosno teitima estougaonika.
Udaljenost gradova najnieg ranga odredjuje se
tako da je sa G0 oznaen poloaj kue, a sa G1 poloaj gradova
najnieg ranga izmedju kojih udaljenosti u kilomterima iznosi
d1. Udaljenost d0 izmedju G0 i G1 odredjuje se iz
pravougaonog trougla G1G0A, odakle je d1= d03, pa je
d0
2
= (d1/ 2)
2
+ ((d1/ 2)( 3/3)
2
.
Budui da je
km d 4
0
~
, to je udaljenost izmedju
naselja najnieg ranga
km d 7 3 4
1
~ =
.
Udaljenost izmedju gradova prvog i drugog ranga
moe se odrediti pomou pravougaonog trougla G2BG1, gde
su G1 i G2 lokacije gradova prvog i drugog ranga. I z tog
trougla sledi da je (d2/ 2)
2
= d1
2
-(d1/ 2)
2
, odakle je d2= d13
Analogno se odredjuje razmak izmedju gradova n-
tog ranga, pa se dobija da je dn= dn-13 tako da je d1= 7,
d2= 12, d3= 21, d4= 36, d5= 62, d6= 108 km itd.
Broj gradova nieg ranga Nn-1 tri puta je vei od
broja gradova vieg ranga Nnm pa vredi izraz Nn= Nn-1/ 3 dok
je broj stanovnika u gradu vieg ranga Sn tri puta vei od broja
stanovnika u gradu nieg ranga Sn-1, pa je Sn= 3Sn-1.
To vredi i za povrine gravitacijskih zona i za broj
stanovnika u gravitacijskim zonama.
URBAN A MREA, LOSCH OV MODEL Losch (A.
Losch, 1940) ne polazi od udaljenosti, nego od opsega trita.
To je zapravo ekonomski model s tenjom da se formira
model ekonomskog uticaja za razliit raspored gradova. I
Loschov se model zasniva na estougaonim gravitacijskim
zonama. Gradovi vieg ranga, kao trini polovi, nastojae da
podele trite. U uslovima perfektne konkurencije ta e podela
biti ravnomerna i zavisie od udaljenosti od trinih polova.
Gradovi mogu biti razmeteni na tri naina: a) na
tromedji gravitacijskih zona, b) na sredini stranica
estougaonih gravitacijskih zona i c) unutar gravitacijskih zona.
Ako su gradovi razmeteni na tromedjama zona,
trite T1 u gradu A1 koji se nalazi u sreditu gravitacijske zone
opskrbljuje osim grada A1 i po treinu potreba gradova
A2,A3,........A7, pa pod pretpostavkom da je A1= A2= ...A7 trite
T1 opskrbljuje podruje: T1= A1+ 1/ 3E2
7
An= 3A .
Ako su gradovi razmeteni na sredinama stranica
estougaonika, grad A1 opskrbljuje i po polovinu potreba
okolnih gradova pa trite T2, uz ve navedenu pretpostavku,
oskrbljuje podruje: T2= A1+ 1/ 2. E2
7
An= 4A .
Ako se gradovi nalaze unutar gravitacijske zone,
grad A1 potpuno opskrbljuje ostale gradove, pa vredi, takodje
uz navedenu pretpostavku, da je: T3=A1+ E2
7
An=7A .
Udaljenosti izmedju centralnih gradova iznose:
d1= 2a13/2=a13,
d2= 2a1= a14, d3= [(1/2a17)
2
+ (a1/ 2+ 2a1)
2
]= a17,
odnosno, uopteno dn= a1N.
URBAN A MREA, REI LLYEV M ODEL Reillyev
model(W. J Reilly, 1929) osniva se na tzv. privlanosti gradova
koja se definie izrazom: G= S1S2/ d1,2
n
gde je S1 i S2 broj
stanovnika gradova 1 i 2, d1,2 udaljenost izmedju tih gradova, a
n eksponent koji tek treba odrediti. Ako posmatrani gradovi
imaju jednak broj stanovnika, izraz prelazi u oblik Gi= Si
2
/ d1
n
,
iz kojeg se nakon logaritmovanja i sredjivanja dobija:
lg Si= 1/ 2 n lgdi + lg Gi.
Taj izraz predstavlja pravac u dijagramu s
vrednostima na apscisi i ordinati u logaritamskoj razmeri, a
koeficijent mu je smera n/ 2. Empirijskim istraivanjima
utvrdjeno je da je n= 2---5.
Prema tome, medjusobna bi udaljenost gradova
istog ranga trebalo da iznosi: di=
n
(Si
2
/ Gi)
URBAN A N ADGRADN JA Naziv za strukturu
urbanistikih elemenata koji su sadrani unutar strukture
jednog grada koja je nastala nakon njegovog prvobitnog
formiranja. Urbana nadgradnja moe da bude: saobraajna,
infrastrukturna, rekonstruktivna, urbo reciklazna, socijalna,
kulturna, ekspanzija gradova, strukturna, funkcionalna i dr.
URBAN A OBN OVA, URBAN I PREPOROD (engl.
urban renewal) Ponovo planiranje postojeih gradova ili
1. Urbana mrea na planu centra Odese, osnovane
krajem XVI I I v. Osnova je radjena po principu
mree ahovske table
2. Radijalno koncentrina, lepezasta ili pauasta
urbana mrea na Woodward-ovom planu grada
Detroita u SAD
3. Urbana mrea fragment; Candilis, Josic i
Woods, web ideja za Free University, Berlin, 1963
627
centara da bi se oni osavremenili i da bi bili poboljani uslovi
saobraaja.
URBAN A ODRI VOST I z opteg koncepta "odrivog
razvoja" kao novog pristupa drutveno-ekonomskom razvoju,
koji integrie osim ekonomskih ciljeva razvoja i ciljeve
ouvanja ivotne sredine sa namerom da se sauvaju prirodni
resursi za budue generacije, izvedeni su principi "odrivosti"
u svim vanijim oblastima privrede i drutva. Ovaj koncept
ima sve znaajnije mesto u urbanom pl ani ranju. Planerski kocept
sugerie tri modela grada: model k ompak t grada, model soci jal no
zdravog grada i model ek ol ok og (zel enog) grada, koji u praksi za
datu teoriju, najbolje rezultate pokazuju kombinacijom
pozitivnih svojstava svakod od modela.
Ciljeve i principe odrivog razvoja je teko
operacionalizovati u praksi. Normativnog je karaktera. Dva
aspekta realizacije su: (I) Realizacijaa preko tehnike
komponente, (II) Promena naina ivljenja - "odrivi" stil
ivota.
U urbanoj skali manifestacija ugroenosti je u
kvalitetu pejsaa, graditeljskog nasledja, pogodnosti urbane
zone za bezbedan, zdrav ivot i kvalitet ivota prihvatljiv za
sve gradske stanovnike. Sutina je u podravanju i ostvarivanju
i unapredjivanju kvaliteta ivota, ali unapredjenje kvaliteta
ivota unutar kapaciteta ek osi stema. Socijalne i ekonomske
potrebe, kao i envajronmentalne, moraju biti razmatrane.
Relacija izmedju ovih potreba/ zahteva je interaktivna:
socijalna neodrivost ultimativno uzrokuje envajronmentalnu
neodrivost. Slika neodri vog grada se lako prepoznaje po
izmeanoj populaciji, envajronmentalnoj degradaciji,
oslabljenom energetskom sistemu, loom zaposlenou,
nedovoljnim razvojem industrije i servisa i neuravnoteenom
socijalno-ekonomskom strukturom, kao i brojnim drugim lako
(spolja) vidljivim ili tee uoljivim karakteristikama.
URBANA OGRANIENJA Naziv za ograniena koja
uslovljuju urbani razvoj jednog podruja. U.o. mogu da budu:
geografska u.o., klimatska u.o., ekonomska u.o., ekoloka,
tradicionalna - kulturna u.o., populaciona u.o., konstruktivna,
saobraajna i druga.
URBAN A OLI GARH I JA V . Ol i garhi ja, urbana
URBAN A ORGAN I ZACI JA PROST ORA Naziv za
organizaciju jednog prostora postavljenu na naelima i
principima naunog i tradicionalnog urbanizma. Jedan prostor
je urbano organizovan kada su njegovi elementi saglasni sa
optim principima organizacije prostora koje odreuje
urbanistika nauka ili tradicija.
URBAN A OST RVA Naziv za izdvojene delove grada,
urbane celine koje su uokruene saobraajnicama i
predstavljaju izolovane zone unutar mree saobraajnog
sistema. Pojam je nastao na osnovu analogije sa ostrvom,
poput urbanih ostrva koja se nalaza u urbanom sistemu grada
Venecije. U.o. mogu da budu stara jezgra grada, kada su esto
opasana starim gradskim bedemima, a neretko i ancem koji je
nekada bio ispunjen vodom. Takoe, unutar u.o. moze da
bude smeten stari gradski trg sa katedralom, manastirskom
zgradom ili parkom.
URBAN A PART I CI PACI JA Naziv za uee urbanizovane
povrine u ukupnoj graevinskoj povrini. Koefi ci jent urbane
parti ci paci je predstavlja odnos izmeu urbanizovanog i
neurbanizovanog zemljita.
URBAN A PAST ORALA Utopijski cilj nekih urbanista:
predstavlja nameru za stvaranjem grada koji bi imao sve odlike
savremenog urbanog gradskog sistema, ali bi istovremeno
nosio u sebi sve pogodnosti seoskog naina ivota. Pojedini
urbanisti pokuavaju da ostvare urbanu pastoralu projektujui
velike povrine pod parkovima u centru grada, na kojima pasu
ovce i krave, to bi ostvarilo utisak ivota na selu.
I deal urbane pastorale pokuali su da dostignu tzv.
vrtni gradovi Engleske, to je bila reakcija na ubrzanu
urbanizaciju i industrijalizaciju.
Tokom renesanse, naroito u Italiji i Francuskoj,
pojedini velikodostojnici su se leti povlaili u svoje palate i
dvorce podignute izvan gradova i naselja, da bi uivali u
blagodetima pastoralnog ivota, istovremeno ostvarujuu sav
neophodan luksuz urbane sredine koji su imali u gradovima.
Takve vile su imale ak vii standard stanovanja od gradskih
palata, ali su pri tom imale intenzivan odnos sa prirodom.
Poznate urbane vile na ruralnom podruju gradio je naroito
Andrea Palladio za veledostojnike iz Venecije, koji su se
polako okretali ivotu na selu i obraivanju zemljita.
URBAN A PAT OLOGI JA Naziv discipline urbanizma koji
istrauje patoloke pojave u urbanoj sredini, pronalazi njihove
uzroke i tokove nastanka daje predloge za njihovu sanaciju
(leenje). U.p. bavi se sledeim oblastima: izgradnjom
bespravnih naselja, beskunitvom, polucijama i ekolokim
zagaenjim grada, urbanom sociopatologijom koja je
uslovljena urbanim asspektima (narkomanijom,
alkoholizmom, kriminalitetom i dr.), urbanom destrukcijom,
saobraajnim kolapsom, kolapsom komunalnih sistema i dr.
URBAN A PERSON ALN OST Naziv za skup individualnih
karakteristika jednog urbanog sistema, koje ga ine razliitim
od drugih. U.p. zavisi od: tradicije, specifinih prirodnih
uslova, urbanog naslea, kulturnih karakteristika, socijalnih
karakteristika, prostornih mogunosti, podneblja, klimatskih
uslova, istorijskih uslova i dr.
URBAN A PLAT FORM A Naziv za polaznu osnovu jedne
urbanistike ideje, polazna taka, misao, pobuda ili pokreta
jednog urbanog programa, pl ana, projekta ili neke druge
urbane aktivnosti.
URBAN A POLI T I KA Sistem politikih odrednica i mera,
planova i strategija, konkretnih akcija i situacija koje sa
politikog aspekta utiu na urbani razvoj, planiranje ili pak na
konkretni arban. plan. Urbanu politiku postavljaju strukture
uprave jedne drutvene zajednice i ona moze da bude:
stimulativna, restriktivna, opredeljujua, ograniavajua. U.p.
se sprovodi urbanom legislativom (zakonima) i egzekutivom
(nadzori, inspekcije, sudovi i dr.) i ugrauje se u urbana
dokumenta (urban. programi, urban. planovi i dr.). U.p. zavisi
od sistema ureenja jedne drave i odnosa prema urbanizaciji.
URBAN A POPULACI JA Naziv za stanovnitvo, ljudstvo
koje naseljava jedno urbano podruje. U.p. menja svoj broj i
karakteristike, vezano za promene urbane sredine i istorijski je
bila vezana za razvoj grada. N asuprot u.p., nalazi se seoska ili
ruralna populacija, koja predstavlja stanovnitvo teritorije sela.
V . Popul aci ja
URBAN A POPULACI ON A EKSPAN ZI JA V .
Popul aci ona ek spanzi ja
URBAN A PRAKSA Predstavlja pojam prakse primenjene na
polju urbanizma. Ona prevazilazi urbanu teoriju i njene
parcijalne koncepte. Urbana praksa nas ui, izmeu ostalog, da
se prilagodimo specifinoj prostornoj ali i vremenskoj situaciji,
specifinostima ekonomskih uslova, tehnolokog napretka ili,
sa druge strane klimatskim uslovima.
URBAN A PSI H OLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi
prouavanjem psiholokih aspekata, pojava i uticaja na polju
urbanizma i urbanizacije. Srodna disciplina je psi hol ogi ja
stanovanj a. Urbana psihol ogija istrauje psiholoke aspekte,
njihove meuzavisnosti sa urbanizmom i uticaje na urbanu
sredinu, kao i razvoj psiholokih meuodnosa izmeu
stanovnika u urbane strukture. U.p. se bavi
1. Urbana organizacija prostora novog grada
Ludwiga Hilbersheimera iz 1944: 1 linearna
koncepcija organizacije po principu elja; 2
linearna trakasta organizacija; 3 koncentrino
heksagonalna organizacija
2. Urbana organizacija prostora; Docklands, London,
plan prostora predvidjenog za urbani razvoj i
prostor koji je ve urbanistiki izgradjen

628
prouavanjem psihologije stanovnika u urbanim sredinama,
uticajima sredine na psihologiju stanovnika, moguim
psihikim poremeajima stanovnika u odreenim uslovima
urbane sredine i nainima leenja. U.p. se bavi psiholokom
preventivom koja spreava negativne uticaje na stanovnike.
U.p. ukljuuje sledee oblasti: psi hol ogi ju stanovanja, psi hol ogi ju
grada, psi hol ogi ju sel a, psi hol ogi ju rada, psi hol ogi ju odmorai rek reaci je.
URBAN A RAZMERA Pojam se upotrebljava da bi oznaio
veliinu i prirodu prostora kojeg obuhvata jedan grad. U prvo
vreme, to je bio prostor ogranien gradskim zidinama,
ponekad je to bilo podruje koje je pripadalo jednom hramu.
Razvojem grada, menja se njegova u.r., teritorija grada se
proiruje, obuhvatajui i ukljuujui i susedne oblasti. Kod
srednjovekovnog grada, pronalazimo nekoliko nivoa u.r.:
prostor grada neposredno iza gradskih zidina i prostor izvan
gradskih zidina kojem grad gravitira. Savremene urbane
razmere obuhvataju ogromna podruja koja gravitiraju jednoj
metropoli.
URBAN A REGI JA Predstavlja podruje regionalnog
karaktera koje se posmatra sa urbanog aspekta i koje je
podruje urbanizacije. Urbana regija je najvia faza urbanog
kontinuuma. U literaturi esto se definie pojmom regi onal ni
gradovi . U urbanoj regiji postoji potpuni urbani kontinuum,
prostorni elementi su gui, urbani nain ivota i rada
dominira, diferencijacije su u granicama drutvene podele rada
i u granicama prirodnih (biolokih) i kvalifikacionih razlika
meu ljudima.
Nia f aza urbanog kontinuuma je metropol i tani zaci ja,
to je faza u kojoj je agregatniji proces koncentracije
stanovnitva na proirenom urbanom podruju.
Najnia f aza urbanog kontinuuma je suburbani zaci ja,
koja znai urbanizaciju irokih podruja oko grada, odnosno,
gradskog okruja, formiranjem satel itsk i h nasel ja.
URBAN A REGI MEN T ACI JA V . Regimentaci ja.
URBAN A REGULAT I VA Zbir razliitih propisa, uredbi,
pravilnika, poslovnih i drugih redova i dr., koji odreuju
meusobne odnose izmeu drave, korisnika prostora i
vlasnika prostora. U.r. moe takoe da bude ugraena u
urban. planove.
URBAN A REI DEN T I FI KACI JA (engl. urban re-
identification) Naziv za ponovo uspostavljanje osobina i
odnosa elemenata jedne urbane celine koji toj celini daju
sadraj i karakter u onom smislu i na onaj nain kako je to ona
imala ranije. Urbani identitet jedna sredina moze da izgubi u
periodu nakok velikih ruenja starih urbanih struktura i
izgradnje novi, nakov migracija stanovnika i neplanskim
naseljavanjem. Formelne elemente jedne u.r. esto determinie
humani faktor i sadraj.
URBAN A REKON STRUKCI JA Naziv za rek onstruk ci ju
jednog urbanog tkiva koje je uniteno ili izmenjeno na
neplanski nain, putem ponovog uspostavljanja prethodnog
urbanistikog koncepta koji je vladao ili ostvarenja novog
urbanistikog plana koji bi trebalo da unapredi funkcionalne
karakteristike prethodnog plana. U.r. se esto vri unutar
jezgara starih gradova, kada se u postojeu strukturu unose
novi elementi: infrastruktura (gas, grejanje, vodovod i
kanalizacija) ili se vri rekonstrukcija urbanih celina koje su
unitene nakon katastrofe ili ruenja. Takoe, sve je ei
primer u.r. kada se vrie koncepcijske izmene jedne savremene
urbane stredine koja je uzgraena na prevazienim i
koncepcijski zastarelim principima i vie nije u stanju da
zadovolji dinamino narasle savremene potrebe njenih
stanovnik.a U.r. unosi se novi kvalitet u jednu sredinu, a ona se
gradi prema osnovama novog standarda.
URBAN A REN T A V . Renta
URBAN A REVI T ALI ZACI JA Naziv za ponovo
oivljavanja jedne urbane strukture ili jednog dela urbane
strukture: gradskog jezgra, jedne ulice i de. U.r. se primenjuje u
sluajevima postojanja urbanog naslea koje nema potrebne
uslove za savremeno funkcionicanje, koje je potrebno ostvariti
putem u.r.
U skladu sa ranije utvrdjenim principima i zatim
preporukama svetske i evropske organizacije, zapadna Evropa
svoje stavove o ouvanju i aktiviranju nasledjenih gradskih
struktura primenjuje kako u dravnim strategijama, tako i u
konkretnim lokalnim akcijama. U novije vreme zanimljive su
individualne akcije koje se sprovode na centralnim gradskim
podrujima, a koje, svaka ponaosob, doprinose revitalizaciji
zona centra ili pojedinanih gradskih zona.
Najbolji i najpoznatiji primer je velika akcija
revitalizacija obale Temze u Londonu. Ve od 1988. godine
radi se na revitalizaciji londonskih Dokova (Docklands) koji su
do danas ve uredjeni, izgradjeni i postali najskuplji poslovno
stambeni kompleks Londona. Deo ove teme je i
medjunarodni arhitektonski konkurs za proirenje, odnosno
novu zgradu, Tate Gallery u staroj elektrinoj centrali na obali
Temze. Ovakav izbor lokacije obrazloen je sledeim
argumentima: a) korienje postojee gradjevine sa ogromnim
neiskorienim prostorom, i b) opredeljenje gradskih planera
da relativno zaputeno podruje oko Temze, postepeno
revitalizuje i razvije u veliki kulturni centar Londona. K rajem
XX veka se prema prvonagradjenom konkursnom reenju
izvode radovi uz punu panju i odobravanje gradskih vlasti
koje oekuju da se kroz ovu izgradnju i rad budue galerije
otvori dve hiljade novih radnih mesta. Uspeli primer urbo
reci k l ae predstavlja transformacija Spittelau District toplane u
Beu. Toplana je sazidana 1971. godine na obali Dunavskog
kanala, a u okviru kompleksa napravljen je i pogon za obradu
otpada. Posle poara, 1987. godine, objekat je obnovljen i
instalirana do tada najsavremenija oprema za preradu otpada
koja danas praktino proizvodi zagadjenje vazduha kao
prosean automobil. U isto vreme u ovom kompleksu se
preradjuje skoro polovina ukupnog otpada Bea, a energijom
koja se primenom takvog postupka dobija, greje se 40 000
stanova. Svojevrsnu reciklau podrao je i austrijski arhitekt
Hundertwasser, potpuno u svom maniru "Za humaniju
arhitekturu u harmoniji sa prirodom". Uz tvrdnju da je vi zuel no
zagadjenje najopasnije od svih, jer unitava ljudsko dostojanstvo
i duu, Hundertwasser je predloio gradskoj upravi i izveo
projekat redizajna savremenog industrijskog objekta. Blie
sferi arhitektonskog i urbanog dizajna, nego sistemskom
pristupu revitalizacije industrijskih objekata u gradovima, ova
izvedena investicija jo je jedan pokazatelj kako pozitivni
mogu biti efekti korienja resursa (u slici grada, u slobodi
izraavanja, humanijem pristupu i funkcionisanju industrijskih
objekata).
Sline intervencije koje se definiu pojmovima
"osveavaje" ili "oivljavanje" starih zdanj a, predmet su
interesovanja evropskih urbanista i projektanata. Najsveiji
primer su Opera u zgradi stare Elektrane na obali enevskog
jezera, otvorena 1997. godine, ili velika akcija za obnovu etiri
velika silosa i hala ogromnih razmera, u centru Bea. U ovim
objektima je gotovo jedan vek proizvodjen i lagerovan gas za
gradsku rasvetu u druge potrebe. I zgradjeni su 1896-89.
godine i od 1985. ne koriste se za osnovnu namenu. u njima je
bila organizovana izloba socijaldemokrata, rok koncerti i
snimani filmovi. Ovi silosi danas se prema projektu arhitekte
Volfa B. Priksa, pretvaraju u pravi mali grad za osam stotina
stanova.
Jo jedna interesantna akcija pokazuje interes vlade
da povea angaovanje postojeih resursa u Velikoj Britaniji, a
smanji novu izgradnju. Kroz prognozu da e Engleskoj biti
potrebno 4.4 miliona novih stanova u 2000. godini pojavila se
1. Urbanistika uredjajna osnova Pariza posle
rekonstrukcije Osmana
2. Le Corbusier studija naina gradnje pri
rekonstrukciji starih gradova: krivih ili izlomljenih
ulica, zatvorenih stambenih blokova i gradnje sa
velikim procentom izgradjenosti Pariz, Nju Jork
i Buenos Aires
3. Rekonstrukcija tradicionalne urbane mree Port
Saida i Port-Fouada u XI X i XX veku
4. Urbana reidentifikacija; Heinz Hilmer, Christoph
Sattler, plan reidentifikacije Potsdamer Platza,
Berlin, 1991
629
potreba za nalaenjem novih naina za reenje ovog problema.
1992. godine osnova je Empty Home Agency, kao grupa
udruenja javnih i privatnih organizacija, koje su inae
angaovane u sektoru stanovanja i izgradnje. Evidentirano je
780.000 praznih i oko 800.000 moguih novih stanova iznad
trgovina i komercijalnih objekata. Drugi najvaniji cilj ove
akcije je podizanje urbanog nivoa celih oblasti u kojima se ovi
naputeni stanovi nalaze. Ovo je bili inicijativa za lokalne
uprave da usmere napore u revitalizaciju naputenih prostora
najpre iz ekonomskih razloga, jer bi tako vidno podigli rentu,
kroz: podizanje standarda stanovanja, uredjenje orkuenja,
smanjivanje kriminala i td. Do aprila 1997. godine, 120
engleskih lokalnih uprava je zapoelo i objavilo ovu strategiju i
100 od njih je zaposlilo strunjake koji je sprovode. Preduslov
da ove agencije uspeno i namenski rade je, najpre, tesna
saradnja izmedju nadlenih resornih odeljenja za: planiranje,
ivotnu sredinu, stanovanje, finansije, pravni sektor i
ekonomiju.
URBAN A REVOLUCI JA, REVOLUCI JA I
URBAN I ZAM (engl. urban revolution) 1. U optem smislu,
pojam predstavlja sveukupnost preobrazenja kroz koje prolazi
savremeno drutvo da bi prelo iz razdoblja u kome
preovlauju pitanja rasta i industrijalizacije (model, planiranje,
programiranje) u period u kome e urbana problematika
odluno odneti prevlast, gde e traenje reenja i naina
svojstvenih urbanom drutvu prei u prvi plan. Meu
preobraenjima neki e biti nagli. Drugi e biti postepeni,
predvieni, ugovoreni. Rei urbana revol uci ja ne oznaavaju u
sutini nasilne radnje. One ih ne iskljuuju. Ono to se moe
postii nasilnom radnjom i ono to se moe izvesti razumnom
radnjom, kako ih unapred razluiti?
2. Naziv koji se odnosi na niz meusobno
vremenski i geografski izdvojenih pokreta, praenih zajedno sa
uspostavljanjem lokalne u prave i vlasti na nivou grada,
optine ili druge teritorijalne jedinice, to e uticati na njenu
organizaciju i razvoj. Pokreti koje mozemo da stavimo pod
pojam u.r. dogodili su se najee spontano, bez uticaja
profesionalnih politiara ili revolucionara i njihovih teorija.
Postojeli su sledei pokreti: pokret podizanja gradova u
Americi 1776.g., francuski narodni pokreti od 1793.(bilo ih je
preko 5.000), narodni klubovi iz 1848., Pariska K omuna 1871.,
Sovjeti iz 1905. i 1917., Raete koji je podigao Nemaku u
kratkom periodu tokom 1918., Sindikati u paniji 1936.,
Radniki saveti u Maarskoj 1956, bari o grupe u Santo
Domingu 1965., K omiteti akcije u Parizu 1968. i dr.
URBAN A SCEN OGRAFI JA U u.s. spadaju reavanje
sledeih urbanih elemenata: fasade, kalkani, oblici, reklame,
oglasi i dr.
URBAN A SEGREGACI JA I SUBURBAN A
SEGREGACI JA V . Suburbana segregaci ja
URBAN A SEGREGACI JA Izdvajanje razliitih urbanih
funkcija u meusobno razliite prostorne sisteme, da bi bilo
obezbeeno takvo vrenje jedne funkcija koje ne bi agresivno
delovalo na drugu. U.s. se vri, pre svega segregacijom
saobraaja (kolski, peaki), segregacijom bunih funkcija od
tihih, moguih zagaivaa od iste sredine, kolektivnog od
individualnog, javno od privatnog, kretanja od mirovanja,
dnevno od nonog, svakodnevno od periodinog i
povremenog, istorijski tradicionalnog od savremeno
modernog, centralnog od perifernog i dr.
URBAN A SI LUETA V . Gradsk i pejsa, U rbana domi nanta,
Gradsk a domi nanata
URBAN A SI M BI OZA V . Pozi ti vna si mbi oza u urbani zmu,
N egati vna si mbi oza u urbani zmu
URBAN A SI M BOLOGI JA Urbanistika disciplina koja
prouava urbane simbole i znake koji se pojavljuju u urbanim
sredinama. Tako, na pr. u materijalnom tkivu ljudskih naselja,
ali i mnogim nevidljivim odnosima, skrivaju se znaci koji odaju
pokuaje mitolokog objanjenja , odnosno, skrivaju se
mnogobrojne semiotike celine sa veim ili manjim stepenom
simbolike sadrine. Jedna teatralno barokna grupa na nekoj
fontani isto tako moe da bude alegorija, ali moe da bude i
slika bez dublje sadrine. Bronzani lavovi, karakteristini za
nakien stil imperijalnih evropskih metropola XIXv., kreu se
isto tako na rasponu od lako pronicljivog apologa i alegorije
do prostog skulpturalnog prikaza animalne lepote. Naravno,
jedan lav moe biti i jednoznana umetnika evokacija i
alegorijska figura, ak i pohvala vrlinama imperatoru ivotinja.
Ali, prema stepenu stilizacije, on moze biti i amblem,
odnosno, heraldiki znak. Lavovi na mikenskoj kapiji
predstavljaju apotropaiki simbol veoma kompleksne sadrine
i nikako se ne bi mogli izjednaiti sa bekim lavovima Otto
Wagnera.
URBAN A SLI KA, URBAN I PEJZA Urbana slika ili
urbani pejzaz je sveukupni sistem funkcija i formi graene
sredine naselja nezavisno od nivoa, fizikog, koji se analizira,
veliine i oblika naselja, tipa, elemenata analize itd. Kada
Hosken pie o jeziku gradova , on pod tim jezikom
podrazumeva vizuelno uvoenje u forme i funkcije grada.
Teko je prihvatiti da jedinstvo prostorne kompozicije ,
proporcije objekata ili jedinstveni moduli, mogu neto
temeljno uiniti za urbanu sliku i pejza, kada se zna da je
razdvajanje gradskih funkcija i jo detaljnije segregacije
elemenata grada ta serija inilaca koja je osiromaila, izmeu
drugih, savremeni urbani ambijent.
G. Cullen pokazao je desetine moguih fizikih
elemenata oblikovanj a pre svega urbane sredine - grandiozne
vizure, zaklonjeni pogledi i vidici, pregraivanja u prostoru,
odvajanja od regulacione linije, detalji u gradu, informacije,
faktura, materijal i desetine drugih motiva sastavlja ovaj
poznati istraiva gradskog pejzaa u centar ispitivanja.
Sveukupni ambijent neselja nas interesuje, sled veza niza
utisaka i sejkvenci, smenjujuih vidnih linija i uglova, koje se
taloe i ostaju - kao i niz drugih pojava u prostoru naselja - to
su tek delovi jedne posebne teme.
Fizika struktura prua idealne mogunosti
ispitivanja i kvaliteta gradske slike i pejzaa. Alternativni
razvojni prostorno - fiziki modeli, kao jednu od velikih
prednosti imaju sposobnost da pokau unapred osnovne
osobine budueg gradskog pejzaa, a da u isto vreme ne preu
u proste likovne vebe.
URBAN A SOCI OLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi
strukturom, odnosima i ivotom drutvenih zajednica i
pojedinaca u okviru fizikih prostornih okvira naselja. Urbana
sociologija se bavi sociolokim aspektom urbanizma,
prouavajuu meuodnose izmeu sociolokih i urbanistikih
aspekata.
U pojam urbana sociologija ukljueno je: raspored
stanovnitva, gustoa naseljenosti, volumen naseljenosti,
migracija itd.V . Soci ol ogi ja urbani zma.
URBAN A SREDI N A Predstavlja sredi nu koj a je oblikovana
ovekovim svesnim i planiranim postupkom organizacije
velikih povrina. Osnovnu urbanu sredinu predstavlja grad, ali
ro mogu da budu i njegova predgraa, blokovi, zone, pa ak i
urbanizovane seoske sredine. Nasuprot urbanoj sredi ni , rural na
sredi na je ona koja je sauvala osnovni kontakt i meuuticaj sa
faktorima prirode, odnosno, prirodne sredine. V . Rural no -
urbano, Rural na sredi na.
Uticaj urbane sredine na arhitekturu mogue je, kao
u svakoj funkcionalnoj analizi, pokazati tzv. otvoreni m
funk ci jama, tj., sve ono to postie odreeni cilj i sk ri veni m
funk ci jama; ono to se moe na vie naina tumaiti iz odnosa
pojava koje se posmatraju. Ovaj uticaj lako je pokazati na
1. Urbana revitalizacija grada Rabata, po
urbanistikom planu arh. H. Prosta. Na stari grad
nadovezuje se novi
2. Urbana segregacija kretanja peaka od kolskog
saobraaja; Radburn, SAD, 1929, New Jersey, H.
Wright
3. Green Brook, SAD, arh. H. Wright; stanovanje je
odvojeno od mesta rada

630
primerima uticaja prirodnih izvora materijala na gradnju kue i
njihove harmonije sa predelom. Tako, cena 1m2 izgraene
povrine suava horizontalno razvijanje objekta; nastaje
koncentracija svih elemenata organizacije, pa ak i ispod
nedopustivih granica, ispod dozvoljenih socijalno-medicinskih
ogranienja. Takoe, moemo da pratimo uslovnost kue za
stanovanje i njene okoline u odnosu na temperaturne
karakteristike. I na kraju, da pomenemo koncepciju japanskog
prostora, koja predstavlja oigledan uticaj urbane sredine na
arhitekturu: postoje mnogobrojni primeri objekata
postavljenih na uzdignutoj platformi od mokrog i memljivog
zemljita, ali integrisanog u spoljnju sredinu.
URBAN A SREDI N A, USLOVI V . U sl ovi urbanesredi ne
URBAN A ST AN DARDI ZACI JA V . Standardi zaci ja, urbana
URBAN A ST RAT EGI JA U svojoj osnovi, urbana strategija
predstavlja: optimalno i maksimalno korienje tehnika (svih
tehnikih sredstava) u reavanju urbanih pitanja, u slubi
svakidanjeg ivota, u urbanom drutvu. To otvara mogunost
preobrazavanj a tog svakidanjeg zivota takvog kakvog ga
poznajemo. I to putem racionalne upotrebe maina i tehnika
(koja ne ini nekorisnim preobraaj drutvenih odnosa ve ih
ukljuuje). Ponovno dobijanje inicijativa (svake inicijative) u
postojeem redu stvari, preko nekog sistema, ne spreava
takve predloge da otvore i da oznae jedan put. Iz savremenih
iskustava u celini proizlazi da ekonomska predvianja i
etatistike moi retko razmatraju optimalno korienje izvora
sredstava, tehnike i mogunosti koje pruzaju nauke. Oni ih
upotrebljavaju samo kada su naterani i primorani javnim
mnjenjem, hitnou, osporavanjem, i to iz budetskih i
finansijskih pobuda, to jest ekonomskih . Te pobude skrivaju
dublje razloge. Vlasti imaju svoju strategi ju, aparati imaju svoje
interese koji isuvie esto odbacuju u drugi plan ova bitna
pitanja.
URBAN A STRUKT URA K ako formulisati urbanu
strukturu imajui u vidu potrebu za minimiziranjem energtskih
zahteva? Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan iz
prostog razloga to ne zavisi od jednog ili nekolicine faktora.
Osim planerskih, tehnolokih, saobraajnih, dizajnerskih i
drugih zahteva, ovde su od velikog uticaja politiko
ekonomski uticaji koji, kao to je iz prakse poznato mogu biti
"vaniji". U cilju stvaranja preduslova za "odrivo gradjenje"
osnovni pristup je uspena analiza koja bi trebalo da kroz
klasinu emu uloeno/dobijeno ("invest/benefit") tanije
kroz ilustrovan odnos "sadanjih vrednosti buduih uteda uz
neophodna dodatna ulaganja" prikae strukturu dobitka
uzimaji naravno u obzir i pretpostavljenu duinu korienja.
Osnov energetski efikasne urbane strukture je
svakako iskorivanje pogodnosti koje nudi okruenje u onim
razmerama u kojima nee doi do degradativnih pojava istog.
Ovde se ne misli samo na slobodne, neizgradjene prostore ve
i na nasledjenu, u odredjenoj meri fiziki definisanu, sredinu.
K reiranje objekta usaglaenog sa okruenjem
podrazumeva shvatanje zakonitosti istod, odnosno oktrivanja
njegove logike i prepostavljanja buduih uticaja koje
intervencija moe imati. Lokacija se ovde tretira kao unapred
definisan entitet na koga je potrebno primeniti adekvatne
analize. Pravilno prouavanje ire i ue lokacije ne moe biti
sprovedeno bez oslanjanj a na bioklimatske principe i faktore
sredine od kojih se kao najuticajniji izdvajaju: klimatski faktori,
topografija i nasledjena sredina, vegetacija, komunikacioni
faktori, faktori komfora, uticaji postojeeg gradjevinskog
fonda i zakonske regulative. Definicija ovih faktora je samo
mali okvir moguih analiza i ne bi je trebalo uzeti kao dovoljnu
mada je svakako treba shvatiti kao obaveznu.
URBAN A ST VARN OST Pojam koji se odnosi na dananje
stanje u urbanizmu i njegovo prenoenje (transponovanje) na
podruje prostora urbanih sredina. Ona se danas javlja
pre kao haos i nered (a oni prikrivaju red koji treba otkriti)
nego kao predmet . K akav je domet, kakva je uloga onog to
se naziva urbanom stvarnou?
Vie nego stvarnost jednog datog predmeta pred
razmiljanjem, stvarnost urbanog fenomena bi bila stvarnost
jednog virtuelnog predmeta. Ako postoji socioloki koncept,
to je koncept urbanog drutva; meutim, on ne potie od
same sociologije. Urbano drutvo se, sa svojim specifinim
redom i neredom, obrazuje. Ta stvarnost obuhvata niz
problema: urbanu problematiku. K uda ide taj fenomen?
Prema emu proces urbanizacije vue drutveni ivot? Kakvu
novu celokupnu praksu ili kakve delimine prakse on
podrazumeva? Kako teorijski vladati procesom i praktino ga
usmeravati? Ka emu? Takva su pitanja koja se postavljaju
urbanisti i koja on postavlja specijalistima.
URBAN A T AJN A DRUT VA V . Tajna drutva, urbana
URBAN A T ERI T ORI JA Teritorija koja je zahvaena
urbanizacijom i koja je predmet urbanistikih planova i
planiranja. Najei oblici urbane teritorije je: urbani blok,
ulica, podruje, optina, grad, ire gradsko podruje, regija,
pokrajina, drava.
URBAN A T OPOGRAFI JA (gr. toto, topos mesto
o|o, grafos crtati ) Urbanistika disciplina koja se bavi
predstavljanjem gradova kroz istoriju putem njihovih crteza i
opisivanja.
URBAN A T RADI CI JA V . Tradi ci onal an urbani zam
URBAN A UM ET N OST Naziv za umetnost koja je tesno
povezana za jedno urbano podruje, iz njega izvire i crpi
sredstva svog izraza. U.u. je nastala na ulici, trgu, u podzemnoj
eljeznici, a za svoj izraz koristi povrine zidova, gradskih
podova, fasada i drugih karakteristinih urbanih elemenata.
Pokreti, pravci i tehnike predstavnici u.u. su: grafi ti , pl ak ati ,
rek l amni panoi , sk upl ture, i zl ozi , fontane, l and art, performanceumetnost
i dr.
URBAN A UMET N OST , URBAN ART V . U rban art
URBAN A UPOTREBA ZEM LJI T A,
KON T I N UI TET V . Konti nui tet urbaneupot rebezeml ji ta
URBAN A VI LA V . V il l a urbana
URBAN A ZON A Deo jedne urbanistike celine koji je
izdvojen na osnovu odreenih kriterijuma (stambena zona,
radna zona) u kojo se odvijaju odreene karakteristine
aktivnosti i u kojoj vae odreene urbane zakonitosti i pravila,
na osnovu kojih ovaj deo razlikujemo od ostalih delova
urbane celine. U.z. moe da bude izdvojena prema: funkciji,
poloaju, saobraajnim karakteristikama, obliku, tipu
stanovnitva i dr.. Ovako posmatrano, moemo da imamo
sledee razliite u.z.. Prema funkciji: stambenu, poslovnu,
trgovaku, sportsko-rekreativnu, administrativnu i t.d.. Prema
polozaju: centalnu, perifernu, satelitsku, donji grad
(downtown), gornji grad i t.d.. Prema saobraajnim
karakteristikama: krunu, zonu eljeznike stanice, zonu auto
puta, linearnu, zonu pored reke i t.d.. Prema obliku:
pravougaonu, krunu, zvezdastu, linearnu, takastu, umetnutu,
isturenu i t.d.. Prema tipu stanovnitva (socijalne karakteristike,
nacionalna obeleja): geto, kineska etvrt, luka etvrt, vrtni
grad, etvrt sa vilama, crnaka etvrt, jevrejska etvrt, i t.d.
URBAN E AKT I VN OST I Naziv za aktivnosti koje su
vezane za jednu urbanu sredinu, u svim fazama njenog
nastanka i razvoja. Prema fazama nastanka, razlikujemo
sledee u.a.: urbano planiranje, programiranje, urbano
zoniranje, priprema urbanistikog zemljita za gradnju, zatim
urbanistika gradnja i opremanje prostora, da bismo na kraju
imali grupu u.a. unutar korienja jednog prostora, odnosno
funkcionalne aktivnosti. Mogue u.a. u jednom izgraenom
1. Zbijena urbana struktura grada Marakea
2. Urbana struktura grada Vaingtona sa emom
gradskih saobraajnica, blokovima i gradskim zelenim
pojasom
3. Urbana struktura grada Torina celinski u maloj
razmeri i detalj urbanistike osnove sa centrom iz
rimskog doba
631
prostoru predstavljaju: urbana rekonstrukcija, urbana
revitalizacija, urbana ekspanzija, ozelenjavanje, izgradnja
saobraajnice, infra strukture, aktivnosti na mikro planu i dr.
URBAN E CEN T RALN E FUN KCI JE I CEN T RI V .
Central nefunk ci jei centri
URBAN E CI VI LI ZACI JE Naziv za civilizacije koje su
nastale uporedo sa nastankom gradova, odnosno, koje su
formirale gradove kao osnovne urbane zajednice stanovanja.
URBAN E DI M EN ZI JE Dimenzije jednog prostora na
urbanom nivou. Takoe, u metaforinom znaenju,
predstavlja globalnu ili teritorijalno rasprostranjenu dimenziju,
odnosno, karakteristiku jednog arh. i urban. problema.
URBAN E FAZE Postoje dve kritine faze kroz koje prolazi
urbano, koje se u toku istorijskog vremena mogu odrediti na
sledei nain. Prva faza: agrarno (poljoprivredna proizvodnja,
seoski ivot, seljako drutvo) koje je bilo dugo nadmono,
postaje podreeno jednoj urbanoj stvarnosti, najpre
pokretanoj a uskoro razorenoj trgovinom i industrijom. Drugo
preokretanje, drugo obrtanje smisla: nadmona industrija
postaje potinjena urbanoj stvarnosti; ali u njenom okviru
dolazi do prevrata: nivo smatran za nii od poetka, to jest
stanovanje, postaje bitan. On se ne moze smatrati vie za cilj, ili
rezultat, ili sluajnost, u odnosu na specifini nivo urbanog, jo
manje u odnosu na globalno koje je ostalo u zavisnosti od
istorijskog perioda . Urbano se odreuje jedinstvom ovih
poslednjih nivoa, sa prevlau zadnjeg.
URBAN E FORME T I POLOGI JA Planerska i
projektantska praksa esto se oslanjaju na analizu, pa i
sintetiku upotrebu razlitih obrazaca fizikih struktura, polazei
od pretpostavke da je urbanizovani, izgradjeni prostor
projekcija drutvenih i kulturnih odnosa. Reprodukcija tih
odnosa je, prema tome, "..posredovana praksom zasnovanom
na posebnom znanju konceptora (eksperata, planera...) ... U
stvari, upotreba arhitekture i njeno korienje oslanja se isto
tako na kulturalne modele svojstvene jednoj drutvenoj klasi ili
grupi, koji se i samo podvrgavaju odredjenoj logici".
Prouavanje i primena prostorno-fizikih obrazaca
u okviru morfolokog metoda pokuava da interdiciplinarno
povee razliite podatke o generikim uticajima na oblik
arhitekture i gradskih celina, u uverenju da je upravo oblik
komprimirani izraz miljea k onk retne sredi ne. Ovaj potupak,
stoga, najee koristi deskriptivne klasifikacije na osnovu
geometrijskih i planimetrijskih karakteristika fizikih obrazaca,
odnosno tipologije utemeljene na strukturalnim svojstvima
izgradjenosti.
Po A. Rosiju tip je "reduk ovana k onstanta"
arhitektonske ili urbane celine, ali i "k ulturni el ement", pa ga
takvog moemo traiti u razliitim arhitektonskim
tvorevinama. Vrednost tipologije on vidi pre svega u njenoj
analitikoj upotrebi u projektovanju i planiranju.
D. Gezling smatra da se tipologija bavi
konstrukcijom tipova u odredjenoj urbanoj situaciji koja je
uslovljava, dok je morfologija formalni izraz konstruktivnih
tipova, uzetih pojedinano ili u celini.
Svrhu morfoloke analize J. K oelj vidi u
istraivanju strukture znaenja izgradjene sredine, razumevanju
razvojnih zakonitosti i kompleksnosti oblika, te mogunostima
vrednovanja trendova fizike promene u skladu sa
kriterijumima koji proizilaze iz "genetskog koda". Autor
smatra da je kroz "strukturni plan" mogue afirmisati ovaj kod
i implementirati ga u razvojne planove i graditeljsku praksu.
Morfoloki pristup koristi tipoloka istraivanja da
bi odgovorio na pitanja o "lokalnoj akumulaciji izvesnih tipova
prostora", zakonitostima njihovog formiranja i reprodukcije,
uskladjenosti sa nainom korienja i odnosima delova i celine
gradskog tkiva. Svoj teorijski kontekst morfol oki pristup
nalazi u psiholokoj teoriji getal ta, strukturalistikoj analizi
prostora, teoriji percepcije i znaenja kao i u rezultatima
istraivanja Kevina Lina, K. Aleksandera i drugih autora. U
domenu kulturne orijentacije, morfoloka kola polazi od
"kulturalistike" tradicije urbanizma i razliitih, uglavnom
postmodernih umetnikih ideologija, kao i od obnovljenog
interesovanja za kulturnu antropologiju.
URBAN E FORM E, KRI T ERI JUM I Uspostavljanje i
definisanje kriterijuma urbane forme u najirem smislu
proizilazi iz socio-kulturnog konteksta unutar kojeg planeri
deluju. Evropski i ameriki pristupi kombinuju: percepci jsk i
pri stup (tradicija getal ta, Arnhajm, Lin, Kalen...), oslonjen na
psiholoki odredjeno poimanje fizikog prostora i prostorno
delovanje, urbomorfol ok u anal i zu (Norberg-ulc, Gideion, Rosi,
R. K rier i dr.) zasnovanu na istorijskim iskustvima
konstituisanja i transformisanja urbane forme, afirmaciji
arheti psk i h model a gradskog tkiva i kulturnoj komponenti
razvoja i metoda struk ture transformaci je, neposredno vezana za
iskustva planerskih i projektantskih tehnika i normativne
prakse.
URBAN E FORME, KVALI T AT I VN I KRI T ERI JUM I
K valitativni kriterijumi se u teorijskim raspravama javljaju kao
atributi vrednosti izgradjene sredine, kao opisne i relativno
uopteno formulisane kategorije. Tako Lin prikazuje:
pristupanost (dostupnost), odnosno fiziku komunikativnost
prostora, pomognutu raznovrsnou araniranih elemenata
(komunikacija, barijera, kompozicionih opcija koje
omoguavaju kretanje); pri l agodl ji vost, odnosno nivo od kojeg
fiziki elementi i njihovi sklopovi sa svojom
antropometrijskom strukturom i opremljenou zadovoljavaju
promenljive potrebe korisnika i adekvatan reim korienja;
znaenje kao nivo do kojeg se odredjena fizika struktura
poklapa sa mentalnom i konceptualnom predstavom korisnika
o vrednostima okoline, primerene njegovim socijalno i
kulturno utemeljenim zahtevima; vi tal nost (livability, ivotnost),
odnosno stepen do kojeg urbana forma podrava i
obezbedjuje vitalne bioloke funkcije, potrebe ili sposobnosti
korisnika; k ontrol a (nadzor) ivotnosti (control vitality),
odnonso mogunost da korisnici nadziru i upravljaju oblikom
u organizaciji prostora, da sinhronizuju promene u nainu
ivota sa promenama njegovog fizikog okvira.
Ameriki kriterijumi kvaliteta urbane forme koji se
u najveoj meri oslanjaju na Linove (Lynch) teorijske
postulate svoju su primenu doiveli ve od ezdesetih godina
(npr. San Francusko i dr.). Poeljna urbana f orma, po ovim
kriterijumima, treba da tei: itljivosti strukture koja moguava
laku orijentaciju u prostoru; i denti tetu obl i k a kao mogunost da
se fizika sredina tano prepozna po svojim kulturnim i
funkcionalnim karakteristikama i razlikuje u odnosu na druge
forme i modele; vital nosti (ivotnosti) u korienju prostora i
raznovrsnosti aktivnosti i sadraja koji egzistiraju u
odredjenom fizikom sklopu, kao i ugodnosti, atraktivnosti i
zanimljivosti gradske slike u celini; pristupanosti i
(antropometrijskoj) ovekomernosti u procesu korienja;
pri l agodl ji vosti promena u reimu funkcija ili u karakteru potreba
korisnika i estetsk oj harmoni ji izmedju pojedinih delova i celine
kompozicije, u skladu sa preovladjujuim i kontekstom
uslovljenim shvatanjem ugodnog, prijatnog i lepog ambijenta.
Veina kvalitativnih kriterijuma urbane forme za
potrebe analize prostora mogu se "razloiti" na merljive
indikatore, uglavnom one koji su egzaktno merljivi: volumene,
povrine, gustine, duine (distance). brojnost elemenata, merila
ritma, formalnih akcenata, vizura itd. Medjutim, estetske
vrednosti nisu "mehaniki" merljive ili su to sasvim posredno i
nepouzdano, uz pomo estetskih modela, npr. zastupljenosti
stilskih obeleja u strukturi fasada, javnih prostora i sl.
1. Urbana struktura; rani Le Corbusierov projekt
(1915) za urbanu strukturu podignutu na stubovima
koji slue kao temelji zgrada. Nivo prizemlja
strukture je na nekoj vrsti etae, ispod koje se nalaze
servisne i saobraajne povrine
2. Antika urbana forma plan grada Pompeji
3. Urbane forme; osnovne urbane forme na planu ulice
u Petrogradu, arh. Rosija: ulica, trg, park, blok,
zgrada drutvenog sadraja (iznad i ispod)
4. Moderna urbana forma; Lucio Costa, Brasilia, plan

632
URBAN E FORME, KVAN T I T AT I VN I
KRI T ERI JUM I Iako se kriterijumi naelno mogu podeliti na
kvalitativne i kvantitativne (merljive), ovi drugi najee
predstavljaju indikatore kvalitea urbane forme, kojima se
kontroliu sloeniji, kvalitativni kriterijumi razvoja:
racionalnost korienja zemljita, profitabilnost investicija u
pojedine delatnosti, ekoloki kvalitet, socijalni kriterijumi td. S
druge strane, oni ne mogu potpuno predoiti optije vrednosti
ambijenta, arhitektonskog oblikovanja ili funkcionalnosti
fizike strukture. Kriterijumi poput izgradjenosti, prostornosti
(volumen), gustina fizikih struktura, osunanost ili osvetljenost
objekta ili povrina jesu, pre svega, indikatori koji se kao
merljive veliine ukljuuju u normativnu razradu kvalitativnih
kriterijuma.
URBAN E FUN KCI JE Naziv za grupu razliitih
funkcionalnih odrednica karakteristinih za jednu urbanistiku
celinu. Urbane funkcije mogu da budu: funkcije stanovanja,
rada, administracione, kulturne, privredne (industrijske),
saobraajne, infrastrukturne i dr.
URBAN E I N TERVEN CI JE, M EKE V . Savremene
i nstal aci jeu arhi tek turi
URBAN E JEDI N I CE Naziv za urbanistike celine koje
sadre elementarne karakteristike koje ih odreuju i razlikuju
od drugih. Ove karakteristike mogu da budu: formalne,
strukturne, koncepcijske, funkcionalne. Razlikujemo tipoloki
niz u.j.: regija, urbana oblast, metropola, velegrad, grad, selo,
naselje, gradska optina, gradska etvrt (kvart), ulica, blok, deo
bloka.
URBAN E KOLON I JE V . Kol oni je
URBAN E LAT EN T N E ST RUKT URE V . L atentne
struk ture
URBAN E LOKACI JE L. Wingo razlikuje tri pristupa
lokaciji gradskih aktinosti:1) ad hoc lokacija; 2) gravitacioni
model lokacije i 3) ekonomski modeli lokacije.
Ad hoc lokacija karakterie se lociranjem struktura
u gradu sluajnim izborom ili izborom po liniji manjeg otpora.
Gradovi koji brzo rastu, koji doivljavaju demografsku i
institucionalnu ekspanziju esto se odlikuju reavanjem
prostornih struktura ad hoc lokacijama.
Gravitacioni model ima svoju teoretsku osnovu u
uenjima fiziara o ponaanju elemenata atoma u zatvorenom
sistemu. Teoretiari lokacije smatraju da stanovnitvo i
aktivnosti pokazuju sklonost da se koncentriu oko centra,
fokusne take, ali istovremeno i spremnost da menjaju svoju
prostornu strukturu. Pri tome, i kretanje stanovnitva i
kretanje ljudskih aktivnosti podleze poznatom zakonu
gravitacije, po kome je gravitacija upravo srazmerna masi koja
se privlai a obrnuto srazmerna distanci sa koje se privlai.
G.K . Zipf definie procese: diverzifikaciju i unifikaciju, kojima
objanjava prostorno aranziranje ekonomije. Proces
diverzifikacije ispoljava se u kretanju stanovnitva ka izvorima
sirovina. Osnovni motiv je ekonomski i nalazi se u smanjenju
trokova transporta od izvora sirovina do mesta proizvodnje.
Obzirim na razliitu lokaciju izvora sirovina, proces
diverzifikacije znai razbijanje stanovnitva u velike grupe
iroko razbacane na nekom podruJu. Istovremeno delujei
proces unifikacije; javlja se tenja da se ljudske aktivnosti koje
obezbeuju ivot stanovnitva to vie priblie potoau, koja
je takoe ekonomski motivisana potrebom smanjenja
trokova transporta u dopremanju proizvoda graanskom
stanovnitvu.
U ekonomskim modelima dva osnovna kriterijuma
odreuju lokaciju stanovnika i lokaciju aktivnosti u gradovima:
1) cena zemljita i 2) trokovi transporta.
Cena zemljita veliinom rente utie na
minimizaciju trokova, dok trokovi transporta deluju na
maksimizaciju profita. U SAD je napravljen atlas korienja
zemljita (Land Use Maps) za 44 amerika grada, koji je
posluio za posmatranje zakonitosti lociranja osam razliitih
aktivnosti. K onkretni rezultati ovih istraivanja ukazali su na
izvesna sasvim tipina ponaanja u svim velikim gradovima:
1. Grupa poslovnih aktivnosti banaka, finansija, ,
osiguranja, pokazuje istovremenu sklonost i ka
centralizovanom lociranju i ka disperziji u lociranju. Ove
poslovne aktivnosti karakterie raspolaganje najjaim
finansijskim kapitalom, zbog ega se gubi u znaaju visoka
cena zemljita u centru. S druge strane, disperzivno lociranje
omoguava pribliavanje ovih aktivnosti korisnicima njihovih
usluga.
2. Maloprodajna prometna mreza u svim
gradovima ima izrazenu tendenciju disperzivnog lociranja;
priblizavanje potroau ekonomski je dovoljno jak razlog da
kompenzira visoku cenu zemljita ukoliko je maloprodajna
mrea koncentrisana u centru grada, dok je lociranje u
perifernim delovima grada, gde je zemljite jevtino,
motivisamo masovnou relativno siromane potroake
skupine.
3. Lociranje kulturno-prosvetnih institucija -
biblioteka, televizijskih studija, univerziteta, nije toliko
uslovljeno lokacijom u odreenom prostornom traktu grada,
koliko popul aci oni m k vantumom, veliinom grada.
4. Saobraajne aktivnosti po pravilu su locirane u
blizini mesta rada, na pogodnom zemljitu. Pored zemljita
koje predstavlja prirodan ograniavajui faktor, smanjivanje
transportnih trokova je od znaaja. Konkurentnost razliItih
oblika saobraaja ini da se u lociranju saobraajnih aktivnosti
sve vie potuje kriterijum jevtinog transporta. Na toj osnovi
drumski saobraaj gradi svoju konkurentsku sposobnost u
odnosu na elezniki, a postepeno i avionski u odnosu na
drumski.
5. I ndustrijske aktivnosti se, po pravilu, lociraju du
linearnih elemenata: saobraajnica, magistrala, eleznica.
I ndustrija je veliki kompleks i ponaanje svih industrijskih
aktivnosti nije isto. U najveem broju sluajeva bitan je
transportni kompleks i otuda pravilo linearnog lociranja.
Meutim, trino orijentisane industrije, locirane su u centru
grada zbog blizine potroaa, iasto kao i radno orijentisane
industrije; industrije koje su tehnoloki povezane neposredno
sa tritem (automobilska industrija), locirane su du
saobraajnica, itd.
URBAN E M ORFOLOKE ST RUKT URE V . M orfol ok e
struk ture
URBAN E MREE V . D i rek ci onal nemree
URBAN E M UT ACI JE Predstavlja niz promena ili menjanja
strukturnih karakteristika jedne urbane sredine tokom dueg
vremenskog perioda. U.m. veoma utiu na jednu urbanu
strukturu,na taj nain to menjaju njen fiziki karakter ili
socijalni karakter. Svaki stari grad doivljava u.m. One mogu
da budu skokovite, ali najee je to kontinualan dugotrajan,
gotovo svakodnevni proces menjanja iji su rezultati vidljivi
tek nakon izvesnog vremenskog perioda.
URBAN E N AVI KE Skup ovekovih navika, nastalih nakon
dueg perioda njegovog boravka u urbanoj sredini. U.n. su
nastale kao rezultat nunosti ovekovog prilagoavanja
uslovima jedne sredine. U.n. su specifinog karaktera, zavise
od vrste urbane sredine i veoma su razliite od na pr. rural ni h
navi k a.
URBAN E N OVE ZAJEDN I CE V . N ovezajedni ce
1. Urbane jedinice. Grad sastavljen iz razliitih
urbanih jedinica koje su povezane sa gradskim
centrom
2. ema uredjenja urbane jedinice stanovanja za
10000 stanovnika; Manester, arh. R. Nickolas
3. Pokuaj obrazovanja urbane jedinice u okviru
veeg gradskog kompleksa uokvirenog
saobraajnicama (SAD)
633
URBAN E OZN AKE I SI MBOLI V . Z nak , Si mbol u
arhi tek turi
URBAN E POSEBN E STRUKT URE V . Posebnestruk ture
URBAN E RUI N E Naziv za fizike ostatke gradova iz
prolosti koji su uniteni nakon katastrofe ili osvajanja, kada je
grad prestao da ivi. U.r.predstavljaju esto jedine materijalne
dokaze o postojanju pojedinih gradova.
URBAN E SOCI JALN E PROMEN E Naziv za promene u
drutvu koje su direktna posledica urbanog razvoja i drugih
urbanih promena. Poznato je da urbana sredina utie na
ljudsku zajednicu delujui na njen razvoj razliitim faktorima.
I stovremeno, zajednica se menja u skladu sa promenama u
urbanoj strukturi. Njihovu meusobnu povezanost moemo
da pratimo na primerima razvoja grada. U ant. Grkoj, na
primer, razvoj drutva je doveo do stvaranja specifinog oblika
grada, pol i sa, grada-dravice, koji je imao autonomne funkcije
identine sa funkcijama drave. Ovakav razvoj grada bio je
mogu jedino u specifinim uslovima socijalnog razvoja
njegovih graana i obratno.
URBAN E SOCI OLOKE ST RUKTURE V . Soci ol ok e
urbanestruk ture
URBAN E SPAVAON I CE V . Spavaoni ce, urbane
URBAN E ST RUKTURE Naziv za osnovne modele
urbanistikog oblikovanja prostora, urban. planiranja i
projektovanja, koje jednom urban. prostoru daju kvantitativan
i kvalitativan sadraj i smisao. U.s. predstavljaju osnovu jednog
urban. plana ili kompozicije, one ga odreuju u prostoru i daju
mu elemente na osnovu kojih ga je mogue izgraditi i
razlikovati od drugih. Osnovne u.s. predstavljaju:
A. Prostorne koncepcije i ideje;
B. Prostorni programi, planovi i projekti;
C. Strukture urban. plana i kompozicije: mrene
strukture, prostorne modularne strukture, saobraajne
strukture, strukture urbanog zoniranja, razvojne strukture;
D. Funkcionalne strukture: strukture stanovanja,
industrije, poslovne u.s., trgovake u.s. strukture slobodnih
povrina, parkovi i dr.;
E. Strukture jednog urbanog elementa: struktura
neposrednog susedstva, ulica, kvart, blokovske u.s., gradske
etvrti, optine, gradovi, podruja, regije i dr.;
F. Formalne u.s.: otvorene strukture, zatvorene
strukture, linearne u.s., radijalne u.s., koncentrine u.s.,
grozdaste, terasaste, atrijumske, tepih strukture, futuristike,
metabolistike i dr.
G. Ostale u.s.: socijalne, ekonomske, kulturne,
tradicionalne, nasleene, novoformirane, planske, neplanske i
dr.
URBAN E T EH N I KE Naziv za zbir razliitih tehnika koje
se primenjuju prilikom urban, analize, planiranj a i
projektovanja i koje omoguuju boljhe sagledavanje i
predstavljuanje urbanih problema i njihovih reenja. Broj
urbanih tehnike je velik i zavisi od oblasti koja se istrauje:
1. Likovne tehnike: grafike, fotografske,
topografske, planovi, crtei;
2. Planerske tehnike: statistike (demografske,
socijalne, privredne, administrativne i dr., predvianja
(normativno predvianje), planiranja, investiciona planiranja,
pokazatelji (numeriki, kvalitativni i dr.), posebne tehnike (D el fi
tehni k a), futurologija, tehnike scenarija , tehnike planiranja
sistema;
3. Socioloke tehnike: plan demografske ekspanzije,
plan zaposlenosti, socijalna i obrazovna struktura stanovnika,
plan razvoja drutva i drutvenih promena;
4. Tehnike analiza saobraaja: segregacija
saobraaja, mreni plan saobraajnica, kolektivni transport,
snabdevanje, plan infrastrukture;
5. Tehnike urbanih matrica: direkcionalne strukture,
centripetalne strukture, mre ne strukture, pravougaone
matrice, kvadratne matrice, trougaone matrice, parametri
forme, trihex matrice;
6. Tehnike primene urbanih modela: istorijski
modeli, tradicionalni modeli, ekspanzioni modeli, modeli
bespravne gradnje, futuristiki modeli, tehnoloki modeli,
saobraajni modeli, funkcionalni modeli, ekonomski modeli,
7. Tehnike analiza urbanih struktura: linearne
strukture, tepih strukture, spacijalne strukture, blokovske
strukture, otvoreni sistemi, zatvoreni sistemi, saasti sistemi,
grozdasti sistemi, idealne strukture, ekoloke strukture,
saobraajne strukture, strukture grada zida, kurvilinearne
strukture, grozdaste strukture, metabolike strukture,
tradicionalne strukture;
8. Tehnike analiza urbanih zona: centralne i
periferne zone, stambene zone (kolektivno stanovanje,
individualno stanovanje, rezidencijalno stanovanje),
administrativno-poslovne zone, industrijske zone, zone
odmora i rekreacije, predgraa, gradovi sateliti, zone
bespravno podignutih objekata, vikend zone i dr.
9. Ankete, intervjui: sprovoenje anketa, razgovora,
intervjua, obavetavenje pismima, oglasnim panoima, izrada
dokumentacionog filmskog materijala, obavljanje sastanaka;
10. Makete: izrada situacionih maketa.
11. Simulacije: izvoenje simulacija stanja i
dogaanja na prirodnom ili vetakom uzorku.
URBAN E T EN ZI JE V . Tenzi je, urbane
URBAN I AM BI JEN T V . A mbi jent
URBAN I AT LAS Atlas gradova i urbanih naselja.
URBAN I AT RI BUT I C. Bucanan dosta detaljno razrauje
svoj kulturno-ekoloki pristup gradu i definie osnovne urbane
atribute u etiri take:
1. Prvi atribut grada je sigurnost. Ako grad ne
poseduje ovaj atribut, ne moe da ima nijedan drugi. I skustvo
velikih gradova pokazuje da je prvi ruilac sigurnosti motorni
saobraaj, svojom bukom, gasovima, vibracijama, vizuelnim
nametanjem. Ukazujui na prednosti i nedostatke motornog
saobraaja, Bucanan istie da je nuan njegov tretman kao
sastavnog dela kulturne sredine oveka.
2. Drugi atribut grada je ugodnost. Analogno
oseanju vezanom za stan u kome se projektovanjem i
unutranjom opremom obezbeuje personalna ugodnost,
nuno je da bude ovakvo oseanje vezano i za ivljenje u
gradu. Njega estetikom i funkcijom obezbeuje arhitektura.
3. Vizuelno interesovanje i stimuliranje je obelezje
grada koje mu daju arhitektonske vrednosti. Meutim, zapaa
se interesantna pojava u ponaanju gradskih stanovnika.
Hiljade gradskih stanovnika stimulirano je i pokazuje veliku
vizuelnu zainteresovanost za poseivanje i uivanje u starim
istorijskim gradovima.
4. etvrti atribut je razliitost u smislu kvaliteta koje
grad treba da ima da bi obezbedio bogatstvo ivljenja. Razliit
iziki ambijent, bogatstvo formi i usluga ali i ouvanje
bogatstva prolosti bili su samo neki elementi obezbeenja
1. Urbana struktura; Gurnija, plan antikog Grkog
grada osnovanog izmedju 2000 i 1700 gpne
2. Urbani centar, Grosvenor Place, Sidnej, arh.
Harry Seidler and Ass, 1986
3. Helmut Jahn, South Ferry Plaza, Manhattan,
New York, 1986
4. Urbani centar; gradski centar Mileta

634
ovog atributa koji bi eliminisali karakter sterilnosti grada.
URBAN I CEN T AR Predstavlja urbano koncentrisano
jezgro, u fizikom ali i kvalitativnom smislu, u odnosu na
periferiju ili okolinu.
Nasuprot decentral i tetu, urbani centar pruza ove
karakteristine crte: simultanost elemenata urbanog inventara
(predmeti, ljudi), uvenih i razdvojenih na periferiji prema
izvesnom redu, susret tih elemenata, dakle nered i maksimalnu
informaciju: kompleksifikaciju u odnosu na periferiju, ali isto
tako i rizici i opasnosti koji nproizlaze iz te navale. Analitikim
i formalnim (matematikim) prouavanjem ovih fenomena
rizikuje se prikrivanje dijalektike centraliteta. Nijedan centar
nije sebi dovoljan i ne moe biti dovoljan. Zasienost ga ini
nemoguim. On upuuje na neki drugi centar, drugi
centralitet. V . Centar.
URBAN I CEN T AR RAZVOJA V . Centar razvoja
URBAN I CEN T AR ZAJEDN I CE V . Opti nsk i centar
URBAN I CEN TRALI T ET V . Central itet, urbani
URBAN I CEN TRALI ZAM V . Central i zam
URBAN I CI KLUSI Predstavljaju stadijume ciklinog
razvoja jednog grada, poev od njegovog nastanke
tranformacijom sela (eopol i sa) pa preko zatvorenog grada
(utvren grad) i otvorenog grada (pol i s) sve do velikog grada
(megal opol i sa) ili do nastanka ciklusa umiranja, zamiranja jednog
grada (nek ropol i s).
URBAN I CLUST ER Tip elijaste urbane megastrukture,
koji je, prema Tomasu etvorodimenzionalan i koji je planiran
za irenje u tri dimenzije, a menja se u vremenu - etvrtoj
dimenziji.
URBAN I DECEN TRALI ZAM V . D ecentral i zam
URBAN I DESPOT I ZAM Naziv za gradove kojim vladaju
moni i strogi vladari. U ovakvim urbanim sredinama sve je
podredjeno vladarevoj palati, a ostali sadraji se grade tek
sporadino. Urbani despotizam je snano izraen u periodu
starog Egipta, Vavilona, a tokom srednjeg veka, ogledao se u
izgradnji snanih f ortifikacija gradskih zidova. U periodu
baroka, vladari podiu dvorce u centralnoj zoni grada,
kontroliui na taj nain njegov ivot i razvoj.
URBAN I DI ST RI KT I V . D i stri k ti
URBAN I DI ZAJN Dizajn koji je nastao, koji ini i koji
egzistira unutar urbanih struktura, menjajui njegove estetske,
informacione, funkcionalne, tipine i druge karakteristike U.d.
predstavlja skup dizajnerskih intervencija, izmena, instalacija,
informacija, promena, inutar jedne urbanistike strukture.
Znaaj u.d. za jednu urbanistiku celinu je veoma bitan, jer
u.d. prilagoava ovu celinu potrebama potrebama korisnik,
ini da ona korespondira sa svojim korisnicima. U.d. sadri
svoj informacioni sistem, svoj kod, koji zavisi od urbane celine
i razliit je za svaku urbanu celinu ponaosob. U.d. obuhvata
obilje urbanih elemenata, kao to su: peake zone, kandelabri,
ardinjere, dizajn gradskih podnih struktura, reklamnih panoa,
klupa, fontana, telefonskih govornica, dizajn sistema dradskog
prevoza (metro, autobusi) i dr.
Osnovne oblasti i.d. su: 1. dizajn fizikih struktura,
2. dizajn sistema (infrastruktura i subsistema), 3. dizajn zatite.
1. dizajn fizikih struktura grada sadri: dizajn stanovanja,
dizajn rekreacionih prostora, dizajn proizvodnih zona, dizajn
panorama, dizajn gradskih centara (trg, skver, pasa, ulica, kej),
scenografija grada (f asade, kalkani, oblici, reklame, oglasi). 2.
Dizajn sistema sadri: dizajn saobraajnog sistema (metro
dizajn, dizajn peakih prolaza, dizajn parkinga, znak i simbol,
dizajn transporta), dizajn osvetljenja, dizajn subsistema. 3.
dizajn zatite sadri isto to i dizajn fizikih struktura grada:
scenografiju grada.
URBAN I EGZODUS V . E gzodus, urbani
URBAN I EKSPAN ZI ON I ZAM V . E k spanzi oni zam, urbani
URBAN I FEN OM EN Urbani fenomen zaujuje danas
svojom ogromnou; njrgova sloenost prevazilazi sredstva
saznanja i orua praktine akcije. On ini skoro oiglednom
teoriju kompleksifikacije, prema kojoj drutveni fenomeni idu
od izvesne (relativne) sloenosti ka veoj slozenosti. U.f. zavisi
najpre od deskriptivnih metoda, koji su i sami raznovrsni.
Ekologija, tako, opisuje naseobinu (habitat), naseljene
povrine, susedne celine, oblike veza (primarnih, u susedstvu -
sekundarnih ili izvedenih, na izvesnom irem prostoru).
Istananiji, fenomenoloki opis se obara na veze izmeu
graana i grada; on prouava okolinu, razlike prostora,
spomenike, bujice i vidike urbanog ivota. Empirijsko
opisivanje stavlja naglasak na morfologiju; ono sa tanou
vodi rauna o onome to vide i ine ljudi u urbanom okviru, u
okviru tog i tog grada, megalopolisa.
Ovi metodi iznose na videlo neke vidove i crte
urbanog fenomena, osobito njegovu obimnost i sloenost. D a
bismo pruili predstavu o tekoama analize urbanog
fenomena, daemo primer jedne studije, koja je pokuala da
ralani urbani fenomen ne inioce, na pokazatelje i podatke, i
to polazei od najgrubljih (broj stanovnitva na hektar, starost
nekretnina ird.) da bi se dolo do najtananijih (postotak
rodnosti, formiranje kvalifikovane radne snage itd.). Broj tako
izvedenih podataka popeo se na 333, na kojoj proizvoljnoj
cifri je zaustavljena analiza, koj a se mogla nastaviti, sve
istanajnija. Posle svoenja na najkarakteristinije oidatke, oko
etrdeset, celina je jo bila teka za rukovanje, teka za obradu.
Urbani fenomen se tako predstavlja kao celokupna stvarnost
(totaln), podrazumevajui drutvenu praksu u celini. Ova
celokupnost se ne moe neposredno shvatiti. Treba poeti od
nivoa i stupnjeva, napredujui ka sveukupnom.
Parcijalne i specijalizovane nauke deluju analitiki;
one proizlaze iz analize i poinju sa analizama. to se tie
urbanog fenomena posmatranog uopteno, geografija,
demografija, istorija, psihologija, sociologija, donose, dakle,
rezultate analitikog postupka. Bilo bi nepravino ostaviti po
strani doprinose biologa, lekara, psihijatra, kao i romanopisaca
i pesnika. Geografija naroito prouava mesto i poloaj neselja
u regionalnom, nacionalnom, kontinentalnom podruju;
pridrueni geografu, klimatolog, geolog, specijalista za floru i
faunu donose isto tako neophodna obavetenja. Demograf
prouava stanovnitvo, njrgovo poreklo, sex ratio, postotak
plodnosti, krivulju porasta stanovnitva itd. Ekonomisti ne
nedostaju predmeti: proizvodnja i potronja u urbanom
okviru, podela prihoda, slojevi i klase, tipovi rasta, struktura
stanovnitva (aktivna ili pasivna, sekundarna ili tercijarna ),
itd. Istoriar se bavi postankom tog naselja, dogaajima i
institucijama koje su ga obeleile. Bez progresivnih i
regresivnih postupaka analize, bez ovih mnogobrojnih
fragmentisanja i seenja, ne moze se ahvatiti nauka o urbanom
fenomenu.
Urbani fenomen, uzet u svojoj irini, ne zavisi ni
od jedne specijalizovane nauke. Nijedna od nauka koja je
ukljuena u problematiku urbanog fenomena, ne moze
polagati pravo da ga iscrpljuje, niti da njime vlada. Urbani
fenomen pokazuje svoju univerzalnost.
Urbani fenomen odreuju sledee dimezije:
1. Projekcija drutvenih odnosa na tle. Ovde su
uraunati i najapstraktniji odnosi, oni koji proizlaze iz robe i
trita, ugovora izmeu pokretaKih sila na urbanoj lestvici.
U.f.i prostor mogu se pod ovim uglom posmatrati kao
konkretne apstrakcije . 2. U.f. i prostor nisu samo projekcija
drutvenih odnosa, ve mesto i tle gde se suoavaju strategije.
1. Urbani ciklusi razvoja grada Bea: srednjovekovni
Be u granicama gradskih bedema sa nepravilnom
mreom ulica
2. Proireni Be sa krunom avenijom, ringom na
mestu gradskih bedema, oblikovanim zgradama
drutvenog karaktera I palatom dvora
3. Polovinom XI X veka poruena su stara utvrdjenja
u Beu I na njihovom mestu sproveden je
saobraajan potez u obliku prstena (Ring)
635
Oni nikako nisu krajevi i ciljevi, ve sredstva i orua akcije. 3.
U.f. i prostor zadravaju ipak specifinu stvarnost i ivotnost.
To jest postoji jedna urbana prak sa koj a se ne svodi ni na
globalne ideologije i institucije koje se tiu prostora i njegove
organizacije - ni na pojedinane takozvane urbanistike
delatnosti koji slue kao sredstva za esto nepoznate ciljeve.
URBAN I FEN OM EN , T OPOLOKA SVOJST VA
URBAN OG FEN OMEN A V . Topol ok a svojstva urbanog
fenomena
URBAN I GEN OCI D V . Genoci d, urbani
URBAN I GEOGRAFSKI FAKT OR V . Geografsk i fak tor u
urbani zmu
URBAN I I DEN T I T ET Istorija urbanizma poev od
CI AM-a pa sve do Tima Deset (Team ten), od 1952. do
1963.g. u osnovi predstavlja istoriju pokuaja ponovog
uspostavljanja urbanog i denti teta. Alison i Peter Smithson su u.i.
definisali jednostavnim izrazom: To je oseanje da ste vi neko
koji ivi negde . U stvari, ovakvo shvatanje u.i. nastalo je kao
reakcija na obrazovan stav prema futuristikom
organizovanom drutvu i gradu u kojem niko ne ini nigde .
U.i. ovako shvaen, predstavlja kompleksnu strukturu odnosa
i uticaja unutar jedne urbanistike celine koja mu daje
karakteristian, osoben i izuzetan sadraj, koji se zatim, preko
njegovog arhitektonskog korpusa aktivno prenosi na
stanovnika. U.i. predstavljaju sledee karakteristine celine
uticaja: istorijski, socijalni, tradicionalni, kulturni, ekonomski,
tehnoloki, saobraajni, stilski i dr. Jedna urbana sredina
poseduje svoj u.i. tada kada je odreena u odnosu na drugu ili
uzor, odnosno model, karakteristinom grupom urbanih
uticaja koji joj daju odreeno znaenje i karakter. Prostori bez
u.i. su amorfni, apatini, neinventivni, opti. Ponovo vraanje
urbanog identiteta jednoj sredini koja ga je izgubila naziva se
procesom urbanerei denti fi k aci je.
URBAN I I N T ERVALLUM V . I nterval l um
URBAN I KARAKTER V . Karak ter, urbani
URBAN I KOM PLEKS Naziv za jedan urbani sadraj ili
sklop. U.k. moe da predstavlja na pr. stambeni blok,
univezitetsko naselje, staro gradsko jezgro i dr.
URBAN I KON GLOMERAT V . Kongl omerat, urbani
URBAN I KON T I N UI T ET Naziv za kontinualnu
urbanistiku popunjenost i iskorienost, kao i izgradjenost
zemljita koja je prisutna u neprekinutom nizu na jednom
irem urbanistikom podruju. V. Gradsko podruje, ire gradsko
podruje, Gradsko podruje, ue gradsko podruje.
URBAN I KON T I N UUM Urbani kontinuuma je za razliku
od procesa rural no-urbanog k onti nuuma, organizovani, osmiljeni,
sistematski, kontinuirani proces formiranja grada kao
socijalnog organizma i u odnosu na sredinu. Sutina tog
osmiljenog procesa je u stvaranju kontinuiteta izmeu grada i
njegove sredine. Poznate su tri faze u formiranju urbanog
kontinuuma: 1. suburbani zaci ja, 2) metropol i tani zaci ja, 3) stvaranje
urbani h regi ja.
Suburbani zaci j a u populacionom smislu oznaava
centrifugalno kretanje stanovnitva od centra grada ka
njihovim sve udaljenijim krajevima. K retanje je utoliko
izraenije ukoliko je koncentracija stanovnitva u gradovima
vea. U prostornom smislu, suburbanizacija znai urbanizaciju
irokih podruja oko grada, odnosno, gradskog okruja,
formiranjem satel i tsk ih nasel ja. Suburbanizaciju izaziva
zaguenost gradova i elja za povratkom u prirodnu ekoloku
sredinu, a omoguuje je brz i jevtin transport, visoka
razvijenost urbane sredine, visoki ivotni standard stanovnika
satelitskih naselja. Satelitska naselja su po funkciji naselja
trabanti, spavaonice, jer imaju samo jednu, po pravilu
rezidencijanu funkciju, dok grad zadrava ekonomsku,
socijalnu, politiku i uopte funkcionalnu dominaciju.
M etropol i tani zaci ja je via faza, agregatniji proces
koncentracije stanovnitva naproirenom urbanom podruju.
U ovoj fazi grad matica takoe vri najznaajniju funkciju ali je
izvrena i podela funkcija sa drugim naseljima. Gradovima
nukleusima u irem metropolitanskom podruju preputeno je
niz poslovnih a naroito socijalnih funkcija.
U rbana regi ja je najvia faza urbanog kontinuuma.U
literaturi se esto definie pojmom regi onal ni gradovi . U urbanoj
regiji postoji potpuni urbani kontinuum, prostorni elementi su
gui, urbani nain ivota i rada dominira, diferencijacije su u
granicama drutvene podele rada i u granicama prirodnih
(biolokih) i kvalifikacionih razlika meu ljudima.
URBAN I LAN DSCAPE DI ZAJN , URBAN I
PEJSAN I DI ZAJN V . L andscapearhi tek tura
URBAN I LI M I T I V. Urbana ogranienja
URBAN I M ALT UZI JAN I ZAM Pojam maltuzijanizam
predstavlja uenje engl. nacionalnog ekonomiste Thom. Rob.
Malthusa (1766-1834.g.) po kojem se tenja mnoenja
stanovnitva kree u geometrijskoj, a proizvodnja ivotnih
namirnica u aritmetikoj progresiji, ime objanjava sva
drutvena zla i siromatvo siromanih slojeva naroda. U.m.
sreemo u ideji vrtnog grada E. Howarda, koji postavlja pitanje
ne bi li se stanovnici Vrtnog grada mogli optuiti kao
sebinjaci, poto spreavaju rast svog grada i tako mnotvo
drugih stanovnika liavaju uivanja njegovih prednosti? Po
Howardu, grad e rasti, ali shodno principu iji rezultat e biti
ne umanjenje niti razaranje, nego samo poveavanje njegove
drutvene prednosti, lepote, udobnosti.
URBAN I M EN ADM EN T Urbani menadment
karakterie saradnja izmedju razliitih inilaca, koja mora biti
zasnovana na informacijama. Gradjani imaju pravo da
uestvuju u svim oblicima te saradnje sa optinama i
gradocima svoje zemlje, istie Evropska Deklaracija o pravima
gradjana u gradovima. Takodje, vaan akt od medjunarodnog
znaaja je Evropska Povelja o lokalnoj samoupravi, koja osim
toga to istie princip lokalne autonomije i razvijanje lokalnih
finansija, u lanu 4. govori o urbanom menadmentu. Ova
odredba istie da urbani menadment i urbanistiko planiranje
moraju biti zasnovani na maksimalnim informacijama o svim
karakteristikama i sprcifinostima datog grada a odluke koje se
donose treba da budu zasnovane na aktuelnim analizama i
dijagnozi stanja. Ono to je naroito vano, je da gradjani
budu unapred informisani o pitanjima koja su vezana za
upravljanje gradskim poslovima i konsultovani, da bi na taj
nain uestvovali u donoenju odluka, pre nego to konflikt
preraste u upravni ili sudsku postupak. Neophodno je da
postoji otvoreni dijalog izmedju administracije i uprave sa
jedne i lanova lokalne zajednice sa druge strane.
I skustva mnogih zemalja su pokazala da lokalne
vlasti imaju bitnu ulogu u ostvarenju programa za izgradnju
stanova i obnovu stambenog fonda. U bivim socijalistikim
zemljama su vlasnici stanova koji se mogu izdati pod kiriju
uglavnom lokalne vlasti. U veini zemalja je, dakle stambeni
fond u dravnom vlasnitvu prenet na upravljanje optinama
lokalnim organima vlasti. Osnovni problem je da li je nuno
da se dravni ili drutveni stambeni fond proda korisnicima
stanova. U vezi sa ovim pitanjem, javlja se problem kako
prodajom dravnog, javnog, drutvenog stana reiti problem
odravanja stana. Potrebno je da obezbedjenje stana ukljui
instrumente kupovine, da bi se bar pokrili trokovi odravanja.
Neke zemlje Zapadne Evrope nude modele za stvaranje
pravnih osnova za upravljanje stambenim f ondom. Moemo
navesti prime kako se regulie status vlasnika i korisnika stana.
To je k ondomi ni jum ili zajednika imovina, i postoji u Danskoj,
Francuskoj, Nemakoj, Italiji, Norvekoj, paniji,
1. Urbani identitet; Grad ilina, Slovaka, osnovan
1310-1312; urbani identitet daju mu arkadni nizovi
koji opasuju trg i okolne ulice
2. Urbani kompleks; Osnova naselja u Holandiji u
kompleksu izmedju dve saobraajnice vieg reda
3. Kompleks radnikog naselja Oud Mathenesse u
Roterdamu, iz 1922, po projektu J.P. Ouda, sa
trougaonom emom

636
vajcarskoj. To je poseban vlasniki odnos u k ol ek ti vnoj
stambenoj zgradi koje preduzimai podiu na optinskom
zemljitu. U ovom sluaju stan je privatan, zgrada je zajednika
imovina svih vlasnika stanova a zemljite je optinsko.
URBAN I M EN ADM EN T , I N STRUM EN T I
I nstrument urbanog menadmenta bi bili prikupljanje, obrada
podataka, formiranje geografskih informacionih sistema,
zatita ovekove sredine, fiskalna regulativa. Veoma esto se
primenjuje ekoloki monitoring, ekoloki rauni, i razliiti
tipovi indikatora. Zadatak je gradova da objedine ove metode
u propise lokalnih organa vlasti. Urbani menadment
omoguava stvaranje ravnotee izmedju ekonomskog,
ekolokog i socijalnog razvoja. Socijalne, ekonomske, ekoloke
elemente treba integrisati u planove i standarde. Treba
definisati projekte kontrole i monitoringa da budu u skladu sa
planom, a finansijski aspekt je takodje veoma bitan. Potrebno
je da se razvije sistem drutvenih rauna, unaprede budetski
mehanizmi i prate socijalni i ekoloki trokovi. Da bi se
poveala efikasnost prirodnog kapitala treba investirati. Jako je
vano da se uvedu ekoloki zdrave tehnologije.
URBAN I MOBOLI JAR, URBAN I N AMET AJ Naziv
za skup mikrourbanistikih , ambijentalnih arhitektonskih i
dizajnerskih elemenata i motiva, koji ostvaruju razliite
funkcije unutar jedne gradske strukture. U.m. predstavljaju:
kandelijeri, ardinjere, klupe, kante za smee, javni asovnici,
fontane, elementi poploavanja, esme, reklamni panoi,
potanska sanduad. U.m. ponekad mogu da budu pojedini
arh. objekti: kiosci, staklenici, cvetni vrtovi ili iva bia:
istaknuti graani, pesnici, slikari (koji izlau na otvorenom
prostoru - Montmartre), ponekad su to predstavnici gradskih
sluzbi koji su postali urbane institucije (londonski boby) i dr.
URBAN I M ODEL Prikaz jednog mogueg urbanistiki
odreenog i organizovanog podruja pomou modela -
predstave urbane strukture. U.m. moze da predstavlja:
saobraajni model, model infrastrukture, model izgraenih povrina,
model funk ci onal ni h k arak teri sti k a, model urbanog zoni nga, model
urbanesegregaci je, model urbanog razvoja i dr.
URBAN I N AM ET AJV . U rbani mobi l i jar
URBAN I N EODREDJEN I RAZVOJV . N eodredjeni razvoj
URBAN I N I VOI Uvodei metodoloki pojam nivoa, tako
da se razlikuju urbana taktika od urbane strategije, Henri
Lefebvre daje nekoliko predloga urbanih nivoa:
1. Na nivou projekata i pl anova postoji uvek
razlikaizmeu izrade i izvrenja. Na tom putu posreduju
potraivanje i osporavanje, to meamo isuvie esto. U
osporavanju se oituju ideologije svojstvene grupama i
klasama koje posreduju, uraunavi tu i ideologiju ili ideologiju
onih koji su doprineli izradi tih projekata, i deol ok i urbani zam.
Pasivnost zainteresovanih, njihovo utanje, njihova opreznost
kadra da zataji u onome to se njih tie, odmerava odsustvo
gradske demokratije, to jest konkretne demokratije. Ukratko,
urbana revolucija i konkretna demokratija (razvijena)
uzajamno su povezane. U rbana prak sa, praksa grupa i klasa, to
jest njihov nain ivota, morfologija kojom raspolau, moe se
suoavati sa urbanistikom ideologijom samo na tom putu.
Tako se osporavanje preobraava u potrazivanje.
2. Na nivou koji mozemo nazvati epistemolokim
postavlja se pitanje znanja, steenog ili ne. Ne izgleda da
moemo pokuati da u tako definisanoj problematici
izgradimo jednu celinu steenih saznanja. Problematika do
dalje odredbe gospodari naunou. Drugim reima, ideologija
i znanje se meaju i njihovo razlikovanje je zadatak koji se
uvek ponovo postavlja. Meutim, svaka nauka se moe
smatrati kao bitan uesnik u poznavanju urbanog fenomena,
pod dva uslova: da donosi specifine koncepte i metod i da se
odrie imperijalizma, a to je zahtev koji podrazumeva stalnu
kritiku i samokritiku.
URBAN I N UKLEUS, URBAN O JEZGRO Predstavlja
nukleus oko kojeg nastaju urbane celine. U sluaju nastanka
gradova, urbani nukleus je mogla da bude raskrsnica puteva,
luka na reci ili moru, dolina u kojoj je bilo vode za pie i sl.
Nukleus urbanizovanog grada u antikom Rimu bio je
vojniki logor, castrum, oko kojeg je kasnije narastao grad.
Usrednjem veku, urbani nukleus je bio dvorac ili utvrenje
vlastekina, ispod kojeg se kasnije formiralo gradsko jezgro.
U savremenim gradovima, stari urbani nukleus je
podruje gradskog trga ili mesto gde se nalazi gradska crkva ili
katedrala; to je mesto gde su podignute najreprezentativnije
palate jednog grada, gradska venica, trnica, banke.
URBAN I PARK Naziv za tip parka karakteristinog za jednu
urbanu sredinu. U.p. esto nema elemente pejsane
arhitekture, jer se nalazi da prostorno ogranienom podruju
jednog grada. Meutim, njegov znaaj u jednom gradu je
veoma velik; on predstavlja oazu zelenila, mira i tiine,
izolovanu od gradske vreve. Poznati veliki u.p. su esto
menjali celokupnu urbanistiku strukturu centra jednog
velikog grada, kao na primer, Hyde Park u Londonu i Central
Park u New Yorku. Nasuprot velikim u.b. mnogo ee
sreemo male povrine gradskog terena na kojima su
podignuti parkovi, kao na pr. Monseau i Des Butes
Chaumont, u Parizu, koji predstavljaju romantiarske oaze
koje nisu menjale svoj prvobitni izgled do danas, nasuprot
savremenom izgledu svoje okoline.
URBAN I PEJSA Naziv za pejsa, odnosno, izgled jednog
grada, koji mi daje osnovna odlija i karakteristike. Nasuprot
prirodnom pejzau, u gradu postoji urbani pejza, koji
karakteristiu izgradjene parkovske povrine, namenjene
sportu i rekreaciji. U.p. nije isto to i prirodni pejsa, jer je
mnogo kompleksniji i sadri elemente istorijskog naslea i
odraz je neprestanog ovekovog uticaja. U.p. se stalno menja,
dopunjuje ili unapreuje. Pojmom u.p. bavio se posebno
Lewis Mumford (ro. 1895.). U elemente u p. ubrajam trgove,
parkove, ulice, gradske panorame, konture zgrada, fasade,
urbane etvrti i dr.
URBAN I PEJSA, CI T YSCAPE V . Ci tyscape, Gradsk i
pejsa
URBAN I PEJZA, CI VI LI ZOVAN V . Ci vi l i zovan urbani
pejza
URBAN I PLAN , CI RKULACI ON I PRI N CI P V .
Ci rk ul aci oni pri nci p urbanog pl ana
URBAN I POLI CEN TRALI ZAM V . Pol i central i zam u
urbani zmu, pol i centar
URBAN I POLI N UKLEI ZAM V . Poli nuk l eizam
URBAN I PREPOROD V . U rban renewal
URBAN I PROST OR Naziv za prostor koji je predmet
urbane organizacije, intervencije, razvoja, odnosno, koji sadri
osnovne karakteristike koje mu dju karakter urbanog. Urbane
karakteristike su: izgraenost, intenzivna naseljenost,
organizovanost prostora i ljudske zajednice, standardizovanost
i normiranost, opte kulturne karakteristike, ekonomske
karakteristike, zajednika odbrana, zajednika proizvodnja,
koncentratija sadraja i stanovnika, zajedniki interes
stanovnika i dr.
URBAN I PROST OR, M REA V . M rea urbanog prostora
URBAN I PROST OR, REET KA V . M rea urbanog prostora
URBAN I RAST V . U rbani zaci ja
URBAN I RAZVOJ Naziv za razvoj jedne urbane sredine,
prvenstveno grada. U.r. mozemo posmatrati sa vie aspekata:
1. Urbani nukleus grada Dubrovnika pre
katastrofalnog zemljotresa 1667. Mrea ulica je
ortogonalnog sistema
2. Radburn ema prirodnog razvoja grada. Arh.
Reichowa (1948) razdvajanje peakog i kolskog
saobraaja I razvoj grada
3. Urbano jezgro grada Torina koje potie iz
rimskog doba
637
istorijski u.r., ekonomski u.r., prostorni u.r., kulturni u.r.,
tehnoloki u.r., kompoziciono arhitektonski u.r.. Urbani razvoj
moze da bude: planski i neplanski, ogranien i neogranien,
horizontalan i vertikalan, centralizovan i decentralizovan,
mrezni sistemski i topografski, nagli (eksplozija) i konstantni,
u.r. moze da bude pozitivan i negativan (urbana degradacija) i
dr.
URBAN I RELI KT I Naziv za arheoloke i druge ostatke
koji svedoe o postojanju jedne urbane sredine koje je iz
nekog razloga nestala sa lica zemlje.
URBAN I SCEN ARI O Naziv za niz predvianja moguih
promena, dogaanja i uticaja u urbanizmu koja mogu da budu
znaajna za urbani razvoj jednog podruja. U.s. predstavlja
urbanistiki model budunosti koji sadri sve elemente
neophodne za rekonstrukciju moguih dogaanja u skladu sa
predvienim promenama koje mogu da se dogode.
URBAN I SELJACI , URBAN VI LLAGERS V . U rban
vi l l agers
URBAN I SELJAK Pre svega predstavlja socioloki pojam
koji je primenjen na polje urbanizma. Prouavali su ga
prvenstveno urbani sociolozi, meu kojima Herbert Gans i
Melvin Webber. Osnova pojma potie iz shvatanja urbanog
mesta kao psihikog mesta i takvog odnosa prema
stanovniku jednog grada u prvobitnoj fazi njegovog razvoja,
dakle dok jo uvek nije poprimio znaajne urbane
karakteristike. Pojam u.s. predstavlja urbanog stanovnika koji
nema izgraen urbani odnos prema gradu, odnosno, koji jo
uvek nema izgraen sistem potreba i sistem vrednosti kakav
mu pruza urbana sredina grada u kojem zivi.
URBAN I SI ST EM I Predstavljaju sisteme i metode
formiranja, razvijanja i rekonstrukcije urbanih sredina i
gradova. Najraniji urbani sistemi bili su geometrijski sistemi
organizovanja gradova, naroito u Starom Egiptu i Vaviloniji.
U antikoj Grkoj najprisutniji je Hipodamov urbani sistem
formiranja grada unutar ortogonalne sheme saobraajnica i
bolova; ovaj sistem zadrao se do danas. U antikom Rimu
urbani sistem je bio koordimatni sistem castruma, putem
utvrivanja dve ose sistema: cardo i decumanusa, koje su
odreivale sve ostale elemente budueg vojnikog logora a
zatim i grada. U srednjem veku, urbani sistemi su vie pratili
konfiguraciju terena i mogunosti za odbranu jednog grada,
nego to su bili vezani za geometrijske sheme. Renesansa i
barok donose mnogobrojne planove i deal ni h gradova, raenih u
simetrinim, radijalno koncentrinim i poligonalnim
sistemima. Osnov ovih urbanih sistema bila je saobraajna
struktura i mogunosti za odbranu grada. Kasnije, uvoenjem
vatrenog oruja u naoruanje, urbani sistemi se prilagoavaju
novom nainu ratovanja na daljinu gradovi imaju daleko
isturene ancei rovovekoji omoguavaju braniocima da se sklone
od napada vatrenim orujem.
Savremeni urbani sistemi su prvenstveno zavisni od
saobraajnog sistema jednog grada, koji je najee
ortogonalan; gradovi se podiu unutar ortogonalne mree, sa
blokobima istih ili slinih dimenzija. Mnogi gradovi kombinuju
ortogonalan sistem sa krunim: pojava krune prstenaste
saobraajnice koja uopkoljava staro gradsko jezgro vezana je
za potrebu obezbeenja lakeg odvijanja saobraaja (Be
Rung, Guertel).
URBAN I T RAN SPORT Naziv za transportne sisteme i
vidove transporta unutar jedne urbane celine, odnosno, grada.
U.t. moze da se odvija kao: individualan u.t.i kolektivni u.t.,
nazemni u.t. i podzemni u.t., generalan i lokalan u.t., brzi i
spori u.t., stalan i povremen u.t., unutranji i spoljnji
(meugradski) u.t.
URBAN I I VOT 1. Naziv za nain stanovanja, rada i
rekreacije koji je karakteristian za jednu urbanu sredinu, za
razliku od ruralnog ivota na selu. U.. odlikuje visoka
odreenost i programiranost ovekovih aktivnosti, konstantna
karakteristinost nedostatka slobodnog vremena, brz tempo i
uestalost stresnih situacija. 2. Pojam u.. posmatran u smislu
ivota jednog grada, predstavlja niz dogaanja i promena u
jednom gradu, koje mu daju urbani karakter. Takoe, to su
karakteristine urbane funkcije koje odreuju ivot jednog
grada: intenzivan saobraj, visoka koncentracija stanovnitva,
kuturne funkcije (pozorite, film, galerije, muzeji) i dr.
URBAN I ZN AK Predstavlja najmanji element vi zuel ne
k omuni k aci je jedne urbane sredine, smanjen na nivo elementa
simbola. U. z. se pojavljuje u razliitim oblicima: rei, natpisa,
panoa, simbola, grba, vizielne informacije, ali i kao: graevina
(Ajfelova kula), statua (K ip slobode), most (Tower bridge) ili je
sadrzan unutar istorijske strukture jednog grada. Urbani znak
jednog grada ponekad je jedna ulica, a nekad to mo e da
bude gradska maskota.
URBAN I ST A - ARH I T EKT A (l. urbs grad, urbanus
gradski) I nenjer-arhitekt koji se bavi urbanizmom i
urbanistikom.
URBAN I ST A Struno lice koje se bavi podrujem
urbanizma, poput prostornog pl anera koji se bavi prostornim
planiranjem ili arhi tek te, koji se bavi arhitektonskim
projektovanjem objekata. V . U rbani zam.
URBAN I ST I , N OVI V . E PCOT
URBAN I ST I , T OWN SCAPERS URBAN I ST I V .
Townscapers
URBANISTIKA ANALIZA Naziv za skup operacija i
metoda kojima se analizira jedna urbanistika sredina u nameri
da budu detaljno odreene njene karakteristike. U.a. prethodi
procesu urbanog projektovanja, planiranja ili procesu urbane
rekonstrukcije, obezbeujui za njih neophodne ulazne
podatke. U.a. se odnosi na: analizu urbanistike lokacije,
analizu urbanih struktura, analizu urbanih sistema,
kompozicione analize, analize gustine naseljenosti, analize
urbanog zoniranja, analiza saobraajne strukture, analize
izgraenih i slobodnih povrina, analize istorijskog i
tradicionalnog naslea, analiza infrastrukture, analiza
mogunosti urbane ekspanzije, analize prirodnih uticaja,
solcioloke analize, psiholoke analize, ekoloke analze,
tehniko-tehnoloke analize i dr.
URBANISTIKA ANALIZA UTICAJA NA
OKRUEN JE V . A nal i za uti caja na ok ruenje
URBANISTIKA ANTINOMIJA V . A nti nomi ja u
urbani zmu
URBANISTIKA AUTARHIJA V . A utark ei a
URBANISTIKA BRUTO GUSTINA GRADA V . Bruto
gusti na grada
URBANISTIKA DEGRADACIJA Naziv za
dezorganizovanost urban. prostora, umanjenje njegovih
osnovnih funkcija, smanjenje i unitenje urbanog fonda,
smanjenje broja stanovika, erozija osnovnih urban. standarda,
pa sve do erozije fonda graevina, gradskih saobraajnica,
infrastrukture i dr. Primere u.d. sreemo veoma esto tokom
urbane istorije. Mnogi gradovi koji su bili podignuti u vreme
ant. Rima, sa pravilnom ortogonalnom strukturom plana
grada, doziveli su svoju u.d. u vreme sred. v., kada je struktura
njihovih ulica postala krivudava a trgovi su izgubili pravilne
geometrijske forme. Primere u.d. imamo kod gradova sa
tendencijom prenaseljenosti i neplanskog razvoja.
URBANISTIKA DESTRUKCIJA V . M ehani zmi
urbanistike destrukcije
URBANISTIKA DISPERZALNA POLITIKA V .
1. Urbani razvoj Tokija nakon katastrofal nog
zemljotresa 1923, kada je skoro polovina grada bila
unitena
2. ad (Tchad prestonica Fort-Lamy), grad koji se
razvijao iz dva grada: evropskog i afrikog grada.
Plan razvoja: arh. A. Josi
3. Urbanistika analiza: Josef Paul Kleihus, Hofgarten
am Gendarmenmarkt, Berlin, 1995
4. I zgled bloka sa slike 3

638
D i spergovan grad
URBANISTIKA DIVERGENCIJA V . Konvergenci ja,
urbanistika
URBANISTIKA DIZORGANIZACIJA V .
D i zorgani zaci ja, prostorna
URBANISTIKA EUKOSMIA V . E uk osmi a
URBANISTIKA EVOKACI JA V. Evokacija, urbanistika
URBANISTIKA FILOZOFSKA MISAO STARIH
GRKA V. Grka urbanistika filozofska misao
URBANISTIKA GENEZA V . U rbanogeneza
URBANISTIKA GRADSKA DOMINANTA V .
D omi nanta, gradsk a
URBANISTIKA HABITABILNOST V . H abi tabi l nost
URBANISTIKA HETEROTOPIJA V . H eterotopi ja
URBANISTIKA I ADMINISTRATIVNA
T ERI T ORI JA GRADOVA U cilju prikupljanja statistikih
podataka i analize uticajnih elemenata u podrujima i na
teritorijama gradova, ove treba diferencirati na:
a) admi i ni strati vneteri tori je,
b) urbanistike teritorije.
A dmi ni strati vna teri tori ja je odreena postojeim
zakonskim propisima i ona sainjava drutveno-upravnu
celinu. Ona moe biti: srez, k omuna i opti na. Svaka teritorija ima
svoju granicu. Vie ovakvih teritorija (optina) mogu kod
velik8ih gradova sainjavati jedinstvenu administrativno-
upravnu teritoriju.
Urbanistika teritorija nije odreena zakonskim
propisima, ve uslovima prirodnih i stvorenih inilaca kao
uticajnih faktora. Granica ove teritorije nije stalna ve
dinamika i moe se korigovati prema nastaloj potrebi.
Urbanistika teritorija veih gradova moe se
podeliti na: jedinstveno podruje - ua gradska teritorija,
gradsku teritoriju ili ui graevinski rejon, iru teritoriju ili iri
graevinski rejon, zatitni pojas, urbanistiko podruje izvan
graevinskog rejona, gravitaciono podruje, region grada.
Navedena podela na urbanistike povrine gradskog podruja
uokvirena je odreenim odgovarajuim granicama.
URBANISTIKA INFRASTRUKTURA V . I nfrastruk tura
URBANISTIKA INTERDISCIPLINARNOST
Urbanizam je kao nauka interdisciplinarnog karaktera. To
znai da u urbanistikom delovanju (projektovanju, analizi,
planiranju, predvidjanju i dr.) uestvuje interdisciplinaran tim
strunjaka, medju kojima su najznaajniji: arhitekte, urbanisti,
ekonomisti, planeri, saobraajni inenjeri, elektro inenjeri,
sociolozi, psiholozi i drugi.
URBANISTIKA KOLEKTIVNA SFERA V . Kol ek ti vna
sfera
URBANISTIKA KOMPARATIVNA GRUPA V .
Komparati vna grupa u urbani zmu
URBANISTIKA KONCEPCIJA V . Prostorna k oncepci ja
URBANISTIKA KONSTANTNOST I
PROM EN LJI VOST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu
URBANISTIKA KONVERGENCIJA V . Konvergenci ja,
urbanistika
URBANISTIKA KONZERVACIJA V . Konzervaci ja
URBANISTIKA LINGVISTIKA ISTRAIVANJA
V . l i ngvistika istraivanja u urbanizmu
URBANISTIKA LINIJA V. Linija, urbanistika
URBANISTIKA LOKACIJA V . L ok aci ja grada
URBANISTIKA METODA STRUKTURALNE
T RAN SFORM ACI JE V . U rbaneforme, k ri teri jumi k vali teta
URBANISTIKA MITOLOGEMA V . M i tol ogema
URBANISTIKA N AMEN A POVRI N A V . N amena
povri na, Pl an namenepovri na
URBANISTIKA NEGATIVNA SIMBIOZA V .
N egati vna si mbi oza u urbani zmu
URBANISTIKA OBELEJA V . Obel eja
URBANISTIKA ORGANIZACIJA NASELJA V .
Prostorno funk ci onal na organi zaci ja nasel ja
URBANISTIKA PERFEKCI JA V . Perfek ci ja u arhi tek turi ,
I deal an grad
URBANISTIKA PERIODIZACIJA V . Peri odi zaci ja,
arhi tek tonsk a, Grad, razvoj grada
URBANISTIKA PROMENLJIVOST I
KON ST AN T N OST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu
URBANISTIKA PROSPEKTIVISTIKA
I ST RAI VAN JA V. Prospektivistika istraivanja u urbanizmu
URBANISTIKA PROSTORNA DOMINANTA V .
Prostorna domi nanta
URBANISTIKA PROTOURBANA FAZA V .
Protourbana faza
URBANISTIKA REDUKCIJA V . Reduk ci ja, arhi tek tonsk a.
URBANISTIKA REDUKOVANA KONSTANTA V .
U rbaneforme- ti pol ogi ja
URBANISTIKA RENTA Naziv za monopolsko
raspolaganje zemljitem jednog grada i drugim prirodnim
izvorima na podruju teritorije jednog grada, koje ini da
vlasni ci prisvajaju deo vika vrednosti koja se stvara
upotrebom, eksploatacijom, prometom, drugim vidovima
angazovanja, kao rentu.
URBANISTIKA RETARDACIJA RAZVOJA V .
Retardaci jerazvoja
URBANISTIKA SISTEMSKA ANALIZA V . Si stemsk a
anal i za u urbani zmu
URBANISTIKA SISTEMATINA AN ALI ZA V .
Si stemsk a anal i za u urbani zmu
URBANISTIKA SITUACIJA, SITUACIONI PLAN,
SI T UACI JA Naziv za situacioni plan, odnosno, plan
dispozicije jednog arh. objekta ili grupe arh. objekata koji ih
predstavlja u njihovom neposrednom odnosu prema okolini:
drugim objektima, saobraajnicama, slobodnim povrinama i
dr. U.s. predstavlja pratei plan svakog arh. ili gra. objekta,
gde detaljno prikazuje osnovnu njegovu poziciju na parceli na
kojoj e biti graen. U.s. se radi u razmeri dovoljnoj da bi
detaljno prikazala odnose izmeu objekta i neposredne
okoline.
URBANISTIKA SLIKOVITOST V . Sli k ovi tost
URBANISTIKA SREDINA Naziv za prostorno podruje
ili njegov deo koji je obrazovan, formiran i izgraen na osnovu
urbanistikih principa organizacije jednog prostora, bez obzira
da li su ovi principi bili iz naunog izvora ili su oni sadrani u
tradiciji graenja te sredine. Jedna sredina je urbanistika,
ukoliko sadri elemente urbanistike organizacije, odnosno
1. Urbani razvoj. K orint, Agora, oko 500 gpne, oko
300 gpne, oko 150 gpne i u I I veku
639
grupisanja prostornih elemenata prema urbanistikim
pravilima. Najprimitivnije primere u.s. pronalazimo u
organizaciji jedinica stanovanja kod primitivnih plemenskih
zajednica u Africi i Americi. Slozene u.s. u velikim
civilizacijama (Egipat, Grka,Rim) su nastale na osnovu
geometrijsko-matematikih principa odreivanja prostora,
razliitih principa organizacije drutvenih zajednica, mitolokih
i religioznih principa, funkcionalnih i drugih principa.
Savremena u.s. razvija se na osnovu metoda naunog
urbanizma, ukljuujui i novonastale uticaje: saobraaja i
infrastrukture, ekspanzije, narastajuih i usloenih potreba
stanovnika, tehnikih mogunosti i dr. Problemi u.s. su:
prenaseljenost, gustina stanovanja, ekoloki problemi,
saobraajni problemi, problemi infrastrukture i snabdevanja i
dr.
URBANISTIKA SUPERSTRUKTURA Naziv za
sveobuhvatnu, grandioznu urbanistiku strukturu koja
meusobno povezuje gradove ali i pojedine oblasti, regije. V .
Konti nual an monument, v. Total na urbani zaci ja.
URBANISTIKA SUPRASTRUKTURA V .
Suprast ruk tura
URBANISTIKA SUPROT N OST GRAD SELO V .
Suprotnost grad - sel o
URBANISTIKA TEHNOLATRIJA Naziv za
oboavanje i bavljenje urbanistikim projektima koji su
zasnovani na izuzetno znaajnoj upotrebi tehnologije i
konstruktivnih sistema, koji dovode do neoekivanih oblika
urbanistikog organizovanja. esto su to utopistiki ili
futuristiki, tehnoutopistiki prikazi urbanih sredina.
URBANISTIKA TEHNOTOPIJA V . Tehnotopi ja
URBANISTIKA TEORIJA POSLE INDUSTRIJSKE
REVOLUCI JE Sve tee posledice besplanskog, haotinog
razvoja veine evropskih krupnih gradova, nastale u
neogranienom liberalizmu pri izgradnji industrijskih
preduzea u naseljenoj zoni grada, uvoenjem eljeznikih
postrojenja, krupnih skladita meu blokove stambenih
zgrada, kola, zdravstvenih i drugih drutvenih ustanova,
pobudile su sredinom XIXv. pojavu i razvoj urbanistike
kritike, koja je iznosila i porazne podatke o nehumanoj
stambenoj izgradnji.
Jedan deo teoretiara i kritiara je usmerio svoja
prouavanja na kritiku nesklada i monotonije novijeg naina
izgradnje stambenih blokova, istiui potrebu za umetnikim
uobliavanjem gradskih prostora, zastupajui gledite o
urbanizmu kao prostornoj umetnosti.
Arhitektonska delatnost, ograniena uskim
okvirima graevinske parcele i programom pojedinane
stambene zgrade, poela se, u drugoj polovini XIXv.,
sjedinjavati sa urbanistikim projektima za gradske stambene
komplekse, graene od drutvenih organizacija. Tim putem je
nova arhitektura stambenih kolektivnih zgrada, sjedinjena sa
novim, progresivnim urbanistikim koncepcijama stvarala
bolju, humaniju ivotnu sredinu. Na taj novi put arh. urban.
stvaralatva upuivale su i nove ideje Ebenezera Howarda o
vrtni m gradovi ma, koje su se poele i ostvarivati poetkom XXv.
po Engleskoj, Nemakoj i drugim zemljama.
Uporedo sa tim novim urbanistikim ostvarenjima
postavljao se pred urbanistiku praksu i teoriju niz krupnih,
sloenih problema, koji su napredne arhitekte poeli
orijentisati ka prouavanju gradskog organizma, ka
postavljanju teorijskih osnova planske organizacije grada,
njegovih funkcionalnih i prostorno-kompozicionih problema.
Glavni zaetnici tog idejnog pokreta, koji su svojim radovima
otvarali puteve ka urbanizmu, kao naunoj disciplini, blisko
vezanoj sa prostorno-umetnikim stvaralatvom - Jules Borie,
Reinhardt Baumeister, Camillo Sitte i Ebenezer Howard -
izvrili su snaan zaokret u urban. delatnosti, krajem XI X i
poetkom Xxv., izlaui nove ideje i urbanistike koncepcije,
postavljajui urbanizam na naune osnove.
Camillo Sitte-u i Theodoru Gekeu pripada veoma
znaajno mesto meu osnivaima urbanistike nauke kao
pokretaima prvog u svetu asopisa za probleme urban., Der
Stadtebau, koji se pojavio 1904.g. u Berlinu, uskoro posle
smrti Sittea.
Nova, iva idejna strujanja prodrla su i u
visokokolski pedagoki rad: na Tehnikoj visokoj koli u
Berlinu osnovan je 1907.g. Seminar za urbanizam, na kome su
bili izlagani od istaknutih arhitekata urbanistiki problemi, koji
su bili zatim objavljeni u sveskama. Uvoenje mladih ljudi tim
putem u nauni rad pokazalo je uskoro zatim plodne rezultate
u nizu doktorskih disertacija iz oblasti urbanizma.
Razvoju urbanistike misli i teorije znatno su
doprinele prve urbanistike izlobe u vezi sa konkursnim
projektima za urbanistiki razvoj Velikog Berlina iz 1910. na
kojoj su bila prikazana urbanistika ostvarenja u vaznijim
gradovima Evrope i Amerike.
URBANISTIKA TERITORIJA V . teri tori ja nasel ja
URBANISTIKA TOPONOMASTIKA V . Toponomasti k a
URBANISTIKA TOWNSCAPE FILOSOFIJA V .
Townscapefi l osofi j a
URBANISTIKA TRAN SVERZALA V . Transverzal a
URBANISTIKA UTOPISTIKA TEORIJA I
PRAKSA V. Utopistika teorija i praksa
URBANISTIKA ZABLUDA Urbanistika zabluda se ne
odvaja od drugih zabluda na koje treba takoe ukazati, u istoj
strategiji saznanja. Ta re zabluda nema nieg uvredljivog.
To nije uvreda uperena protiv ljudi koja prua dokazivanje ad
homi nem i nastoji da pogodi nekog. Urbanistika zabluda se
usko vezuje za dve zablude: filozofsku zabludu i dravnu
zabludu. Filozofska zabluda se sastoji u tome to filozof
smatra da zatvara ceo svet u jedan sistem, svoj sistem,
umiljajui da je njegov sistem napredniji od prethodnih po
tome to vie nita ne proputa i to dolazi do hermetikog
zatvaranja. to se tie dravne zablude, ona se sastoji u jedno
pregolemom i smenom planu. Drava bi umela i mogla da
rukovodi poslovima vie tuceta miliona podanika. Ona bi se
nametnula kao direktor savesti, kao vrhovni upravitelj.
Urbanistika zabluda se usko vezuje za dve prethodne
zablude. Kao i klasina filozofija, urbanizam eli sistem za
sebe. On zeli da obuhvati, da obujmi, da poseduje jedan novi
totalitet. eli dapostane moderna filozofija Grada, opravdana
humanizmom opravdavajui utopiju.
Ni dobra volja, ni dobre ideoloke namere nisu
izvinjenja, ve naprotiv. ista savest i lepa dua oteavaju
situaciju. K ako odrediti osnovnu prazninu urbanizma,
privatnu ili javnu, roenu u intelektu jednih i izluenu iz
kancelarija gde stanuju drugi? Time to on eli da zameni
urbanu prak su i da je potisne. On je ne prouava. Ta praksa je
za urbanistu upravo slepo polje. Urbanista mirne savesti
zamenjuje prax i s svojim predstavama o prostoru, drutvenom
ivotu, grupama i njihovim odnosima. Ne zna odakle dobija te
predstave niti ta one podrazumevaju, to jest logike i sstrategije
kojima se slue.
URBANISTIKA IVOTNA SREDINA V . i votna
sredi na
URBANISTIKE ANTIKE ZEMLJINE MERE V .
Zemljine mere u antikom urbanizmu
URBANISTIKE DIREKCIONALNE MREE V .
1. Urbanistika sredina; plan grada u istoriji predstavlja
stvaranje sredine pogodne za ovekov boravak
zatiene, utvrdjene, ali pravilno planirane, u kojoj su
priblino jednaka prava stanovnika na zajedniku
teritoriju i vlastitu parcelu. Plan grada Elblong u
Poljskoj, kakav je bio u XVv
2. Urbanistika teritorija; teritorija grada definisana je
gradskim odbrambenim zidinama, pravilnom
mreom ulica i blokova i uticajem koje ima prirodan
ambijent na nju rekom koja protie kroz centar.
Francesco di Marchi, idealan grad, XVI v
3. Urbanistika teritorija: idealan grad, Francesci di
Marchi

640
D i rek ci onal nemree
URBANISTIKE DISTANCE V . D i stanceu urbani zmu
URBANISTIKE EKONOMSKE STRUKTURE V .
E k onomsk estruk tureu urbani zmu
URBANISTIKE KOMPARATIVNE PREDNOSTI
V. Komparativne prednosti, urbanistike
URBANISTIKE KOMUNALNE REVOLUCIJE V .
Komunal nerevol uci jeu urbani zmu
URBANISTIKE KOMUNE V . Komune
URBANISTIKE KOORDINATE V . Koordi nate
URBANISTIKE MEGASTRUKTURE I
M EGASTRUKT URE UOPT E V . M egastruk ture
URBANISTIKE MEGASTRUKTURE I SI ST EM I V .
Megastrukture, urbanistike
URBANISTIKE MITOLOGEME Naziv za urbanistika
tumaenja mitova, bajki, pria i njihovo prenoenje na poznatu
urbanu strukturu. Stare u.m. se vezuju za junake, dogaaje,
udesne situacije i predstavljaju samo zavrni vid jednog
sloenog, kolektivnog i veoma dugotrajnog mehanizma
graenja slike o jednom gradu. Iako u mnogo emu drukiji
od ant. stanovnika, ni savremenom oveku nije stran taj
mehanizam. Jo od detinjstva on gradi jednu svoju sliku o
rodnom gradu, i o mnogim drugim gradovima sveta.
URBANISTIKE MRENE STRUKTURE Naziv za
mrezne strukture koje sluze za mrezno planiranje i
projektovanje gradova i drugih urbanistikih celina. Osnovne
mrene strukture su: 1. centri petal ne mrene struk ture, 2.
di rek ci onal nemrenestruk ture, 3. mrenestruk ture, 4. trougaona u.m.s.,
5. estougaonem.s. i dr.
URBANISTIKE POSTPROJEKTNE ANALIZE V .
Postprojek tneanal i ze
URBANISTIKE PROSTORNE STRUKTURE V .
Prostornestruk turegrada
URBANISTIKE PROSTORNE STRUKTURE,
EKOLOKE T EORI JE O PROST ORN I M
ST RUKTURAM A V . E k ol ok eteori jeo prostorni m struk turama
URBAN ISTIKE PROSTORNO AM BI JEN TALN E
KARAKT ERI ST I KE V . Prostorno ambi jental ne k arak teri sti k e
fizikih struktura
URBANISTIKE RAZVOJNE ETAPE Etape
urbanistikog projektovanja i razvoja moemo da odredimo
na primeru urbanistike delatnosti SAD, gde uglavnom
razlikujemo est karakteristinih razvojnih stepena ili etapa.
One se izraavaju u traenju racionalnije urbanistike
strukture, u prilagoavanju uline mree prirodnim uslovima,
u uvoenju funkcionalnog i graevinskog zoniranja.
I etapa. Izrada regulacionih planova, najee sa
pravougaonom mreom ulica, tipizovanim blokovima, bez
diferenciranja znaaja ulica i njihovih irina i bez obzira na ivo
pokrenut reljef tla. Planom se ne predviaju nikakve drutvene
zgrade, ni prostori zelenila, tako da se stvara samo mrea ulica
i pravougaoni blokovi, sa velikim, esto neudobnim nagibima
ulica, bez odreivanja sadrine i naina izgradnje blokova.
II etapa. Na istoj teritoriji uvodi se saobraajnica
koja esto dobija krivudavu trasu, dolinom (ukoliko je ima),
prilagoenu reljefu. U jednom delu te teritorije naputa se
pravougaoni sistem uline mree, trase ulica se prilagoavaju
reljefu. Neke nepovoljno trasirane ulice se ukidaju.
III etapa. Znatan deo pravougaone uline mree,
projektova na ivo zatalasanom reljefu, ukida se, uz
zadravanje samo neophodnih saobraajnih veza,
krivolinijskih trasa. Bregovita zemljita, sa velikim nagibima,
predviaju se za sistem umskih parkova, uz skoro potpuno
naputanje ravougaonog sistema uline mree i primenu
krivolinijskih trasa ulica. K ao negativan pratilac te etape javlja
se usitnjavanje blokova i zgunjavanje uline mree.
I V etapa. Pod uticajem zemljinih pekulanata
nastavlja se sa usitnjavanjem blokova. U regulacioni plan se
uvodi zoniranje po spratnosti zgrada.
V etapa. U plan se uvodi zoniranje po
funkcionalnoj nameni zemljita.
VI etapa. U plan se uvodi zoniranje po
graevinskim klasama, kojima se propisuje i ograniava
intenzitet iskoriavanja parcela, za odreenu spratnost
odreen procent gustine izgradnje.
URBANISTIKE SLIKE V. Slike, urbanistike
URBANISTIKE TEHNIKE DISCIPLINE V .
Tehnike discipline u urbanizmu
URBANISTIKE TEHNIKE PREDVIDJANJA V . D el fi
tehni k a
URBANISTIKE TEHNOSTRUKTURE V .
tehnostruk ture
URBANISTIKE VIZURE V . V i zureu urbani zmu
URBANISTIKI ANSAMBL V . A nsambl gradjevi na
URBANISTIKI APSTRAKTNI PLAN V . A pstrak tni
pl an
URBANISTIKI BERGSONIZAM V . Bergsoni zam u
urbani zmu
URBANISTIKI BLOK V . Bl ok
URBANISTIKI CENTRALIZAM V . Central i zam
URBANISTIKI DETALJNI PLAN V . D etal jni
urbanistiki plan
URBANISTIKI DRUTVENI CENTRI V . D rutveni
centri u urbani zmu
URBANISTIKI EKOLOKI FAKTORI V . E k ol ok i
fak tori u urbani zmu
URBANISTIKI EKONOMSKI KRITERIJUMI V .
E k onomsk i k ri teri jumi gradnje
URBAN I ST I KI JEZI K V . Jezi k gradova
URBAN I ST I KI KLASI CI ZAM Urbanistike koncepcije
klasicizma nose u sebi neke idejne vrednosti, koje imaju vei
znaaj za razvoj urbanistike misli od izvesnih formalno-
komcepcijskih svojstava, kao to su stroga stilska obeleja
antike arhitekture ili pravougaona ulina mrea, koju
pronalazimo na planovima mnogih gradova, koji su
oznaavani kao bitne crte klasicizma u delima poznatih
teoretiara i istoriara urbanizma.
U idejnim osnovama urbanistikog klasicizma od
sporednog je znaaja obnova nekih kompozicionih sredstava
antikih agora, jer se to javlja ve i kod renesansnih trgova, kao
to se i pravougaone uline mree sprovode i kod osnivanja
srednjovekovnih gradova. I dejni osnivai pokreta klasicizma,
koji su dublje shvatili znaaj antikog drutvenog ivota pod
vedrim nebom i koji su bili nadahnuti humanijim tenjama
prema potrebama gradskog Oveka, pokuali su da ideologiju
klasicizma, izraavanu u oivljavanju antike arhitekture u
fasadama, proire na ire, urbanistike probleme, na nove
prostore grada. Prouavajui antike tvorevine, oni se nisu
zadrzali na agorama, nego su sa oduevljenjem nali stvaralaki
1. Urbanistiki ansambl, Berlin, Alte Potsdamer Strasse,
Renzo Piano Workshop, Berlin, 1993
2. Urbanistiki klasicizam; Pergamon, plan akrpolja i
gornje agore, prema raskopavanju
3. Urbanistiki klasicizam. Johann Bernhard Fischer
von Erlach, Trajanov trg, iz Entwurf einer
historischen Architektur
641
podstrek u slobodno razvijenim akropoljima i svetilitima u
Delfima, u Olimpiji, u slobodnom rasporedu drutvenih
zgrada, u njihovoj vezi sa slobodnom prirodom.
Takvo shvatanje klasicizma izra eno je u
kompoziciji arhitektonskog ansambla K oenigsplatz u
Minhenu. Osnovna kompoziciona zamisao je u stvaranju
irokog zelenog prostora, umesto kamenog trga, pored koga
su slobodno postavljene zgrade Stare Pinakoteke i Gliptoteke,
do kojih se prilazi, kao na Atinskom akropolju, kroz Propileje.
Tako ostvareno jedinstvo velikih kulturnih vrednosti u
okolnim zgradama, odevenih u antiko ruho, i irokog
prostora zelene prirode, koji je dobio privlanost odmaralita
uzred bune gradske sredine, otvaralo je nove puteve ka
drutvenim centrima u kojima e se kulturno doivljaji
sjedinjavati sa rekreacijom u prirodnoj sredini.
K lasicistiki komponovan ansambl na berlinskom
trgu Gendarmenmarkt nastao je postepenom izgradnjom -
prvo dveju slinih po masama i arh. kompoziciji crkava -
(1780-1785), a kasnije Schinkel gradi Pozorite, kao
neophodan centar prostorne kompozicije.
URBANISTIKI KONTI N UI TET V . Konti nui tet
URBAN I ST I KI KOSM OGRAM I V . Kosmogram
URBAN I ST I KI KVART U urbanizmu, naziv za podruje
u jednom gradu koje je sa sve etiri strane uokvireno ulicama.
K vart ima kvadratnu ili pravougaonu osnovu. Pojam kvart
prvi put se javlja u planu Hipodamusovog grada, a zatim u
planu rimskog castruma, gde gradske osovine cardo i decumanus
dele teritoriju castruma u etiri k varta. V. rtvrt, v. Blok.
URBANISTIKI KVATERN I O (lat. quaternio)V .Castrum
URBANISTIKI LIFE CONDITIONING V . L i fe
condi ti oni ng
URBANISTIKI LOKACIONI ODNOSI V . L ok aci oni
odnosi
URBANISTIKI MEHANIZMI V . M ehani zmi u
urbani zmu
URBANISTIKI MIKROREJON V . M ik rorejon
URBANISTIKI MONOPOL V. Monopol, urbanistiki
URBANISTIKI OBLICI SELA V. Seoski urbanistiki oblici
URBANISTIKI OBLIK V . Bl ok zgrada
URBANISTIKI PALIMPSEST V .Pal i mpsest u arhi tek turi i
urbani zmu
URBANISTIKI PEJSANI SISTEM V . Pejsani si stem
gradnje
URBANISTIKI PLAN, CILJEVI GENERALNOG
PLAN A V. Generalni urban istiki plan, ciljevi
URBANISTIKI PLAN, DETALJAN V . D etal jni
urbanistiki plan
URBANISTIKI PLAN, DETALJNI URBANISTIKI
PLAN V. Detaljni urbanistiki plan
URBANISTIKI PLAN, GENERALNI V . General ni
urbanistiki plan
URBANISTIKI PLANOVI I PROSTORNO
PLAN I RAN JE V. Prostorno planiranje i urbanistiki planovi
URBAN I STIKI PLANOVI Reavanje problematike
prostornog oblikovanj a vri se putem urbanistikih i regionalnih
pl anova u skladu sa privrednim perspektivnim planovima.
Prostorni regionalni i urbanistiki planovi spadaju u
kategoriju dugoronih drutvenih planova. Oni predstavljaju
ureajne osnove i inioce za sinhronizaciju prostora i za
komunalno-stambenu izgradnju. Prostorni planovi su
instrumenti kojima se reguliu potrebe u odnosu na
mogunost ostvarenja u prostoru. Mora postojati izvesna
proporcionalnost izmeu odreenih potreba koje se mogu
realizovati a s tim u vezi i zadataka koji se postavljaju putem
sredvianja odnosno planiranja. U urbanizaciji treba predvideti
i sprovesti funkcionalno delanje sa predvianjima namene
povrina onog nivoa koji e se moi realizovati u okviru
celokupnog budueg razvoja urbane jedinice ili prostora.
Urbanistiki planovi koji obuhvataju niz tekstuelnih i
grafikih priloga i reenja u raznim stepenima razrade
(dokumentacija, program, smernice, generalni plan i detaljni
planovi, u koje spadaju i regulacioni i nivelacioni planovi)
moraju predvideti etapnost realizacije u planiranom roku i
moraju bazirati na realnim ekonomskim i tehnikim
mogunostima.
Regi onal ni prostorni pl anovi za ira podruja moraju da
sadre podatke op perspektivnom privrednom razvoju,
geberalna reenja saobraajne mree svih vrsta, vodoprivrednu
osnovu i elektroprivrednu klasifikaciju naselja i njihov znaaj,
rezervate za proirenje naselja, rezervate za centre produkcije
sa gravitacionim mrezama, prikaz istorijsko-kulturnih
spomenika, prirodnih retkosti, izletita, odmaralita i dr.
Ovi planovi moraju biti do te mere
dokumentovani, sagledani i usmereni, da se njihovom uvek
proverenom realizacijom, posebno sa osvrtom na perspektivni
razvoj svakog naselja u regionu, postigne to vei potencijal
energetskog stanja i materijalno-kulturnih vrednosti, to e
indirektno doprineti kako prosperitetu regiona kao celine, tako
i postojeih naselja.
Regionalni planovi treba da sadre specifine
planove. Zadatak regionalnog pl aniranja ispoljava se putem
ispitivanja i definisanja potreba, kao i manifestacijama u
odreenom prostoru. Rezultate ispitivanja koriste odreene
organizacije i pojedinci radi delanja u procesu urbanizacije
prostora. Regionalno planiranje predstavlja usklaivanje
funkcijanu prostoru kroz organizaciju. To je harmonizacija
prostora u cilju sjedinjavanja svih funkcija kako bi se delovanje
u prostoru obavilo jedinstveno.
Urbanistiki i regionalni prostorni planovi treba da
budu sinteza svih drutvenih planova zajednice, za odnosno
naselje ili podruje za odreeni period, i preko njih treba
usmeravati celokupan planski razvitak naseljenih mesta i irih
podruja.
Period za sagledavanje i realizaciju urbanistikih
planova se kree u granicama od 20-25 godina.
Na izgradnji urbanistikih i prostornih planova,
naroito na izradi programa i smernica, potrebna je puna
koordinacija odgovarajuih strunjaka, koji pored svoje ue
strunosti poznaju i urbanistiku problematiku, kao to su
arhitekti, inenjeri raznih smerova, ekonomisti, demografi,
sociolozi, geoloozi, istoriari, geografi, statistiari, arheolozi,
likovni umetnici i dr.
Pri izradi programskih skica i urbanistikih planova
dominantnu ulogu treba da imaju arhitekte.
URBANISTIKI PRINCIPI, ESNAEST PRINCIPA
URBAN I ZM A V . esnaest pri nci pa urbani zma
URBANISTIKI PRIRODNI INIOCI V. Prirodni inioci
u urbani zmu
URBANISTIKI PROGRAM V. Urbanistiko programiranje
URBANISTIKI PROJEKTI Za razliku od urbanistikih
pl anova, koji se bave urbanistikim planiranjem na odreenim,
veim urbanistikim podrujima, urbanistiki projekti se
1. Urbanistiki kvartovi na primeru srednjovekovnog
poljskog grada Namislova
2. Tipovi detaljnih urbanistikih planova
3. Regulacioni urbanistiki planovi

642
bave najuom urbanom kategorijom: susedstvom, blokom,
delom bloka i s. Urbanistiki projekti predstavljaju situacione
projekte i najdetaljniji su projekti u urbanistikom
projektovanju i planiranju. Zarazliku od urbanistikih planova,
koji esto samo daju odreene prostorne parametre
neophodne za sagledavanje celine urbanistike situacije,
urbanistiki projekti daju sve neophodne relevantne
parametre, na osnovu kojih je mogue izraditi arhitektonske
situacione projekte podruja za koje je izraen urbanistiki
projekt.
URBANISTIKI PROSTORN I BALAN S V . Prostorni
bal ans
URBANISTIKI PROSTORNI PLAN OPTINE V .
Prostorni pl an opri ne
URBANISTIKI PROSTORNI PLAN V . Prostorni pl an
URBANISTIKI RADIJALNO KONCENTRINI
PLAN V. Radijalno koncentrini sistem
URBANISTIKI RADIO KONCENTRINI SISTEM
V . Radio koncedntrini sistem u urbanizmu
URBANISTIKI RASTER Naziv za raster, esto k vadratni
ili l i nearni , koji se primenjuje prilikom izrade urbanistikih ili
situacionih planova.
URBANISTIKI REGIONALIZAM V . Regi onal i zam u
urbani zmu
URBANISTIKI REGIONALNI PLAN V . Regi onal ni
urbanistiki plan
URBANISTIKI SIMPATETIKI PRINCIP V .
Simpatetiki princip u urbanizmu
URBANISTIKI STANDARDI I URBANA
ST AN DARDI ZACI JA V . Standardi zaci ja, urbana
URBANISTIKI STANDARDI Predstavljaju najvaniji
instrument regul aci je. Mogu se pojaviti u pravilnicima za
gradjenje i oblikovanje fizikih struktura ili drugim vrstama
pl ansk i h ak ata ili u njihovim specifinim delovima (uz pl an
namene povri na, pl an parcel aci je i sl.). I zraavaju se kao
kvantitativne veliine i imaju normativni karakter. I ako to nije
sasvim nedvosmisleno, neophodno je razlikovanje: standarda
koji najee nisu proizvod planova nego dolaze iz oblasti
tehnikih normativa i propisa o izgradnji objekata,
bezbednosti, ekolokoj zatiti i sl., sa obavezom direktne
primene i, standarda koji se uspostavljaju kao empirijske
veliine s obzirom na konkretna prostorna ogranienja i
objektivne mogunosti realizacije.
U drugoj grupi standardi su varijabilni i
predstavljaju kompromisna reenja odredjena u procesu
koncipiranja planskih varijanti. U ovom domenu veoma je
izraena dilema o dimenzionisanju veliine standarda i
utvrdjivanju prioriteta. Promene standarda su posledica
preraspodele u balansu interesne snage i "teine" uesnika u
odluivanju. K ontrola primene planskih odredbi i nivo
razvijenosti grada u periodu realizacije planova oslanja se na
merenje planerskih standarda kao i ndikatora promene i njenih
efekata. Rezultati merenja su mogua podloga za odluivanje o
korekcijama planova i obnavljanju ciklusa uspostavljanja
ciljeva i njihove operacionalizacije. Naravno, standardi jesu
deo egzaktne argumentacije u debatama oko ciljeva plana ili
njegove korekcije, ali njihova objektivnost je esto sasvim
"mehanika" ukoliko nije kombinovana sa nemarljivim
pokazateljima i argumentima.
Relacija izmedju kriterijuma fizike regulacije i
planerskih standarda je prilagodjena prostornom nivou i vrsti
plana na koje se odnosi. Utvrdjuje se konvencijom koja
ukljuije strune i politike stavove i procene i zavisi od nivoa
ekonomske razvijenosti sredine u kojoj se planiranje odvija.
URBAN I ST I KI ST VOREN I USLOVI V . Stvoreni usl ovi u
urbani zmu
URBANISTIKI UNICENTAR V . U ni centar
URBANISTIKI UNION I ZAM V . U ni centar
URBANISTIKI USLOVI Predstavljaju vrstu
urbanistikog projekta koja se daje investitoru kao uslov za
izgradnju. Urbanistiki uslovi sadre sve elemente i
ogranienja koji postoje za predmetnu lokaciju a koji su dati u
detaljnom, regulacionom ili generalnom planu. U sklopu
urbanistikih uslova postoji: situacioni plan lokacije sa ili vez
ucrtanog gabarita objekta, regulaciona, graevinska linija,
osnovni urbanistiki parametri predmetne lokacie stepen
izgraenosti, koeficijent izgraenosti, indeks izgraenosti parcele,
spratnost, bruto graevinska povri na objekta. Urbanistiki uslovi
daju potrebne uslove u smislu likovnog identiteta budueg
objekta: kos ili ravan krov, stil gradnje, namena objekta, odnos
razliitih namena u objektu. Urbanistiki uslovi, pored
graevinskih elemenata, sadre i: uslove za projektovanje
vodovoda i kanalizacije, uslove za projektovanje
elektrosnabdevanja (elektroenergetska saglasnost) , uslove za
projektovanje sistema daljinskog grejanja i dr. Urbanistiki
uslovi sadre izvod iz katastra podzemnih instalacija, izvod iz
saobraajnog plana i ostele relevantne dokumente neophodne
za izradu arhitektonskog projekta.
URBANISTIKI UTILITARIZAM Stav u urbanistikom
planiranju i programiranju prema kojem je svrha jednog
urbanistikog plana korist i blagostanje koje e on da donese
svojim korisnicima - stanovnicima, bilo na pojedinanom
planu (individualni u.u.)ili na planu celine stanovnitva
(socijalni u.).
URBANISTIKI UTOPIJSKI SOCIJALIZAM V .
U topi jsk i soci jal i zam u urbani zmu
URBANISTIKI VIZUELNI PLAN V . V i zuel ni pl an
URBANISTIKO ALTERNATIVNO PLANIRANJE
V . A l ternati vno pl ani ranje
URBANISTIKO DOM I N I RAN JE V . D omi ni ranje
URBANISTIKO INTEGRALNO PLANIRANJE V .
U rbano pl ani ranje
URBANISTIKO KULTIVISANO ZEMLJITE V .
Kul ti vi sano zeml ji te
URBANISTIKO MIKROPODRUJE,
M I KROREJON U urbanizmu, naziv za najue urbanistiko
podruje koje je predmet posmatranja ili je predmet jedne
urbanistike analize. Mikrorejon obino predstavlja prostor
neposrednog susedstva u stanovanju. U centru grada to moe
da bude jedan bl ok ili njegov deo, odnosno, deo ulice. U
smislu saobraaja, mikrorejon je najue saobraajno
gravitaciono podruje. U ekolokom smislu, mikrorejon je
najmanje podruje na kojem je mogue uoiti odreene
ekoloke karakteristike.
URBANISTIKO ODSTOJANJE V . Gradjevi nsk o odstojanje
URBANISTIKO PLANIRANJE I
PROJEKT OVAN JE V . Pl ani ranjei projek tovanjeu urbani zmu
URBANISTIKO PLANIRANJE V. Optinsko urbanistiko
pl ani ranje
URBANISTIKO PREDVIDJANJE V . Pl ani ranje za
budunost
URBANISTIKO PROGRAMIRANJE Programske
analize jedne postojee ili projektovane urbane strukture, u
odnosu na plan potreba, funkcija, saobraajnih uslova i druge
1. Urbanistiki projekat dela grada ikaga kraj
jezera Miigen; pravilna ortogonalna mrea ini
sistem pravougaonih gradskih blokova
2. Urbanizacija; podruje Tokija godine 1880 i
1953. Poveanje radijusa sa 5 na preko 15 km
643
znaajne karakteristike koje su postavljene kao uslov u odnosu
na koji se radi urbanistiki plan. Rezultat procesa u.p.
predstavlja urbanistiki program.
URBANISTIKO PROJEKTOVANJE V . Projek tovanje u
urbani zmu
URBANISTIKO PROSTORN O PLAN I RAN JE I
URBANISTIKI PLANOVI V . Prostorno pl ani ranje i
urbanistiki planovi
URBANISTIKO PROSTORNO PLANIRANJE V .
Prostorno pl ani ranje
URBANISTIKO PROSTORNO UREDJENJE V .
Prostorno uredjenje
URBANISTIKO SREDITE V . Sredi te
URBANISTIKO TEHNIKI USLOVI V. Urbanistiki
usl ovi
URBANISTIKO TEPIH PLANIRANJE V . Tepi h
pl ani ranje
URBANISTIKO UTOPIJSKO PLANIRANJE V .
U topi jsk o pl ani ranje
URBANISTIKO ZAKONODAVSTVO Prvi koraci u
stvaranju urbanistikog zakonodavstva uinjeni su pod
uticajem javnih kritika starih, nezdravih gradskih etvrti i
revolucionarnih pokreta u XI Xv. Tako se u Francuskoj
objavljuju 1848.g. dekreti koji se odnose na najamne stanove i
na obrazovanje saveta za narodno zdravlje. Bilo je predvieno
obrazovanje komisija iji bi bio zadatak da ispitaju nezdrave
stanove i da predloze mere sa njihovu sanaciju. Meutim su ti
zakonski propisi bili malo korieni.
U Engleskoj se takoe ine pokuaji na stvaranju
zakonodavstva, pod uticajem javnog miljenja, koje je trailo
poboljanje ivotnih uslova radnike klase. Tome je doprinela i
Engelsova knjiga Poloaj radnike klase u Engleskoj,
objavljena 1845.g. Objavljivanjem zakona o radnikim
stanovima (Labouring Classes Lodging Houses Act) 1851.g.
bio je uinjen prvi korak u stvaranju zakonskuh osnova za
reavanje tekog stambenog pitanja radnike klase. etvrt veka
posle toga objavljuje se zakon o narodnom zdravlju (Public
Health Act, 1875.g.), koji propisuje nadzor nad naj amnim
stanovima i njohovo odrzavanje, ali obilazi problem ruenja
nezdravih stambenih zgrada i zabranu iznajmljivanja
podrumskih stanova.
Dalji engleski zakoni (Cross-Acts) od 1875, 1879 i
1882.g. omoguili su uklanjanje nezdravih kua i izgradnju
grupe od preko 15 kua u gradovima u gradovima sa preko
25.000 stanovnika; oni su konano bili dopunjeni 1890.g. u
novom zakonu (Housing of the Working Classes Act).
Tek je zakon o radnikim stanovima iz 1892.g.
ovlastio optine da otkupljuju ili da ekspropriu nezdrave
stanove, da ih rue i da na njihovom mestu grade zdrave
stanove. Optine su bile takoe ovlaene da kupuju zemljita
i same da grade stanove za zitelje sa malim prihodima. 1
909.g. donet je zakon o stanovima i izgradnji
gradova (Housing and Town Planning Act) koji je obuhvatio,
pored dotadanjih zakonskih propisa o pitanjima radnikih
stanova i j avne higijene i opirne odredbe o vanim
urbanistikim problemima. Zakon je uglavnom izraavao
tadanja shvatanja urbanistike teorije i komunalne higijene,
istiui da urbanistiki plan treba da zadovolji potrebe zdravlja,
udobnosti i svrsishodnosti pri podeli i upotrebi zemljita.
U Francuskoj su bile izdate zakonske odredbe za
sanaciju, obnovu i rekonstrukciju starih gradskih jezgara i
drugih delova grada, sadrzane u Decret relatif aux rues de
Paris , od 26.3.1852.g., dopunjene uredbama od 1858. i
1876.g. One su posluzile kao osnova za urbanistiku
rekonstrukciju Pariza i kasnije za rekonstrukciju Bordoa, Liona
i Marseja.
Francusko urbanistiko zakonodavstvo razvijalo se
za radove ne preureenju gradova, a ne na njihovu novu
izgradnju. Ono jebilo nepogodno za proirenje gradova i jo
manje za izgradnju malih stanova. Tek je zakon od 1908.g.,
vezan za ime Alesandra Riboa, omoguio stvaranje vie
Societes du credit immobilier koja su davala zajmove za
graenje malih kua poljoprivrednih i gradskih radnika do
80% vrednosti objekta sa amortizacijom zajma na 25 godina.
Drava je u tu svrhu odredila 100 miliona zl atnih franaka uz
2% kamate. Zakon Ribo je doputao i kredite za kolektivnu
zgradu, pod uslovom da se budui stanari udruze u jednu
stambenu zagrugu, Societe cooperative.
Emigracija u Ameriku i druge zemlje oduzela je
vedskoj u XIXv. oko 1 milion stanovnika, blizu jedne
polovine ukupnog broja, meu kojima je bio ostao velik
procenat starih preko 65 godina. Da bi se tom procesu stalo
na put dravna uprava je donela odluku o dodeljivanju
drzavnog zemljita malim posednicima, a kasnije su davani
krediti za izgradnju porodinih kua. Tako je nastao pokret
za sopstvenom kuom u selu i u gradu.
vedsko zakonodavstvo u oblasti izgradnje
povezuje se sa urbanistikim planom. Urbanistiki zakon od
31.8.1907.g. predvia da urbanistiki plan odreuje sledee:
visinu zgrada za blokove ili komplekse; nain korienja
zemljita; spoljanju i unutranju graevinsku liniju u
blokovima; funkcionalno zoniranje, koje obuhvata stambene
etvrti, stambenu etvrt, meovite etvrti.
Meutim je urbanizacija vedske, sa stvaranjem
veih gradova i sa intenzivnijim iskoriavanjem gradskog
zemljita, menjala urbanistiku strukturu gradova i stvarala
nepovoljnije uslove stanovanja. Poetkom Xxv. vedski autor
Bergsten utvruje da za stanove u gradovima poinje sa
drugom polovinom XI Xv. sasvim nova epoha u kojoj se
raniji slobodni nain graenja, sa estm slobodno postavljenim
stambenim zgradama u vrtu razlikuje od sada gusto zbijenih
izgraenih blokova, do 6 spratova i vie.
Graevinski zakon za Saksonsku od 1900. i 1904.
bio je znatnim delom i urbanistiki zakon, koji je propisivao,
za ono vreme, napredne higijenske odredbe za izradu
urbanistikih planova, kojima su se uvodili novi sistemi
graenja, sprovodila odreena stambena politika grada,
stvarala racionalnija, funkcionalna saobraajna mrea. Zakon
je, kao naroito vanu za uslove higijenskog stanovanja,
propisivao odredbu o unutranjoj graevinskoj liniji, kojom se
spreavala izgradnja dvorinih stambenih zgrada i krila i time
stvarali iri stambeni prostori u bloku. Propis o stemenovanju
ulica prema njihovom saobraajnom znaaju, na glavne,
sporedne i isto stambene ulice, uvodio je u urbanistiku
praksu odreen, funkcionalno zasnovan saobraajni sistem,
koji je kasnije prihvaen u urbanistikoj teoriji.
U I taliji je zakon o eksproprijaciji (Legge sulle
espropriazione per causa dutilita publica) od 25.6.1865.g. i
dopunom od 18.12.1870. postao vaan zakonski instrument
za obimne i korenite asanacione radove u Napulju (1885),
Firenci (1888) i u Palermu (1894.).
URBAN I ST I KA (urbs grad, urbanus gradsk i nem. Staedte-
bau, franc. lart de batir une ville, engl. Town-building) Nauka
o ureenju gradova obzirom na estetske, higijenske i praktine
potrebe stanovnika. U. obuhvata ukupnost ant. teorije i prakse
u planiranju i u izgradnji gradova i utvruje kako se to odrazilo
u urbanoj morfologiji grada.
URBAN I T AS (lat.) Gradski ivot, izobraenost, fino
1. Grad Samarkand u srednjoj Aziji postojao je ve u
I V veku pne. U starom delu grada mrea
saobraajnica je nepravilna, a ulice se obino
zavravaju slepo
2. Plan ratarskog naselja u Meseniji na Peloponezu.
Nepravilnog je i izduenog oblika upravcu sever-jug
3. Persepolj osnova objekata zgrada dvorskog
kompleksa prema iskopinama iz 1929. Grad je
podignut na uredjenoj terasi. Pristup terasi je preko
monumentalnog dvojnog stepenita
4. Rimski kastrum pravilne pravougaone osnove
odnosa strana 3: 2

644
vladanje, lep nain govora.
URBAN I T ET (l. urbanitas) Pristojnost, utivost, uglaenost.
URBAN I ZACI JA (l. urbs grad, urbanus gradski) Soc. naglo
razvijanje gradova na tetu sela, pojava u vezi sa
koncentracijom industrije u gradovima. 1. Proces urbanizacije
je zbir demografskih, fizikih, drutvenih, istorijskih,
privrednih i drugih pojava koje su se odigravale u prostoru
odnosno u obl asti i odraavale se kao materijalni pojam.
Oblast urbanizacije nije dovoljno prouena i definisana, a
proces urbanizacije ne trba shvatiti kao mehaniku posledicu
materijalnog razvitka, ve kao uslove postavljene za dalji
razvoj svih delatnosti koje ulaze u sastav izuavanja urbanizma
kao opte drutvene discipline. Proces urbanizacije esto je
sputavan nedostatkom drutvenih planova. Po pravilu, razvoj
urbanizacije treba da obuhvati osnovne principe i instrumente
kako bi se docnije mogla da vri korektura u toj oblasti.
Drutvenim planovima treba ostvariti harmonizacju zbivanja u
prostoru. Urbanizacija oblasti je neodvojiva od procesa
demografskih promena i kretanja stanovnitva. M i graci oni tal asi
nalaze svoje korene u ekonomskim i privrednim delatnostima
izraenim u zanimanjima gradskog karaktera. Migracije i
kretanja seoskog stanovnitva prema gradu obavljaju se bez
obzira da li postoje materijalni uslovi i mogunost
upoljavanja. Proces migracije postoji i danas i on se ne moe
spreiti, mada postoje uticaji politikih i drutvenih faktora.
Potrebno je nai relacije u zbivanju izmeu privredno-
ekonomskih moi i migracije.
Stepen urbani zaci je je korak za dalji razvoj drutva i
on se u prostoru odrazava kao mehaniki potez. Oskudnost u
urbanistikom zakonodavstvu, neorganizovanost urbanistike
slube i nedostaci urbanistikih ureajnih osnova znatno su
uticali na dezurbani zaci ju prostora. Deformacije urbanizacije
ometaju pravilan razvoj ostalim faktorima u urbanoj jedinici.
Ispravno postavljen proces urbanizacije treba da omogui
pravilno investiranbje u odreenom momentu i na pravo
mesto. Zbog naglog porasta urbanizacije nastaju i novi
urbanistiki problemi.
2. Urbanizacija predstavlja jednu etapu, veoma
vaznu i esto odluujuu za razvoj naselja, u kojoj neka ua
regija, pokrajina ili zemlja doivljava preobraaj svojih naselja u
smislu sticanja urbanih kvaliteta. Takoe, naziv za pokrivanje
jednog podruja ili vee povrine neangaovanog prostora
urbanom strukturom: saobraajnom, infrastrukturom,
arhitektonskim objektima i dr. U. takoe moe da obuhvati i
izgraene sredine, u sluaju kada se vri njihova urbana
rek onstruk ci ja ili nadgradnja. Takoe, planska urbanizacija se
sprovodi nad ve urbanizovanim podrujima, prema
urbanistikim planovima i projektima. U. se moe vriti i
putem zakonski akata, zakona i propisa, kojima se odreuju
norme i standardi i uvodi red u urbanu sredinu.
Urbanizacija je pre svega proces u koje se menja
ekonomsko-socijalna i aglomeracijska struktura stanovnitva.
On oznaava porast stanovnitva koje se bavi
nepoljoprivrednim delatnostima i porast naselja u kojima ne
preovladava poljoprivredna delatnost. On oznaava
istovremeno promene u nainu ivota, u navikama i obiajima,
u odnosima meu ljudima.
Pod procesom urbanizacije u savremenim uslovima
podrazumeva seu prvom redu razvitak gradova, izrazen u
porastu gradskog stanovnitva i izmeni njegove socijelno-
ekonomske strukture. U irem smislu, u pojam urbanizacije
ukljuuju se i svi oni procesi u ruralnim naseljima i podrujima
koji vode perspektivnom prevazilaenju razlika izmeu sela i
grada, bilo na bazi razvoja neagrarnih delatnosti, bilo na bazi
preobraaja poljoprivrede na savremenim tehnikim i
drutvenim osnovama.
Sociolozi insistiraju da urbanizacija nije proces
potiskivanja ruralne sredine urbanom, odnosno proces
potiskivanja prirodne sredine tehnikom. W. Peterson pod
urbanizacijom podrazumeva kulturu gradova i nain ivota lica
nastanjenih u gradu. iolkovski posmatra urbanizaciju kao
proces a urbanizam kao posledicu toga procesa u znaenju
naina ivota koji je svojstven svim ljudima bez obzira na
mesto stanovanja.
Prema tome, zakon urbanizacije je zakon
kvantitativnog rasta gradskog stanovnitva i kvalitetivnih
promena u uslovima i nainu ivota i rada.
URBAN I ZACI JA I DEM OGRAFSKA EKSPLOZI JA
Proces urbanizacije uz izuzetne demografske promene,
naroito ritam, brzina tih promena postali su realni okvir
izgradnje gradova pa otuda i planiranja fizikih struktura.
Kako navode P. Hauser i L. Schnore, prosean godinji
prirataj ljudi bio je 2% za hiljadu godina, dok je u modernoj
epohi taj prirataj svake godine. Nekoliko desetina hiljada
godina je bilo potrebno ljudskom rodu da tek 1850.g. stigne
do milijardu stanovnika na zemlji za bi za sledeu milijardu
bilo dovoljno samo 75 godina (1925.) Trea milijarda dola
je za 37g. (1962.), etvrta za 15, peta za 10.
Od tog velikog priliva najvei deo ljudi prelazi u
gradska naselja, menjajui oblike ivota, rada, komuniciranja.
Proces naseljavanja gradova koji je u XI Xv. obeleavao
razvijeni kapitalistiki deo sveta znaajno se proirio po
teritorijama koje zahvata i jo je ubrzaniji nego je to znala
Engleska ili Francuska u XI Xv. Broj gradova sa vie od
100.000 stanovnika, ezdesetih godina Xxv. iznosi blizu 1500,
a sa preko milion ljudi - blizu 150. Veliki gradovi se
poveavaju do nesluenih razmera (10, 15 pa i 20 i vie
miliona ljudi treba da naseli prostore Tokija, Moksiko-Sitija,
Njujorka i dr. metropola i njihovih podruja).
Socijalne posledice su razumljivo izuzetne, a fizike
strukture moraju se posmatrati danas u tim sredinama i u tom
svetlu. Naini proizvodnje i automatizacija oslobaaju
ogromne mase ljudi, produktivnost se poveava, ali ne radom
zaposlenih nego novim sredstvima. Tako socijalne strukture
proizlaze iz drutveno - ekonomskog konteksta, razliite su od
sredine do sredine, zavisno od njenog stepena razvijenosti,
kulture, tradicija, veza, itd. I ntegracija i povezivanje novih
stanovnika u gradovima je sloen proces pun socijalnih
protivrenosti, a mnoga politika i ideoloka pitanja ostaju
jasno vidljivi znaci karaktera, organizacije, funkcija i formi
naselja.
Tako niz faktora deluje jednovremeno: prostorno
funkcionalna monotonija stambenih naselja, podruja, zona,
povezana je sa socijalnom monotonijom kao i sa tipizovanim
oblicima graenja, standardizacijom, ne samo objekata nego i
prostora oko njih. Mnoga otuenja u novim stambenim
delovima gradova u principu su i sama kompleksna posledica
niza pojava. Slino je i sa gustinama izgraenosti koje esto
proizlaze iz interesa investitora za to efikasnijim iskorienjem
zemljita, da bi odmah zatim preterana koncentracija ljudi na
jednom ogranienom prostoru izazvala mnoge socijalne
tekoe, saobraajnu zaguenost, ambijentsku degradaciju,
mnoge nepovoljne posledice po sredinu i ivotne uslove,
prirodnu okolinu i stimulativnost egzistencijalnog prostora.
Nije, prema tome dovoljno kao T. Crosby, povezivati gustinu
izgraenosti samo sa problemima saobraaja, kretanja i
dostupnosti, kad gustina izgraenosti po sebi i sama proizlazi
iz drugih izvora i kad jednom odluena i ostvarena povlai
mnoge druge prostorne, urbanistike, urbane injenice.
URBAN I ZACI JA I I N DUST RI JSKA REVOLUCI JA V .
I ndustri jsk a revol uci ja i urbani zaci ja
URBAN I ZACI JA I REURBAN I ZACI JA V . Reurbani zaci ja
1. Pergamon (dananja Bergama), glavni grad
preostalih eolskih gradova bogate doline u
Anadoliji (Mala Azija). Sredite nauke i kulture.
Ukraen hramovima i drutvenim zgradama. Sa
Akropolja prua se pogled na dolinu reke Selimi
i Egejsko more
2. Pergamski Akropolj iz I I veka
645
URBAN I ZACI JA KAO ODRI VI RAZVOJ V . Odri vi
razvoj , U rbana odri vost
URBAN I ZACI JA LJUDI V . U rbani zaci ja, proces razvoj a
gradova
URBAN I ZACI JA LJUDSKI H AKT I VN OST I V .
U rbani zaci ja, proces razvoj a gradova
URBAN I ZACI JA PRI RODN E SREDI N E V .
U rbani zaci ja, proces razvoj a gradova
URBANIZACIJA, INIOCI Za razliku od prethodnih
epoha u kojima su osnovni faktori urbanizacije bili trgovina,
zanatstvo i fortifikacioni ciljevi, u savremenoj epohi je prvi
faktor industrija, drugi tercijarne delatnosti, a tek trei trgovina
i zanatstvo. Ova tri faktora imaju po tri elementarne
komponente putem kojih deluju kao faktori urbanizacije. To
su uticaj drutvene podele rada, znaaj odreene kategorije
delatnosti i stepen urbanizacije odreene kategorije delatnosti.
URBAN I ZACI JA, EGZOGEN I FAKT ORI V . E egzogeni
fak tori urbani zaci je
URBAN I ZACI JA, EN DOGEN I FAKTORI
URBAN I ZACI JE V . E ndogeni fak tori urbani zaci je
URBAN I ZACI JA, POSLEDI CE URBAN I ZACI JE
Vogelnik je grupisao posledice urbanizacije u tri kompleksa, u
ek onomsk e, ek ol ok ei soci ol ok eposl edi ce.
Ekonomske posledice se ogledaju u promeni
polozaja oveka kao proizvoaa i kao potroaa. Pod
uticajem urbanizacije stanovnitvo prelazi iz manje
produktivnih u vie produktivne delatnosti. Ovaj proces
izaziva koncentraciju radne snage to namee nunost
racionalnije podele rada i organizacije rada. Oba ova trenda
omoguavaju podizanje produktivnosti rada. Kao proizvoa,
ovek je prestao da bude relativan suviak radne snage u
poljoprvredi i postao je straralac u produktivnijim
delatnostima, pri emu su sve vee njegove anse da pronae
svoje pravo mesto u sve struktuiranijoj drutvenoj podeli rada.
Ekoloke posledice su posebno znaajne. Migracije
znae, pre svega, odreeno kvantitativno pomeranje koje se
ispoljava kao koncentracija i dekoncentracija stanovnitva i
koje trai stalno prilagoavanje i organizaciju prostora. Zahtev
je u toj meri dugotrajan i intenzivan da je nametnuo praksu i
koncept prostornog planiranja i izazvao direktno i indirektno
itav niz novih disciplina: rurizam, urbanizam, regionalizam I
ono to j svakako najznaajnije, migracije su sigurno
najneposrednije od svih faktora uticale na shvatanje bitnosti
odnosa oveka i sredine, kako za oveka tako i za ceo
drutveni organizam.
Socioloke posledice su najbrojnije i najrazuenije.
Urbanizacija menja osnovna obeleja strukture stanovnitva i
radne snage i institucionalnu strukturu drutva. U gradskim
naseljima, na pr., starosnu strukturu karakterie porast uea
mlaih generacija, obrazovnu strukturu karakteriu porast
pismenosti, razvijanje poliprofesionalne strukture, porast
strune specijalnosti, porast opteobrazovnog nivoa
stanovnitva; zdravstvenu strukturu gradskog stanovnitva
karakterie produenje prosenog veka ivota, produenje
radnog veka, opte poboljanje zdravstvenog nivoa pod
uticajem koncentracije brojnih i specijalistyikih zdravstvenih
institucija u gradu.
Pojava i razvoj gradskih bolest (koronarna
oboljenja, oboljenja disajnih organa, mentalna oboljenja itd.)
ne negiraju ovu optu konstataciju, ve predstavljaju pre
specificum urbanizacije, procesa urbanizacije koji nije funkcija
ekonomskog razvoja.
Sem optih ekonomskih, ekolokih i sociolokih
posledica, posebno se istrazuju uticaji urbanizacije na
regionalan razvoj. I strazivanja su pokazala da je urbanizacija
izazvala takvo razlikovanje meu komunama, da je mogua
podela na: 1) urbani zovane k omune, 2) k omune u procesu urbani zaci je
i 3) k omunei zvan procesa urbani zaci je.
U rbani zovane k omunesu one u kojima je: a) ostvaren
najvii nivo ekonomske razvijenosti, b) u kojima nivo
socijalnog razvoja odgovara nivou ekonomske razvijenosti i c)
u kojima ili preovladava ili predstavlja osnovni ekonomski
potencijal gradsko stanovnitvo.
Komune u procesu urbani zaci je su komune u kojima je:
a) ekonomski razvoj u stalnom napredovanju, b) socijalni
razvoj manje ili vie stalno prati ekonomski razvoj; c) grad
centar ekonomske snage i socijalnog disperzivnog uticaja; d)
postepena ali konstantna promena u uslovima rada i ivota.
Komune i zvan procesa urbani zaci je su stagnantne i l i
depresi vnek omune.
Drugi regionalan uticaj urbanizacije malazi se
uizazvanim procesima i promenama unutar komuna. Pri tome
se razlikuju posledice u urbanizovanijim komunama od onih u
drugim grupama komuna.
Urbanizacija je, konano, jedan od uzronika
migracija, Prouzrokovane brojnim ekonomskim, socijalnim i
politikim faktorima, migracije su uvek imale snaan stimulans
u u rbanizaciji.
URBAN I ZACI JA, PROCES RAZVOJA GRADOVA
K ompleksan proces razvoja gradova i gradskih agl omeraci ja u
demografskom (demografski proces urbani zaci ja l judi ),
sociolokom, ekonomskom, funkcionalnom (funkcionalni
proces urbani zaci ja l judsk i h ak ti vnosti ) i prostorno fizikom
smislu (prostorno fiziki proces urbani zaci ja pri rodne sredi ne).
Prvobitno se pod tim pojmom podrazumevala samo pl anska
koordinacija gradjevinske i drugih delatnosti radi izgradnje i
uredjenja naselja. Takva interpretacija pojma urbanizacije, iako
defektna, danas se sree samo u svakodnevnom govoru. Posle
I I svetskog rata urbani zam, kao nauna disciplina koja se bavi
problemima urbanizacije, odnosno problemima razvoja
gradskih i drugih naselja, sve vie postaje sintezna nauna
disciplina koja se koristi rezultatima vie naunih grana i
formira sopstvene metode prouavanja i generalizacje
kompleksnog procesa.
URBAN I ZACI JA, SEKUN DARN A V . Prostorno pl ani ranje
URBAN I ZACI JA, SI N URBAN I ZACI JA V .
Si nurbani zaci ja
URBAN I ZACI JA, ST EPEN URBAN I ZACI JE Za
izraavanje stepena urbanizacije postoje dva osnovna
kriterijuma: koeficijent urbanizacije i koeficijent koncentracije.
Koefi ci jent urbani zaci je izraava uee gradskog
stanovnitva u u kupnom, a k oefi ci jent k oncentraci je uee
gradskog stanovnitva u velikim gradovima u ukupnom
gradskom stanovnitvu.
I jedan i drugi kriterijum uslovljeni su definicijom
grada kao naselja za razliku od sela. Meunarodna praksa je u
tom pogledu veoma bogata, Meunarodne organizacije
najee pod urbanom popul aci jom obuhvataju sve stanovnitvo
koje stanuje u naseljima sapreko 20.000 stanovnika, a
k oefi ci jentom k oncentraci je izraavaju uee stanovnitva koje
stanuje u gradovima preko 100.000 stanovnika u ukupnom
gradskom stanovnitvu.
Najee je koeficijent urbanizacije odreen
statistikim kriterijumom za definisanje gradskih naselja pa se
u SAD sva naselja preko 2.000 stanovnika smatraju
gradovima, u Holandiji su to naselja preko 5.000, u Japanu
preko 30.000.
1. Deo uredjajne osnove etrurskog grada Marzabato
iz VI I vpne. Uredjajni principi tee ka primeni
pravolinijskih poteza u gradskoj ulinoj mrei
2. Urbanizacija Barselone, uredjajni plan proirenja iz
1859; projekat irenja grada je nainio geometar
Gerde i predstavlja urbanizaciju velikuh razmera u
Evropi u XI Xv
3. Urbanistiki plan starog i novog dela grada
Barcelone

646
U meunarodnoj demografskoj literaturi k oefi ci jent
urbani zaci je izmeu 0-20 oznaava malu urbanizaciju,
koeficijent urbanizacije izmeu 20-40 nisku, a ozmeu 40-60
srednju, izmeu 60-80 visoku, izmeu 80-100 vrlo visoku.
Koefi ci jent k oncentraci e izrazava raspored gradskohg
stanovnitva, njegovu regionalnu ulogu u ekonomskom
razvoju. Opta je karakteristika porast urbanizacije i porast
koncentracije. Meutim, iza koeficijenta koncentracije moe
da stoji vrlo razliita distribucija gradskog stanovnitva. Procesi
koji su sadrani u koeficijentu koncentracije su: decentral i zovana
urbani zaci ja, hi perurbani zaci j a i hi pourbani zaci ja.
D ecentral i zovana urbani zaci ja predstavlja ravnomerni
porast gradskog stanovnitva u gradskim naseljima svih
veliina.
ee su, meutim, druge dve pojeve, koje,
pogotovo idu naporedo, po obinoj ligici da koncentracija
istovremeno znai i dekoncentraciju. Visoki koeficijent
koncentracije oznaava proces hi perurbani zaci je i pokazatelj je
nepovoljne distribucije stanovnitva. Porast koeficijenta
koncentracije nametnuo je problem optimalne veliine
gradova, jer su se u velikim gradovima ispoljila dva veoma
ozbiljna problema: problem naruavanja ekolokog sistema
grada i problem ozbiljnog narastanja socijalnih trokova
funkcionisanja grada.
H i pourbani zaci ja karakterie gradove srednje veliIne
i manja gradska naselja i takoe predstavlja negativnu
ekonomsku pojavu, jer zaostajui za ekonomskim razvojem,
relno ga koi, kao to ga koi hi perurbani zaci ja prevazilazei sve
okvire ekonomskog razvoja.
Pratee pojave hi perurbani zaci je se javljaju i na
podruju ponude faktora ekonomskog razvoja i na podruju
tranje za efektima ekonomskog razvoja. Pratea pojava
hi pourbani zaci je je odvajanje mesta rada od mesta stanovanj a i
sve posledice ekonomskog i socijalnog karaktera koje ova
odvojenost izaziva. Ona je ekonomski negativna, jer utie na
smanjenje produktivnosti rada, na sporije menjanje radnih
navika i dr. Posredno pojavu hipourbanizacije pokazuju
podaci o odvojenosti mesta rada i mesta stanovanja.
N i vo urbani zovanosti se ne izraava samo u odnosu
na ekonomski razvoj. Francuski sociolog A. Coste je ocenjivao
nivo urbanizovanosti na osnovu i ndek sa soci jal nosti , koji je
proistekao iz teori jesoci jal nosti . Formula i ndek sa soci jal nosti bila je:
I = 300 x kubni koren iz (CxVxR),
u kojoj su: C = broj stanovnika najveeg, glavnog
grada, V = broj stanovnika u gradovima preko 50.000
stanovnika, R = broj stanovnika u7 ostalim gradovima i selima
iji je odnos u formuli dat u proporcijama.
Maksimalan indeks socijalnosti izraen je
formulom:
I max = 300 x kubni koren iz (1/ 3 x 1/ 3 x 1/ 3) =
100,
a postie se onda kada je potpuno ravnomeran
odnos stanovnitva po svim kategorijama.
Zatim su esta istraivanja ni voa urbani zovanosti na
osnovu trokova izgradnje infrastrukture i trokova
funkcionisanja gradskih slubi. Za razliku od prethodnih
metoda, koji ima makro-nivo, po pravilu, nacionalni nivo
primenjivanja, ova je metod primenjiv na nivo grada, te je
neposredno vezan za optimalnu veliinu grada, odnosno
urbanizacije.Posrtavljena je regresiona jednaina: Y = K x A ,
u kojoj Y = visina investicija u infrastrukturu i trokovi
funkcionisanja po jednom stanovniku, X = veliina grada
izrazena u broju stanovnika, dok su K i A konstante koje
proizilaze iz analizirane situacije.
URBAN I ZACI JA, ST UPAN JURBAN I ZACI JE V . Stepen
urbani zaci je
URBAN I ZACI JA, T OT ALN A V . Total na urbani zaci ja
URBAN I ZAM MRAVI N JAK V . M ravi njak urbani zam
URBAN I ZAM -UREDJEN JE GRADA V .Ureenje gradova.
URBAN I ZAM (lat. urbs. grad, urbanus gradsk i , varoki; engl.
town planning, city planning, franc. urbanisme, nem.
Staedtebau, ital. urbanistica) V . Grad, I zgradnj a grada, U metnost
i zgradnje grada. Ureenje gradova s obzirom na estetske,
higijenske i praktine potrebe stanovnika. Obuhvata skup
inilaca koji definiu jedno ljudsko naselje. Prouava sve bitne
elemente organizacije gradskog naselja, glavnih uslova
njegovog ivota i daljeg razvoja, drutvenih odnosa ivota u
zajednici, zdravstvenih uslova, zakonitosti razvoja grada,
predvia stepen porasta broja stanovnika u odreenim
vremenskim etapama, obuhvata organizaciju grada u celini,
sistem zakonitosti saobraajnih tokova, sistem drutvenih
centara i mreu drutvenih objekata. U. podrazumeva i
organizovanje ire teritorije na kojoj se grad nalazi, podruje
njegove direktne gravitacione zone. Poetkom XXv.
prouavanje i urbanistiko planiranje prevazilaze i gravitacione
zone gradova i zahvataju prouavanje manjih ili veih regiona
koji sainjavaju izvesne prostorne, geografske, ekonomske,
saobraajne ili politike celine.
Prve definicije urbanizma odnosile su se na pojam
u. kao ureenja gradova s obzirom na estetske, higijenske i
praktine potrebe stanovnika. Danas pojam u. pre svega
predstavlja naziv za nauku ili skup naunih disciplina koja se
bavi prouavanjem i analizom svih pojava, uticaja i promena
koje se dogaaju ili utiu na jednu izgraenu celinu, jedan grad
ili ire podruje. Rezultat svih ovih pojava i uticaja predstavlja
urbane karakteristike jednog grada. Na urbane karakteristike
jednog grada pre svega utiu sledei faktori: opti ci vi l i zaci jsk i ,
geografsk i , i stori jsk i , soci ol ok i , fak tori organi zaci je drutva, k ul turni ,
ekonomski, politiki, tradicionalni, faktori snabdevanja, saobraajni,
tehniko-tehnoloki, graditeljski, organizacioni, artistiki, specifini,
futuristiki u. i dr.
Pojam u. se jako proirio prevazilazei ne samo
naselje i grad, ve i pojedine drave, zahvatajui itave
kontinente kao prostorne celine, prouavajui
interkontinentalni saobraaj, racionalnu eksploataciju
energetskih izvora i rudnih bogatstava. Otuda i predlog za
termin urbanizam koji se protee na vee prostore. Razvoj
gradova u najrazvijenijim zemljama poslednjih godina ide
putem spajanja susednih gradova u jednu celinu. Ovo
preplitanje susednih gradova nazvao je P. Geddes k onurbaci jom.
Ta pojava je vidljiva u gusto naseljenim regionima Belgije,
Nemake, sev. Francuske, atlantske i pacifike obale SAD. To
su negativne pojabve urbanizacije, jer se pri tom gradovi ne
spajaju u organizovanu celinu ve u neorgansku urbanu masu.
U zavisnosti od faktora koje izuava urbanizam je
podeljen na sledee discipline: geografsk i urbani zam, i stori jsk i u. i
istorija u., sociologija u. i urbanistika sociologija, urbana ekonomija,
urbana pol i ti k a, urbana l egi sl ati va, urbana regul ati va, urbana tradi ci ja,
urbanizam i snabdevanje, saobraajni u., urbanizam i tehnika, urbana
tehni k a, urbane tehnol ogi je, urbano gradi tel jstvo, urbana organi zaci ja,
urbana futurol ogi ja, urbanol ogi j a, urbana sredi na, urbani zaci ja, urbane
jedi ni ce, urbana anal i za, urbano zoni ranje, urbana organi zaci ja prostora,
i stori ja grada, urbane funk ci je, parterni urbani zam, urbani mobi l i jar,
urbano programi ranje, urbana psi hol ogi j a, prostorno pl ani ranje, prostorna
ek onomi ja i dr.
Urbano pl aniranje i projektovanje podrazumeva
sledee planove: prostorni pl an, regi onal ni pl an, prostorni pl an opti na,
general ni urbanistiki plan, detaljni urbanistiki plan, urbanistika
1. Radniko naselje u starom Egiptu u blizini
Ahetatona (Tell-el-Amarna)
2. (Francuska, 1670), projektant Vauban, sa ulinom
mreom tipa ahovske table i zamkom na trgu.
Grad je vojnog karaktera, viestranog oblika sa
spoljnim utvrdjenjem
3. Primena planski zasnovanih gradskih
odbrambenih zidina i rovova u vie redova, po
Vaubanu, koji ograniavaju pravilan razvoj grada
647
situacija, urbanistiki program, urbanistika analiza, projekt urbanog
mobi l i jara i dr.
Da li urbanizam i arhitektura predstavljaju
jedinstvenu vrstu stvaralatva ili pak dve zasebne vrste pitanje
je koje ni samim strunim ljudima nije uvek jasno. Jedni vide
sutinsku razliku izmeu ova dva vida prostorne delatnosti,
drugi, suprotno tome, istiu njihovo jedinstvo.
Arhitektura je najprisniji subjekt i najzbiljskiji
objekt, jedinstvo subjekt - objekt. Urbanizam je najprisniji
subjekt ali i najvarljiviji objekt; ta varljivost ugroava jedinstvo
subjekt - objekt. Varljivost urbanizma kao objekta proistie iz
uslovljenosti i zavisnosti njegovog sadraja od vremena,
njegovog uticaj na stvaralaki rad planera i optu urbanistiku
svest. Arhitektura, njen sadraj i problem svode se na
ostvarenje jednog objekta u datom prostoru i vremenu,
tehnikom, umetnou, misaonou. Dva objekta, neutim,
nagovetavaju neto vie: rasprostranjenost u prostorno-
vremenskom smislu kako sadraja tako i njegovog
doivljavanja. Reavanje svakog od ova dva objekta izaziva
neminovno i problem njihovog meuodnosa. Nastaju dodirne
take u funkcionalnom, plastinom, povrinskom i dubinskom
smislu zahvaenog prostora. Daljim porastom broj a objekata i
slobodnog prostora izmeu njh (od zaselaka do mnogoljudnih
gradova) namee se reavanje svih ljudskih potreba kako
dokuivih tako i onih tek pretpostavljenih. Jer, urbanizam u
pogledu dalje perspektive samo je raun verovatnoe, ali bez
matematike tanosti. Otuda je njgova varljivost postojanja na
ovom irokom popritu ljudskog zivota. Sadraj izloen
uticaju promenljivih faktora dobija neodreene razmere i
pored odstranjenja svega prevazienog. Arh. je postojanje,
urbanizam postajanje odnosno nastajanje, vremenski
kontinuitet u oba pravca. Promenljivi tokovi postajanja
ostvaruju nove ideje; spoljnji i unutranji otpor njihovom
izraavanju i provoenju u ivot redovno je vrlo snaan.
Pozornica urban. delanja je trodelna; rasporeena je
u vazdunim slojevima zamljinog omotaa, na povrini zemlje
i ispod nje. Glavni njen deo predstavlja povrina zemlje; na
njoj se uglavnom odvija ivot. Shodno rasporeenosti te
pozornice u prostoru, ureenje gradova sastoji se od vazdunog,
povri nsk og i podzemnog urbani zma. Sva tri vida urbanizma su
nedeljivo povezana.
U urbanom ivotu u nekom prostorno-
vremenskom popritu, ovek je osnovno merilo odnosa svih
njegovih udaljenosti, duine i dometa delatnosti zajednice
uopte. Osamljen, u grupi ili kao gomila, on se u antikom
prostoru umnoavao po istom fizikom merilu kao
mnoiteljem. U tako statiki odreenom i euklidovski
skrojenom prostoru iveo je i delao antiki ovek; kretao se
samo po povrini zemlje kao i duhovno i fiziko merilo stvari.
U svetu dinamiki pokrenutih stvari, u veku strojeva,
ovekovo bie i njegovo dejstvo umnoilo se shodno
poveanom broju spoljnjih i unutranjih faktora. Domet
njegovog kretanja, delovanja i dejstvovanja poveavao se
nesrazmerno i traje jo uvek.
Problemima urbanizma, teorijski i praktiki, moe
se pristupiti sa gledita samog urbanizma kao nosioca
sopstvene kategorije u odnosu na tehniku, misaonost,
umetnost i organizaciju prostornog delanja. Sa gledita
urbanista koji ga sprovode, moe s pristupiti struno, misaono,
umetniki, organizatorski, oseajno, emotivno itd. Sa gledita
drutvene zajednice, upravnih i lokalnih vlasti, urbanizam je
nunost koju namee ureenje prostora i njegovo vremensko
usmeravanje. Zakonodavac, investitor, administrator,
finansijer, upravlja fondova i proizvodni centri, jednom rei
celokupna drutvena zajednica ima u urban. delatnosti mnogo
moniji instrument nego u arhitekturi. Urbanizam je politiki
zadatak prvog reda.
Arh. je predmet interesovanja malog broja ljudi;
urban. pobuuje interesovanje cele drutvene zajednice i
svakog pojedinca. Ne moze niko da izostane, nita ne moze
ostati nepokretno. N adriarhitektura proizvodi samo defektne
zgrade, ali nadriurbanizam defektne gradove, defektne
organizme. Gubitak od defektnosti ove vrste pa nje je vredna
stvar za predstavnike drutvene opreznosti. Besprekoran
urbanizam proizvodi ono to je gubitku suprotno i zbog toga
ostaje on za svakog: najprisniji subjekt i najvarljiviji objekt .
I storijski razvoj urbanizma tokom poslednjih
nekoliko vekova ispunjen je idejnom borbom naprednih
drutvenih snaga za bolju, zdraviju ivotnu sredinu gradskog
oveka, koja je i pored stalnih prepreka izvojevala znaajne
tekovineu punijoj sadrini i ovenijoj strukturi gradova, u
podizanju na vii stepen urbanistike nauke i praktine
delatnosti na izgradnji gradova.
Ta borba voena je u dva smera i na dva razliita
naina:
1. Idejnim, teorijskim radovima, meu kojima se u
poetku istiu dela italijanskih renesansnih autora ideja o
idealnim gradovima i radovi socijalista-utopista (Tomasa
Mora, sa knjihom Utopija, 1516. i fantastinim gradom
Amaurotom i Tomazo K ampanele, sa zamiljenim
komunistiKom ureenjem grada, u delu Grad sunca,
1623.). Idejna borba dobija realni znaaj u teorijsko0kritikim
delima francuskih autora, M.A. Loeja i P. Pata u kojima se,
uz kritike stare strukture Pariza, daju predlozi za njegovu
rekonstrukciju, da bi se, tokom XIX i poetkom Xxv.,
znaajnim teorijskim delima A.. Borija, R. Baimajstera, K.
Zitea, E. Fasbendera, E. Hauarda, T. Garnijea, L. Herhera, R.
Anvina i drugih, urbanistika delatnost sve vre oslanjala na
teoriju, to je dovodilo do novih savremenih urbanstikih
koncepcija i znaajnih prekretnica pri rekonstrukciji gradova i
izgradnji novih naselja.
2. Urbanistikom delatnou, koja se novim
progresivnim ostvarenjima, bliskim ivotnim potrebama
gradskog oveka borila ne samo za oveiju ivotnu sredinu,
nego je to bila i vidljiva osuda stare, nezdrave strukture grada,
borba za njeno unitenje i zamenu novom, boljom. K ada u
Novom Svetu, u punoj slobodi stvaralatva, bez privatnog
vlasnitva zemljita budueg grada, arhitekti projektuju novi
grad, oni e ravnomernim rasporedom parkova po Filadelfiji i
Savani, ostvarivati novu ideju, koja e prodirati u evropski
urbanizam tek posle tri veka. Ali je to urbanistiko dragoceno
naslee iz XVIIv. delovalo poetkom Xxv. kao opomena i
uticalo da na primer, Filadelfija ostvari veliki Fairmount park,
do koga je proseena glavna dijagonalna Fairmount avenija.
Tom dvostrukom borbom urbanizam je postigao
da mu se daju znaajne funkcije u okviru drzavne politike,
komunalne i drutvene delatnosti. To se vidno izraavalou
ovim funkcijama:
- urbanizam postaje glavni i neophodni inilac u
jaanju odbrambene snage zemlje, naroito u periodu do i za
vreme srednjeg veka i renesanse, izgradnjom novih utvrenih
gradova i novih utvrenja oko starih gradova, prema novoj
ratnoj tehnici;
- urbanizam doprinosi jaanju privredne snage
zemlje osnivanjem novih pristaninih gradova, preko kojih e
se razvijati prekookeanska trgovina sa kolonijama i drugim
zemljama (Havr, Brest, Rofor, Petrograd, Odesa); sa tom
svrhom osnivaju se novi gradovi, radi smetaja izbeglih
hugenota iz Francuske, iskusnih majstora zanatlija, koji
prenose u Nemaku nove oblike privrede;
- potreba za uveenjem dravne vlasti u
kolonijama prua urbanizmu iroko polje rada pri stvaranju
utvrenih administrativnih i vojnih centara, kao planski
1. Plan grada Tlemcen, Alir; gradovi u Severnoj Africi
su podizani pod istorijskim uticajem vojnih legija
2. Generalni plan za Novi K artum iz 1910, du reke
Nil
3. Nju Delhi, I ndija, 1911; arh. E. Lutyens I H. Boker
evropski deo grada izgradjen je pod uticajem
uredjajne urbanistike osnove Vaingtona
4. Grad Princ Rupert Harbour, u Engleskoj K olumbiji,
sa pravolinijskim sistemom uline mree

648
organizovanih gradskih naselja;
- u industrijski razvijenim zemljama Evrope,
urbanizam reava nov, znaajan problem: izgradnju radnikih
naselja novog tipa, Bornvil i Port Sanlajt, gde se stanovanje
povezuje sa slobodnim zelenim prostorima oko porodinih
kua, uz zadovoljavanje potreba drutvenog i kulturnog zivota.
Mozemo pretpostaviti da su ta naselja imala uticaj na raanje
Howardove ideje o vrtnim gradovimai i na irenje pokreta za
izgradnju vrtnih gradova po Evropi.
- borbeni stav urbanizma u XI Xv. usko je vezan za
razvoj kritikih radova nezdrave strukture ne samo starih
jezgara, nego u jo otrijem obliku nove stambene izgradnje,
bezobzirne eksploatacije gradskog itelja od vlasnika najamnih
stambenih kasarni . Ta idejna borba dovodi do naprednijih
zakonskih propisa o stambenoj izgradnji, do ireg drutvenog
pokreta za osloboenjem od najamnog stana organizovanjem
drutvene izgradnje stanova.
- javljaju se nove idejne koncepcije, gde drutvena
stambena izgradnja naputa okove starog urbanizma i gde se
za nove stambene komplekse stvaraju novi, zdraviji i udobniji
ivotni uslovi, mirne stambene grupacije, van iline
saobraajne buke.
- uloga urbanizma naroito se ivo ispoljava krajem
XIX i poetkom Xxv. u nastojanjima amerikih i evropskih
arhitekata-pejsaista za uvoenje parkova i mrea zelenila u
gradu i oko grada. To nastojanje postaje naroito blisko
oveku i gradskom detetu stvaranjem dejih sportskih igralita
i zahtevima o njihovoj razgranatoj mrezi.
Urbanizam je, stvaranjem bolje, ovenije ivotne
sredine, borbom za reenje stambenog pitanja, uvodei ga u
okvire drutvenih organizacija i u programe komunalne
izgradnje, uz otvaranje perspektiva sve savrenije organizacije
gradova u budunosti, izraene u generalnim urbanistikim
planovima, dobijao sve vei drutveni i kulturni znaaj.
K oncepcija urbanizma, kao prostorne umetnosti,
koja se u renesansi i dalje, kroz XVI I i XVI I I v. uglavnom
izrazava u kompoziciji arhitektonskog okvira trgova, pa ak i
samih fasadnih zidova, iza kojih ostaje prazan prostor - sluaj
trga Vandom - sa prelazom u vek industrijske revolucije
problematike urbanizma postaje neuporedivo slozenija i
sudbonosnija. Ona se preplie sa masom nereenih i teko
reivih problema iz oblasti drutvenih, sociolokih,
medicinskih i tehnikih nauka.
Takav razvoj urbanizma i njegov drutveni znaaj
doveli su krajem XIX i poetkom XXv. do razvoja
urbanistike teorije i do naunih radova, koji su davali
urbanizmu znaaj naune discipline, blisko sjedinjene sa
tehnikim i umetnikim stvaralatvom. Tim putem je
urbanizam osvojio sebi mesto meu katedrama visokih kola i
univerziteta.
URBAN I ZAM KI N ESKI ZI D V . Ki nesk i zi d urbani zam
URBAN I ZAM BAROKA Arhitektonska i urbanistika
delatnost renesanse razvijala se pod uticajem novih ivotnih
potreba, drutvenog i ekonomskog razvoja pojedinih gradovai
kulturnih strujanja, meu kojima su promene u estetskim
shvatanjima i ukusima dovodile do pojedinih stilskih varijanti i
nijansiranja. Jaa odstupanja od kanoninih kompozicionih
principa renesansne arhitekture i uvoenje novih izraajnih
sredstava, ali zasnivajui se na razvojnom stepenu pozno
renesanse, dovela su do novih arhitektonskih dela koja su od
poznijih istoriara umetnosti svrstana u umetniki pravac pod
nazivom barok .
Pojava baroka ima svoje korene u teznjama svih
grana umetnosti da traze i unose nove koncepcije, nove oblike,
kao to se to deavalo kroz itavu kulturnu istoriju,
smenama pojedinih arhitektonskih oblika i stilskih pravaca, to
je nalazilo odjeka i u urbanistikom stvaralatvu.
Glavne narudbine u toku XVI I v. i XVI I I v. -
crkve, dvorci i bogate vangradske vile i vrtovi - ukazuju na to
da je arhitektura bila pod znatnim uticajem aristokratske
kulture i tenji katolike crkve da umetnost iskoristi za svoje
ciljeve. Ti uticaji prenosili su se i na kompozicije okolnih
prostora, za koje je bila naroito zainteresovana crkva. U tenji
da se pred crkvom stvori skladno uoblien pristup,
kompoziciono vezan za arh. crkve, bila su ulagana znatna
sredstva da se ostvare takvi prostori, trgovi pred crkvama.
Arhitekt, stavljen pred zadatak kompozicije trga
pred crkvom ili dvorcem, teio je da ostvari arhitektonski
ansambl, koji e se odlikovati novim, vizuelno efektnim
svojstvima, gde e barokni erhitektonski okvir trga, izveden u
ovalnim i krunim linijama, sa zakoenim stranama trga biti u
skladu sa krivolinijskim konturama, centralnom kompozicijom
osnove i fasade crkve i bogatom dekorativnom plastikom.
Takvom povezanou urbanistikog stvaralatva sa
arhitekturom, barokni trg je gubio svoju nekadanju znaajnu
ulogu u razvijanju drutvenog ivota i postajao pretprostor
crkve, ili znaajne drutvene zgrade, sa funkcijom da svojim
oblikom istakne i uvelia drutvenu i arhitektonsku vrednost
tih zgrada.
Barokna shvatanj a su nastaj ala postepeno, bez
otrih granica prema renesansnim, prepliui se u
urbanistikim kompozicijama sa renesansnim koncepcijama,
tako da se u savremenoj naunoj literaturi izvesne tvorevine
poznog Renesansa ukljuuju u barokne i obrnuto, pa neki
istoriari umetnosti Michelangelova dela stavljaju u Renesans,
dok po drugim ona pripadaju baroku.
K od barok ni h trgova, koji se izgrauju u Rimu, a
zatim u drugim delovima I talije i van njenih granica, kao
zavrne, celinske prostorne kompozicije, osnovna je ideja
isticanja glavnog, aksijalno postavljenog objekta, ime se jasno
izraava da taj objekt postaje centar kompozicije, kome su svi
ostali elementi kompoziciono podreeni. Arhitektonski objekt,
kao centar kompozicije, dobija dominantnu ulogu i svojim
centralnim poloajem, veim dimenzijama prema ostalim
elementima trga, svojom znatno bogatijom arhitektonskom
obradom glavne fasade, spoljanjih stepenica, glavnog portala.
Aksijalnost i centralnost kompozicije naglaava se i
razmetanjem po glavnoj osovini trga, ili simetrino prema
njoj, ostalih elemenata povrine trga: fontana, spomenika,
obeliska.
URBAN I ZAM EKUMEN OPOLI SA V . E k umenopol i s
URBAN I ZAM I ARH I T EKT URA V . A rhi tek tura i
urbani zam
URBAN I ZAM I EKOLOKI FAKT ORI V . E k ol ok i
fak tori u urbani zmu
URBAN I ZAM I KOM UN ALN A PRI VREDA V .
Komunal na pri vreda
URBAN I ZAM I POZI T I VN A SI MBI OZA V . Pozi ti vna
si mbi oza u urbani zmu
URBAN I ZAM I PRAVI UGAO V . M i t pravog ugl a
URBANIZAM I SLUAJ V. Sluaj u arhitekturi i urbanizmu
URBAN I ZAM I ZELEN I LO V . Z el enil o u urbani zmu
URBAN I ZAM I I VOT N A SREDI N A Renesansna
urbanistika teorija o idealnim i skladnim gradovima, stvarana
tokom XV i XVIv., imala je svog uticaja na urbanistiku
delatnost XVII i XVIIIv. mnogih gradova Evrope. Meutim,
urbanizmu je tada bila znaajnija umetnika komponenta sa
preteno apsolutistikom ideologijom. Tako, na pr. u Versaju,
1. Le Corbusierov olan grada andigara u podnoju
Himalaja za oko 150000 stanovnika
2. Urbanizam baroka; baokna koncepcija plana grada
Manheima, iz 1799
649
K arlsrue-u i Manhajmu, kompletna gradska celina bila je
podreena vladarskom dvorcu.
U XI Xv. urbanizam u Evropi prima novi pravac
uslovljen naglim promenama u ekonomskoj i socijalnoj
strukturi gradova koje je sobom nosio nagli razvoj industrije i
transporta. Urbanizam je tada bio zaokupljen preureivanjem
starih gradskih delova i proirivanjem postojeih gradova.
Uz to, razvija se i urbanistiko zakonodavstvo.
Meutim, ovo zakonodavstvo kao i cela urbanistika praksa
potpomagali su poznatu zemljinu i graevinsku pekulaciju.
Na taj nain omogueno je stvaranje novih prenatrpanih i
nehigijenskih gradskih etvrti u veini gradova Evrope koji su
imali teznju ka razvoju industrije.
Ponovni razvoj urbanizma poinje krajem XIXv. U
okviru njega javljaju se i neke napredne misli u cilju ouvanja
ivotne sredine onakve kakvom je mi danas shvatamo.
Meu znaajnijim radovima iz toga perioda
poznato je delo Ernsta Bruha Graevinska budunost i plan
izgradnje Berlina, u kome se daje predlog grupnog graenja
saunutranjom regulacionom linijom, sa veim centralnim
javnim parkom, ime e se postii svetlost, vazduh, sunce na
svim stranama; napred umereno iroka ulica, pozadi prostrano
dvorite sa vrtnim ureenjem.
Ne manje znaajan je rad i Arminusa, koji 1874.g.
istie ideju o socijalnom preobraaju drutva: Gradska
zajednica u svojim razliitim slojevima treba oveno da
stanuje - to je prva i najvanija potreba o kojoj se mora brinuti
pri izgradnji i proirenju grada. Godine 1874. u vedskoj se
usvaja Zakon po kome svi gradovi moraju da imaju svoje
planove irenja. To je prvi zakon takve vrste u Evropi. U ovo
vreme i u Velikoj Britaniji (1876) donosi se Zakon o zatiti
voda od zagaenja.
URBAN I ZAM I N N AT URA V . I n natura
URBAN I ZAM I N SYDERI S FORM AM V . I n syderi s
formam
URBAN I ZAM KAO I DEOLOGI JA Prema Henri
Lefebvre-u, kao predstava, urbanizam je samo ideologija koja
eli da bude i izdaje se za umetnost , tehniku , nauku , to
zavisi od sluajeva i sticaja prilika. Ta ideologija smatra i kae
za sebe da je jasna; ona sadri skriveno, nereeno: to to
prikriva, to sadrzi, kao zeljuza delotvornim, urbanizam nosi u
sebi dvostruki fetiizam. Prvo, fetiizam zadovoljenja
(satisfaction). Zainteresovane treba zadovoljiti, dakle poznavati
njihove potrebe i odgovoriti na njih. Drugo, postoji fetiizam
prostora. Prostor je stvaranje. K o stvara prostor, stvara ono
to je uspelo da ga ispuni. Mesto dovodi do stvari, a dobro
mesto do dobre stvari. Otuda dvoznanost, nesporazum,
jedinstvena oscilacija.
URBAN I ZAM KI N ESKI ZI D V . Ki nesk i zi d urbani zam
URBAN I ZAM OT VOREN OG DRUT VA V . Otvoreno
drutvo
URBAN I ZAM U DOM ET U KRAN A V . Kransk i
urbani zam
URBAN I ZAM UREDJEN E PLAN ETE V . U redjena
pl aneta
URBAN I ZAM , AGRAFSKI V . A grafsk a nasel ja
URBAN I ZAM , AN ALI ZA POJMA Pojam urbanizam ,
koji potie od gr. rei u|, urbs , a zatim lat. urbanus ,
gradsk i , varok i , prevaziao je pojam grada i naselja. U irem
smislu, danas urbanizam reava probleme ureenja prostora.
Ureenje grada ili naselja izraeno u terminu urbane jedinice,
kao to su delovi kompleksa grada, industrijski centri,
klimatska mesta, rudarsko-privredna podruja ili ma koje
druge vrste urbanih jedinica, vezano je za okvirno ureenje
susedstva, okoline, regiona, oblasti i republike.
Urbanizam je arhitektura prostora ili arhitektura
grupnog stanovanja. Urbanizam tretira socijalne probleme,
osunavanje, aeraciju, ozelenjavanje, prostor i harmoniju.
Urbanizam je izrazen svojim komponentama. Bez
obzira na stepen materijalne kulture i potencijalnu snagu
privrede, prostor se ureuje na nain zavisan od postavljenih
mogunosti. Urbanizam svojim stepenom razvitka unapreuje
date mogunosti uz prethodno produbljavanje samog znaaja
urbanistikog sadraja i njegove delatnosti. Za postizanje
uspeha u urbanistikoj delatnosti kao sredstvo koristi se
regi onal no i prostorno pl ani ranj e, nauka, arhitektura (i ostale grane
umetnosti) i hortikultura.
Urbanizam je nedeljiv pojam ijem jedinstvu
doprinosi politiko-drutveno gledite, nauka, umetnost i
idejnost. Njihov odnos zavisi od intuicije i umenosti urbanista
kao planera ili projektanta. Urbanizam prema svojim
delatnostima prvo pripada drutvu. Urbanisti projektanti i
planeri treba da omogue rad svih objedinitelja urbanog
pojma.
Urbanizam je delatnost koja se bavi prostornom
organizacijom naselja. Ova delatnost vodi rauna o
pozitivnom nasleu i odstranjenju negativnog. Urbanizam
oblikuje nove prostore s pogledom unapred u cilju
ispunjavanja zahteva koje pred njega stavlja drutvo. U
najoptijem smislu obuhvata se delatnost koja ima svrhu da
prouava gradove i naselja, da ispituje uslove pod kojima je
nikao i pod kojim se razvio jedan grad, da izdvaja ono to se
moe okarakterisati kao uspelo, i da, koristei se iskustvima
kao i pojedinim granama nauke, ostvaruje principe i metode
na osnovu kojih treba prilaziti reavanju odreenog zadatka iz
oblasti ljudskog stvaralatva.
Prouavajui razvitak drutva, gradova i ljudsku
delatnost, urbanizam predvia zbivanja i potrebe za jedno
drutvo. Prema tome, delatnost urbanizma se ispoljava u
planiranju, projektovanju i preureenju oblasti, regiona,
aglomeracije i dr. Urbanizam mora biti dosledan nastalim
potrebama i uslovima za razvitak drutva, nauke, tehnike i
umetnosti. Njegova delatnost ini arhitekturu kompleksa koja
u svojim okvirima sadri sve umetnosti.
Urbanizam je nauna disciplina koja istrauje i
prouava principe i odnose na kojima treba oblikovati prostor
i izgraditi aglomeracije. Da bi se dolo do rezultata i zakljuaka,
sprovode se analize i prouavaju funkcije gradova kao
drutvenih, kulturnih i ekonomskih centara. Izuava se
istorijski razvoj grada, kao i injenice koje su uticale na njegovo
stvaranje, pa shodno tome urbanizam postavlja nove principe
koji e uslovljenim razvitkom drutva odgovarati oveku i
njegovim potrebama za njegov drutveni, materijalni i duhovni
zivot.
Analiza koja se sprovodi u urbanizmu ima zadatak
da proui strukturu i funkciju gradova. Potrebno je utvrditi u
kome stepenu sklop gradova odgovara osnovnim funkcijama i
nastalim potrebama, kako bi se gradovi mogli planirati i
razvijati s obzirom na strukturu i potrebe u budunosti.
Urbanizam izrazava i ekonomsko planiranje i
postepeni razvoj umetnosti ureenja prostora putem ureajnih
osnova ili putem svojih planova.
Urbanizam oznaava ureenje prostora u svim
razmerama i izuavanje svih faktora koji potencijalno utiu na
urbanu jedinicu.
Kako sanitarni uslovi ine jedan od dejstvujuih
faktora pri reavanju uslova stanovanja, to se urbanizam
1. Urbanizam i ivotna sredina. Park sistem u
Bostonu, 1891 godine. Zelenilo je planski
provueno kroz grad povezujui gradski park sa
perifernom umom
2. Urbana sredina; Peter Eisenman, urbanistiki
plan kompleksa gradjevina u New Yorku, 1987

650
moe definisati i kao tehniko reavanje problema komunalne
higijene.
Za definiciju urbanizma u klasinom smislu bitno je
da se primeni kako metod naune discipline i izuavanja, tako i
metod umetnikog stvaralatva i oblikovanja.
URBANIZAM, ANTIKI, RAZVOJ V. Grki urbanizam,
razvoj
URBAN I ZAM , AUT OH T ON I V . A utohtoni urbani zam
URBAN I ZAM , BI BLI JSKI V . Bi bl i jsk i urbani zam
URBAN I ZAM , BI OLOKI V . Bi ol ok i prostor
URBAN I ZAM , DEFI N I CI JA POJM A (lat. urbanus
gradsk i ) Urbanizam je delatnost u vezi sa planiranjem,
projektovnjem, izgradnjom i uredjenjem naselja u tehnikom,
estetskom, ekonomskom, drutvenom i pravnom pogledu. U
proirenom znaenju, urbanizam je prouavanje razvoja
gradova i njihove fizike i socijalne strukture, a u najniem
znaenju, delatnost koja se bavi izradom urbanistikih
planova. I zrazima ruri zam i rural i zam oznauje se delatnost koja
se odnosi na uredjenje sela. No urbanizam terminoloki sve
vie pokriva u uredjenje ruralnih naselja. Naziv urbanizam
potike od latinskog urbanus gradski.
Urbanizam je i nterdi sci pl i narna delatnost, to ne
iskljuuje njegovu specijalnost u smislu zasebne struke i nauke.
Ne treba ga shvatati kao paralelnu saradnju razliitih
disciplina, ve bolje kao multi di sci pl i narnu jedinstvenu delatnost
nastalu bavljenjem razliitih disciplina gradom kao predmetom
zanimanja. Arhitektura je matino podruje iz kojeg se
urbanizam razvijao, ali i druge nauke i grane tehnike bave se, s
razliitih stanovita, problemima naselja: urbana geografi ja
(struktura, rasprostranjenost i uslovi nastanka i razvitka
gradova s obzirom na geografski poloaj i topografski
smetaj), urbana soci ol ogi ja (struktura, odnosi i ivot drutvenih
skupina i pojedinaca u okviru fizikih prostornih okvira
naselja), urbana ek onomi ja (gradsko i regionalno gospodarstvo,
snage rasta grada, ekonomska strana pojedinih elemenata kao
to su ekonomika stanovanja, zemljina renta itd.), istorija,
arheologija, medicina (urbana hi gi jena), gradjevinarstvo i
komunalna tehnika, planiranje saobraaja, horti k ul tura (planiranje i
podizanje zelenih povrina i nasada), urbana ek ol ogi ja (zatita
ovekove okoline u gradu) pa biologija, psihologija i dr.
URBAN I ZAM , DVODI M EN ZI ON ALN I V .
D vodi menzi onal na arhi tek tura
URBAN I ZAM , DVORSKI V . D vorsk i urbani zam
URBAN I ZAM , EKON OM SKE STRUKT URE V .
E k onomsk estruk tureu urbani zmu
URBAN I ZAM , GEOGRAFSKI FAKT OR U
URBAN I ZM U V . Geografsk i fak tor u urbani zmu
URBAN I ZAM , GEOGRAFSKI V . Geografsk i urbani zam
URBANIZAM, HIDROTIKI V. Hidrotiki urbanizam
URBAN I ZAM , I N ST I T UCI ON ALN I V . I nsti tuci onal ni
urbani zam
URBAN I ZAM , I ST ORI JA V . I stori ja urbani zma
URBAN I ZAM , I ST ORI JAT U savremenim urbanistikim
prouavanjima i poduhvatima, koji su veoma kompleksni,
uestvuju ekipe strunjaka. Pored arhitekata-urbanista u njima
sudeluju ekonomisti, statistiari, istoriari, geografi, demografi,
sociolozi, psiholozi, psihohugujeniari, komunalni inenjeri,
hidrotehniari, saobraajni inenjeri i dr. Ovakav vid urban.
bio je nepoznat u prolosti. Ali urbana ostvarenja, ili umetnost
stvaranja gradova, stara su prema onom to je do sada
poznato - oko 6000 godina. Na takav zakljuak upuuju ostaci
najstarijih sumerskih gradova. Ta umetnost nije se odvajala od
arh. Rim. teoretiar Vitruvije ("Deset knjiga o arhitekturi") bio
je istovremeno i jedan od prvih teoretiara urbanizma. U stvari
tada nije postojao ni poseban pojam za urbanizam. Sa arh. on
je inio celinu i vrhovnu vetinu i tehniko znanje starog sveta.
Tadanji arhitekti bili su univerzalni strunjaci, ne samo
konstruktori zgarada ve i graditelji gradova, ulica, trgova,
parkova, hidrotehnikih ureaja, utvrenja opsadnih maina
itd. Plansko osnivanje gradova potie jo od starih civilizacija,
asiro-vavilonske i egipatske. Veliki domet u planskom
podizanju gradova postigli su Heleni u periodu vee razvoja
trgovine i osnivanja trgovakih kolonija van klasine Grke;
ono je poelo jo u VIII i VIIv.p.n.e., ali je vei zamah nastao
posle osvajanja Aleksandra Makedonskog. Najvei uspeh je
postignit u doba helenizma od I V do I v.p.n.e. u kome je
umetnost dostigla visoki stupanj, spajajui uticaje Azije i
klasine Grke. Najbolji ostaci planski osnovanih gradova i
akrpola jesu Selinunt, Agrigent i Sirakuza na Siciliji, Paestum
kod Napulja, Milet i Prijena u Maloj Aziji itd. Ovi gradovi i
njihove agore i akropole predstavljaju najbolje obrasce ant.
urbanizma. Rimska I mperija, na ogromnoj teritoriji Evrope,
Afrike i Azije kojom je vladala, podizal a je drumove, nove
gradove, kastrume za vojne posade, koristei se iskustvom gr.
planski izgraenih gradova. Tip kastruma sa dve pod pravim
uglom ukrtene ulice cardo i decumanus nalazi se u osnovi
mnogih gradova koji su nasledili gradove I mperije i na tim
osnovama se dalje razvijali. Posle propasti I mperije propadaju i
mnogi ant. gradovi i esto se raseljavaju.
Rani Srednji vek je period dezurbanizacije, stvaranja
malih, slabih naselja uz zamak feudalca ili uz znaajnije
manastire. Tek u XIV i XVv., sa jaanjem pojedinih feudalnih
gospodara a i sa stvaranjem graanske klase, nastaje potreba za
stvaranjem novih utvrenih gradova. te gradove odlikuje
pravilnost i ortogonalnost osnove. U ju. Francuskoj i
Nemakoj podignuto je vie takvih gradova. Ponekad je ta
pravilnost samo mrtva shema koja se ne prilagoava ni reljefu
terena ni osnovnim funkcijama gradskog ivota, no nekad je
osnova grada funkcionalno razvijena i diferencirana
(Montpazier, Montauban, Aigues-Mortes). Urbanizam
Srednjeg veka znaajan je uglavnom po spontanoj strukturi
grada, ali je nakraju svog razvoja dao nekoliko uspelih
obrazaca planski organizovanog grada.
Urbanizam renesanse i baroka dao je sjajna
ostvarenja gradova u estetskom pogledu, ali najvie u
fortifikacionoj tehnici. Prouavajui novi tip fortifikacija koji je
zahtevao razvoj vatrenog oruja, arhitekti V. Scamozzi, G.
Vasari i dr. stvarali su gradove idealne za nova utvrenja,
bastione, terase. Nekoliko gradova je izvedeno po principu
i deal ni h gradova, na pr. Palmanova u I taliji. I dealni gradovi su bili
jednostavni u pogledu unutranje saobraajne mree koja se
sastojala od nekoliko ortogonalno poloenih ulica i jednog do
dva pravougaona trga nasuprot komplikovanoj i isprelamanoj
liniji fortifikacija. Barokni gradovi koji su bili rezidencije
vladara (Versailles, K arlsruhe, Nancy) odlikuju se aksijalnim,
simetrinim kompozicijama, radijalnim ulicama koje se sustiu
u jednom trgu.
K rajem XVI I I v. jo postoji apsolutno jedinstvo
arhitekture i urbanizma. U po. XVIIIv. realizuje se jedan od
najveih urbanistikih poduhvata, kada Petar Veliki osniva
novu prestonicu Rusije Sankt Peterburg docnije Petrograd,
Lenjingrad na delti Neve. Petar Veliki, K atarina I I i njihovi
naslednici pozivaju evr. arhitekte, uz koje se formiraju i ruski,
dajii gradu u toku oko sto godina izgradnje jedinstven i
skladan stil, gde ital. barok prelazi u specifino rus. klasicizam.
Projektujui palate, trgove i "prospekte", arhitekti i urbanisti se
ne razdvajaju.
Barokni u. XVI I I v. razvija se u Francuskoj pod
apsolutistikom vladavinom Louisa XV i Louisa XVI.
1. Nancy, Here de Corny; tri medjusobno spojena trga
2. Plan obnovljenog grada Vavilona
651
Komisija umetnika daje predloge za preureenje centra Pariza,
stvaranje novih trgova i bulevara. Trg Concorde (ranije Place
Louis XV) je zamiljen i zapoet podizanjem dve simetrine
zgrade koje je projektovao J.-A. Gabriel. Veina trgova je
zamiljena u vidu zvezde u kojoj se stie veliki broj radijalnih
ulica. I zuzetak je trg Concorde koji je pravougaon, bez
radijalnih ulica, uokviren zelenilom i samo dvema pomenutim
palatama. I zbijanje Revolucije omelo je realizaciju tog plana. U
XI Xv. ponovo se prihvataju ideje komisije iz XVI I I v. i pod
Napoleonom I zapoinje izgradnja monumentalne avenije
Champs-Elysees i formiranje trga Etoile. Ali tek pod
Napoleonom I I I i prefektom G.E. Haussmannom izvode se
veliki radovi prosecanja novih bulevara i avenija i stvaraju
trgovi zveudastog tipa. Ostvarenja rekonstrukcije Pariza imala
su velikog uticaja na dalji razvoj oblikovanja gradova u svetu.
Sa poetkom XIXv., uporedo sa nastajanjem
industrijske revolucije, dolazi do bitnih promena u drutvu pa
prematome i u razvoju gradova. I ndustrija ulazi u gradove i
oni se naglo urbaizuju. Sredinom veka ulazi i eljeznica u
gradove i to jako utie na promenu njihove strukture. Dolazi
do specijalizacije u radu, razdvaja se inenjer od arhitekte, a
inenjeri se dele na sve vie specijalnosti. Proces urbanizacije u
Evropi dostigao je do tada nevieni stupanj. Gradovi se za
kratko vreme uveavaju mnogostruko. Ali urbanizacija je
dostigla najvii stupanj razvoja u Americi. Prvobitna
primitivna naselja brzo napreduju i dobijaju urbanizovan oblik.
Urbanistiki planovi, su shematiki, kruto ortogonalni, sa
relativno uzanim i tipizovanim ulicama i sa malo trgova. Prvi
grad koji je zapoet po struno napravljenom planu bila je
Philadelphia, iji je plan napravio W. Penn 1682. Proces
dinovske konurbacije razvija se oko Philadelhije od Norfolka,
Richmonda i Baltimorea preko New Yorka, Providencea do
Bostona.
K rajem XVI I I v. G. Washington i T. Jefferson
postavljaju temelje Washingtonu, novoj metropoli USA. Pl an
za novi grad dao je 1790 P. Ch. L'Enf ant u duhu franc.
baroknog urbanizma. Grad je projektovan ortogonalno, sa
monumentalnim avenijama velike irine. Ortogonalni sistem
preseen je dijagonalama koje se sustiu na vanijim takama
(Capitol, Predsednikova rezidencija itd.) u emu se vidi uticaj
A. Le Notrea i Versaillesa. Washington je jedna od likovno
najznaajnijih urbanistikih realizacija baroknog urbanizma s
kraja XVIII i po. XIXv.
Krajem XIX i po. XXv. postaje u. specifina
disciplina koja se zasniva na mnogim naunim saznanjima. Od
tada poinje razvoj modernog urbanizma u novom znaenju
ovog termina. Nauni u. (za razliku od estetikog) afirmisao se
posle Prvog svetskog rata. Razvoj industrije, saobraaja i
tehnike, uopte razvitak drutva, krupne socijalne i politike
promene, dali su novi, veoma kompleksan sadraj modernom
urbanizmu. Sloenost novih uslova traila je produbljeno
prouavanje svih ljudskih i tehnikih faktora. Takvo
prouavanje i primena naunih i tehnikih dostignua u
urbanizmu nastaje posle Prvog svetskog rata, da bi se posle
Drugog svetskog rata razvilo do viskog stupnja. Urbanizam
postaje koordinator odgovarajuih naunih saznanja, tehnikih
postupaka, ekonomskih uticaja, najrazliitijih ivotnih potreba
u cilju pronalaenja optimalnih reenja organizacije ljudske
aglomeracije. U takvom hodu, bilo je potrebno da se u. razlui
od arh. Pionirsku ulogu u odreivanju odnosa izmeu te dve
discipline imala je organizacija CI AM (Congres I nternationaux
d'Architecture Moderne) koju su pokrenuli 1928 arhitekti Le
Corbusier, W. gropius, G.T. Rietveld, R.J. Neutra, L. Mies van
der Rohe i dr. Ovaj projekt formulisao je 1933 "Atinsku
povelju", znaajan kodeks modernog urbanizma i arhitekture.
Tu je prvi put izneta jedinstvena urbanistika doktrina, ali uvek
tesno povezana sa arhitekturom, jer je jedno sastavni deo
drugog. Atinska povelja ima fundamentalan nauni i praktini
znaaj za razvoj arhitekture i urbanizma.
URBAN I ZAM , I ST ORI JSKI V . Bi bl i jsk i urbani zam
URBAN I ZAM , I ST ORI OGRAFSKI V . I stori jsk i urbani zam
URBANIZAM, KASNOANTIKI V. Hrianski urbanizam,
urbanizam kasnoantikog hrianskog perioda
URBAN I ZAM , KOM ERCI JALN I V . Komerci jal ni gradovi
URBAN I ZAM , KOSM OGON I JSKI V . Kosmogoni jsk i
spevovi
URBAN I ZAM , KRAN SKI V . Kransk i urbani zam
URBAN I ZAM , KRAT KI PREGLED RAZVOJA
Urbanizam (lat. urbs grad) kao nauna disciplina pripada
novom vremenu, iako je ve i u najstarije vreme (po nadjenim
iskopinama) bilo poznato plansko i organizirano gradjenje
naselja. Elementi urbanistike organizacije prisutni su ve kod
nastambi rodovskih zajednica u americi (tzv. Puebla), kao i u
naseljima iz bronzanog doba nastalim u movarama dananje
severne I talije, Austrije i bive Jugoslavije (tzv. Teramere).
Stare kulture Egipta, Asirije, Vavilona, Persije, stvorile su
naroito u periodu robovlasnikog drutva velike gradove
metropol e. Teko je danas govoriti o tome u kolikoj meri su to
sve bili planirani zahvati , ali je sigurno da u dispoziciji mnogih
egipatskih gradova moemo uoiti odredjeno zoni ranje prema
socijalnoj strukturi i vrlo jasne rastere ulica, odnosno bl ok ova
zgrada. Slino je i sa egipatskim vojnim logorima, koji su
sigurno morali biti prethodno planirani . Gradovi u dolini
Eufrata i Tigrisa nastali su u drugim klimatsko-geografskim
okolnostima, a i u drugoj ekonomsko-socijalnoj strukturi od
onih u Egiptu, pa u pogledu urbanistike organizacije
pokazuju i druge karakteristike. No i tamo se moe govoriti ne
samo o pravilnom rasteru ulica, ve i o relativno visokoj
komunalno-urbanistikoj kulturi (ak vaduk ti , navodnj avani
park ovi , k anal i zaci ja) i odredjenom funkcionalno-oblikovnom
zoniranju, sa naglaenom ulogom centra. I nteresantno da je
ve tada postojalo diferenciranje profila ulica prema njihovoj
ulozi u saobraaju.
U razvoju grke urbane arhitekture naglaena su
dva perioda. Prvi je arhajski vezan na otok K rit, karakteriziran
izgradnjom gradova na breuljcima, a drugi je klasini,
orijentisan na izgradnju gradova uz morsku obalu. U
arhajskom periodu rasteri ulica su nepravilni, ali potpuno
prilagodjeni konfiguraciji terena, a u klasinom prevladavaju
potpuno pravilni rasteri ulica, forsirani nezavisno od
karakteristika terena. S urbanistikog stanovita interesantniji je
klasini period, koji je u mnogo emu predodredio opti razvoj
urbanizma. To se u prvom redu odnosi na ortogonalnu shemu
i jasno zoniranje pojedinih funkcija grada. itav niz grkih
gradova iz tog perioda potpuno je smiljeno nastao po tzv.
hi podamsk oj shemi , nazvanoj po graditelju Hipodamusu, planeru
Priene i drugih grkih gradova. Ta shema primenjivana je bez
obzira na razudjenost obale i karakteristike terena, to je negde
trailo dublja zadiranja u teren i izvodjenje skupih potpornih
zidova, ali je ujedno omoguena i potpuna afirmacija
stvaralake snage grkih arhitekata. Profili ulica prilagodjeni su
njihovom udelu u optoj saobraajnoj shemi, pa su glavne
ulice 3 do 5 puta ire od sporednih. Drutveno uredjenje i
nain ivota odrazili su se i u strukturi gradova, tako da su
gotovo u pravilu agora i opte drutveni sadraji bili centar
grada nastao uz presecite glavnih ulica. Ovu shemu preuzeli
su kasnije Rimljani a ona je dominantno uticala na razvoj
urbanizma.
Rimljani su nastavili da grade pod snanim uticajem
Grka. Ekonomski mnogo jai, ekspanzivniji, stvaraju i mnogo
vee gradove (smatra se da je Rim mogao imati i preko
1,500.000 itelja). Velike osvojene teritorije, rasprostranjene
kolonije, zahtevale su vojsku sposobnu da odbrani I mperiju i
odgovarajue logore za njen smetaj, pa nas Rimljeni
obogauju jo jednim urbanistiko-arhitektonskim pojmom:
1. Osnova Nabukodonosorove palate
2. Osnova rimskog naselja
3. Arles. Ostaci rimskog amfiteatra korieni su u
srednjem veku kao gradski zidovi

652
Rimski castrum (vojni logor).
Ortogonalni raster sa naglaenim medjusobno
upravnim ulicama, preuzet od Grka (Cardo i D ecumanus),
postaje osnov ne samo svih vojnih logora, ve i planiranih
gradova, pa ak i rezidencija (Dioklecijanova palata u Splitu).
U osnovnom zoni ranju sadraja takodje je uoljiva veza na
Grke. Javni sadraji nalaze se obino u centru, tj. presecitu
glavnih ulica, iako u nekim gradovima (Palmira) dolazi do
formiranja centra u vidu ulica.Socijalna podvojenost snano se
izrazila u rimskim gradovima, naroito u stambenim zonama.
Sirotinja je stanovala u nehigijenskim najmamnim kuerinama,
a bogatai u najraskonijem letnjikovcima. I ako su Rimljani u
urbano-komunalnom smislu ostvarili veliki napredak i ostavili
nam impresivne gradjevine, esto im je u urbanistikom smislu
nedostajala rafiniranost Grka.
Raspad rimskog Carsta praktino oznaava i kraj
robovlasnikog drutvenog poretka i nastupa feudalizam, koji
se razvija gotovo istovremeno u svim delovima Evrope, iako
razliitim intenzitetom. Za srednjovekovne gradove
karakteristino je da oni nastaju okupljanjem oko samostana
(manastira), dvorca, trgova, raskra, tj. oko taaka koje su
saobraajno, privredno ili religiozno sredite manje ili vee
regije. Ali, jedan se deo srednjovekovnih gradova razvija i na
jo pristupnijim rimskim strukturama, postepeno ih
razgradjujui. Odbrambeni razlozi ograniavali su rast
srednjovekovnih gradova, naroito onih na kopnu, pa je
veina gradova imala oko 8000 ili 12000 itelja, jedino oni uz
more bili su neto vei (prednjaila je Venecija sa oko 190.000
itelja). Iako, kako smo ve istakli, veina srednjovekovnih
gradova nije nastala na temelju planova, ve je vie-manje
stihijski nastajala ili se ugradjivala u ve postojee strukture,
deo gradova ipak se gradio i po planovima i to na vrlo vrstim
ortogonalnim shemama. Ti planski gradjeni gradovi obino su
imali i funkciju utvrdjenja, jer su nastali kao propratna pojava
kolonizacije. S tim u vezi bilo je i takvih sluajeva da se uz
stihijski oblikovanu aglomeraciju razvio i planirani deo grada
(Ravensburg). Otkriem novih prekomorskih zemalja i novih
puteva dolo je do naglog bogaenja i razvoja materijalne i
duhovne kulture. Pojedini gradovi zapadne Evrope, a naroito
oni u I taliji, postaju snani centri trgovine, posrednitva i
ekonomske moi. Materijalna snaga tih centara iri mogunost
razvoja nauke, tehnike i umetnosti.
Obogaeni slojevi drutva, nezadovoljni
misticizmom srednjeg veka, vraaju se idejama humanizma.
Umetnost uopteno i arhitektura kao njen sastavni deo,
doivljavaju svoju renesansu. itav niz univerazlnih genija
obogauju oveanstvo svojom fantazijom i smislom za
lepotu. Nastaju pronalasci od kojih mnogi tek danas
doivljavaju svoje ostvarenje. Razumljivo da je ta duhovna
klima morala uticati i na urbanizam. Okretanje starim
civilizacijama Grke i Rima, intenzivno prouavanje njihove
ostavtine, dali su poetni podsticaj a novo, obogaeno
drutvo, omoguilo je i daljnji procvat ideje himanizma.
Otkrie Amerike umanjilo je dodue trgovinu italijanskih
gradova i prebacilo je na primorske gradove uz Atlantik, ali je
Italiji ostalo dosta materijalne moi (bankarstvo), pa je taj
razvoj tekao gotovo paralelno. Svetlo i sunce ponovo se
vraaju u gradove. Planiraju se i izgradjuju ortogonalni rasteri
ulica. Sistem, simetrija, ritam, svojstveni su gotovo svim
planovima. Razumljivo da opti napredak tehnike dovodi i do
novih oruja, pa veiti problem zatite dobija sada nov znaaj.
Nije dovoljno da grad racionalno funkcionie i da su
zadovoljeni principi estetike, ve je potrebna i sigurna zatita.
Trai se grad kao drutvena harmonina celina. Pokuavaju se
nai reenja (i deal an grad) koja e zadovoljiti tim poveanim
zahtevima. Arhitekt Scamocci predlae shemu i deal nog grada
izvanredno jasnih i istih dispozicija funkcije i oblika. Problem
ul i ce i saobraaja doivljava u renesansi naroito tretiranje i
predmet je teoretskih rasprava. Veina predlae iroke ulice
(Scamocci 10 do 20 metara). Neki se zalau za zakrivljavanje
ulica radi obogaenja vizure, a neki upravo u pravim potezima
vide funkciju i lepotu. Naroito je znaajno razmatranje
Leonarada Da Vini koji, izmedju ostalog, predlae reavanje
gradskog saobraaja u dva nivoa (gornji nivo za peake, donji
za vozila). Ta ideja, koja je dugo ekala na svoju realizaciju, kao
i niz drugih genijalnih zamisli Leonarda da Vinija, danas je
gotovo jedina mogunost za reavanje optereenih jezgara i
centara.
Epoha renesanse ostavila je niz izvanrednih
urbanistikih gradskih celina, koje su do danas ostale
nenadmaene (npr. ulica Ufici u Firenci iroka je 30 m), pa
izvestan broj trgova koji su u renesansi nastali ili su
rekonstruisani (trg Sv. Anunciate u Firenci). Trg Sv. Marka u
Veneciji gde se razvila iroka lepeza stilova (romanski -
kampanili; gotika - dudeva palata; renesansa - biblioteka;
vizantijski - crkva S. Marka.
Renesansa u svom kasnijem stadijumu postepeno
prelazi u barok (XVI -XVI I vek), oblici postaju postepeno
bogatiji, gube svoju formalnu itou i jasnou, to se
podjednako osea u razvedenosti plana i bogatstvu detalja.
Dekoracije i ornamenti postaju bitni elementi arhitektonske
kompozicije. Barok je svoje prisustvo mnogo vie oznaio u
parcijalnim reenjima (tzv. mal i urbani zam): trgovima,
pojedinim kompleksima gradjevina, a manje je bitnih
urbanistikih koncepcija, tako da se moe rei da je u fazi
baroka dolo do realizacije nekih zamisli nastalih u renesansi.
Taj uticaj odredjeno utie na formiranje urbanistiko -
arhitektonskog jedinstva koncepcije trga (urbanistiko reenje i
okolna arhitektura sastavni su deo jednog koncepta). Zrakasto
irenje ulica jedna su od osnovnih komponenata idelanog
grada i jedan je deo dominantnih uticaja na razvoj urbanizma
sve do naih dana.
Veoma interesantno poglavlje istorije urbanistike
teorije jesu stavovi tzv. utopista. Thomas Moor u svojoj knjizi
"Utopija" opisuje sistem mesta koja treba planirati tako da ne
premauju optimalnu veliinu, te se u tu svrhu okruuju
zelenilom. Utopisti predlau naselje u kojem ne postoji
vlasnitvo, u kojem stanovnici uivaju bogatu mreu
komunalija, drutvenih dvorana i kola. Nove urbanistike
vizije prisutne su u itavom nizu utopistikih fantastinih
romana napisanih krajem 17. i u 18. veku. Morelli u svojoj
knjizi "Zakonik prirode" iznosi u vodu gradjevinskih propisa
predlog izgradnje novih naselja sa bogato razvijenim i
svrsishodnim razmetajima javnih objekata, a Marcier (1771
god.) predlae izgradnju Pariza sa irokim ulicama i obalama,
prostranim raskrsnicama, prostorima za peake i kuama sa
ravnim krovovima i vrtovima. Saint Simont se ne bavi mnogo
opisivanjem urbanistikih reenja, ali Owen i Fourier se tim
problemom intenzivno bave, opisujui kao osnovni element
naselje komune od 1.000 do 2.000 itelja, to predstavlja skup
objekata u obliku pravougaonog plana, oito inspirisan
reenjem velikih rezidencija. Fourier se detaljno bavi i
funkcionalnim i estetskim principima grada, te daje i sve
elemente koje treba imati u vidu da se postigne celina, verujui
da se uz tako harmonine gradove moe ostvariti i
harmonino drutvo. Gotovo identine poglede ima i Owen,
iako njegov predlog po svojoj arhitektonskoj koncepciji nije
slian Fal ansteri jumu.
19. vek je osim nekoliko izuzetaka, period slabljenja
urbanistikih teorija i period sve veeg i snanijeg afirmisanja
malogradjanskih ideala, iako je i tada bilo vrlo zanimljivih
nastojanja naroito u oblasti urbanistike teorije. Primer su
Cabetovo opisivanje glavnog grada I carie, Morrisov predlog za
preuredjenje Londona po sistemu malih naselja itd. K rajem
19., a naroito u 20. veku, dolazi do naglog razvoja industrije,
pojave novih saobraajnih sredstava i opteg razvoja tehnike.
U gradovima se koncentrie snana ekonomska i drutvena
1. I storijsko naselje Maubeuge na obali reke
Sambre. Plan odbrambenih spoljnjih utvrdjena
po projektu Vobana
2. Freudenstadt svojim planom kvadratnog oblika i
pravilnom mreom ulica predstavlja poseban
primer uredjenja gradova po emi idealnih
gradova
3. Manheim ima pravilnu uredjajnu osnovu
zasnovanu na ortogonalnoj pravolinijskoj mrei
ulica koje su postavljene upravno prema palati
dvora ili paralelno njoj. Grad uokviruje kruna
irola aleja
653
mo. Poveana mogunost zaposlenja, kolovanja, razonode
itd. privlae kao magnet nove stanovnike. Na staroj strukturi
grada razvija se novi dinamiki ivot, to dovodi do niza
medjusobno povezanih uslovljenih problema (socijalni,
materijalni, ekonomski, higijenski, saobraajni itd.).
Gradovi napravljeni za takav zamah, suoeni
problemima koji stalno rastu, pokuavaju parcijalnim
zahvatima da ree ono to im sredstva omoguavaju. 50. do
60. godina 19. veka H aussmann, projektuje i izvodi iroke
pariske bul evare, koji bez obzira na motiv nastajanja
predstavljaju izuzetno nasluivanje budueg razvoja i u stanju
su da ak i danas omogue relativno dobro odvijanja
saobraaja. Jelisejska polja iroka su 60 do 70 m, a Avenija
bulonjske ume ak 120 m. Na slian nain postupa se u
drugim velikim gradocima, Beu, Berlinu, Antwerpenu, Briselu
itd. Reenje saobraaja presecanjem dijalonalnih bulevara,
ri ngova i saobraajnih trgova najvea je i gotovo iskljuiva
preokupacija, iako je bilo i drugih urbanistikih zahvata
(izgradnja javnih objekata i parkova, asanacija stambenih
etvrti itd.). Medjutim, sva ta reenja, radjena bez dovoljno
sagledavanja svih faktora i uticaja, vrlo esto zastarevaju u
trenutku ostvarenja ili otvaraju potrebu nizom drugih zahvata.
I ako je u prolosti kao to smo videli, bilo elemenata planske
izgradnje gradova, ipak se ne moe govoriti o urbanizmu kao
naunoj aktivnosti, jer se radilo o vrlo parcijalnom prilaenju i
reavanju problema i to uvek tako da je jednoj ideji bio
rtvovan itav niz bitnih problema. Radi toga sve vie sazreva
potreba za irom intervencijom drutva, na jednoj iroj i
naunoj osnovi, kako bi se onemoguio stihijski rast i stvorila
mogunost izgradnje savremenog grada. Razmatranja postaju
ira i sveobuhvatnija, tako da dvadesetih godina 20. veka
imamo prve regionalne planove (SAD, Engleska, Nemaka),
da bi nakon II svetskog rata dolo do punog razmaha naunog
urbanizma.
Na takvoj osnovu nastaje i razvija se savremeni
urbanizam kao kompleksna nauka koja ujedinjuje niz struka;
urbanu, arhitekturu (materijalno i estetsko uredjenje grada,
odredjivanje naina izgradnje i uredjenje slobodnih prostora,
reenje saobraajne mree ulica), k omunal nu tehni k u (izgradnja
saobraajnih povrina, kanalizaciona i vodovodna mrea,
snabdevanja vodom, uklanjanje otpadaka, elektrini i gasni
uredjaji itd.) urbanu higijenu (medicina), povijest i arheologiju
(prouavanje struktura, rasprostranjenosti i razvitka gradova i
naselja), urbanu soci ol ogi ju (raspored stanovnitva, gustoa
naseljenosti, volumen naseljenosti, migracija itd.), pravo (urbano
zak onodavstvo), ekonomske nauke (znaenje gradske i
regionalne privrede, te optih privrednih odnosa u vezi sa
razvojem naselja ili grada).
URBAN I ZAM , KRI VI CA T EH N OLOGI JE V . Kri vi ca
tehnol ogi je
URBANIZAM, KULTURALISTIKI V. Kulturalistiki
model grada, U rbani zam
URBAN I ZAM , M AKROURBAN I ZAM V .
M ak rourbani zam
URBAN I ZAM , MEGA V . M ega urbani zam
URBAN I ZAM , MODERN I V . M oderna arhi tek tura
URBAN I ZAM , N OVI V . N ovi urbani zam
URBANIZAM, ORGANICISTIKI V . Organicistiki
urbani zam
URBAN I ZAM , ORGAN SKI V . Organsk i urbani zam
URBAN I ZAM , PART ERN I V . Parterni urbani zam
URBAN I ZAM , PODZEM N I V . Podzemni urbani zam
URBANIZAM, POLITIKI V. Politiki grad
URBAN I ZAM , POREKLO V. Grki urbanizam, poreklo
URBAN I ZAM , POVRI N SKI V . Povri nsk i urbani zam
URBAN I ZAM , PRE URBAN I ZAM V . Pre- urbani zam
URBAN I ZAM , PRI VREM EN I V . Pri vremeno nasel je
URBANIZAM, PROGRESISTIKI V . A ntropol i s
URBAN I ZAM , PROGRESI VI STIKI M ODELI V .
Antropolis, kritika progresistikog urbanizma
URBAN I ZAM , PROM EN LJI VOST I
KON ST AN T N OST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu
URBAN I ZAM , PROST ORN I V . Trodi menzi onal ni
urbani zam
URBAN I ZAM , PROT OT I PSKI V . Prototi psk i grad
URBAN I ZAM , SAM OSVESN I V . Samosvesna tradi ci ja u
arhi tek turi
URBAN I ZAM , SAM OUPRAVN I V . Samoupravni
urbani zam
URBAN I ZAM, SAOBRAAJNI V. Saobraajna arhitektura
URBAN I ZAM , SAVREMEN I POJAM Re urbanizam
pojavljuje se u dananjem smislu i znaenju, tek poetkom
XXv., kada se prireuju urbanistike izlobe, organizuju
kongresi i donose u pojedinim zemljama prvi urbanistiki
propisi i zakoni.
Pri tretiranju urbanistikih problema ureenja
prostora, termin pl an upotrebljava se i pri ekonomskom
planiranju i pri oblikovanju i fizikom ureenju prostora.
Plan ne predstavlja samo sliku ili linearno grafike poteze,
ve je izraz pokuaja prikazivanja realnih namena povrina na
osnovu sinteze i izuavanja uticajnih elemenata kojima se sve
injenice sjedinjuju u harmonian prikaz i na kome se svaki
problem kao najpovoljnije reenje predstavlja grafiki. Sve su
vrednosti plana zavisne od iscrpnosti analiza, naunih
produbljivanja i shvatanja i oblikovnih ideja.
Savremeni urbanizam treba da bude socijalan po
sadraju, harmonian po nameni i formi, da zadovoljava
uslove higijensko-bioloke i psihiKo-emotivne, a organski
treba da bude tretiran kao celina i da bude izraz njegovog
likovnog stvaraoca. Mora biti realan i ekonomski obrazlozen,
ler lepe a nerealne slike ne sainjavaju osnovne principe
gledita savremenog urbanizma.
U urbanizmu ima pravila pri donoenju urbanih
koncepcija, ali zato smernice i principi moraju biti usklaeni sa
saznanjem potencijala urbane jedinice i nastalom potrebom.
ak se ni ovi principi ne bi mogli striktno primeniti ve ih
treba ispitati od sluaja do sluaja sa svih aspekata.
Sa gledita urbanistikog planiranja, smernice
izraavaju odnose izmeu broja stanovnika i veliine
stambenog prostora i prateih objekata, dok sa gledita
projektovanja, smernice ukazuju na uslove u vezi naina
izgradnje kompleksa, izbora tipova i veliine objekata i
oblikovanja prostora.
Zadatak urbanistike delatnosti je da svojim
mnogostrukim odnosima, putem (svojih) grupa odraza
fizikih, biolokih, drutvenih, ekonomskih, estetskih,
psiholokih i dr. dovede do poboljanja uslova ivota i
organskog usklaivanja sa ambijentom i da izazvane
poremeaje pravilno usmeri, a nastale poremeaje uskladi.
Urbanizam treba smatrati kao posledicu
mnogoljudnosti na zemlji i njihovo pravilno rasporeivanje u
oblast budueg domicila. Ovde treba obratiti panju na faktor
vreme kako bi se veliki prirast stanovnitva mogao da
1. Manheim na poetku XII veka. Sistem gradskih
utvrda sa bastionima tipa idealnih gradova I deo
ortogonalne uline mree
2. Bloomsbury, iz 1828, karta Jamesa Wylda, bakrorez
N.R. Hewitta. Plan sledi tradiciju poznog baroka
tako to naglaava trgove
3. Smela koncepcija urbanistike strukture, po Andri
il Boriju, iz 1865, sa izdvajanjem peakog od
kolskog saobraaja

654
regulie odgovarajuom brzinom.
Pred savremeni urbanizam postavljaju se
alternative: ruiti, rekonstruisati ili izgraivati nove gradove i
stambena naselja. Ukoliko se radi o istorijskim delovima
gradova ili o znaajnijim monumentima, tada se javlja poseban
problem njihovog odravanja i konzervacije. Ali, ukoliko se
postavlja problem obnavljanja eklektistikih objekata ili
zaputeni8h, vlanih i mranih zgrada bez vee arhitektonske
vrednosti, tada je bolje ove ukloniti i savremenom stanovanju
dati svetlost, sunce i zelenilo, ili na mesto ovih stvoriti nove
rekreativno zabavne centre.
Pri rekonstrukciji stambenih blokova izgraenih na
principima iskoriavanja zemljita i podizanja objekata sa
traktovima zgrada putem bonih krila ili paralelnim
ponavljanjem ulinog fronta, u cilju pekulacije zemljitem i
prikupljanja rente, savremeni urbanizam mora hirurki
delovati. I z grada i stambenih blokova treba odstraniti sve
zaputene i nezdrave delove.
Pri reavanju privrednih, socijalnih, kulturno-
prosvetnih i komunalnih problema, uloga urbanizma treba da
omogui pravilno i racionalno isloriavanje prirodnih
bogatstava i da ostvari pravilan razmetaj urbanih jedinica.
K ao osnovni zadaci mogu se postaviti: planski
razmetaj, odreivanje perspektivnog razvoja urbanih jedinica,
izbor teritorije i mogunost proirenja, razmetaj privrednih i
komunalnih postrojenja, raspodela povrina po funkciji i
nameni, oblikovanje urbane jedinice i raspored sanitarno-
tehnikih ureaja.
Pri rekonstrukciji postojeih gradova urbanizam
putem intervencije ispunjava drutveno socijalne uslove, jer
neplansko podignute gradove i naselja sa njihovim zaputenim
i nehigijenskim stambenim blokovima i zaguenim
saobraajem, podie na stepen izgradnje savremenih shvatanja
i koncepcija, ispunjavajui pri tom osnovne principe u obliku
poboljavanja higijenskih i saobraajnih uslova, ispunjenja
ekonomskih zahteva i zadovoljenja estetskih ciljeva.
URBAN I ZAM , SEN ZI BI LN I V . Sens urbani zam
URBANIZAM, SIMPATETIKI PRINCIP V .
Simpatetiki princip u urbanizmu
URBAN I ZAM , SI N T EZN I V . Si nturbani zam
URBAN I ZAM , SOCI OLOGI JA URBAN I ZM A V .
Soci ol ogi ja urbani zma
URBAN I ZAM , ST RUKTURALAN V . Struk tural an grad
URBAN I ZAM , ESN AEST PRI N CI PA V . esnaest
pri nci pa urbani zma
URBAN I ZAM , T OT ALI TARN I V . Total itarni urbani zam
URBAN I ZAM , TRADI CI ON ALN I V . Tradi ci onal ni
urbani zam
URBAN I ZAM , TREJLER V . Trejl er urbani zam
URBAN I ZAM , TRODI M EN ZI ON ALN I V .
trodi menzi onal ni urbani zam
URBAN I ZAM , VAZDUH U URBAN I ZM U V . V azduh
u urbani zmu
URBAN I ZAM , VAZDUN I V . V azduni urbani zam
URBAN I ZAM , VI RTUELN I V . V i rtuel ni urbani zam
URBANIZAM, VIZUELNO PODRUJE V . V i zuel no
podruje u urbanizmu
URBAN I ZI RAT I (l. urbs gen. urbis grad, varo, urbanus)
Uiniti po gradski, povaroiti.
URBAN O RURALN O V . Rural no - urbano
URBAN O (lat.) Gradski; fino, ugladjeno, uljudno.
URBAN O DRUT VO Naziv za ljudsku zajednicu koja je
organizovana unutar jednog urbanistikog prostornog sistema.
U.d. nastalo je uporedo sa nastankom prvih gradova i
njihovom organizacijom uporedo sa organizovanjem drutva -
sistema vlasti, odbrane, zajednike proizvodnje hrane i dr.
Takoe, urbano drutvo je ono drutvo koje je
nastalo kao ishod potpune urbanizacije, danas virtuelne, sutra
stvarne. U.d. se oznaava uopte bilo koja varo ili grad: grki
grad, istonjaka ili srednjovekovna varo, trgovaki ili
industrijski grad, gradi ili megalopolis. Meusobno se esto
porede ona urbana drutva koja nemaju nieg to bi se moglo
porediti. A to slui sledeim ideologijama: organicizmu (svako
urbano drutvo uzeto posebno bilo bi jedna organska
celina ), kontinuizmu (postojao bi istorijski kontinuitet ili
neprestanost urbanog drutva) evolucionizmu (razdoblja,
promene drutvenih odnosa koje slabe ili iezavaju).
Savremeno urbano drutvo je ono drutvo koje je
nastalo iz industrijalizacije. Te rei, dakle, oznaavaju drutvo
nastalo samim onim procesom koji nadvladava i upija u sebe
poljoprivrednu proizvodnju. To urbano drutvo se zainje tek
na kraju jednog procesa u toku kojeg se rasprskavaju drevni
gradski oblici, nasleeni od diskontinuiranih promena.
Specijalizovane nauke (sociologija, politika
ekonomija, istorija, humana geografija itd.) predloile su
mnogobrojne nazive za odreivanje naeg, savremenog
drutva. Mogli smo govoriti o industrijskom drutvu i
postindustrijskom drutvu, o tehnikom drutvu, o bogatom
drutvu, dokonom, potroakom drutvu itd. Svaki od ovih
naziva sadri jedan deo empirijske ili konceptne istine, jedan
deo preterivanja i ekstrapolacije. Za imenovanje
postindustrijskog drutva, to jest onog koje se raa iz
industrijalizacije i smenjuje je, predlae se pojam urbano drutvo,
koji oznava tenju, usmeravanje, virtuelnost pre nego svren
in.
URBAN O GRADI T ELJST VO Pojam se odnosi na tokom
istorije posmatran proces podizanja i izgradnje gradova, uz
upotrebu tradicionalnih znanja i iskustava, tehnikih znanja i
dostignua u vremenu gradnje ili na primenu savremenih
metoda na izgradnju jednog grada. Takoe, pojam je povezan
sa gradnjom gradova uopte.
URBAN O JEZGRO V . U rbani nuk l eus
URBANO NASLEE Naziv za urbanu strukturu koja je
stvarana tokom dugog vremenskog perioda i koja predstavlja
osnovu jedne dananjeg urbne celine, koja je odreuje i
ograniava. U.n. takoe predstavlja odraz svih prolih
promena i uticaja koji su se dogaali na jednom prostoru i koji
su izgradili njegovi karakteristinu strukturu. U.n. ine:
postojee (nasleene) fizike urbane strukture, dispozicija i
poloaj, orijentacija, istorijsko naslee, kulturno naslee,
infrastrukturno naslee, drutveno u.n., nasleene prostorne
mree i matrice, pojedinani nasleeni arh. objekti, nasleene
mikrourbanistike celine.
URBAN O ODRAVAN JE Naziv za postupke
funkcionalnog odravanja i obnavljanja urbani h elemenata i
celine. Postoje sledee vrste u.o.:
A. Odravanje urbanog fonda graevina: fasada,
ulaza, prizemlja, dvorita, krovova;
B. Odravanje saobraajnica: peakih ulica, kolskih
ulica, brzih saobraajnica, inskih saobraajnica i dr.;
C. Odravanje slobodnih povrina: trgova, parkova,
zelenih povrina;
1. Moderni urbanizam, Le Corbusier, Projet Obus ,
Alir, 1930-31
2. Le Corbusier, Nemours (Severna Afrika), plan grada
za 50 000 stanovnika, 1934
3. Le Corbusier, dve skice moderne urbane sredine,
plan Chandigarha, 1953
655
D. K omunalno odravanje: pranje ulica, odnoenje
smea, odravanje gradske infrastrukture (grejanje, vodovod,
kanalizacija), i dr.
URBAN O OKRUEN JE V . Ok ruenje
URBAN O PLAN I RAN JE Predstavlja kompleksan sistem
urbanih analiza, urbanih predvianja i drugih istrazivanja na polju
urbanizma koji za cilj imaju predstavljanje prioriteta
organizacije prostora gradskohg podruja u duem
vremenskom periodu. Prvobitno planiranje grada vreno je na
osnovu prirodnih, odbrambenih, socijalnih, trgovakih i
verskih karakteristika koje je grad morao da postigne. U
starom Egiptu, u.p. je vreno na osnovu geometrijskih,
astronomskih karakteristika i zahteva pojedinih vladara-
faraona. U staroj Groj, u.p. je raeno na osnovu osnovne
kvadratne matrice grada sa podignutim ak ropol i som na
uzvienom mestu. U urban. Starog Rima, u.p. je vreno na
osnovu centuri jaci je i prauzoru k astruma (castrum). U periodu
renes. i baroka u.p. je bilo zasnovano na perspektivnim
karakteristikama jednog geometrijski postavljenog gradskog
plana. Tokom Xvv., veliki uticaj na u.p. je imala mogunost
odbrane jednog grada. K od Albertijevih planova grada, na pr.
(1485.g.) ipak jo uvek samo u tragovima prepoznajemo plan
koji bi omoguio odbranu grada putem artiljerije. U to vreme,
artiljerija jo uvek nije bila dovoljno razvijena, a kako navodi
Guicciardini, zauzimanje jednog grada bilo je u to vreme
sporo i neizvesno. Tek nakon invazije Charlesa VI I I na I taliju,
kada je poveo veliki broj vojnika (60.000) i kada su gvozdena
ulad zamenila kamenu, gradovi su poeli da menjaju svoju
srednjovekovnu formu.
Dananje u.p. odreeno je dijametralno drukijim
zahtevima. Osnovni zahtevi savremenog u.p. su: socioloki,
saobraajni, infrastrukturni, pravni, upravno administrativni,
razvojni i drugi.
URBANO PODRUJE Predstavlja teritoriju koju pokriva
jedna urbana struktura, odnosno, grad. U.p. moe da bude:
geografsko u.p., mikroklimatsko u.p., socijalno u.p.,
ekonomsko (industrijsko) u.p., ue i ire gradsko podruje i dr.
URBAN O PROST ORN O OKRUEN JE V . Prostorno
ok ruenje
URBAN O RASPROST I RAN JE Predstavlja pojam koji je
nastao uporedo sa ekspanzijom gradova. Predstavlja i odreuje
povrinu jedne teritorije na kojoj se nalazi jedan grad, kao i
veliinu podruja uticaja tog grada na susedne oblasti. U.r. se
meri prema povrini na kojoj se grad rasprostire, ali esto je
pojam sadran unutar uticaja (kulturno-istorijski, industrijski,
socijalni, ekonomski i dr.) koji jedan grad ini u regiji u kojoj se
nalazi.
URBAN O RAZARAN JE Postoje dva aspekta pojma u.r.:
razaranje postojee urbane strukture i razaranje prirodne
sredine putem izgradnje. Postojea urbana struktura moe da
bude razorena spolja i iznutra. U.r. spolja predstavlja posledicu
prirodnih katastrofa, ratova i dr., dok razaranje iznutra
predstavlja posledice ljudskog uticaja na urbanu strukturu:
politike, socijalne, ekonomske, kultune i dr. U.r. u smislu
razaranja prirodne sredine urbanom izgradnjom, predstavlja
uniytenje prirodne sredine, pre svega kao posledice neplanske
urbanizacije.
URBAN O RURALN I KON T I N UUM V . Rural no urbani
k onti nuum
URBAN O I REN JE GRADOVA V . Konurbaci ja
URBAN O TKI VO Pojam ne oznaava usko gradsko
podruje, ve sveukupnost ispoljavanja prevlasti grada nad
selom. U tom znaenju, neko sporedno obitavalite, autoput,
neka velika trnica usred sela, sve je to deo urbanog tkiva. Vie
ili manje zbijeno, vie ili manje gusto i aktivno, ono poteuje
samo zaostale oblasti ili pak one u opadanju, zavetane
prirodi . Dok industrijalizacija i urbanizacija idu svojim
tokom, veliki grad je planuo, izazivajui nejasne protuberanse:
predgraa, stambene celine ili industrijske komplekse,
satelitske gradie, koji se malo razlikuju od urbanizovanih
varoica. Mali i osrednji gradovi postaju depandanse,
polukolonije metropole. Tako se naa pretpostavka namee
istovremeno i kao krajnja taka steenih saznanja i kao polazna
taka jednog novog prouavanja i novih projekata: potpune
urbanizacije.
URBAN O U najoptijem smislu, pojam urbanog predstavlja
jedan isti oblik. To moe da bude taka sretanja, mesto
okupljanja, istovremenost. Taj oblik nema nikakvog posebnog
sadraja, ali sve dolazi tu i ivi. To je apstrakcija, ali suprotno
metafizikom entitetu, konkretna apstrakcija, vezana za
praksu. Bia prirode, rezultati industrije, tehnike i bogatstva,
dela kulture, raunajui tu i naine ivljenja, situacije,
modulacije ili raskide sa svakidanjim, urbano je sabirnik svih
sadrzaja. Ali ono je vie i neto drugo od nagomilavanja.
Sadraji (stvari, predmeti, ljudi, situacije) iskljuuju se kao
razliitosti, ukljuuju se kao okupljeni i nasluuju se. O urbanom
moemo rei da je oblik i zborite, praznina i punoa, super-
predmet i ne-predmet, supra-svest i totalitet svesti. Ono se
povezuje, s jedne strane sa logikom oblika, a s druge strane sa
dijalektikom sadraja (sa razlikama i protivurenostima
sadraja). Ono je vezano za matematiki oblik (sve se moe
izraunati, svemu se moe proceniti koliina), za geometrijski
oblik (kockast, kruzni), dakle za si metri ju, za reverzi bi l nost
(reverzibilnost puteva, uprkos ireverzibilnosti vremena), za
itljivost, slinost urbane simultanosti sa pismom, sa racionalnim
redom istovremenih elemenata itd. A meutim, iako je tako
socio-logino, urbano ne predstavlja jedan sistem. Nema ni
sistema urbanog, niti ono ulazi u neki unitasristini sistem
oblika, obzirom na nezavisnost (relativnu) izmeu oblika i
sadraja. Ovo zabranjuje da se urbano odredi jednim sistemom
ili kao jedan sistem; takoe, zabranjuje da se ono odredi kao
objekt (sutina) ili kao subjekt (svest). To je jedan obl i k . Otuda
tenja:
a) ka central i tetu, i b) ka pol i central i tetu ,
omnicentralitetu, raskidanju sa centrom, ka rasutosti, tenja
koja se moe usmeriti bilo ka stvaranju razliitih centara, bilo
ka rasturanju i segregaciji.
Urbano bi se, dakle, moglo odrediti i kao mesto
izraavanja sukoba, poremeui odvajanje mesta u kojemu
iezava izraz, gde vlada tiina, gde se zasnivaju znaci
odvajanja. Urbano bi se isto tako moglo odrediti kao mesto
zelje , gde zelja iskrsava iz potrebe, gde se ona koncentrie jer
se prepoznaje.
URBANO UNAPREENJE Naziv za poboljanje
funkcionalnih, estetskih i drugih kvalitativnih elemenata jedne
urbane sredine, sa ciljem opteg unapreenja kvaliteta
stanovanj a i boravljenja u jednom urbanom prostoru. U.u. su
najee: koncepcijska u.u., tehnoloka u.u., prostorno -
razvojna, unapreenje urbanog standarda i dr. Meutim,
paradoksalno, u.u. ne mora uvek da donese opte poboljanje
kvaliteta ivota u jednom gradu; zajedno sa unapreenjem,
dolazi do pojava urbane degradacije: priliva novog
stanovnitva, poveanje zagaenosti usled izgradnje novih
saobraajnica, smanjenje slobodnih prostora i povrina pod
zelenilom.
URBAN O ZAKON ODAVST VO Predstavlja skup pravne
legislative (zakoni) i regulative koja odredjuje sve elemente
urbanog delovanja na jednom podruju (grad, optina, regija,
drava i ire).
URBAN O ZON I RAN JE Urbanistiki princip i postupak u
urbanom planiranju putem kojeg se vri prostorno izdvajanje
meusobno razliitih urbanih funkcionalnih delova sistema
1. Urbano podruje; Le Corbusier: Projekt za Alir,
1942
2. Plan Pariza, Patte, 1848, plan sa projektovanim i
zavrenim trgovima
3. Urbano podruje; Tadao Ando, Muzej savremene
umetnosti, ostrvo Naoshima, Okayama, Japan, 1994

656
koji se zatim povezuju karakteristinim vezama. Zoniranje se
vri zbog meusobno suprotnih karakteristika delova, koje bi
u suprotnom agresivno delovale jedna na drugu umanjujui
opti urbani kvalitet. Na taj nain se izdvajaju: zone stanovanja
od industrijskih zona gde su mogua zagaenja, buka i drugi
agresivni uticaji; administrativne zone od zona z rekreaciju i
odmor, koje mogu biti prikljuene stambenim zonama i dr.
Takoe, vri se segregacija saobraaja: auto puteva, brzih
gradskih saobraajnica, peako kolskih saobraajnica,
peakih, saobraajnica za snabdevanje, biciklistikih
saobraajnica i dr. U.z. ne mora uvek da bude vreno na nivou
grada, ve ga je mogue sprovesti i unutar jedne izdvojene
gradske celine, na pr. bloka. Tako, jedan blok takoe moe da
bude podeljen na zone: stambenu, trgovaku, administrativnu,
zonu odmora i rekreacije, a u saobraajnom smislu na kolsku i
peaku zonu. U irem smislu, u.z. je mogue takoe sprovesti
i na regionalnom planu. Zoniranje se vri na regionalnom
nivou na taj nain to se u zone izdvajaju poljoprivredne
povrine, industrijske (za podruja gde postoji jaka industrija -
rudnici, elektrane i dr.), zone pod umama, aerodromi, vikend
zone, nacionalni parkovi i dr.
Moemo da posmatramo karakteristine etape u
urbanom zoniranju, na primeru razvoja urbanog zoniranja u
SAD. Dravna urbanistika ustanova City Planning Board,
postavila je poetkom Xxv. sledee zadatke i svrhe, koji treba
da budu ostvareni uvoenjem zoniranja:
1. Gradska teritorija se deli na odreene rejone.
Tom podelom reguliu se oblik i korienje novih zgrada, na
osnovu postojeih uslova i potreba.
2. Zoniraje predvia posebne poslovne rejone na
povoljnim poloajima, u kojima je zabranjeno podizanje
fabrikih postrojenja.
3. Zoniranje izdvaja potrebna industrijska zemljita,
gde postoje dobre saobraajne veze sa eleznikom mreom,
sa vodenim putevima i i zlaznom arterijama i mogunosti za
proirenje industrije.
4. I zdvajaju se posebne teritorije, koje ne podleu
nikakvim ogranienjima, a koje ostaju rezervisane za teku
industriju, za podizanje magacina, visokih pei, itd.
5. Zoniranje odreuje visinu zgrada prema njihovoj
funkciji sa svrhom da se obezbedi dovoljan dovod vazduha i
svetlosti, da se smanji gustina naseljenosti i izbegne
nagomilavanje saobraaja.
6. Zoniranje predvia lokalne trgovinske etvrti, sa
udobnim susedskim poloajem prema stambenim etvrtima,
gde su potrebne prodavnice jedinstveno grupisane.
7. Zoniranje tei da ouva udobnost, prijatnost i
mir stambenih rejona iskljuenjem trgovina, javnih garaa,
perionica, fabrikih zgrada i drugih poslovnih ili industrijskih
objekata.
8. Zoniranje predvia jedinstvene graevinske linije
u stambenim rejonima da bi obezbedio stanovima dovoljan
dovod vazduha i svetlosti i udobnu pristupanost.
9. Takoe se predviaju u prigradskim rejonima
bona i unutranja dvorita za svaku zgradu, da bi se
obezbedilo dovoljan dovod svetlosti. Izgraenost parcele
regulie se utvrivanjem kvote iskoriavanja (gustina
izgradnje).
10. Zoniranje tezi ka odranju istih rejona sa
niskom izgradnjom, pri emu ono ograniava kue odreenih
tipova na posebne rejone.
Zone su zavisne od karaktera i veliine naselja i
mogu se uglavnom grupisati na: stambenu zonu, privredno-
industrijsku zonu, zonu drutvenih objekata, poslovnu
zonu, zonu saobraaja zonu odmora i razonode, zonu
skladita, komunalno-zdravstvenu zonu, zonu fizike kultur,
zonu ozelenjavanja i sporta, zonu naunih ustanova i visokih
kola, zonu medicinskih institucija, zonu sahranjivanja, zonu
vojnih ustanova i dr.
K od manjih gradova koji nemaju izrazitu
tendenciju poveavanja broja svog stanovnitva i proirenja
teritorije, podela na odreene zone je veoma teko izvodljiva.
K od njih postoji mogunost objedinjavanja povrina srodnih
po funkciji, kao to su stambena i prosvetna zona, kulturna i
drutvena zona, ili stambena zona i povrina za odmor i
razonodu, ili povrine predviene za industriju i saobraaj.
Podela po funkciji sprovodi se kod rekonstrukcije
postojeih gradova ili kod izgradnje novih naselja, kako bi se
raspodelom namena povrina poboljali uslovi higijene i
stanovanja, a naroito kod postojeih naselja ije je nezdravo
stanje gradskih etvrti posledica naglog porasta gradova i
njihovog stanovnitva. Odvajanje industrijskih postrojenja i
saobraajnih povrina od zona namenjenih za stanovanje i
ostvarenje slobodnih gradskih zelenih povrina, ini jedan od
osnovnih uslova za sprovoenje ispravnosti stanovanja.
Granice graevinskih povrina teritorije grada i granice ireg
graevinskog rejona uslovljene su faktorima, te i prostorne
namene povrina ili zona treba odrediti posle analize i sinteze
svih uticajnih faktora i inilaca. V . Z oni ranje.
URBAN O, ZAKON I URBAN OG V . Z ak oni urbanog
URBAN OFI L (lat. urbs grad, gr. tquo, l jubav) Onaj koji
voli grad; onaj koji se bavi izgledom i karakterom grada, te
stalnim promenama u njemu pod uticajem mnotva
svakodnevnih dogadjaja u ivotu grada, u irokoj paleti i
bogatstvu sadraja, koji podrazumevaju i konstantne promene
arhitektonskih formi i estetskih kodova.
URBAN OGEN EZA Naziv za storiju stvaranja, nastanka,
porekla i praistorije jednog grada. U. poseduju svi gradovi, ali
malo njih je u. opisalo ili opevalo u spevovima o nastanku ili u
k osmogoni jsk i m spevovi ma. Pojam koji se vezuje za prouavanje i
predstavljanje roenja gradova, njihovog nastanka, porekla,
stvaranja. Urbanogenezu kog starih grkih urbanih struktura
na primer, prouavamo na osnovu arhaikih urbanistikih
mitologema, od kojih su brojne ostale zapisane i do dananjeg
dana. One nam pokazuju da je od vajkada postoj alo mnogo
gradova koji su uz pomo mitologije tragali za svojim
paraistorijskim poreklom; oni su gradili jednu fiktivnu
dijahronijsku shemu svoje samobitnosti; u stvari, ispisivali su
neku vrstu romana o sebi. Neki su od njih bili toliko
ambiciozni da su, elei da se predstave kao najstariji, kao prvi
gradovi sveta, opevali svoj postanak, svoju urbanogebezu jo u
kosmogoninim spevovima. Poznat je tako Vavilonski spev o
stvaranju sveta.
URBAN OGEN I FAKTORI Naziv za osnovne faktore
porekla nastanka grada. Aristotel je meu prvima analizirao
urbanogene faktore, razlikujui dve odvojene kategorije
postupaka i institucija povezanih sa njima u organizaciji grada-
drave kao integralne celine: grada kao prostora opredeljenog
za vrenje svih zajednikih funkcija i posebno njegova
teritorija koja predstavlja rai son detre grada samog. Prema
Aristotelu, autark ei a je nerazluiva karaktertistika grada, t.j.
njegova sposobnost za samoupravom. Zbog toga, sve ono to
se odnosi na drutveni ivot uopte, Aristotel svrstava u dve
kategorije: astynomi a (asty grad-utvrda) i agronomi (agros pol je,
teri tori ja). Astinomija sadri: kult, upravu, institucije, izgradnju i
sl., do komunalnih slubi, odravanja reda, snabdevanja.
Agronomija regulie sve to se odnosi na gradu pripadajue
teritorije: raspodela terena, obrada i eksploatacija zemljita,
rezim puteva, voda i sl., odrzavanje nekropola, svetilita i t.d.
1. Urbano tkivo; iz belenice A. Aalta sa puta po I taliji
1924
2. Urbano zoniranje: prigradska i gradska zona u
Tokiju
3. Urbano zoniranje; La Ville radieuse (zoning), Le
Corbusier
657
URBAN OLOGI JA Nauka koja se bavi prouavanjem
urbanizma sa svih njegovih aspekata: istorije urbanizma,
razvoja urban., urbanih tenika, metoda, urban. analiza i dr.
URBAN OMORFI JA (gr. o|q morf h obl i k ) Pojam
oznaava oblikovne pojave na polju urbanizma, urbane forme,
oblike urbanih struktura. Takoe, vezuje se za disciplinu koja
prouava i prikazuje oblikovne pojave urbanih sistema.
Najranije primere u. pronalazimo u ant. ali i srednjovek.
predstavama urbanih oblika - figura koje su predstavljale
strukturu ljudskih stanita i sveta uopte. Tako, na pr., u.
susreemo unutar slike Jovanovg grada koja je nastavila da ivi
zahvaljujui delu Civitas Dei, blazenog Avgustina. Prema
Avgustinovoj fabuli, pored Nebeske Metropole, treba zamisliti
i Zemaljsku, koja podrazumeva jedanaest uzastopnih
zemaljskih grandioznih urbanomorfi ja; pod ovim pojmom
verovatno se misli na jedanaest civilizacija.
URBAN SKI (l. urbanus) Gradski, varoki; obrazovan,
uglaen, pristojan.
URBAN US (lat.) Gradski, fin, ugladjen, dosetljiv, aljiv,
otrouman, drzak, nasuprot i n urbanus, to je latinski
neugladjen, nepristojan, neusluan.
URBI CI D Pojam opisuje proces unitenja jedne urbane
sredine, njeno razgraivanje, degradiranje i razaranje u svakom
pogledu. Urbicid je sadran u neplanskoj urbanoj ekspanziji,
populacionoj eksploziji, hiperurbanizaciji, hiperkoncentraciji,
poluciji otpadaka, industrijalizaciji, saobraajnoj ekspanziji,
ekolokoj degradaciji i dr. K ao i ljudi i gradovi umiru, ali je
mogua i njihova revitalizacija, ponovno obnavljanje. Urbicid
moe da nastane nakon ekoloke katastrofe, ratnih razaranja,
prirodnih kataklizmi, ali i svakodnevnim negativnim dejstvom
oveka u svakom pogledu. Urbicid u nekom smislu sadri u
sebi i elemente genocida: jednom unitena urbana sredina
povratno utie na njene stanovnike, koji zajedno sa gradom
nestaju.
URBI CUS (lat.) Gradski, velegradski.
URBI S M ORI EN T I S I M AGO V. Umirui grad
URBO RECI KLAA I URBAN A REVI T ALI ZACI JA
V . U rbana revi tal i zaci ja
URBO RECI KLAA Poput rek onstruk ci je gradova,
predstavlja obnavljanje gradova nakon unitenja. K ad su
jednom probijeni svi parametri koji su neophodni da bi jedan
grad normalno funkcionisao, on se gasi, gubi svoje funkcije.
Postupkom urbo reciklae gradu se ponovo vraaju
revitalizovane funkcije koje je izgubio: vraa se normalno
funkcionisanje saobraajne i druge komunalne infrastrukture,
oplemenjuju se degradirani prostori, uklanjaju se zagaivai iz
urbae sredine, a umesto njih se uvode ekoloki isti programi.
U razvijenim zemljama je svaka intervencija u
urbanim sredinama rezultat analiza i osmiljenih namera
urbanog menadmenta. I nvestitori, kao i gradske uprave ulau
napore i sredstva samo u one projekte koji donose evidentne
materijalne ili posredne dobiti. Primeri iz sveta navode na
zakljuak da je za reavanje problema optereenja centralnih
gradskih zona neophodno utvrditi strateke polaze ali i
konkretne metode i tehnike. Jedan aspekt ovoga problema
reava se kroz korienje izgradjenih i prostornih resursa
central ne zone. Ovde predloeni metod je urbo reci k l aa, kojim se
uvaju, odravaju i aktiviraju devastirani, zaputeni ili
neadekvatno korieni prostori gradova, koji su pasivni nosioci
urbanih potencijala. Kada se oni nalaze na podrujima za koje
postoje urbanistiki planovi, urbo reciklaa moe da se
primenjuje kao etapa realizacije plana ili prelazno reenje. K ada
se nalaze na podrujima za koje ne postoji urbanistiki plan
tada je urbo reciklaa cilj, odnosno planirani proces za
predmetni objekat.
Artikulisanje procesa urbo reci k l ae, kroz sistem
i ntegral nog pl ani ranja, od registrovanja, valorizacije, analize
trita, projektovanja, do realizacije i praenja, mogue je
usvajanjem efikasnog modela. Na taj nain se poveava briga
o izgradjenom fondu, sistematizuju mogue lokacije za
ulaganja, animiraju investitori i omoguava sprovodivost
planova i projekata.
Primena metoda urbo reciklae pretpostavlja neto
drugaije postupke i predradnje u odnosu na standardne
planerske metode. Da bi se utvrdilo da li predmetni objekti
ispunjavaju utvrdjene kriterijume za primenu metoda,
neophodno je stalno praenje stanja i promena u prostoru, ne
samo fizikih, ve i svih onih koje daju urbani karakter i
specifinu atmosferu svakoj pojedinanoj celini i prostoru
grada.
URBOM ORFOLOKA AN ALI ZA V . U rbane forme,
k ri teri jumi k val i teta
URBOPAT OGEN I PROST OR V . Patogen prostor,
urbopatogen prostor
URBS (lat.) Naziv za grad, koji je, za razliku od castell um-a i
oppi dum-a, koji su se nalazili na uzvisini, podignut na ravnom
terenu. Sama re urbs verovatno je etruanska, ili je sa neke
druge strane uzeta, jer je izvesno da u indoevropskim i nema
rei za grad, ve jedino za utvrenje. Antika etimologija,
meutim, tvrdi da urvum jednostavno znai drka,
dra, moda ceo zadnji deo pluga. Stvarno ili zamiljeno, u
arhaikoj, etruanskoj varijanti, urbs ponavlja u modelu orbi s
sveta; reklo bi se da je to pre ritualan izraz strahopotovanja
no pretenzija. U latinskoj varijanti, na alost, simbol je shvaen
naopako.
Pojam urbs koriste ant. pisci kada opisuju grad.
Termin urbs upotrebljava se u dvojakom smislu. Njime se
moe opte oznaavati pojam grada, a u uem smislu rei,
upotrebljava se kao antinomija pojmu grada-opiduma, t.j. za
oznaavanje veeg gradskog naselja izgraenog na ravnom
terenu. Ovo drugo znaenje je vie konvencionalnog karaktera
i s njime se kao takvim operie u strunoj literaturi. U irem
smislu on je antinomija svim pojmovima kojima se oznaavaju
ruralna naselja. Prvobitno je urbs kod Rimljana bio sam Rim,
pa se tim apelativom i kasnije nazivao, kad je postao kao
vlastito ime za Rim - U rbs. U rim. ant. svetu za druga naselja
urbanog karaktera takvu je ulogu preuzeo ci vi tas, koji je
potpuno prevladao i njime su se oznaavala sva gradska
naselja.
U legislativnom, pa i fizikom smislu, izraz urbs se
odnosio, pre svega na same zidove, a isto tako i na prostor
obuhvaen zidovima. Ono to se od grada nalazilo izvan
utvrenja, vie nije bilo urbs; to je mogao biti samo rastresit
pojas prigradske izgradnje, izmean sa neizgraenim
povrinama i vrtovima. Taj neujednaeno izgraeni pojas nije
mogao biti iri od 600 metara. Na 2000 koraka od K apitola, u
vreme najvee slave, poinjala su polja, panjaci, majdani,
pozajmita peska, bunje i grmlje. To ne znai da je Rim bio
mali grad, be samo znai da je sa svojih 1.200.000 stanovnika,
bio strahovito stenjen grad. Aristid je rekao da Rim kao grad -
atleta nosi na sebi jo nekoliko naslaganih gradova; kad bi se
oni rasprostrli, prekrili bi itavu Italiju.
URBS-BEAT I FI KACI JA Posveenje grada. V . Bl aeni grad
URBS BEAT A, BLAEN I GRAD (lat.) Pojam se vezuje
za predstavu idealnog blaenog grada , idaela kojem je teio
ovek u skoro svim epohama razvoja. U svojoj gotovo
metafizikoj obuzetosti milju o bl aenom gradu, posebno u
periodu srednjeg veka, nasluuje se nostalgija za realnim
gradom koji je u ranom srednjem veku doivljavao svoje
uzastopne katastrofe: gradske naseobine su bile paljene i
unitavane, ili naputane kao sasvim nepotrebne. Pojam
1. Urbano zoniranje; Lucio Costa, Brazilija, 1957, pl an
zona
2. Urbs quadrata; Albrecht Duerer: plan idealnog grada, iz
1527
3. Urbs quadrata; Albrecht Duerer, rekonstrukcija
predstave idealnog grada prema planu iz 1537
4. Urbo reciklaa; obnova Berlina nakon njegovog
unitenja krajem I I Svetskog rata

658
bl aenog grada susreemo mnogo kasnije kod K.G. Junga, koji
vidi grad kao materi nsk i simbol , kao enu koja u sebi nosi svoju
decu. U novijoj istoriji, ve urbanizovani Istoni Sloveni
doivljavali su reprizu drame, koju su razreavali nastalom
slikom u.b., blaenog grada. U Rusiji je, u vreme tatarskih
najezda, nastao ciklus legendi o gradu K iteu, koji je jedna
veoma interesantna, inverzna verzija nebeskog Jerusalima. Da
bi ga sauvao, bog je pokrio ovaj grad i uinio ga nevidljivim.
U naprednim verzijama iste legende, grad je siao pod zemlju,
na dno velikog jezera, ali je ipak ostao pristupaan
pravednicima.
URBS GEN ET RI X (lat. grad rodi tel jk a, mati) Pojam grada u
ant. periodu koji ga izjednauje sa majkom, roditeljkom; grad
iz kojeg se stvaraju novi gradovi, ljudi i civilizacija. U.g. je bio
grad iz kojeg su nastali manji gradovi - kolonije. U ant. Grkoj
i ant. Rimu, postojali su u.g., koji su bili pol azna osnova za
raanje novih, manjih gradova - dravica ili kolonija. K olonije
su osnivane iz raznih razloga, a pokretai poduhvata bili su
razni gradovi. Svaki uveniji grki polis je imao bar jedno svoje
pitino dete, koje je posle znalo da postane i velik ovek,
esto jai i moniji od grada majke. ak i kasnije, u helenskoj
kolonizaciji, anse su bile izjednaene. Meutim, to nije bio
sluaj kod rimskog U rbsa, koji je bio grad - majka boanskog
reda, koja jeraala iskljuivo podreene gradove. Zakon o
osnivanju kolonija Genetiva Julia , iao je toliko daleko da je
pojedinim kolonijama propisivao ne samo karakter igara i
sveanosti, datume svetkovina, nego ak i pojedinosti reije.
Svaki od gradova podanika imao je uglavnom iste hramove,
iste javne zgrade, iste javne povrine kao i Rim, samo u
jednom smanjenom vidu. ak i tamo gde stvarna fizika
slinost nije postojala, postojala je ipak slinost zamisli. Urbs je
svim podreenim gradovima nametao isti postupak osnivanja,
a mantike tehnike, koje prate fondaciju gradova, poele su da
se prilagoavaju rimskom voluntarizmu.
URBS I N H ORT A (lat. grad u vrtu) Latinski naziv za
urbanistiku koncepciju V rtnog grada ili grada u vrtu koja je svoj
preporod doivela kod arh. modernista. Le Corbusier tako
pie: Grad e se malo po malo pretvoriti u park, Gropius
dodaje: Cilj urbaniste treba da bude ostvarivanje sve tenjeg
kontakta izmeu grada i sela. Tako se dolo do Le
Corbusierovog koncepta vertikalnog grada-vrta i
Hilberseimer-ovog U rbs i n horta.
URBS QUADRAT A (lat. k vadratni grad) N aziv za urban.
formu ant. rim. grada koja se sastoji od kvadratne osnove koja
je putem k arda i decumanusa podeljena na etiri kvadranta, a koji
su zatim, pojedinano izdeljeni kvadratnom mreom. Oblik
u.q. pronalazimo u Hipodamusovoj koncepciji ortogonalnog
gradskog rastera (Milet) i u staroj etrurskoj ideji grada
formiranog unutar kvadratnog rastera, oklo osa k ardo i
decumanus. U antikom Rimu, to je naziv za kvadratni
ortogonalni urbanistiki plan antikih rimskih gradova, koji
ine dve osovine: cardo i decumanus. Urbs quadrata je ostao do
danas upotrebljen princip urbanistikog planiranja gradova, u
ortogonalnom sistemu ulica.
URBS, URBI S (lat.) Grad, naroito Rim.
UREDJAJ (Zgr.). (1) Oprema graevine svim potrebnim
objektima i instalacijama, koji omoguuju upotrebu zgrade za
svrhu za koju je podignuta. (2) U urbanizmu komunalni
ureaj obuhvata opremu gradske teritorije: vodovodom,
kanalizacijom, elektrikom i dr. gradskim instalacijama.
UREDJAJI , SAN I T ARN I V . Sani tarni uredjaji
UREDJEN A PLAN ET A Naziv za totalni urbanizam, koji
je toliko prevladao da je pokrio kompletnu povrinu planete.
Futuristiko predvidjanje.
UREDJEN JE GRADOVA (URBAN I ZAM ) Grana
tehnike koja prouava postanak, razvoj i ureenje gradova i
naselja. I ma za cilj da organizuje najpovoljnije materijalne
okvire za obavljanje osnovnih funkcija naselja: stanovanja,
rada i proizvodnje, saobraaja, odmora i razonode i dr.
Zasniva se na zahtevima ekonominosti, higijene, bezbednosti
i estetike. Kao tehniki zadatak reava se izradom generalnog i
detaljnog urbanistikog plana i propisima o izgradnji.
UREDJEN JE PROST ORA Urediti prostor za gradnju
znai reiti tehnologiju gradnje, organizaciju, mehanizaciju,
trasnport i transportne puteve na najpovoljniji nain.
Gradilita imaju razliite oblike, veliinu i konfiguraciju terena,
te su mogue razliite varijante uredjenja prostora, pogotovo
ako ima vie faktora u proizvodnji. Za svako gradilite, koje je,
u stari, proizvodni potencijal, treba posebno prouiti uredjenje
prostora i predoiti ga projektnom dokumentacijom.
Uredjenje prostora za proizvodnju potrebno je sprovesti pri
gradnji svakog objekta ili povezane grupe objekata. Nakon
dovrenja objekta s proizvodnog prostora odvoze se
postrojenja i maine, a prostor se uredjuje obzirom na
izgradjeni objekat i urbanistike zahteve.
UREDJEN JE, PARTERN O V . Parterno uredjenje
UREDJEN JE, PROST ORN O V . Prostorno uredj enje
UREZAN I BATLM AN (nem. K erbzinne) I zdvojena forma
jednog batl mana iji je sredinji deo polukruno urezan u
obliku lastinog repa. Urezani batlman se javlja u vreme
italijanske renesanse, a imao je estetsku ulogu i funkciju mesta
za postavljanje oruja branilaca.
URI LLA (lat., pl. urillae) H eli x ili vol utekod k ori ntsk og k api tel a.
URN A (lat. ) Naroiti sud sa uskim grlom i dve ruice, u
kojem se dri pepeo posle kremacije mrtvih (v.
K rematorijum). Posuda od peene zemlje, kamena, stakla ili
metala u kojoj se uvaju ostaci spaljenih pokojnika.
Urne imaju razliite oblike. Javljaju se ve krajem
neolitika, ali u punu upotrebu ulaze tek u bronzano doba i,
posebno u eljezno doba. U poetku su to obino jednostavne
keramike posude. Kasnije se u pojedinim podrujima Evrope
javljaju u. s plastino formiranim ljudskim licem. Takve su u.
este i u bronzano doba u Maloj Aziji (Troja). U starije
eljezno doba u. u Italiji ima esto formu minijaturne kue. U
etrurskoj kulturi ona ima oblik sanduka, raskono ukraenog
bareljefima; u Volterri su takve urne obino od alabastera, a u
Chiusi od obojene terakote. U rim. doba obino su raskono
ukraene bareljefima; lanovi carske porodice pokopavali su se
u urnama od plemenitog metala (na pr. Trajan u zlatnoj urni
koja je bila smetena u columna Traiana, u Rimu). Pobedom
hrianstva koje je zabranjivalo spaljivanje mrtvaca, u.
uglavnom nestaju iz upotrebe. Od XVI v. nadalje ponekad
slui kao nadgrobni ukras. U doba baroka i empirea esto se
primenjuje i kao dekorativni motiv. Nakon obnove obiaja
spaljivanja mrtvaca u novije vreme, u. se ponovo javlja u
svojoj prvobitnoj nameni.
URN A KOD N AMET AJA Dekorativni motiv, obino
postavljena na stopi, vazolikog oblika. Originalno, urna je
pravljena u antikoj Grkoj sa funkcijom sadravanja pepela
pokojnika. Usvojena je kao motiv od strane renesansnih
majstora izrade nametaja sa rezbarene dekoracije antikih
rimskih sarkofaga. Bila je popularna u svim neoklasinim stilovina
nametaja, posebno u periodu XVI I I veka.
URN A ZA PEPEO (engl. ash chest) V . Ci nerari um
URNA, KRAG (l. urna) Krag za vodu; takodje, sud u
kome se uva pepeo spaljenog mrtvaca; sud za izvlaenje
sreaka.
URN ES ST I L B. N orse
URVUM (lat.) Prema antikoj etimologiji, urvum, koji se
smatra za mogui izvorni pojam urbi sa, kao pojam jednostavno
1. Urbs quadrata; Marco Fabio Calvi: Roma quadrata,
1527
2. Plan Aoste, primer ortogonalne planimetrije grada,
koja se pribliava rimskom uzoru idealnog grada,
urbs quadrata
3. Plan gradjevine nastao po principu urbs quadrata;
I BA, Berlin, Hans K ollhoff, projekt bloka, 1987
659
znai drka, dra, moda ceo zadnji deo pluga, koji je
korien za opcrtavalje teritorije jednog grada. U sreditu
opcrtanog grada, u etruanskoj verziji, nalazila se jo jedna
kruna jama, ona ijim se kopanjem moda i zavravao ritual
ustanovljenja grada: to je bio mundus.
USAM LJEN T EM ELJ (1) Usamljeni temeljni blok (samac)
ispod pojedinog stuba objekta. (2) Temelji u obliku odvojenih
blokova koji se rade u zemljtu vee nosivosti ili pri malim
optereenjima, ispod noseih zidova indsutrijskih i dr. zgrada;
prostor iznad temeljnih stubova se premouje svodovima ili
nosaima, preko kojih dolazi masivan zid.
USBAA V . M ereu zeml jama bez upotrebemetra i stope
USECAN JE (Drv.), (nem. K lauen) V . D rvene veze. Veza
drveta koja se izvodi usecanjem kao npr. kod podupiraa koji
se oslanjaju o ivicu drugog drveta usekom u obliku viljuke.
esto se i otri uglovi useka zatupe, ime se spreava bono
pomeranje. Kod usecanja se isekom u produnoj gredi
onemoguava njeno bono pomeranje.
USEK Otvoreni i sk op kroz koji se provodi put ili pruga na
nivou niem od okolnog terena.
USEK, LEB V . l eb
USEK, USJEK, ERT V. ert
USKA ST OLI CA ZA I ZM ET V . Commodestoli ca
USKO RAST ERN I SKELET I V . Sk el eti usk og rastera
USKRN JI GROB (engl. easter sepulcre) N i a ili udubljenje
sa grobnim kovegom, obino na severnom zidu crkvenog
ol tara. Uskrnji grob je oblikovan da bi se vrio obred prilikom
proslave Uskrsa.
USKRN JI POGREB (engl. Easter sepulchre) 1. Rezbarena
prezentacija sahrane i uskrsnua Hristovog, koja se stalno ili
povremeno izlagala u crkvama na Zapadu. 2. Nia u crkvi u
kojoj se od XI I I veka nadalje izlagala ova predstava (prikaz).
USLOV, TEHNIKI V. Tehniki uslov
USLOVI PRI RODN E SREDI N E Uslovi prirodne sredine
ovako deluju na jedan arhitektonski projekt: prvo kao podaci
koji direktno utiu na organizaciona i tehnika zakljuivanja o
buduem prostoru - uslovi koji definiu njegovu bioloku
vrednost - i drugo, kao kvalitet prirodne sredine izrazen
odnosom osnovnih njegovih geografskih obelezja: odnosom
kopna i vode, odlikama reljefa, zelenila i atmosfere, sredine u
celini.
USLOVI RAVN OTEE mogu se formulisati neposredno,
primenom teorije o virtulanim pomacima, primenom
energetske teorije ili teorije o konzervaciji energije. Teori ja o
vi rtual ni m pomaci ma glasi: Ako je sistem u ravnotei, zbir radova
spoljanjih i unutranjih sila pri virtuelnoj deformaciji sistema
jedank je nuli. E nergetsk a teori ja glasi: U stanju ravnotee
potencijalna energija sistema ima ekstremnu, tj. minimalnu ili
maksimalnu vrednost u poredjenju s vrednostima u bliskim
stanjima koja se dobijaju od polaznog stanja virtuelnom
deformacijom. Prva varijacija potencijalne energije U mora,
dakle, biti jednaka nuli: U = 0. Za sistem s jednim stepenom
slobode v iznosi: dU/ d = 0 a za sistem s n stepena slobode
v1, v2,........,vn: Uj = 0, j= 1,2,.....,n.
USLOVI RAVN OT EE, ST AT I KA Statika je nauka koja,
kao grana mehanike, ispituje uslove ravnotee i mirovanja tela
pod uticajem sila. Vidi: Graevinska ~.
USLOVI U URBAN I ZMU V . Stvoreni usl ovi u urbani zmu
USLOVI URBAN E SREDI N E Uslovi urbane sredine -
ideja o celovitom delovanju zajednice a ne pojedinanih zgrada
regulie karakter budueg prostora. Bilo da se izgrauje celina
ili pojedinaan objekt u ve izgraenoj sredini, osnovne
njegove fizike odlike su podreenesvojstvima celine, i to:
Broj spratova, duine i dimenzije sainjavajuih
delova, sastav volumena - osnovni odnosi: nisko, visoko,
prelazno kao i delovanje istih: neutralno, horizontalno ili
vertikalno; uvoenje otvorenosti ili zatvorenosti objekta prema
sredini itd.
Svako projektovanje tumai ove uslove uz
mogunost njihovog kritikog ispitivanja ukoliko su oni
proizvod shematizovanih ili formalnih zakljuivanja. esto su
ti opti uslovi ogranieni ekonomskom snagom vremena, jo
ee shvatanjem da se u novim sredinama deluje
proverenim metodama. Tako se govori o uklapanju
oblika uz oblk - ato je samo put koji u novim uslovima
potvruje neke neopravdane metode, te se u ovakvim
situacijama moraju stvarati sukobi izmeu urbanistikog i
arhitektonskog shvatanja projektovanj a, koji su po prirodi
nedeljivi.
Ono to dopunjava uticaje na arhitekturu su i
elementi sredine: faktori neive prirode (atmosfera, voda i tle) i
ive prirode (od mikroorganizama do sisara). Oni su bili
zajedno sa socijalnim i ekonomskim faktorima predmet
mnogih ispitivanja do sada. Nezavisno od rada na problemima
arh. bili su usmereni na otklanjanje svih nepovoljnih uslova u
ljudskoj sredini. Stoga arhitektura mora da usvoji ova
ispitivanja.
USLOVI UREDJEN JA PROST ORA V . U sl ovi uredjenja
prostora
USLOVI , ARH I T EKT ON SKI V . A rhi tek tonsk i usl ovi
USLOVI , KON ZERVAT ORSKI V . Konzervatorsk i usl ovi
USLOVI, TEHNIKI V. Tehniki uslovi
USLOVI, URBANISTIKI V. Urbanistiki uslovi
USM EREN I PROST OR (nem. der gerichtete Raum) V .
U mraum
USN I A, USN I SH A (sanskrit) Protuberance na kruni koju
nosi Buda, koje simbolizuju prosvetljenje.
USON I AN V . Sadovsk o. V . Sadovsk o gazdi nstvo
USPON (nem. Steigung) Odnos visine i duine jednog
stepenika ili jednog stepeninog kraka.
USPRAVAN OLUK V. Sanduasti oluk
USPRAVN I FALC (Stehender Falz) Nain spajanja dva
lima, kod kojeg se povijeni spoj limova postavlja uspravno na
povrinu limova. V . Fal c.
UST AN OVLJEN JE GRADSKI H KAPI JA Rituali
fondacije gradova razvijenih arhaikih civilizacija, kao to su
bile etruanska i kineska, treba da budu shvaeni, pre svega
kao teorijski urbano-filosofski iskazi. Unutar postupka fondaci je,
posebno mesto zuzimalo je ustanovljenje gradskih kapija.
Odreivanje broja gradskih kapija esto je bilo predmet
aritmolokih spekulacija povezanih sa astronomskom stranom
rituala fondacije (kao na pr. sedam kapija Tebe). Ustanovljenje
kapije bila je abrupci ja profanog u sakralizovan sistem odbrane.
Otuda, pored aritmolokih, postoj ala su i druga
predupreenja: apotropaiki talismani, magijski lavirinti ispred
kapija, ak i grobovi heroja. I druga ustanovljenja, u neto
smanjenom i uproenom vidu, morala su imati sline tokove i
slina prenosna znaenja: proglaenja ulica, temenosa,
hramova.
UST AVA (Ht.). Ureaj kojim se regulie nivo i proputanje
vode u nekom vodenom toku, kanalu, na prelivu brane i sl.
Ustava moe biti od jednog ili vie elemenata, sa jednim ili vie
1. Uredjenje prostora; Mario Botta, Banca del Gottardo,
Lugano, 1989, skice autora
2. Uredjenje prostora; Fumihiko Maki, Makuhari Messe,
I I faza, Nakase, Chiba, Japan, 1996-97
3. Urna za pepeo; etrurska kuna urna

660
otvora. Kree se naviei nanie izmeu oporaca, du voica, i
to runo, polumehaniki i automatski. Na manjim objektima
se ugrauju mahom ploaste (pljosnate) ustave od
horizontalnih, meusobno povezanih talpi. Ako talpe nisu
meusobno povezane, onda se nazivaju andor-grede. Na
irim tokovima manje dubine postavljaju se meusobno
nepovezane, uspravne drvene grede, koje ine igliastu ustavu.
Na velikim branama ustave su mahom gvozdene i opsluuju
se mehaniki. Ima ih vie tipova i prema obliku ili nainu
dejstva nazivaju se segmentne, valjkaste, preklopne i dr.
U V . M anasara mere
UABT I , AVABT I (steroegipatski k oji odgovara) Pogrebne
statuete u Starom Egiptu, obino u liku boga Ozirisa (Osiris)
sa urezanim imenom pokojnika, koje su u velikom broju
polagane u grobove znaajnih linosti, sa zadatkom da na sebe
preuzmu sve obaveze koje se u zagrobnom ivotu mogu
postaviti pred pokojnika. Sinonim: avabti .
UI CA (engl. lug) 1. Isurena ploa, uvo ili umetak sa strane
okapne lule, za njeno fiksiranje za zid. 2. Crosette.
UICA, OLUNA V . Tab. U vo, ui ca ili sredstvo kojim se
vezuje kina oluna cev za zid.
UN O KOLJKAST I RAD, UN O KOLJKAST I ST I L
(nem. Ohrenmuschelwerk) Vrsta ornamenti k e, odnosno, stila
dekoracije koji se javlja uglavnom tokom XVIIv. U nemakim
zemljama, a koji svojom formom potsea na oblike uveta.
UOREN O SELO V. Urbanistiki oblici sela
UT EN SI LI A (lat.) Kune potrebe, ive, nametaj.
UT I CAJN A LI N I JA Uticajna linija kakve konstrukcije je
prava, izlomljena ili kriva linija ija ordinata ma u kojoj taki
predstavlja vrednost neke promenljive (npr. momenta
savijanja) na nekoj drugoj odredjenoj taki konstrukcije, usled
dejstva jedinice optereenja u taki na kojj je uzeta ordinata.
UTINI GRAD V . Pl ug i n City.
UT I LI T ARAN N AM ET AJ I VEDSKA M ODERN A
V . vedsk a moderna
UT I LI T ARAN N AM ET AJV . U til i ty furni ture
UT I LI T ARI JAN I ZAM U ARH I T EKT URI (engl. utility
k ori st, k ori snost) Stav u arhitekturi koji za njenu najznaajniju
karakteristiku uzima korisnost objekta i postavlja ga ispred
svih drugih karakteristika. Arhitekti utilitarijanisti projektuju
objekte na osnovu funkcionalnih zahteva i potreba, stavljajui
u drugi plan estetske i stilske elemente svoje arhitekture.
UTILITARIZAM, URBANISTIKI V. Urbanistiki
uti l itari zam
UT I LI T ARN A ARH I T EKTURA Arhitektonski objekti
koji nisu namenjeni stanovanju ili odmoru, ve slue
odreenoj korisnoj delatnosti (industrijski i poljoprivredni
pogoni, laboratorijumi, skladita). Nasuprot stambenoj i
reprezentativnoj arh., kod objekata utilitarnog karaktera
oblikovni moment je u drugom planu, a teite na
ekonominosti izvoenja i praktinosti. Prvi veliki utilitarni
objekti nastali su u drugoj polovini XI Xv., a vezani su za
razvoj industrije i primenu novih materijala (gvoe, beton) i
novih konstruktivnih metoda. Ovi su objekti svojim velikim
dimenzijama postali znamenje industrijskog doba i nove
estetike koja je stilskom eklekticizmu XI Xv. suprotstavila
princip doslednog potovanja materijala, konstrukcije i
funkcije. Time je utilitarna arh. izvrila presudan uticaj na
formiranje savremenog arh. izraza. U novije doba, u.a. gubi
svoje ranije znaenje. Pod ovim pojmom podrazumevaju se
sada svi objekti javnog znaaja ( trine i izlobene hale,
eljeznike stanice, aerodromi, industrija), koji su esto
reprezentativno arhitektonski oblikovani i daju specifino
obeleje naem vremenu.
UT I LI T ARN I VRT OVI Utilitarni vrtovi u srednjem veku
predstavljeni su kao vrt trava i kao vonjak ili vrt za ui vanje. Vrt
trava sadravao je biljke za prehranu (povre) i medicinsko
bilje za leenje. Bili su to vrlo mali vrtovi, najee unutar
zidova samostana ili grada. Vonjak ili vrt za ui vanje oblikovan
je za boravak i zabavu. Bio je smeten pokraj utvrdjenog
dvorca (zamka, utvrde), ogradjen zidom i s kulama na
uglovima, a u njega se ulazilo kroz posebna vrata.
UT I LI T ARN OST U ST AN OVAN JU Utilitarnost je
osnovno obeleje svake, pa i stambene arhitekture. Utilitaran
predmet ili prostor odrediv je i merljiv (na stolici se dobro ili
loe sedi). Medjutim, utilitarnost ima i nemerljivu
komponentu, jer je ona namenjena oveku u svoj njegovoj
raznolikosti (ak i na anatomski oblikovanoj stolili ne sedi
svako udobno). Le Corbusierova definicija stan je stroj za
stanovanje nije potpuna jer ne odredjuje stan kao okvir za
zadovoljavanje svih ljudskih socijalno - emotivnih potreba.
Stan projektovan prema fiziko-antropolokim
merama i fiziolokim nunostima prua malo mogunosti za
radost stanovanj a. Iz jednoznano shvaene utilitarnosti, kao
unapred odredive kategorije, nastao je funk ci onal i zam.
UT I LI T Y FURN I T URE, KORI ST AN N AM ET AJ
(engl.) Pojam se odnosi na nametaj, ali i na tekstil, koji su
proizvoeni u periodu 1941. do 1951. g. u Velikoj Britaniji,
kao odgovor na zahteve ratne ekonomije. Ova proizvodnja
organizovana je pod rukovodstvom Trgovinskog saveta,
kojim je predsedavao Gordon Russel od 1942.g. Poreklo u.f.
vodi iz 1938.g., kada je Russel zasnovao drutvo za
proizvodnju dobrog nametaja sa niskom cenom. U domenu
nametaja, pojam u.f. se esto povezuje sa principima dizajna
koji su bili sadrani u pokretu A rts i Crafts, transformisani na
podruje masovne proizvodnje. Iz ovih razloga, nije bilo
potrebno stvarati radikalna reenja u dizajnu. Bez obzira na to,
Russel je ponudio kvalitetna reenja po niskim cenama i uveo
je visoke standarde u dizajn za srednje slojeve kupaca,
zamenivi dotada vaeu praksu ponude jeftinog nametaja
niskog kvaliteta.
Utilitaran nametaj je bio jednostavan i
rektilinearan, skromno proporcionisan i sa malo ili bez
ornamentacije. Ukus za vie ornamentisanim nametajem javio
se u periodu nakon rata, ali javna naklonost prema visokom
kvalitetu k ori snog nametaja, kombinovana sa izuzeem od
poreza za one koji su ga kupovali, pomoglo je da se obezbedi
kontinualna popularnost k ori snog nametaja sve dok program
britanske vlade kojim je favorizovan koristan nametaj nije
naputen. Primer praktinog funk ci onal i zma koji je ponudio
program uti l y furni ture vrlo dobro se osetio u britanskoj
industriji nametaja i imao je veliki praktian uticaj na dizajnere
i proizvodjae nametaja u Britaniji u periodu 1940-tih i 1950-
tih. (V . Savremen sti l ).
UTOITE Naziv za ovekov prostor u smislu sk l oni ta,
pri bei ta, zak l ona, mesta njegovog boravl jenja, obi tavanja,
prebi vanja, sk l anjanja, iz kojeg e kasnijim razvojem, nastati
ovekova nastamba, stanite, nastanite, stan, dom, kua. Venturi
pojam u. vezuje za pojam zgrade: Bitna svrha enterijera
zgrade vie je da ogradi nego da usmeri prostor i da odvoji
unutranjost od spoljanjeg sveta. K ahn je rekao: Zgrada je
slina utoitu. Stara funkcija kue je da titi i prua sklonite,
psiholoki i fiziki.
UTOITE, ZAKLON, REFUGIUM (lat.) Naziv za
prvobitno sklonite u koje se ovek sklanjao od prirodnih
nepogoda, kia, vetra, snega, ali i najezda neprijatelja.
UT OPI E GRUPA Francuska arhitektonska grupa koja je
osnovana 1967 godine u Pariz da bi promovisala strukture
1. Ui, uice, prozorske. Prozorski okvir sa isturenim
uicama u polje zida
2. Uno koljkasti rad
3. Utoite
4. Utopijski grad, podignut na obali mora, moderna
koncepcija J. Guitet-a
661
koje se ire, naduvavaju, pneumatske strukture, privremene
transformabilne strukture. Grupa je esto koristila tehniku
k ol aa da bi prikazala svoje ideje.
UT OPI JA (gr. ou toto, u topos ne mesto) Naziv za ne-
mesto, mesto onoga to se ne dogadja, to nema mesta,
drugde. Na jednom planu Pariza, takozvanom Tigreaux-ovom
planu iz oko 1735.g., utopi j a nije ni itljiva niti vidljiva, ali ipak
zauzima velianstveno mesto; to je mesto pogleda koji
gospodar velikim gradom, ravo odreeno mesto, ali dobro
shvaeno i dobro zamiljeno (slikovito), mesto svesti, to jest
svesti o totalitetu. Uopte uzev, to zamiljeno i stvarno mesto
se postavlja na granicama vertikalnosti, dimenzije elje, moi,
misli. Ponekad se postavlja u dubinu, kada romanopisac ili
pesnik zamilja podzemni grad, ili nalije grada rtvovanog
zaverama, zloinima. Utopija (u-topija) ujedinjuje bliski red i
daleki red.
Utopija je isto tako neophodna kao i zotopi ja i
hetrotopi ja. Ona je svagde i nigde. Transcedentnost elje i moi,
imanentnost naroda, svagde prisutni simbolizam i imaginarno,
racionalna i sanjarska vizija centraliteta koji okuplja na tom
mestu ljudska bogatstva i kretanja, prisustvo drugog,
prisustvo-odsustvo, potreba za nikada dosegnutim
prisustvom, to su isto tako crte utopije kaodi ferenci jal nog prostora.
Urbani oblik ujedinjuje te razlike, as minimalne, as
maksimalne. On se odreuje samo u tom jedinstvu i kroz to
jedinstvo koje ujedinjuje razlike.To okupljanje sadrzi tri izraza,
tri topi je: i zotopi ju, heterotopi ju, utopi ju. Meutim, transcedentnost
utopije, ubitani karakter monumentalnosti kao i praznine
(isuvie veliki trgovi, nona mesta) koji ovaplouju utopijsko,
pozivaju na paljivo ispitivanje. Nije u pitanju neoprezna
pohvala tog elementa, polunestvarnog, polustvarnog, to bi
dalo urbanistiki idealizam. Utopijsko se pojavljuje i ukazuje
kao da se ovaploivalo u izvesnim nunim prostorima,
vrtovima, parkovima. Nemogue ih je posmatrati same po
sebi, kao neutral ne prostore (neutralne elemente, urbane
prostorne celine). Parkovi i vrtovi ine druga mesta
osetljivim, vidljivim, itljivim, umetnutim u urbano vreme kao
u predeo. Oni vraaju dvostrukoj utopiji: apsolutnoj prirodi,
istoj izvetaenosti.
UT OPI JAN I ZAM (od gr. ou toto, ou topos, zeml ja k oja
ne postoji ) Naziv za pokrete, pravce ili pojedinane napore u
arhitekturi da se predstave idealne arh. ili urbanistike
strukture, mogunosti, dostignua, a kojei nisu bili povezani za
realne, materijalne mogunosti vremena, sredine u kojoj su
nastali ili su bili ogranieni na razliite naine: tehnolokim
ogranienjima, konstruktivnim o., materijalnim o., sociolokim
o. , o. nastalim iz nerazumevanja sredine, o. zbog opte
nerealnosti. Skoro svaki avangardni pravac ili pokret u arh.,
koji je unosio u arh. novi pristup reavanju problema, bio je
istovremeno, delimino i utopistiki.
UT OPI JAN SKI EKSPRESI ON I ZAM (engl. Utopian-
Expressionism) Naziv za stilske karakteristike arhitekata
ekspresionista koje sadre elemente topijanizma. U.e. esto se
vezuje za period ekspresionistikog stvaranja Waltera
Gropiusa i drugih u periodu od 1918. do poetka dvadesetih
godina koje je sadralo utopistike karakteristike. Bio je to
period Bauhausa kada je slikar ekspresionista I tten bio
primoran da se povue sa mesta rukovodioca osnovnog kursa,
1923.g., da bi ga zamenio konstruktivista Moholy - Nagy.
UT OPI JSKA ARH I T EKT URA Projekti za gradjevine i
gradove koji obezbedjuju ideal, pretpostavljeni ideal, idealno
ivotno okruenje za njihove korisnike, obino ukljuujui
razvoj koji nije postojao prethodno, ili u sluajevima kad je
predvidjeno sveukupno ruenje prethodno sagradjenog tkiva
da bi se obezbedili idealni uslovi za stvaranje nove, ivotne
sredine.
UT OPI JSKA DRUT VA V . U topi ja, U topi jsk i gradovi
UT OPI JSKA TRADI CI JA V . U topi ja, U topi jsk i gradovi
UT OPI JSKI GRADOVI Naziv za ideje gradova, njihove
planove, koncepcije, ali i primere izgraenih gradova iji su
karakteristini elementi bazirani na principima utopijske
prostorne i drutvene organizacije grada, odnosno, grada sa
idealnim prostornim i drutvenim ureenjem. Budui da je
savrene ideje u.g. bilo veoma teko ostvariti, one su najee
ostajale na nivou crtea, planova, skica ili literarnih dela.
Veoma rane utopijske postupke projektovanja
zamiljenih gradova pronalazimo u starim semitskim
predstavama, Otkrivenju Jovanovom i u K oranu . U
K oranu, pronalazimo prikaze nebeske citadele, koja je neka
vrsta mono obzidanog kvadrata, zbega, kastruma tipa castrum
aesti vum, iza ijih se bastiona nalazi slobodan prostor koji je u
tekstu K orana pretvoren u basnoslovan vrt, vrt koji reke
rose. Jedna druga, apokaliptika vizija, bogatstvom i
preciznou opisa premauje Koran. Re je o poznatom mestu
iz Otkrivenja , tamo gde se opisuje Jerusalim, sa neba
silazei. Varo izgraena od jaspisa, zlata, prozirna kao isto
staklo, sama od sebe svetli i nisu joj potrebni ni sunce niti
mesec. Kroz nju protiu reke i u njoj raste Drvo ivota, koje
isceljuje itave narode. I jedan i drugi grad su, prema
dananjem razumevanju teksta, kvadratinog oblika. U
jevrejskoj varijanti, meutim, ne samo da je reeno kolike su
stranice kvadrata, be se napominje da je i visina zidova kolika
im je irina i duina. Tanije reeno, Jovanova nebeska
metropola je dinovska kocka, a jedna njena strana ima
dvanaest hiljada potrkalita, tj. gr. stadi ona, dakle, ni manje
ni vie no oko 2.000.km.
Slika Jovanovog grada je nastavila da ivi kroz ceo
srednji vek zahvaljujui uvenom delu Civitas Dei, blaenog
Avgustina. Meutim, prema Avgustinu, pored nebeske
metropole, treba zamisliti i zemaljsku, koj tano nabrojano,
podrazumeva jedanaest uzastopnih grandioznih urbanomorfi ja
podvedenih pod jednu zbirnu odrednicu. Jedanaest zemaljskih
gradova se na kraju raspadaju jedan po jedan, ali se lanac
rasturanja zaustavlja silaskom dvanaestog na zemlju. Sam opis
Avgustinovog grada nije sasvim na visini fascinantne Jovanove
slike. Opet je to utvrena etvrtasta varo, satkana od dragog
kamenja i zlata, sa trgovima poploanim zlatom i krovovima
okienim biserima
Od pisanja Avgustinovog Bo jeg grada do prvih
renesansnih utopi ja prolo je oko hiljadu godina. I renesansne
utopi jesu bile jedna vrsta zanosa koji je, da bi se izrazio, koristio
urbanu ikonografiju.
Primer novijeg uzora u.g. pronal azimo u gradu
Amaurote-u, glavnom gradu U topi je Thomasa Morea, koji je
opisan u njegovoj knjizi iz 1516.g. Amaurote se nalazi u
sreditu ostrva U topi ja i predstavlja jedan od pedeset etiri
gradska centra ili ruralna grada od kojih nijedan nije manje od
dvadeset etiri milje udaljen od drugog, mada takoe nijedan
nije toliko izolovan od drugog da nije mogue do njega stii za
jedan dan hoda. Amaurote, sam po sebi, kao prestonica
U topi je, imao je etvorougaoni plan, podignu na reci kojom su
dolazili brodovi sa mora. Ulice grada bile su iroke neto
manje od sedam metara i bile su znalaki postavljene, to je
omoguavalo neometano odvijanje saobraaja, a takoe, bile
su zaklonjene od vetra. Svaka kua sadravla je dvoja vrata:
ulina i batenska. Svaki grad U topi je, bio je podeljen na etiri
dela. U sreditu svakog dela nalazio se pijani trg, sa malim i
veim prodavnicama okolo njega. Mnogo intimnija
organizacija, susedstvo, bila je zasnovana na organizaciji
porodice. Svakih trideset porodica bira svog magistrata, dok
celokupno telo magistrata bira gradonaelnika, a svi gradovi
alju svoje predstavnike utopijanskom zakonodavnom telu.
Osnova celokupnog sistema predstavljajue vlade su trideset
predstavnika porodica iz nivoa susedstva, iji lanovi redovno
zajedno obeduju u posebnoj dvorani za obedovanje.
1. Utopijski grad: Amaurot, prema Thomasu Moru,
iz 1516
2. Utopijski grad Roberta Owena projekt komune
za 2 000 stanovnika
3. Grad utopije I karija po zamisli E. cabeta, iz 1840
4. Utopijski grad Andrea, pod uticajem socijalista
utopista

662
Glavni magistrat i njegova supruga predsedavaju za Visokim
Stolom.
Moe se utvrditi ak i izvesna planimetrijska
slinost utopijskih i arhaikih gradova. Grad Amaurot je na
prvi pogled kvadratnog oblika. Sevarinda je ist kvadrat,
K ristianopolis je kvadratni lavirint, Nova Solima je idealno
kruna, sa dvanaest kapija. K ampanelin Grad Sunca je sainjen
od sedam koncentrinih krugova; on ima ak i utvren
prototip: to je medijska Agbatana, grad koji je na osnovu
jednog veoma spornog Herodotovog opisa, odigrao znaajnu
ulogu u urban. fantazijama antike.
UT OPI JSKI PROST OR (gr. utotio od gr. ou toto, )
Naziv za prostor, dobar i poeljan ali neostvariv, prostor
pukog zavaravanja. V . E ntopi ja, D i stopi ja.
UT OPI JSKI SOCI JALI ZAM U URBAN I ZMU I deju o
kolektivnoj organizaciji zivota, sistemu kolektivne proizvodnje,
nainu stanovanja i zadovoljavanja osnovnih ivotnih potreba
u okviru drutvenog karaktera ovekove ivotne sredine
iznosili su i razraivali u svojim delima utopisti-socijalisti u
toku preko tri stolea. Njihovne glavne ideje: demokratsko
ureenje, sjedinjavanje u komunama industrije i poljoprivrede,
dobrih strana grada i sela; podrutvljavanje kulturno-ivotnog
usluivanja stanovnitva i vaspitanja dece; zdruivanje
obrazovanja sa proizvodnjom, svestrano vaspitanje
harmonino razvijene linosti, - te osnovne ideje utopisti-
socijalisti izrazavali su, svaki na svoj nain, u svojim tekstovima
i predlozimaza sadrinu i strukturu grada.
Meu osnovnim predstavnicima utopijskog
socijalizma koji su dali svoj doprinos na polju urbanizma, su:
Thomas More (1478-1535), Thomaso Campanella (1568-
1639), Robert Owen (1771-1858), Charles Fourier (1772-
1837), Etienne Cabet (1788-1856), Jean Baptiste Godin (1817-
1888).
UT OPI JSKO PLAN I RAN JE Naziv za urbanistike
utopijske planove koji su izvoeni u razliitim periodima, ali
ija je osnovna karakteristika bio njihov utopijanizam.
I nteresantane primere u.p. predstavljale su tendencije u.p.
nastale nakon XI Xv., ponavljanjem socijalnih crta sela iz Nove
Engleske u novim utopijskim zajednicama (komunama).
Najistaknutiji primer su grupa Amana sela iz Ajove, koja su
obuhvatala dvadeset pet hiljada akera zemlje (10.000 ha) i koju
je sainjavalo sedam poljoprivrednih sela. Svako selo je imalo
sopstvenu crkvu i kolu, pekaru, mlekaru, vinski podrum,
potu i optu trgovinu. Sela su meusobno udaljena jednu
milju do jedne i pola milje, ali su bila podignuta u radijusu od
est milja od starog grada Amanae.
UTOPISTIKA TEORIJA I PRAKSA Problemi
zajednikog stanovanja postavljeni su jo u XIIv. U praktinoj
primeni individualnog vlasnitva zajedniko stanovanje nije se
moglo ostvariti zbog siromanog materijalnog stanja radnih
masa. Naselja ovakvog tipa izgraivana su od XII do XVIIv.
Tomas Mor (Thomas Morus) svojim delom
objavljenim 1516.g. zadivljuje svet ve puna etiri veka.
Njgova Utopija sadri 54 prostrana i velianstvena grada.
Jezik, navike, obiaji i drutvene zgrade su jednaki.
Najkrae rastojanje izmeu gradova je 24 milje, a najdue dan
hoda. K o poznaje jednu varo taj pozna je i sve druge, jer su
one potpuno sline ukoliko to priroda dozvoljava. Oblik grada
ja kvadratan a ulice i trgovi su postavljeni bilo za transport ili
kao zatita protiv vetra.
Zgrade su na tri sprata i udobno izgraene. One
sijaju od istoe i elegancije a formiraju se u dva reda celom
ulicom koja je iroka 20 koraka. Iza zgrada ili izmeu njih
nalaze se prostrane bate. Utopisti primenjuju princip
zajednikog posedovanja. Do iskorenjavanja individualnog i
apsolutnog vlasnitva, oni menjaju svoje kue svakih 10
godina i iskljuuju one koji bi im bili na teretu.
Ceo grad je podeljen na etiri jednaka dela. U
centru svakog dela nalazi se pijaca. U svakoj ulici postoje
prostrani hoteli na podjednakom meusobnom rastojanju sa
razliitim nazivima
Jakob Fue (Jakob Fugger), trgovac, industrijalac,
finansijer, zatitnik i poznaval ac umetnosti, u svom izvetaju
1516.g. objanjava nov red po kome bi se podizali stanovi za
zanatlije i radnike. Osnivanje prevog stambenog naselja
vezano je za njegovo ime. U Augsburgu podignuta je
stambena jedinica Fueraj. Predgrae Jakobtat,
pravougaonog oblika sa est pravih ulica i 54 jednospratne
zgrade za podve porodice, opkoljeno je zidinama sa 4 ulazne
kapije.
K ampanela Tomas (Campanella Thomas) (1568-
1639) italijanski dominikanac i filozof, napisao je utopistiki
roman Grad sunca.Protivnik je drutvenog ureenja u kome
su ljudi podeljeni na bogate i siromane. Z astupa misao o
ureenju drutva u kome svako ima mogunost da uestvuje u
radu i da se razvija.
Johan Andre 1619.g. publikovao je u Engleskoj
Hristijanopolis .
Francis Bakon (Francis Bacon) (1565-1626) roen
je u Londonu. Kao filozof i dravnik osniva nauno
istraivanje i eksperimentisanje zasnovano na iskustvu. U
Novoj Atlantidi utopistiki slika idealne ljudske zajednice.
Fenelon Fransoa (Fenelon Francois) (1651-1715)
biskup i knjievnik, napisao je svoje najpoznatije delo
Telemaque .
Robert Oven (Robert Owen) (1771-1858), vlasnik
predionice pamuka predla e podizanje naselja za radnike od
12.000 stanovnika sa postavljenim zgradama oko centralnog
trga, sa velikim vrtovima, javnim zgradama i irokim pojasom
poljoprivrednih povrina. Radi na zadrugarstvi u produkciji, a
u predlogu utopije Selo harmonije i kooperacije predvia
ivot u zajednici, gde broj stanovnika ne bi trebalo da pree
2.000. Oblik ovog naselja je kvadratan.
Etjen K abe (Etienne Cabet) (1788-1856) je roen u
Dionu, autor je uvene utopije iznete u putovanjima Voyage
en I carie . Opisaoje svoj idealni grad sa upravnim i paralelnim
ulicama, zalaui se pri tome za higijenu, organizaciju
saobraaja i zatitu praka. Ulice sa vrtovima, zatiene su od
saobraaja.
K lod Nikola Ledu (Claude-Nicolas Ledoux) (1736-
1806) imao je ambicije da stvori idealan grad onako kao to se
stvara somfonija upotrebom plastine forme kosmosa.
Viliam Moris (William Morris) (1834-1896), slikar i
umetnik, pesnik, trgovac i fabrikant boja, polae veliku
vanost na prirodu i egzaktnost u postignuu tehnike. Zajedno
sa Ruskinom, arlijem i Tolstojem bori se protiv strojeva.
Bogat po preklu sa aristokratskim pobudama i nauen na
rasko, eleo je da pomogne siromasima. Zbog linog stava
izazvao je jo veu zbrku u razumevanju stila i umetnosti.
Dems Silk Bukingam (James Silk Buckingham)
projektuje vrtni grad Victoria 1849.g. Grad je zasnovan na
savremenim elementima, a predvien za 10.000 stanovnika.
K oncepcija je po strogoj geometrijskoj shemi sa tri kategorije
stambenih zgrada i prateim objektima. Ova kategorizacija
zasniva se na pretpostavci da su u centru grada zgrade
imunijih graana, a da se zgrade nizih slojeva postepeno
udaljavaju od centra.
Moreli (Morelly) predlae grupno stanovanje od
1.000 do 2.000 stanovnika.
1. Utvrdjena kula u Plavu (Balkan), crte Maldinija
2. Utvrdjenje; fortifikacija Ponka, po Dorsay-u
3. Crte iz Apolodorove Poliokretike ; blindirana kola za
zatieno prilaenje zidovima opsednutog grada
4. Utvrdjenje po creteu Albertija
663
Fransoa arl Furije (Francois Charl Fourier) (1772-
1837) roen u Bezansonu, filozof i ef kole Falansterijen.
Stvorio je socijalistiko-utopistiki sistem Furijerizam i
saraivao sa Godinom na Familister-u , zajadnici sa
kolektivnim zgradama za oko 2.000 osoba. Ova zajednica
treba da zameni 400 do 600 stanova. lanovi zajednice
uestvuju prema uloenom radu, kapitalu i talentu.
Dr. Riardson (Henry Hobson Richardson) godine
1875. stvara model Hygeia , zamiljen na osnovu najboljih
higijenskih uslova, smanjujui bolesti i umiranje do
minimuma. On je za svoju ideju pozajmio mnoge stavove
Howarda i drugih teoretiara.
Andre Goden (Jean Baptiste Andre Godin) (1817-
1888), francuski socijalni reformator. Osnovao je produktivnu
zajednicu Familistere 1859.g. Ova socijaln azgrada
predviena je za 1.200 osoba. Kao jedinica stanovanja nije
okruena poljoprivrednim preduzeima, ve je vezana uz
fabriku. Ona nije autonomna. Godine 1882. realizuje san
napornog zivota i useljava se u stan ove socijalne zgrade. On
prethodi vrtnom gradu teorije Howarda. Godenovi principi o
kolektivnom stanovanju ustupie docnije svoje mesto
uticajima arhitekte Le Corbusier-a.
arl id (Charles Gide) (1847-1933), francuski
ekonomist, vidi ostvarenje svojih ideja u zadrugama. Napisao
je I storiju ekonomske doktrine .
Haksli Aldus (Huxley Aldous) (1894) engleski pisac
Le meilleure des Mondes .
UTOPISTIKA TRADICIJA Naziv za arh. tradiciju koja je
nastala na osnovana utopistikih ideja i koja je formirana na
njihovim primerima. Robert Owen je za ideju svoje utopijske
zajednice imao tradicionalnu organizaciju manastira, a ideju
autonomnog stanovanja i autonomne zivotne zajednice,
predstavlja Fourie, u svojim Falansterijama (Phalanstere),
komunama iz devetnaestog veka na osnovu kojih je nastao
dananji princip kolektivnog stanovanja koji e odrediti
karakter savremenog grada. Takoe, Le Corbusier je direktno
bio inspirisan manstirom Ema i Fourierovim utopijanskim
socijalizmom kada je projektovao svoj Unite dHabitation u
Marseju.
UTOPISTIKE GRUPE V. Utopistika teorija i praksa
UTOPISTIKI GRAD FRANCEVILLE Utopistiki grad
Jules Vernea. Verne je mahom predvideo razvoj u oblasti
mainstva i sredstava komunikacija. Suprotno svakom
oekivanju, njegova vera u stvaralaku mo tehnike nije kod
njega stvorila optimistiku viziju grada maine. On u svojoj
noveli La Journee dun journaliste americain en 2889 ,
objavljenoj 1899. Godine, zamilje jednu dinovsku
metropolu, ije su zgrade duge po nekoliko kilometara, ali iji
su stanovnici otudjeni, jer se za sve slue aparatima. Sam Jules
Verne se opredelio za humanije reenje, u kome se glavni
doprinos tehnike usmerava na higijenu: to je Fransvil
(Franceville) iz njegovog dela Cinq cents millions de la
Begum , koji mnogo duguje Richardsonovoj ideji grada
Hygeia.
UT OR (LEB, FALC) (Zgr.). (1) Na podunim ivicama
dasaka leb u koji ulazi pero druge susedne daske, te se tako
daske meu sobom sastavljaju. (2) Zasek na unutranjim
ivicama okvira prozora i vrata, da bi se spreilo prodiranje
vazduha. (3) lebovi na utorenom (falcovanom) crepu koji
spreavaju prodiranje i podlivanje vode izmeu dva takva
crepa.
UT OREN CREP (FALCOVAN CREP). Crep
pravougaonog oblika sa ravnim, rebrastim ili valovitim
povrinama. Prema nainu proizvodnje i broju utora razlikuju
se dve vrste i to: (a) vueni utoren crep koji se proizvodi na
podunoj opekarskoj presi i koji ima na jednoj duoj strani
utor, a na drugoj rebro; (b) presovani utoren crep koji se
porizvodi obino na tzv. revolverpresi i koji ima na jednoj
duoj i na jednoj kraoj strani utor, dok na suprotnoj duoj i
kraoj strani ima rebro (duplo utoren crep). Kvalitet i
dimenzije za obe vrste propisani su standardom.
UTORENA ERAMIDA (FALCOVANA ERAMIDA,
LEBN JAK). eramida koja se upotrebljava za pokrivanje
slemena i grbina kod krovova pokrivenih utorenim
(falcovanim) crepom. Njen kvalitet i dimenzije propisani su
standardom.
UT VRDA OBALE, OBALOUT VRDA Obl oga kojom se
titi obala reke podlona ruenju, najee od kamena, ali
moe biti i od popleta ispunjenog kamenom i dr.
UT VRDA Utvreno mesto, dvorac, ili utvreni grad, koje je
upotrebom inenjerskih graevinskih sredstava (rovovi, anevi,
bedemi , k ul e, k api je) podignuta tako da moe tokom dueg
vremenskog perioda da odoleva eventualnoj agresiji napadaa.
Utvrda ima prostor za smetaj vojske i branilaca, prostore za
smetaj stanovnika mesta i magacine za spremanje hrane koja
se koristi tokom perioda osvajanja grada ili utvrde.
UT VRDA, FORT I FI KACI JA (lat. fortificatio, engl.
fortification) U tvrdjenje, tvrdj ava. Naziv za utvrdjenje, utvrdu
nekog grada, terena, zamka, dvorca, tvrdjave, sa namerom
njene odbrane od potencijalnog osvajaa. Fortifikacija se gradi
podizanjem odbrambenih sistema bedema, zidova, platoa,
uzvisina, jarkova, kanala, kula, donona, kapija, mostova,
padina, brisanih prostora i dr. Fortifikacije se grade od: zemlje,
kamena, opeke, betona i drugih materijala.
UT VRDA, OPPI DUM (lat.) Latinski naziv za utvrdu, grad,
varoicu u starom Rimu.
UT VRDA, SKROVI T E V . Sk rovi te
UTVRENA KUA U folklornoj arhitekturi, naziv za kuu,
najee stambenog karaktera, koja ima sve elemente utvrde.
Karakteristine su utvrene kue u San Gimignanu
u Italiji, koje su graene u formi visokih i vitkih kula, na taj
nain da je bilo jako teko zauzeti ih. Sline primere imamo u
Gruziji.
U pojedinim delovima Balkana i danas su se
zadrale utvrene kue, naroito u Metohiji, to je odgovaralo
karakteru i nainu ivota stanovnika. Oblik utvrene kue
potie svakako iz srednjeg veka kad ase po takvim "k ul ama" sa
ardacima i stanovalo. Ulazak u utvrenu kuu je esto tek
visoko na spratu te je, bez stepenica koje se uklanjaju,
nepristupaan (naroito nou). U prizemlje se sklanjala stoka a
na vrh kule je brvnara (jer je meu zidovima od brbana daleko
ugodnije i zdravije stanovati nego meu kamenom). Veoma
praktine a estetski od izvanrednog efekta su otvorene drvene
galerije na spratu tih kula, sa izrezanim dekorativnim
arkadicama i klupom iza njih.
UTVRENA SELA Naziv za sela koja u svom sastavu
poseduju kule za odbranu. U prolosti, svaka porodica u
jednom takvom selu morala je da ima sopstvenu odbrambenu
kulu, jer su jo u drugoj polovini XIXv. krvna osveta i
vendetta nekontrolisano besnele. Od nekada dve stotine kula u
Bolonji, ostalo je samo nekoliko. Primere utvrena sela imamo
na Peloponezu, Jemenu i Zapadnom K avkazu.
UTVRENI GRAD (nem. Burg) V . Burg. N aziv za jedan
grad koji je utvren protiv mogueg napada neprijatelja.
Utvreni grad je opti pojam za grad koji je smeten u
prostoru unutar odbrambene strukture gradskih zidova,
bedema, kojima su esto pridrueni rovovi, anci, kule i dr.
Najraniji poznati gradovi su bili utvreni i to
najee zemljenim bedemima, kamenom ili drvenom
1. Utvrdjeno selo na Dnjestru, I X-XI vek
2. Utvrdjeno naselje Heuneburg, Nemaka, 700 do
500 gpne
3. Detalj utvrdjenog naselja Heuneburg
4. Utvrdjen grad K onstantinopolj,, plan iz1420,
Cristoforo Buondelmonti

664
ogradom. Antiki grki gradovi su po pravilu bili podignuti na
uzvienim lokacijama, koje su bile u funkciji svojevrsnih
utvrenja. Rimski castrum je bio formiran po pravilima
geometrijskog plana utvrenog grada. Tokom srednjeg veka,
utvreni grad je sadrao sledee elemente: anac ili rov,
odbrambeni zi d sa otvorima za odbranu, odbrambene k ul e, kule
iznad gradskih vratnica (kapija), gradsk e k api je sa pok retni m
mostovi ma, gl aci s, mostnu k ul u, i sturenek ul e, cari nsk epunk tove.
Osnovni elementi gradseke utvrdesu Gradske zidine
(gradski zidovi), kule straare, basti oni , gradske kapije, anci
(rovovi) i dr. Primere utvrenog grada, kao grada opasanog
zidinama, pronalazimo u najranijim periodima razvoja arh.
Prvobitni u.g. imali su gradske zidove podignute od drvenih
trupaca, zatim, bili su to zemljani nasipi i bedemi. Stvaranjem
velikih civilizacija u delinama velikih reka (Eufrata i Tigra,
Nila), pronalazimo primere u.g. sa zidinama izgraenim od
kamena. Nasuprot egipatskim u.g. pol i si u Staroj Grkoj nisu
bili utvreni. U srednjem v., svaki grad je bio utvren, a
fortifikaciono graditeljstvo bilo je ipmerativ gradskog
opstanka. U doba renes., projekti za i deal an grad pretpostavljali
su geometrijsku centrinu kompoziciju u.g. U doba baroka,
menjaju se forme utvrda, uporedo sa promenama u nainu
ratovanja i kasnije, uvoenjem topovskog oruja, koje je
omoguavalo opsadu jednog grada gaanjem iz daljine.
UTVRENJA V. Fortifikacije, Utvreni grad
UTVRENJE (Arh.). Tvrava isto vojnikog karaktera,
podizana na strategijski vanim i istaknutim takama.
UTVRENJE, TVRDJAVA (nem. Burg) V. Tvrava
UTVRENO SKLONITE (nem. Fliehburg, Fluchtburg)
Utvrenje opasano zidovima i pal i sadama ili zidom opasano
podruje graeno u praistorijsko doba ili u toku srednjeg veka,
koje je u kriznim periodima rata sluilo za smetaj, sklanjanje i
zatitu stanovnitva. U doba srednjeg veka funkciju utvrenog
sklonita esto je vrila crk vena utvrda.
UT VRDJEN A LI N I JA V . Forti fi k aci ja
UT VRDJEN I GRAD V . Tvrdjava, epoha hl adnog oruja,
Pol i ok reti k a
UT VRDJEN I REJON Zemljina prostorija (zona, rejon ili
pojas) ograniena po frontu i dubini, organizovana za
dugotrajnu i upornu odbranu. Moe biti samostalan ili u
sklopu utvrdjenel i ni je, a osnovu mu ine objekti stal neforti fi k aci je.
UT VRDJEN JE Objekt pol jsk e ili stal ne forti fi k aci je uredjen za
to efikasnije vatreno dejstvo, zatitu ive sile i vatrenih
sredstava, kao i lak manevar jedinica. Svako utvrdjenje ima
posadu, naoruanje, borbeni zadatak i moe biti samostalno,
radi zatvaranja odvojenog pravca i zatitu nekog veeg objekta,
ili u sastavu utvrdjenel i ni je, nasel jenog mesta, ili utvrdjenog rejona. Radi
se blagovremeno, u sklopu uredjenja ratita, ili na brzu ruku,
pre neposrednog sudara sa neprijateljem kao i u toku ve
uspostavljenog dodira s njim.
UT VRDJEN JE, GRADSKO V . Gradsk o utvrdjenje
UT VRDJEN O N ASELJE V . H ri ng
UT VRDJI VAN JE Ojaavanje zemljita izradom
forti fi k aci jsk i h objek ata radi stvaranja uslova za vatreno dejstvo i
zatitu ive sile i vatrenih sredstava od neprijateljeve vatre.
Pojam je analogan forti fi k aci ji . U najuem smislu obuhvata
podeavanje zemljitnih objekata za dejstvo vatrom i
zaklanjanje od neprijateljeve vatre, dok u najirem smislu znai
ininjerijsko uredjenje dela zemljita (zemljine prostorije) kao
poloaja za dejstvo, zaklon ljudstva i naoruanja i manevar.
I zvodi se i u napadu i odbrani.
UVALA (Zgr.). (1) Udubljenje na krovu koje nastaje izmeu
dve krovne ravni koje zahvataju unutranji ugao vei od 180.
Kada se krov pokriva nekim krutim pokrivaem, uvale se
pokrivaju limom. (2) Zidna uvala na krovu nastala izmeu
krovne ravni i nekog zida iznad krova; i ona se pokriva limom.
V . H ol k el . V . Krovna uval a, U val a k rova.
UVALA I SLEM E V . Sl emei uval a
UVALA KROVA V . Krov. Mesto preseka dve krovne ravni
okrenute jedna prema drugoj, formirajui na taj nain
konkavnu povrinu. Nasuprot sl emenu, koje predstavlja gornju
presenu zonu krova, uvala je donja presena zona jednog
krova.
UVALA, RELJEF Oblik karsnog reljefa, stvoren srastanjem
vrtaa. obino su blaih nagiba, eliptinog oblika i zaravnjenog
dna. Dostiu duine od 2-3 km.
UVALN A LAJSN A (nem. K ehlleiste) Lajsna koja u svom
poprenom preseku ima konkavan etvrtkruni oblik.
Postavlja se izmeu zida i tavanice.
UVALN A RI GOLA (nem. K ehlrinne) Ri gol a na krovnoj
uvali koja sprovodi atmosferilije u oluk.
UVALN I KROV (engl. valley roof) M k rov, ili krovni
pokriva jedne zgrade sa isturenim krilima koji zahteva krovne
uvale na mestima gde se subsidiarni krovovi spajaju sa glavnim
krovom. V . Krovni obl i ci .
UVALN I ROG Rog postavljen dijagonalno na mestu gde se
dve krovne kosine sreu u uvali, tj., kod k rovni h prozora, kao
kod osnovnog k rovnog vezaa (1).
UVALN I SVOD (nem. Muldengewoelbe) V . Kori tasti svod
UVEZANI RAD, VORNI RAD Prepl etni ornament izradjen
od elementa trake ili ueta koji ima izgled ueta vezanog u
vor. Pojavljuje se u raznim stilovima i u raznim periodima.
Oigledni primeri su uvezani uzorci u anglo-saksonskoj i
keltskoj umetnostim, ali ih takodje pronalazimo i kod arabesk e,
A rt N ouveau-a, mavarsk earhi tek turei uastom radu.
UVEZAN I ST UB (engl. knotted shaft) Romanesk no stablo
stuba koje je izradjeno tako da izgleda kao da je uvezano u
vor. Dobri primeri ovog stuba potiu iz XII i XIII veka, a
nalaze se, izmedju ostalih, u katedrali u Wuerzburg-u,
Nemaka, kao i na istonoj strani Broletto-a, Como, I talija
(1215).
UVI JAN JE V .Torzi ja
UVI JAN JE, T ORZI JA Pod torzijom jednog tapa
podrazumeva se deformacija koja nastupa pod dejstvom
torzionog momenta i sastoji se u okretanju poprenih preseka
za izvestan ugao oko podune ose tapa. Vlakna paralelna sa
osom tapa pri ovoj deformaciji prelaze u zavojnu liniju.
UVI JEN RAD (nem. Schweifwerk) Vrsta rada u k ovanom
gvou, karakteristinog za dekoracije u ranom baroknom
periodu, sa osobenim crtama u formi uvojitih (urolanih) linija
(nem. Rollwerk).
UVI JEN O T OKAREN JE V . Tok arenje, uvi jeno
UVO (ear) 1. A k roteri j a ili rog jednog ol tara, sark ofaga ili stel e. 2.
Crossette.
UVO U N AM ET AJU (engl. ear) Dekorativni element
nametaja; ekstenzija poprene letve naslona za ledja stolice na
spoju letve i krajnjeg vertikalnog tapa naslona za ledja, sa obe
strane naslona. Uvo je uobiajena karakteristika stolica iz
perioda XVI I I veka kod stila Thomas Chippendale-a, ili kod
W i ndsor stol i ce sa grebenasti m nasl onom za l edja. Uvo se takodje
pojavljuje kod kineske stolice guan mao shi .
UVO, FASADN O (nem. Ohr) Gornji deo rama koji svojim
profilom uokviruje neki prozor ili vrata a koji je sa svih strana
preputen u polja fasade.
1. Utvrdjen grad K orsabad, kojeg je podigao Sargon
I I , Senaheribov otac
2. I zgled utvrdjenog grada sa gradskim zidinama i
bastionima
3. Jedno utvrdjenje na Dalekom I stoku (crte autora
knjige)
4. Utvrdjena crkva
665
UVO, UI CA V . Tab. U vo, ui ca ili sredstvo kojim se vezuje
kina oluna cev za zid.
UVOJAK, SVI T AK V . Svitak
UVOJAK, VOLUT N I V . V ol uta
UVOJITI FURNIR, EKSCENTRINI FURNIR (engl.
curl veneer) Drveni furni r sa figuracijom u obliku uvojaka ili
zaobljenih vorova. Drvo za izradu ovog furnira je uzeto iz
dela trupca na kojem grana drveta izvire iz stabla, pravei
interesantnu aru.
UVOJI T I RAD, ROLVERK (nem. Rollwerk) Poglavito u
periodu renesanse nastao dekorativni motiv koji se sastoji od
uvijenih i zavojitih lisnih formi. Uvojiti rad se najee
pojavljuje na grbovima i k artui ma, najvie kao k ovani rad.
UVRN UT I ST UB V . I zvi jeni stub (engl. Solomonic column)
V . Sol omonsk i stub. V . Sal omoni k a
UVUENI STUB, POVUENI STUB (nem.
Eingeblendete Saeule) Stub podignut unutar proirenja zida
putem male ni e.
UVUENO PRIZEMLJE Prizemlje, kao kontaktna zona
zgrade s ulicom, ima drukije znaenje u strukturi zgrade od
ostalih etaa. Ta se razlika esto eli oblikovno naglasiti, pa se
izvodi uvueno prizemlje.
Ako su stubovi u prizemlju uvueni, na mestu se
diskontinuiteta pojavljuje koncentracija naprezanja, to je
posebno nepovoljno kad se pojave dimanika optereenja.
Analiza ravnotee tavanice prizemlja pokazuje da je moment
P, a kojega ine vertikalna akcija i vertikalna reakcija u
ravnotei s momentom para horizontalnih sila Z i D. Glava se
stuba mora, dakle, preko tavanice prizemlja horizontal no
usidriti; sila Z prenosi se u neki zid ili neki drugi vertilani
ukrutni element, napreui na istezanje tavanicu prizemlja.
Uvueno prizemlje moe se ostvariti i bez uvlaenja
stubova na jedan od sledea tri naina: a) fasade se u prizemlju
uvue, a slobnodni stubovi prolaze do temelja stvarajui
kolonadu. Takvo je uvueno prizemlje prikladno za zgrade u
gradskim sreditima, jer tada ulica ili trg dobijaju trem; b) kad
zgrada ima konzolno istaknute tavanice u jednom ili u oba
smera, uvueno se prizemlje ostvaruje premetanjem povrine
proelja, tako da se prizemlje zatvori u ravni unutranjih
bokova stubova; c) ako je dimenzija preseka stubova koja je
upravna na proelje dosta velika (visoke zgrade), uvueno se
prizemlje moe ostvariti pomakom opne prizemlja iako
tavanice nemaju prepuste.
UZAN LJEB (engl. quirk, ital. scanalatura) Otar urez u
obliku slova "V" napravljen u profilaciji ili izmedju dva i vie
profila.
UZDI GN UT POD (engl. pace) 1. Deo poda koji ji uzdignut
iznad opteg nivoa.
UZDI GN UT I PAN EL Drvena ispuna sa obostranom
ukrasnom podlogom.
UZDI GN UT I PAN EL SA POLJI M A Predstavlja panel sa
pol ji ma, koji je sa ravnom uzdignutom povrinom polja, ali je
uokviren uputenom, profilisanom ili zakoenom ivicom.
UZDRAN A T EREVEN KA, AUST ERI TY BI N GE V .
A usteri ty bi nge
UZEN GI JE (Zgr.). Gvozdene ipke savijene u obliku U, sa
zadatkom pridravanja ili stezanja delova konstrukcije, koji su
time zahvaeni. (1) U konstrukcijama od drveta gvozdene
ipke koje obavijaju snop grae i steu ga navrtkama (luni
nosai Emi). (2) Uzengijice od savijenog gvoa, ukucane u
prozorski okvir za pridravanje ipki triba ili drugih naprava za
zatvaranje prozorskih krila. (3) Stremeni.
UZGLAVLJE Deo kreveta koji se nalazi vertikalno podignut
na mestu iza glave. Ima razliite oblike i razliito je obradjeno.
UZGLAVN A DASKA (engl. headboard) K od jednog k reveta,
kaua, kanabe-a i sl., naziv za dasku koja je uspravno podignuta
na uoj strani kreveta na mestu gde se nalazi glava onoga koji
lei. Obino je nainjena od ploastog materijala, esto od
punog drveta i moe da bude tapacirana.
UZI DAN A ZGRADA (Arh.). Zgrada koja se svojim bonim
stranama oslanja na susedne zgrade.
UZI DAN E ST EPEN I CE Stepenice kod kojih su stepeni sa
jedne ili sa obe strane vrsto uzidani, za razliku od podzidanih
i od poduprtih u celoj irini kraka.
UZI DAN I ORM AN , PLAKAR V . Pl ak ar
UZNEMIRAVAJUI STIL V . Raguer sti l , Rageur sti l
UZOR V . Ti p
UZOR, M ODEL (engl. model, franc. modele, nem. Modell,
ital modello) Obrazac, uzor, primer; oblik (lik, tip) u koji se
neko ugleda, uzima ga za primer ili imitira (reprodukuje). U lik.
umetnostima uzorak ili predloak. U arh. se esto izrauje
arhitektonski ili urbanistiki model - maketa, odnosno,
umanjen plastini prikaz graevine ili kompleksa zgrada. U
primenjenoj umetnosti, izrauju se m. za razliite proizvode,
na pr. od porculana. V. Arhitektonski model, graevinski model
UZORAK Od vee koliine materijala koji treba da se ispita,
po naroitim propisima se uzima samo jedan deo pa se taj deo
uzorak ispituje. Uzorak koji se uzima za ispitivanje treba da
je takav da bar 80% materijala koji se ispituje odgovara uzetom
uzorku.
UZVI EN U ARH I T EKT URI , SUBLI MAN (engl.
Sublime) Estetska kategorija koja se vezuje za ideje
strahopotovanja, intenziteta, snage, burnosti, terora i
ogromnosti sa naglaavanjem ovekove relativne
beznaajnosti u odnosu na lice Prirode, to izaziva emocije i
stimulie imaginaciju. Ova kategorija je stoga razliita od L epote
i pi toresk nog i predstavljala je produbljen znaaj u relaciji prema
shvatanju grandioznosti, monosti i estini prirodnih
fenomena. Glavni apologeti sublimnog bili su Edmund Burke
(1729-97), sa svojim delom A Philosophical Enquiry into the
Origin of our I deas of the Sublime and Beautiful (1756) i
I mmanuel K ant (1724-1804), sa svojom Observations on the
Feeling of the Beautiful and Sublime (1764). U arhitekturi,
subl i mno je povezano sa ogromnou, veliinom koja nadrasta
sve ostalo, sa primitivnou (posebno kod neukraenog dorsk og
reda) i stereometrijskom istotom (kao kod veine neoklasinih
dela, tj., kao u radovima Boullee-a, i vizijama zatvora Piranesi-
ja). V . Subl i man.
UZVI EN I ZAI LJEN I LUK (nem. Ueberhoehter
Spitzbogen) V . L ancetni l uk , k opl jasti l uk
UAST I PROFI L Naziv za profil koji ima oblik ueta;
konveksan profil dekorisan serijama krivina koje se spiralno
uvijaju u obliku upredenog debelog ueta.
UAST I T AP (Taustab) tap izveden u formi i strukturi
uvijenog ueta. V . tap.
UE GRADSKO PODRUJE V. Gradsko podruje,
uegradsko podruje
UI GRAEVINSKI REJON Predstavlja podruje ili
mesto gradnje jednog objekta ili jednog kompleksa. Ui
graevinski rejon najee je definisan granicama graevinskog
placa ili regulacionom linijom graevinskog placa.
ULEBLJEN E ST EPEN I CE Su najee u upotrebi i
zovu se ulebljene, jer su daske gazita i ela ulebljene sa
strane u obrazine. Ove stepenice se mogu izvesti sa
1. Palmanova (I talija, 1593) je idealan grad
Scamozzija i Giulio Savorgnamia. Utvrdjeni
grad sa radijalno-koncentrinom emom
2. Utvrdjenje, Prato d'Ognissanti, projekt,
Michelangelo
3. Utvrdjen grad; stari plan Aleksandrije gde se
vide gradske zidine i svetionok na ulazu u luku

666
elima i bez ela. Stepenice bez ela se izvode ako je potrebno
da se prosvetli prostor ispod stepenica i izbegne zasenenje.
Osim toga one su ekonominije nego stepenice sa elima.
Medjutim, nije preporuljivo praviti ovakve stepenice gde ima
male dece. Za razliku od prostih, kod boljih stepenica ( u koje
spadaju ulebljene i naleue stepenive) obrazni nosai se u
svom donjem delu oslanjaju na pravu stepenicu. Ovako
povieni oslonac za obrazine se radi iz razloga pogodnijeg
prilaza stepenicama kao i lepeg izgleda. Prva stpenica je zbog
toga ispunjena gredom trupcem, koja se oblae daskom
gazita i elom. Ova se greda trupac mora solidno ukotviti za
podlogu (tavanicu ili zid) sa najmanje dve eline kotve 16
mm, kako bi bila siguran oslonac za obrazine koje se u nju
uepljuju. Oslonac se moe izvesti iz dva komada trupca. U
tom sluaju se svaki zasebno mora ukotviti sa po dve kotve..
ULJEBLJEN E DRVEN E ST EPEN I CE V . D rvene
stepeni ce
V OSLON AC (nem. "V" Stuetze) Ugaoni oslonac jednog
stuba ili drugog konstruktivnog elementa koji je sagraen iz
dva stubna nosaa postavljena meusobno pod uglom, tako
da ine oblik slova "V".
V RUST I KACI JA, RUST I KACI JA SA V SPOJEVI M A
I sto to i zarubl jena rusti k aci ja.
V SPOJSpoj dva elementa pod uglom poput slova V.
VAGA, M I H AELI SOVA Maina koja se upotrebljava za
ispitivanje na savijanje i kidanje probnih tela od maltera.
VAGI N A Nii deo pedestal a terma, iz kojeg izrasta grudni deo.
VAGON SKI KROV (engl. wagon roof) Kol evk asti k rov
konstruisan od blizu postavljenih serija dvostruko luno
podignutih drvenih podupiraa, sugeriui oblik pokrivenog
vagon ili bavastog svoda. Moe da bude vidan sa unutranje
strane, obloen gipsom ili zavrno obradjen panelima.
VAGON SKI SVOD (engl. Wagon vault) V . Tunel sk i svod
VAGON SKI ZASVEDEN O (engl. wagon headed) Prostor
koji sadri kontinualno luno oblikovanu tavanicu ili svod, kao
kod bavastog svoda.
VAGON SKI LJEB (engl. wagon chamfer) l jeb koji se
sastoji izs erija malih izdubljenja koja su izdubljena iz arisa
drvene grede rektangularnog preseka. Oblik koji je bio omiljen
u radovima u stilu A rts and Crafts. Dobar primer predstavlja
bal ustrada biblioteke Gl asgow School of A rt, (1907-9) arhitekte
C.R. Mackintosh-a, gde su izdubljenja akcentirana bojom.
VAGRES Prilikom gradnje arhitektonskog objekta,
predstavlja liniju sa istom niveletom, najee odreenu na
povrini obodnih zidova jedne prostorije, sa svrhom
odreivanja horizontalne tane nivelete poda prostorije.
Niveleta se prenosi na zidne povrine putem providnog creva
ispunjenog vodom, po principu spojenih sudova; na taj nain
preneta niveleta, predstavlja apsolutno tanu kotu na svakom
zidu ponaosob, odakle je mogue njeno precizno prenoenje
nanize, da bi se odredila niveleta poda prostorije.
VAH AN A (sanskrit) Prestava ivotinje ili predstava vozila
Hindu boanstava.
VAI SSELI ER (franc.) Naziv za francuski dresser (1) iz perioda
XVIII veka. esto je vrlo irok, a ponekad se naziva buffet-
vai ssel i er, a sadri do pet ormania sa policama postavljenih
jedan uz drugoga ispod povrine koja je nalik stola i sa
aranmanom polica iznad nje.
VAJAN A ARH I T EKTURA Pojam se odnosi na
arhitekturu koja je nastala slino procesu vajanja, odnosno,
stvaranja skulptorskog dela, od razliitog materijala ili od
prirodnih elemenata neposrednog tla na kojem se arh. objekat
nalazi. Primere v.a. nalazimo u trogl odi tsk i m stani ti ma, kao i
mnogobrojni tokom istorije podignuti slobodno stojei objekti
isklesani iz zive stene, a potom i izdubljeni. V.a. pronalazimo u
arh. hramova u I ndiji, koji su isklesani u steni.
VAJAT U folklornoj arhitekturi Balkana, posebno u srpskoj
folklornoj arhitekturi, vajati su izdvojeni stambeni objekti
podignuti u zajednikom dvoritu, najee zidani od drveta
na postolju od kamena, koji su sluili za zasebno stanovanje
mlae generacije koja je zasnovala porodicu odvojeno od
roditelja, ali u sastavu zajednice. Vajati su graeni kao brvnare
ili od vrstog graevinskog materijala, obino su manjih
dimenzija. Osnovna karakteristika vajata je njihova izolovanost
od ostalih objekata jednog seoskog domainstva.
VAKUF (ar. vakuf) K od muslimana: zadubina za opte
religiozne i humane svrhe, sa ciljem da podie i izdrava
damije, kole, javne bi blioteke, bolnice, sirotita, vodovode i
dr.
VAKUUM BET ON Beton spravljen na taj nain to je
vakuum-pumpom izvuen viak vode iz betona. Izvlaenjem
vazduha se isisava voda a u isto vreme stvara se pritisak na
sve beton, tako da se dobija kompaktan beton.
VALACI JA (nl. vallatio) Voj. opanavanje, podizanje
bedema, utvrivanje u polju; podizanje nasipa.
VALAGRA I M AN ASARA MERE V . M anasara mere
VALAGRA V . I ndi jsk a i zgradnja mera po manasari
VALAN CE (engl.) V . Z astor
VALAN CE ZAST OR (engl.) V . Z astor, draperi ja
VALER (fr. valeur, nl. valor, tal. valore) Vrednost, cena;
hartija od vrednosti; muz. trajanje note; hrabrost, junatvo;
valer an atant ili valer an rekuvrman (fr. valeur en attente, v. en
recouvrement) trg. vrednost koja se oekuje, eventualna
budua vrednost.
VALET UDI N ARI JUM , VALETUDI N ARI UM
(l.valetudinarium) Bolnica, bolnika soba. Graevina unutar
rimskog castruma koja je imala funkciju bol ni ce. V . Z dravstvene
zgrade
VALJAN I M AT ERI JAL Opti naziv koji se ponekad
upotrebljava za sav elini materijal koji se u val jaoni cama
proizvodi.
VALJAN I PROFI L Konstruktivni elementi od elika koji se
dobijaju valjanjem izmedju kalibriranih valjaka. U zavisnosti
od namene, mogu imati razliite oblike i dimenzije i tada imaju
odgovarajui naziv. U valjane profile, koji se danas najvie
primenjuju u elinim konstukcijama, ubrajaju se: pljota
gvodja, orkuglo, kvadratno i estougaono gvodje, ugaonici,
prosto "T" gvodje, Z-gvodje, limovi, ploe, "T" nosai i
drugi razni profili. Valjani profili ije su dimenzije normirane
(npr. dvostruk o T-profi l ) nazivaju se normalnim profilima.
VALJANO GVOE V. Kovano gvoe
VALJKAST I FRI Z (nem. Rollenfries) Fri z koji se sastoji od
vie horizontalno postavljenih cilindrinih elemenata,
postavljenih jedan iznad drugog.
VALLUM (lat.) 1. Naziv za nasip, element forti fi k aci je kod ant.
rim. l ogora. V. se nalazio okolo podignutog logora i zajedno sa
jarkom ( fossa) f ormirao je vojno naselje pravilnog
pravougaonog oblika. 2. Antika rimska strana pal i sade
konstruisana od materijala izlivenog sa oblinjih breuljaka,
poput one na kampovima ili tvrdjavama.
VALOBRAN V . Kontra-mur
VALOVI T E ZGRADE, VALOVI T I N EBODERI
Upotreba valovite linije nije bila samo ograniena na upotrbu
1. Utvrdjen grad; K onstantinopolj na graviri iz Schedelove
Svetske hronike, 1493
2. Utvrdjenje, gradsko. Drednjovekovno tipino gradsko
utvrdjenje
3. Plan K openhagena iz 1658 sa novim gradskim
utvrdjenjima
4. Utvrdjenje gradskih vrata, po projektu Michelangela,
crte, Maldini
667
prilikom podizanja zidova i fasada, ve postoje urbanistiki
primeri formiranja valovitih struktura, kako na mikro, trako i
na makro planu. I nteresantan je valoviti plan Landsdowne
Crescenta, Bath, iz 1794.g.. Njegove tri zmijaste vijuge lee
visoko iznad grada, dajui mu organski izgled. Takoe, Le
Corbusier je u svom projektu sanacije Alira iz perioda 1930-
1934.g., primenio urbanistiki plan valovito postavljenih
nebodera, kao organski plan .
VALOVI T I LI M , T ALASAST I LI M V . Tal asasti l im
VALOVI T I ZI D Naziv za zatalasanu formu jednog zida,
koja dinamino zatvara jedan unutrnji prostor ili povrinu
jedne fasade. V.z. je forma karakteristina za period barok a.
Najznaajniji primer v.z. predstavlja fasada crkve San Carlo
alle Quattro Fontane, Francesca Borrominija (1599-1676.),
koja se smatra pronalaskom ove arh. forme. Ova f orma se
kasnije pojavljuje u veoma velikim dimenzijama u valovitom
urban. obliku Crescents-a (Engleska) iz kasnog XVI I I v., jo
kasnije u Le Corbusier-ovom urban. projektu za Alir, kao i u
arhitekturi Antinio Gaudia, Alvara Aalta i dr.
VALVA, VALVE (lat., engl.) Jedna ili druga polovina krila
kod vrata sa dva krila (dvok ri l na vrata) ili kod francusk og prozora.
VAN I T Y (engl.) Englesko moderno ime za toal etni sto.
VARA V . Si stem pal ca
VARGEN JO, VARGUEN O, BARGEN JO V . Renesansa,
pani ja. Nametaj nastao iz krinje radjene u paniji u periodu
renesanse je nastao bargenjo i l i vargenjo (panski: bargueno =
vargueno), nazvan panski kabinet, krinja prizmatinog
oblika na visokim nogarima. Prednja strana bargenja otvara se
preklapanjem nanie i slui kao ploa za pisanje. Na bonim
stranicama su ruice za noenje. Unutranjost sadri veliki broj
manjih vratanaca, fioica i pregrada. Ponekad, bargenjo nema
preklopnu plou. Nogari su tokareni (esto ukraeni motivom
arkada) ili u duborezu. Bargenjo je bogato dekorisan, kako
spolja tako i iznutra, na mavarski ili renesansni nain:
marketerijom, duborezom, okivanjem itd. Naziv bargenjo u
paniji, pored opisanog kabineta, obuhvata i vei broj srodnih
elemenata slinih italijanskoj credenza ili francuskoj
commode.
Vargueno je bio postavljen na taqui l l on-u, ranom
tipu ormana sa fijokama ili na stolu na nogarama, pi e de puente.
Rani tipovi vargi enos, iz perioda kasnog XV veka, bili su
dekorisani u mudejar sti l u H i spano mavarsk og nametaja. Nakon
toga, u prvoj polovini XVI veka, pl ateresque sti l upoznaje takve
motive italijanske renesanse kao to su klasine urne i grotesk ni
ornament, ali mavarski uticaj je jo uvek jaevidentniji. U
kasnijem dobu veka, pojavljuje se jednostavniji italijanski
dekorativni stil, koji se vie oslanja na arhitektonsku
imaginaciju. Vargueno iz perioda XVI I veka je radjen pod
uticajem savremenog nemakog Kunstschrank -a, a karakterie ga
veoma razradjena ornamentalna dekoracija, ukljuujui
kompleksnu reprezentativnu mark eteri ju sa brojnim bogatim
materijalima. Forma je ostala popularna do perioda ranog
XVI I I veka.
VARGUEN O, VARGUEN JO, BARGUEN JO (pan.
vargueno) panski renesansni kabinet sastavljen od kovega sa
fijokama i padajuim frontom, i odvojenog postolja. Koveg je
obino bogato ornamentiran radom u razliitim vrstama
drveta, sa detaljima od slonovae. V . V argenj o.
VARI JAN T A U ARH I T EKTURI I UM ET N OST I Jedna
od skica, jedan od nacrta budueg projekta ili budue slike
umetnikog dela.
VARI JET E (fr. varit) Pozorite koje neguje laku muziku,
pesmu, ples, gimnastike produkcije, onglerske vetine i sl.
VARN I SH , FI RN AJZ (engl. varnish) Smola topiva u
medijumu, a koristi se za zatitno premazivanje drveta, kod
izrade nametaja, i dr.
VARO (tur.) 1. Naziv za gradsko jezgro, staro jezgro jednog
grada u Turskoj i na Balkanu. V. Predstavlja mesto gde su
odvijane javne aktivnosti nekog grada: upravne, trgovinske,
zanatske. Predstavljala je deo grada gde se nalazila pijaca i
radnje zanatlija. 2. U Srbiji, zadrzan je naziv v. koji oznaava
manje mesto, koje nije selo, ve je po svojim urbanim
karakteristikama blie jednom gradu (varoica).
VARO KAPI JA K apija, gradske vratnice, koje su vodile u
varo, odnosno, gradsko jezgro.
VARO, SREDN JOVEKOVN A (od madjarskog, lat
civitas) Srednjovekovno naselje, sa razvijenim ekonomskim,
socijalnim i urbanim funkcijama, formirano uz zidine
utvrdjenog grada. U srednjovekovnoj Srbiji se varoi pominju
od XV veka. U Evropi, varoi nastaju u periodu od I X do
XI V veka, a njihov porast i razvoj je u tesnoj vezi sa razvojem
zanatstva i trgovine.
VAROAN I N Stanovnik srednjovekovne varoi .
VAROKA KUA Arhitektonska folklorna stambena
jedinica ija se funkcija i forma razvijaju u skladu sa tipinim
urbanim nainom ivota, obiajima, religijom, socio-
ekonomskim, estetskim i drugim potrebama, manje
klimatskim prilikama i raspoloivim gradjevinskim
materijalom. Termin se vezuje za nastanak varoi u Evropi u
periodu I X-XI I I veka, u Srbiji od XV veka pa nadalje.
VAROKA KUA BALKAN SKOG T I PA Jasno je da
nepostoji jedan jedini tip stare varoke kue za sve varoi u
raznim krajevima Balkana.
Razlika izmeu seoske i varoke kue zavisila je od
raznolikosti potreba i naina ivota seljaka i varoana. Zavisila
je, zatim, od mogunosti izbora graevinskog materijala, i
najzad, u izvesnoj meri i od klime. Bar bi teorijski tako trebalo
da bude. Meutim, dok su tri gornja uslova bila od najveeg
interesa i znaaja za razvoj seoske arhitekture, za varoku to
nije bio sluaj u punoj meri.
Razlika izmeu sela i varoi u nainu ivota, a u
vezi sa njim i sa potrebama, bila je najoiglednija. Varoanin se
bavio trgovinom, bio je zanatlija, slubenik i zaposlen na drugi
nain nego seljak zemljoradnik i stoar. Mada je i njegova kua
bila prvenstveno za stanovanje, bilo je i drukijih kua u
varoi: zanatskih radionica, skladita, prodavnica, gostionica,
hanova, krma itd. Jedna je kua mogla da ima i vie razliitih
namena.
Za zemlje Balkana dugo vremena je vaila
podeljenost na podruje koje je obuhvatala Otomanska
carevina i na krajeve izvan te sfere, te kulture i tog naina
ivota, a koji su bili pod zapadnjakim ili mediteranskim
uticajem Evrope u pogledu naina ivota i mnogo ega
drugog. Dok je u onom prvom podruju vladala u arhitekturi
varoke kue izvesna jednoobraznost (uz lokalne varijante)
dotle je u drugom bilo podvojenosti na dve ue grupe: jedne
razvijene pod komponentama uslova Jadranskog primorja i
druge pod uticajem kontinentalne Evrope. No ono to bi
naroito trebalo istai kod arhitekture varokih kua uopte, to
je da je u njoj (dok se to za arhitekturu seoskih kua ne bi
moglo rei) pored povinovanja uslovima ivotnih potreba,
mogunosti nabavke graevinskog materijala i voenja rauna
o klimi bilo veomamnogo i ugledanja na "modu" prihvatanja
i primenjivanja ve razraenog tueg stila. Tako je to bilo i kod
arhitekture varoke kue u orijentalnoj sferi Balkana, tako u
priobalnim mediteranskim krajevima, tako najzad, i u severo-
zapadnim krajevima gde je uticaj kontinentalne Evrope bio
najjai. Ta ugledanja ila su donekle ak i na raun
1. Uzviena arhitektura; crte rekonstrukcije
Hrama Fortune u Praeneste, savremenoj
Palestrini, Pirro Ligoria, 1500-83
2. Uzviena arhitektura; unutranjost hora
katedrale u Koelnu, poete 1248, posveene
1322

668
racionalnosti i udobnosti kue i ivota u njoj.
Varoka kua balkanskog tipa nije bila nova, ve je
bila produetak opte vizantijske i blie-orijentalne koncepcije.
Na celoj teritoriji bliega Orijenta ekonomika i prilike ivota
po varoima, odavno su uinili da za obinu kuu za
stanovanje nije usvojen monumentalan i veoma skup nain na
koji su graene crkve i palate, ve se iskristalisao jedan drugi
nain, ekonomian i brz za graenje bondruna konstrukcija.
Uostalom i kroz srednji vek cela Evropa gradi kue u
bondrunom nainu konstrukcije, samo su tamo, zbog klime i
zbijenosti kua u giste aglomeracije a takoe i zbog ostalih
lokalnih posebnosti, oblici bili neto drukiji.
Turci su prihvatili takvu kuu i ona je na prostoru
od K aira, preko Anadolije, do Bosne i Srbije, dobila svoj opti
dalji razvoj. Raspored soba je bio oko jednog srdeinjeg
prostora a sve je, obino, bilo razvijeno kroz prizemlje i jedan
sprat, retko vie od dva sprata.
Imuniji varoanin, koji nije bio vezan za ui centar
varoi, imao je za sebe i svoju porodicu i vee zemljite,
ograeno a sa kuom u dvoritu i vrtu. Njemu ulica nije
diktirala oblik i izgled kue niti raspored u njoj. Meutim, za
kue du ulica, bile su dve varijante: ili je dvorite izlazilo
svojom ogradom i na samu ulicu te je kua bila samo s jedne
strane prislonjena, ili ga je bilo samo pozadi kue te je ova s
ulice bila uzidana izmeu dve druge.
Vodovoda ni kanalizacije nije bilo. K lozeti su
izdvajani uz kuu. Gde god je to bilo mogue sprovoeni su
jazevi vode iz oblinje reice da teku kroz dvorita i ispod
ogradnih zidova pojedinih imanja.
Pojedini krajevi cele varoi bili su izdeljeni (sem
arije) u razne mahal e.
Grejanje prostorija je bilo ee umurom i
mangal i ma nego pravom pei (ova se razvija u Bosni). Zimi se
zato silazilo da stanuje u ozidano prizemlje. To je bilo utoliko
lake jer je nametaja bilo malo (kreveta nikako, ve je
posteljina razastirana nou na podu).
Uglavnom ovakav tip kue ostao je isti kroz vekove
kako u varoima Anadolije tako i na Balkanu.
VAROKA KUA NA JADRANSKOM PRI M ORJU Na
jadranskom primorju, naselja su zbijena oko pristanita. Ulice
su uske jer prostora nema, a jo vie jer se treba braniti od
suvinog sunca i prejakih vetrova. Nikakav kolski saobraaj ne
postoji niti trai ire saobraajnice. Ljudi rade najvie na moru
(trgovina i ribolov) a zanati se obavljaju u samim kuama duz
ovakvih ulica.
Kue su uvek bono prislonjene jedna uz drugu.
retko su prizemne, jer prostora nema. I de se i na sprat i dva u
visinu. Tu kue ve nisu mogle ostati uvek samo za jednu
porodicu, pa biva i vie porodica u jednoj kui. Dvorita su
minimalna. Stepenice su ili unjima ili u samoj kui, ali su
najstrmije kako bi zauzele to manje prostora. esto ih ima i
spolja uz kuu.
Mada je kamen jedini graevinski materijal koji se
ima na raspoloenju, a drveta je malo jer na terenu kraa
(karsta) nema uma, bilo je sve do XI Vv. po varoima u
Primorju i mnog drvenih kua jer je ipak klesani kamen bilo
skupo i zametno nabaviti, a sitna drvena graa je pribavljana iz
Bosne. Zbog opasnosti od poara meu tako prislonjenim i
zbijenim kuama, graenje bondruara je zatim zabranjeno.
Tako su ostale samo kamene kue. Njihovi oblici svode se na
paralelopipede, sa krovovima blagog nagiba,
pokrivenimkupom, kanalicom (eramidom). N a f asadama ispada
nema. Strehe su bez prepusta; one nemaju ta da tite jer su
fasade nemalterisane. I vodoravni krovni oluci su kameni. Na
prozorima su drveni kapci koji tite od sunca i vetra. Oko
ovih su kameni zupci za gredice zastora protiv sunca i za daske
za cvee.
Ognjita u kuhinjama k uzi nama su poluotvorena a
kuva se na umuru i sitnom drvetu. jaki vetrovi ometaju dobro
"vuenje" dimnjaka, zato ovi dobijaju zatitne glave
najrazliitijih oblika i sistema.
Sve ovo zajedno ini neke od najprimetnijih
karakteristika prosene stare varoke kue du Jadranskog
primorja, sa manjim varijantama, poev od Istre pa sve do
kraja Crnogorskog primorja.
VAROKA KUA NA KOSOVU Varoka sredita na
Kosovu nekad su bila gusto izgraena; kue su bile uzidane sa
obe strane du ulica. U ariji, gde su prodavnice a i zanatske
radionice, kue su drukije od onih u manje zgusnutim
krajevima varoi. Samo u gustim delovima naselja kue su
morale da budu graene i po vie spratova u visinu.
Karakteristiku ovih kua ini njihov raspored: one
su obino samo za jedno domainstvo. Uprizemlju su bili
kuhinja, ostave i posluga, na spratu je stanoval a porodica.
Prizemlje moze da bude i ozidano kamenom. N a spratu ima
ispada, erk era oka i dok sata. Bondruna konstrukcija sprata
omoguava nizove prozora (prozori su jednostruki a po visini
su iz dva dela, koji se dizu i sputaju u zljebovima). Strehe su
iroke, ak ih ima i preko 2m, sa poduhvatanjem rogova
gredinom podvlakom kako bi ispad mogao biti vei. Strehe
mogu odozdo biti i obloene daskama a bez metalnih oluka
su.
esto je sprat delom poduhvaen drvenim
stupcima tako da ostavlja deo dvorita natkriljen i zatien od
kie i sunca. Tako je dvorite jedna od prostorija same kue jer
je porodini ivot zatvoren i malo se ivi van kue.
U izdvojenim konacima, usred zelenila vrtova
raspored odeljenja u kui je obino simetrian, jer je kua
slobodna sa svih strana.
Poseban primer su kue u Prizrenu, koje su
amfiteatralno postavljene da je do maksimuma iskorieno
povezivanje sa prirodom i dalekim vidikom za svaku kuu.
VAROKA KUA U BOSNI U svojoj osnovi bosanska
varoka kua samo je varijanta orijentalnog tipa, koji je bio
rasprostranjen i na celoj jugoistonoj polovini Balkana; ipak,
lokalni uslovi ivota diktirali su ovde izvesne svoje osobenosti
i izvesne lokalne specifinosti.
Varoka kua u Bosni je esto jednim bokom
prislonjena prema susedu a drugim bokom je otvorena prema
dvoritu. Sa ulice se ulazi (visok zid i teka kapija) prvo u
dvorite a zatim u kuu i drvenim stepenicama na sprat. Na
spratu je drvena galerija du cele kue prema dvoritu. U
prizemlju su posluga, ostave, kuhinja mutvak . Za sprat se,
strmim drvenim stepenicama izlazi na di vanhanu. Oko ove su
sobe hal vati . Kameri jei oke su ispadi na spratu gde se sedi. Na
prozorima mogu biti reetke od letvica muepci .
M usandre su drvene pregrade uz jedan zid spavaih
soba, gde su, jedno pored drugoga: pe, banji ca (sa sudom
tople vode), i dol af za posteljinu koja se nou razastire po pdu.
Jedna od estetskih karakteristika obih kua je
izvijena obloga koja odozdo, celom duinom, maskira kosnike
koji poduhvataju ispad sprata prema ulici. No, kosnici mogu
ostati i nemaskirani.
Otvori prozora mogu da budu zavreni odozgo
orijentalnim motivima luka, pa i u temenu izlomljenog luka.
Uopte uzev, ovo je kraj gde se na stilu vidi najvie
orijentalnog duha, to je razumljivo jer je Bosna bila najvie
islamizovana.
1. Varijante; etiri varijante projekta osnove crkve
Sv. Petra u Rimu: 1 Bramante, 1506; 2 Bramante-
Peruzzi, pre 1513; 3 Sangallo, 1539; 4
Michelangelo, 1546-64
669
VAROKA KUA U MAKEDONIJI Umerenost klime
dozvolila je ovde najvie otvaranja fasada prema prirodi, i to
na spratovima u ardake, doksate i druge oblike. Prizemlja su
obino ozidana a spratovi bondruni. I ovde, kao i uopte u
ovom orijentalnom tipu kue, postoji jedna sredina prostorija
oko koje su ostale sobe a na koju izlaze stepenice (uvek drvene
i koje uvek zauzimaju to manje prostora na raun udobnosti
silaenja). Zimi se silazi na stanovanje u toplije, ozidano,
prizemlje.
Spratova moe da bude vie u sredinjem delu
varoi gde su kue zbijene. U mnogim varoima vidi se jasna
razlika u stanovnitvu: na pr. u Ohridu, Makedonci (i Cincari)
najvie trgovci, imali su kue u zbijenome delu centra, a
posednici zemlje, Turci, svoje velike k onak e u zelenim
vrtovima na periferiji.
Prema tome, obzirom na raspored, postoje
osnovna tri tipa kue: uzidana s obe strane, prislonjena i
slobodna sa svih strana. Ova poslednja ne ide nikad vie od
jednog sprata iznad prizemlja.
Kue u strogom centru imaju obino fasade sa
ispadima; bondruna kua to omoguava. Ispadi su
poduhvaeni kosnicima. Neki put su ovi kosnici maskirani
(rabi com) u imitaciju masivnih k onsol a.
Na prozorima kua ima sigurnosnih drvenih
reetaka topl i ja a na prozorima kua muslimana bilo je
muebak a reetaka od letvica da se unutra ne moze gledati.
Na spoljnim vratima ima gvozdenih ukala, zvek i ra, umesto
zvonca.
U feudalnom iflikom turskom sistemu iflik-
sahibije su imale svoje k onak e izvan varoi , na samim imanjima
koja su eksploatisali. Tu su se nalazile dve kue: sel aml i k
(sopstvenikov "muki" k onak ) i hareml i k (konak za ene). Ceo
kompleks je bio opasan zidom ojaanim kulama kao prava
srednjovekovna tvrava. Na takvim objektima je bilo i
luksuzne obrade sa ornamentima orijentalnog duha ( od stuk a
na tavanicama i kaminima).
VAROKA KUA U SRBIJI Stare varoke kue u Srbiji su
obino bile sa prizemljem i jednim spratom. Sobe su uvek
grupisane oko jedne sredinje prostorije, gde je i di vanhana
(dnevni boravak i prijem) otvorena mnogim prozorima prema
vrtu. Stepenice za sprat nisu bile posebno izdvojene. One su
bile ili u toj sredinoj prostoriji ili spolja na tremu.
K rovovi, irokih streja, bili su pokriveni eramidom;
metalnih oluka nije bilo.
U unutranjosti kue nije bilo dananjeg nametaja.
Duz zidova su bili mi nderl uci , a na podovima ilimi. Drvene
tavanice su bile ukraene. Stolova i stolica nije bilo. U boljim
kuama, pei su loene iz sporednih prostorija, gde je stajao i
ogrev. Osvetljenje je bilo sveama. Petroleumske lampe uvode
se tek od XI Xv.
Naroita panja je poklanjana vrtovima, kad su
kue mogle biti u njih izdvojene. Kod prislonjenih kua du
ulice, gde god je to bilo mogue, ulazilo se prvo u dvorite a
tek iz dvorita u kuu. Kue su bile namenjene uvek za
stanovanje samo jedne porodice.
VAROKA KUA ZAPADNJAKOG TIPA U
VAROI M A VOJVODI N E, H RVAT SKE I
SLOVEN I JE Obino se kae da je zapadnjaki duh u
predele Vojvodine, Hrvatske i Slovenije doneo arhitekturu
baroknog duha, ali sutina je u tome to se ceo ivot po
varoima ovih teritorija odvijao pod slinim ekonomskim i
ostalim prilikama sa ivotom susednih varoi cele
austrougarske sredine, sa kojom su ovi krajevi bili tesno
povezani, slino kako su to oni jugoistoni krajevi Balkana bili
povezani sa ivotom i prilikama u Otomanskoj carevini.
Pre svega, i same varoi su se razvijale vie
organizovano, oko jednog centra gde je bila crkva i upravne
zgrade. Bilo je i irih ulica, no kue su uvek du njih
prislonjene jedna uz drugu. One mogu biti i na dva do tri
sprata. Slue i za vie porodica. Dole je obino velika kapija; na
fasadama su (obino bez ispada) nepravilni redovi prozora, sa
krilima koja se otvaraju napolje; odozgo su visoki strmi
krovovi, jer ima dosta snega. K inica se odvodi limenim
olucima. Unutranji rasporedi odeljenja ovde su ve vie
raznoliki, prema raznim potrebama. Stepenita su esto od
kamena; pretsoblja su uz pojedine staove. U kuhinjama su
tednjaci.
U prizemlju mogu biti prodavnice sa zanatskim
radionicama, pa i krme. Po starim varoima Severne Evrope
kue su esto bile postavljene zabatnom fasadom na uline
linije i tu su imale visoke strme gi bl ove, jer su i tavanski prostori
bili iskoriavani. Neto po toj liniji, a neto i kao uticaj
navaro slovenake alpske seoske kue koja je imala donekle
slian krov, mogu se jo videti po nekim starim varoima takve
fasade
Zagrebaki "Gornji grad" sauvao je izvanrednu
celinu takvog jednog varokog kraja sa svim
najkarakteristinijim odlikama kua ovoga duha i sa mnogim
njihovim detaljima. U Sloveniji ima dosta jo primera u staroj
Ljubljani.
Zatim je doao Neoklasicizam i itav niz slobodnih
eklektikih kreacija, sve do Secesije.
VARAVSKA DEKLARACI JA Varavska deklaracija je
nastala u cilju da se prevazie nastali haos, monotonija, esto
neloginost i neudobnost u arhitekturi i urbanizmu. Ona
nalazi svoj oslonac u Povel ji M achu Pi cchu. Varavska deklaracija
je predlozena i usvojena na XI V Svetskom kongresu
Meunarodne unije arhitekata, koji je odrzan 1981.g. u
Varavi.
Ova povelja je nastala kao nuzna potreba za novim
dokumentom koji treba da bude pitokaz i filozofsko-
intelektualna baza za arhitektonsko-urbanistiku delatnost.
Arhitektura i urbanizam moraju u svojoj delatnosti da
obuhvate i kvalitet ivota u ljudskim naseljima a arhitekte-
projektanti i urbanisti-planeri moraju da budu svesni
meuzavisnosti izmeu oveka, arhitekture i okoline.
U Varavskoj deklaraciji pet je osnovnih stavova: a)
svala osoba i drutvo u celini ima pravo na zadovoljenje
osnovnih ljudskih potreba prema zahtevima ivota u
odreenom podruju i prema sopstvenom identitetu; b) zbog
sve izraenijih razlika u svetskim razmerama, u kulturnom,
ekonomskom i drutvenom poloaju, potrebno je novo
sagledavanje budunosti koje mora da inspirie nain miljenja,
planiranja, arhitektonskog dizajna i dr.; c) ciljevi politike
gradskih naselja su neodvojivi od ciljeva svakog dektora
drutvenog i ekonomskog ivota; reenje problema ljudskog
naselja mora da bude zasnovano kao integralni deo raznoja
nacija; d) usvim etapama ili na svim nivoima ekonoskog i
tehnikog razvoja uloga arhitekte je da interpretira vrednosti
drutva; znaajno je: ouvanje vrednosti iz prolosti, arh.
bazirana na potrebama odgovarajueg drutva, upotreba
nacionalnog dizajna; e) arhitekture je umetnost, pa kako je
tesno povezana sa tehnologijom, u zajednici sa drugim
naukama, ona je u centru borbe za razvitak boljeg i humanijeg
drutva.
VARVARSKA UMET N OST (engl. barbarian art)
Generalno, umetnost neolitskog i bronzanog doba evropskih
naroda, organizovanih u plemenske zajednice. Jedna od
tipinih karakteristika umetnosti tog doba je ani mal ni prepl et.
VASERN AZ (od nem. Wassernase) V . Ok apni ca, v. Prozorsk a
ok apni ca.
1. Varoka kua u Ohridu, iz XIX veka
2. Vavilonski grad, vavilonska kula; slika Pieter
Breughela Starijeg
3. Levo: Vaubanov sistem; Vitry-le-Francois, XVI I v.
Desno: vaza - Fornasetti:, vaza Palladiana

670
VASERLI C (Tun.) V . Barbak ana. V . Barbak ana, tunel sk a
VASERVAGA (n. Wasserwage) Van. v. l i bel o (ravnjaa).
VASUM V . V aza
VAARI T E (tur.) Prostrani trg u severnim krajevima
Balkana u vreme turske vlasti, na kome se obavljala trgovina
izmedju seljaka i gradskih trgovaca.
VAT (staroind.) Budistiki manastirski kompleks, podignut
unutar zida koji ga okruuje. Moe da sadri razliite hramove:
praprang i Pra edis.
VAT ER KLOZET (eng. water-closet) Moderni higijenski
nunik, sa porcelanskom oljom i vodom za ispiranje
neistoe, engleski nunik.
VAT RA, SVET A V . Sveta vatra
VAT ROBET ON I Sa hidraulinim cementom vezani betoni
koji su prikladni za upotrebu na visokim temperaturama (do
1850 C). Otpornost vatrobetona (vatrobrana) na visokim
temperaturama postie se upotrebom vatrootpornog agregata
i aluminatnog cementa, a za temperature do 1000 C, u nekim
primenama, i portland-cementa. Vatrobrani se primenjuju s
lakim ili s normalnim agregatima. Na temperaturama do 1000
C takvi betoni u ponavljanim ciklusima zagrevanja i hladjenja
postepeno gube svoja mehanika i fizika svojstva, a ako su
pripremljeni s aluminatnim cementom, na temperaturama
viim od 1000C poinje se stvarati keramika veza, te se
dobijaju jo bolja mehanika svojstva. U te specijalne betone
ne spadaju betoni u kojima je glavno vezivo vodeno staklo ili
fosforna kiselina.
VAT ROGASN A WI N DSOR ST OLI CA V . W i ndsor stol i ca,
fi rehouse
VAT ROST ALN A OPEKA Opeka koja je otporna na vatru,
koristi se za izradu loita. V . Opek a, ti povi opek e.
VAT ROST ALN I M AT ERI JAL Opti naziv za svaki
materijal koji je optoran prema vatri i toploti i uopte. Primena
vatrostalnog materijala veoma je velika u metalurgiji (pei za
dobijanje gvodja i elika) i u industriji uopte: staklarskoj,
keramiarskoj, cementnoj itd.
VAUBAN SI ST EM , VOBAN OV SI ST EM ,
ZVEZDAST I AN AC (nem. Vaubansystem) V . Z vezdasti
anac. Sistem graenja gradskih utvrda, odnosno, gradskih
zidina, kojeg je razvio francuski graditelj Vauban.
Karakteristian motiv vauban sistema je zvezdasti oblik
aneva (basti ona).
VAULT (engl.) Engleski naziv za svod.
VAVI LON SKA ARH I TEKT URA V . A si rsk a i Sumersk a
arhi tek tura
VAVI LON SKI GRAD, BABI LON SKI GRAD Naziv za
urbanistiki koncept jednog grada postavljen na predstavama i
asocijacijama koje pruza slika drevnog grada Vavilona. V.g. je
grad podignut unutar grandiozne strukture stepenastih
piramida, unutar kojih su smetene gotovo sve gradske
funkcije. I nteresantan primer projekta V.g. je plan grada
Pariza, arhitekte Sauvage-a.
VAVILONSKI VISEI VRTOVI Vavilonski visei vrtovi,
smeteni uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od sedam uda
antikog sveta. Bili su izgradjeni za legendarnu asirsku kraljicu
Sumiramidu, a obnovljeni u VI veku pre nove ere. Prema
Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 m,
sagradjeni od nekoliko tereasa koje su bile jedna povrh druge,
a nosili su ih lukovi na kvadratinim stubovima. Najvia terasa
bila je na visini od 25 m. Da bi se sauvala od vlage,
gradjevinska je konstrukcija bila zatiena izolacijom od
bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne terase
hidraulinim napravama.
VAZA (prema lat. vas i vasum posuda) Naziv preuzet iz
romanskog jezikog podruja u druge evropske jezike kao
oznaka za umetniki oblikovane posude razliitog oblika od
peene gline, stakla, kamena, metala i drugog materijala, koje
slue praktinoj, kultnoj i dekorativnoj nameni. U novijoj
terminologiji, naziv se upotrebljava preteno za posudu u
kojoj se dri cvee, ili koja sluzi kao dekoracije enterijera,
vrtova i parkova.
U strunoj arheolokoj literaturi, termin v. je opti
naziv za niz najraznovrsnijih ant. posuda: hidrija, krater,
amfora, lekit, kupa, kantar, skifos, kijat, alabastron, aribal i dr.
VAZA I KUGLA T OKAREN JE V . Tok arenjevaza i k ugl a
VAZA T OKAREN JE V . Tok arenje, vaza
VAZDUH U URBAN I ZMU Kada je re o vazduhu, treba
odmah na poetku spomenuti i predrasudu koja je dugo bila
rasprostranjena. Ve ranije uinjeno otkrie da ljudi i ivotinje
udiu kiseonik i izdiu ugljen dioksid postalo je optepoznato
polovinom XI Xv. Nasuprot tome, biljke uzimaju ugljen
dioksid i oslobaaju kiseonik. Iz ovoga su ljudi zakljuili da e
se koliina ugljen dioksida tako nagomilati u gradovima,
naroito u dvoranama za skupove, u kolskim uionicama itd.
da moe postati opasnost od masovnog guenja. Pogotovo
ako u blizini nema dovoljno lisnatih biljaka, koje e sa
zadovoljstvom primiti ugljenu kiselinu i za uzvrat odavati
kiseonik. Nastala je prava panika i strah od ugljen dioksida.
kolske vlasti su tada naredile da u uionicama
osnovnih kola bude to vie lisnatih biljaka da bi za sirotu
decu proizvodile dovoljne koliine kiseonika i unitile
prekomerni ugljen dioksid. Puhner spominje jednog gurmana
kiseonika koji sedi satima meu svojim cvetnim saksijama da
se nadie kiseonika. Zapravo, vrhunac kulta kiseonika
dostignut je tek posle otkria ozona i njegovog dejstva na
ivotinjski organizam. U umama za koje se smatralo da su
bogate ozonom podizana su leilita, pravljeni su hladnjaci.
K ada je pronaena i lampa za ozon, broj srkaa ozona
rastao je iz dana u dan.
Nauna ispitivanja su za to vreme ila svojim
putevima. Prvo se javio prof. Ebermeier, svojim saoptenjima
o sadrzaju ugljen dioksida vazduha u umama. On je utvrdio
da u dobro zatvorenom, velikom umskom kompleksu
vazduh sadrzi leti skoro dvaput vie ugljen dioksida nego
slobodni atmosferski vazduh. To je zbog toga to se guste
ume slabije provetravaju i to sa truljenjem prostirke od
suvog lia stvaraju nove koliine ugljen dioksida. Konaan
stav, koji se mnogo kasnije iskristalisao, bio je taj, da je sasvim
bez osnova verovanje u toboz blagotvorno dejstvo biljnoga
sveta na zdravlje ljudi.
Velikogradski melanholik je takav, upola
uobraeni, a upola pravi bolesnik. On pati od nostalgije za
slobodnom prirodom. Ova bolest, od koje malaksava radni
elan, nee se izleiti udisanjem toliko i toliko kubnih metara
kiseonika ili ozona, ve pogledom na zelenilo i slikom majke
prirode. S time urbanist treba da rauna, pa e i zadatak biti
reiv. Kada bi se zahtevalo da se za svaka plua koja diu
stvore izvesni kvadratni metri povrine lia, gradovi bi se
pretvorili u beskrajne etvrti vila.
VAZDUN A I ZOLACI JA I zolacija vazduhom kao
izolujuim sredstvom protiv vlage, toplote i zvuka. Za izolaciju
od vlage vazduni sloj od 12 cm debljine nalazi se izmedju zida
zgrade i spoljnog izolacionog zida, u visini od poda suterena
do povrine terena. Zidi stoji na temelju glavnog zida i oslanja
se na njega preputenim terisanim ili asfaltnim vezaima.
Vazduh se obnavlja kroz otvore iznad poda prostorije i u
1. Vaarite u pustinjskoj oblasti Severne Afrike, crte
autora knjige, Maldini, 1999
2. Prva industrijska izloba, Champ-de-Mars, Pariz,
1798
3. Svetska izloba, Pariz, 1867, ptija perspektiva
671
podnoju zgrade. Za izolaciju zidova izvan zemlje od
atmosfeske vlage, primenjuju se upji zi dovi .
VAZDUN A KOM ORA (KLI M A KOMORA) Sastavni
deo aparata za k ondi ci oni ranje vazduha. Upotrebljava se pri
zimskom ciklusu za pranje i vlaenje vazduha raspravanjem
ladne vode. K omora je izradjena od pocinkovanog lima kao
jedna celina. Za hladjenje vazduha (letnji ciklus) pomou
hladnjaka izradjuju se specijalne komore sa hladnjakom.
VAZDUN I KAN ALI K anali za odvod vazduha iz aparata
za k ondi ci oni ranje vazduha u pojedine prostorije, zatim kanali za
opticajni vazduh se uvlai iz prostorija natrag u aparat, kao i
kanali koji dovode sve, atmosferski vazduh u aparat.
Vazduni kanali se izradjuju od pocinkovanog lima i izoluju
heraklit ploama ili slinim materijalom.
VAZDUNI SAOBRAAJ Znaaj vazduhoplovstva kao
saobraajnog sredstva ispoljava se u brzom savlaivanju
velikih rastojanja i u omoguavanju prilaza teko pristupanim
mestima za ostali saobraaj. Zvog ovih osobina primenjuju se
u vazduhoplovstvu avioni za duge tranzitne letove i helikopteri
za vertikalne letove, a po potrebi i za vertikalno uzletanje ili
sputanje u nepristupanim i neprohodnim terenima. Prednost
vazdunih prevoznih sredstava, u pogledu vremenskog
savlaivanja prostora, u porastu je sa poveanjem rastojanja.
Razvoj vazdunog saobraaja. Pokuaj uzletanja i izrada
sprave za letenje vreni su jo u starom i srednjem veku.
Uspena uzletanja postignuta su tek u XIXv. Sa tehnike
strane, uzletanje moe da bude dvojako: uzletanje pomou
materijala lakeg od vazduha i mehaniko uzletanje pomou
maine (motora).
Meu prvim pionirima uspenog uzleta
vazduhoplovima bez motora treba spomenuti brau
Montgolfije (Joseph i Etienne Montgolfier) i Lilientala
(Lilienthal Otto), a vazduhoplovima sa motorom s.u.s. (sa
unutranjim sagorevanjem) brau Rajt (Wilbur i Orwille
Wrighr), Blerioa (Bleriot Louis), Bregea, (Breguet Abraham
Louis) i dr. Poetkom Xxv. pojavljuju se vidni uspesi u
vazduhoplovstvu. Blerio je 1909.g. preleteo kanal La Man.
Vazduhoplovstvo nalazi svoju primenu u ratu
1912-1914.g. kada se prvi put upotrebljava u vojne ciljeve, a u
drugom svetskom ratu ono se naglo razvija i koristi kao vojno
vazduhoplovstvo. U toku svog razvoja vazduhoplovstvo se
koristi kao prevozno saobraajno sredstvo, slui privredi i
sportu i obrazuje redovnu saobraajno-potansku linijsku
slubu.Vazduhoplovi se usavravaju, postie se vea sigurnost,
udobnost postaje povoljnija, a brzina i tonaa se stalno
poveavaju. Pored dnevne slube uvodi se i nona i
vazduhoplovi postaju redovna saobraajna prevozna sredstva.
VAZDUN I URBAN I ZAM Reava i ispituje meteoroloke
uslovljenosti poloaja, od makroklimatskih do
mikroklimatskih pojava, njihove zakonitosti i zakone ciklinih
proticanja. Vodi rauna o linijama letenja, manevarskim
podrujima civilnog, vojnog i sportskog vazduhoplovstva.
Vazdune linije sainjavaju apstraktnu vazdunu mrezu
ostvarljivu trenutnim letovima.
VAZDUN O GREJAN JE, GREJAN JE VAZDUH OM
Jedan od sistema zagrevanja prostorija kao to su zi dani
k al ori feri , uredjaji za k ondi ci ranjevazduha i sl.
VAZDUN O KON DI CI ON I RAN JE V . Kondi ci oni ranje
vazduha
VAZDUN O SN I M AN JE V . Sni manjei z vazduha
VENICA (engl. Town Hall, City Hall, franc. hotel de ville,
nem. Rathaus, Stadthaus, ital. municipio) Zgrada u kojoj se
nalazi sedite graske uprave. Ve u klasinom grkom
razdoblju postoje u gradovima zgrade ija funkcija odgovara
venici (bul euteri on). U evr. srednjovek. arh. venica se kao
zasebna graevina j avlja od XI I v. i vezana je uz nastajanje i
razvoj slobodnih gradova; ona je simbol gradske nezavisnosti.
Smetena je na glavnom trgu i reprezentativno je arhitektonski
oblikovana; u prizemlju ima loggiu koja slui kao trnica i
sudite, na prvom su spratu sveana dvorana, prostorije za
sastajanje i isturena loggia ili balkon s kojeg su se narodu
sakupljenom na trgu objavljivali proglasi, a na krovu tornji.
Sauvane su srednjovek. venice, meu ostalim, u St.-
Antoninu (XI I v.), Volterri (1208-57), Piacenzi (oko 1280),
Perugi (1281-1443), Sieni (1288), Pistoji (1294), Firenci (1299-
1314), Luebecku ( XI I I -XI Vv.), Stralsundu (XI I I -XVv.),
Aachenu (1333-70), Gdansku (XI V-XVI v.), Regensburgu
(XI V-XVv.), Braunscweigu (XI V-XVv.), Muensteru (XI V-
XVv.), Ulmu (XI V-XVI v.), Wroclawu (XVv.), Goslaru
(XVv.). Naroito raskone v. nalaze se u nizozemskim
gradovima: Brugge (XI I I -XVv.), Gent (XVv.), Bruxelles
(1402-49), Louvain (1448-63).
Veina v. ima visok toranj tzv. beffroi . Meu v.
podignutim u doba renes. i baroka istiu se one u Poznanu
(1550-55), Rothenburgu o.d. Tauber (1572), Heilbronnu
(1579), Paderbornu (1613-20), Augsburgu (1615-20),
Nuernbergu (1616-22), Parizu (XVI v.), Antwerpenu (1561-
65), Maastrichtu (1656-64), Liegeu (1526-40).
U toku vekova oblik v. se menjao u skladu sa
poveavanjem administrativnog aparata i proirivanjem
funkcija gradske uprave. Venice podignute u XIXv. graene
su preteno u istorijskim stilovima: Minhen (1867-74), Be
(1872-83), Hamburg (1886-97), Leipzig (1899-1905). Meu v.
podignutim posle 1900 istie se v. u Stockholmu (1811-24) i
Hilversumu (1932).
VEDI KA (ind. ) Kamena ograda koja je nadgraena drvenom
ogradom, kod budistikih kompleksa hramova i stupa.
VEDRA ARH I T EKT URA Pojam je u arhitekturu uveo
Minoru Yamasaki. Postmoderna arhitektura je sloena, ali ipak
ne predstavlja slikovitost i subjektivni ekspresionizam. U
periodu krajem XX veka se lana sloenost Postmoderne
arhitekture suprotstavila lanoj jednostavnosti ranije Moderne
arhitekture. na reklamira neku arhitekturu simetrine
slikovitosti koju Minoru Yamasaki naziva vedrom i
koja predstavlja jedan novi formalizam koji je isto tako
nepovezan sa iskustvom kao i raniji kult jednostavnosti.
Njegove zamrene forme ne odraavaju istinski sloene
programe, a njegov zamreni ornament, iako zavisi od
industrijskih tehnika izvodjenja, suvoparno potsea na forme
prvobitno stvorene primenom zanatskih tehnika. gotska
isprepletenost i naglaeni sjaj rokokoa su ne samo bili izraajno
valjani u odnosu na celinu, nego su i poticaloi od jednog
jasnog prikazivanja rukotvornih vetina i izraavali su vitalnost
koja je proizlazila iz neposrednosti individualne metode.
VEDUT A (ital.) Vidik, pogled na grad odnosno deo grada, na
ulicu, trg, spomenik ili pejzaz, u kojem prevladavaju
arhitektonski elementi.
U likovnoj umetnosti (grafika, slika), v. obino
verno, esto topografski tano, prikazuje stvarnost. Vedutni
prikaz moze da bude i samo pozadina, odnosno okvir za
figuralnu kompoziciju.
Perspektivna veduta je crtez koji prikazuje
odreenu graevinu ili arhitektonski sklop u perspektivi,
katkad osenen, laviran ili akvarelisan.
Kao samostalna umetnika vrsta v. je naroito
popularna u XVI I v. u Holandiji, a u XVI I I v. u I taliji
(veduti smo). Meutim, ona se javlja ve od XVv. kao slika data u
perspektivi, kao arhitektonska pozadina (V. Carpaccio) ili kao
arhitektonski prospekt. U XVI I I v. razvija se "idealna veduta"
na kojoj su uz stvarne graevine prikazane i imaginarne, a sve
1. Projekat za izlobenu gradjevinu, J.B.A. Couder,
1840
2. Gustave Eiffel, projekt za Parisku izlobu 1878
3. Pariska izloba 1878, detalj glavne zgrade, arh.
Leopold Hardy
4. A. De Baudot, projekat za Parisku izlobu 1900

672
je komponovano tako da stvara privid topografske tanosti i
realnosti. V . A rhi tek tonsk a sl ik a.
VEDUT A U URBAN I ZMU (ital. veduta pogl ed)
Topografski verno nacrtan pejsa; 2. Precizan crte ili slika
grada. Sinonim: prospek t (V . Prospek t).
VEGET ABI LN I M OT I V V . Bil jni moti v
VEI LLEUSE (franc.) Forma francuskog nametaja iz
perioda XVI I I veka. Predstavlja kratku sofu u stilu L oui s X V .
Njen naslon je bio vii sa jedne strane nego sa druge, a imala je
okvir koji je bio zmijoliko zakrivljen, sa debelim jastuiima.
Sluila je kao divan, za odmaranje. Veilleuse su najee
izradjivane u paru i postavljane jedna naspram druge, esto
nasuprot kamina ili kunog ognjita.
VEKSLA (od nem. Wechselbalken) V . Pri hvatni ca
VEKT OR, VECT OR (Mat.), (lat. vector) Veliina definisana
sa tri podatka: merni broj (intenzitet ili modul), pravac i smer.
Npr.: brzina, ubrzanje, sila i dr. Vektor se grafiki predstavlja
pomou dui sa strelicom. Strelica pokazuje smer, a du
predstavlja intenzitet i pravac. Vektor se najee obeleava
slovom sa strelicom, a, v, ..., njegov intenzitet istim slovom
izmeu dve uspravne crte | a| , ili odgovarajuim slovom bez
strelice | a| = . U odnosu na dati sistem koordinata, vektor je
odreen sa tri koordinate, pa je vektor stoga tenzor prvog
reda.
VELA (lat.) Segment platna vel ari juma.
VELARI JUM , VELARI UM (l. velarium) Veliko platno u
starorimskom amfiteatru, sudu ili amfiteatru, razastrto radi
zatite od sunca; ilim kao ukras nad altanima i na fasadama o
sveanim prilikama; velarije pl. zastavice na konopcima
razapetim izmeu katarki. Primer nalazimo na Coloseum-u u
Rimu (75-82).
VELARN A KUPOLA Kupol a nalik jedrenom svodu, tj sa
dijametrom jednakim dijagonali kvadrata iz kojeg se kupoila
izdie. Formiraju je lukovi izmedju linije uzizanja kupole,
kreirajui impresiju naduvanog jedra navie. U osnovi je to
polukruna kupola sa etiri strane koje su odseene,
koincidirajui sa stranama kvadrata.
VELEDROM , VELODROM (Arh.) Sportski objekt
podeen kao trkalite za velosipede (bicikle), sa specijalnom
stazom i tribinama za publiku. Sadri jo odeljenja za smetaj
vozila, svlaionice, tueve, toalet, bife i kancelariju.
VELIANSTVENI PODUH VAT I V . M agnani mei mprese
VELIINA RASTOJANJA Pojam je u arhitekturu uveo
Georg Simmel (1858-1918), kad govori o znaaju tanosti u
urbanom ivotu. Veliina rastojanja vodi tome da svako
ekanje, svako uzaludno prelaenje s mesta na mesto izazivaju
nepodnoljiv gubitak vremena.
VELI I N A Veliina je kvantitativna vrednost. K vantitet je
relativna vrednost koja se utvruje pomou druge odreene
vrednosti kao jedinice mere. Odnos kvantuma pojedinih
elemenata daje kvalitet zbiru. ovek, kao posrednik u
odmeravanju vrednosti, daje i samim merama dimenzije
svog bia, ili nekih apstraktnih vrednosti vremena i prostora.
Mere su stoga neka vrsta modula i parametra, kojima se
utvruju prostorno-vremenske dimenzije. Odreeni merni
odnosi daju posebna kvalitativna svojstva stvarima, kao to su
proporci ja, ri tam, i ntenzi tet, boja, itd.
Relativna vrednost veliina je uslovljena i uslovima
percipiranja gde znatnu ulogu imaju izvesne deformacije
vienja kao opti k e il uzi je, fobije i dr. Na taj nain u krug naeg
interesovanja, pored estetike i tehnike, ulaze i mnoge druge
grane nauke, kao optika, fiziologija, psihologija, metrika i
matematika itd.
VELIINE, PREKOBROJNE V. Prekobrojne veliine
VELI K KOVEG V . Sanduk
VELI KA OPEKA V . Opek a u i stori ji forti fi k aci je
VELI KE I ZLOBE Stvaralaki podstrek arhitekturi u
znaajnoj meri su dale velike industrijske izlobe, nastale u
drugoj polovini XI Xv., kad je industrija dostigla vii nivo
razvoja. V.i. su imale svrhu da uvreme skokovitog preobraaja
zanatske proizvodnje u mainsku predstave nove pronalaske u
svim oblastima proizvodnje, kasnije u zemljama uesnicama.
I storija izlobi podeljena je u dva perioda: 1. raniji period, koji
je poeo prvom industrijskom v.i. u Parizu 1798.g., a zavrio
se Pariskom v.i. 1849.g. i 2. kasniji period, koji je trajao u toku
druge polovine XI Xv., kada su nacionalne izlozbe postale
internacionalne.
Prva i zl oba i ndust ri jsk i h proi zvoda Francusk e prireena
je 1798.g. i zapoela je izlobeni pokret koji je trebalo da
postane jedna od najistaknutijih tekovina XI X v. Predstavljala
je prvi zvanini podstrek za razvoj industrije i pronalazatva.
L ondonsk a Svetsk a i zl oba 1851.g. odrana je u
Kristalnoj palati, iji je graditelj Joseph Paxton primenio
konstrukciju staklenika, kakvu je primenjivao pri izgradnji
zimskih bata. Projekt zgrade se zasnivao na tadanjem
najveem standardizovanom staklenom oknu, duine svega
1,25m. Palata je imala povrinu 74.000m kvadratnih, duine
563m. Kristalna palata je bila ostvarenje nove graevinske
ideje i prvazgrada velikih dimenzija od stakla.
Pari sk a Svetsk a i zl oba 1855. prireena je u Palais
dIndustrie, koja je bila graevina sa tada najveim rasponom
od 48m
Pari sk a i zl oba 1867. i 1878. predstavljaju dalji
pomak u izgradnji gvozdenih konstrukcija.
Vrhinac razvoja v.i. predstavljala je Pari sk a i zl oba
1889.g., ali je predstavljala i kraj dugog razvitka v.i. Sredite
izlobenih graevina bila je Eiffelova kula na Seni, koja je
predstavljala zenit stvaralake snage inenjera Eiffela.
ikaka i zl oba 1893. Predstavlja poetak
propadanja ideje v.i. i to u ikagu, u kojem su u to vreme
podizane navee i najsmelije zgrade. Ova izloba se smatra za
poetak tzv. merk anti l nog k l asi ci zma, koji e naneti veliku tetu
arh. XXv.
VELI KE PRI RODN E I N EPARKOVN E POVRI N E
Ove povrine rekreacijske namene obino su izvan gradskog
podruja, ali esto unutar obuhvata generalnog urbanistikog
plana (parkovi, ume i sl.). Predstavljaju zelene oaze, ume,
zatitne pojaseve oko gradova ili velika podruja zelenih
povrina u neposrednoj blizini grada.
VELI KE VI ZURE V . Grand prospects
VELI KI BULEVARI V . Grand boul evards
VELI KI GRADOVI V . M etropol i s, Grad
VELI KI H OR V . Chorus mai or
VELI KI LAKAT Brahi um. Srednjovekovna gradjevinska
mera, duine 68,3cm. V. Mletaki sistem mera.
VELI KI RED V . Kol osal ni red
VELLUM KOD N AM ET AJA (lat. vellum, engl.) Fino
teksturisan pergament koji je nainjen od koe jaganjaca, teladi
ili mladih jaria, ponekad upotrebljen na panelima kao furni r za
nametaj. Skupa neobinost, vellum je bio atraktivan kod vie
dizajnera modernog nametaj a medju kojima su bili
najznaajniji Carlo Bugatti i Pierre Legrain koji su teili
namernoj ekstravagantnosti.
1. Veliine i medjusobni odnos grandioznih
arhitektonskih objekata: K eopsove piramide, crkve
Sv. Petra u Rimu i dr.
2. Pariska izloba 1925, Pavillion de lEsprit
Nouveau, Le Corbusier
3. Velike izlobe, Svetskoj izlobi u Montrealu, 1967
(Buckminster. Fuller)
673
VELODROM (l. velox brz, gr. ooo, trkalite) Trkalite za
bicikliste (tokae), staza za velosipedske trke.
VELUM ZAST OR, VELLUM (lat.) Latinski naziv za
zastor, zavesu kod ant. rim. teatra, koji se pre poetka
predstave dizao prema krovu scene. Velum se nalazila u
upljini podno scenskog podijuma duz osnovice ork estre.
VELUR (fr. velour: barun) Vuneni barun.
VELVET (n. lat. velluetum, engl. velvet) Svileni barun.
Materijal kome sa jedne strane (sa lica) od podloge odstoje niti
(flor) duine 1,5 do 3 mm. Podloga i flor su obino od istog
materijala.
VEN AC (Zgr.). Profilisani ispad iz zida zgrade, kao ukras i
kao zatita od kie; u celoj duini zida ili samo mestimino, na
rizalitu, iznad otvora i dr. U visini meuspratnih konstrukcija
zove se kordonski ili meuspratni venac; na gornjem zavretku
zida zove se zavrni ili glavni venac.
VEN AC GRUDOBRAN A V . Bedem
VEN AC I Z ROGOVA V . D rveni k rovovi . Vidne ronjae
kod strehe i zabata sreu se naroito u alpskim predelima.
Postoji vie tipova konstrukcije v.r., prema zeljenom prepustu.
Ukupan ispad prepusta do 2m.
VEN AC KAPELA U crkvenoj arh., radijalno rasporeene
kapele oko deambul atori juma ili na zavrnici transepta. U romanici
se pojavljuju kao apsi di ol e izolovano izvan osnovne sheme
osnove u obliku krsta. U gotici je poligonalni zavretak hora
bogato ralanjem; kapele, u kojima su smeteni oltari (srednja
moe da bude vea i isturena), esto su uklopljene u
jedinstveni organizam prostora i direktno vezane na horski
prostor, bez deambul atori juma.
VEN AC PROZORSKE KLUPE (nem.
Fensterbankgesims) V enac na gornjoj fasadnoj ivici prozorsk e
k l upe(v.).
VEN AC PROZORSKOG BAN KA (nem. Sohlbankgesims)
V enac koji je postavljen ispod prozorskog otvora.
VEN AC SOKLE V . Stopni venac (nem. Fussgesims,
Sockelgesims) Venac koji je postavljen na gornjoj
horizontalnoj ivici sokle neke graevine. esto na sebi nosi
okapnicu. V . V enac.
VEN AC U PRI ZEM LJU V enac sok l a
VEN AC, ARH I TRAVN I V . A rhitravni venac
VEN AC, CORON A V . Corona
VEN AC, KORDON SKI V . Kordonsk i venac
VEN AC, KROVN I V . Krovni venac
VEN AC, KRUN SKI V . Krunsk i venac
VEN AC, OBLI CI (nem. Gesimsformen) Gl avni venac (k rovni
venac), ree k ordonsk i venac su izvedeni putem razliitih
konstrukcija i profila i ukraeni su na razliite naine (k i mati on).
Ispod pokrivne ploe venca mogu da se nalaze hol k el i , fri z,
k onzol ei rel jefnetrak e, postavljeni jedno ispod drugog.
Osnovni oblici venaca su: 1. k rovni venac ili gl avni
venac, 2. gotiki profilisani venci sa okapnicom, 3. k runsk i venac, ri msk i
k onzol ni venac.
VEN AC, OKAPN I CA ( nem. Wassernase ) V . Ok apni ca.
Krovni ili ispod krovni venac ija je gornja zona zakoena
prema spolja, da bi sluila kao okapnica, odnosno, da bi
odvodila kiu i sneg van povrine fasade. K rovnu okapnicu
esto sreemo kod gotikih gradjevina u obliku venca koji je
isturen u polje u odnosu na fasadu gradjevine.
VEN AC, OT VOREN I V . Otvoreni k orni , otvoreni venac
VEN AC, PLAFON SKI V . Pl afonsk i venac.
VEN AC, SI M S (engl. entablure, franc. corniche, nem.
Gesims, ital. cornice) U arhitekturi, horizontalan ispad u
obliku glatkog ili profilisanog pojasa koji je jae ili slabije
konzolno isturen izvan zida.
Venac je element jedne graevine, najee
horizontalan, koji deli njen spoljanji zid na izdvojena polja.
Osnovna forma venca bile su na fasadi isturene ploe,
horizontalno postavljene na fasadi, ali i kose pokrivne ploe,
esto podeljene u polja (okapnice). Venac moe da bude
ukraen reljefom ili reljefnim trakastim ornamentom (k i ma,
astragal ) ili poduprt k onzol ama (k onzol ni venac).
Prema mestu na graevini gde je postavljen, venac
moe da bude: 1. venac sok l a, venac u pri zeml ju, 2. k ordonsk i venac,
meuspratni venac, pojasni venac, spratni venac, 3. sol bank venac,
prozorsk i venac, 4. k ranc venac, opi vni venac, k runsk i venac, 5.
k al k ansk i venac, zabatni venac.
Prema materijalu od kojeg je izgraen, venac moe
da bude: drveno redni venac, k ameni venac, betonsk i venac, venac od
opek ei dr.
U prvobitnom znaenju v. je zavretak zgrade
ispod krovne strehe i slui za zatitu od kie. Postepeno se taj
naziv proiruje i na sline ispade koji dele sprat od sprata, ili se
nalaze iznad podnoja zgrade, prozora i vrata. Forme i
dimenzije venca uslovljene su klimom i svojstvima materijala,
konstrukcije kao i stilom. U egipat. arh. v. je imao oblik
naglaene uljebine ispod koje je postavljeno podnozje
(podmetak); bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih
zljebova koji se zavravaju listom. U gr. klasinim redovima
v. je najvii od triju horizontalnih delova trabeaci je i stoji
neposredno iznad fri za. Moe se podeliti na podl o ni ili donji
venac, gornji venac i u sredini ljeb za odvoenje kinice. Grci su u
kasnijoj fazi upotrebljavali i v. koji lezi direktno na arhitravu
(Atinin hram, Priene). Etrurski venci slini su dorskima, ali su
od njih jednostavniji i grublji. Rimljani su prihvatili gr. uzore i
prilagodili ih svom ukusu; v. je kod njih snazniji, ali manje
elegantan. Najvaznija inovacija je primena malih konzola
(K oloseum i Panteon, Rim). U rim. arh. javljaju se i venci od
opeke. U vizant. arh. nastavlja se raznolikost u izradi venaca;
javljaju se i venci od opeke ili malih tesanih kamenova,
ponekad slozenih kao riblja kost, te venci na lukove koji
poivaju na konzolama ili lezenama. u srednjovek. arh. nastaju
reminiscencije na klasini venac. Fasade romanikih crkava
zavravaju se nizom malih lukova na koji se nadovezuje krov,
a fasade prof anih zgrada nazubljenim vencem. U nekim
krajevima (srednja Italija) lukovi se esto oslanjaju na niz malih
konzola. U gotici je upotreba kamena omoguila izradu venaca
s rafiniranom profilacijom. Uz mali ispad prevladavale su
vijugave linije i bridovi s otrim vrhom. Pored toga, i dalje se
javljaju venci na lukove, koji imaju oblik trolista i otrog ugla.
U renesansi se kompozicija venca vraa na klasine uzore. Od
sredine quattrocenta v. dobija velike dimenzije i raznoliku
profilaciju. Kod rustinih fasada (Palata Strozzi, Firenca) venac
je snaan i u proporciji sa itavom zgradom. Pod uticajem
K olseuma stvoren je tip venca na malim konzolama (L.B.
Alberti, Palata Ruccelai, Firenca; D. Bramante, Cancelleria,
Rim). U visokoj renesansi nastoji se postii sklad izmeu
zgrade i venca poveanjem visine trabeacije, te otvaranjem
prozora na frizu ukraenom bareljefima (B. Peruzzi, Villa
Farnesina, Rim). Ovaj tip venca javlja se i u toku XVI i XVI I v.
(J. Sansovino, Libreria, Venecija). U baroku su venci razliito
profilisani; u klasicizmu se imitiraju gr. uzori, dok
romantizam i eklekticizam imitiraju forme istorijskih stilova
raznih vremena. Moderna arh. redukovala je v. na mali
jednostavan ispust, ili ga uopte izostavlja.
VEN AC, SPLET V . Spl et
1. Velum amfiteatra u Pompejima i crte mala koji
dre velum
2. Klasian venac
3. Venac, studija Michelangela

674
VENAC, STUBANI V. Stubani venac
VENAC, TAVANINI V. Tavanini venac
VENANICA (Zgr.). Horizontalno postavljena drvena
greda kod strehe na koju naleu krovni rogovi. K ad je tavanica
drvena, venanica lei preko tavanjaa; kad je tavanica od arm.
betona, pol ae se direktno na betonski serkla. K od krovova
sa nadzitkom, ona lei na zidnim stolicama. K od krovova bez
nazitka nalee na tavanjae i zid. Stranice koje su prema zidu
trebalo bi izolovati od direktnog dodira. Sa tavanjaama se
venanice povezuju zasekom dubine 2 cm, koji spreava
pomeranje kako u poprenom tako i u podunom pravcu.
Ona se moe povezati sa tavanjaama i samo klinom od
tvrdog drveta 3 cm koji moe biti uradjen runim ili bolje
mainskim putem.
VEN CI OD OPEKE Venac je istureni dei fasade ispred
zida, koji titi proelje od padavina, te je ujedno vaan
plastian arhitektonski element. Na gornjoj strani ima kosu
povrinu, zatienu od atmosferilija, a na donjoj okapnicu, da
se kia ne bi podvlaila i cedila po zidu.
VEN CI , KAMEN I V . Kameni venci
VEN CI , M ASI VN I V . M asi vni venci
VEN DI T A (tal. vendere prodavati, vndita prodaja) Mesto
gde se trguje, trg, pijaca; zborno mesto, loa; alta vendita (tal.
alta vendita) visoka loa karbonara.
VEN ECI JAN ERI Vrsta prozorskih zastora nainjenih od
traka koje su meusobno povezane i horizontalno postavljene
na prozorsku povrinu. Trake mogu da budu od razliitih
materijala, ali su najee izraene od plastike ili aluminujuma.
VEN ECI JAN SKA KAM PAN JA Naziv za seosko zaledje
Venecije koje je u periodu renesanse i baroka igralo vanu
ulogu u razvoju renesansne vile. Venecijanska kampanja bilo je
podruje u kojem su preko leta, a esto i tokom cele godine
iveli venecijanski velikodostojnici, da bi otili iz Venecije koja
je bila vlana i uopte nezdrava ivotna sredina. U
venecijanskoj kampanji nikli su najlepi primerci iktalijanske
renesansne vile, poput vila Andrea Palladija.
VEN ECI JAN SKA KREN ELACI JA Palladijanski tip
k renel aci je (ozupavanja) sa kuglama postavljenim u serijama
izdeljanih glava ili uba (v. Batl man), nalikujui na niz piona u
igri aha. Dobar primer se nalazi na pi ano-nobi l e nivou
Burlington-ove vil l eu Chiswick-u, kod Londona (1726-9).
VEN ECI JAN SKA VRAT A (engl. venetian door) Adapracija
serl i ane u ulazne vratnice, odnosno, sa centralnim otvorom koji
je luno zasveden i flankiran visokim uskim na vrhu kvadratno
zarubljenim prozorima.
VEN ECI JAN SKA VRAT A, SERLI AN A Serli ana koja se
koristi za vrata.
VEN ECI JAN SKE ROLETE V . Bl i nd 2
VEN ECI JAN SKI DEN T I L Uobiajena srednjovekovna
profilacija u Veneciji koja se sastoji iz isturenih trak a
sanjihovim gornjim i donjim krajevima iseenim naizmenino
u delove koji su zakrivljeni prema sreditu trake, stvarajui
efekat duplog niza dentil a.
VENECIJANSKI GOTIKI PREPOROD Faza gotikog
preporoda koja je imala najznaajnije uzore u Veneciji, sa
karakteristikama polihromnog rada u opeci, ravnom
mreastom ornamentikom i bogato uradjenim ark adama.
Preporod je imao promociju u knjizi Street-a Brick and
Marble in the Middle Ages: Notes of a Tour in the N orth of
I taly (1855) a popularizovala ga je Ruskin-ova knjiga Stones
of Venice (1851-3).
VEN ECI JAN SKI LUK V . L uk
VEN ECI JAN SKI PROZOR (engl. Venetian window) V .
Serl i ana, Pal adi jansk i prozor, Queen A nneprozor.
VEN ECI JAN SKI ZAST ORI V . V eneci janer, al uzi je
VEN T A (l. vena, l. vendere prodavati) Usamljena drumska
krma, mehana.
VEN T AROLA (tal. ventarola, l. ventus vetar) Sprava koja
pokazuje pravac duvanja vetra, vetrokaz; mesto gde se
ostavljaju jela i pia radi hladnoe, ledenica.
VEN T I L (l. ventus vetar, nl. ventile) Oduka, mehanika
naprava, obino od metala, pomou koje se vri otvaranje i
zatvaranje propusta za vazduh, tenosti, gasove, pare i dr.,
zalistak.
VEN T I LACI JA (l. ventilatio) Obnavljanje vazduha u
zatvorenim prostorijama, vetrenje, provetravanje; fig.
prethodno pretresanje, temeljno razmatranje nekog pitanja
(pre donoenja konane odluke), procenjivanje imanja koje
treba deliti; ventilarenje.
VEN T I LACI JA I KLI M AT I ZACI JA Postupci dovodjenja
i odvodjenja vazduha te odravanje eljenog stanja vazduha u
zatvorenom prostoru. V enti l aci ja (vetrenje, provetravanje) jeste
odvodjenje istroenog vazduha iz zatvorenog prostora i
dovodjenje sveeg prirodnim ili prisilnim putem radi
ugodnijeg, sigurnijeg i nekodljivog boravka osoba ili za
potrebe nekog procesa. Kl i mati zaci ja (kondicioniranje) jeste
odravanje eljene temperature i vlanosti vazduha u
zatvorenom prostoru, koje uz ventilaciju obuhvata i ienje,
grejanje ili hladjenje te ovlaivanje ili suenje vazduha. Obrada
vazduha koja obuhvata samo neke od navedenih postupaka
esto se takodje naziva klimatizacijom, to se naroito odnosi
na hladjenje vazduha. Svrha klimatizacije je osiguranje
prostora za ugodan boravak i rad ljudi te odravanje eljenog
stanja vazduha u prostorijama sa skupocenim predmetima i
osetljivim aparaturama ili zbog zahteva proizvodnog procesa.
VENTILACIJA KUNE KANALIZACIJE Odstranjenje
gasova iz kune kanalizacione mree. Izvodi se produenjem
svake verikale venti l aci oni h cevi do iznad krova u vidu venti l aci one
gl ave. Ventilacija u isti mah smanjuje natpritiske i potpritiske u
mrei usled promenljivosti odnosa izmedju koliine tenosti i
vazduha, to poboljava rad sifona.
VEN T I LACI JA, POJAM Delimina ili potpuna zamena u
prostorijama zagadjenog vazduha sveim radi obezbedjenja
pune radne sposobnosti ivih bia, rada maina i stvaranja
povoljnih uslova za pravilno odravanje materijala, hrane i
vode.
VENTILACIJA, POPRENA V. Poprena ventilacija
VEN T I LACI JA, PROVETRAVAN JE V . Provetravanje
VEN T I LACI ON A CEV Cev za odvod gasova iz
kanalizacione mree. Moe biti od gvozdenog pocinkovanog
lima, od livenog gvodja, keramike i azbestno-cementa.
Prenika je istog kao i cev mree na koju se nadovezuje.
VEN T I LACI ON A GLAVA Proireni nastavak venti l aci one
cevi kroz krovni pokriva i iznad njega. Duina glave je 1,50 m,
od ega je ispod krova 50 cm a iznad 1,00 m. Ovim se
spreavaju pojave uspora od spoljnih termikih uticaja, koje
zimi izaziva nahvatana slana na gralu cevi u hladnom
potkrovlju, a leti naglo irenje gasova u vrelom tavanu.
VEN T I LACI ON A REET KA Uramljena rupiasta ploa
na ventilacionom otvoru od metala koji ne rdja i iza koje su
preagice (klapne) koje slue za podeavanje veliine otvora,
pomou lanca sa ruicom. Savreniji oblik je anemostat.
VEN T I LACI ON I KAN AL Kanal ostavljen u zidu slian
dimnjakoj cevi, samo veih dimenzija, za odvod pokvarenog
1. Venac; detalj krovnog venca i kapiteli crkve Sv. Sergija i
Vakha u Carigradu, izmedju 527 i 536
2. Venac: 1 sokl venac; 2 medjuspratni venac; 3 prozorski
venac; 4 zavrni venac (krunski venac); 5 zabatni venac
3. Osnovni tipovi venaca: 1 krovni venac; 2,3 gotiki
venac sa okapnicom; 4 zavrni venac (krunski venac),
rimski konzolni venac
675
vazduha.iz prostorija. Zavrava se izvan krova, a moe i u
tavanu na 1,0 m od poda. Ozgo je pokriven a otvori su sa
strane.
VEN T I LACI ON I OT VOR Otvor na zidu kroz koji se
uvodi topli vazduh za grejanje ili svei za provetravanje
prostorija, odn. odvodi pokvareni. Veliina otvora zavisi od
veliine dovodnog kanala. Poloaj je pri plaf onu i na 80 cm od
poda. kod prirodnog provetravanja dolaze dva otvora na
ventilacionom kanalu, jedan pri plafonu za zimu i jedan pri
podu za leto.
VEN T I LACI ON O OKN O (nem. Luftschacht) Ok no
sagraeno poput dimnjakog okna, sa funkcijom ventilisanja
prostorija neke zgrade koje nemaju prirodnu ventilaciju. Na
vrhu ventilacionog okna postavlja se ventilaciona glava, sa
ventilatorom.
VEN T I LACI ON O PROZORSKO KRI LO (Zgr.). Gornje
prozorsko krilo koje se otvara na horizontalnim arkama i
slui za ventilaciju prostorije pri inae zatvorenom prozoru.
Kod dvostrukih prozora spoljno i unutranje krilo su meu
sobom povezani makazama za gornja krila ili ventusom i
otvaraju se kao jedno.
VEN T US (Zgr.). Naroiti oblik naprave koja, povlaenjem
metalne ipke, otvara i zatvara gornja prozorska krila kada ova
slue kao ventilaciona prozorska krila. K od nas je izraz
uobiajen za sve razne naprave koje slue za ovu svrhu. V .
Otvara za prozorska krila
VERAN DA (eng. veranda, p. baranda, sskr. veranda)
Doksat, otvoren trem na kui. Otvoren prostor u vidu trema
ispred soba za dnevni boravak i trpezarije, obino u prizemlju.
V . Porch. Otvorena galerija ili balkon sa krovom kojeg nose
laki, obino metalni stubni nosai.
VERAN DA - PEN T V . Pent
VERBLEN DER (nem. Verblender) V . Fasadna obl ona
opek a
VERDI GRI S (engl., od franc.) Dekorativno sredstvo kod
izrade nametaja; boja na drvetu koja simulira plavo-zelenu
pati nu koji sreemo na antikoj bronzi. V erdi gri s je svetlija po
tonu od anti quevert, na koji potsea.
VERDURA (ital. zel eni l o) Svaka tapi seri ja iji je osnovni motiv
zelenilo drvee i lie. Verdure su bile naroito popularne u
XVI I veku.
VERDURE (od franc. verde, pan.) Naziv koji se koristi u
urbanizmu a oznaava zone ili povrine sa zelenilom.
VERI N I POLI GON (1) Oblik koji zauzima lako ue iji
su krajevi privreni za dve stalne take, kad su o njega na
raznim takama obeeni tereti; (2) naziv grafike metode
izvedene na osnovu prouavanja verinog poligona radi
odredjivanaj rezultante sila u ravni. Verini poligon zajedno sa
pol i gonom si l a predstavlja pomono sredstvo za reavanje
mnogih statikih problema.
VERKBUN D V . W erk bund, D eutscheW erk bund
VERKT AJN (od nem. Werkstein) V . Tesan k amen
VERKT AT (n. Werkstatt) Radionica.
VERLI ES (nem.) V . Podzemna tamni ca
VERM I KULACI JA ( od lat., engl. vermiculation, ital.
disegno vermicolato) Dekoracija blokova za zidanje sa
nepravilnim povrinskim kanalima, nalik crvolikim trakama.
V . Rusti k aci ja.
VERNA PLOA V . Ol tar vere
VERN ACULAR ARCH I T ECT URE V . V ernak ul arna
arhi tek tura
VERN AKULARN A ARH I T EKT URA (engl. vernacular
domai, mesni, domorodan) Naziv za arh. nastalu na osnovama
jedne tradicije koja je izdvojena unutar geografski ili kulturno
civilizacijski izdvojenog podruja. V.a. je tradicionalna arh. ali i
arh. zasebnog stila, koji je karakteristian za odreeno
podruje. Vernakularna arhitektura je nepretenciozna,
jednostavna, domaa, urodjena, to su tradicionalne strukture
nainjene od lokalnih materijala i praenjem dobro poznatih
formi i tipova. Uobiajeno je podeljena u tri kategorije:
agrikulturna (ambari, farme i dr.), domaa i industrijska
(grnarije, kovanice i dr.). U Nemakoj i Engleskoj, veliki broj
kua podignutih u drvenoj konstrukciji iz perioda srednjeg
veka i kasnije, noe se smatrati za vernakularnu arhitekturu,
dok drvene ruralne strukture, kao to su kolibe, takodje
spadaju u ovu kategoriju. Prvi put je vernakularna arhitektura
ozbiljno shvaena u kasnom XVIII veku kad su nainjeni
pokuaji da se ponovo kreiraju njeni delovi u sklopu pi toresk nog
pok reta, a ona je obezbedjivala ugledne primere za arhitekte iz
perioda XIX veka, posebno pri gradnji kua stila domaeg i
gotikog preporoda i A rts and Crafts pok reta. Vernakularna
arhitektura bila je kontrastna ugl adjenoj arhi tek turi , ak je
klasifikovana kao arhi tek tura bez arhi tek ata, to nije u sutini
ispravno, jer je veina vernakularne arhitekture bila u osnovi
vrlo sofisticirana tokom perioda svog razvoja, a arhitekti kao
to su bili Devey, Lutyens i Webb, svojom arhitekturom
duguju mnogo uzorima vernakularnih gradjevina, tako da
vernakularna arhitektura nikad nije bila izolovan fenomen,
arhitektura proletarijata, ruralna ili urbana.
Arhitekti koji su u stanju da prihvate pouke
primitivne vernak ul arne arhi tek ture, tako lako prijemive kada je
izloena kao Arhitektura bez arhitekata , ili industrijske
vernak ul arne arhi tek ture, tako lako prilagodljive elektronskom i
svemirskom vernakularnom izrazu u vidu razvijenih
megastruktura neo-brutalista ili neo-konstruktivista, ne
priznaju lako vrednost komercijalnog vernakularnog izraza. Za
umetnika, stvaranje novog moe da znai opredeljenje za staro
ili za postojee.
Moderna arh. nije toliko odbacivala komercijalni
vernakularni izraz koliko je pokuavala da ga osvoji stvaranjem
i uvivanjem sopstvenog autohtonog izraza, poboljanog i
univerzalnog. Ona je odbacila mogunost kombinovanja fine
sa grubom umetnosti. I talijanski pejzaz je oduvek dovodio u
sklad vulgarno sa vitruvijanskim: neposrednu okolinu
katedrale sa samim svetilitem, portirevu veernicu nasuprot
glavnom ulazu u zgradu, itd.
VERN AKULARN A FORM A (engl. vernacular) Forma
karakteristina za odreena podruja, gradove ili drave, koja
predstavlja tradicionalnu stilsku formu jednog kraja.
VERN AKULARN A SAVREM EN A ARH I T EKT URA
(engl. Contemporary Vernacular) Postoji dug trend kod
mnogih zemalja u razvoju, koji podravaju arhitekti koji
obraaju posebnu panju na nacionalni kulturni identitet, da se
pronadje vie autentian regionalan glas za njihovu arhitekturu.
Ovaj fenomen je izrastao i proirio se, mada je u osnovi
ekskluzivan, na drutva koja podravaju nacionalan nezavisan
put. Medju tim zemljama karakteristine su bive kolonije, koje
su poele da izgradjuju sopstveni politiki i drutveni identitet,
kao i sopstvene kulturne korene, naroito u periodu nakon
Drugog svetskog rata. Mnoge ovakve drave bile su veoma
ruinirane u periodu rata i bilo je potrebno izvriti kompletni
obnovu i rekonstrukciju unitenog gradjevinskog potencijala.
Pojava izrastanja nacionalnih drava naroito je narasla u
periodu 1940-tih i 1950-tih. Zemlje u razvoju, koje su izrasle iz
konflikta, kao to su bile Egipat i Jordan, predstavljaju moda
najjasniji primer razvoja ove tendencije, mada su i ostale
zemlje, kao to su I ndija i Meksiko, mada strategijski
1. Venac borca
2. Vernakularna forma; Alvar Aalto, Towen hall,
K iruna, vedska, 1958, crte
3. Savremena vernakularna arhitektura; Herzog i De
Meuron, Dominus vinarija, Yountville, Napa Valley,
SAD, 1995-98
4. Vernakularna arhitektura; Renzo Piano, Jean-Marie
Tjibaou kulturni centar, Noumea, Nova K aledonija,
1992-98

676
manje znaajne, takodje relevantne za prouavanje savremene
vernakularne arhitekture. U mnogim dravama, medjutim,
model progresa je bio izveden prema stepenu razvoja
industrijalizacije, dok su politiki i psiholoki uzorci predratnih
kolonijalnih vlada ostali u velikoj meri nepromenjeni. Takodje
je bilo uobiajeno za arhitekte koji su pokuavali da otkriju
neke slinosti u kulturnom identitetu u ovom smislu, da se
vrate vernakularnoj ekspresiji, to ih je esto dovodilo u
situaciju da budu odbaeni u sopstvenim zemljama,
pronalazei jedino mali broj svojih pristalica koje su shvatale i
podravale njihove napore. Danas, nakon vie od pedeset
godina od tog perioda, kad su se pogorali ekoloki uslovi
sredine, sve vie narasta zainteresovanost za izgubljenim
regionalnim identitetom i kulturnim nasledjem u svetlu
vladajueg trenda prema kulturnoj globalizaciji a radovi
pionira vernakularne arhitekture smatraju se vizionarskim.
Jedan od prvih predstavnika savremene
vernakularne arhitekture bio je egipatski arhitekt Hassan
Fathy, koji je prepoznao tradicionalne kvalitete i progovorio
arhitektonskim jezikom protiv moderne arhitekture. Godine
1938 Fathy je organizovao izlobu u jednom predgradju K aira,
zvanom Mansouria, koja nije imala irok prihvaeni odjek.
Njegovi gouach-evi i akvareli prikazivali su neto to nije bilo
nalik bilo emu tada poznatom u Egiptu, jer su sadravali
kombinovane elemente koji su determinisali tipinu
tradicionalnu egipatsku arhitekturu koja je postojala u
vremenu pre industrijske revolucije i okupacije zemlje od
strane kolonijalnih sila. Ovi elementi, ili prostorne tipologije,
otkrivali su nekadanje oblike arhitekture, preostale iz ranog
perioda, koje je Fathy adaptirao unutar formalnih kompozicija
koje su predstavljale zaboravljeno nacionalno kulturno dobro.
Karakteristini izvedeni objekti Hassan Fathy-ja ukljuuju
Hamed Said House, Marg Plain, pored kaira (1942-5), kua u
Sidi Krier, Egipat (1971). Ostali karakteristini predstavnici
savremene vernakularne arhitekture ukljuuju: Glenn Murcutt,
sa The Ball-Eastway House, Glenorie, New South Wales
(1980-3), Abdel Wahed El-Wakil, Halawa House, Agany,
Egipat (1975), Rasem Badran, Sana project, Jemen (1987),
Geoffrrey Bawa, House and Studio, Colombo, Sri Lanka
(1963), Ricardo Legorreta, Pershing Square, Los Angeles
(1994), teodoro Gonzales de Leon, alkrishna Doshi, Charles
Correa, Raj Rewal, Ram K armi i Ada K armi Melamede i dr.
VERN AKULARN I N AMET AJV . N ametaj od rogova
VERN I KULI SAN A RUST I KACI JA Sa licem obradjenim
kao da su neki njegovi delovi pojedeni, sa nepravilnim
crvolikim trakama i rupama po celoj povrini lica, potseajui
na drvo ili pesak.
VERN I RAT I (fr. vernir) Lakovati, premazati fornajzom,
glazirati; fig. dati (ili: davati) sjajan izgled.
VERN I S M ART I N , VERN I M ART EN (franc. vernis
Martin) Francuska initacija japanske tehnike lakiranja,
popularna u izradi nametaja u XVI I I veku (L oui s X V ), kod
koje je korieno i do etrdeset slojeva fi rnajza da bi se postigla
puna, sjajna povrina po kojoj se rezbarilo u pl itk om rel jefu. I me
je dobila po brai Marten (franc. Martin), koji su tehniku
usavrili oko 1730. godine.
VERON SKA ZEM LJA (Gra. mat.). Zelena mineralna boja
koja se primenjuje i kao posna i kao masna boja (uljana).
VERS UN E ARCH I T ECT URE (franc. Prema jednoj
arhitekturi ) Naziv Le Corbusierove knjige tampane 1923.
Godine u kojoj je on dao svoje osnovne teorijske formulacije
arhitekture, koje su bile osnov teorije moderne arhitekture, a
zadrale su se i do danas.
VERT I KALA (nl. vertikalis) Mat. uspravna prava linija,
vertikalan poloaj. Prema Aristotelu, vertikalni pravac je linija
pada (smer nadole) ili uzdizanja (smer nagore), pa mu je jo
od nezapamenih vremena pripisivan jedan poseban znaaj.
Vertikala je stoga oduvek bila smatrana kao sveta dimenzija
prostora. Ona predstavlja stazu prema realnosti koja moze
da bude via , ali i niza od svakodnevnog zivota. A x i s
mundi prema tome nije samo centar sveta, ve je i veza izmeu
tri kosmika carstva: carstva nebeskog, zemaljskog i carstva
podzemlja i pakloa, a jedini prodor i put kojim se moe stii iz
jednog carstva u drugo, vodi tom centralnom vertikalom.
U vezi sa boravitem i kuom, vertikala oznaava i
sam proces graenja (umesto sagradio je kuu kae se esto
podigao je kuu). Sebastiano Serlio tako interpretira
vertikalan stub kao izraz ovekove stvaralake moi. Gaston
Bachelard oznaava vertikalnost kao osnovnu osobvinu
kue, od posebno vanog znaaja.
VERT I KALA I H ORI ZON T ALA V . H ori zontal a
VERT I KALAN GRAD (engl. Vertical City) 1. Naziv za
gradove, uglavnom metropole, koji su potencirali svoj urbani
razvoj u vertikalnom pravcu, putem izgradnje oblakodera,
poveavajui na taj nain gustinu stanovanja i ekonominost
korienja gradskog zemljita. Tendencija gradnje v.g. nastala
je nakon razvoja novih arh. koncepcija u SADu, naroiti
radovima ikake kole (Chi cago school ). Danas je pojam v.g.
vezan za izgradnju gradsk og ci ty-ja, gradskog administrativnog
jezgra, koje predstavlja koncentrciju izgradnje na maloj
povrini uskog gradskog centra. I zgradnja gradova u
vertikalnom smislu predstavlja tehniko opredeljenje razvoja
grada i posledica tzv. advok atsk og pl ani ranja jednog gradskog
jezgra, gde ekonomski inioci odreuju urbanistiku i
arhitektonsku strukturu. 2. Takoe, naziv za projekt Tehnotopi je,
gradova P. Maymonta koji se uzdizu u nebo, obeeni
prednapregnutim kablovima o jedan centralni jarbol kroz koji
prolaze sve instalacije, oslobaajui tako u potpunosti tlo.
VERT I KALAN T AP, VERT I KALA Vertikalni tap
ispune reetkastih nosaa.
VERT I KALN A ARH I T EKT URA V . V erti k al an grad,
V erti k al na ek stenzi ja grada
VERT I KALN A CEV (VERT I KALA) Cev kunih
instalacija koja ide uspravno kroz pojedine spratove, sa
ograncima do pojedinih objekata.
VERT I KALN A EKST EN ZI JA GRADA Naziv za urban.
razvoj jednog grada podizanjem gustine stanovanja u centru
grada putem poveanja spratnosti. To se postie na taj nain
to se podiu visoki objekti (oblakoderi, neboderi).
VERT I KALN A I ZOLACI JA I zolacija od vlage na spoljnim
zidovima zgrade, do visine do koje su oni u dodiru sa vlanom
zemljom. I zvodi se onim istim materijalima kojima se izvode i
hori zontal ne i zol aci je, ili slojem vazduha. I zolacije od bitumenske
hartije i od raznih premaza zatiuju se zidiem od opeke,
bez razmaka.
VERT I KALN A KAN ALI ZACI ON A M REA Deo
kune kanalizacije koji polazi od poda podruma uspravno do
poslednjeg sprata i koji povezuje sve ogranke od sanitarnih
uredjaja. I zvodi se od gvozdenih livenih cevi.
VERT I KALN I GRAD V . V erti k al na ek stenzi ja grada
VERTIKALNI KOSMIKI GRAD V. Kosmiki grad
VERT I KALN I PRELOM , ZUB, ZUB ULOI N E
Vertikalni prel om strane jednog otvora na zidu izmedju
konstrukcije zida i rama vrata. Obino je postavljen
kvadratnog izgleda na spoljanjem delu, a prelama se na
unutranju stranu.
VERT I KALN O FUGOVAN JE I stinjavanje samo
vertikalnih spojnica opeka.
1. Vertikalan grad (Vertical City), Ludwig
Hilbersheimer (1885-1967), detalj projekta
vertikalnog grada, iz 1924
2. Vertikalan grad. Jedna od vertikalnih prostornih
varijanti organizovanja ruskog javnog centra na
osnovu komune sa populacijom do 150 000
stanovnika
677
VERT I KALN O OBRTN I PROZOR (nem. Drehfluegel)
Prozor kod kojeg je krilo arkama povezano za boni levi ili
desni vertikalni deo okvira, oko kojeg se otvara. V . Prozor.
VERT I KALN O OKRET N I PROZOR (Wendelfluegel).
Prozor koji se obre oko zamiljene vertikalne ose simetrije,
oko oslonaca na gornjoj i donjoj horizontalnoj letvi prozorske
kutije. V . Prozor.
VERT I KO (nem. Vertiko) Vrsta malog ormana sa
sastavkom, nazvan po pronalazau, berlinskom stolaru
Vertikou.
VERT U V . V i rtu
VESI CA PI SCI S V . Ri bl ji mehur
VESI CA, M AN DORLA M I ST I CA V . V esi k a
VESI KA, VESI CA (engl., ital. mandorla mistica) 1. Gl ory,
mandal a, mandorl a. Uspravan bademast oblik, nalazi se
uglavnom u srednjovekovnoj umetnosti, da bi se okruila
figura Hrista postavljenog na presto. Takodje, naziva se i
mandorl a. Geometrijski, nastala je postavljanjem dva
ekvilateralna trougla iznad i ispod linije osnove kao lik u
ogledalu i postavljenjem lukova sa oba kraja linije osnove,
prolazei kroz ostala temena trouglova. Ovo kreira dva
zailjena luka sa zajednikom bazom, obino postavljenim kao
vertikalni oreol koji uokruuje figuru Hrista. Slinost oblika sa
ribom ili ribljim mehurom, povezuje ga sa k ri zmon-om
(Chri smon). Ovaj oblik takodje nalazimo na prozorima, kao na
primer na rui nom prozoru na junom transeptu katedrale u
Lincolnu. 2. Takodje, prozorsk o ok no kod drugom zai l jenom
kurvilinearnom gotikom stilu tekue mrene ornamentike koje
ima oblik ribljeg mehura.
VESSI E DE POI SSON V . Ri bl ji mehur
VEST BAU, WEST BAU (nem. Westbau) V . Z apadna gradnj a
VEST E (nem. Festung) V. Tvrava
VEST I ARI UM (lat.) Prostor za presvlaenje kod antikih
rimskih termi .
VEST I BI L, VEST I BUL (franc. vestibule prema lat.
vestibulum predvorje, trem, ul az, engl. vestibule) U rim.
graanskoj kui, prostorija koja povezuje ulaz s atrijumom;
kod gr. stambenih zgrada funkciju vestibila ima proti ron koji
povezuje ulaz s unutranjim dvoritem (aul e). U kasnoantikoj
palati (Dioklecijanova palata u Splitu) vestibil je rotonda
izmeu reprezentativnog peristila i carskih odaja, a u
arhitekturi renesanse i baroka dvorite u kui, odnosno
otvoreni prostor prema kojem komuniciraju stambene
prostorije, ili zatvoren, bogato ukraen ulazni prostor iz kojeg
vodi stepenite u gornji sprat. V. je takoe naziv za sveanu
ulaznu prostoriju u prizemlju teatarskih objekata. V . H ol ,
Prol az.
VEST I BUL (l. vestibulum, fr. vestibule) Trem, predvorje,
ulaz u kuu; predsoblje; vestibil.
VEST I BULE V . V esti bi l (engl.) 1. Trem, presoblje, ulaz u
kuu ili stan, obino sa garderobom. 2. Manja prostorija iz
koje se ulazi u veu.
VEST I JARI JUM , VEST I ARI UM (l. vestiarium) Soba gde
stoje haljine, haljinarnica; oblaionica i svlaionica, garderoba.
VEST RA (engl. vestry) Sinonim za sak ri sti ju. 1. Prostorija
pridodata chancel u u crkvi gde se dri crkvena odea i gde se
svetenstvo presvlai. 2. Sak ri sti ja, esto prostrana, gde se
uvaju knjige, sveti obredni predmeti i obredna odea i gde se
mogu odravati sastanci svetenstva.
VEST VERK (nem. Westwerk) V . Z apadni rad
VEALI CA SA KUKAMA V . V eal i ca
VEALJKA (K onst.). K ad iznad grede nedovoljnog preseka
ima dovoljno prostora, onda se ona prema potrebi moe
obesiti u jednoj ili u vie taaka o vealjku, koja isto kao i
podupiralo moe da bude prosta, dvojna, trojna i etvorna.
Prosta ili jednostruka veeljka sastoji se od osnovice jednog
stupca i dva kosnika. Dvojna vealjka se sastoji i osnovice dva
stupca, dva kosnika i raspinjae izmedju stubaca.
VEALJKA I PODUPI RALO Ako ispod grede nemamo
dovoljno visine te se noice k osni k a moraju tako visoko
postaviti da bi konsici zatvarali suvie mali ugao sa
horizontalom, moe se upotrebiti sistem kombinovan od
veal jk e i podupi ral a. Da bi se kosnici mogu da izrade od jednog
komada gradje, raspinjaa se izradjuje od dva dela koji kao
kleta obuhvataju kosnike.
VEALJKA, PROST A V . V eal jk a
VETAKI HIDRAULIKI CEMENT V . Portl and cement
VETAKI KAMEN (Gra. mat.). Opti naziv za kamenast
materijal koji se upotrebljava u graevinarstvu i koji se dobija
spravljanjem, a ne iz prirode. esto se deli na: nepeeni
vetaki kamen (erpi, opeka od krea i peska, cementni
malter, beton itd.) i na peeni vetaki kamen (opeke za
zidanje, refraktorne opeke, porcelan itd.). U uem smislu, pod
vetakim kamenom se podrazumeva graevinski materijal na
bazi cementa kojim se podraava kamen iz prirode.
VETAKI MERMER (Zgr.). Strukomermer vrsta
ukrasnog malterisanja. I zvodi se od alabaster gipsa, tutkalne
vode i boje, pa se po izradi glaa. Na prethodnu osnovu od
gipsanog maltera lepe se seene ploe od gipsanog testa, koje
se prethodno oboje i iaraju icama i mlazevima kakvih ima u
prirodnom mermeru. Povrina se zatim ravno ostrue, glaa
pearom i najzad natopi lanenim uljem. Ima izgled uglaane
povrine prirodnog mermera.
VETAKO OSVET LJEN JE Naziv za osvrtl jenje koje je
postignuto nekim od vetakih naina: upotrebom svetlosti
plamena (vatra, svea, lojanica, petrolej lampa) ili putem
upotrebe elektrine energije (sijalica, fluorescentna sijalica).
VET AR U ARH I T EKT URI (engl. wind) Vetrovi su esto u
arhitekturi prikazani personificirano, ka na K uli vetrova
(Horologium Andronicus-a iz Cyrrhus-a, Atina (oko 50 gpne),
koji su objavili Stuart i Revett i koja je iroko kopirana u XVI I I
veku.
VET AR, PRI T I SAK VETRA V . Pri ti sak vetra
VET AR, SPREG PROT I V VETRA V . Spreg proti v vetra
VETRENJAA Naziv za graevinu koja sadri tehniki
ureaj koji pretvara energiju vetra u rad (okretanje, translaciju i
sl.). V. su bile poznate vrlo rano, u Holandiji pronalazimo
primer v. koje su upotrebljavane da bi ispumpavale vodu iz
podruja koja su bila nasipom odvojena od mora i na taj nain
ih isuivale. U ostalim delovima Evrope (panija, I talija),
vetrenjae su veoma rano koriene za okretanje mlinskog
toka i mlevenje brana. V. su i danas zadrane kao spomenici
koji svedoe o jednoj nacionalnoj tradiciji (u Holandiji).
Savremene v. koriste se za pretvaranje energije vetra u rad, koji
se koristi za dobijanje elektrine energije (poglavito u SAD-u).
VET REN JAK Koso ukruenje ispod rogova proste stolice
nainjeno od letve ili gredice.
VET REN JE V . V enti l aci ja
VET ROBRAN (Zgr.). Mali prolazni prostor iza ulaznih vrata
a ispred glavne prostorije; ima za cilj da se sprei promaja pri
otvaranju ulaznih vrata. S druge strane vetrobrana su druga
vrata, tzv. vetrobrana vrata. Vetrobran je arhitektonski element
izveden u vidu nadstrenice, istrenog zida ili krova, postavljen
najee na ulaznoj partiji jednog arhitektonskog objekta sa
1. Vestibil; Biblioteca laurenciana, Michelangelo
2. Centralni vestibil na palati Chiericati, Vicenza,
Andrea Palladio
3. Levo: vertikalna arhitektura: Skidmore, Owings and
Merrill, Jin Mao Building, K ina, 1994 (projekt).
Desno: vestverk, Westwerk, katedrala u Essenu;
westwerk nekadanje kanonike crkve enskog
manastira, uzduni presek

678
funkcijom njegove zatite od atmosferskih uticaja.
Vetrobranom se takoe naziva izolovan prostor u podruju
dvostrukih ulaznih vrata, koji titi ulazni hol zgrade od vetra i
temperaturnih razlika.
VET ROBRAN A VRAT A Unutranja vrata na vetrobranu.
Obino su etajua vrata.
VET ROKAZ (engl. vane) Naprava koja se strujanjem vetra
okree i time pokazuje njegov pravac. Na starim zgradama
esto kao ukras na krovu. Oblikovan lim ili metal u obliku
petla, postavljen na vrh jednog dimnjaka, sleme ili na kulu na
jednoj zgradi, koji se okree u pravcu duvanja vetra. Vetrokaz
takodje moe da bude napravljen i kao pokrivni lim koji
zatvara otvor dimnjaka sa one strane sa koje duva vetar i na taj
nain titi od upada vetra kroz dimnjak i na taj nain vraanja
dima natrag u kuu.
VET ROLOVCI Naziv za napravu na krovu kua koja je
koristi u oblasti donjeg Sinda u Pakistanu, a funkcijajoj je
hvatanje ma i najmanjeg povetarca i njegovo sprovoenje u
kuu. U ovom geografskom podruju temperature vazduha se
penju i do 50 stepeni c, da bi se popdne spustile na prijatnih 35
stepeni. V. sprovode vetar u svaku sobu kue, da bi generalno
spustili temperaturu u njima. U viespratnim kuama kanali
prolaze itavom visinom zgrade, pa takoe igraju ulogu i
internih telefona. Poreklo izuma je nepoznato, ali se on
primenjuje ve oko 500g.
VET ROODBOJN I K (nem. Wetterschenkel) Donja
horizontalna letva prozorskog okvira ili vrata, opivena limom,
radi odbijanja vetra i vode.
VEVERIJI KAVEZ OSLONAC Drugo ime za osl onac
ptiji kavez.
VEZ, VEZI VO (lat. opus acu pictum, phrygium, racamatum;
engl. embroidery, needle-work, franc. broderie, oeuvre a
l'aiguille, nem. Stickerei, ital. ricamo) Rukotvorina koja se
izvodi nizanjem niti do niti na mekoj i gipkoj povrini, obino
tkanju, pomou nekoga iljastog predmeta, najee igle.
Osnovni elementi pomou kojih kod vezenja nastaju
najrazliitije are, zovu se bodovi. Vezivo je, dakle, neka vrsta
mozaika izvedenog nitima.
U tehnikom pogledu, veziva se mogu podeliti:
prema vrsti niti na svilena, vunena, lanena, zlatna itd.; prema
boji niti na bela i arena; prema vrsti bodova na veziva
krstiima, pljosnata, lanana itd.; prema vrsti are na
povrinska, reljefna, aplicirana itd.; prema tehnici izvoenja na
runa i mainska. Vezenje krstiima tehniki je
najjednostavnije; izvodi se u kvadratiu to ga stvara osnova s
potkom, pa je ve po tome geometrijski determinisano. Na
sasvim finim tkaninama v. se izrauje polukruiima (peti t
poi nt). Pljosnati bod jedan je od glavnih elemenata vezilake
delatnosti; nije vezan na kvadratinu shemu, pa se nizanjem
uporednih niti moe izvesti svaka figura ili linija, ravna ili
talasasta. Toj vrzti pripada i zlatovez u okviru kojeg se razvilo
nekoliko specifinih tehnika.
VEZA EPOVIMA Stolarska veza dva drvena elementa,
najee pod uglom od 90
0
na taj nain to se u oba elementa
ubue krune rupe ili utori u koje se postavljaju kruni drveni
epovi. Veza se ojaava lepljenjem.
VEZA DRVEN I M KLI N OVI M A (Zgr.). Slui za istu
svrhu kao i testerasta veza i izvodi se na isti nain, ali tako da
izmeu odgovarajuih zubaca gornje i donje grede ostaju
prostori u koje se, po stezanju zavrtnjima, udaraju bukovi ili
hrastovi klinovi.
VEZA LAST I N REP Stolarska veza dva drvena elementa
od kojih jedan ima pero izvedeno u trapeznoj formi, koje se
postavlja u odgovarajui ljeb drugog elementa. Trapezna
forma potsea na trapezni obliuk lastinog repa, po emu je ova
stolarska veza dobila ime.
VEZA M ET ALOM Naziv za stolarsku vezu dva drvena
elementa upotrebom ojaanja od metalne ploice koja se
zakivcima ili rafovima privruje za oba elementa, pri tom
uvrujui njihovu vezu.
VEZA M ODAN I CI M A V . D rveneveze
VEZA N A BAJON ET (Zgr.). Stolarska veza izmeu gredica
istoga pravca, u vidu kukastog preklopa sa unutranjim
prepustima na oba kraja. Veza se stee klinovima izmeu
zubaca.
VEZA NA EP (Zgr.). Veza dveju greda koje lee u istoj
ravni, a po pravcima su meusobno upravne. Na kraju grede
koja se pripaja je ep, koji se uglavljuje u odgovarajue
udubljenje na drugoj gredi prost ep. Inae ep moe biti
dvostruk, veza sa dva epa, od kojih jedan moe da je ravan sa
spoljnom povrinom horizontalne grede, ili prebaen preko
nje u vidu preklopa, onda kada je greda koja se pripaja ira od
grede u kojoj je udubljenje.
VEZA N A GER (Zgr.). Veza pod uglom nastaje kada se
dva tapa sastaju na uglu sa spojnicom po simetrali ugla (v.
Ugaone veze).
VEZA N A LI ST (Zgr.). Veza na preklop na sastavku dveju
greda istoga pravca. Obe su grede na spoju zaseene za
polovinu visine preseka, pa se ovi krajevi preklapaju ravno, u
istoj ravni. Ako se preklopne povrine zaseku koso, nastaje
kosi preklop, kosi list. U oba sluaja sueljne povrine mogu
biti normalne ili ukoene.
VEZA N A N UT I FEDER (Zgr.) V . Pero i l eb, V eza na pero
i l jeb.
VEZA N A PERO I LJEB Stolarska veza dva drvena
elementa, najee pod uglom od 90
0
, na taj nain to se u
jednom elementu na njegovoj podunoj strani uree ljeb,
najee pravougaonog oblika, dok se na drugom elementu, na
njegovoj eonoj strani, na spojnom delu napravi pero
pravougaonog oblika, istih dimenzija kao to je utor na
drugom elementu. Pero se postavlja u ljeb, a veza se
uvruje lepljenjem.
VEZA NA SUELJAK (Zgr.). Drvena veza kod koje se dve
grede istoga pravca sueljavaju upravnim ili zakoenim elom.
Ako u vezi ima neko istezanje, ona se mora obezbediti
gvozdenim ili drvenim podvezama.
VEZA N A UT OR Stolarski spoj dve ploe ili dva drvena
elementa koji imaju spojnu povrinu celom svojom duinom.
Po celoj duini jednog elementa se pravi ljeb ili utor, dok se
po celoj duini drugog elementa pravi spupenje, koje lee u
ljeb. Ova vrsta veze se koristi pri spajanju laminatnog parketa.
Ova vrsta veze moe i da se ojaa fazonskim elementom od
metala, koji se imee u ljeb.
VEZA N A ZAREZ (Zgr.). Veza na kosi zasek veza
kosnika sa horizontal nom gredom. Obe grede su koso
zaseene. U sredini debljine kosnika je ep koji zadire u
horizontalnu gredu. Na kosnicima sa velikom aksijalnom
silom, zasek moe biti i dvostruk.
VEZA N A ZASEK (nem. Versatz) V . D rveneveze
VEZA N A LEB, VEZA N A LJEB Drvena veza kada
se itav niz dasaka vezuje meu sobom ulebljenim kuacima
od talpi ili gredica, ili kada se daske vezuju na kraju lebljenom
daskom ili letvom.
VEZA N A LJEB, ST OLARSKA VEZA Stolarska veza
dva drvena elementa na taj nain da se na elu elementa koji se
1. Vestverk, zapadni rad; Corvey, I xv, izgled i osnova
2. Veze u arhitekturi; grafiki prikaz veza izmedju dva
arhitektonska objekta, Brian Murphy, Mesa Road
House, Santa Monica, Ca, 1986
3. Vezani sistem; katedrala u Glosteru, zapadna
Engleska, brod iz 1120
679
spaja napravi zasek dubine iste kao to je debljina drugog
elementa u koji se postavlja elo drugog elementa.
VEZA N AST AVKOM , (N AST AVLJAN JE) Veza koja
slui za produenje odnosno poveanje. Npr. primenjuje se
kada su duine raspoloivih valjanih profila ili veliine limova
nedovoljne, a potrebni su i radi ogranienja dimenzija i teine
pojedinih komada u cilju omoguavanja njihovog prenosa iz
radionice na gradilite. Nastavci se izvruju preklapanjem
elemenata ili pomou podvezi ca. Prvi nain nastavljanja zove se
nastavak na preklop ili direktan nastavak, a drugi se naziva
pokrivenim nastavkom. Prema tome da li je podvezica
postavljena sa jedne ili sa obe strane nastavljenog elementa
razlikujemo: jednostrano ili obostrano pokrivene nastavke.
VEZA PODVEZI CAM A (el., Drv.). To je kod elinih i
drvenih konstrukcija veza zategnutih ili pritisnutih tapova u
elinim odn. drvenim reetkama itd. tapovi koji se
nastavljaju sueljavaju se, pa se sa dve, a prema prilikama i sa
sve etiri strane sastavka prekrivaju bonim limovima,
ugaonicima i drvenim elementima (podvezicama). Ove se
podvezice potom privruju za delove koji se sueljavaju
zavrtnjima, zakivcima ili zavarivanjem tako da se sile iz jednog
tapa preko podvezica prenose u drugi tap.
VEZA T ORBAN D V. Vratnika veza
VEZA UMET AN JEM Naziv za stolarsku vezu dva drvena
elementa tako to se na spoju oba elementa naini utor po
duini spoja, u koji se umee drvena spojna ploica.
VEZA USECAN JEM Veza drveta koja se izvodi usecanjem
kao npr. kod podupiraa koji se oslanjaju o ivicu drugog
drveta usekom u obliku viljuke. esto se i otri uglovi useka
zatupe, ime se spreava bono pomeranje.
VEZA, EN GLESKA V . E ngl esk a veza
VEZA, KUKAST A V . Kuk asta veza
VEZA, N ARAM AK Prav snop trske ili slame, za pokrivanje
krova.
VEZA, POPRENA V. Poprena veza
VEZA, SREDST VA ZA VEZU V . Sredstva za vezu
VEZA, T EST ERAST A V . Testerasta veza
VEZA, UGAON A V . U gaona veza
VEZA, ZGLOBN A V . Z gl obna veza
VEZA (arh. konst.). Glavni konstruktivni deo krova, na
kom lee ostali elementi, ronjae i rogovi. Vezai se veinom
postavljaju na jednakom odstojanju upravno na osu krova.
Oni primaju i prenose na oslonce celokupno optereenje polja
izmeu dva vezaa, a to je teina krovnog pokrivaa, rogova,
ronjaa, samog vezaa, zatim optereenje od snega i od
pritiska vetra. Vezai mogu biti drveni, od arm. betona ili
prednapregnutog betona i elini. Sistem vezaa moe da bude
puni nosa ili reetka, pun ili reetkast okvir, zatvoren okvir,
kontinualni nosa sa ili bez zglobova u poljima i lui i nosa sa
ili bez zatege, odnosno 2 ili 3 zgloba. Oblik vezaa ravna se
prema obliku krova i moe biti vrlo raznolik. Gornji pojasevi
vezaa obino su paralelni sa povrinom krova i njihov nagib
je zavisan od materijala kojim se krov pokriva. Na liniju
gornjeg pojasa utie i vrsta primenjenog nadsvetla
(mansardno, poduno ili popreno) a takoe i konstrukcija
lanterni, odnosno kapa za ventilaciju. Veza se oslanja na
masivne zidove, oslonce ili stubove, odnosno i neposredno na
temelje, ako mu je sistem okvir ili luni nosa. Leita elinih
vezaa za manje raspone izrauju se kao povrinska od ploa,
za vezae lakih krovova veih raspona kao leita na prekret ili
klizna leita, a za teke vezae primenjuju se leita na prekret
i leita na valjke. Vidi: Dvovodni ~, Jednovodni ~, Parabolini ~,
Pun ~ , Reetk asti ~ , Trougaoni ~ .
VEZA, JEDNOVODNI Veza koji ima nagib za oticanje
vode sa krovnog prekrivaa samo na jednu stranu. Primenjuje
se kod gradjevina sa kojih se voda ne sme odvoditi na
susedno zemljite ili sa susednu gradjevinu (bone hale) i kod
testerastih (ed) krovova.
VEZA, KOD LUNIH KONSTRUKCIJA (nem.
Bogenbinder) Veza kod lunih krovnih konstrukcija.
VEZA, LUNI Luno savijeni krovni veza od drveta,
elika ili arm. betona. Prve lune vezae od drveta deo je
Delorm, a zatim Emi. Novije sisteme su dali Stefan, Noak i
Hecer. Po Stefanu veza je izradjen u vodu luno savijeno
reetkastog nosaa, sa pojasima od po nekoliko redova
nasatinih i u nasatinom stavu savijenih dasaka, prikovanih
jedna uz drugu kao kod Delorma. U reetkastom luku Noaka
pojasi su od leeih savijenih dasaka po Emiju. Po Heceru,
nosa je sastavljen od savijenih leeih tankih dasaka (lamela)
koje su naroitim lepkom i pod pritiskom medju sobom
zalepljene. Luni vezai od elika su luni reetkasti sistemi.
V. Luni veza.
VEZA, OPEKA (Zgr.). Opeka koja leii upravno na pravac
zida, za razliku od poduno leeeg dunjaka.
VEZA, PUN V. Pun veza
VEZA, REETKASTI V. Reetkasti veza
VEZA, STOLAR (engl. joiner) Naziv za stolarskog radnika
specijalizovanog za primenu tehnika drvenih veza.
VEZA, VEZNI KAMEN (nem. Binder, engl. parpen,
parpent, parpend) K od zidanja opekom ili kamenom, element
(opeka ili kamen) koji svojom duom stranicom lei upravno
na pravac prostiranja zida. K od zidanja kamenom, kamen koji
prolazi kroz zid sa dve ravne vertikalne strane.
VEZA, ZIDANJE OPEKOM V . Z i danjeopek om
VEZAKI SLOG (nem. Binderverband) Sl og zi da na ijem
se licu vide samo vezai. V . Z i dni sl og. V . Z i danjeopek om
VEZAKI ZIDNI SLOGV . L ani zi dni sl og. V . Z i dni sl og,
ti povi zi dnog sl oga.
VEZAN A KROVN A UVALA (engl. laced valley) K rovna
uvala koja je formirana od crepova, bez uvalnog odvodnog
kanala, na mestu gde se dve kose krovne ravni medjusobno
spajaju pod uglom.
VEZAN I KURS V . Kurs
VEZAN I PROZORI V . Povezani prozori
VEZAN I SI ST EM (nem. Gebundenes System) Kvadratni
sistem konstrukcije, poznat jo od romanikog perioda.
Zasnovan je na ematizmu kvadratne konstrukcije koji je
prisutan u celokupnoj osnovi jedne romanike bazilike.
Osnovni modul koji odreuje konstrukciju graevine je
kvadratni raspon srednjeg broda: njemu odgovaraju kvadratni
rasponi transepta, a kvadratni rasponi bonih brodova su
veliine etvrtine osnovnog modula.
VEBALI T E, PALEST RA (gr. tooioto rvalite;
vebalite, vebaonica; l. palaestra) Rvalite, kola rvanja, kola
za maevanje, mesto za gimnastika vebanja kod starih Grka
i Rimljana.
VEZE (el., Drv.). Opti naziv za razne naine i sisteme
spajanja elemenata i delova konstrukcija. Veze koje slue za
produenje ili poveanje nazivaju se nastavkom. Nastavljanje
je potebno kada duine i irine raspoloivih komada nisu
dovoljne ili kada se dimenzije i teine pojedinih delova moraju
ograniiti, zbog omoguavanja transporta iz radionice na
1. Veze, drvene. Karakteristini tipovi drvenih veza:
ugaone veze, podune veze po duoj strani, veze
nastavljanja stubova i greda, veze poveanja poprenog
profila grede, veze nastavljanja duine greda
2. Vezani sistem fasade i enterijera; Aldo Rossi, stambena
zgrada Gallaratese, Milano, 1969
3. Moderni vezani sistem konstrukcije arhitektonskog
objekta; Hans Poelzig, konkursni rad za Reichsbank ,
Berlin, 1933

680
gradilite. Sve ostale veze, a naroito veze tapova reetke i
nosaa u raznim ravninama, nazivaju se prikljukom. Ploe
koje slue za premoavanje upljina sastavaka zovu se
podvezicama.
VEZE ELINIH ELEMENATA elini proizvodi:
limovi, tapovi, profilisani nosai, vezuju se, sklapaju se,
nastavljaju se u elemente i sisteme konstrukcija - bilo u
radionicama, bilo na samom gradilitu ili sredstvima za vezu:
zakvcima, zavrtnjima, zavarivanjem.
VEZE DRVETA, VRST E Obrada pojedinih delova drvene
konstrukcije na sastavcima na nain da se tano meusobno
podeavaju a zatim tako spoje da sastavljeni kao celina mogu
da se suprotstave dejstvu spoljnih sila. Veze drveta mogu se
razvrstati na: (I ) lepljene veze, (I I ) veze zavrtnjima, ekserima i
pijavicama i (I I I ) tesarske veze. Prema meusobnom
poloaju komada grae koje se povezuje, veze se dele na: (a)
produenje horizontalnog i vertikalnog drveta, (b) ukrtanje
drvenih elemenata raznih poloaja i (c) pojaavanje drvenim
elementima istog smera. Veze pod (a) i (b) nazivaju se veze sa
kratkim sastavkom, dok se one pod (c) nazivaju veze sa dugim
sastavkom. Obzirom na povrinu dodira ili sastavka imamo
sledee glavne oblike veza: (A) kod etvrtastih greda: (1)
sueljak, koji se primenjuje za produenje, (2) preklop, takoe
prvenstveno za produenje ali i za veze na uglovima i
ukrtanjima, (3) urez, za ukrtanje horizontalnih greda, (4) ep,
veinom za vezu vertikalnih drvenih elemenata sa
horizontalnim, (5) zasek, veinom pri vezi vertikalnih ili kosih
drvenih elemenata sa horizontalnim, koji se nalaze u istoj
vertikalnoj ravni, (6) usecanje podupiraa kod kosih drvenih
elemenata koji se ukrtaju sa horizontalnim, (7)zupanje za
izradu sloenih greda (pojaanja) i (8) spajanje modanicima za
izradu sloenih greda. (B) Pri vertikalnom nastavljanju oble
grae razlikujemo: (1) sueljast nastavak, (2) nastavljanje na
preklop i (3) unakrsnu izradu nastavka ipova. (C) Pri vezama
talpi i dasaka primenjuju se: (1) obino sueljavanje, (2)
spajanje na preklop, (3) spajanje na pero i leb i (4) spajanje na
leb slobodnim perom.
VEZE ZAKI VCI M A V eze koje slue za povezivanje delova
elinih konstrukcija u jednu celinu. Zakivci u njima su
napregnuti na smicanje. Prema broju preseka napregnutih na
smicanje razlikujemo jednosenu, dvosenu i viesenu vezu
zakivcima.
VEZE ZAVARI VAN JEM Spajanje konstruktivnih
elemenata zavari vanjem na razliite naine u zavisnosti od
medjusobnog poloaja pojedinih elemenata. Za oznaku tih
zavarenih veza upotrebljava se izraz av. Prema obliku
razlikujemo sledee avove: rubni av, za spajanje tankih limova,
sueoni av, koji se naziva prema obliku sastavka, I -av, V-av,
X-av, U-av itd. i av u rupi . Prema poloaju ava u odnosu na
smer naprezanja imamo eoni ugaoni av i boni ugaoni av. Prema
poloaju konstruktivnog elementa u kome je zavarivanje
izvreno imamo: horizontalni av, vertikalni av i av nad
glavom. Za izvodjenje je najudobnije zavarivanje
horizontalnog ava, tea je izrada vertikalnog ava. Najtee
zahteve postavlja zavarivau, elektrodi i maini za zavarivanje
izrada ava na donjoj strani nad glavom.
VEZE, DRVEN E V . D rveneveze
VEZE, LEPLJI VE V . L epl ji veveze
VEZEN I PART ER V . Parterredebroderi e
VEZI VA V ezi va su materijali koji pomeani s vodom (osim
bitumenskih i plastinih veziva) daju kaaste ili plastine mase
koje nakon vezivanja stvrdnu na vazduhu ili u vodi i time daju,
ve prema sastavu, kvalitetne konstrukcione ili izolacione
gradjevinske materijale. Vezivima se spajaju proizvodi od
peene gline, malteri, vetaki kamen, te sve vrste betona.
VEZI VAN JE CEM EN T A Meanjem cementa i vode
dobija se cementna kaa koja uskoro poinje da vezuje a zatim
da se stvrdnjava, te se na taj nain dobija "cementni kamen".
Stanje dok se obavlja hidroliza cemetna i dok traje prelaz iz
koloidnog piktijastog stanja u sitno-kristalasto, naziva se
vezivanjem cementa, dok se stanje posle vezivanja naziva
stvrdnjavanjem. Vreme vezivanja i nain ispitivanja propisani
su standardima.
VEZI VAN JE M ETALA LEGI RAN JEM (lat. ligare
vezi vati ) Vezivanje topljenjem jednog metala sa jednim ili vie
drugih metala ili nemetala. Pogodnim kombinacijama mogu se
dobiti l. naroitih tehnikih svojstava, koja isti metali nemaju.
Neke su l. poznate od preistorije (bronza, legure plemenitih
metala) i iz antike (mesing, tvrdi kalaj). U XI X i XXv. javljaju
se rzliite nove vrste (aluminijumske legure i dr.).
VEZI VAN JE, LAN O V . L ano vezi vanje
VEZI VN A SREDST VA Naziv za sredstva pomou kojih se
vri vezivanje gra. elemenata meusobno ili za druge delove
konstrukcije.
Osnovna vezivna sredstva su:
A. Kre: 1. graevinski kre, 2. vazduni kre, 3.
vodeni kre, 4. hidraulini kre 5. visoko hidraulini kre),
B. Cement: 1. portland cement, 2. metalurki cement,
3. cement iz visokih pei 4. tras cement,
C. Graevinski gi ps: 1. tuko gips, 2. tvrdi graevinski
gips, 3. gips za podove, 4. mermerni gips.
D. A nhi dri tna vezi va
E. M al teri : 1. kreni malter, 2. cementni malter, 3.
gipsani malter, 4. malter od ilovae, 5. produni malter.
VEZI VO (1) Mineralna veziva koja slue za povezivanje zrna
kamenog agregata (u malteru, betonu ili vetakom kamenu
(teracu i sl.); pomeana sa vodom, imaju osobinu da tokom
vremena ovrsnu kao kamen. Prema ponaanju prilikom
stvrdnjavanja razlikujemo veziva koja stvrdnjavaju samo na
vazduhu, tzv. nehidraulina veziva: gradjevinski kre i gi ps i
veziva koja stvrdnjavaju i pod vodom, tzv. hidraulina veziva, u
koja se ubrajaju: hidraulini kre, cementi svih vrsta, al umi natni
cementi i meana veziva od krea i pucol ana. (2) Veziva
organskog porekla (crna veziva, ugljvodonina veziva)
bitumen, asfalt, katran, primenjena pri izradi kolovznih zastora
i dr. (3) U irem smislu rei pod vezivom se mogu
podrazumevati i raznovrsni lepkovi.
VEZN A OPEKA Opeka koja je u zidnom slogu postavljena
kao veza. V . Opek a, ti povi opek e.
VEZN I ROG Ronjaa.
VEZN O REBRO V . Kratk o rebro, k ratk o vezno rebro, ti erceron
VEZUJUI ZIDNI SLOG V . L ani sl og. V . Z i dni sl og, ti povi
zi dnog sl oga.
VH UT EMAS Predstavljalo je ime kole avangardne
umetnosti i dizajna koja je bila osnovana u Moskvi 1920.g.
Naziv predstavlja skraenicu od Viije gosudarstvanije
kihudoestveno-teknieskie masterskie (Vie dravne
umetnike i tehnike radionice). Njen prethodnik bile su
Drzavni slobodni umetniki studiji koji su osnovani 1918.g.
nakon ukodanja Stroganov kole primenjenih umetnosti i
Moskovske kole slikarstva, ije osnivanje je ohrabrilo
naputanje Akademskog Realizma u slikarstvu i uvoenje
zapadnoevropskih pokreta kao to su bili I mpresionizam,
K ubizam i Futuri zam. U stvarnosti, postojala je kompleksna
debata meu njihovim studentima izmeu tradicionalizma i
avangarde. Ovo je rezultovalo osnivanjem VHUTEMAS-a u
kojem je sklonost prema istoj lepoj umetnosti utrla put misiji
1. Veze drvene. Karakteristini tipovi drvenih veza: veze
ukrtanja dve gredepod pravim uglom, ukrtanje dve
grede pod kosim uglom, sueljavanje greda pod pravim
uglom, veze horizontalnog oslanjanja grede na drugu
gredu, veze kosog oslanjanja grede na drugu gredu
2. VHUTEMAS; Aleksej Gan, propagandni kiosk, 1923
3. VHUTEMAS, fotografija Aleksandra Rodschenka,
1920-38
681
da odgovori na stanje aktuelnih psiholokih i materijalnih
potreba postrevolucionarne Rusije. I z ovih razloga kola je bila
strukturisana da omogui obrazovanje umetnika za potrebe
industrije, ali istovremeno da izvri kulturnu transformaciju
zemlje. K ao takva, bila je prirodna sredina za promociju i
razvoja ruskog Konstruk ti vi zma, Meu njenim osobljem bili su
Aleksandar Rodenko, Varvava Stepanova, Gustav Klutsis i
El Lisicki. Oblasti tekstila i keramike zadrzavale su tesnu vezu
sa industrijom. Legiranje metala i obrada drveta, kreirali su
1926.g. Dermetfak; iz ovog tela proizalo je mnogo projekata
inovativnog nametaja i proizvodnog dizajna, koji su bili
noeni idealima konstruktivizma, da jedan objekt treba da
bude predodreen materijalnim oblikom koji potie iz
materijala od kojeg taj objekt treba da bude izraen.
VHUTEMAS je igrala slinu ulogu u razvoju
modernog dizajna u Sovjetskom Savezu, kao to je to imao
Bauhaus u Nemakoj, a ove dve organizacije bile su povezane
delovanjem nekoliko pojedinaca, kao na pr. Vasilija
K andinskog i El Lisickog. K ao i Bauhaus, VHUTEMAS je
takoe izazvao znaajno meunarodno neslaganje. Delimino
iz ovih razloga, 1928.g. pretvoren je u VHUTEI N, koji se
raziao 1930.g.
VI A (lat. via put, ul i ca) 1. N aziv za put, ulicu, cestu u Starom
Rimu. V i a ima takvu irinu da se na njoj nesmetano mogu da
mimoiu dve koije. Rimski putevi, vi ae, bili su iroki od etiri
do osam metara na glavnim mestima. 2. Urez, ljeb izmedju
mutul a rimskog dorsk og ili tosk ansk og reda. V . V i ja.
VI A N OVA (lat. novi put) Naziv za novi put , zajedno sa V i a
Sacra-om, glavnu aveniju Starog Rima. V.n. je tangirala Forum
Romanum.
VI A PORT I CAT A (lat. ul uca sa tremom) U ant. rim urban.,
naziv za ulicu koja je izvadena tako da svojom duzinom sadrzi
trem. V.p. su uglavnom bile glavne gradske ulice.
Postavljenjem tremova du ulinih fasada (vi ae porti cate), pod
nesumnjivim uticajem helenistikih tradicija, uvedena je vana
urbana inovacija koja verovatno nije bila ograniena samo na
monumentalne komplekse rezidencijalnog karaktera, ve je
zacelo prodrla i u starije urbane centre.
VI A SACRA (lat. sveti put) Naziv za procesionu ulicu svetu
ulicu u starom Rimu, koja je prolazila kroz Forum
Romanum. V.s. je predstavljala nastavak velikog carskog puta
u Starom Rimu i predstavljala je, zajedno sa V i a N ova-om,
glavnu aveniju Rima.
VI A T RI UM PH ALI SV . V i aetri umphal es
VI ADUKT , VI ADUCT V . V i jaduk t
VI AE T RI UM PH ALES, T RI JUM FALN I PUT EVI (lat.
tri jumfal ne ul i ce, tri jumfal ni putevi) Naziv za posebno izgraene
puteve u Starom Rimu, kojima su se kretale trijumfalne
pobednike povorke rimskih legija. K roz v.t. je rimska
pobednika armija mogla da marira sa maksimalnim efektom
na panju posmatraa. V.t. su imale snaan uticaj na kasniju
gradnju slinih puteva u Parizu i Berlinu., simboliki i
praktino, iji je oblik ukazivao na snagu vladalaca.
VI AE-DUCT US, VI JADUKT (nl. viae-ductus) Most iznad
doline, puta, barovitog mesta i sl.
VI BRACI JE, PRI GUI VAN JE V . Pri gui vanjevi braci ja
VI BRI RAN JE BET ON A Postupak kojim se vibracijom
velike frekvencije postue zbijanje betona do velike gustine i
vrstoe. Zahvaljujui vibriranju mogu se uspeno ugradjivati i
kruti betoni sa malim vodocementni m fak torom. Vibriranje se vri:
(a) pervi bratori ma, koji se pri radi utapaju u sveu betonsku
masu; (b) vi bratori ma, koji deluju povrinki (vibro-ploe) ili koji
se okainju o oplatu; (c) na vi braci oni m stol ovi m (u fabrikama
betonskih elemenata).
VI BRI RAN JE V. Uvrivanje tla vibriranjem
VI CAN I (lat. vicani, vicini) U ant. rim. periodu, naziv za
stanovnike pripadnike rogovskih optina - vi cusa. Odatle
sekundarno vi ci nus za pojam sused .
VI CE, VI S, VYSE Spiralno stepeni te konstruisano oko
centralnog stuba sili stupa.
VI CI (lat.) U Starom Rimu, naziv za urbanistiku podelu
grada Rima na kvartove - vi ci ili susedstva, sa svojim malenim
centrima i pijacama.
VI CT ORI AN (engl.) Period u kojem je vladala kraljica
Victoria (1837-1901).
VI CUS (lat.) U ant. rim. periodu, patrijarhalne zajednice
istorodne po krvnoj pripadnosti, se grupiu u prvobitna naselja
koja se, oslanjajui se na odreenu terminologiju, nazivaju
rodovskim vikusom (vi cus). Re v. je potekla iz indoevropske
jezike batine, iz one iste iz koje je u gr. jeziku nastao naziv
za nastambu - kuu (oi k i a, od woi k i a), u slovenskom i
kajkavskom ves, vas. V. je primitivna aglomeracija koja se
formirala mnogo pre naseljenja gradina. Ta se zajednica
upravlja po svojim unutranjim normama, kao zatvorena
celina prema drugim takvim zajednicama. K akve su bile njene
institucije, nije nam sasvim poznato. Analogijom sa razvojem
gr. genosa mogli bismo da pretpostavimo da je i u ovim
zajednicama bio regulisan ivot i da se u razvoju to normiralo
kao obiajno pravo. Svakako je i ovde postojalo neko
shvatanje o ponaanju unutar zajednice (ono to je kog Grka
bila themi s) kao i o ponaanju jedne zajednice prema drugoj
(gr. di k e). Zajednice su se razvijale, stvarale su se vee
rodovske zadruge, pa su se i cepale. Tako su nastajali novi v.,
manji zaseoci, u kojima je trajno ivela svest o zajednikom
poreklu i o krvnoj srodnosti. Korek dalje bio je poetak
procesa integracije na irem planu, zbog ega dolazi do
stvaranja kompleksnog naselja, pagusa. V . G rad, nazi vi grada u
antikoj Grkoj.
VIENTINSKA STOPA, VICENTINSKA STOPA
Naziv za modularnu meru duine, naroito omiljenu u
periodu ital. renes. i to id strane arh. Andrea Palladia iz
Vicenze. 1. v.s. = 35,10cm= 12 uncija= 48 mi nuta. V. Stopa
VI DEO ART , VI DEO UM ET N OST (engl.) Video
umetnost, televizijska ili filmska tehnika i tehnol ogije koje se
koriste u stvaranju umetnikih dela.
VI DEO GRAFI KA (engl. video graphics) Predstavlja granu
grafikog dizajna koja, koja za svoju televizuelnu prezentaciju,
ukljuuje takoe i vremensku dimenziju. Grafika na televiziji
moe da bude upotrebljena na mnogo razliitih naina: za
naslovne sekvence, da obj asni neke podatke upotrebom
grafike prikaze i mape ili u intermedijarnom prostoru izmeu
dva televizijska programa, da pojaa identitet televizijske
kompanije. Ovakav medijum prenoenja grafikih poruka
znai da je potrebno grafike poruke i slike tako planirati da je
mogue njihovo itanje u odreenom prostoru ekrana u
odreenom vremenu, nasuprot pokretnim ili animiranim
slikama i prizorima. V.g. je pre svega nastala u domenu filma, a
njen pionir bio je Saul Bass, ije v.g. su uticale na rane
televizijske grafike. 1963.g. Bernard Lodge je proizveo prve
v.g. upotrebom video tehnika pre nego umetnikih tehnika, za
BBC seriju Drt. Who . Razvoj v.g. nastavio je Colin
Cheesman upotrebom Computer - ai ded desi gn-a (CA D ). Razvoj
v.g. ubrzala je pojava novih kompjuterskih programa
sredinom 1980-tih, kao to su bili Paintbox i Harry.
Konkurencija izmeu satelitske i kablovske televizije zajedno
sa pritiscima na nosioce televizijskog monopola krajem 1980-
tih razvila je v.g. kao brandi nga pojedinih televizijskih kanala,
to je povealo potranju za v.g.
VI DEOGRAFI JA (od lat. videre vi deti i gr. o|civ grafein
1. Vila: plan Hadrijanove vile u Tivoliju, kraj rime,
podignute za carsko uivanje i za rezidenciju
2. Vidljiva struktura konstrukcije arhitektonskog
objekta; Bolles i Wilson, Quay Buildings, K op van
Zuid, Rotterdam, Holandija, 1991-96
3. Vidikovac; arhitektonski objekt kod kojeg je
mogunost dobrog pogleda opredelila arhitektonski
koncept; BDM Architectes, Jean Moulin studentska
stambena zgrada, Le Creusot, Francuska, 1993

682
pi sati , crtati ) Noviji naziv i pojam kojim se oznauje
scenografija u televiziji kao i oprema svih ambijenata koji
sainjavaju vizuelni faktor u televizijskom programu.
VI DI K, PRI ZOR, PROSPEKT , PROSPECTUS (l.
prospectus) I zgled, pogled, prizor; u likovnoj umetnosti:
predstavljanje izgleda grupe graevina, ulica, trgova itd.
(prospektno slikarstvo); iroka ulica (napr. Nevski prospekt u
Lenjingradu); poz. slikana pozadina, dubina pozornice; nacrt,
plan, skica neke zgrade prema spoljnom izgledu; pregledan
plan o ureenju nekog industrijskog, naunog, umetnikog ili
prosvetnog preduzea; trg. reklama neke robe u obliku
tampanog letka ili broure.
VI DI KOVAC Naziv za arh. objekt, terasu, trg ili uzvieno
mesto sa kojeg je ostvaren velianstven pogled (vi sta, bell a vi sta)
na jedan grad ili njegovu okolinu. V. se nalazi na prirodnom
terenu grada, ili je podignut na vrhu visoke zgrade ili tornja.
VI DLJI VA ST RUKTURA Tek vidljiva struktura obrazuje
binom praktinog i lepog, odnosno, kako je to izrazi o Adolf
Loos grka amfora i bicikla su istih estetskih vrednosti . Na
vidljivoj strukturi, razlikovanju kakvog ga je predstavio Loos,
insistira i Charles Jencks, stvarajui pojam arhi tek turegovora.
VI DN O POLJE Polje, odnosno prostor u kojem se
posmatra jedan predmet ili arhg. objekat, koji je ogranien
granicama vidljivosti ovekovog oka. K od perspektivnog
prikaza, v.p. moze da bude ogranieno u skladu sa estetskim
principima. Granicu v.p. u perspektivnom prikazu predstavlja
ogranienje crtea ili ram.
VI EN N A SECESSI ON V . Sezessi on, Secesi ja
VI EN N ESE ST OLI CA (engl. Viennese chair) Termin
kojim se u Severnoj Evropi (posebno Skandinaviji) naziva
bentwood stol i ca. Upotreba termina se odnosi na proizvodnju
bentwood nametaja (najee stolica) u XIX veku, od strane
beke firme Michael Thonet-a i njegovih naslednika.
VIERENDEELOV NOSA Nosa obrazovan od gornjih i
donjih pojaseva kruto povezanih vertikalnim stupcima bez
dijagonala. Krutost nosaa obezbedjuje se krutou vorova.
V. Firendelov nosa.
VI GN ET T E, VI N ET TE (franc.) 1. V . Trag. 2. Niska
ornamentalna traka na prozorskoj dasci ili bal conet koja slui da
obezbedi posude sa cveem koje se nalaze na prozorskoj dasci
od eventualnog padanja.
VI GVAM Koliba ili ator severoamerikih Indijanaca, obino
odbivoljskih koa.
VI H ARA (ind.) V . I ndi jsk a arhi tek tura. Naziv za manastir u
Indiji, koji je izdubljen u prirodnoj steni. Karakteristian
primer vihare je u Ajanti. V . M anasti r u steni .
VI H ARA DVORAN A (sanskrit) I ako se pojam u osnovnom
znaenju koristi da bi oznaio budistiki manastir, poznato je i
njegovo znaenje dvoranebudistikog manastira.
VI H ARA U ST EN I (nem. Felsenvihara) V . V i hara, M anasti r
u steni .
VI JA (l. via put) Sredstvo, nain; na adresama: preko, napr.
vija Beograd preko Beograda; in vija juris (l. in via juris) putem
prava, pravnim, zakonskim sredstvima; via.
VI JADUKT (od lat. via put i ductus voenje, engl. Viaduct, ital.
viadotto) 1. U istoriji arhitekture, dugi nizovi lukova,koji na
sebi nose put.
2. Danas, cestovni ili eljezniki most velikog
raspona iznad udoline, useka ili neke druge saobraajnice. U
konstrukciji vijadukta karakteristini su visoki stubovi koji
nose lukove; kod velikih visina izvode se vijadukti na dva
sprata. Vijadukti se grade uglavnom zato, da bi se izbeglo
podizanje znatno skupljih nasipa. U konstruktivnom pogledu,
a i u funkciji, nema bitne razlike izmeu vijadukta i mosta.
VI JADUKT M OST Dugaki most koji se sastoji od velikog
broja otvora, na suvom tlu, preko dubokih uvala ili niskih
dolina, kao zamena za visoke nasipe. Veliina pojedinih otvora
po pravilu je manja od visine. To su obino masivni mostovi,
ali mogu biti i elini, pa i drveni. Vijadukti se grade i na vrlo
strmim padinama na kojima se ne bi mogao obrazovati ni
odravati trup nasipa a gde bi i potporni zidovi bili nemogui
ili skupi. Takvi se vijadukti zovu ili padinski ili poluvijadukti,
jer se kod njih vri i zasecanje u padinu.
VI JAK V . Z avrtanj
VI KEL T EH N I KA (nem. wickeln umotati , savi ti ) Tehnika
bojenja, koja se primenjuje u enterijeru, putem svitaka tkanine
ili hartije koji su umotani ili zguvani a zatim umoeni u boju.
Naneta boj a na zid ili drugu podlogu daje konture umotanog
svitka, to ostvaruje karakteristian dinamian efekat obojene
povrine.
VIKEND KUA Naziv koji se koristi da bi se oznaila kua,
najee u prirodi, na planini ili moru, a ija je upotreba
ograniena samo u periode vikenda ili odmora. V . V i l a.
VI KI N G REVI VAL ST I L V . V i k i nk i preporod
VI KI N KI PREPOROD (engl. Viking revival style) Drugo
ime za Dragonesque stil izrade nametaja kasnog XI X i ranog
XX veka u Skandinaviji. Najkarakteristiniji predstavnik ovog
stila je Gerhard Munthe.
VI KI N KI ST I L V . N orse
VI KT ORI JAN SKI PERI OD (engl. Victorian period)
Vladavina britanskog monarha kraljice Viktorije (1837-1901);
period kompleksne stilistike evolucije u Britaniji i Americi.
Mada je regency sti l i dalje bio prominentan tokom ranog dela
ovog perioda, razvoj sti l ova preporoda proizveo je razradjenu
dekoraciju i eklekticizam veine karakteristika viktorijanskog
nametaja. I stovremeno, i ndustri jsk a revol uci ja je uinila
moguom proizvodnju velikog broja komada nametaja za
narastajue trite kupaca nametaja. Unutranji dizajn, praen
komercijalizacijom, utro je put takvih reformi u dizajnu kao
to su bili A rts and crafts pokret i A rt Furni ture pokret, koji su
zajedno pozivali na pojednostavljenje oblika i odbacivanje
istorijskih stilova. Ovi pokreti su prizivali jednostavnost i
jednostavne primere Orijentalne umetnosti i jako su uticali na
A rt N ouveau i narastanje moderne umetnosti i dizajna. Na taj
nain, dizajn nametaja u viktorijanskom periodu je
predstavljao odraz dve suprotstavljene kulturne teme toga
doba nostalgini antikvarijatizam s jedne strane i sa druge,
progresivni impuls prema akomodaciji na rapidno menjanje
sveta.
VI KT ORI JAN SKO DOBA Period u kojem je vladala
kraljica Victoria (1837-1901).
VI LA (lat. villa zasel ak , k ua u pri rodi fr. ville) Letnjikovac, kua
izgraena u obliku letnjikovca. K ua za povremeni boravak u
prirodi, u polju ili selu, na bregu ili uz more; letnjikovac.
Stambene graevine na izolovanim prirodno lepim
polozajima izvan gradova, vie ili manje raskone i okruzene
pomno ureenim vrtovima ili parkovima, podizali su u Starom
veku ve Egipani, jo vie Vavilonci i Asirci, a najee
Rimljani, kod kojih se i izraz. vila prvi put javlja u tom
znaenju. V i l l a rusti ca kod Rimljana je kua u prirodi pretezno
praktine namene, plana i rasporeda, iji oblici zavise o klimi i
o tradiciji kraja, u kojem je izgraena. Sve rim. vile imaju neke
zajednike bitne elemente: uokolo centralnog peristilskog
dvorita nizu se stambene prostorije, kupaonice i gospodarske
prostorije. U doba republike stambeni se deo poinje izdvajati
od ekonomskih prostorija i oblikovati poput gradskih palata
1. Vihara, manastir u Gandari
2. Levo: presek kroz viharu. Desno: manastir u
steni sa elijama
3. Villa Medici, brdo Pincian, gravira iz 1614
4. Villa Montegallo, kod Ancone, crte iz 1760
683
(vi l l a urbana) s raskonim porticima, kvadriporticima i
nimfeumima. Neke od njih imaju ak i zasebne hipodrome
(Hadrihanova v. Tivoli; Domicijanova v., Alba), i kupalita
(K vintilijanova v. na Via Appia Antica; v. Gordinijanovih na
Via Praenestina). te vile okruzuju prostrani vrtovi, a uz one na
morskoj obali ureeni su ribnjaci i baseni.
Srednjovekovna vila je zgrada masivnih zidova, s
malim i retkim otvorima, katkad s kulom i nazubljenim
zavrnim vencem (krunitem) poput tvrave. Takav je
zatvoreni oblik uslovljavao nesiguran zivot izvan gradskih
zidina, koji je trajao stoleima nakon propasti Rimskog carstva.
K od vila, naroito u Toskani, primeiji se ve u
XI Vv. nove tendencije: zatvoreni oblici srednjovek. vile
pomalo se rastvaraju, a sve se jae ispoljuje teznja za
reprezentativnou i monumentalnou. Renesansne i naroito
barokne vile raskona su zdanja ukraena kolonadama,
porticima, skulpturama, terasama, stepenitima i okru ena
parkovima. Toskanske renesansne vile imaju sasvim
jednostavnu spoljanjost iroke bele povrine zidova i
istaknute kornie od sivog kamena; enterijeri su bogatiji, esto
ukraeni freskama i skulpturama. K ao i u rim. vili, graevina
uokviruje unutranje dvorite (corti l l e), geometrijski pravilno,
dok se vrt i park oko nje prilagouje reljefu terena (vile
porodice Medici u mestima: Careggi (M. Michelozzi); Poggio a
Caiano (G. da Sangallo); Artimino (B. Buontalenti)).
Renesansne i barokne vile u Rimu i Laciju mnogo su
raskonije nego u Toskani. Prvu renesansnu vilu na tom
podruju dao je podii papa Inocent VIII krajem XVv. na
vatikanskom breuljku (kasnije ju je Bramante uklopio u
kopleks vatikanske palate). B. Peruzzi podigao je na obali
Tibra vilu, kasnije nazvanu Farnesina. Jak uticaj ant. rim. vile
opaza se na monumentalnom arhitektonskom kompleksu
(kasnije nazvanom Villa Madama) koji je po Rafaelovom
nacrtu izveden u Rimu na Monte Mario. Sasvim u duhu
cinquecenta graena je Villa d'Este u Tivoliju, delo P. Ligorija.
Po raskono ureenim vrtovima istie se Villa Lante u
mestacu Bagnaia (dovrena prema Vignolinim nacrtima). U
XVI I v. podignute su u Rimu vile Borghese i Pamphili-Doria, a
u Frascatiju vile Mondragone i Belvedere (koju su gradili G.
della Porta, C. Maderno i D. Fontana). Vile u Rimu odnosno
Laciju znae vrhunac koji je ital. arh. dostigla u gradnji vila. U
XVI I I v. rasko i monumentalnost ustupaju mesto
gracioznosti. poneto i pod francuskim uticajem (v. Albani u
Rimu, delo C. Marchionnija). U po. XVv. javljaju se prve vile
i na podruju Venecije; one imaju uglavnom karakteristike
Palladijeve arh. U Genovi i okolini pod uticajem G. Alessija
vile dobijaju specifine karakteristike; postepeno postaje obiaj
ukraavati njihove fasade freskama. U XVI I I v. nastaje niz
znaajnih vila na podruju Napulja (Caserta) i drugih
italijanskih pokrajina. U drugoj polovini XVI I I v. u I taliji su
sve ei tzv. engl esk i park ovi , a vile gube svoj dotadanji
monumentalni karakter i postaju skromnije, prilagoujui se
ukusu i potrebama graanske klase koja ih gradi. Nakon
jednostavnih, mirnih klasicistikih oblika, u toku XIXv.
primenjuju se kod gradnje vila istorijski stilovi.
K od vila u ostalim evr. zemljama opaaju se, uz
elemente lokalne tradicije, nesumnjivi stilski uticaji arh.
Apeninskog poluostrva. U Francuskoj se nakon ranijih
" mai sons de pl ai sance" , razvio pravi tip vile tek u XVI I I v., ali i taj
je u nekim pojedinostima sauvao reminiscencije na
srednjovek. katel (Petit Trianon u Versaillesu od J.-A.
Gabriela; Chateau de Bagatelle kod Pariza od F.-J. Belangera).
Vile u Engleskoj zamenjuju ranije castl e tek od
XVI I I v. Stilski one nose karakteristike Palladijeve umetnosti
(posrednik prenoenja tih oblika bio je I . Jones), ali je vidljiv i
uticaj franc. katela i hotela. K arakteristika je tih engleskih vila
njihova kultura stanovanja, udobnost i praktinost (na pr.
Queen's house u Greenwichu, delo I . Jonesa).
U Nemakoj i Austriji, zatim u Poljskoj, ekoj,
Maarskoj i Rusiji vile se poinju graditi uglavnom tek potkraj
XVIIv. pod uticajem ital. arh.; one su esto i dela ital. majstora
(u Bavarskoj gradi G.A. Viscardi i G. Gabrieli, u Dresdenu G.
Chiaveri, u Stuttgartu L. Retti, u Austriji i Poljskoj D.
Martinelli, a u Rusiji B.C. Rastrelli, L. Rusca, G. Quarenghi i
dr.).
Od druge pol. XIXv. velika raskona vila ustupa
mesto manjoj graevini, koja tei da udovolji praktinim
potrebama modernog ivota. Najkarakteristinije primere
moderne vile predstavljaju dela arhitekata R.J. Neutre, F.L.
Wrighta, Le Corbusiera i dr. V . D vorac.
U savremenoj arhitekturi, pojam se esto vezuje za
malu, izdvojenu kuu, ali je ea njegova upotreba u smislu
velelepne kue za uivanje.
VI LA FAN T AI SI E V. Fantaisie. V. Vrtna kua, Fantaisi e
VI LA RUST I KA (rusticanus: lat. seljaki) Jednostavna
( seljaka ) vila okruena zelenilom.
VI LA SUBURBAN A V . Suburbana vi l a
VI LA URBAN A (urbana: lat. gradska; fi no, ugladjeno)
Luksuzna vila sa lepo uredjenim vrtovima.
VI LA, LUST H AUS V . L usthaus
VI LA, N ACISTIKA V. Nacistika vila
VI LA, POJAM (Arh.). Slobodna stambena zgrada za jednu
porodicu, na jedan ili na dva sprata. Povuena jeod regulacione
linije, sa predbatom. Arhitektonskom obradom i preteno
velikom vrtnom povrinom odudara od obine stambene
zgrade za jednu porodicu. Pored glavnog stana moe sadrati i
stan za pomono osoblje i garau. Naziv potie od antikih
vila u Rimu.
VI LA, RADI JALN A V . Radi jal nevil e
VI LA, SUBLI M N A V . V il a, Pal adi jani zam, Renesansa
VI LA, T I POVI Osnovni tip vile koji je razvijen sa
nastankom urbanizacije bio je centralni, petobroni plan kue
sa jednostavnom koridorskom emom sa sobama otvorenim
prema sredinjem pasau. Sleea faza razvoja vile bilo je
dodavanje krila. Dvorina vila upotpunjuje kvadratni plan sa
pomonim zgradama i zidom koji ga ogradjuje, sa vratima
okrenutim prema glavnom koridoru ili tremu.
VI LAJET (ar. vilajet) Mesto roenja, zaviaj; pokrajina,
provincija, oblast kojoj stoji na elu valija (u Turskoj).
VI LAJET U ARH I T EKT URI , VI LAET U
ARH I TEKT URI (od arap. vilaet) U optem smislu, vilajet je
pojam koji oznaava mesto rodjenja, zaviaj. U
arhitektonskom smislu, vilajet je oblast, prostorna oblast.
VI LAST I KRST , RAKLJAST I KRST V. Ravasti krst
VI LE, REN ESAN SN E V . Renesansnevi l e
VI LLA RUST I CA (lat. rustina vila, seoska vila) Pojavila se u
periodu ant. rim. arh. zajedno sa pojavom razvijenih
ekonomija, koje su nastale adsignacijom dravnog zemljita
doseljenicima. U franc. jeziku, pojam l a vi l l e znai grad, to ne
odgovara znaenju pojma v.r. Italijanski naziv villaggio i
pridev villano mnogo su blizi pojmu v.r., kao i franc. la
ferme, nem. Meierhof, ital. fattoria. U poetku, ime v.r.
nose manji gradski sklopovi rezidencijalnog znaaja u kojima
njihovi vlasnici imaju trajno ili povremeno boravite. K rajem
Republike, u Rimu postoje kompleksi s nazivom vi ll a, a postoji
i sam termin vi l l a urbana koji se koristi za graevinu
rezidencijalne ili poslovne namene. V.r. predstavlja njenu
suprotnost. U okviru v.r. se formira fami l i a rusti ca, a na njenom
elu je upraviytelj vil i cus. V.r. su bile prilino kompleksne
1. Renesansna vila Carezzi, kod Firence
2. Palladio, Villa Trissino, Meledo, 1552
3. I sola Bella, vila Carla Borromea, po projektu
Angelo Crivellija iz 1630
4. Vila urbana. Frank Lloyd Wright, Martin House,
1903

684
proizvodne jedinice koje su, osim naprava za proizvodnju vina
i ulja imale takoe: skladita za alat, pribor i rod, staje za stoku,
pa ak i pojedine radionice (kovaka, alatniarska). U kasnijim
periodima, v.r. e biti ponovo otkrivena za vreme ital. renes.,
naroito u radovima Andrea Palladia.
VI LLA SUBLI M I S (lat.) V . V i l a, Pal adi jani zam, Renesansa
VI LLA SUBURBAN A V . Suburbana vi l a
VI LLA URBAN A (lat. urbana vi l a) Naziv za gradsku vilu ,
koja je karakteristina za period ant. rim. arh. Ve krajem
Republike postojali su u Rimu kompleksi s nazivom vi l l a, a
sam termin vi ll a urbana se upotrebljavao za graevinu
rezidencijalne i poslovne namene. V.u. pruala je vii standard
stanovanj a i to ne samo u odnosu prema gradskoj najamnoj
kui (i nsul a), nego i prema kui tipa domus, kakvu su ponekad,
osobito oni imuniji, imali i u gradu. No koliko god bili
imuni, oni nisu mogli na urbanom prostoru razviti u irinu
sve one komponente komfornog standarda kakve je imala vila:
veih otvorenih prostora, veih termalnih sklopova i sl., a
pogotovo ne isturenja na fasadama koje su u gradu bila
neostvariva u privatnim objektima.
VI LLAGE, VI LA (franc, engl .) Francuski, odnosno,
engleski naziv za sel o.
VI LLE (lat.) Latinski naziv za veliko naselje, selo.
VI LLE CON T EM PORAI N E (franc. savremeni grad) Naziv
za savremene koncepcije gradskog urbanizma i koncepcije
grada, nastale u periodu 30 tih godina. Posebno, naziv za pl an
savremenog grada Le Corbusier-a. V . Grad k ul a.
VI LLE RADI EUSE (franc. zraan grad) Pojam je uveden u
arh. teoriju nakon istoimenog projekta i knjige Le Corbusiera
(plan 1922, zatim 1930-38.g., knjiga 1964.g.) kojim je autor
predstavio novu urbanistiku formu grada, prostranog,
zranog, irokog, sa izgraenom stambenom strukturom u
obliku stambenih solitera, izmeu kojih su otvorene iroke
zelene povrine.
La ville radieuse je u stvari usavreni projekt
Savremenog grada. Izraen je 1922.g. na osnovu upitnika
dobijenog iz Moskve godinu dana ranije. U raspri oko pitanja
urbanizacije ili dezurbanizacije, koja se tada vodila u SSSR-u,
Le Corbusier je, uestvujui u njoj, stao odluno na stanovite
urbanizacije. Zlo velikih gradova treba pretvoriti u dobro
veine. Savremena industrija i tehnika, koje su po njegovom
miljenju izazvale to opako stanje, ujedno nose u sebi i
mogunost razreenja problema. Poto je Le Corbusier
dopustio mogunost poboljanja sveg onog to predstavlja zlo
gradskog ivota, ak i konano ispravljanje postojeeg stanja
bez socijalne revolucije, predstavnici leviarskog
konstruktivizma su njegove navode proglasili thnoloko -
idealistikom dijalektikom.
Nasuprot proirivanju grada, Corbusier
preporuuje koncentraciju zgunjavanjem i smanjenjem
njegovog prenika, tako da u stambenoj etvrti gustina
stanovnitva treba da dostigne, po njegovim urbanistikim
proraunima, 1000 stanovnika na jedan hektar, a u poslovnoj
etvrti grada i 3200 stanovnika na jedan hektar. U planu v.r.,
Le Corbusier je ipak pomerio funkcionalni centar grada dalje
od njegovog geometrijskog sredita, verovatno pod uticajem
sovjetske teorije o trakastim gradovima. Dok su sovjetski
planovi ili za tim da izraze vie karakter stanovanja i
proizvodnje, Le Corbusierove osnove imaju pretezno karakter
stanovanj a i poslovanja. Uostalom, osnovne teze svog
zranog grada Le Corbusier je primenio u svom planu za
preureenje Moskve.
VI LLE VERT E (franc. zel eni grad) Le Corbusier-ov
urbanistiki koncept grada kod kojih su dominantni stambeni
blokovi izgraeni unutar visokih nebodera, izmeu kojih se
nalazi nedirnuto zelenilo.
VI LLI CUS (lat.) Latinski naziv za upra vitelja dobra,
gospodara jednog dobra.
VI LLI N I (ital.) I talijanski naziv za male vile podignute izvan
gradskog jezgra, pre svega Rima. Pojam vi l l i ni zamenio je
1934.g. nov naziv pal azzi ne, to predstavlja poetak razvijanja
rimskog gledanja na svet arhitekture i umetnosti, koji se odvaja
od beke secesije.
VI M AN A (ind., engl.) Cel a (Garbha Gri ha) i toranjska
nadgradnja (si k ara) kod jednog junoindijskog hrama. U
optem znaenju, pojam se koristi za indijski hram, koji sadri
svetilite i pridodate tremove.
VI M PERG (nem. Wimperg) Z abatni vrh. V . Fi jal a, W imperg.
VI N ET T E V . V i gnette
VI N JET A ORN AM EN T , VI GN ET T E ORN AM EN T
V . N eprek i dna l oza ornament
VI N JET A V . V i gnette
VI N JOLOVA (VI GN OLES) I N A Najrasprostranjenija
vrsta eleznike ine, u skoro iskljuivoj upotrebi na svima
eleznicama. Sastoji se od glave, po kojoj se vri kotrljanje
tokova, vrata i ire noice, koja se, posredno ili neposredno,
privruje za prag.
VI N SKI ST O Takodje, lovaki sto. Britanska forma nametaja
iz perioda kasnog XVI I I veka; sto koji je oblikovan poput
potkovice, sa funkcijom serviranja vina. Vinski stolovi
ponekad sadre metalne stubie, sakojih je pruaju
horizontalne ruke koje nose posluavnike sa bocama.
VI N T ERGARTEN V . W i ntergarten, Z i msk a bata.
VI OLET WOOD V. Ljubiasto drvo
VI OLI N SKI N ASLON Naslon stolice, ija rezbarena silueta
podsea na oblik violine. Razvijen je u kasnom XVIII veku, a
bio je u upotrebi kod stolica amerikog Queen A nnesti l a.
VI RA V. ep na zglob
VI ROLA (engl.) Junoameriko tvrdo drvo, veoma lagano i
zbog te osobine se upotrebljava zaizradu nametaja za
unutranje elemente, posebno delove fijoka. Upotrebljava se
uglavnom u Americi.
VI RT U, VERTU (od lat. virtus vrl i na, i zvrsnost, i zuzetnost,
odlinost) Zajedniki naziv za umetnike objekte ili raritete;
naroito object de vertu mali umetniki ili dekorativni predmet
rafinirane izrade.
VI RT UELAN (fr. virtuel, l. virtus sposobnost, valjanost,
snaga) Snaan; moguan; sposoban za dejstvo, nastrojen za
delovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposobnou ne
koristi, sa prikrivenom snagom; fiz. koji se dobija presekom
produenja stvarnih zrakova na suprotnu stranu, prividan,
uobraen; princip virtuelnih pomeranja: naelo moguih
pomeranja; supr. realan.
VI RT UELN A ARH I TEKT URA, VI RTUELN I
URBAN I ZAM Naziv za arhitekturu i urbanizam koji su
nastali kao pretpostavljen deo stvarnosti, u vidu modela, plana,
koncepcije virtuelne stvarnosti. Virtuelna arhitektura je esto
predstavljena utopijskim predstavama, crteima, projektima iji
je cilj predstavljanja jedne mogue ideje o moguoj stvarnosti,
putem predstavljanja mogueg arhitektonskog objekta. Na
podruju urbanizma, virtuelna stvarnost se predstavlja putem
urbanih modela, zasnovanih na istraivanjima mesta, lokaliteta
i moguih karakteristinih njegovih stanovnika. Virtuelnu
arhitekturu pronalazimo i u literaturi, pre svega u domenu
naune fantastike, gde se predstavljaju odreeni gradovi,
1. Budistika vimana
2. Ville contemporaine, Savremeni grad za 3 miliona
stanovnika iz 1922, predstavlja Le Corbusierov
model megalopolisa izuzetne koncentracije
3. Le Corbusier: La Ville Radieuse, Sunani grad,
nastao je desetak gotina nakon Savremenog grada i
decentralizuje sve njegove osnovne funkcije
685
urbane sredine i podruj unutar jenog virtuelnog (zamiljenog)
vremena, prostora i unutar jednog virtuelnog drutvenog
sistema. Virtuelna arhitektura se esto koristi da bi predstavila
mogui model budunosti i da bi na taj nain uspostavila
puteve mogueg razvoja jednog drutva ili civilizacije uopte.
VI RT UT ES CARDI N ALES, KARDI N ALN E VRLI N E
(lat.) Pravinost, Obazrivost, Umerenost i Moralna vrstina,
vrline koje treba da karakteriu jednog arhitektu, a koje se
rezlikuju od Teolokih Vrlina (Vera, Nada i Milosrdje), koje su
esto personifikovane.
VI S A VI S (franc. l i cem u l i ce) Drugo ime za tete-a-tete.
Licem u lice, prema emu, spram ega, naspram, sprou ega;
prekoputa. Takodje, malo kanabe za dve osobe tako da su, kad
sede, okrenute jedna ka drugoj. V . Tete-a-tete.
VI S V . V i ce
VI SAK (lat. perpendiculum) Naziv za graevinski alat kojim
se utvruje vertikalnost jedne linije, odnosno, jednog elementa
graevine. V. se sastoji od kupastog, cilindrinog ili krukastog
elementa od metala koji je obeen o kanap, koji utvruje
pravac vertikale.
VI SAK, PERPEN DI CULUM Cilindrino ili krukasto telo
od metala, sa omanjim krajem kupastog oblika. K anap o kome
visak odredjuje pravac vertikale.
VISEA KUPOLA (eka kapa) Kupola ija je osnova
krug upisan oko kvadrata osnove objekta oni segmenti
kupoline polulopte, koji stre preko stranica kvadrata,
odsecaju se.
VISEA TRAFORA V . Kopl jasta trafora
VISEA IANA ELEZNICA V. iara
VISEE KONSTRUKCIJE Visei krovovi oslonjeni na
vrste take ili zatvorenu konturu realizuju se danas gotovo
iskljuivo kao prednapregnute k onstruk ci je. Prednaprezanje kod
sedlastih oblika postie se kablovima zakrivljenim na dole ili
optereuju nosee kablove zakrivljene na gore. Kod ianih
mrea formiraju povrinu koja nema sedlast oblik
prednaprezanje se moe postii razupiranjem donjeg i gornjeg
pojasa kablova. Slian efekt moe se ostvariti i sa
jednopojasnim krovom ako se na kabl ove postave
armiranobetonske ploe, zatim optereti krov, a onda zaliju
spojnice. Posle rasptereenja krovna ljuska e biti pritisnuta, a
kablovi ukrueni. Neprednapregnuta visea konstrukcija je
veoma deformabilna, sa znatnim kinematikim pomeranjima,
to izaziva znatna oteenja krovnih ploa i izolacije, pa je
oigledno da se otklanjanjem ovih nedostataka pomou
prednaprezanja znatno proiruju mogunosti viseih krovova
u pogledu raspona i ire primene u arhitekturi. Visei krovovi
u vidu atora predstavljaju veoma dopadljiva reenja o emu
svedoe konstrukcije koje je projektovao Frei Otto iz Izlobu
cvea u Frankfurtu i nemaki paviljion u Montrealu. Glavni
nosei kablovi oslanjaju se na stubove, a preko njih postavljaju
se kablovi za prednaprezanje u vidu rogova. Ovi poslednji
prednapregnuti su prihvatnim kablom koji je zakrivljen na
gore. Ankerovanje kablova u zemljite, neophodno kod atora,
moe se izbei ukoliko se nosei kablovi uvrste za element
koji njihove sile moe da prihvati (prsten, l uk ili greda).
Najpovoljnije je kruna kontura, a izmedju ostalih realizovane
su kablovske mree izmedju dva kosa luka i oblik koji podsea
na mornarsku postelju. Sistem prednapregnutih kablovskih
vezaa omoguava da se premoste veoma veliki rasponi i
dobije prilino kruta konstrukcija, to pokazuju mnogobrojni
objekti vedskog konstruktora Jawertha.
VISEI GRADOVI, HANGING CITIES Naziv za visee
gradove koje je projektovao Freo Otto, upotrebom kablovskih
konstrukcija koji mogu da se prespoje sa jedne planine na
drugu, preko dolina irokih do 25 milja, pokrivajui i nosei
atorolike gradove ispod.
VISEI KROVOVI V. Visee konstrukcije
VISEI LIM, KORITASTI LIM V . L im, Kori tasti l i m
VISEI MOST V . M ost. Most ija je kolovozna tabla
obeena o dva ili vie k abl ova, koji obino prelaze preko pi l ona i
koji su na krajevima ukotvljeni. Kablovi se sastoje od iane
uadi ili paralelnih ica koje su radi zatite i odravanja o
poloaju spiralno obavijene icom. sistem kolovozne table
obino se ukruuje podunim gredama za ukruenje.
VISEI OLUK (OBEENI OLUK) Limeni oluk koji je
olunim kukama obeen ispred prednje ivice krova. Obino je
kruastog preseka. I ma nedostatak to se prvo sve opravke na
njemu moraju izvriti spolja.
VISEI ORNAMENT (engl. drop ornament) I sklesan
ornament u formi viseeg ukrasa.
VISEI ORNAMENT, PENDANT V . Pendant
VISEI PODUPIRA (hanging buttress) Nije pravi
podupira, ali je postavljen na njegovo mesto da bi odrao
kompoziciju serije podupiraa, a nosi ga corbel . Takodje moe
da pomogne prilikom konstruisanja svoda, u kojem sluaju e
imati elemente koji odgovaraju rebri ma.
VISEI POJAS Izradjen od zglavkastih lanaca ili elinih
kablova, on slui za noenje ipki za veanje grede za urkuivanje
i kolovozne table viseih mostova.
VISEI STEPENIK (hanging step) Stepenik sa jednim
krajem ugradjenim u zid, k anti l everovani m, ili moe da bude
oslonjen na stepenik ispod.
VISEI STUB (engl. hanging post) Stub (post) o koji su
okaena krila vrata.
VISEI SVOD (engl. suspended roof) Visei krov.
K onstruktivni sistem koji se koristi za pokrivanje velikih
povrina i savladjivanje velikih raspona. K rovna konstrukcija
se kai o snane stubove nosae, a njene osnovne elemente
ini sistem lananica, sajli i zatega koje primaju i prenose
silezatezanja direktno ili preko stubova na tle. Najsnaniji
predstavnik ovog konstruktivnog sistema je Otto Frei.
VISEI SVOD, RABIC SVOD (Zgr.) V . Rabi c-svod.
VISEI IP V . Lebdei ip
VISEI IP, LEBDEI V. ip, Lebdei ip
VISEI VRTOVI V . V rt. Naziv za vrtove visoko uzdignute
iznad povrine tla, podignute na terasama, odakle se prue
esto velianstven pogled. Najpoznatiji visei vrtovi su
vavilonski visei Semiramidini vrtovi kod kojih je zelenilo bilo
posaeno na uzdignutim terasama, kojima su tekli potoci
vode. Visei vrtovi dobijaju posebno znaenje u doba baroka,
kada su pravljeni u okviru terasastih struktura dvoraca i palata
koje su se uzdignute visoko iznad terena. Ovi vrtovi najee
su sadral i fontane, vodosk ok e, bazene sa figurinama, hladnjake ili
seni k e.
VI EDI M EN ZI ON ALN I PROST OR V .
V i edi menzi onal no
VI EDI M EN ZI ON ALN O Naziv za objekat posmatran ne
samo u svoje tri fizike dimenzije, ve i u onim dimenzijama
koje nisu neposredno merljive in situ. Te dimenzije su
vremenskog karaktera, kulturnog, istorijskog, literarnog,
filosofskog, socijalno-ekonomskog, vojnog, geografskog i
drugog karaktera.
VI EKRAKO ST EPEN I T E V . Stepeni te
1. Visea konstrukcija, konstruktor R. Sarger
2. Paviljon SAD na Svetskoj izlobi u Briselu, 1958
(W. Cornelius, H. Hoehl)
3. Hala za plivake sportove na Olimpijskim igrama
1964 u Tokiju, presek
4. K enzo Tange, Glavna sportska dvorana, Tokio,
1964
5. Visei ornament; 1. glava, 2 visei kljuni kamen, 3
visei stub (u drvenoj konstrukciji)

686
VI ELI SN I LUK, LEPEZAST I LUK, N AZUBLJEN I
LUK (nem. Vielpassbogen) Oblik l uk a koji se sastoji iz vie
lunih segmenata u obliku polukruga, postavljenih du linije
luka.
VI ELI ST , POLI FOI L (engl. polyfoil) Sa mnogo l i stova,
takodje multil i st.
VI EN AM EN SKA POVRI N A V .Povri na - jedi ni ca prostora
VI EN AM EN SKA SOBA V . M ul ti duty room
VI EN AM EN SKE I JEDN ON AM EN SKE POVRI
Pojam jednonamensk e i vi enamensk e povri ne uvodimo radi
iskazivanja pravog znaenje moguih jedinica u dispoziciji, kao
i njihovih promenljivosti. Na primer, odreujui jedinicu
higijene, kupatilo, uvek smo suoeni njenom ogranienom
upotrebljivou, Kod kupatila elementom kupanja, umivanja,
defekacije i mokrenja. Meutim, kao jedinica stanovanja ova
moe biti elementima usmerena ka jednoj nameni: spavanje ili
slino, ali i ka vie namena. Izraziti primer ove tvrdnje
predstavlja balkanska tradicionalna stambena jedinica koja
namenski zadovoljava niz dnevnih i nonih aktivnosti ili
danas, u skuenim ekonomskim uslovima, ostvarenje prostore
sa vie namena u dnevnom toku (mul ti duty room). Odreivanje
povrine u drugom sluaju moe se svesti na zbir pojedinanih
elemenata, jer se njihovim spajanjem veliina povrine ne
ograniava. Ovde su vani motivi dispozicije, kao to je
pokuaj povoljnog nadoknaivanja smanjenja povrina u
povezivanju povrine itavog sklopa: u jednom trenutku mali,
dovoljan, u sledeem veliki prostor.
VI EN AM EN SKI PROST OR V . M ul ti funk ci onal an prostor
VI EPAN ELN A SLI KA, POLI PT I H (od gr., engl.
polyptych) Slika sastavljena iz nekoliko pokretno spojenih
panela.
VIEPORODINA KUA U stambenoj arhitekturi, pojam
karakterie arhitektonski objekt, kuu ili zgradu projektovanu i
namenjenu za stanovanje vie porodica. Uglavnom su to
objekti k ol ek ti vne arhi tek ture. Vieporodina kua je obino
viespratna kua u kojoj se nalaze stanovi razliitih struktura.
Prema broju stanova na stepenitu, razlikujemo: 1.
vieporodinu kuu sa dva stana na stepenitu, 2. kuu sa tri
stana na stepenitu. 3. kuu sa etiri stana na stepeniti, 4. kuu
sa pet i vie stanova na stepenitu. Takoe, postoji podela na:
1. zasebnu vieporodinu kuu, 2. dvojnu vieporodinu kuu,
3. vieporodinu kuu projektovanu u vidu lamele, 4. soliter, 5.
tepih gradnju, 6. habitat i dr.
VIESLOJNE PLOE, SENDVI PLOE V. Ploe,
gradjevi nsk e
VIESPRATNA ELINO SKELETNA
GRAEVINA Naziv za viespratnu graevinu kod koje su
stubovi, zidne preke i podvlake tavanice (odn. tavanice)
izvedeni od elika i primaju sva optereenja od tavanice,
zidova i pokretna optereenja.
U konstruktivnom smislu, razlikujemo sledee
sisteme v..s.g.: 1. kruti okviri, 2. ukljeteni stubovi sa
zglobnom tavanicom, 3. kruti vor na srednjem stubu, 4. kruti
vor na spoljnjem stubu.
Ukruenje graevine: 1. meuspratne tavanice kao
horizontalno ukruenje, 2. ukruenje zabatnih zidova
ukrtenim spregovima protiv vetra, 3. poduno ukruenje u
fasadnim zidovima pomou reetki koje leze iznad traka
prozora.
VI ESPRAT N A SKELET N A ZGRADA Predstavlja
viespratnu zgradu koja je izvedena uz upotebu sk el etnog
k onstruk ti vnog si stema, odnosno, upotrebom stubova kao
vertikalnih konstruktivnih nosaa i tavanica kao horizontalnih
konstruktivnih nosaa. Skeletni sistem ne ukljuuje
zidove kao nosee konstruktivne elemente. Konstruktivni
elementi u sklopu viespratnih skeletnih zgrada su:
A. Horizontalni konstruktivni elementi:
- tavanice (meuspratne konstrukcije), grede
(podvlake).
B. Vertikalni konstruktivni elementi:
- stubovi, zidovi.
C. Temelji, koji mogu biti, zavisno od naina
fundiranja:
- plitko fundirani, duboko fundirani.
D. Ostali konstruktivni elementi:
- stepenita, krovne konstrukcije, spregovi za
prijem horizontalnih sila (od vetra, seizmikih uticaja i dr.).
Skeletne zgrade mogu da budu klasifikovane na
sledei nain:
- armirano-betonske monolitne skeletne zgrade,
- eline skeletne zgrade i
- prefabrikovane skeletne zgrade.
VI ESPRAT N I JARAM V . N asadjeni jaram
VIESTAMBENA KUA V. Kua sa vie stanova
VI EST AM BEN E ZGRADE U vreme nagle urbanizacije
potrebna je brza i ekonomina gradnja to vie stanova.
Porodina gradnja i gradnja u nizu, koje omoguuju visoki
kvalitet stanovanja, neprihvatljive su u urbanistikom i
ekonomskom smislu kao osnovni tip gradnje u veim mestima
i gradovima. Takva stambena gradnja trai velike povrine
zemljita i skupe komunikacije i komunalije. Zbog toga i zbog
stalne stambene krize potrebna je gradnja kua s vie stanova
( tzv. k ol ek ti vno stanovanje), koja sniava tipizacije,
standardizacije i savremene metode gradjenja.
Postoji vie tipova takve gradnje (blok, slobodno
stojea ili kombinovana), no problematika stana vie zavisi od
odnosa stana prema vertikalnim i horizontalnim
komunikacijama nego od tipa urbanistike gradnje.
VIESTAMBENE ZGRADE, ETIRI STANA NA
ST EPEN I T U Nejednake vrednosti stanova (tri stana na
stepenitu) i nedovoljna iskorienost vertikalne komunikacije
(dva stana na stepenitu) opravdavaju izradu sa etiri stana na
stepenitu. etiri stana na stepenitu najvie se izvode u
zgradama u nizu, ali i u slobodno stojeim zgradama kad svaki
stan ima mogunost dvostruke orijentacije.
etiri stana na stepenitu su racionalna ema,
pogotovo kad su zgrade jednostavne i kad su stanovi jednaki.
Nedostatak je to su stanovi razliito orijentisani. Ta je ema s
gledita racionalnosti jedna od najpogodnijih za viestambene
zgrade.
VI EST AM BEN E ZGRADE, DVA ST AN A N A
ST EPEN I T U ema je koja daje najvee mogunosti za
postizanje kvalitetnog rasporeda u stanu. Dvostruka
orijentacija stanova omoguuje direktnu prirodnu rasvetu i
poprenu ventilaciju. Kad su stanovi mali ili kad je zgrada
visoka, ne postiu se dovoljno ekonomine vertikalne
komunikacije. Kod ove eme postoje tri mogunosti smetaja
stepenita: a) stepenite na proelju zgrade (za male dubine
zgrade), b) stepenite unutar zgrade (za velike dubine i
ogranienu irinu zgrade) i c) stepenite na proelju ili unutar
zgrade, ali s pristupom u stanove s podesta i polupodesta.
VI EST AM BEN E ZGRADE, JEDAN ST AN N A
ST EPEN I T U Vrlo je retko reenje i gradi se skoro samo
1. Visei vrtovi; pokuaj rekonstrukcije viseih vrtova
2. Viestambene zgrade; Mecanoo, apartmanske kule u
Stuttgartu, 1994, izometrija
687
onda kad se radi o interpolaciji i asanaciji. Nekad se, medjutim,
ipak primenjuje kad se grade vrlo veliki i komforni stanovi.
VI EST AM BEN E ZGRADE, PET I VI E ST AN OVA
N A ST EPEN I T U Radi jo potpunijeg iskorienja
vertiklanih komunikacija ima vrlo mnogo predloga s pet do
osam stanova na stepenitu. U poetku se ta ema
primenjivala u vedskoj da bi se posle proirila i u ostale
zemlje. U Evropi se ta reenja pojavljuju posle drugog
svetskog rata. Postoje razliiti oblici ema i oni zavise u prvom
redu od vertikalne komunikacije (poloaj stepenita unutar
zgrade ili na proelju).
VI EST AM BEN E ZGRADE, T RI ST AN A N A
ST EPEN I T U Ta se ema esto primenjuje u Evropi i
velikim gradovima. Glavni su argumenti za njenu primenu:
bolja iskorienost vertikalnih komunikacija i mogunost
izrade razliitih veliina stanova. Najee se grade dva jednaka
bona stana i manji stan u sredini. Kad se grade tri jednaka
stana, srednji stan esto ima deformisane odnose medju
grupama stambenih prostorija, pa se to reenje izbegava.
Varijante sa stepenitem unutar zgrade obino daju bolje
mogunosti, ali je primena ograniena visinom zgrade (do
sedam spratova).
VI EST RUKO KODI RAN JE U ARH I T EKT URI Svaki
arhitektonski objekt nosi u sebi odreen kod. Kod sadri niz
informacija o njemu i predstavlja niz osnovnih karakternih crta
koje taj objekt poseduje. Arhitektonski kodovi mogu da budu:
vremenski kodovi istorijski, socioloki, kulturni kodovi,
tehniki kodovi, ekonomsi kodovi, geografski, etniki, literarni,
graevinski, estetski i drugi. Svaki objekat istovremeno nosi
zapis o seriji informacija razliitog karaktera i vrsta on je
viestruko kodiran. Prema karakteristikama stila arhitekture,
tako na primer, moemo odmah da procenimo doba gradnje
arhitektonskog objekta, ali istovremeno, prena tipu
konstrukcije i upotrebljanom materijalu, u mogunosti smo da
damo odgovor na podneblje i kljimu u kojoj je graeno,
stepen tehnike obrazovanosti graditelja, pa sve do odgovora
na stepen tehnikog nivoa pojedinih drutava. Mnogi
arhitektonski objekti su visoko sofisticirani i u sebi nose
vieslojne, mnogostruke, esto skrivene kodove. Otkrivajui
njih i proniui u njihovu slojevitost, saznajemo mnoge
skrivene informacije, vezane za uslove pod kojima je jedan
arhitektonski objekt graen, pa sve do estetskih nazora
naruilaca ili nivoa razvoja pojedinih arhitekata. Prouavajui
materijale od kojih su objekti sagraeni, saznajemo mnogo o
razvoju graevinske tehnike i indzstrije: spoznajemo mesta iz
kojih je ekploatisan graevinski materijal, nain njegove
dopreme, a iz ovoga, dalje, saznajemo mnogo o nivou razvoja
saobraajne infrastrukture, na primer, kojom je taj materijal
dopreman.
Mnoge informacije o davnim i nestalim
civilizacijama saznajemo na osnovu viestrukog kodiranja u
arhitekturi. Meutim, slojevitost i viestrukost esto postavlja
pred analitiara enigme koje nije mogue lako reiti. Da bi se
dobila potpuna i celovita slika o jednoj kulturi, a preko njegove
arhitekture i graevinske umetnosti, potrebno je esto
dopuniti je iz ostalih izvora informacija, kao to su: pisani
zapisi, slike, fotografije, arhivski podaci, mitovi, legende i dr.
Savremena arhitektura je veoma esto viestruko
kodirana voljom samog projektanta arhitekte. Gradei svoj
objekat, arhitekta svesno u njega ugrauje itav niz kodova
koji treba analitiaru ili posmatrau da prenese mnogobrojne
informacije. Najee su to informacije o stavu projektanta
prema odreenim kulturnim, estetskim, funkcionalnim ili
tehnikim odrednicama. Funkcionalistiki objekti, tako, sadre
u sebi jasan kod koji predstavlja objekat u njegovom
upotrebnom smislu: arhitektura je oiena od nepotrebnih
detalja i ornamenata, a akcent je dat na upotrebne vrednosti
kako pojedinih prostorija, tako i konstruktivnih sklopova i
elemenata (fasada, krov, itd.). Postmodernistiki arhitektonski
objekti su sloeno viestruko kodirani jer sadre u sebi
mnotvo informacija o odnosu arhitekte prema istorijskom
arhitektonskom nasleu, prema stilovima u arhitekturi; takoe
sadre mnotvo informacija o naruiocu posla govore o
njegovom kulturnom stavu, ponekad o njegovoj
ekscentrinosti i estetskim principima.
Jedan objekat moe istovremeno da sadri i
meusobno suprotne kodove. Tako na pr., pronalazimo u
arhitekturi Alvara Aalta izraen odnos prema prirodi i
prirodnim ekolokim tokovima, sa jedne strane, dok sa druge
strane vidimo visoku tehniciziranost njegovih objekata, koje je
proizvod tehnolokih principa i stavova autora.
Bez obzora na vrstu i karakter arhitektonskih
kodova, osnov je u tome da su oni sveprisutni, da odreuju i
daju karakter jednom arhitektonskom objektu i da su
usveoptoj meuzavisnosti univarzalne strukture prostornih
kodova kojima je svet naprosto nabijen. Najkomplikovanije
strukture viestrukih kodova pronalazimo na prostorima
gradova, najee istorijskih jezgara. Pariz, Rim, London i
drugi gradovi predstavljaju ive enciklopedije iz kojih je
mogue itanje najraznovrsnijih informacija istorijskog,
civilizacijskog, kulturnog ili tehnikog karaktera.
VI ESVODN I KROV Krov nainjen upotrebom svodne
k onstruk ci je, na taj nain to je vie istih ili razliitih svodova
postavljeno unutar jedinstvenog krovnog svodnog sistema.
Viesvodne krovove pronalazimo na objektima grandioznih
dimenzija, gde je bilo potrebno savladati velike raspone, ali to
nije bilo mogue uraditi upotrebom jednog svoda, ve je
korieno sklapanje vie svodova u jedinstven konstruktivni
sistem. Primere viesvodnih krovova pronalazimo kod
muslimanskih moeja.
VIEZALISNI LUK, ZUPASTI LUK V . L epezasti l uk
VI SI N A (engl. rise) 1. Vertikalna mera od gornje linije sufi ta,
podsvodj a luka ili svoda do njegove baze. 2. V i si na stepeni k a:
vertikalna distanca izmedju dva susedna gazita jednog
stepenita, ili visina izmedju donjeg i gornjeg nivoa
stepeninog kraka.
VI SI N A LUKA (K onst.) V . Strel a l uk a.
VI SI N A LUKA I VI SI N A SVODA (nem. Bogenhoehe,
engl. rise) 1. Rastojanje izmeu linije oslonaca i temena luka.
Vertikalno rastojanje izmedju sufi ta na kruni i nivoa linije
oslonca l uk a ili svoda.
2. (nem. Pfeilhoehe) Streha. Razmak izmeu
oslonaca nekog luka (k emfer) i temena luka.
VI SI N A PRESEKA (nem. Geschosshoehe) U preseku, mera
izmeu gornje povrine poda jednog sprata do gornje
povrine poda drugog sprata.
VI SI N A SPRAT A (1) Bruto visina sprata meri se: (a) od
povrine poda nieg sprata zgrade do povrine poda gornjeg
sprata (gradjevinska Hbr); (b) od gornje ivice medjuspratne
konstrukcije nieg do gornje ivice medjuspratne konstrukcije
vieg sprata (konstruktivna Hbr; ukoliko su podovi na svim
spratovima iste debljine, obe visine (a) i (b) iste su. (2) Neto
visina meri se: (a) gradjevinska Hneto od poda do plafona; (b)
konstruktivna Hneto kao svetla mera izmedju dveju uzastopnih
medjuspratnih konstrukcija.
VI SI N A ST EPEN I CE (Zgr.). Visinska razlika izmeu dva
uzastopna gazita na stepenicama.
VI SI N A ST EPEN I N OG GAZI T A Visinska razlika
izmedju dva uzastopna gazi ta na stepenicama.
VI SI N A ST EPEN I KA V . Stepeni na vi si na. V . V i si na
1. Visoka renesansa, Michelangelo, Firenza, kapela
Medici, San Lorenzo, unutranjost kapele prema
oltaru, crte autora knjige
2. Viestruko kodiranje u arhitekturi; Alvar Aalto,
kapiteli, Olympia, 1953, crte
3. Viestruko kodiranje; izmedju zena i povratka pre-
industrijskom stilu ivota, iz Boericke, Shapito,
Hand-made houses

688
VI SI N A ST EPEN I KA, SVET LA VI SI N A ST EPEN I KA
V . Stepeni te
VI SI N A ST EPEN I N OG KRAKA V . Stepeni na vi si na
VI SI N A SVODA (nem. Gewoelbehoeche) V . Svod. V . Strel a
l uk a.
VI SI N A ZGRADE Visina od peake staze pred zgradom
do gornje ivice glavnog venca, ili gornje ivice spoljnog zida
zgrade, ako venca nema.
VI SI N A, KON STRUKT I VN A V . Konstruk ti vna vi si na
VI SI N A, KORI SN A V . Kori sna vi si na
VI SI N A, SPRAT N A V . Spratna vi si na
VI SI N A, SVET LA V . Svetl a vi si na, Svetl a spratna vi si na
VI SI N SKA ART I KULACI JA GRADA Naziv za treu
di menzi ju, odnosno kompoziciju visina graevina jednog grada,
koja odreuje njegov karakter. Takoe, naziv za lokaciju
jednog grada na uzvisini, poput castel l uma ili castruma.
VI SI N SKA KOT A (Geod.) V . Kota (1).
VI SI N SKI SKLOP N aziv za plan f asade ili preseka jednog
arh. objekta iz koga je mogue sagledati osnovne arh. elemente
postavljene po visini objekta.
VI SI N SKO ODST OJAN JE, KOTA (1) Visinsko
odstojanje take od nekog horizonta ili horizontalne ravni.
Ako je visina take odreena u odnosu na nulu, koju
predstavlja srednji nivo mora (kod nas Jadranskog mora), kota
je apsolutna. Ako je utvrena u odnosu na neku proizvoljno
izabranu horizontalnu ravan, kota je relativna. (2) U tehnikim
planovima, kota je broj koji oznaava neku dimenziju.
VISKOELASTINOST V. Teorija viskoelastinosti
VI SKOZN O PRI GUI VAN JE V . Pri gui vanjevi braci ja
VI SKOZN OST , KOEFI CI JEN T VI SKOZN OST I V .
Koefi ci jent vi sk oznosti
VI SOK PARTER (Arh.) V . V i sok o pri zeml je.
VI SOKA ARH I T EKTURA (engl. high architecture)
Arhitektura koja stremi plemenitom, uzvienom, u svojoj
formi koja sledi identine sadraje sakralnog karaktera.
VI SOKA GOT I KA (engl. High Gothic) D rugi zai l jeni stil iz
XI V veka.
VI SOKA GRADN JA (nem. Hochbau) Podela gradnje prema
osnovnim karakteristikama objekta gradnje, u odnosu na
njegovu visinu prema terenu na kojem se gradi je: ni sk ogradnja i
vi sok ogradnj a. Visoka gradnja predstavlja gradnju objekata ija je
osnovna karakteristika njihovo uzdizanje u odnosu na teren.
Objekti visokogradnje mogu da budu: prizemni objekti,
jednospratni objekti i viespratni objekti. I zuzetno visoki
predstavnici visokogradnje su: oblakoderi (neboderi, soliteri).
VI SOKA KUA (nem. Hochhaus) Neka naroito visoka
graevina, koja je podignuta tako da prema svojoj visini
znaajno odstupa od visina okolnih graevina. Visoka kua se
gradi naroito u zoni ueg gradskog centra, odnosno, na
gradskim podrujima gde je cena gradskog zemljita izuzetno
visoka, pa je visoka gradnja jedino ekonomski isplativo reenje.
VI SOKA REN ESAN SA (engl. high renaissance)
K ulminacija renesansne umetnosti (1495-1520.) koju karakteriu
radovi umetnika Raphaela, Michelangelo-a i Leonardo da
Vinci-a.
VI SOKA REN ESAN SA, ST I L VI SOKE REN ESAN SE
Stil rane italijanske renesanse iz perioda ranog XVI veka, na
vrhuncu svog razvoja, koji se jo zove i ci nquecento.
VI SOKA ST OLI CA Naziv za malu stolicu postavljenu na
visoke noge, sa funkcijom namene za decu, posebno za
njihovo sedenje i hranjenje u periodu dok su bebe. I ako ova
stolica nije ulau iru upotrebu pre XVI I I veka, mnogi raniji
periodi su je poznavali, kao na primer, period antikog grkog
nametaja.
VI SOKA UM ET N OST (engl. high art) Umetnost koja tei
uzvienim ciljevima. Uopteno se izraz upotrebljava i za
klasini stil.
VI SOKE ZGRADE V . Obl ak oderi
VI SOKI BROD (nem. Hochschiff) Prostorni volumen iznad
polja glavnog broda jedne crkve (bazilike, katedrale), prostor
iznad arkadnog ili stubovnog niza koji nosi zidove sa jedne i
druge strane glavnog broda i u kojima se najee nalaze
prozorski otvori koji osvetljavaju (v. Bazi l i k al no osvetl jenje)
unutranjost crkve.
VI SOKI DODI R V . H i gh touch
VI SOKI GRAD V . Gornji grad
VI SOKI H OR (nem. Hochchor) Deo hora iznad arkadne
zone u visini prozorskih otvora neke bazi l ik e, na njenom
srednjem brodu.
VISOKI KRAJ KUE V. Kraj kue
VI SOKI OLT AR (engl. High altar) Glavni ol tar u crkvama ili
hramovima. V . Ol tar.
VI SOKI VI KT ORI JAN SKI ST I L (engl. High Victorian)
Stil neega to predstavlja stroge i otre pol ihromne strukture u
gotikom preporodu u periodu 1850-tih i 1860-tih, kada je Ruskin
dran za glavnog uticajnog autoriteta i arbitra ukusa.
VI SOKI VI KT ORI JAN SKI ST I L, ROKOKO
PREPOROD Drugo ime za stil rok ok o preporoda u Britaniji.
VI SOKI ZI D (nem. Hohe Wand) Slemeni zid kod
jednovodnog krova.
VI SOKO PRI ZEM LJE (Arh.). Prizemlje iji je pod izdignut
iznad terena najmanje 1,0 m, ispod koga se nalazi podrum ili
suteren, za razliku od obinog prizemlja, izdignutog manje od
1,0 m.
VI SOKO TEHNOLOKA RADIONIKA
I N DUST RI JA V . H i gh technol ogy cottagei ndustry
VI SOKO T EH N OLOKI V . H i tech. V . H i gh tech
VI SOKO UZDI GN UTE ST RUKT URE (engl. high-rise)
Strukture koje se sastoje od vie spratova, takodje neboderi
(obl ak oderi ).
VI SOKOGRADN JA (Zgr.). Uslovna, nedovoljno precizna
oznaka (slino nemakom Hochbau), koja oznaava onu
grupu graevinskih objekata (za razliku od niskogradnje
Tiefbau) koji se priblino mogu definisati optom rei
zgrade - stambene i sline, industrijske, poljoprivredne itd.
Kao to sama re kae, to su graevinski objekti nad zemljom,
to ne znai da svi takvi objekti spadaju u visokogradnju (npr.
mostovi ili vijadukti, koji se ubrajaju u niskogradnju).
VI SOKOVREDN I PORT LAN D CEMEN T , SUPER
CEM EN T V . Cement, Super cement
VI ST A, VI DI K (ital. vienje, uvid) Pogled, naziv za pogled sa
jedne urbanistike pozicije ili take terena. Bel l a V i sta je naziv
za lep pogled. V. predstavlja esto opredeljujui princip
orijentacije jednog arh. objekta, jer predstavlja taku sa koje se
prua velianstven pogled na okolinu arh. objekta. U urban.
smislu, v. su pojedine, karakteristine take u jednom gradu,
uzviene u odnosu na okolinu, sa koje se pruza predivan
pogled na grad i njegovu okolinu. U savremenom urbanizmu,
1. Visoka renesansa; Michelangelo, Porta Pia, Rim,
gradska fasada, detalj, crte autora knjige
2. Vizantijska arhitektura; crkva Uspenja Bogorodiinog u
Nikeji, unitena 1922 za vreme grko-turskog rata
3. Vitra; srednjovekovna skica za izradu vitraa, Villard
de Honnecourt, Kolo sree, oko 1240
689
v. ili vi di k , postavljaju se na najviim prirodnim kotama terena
jednog grada ili na vrhu visokih zgrada, tornjeva i sl. Na
mestima v. podiu se vi di k ovci .
VI SUAL SPACE (engl. vi zuel ni prostor) Vizuelni prostor, naziv
za onaj prostor kai ima svoje izrazite vizuelne karakteristike:
prostornu dominantu ili karakteristinu panoramu.
VI SULJAK V . D rop
VI EBOJN A OPEKA, MULT I KOLORN A OPEKA
Poznata takodje kao mul ti , u upotrebi za oblaganja f asada, sa
vidnom stranom bojenom u crvenoj, tamno crvenoj, plavoj i
utoj boji. V . Opek a, ti povi opek e.
VI N U U UM ET N OST I , VI SH N U (sanskrit) Jedno od tri
vrhovna boanstva Hindu panteona uvar stvarnog sveta. U
skulptoralnim predstavama Vinu na glavi ima tijaru, a atributi
su mu: koljka, diskos, buzdovan i lotos. U njegovoj pratnji je
esto prikazana Lakmi (Lakshmi, Shri), njegova supruga,
boginja sree, srenog ivota i lepote, kao i Taruda, mitska
ptica na kojoj Vinu jae, ili Ananta, zmija na kojoj lei.
VI T A ET ERN A (ital. veni ivot) I talijanski naziv za
arhitekturu koja predstavlja veni ivot, vene oblike koji
nadivljuju kratkotrajni vek njihovog smrtnog stvaraoca i
korisnika. Predstavnici arhitekture vi ta eterna su: crkve,
mauzoleji, tipovi klasinih arhitektonskih graevina, velelepni,
idealni u svojim proporcijama, savreni u svom izgledu. Pojam
se takoe koristi i u ostalim umetnostima, posebno u
knjievnosti, gde sugerie venost jedne stilske forme i njenu
neprolaznost.
VI T A ET ERN A ARH I TEKTURA V . D ol ce vi ta arhi tek ti i
arhi tek tura
VI T EKI ORM AN V . Orman sa k opl jima
VI T KA ARMAT URA V . A rmatura
VI T KOST T APA , ST EPEN VI TKOST I V . Stepen
vi tk osti
VI T OPERN OST POVRI N E Pojam za nepravilnost
oblika izvesnih gradjevinskih materijala (opeka, crep, lake
ploe itd.). Tako za rezanu drvenu gradju, koja je usled
nepravilnog suenja dobila spiralnu zakrivljenost kae se da je
vitoperne povrine.
VI T RAJ, VI T RAI L (fr. vitrail) Dekorativne slike od komada
stakla u boji, povezanih olovnim trakama. Znaajan
dekorativni element u gotskoj sakralnoj arhitekturi.
VI T RA, VI T RAI L (franc. vitrail, engl. stained glass, nem.
Glassmalerei, ital. vetrata) Slikarska tehnika, u kojoj se prema
crteu realizuje kompozicija pomou raznobojnog stakla
razliitog oblika.
Najstarijim primercima v. obino se smatraju
staklene ploe velikih prozora na bazilikama IV-Vv.,
sastavljene od brojnih ulomaka providnog selenita, uloenih u
zamreno geometrijski oblikovano mreite od kamena,
maltera ili drveta. (Rim, Sta Sabina), ili providne prozorske
ploe od alabastera (Ravenna). Obojeni prozori spominju se
tek po. IXv. u vreme pape Lava III i Benedikta III. Meutim,
pravi razvoj v. moe se pratiti tek od Xv., kad su po prvi put
teke tranzene i mreita od kamena odnosno maltera
zamenjene metalima. U srednjovek. traktatima o umetnosti,
detaljno su pobeleena iskustva u vezi sa izvoenjem v.
(pripremanje staklenih elemenata i njihovo povezivanje
olovom u dekorativne svrhe). Upotreba savitljivih i koje mogu
lake pratiti nepravilnosti staklenih elemenata sastavljenih u
sve sloenije kompozicije, omoguuje sve bogatiji razvoj ove
slikarske tehnike, kod koje usko sarauju umetnik i zanatlija
staklar. U Xv. pominje se u Reimsu biskup Adalberon, koji je
obnovio prozorska stakla katedrale staklima "continentibus
historias". To je jedan od najstarijih dokumenata koji spominje
v. Poznato je da je u Clunyju oko sredine XI v. postojala vrlo
aktivna radionica obojenih stakala. Meutim, prvi sauvani
primerci v. sauvani i n si tu potiu iz XIIv. U to vreme nastala
je franc. opatijska crkva St-Denis sredite kole za izradu v.,
odakle se irio uticaj u ostala mesta Francuske UChartres,
Poitiers, Angers). Primenom dijamantnog iljka omogueno je
sve sitnije i nepravilnije rezanje stakla, pa v. u razdoblju gotike
postaje fini ipkasti sastav u raskonij skali boja. U Parizu se
razvija naroito jak centar za izradu v. (St. Chapelle), iji se
uticaj irio sve do Engleske i Nemake.
U Engleskoj nastaju prvi v. u XI I i XI I I v. (katedrala
u Canterburyju, Westminsterska opatija). U XI Vv. ti v., prema
ukusu vremena, postaju kompleksne i ralanjene kompozicije
(Wells), da kasnije, pod uticajem flam. kola, preu u sve
zamrenije dekorativne oblike koji se javljaju i u manjim
crkvama. Iz Francuske se sklonost za v. iri u XIVv., naroito
preko Strasbourga i Tiringije u Nemaku, gde se u Bambergu i
Regensburgu razvijaju jaki centri za izradu v. Uticaj iz
Francuske dolazi s nekim zakanjenjem i u I taliju, gde je zbog
klimatskih prilika taj nain ukraavanja prozora prihvaen
relativno kasno. Najjai centri su bili Siena, Firenca i Assisi.
U XVI I i XVI I I v. sve su rei raznobojni stakleni
ukrasi prozora, a sve ee prevladavaju dekorativna
ornamentika, heraldiki motivi i grisaille.
Intenzivna igra svetla, prolazei kroz raznobojna
stakla, privukla je u novije doba panju fauvista (H. Matisse) i
kubista a i neki moderni arhitekti koriste ovu tehniku (Le
Corbusier, C. Unger i dr.).
VI T RAA (fr. vitrage) Staklena vrata; staklena pregrada;
prozorske zavese; prozori; u primenjenoj umetnosti: raznim
bojama izraena dekorativna slika u staklu, kao ukras u
arhitektonskom enterijeru.
VI T REZAN , VI T REUX (l. vitreus staklen, fr. vitreux)
Staklast, kristalast; providan, sjajan.
VI T RI FI RAN O Pretvoreno u staklastu supstancu putem
izlaganje intenzivnoj toploti, kao kod odredjenih opeka koje se
koriste kao fasadni vezai u di aper radu (rombasti rad).
VI T RI N A (fr. vitrine, nem. Schaukasten) I zl obeni orman,
i zl obena vi tri na. Staklen orman za smetaj sitnijih umetnikih
predmeta; duanski izlog; prozor. Niski ormar, zatvoren
staklom, nalik uzdignuto postavljenom kovegu, koji ima
funkciju izlaganja manjih predmeta u nekom muzeju ili galeriji.
Naziv za element nametaja izraenog u vidu
zastekljene police, koja ima funkciju izlaganja raznih i objekata,
naroito onih koji imaju odreenu umetniku vrednost.
Vitrine se nalaze u eklopu nametaja porodinih kua i vila, ali
se koriste i za izlaganje muzejskih i drugih zbirki umetnikih
predmeta. V . I zl obena vi tri na.
VI T RUVI JAN SKI OT VOR (engl. Vitruvian opening)
Ulazna vrata, vratni prolaz ili prozor kod kojih su stranice
blago nagnute ka unutranjosti, prema vrhu, dajui im snaan,
teak, egipatski izgled. Vitruvijanski otvor je dobio ime po
tome to ga je prvi put opisao Vitruvije.
VI T RUVI JAN SKI ZAVOJ (engl. vitruvian scroll, running
dog) Klasian ornament esto korien na fri zu, slian
tal asastom ornamentu. Ponekad se zove V i truvi jansk i svi tak .
VI T RUVI JAN SKI ZAVOJ KOD N AMET AJA Takodje
talasasti svitak, pas koji tri. Dekorativni motiv neoklasicistikog
sti l a. Predstavlja kontinualne serije vol uta u horizontalnom redu,
obino upotrebljenih kod fri za k orni a ispod gornje ploe
jednog stola. Vitruvijanski zavoj imenovan po Vitruviju,
arhitektonskom autoritetu iz perioda antikog Rima
derivirao je iz klasine arhitekture. Posebno ga je favorizovao i
1. Gotiki vitra
2. Vizantijski arhitektonski elementi (panija)
3. Aja Sofija, K onstantinopolj,, osnova krova

690
koristio William K ent i drugi dizajneri nametaja u
pal l adi jansk om sti l u u Britaniji u periodu ranog XVI I I veka.
VI VARI A PI SCI UM (lat.) U ant. rim. vreme, naziv za
ribnjake, koji su imali funkciju dranja ive ribe i proizvodnje
ribe kao hrane. Graene su uz vee ekonomije.
VI VO 1. Stabl o jednog stuba. 2. K onstruktivna povrina ili
drugi deo gradjevine, medjutim posebno konstruktivna
povrina stuba ili pil astera-
VI ZAN T I JSKA ARH I T EKTURA O vizantijskoj arh. i
vizantijskoj umetnosti uopte, dugo se imalo pogreno
miljenje. Verovalo se da vizantijska umetnost i arh. nisu nita
drugo do degenerisani, umrtvljeni i okamenjeni ostaci rimskih
i helenistikih pravaca. Nauna istraivanja, pokazal a su da
ovo ne odgovara stvarnosti. Vizant. arh. i umetn. zivele su
svojim zivotom i razvijale se paralelno sa evolucijom i
promenama koje su nastupale na teritorijama pod
vizantijskom upravom.
Potrebno je meutim, pre svega odrediti opseg i
granice ove arh. Posmatrajui u celini, Gornja Mesopotamija i
Mala Azija, i Sirija, i Koptsko podruje, Severna Afrika, pa i
Jermenija, sve dok nisu potpale pod arabljansku, odnosno,
tursku ili mongolsku vlast, teritorijalno su bile obuhvaene,
bilo stalno ili izvesno krae vreme, granicama IstoNog
rimskog carstva, odnosno, Vizantije. Arh., koja se razvijala na
ovim podrujima ne nazivamo meutim vizantijskom i to iz
razloga to se pojavljuje sa osobinama karakteristinim za
svaku od ovih zemalja pojedinano. Vizantijskom arh. naziva
se, iako mozda nedovoljno opravdano, samo ona arh. koja se
razvija u Carigradu, na junim krajevima Balkanskog
poluostrva, u zapadnim oblastima Male Azije i na jegejskim
ostrvima, tj. tamo gde je u pretenoj veini bilo grkog
stanovnitva. I ma je pored toga jo u Raveni, Veneciji, junoj
I taliji i na K rimu, iz vremena kada su ove oblasti bile pod
vizantijskom dominacijom, ia ako ovde, sasvim prirodno,
dobija i specifine odlike.
Napredak tehnike omoguio je arhitektima, iji je
drutveni poloaj bio relativno dosta nezavisan, da dou i do
novih reenja, oslanjajui se na dotadanje tekovine u arh.
kako Rima, tako i Bliskog I stoka, pa i Balkana. No drutveni
uslovi pod kojima se ova arh. razvijala dosta su sloeni, a
tokom vremena se i sami menjaju, te se tako razvitak vizant.
graevinarstva moe podeliti u nekoliko izdvojenih perioda.
I zdvojene celine ili periodi razvoja vizantijske
arhitekture, najee u sledee:
1. Vizantijska arhitektura u doba Istonog rimskog
carstva,
2. V i zantijska arhitektura u doba od kraja V do poetka
V I I vek a,
3. V i zanti jsk a arhi tek tura u Raveni ,
4. Vizantijska arhitektura u doba od poetka VII do
sredi neI X vek a,
5. V i zanti jsk a arhi tek tura u doba od sredi ne I X k o k raj a
X I I vek a,
6. V i zanti jsk a arhi tek tura u doba rascepk anosti drave, od
poetka XIII do sredi neX V vek a.
VI ZAN T I JSKA ARH I T EKT URA U DOBA
ISTONOG RIMSKOG CARSTVA Stari grad Vizant,
osnovan 667.g.p.n.e., godine 327-330. pretvoren je pod
K onstantinom u K onstantinopolj, odnosno, Carigrad, sa
pretenzijom da postane N ovi Rim , ili Drugi Rim . Tada
ve on postaje prestonicom celog Rimskog carstva, a od
395.g., posle podele ovoga na Zapadno i Istono, prestpnicom
ovog poslednjeg.
Meutim, drutveni odnosi, uporeeni sa onima
koji su vladali u Rimskoj imperiji, u sutini se nisu mnogo
izmenili, iako su, bar u formalnom pogledu dobili neto
drukiji oblik; stari rimski autokratski i birokratski poredak u
stvari je u osnovi zadran. K ao posledica, u Carigradu se
stvara arh., koja se u najveoj meri vezuje za ant. rimsku,
odnosno, helenistiku. iroke ulice sa kolonadama, veliki
trgovi opervaeni porticima, mnogobrojne palate, meu
kojima su bile najznaajnije carska Sveta palata, Teodosijeva
(I I ) pal ata Vukoleon, palata Senata, Telesterion (carigradski
univerzitet), prefektura, riznica, zatim hipodrom, kupatila:
Zeuksipovo, Ahileusovo, Evdoksijino, Arkadiusovo,
tijumfalni luci: K onstantinov i Teodosijev, komemorativni
stubovi: Teodosijev i Arkadiusov, akvadukti i cisterne, daju
Carigradu potpuni karakter jedne antike, rimsko-helenistike
varoi. Meutim, ova varo je imala i svoje nalije, u vidu
periferije, po kojoj se masa obespravljene sirotinje tiskala po
nezdravim straarama. Nikoe tada i mnogobrojni hramovi u
obliku helenistikih bazilika. Sam Konstantin podie u
Carigradu 24 crkve, meu kojima je bazilika Aja Sofija (Hram
Mudrosti), sv. I renu i martirion sv. Apostola.
Sa konanim odvajanjem od Zapadnog Rimskog
carstva, 395.g., Carigrad se postepeno, ve u toku V, a zatim
sve jae, u toku VI, a naroito VIIv., poinje polako pretvarati
u prestonicu jedne ne antike helenistiko-rimske, ve
istonjake apsolutistike drave. Postepeni preobraaj varoi
vri se na svim poljima. Bogatije grko i grcizirano
stanovnitvo, pomae svim silama vladara na uvrivanju i
jaanju centralizma, koji obezbeuje sigurnost i razvitak same
trgovine. S druge strane, sam valdar ovako osnaen, uspeva da
sebi potini i crkvu, to dovodi do tzv. cezaropapizma.
S druge strane velika opasnost poinje da preti
dravi od Germana i Slovena sa severa i od Persijanaca i
Arabljana sa jugoistoka. Njihovi esti upadi primoravaju
vladare da dre veliku vojsku, a s tim i da sve vie optereuju
narod dabinama, to uzrokuje otpor stanovnitva.
To dvojako neprijateljstvo koje dolazi spolja ali i
iznutra, nateruje vlastodrce da podiu veliki broj tvrava i da
snanim zidovima opasuju ve postojee gradove. S druge
strane, oko ovih tvrava niu postepeno predgraa, koja se,
razvitkom zanatstva i trgovin u njima, ponekad pretvaraju u
prava velika gradska naselja. K ao jednu od najtipinijih tvrava
ovog doba pomenimo samo Carigrad, iji su obimni zidovi
podignuti u prvoj polovini I Vv pod K onstantinom, pa zatim
proireni krajem prve polvine Vv.Tada je podignuta
monumentalna kapija, Zlatna vrata .
Trasiranje tvrava ne ide samo po antikim krutim
geometrijskim oblicima, ve je elastinije i vie prilagoeno
terenu. Mesto za njihovo podizanje se bira tako da su bar dve
strane branjene i prirodnim preprekama, vodom ili jakim
strminama.
Obimni zidovi, raeni obino od lomljenog
kamena utopljenog u malter, visoki su (10-12m) i puni
(debljine i do 4m); sa gornje strane su ozupani, i na svakih 50-
80m spolja su ojaani kulama obino kvadratne, ree
poligonalne ili polukrune osnove. I spred spoljnjeg zida
iskopan je dubok rov, irine ponekad i do 20m, u koji se
putala voda. Naroita je panja obraana ulaznim kapijama,
koje se nalaze na glavnim saobraajnim putevima, a koje su
dosta duboke i obezbeene sa po dve kule.
VI ZAN T I JSKA ARH I T EKTURA U DOBA OD KRAJA
V DO POETKA VII VEKA I zvanredan polet imperija
dobija naroito u drugoj etvrtini Viv., posebno pod
Justinijanom (527-565.), kada su vetim diplomatskim
manevrisanjem varvari angaovani u meusobnu borbu, te je
tako od drave odstranjena neposredna opasnost od njihove
invazije. Pored toga najamna vojska, osloboena, iskoriena
1. Crkva Sv. Sofije u Solunu, sa saetim upisanim
krstom I vrstom obimnog broda
2. Bazilika sa kupolom Sv. I rene u Carigradu, iz
532.g.
3. Aja Sofija u Carigradu, 532-537
4. Crkva Sergija I Vakha u Carigradu, 530
691
je za ponovno vraanje pojedinih nedavno izgubljenih
teritorija u Italiji, na Balkanu, u Severnoj Africi, pa ak i na
Pirinejskom poluostrvu. Meutim, velike dabine i nameti
doveli su do unutranje pobune Nike, 532.g., kojom prilikom
su nastradale mnoge graevine u Carigradu. Ustanak je bio
krvavo uguen, nameti su bili jo vie poveani, zatvoreni su i
univerziteti u Carigradu i Akademija u Atini. K roz Codex
Justinianum, odnosno, Corpus iuris civilis zbirku ant. rim.
zakona, uinjen je pokuaj da se ponovo uvrsti stari
robovlasniki drutveni sistem. Mo viih drutvenih klasa i
njihovog glavnog eksponenta, vasilevsa, ija se linost pretvara
u poluboanstvo, neobino se pojaava.
Uporedo sa ovim, raste broj arhitektonskih
porudzbina, kojima su obnavljane unitene graevine i
graene nove koje su svojim sjajem reprezentovale i slavile
vladara. Najzad, podizanjem velelepnih crkava, bilo je
potrebno podvui jedinstvo dravne i crkvene vlasti, stvarno
koncentrisane u rukama imperatora.
Prema Prokopijevim rukopisima, De Aedificis ,
vidimo da je tada, pored ostaloga, podignuta velika palata
senata, na obnovljenom trgu Avgusteonu; obnovljeno je
Zeuksipovo kupatilo, koje je bilo izgorelo 532.g., kao i dve
ogromne cisterne (Bim-bir-direk - Hiljadu i jedan srtub i
Jere-Batan-Seraj). U drugoj polovini Viv. Justinijan I I dodao je
u carskoj palati salu - k ri zotri k l i nos - Zlatana dvorana . Sve
ove graevine po svome tipu se postepeno udaljuju od ant.
uzora i sve vie se sa ovima kombinuju istonjaki elementi iz
Mesopotamije, Male Azije, Sirije i donjeg Egipta.
U pogledu na crkvenu arh. takoe opaamo isti
pokret prema I stoku.
Novi konstruktivni elementi, koji se sve vie
poinju upotrebljavati: svodovi, a naroito kupole, odreuju i
arh. sklop novopodignutih graevina. Bogatstvo u
graevinskom materijalu, u dobrom kamenu za izradu
svodova, zatim u odlinoj opeci i drvetu, omoguuju da ove
konstrukcije budu stabilne i dugotrajne. K onstrukcija zidova
izvodi se na nain kako su raene i same helenistike bazilike,
ili samo od opeka, ili od opeka i kamena, koji alterniraju u
irokim pojasevima.
Smatra se da je jedan od prvih podignutih hramova
ovakve vrste, crkva sv. Sofije u Solunu, na prelazu iz V u Viv.
(datovanje do danas nije sigurno utvreno). Po svome sklopu
ova graevina predstavlja osnovu saetog upisanog krsta,
opervaenog sa triju strana obimnim brodovima sa tribinama.
Neto kasnije, 530.g. pojavljuje se u Carigradu crkva sv.
Serghija i Vakha. Nad centralnim oktogonim prostorom
izraena je kalota, iznutra krikastog, naizmenino ravnog i
dinjastog oblika, tako da su na taj nain izbegnuti pandantifi
i trompe. I stih godina, 533.g., podignuta je u Carigradu i crkva
sv. I rene, u obliku bazilike sa kupolom i transeptom. I ako kod
nje postoji i atrijum, koji odudara od helenistikih, ova crkva
se po svemu vezuje za tipove maloazijske arh.
K ombinacijom centralnog reenja i bazilike sa
kupolom dolo se 532-537.g. do jedne od najgenijalnije
zamiljenih i ikada izvedenih graevina, do :Velike crkve, do
Aja Sofije u Carigradu. Pet godina deset hiljada radnika, pod
rukovodstvom Antemija iz Trala i I zidora iz Mileta, dvojice
arhitekata iz Male Azije, Anadolije, radilo je na njenom
podizanju. Za njeno kube, 31m raspona i 55m visine temena,
Prokopije kae da je udno i strano delo, koje izgleda kao da
visi, zlatnim lancima obeeno o nebo. Njena kalota, raena
od krikastih sekcija stabilizovanih nizom od 40 radijalno
poreanih rebara, neobino je plitka. Samu kalotu
poduhvataju u uglovima pandantifi, a na eonoj i zaeonoj
strani po jedna polukalota istog prenika. Svaka od ovih
polukalota prihvaena je i sama, u glavnoj osnovi, po jednim
polukrunim lukom, a sa strane po dvema manjim
polukalotama. Crkva ima i dvospratni narteks, kao i jednu
spoljnu podunu pripratu, tzv. eksonarteks (egzonarteks).
Opisanim konstruktivnim sklopom postignuta su
dva znaajna rezultata. Prvo, ceo svodni sistem centralnog dela
oslanja se u stvari na osam odreenih taaka, osam masivnih
stubaca, od kojih su centralni najsnazniji. Drugo, postignuta je
izvanredna jedinstvenost i povezanost centralnog prostora,
kako u osnovi tako i u prostornom pogledu, sa izvanredno
skladno uraenim proporcijama.
No sa Aja Sofijom ne iscrpljuju se arhitektonski
tipovi ovoga doba. Kod crkve posveene sv. Apostolima,
graene 536-546.g., nailazimo na reenje u obliku slobodnog
krsta. Najzad, van Carigrada nailazimo u ovo doba i na kruna
reenja, kao na pr. crkva u Preslavu, u Bugarskoj, u konjuhu,
kod K ratova (Makedonija) i dr.
VI ZAN T I JSKA ARH I TEKTURA U DOBA OD
POETKA VII DO SREDINE IX VEKA Napon izra en
u doba Justinijana i njegovih neposrednih naslednika, kako u
ekonomskom tako i u vojnom pogledu, dravu je prilino
iscrpeo. Ona postaje cilj napada Slovena sa severa i Arabljana
sa jugoistoka. Sloveni jo poetkom VIv. postepeno
naseljavaju Balkansko poluostrvo, a Vizantija im daje zemlju
koja je posle prolaska germanskih i avarskih hordi bila
opustoena.
S druge strane, krajem prve polovine VI I v.,
definitivno osvajaju Gornju Mesopotamiju, Siriju, donji Egipat
i severnu Afriku. Veliki deo naroito bogatog stanovnitva
bei iz ovih krajeva u Carigrad i druge helenistike centre na
obalama Male Azije.
Vizantija je morala da dri jaku vojsku da bi
odbranila ono to je ostalo, to dodatno materijalno iscrpljuje
narod. Vladari se okreu crkvi, u nameri da od nje preuzmu
bogatstva koja je imala: ogromne komplekse zemljita i dr., to
joj je omoguavalo da ugroava pozicije vladara. Sada se dvor
obraa prvobitnom hrianstvu, iz koga izvlai samo jedan
element: to je zabrana pravljenja i obozavanja idola, doneta jo
na Elvirskom saboru 306.g. Pod tim izgovorom, vladari
zabranjuju izradu ikona i nareuju njihovo unitavanje, kao i
unitavanje mozaika i fresaka na kojima se nalaze razne
svetiteljske predstave. Bio je to period ikonoklazme, odnosno,
ikonoborstva. Mnogi manastiri bili su zatvoreni i pretvoreni u
vojna utvrenja. Meutim, ceo ovaj proces, na kraju je ipak
rezultovao mirenjem drzave i crkve.
U takvim drutvenim prilikama i arhitektonska
produkcija je bila smanjena. U civilnoj arh., znaajna je palata
K alke, u Raveni, pogreno nazvana Teodorihovom
palatom, koju je u stvari podigao poetkom VIIIv. jedan
vizantijski guverner.
U verskoj arh., znaajna je crkva sv. Andreje iz
K rizisa (VI I v.), u Carigradu, pretvorena u damiju K oda
Mustafa pae, sa kupolom na niskom tamburu, poduhvaenu
pandantifima. Van Carigrada, sagraena je crkva
Bogorodiinog uspenja u Nikeji, iz VIIIv., u zapadnom delu
Male Azije u vidu kombinovanog saetog upisanog krsta i
bazilike sa niskom kupolom. Pojavljuju se takoe i dalje
bazilike, no one predstavljaju neku vrstu kombinacije izmeu
helenistikih i orijentalnih, kao to je bazilika sv. Sofije u
Nikeji, mozda iz VI I -VI I I v.
Na ovim graevinama ispoljava se tendencija s
jedne strane za imitiranjem velikih tvorevina prethodne epohe,
s druge za unoenjem novih istonjakih tendencija.
Graevine su jo uvek masivne i zbijene, dok im je plastina
dekoracija manje stroga, slobodnija, ali i nevetije raena od
prethodne i inspirisana uticajima iz Sirije i Male Azije.
U unutranjosti crkava, pojavljuje se dekoracija
1. Crkva Sv. Andreje iz Krizisa, Carigrad, VI I vek
2. Crkva Bogorodiinog uspenja u Nikeji, po. VIII
veka
3. Crkva Sv. Marka u veneciji, IX-XI vek
4. Crkva Sv. Luke u Fokidi, X-XI vek

692
upotrebom mramornih ploa, a i mozaika, ali su motivi na
ovome drugaiji od ranijih. Umesto prikaza verskog karaktera,
uzetih iz Starog i Novog zaveta, pojavljuju se pejsai sa
drveem, zverima i pticama, uokvirenim lozicama, tako da je
unutranjost hrama pre liila na vrt ili kavez, nego na crkvu.
VI ZAN T I JSKA ARH I TEKTURA U DOBA OD
SREDI N E I X DO PRED KRAJXI I VEKA Vii drutveni
slojevi u Vizantiji, sa vladarem na elu, ojaani oduzimanjem
crkvene zemlje, uspeli su upotpunosti da utvrde svoj ranije
poljuljani poloaj, a samim tim i da se pomire sa crkvom. Tako
je tokom vremena, a naroito u XI i XIIv. i dolo do
postepenog, deliminog vraanja zemlje manastirima, koji su
sada podravali carsku vlast. Drava je odolela napadima
Slovena i Arabljana, a kasnije, u toku XI I v. imala je da izdri
velike borbe sa krstaima. S druge strane, crkva je odolevala
sve jaim imperijalistikim tenjama katolikog Rima. Sukobi
izmeu rimske i carigradske crkve deavali su se uostalom i
ranije, a u vezi sa odnosom crkve prema novopridolom
slovenskom stanovnitvu, u ijem je pokrtavanju Vizantija
pokazala veliku umenost, irei hrianstvo na slovenskim
jezicima, a ne na latinskom. Takoe, u junoj Italiji, u kojoj je
Vizantija imala ne male interese, dolo je do snanog jaanja
papskog uticaja.
Oblici bogosluzenja se potpuno fiksiraju, tako se u
centralnom delu crkve razvijaju itave bljetave scene, koje u
hipertrofiranom obliku oponaaju i dvorski ceremonijal.
Sve je ovo pruilo pogodne mogunosti za
pojaanu arhitektonsku delatnost, u kojoj se vidi jaanje
uticaja bliskog I stoka, sa kojim je Carigrad bio u neposrednoj
vezi, a slabljenje antike tradicije. Sve ovo je dovodilo do
stvaranja razlika od katolikog Rima.
U drugoj polovini I xv., Vasilije I (867-886), osniva
nove, makedonske dinastije, podie sebi luksuznu palatu,
Keurgion, a takoe i veliki broj hramova, 43, meu kojima je
bila najuvenija Nova crkva, Nea. Bila je to graevina
izgraena po tipu upisanog krsta, ali je imala pet kupola, koje
nisu bile rasporeene iznad krakova krsta, ve iznad prostora u
uglovima izmeu krakova krsta, tako da je ceo konstruktivni
sklop imao daleko zreliji oblik. Druga graevina ovog tipa je
crkva sv. Pantelejmona u istoimenom manastiru kod sela
Nerezi (kod Skoplja), iz 1164.g. U ruskoj arh., ovaj e tip biti
jako omiljen od kraja Xv. a kasnije e biti reprodukovan i na
drugim mestima.
Veina crkava ove epohe ipak ima oblik upisanog
krsta u raznim varijacijama. Primeri ovakvih graevina su: u
Carigradu crkve Panakrantos (Feneri-I sa damija, Mirelion
(Budrum damija), sv. Teodor (K ilise damija), iz druge
polovine Xiv., zatim Pantepopte (Eski-I maret damija), s kraja
XI i Pantokratora (Zeorek damija), iz XI I v. U K apnikareji i
Maloj Metropoli u Atini, obe crkve iz Xiv., crkve K rizokefalos
i sv. Sofija u Trapezuntu, iz XI I v., kao i severna crkva
manastira sv. Luke u Fokidi, iz druge polovine Xv.
Sasvim izuzetno nailazimo i na reenje potpuno
saetog upisanog krsta, svedenog gotovo samo na potkupolni
prostor i svetilite, kao na pr. u najstarijem delu hrama Mone
tis-Horas (K arije damija) u Carigradu, iz prve polovine XI I v.
I sto tako je retko reenje u obliku potpuno
slobodnog krsta, kao u crkvi Paleopanagija u Manoladi, u
Ahaji, iz XI I v. (?).
No oblik upisanog krsta moe da se komplikuje.
Ako je kupola neto veeg raspona, onda se sva etiri kraka
dele na po tri traveja, od kojih samo srednji zadrava visinu
koja dopire pod samo kube, dok su ostali nii. Ovakav sklop
nalazimo u junoj crkvi manastira sv. Luke u Fokidi,
verovatno iz prve etvrtine Xiv., u manastiru Dafni kod Atine,
iz druge polovine Xiv.
Na kraju X i u toku Xiv. pojavljuje se na sv. Gori,
na Atosu, kod Soluna, vei broj manastira koji meu sobom
obrazuju neku vrstu nezavisne crkvene republike. Crkve u
ovim manastirima imaju specifian oblik tipa upisanog krsta,
sa vdema bonim apsidama, iznad kojih polukalote
poduhvataju ela bonih poluobliastih svodova ispod kupole.
Dobijamo na taj nain kombinaciju trikonhosa i reenja u
obliku upisanog krsta. Ovom tipu pripadaju crkve manastira
Lavre, Vatopeda, I virona, Hilandara, K senofona i dr.
I zuzetno u crkvi sv. Apostola u Atini, iz Xiv.,
nalazimo kombinaciju jednostavnog upisanog krsta,
trikonhosa i oktogona.
ist trikonhos je redak, a nalazimo ga u crkvi sv.
Nikole u Platani, kod Patrasa, juznoj crkvici Vatopeda i hramu
sv. I lije u Solunu, iz Xiv.
Prostorna kompozicija ovih crkava je neto ivlja i
dinaminija, dok mase i dalje ostaju dobro proporcionisane.
Na fasadama se javljaju iroke slepe arkade, plitko i
stepenasto useene u zid, koje odgovaraju lucima i svodovima
u unutranjosti graevine. Tamburi i kupola se oivljavaju
kolonetama. Same fasade raene su obino od opeke i
kamena, u horizontalnim redovima. Tamburi kupola raeni
su gotovo redovno samo od opeka.
Obrada portal a ne razlikuje se mnogo od one u
ranijoj eposi.
Prozori su jednostavni i obino luno zavreni. Ima
ih podeljenih jednom ili dvema kolonetama na bifore,
odnosno, trifore.
Rel jefna dek oraci ja je sasvim plitka, sastoji se iz lozica,
koje mogu biti upletene u ptice ili ivotinje - ljudskih figura
gotovo nikad nema.
Na fresk ama prevladavaju velike, vrsto raene
kompozicije, zatvorene obino u kakvu ogranienu
arhitektonsku povrinu, ili povezane meu sobom u dugake
frizove. Po stilu, freska i mozaici se vezuju za obrasce ant.
hri. doba. Znaajni su i mozaici profanog karaktera, za koje
imamo podataka da su raeni na carskim palatama.
Ci vi l na i vojna arhi tek tura ovog doba malo je poznata.
U ovom periodu, neki od manastira dobijaju mnogobrojne
konake i opasuju se utvrenim zidovima, ojaanim kulama,
tako da zajedno sa crkvom a esto i mnogobrojnim malim
kapelama - parak l i si ma - sauvaju ivopisnu urbanistiku celinu.
VI ZAN T I JSKA ARH I T EKT URA U DOBA
RASCEPKANOSTI DRAVE, OD POETKA XIII
DO SREDI N E XV VEKA U toku XI I v. krstaki ratovi,
dovode do osnivanja nekolikih latinskih feudalnih dravica u
Siriji i Palestini. No, to krstaima nije bilo dovoljno. I V krstaki
pohod se zavrava 1204.g., ne ponovnim osloboenjem
Jerusalima od Muslimana, ve zauzimanjem Carigrada i
unitavanjem vizantijske supremacije u istonom podruju
Sredozemnog mora.
Carigrad postaje sada centar novog Latinskog
carstva, koje obuhvata veliki deo dananje Grke i deo Male
Azije, dok je Vizantija razbijena na nekoliko manjih dravica:
na Nikejsko i Trapezuntsko carstvo i Epirsku, Solunsku,
Vodensku i Jeladsku despotovinu. Meutim, mnogobrojne
suprotnosti koje postoje meu zapadnim feudalcima u
novoosnovanim latinskim drzavama, dovode do njihovog
iznurivanja, tako da je s jedne strane Arabljanima, s druge
Vizantiji, bilo relativno lako da ponovo dou u posed svojih
bivih teritorija. Vizantija ovo postize osvajanjem Carigrada,
1261.g., no ona nije vie ono to je ranije bila. Carigrad je tada
bio ve jako osiromaio, ne samo zbog pljake koju je
pretrpeo, ve mnogo vie zbog gubitka trita na
1. Crkva manastira Vatopeda, Sv. Gora, kraj X veka
2. Crkva manastira Hore - K ahrije damija XI I v.
3. Levo crkva Nea Moni, Hios, 1050
4. Desno crkva Sv. Apostola, Atina, XI vek
5. Crkva manastira Vrontohiona, Mistra, Xiv.
693
Sredozemnom moru, koje je preuzela Venecija. Najzad,
rasparanost drave, koju su feudalci stalno odravali,
nasuprot centralistikim tenjama dvora, pod Paleolozima,
dovela je do jakog oslabljenja drzave, koju su Turci usled toga
brzo pokorili. 1453.g. pao je Carigrad, a ubrzo i svi ostali
delovi vizantijskog carstva.
Arhitektonska produkcija ovog doba nije bila mala,
ali je imala drukiji karakter nego ranije. Po velikim gradovima
i znaajnijim manastirima, potreba za crkvama bila je zasiena.
No zato se zidaju mnogobrojne crkve po manastirskim
metosi ma i novim manastirima, koje osnivaju feudalci, dajui im
komplekse svog zemljita. Ove su graevine daleko manje od
onih iz ranijih perioda.
Naroito se istie tzv. grka arhitektonska kola, na
Peloponezu i u Trakiji, dosta vrsto povezana sa
makedonskom. Ova kola, sa centrima u Solunu, Mistri i Arti,
razvija se na teritoriji koja je ve i u prethodnoj epohi dala
znaajne spomenike: sv. Luka u Fokidi, Daf ni, Monevmasija
itd.
Po konstrukciji i reenju osnova, graevine ove
epohe dre se uglavnom tipova prethodne periode. I zuzetno,
nailazimo na poneku crkvu sa jako naglaenim centralnim
delom, u obliku saetog krsta, opervaenog sa triju strana
niim brodovima, kao u junoj crkvi Pamakaristosa u
Carigradu, iz 1294.g. Slian je sluaj i sa Panaijom
Parigoritisom u Arti, sa kraja XI I I v.
Najei je sluaj da je graevina raena u obliku
upisanog krsta, kao u sv. Apostolima u Solunu, sa samog
poetka XI Vv. K od nje je centralni, krstoobrazni deo
obuhvaen spolja sa triju strana obimnim brodom, iznad ijeg
se svakog ugla izdie po jedna manja kupola. Ovome tipu
pripadaju jo i grobna crkva pripojena u XI Vv. uz Bogorodicu
Pamakaristos (Fetije dzamija) u Carigradu, zatim Evangelistrija
u Mistri, iz XI Vv. i sv. Sozon u Jeraki. Na Svetoj Gori, podiu
se graevine ranijeg tipa, kombinacije upisanog krsta i
trikonhosa, u manastirima Pantokratoru, Dohiraju,
Dionisijatu, Simonopetri i sv. Pavlu, iz XI Vv.
Pored ovih tipova, nailazimo i na iste bazilike sa
kupolom, kao to je crkva Vlaherne u Arti, iz 1237-1271.g.
Nailazimo takoe i na kombinaciju bazilike sa
kupolom, sa petkupolnim tipom u obliku upisanog krsta, kao
na pr. u Vrontohionu u Mistri, iz XI Vv.
Ima ih najzad u obliku istih trobrodnih bazilika sa
ravnim tavanicama: sv. Teodore u Arti, iz sredine XI I v., kao i
zasvedenih bazilika bez kupole ili sa kupolom, u Morfu na
K ipru, sa kraja XI Vv., a nalazimo ih i sa centralnim delom
zasvedenim poprenim poluobliastim svodom, kao kod
K ato-Panaije u Arti, iz XI I I v.
Uz hram, redovno se javlja i narteks, esto
dvospratan, sa jednom centralnom i dvema bonim kupolama,
a ea je i upotreba zvonika.
Prostorna k ompozi ci ja je dinamina; tambur kubeta
obiNo je izdueniji, a spolja nije vie dvanaestostran, ve
oktogonal an. Apsida sada ima ne vie samo trostranih i
petostranih, ve i sedmostranih, kao na pr. na crkvi sv.
Apostola u Solunu. I gra krovova postaje jo zivlja.
Fasade su isto tako ivlje nego ranije. Pojavljuje se
vei broj plitkih slepih arkada, koje odgovaraju unutarnjim
lucima, ali su ponekad i lazne.
Pol i hromi ja fasada jo je pazljivije istaknuta nego
ranije. K ombinovanje opeke i kamena brizljivije je izvedeno, a
spojnice maltera preciznije izvuene. Pored toga, prave se
razne kombinacije i od same opeke: meanderi, cik cak linije,
are u obliku riblje kosti i dr. Od terakote, prave se i mali
crepovi specijanog oblika, kao i cevi sa krstastim, etvorlisnim
eonim delom, koji se utapaju u malter.
Oblik portal a i prozora ne menja se prema onome iz
prethodne epohe.
Profi l i postaju jako uproeni, a plastina dekoracija se
svodi na minimum.
Usled opteg osiromaenja, mozaike nal azimo
samo izuzetno. Veina crkava, meutim, dekorisana je
freskama.
VI ZAN T I JSKA ARH I TEKT URA U RAVEN I I ako ne u
potpunosti, neke od ravenskih graevina, naroito po nainju
tretiranja dekorativne plastike i po obradi polihromne
dekoracije - mozaika - mogu se svrstati u iru sferu vizantijsko-
istonjake arh. ovog doba.
Od 404.g. Ravena postaje prestonicom Zapadnog
rimskog carstva. Ona to ostaje i pod varvarima, posle 476., a
539.g. prisajedinjena je Istonom rimskom carstvu. Otuda u
ovo doba susreemo ovde neobiNo jak uticaj kako Carigrada,
tako i hri. arh. Bliskog Istoka. Arhitektonska delatnost u njoj
neobino je jaka naroito u drugoj etvrtini V, a zatim krajem
ovog i u toku Viv.
Prve znaajne graevine u Raveni bile su bazilike (v.
Hrianske bazilike). One sainjavaju prelaz izmeu latinskih i
helenistikih bazilika, mada po svome obliku pripadaju vie
ovoj drugoj grupi.
Osim bazilika u Raveni su graene i graevine
drugog tipa, koje se daleko vie pribliavaju istonjakoj,
odnosno, vizantijskoj arh.
Znaajna je grobna crkva Gala Plaidije, iz 430-
450.g., koja je reena u obliku slobodnog krsta, sa nekom
vrstom kule kvadratnog preseka, kod koje je plitka kalota,
prihvaena na svakoj od etiri strane prislonjenim lucima.
I nteresantne su zatim dve krstionice. K rstionica
pravovernih, S. Giovanni in Fonte, iz sredine Vv., reena je u
obliku oktogona, sa po jednom polukruznom niom u svakoj
od etiri zakoene strane i stubovima u osam uglova. Arijevski
baptisterijum, sa poetka Viv. sadri centralni deo koji je
obuhvaen oktogonalnim obimnim brodom.
Svakako jedna od najznaajnijih ravenskih
graevina je S. Vitale, iz druge etvrtine Viv. Po svome tipu,
ona se u mnogo emu vezuje za crkvu Sergija i Vakha u
Carigradu, a takoe i za istonjake prototipove. Spoljnji zid je
kod ove crkve reen u obliku oktogona, dok se na svakoj
strani unutarnjega nalazi po jedna polukalota, osim prema
oltarskoj apsidi, ispred koje je travej zasveden krstastim
svodom.
Graevine ovog doba karakteriu se svojom
masivnou i zbijenim, ponekad glomaznim oblicima. Njihova
prostorna razuenost je direktna posledica unutarnjeg sklopa,
iji je organizam i spolja bio vidan, dok se do njegovog
proporcionisanja dolazilo i geometrijskim i aritmetikim
razmeravanjem. Dinamika se postie kupolama, niskim i
masivnim, bez tambura i apsidama koje su spolja obino
trostrane, a ponekad i petostrane.
Fasade su mirne, jednostavne i skromne, oivljene
katkad velikim plitkim slepim arkadama koje odgovaraju
unutarnjim lucima i svodovima.
Od venaca ima malo ostataka; meutim,
pretpostavlja se da su imali vrlo slabe ispade i mravu
profilaciju. Ponekad su raeni i postepenim isputanjem
nekoliko redova opeke. U unutranjosti, razuenost je
bogatija; u veini sluajeva ona se postize nizovima ponekad i
dvospratnih arkada.
1. Levo, fasada crkve Sv. Teodora K ilise damija,
XI vek
2. Desno, crkva Sv. Apostola u Solunu, poetak
XI V veka
3. K onstruktivni sistem Aja Sofije u Carigradu
4. Crkva San Vitale u Raveni iz druge etvrtine VIv.
sa atrijumom iz 1930
5. San Vitale - presek

694
Na portal e nije obraana velika panja. Njihov
pravougaoni otvor obino je opervaen tanjim profilovanim ili
skulptovanim okvirom, iznad kojeg se nalazi venac.
Prozori su obino polukruni, ponekad u obliku
bifora ili trifora. Zatvoreni su obino tranzenama od kamena.
Kapi tel i ovog doba potiu od grkih, posebno
korintskih, a ponekad jonskih, no oni se preobraavaju s tim
da akantusovo lie, kojim su pokriveni, dobija suv i otar,
bodljikavi oblik. Takoe, nalazimo i nove vrste kapitela,
istonjakog, specijalno sirijskog i maloazijskog porekla, sa
prepletima, lozicama i drugim biljnim ornamentima. K apiteli
redovno imaju i mpost, zavrni prelazni deo, koji slui kao
leite arkada. Lako je mogue da je ovaj deo nastao
kombinacijom ant. venanog sklopa (arhitrav, friz, venac), ije
delove ponekad vidimo i na hri. graevinama ant. epohe, i
elemenata istonjake, naroito persijskw arh.
Unutarnje povrine hramova oblozene su
raznobojnim poliranim i intarziranim mermernim ploama.
Na isti nain, ukljuujui i mozaik, raeni su i podovi. Pored
mramora, koriste se i emalji, slonovaa i razni metali (srebro,
zlato).
Povijene povrine unutarnjih zidova bile su
obloene mozaicima, ivih boja na zlatnome pozau. U
manjim crkvama bilo je i fresaka. I konografske teme bile su iz
hrianske ikonografije i crkvenih tekstova kao i iz dvorskog
ceremonijala.
VI ZAN T I JSKI KAPI T EL Oslanja se na helenistiku,
rimsku i hriansku antiku, ali uvodi nove oblike, koji su
uslovljeni primenom luka umesto arhitrava: abak us postaje vii,
a izmeu njega i oslonca luka umee se i mpost (nadgl avni k ) u
obliku izvrnute zarubljene piramide. Obrada povrina je
reljefna ili mreasta. Neki od vizantijskih kapitela se oslanj aju
na tradiciju korintskog, jonskog i kompozitnog kapitela, drugi
dobijaju oblike izvrnute kupe i piramide ili su raeni u formi
korpe (koare) sa naborima. Posebna vrsta je dvozonsk i k api tel ,
koji u donjem delu ima oblik mreaste korpe a na povrinama
gornjeg dela, ima reljefne prikaze ivotinja. U daljem razvoju
se povezuju impost i kapitel, inei i mpostni k api tel , koji je u stvari
izvrnuta ipkasto ukraena krnja piramida, korpa sa naborima i
sl.
VI ZAN T I JSKI KORPAST I KAPI T EL, VI ZAN T I JSKI
KOARAST I KAPI T EL Vrsta vi zanti jsk og k api tel a u obliku
proste ili naborane korpe (koare). esto je naboran i ukraen
mreastim ornamentom.
VI ZAN T I JSKI N AM ET AJ Nametaj Vizantijskog carstva
(476-1453.g.) u zemljama istonog Merditerana. Vizantijska
imperija je ukljuivala Italiju sve do V veka. Nakon tog
perioda, poev od VII veka, ekspanzija islama limitirala je
prostor carstva na najmanju moguu teritoriju u Maloj Aziji,
Egeje i Balkan. Vizantijski nametaj je bio savremen sa
srednj ovek ovni m nametajem zapadne Evrope, gde je pad Rimskog
carstva ostavlio za sobom osiromaenu kulturu i shodno tome
primitivan svet na polju dizajna. Nasuprot, K onstantinopolj,
koji je postao istona prestonica Rimskog carstva 395. godine,
ostao je stabilan, a klasina tradicija i tehnike zanatstvaa su se
zadrale. Mada je samo jedan znaajan kolmad nametaj a iz
perioda Vizantijskog carstva sauvan, tron Maximiana, mnogi
drugi su poznati preko umetnikih formi slikanja
manuskripata, mozaika i rezbarenih panela slonovae.
Nije iznenadjujue da je umetnost Istoka uticala na
umetnost i dizajn vizantijskog nametaja. Kruta, hijeratika
stilizacija i naklonost luksuznoj ali formalno apstraktnoj ili
poluapstraktnoj ornamentaciji proizale su iz persijske kulture,
a, kasnije, islama. Poetkom X veka, vizantijski dekorativni
motivi dolaze ak iz Kine.
Tron Maximiana, koji je nainjen u
K onstantinopolju, oko 550.g., predstavlja formalan i razvijen
manir velikog vizantijskog nametaja. On je masivan, rigidno
etvorougaonog oblika i oikriven panelima slonovae od
kojih neki predstavljaju religiozne figure u hijeratikim
pozama, dok su drugi uradjeni u vidu traka bogato
ornamentisanih, gde dominiraju floralni i animalni motivi.
Medjutim, u upotrebi su bili takodje i mnogo manji i laki
komadi nametaja. Verovatno su najei oblici nametaja bile
jednostavne drvene hoklice i klupe sa ramom, tokarenim
tapovima, razupiraima i prekama. Razvijeno tokarenje bilo
je prominentna karakteristika skoro svih tipova vizantijskog
nametaja. Stolice sa X ramom i hoklice proistekle su iz
klasine tradicije (v. sel l a curul i s), a esto su radjene od metala,
esto sa urezanim glavama zveri na vrhu. Neke od ovih stolica
bile su savijenog profila, dok veina to nije bila. Mada je
vizantijski nametaj u velikoj meri proistekao iz klasine
tradicije, grki k l i smos se gubi kao oblik, a zamenjuju ga
masivnije forme.
Vizantijska vladajua klasa je visoko vrednovala
obrazovanje i kole, pa je vana forma nametaja bio l ectern, ili
nosa za knjige. Mada je ponekad slobodnostojei, ovaj
komad nametaja je najtipinije kombinovan sa klupom za
pisanje ili pisaim stolom, ali i kabinetom za dranje knjiga.
Mnogi lekterni su dekorisani neki rezbarenom
ornamentacijom, a neki bojenom, poluapstraktnom
dekoracijom u istonom maniru.
Stalno prisutna ekstravagantnost vizantijskog
nametaja ukljuivala je i komade nametaja, posebno je
poznat primer stola nainjenog od punog zlata koji je bio
dovoljno veliki da ugosti 36 osoba. Medjutim, ovaj primer
predstavlja nesumnjivo izuzetak; vizantijski stolovi za
ruavanje su obino pravljeni od manje ekstravagantnog
materijala, metala ili kamena. Medjutim, stolovi su bili iroki,
prostrani, reflektujui promenu prakse antikog Rima za
serviranjem obeda na malim individualnim stolovima.
Vizantijski stolovi su takodje imali tendenciju da budu kruni
ili polukruni, dok su leaji na kojima su se nalazili gosti oko
stola prilikom obedovanja, derivirali iz antikog grkog oblika
k l i ne, bili postavljeni okolo stola, nalik paocima toka oko
osovine toka.
U vizantijskom nametaju, takodje su izradjivani i
mali stolovi. Obino su bili kvadratnog oblika, sa vitkim
nogama povezanom X vezaima. Ponekad su slini stolovi
korieni kao pisai stolovi, sa fijokom unutar friza i
razupiraima sa tri strane.
K reveti su bili radjeni u varijacijama izvedenim od
klasinih prethodnika (vizantijski kauevi za obedovanje nisu
korieni za spavanje). Rimski l ectus je nestao iz upotrebe, a
radjeni su kreveti bez uzglavnih komada, obino natkriveni
bal dahi nom koji su nosila etiri stuba. Ovi stubovi, a esto i
noge kreveta bili su dekorativno tokareni ili dekorisani na neki
drugi nain, ponekad reflektujui arhitektonske stilove.
Ormani su bili veliki, sa pilasterima i pedimentom.
Izradjivan je iroki dijapazon ovih ormana. On je ukljuivao
police za knjige, otvorene ili zatvorene. Orman sa fijokama jo
uvek nije radjen, ali bazini orman je bio najire rasprostranjen
komad kutijastog nametaja, u ranijim epohama. Kovezi su
varirali od malih koveia za nakit pa sve do velikih kofera,
koji su, u paru, predstavljali klupe ili krevete. Svi ovi tipovi
nametaja imali su tendenciju da budu visoko dekorisani
oslikavanjem, umetanjem drveta ili panela rezbarene
slonovae, reflektujui vizantijsku ljubav prema formalnom
izrazu.
Uticaj vizantijskog dizajna opstao je nakon pada
K onstantinopolja 1453. I zvesan broj elemenata posebno
istonih karakteristika je prenet, putem pravoslavne crkve,
1. Fasada spoljne priprate crkve Sv. Teodora u
Carigradu, kraj XIII i po. XI V veka
2. Levo, razne kombinacije vizantijskog gradjenja
upotrebom kamena, opeke i terakote
3. Desno, stopa, kapitel i venac iz crkve Sv. Jovana u
Carigradu, druga pol. V veka
4. Vizantijski kapiteli sa crkve San Vitale, Ravena, VI
vek
5. Vizantijski kapiteli
695
na izradu nametaja i druge dekorativne umetnosti u istonoj
Evropi i Rusiji u kasnijim vekovima.
VI ZI ON ARSKA ARH I TEKT URA Naziv za arhitekturu
koja je svojim planovima, koncepcijama i idejama bila daleko
ispred svoga vremena, iji planovi, skice i crtei, isto tako i
tekstovi, e biti osnova kasnijih istraivanja i primer odnosno
uzor novoj arhitekturi. Arhitektonski vizionari su bili mnogi
crtai, slikari, univerzalni umovi: Leonardo da Vinci,
Michelangelo Buonarroti, Giobanni Battista Piranesi, Claude
Nicolas Ledoux, Etienne Louis Boullee. Meu modernim
arhtektima, veliki vizionari bili su Le Corbusier i Frank Lloyd
Wrighta. Meu savremenicina, postoji veliki broj vizionarskih
arhitekata i grupa: Superstudio, Archigram i dr.
VIZIRANJE, PLANSKI CRTE, GRAEVINSKI
CRT E Naziv za crte kojim se tumae elementi graevine i
prikazuje njihov izgled u doba gotike.
VI ZUELI ZACI JA Slikoviti prikaz jedne pojave, zakonitosti,
shvatanja, odnosa i drugih elemenata vezanih za arh. oblike.
VI ZUELN A AKUST I KA Pojam je u savremenu arhitekturu
uveo Le Corbusier, nokon svog projekta katedrale u
Ronchampu, a koji se odnosi na postizanje vizuelnog efekta
forme jednog arh. oblika poput akustinog efekta muzikih
oblika.
VI ZUELN A AN ALOGI JA Likovna slinost il istovetnost
izgleda, predstave ili prikaza jednog predmeta ili arh. objekta sa
drugim ili njegovim uzorom ili primerkom.
VI ZUELN A I ST RAI VAN JA I straivanja arh. oblika i arh.
prostora u odnosu na njihove osnovne vizuelne odrednice:
odnose u prostoru, kretanje, promene i dr.
VI ZUELN A KOMUN I KACI JA Nain vizuelnog odnosa
izmedju jedne urbane strukture (grada, trga, ulice, metroa) i
njenog korisnika (peaka, vozaa) predstavlja sistem vizuelnih
komunikacija jednog urbanog sistema. Vizielna komunikacija
moe da se odvija putem prenosilaca informacija, kao to su:
informacioni panoi, reklamni panoi, saobraajni znaci, peaki
znakovi kretanja, zatim putem objekata: trgovakih i drugih
javnih objekata, saobraajnica, mostova, pasaa, trgova. V.k. se
ostvaruje i putem aktivnog odnosa uesnika u prostoru:
vonjom, etnjom, radom u jednom prostoru, ak i
stanovanjem. Poseban vid v.k. predstavlja komunikacija
grafi ti ma, natpisima na zidovima fasada.
VI ZUELN A PERCEPCI JA Predstavlja pojam koji
oznaava vizuelno opaanje, vizuelno oseanje, shvatanje i
vizuelno primanje jednog prostora, sa svim njegovim
karakteristikama.
VI ZUELN I I DEN T I TET U urbanizmu, arhitekturi i
enterijeru, svaki izgraeni objekt sadri u sebi odreen stepen
vizuelnog identiteta. Vizuelni identitet predstavlja niz
karakteristika objekta, njegovih svojstvenosti, osobitosti,
specifinosti, koje ga ine onim to jeste. Vizuelni identitet
moe da bude manje ili vie naglaen; ukoliko nije dovoljno
naglaen, govorimo da objekat "nema identitet" , pa je
potrebno izvriti odreene arhitektonske korekcije, kako bi
objekt povratio svoj identitet. U urbanizmu, jedan grad ili
urbana sredina poseduje svojstven, izdvojen identitet, koji mu
daju: arhitektura objekata, urbani elementi (trgovi, parkovi,
ulice), ali i ljudi, koji su neophaodni sastavni deo urbanog
identiteta. Na osnovu vizuelnog identiteta moemo da
govorimo o stilskim karakteristikama jednog arhitektonskog
objekta ili da ga povezujemo sa odreenom epohom. Najei
arhitektonski element koji se povezuje sa pojmom identiteta
jesta fasada jednog arhitektonskog objekta. To je spoljanji
vizuelni prikaz objekta, koji u najveoj meri daje vizuelni
karakter objekta.
Pojedini arhitektonski stilovi i pravci duboko su
oslonjeni na vizuelni identitet. Barok, tako, predstavlja
spoljanjost ali i unutranjost objekata koje su bogato
ukraene, vizuelno naglaena, dok moderna arhitektura
potencira jednostavnost i praktinost svojih objekata, dajui
im vizuelni identitet jednostavnih formi.
Vizuelni identitet je osnovna karakteristika
pojedinih gradova, prema kojem i h klasifikujemo i
vrednujemo. Za gradove koji nemaju ili su izgubili svoj
vizuelni identitet kaemo da su "bez duha" ili su to
jednostavno "spavaonice", mesta u kojima ljudi borave samo
da bi zadovoljili svoje bioloke potrebe. Nasuprot ovakvim
gradovima, postoje mnoge spontano nastale i narasle urbane
sredine sa veoma snanim dejstvom vizuelnog identiteta: to su
na primer mali mediteranski gradovi, mesta izuzetno
pitoreskna, sa duboko urezanim lokalnim karakterom. U
savremenom urbanizmu, esti su pokuaji ostvarenja
vizuelnog identiteta jedne urbane sredine putem njenog
planiranja u duhu postojeih primera istorijskih ili malih
gradova sa snanim vizuelnim identitetom. Ekstremne
primere pronalazimo u Las Vegasu, gde su podignute kopije
najkarakteristinijih svetskih urbaih sredina sa jakim vizuelnim
identitetom. Tako, na pr. u Las Vegasu postoje trgovi kopije
onih u Veneciji, Rimu, Parizu i dr.
Promena ili gubitak vizuelnog identiteta jedne
urbane sredine moe da dovede do trajnog degradiranja
kvaliteta ove sredine, to se dalje prenosi na njene stanovnike.
Postoje sluajevi naputanja pojedinih gradova koji su naglo
izgubili svoj urbani identitet iz razliitih razloga, na primer,
usled podizanja industrijskih postrojenja. Meutim, postoji i
proces tokom kojeg pojedina gradska podruja koja su
degradacijom izgubila svoj vizuelni identitet, ponovo
uspostavljaju nov identitet, usled delovanja njihovih
stanovnika. Tako na primer, delovi New Yorka koji nemaju
osnovne uslove i standarde za normalan ivot, bivaju
revitalizovani od strane svojih stanovnika, esto na
neoekivane i neobine naine; njihovi stanovnici pronalaze
sopstvene naine izraavanja, kao to su: grafiti, buvlje pijaceili
ulina igralita za basket.
VI ZUELN I PLAN Pojam se vezuje za K evina Lyncha,
prema kojem bi nova izgradanja ili rekonstrukcija morala
crpsti nadahnue iz onoga to bi se moglo nazvati vizuelnim
planom grada ili metropolitenskog regiona: skupom
preporuka i kontrolnih mera u odnosu na vizuelni oblik
okoline, a sa stanovita onih koji u njoj obitavaju. Priprema
takvog plana bi morala poeti analizom postojeeg oblika i i
javne predstave o datoj zoni. Ta analiza bi se zavrila nizom
dijagrama i izvetaja koji bi prikazivali znaajne javne
predstave, glavne vizuelne probleme i mogunosti, kao i
kritine elemente predstave i njohove meusobne odnose.
Krajnji cilj takvog plana ne bi bio fiziki oblik sam po sebi,
nego kakvoa mentalne predstave koju bi on izazvao kod
stanovnika.
VI ZUELN I PROST OR Naziv za prostor koji kao osnovne
sadri vizuelne karakteristike. To je prostor posmatran sa
gledita vizuelnog opazaja. Svaki prostor je u sutini vizuelnog
karaktera, ali, takoe, postoje i: istorijski prostor, tradicionalni
prostor, funkcionalan prostor, tehniki prostor i dr.
VI ZUELN I PROST OR, VI SUAL SPACE V . V i sual space
VI ZUELN I ZAPI S Naziv za vizuelnu karakteristiku jednog
arh. objekta, enterijera ili dela grada, na osnovu koje oni bivaju
prepoznatljivi i izdvojeni od drugih. V.z. moe da bude
predstavljen u vidu forme, povrine (fasade), kompozicije ili
neke druge karakteristine vizuelne crte. V.z. moe da bude:
istorijski v.z., konstruktivni v.z., spomenik, element urbanog
identiteta, znaajan objekat i dr.
1. Osnova manastira Hilandara
2. Moun Sinai, manastir Sv. K atarine, plan
3. Osnova crkve San Marco, Venecija,
petokupolni plan crkve
4. Vizionarska arhitektura; ilustracija Fire Time
Colin Hay-a

696
VI ZUELN O I SKUST VO Pojam psiholokog, odnosno
racionalno-emocionalnog iskustva koje se stvara uticajoma i
dejstvom jednog arh. objekta ili jedne urbanistike celine. V.i.
je znaajno jer prua elemente ovekove spoznaje odreenog
prostora ili jednog dela tog prostora. Iz v.i. proistie odnos
oveka prema jednom prostoru u kojem ivi, boravi ili se
trenutno nalazi. Ovakav odnos moze da bude aktivan,
odnosno interaktivan, to pretpostavlja menjanje i uzajamnu
razmenu podataka i informacija ili je to pasivan odnos, gde
ovek predstavlja samo pasivnog posmatraa. V.i. moe da
bude istorijskog karaktera, kada sadrzi predispozicije istorijskih
stilova koji su preneti u savremeni primer.
VIZUELNO PODRUJE U URBANIZMU Predstavlja
kvalitete, koji potenciraju obim i prodor vizure, -- stvarno ili
simbolino. U tu grupu spadaju prozranost (kao kod stakla);
preklapanje (kao kad se konstrukcije pomaljaju jedne iza
drugih); viste i panorame koje produbljuju domet vienja (kod
aksijalnih bulevara, kod irokih otvorenih prostora, kod
pogleda sa uzviica) zglobni elementi (ie, penetracija
objekta) koji vizuelno tumae prostor; konkavnost (udoljice ili
padine brega u pozadini, ili kod krivine ulice) ime se izlau
pogledu i udaljeniji objekti; izvesne indikacije, koje
nagovetavaju neki objekt, koji inae tom posmatrau nije
vidljiv. Svi ti srodni kvaliteti olakavaju shvatanje prostornih i
sloenih celina, pojaavajui efikasnost vienja: njegovog
dometa, prodiranja i moi razreavanja.
VI ZUELN O ZAGADJEN JE V . U rbana revi tal i zaci ja
VI ZURA (l. videre videti, visum) Opt. zamiljena crta koja
polazi iz posmatraeva oka i ide kroz durbin pravo do
predmeta posmatranj a. Prava koj a prolazi kroz presek k onaca u
durbinu i optiki centar objektiva.
VI ZURE U URBAN I ZM U V . V edute. Predstavljaju mesta
u jednom gradu ili jednoj urbanoj sredini sa kojih je mogue
ostvariti vizuelne prodore, poglede na grad i predeo oko njega.
Vizure su znaajne pre svega jer omoguuju laku sagledivost
podruja jednog grada, ali i iz praktinih razloga provetravanja
i osunanosti pojedinih gradskih celina.
Pariz je planom Hausmanna dobio vizuelne
prodore bulevare, na koji nain su ostvarene karakteristine
vizure.
VI ZURN A RAVAN Vertikalna ravan u kojoj lei vi zura. Ta
ravan mora biti upravna na obrtnu osovinu durbina.
VLADARSKA GROBN I CA, MAUZOLEJ (gr.
Mouoeciov l. Mausoleum) Divan nadgrobni spomenik,
raskono ukraena grobnica, vladarska grobnica. Naziv po
spomeniku koji je kraljica Artemizija podigla, u Halikarnasu,
svom muu Mauzolu, karskom kralju (377353 pre n.e.) i koji
je bio ukraen vajarskim radovima.
VLADIANSKA CRKVA V . E pi sk opsk a crk va
VLADIANSKI PRESTO, ARHIJEREJSKI STO
Episkopska katedra u pravoslavnoj crkvi.
U starohri. crkvama nalazilo se biskupsko
prestolje u sredini apside iza rtvenika, a tako je ostalo i u
pravoslavnoj crkvi (na "gornjem mestu"). Episkop tu sedi za
vreme liturgije, sluajui itanje "Apostola". U Srednjem v., na
Zapadu, biskupsko je prestolje bilo preneseno pred zrtvenik, s
desne strane. Analogno tome, u pravoslavnim eparhijskim
crkvama bio je postavljen drugi v.p. na povienom mestu
ispred oltara, na desnoj strani: tu stoji episkop, ako ne slui
liturgiju, ve joj samo prisustvuje. V.p. obino je ukraen
rezbarijama, a katkad je i zivopisan.
U prenesenom znaenju, "arhijerejski stol" se
upotrebljava za oznaku sedita eparhije.
VLADIANSTVO V . D i jeceza
VLAGA U ZGRADAMA Vlaga koja nastaje u zgradama od:
(a) ugradne vode, koja se vremenom delimino gubi; (b)
podzemne vl age, ukoliko nije u potpunosti izvedena i zol aci ja proti v
vl age; (c) atmosferske vode, kod neispravnih pokrivakih i
limarskih radova i (d) od neispravnih instalacija vodovoda i
kanaliacije.
VLAGA, PODZEMN A V . Podzemna vl aga
VLAKN AT I CE V. Ploe vlaknatice
VLANOST VAZDUHA, SPECIFINA V. Specifina
vl anost vazduha
VLAN OST , KOEFI CI JEN T VLAN OST I V . Koefi ci jent
vl anosti
VLAN OST , PRI RODN A V . Pri rodna vl anost
VLAN OST , RELAT I VN A V . Rel ati vna vl anost
VOBAN SI ST EM V . Z vezdasti anac, V aubanov si stem. V .
V auban si stem.
VODA (engl. water) Klasian ornament, kao to je vi truvi jansk i
svi tak , koji moe da reprezentuje talase, kao to je isto
predstavljao antiki egipatski ornament u obliku paralelnih cik-
cak linija, da bi sugerisao vodu. Skulpturalne predstave tekue
vode nalaze se na grotama, ni mfeji ma i slinim arhitektonskim
elementima i objektima, a esto ih pronalazimo na rusti k aci ji ,
zal edjenoj ili zamrznutoj formi.
VODA I ARH I T EKT URA V . A rhi tek tura na vodi
VODA I GRAD V . Grad na vodi
VODA KAO ELEMEN T PARKA U prostoru vrtova voda
je element za ozivljavanje efekata. Fontane, bazeni i igra vode
u vrtovima predstavljaju znaajne elemente kod istorijskih
parkova. Kompozicija stabala i prostorni plastini elementi
reflektuju se u vodi i ine kompoziciono jedinstvo. Park sa
mirujuom ili tekuom vodom priblizava ambijent prirodi i
pruza vie uslova kako za dekorisanje prostora tako i za
osvezenje. Pokretne vode ma i najmanjeg obima svojim
uborom i ivou deluju umirujue. U velikim parkovskim
kompleksima voda deluje utilitarno i ulepavajue. Ona u
prostoru parka svojim dejstvom zahteva urbanistiku
delatnost. Pravilni geometrijski oblici bazena sa okvirnim
zelenim povrinama i dekorativnim prostornim elementom u
aksijalnom polozaju, mogu u prostoru slobodnog parka isto
tako delovati prijatno kao i slobodne vodene povrine.
Slobodni oblici bazena mogu se uklopiti u pejzaz samo ako
nisu usiljeni i nefunkcionalni, i ako sa okolinom mogu da ine
organsko jedinstvo. Vodene povrine u parkovskoj koncepciji
omoguuju primenu flore i faune kao u prirodi, to moze
pored dekorativnosti i osvezenja delovati i vaspitno.
VODA U GRADU Ljudi su, tokom mnogih vekova svoje
civilizacovane istorije dovodili vodu u naselja, ne samo zato da
bi imali ta da piju i ime da se okupaju, ve i zato da im voda
ukrasi grad. Najdrevniji vodeni tokovi koje je ovek nainio,
bili su istonjaki kanali za navodnjavanje u koje je voda
priticala iz planinskih potoka, a kretala se kroz gradske
vijugave ulice sve do zelenih vrtova, okruzenih gradskim
zidinama. Voda je navodnjavala stabla palmi i citrusa, donosei
sobom i prohladan vazduh. Sve kulture su visoko cenile vodu i
koristile je na najbolji mogui nain. U Staroj Persiji i na
Srednjem Istoku voda se stakala u plitke bazene gde je uvana,
a mnoge kue u periodu Staroga Rima sadravale su bazene za
skupljanje kinice. Vodeni vrtovi u renes. I taliji bili su bujni i
siloviti. Voda je zahvatana iz planinskih potoka, a zatim
dovoena kanalima do gradova gde je svoena u gradske
rezervoare, odakle je voena prirodnim padom kroz cevi,
stvarajui kaskade, vodoskoke, vodopade. Italijansku
1. Vizure u urbanizmu XVI I i XVI I I veka: plan
grada Karlsruea sa radijalno koncentrinom
kompozicijom
2. Grad Bogorodick: vizurno planiranje grada
3. Manhajm plan grada podredjen poloaju
gradske palate
4. Vizurni plan grada Jaroslava
697
graansku fontanu nailazimo gotovo na svakom trgu i svakom
parku, zajedno sa skulpturama. U Francuskoj, voda se javlja
smirenija, u irokim vodenom povrinama simetrinih basena
barokno krivudavih oblika. Japanski stav prema vodi
razlikovao se od evropskog. Svaki basen je bio minijaturna
kopija jednog jezera, svaki potoi u vrtu je imao svoj tajni
izvor, a sve je odavalo utisak prave, divlje prirode.
Savremena upotreba vode u gradu zasniva se
umnogomena savremenim tehnikim mogunostima. Postoje
mnogobrojne pojavne forme v.g. danas: tihe vode (kanali,
jezera), vodeni kljuevi i slapovi, vodene rekreativne povrine
(vetaka jezera), javne esme, tekua voda, vodopadi,
vodoskoci, zdele, baseni, skulpture u vodi i dr.
Da bi se spoznao znaaj koji ima voda za jedan
grad, pokuajmo samo da zamislimo ta bi bila Venecija bez
vode? Izuzetna lepota Venezije bi bila sahranjena i umetniki i
duhovno, da je ostvarena varvarska namera da se zatrpaju
njeni kanali. ta bi bila Budimpeta bez Dunava? ta Pariz bez
Sene, ta Hamburg bez velike Alster, ta K oblenc, Majn, K eln
bez Rajne?
Toliko je velik znaaj priznat primeni motiva vode
u velikogradskom zelenilu, da je usvojen specijalni naziv:
dekorativna voda. Ve u antikom Rimu postignut je najvii
stepen primene dekorativne vode. To je tradicija iz doba
rimskih careva kasnije nastavljena za vreme renesanse, od
velikih ljubitelja umetnosti, rimskih papa. Onaj koji je video
fontanu di Trevi, taj snani utisak nee vie zaboraviti. Aqua
Paola , svojim uborenjem upravo sugerie osveavajuu
hladovinu. Uspomene na Rim neizbrisivo su vezane za
njegove vodovode i za njihove monumentalne izlive.
VODA I VOT A Naziv za sveti zdenac, kladen
ac, koji je izvoritem ivota jer napaja zemlju istanovnitvo.
K raj vode ivota raste D rvo i vota (v.).
VODA, KAPI LARN A V . Kapi l arna voda
VODA, REZERVOAR ZA VODU V . Rezervoar za vodu
VODE, I N DUSTRI JSKE V . I ndustri jsk evode
VODE, JUVELI N E V . Juveli nevode
VODE, OT PADN E V . U potrebl jenevode(otpadnevode)
VODENA PREKA (engl. water-bar) Mala traka, obino od
metala, fiksirana na prag tako da se vrata zatvaraju na njoj,
tako onemoguujui upad vode u prostoriju.
VODEN A PREGRADA, JAZ Pregrada u prirodnom
vodotoku u svrhu navraanja vode. U nekim krajevima jazom
se naziva i kanal za dovodjenje vode do vodenice ili do polja
za navodnjavanje.
VODENI ASOVNIK, KLEPSIDRA (gr.
kcuoo, kctte skrivam, uoe voda) Starinski vodeni
asovnik slian peaniku, peanom satu.
VODEN I DVORAC V . D vorac na vodi
VODENI KLJUEVI I SLAPOVI Elementi urbanistikog
mobilijara jednog grada, deo jedne fontane koji se sastoji iz
niza proizvedenih vodenih mlazeva i padajue vode sa visine
vie metara.
VODEN I KREVET (engl. waterbed) Krevet koji se sastoji
od prostranog, fleksibilnog plastinog jastuka ili madraca koji
je ispunjen vodom, a koji je postavljen u niskoj kutiji ili ramu
od drveta ili nekog drugog materijala. K orisnik se odmara ili
spava na gornjoj povrini jastuka, blago se ljuljajui putem
kretanja koje nastaje njegovim pokretanjem vode u
unutranjosti jastuka ili madraca. Obino je neophodna
upotreba grejaa, da bi zatitila onog koji spava od hladnoe
vode. Popularna novotarija iz perioda 1960-tih, vodeni krevet
je usavren razvojem propustljivih aura i unutranjih pregrada
koji kontroliu pokretanje vode. Njegovo prisustvo na tritu
nametaja u Americi je u stalnom porastu u proteklim
dekadama.
VODEN I LI ST (engl. water leaf) Dekorativni motiv;
izdueni, talasasti list sa centralnim rebrom, zasnovan na
kopljastom listu l ovora. Vodeni list je bio popularan u XVI I I i
ranom XI X veku kod nametaja u neoklasicistikom stilu u
Francuskoj, Britaniji i Americi, posebno u radovima zanatlija u
amerikom empire stilu.
VODEN I LI ST KAPI TEL (engl. water leaf capital) Listati
oblik korien na k api tel ima iz XI I v. Vodeni list je irok, ravan i
suava se prema kraju, zakrivljeno se izvijajui prema abak usu i
zavojit je na vrhu.
VODENI OBRUI OKO GRADA Naziv za rovove ili
aneve okji su podizani oko jednog grada, sa spoljanje strane
gradskog zida ili bedema, ija je funkcija bila utvrda i odbrana
grada od mogueg napada ili opsade. U grad se ulazilo kroz
gradsku kapiju, do koje je vodio pokretni most, postavljen
preko vodenog obrua.
VODEN I PUTEVI (engl. waterway) U urban. smislu, naziv
za vodene kanale koji imaju funkciju saobraajnica inutar
jednog grada. Sisteme kanala kao gradskih saobraajnica
izgradili su neki evropski gradovi, kao na pr. Venecija,
Amsterdam, Sankt Petersburg.
VODENI ZATVARA (SIFON) Neophodni deo svakog
sanitarnog uredjaja na spoju sa odvodom koji pomou sloja
vode u sebi, spreava prodiranje gasova kanalizacije u
prostoriju. I ma ih od keramike, livenog gvodja u obliku
povijene cevi ili kutije, i od poniklovanog mesinga. Sloj vode
se pri toenju obnavlja. Podeen je za ienje od taloga.
VODEN I CA Primitivno postrojenje za iskorienje vodene
snage. Brvnara koja je podignuta na nekoj brzoj reici, koja
ima sistem vodotoka ijom energijom se obre kolo mlina za
mlevenje zrna u brano. Vodenice su karakteristine za
podruja pod umom, koja su bogata potocima, a svojstvena
su narodnoj ili folklornoj arhitekturi. Na potoku se ovakvo
postrojenje naziva potoara, a na reci rek avi ca.
U narodnoj mitologiji, vodenica je preka potreba i
korisna je ljudima, ali je, kao i voda, opasna po njihov ivot.
Po takvim njenim odlikama, nastala su dvojaka verovanja i
predanja o njoj. U narodnoj tradiciji Balkana ivi jo i danas
verovanje da su vodenice (pposebno potoare) mesta oko
kojih se nou rado skupljaju demoni. Ovo verovanje je vrlo
raireno i motiv je mnogih pria u kojima se govori kako je
vampir ili avo napao nekoga, muio ga i moda ak i ubio, i
kako su seljudi oslobodili ovod zla.
VODENO STAKLO (TENO STAKLO) K oncentrisani
viskozni rastvor silikata natrijuma ili kalijuma u vodi. U
gradjevinarstvu se upotrebljava za spravljanje razliitih namaza
radi zatite drveta i kamena i za izradu kita i bojenih premaza.
VODN I REZERVOAR Rezervoar koji slui izravnavanju
razlika izmedju priliva i utroka vode u vodovodnoj mrei i
kao poarna rezerva. Zaliha vode u rezervoaru kree se obino
od 25 do 100 % dvevne potronje. Rezervoar mora obezbediti
potreban pritisak u razvodnoj mrei i moe biti ukopan ili u
vidu vodotornja (kule), ako je teren ravniarski.
VODOCEM EN TN I FAKT OR Koliina vode (V) za
jedinicu cementa (C). Odnos V/ C je jedan od vrlo vanh
elemenata pri prouavanju cementnih maltera i betona;
ukoliko je ovaj odnos manji (u razumnim granicama(, utoliko
e vrstoa betona biti vea i obratno.
VODODRLJI VOST V . V odonepropustl ji vost
1. Voda u urbanizmu; ribarsko selo u Meksiku,
smeteno u laguni, Pacifika obala Meksika.
Pravilan kruno oblik sela sa ulicama u obliku
upisanog keltskog krsta i trgom u sreditu
2. Venecija, grad na vodi, cret autora - Maldinija
3. Voda i trg; trg u Lisabonu

698
VODOJAZ, VODOJAA (nem. Talsperre) V . Brana.
VODON EPROPUSN A BAZA (engl. water-holdind base)
Tip ranogotike stope stupa ili k ol onete sa izdubljenim kanalom
na vrhu omedjenim sa dva rol profi l a tako da izgleda kao da
moe da zadri prodor vode (ali u stvari to nije mogue).
VODON EPROPUST LJI VI M ALT ER Spravlja se na taj
nain to se na zid (npr. rezervoara) prvo nabaci sloj
cementnog maltera debljine 15 mm, razmere 1:2, potom sloj
cementnog maltera od 5 mm razmere 1:1 i povrina potonjeg
isperdai uz dodavanje cementnog praha. No, nepropustljivost
maltera za vodu moe se postii i dodavanjem raznih primesa
koje mu zaptivaju pore (npr. vozdeni opiljci), obino po
receptima njihovih proizvodjaa.
VODON EPROPUST LJI VOST (VODODRLJI VOST )
Osobina materijala da pod veim ii manjim pritiskom ne
proputa vodu; potrebna kod materijala za krovni pokriva, za
hidroizolacije, za beton kod hidrotehnikih radova i dr.
VODOODBOJN A KOSI N A (nem. Wasserschraege)
Zakoenje kornje ploe venaca, ok apni ca i prozorsk i h ok apni ca.
VODOODBOJN I K (nem. Wasserschenkel) Donja
horizontalna letva prozorskog okvira ili okvira ulaznih vrata,
ija je gornja spoljanja strana zakoena upolje, esto opivena
limom, sa funkcijom odbijanja vode i drugih atmosferilija. V .
Takoe Vetroodbojnik.
VODOPADI Arhitektonski motiv nainjen upotrebom
elementa tekue vode koja pada u slapu sa visine od nekoliko
metara. V , V oda u gradu.
VODOPROPUST LJI VOST Osobina materijala da
proputa vodu. Vodopropustljivost se odredjuje koliinom
vode koja prodje kroz probni ugled, pod odredjenim
pritiskom za odredjeno vreme.
VODOSKOCI (nem. Springbrunnen) V . Fontana. Vodoskok
je vrsta fontane kod koje voda pomou pumpe ili snanog
pritiska koji postoji u izvoru, izbija u dugom mlazu navie,
pravei esto velianstvene vodene efekte. Vodoskoci su bili
veoma omiljeni u vrtovima baroknih dvoraca.
U urbanistikom smislu, vodoskok je est gradski
arhitektonski motiv nainjen upotrebom elementa vode koja
izbija kroz mali otvor pod pritiskon u vertikalnom ili kosom
mlazu. V . V oda u gradu.
VODOSN ABDEVAN JE, SN ABDEVAN JE VODOM
I stori jsk i razvoj . Jo u preistorijsko doba, voda je bila onaj inilac
za kojim se ovek kretao. ovek tamo zasniva svoja naselja
gde ima vode, jer je ona njegova osnovna potreba. Narodi
Azije, starog Egipta i Grke, pre nae ere, podizali su ogromne
hidrotehnike objekte za potrebe svog stanovnitva; ovi
objekti se u istoriji pominju kao remek dela. Visei vrtovi
asirske kraljice Semiramide su zalivani vetakim putem; rimski
akvadukt je dovodio vodu sa udaljenih podruja. Preko polja i
uvala podizani su viespratni mostovi na kojima su postavljane
vodovodne cevi radi snabdevanja vodom.
Posle propasti Rima, znaaj vode gubi svoj smisao,
a objekti postepeno propadaju. Oni danas slue kao simbol
onih koji su ostavili itav niz monumenata u slubi kulta tela.
Veliki gradovi: Berlin, London, Pariz, Moskva i dr.
snabdevaju se povrinskom vodom, jer se ne moe nai tako
velika koliina podzemne vode za njihovo snabdevanje. U
ovakvim sluajevima voda se dovodi sa udaljenosti od stotinu
pa i vie kilometara. Mnogi gradovi se snabdevaju delimino
podzemnom a delimino povrinskom vodom.
Probl em snabdevanja vodom nije samo hidrotehniki,
ve njegovo reenje zahteva neophodnu koordinaciju rada pri
izradi ureajnih osnova izmeu projektanta urbaniste -
arhitekte - i projektanta za vodovodna postrojenja. Njihove se
koncepcije prilagoavaju okvirnim postavkama sagledavanja
svih problema perspektivnog razvoj a grada ili gradske
aglomeracije.
Snabdevanje gradova i naselja vodom koja se
upotrebljava za pie i druge svrhe, i odstranjenjem otpadnih
voda, kao delokrug oblasti gradske sanitarne tehnike i higijene,
danas predstavlja jedan od najvanijih problema. Porastom
gradova i industrije, zafaivanje povrinskih i podzemnih voda
otpadnim vodama na podruju gradova i gradskih
aglomeracija, stvara probleme kojima se mora pokloniti vea
paznja.
Vodu u prirodi treba kaptirati, preistiti i
transportovati do grada. Radi omoguavanja efikasne kontrole
u higijenskom pogledu, daleko je povoljnije snabdevanje grada
vodom iz centralnog vodovoda, obzirom to je nemogue
sprovesti rigoroznu kontrolu pijae vode kod pojedinih
instalacija.
Centralizovano snabdevanje gradova i gradskih
aglomeracija pijaom vodom treba odvojiti od parcijalnog i
pojedinanog snabdevanja. Parcijalno snabdevanje vodom
moe biti smetnja eventualnom proirenju centralnog
snabdevanja, a pojedinano snabdevanje esto nije
besprekorno izvedeno i odravano. Primena vie pogona na
jednom podruju , u ekonomskom smislu, oteava njihovo
odravanje. Vea potronja vode koju uslovljava centralno
snabdevanje, zahteva i centralne ureaje za odvoenje
otpadnih voda. Uska povezanost snabdevanja vodom putem
primene vie pogona ispoljavase u obavenoj upotrebi vode
razliitog porekla i nejednakog sastava.
Voda je najneophodnija potreba oveijeg
organizma. Ona u prirodi stvara promene a jedan je i od bitnih
faktora organskog i anorganskog sveta. Voda u prirodi, u
hemijskom smislu, nije ista, jer sadri u sebi rastvorene razne
anorganske i sastojke drugih primesa. U svom kretanju, voda
dolazi u dodir sa raznim anorganskim materijama koje ili
rastvara ili mehanikom snagom drobi i nosi. Sve ove materije
ne mogu se mehanikim putem iz vode izdvojiti, ve jedino
hemijskim postupcima. ivi organski sastojci koje voda nosi u
sebi i koji je optereuju, ine da se moe rei da u prirodi nema
iste vode. ak i u laboratorijama dolazi se prilino
komplikovanim postupcima do potpuno iste vode.
VODOT ORAN JV . Rezervoar za vodu, V odni rezervoar
VODOVOD Vodovod je ureaj pomou koga se voda
dovodi do potroaa vodovima pod pritiskom. Mada su
vodovodi zanemareni u srednjem veku, upotrebom gvozdenih
cevi su se naglo razviji zbog mogunosti podnoenja visokog
pritiska. Za razliku od nekadanjih otvorenih, danas se grade
vodovodi zatvorenog tipa.
Podzemna voda je sigurno dobra tek u slojevima
ispod 30m, sem u onim sluajevima gde su gornji slojevi takve
prirode, da obezbeuju ispravnu vodu niem vodonosnom
sloju. Povrinsku vodu obino upotrebljavaju vei gradovi
zbog nestaice iste podzemne vode.
Vodovodi prema nameni vode dele se na:
k omunal ne - za gradove, varoice i naselja, i ndustri jsk e - za
industrijska preduzea, eleznike - za napajanje lokomotiva i
druge potrebe, pri vredne, speci jal ne, kao - po arne, za
aerodrome, parkove, stadione.
Prema nainu dovoenja vode vodovodi mogu biti:
gravitacioni i sa vetakim izdizanjem.
Prema obimu postrojenja mogu biti: central ni , za
snabdevanje gradova, grupni , samo za izvesnu grupu zgrada, ili
za industrijska preduzea, pojedinani, za jednu zgradu ili jedan
objekat.
1. Vodeni izliv, lula za vodu, iz perioda gotike
2. G.L. Bernini, Vodoskok tritona na Piazza Barberini,
Rim, 1640
3. Voda i arhitektura: plivajui akva centri
4. Volumen u arhitekturi; unutranjost Aja Sofije,
K onstantinopolj, 532-37
699
Vodovod je najvazniji objekat u snabdevanju
vodom. Njima se osigurava potrebna koliina i kvalitet dobre
vode, i to lake kod velikih nego kod malih vodovoda.
Prednost centralnih velikih sistema se sastoji u lakoj upotrebi
udaljenih i tee pristupanih izvora, kao i u planskom
iskoriavanju raspoloivih koliin vode. Kad god je to
mogue, treba izbegavati pojedinane i grupne vodovode.
Centralni vodovodi omoguuju stalni sanitarni nadzor okoline
izvorita i ureaja. Oni su najekonominiji. Za ispravno
funkcionisanje kanalizacije gradova, oni predstavljaju i jedino
mogue reenje.
Savremeni vodovod prestavlja niz povezanih
ureaja koji se po svom poloaju i funkciji mogu svrstati na:
- kaptane ureaje kojima se zahvata voda,
- ureaje za popravku kvaliteta vode (u blizini
kaptanih objekata) i
- ureaje za dostavljanje vode od izvorita do
potroaa (instalacije, rezervoari, glavni dovod i razvodna
mrea).
Prema poloaju i izboru izvorita, kao i nainu
prenoenja vode od zahvata (izvorita) do potroaa, treba
razlikovati: gravitacione vodovode i vodovode sa vetakim
izdizanjem vode.
Gravi taci oni vodovodi koriste izvorita sa kaptanim
ureajem iznad distribucione mree potronje. Voda se usled
svoje teine prirodnim gravitacionim padom odvodi od
kaptae do potroaa. Ovi vodovodi se obino snabdevaju
vodom sa izvora, jezera ili otvorenih brana. Ukoliko je mesto
zahvata blizu naselja, oni su najekonominiji.
Vodovodi sa vetakim izdizanjem vode nejvie se
primenjuju kod snabdevanja naselja vodom. I zvorita su nia
ili u ravni naselja, tako da se voda pumpanjem izdie toliko da
u svakom momentu obezbedi pritisak vode za upotrebu na
najviem spratu, odnosno za gaenje pozara. Najpovoljniji
pritisci u mrezi su od 2 do 4 atmosfere. Vei pritisci negativno
utiu na kune vodovodne instalacije a manji oteavaju
graenje u visinu. Zbog toga se i podizu vodovodi sa raznim
zonama pritisaka.
Vodovodi sa pumpama koriste izvorsku,
podzemnu i povrinsku vodu. Oni se upotrebljavaju za manja
naselja (do 30.000 st.) gde nema uslova za gradnju ukopanih
rezervoara a ne dozvoljava se izgradnja vodotornja.
VODOVODN A CEV Cevi za dovodjenje i razvod vode u
vodovodnoj mrei. I zradjuju se uglavnom od livenog gvodja
(livene u nepominim kalupima ili centrifugalno livene), elika
i azbest-cementa. Poslednje se upotrebljavaju samo za delove
vodovodne mree u zemji. Vodovodne cevi se ispituju pod
pritiskom jo u samim fabrikama, a obavezno po izvrenom
polaganju cevovoda.
VODOVODN A MREA Najskuplji deo vodovoda je
ureaj za transportovanje vode, odnosno, glavni dovod i
razvodna mrea. Transportovanje vode se vri uvek pod
pritiskom radi zatite od eventualnog spoljnjeg zagaivanja,
kao i radi korienja pritiska za distribuciju vode do
potroakih mesta, koja, s obzirom na konfiguraciju terena,
mogu biti na razliitim nadmorskim visinama (kotama).
Pod gl avni m dovodom podrazumeva se jedan ili vie
cevovoda kojima se voda sprovodi od izvorita (kaptanih
ureaja) do rezervoara. Od poloaja izvorita zavise i
dimenzije glavnog dovoda koje se mogu odrediti prema
maksimalnoj dnevnoj ili maksimalnoj satnoj potronji vode.
Potronja je promenljiva, u zavisnosti od godinjeg doba, dana
i asa.
Razvodnom mreom snabdevaju se korisnici, i njom se
voda kroz saobraajnice, odnosno, kroz naselje dovodi do
potroaa ili drugih mesta komunalnih potreba. Razvodna
mrea je mahom od livenog gvoa, a veliki profili su od
armiranog betona. Polae se na najmanjoj dubini 1,6m, da bi
voda to due zadrala svoju izvorsku dubinu.
Razvodna mrea se dimenzionie prema najveoj
satnoj potronji, a kod velikih dovoda u zavisnosti je od
poloaja rezervoara.
Poplave su najvei uzrok zagaivanja izvorita ili
rezervoara.
Si stemi razvodne mree. Razvoenje vode od glavnog
dovoda u razvodnu mreu sprovodi se po granatom
(reetkastom ili razgranatom) ili prstenastom sistemu, a u
zavisnosti od gradske saobraajne mree.
VODOVODN I H I DRAN T (Vod.). Ureaj za uzimanje
vode neposredno iz vodovodne mree. Hidranti slue za
gaenje poara i pranje i polivanje ulica i parkova. Postoje
podzemni i nadzemni hidranti.
VODOZAH VAT (KAPT AA) (1) Povrinski: (a) na
vodenom toku, obino u konkavi. Ako je koliina vode u
vodotoku mala, navraanje se vri pragom ili branom, a
graevina ima reetku, talonicu i ustavu; (b) jezerski
vodozahvat je slian prednjem, ali je bez talonice. (2)
Podzemne vode se kaptiraju drenanim cevima ili galerijama
(horizontal an zahvat) i bunarima (vertikalan zahvat). D a s
vodom u vodozahvat ne bi ulazile i sitne estice zemlje, u
vodozahvat se ugrauju razne vrste filtara.
VODJI CA SVODA (Zgr.). Voica od gredica na gvozdenim
vealicama, po kojoj se kree pokretna remenata za zidanje
plitkih svodova.
VOJN A ARH I TEKT URA I zgradnja odbrambenih vojnih
objekata u starom i srednjem veku i docnije u renesansi, kada
se ova vrsta graevinarstva uzdigla do monumentalnosti.
VOJN A DEKORACI JA, M I LI T ARN A DEKORACI JA
Arhitektonski ornament koji predstavlja aranman nainjen od
oruja, zastava, puaka, lemova, maeva itd., poznatih kao
trofeji , esto upotrebljen u arsenalima, vojnim barakama, isto
kao i na grobnim monumentima i memorijalima podignutim u
spomen palim vojnicima.
VOJN A PERSPEKT I VA (nem. Militaerperspektive)V .
V ojna projek ci ja. Nepravilan naziv za vojnu projek ci ju.
VOJN A PROJEKCI JA, I ZOM ETRI JSKI VOJN I
N ACRT (nem. Militaerriss) Vrsta geometrijske projekcije,
kosog aksonometrijskog prikaza (mak azasti nacrt) nekog
objekta sa ma kojeg onog pravca (ugla gledanja) kod koje je,
za razliku od konjanike projekcije, gornja (horizontalna)
povrina predmeta data u njenom pravom izgledu, bez
skraenja. Vojna projekcija se ponekad, nepravilno, naziva i
vojnom perspek ti vom. V . Projek ci ja.
VOJN A ULI CA V . Bedem
VOJN I LAZARET I U antikom rimskom carstvu, objekti
za zbrinjavanje ranjenika i pruanje medicinske pomoi. Za
zdravsveno zbrinjavanje na prostorima Rimskog Carstva
stvoreni su esk ul api ji (rimski naziv za ask l epi je), i atreji , tabarnae
medi cae i val etudi nari ji . Veliina Rimskog Carstva i neprikladnost
prevoza ranjenika i bolesnika uzrok su osnivanja vojni h l azareta i
civilnih bolnica. Antiki Rim gradi prve sanitarno-tehnike
gradjevine namenjene zdravom ivotu i istoj okolini. Bila su
to javna kupalita i terme te vodovodni i kanalizacijski sistemi.
VOJN I LOGOR V . L ogr, Castrum
VOJN I K OPEKA Sa podunim licem postavljenim
1. Levo: predstava volumena arhitektonskog
objekta: Tadao Ando, galerija Akka, Osaka, 1989.
Desno: volutni zabat
2. Voluta, po Andrea Palladiju

700
vertikalno. V . Opek a, ti povi opek e.
VOJN O N EPOVREDI V, PRI N CI P V . Sacrosancta mi l i ti ae
vacati o
VOJVODJANSKA KUA V . V aroka kua zapadnjakog tipa
u varoima Vojvodine, Hrvatske i Slovenije, Seoska kua u Vojvodini
VOLFRAM se u graevinarstvu koristi za legiranje elika, kao
i za proizvodnju v. zice za sijalice.
VOLKSGART EN (nem.) Nemaki naziv za narodni vrt,
javni park, koji je obavezan sastavni element urbane
koncepcije skoro svakog nemakog grada.
VOLOVSKA GLAVA V . Bucrani um, Buk rani jum
VOLOVSKA LOBAN JA, BUKRAN I ON (nem.
Ochenshaedel) Fri z ukraen reljefima koji prikazuju volovske
lobanje, esto ukraene vencima lovorovog lia. Pojavljuje se
u rimskoj arhitekturi.
VOLOVSKA PET LJA FRON T V . Front vol ovsk a petl ja
VOLOVSKI ROG RUKOH VAT V . Ruk ohvat vol ovsk i rog
VOLOVSKO OKO (nem. Ochsenauge) Kruno oblikovan
ili eliptian prozor (k runi prozor), esto postavljen unutar
eonog zida ili u polju eonog luka nekog svoda, ali i iznad
pravougaonog prozora ili lukova za rastereenje. V . Oeil -de-
boeuf.
VOLT A (ital. volta, lat. volutus, franc. volte, engl. vault, svod)
Italijanski naziv za svod, koristi se esto prilikom prouavanja
objekata italijanske renesanse. V . Svod.
VOLT A, VOLUTUS (ital., lat. ) I talijanski naziv za svod.
VOLT A A VELA (ital. svod na jedro) Naziv za klobuasti svod,
plitki kupolni svod koji ima izgled kao da se nadima poput
jedra na vetru.
VOLT AI RE ST OLI CA (engl. Voltaire chair) Termin iz
perioda XIX veka za ameriku formu u stilu stub i svi tak (Pi ll ar
and Scrol l styl e). Predstavlja stolicu sa niskim seditem,
tapaciranu naslonjau sa visokim, svinutim naslonom za ledja.
Termin je pogrean naziv, jer je francuski filozof umro
dekadama pre nego to je stolica bila razvijena; mogue je da
se termin odnosi na francusko poreklo forme, koju su
adaptirali ameriki majstori nametaja najverovatnije Duncan
Phyfe iz slinih komada nametaja u sti l u restauraci je
(restauraci on styl e). Ova forma je takodje vidjena u Britaniji i
Nemakoj.
VOLT ERA (fr. voltaire) Velika naslonjaa s niskim seditem
a visokim naslonom za glavu, nazvana po fr. pesniku i filozofu
Volteru.
VOLUM EN Predstavlja zapreminu prostora koju zauzima
svojom masom i oblikom jedno prostorno arhitektonski
oblikovano telo. Volumen kompoziciono namee veoma
sloene probleme. Potrebno je odrediti meusobne odnose
arh. delove sa celinom, njihove proporci je, mere, modul , si metri ju,
harmoni ju, ri tam ili k ontrast u odnosu na prostor ili granice,
dubinu, svetlost, prostiranje i poloaj posmatranja u odnosu
na sam oblik. Osim povri na i obl i k a, v. je jedan od tri
najznaajnija elementa arh. kompozicije.
Volumen je trodimenzionalna geometrijska
kategorija. Arhitektura se manifestuje kroz volumene koji
nastaju odnosom povrina kao elemenata koji ih konstruiu.
Volumen odreuje kvantum prostora, to je masa ili
upljina oblika koji volumenu daje formalnu - kvalitativnu
vrednost. Forma je, znai, ekspresija volumena kao mase ili
sadrzine prostora.
Volumen se ispoljava kroz formu. U njemu je
sublimisana osnovna koncepcija dela. Arhitektura koristi i
interpretira sve mogue pojave formalne konstrukcije
volumena, od njegovih euklidovskih praoblika do vrlo
sloenih izraza jednaina vieg reda. Lopta je, na primer,
simbol totalnog jedinstva oblika. Ona ima i to svojstvo da
ostaje nepromenljiva iz svih taaka osmatranja.
Za percipiranje volumena potrebna je stalna
promena take osmatranja, upravo, potreban je niz taaka, tj.
kretanje.
VOLUM EN U UM ETN OST I (engl. volume) Sinonim:
masa. Prostor koji zaprema jedan trodimenzionalni objekat ili
figura.
VOLUM EN , VOLVERE (l. volumen, volvere) Rukopis,
spis obvijen oko tapia, svitak; knjiga, sveska; fiz. prostor to
ga zauzima jedno telo, zapremina; muz. obim, jaina, punoa
(glasa, zvuka).
VOLUM ETRI JA Predstavlja sistem istraivanja, merenja,
proporcionisanja meusobnih odnosa zapremina prostora
jednog arhitektonskog dela ili arhitekture uopte.
VOLUM I N OZN A ARH I T EKT URA Naziv za obimnu,
opsenu arhitekturu, arhitekturu opsenih radova.
Voluminozna arhitektura karakteristina je za stare civilizacije,
kao to su egipatske piramide, antiki grki hramovi, rimski
akvadukti i koloseumi, gotike katedrale i dr.
VOLUNTARISTIKE GRUPE U URBAN I ZM U U
urbanistikoj analizi i planiranju koriste se voluntaristike
grupe koje ive tako da simuliraju ivot u datim urbanistikim
uslovima i okolnostima. Rezultati dobijeni radom
voluntaristikih grupa koriste se u urbanom planiranju.
VOLUT A (lat. volvere smotati ; engl. i franc. volute, nem.
Volute, K ruemmung, engl. scroll, ital. voluta) Pu, punica,
ovnujski rog; spiralno uvijen dekorativni element u arhitekturi.
Ornament u formi zamotuljka od hartije, delimino urolanog.
Najranije se javlja kao vegetabilni ornament u gr. arhitekturi.
2. U jonskom redu, dvostruka v. na kapitelu ima
oblik svitka.
3. U gotici je izrazito biljne formacije, u renesansi i
baroku (obnavljajui ant. tip) primenjuje se na konzolama i
zabatima proelja (Rim, Il Gesu), dok je u rokokou i
klasicizmu spljotena. Sredite volute zove se ok o.
VOLUT A KOD N AM ET AJA Jednostavno spiralno
ornamentisanje u vidu zavijutka na k api tel u stuba u jonsk om,
k ori ntsk om i k ompozi tnom sti l u klasine arhitekture. Voluta se
javila u klasikom inspirisanoj evropskoj arhitekturi i nametaju
u periodu od renesanse pa nadalje, kako na kapitelima tako i
na drugim elementima dekoracije, najee kao terminal
naslona za ruke, noge i drugih lanova komada nametaja.
Termin se takodje koristi da oznai i druge tipove zavijutaka,
kao to je lisna spirala u gotikoj arhitekturi.
VOLUT A, JON SKA (Arh.). Karakteristian deo antikog
jonskog kapitela koji podsea na puevu koljku (uvojak), a
koji je nastao spiralnim uvijanjem trake sa okcem u sredini.
VOLUT A, ST UBN A (l. voluta) Arh. ukras na stubovima u
obliku zavojnice, spirale, ara u obliku pua, uvojnica; zool.
uvijeni pu.
VOLUT N A N OGA V . N oga, vol utna
VOLUT N I KAPI T EL (nem. Volutenkapitell) Kapi tel sa
parovima vol uta postavljenim jedni naspram drugih. Volutni
kapiteli su: jonsk i k api tel , eol sk i k api tel .
VOLUT N I ZABAT (nem. Volutengiebel) Naziv za zabat
koji ima volutno zakrivljene stranice.
1. Volumen, arhitektonski: arhitektura je kompozicija
razliitih volumena, a prostor je volumen po sebi
2. Vrata, gradska i vratnika kula. Stendal, Uenglinger
Tor, XVv. Desno: Voralberg shema, Obermarchtal,
K losterkirche. I spod: vrata, jednokrilna, sa osnovnim
elementima vrata
3. Vrata: 2 dvokrilna v; 3 leva dvojna v; 4 harmonika v;
5 klapna v; 6 obrtna vrata; 7 podizna vrata
701
VOM I T ORI UM , VOM I T ORI JUM ( lat. povraaonica,
bl juvaoni ca) 1. U Starom Rimu, naziv za prostoriju u rimskoj
stambenoj kui, podignutoj neposredno uz trpezariju (hol za
ruavanje), gde se nalazila posuda za povraanje u koju su
gosti i domaini, nakon preobilnog obroka egzotinih ukusa,
odlazili da se ispovraaju i isprazne svoje stomake za nova jela.
2. Isti pojam je u Starom rimu korien kod graevina teatra,
odnosno amfi teatra, gde je predstavljao naziv za velike otvore i
prolaze u amfiteatru koji su omoguavali brzu evakuaciju
velikog broja gledalaca u sluaju poara ili neke druge
opasnosti. Naziv je korien sa istim smislom kao to ga je
imao u sluaju kod stambene kue (povraanje).
VORALBERG KOLA Termin opisuje nekoliko porodica
arhitekata, tukatera, slikara i zanatlija, koje su sve bile
medjusobno povezane, u Voralbergu u Austriji, zapadnom
Tirolu, u podruju oko Bodense. Glavne porodice bile su
Beers, Moosbruggers i Thumbs, a uinili su ogroman doprinos
kasnoj baroknoj arhitekturi u XVI I i XVI I I veku u Junoj
Nemakoj i vajcarskoj. Osnovne generalne karakteristike
crkava Voralberg kole bile su: longitudinalni planovi, esto sa
centralizovanim prostorima pridruenim transepti ma,
aranmanom W andpfei l er-a, otisnutih bonih brodova iste
visine kao to je gl avni brod postavljenih izmedju zidnih stupova
(kao kod srednjovekovnih H all enk i rchen hal nih crk ava), brodne
ark ade esto iste visine kao i svodovi , gal eri je izmedju stupova
(esto sa znaajnim elementima postavljenim da bi privukli
panju posmatraa prema ol taru), vitki transeptal ni ispadi, horovi
ui nego brodovi , fasade sa dvojni m tornjevi ma i dekoracije koja je
subordinantna arhitekturi.
VOT I VN A CRKVA (nem. Votivkirche voti vna crk va) Crkva
koja je izgraena darovima vernika i mecena. Takoe, crkva u
kojoj se prinose darovi bogu.
VOUSSOI R, VUZOAR (franc. voussoir, engl., ital. concio
rastremato) 1. Opeka ili klinasto oblikovan kamen koji formira
jedinicu elementa luka. 2. Cuneus, ili blok (obino od kamena,
opeke ili terracotta-e), oblikovan na dve naspramne due strane
suavajui se, da bi formirao deo strukture l uk a, svoda sa
stranama koje koincidiraju radijusima luka. V. Kljuni kamen.
VOUSSURE ARCH (franc., engl.) V . U nutranji svod, Svod
VOUT E (franc.) Francuski naziv za svod. V . H ol k el , V ute
VOUT E CELEST E (franc.) Franc. nebeski svod.
VOYEUSE A GEN OUX (ftanc.) V . V oyeusestol i ca
VOYEUSE ST OLI CA (franc.) Stolica za konverzaciju.
Francuska forma nametaja iz perioda XVI I I veka. Predstavlja
bergere ili tapacirani naslonja sa tapaciranim jastuiem
umetkom na vrhu naslona za ledja. Napravljena za posmatraa
igre kartama, voyeuse je dozvoljavala korisniku da opkorai
stolicu i smesti ruke na jastui na naslonu; takodje je
koriena i kao obina stolica. Verzija stolice sa niim
seditem, voyeuse a genoux , dozvoljavala je da se na njoj klei i
bila je napravljena za ene; njihove suknje i haljine toga
vremena nisu omoguavale da ene sede opkorake na stolici,
ve su na njoj kleale.
VRAANJE U PRVOBITNO STANJE, REST I T UT I O
I N I N T EGRUM (l. restitutio in integrum) Vraanje u
prvanje stanje (posed i sl.).
VRAT (engl. neck) Gornji cilindrini element koji formira
kruna trak a na vrhu dorsk og ili tosk ansk og stuba, definisana
astragal om izmedju vrha stabla stuba i profilacije ispod ehi nusa ili
k api tel a. Takodje, pojavljuje se u nekim verzijama grkog
jonsk og reda, kao na Erehtejonu, Atina (oko 421-407 p.p.n.e.),
gde je izvanredno ornamentisan antemi jonom (anthemi on) i
pal metama (pal mette). V . H i potrahejon (hypotrachel i on).
VRAT KAPI T ELA (Arh.) Deo na antikim kapitelima
izmeu stabla stuba i ehinusa. Konstruktivno i zanatski ini
celinu sa kapitelom.
VRAT ST UBA (nem. Hals) Deo stabl a stuba neposredno
ispod k api tel a, oivien u odnosu na stablo stuba ispod i k i mu
iznad.
VRAT SVODA (Mas.). K onstrukcija koja slui za
smanjivanje raspona svodova odnosno lukova na dva i tri
zgloba. Poto se vrat svoda moe elastino da savija, to kod
luka na dva zgloba imamo elastino popustljive oslonce, to se
prilikom statikog proraunavanja mora uzeti u obzir.
VRAT , PROFI LI Set profila koji formira ogrlicu na vrhu
stabla stuba, odmah ispod k api tel a.
VRAT A (nem. Tuer) Prolazni ili ulazni otvor u fasadnom ili
pregradnom zidu. Prema mestu, odnosno, objektu na kojem
se nalaze, vrata mogu da budu: 1. ulazna vrata, 2. kuna vrata, 3.
batenska vrata, 4. unutranja vrata, 5. vrata stana, 6. hodnika vrata,
7. podrumska vrata, 8. meuvrata (razdvojna vrata), 9. tapetna vrata,
10. prozorsk a vrata, 11. pl ak arsk a vrata, 12. garana vrata.
Prema smeru otvaranja vrata su: l eva i desna.
Prema nainu otvaranja, vrata su: obrtna, k l i zna,
hori zontal no rotaci ona, verti k al no rotaci ona.
Vrata se najee nalaze postavljena vertikalno, ali
mogu da budu i horizontalno postavljena, kada su to vrata na
ok nu.
Vrata se nalaze u vratnom otvoru koji je zasveden
razliitim konstrukcijama, pa prema tome vrata mogu da
budu: 1. ravno zasvedena vrata (arhitravna), 2. luna vrata, 3.
stepenasto zasvedena vrata (segmentna), 4. trougaono zasvedena vrata,
k runa i dr.
Prema materijalu izrade, vrata mogu da budu: 1.
drvena vrata, 2. gvozdena vrata, 3. al umi ni jumsk a vrata, 4. stak l ena
vrata, 5. plastina vrata i dr.
Osnovni konstruktivni delovi vrata su: a. Prag vrata,
b. N advratni k , c. D ovratni k , d. V ratno k ri l o, e. Pok ri vna l ajsna vrata.
Osnovni tipovi vrata su: 1. jednok ri l na vrata (l eva i
desna), 2. dvokrilna vrata, 3. dupla vrata, 4. harmonika (sklapajua)
vrata, 5. letea vrata, 6. okretna vrata (rotaciona vrata), 7. podizna
vrata, 8. smiua vrata, 9. kip vrata (vrata na prevrtanje), 10. vrata od
l etvi , 11. obl oena vrata (udvojena vrata), 12. stak l ena vrata, 13. rol
vrata, 14. vrata sa mak aza reetk ama (mak azasta reetk a), 15.
" k i ptor" vrata (vrata na verti k al no smi canje), 16. hol andsk a vrata
(stajsk a vrata), 17. " mal a vrata" , 18. sti pfl ex vrata, 19. fl ek si bil na
vrata, 20. panel na vrata, 21. zastak l jena vrata.
Tipovi drvenih panel ni h vrata su: 1. vrata sa jedni m, dva
i l i vi epanel a, 2. l ami ni rana vrata.
Tipovi drveni h vrata sa podstavom (u futeru): 1.
k ol oni jal na vrata, 2. francusk a vrata, 3. ravna vrata, 4. ravna
zastak l jena vrata i dr.
Vrste vratnih otvora: 1. luni vratni otvor, 2. ramovni
vratni otvor, 3. supraporta, 4. spandri l l e, 5. stubni vratni otvor, 6. gredni
vratni otvor, 7. tavanini vratni otvor, 8. hermi, 9. atlanti, 10. karijati de,
11. graevinska plastika.
Vrata mogu da budu zasebna arhitektonska
kompozicija; onda je to portal .
VRAT A H ARM ON I KA (nem. Falttuer) V . N aborana vrata.
VRAT A N A GURAN JE (SM I CAN JE) (Zgr.). Vrata kod
kojih se krila otvaraju horizontalnim uvlaenjem u zid ili
prevlaenjem preko povrine zida. Kod zidova od 38 cm usek
za uvlaenje u zid pravi se dvostrukim nasatinim zidom; kod
tanjih zidova obostranim zidovima od tankih ploa. Krila
1. Vrata: 8 iber v; 9 kip v; 10 v od letvi; 11 dvostruka
v; 12 staklena vrata
2. Gotika vrata (Engleska, prema Collingu)
3. Gradska vrata
4. Gradska vrata, K oeln, I I I -I Vv

702
su obeena o naroiti okov u nadvratniku, koji se pokree na
tokovima po horizontalnoj ini.
VRAT A N A GURN O OT VARAN JE, SMIUA
VRAT A (nem. Schiebetuer) V . V rata, Smi ua vrata.
VRAT A N A OBRT AN JE (Zgr.) V . Ok retna vrata.
VRAT A N A PREVRT AN JE, KI P VRAT A (nem. K iptor)
V rata, obino postavljena u metalnoj konstrukciji (garana
vrata) kod kojih je princip otvaranja rotiranje vratnog krila oko
horizontalne osovine koja se nalazi na sredini dovratnika.
Sistem prevrtanja moe da bude dopunjen oprugom ili
kontrategom, da bi se olakalo otvaranje i zatvaranje vrata. V .
V rata.
VRAT A N A SM I CAN JE (nem. Schiebetuer) V . V rata na
guranje
VRAT A N A VERT I KALN O SM I CAN JE, KI PT OR
VRAT A (engl. Up and down door) Tip vrata sa krilima
nainjenim od uskih elemenata (poput rol vrata), s tim to se
njihovo krilo ne rola oko jezgra, ve se translatorno pomera
du ljebova u dovratniku.
VRAT A OD LET VI (nem. Lattentuer) Jednostavna vrata
nainjena od letvi poloenih jedna do druge. Primenjuju se u
prostorijama gde nije potrebno obezbediti termiku izolaciju
(upe).
VRAT A PREDGRADJA V . Porta suburbi a
VRAT A PUKARN I CA 1. V . Petl ja. 2. Vertikalna serija
vrata postavljenih jedna iznad drugih na fasadi itnice ili
magacina, obino sa konzolno postavljenim platformama i
koturaom na vrhu, sa funkcijom vertikalnog transporta
materijala u itnicu. V . Puk arni ca.
VRAT A RAJA V . Sol omonsk i stub
VRAT A SA DVOST RUKOM M ARGI N OM (engl. double
margin door) V rata koja izgledaju kao par vrata sa centralnim
stubiem.
VRAT A SA FRI ZEVI M A (Zgr.) V . V rata sa i spunama.
VRAT A SA I SPUN AM A (Zgr.). Fri zna vrata kod kojih se
krilo sastoji iz okvira od dasaka frizeva i umetnutih ispuna
izmeu njih. Poprenim ili vertikalnim frizevima moe da se
okvir na razne naine podeli u manja polja. Ispune su od
dasaka ili od ukrtenog drveta (perploa) i sastavljene su sa
frizevima na pero i leb. Vrata sa etiri ispune i dva unakrsna
unutranja friza, zovu se krstata vrata.
VRAT A SA JEDN I M KRI LOM , JEDN OKRI LN A
VRAT A (Zgr.). Vrata kod kojih se ceo otvor zatvara jednim
krilom.
VRAT A SA KUACI MA V . Kuak , k uaga
VRAT A SA MAKAZA REET KAM A, M AKAZAST A
VRAT A V rata izraena u konstrukciji klizno sklopive reetke,
to je omogueno makazasto pomerivom dijagonalnom
konstrukcijom na njoj. Uglavnom pripadaju grupi pregradnih
vrata.
VRAT A SA POST AVOM (U FUT ERU) (Zgr.). Vrata kod
kojih je cela debljina zida u otvoru obloena drvenom
postavom. Sastavci zida sa postavom maskiraju se sa obe
strane pervazima. Krilo lei u zaseku koji nastaje izmeu
postave i pervaza, sa strane znaajnije prostorije. Postava je
izvedena u istoj obradi kao i krilo. V . V rata.
VRAT A SA ZUBOM (Zgr.) V . V rata u tok u.
VRAT A SA ZUBOM I PODST AVOM (Zgr.) V . V rata u
futertok u.
VRAT A SA ZUBOM I SLEPOM PODST AVOM V .
V rata u futertok u sa sl epi m pal etnama.
VRAT A SA ZUBOM I SLEPOM PODST AVOM -
VRAT A U FUTERT OKU SA SLEPI M
PALET N AM A V . V rata u futertok u sa sl epi m pal etnama
VRAT A SA ZUBOM , VRAT A U T OKU V . V rata u
futertok u
VRAT A ST AN A (nem. Wohnungstuer) V rata na ulazu u
jedan aprtman ili stan u kolektivnoj stambenoj zgradi.
VRAT A U FUT ERT OKU (Zgr.). Vrata u toku kod kojih
se debljina zida od ragastova dounutranje ivice zida oblae
postavom sa opavom.
VRAT A U FUTERT OKU SA SLEPI M
PALET N AM A (Zgr.). Vrata u toku kod kojih se postava
ne protee do ivice zida ve se ranije zavrava profilisanom
letvicom (slepom postavom).
VRAT A U VRAT I M A V . Otvor u vrati ma
VRAT A ZA SLAVLJA V . Festi val sk a vrata, Kronentor
VRAT A, DJAVOLOVA V . D javl ol ova vrata
VRAT A, DUPLA V . D upl a vrata
VRAT A, FEST I VALSKA V . Festi val sk a vrata, Kronentor
VRAT A, FLEKSI BI LN A V . Fl ek si bil na vrata
VRAT A, GRADSKA V . Gradsk a vrata
VRAT A, GVOZDEN A V . Gvozdena vrata
VRATA, HODNIKA (nem. Flurtuer) V rata koja se nalaze
na ulazu ili izlazu iz jednog hodnika. V . V rata.
VRAT A, H OLAN DSKA V . H ol andsk a vrtata
VRATA, KLASINA (engl. door, clasical) Delovi klasinih
vrata su: arhi trav pervaz oko dovratnika, rezdelni vertikalni
stubac, vertikalni okvir vrata, horizontalni okvir i srednje
preke i panel i i spuna vrata.
VRAT A, LAN A V . L ana vrata
VRAT A, LI M EN A V . L imena vrata
VRAT A, M ET ALN A VRAT A (nem. Stahltuer) Naziv za
vrata napravljena od metala.
VRAT A, M I MOKRET N A V . M i mok retna vrata
VRAT A, OBLI CI Vrata su drvene, metalni ili staklene
pokretne konstrukcije ugradjene u otvor zida ili tavanice, a
slue za vezu izmedju susednih prostorija ili za ulaz u zgradu.
Sastoje se od vrsto ugradjenog dovratnika i jednog ili vie
pokretnih krila. K rilo moe biti i bez dovratnika direktno
obeeno na zid. Nekada se zahteva da vrata slue i kao
toplotna, zvuna, protivpoarna i protivprovalna zatita, a za
spoljna vrata se trai da tite od atmosferskih uticaja. Vrata
mogu posluiti i za osvetljavanje i provetravanje prostorija.
Osnovni oblik vrata odredjuje veliina oveka.
Vrata mogu imati nadsvetlo, ili mogu biti kombinovana s
prozorom. Prema broju krila vrata su jednokrilna, dvokrilna i
viekrilna, a prema nainu otvaranja krila ona su zakretna,
zavrtna, mimokretna, kruna, smiua (klizna), sklopiva (u
obliku harmonike i akordeona, teleskopa, rolo-vrata i garana
vrata).
VRAT A, OKVI R VRAT A V . Ok vi r vrata
VRAT A, PEN DELT I R (nem. Pendeltuer) V . V rata
VRATA, PENJUA V. Penjua vrata
1. Vrata, studija vrata, Michelangelo
2. Levo: rata na crkvi St. Genest, Nevers, sredina XI I v.
Desno: Vrata na crkvi San Milan, Segovia
3. Levo: vrata na privatnoj kui u Lagrangeu, Haute
Marne, XVI v. Desno: parabolina vrata, A. Gaudi,
palata Guell, Barcelona
703
VRAT A, POJAM (Zgr.). Otvor u zidu koji slui za saobraaj
izmeu dve susedne prostorije ili izmeu zgrade i spoljnog
prostora, snabdeven krilima za otvaranje i zatvaranje. Vrata
mogu biti: po konstrukciji u toku, u futertoku, sa
postavom; po broju krila jednokrilna, dvokrilna i viekrilna;
po nainu kako se krila pokreu na arkama, na smicanje, na
sklapanje i na okretanje; po konstrukciji krila daana, sa
ispunama, glatka i staklena. Vrata sa ispunama i sa frizovima u
vidu krsta zovu se krstata vrata. Glatka krila su obostrano
opivena ukrtenim drvetom (perploama), ili su od panela.
VRAT A, PREST ON A V . Porta regi a
VRAT A, ROLO V . Rol o vrata
VRAT A, SKEJSKA V . Sk ejsk a vrata
VRATA, SKLAPAJUA V. Sklapajua vrata
VRAT A, SKLOPI VA V . Sk l opi va vrata
VRAT A, SKRI VEN A V . Sk ri vena vrata
VRATA, SMIUA V. Smiua vrata
VRAT A, SREDN JA V . Porta medi a
VRAT A, ST AJSKA V . H ol andsk a vrata
VRATA, SVEANA V . Porta pompae
VRAT A, I LT ZA VRAT A Ukrasni lim od mesinga ili od
nekog drugog ukrasnog metala, na frizu sa obe strane, da bi se
maskirale rupe za kvaku i za uvlaenje kljua.
VRAT A, T RI JUM FALN A V . Porta tri umphal i s
VRATA, UDVOSTRUENA V . Porta gemi na
VRAT A, ULAZN A V . Portal , Kapi ja
VRAT A, VEN ECI JAN SKA V . V eneci jansk a vrata
VRAT A, VET ROBRAN A V . V etrobrana vrata
VRAT A, ZAKRET N A V . Z ak retna vrata
VRAT A, ZAVRT N A V . Z avrtna vrata
VRATNA KUA V . Prijemna kua
VRAT N E KULE (nem. Torturm) Odbrambene k ul e sagraene
iznad vratnica utvrenog grada. Vratna kula je kula podignuta
iznad ili pored jedne gradsk e k api je, jedne manastirske kapije ili
kapije tvrave.
VRAT N I PRST EN (nem. Halsring) K od tosk ansk og reda,
prsten koji se nalazi na gornjem zavretku stabla stuba, ispod
stubnog vrata.
VRAT N I M UN T I N (engl.) Vertikalni deo rama vrata,
pregrade, panela, itd., koji se utie ili je zavren horizontalnim
prekama.
VRAT N I N I Z (engl. necking-course) Svaka horizontalna
profilacija kao trak a, koja koincidira sa vraton (tj. spojem fi ni al a
sa pi nak l om (pi nnacl e) ili koja se kontinualno protee du zida
koji se granii sa vratom.
VRAT N I AN AC (nem. Halsgraben) anac ispod zidine
obrua oko tvrave.
VRAT N I T OK V . tok
VRAT N I ZI D, ZI D - VRAT A (nem. Tuerwand) 1.
Izdvajanje dve susedne prostorije putem zida koji je nainjen
kao vrata, harmonika vrata, klizno pomina vrata ili je celokupna
zidna povrina sklopiva, rasklopiva, prema potrebi proirenja
ili odvajanja prostorija.
2. Takoe, naziv za zid u kojem su postavljena
vrata.
VRAT N I CE GRADSKE, GRADSKA KAPI JA V . Gradsk a
vrata, G radsk e k api je (nem. Stadttor) Vratnice nainjene na zidu
gradskog utvrenja. Gradske vratnice imaju funkciju primanja
ljudi u grad, a takoe i funkciju odbrane grada. Nalaze se na
mestu prekida gradsk i h zi di na, gde je podignuta vratna k ul a ili na
delu zida flankiranom sa dva zidna ojaanja. U doba antikog
rim. graditeljstva, gradske vratnice su bile flankirane parom
kula (Trier, Porta Nigra), to je zadrzano i u periodu srednjeg
veka (K oeln, hahnentor i dr.). Gradske vratnice sa jednom
vratnom kulom nalaze se vrlo esto u srednjovek. arh. (Basel,
Weissenburg i dr.). U periodu renesanse, g.v. su podizane
unutar basti ona (grudobran, bol l werk ) ili barbak ane (na arapskom
Bab).
VRAT N I CE Otvor za ulazak u jednu gradjevinu, deo
gradjevine, unutranje dvorite, zajedno sa strukturom vratnica
i neposrednim okruenjem, esto smatrane velianstvenom
arhitekturom Klasine antike vratnice bile su najee
rektangularne, uokvirene profilacijom, obino sa arhitravom,
sa entablaturom u preseku. Klasine vratnice takodje su mogle
da budu uokvirene aranmanom stubova, pi l astera i entabl aturom
(esto sa pedi mentom), u kojem sluaju se za otvor kae da je
edi k ul i san. Renesansne vratnice su ponekad bile luno
zasvedene. Vratnice su esto arhitektonski tretirane na taj
nain da poveaju znaaj gradjevine na kojoj se nalaze, kao na
primer od crkava, gde je simboliki aspekt igrao veliku ulogu u
oblikovanju. Tako na primer, romaneskne vratnice obino
imaju polukrune zavretke, a mnoge se sastoje od niza
paralelnih lunih polja, koje svako poseduje sopstveni redn
k ol oneta, chevrona, bi l l et-a i drugih tipova profilacije i
ornamentacije. Gotike vratnice imaju iznad serije gotikih
lukova, a vee sadre vie razliitih arhitektonskih redova i
ornamenata.
VRAT N I CE T ORAN A V . Torana vratni ce
VRAT N I CE T ORI V . Tori vratni ce
VRAT N I CE, T ORAN A - KAPI JA ST UPE (sanskrit)
Vratnice, kapija u indijskoj arhitekturi, naroito na ulazu u
budistiku stupu.
VRATNIKA GRAEVINA (nem. Torbau) Graevina koja
ima funkciju k api je ili vratni ca, vea, samostalno podignuta
kapija, na primer gradsk a k api ja, tri jumfal ni l uk ili kapija utvrenja.
U Starom Egiptu, to je bio pi l on, u antikoj Grkoj
propi l on. U posebnom obliku, propiloni su bili: propi l eji , di pi l on,
tri pi l on i tetrapi l on.
VRATNIKA VEZA, TORBAND (nem.) Naziv za okov
koji se upotrebljava za dranje veih krila vratnica.
VRATNIKO PREDVORJE (nem. Torhalle) Unutranji
prostor jedne vratnike graevine, na primer kod Hrama Mrtvih u
Sakari ili kod vratnica K serksesa u Persepolisu.
VRAT N O KRI LO (nem. Tuerblatt) Ravna ili reljefno
izraena ploa izraena od drveta ili drugog materijala (metal,
staklo), koje je postavljeno na dovratak ili zidnu konstrukciju
vratnog otvora i ima funkciju zatvaranja prostora vratnog
prolaza. Na vratnom krilu nalaze se okovi koji omoguuju
rotaciono kretanje vratnog krila i sistem za zabravljivanje.
VRBA, ALOSN A (engl. willow) Veoma svetlo, bledo,
nefigurisano tvrdo drvo. Ne koristi se samo po sebi za izradu
nametaja, ve se koriste tanke i mlade grane, koje su vrlo
savitljive a pri tom vrste, za izradu pl etarnog rada. Najvie se
koristilo drvo vrbe pre upoznavanja ratana za izradu pl etenog
nametaja.
VREDN OVAN JE LOKACI JE Na osnovu k atastra,
izradjenog na osnovu inf ormacione baze podataka o gradu,
mogue je vriti uporedjivanje i vrednovanje lokacije po
razliitim kriterijumima: mesto u gradu (gradsko jezgro bie
1. Gradske vratnice, Via Pia, Rim, 1565
2. Gradske vratnice, plan S. Serlija, 1551
3. Levo: unutranja vrata iz perioda renesanse.
Desno: lana vrata iz perioda Starog Egipta

704
atraktivnija i isplativija za investitora od ireg centra); veliina
raspoloivog prostora za intervencije; stanje lokacije
(opremljenost infrastrukturom, dostupnost peacima, fizika
ruiniranost objekta, obim neophodnih intervencija, i dr.);
identitet lokacije itd. Ovi kriterijumi sasvim su slini ve
ustaljenim kriterijumima koji se primenjuju u studijama za
procenu i utvrdjivanje zemljine rente i dobro su poznati u
urbanistikoj literaturi i praksi.
Poseban uslov za ove procene kvaliteta lokacije je
injenica da je lokacija dovoljno, a ne izuzetno vredna, jer bi
se, u tom sluaju, njenim planiranjem i tretmanom bavile
odgovarajue institucije tipa zavoda za zatitu spomenika
kulutre, iskljuivo javni sektor ili dravna uprava.
VREDNOVANJE TEHNIKOG SISTEMA
GRADN JE Tehniki sistem gradnje se vrednuje: obzirom na
kvalitet, obzirom na vreme, uporedjivanjem performansi
tehnikih sistema, ukupne vrednosti, vremena i kvaliteta,
putem rang liste o podobnosti pojedinih tehnikih sistema.
VREME DOKOLI CE V . Oti um
VREMEN SKI GRAD, COCH LEA CI T Y Urbanistika
koncepcija grada grupe Superstudio, izgraenog u obliku
beskrajnog zavrtnja iji je prenik dugaak 4,5km. Zavrtanj se
uvre u dubinu zemlje sa periodom jednog uvrtaja godinje.
Pogonski sistem grada je atomski energetski centar,
konstruisan da traje 10.000 godina.elije za stanovanje su
postavljene unutar krunog sistema, radijalno postavljene u
odnosu na sredinju osu grada, podignute u dvostrukom nizu
koncentrinih krugova.
VREMEN SKI N I ZOVI Predstavljaju nizove u
urbanistikom smislu, koji se doivljavaju po vremenu,
ukljuujui i proste povezanosti stav-po-stav, gde se jedan
element prosto povezuje sa prethodnim i potonjim
elementom (kao kod povremenog niza detaljnih gradskih
bel ega), ali i nizovi koji su odistinski ugraeni u vreme, pa su
stoga po svojoj prirodi melodijski (kao kada je intenzitet
gradskih belega u stalnom porastu, sve dok se ne dosegne do
klimaksa).
VRET EN AST I N ASLON V . Stoli ca sa vretenasti m nasl onom
VRET EN AST O ST EPEN I T E V . Z avoji to stepeni te
VRET EN AST O T OKAREN JE V . Tok arenje, vretenasto
VRET EN O (engl. spindle) Tanki komad tokarenog drveta.
Upotrebljava se u serijama za pravljenje naslona stolica, kao na
primer kod wi ndsor stol i ce, i kao dekorativni element esto kao
apliciran ornament, razdvojeno vreteno najvie kod nametaja u
periodu renesanse, kod jak obi nsk og nametaja i u Eastlake stilu (stil
koji se vezuje za britanskog pisca, arhitektu i dizajnera Charles
Locke, Eastlake, 1836-1906) iz XI X veka. I zvijeno vreteno u
stvari nije iseeno u dva da bi se napravilo razdvojeno vreteno.
Ono je mnogo ee izradjivano spajanjem dva komada drveta
odgovarajuih dimenzija i njihovim lepljenjem na par mesta, a
zatim tokarenjem zajedno na tokarskom strugu. K ad se
komadi razdvoje, oni formiraju dva razdvojena vretena.
VRH ST RELE (engl. arrow head) Zailjeni element u
ornamentu jaje i strela .
VRH T ORN JA SA ZAKOEN OM ST OPOM (engl.
splay-foot) Vrh tornja sa bazeom koja je otvorena prema
spolja, formirjui nadstrenice preko kule.
VRH T ORN JA, T I POVI Medju mnogobrojnim, izdvajamo
sledee tipove vrha tornja: 1. Krunsk i vrh tornj a: vrh tornja koji
je postavljen na elemente poput k ontrafora ili potporni h rebara,
tako da je struktura potpuno vidna, podseajui na lune
forme na vrhu krune. 2. H ertfordshi re i l jak : mali iglasti vrh
tornja koji se uzdie iznad kule iza parapeta. 3. I gl asti vrh tornja:
vrlo visok vitak vrh tornja koji se uzdie sa kule iza
parapeta, kao H ertfordshi re i l jak ali mnogo vei, vii i vitkiji. 4.
i l jak : kratki vrh tornja, fl eche(engl. spike) ili spi rel et. 5. V rh tornja
sa zak oenom stopom: vrh tornja sa bazeom koja je otvorena
prema spolja, formirjui nadstrenice preko kule.
VRST E KAPI T ELA V . Kapi tel
VRST E ZEM LJI T A U ST AROM RI MU V . Genera
agrorum
VRN I CREP (nem. Firstziegel) Grebeni crep, crep koji je
kupasto oblikovan, da bi mogao da pokrije sleme krova.
Takoe zove se i sl emeni crep.
VRN I GREBEN V . Krovni greben
VRT (nem. Garten, engl. garden, ital. giardino) V . V rtna
arhi tek tura
VRT KLAUST AR Olienje srednjovekovnog vrta za
medi taci ju jeste manastirski k l austar, najee podeljen stazama
na etiri dela i s fontanom ili bunarom u sredini. Klaustar je
obino bio kvadrat okruen tremom.
VRT SA KAM EN JEM (nem. Steingarten) Nemaki naziv za
al pi netum, al pi num, al pi nari jum. I zraz "kamena bata" predstavlja
vrt ureen araniranjem veih i manjih stena i kamenova,
meu kojima su posaene najee alpske biljke i druge
ukrasne sadnice. K amene bate sadravaju takoe i nie
etinare. Stein garten je esto sastavni deo dvorskih vrtova u
Nemakoj.
VRT ST EI N GART EN V . Stei ngarten
VRT ARAVADI V . aravadi
VRT TRAVA V . U til i tarni vrtovi , V rt, srednjovek ovni vrt
VRT ZA UI VAN JE Predstavljaju arh. i urban. koncepcije
vrtne arhi tek ture ija je osnovna funkcija estetskog karaktera,
odnosno, uivanja njihovih korisnika. Prvobitni vrtovi za
uivanje nastali su jo u periodu razvoja Starih civilizacija. U
Starom Vavilonu, podizani su vrtovi na terasama iznad terena,
sa podzidima niz koje je tekla voda. Meutim, u doba
renesanse, a naroito u baroknom periodu, v.u. dobili su svoje
rafinirane karakteristike: bogatu upotrebu cvetnih al eja, staza za
etnju; v.u. su dobili pavi l jone, seni ce, gazeboe, l avi ri nte, k arusel e, tajne
prol aze i svete gajeve. Dananji v.u. dobili su tehniki
sofisticiranu formu l una park a, koji sadri naprave i ureaje za
zabavu (tobogane, panoramske tokove, karusele i dr.). V .
U ti l itarni vrtovi , V rt, srednj ovek ovni vrt.
VRT , AN GLAI S V . Jardi n A ngl ai s
VRT , AN GLO-CH I N OI S V . Jardi n A ngl o-chi noi s
VRT , ARAPSKI V . A rapsk i vrt
VRT , BI BLI JSKI V . E den
VRT , BI BLI JSKI - VRT OVI M ESOPOT AM I JE V .
V rtovi M esopotami je
VRT , BOAN SKI V . Boansk i vrt
VRT, AJNI V. ajni vrt
VRT, AJNI ZEN VRT V . Z en vrt
VRT , EN GLESKI V . E ngl esk i vrtovi
VRT , I SLAM SKI V . I sl amsk i vrt
VRT , I T ALI JAN SKI REN ESAN SN I I BAROKN I VRT
I talijanski renesansi vrt osnova je evropske vrtne umetnosti.
Nastaje u ambijentu renesansne Italije kada ovek nije bio
orijentisan prema prirodi s eleginim oseanjima. Renesansni
je ovek vrtnom umetnou iskazivao i elju za dominacijom
nad prirodom, prikazujui svoju antropocentrinu koncepciju
sveta. I talijanski renesansni vrt donosi bitnu novost, a to je
1. Detalji vrata, kasna renesansa, Francuska
2. Villa Montalto u kasnom XVI I v. Vrtovi sa alejama kako
ih je zasadio Sikst V vek pre pravougaonih renesansnih
partera
3. Marlboroug Mount, Engleska, iz 1723, romantino
pitoreskni vrt
4. Vremenski grad, Cochlea-city, detalj
705
direktan odnos izmedju vrta i kue. Vrt postaoje proirenjem
kue i prostorom stanovanja na otvorenom. Prirodni elementi
i drvee shvaeni su kao materijal za oblikovanje, poput drugih
gradjevinskih materijala. Uredjenje vrta zasniva se na istim
naelima kao i arhitektura: na simetriji, koncentrisanju vizura,
lociranju scena u dubinu i sl.
U italijanskom renesansnom vrtu naroito je vaan
odnos prema krajoliku, jer vrt treba da oblikuje vizure na
pejza. Vrt je po pravilu smeten na padini i organizovan na
nekoliko terasa medjusobno povezanih stubovima i rampama.
Aleje su uvek pravilne i medjusobno ortogonalne i usmeravaju
vizure prema vrtnim akcentima: fontanama, sk ul pturama,
pavi l joni ma i drugim vrtnim sadrajima. Voda se pojavljuje
samo u artificijelnim oblicima: u obliku kaskada, vodenih
lanaca, vodenih ogledala i sl. Uzgajaju se zimzelene biljke:
empres, crnika, tisa, lovor, mirta i imi. Koloristika je
kompozicija vrta monohromna. U njemu nema cvea, jer se
ono uzgaja samo u i ntimnom vrtu (gi ardi no segreto).
VRT , JAPAN SKI V . Japansk i vrt
VRT , JAPAN SKI ZEN VRT V . Z en vrt
VRT , JAVN I V . Javni vrt
VRT , KI N ESKI V . Ki nesk i vrt
VRT , KI N ESKI EN GLESKI V . Ki nesk i engl esk i vrt
VRT , KROVN I - KROVN A BAT A (Arh.). Manji vrt na
zgradama sa ravnim krovom. Preko masivne tavanice nanosi
se sloj zemlje za saenje cvea i niskog iblja. V . Krovna bata.
VRT , M EDI TACI ON I V . Kansho-tei en
VRT, NEMAKI V. Nemaki vrt
VRT , OPUS T OPI ARI A V . Opus topi ari a
VRT , PRI VAT N I V . Pri vatni vrt
VRT , REN ESAN SN I V . Renesansni vrt
VRT , SREDN JOVEKOVN I VRT Srednjovekovna vrtna
umetnost zasnovana je na ideji boansk og vrta zamiljenog kao
zatvoreni i nepristupani vrtni prostor ogradjen zidom (hortus
concl usus). I deja otvorenog vrta pripada kasnijim epohama.
Poevi od X veka zanimanje za vrtove postojalo je sve vee,
naroito nakon krstakih ratova, kada sa Srednjeg istoka stie
dotada nepoznato cvee. Nae poznavanje srednjovekovnog
vrta temelji se na literarnim izvorima i minijaturama, naroito
brojnim od XI I veka.
Razvoj vrtne umetnosti srednjeg veka moe se
pratiti kroz manastirske vrtove i vrtove utvrdjenih dvoraca.
Manstirski vrtovi pojavljuju se od IX veka u obliku util itarni h
vrtova i vrtova za medi taci ju. Utilitarni vrtovi predstavljeni su kao
vrt trava i kao vonjak ili vrt za uivanje. Vrt trava sadravao je
biljke za prehranu (povre) i medicinsko bilje za leenje. Bili su
to vrlo mali vrtovi, najee unutar zidova samostana ili grada.
Vonjak ili vrt za uivanje oblikovan je za boravak i zabavu.
Bio je smeten pokraj utvrdjenog dvorca (zamka, utvrde),
ogradjen zidom i s kulama na uglovima, a u njega se ulazilo
kroz posebna vrata. Prvi oblik takva vrta bilo je senovito
mesto zasadjeno umskim drveem, zatim se javljaju voke i
cvee, a posle se u vrt unose arhitektonski vrtni objekti i
sadraji. Vrtovi dvoraca pojavljuju se u istorijskim izvorima tek
od XV veka. Olienje vrta za medi taci ju jeste manastirski
k l austar, najee podeljen stazama na etiri dela i s fontanom
ili bunarom u sredini. Klaustar je obino bio kvadrat okruen
tremom.
VRT , ZEN KON T EM PLACI JSKI VRT V . Kontempl aci jsk i
vrt
VRT , ZEN V . Z en vrt
VRT , ZI DN I V . Z i dni vrt
VRT , ZOOLOKI V . Z ool ok i vrt
VRT EKA ST OLI CA (engl. roundabout chair) 1. Stolica
koja je napravljena u Indiji i Istonim Indima u XVIII veku.
I mala je est nogu koje su nosile kruno sedite, sa
polukrunim naslonom za ledja koje je bilo nagnuto prema
pozadi. Ponekad je ova stolica pravljena kao obrtna stol i ca.
Vrteka stolica je esto proizvodjena za izvoz u Evropu, a
proizvodjai su ponekad koristili razliite evropske elemente
kao cabri ol e nogu. Iz Istonih inda ova stolica je izvoena u
Holandiju, gde je bila poznata pod imenom burgomaster stol i ca.
2. Ponekad se isti termin koristi da oznai ugaonu stol i cu, i ndi sk ret
ili zajedniku stolicu.
VRT LAR I N EN JER V . Jardi ni er i ngeni eur
VRT LAR PEJZAI ST A V . Jardi ni er paysagi ste
VRT LAR UM ET N I K V . Topi ari i
VRT N A ARH I TEKT URA Ogranak opte arhitekture koji
se bavi strunom i umetnikom izgradnjom i ureenjem
vrtova, samostalnih i u sastavu naselja, kada zajedno sa
zgradama moraju biti skladno povezani u celinu (v. Park).
VRT N A ARH I T EKT URA SECESI JE Be je krajem XIX
veka bio prepun i stori jsk i h i romantinih vrtova. U poslednjih
deset godina XI X veka secesija donosi novu ideju vrtne
arhitekture koja je najpre zapoela u malim vrtovima
stambenih kua i vrtovima viega gradjanskog sloja, a zatim se
proirila i na javne gradske prostore. Podsticaj secesijskim
vrtovima nije vie ideal prirode, ve ideja vrta kao iskljuivo
ovekove kreacije. Secesija shvata vrt kao duhovnu i
umetniku kreaciju spoljanjeg prostora koji stoji u
odredjenom odnosu prema arhitekturi, a ne kao imitaciju
prirode. Takvo shvatanje vrtne umetnosti pribliava se ideji
vrta u renesansi, pa i baroku, a daleko je od ideje pejzanog i
romantinog vrta.
Secesijski vrt je arhitektonski oblikovan
sekvencama geometrijskih prostora. geometrijski ornament,
karakteristian za umatnost secesije, prisutan je i u vrtnom
oblikovanju. On je jednostavan i najee se svodi na kuglasto
iani grm, ianu ivicu i drvee sadjeno po naelima
geometrijske kompozicije plana. Cvetnih dekorativnih partera
u secesiji nema. Jedinstvo kue i vrta, koje je prvi put
postignuto u italijanskom renesansnom vrtu, prisutno je i u
vrtnoj umetnosti secesije. Secesijski vrt je spoljanji prostor
stanovanj a, mesto susreta, boravka i rada. I deja o vrtu kao
proirenju kue iskazuje se razbijanjem unutranjih i
spoljanjih prostora ark adama, l odjama i terasama. Vrtni
arhitektonski objekti su brojni, vie puta pretrpani (seni ci , k l upe,
ni ei sl.). Secesijski vrt esto prua oseaj teatralosti.
VRT N A ARH I T EKT URA U XVI I I VEKU Distanciranje
parka od palate sve je ee u XVIIIv., kad parkovi postepeno
gube strogu monumentalnost klasinih Le Notreovih
ostvarenja. Oni sada dobijaju krivudave staze koje vode do
glorijeta, "hramova ljubavi" ili lavirinta konstruisanog od
ivica. Broderije sa ivicama obrezanim u oblicima
geometrijskih tela uzmiu pred travnjacima, a statue vie ne
pretrpavaju aleje koje postaju prirodnije u svojim dimenzijama.
Umesto faktora kretanja i dinamike, koju su traili klasini
arhitektonski vrtovi XVI I v., javlja se element statike koji
potie elju za zaustavljanjem i posmatranjem. Ovo novo
shvatanje raa se u atmosferi rokokoa, a izraeno je u krilatici
engl. vrtnih arhitekata: "Priroda izbegava pravac, ona trai
krivulju". Osniva novog smera u planiranju parkova s tom
parolom je Englez William K ent, tvorac stila pejzaznog
engl esk og park a (londonski K ew Gardens, K ensington Gardens,
1721-27). On i njegovi sledbenici preferiu u svojim
realizacijama tihe vode umesto kaskada, vijugave puteve
1. Centralna vrtna promenada, centralni prospekt,
Maldini
2. Grotta u vrtu vile Orsini, Bomarzo kod Firenze,
Maldini
3. Folly vrtna skulptura, Kotnjaa sa statuom slave na
oklopu, Villa Orsini, Bomatzo, I talija, crte Maldini
4. Vrtna gradjevina neoklasicistikog stila, crte Maldini
5. Vrtovi Tiljerija koje je projektovao Le Notre. Bakrorez
Mariettea

706
umesto krutih pravaca i prirodni rast stabala i grmlja umesto
obrezanih zelenih kulisa. Engl. arhitekti parkova trae da se
rastinje razvija slobodno, i da se na njemu ne ini nasilje. Novi
park treba da bude pitoreskan, poetian i romantian; u tom
smislu treba pruiti reminiscencije na daleku prolost ili pruati
iluzije o dalekim nepoznatim krajevima. tako se u njemu
javljaju kineski paviljoni i egzotina vegetacija; bekstvo u
prolost karakteriu raznovrsne vetake ruevine koje se
uklapaju u parkove irom Evrope. Pojednostavljeni parteri
pretvaraju se u livade, a aleje u umarke i gajeve. S vremenom
dobija engl. park potpunu prevlast, na to upuuju nebrojeni
primeri u svim evr. zemljama. U duhu romantike u njemu se
sve vie nagomilavaju vetake interpolacije: javljaju se
imitacije pagoda, grobova s natpisima, hramova, minareta,
egipat. piramida, pastirskih i ribarskih kuica, holand.
vetrenjaa itd. Ve od kraja XVIIIv. javlja se sve jaa sklonost
za egzotino rastinje koje otada zaposeda parkove (kedar
libanski, istonoazijski ginko, mediteranski likvidambar; od
cvea se pojavljuje na kraju XVIIIv. dalija koja dolazi iz
Meksika, pa mimoza, kamelija i orhideja). Oko 1800 prostorna
kreacija parka uzmie sve vie pred slikovitim efektima. U
doba romantizma naroito je naglaena igra svetlosti i senke u
njihovim pojaanim kontrastima. Parkovima daju osnovno
obeleje pitoresknost i intimnost sa znaajnom nostalginom
notom. Sredinom XIXv. u razdoblju istoricizma, vraa se i
vrtna arh. klasinim parkovima arhitektonskih oblika i
geometrizovanih partera; pri tom imir zamenjuju sagovi
razliitog bilja, ije arenilo daje novi ugoaj staroj klasinoj
koncepciji franc. parka. Ovi se oblici razrauju u javnim
parkovima gradova, u kupalitima i morskim odmaralitima.
Ta obelezja zadrzavaju vrtovi i parkovi na prelazu iz XI X u
XXv.
Novije doba obeleeno je vraanjem pejzanom
parku, pri emu su tradicije jap. vrtova u mnogoemu
inspirisale savremene vrtne arhitekte, koji primenjuju japanska
iskustva u oblikovanju rafiniranih vizura umalim razmerama
kakve prua skueni gradski prostor. U savremenim
urbanistikim reenjima dobija znaajnu ulogu tzv. zel eni poj as
oko stambenih blokova ilisolitera, odnosno u funkciji
povezivanja novoizgraenih gradskih etvrti i naselja.
VRT N A ARH I T EKT URA, AN T I KA I SREDN JI VEK
Planiranje i vetina prostornog oblikovanja, koji izborom
vegetacije i njenim rasporedom u odabranim terenima
ostvaruju ambijent namenjen neposrednom dodiru oveka s
prirodom. Osnovno sredstvo v.a. rastinje podlono je
stalnim promenama a delimino i brzom propadanju, pa se u
oblikovanju vrtova pretpostavljaju smene koje slede opti tok
prirode. Zelja za "reprodukovanjem prirode" javlja se u
odreenim stupnjevima urbanog razvoja, potaknuta potrebom
uklanjanja od gradske vreve i teznjom za odmorom u
kultuvusanoj osami.
Mlade kulture u svom nastanku nisu se isprva
trudile da kreativno zahvate u lepotu prirode. Vrt kao
tvorevina ljudskog umea javlja se ponajpre u Egiptu i
Mesopotamiji; tu se spominju tzv. "visei vrtovi", oblikovani
na nizu terasa. Na Dalekom I stoku vrt se od davnina neguje
u Kini, dobijajui izgled iseka pejzaa s jezercima i
potoiima, grupama bunja i drvea; kasnije se u njega
uklapaju mostovi, paviljoni i vetake pilje. Japanci
preuzimaju kun. oblik vrta, ali ga smanjuju do minijaturnih
razmera uzgajajui pri tom tom i minijaturno rastinje.
U ant. Grkoj, gde se drutveni ivot odvijao na
javnim mestima, prvi su vrtni kompleksi nastali u vezi s njima
ili kao sveti gajevi uz hramove; njihovo je oblikovanje bilo
podreeno arhitekturi. Uticaj Azije s njenim tradicijama
gajenja vegetacije obogatio je u helenistiko doba razvoj v.a. U
gr. gradovima na tlu Male Azije i Egipta nastaju raskoni
vrtovi s basenima i vodoskocima, a spominju se ak i brodovi
zasaeni cveem kao plovei vrtovi. Rafinirani helenizam
naao je i u biranoj vegetaciji nove izraze svoje profinjenosti.
Na takvim podlogama nastavljala je razvoj rim. kultura. Ona je
dala novo obeleje vrtovima u podruju Mediterana
izgradnjom vile, koja kao sredite poljoprivrednog poseda
namenjuje vrtu u prvom redu utilitarnu ulogu. Oko nje se se
nizu jednolini drvoredi voaka okruzeni vinovom lozom. Od
vrtova s drvoredima (qui ncunx ), koje su Rimljani prvi
primenjivali, razvija se ambijent letnje rezidencije u sve
raskonije boravite. Pri tome ostaju vrt i graevina strogo
odvojeni. U gradovima nastaju vrtovi kao vrsta partera (x ystus)
koji su se prostirali pred tremovima palata, au hipodromima se
javljaju prvi oblici kasnijih bosk eta (boschetto. Rezanje i
oblikovanje ivice dobilo je vanu ulogu; navodi se, da je Gaj
Matije (Caius Matius), prijatelj Augustov, prvi uveo vetinu
topi jari ja u rim. vrtove preuzevi ga s I stoka. Velike vile u doba
Carstva, koristei se obilno tim umeem, obuhvatale su
prostranstvom svojih vrtova s raskonim uvezenim egzotima
opseg manjih gradova. Brojni kipovi, rasporeeni u tim
vrtovima, unosili su uz elemente vedute, bilja i vode kao
novi element vrtnog oblikovanja skulpturu. Naroito raskoni
bili su vrtovi uz terme. Bogatiji stanovnici ukrauju cvetnim
nasadima svoje kue, zahvaljujui helenistikom obliku
peristilnog dvorita (primeri u Pompejima).
U optim perturbacijama u doba Seobe naroda
tradicija vrtova zadrzala se gotovo iskljuivo u samostanima. U
klaustrima se redovno ureuju nasadi. Vrtovi se
pojednostavljuju u obliku i smanjuju u prostoru, a namena im
je utilitarna. Imali su tri glavna dela: vonjak (s raznovrsnim
voem i ukrasnim grmljem), povrtnjak s lejama lekovitog bilja i
cvenjak. Sva tri vrta, meusobno odvojena, bila su na jednak
nain razdeljena na pravilne etvorougaonike; na ukrtanju
puteva u sredini je zdenac, cisterna ili fontana, a u dnu
povrtnjaka ili vonjaka ribnjak. Prostor ispred crkve ureen je
kao mali vrti, a groblja su zasaena drveem.
Skueni prostor unutar srednjovek. gradova i
burgova nije doputao razvoj vrtova. Feudalci podiu u blizini
svojih burgova i katela male ograene vrtove s istim
rasporedom kao i u samostanima, a ponekad ih s burgom
povezuje podzemni hodnik. U stenjenom prostoru unutar
gradskih zidina graani se zadovoljavaju s kojim malom lejom
aromatinog bilja (lavandula) ili ruama; lekari neguju lekovito
bilje uz svoju kuu u gradu. U vrtovima se osim raznovrsnog
voa i aromatinog bilja negovalo domae cvee. Vrt ostaje
sasvim odvojen od kue.
Poevi od ranog Srednjeg veka vrt dobija naroito
znaenje u podruju islama. U Prednjoj Aziji, pa u Persiji i
I ndiji nastaju raznovrsni oblici vrtova u dvoritima damija,
palata i veih stambenih objekata. U tim se dvoritima ureuju
cvetne leje okruene bunjem i drveem, a u sredini je
redovno smeten adrvan. Tako ureen unutranji vrt dopro je
s islamom preko sev. Afrike na Pirinejsko poluostrvo i zadrao
se u formiranju dvorita panske kue (pati o). Nasadi veih
razmera i bogatog hortikulturnog sastava ureuju se i oko
islam. reprezentativnih arhitektonskih objekata. Za to postoje
naroito lepi primeri u Indiji (Taj Mahal), a u Evropi slikoviti
kompleks Alhambre u Granadi.
K ad je nastupilo doba relativne sigurnosti te se
moglo graditi i izvan gradskih zidina a do toga je u brzom
razvoju urbanizacije u Italiji dolo ve u XIIIv. vrtovi se
ureuju izvan grada; ograuju se visokim zidom koji je s
unutranje strane prikriven penjaicama. Osnovni raspored sa
etvorougaonim lejama i fontanom u sredini ostaje isti, ali se
obogauje dodacima: oko fontane se niu skulpture, vaze i
kamene klupe, a na ostalim ukrtanjima javljaju se omanji
paviljoni i glorijete. Zadrava se ustaljena podela vrta na
vonjak, povrtnjak i cvenjak, a kao novost se dodaje u Italiji
volijera s razliitim pticama. Trgovake veze Italije s Istokom
1. Vrtna kua, Gartenhaus, J.B. Fischer von Erlach,
park dvorca K lesheim, kod Salzburga, 1694
2. Vrtna kua, po Deckeru
3. Villa dEste, Ligorio
4. Pogled na vrtove dvorva Vessailles, Pariz
707
pridonele su da se u vrtovima poelo uz domae javljati i
egzotino bilje i fauna. Veze s arapskim zemljama omoguile
su uvoz raznih naprava za razonodu posetilaca vrtova. U
znaku tih novotarija nastaje krajem XI I I v. u Francuskoj
najneobiniji vrt, uven po tome to su u glorijetama i
paviljonima bili skriveni razliiti automati koji su osim imitacije
pesme ptica sadravali i hidraulike ureaje (dvorac Hesdin
grofova Artois u Normandiji). Ovakvi ureaji bie omiljeni u
XVIIv., a u XVIIv. koristie se do preteranosti.
VRT N A ARH I T EKT URA, REN ESAN SA I BAROK
Sa renesansom raa se i smisao za to neposrednije
doivljavanje prirode. Naputa se dotadanje strogo odvajanje
kue i vrta. U renesansnim letnjikovcima Italije povezuju se
palate s vrtovima posredstvom stepenita, terasa, loggia
ipaviljona. Jedinstvu kue i vrta pridruzuje se novi element
pejzaz. Zgrada i vrt organizovani su sada tako, da u njihovu
koncepciju ulaze panorame i vedute; pojavljuje se bel vedere kao
bitni sastavni deo vrta. Takva je bila koncepcija Raf aela s
vrtom Ville Madama na obronku Monte Mario u Rimu, gde je
zelena padina brezuljka posluzila kao pozadina vili,a pred
njom se otvarala iroka panorama. Sledile su slino izgraene
brojne vile na rimskim breuljcima te u okolini Firence (Villa
Medici) i na venecijanskoj terrafermi, koje su dela
najznaajnijih graditelja onoga vremena.
U franc. vrtnoj arh. taj se prelaz mogao tee
ostvariti, jer je burgove okruivao odbrambeni jarak. Stoga
franc. vrtovi i u doba renesanse, odvojeni od graevine, imaju
jo uvek oblike srednjovekovnih monolitnih pravougaonih
povrina koje se tek postepeno, pod uticajem iz I talije,
obogauju centralnim graevinama (k i osk om ili gl ori jetom).
Rezani grmovi pojavljuju se sredinom XVI v. (dvorac Ancy-le-
Franc), a prvi vodoskok dala je postaviti K atarina Medici u
vrtu dvorca Chenonceaux. Nisko rezano imirovo grmlje
nadometa ponegde patuljasto voe; ono se nie u
pravougaonim poljima, sainjavajui karakteristine obrube
leja na kojima se uzgajalo raznovrsno cvee, naroito lale,
narcisi i ljiljani. Cvee se zalivalo obojenom vodom a i pesak
na puteljcima se bojadisao. K rajem XVI v. ovo se arenilo
smanjuje; cvee se premeta u tzv. tajne vrtove koji se nalaze po
strani, a glavni se nasadi ostvaruju obrezanim zimzelenim
ivicama i domaim stablima (grab, bukva, jablan). Drveu i
grmlju razliitih nijansi zelenila prikljuuju se dva sve
istaknutija elementa: kamen i voda. Tim obogaenjem vrt
postaje park. K amen u skulpturama, balustradama i basenima
daje mu monumentalnost i statinost, a voda ivahnost i
sveinu. U povezanosti rastinja, kamena i vode nastaje 1549
vrt Ville d'Este u Tivoliju, remek delo P. Ligoria, najuveniji
vrt I talije. Takvi oblici parka s fontanama, zimzelenim
zivicama i skulpturama ponavljaju se u najrazliitijim
varijantama irom I talije; jedan je od najlepih Boboli iza palate
Pitti u Firenci. Ne mogu im se oteti ni druge evr. zemlje
Francuska, Engleska, Nemaka, Holandija koje tu
koncepciju uz pomo italijanskih vrtlara i graditelja prenose u
svoju sredinu, prilagoujui je svome podneblju.
Dok su italijanski vrtovi jo zadrali odreenu
ravnoteu izmeu tenje za blistavou u prirodi i potrebe za
reprezentacijom, franc. parkovi sve se jasnije usmeravaju
prema reprezentaciji. Glavna osovina parka postaje al eja koja
vodi do graevine. Proporcije aleje tano su odreene njenom
duinom, a njoj se podreuje i visina rastinja koje ne sme biti
vie od dve treine irine aleje. Postavljeni redovno u nizini,
franc. parkovi dobijaju u svom geometrijskom rasporedu sve
veu plastinost novim prostornim i arhitektonskim
elementima: baseni se stavljaju u levkasta iskopana udubljenja,
konstruiu se kosine (rampe) obogaene poznatim italijanskim
balustradama. Potpuni preobraaj intimnog vrta u park
sprovodi arhitekt Luja XIV, Le Notre, pretvarajui ih u velike
sveane prostore nad kojima dominira palata. K reirao je tip
francusk og park a koji je dobio svoj najsavreniji oblik u
Versaillesu (poevi od 1661). Njegova su dela takoe osnove
za parkove dvorova Fontainebleau, Meudon, St-Germain-en-
Laye, Vaux-le-Vicomte, Sceaux, Dampierre i St-Cloud, te
Jardin des Tuileries u Parizu. Le Notre udaljuje pristupe palati,
odmie boskete, dotad omiljene elemente aleja, potiskujui ih
u pozadinu, proreuje stabla ostvarujui vie prozranosti;
travnjaci i parteri s broderijama potisnuti su u pozadinu,
njegov najdrai element postaju "vodeni parteri" veliki
izdueni baseni i kanali u kojima se ogledaju palate i aleje
stabala. Konani zavretak aleje nije kao dotad, po ital. uzoru,
skulptura ili fontana, nego horizont. Le Notre ujedno po prvi
put u franc. vrtnoj arh. obilno primenjuje skulpturu
pojedinane kipove i grupe rasipavajui je parterima, alejama,
bosketama i usred basena. Voda ostaje ipak jezgro cele
strukture parka. Le Notre, meutim, nije zastao kod
koncepcije o povezanosti parka s graevinom. Projektujui
park u Chantillyju nije ga usmerio prema glavnom portalu
dvorca, nego je nezavisno o dvorcu postavio terasu i s njom
povezao park. Le Notreov nain ureivanja parkova postao je
uzorom za celu Evropu, a odrao se i u XVI I I v., usko
povezan s arh. baroka a zatim i rokokoa. Parkovi franc. tipa
postoje u Austriji i Schoenbrunnu i uz palatu Belvedere u
Beu; u Nemakoj u Schleissheimu i u Nymphenburgu kod
Muenchena, u Herrenhausenu kod Hannovera, u
Wilhelmshoehe kod K assela, u Wuerzburgu i dr.; u Rusiji uz
rezidencije i letnjikovce u okolini petrograda; u vedskoj uz
dvorac Drottningholm; u I taliji uz dvor Caserta kod Napulja;
u Engleskoj je Le Notre planirao St. Jame's Park u Londonu i
parkove u Greenwichu i Althorpu.
VRT N A DVORAN A V . Sal a terrena
VRTNA KUA (nem. Gartenhaus) Mala graevina
podignuta unutar vrta, koja prvenstveno slui za smetaj
vrtnog alata i pribora. Kasnije, vrtna kua poprima i druge
namene, kao to su: sklonite u sluaju iznenadne kia ili kao
kua za stanovanje vrtlara ili, jednostavno, kao hobi kua. Vrtna
kua je naroito graena u periodu baroka, velika poput drugih
kua za stanovanje.
Vrtna kua moe da bude: belvedere, lovaka kua,
hram sa pogledom, hram pavi l jon ili dvorac za ui vanje, ermi ta,
fantai si e, M on Repos, Bagatel l ei dr.
Izdvojena forma vrtne kue odaje ukus vremena u
kojem je sagraena vrtna kua. Vrtne kue su esto graene u
stilu pagoda, kineskih kua, ponekad se nazivaju i noazeri je.
Vee vrtne kue su graene sa pridodatim k ri l i ma ili
kao kruno zatvorene celine ci rk l .
Vrtne kue koje su sluile za gajenje tropskog voa
pomorandi , zovu se oraneri je, a one u kojima je gajen limun
l imonai e.
VRTNA KUA, ARBOUR V . A rbour
VRTNA KUA, KINESKA V . Kineska vrtna kua
VRTNA UMENOST STARE GRKE Poznaje drvorede i
gajeve, ali ne i vrtove. Vrtovi nisu poprimili znaenje stvarnoga i
dovrenoga umetnikog izraza. Uprkos orijentaciji prema
geomteriji u arhitekturi, uticaj pravilnih egipatskih vrtova osea
se kod peristilnog vrta tek delimino. Pejza i konfiguracija
terena, bitno drugaiji od onih u Egiptu, nisu omoguavali
slian razvoj. Civilizacija Krita (2000 godine p.n.e) poznavala
je, uz ostalo, i vrtoveza ui vanje. U Grkoj su vrtovi bili povrine
zasadjene vokama iza peristila kue, ili su to javni prostori,
sveti gajevi , prostori oko javnih zgrada i sl. Grka je pejzanom
oblikovanju dala geni us l oci , prepoznavanje i izraz duha
pojedinog mesta. Dok grka arhitektura tei redu koji je
izraen geometrijom i proporcijom, vrtno je oblikovanje
uglavnom bez vidljivog reda.
1. Detalj vrta u Versaju, sa stazama prelomnih poteza i
pravih linija
2. Vrtni zamak, koji je konstruisao Richelieu (Francuska,
1633), to je tip novog vrtnog grada sa aksijalno
naznaenim urbanim potezom
3. K oncepcija pravilnih baroknih Lenotrovih poteza u
kompoziciji vrtne umetnosti Versaja i Luvra, sa
oblikovanim prostranim parkovima i pravolinijskim
geometrijskim potezima staza, zvezdastim trgovima i
perspektivnim poentama
4. Velvin (Engleska), arh. Louis De Soissons
najznaajniji vrtni grad od Londona koji je
projektovao Ebeneser Howard

708
VRT N A UMET N OST ST AROG VEKA Stari vek nije
nam ostavio u naslee dela vrtne umetnosti. Da bi se to vie
saznalo o vrtovima starog veka, vre se ispitivanja istorijskih
podataka, prouavaju se injenice i indikacije, kao i ostaci
vrtova srednjeg veka sauvani delom u manastirima ili u
mavarskim predelima panije. I straivanja vrtova traju sve do
renesanse, kada zapoinje nova era vrtova kojih ima dosta
ouvanih u celosti.
Rastinje je vezano za oveka od njegovog postanka
svesnim stvaraocem homo sapiens . Razvojem ljudske svesti,
brigu o oblikovanju rastinja, o vonjacima, o ureenju vodenih
povrina i o prostornom oblikovanju preuzima drutvo. Svoj
odnos prema prirodi, ovek je podeavao stepenom svog
kulturnog razvitka.
Potreba oveka za samoodranjem, ekonomski
momenti i uroene navike podraavanja prirode, uticali su na
stvaranje vetake tvorevine ljudskog prebivalita ili naselja.
K ultivisanjem se izraavalo likovno zbivanje u prostoru koje je
zavisilo od stepena prosveenosti. Privrednim korienjem
prirode, ova se preobraava u vetake tvorevine koje svojom
oblikovanou ine poetak vrtne umetnosti. Umetnost vrtova
razvija se tokom vremena paralelno sa drutvenim ureenjem.
I z arita kulturnog stvaralatva oblasti starog veka, razvila se i
umetnost vrtova.
VRT N A UMET N OST V . H ortus concl usus
VRT N A VI LA ZA UI VAN JE V . Fantai si e
VRT N A VRAT A V . Batensk a vrata
VRT N E I N DI VI DUALN E POVRI N E I ndividualne
vrtne povrine sainjavaju: kolektivni vrtovi i privatni parkovi,
domai vrtovi, male bate, vonjaci, vinogradi itd.
Kol ek ti vni vrtovi i privatni parkovi upotrebljavaju se
kod viespratne slobodne stambene izgradnje, gde se slobodne
povrine iskoriavaju kao zelene, u kom se cilju i obrazuju
slobodne parkovske povrine u sklopu stambenih objekata.
Domai vrtovi se primenjuju kod sistema stambene
izgradnje u nizu sa uzanim parcelama od 5 do 8 m, kod kojih
su jednoporodine stambene zgrade podignute na sprat sa
prilazom u prizemlju za batu koja se nalazi u slobodnom delu
iza zgrade.
M al e bate se primenjuju pod specijalnim uslovima,
gde se stanovnicima viespratnih zgrada veih i srednjih visina
iznajmljuju u zakup zemljita u neposrednoj blizini grada, kao
parcele veliine 300 do 400 kvm. Ove bate slue za odmor,
uzgajivanje cvea i sopstveno povrtarstvo.
Vonjaci i vinogradi po svom polozaju nalaze se
periferno prema gradu zbog funkcije, a grupisani ine vee
komplekse zasaene voem ili vinovom lozom, koji se
zivopisno mogu uklopiti u pejza.
VRT N E PARCELE (nem Schrebergarten) Naziv za male
vrtne parcele koje su projektovane na slobodnim povrinama
gradova u Nemakoj i Austriji, koje sadre malu poljsku kuu
sa alatom i koje se iznajmljuju stanovnicima na odreeni
vremenski period. Na v.p. graani uzgajaju cvee, povre i sl.,
a one zamenjuju vikend kue i vikend naselja. Poznate v.p.
nalaze se u Berlinu, Beu i drugim gradovima.
VRTNI GRAD NA FRANCUSKI NAIN Pojam se
vezuje za rad Georges Benoit-Levy-ja (ro.1880.g.), koji je,
zajedno sa Charles Gide-om i E. Rislerom, jedan od pionira
francuskih pokreta za vrtne gradove. Njegovo delo La Vite-
jardin ( Grad - vrt ) nastalo je pod utiskom Ebenezera
Howarda, ali je veoma doprinelo da se ideja engleskog
garden-city-ja u Francuskoj izvitoperi, kao paternalistiki
oblik francuskih predloga, povezanim sa strogo
kapitalistikom koncepcijom industrijske proizvodnje.
Nemajui nieg zajednikog sa kulturalistikim duhom i
komunitarnom vizijom, tako svojstvenom gradu Ebenezera
Howarda, Benoit-Levy-jeva knjiga La Cite-jardin je neka vrsta
grada-odgajalita, zelenog i higijenskog, ali ija je svrha da se
od radnika koji u njemu ive izvue najvei mogui uinak.
VRT N I GRAD, FRAN CUSKI V . Francusk i vrtni grad
VRT N I GRAD, T I P N ASELJA (Arh.). Tip naselja planski
izgraenog na slobodnom zemljitu sa mnogo zelenila, kao
retko naselje, gde svaka zgrada ima vrt, a gde i same ulice
obiluju zelenilom. Podie se u blizini velikih gradova i
industrijskih centara u cilju pruanja zdravijih uslova
stanovanja izvan guste izgradnje. Veliina se kree od 30
50.000 stanovnika.
VRT N I GRAD, VRT N I SUBURB (engl. garden city, ital.
citta giardino) Plan vrtnog grada smatra se da je osmislio
Ebenezer Howard, a prvi put ga je realizovao na primeru
grada Lechwort-a (gradnja zapoeta 1903.g.), Raymond
Unwin. Prva vrtna predgradja u Engleskoj bila su Bedford
Park kod Londona (zapoeta izgradnja 1875.g., Norman
Shaw), Port Sunlight (od 1888.g. pa nadalje) i Bournville,
Birmingham (oko 1893.g. pa nadalje). I pak, najusoeniji
engleski primer je Hampstead, vrtno predgradje u Londonu,
ija je izgradnja zapoeta 1906.g.. U Nemakoj,
najinteresantniji vrtni grad je onaj kojeg je pl anirao Richard
Riemerschmid u Hellerau, kod Dresdena, ija je izgradnja
zapoeta 1909. godine.
Vrtni gradovi Engleske predstavljaju savremenu
urbanistiku zamisao a ujedno i opit da se irim slojevima
graanstva i radnitva stvore povoljniji uslovi stanovanja i
sprei prekomerno naseljavanje veih gradova daljim
nagomilavanjem stanovnitva i njegovim centripetalnim
zgunjavanjem. Decentralizacija nagomilanog gradskog
stanovnitva omoguuje uspeniju rekonstrukciju postojeih
gradova ili bar spreava njihov nekontrolisani rast. Ona moe
da bude dvojaka: regionalna i suburbana (satelitska, odnosno
trabantska). U oba sluaja preduzimaju se odluni zahvati u
pogledu ureenja prostora za potrebe ljudi da bi se otklonila
stambena kriza i ublaili brojni nedostaci velikih naselja. I deja
za sprovoenje ovakvih mera sazrela je u Engleskoj krajem
XIXv. i ubrzo se pristupa njenom privoenju u delo.
Podizanjem vrtnih naselja steena su u ovoj zemlji jo pre
prvog svetskog rata iskustva u vezi naputanja grada i vraanja
u prirodu.
U tenji da se privreda i stanovanje decentraliu
upravljena je borba protiv centripetalne moi postojeih
gradova. Romantini Morris teio je za time da se ukine grad,
odnosno, da se on pretvori u selo. U svom delu Vesti ni
otkuda prikazuje sliku sveta 2.000. godine. U tom buduem
svetu vidi protivrenost izmeu grada i sela ali jo ne pronalazi
uzroke tog protivreja. U njegovom malograanski
shvaenom svetu nema vie tvornica; odumiranjem tvornica
nestaju, po njemu, i protivrenosti izmeu grada i sela.
Misaoni pokret za osnivanje vrtnih gradova, nazvan
preraffaelistikim, filantropskim i rusovljevskim, ponikao je,
po nekima, iz moralnog, sentimentalnog saaljenja izvesnih
istaknutih pojedinaca nad ljudskom bedom, runoom i
neistoom postojeih mesta.
I deja v.g. predloena je kao reenje mnogih
stambenih problema poznog XI X v.. Sutina ove ideje
sastojala se u zahtevu da drutvo kontrolie zemljini posed i
da svi prihodi, ostvareni porastom vrednosti graevinskog
zemljita, pripadnu zajednici, kako bi se onemoguile
pekulacije svake vrste. I deja v.g., kako ju je formulisao
Ebenezer Howard 1898.g., razlikuje se od ostvarene ideje.
Howard je eleo korenite promene; nastoj ao je da se izbegnu
zla industrijske revolucije, uklone bedne etvrti i prenaseljeni
1. Plan radnike kolonije Krupove fabrike iz 1875,
vrtni grad
2. Plan radnike kolonije Krupove fabrike iz 1907,
pokuaj ostvarenja vrtnog grada
3. Eysden vrtno naselje rudara u Belgiji
709
rejoni. Hteo je da stvori nove oblike javnog blagostanja,
izmenom svih vrednosti urbanistikog sistema.
Prvi propagator ideje v.g. bio je publicista Ebenezer
Howard (1850-1928), nekadanji skuptinski stenograf. U
svojoj dunosti prisustvovao je raspravama o reformi
stanovanj a i, upoznavi se sa ovim problemom, izdao je knjigu
To-morrow ( Sutra ). 1902.g. objavio je i drugu knjigu
Garden Cities of To-morrow ( Vrtni gradovi sutranjice ).
Howardova ideja v.g. proistekla je iz knjige Bellamya (L ook i ng
Back ward), na osnovu koje je izradio sopstvene predloge.
Howardov v.g. predstavlja grad kao niz koncentrinih
krugova. U centru se nalaze javne zgrade, grupisane oko
jednog trga. Centar i periferni krug spaja kruna avenija iroka
135m, sa travnjacima i drveem. Periferni krug je formiran kao
agrarni pojas. Postoji i zona predviena za industriju. U
okruglom parku, okruenom vrtovima, treba podii javne
zgrade, svaka na svom prostranom zemljitu. U javnom parku,
nalaze se mesta za rekreaciju, zooloki vrt i dr.
Struni propagatori ideje v.g. bili su: arh. Raymond
Unwin (1863 -1940), B. Parker i Baille Scott. Od prvih
izvedenih radnikih i slubenikih vrtnih naselja podignutih
inicijativom samih vlasnika tvornica mnogo pre ovog pokreta
pomena su vredna: Port Sun Light kod Liverppla, uz
tvornicu sapuna, iz 1887.g. E. Marswick, Pixmor Hill,
Bourneville kod Birminghama, podignuto uz tvornicu kakao iz
1903.g., Hamtsead, 1906., dovren tek 1926.g., Woodland,
1920. i Welwyn iz 1920. godine. Zadnja etiri vrtna grada
izgraena su po planovima R. Unwina i B. Parkera. Kasnije,
1930.g., izgrauju se Watling Estate, sa etiri hiljade domova,
Nortis i Springwood kod Liverpoola.
U urbanistiki savremenijem vidu Fr. Ll. Wright je
ovaj problem reavao idejom Broadacre Ci ty ; ak je i svoj
oblakoder izvukao u polje iz gomile gradskih kua.
Vodei teoretiar pokreta Gradovi u zelenilu
arhitekt R. Unwin prua ovu formulaciju: Grad industrije i
zdravog stanovanja je ogranien prostor koji u punoj meri
omoguava socijalni ivot; opkoljen neprekidnim pojasima
polja i njiva, bio bi ili svojina optine ili pod upravom
zajednice .
U svom spisu Die Stadt der Zukunft ( Grad
budunosti), Fr. Fritsch iznosi jo 1897.g. misli sline onima
koje je izne o engleski pokret. Bez preduslova kakvi su
postojali u Engleskoj, one su tada jo u Nemakoj ostale bez
dejstva i pale u zaborav.
V.g. predstavlja u svakom smislu planski osnovano
naselje i to ne samo po svom urbanistikom planu ve i u
pogledu svih ostalih organizacionih mera, a njih je bilo u
prilinom mnotvu. V.g. je svojina samog stanovnitva, tj.
odnosne i odreene drutvene zajednice. Iskljuena je svaka
spekulacija zemljitima (ona se samo iznajmljuju), kuama i
stanovima. Nov tip grada u zelenilu omoguio je
svojevremenu reformu stanovanja u kapitalistikom svetu,
stvarajui za industriju i zanatstvo povoljnije uslove
proizvodnje, dok se znatan deo neizgraenih povrina koristi
za vrtlarstvo i njive. Meutim, propagatorima engleskih v.g.
zamera se da vide samo spoljanje pojave gradskog ivota i da
ne mare za higijenu, odvojenost od prirode, lini i drutveni
moral. Prema kritiarima, satelitska i trabantska naselja
izgraena u velikom krugu oko grada predstavljaju vie
decentralizaciju stanovanja nego samog mesta.
VRT N I GRADOVI , POKRET V . Pok ret vrtni h gradova
VRT N I PAVI LJON , KI OSK PAVI LJON (Arh.). Mali
paviljon krune ili kvadratne osnove koji na trgovima,
skverovima i raskrsnicama slui za prodaju novina, duvana i sl.
V . Ki osk , 4.
VRT N I SKVEROVI V . Garden squares
VRT N I TRG V . Squares, Sk verovi
VRT N O POZORI T E (engl. Garden theatre, nem.
Gartentheater) Prirodni teatar, formiran od vrtnog bilja,
poznato naroito kod baroknih vrtova. Vrtno pozorite ima
vetaki uzdignutu terasu u formi bi ne, dok su kulise i
scenografija nainjeni od ukrasnog bunja i drvea, a
upotpunjeni su figurama i skulpturama sa alegorijskim
znaenjem (Herrenhausen u Hanoveru). Ponekad su vrtna
pozorita izgraena poput romantinih ruina ili su podignuta
uz neku postojeu jamu ili peinu (Hellbrunn, Salzburg).
VRT OVI Arhitektonski parkovi i vrtovi predstavljaju zelene
prostore ili povrine jednog urbanog podruja, koje su
projektovane i podignute sa namerom svesnog postizanja
ideala prirodne sredine. Vrtovi su prostori koji se formiraju
okolo znaajnijih arhitektonskih zdanja: dvoraca, vila ili
urbanih sredina: starih gradskih jezgara, gradskih centara, sa
namenom ostvarenja tihe, mirne zelene oaze koja ssluzi
odmoru, relaksaciji i uzivanju njenog korisnika. Parkovi i
vrtovi predstavljaju tzv. druga mesta; oni su osetljivi, itljivi,
umetnuti u urbano vreme kao u predeo. Oni vraaju
dvostrukoj utopi ji : apsolutnoj prirodi ili istoj izvetaenosti.
K ada park i vrt (javni) nisu podvrgnuti racionalnosti
proizvoakog i industrijskog porekla, kada nisu
neutralizovani zelenim prostorom i kada se ne svode na
njega, tu krtu i parodijsku geometriju , oni sugeriu
apsolutnu i nedostupnu prirodu, peinu, vetar, nadmorsku
visinu, more i ostrvo - a isto tako i izvetaenost: potkresano,
izmueno drvo koje slui kao isti ukras. Vrt i park su ovo i
ono, silom okupljeni apsolutni kontrasti, ali na nain koji
podsea na utopijsku slobodu, utopijsko odvajanje. Japan
prua izuzetne primere ove umetnosti vrtova. Takoe i pariski
vrtovi i parkovi, ali su veoma razliitog kvaliteta. Nema
prostora vrta ili parka bez utopijskih simbola, bez korienja
visine ili dubine prema zakonima koji nisu ni zakoni utilitarnog
empirizma, niti pak zakoni bilo koje estetike pozajmljene iz
slikarstva, vajarstva, neke posebne umetnosti: koji su zakoni
urbanog oblika.
VRT OVI EGI PT A U starom Egiptu, zemlji sa gustom
mreom kanala, zemljoradnja se razvijala sa verskim
fanatizmom, te i stanovnitvo Egipta predstavlja preteu
organizovane zemljoradnjue. Polja Egipta bila su pravilno
izdeljena podizanjem brana na Nilu i pravih kanal a. D ananja
podela i ureenje ove vrste je slino p svojim osnovama
ondanjoj podeli zenljita. Bogatstvo poljoprivrednih prinosa
podsticalo je povlaenu klasu na ostvarenje neutilitarnih
povrina - parkova, radi svoje razonode i poveanja udobnosti
stanovanj a, to je znatno delovalo i na razvoj vrtne umetnosti
u Egiptu.
Izgledi vrtova ouvani su u ivopisnim grobnicama
gradovi mrtvih u Tebi i Ahetatonu, kao i na reljefima
uklesanim u kamenu. K ompozicija vrtova Egipta je
pravolinijska i sainjena od ivog organskog i mrtvog
anorganskog sveta - biljaka, kamena, peska, vode i dr. Glavna
zgrada udaljena je od ulice i postavljena u sredini vrta. Drvee
je saeno du procesionih avenija i pristupnih aleja nsvetilitu,
a iza linije sfinga redovno je postavljano slobodno zelenilo.
VRT OVI EGI PT A, FARAON SKI VRT Prototip je
geometri jsk og vrta koji se u Egiptu podizao ve od 3000 godine
pre nove ere. Vrhunac je stvaralatva vrtne arhitekture u doba
Novog Carstva u razdoblju 1580-1350 p.n.e. Oblikovanje
egipatskog vrta, kao i vrtova u Mesopotamiji, proizilazi iz
sistema kanala i bazena za navodnj avanje. Geometrija, vodene
povrine i kanali egipatskog vrta ishodita su evropske vrte
umetnosti. Izgled egipatskih vrtova ouvao se na slikama u
grobnicama i na kamenim reljefima. N a osnovu tih prikaza
moe se govoriti o faraonsk i m vrtovi ma, vrtovima uz plemike
1. Lil- Delivrance, elezniko vrtno naselje sa
poetka XXv.
2. Shema Howardovog vrtnog grada
3. Howardovo naselje grad-bata, sa ogranienim
brojem stanovnika, od 32000, od kojih 30000 ivi
u gradu, a 2000 se bavi poljoprivredom
4. ema Ebenezera Howarda za podelu vrtnog
grada na zone. Drutvene zgrade su u centru,
stanovanje je u zelenilu a industrija je na periferiji
grada

710
kue, o gajevima uz hramove, alejama i dr.
VRT OVI I T ALI JE V . Renesansni vrt. Obrada vrtova
renesanse i baroka u I taliji nalazi svoju primenu unoenjem
umetnosti pri kultivisanju i uzdizanju prirode. Vrtna umetnost
u slobodnom prostoru razvija se kompoziciono sa delatnou
arhitekture. Oblikovanje prostora je uslovljeno podreivanjem
reljefa arhitektonskoj kompoziciji ureenja, pri emu se istie
dominanta. Hortikultura kao arhitektura spoljnjeg prostora
vri funkciju uobliavanja koncepcije i deluje na isticanje
zgrade kao poente prostorne kompozicije.K arakteristika
kompozicije italijanskih vrtova naglaena je postavljanjem
aksijalnog glavnog poteza simetrije. Perspektiva ovog poteza
kao osa vrtne kompozicije postaje obeleje prodora u prostoru
sa vrtnom arhitekturom kao oblikovnim elementom i aksijalno
postavljenom vilom kao istaknutom dominantom i zavrnim
centralnim elementima vrtne kompozicije.
Uokvireni prostor glavnog poteza i sporedne staze
isticali su kontrast svetla i tame sunanog podneblja italijanskih
vrtova. Pravilni potezi sporednih staza presecaju parkovsku
povrinu nizom perspektiva manjih vanosti sa pogledom bilo
na vilu ili na terase, kaskade, bazene, vodoskoke, raskrsnice,
arhitektonsko-vajarska dela i dr. Ove sporedne perspektive
smiljene su da istaknu poentu glavnog poteza ili da istaknu
ostale elemente kompozicije.
Vrtovi Italije esto su posytavljeni na pokrenutom
ili nagnutom terenu, pri emu se reljef koristi za oblikovanje
kaskada i terasa raznih visina koje se uspeno koriste za
perspektivna sagledavanja i predah. Terase su meusobno
povezane dekorativnim stepenitem ili potpornim zidovima sa
rampama.
Voda u prostornim kompozicijama italijanskih
vrtova obilato se koristi kao oivljujui i osveavajui element
prostora pri slobodnom prelivanju sa objekata, kaskada ili zida,
u kompozicijama mlaza i rasipanja kod f ontana i vodoskoka, u
bazenima kao glatka vodena povrina i dr.
K ompozicije italijanskih vrtova uticale su u XVI i
XVI I v. na razvoj vrtne umetnosti u Evropi.
VRT OVI M ESOPOT AM I JE Nastali su kao idealizacija
sistema za navodnjavanje i zelenih oaza ravnice izmedju
Eufrata i Tigra. Primarni sadraj vrtova ogradjenih zidom bili
su kanali za navodnjavanje i drvee ispod kojega se moglo
odmarati. N a podruju Mesopotamije, prema Starom Zavetu,
sneten je i bi bli jsk i vrt E den. Njegov oblik simbolizovan je
kvadratom koji je kroz istoriju i do danas ostao osnovna
inspiracija vrtovnog oblikovanja. Kvadratni vrt bio je preseen
vodenim kanalima koji simbolizuju etiri reke raja, a vrt u sebi
sadri sve plodove zemlje. Vavilonski visei vrtovi, smeteni
uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od sedam uda antikog
sveta. Bili su izgradjeni za legendarnu asirsku kraljicu
Sumiramidu, a obnovljeni u VI veku pre nove ere. Prema
Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 m,
sagradjeni od nekoliko tereasa koje su bile jedna povrh druge,
a nosili su ih lukovi na kvadratinim stubovima. Najvia terasa
bila je na visini od 25 m. Da bi se sauvala od vlage,
gradjevinska je konstrukcija bila zatiena izolacijom od
bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne terase
hidraulinim napravama.
Podruje Mesopotamije veoma je vano sa gledita
umetnosti vrtova i ureenja parcela. Aluvijalna nizija dvoreja
pored plodnosti postaje i uzor ljudske prosveenosti.
Najvei deo podruja bio je snabdeven mreom
vodenih plovnih kanala ili kanala za navodnjavanje. Dvoreje
nije bilo bogato kamenom i drvetom. U kasnije doba Asirskog
i Novovavilonskog carstva zabeleeni su umetniki vrtovi. U
dvoritima velikih palata i svetilita uglavnom su se gajila
zelenila. Semiramidini vrtovi u Novom Vavilonu, kao vrhunac
tehnike vrtne umetnosti, su jedno od sedam svetskih uda,
na levoj obali Eufrata, povezani sa odaj ama cara
Navuhodonosora.
Grki istoriari Plutarh, Ksenofon i Diodor istiu
znaaj vrtova u planinskim krajevima Persije, kao prava Uda
zemaljskog zelenila.
Parkovi K ira i Darija bili su nepravilnog oblika i
liili su na poznije parkove Evrope.
Narodi Bliskog I stoka nasledili su predanje o
rajskim vrtovima, to je znatno uticalo da je i sam narod gajio
kult prema zelenilu. U doba Sasanida i u poznom persijskom
carstvu Srednjeg doba, oivljuje preobraavanje suptropskih
krajeva i velika povrina zemlje je pod vrtovima. I slam je
prihvatio hortikulturne tekovine Sasanida i preneo ih do
Mavarske panije. Muslimani su svojim vrtovima dali karakter
Arapsko-muslimanske arhitekture.
VRT OVI RI M A S rimskom civilizacijom zapoinje prava
istorija vrtne umetnosti. Pisani i arheoloki izvori brojni su i
omoguuju upoznavanje i shvatanje vrtne umestnosti, veoma
omiljene kod Rimljana. V rt je kod Rimljana imao razliite
funkcije: kao sveto mesto (boravite kunih bogova i zatitnika
kue, sveti l ug posveen bogovima ili pokojnicima), kao
spoljanji prostor boravka ili element proirenja kue, s
primarnim ciljem da ostvari prelaz izmedju arhitekture i
prirode. Vrt je u Rimu postao simbol drutvenog poloaja i
reprezentacije. Vrtna se umenost Rima moe posmatrati
izmedju dve krajnosti: arhitektonske koncepcije vrta uz
stambene objekte, te prostornih parkovnih prostora
naturalistike koncepcije. Prvi se tip odnosi na hortus i peri sti l ni
vrt rimske kue, a drugi na vrtove zvane horti uz vile u gradu i
letnjikovce u blizini grada te na velike parkove s javnim
objektima. Za rimski vrt karakteristini su neki tipini elementi
koji se gotovo redovno pojavljuju, a mnogi su posle bili
prihvaeni u srednjovekovnom i, naroito, renesansnom vrtu.
To su tremovi , pavi l joni , seni ci , vodeni motivi, ni mfeji i ianjem
oblikovano bilje (opus topi ari a). Peristil je pravougli vrt sa svih
strana okruen tremom na stubovima. Pavi l jon se u rimskom
vrtu javljaju u obliku letnjih poivalita (tri k l i ni ja), okruglih ili
kvadratnog oblika. Seni ce (odri ne, pergol e) najee su se nalazile u
malim vrtovima propraene vodenim motivima. Voda se u
rimskom vrtu pojavljuje u obliku vodenih ogledala, kanala i
vodoskoka. Svetilita nimf a (ni mfeji ) obino sadre pilju gde
izvire voda koja opskrbljuje bazene. Umetnost ianja biljaka
kreirali su Rimljani, a pripisuje se, prema Pliniju, Avgustovom
prijatelju Gaju Matiusu koji ju je prvi uveo preuzvei je sa
Istoka. To se umee sastoji u oblikovanju drvea i grmlja
obrazivanjem, najee imira, mirte, crnike, empresa i
lovora. Biljkama se nisu davali samo geometrijski oblici poput
zidova, pravouglih palira, prizama, kuglama, piramida, kupa
itd., ve su to esto bila prava umetnika dela koja su
predstavljala ljudske figure, boanstva, ratne, mitoloke ili
lovake scene. Umetnost ianja bie nastavljena u srednjem
veku i otada e se neprekidno primenjivati u vrtnoj umetnosti
do danas.
VRTOVI U STAROJ GRKOJ Egejska umetnost obiluje
motivima hortikulture. Grki mit politeistikog verovanja pun
je predanja na nekadanje zlatno doba sa spevovima
Homera i Publija Vergilija o viziji vrtova i predstavama
Elizejskih poljana blaenih u donjem svetu. Grci nisu mogli da
ostvare zelene gradske povrine sa vojim polis - dravama na
skuenom i ogranienom prostoru mahom kamenitom, sem
delom drvoreda pokraj Agora. Zelenilo je u staroj Grkoj
nalo primenu kod nekropola uz zidine ili u neposrednoj
blizini samog grada. Vrtna umetnost u antikoj Grkoj bila je
manjih razmera.
Svetilita, proroanstva i sportske povrine
kultivisani su kao gajevi.
1. Plan uredjenja vrta vile u Egiptu. Vrt je pravilnih
poteza, a bata je sa razliitim rastinjem i biljem
2. Simbolina predstava rajskog vrta u Mesopotamiji,
crte Maldinija
3. Vrtna kua, osnova
711
U Jelinizmu hortikultura osvaja teren u izvesnim
gradovima. Zelenilo kao urbanistiki element nalazi svoju
primenu u Deinokratovoj Aleksandriji. Dafna, vrtno naselje
Antiohije, predstavljala je park protkan svetilitima, dvorskim
zgradama, letnjikovcima bogataa, zverinjacima i sportskim
ureajima.
VRT OVI U ST AROM RI MU K ult prirode kod Rimljana
naao je primenu u pesnitvu, slikarstvu i prostornoj plastici uz
obilje vrtnih motiva. Podruje Imperije bilo je pogodno za
odgajivanje poljoprivrednih i vrtnih rastinja. Rimljani su se
bavili preteno zemljoradnjom sa utilitarnim povrtnjacima.
Re hortos Rimljani su preuzeli od Grka. H ortos je
predstavljao manji prostor bogate sadrine u sastavu zgrade,
gde se pored cvea gajilo i povre. Prostorni parkovi sa
reprezentativnim zgradama, dvorcima i hramovima nazvani su
horti , a prostorni trgovi zvani k ampus bili su prostor sa
travnjacima i sa izgledom vrtova.
U Rimu je osnovan narodni park za razonodu
stanovnitva sa vetakim jezerom za prireivanje pomorskih
bitaka.
U doba Republike poinje izgradnja suburbanih i
rustikanskih domova - letnjikovaca za patricije. Umetnost
vrtova u rimskoj I mperiji dostigla je visok stepen razvoja. U
tenji za savlaivanjem prostora istie se oblikovanost zelenila.
Parkovi Rimljana prostirani su i u njima je pored skulptura
esto postavljen i zverinjak. Kod vrtova rimskih graana
ispred vile ili u neposrednoj blizini letnjikovca obrazuje se
prednji prostor kao zametak kasnije stilski razvijenih partera.
Parter je prostor sa niskim rastinjem i dobrom preglednou, a
u tesnoj je vezi sa zgradom. Pravilno je podeljen
pravolinijskim i krivolinijskim stazama. Parter je ukraen
cvenjacima i uokvren strienim dreveem po uzorcima slova,
oblika ivotinja i dr. Rimljani su birali vidike obzirom na
okolinu ili deo vrta, stvarajui u prednjem prostoru
arhitektonski i dekorativni okvir. Rimski vrtovi svoje zelenilo
preobrazavaju u arhitekturu i skulpturu vrtova.
Od anorganskih elemenata u rim. vrtovima
primenjuje se voda u vidu kanala, ribnjaka, jezera, bazena,
vodovoda, fontana. Voda postaje znaajan inilac u vrtnoj
umetnosti Rimljana.
K ompozicija rimskih vrtova obuhvata odnose
partera, bazena i aleja sa okvirnim stubovima i drveem.
Vrtovi rim. vila su skromniji od vrtova renesanse. Terase
podignute na svodovima bile su omiljen element rimskih
vrtova. K ompozicija rim. vrtova koristi uspone terena, a ravni
krovovi zgrada sluze zarazonodu i odmor.
Kod srednjih graanskih klasa hortikultura je bila
tesno vezana sa stanovanjem D omovi Rimljana mahom su
okrenuti prema dvoritu. Atrij i peristil sa vrtom predstavljaju
iu privatnog ivota. Peristi oznauje vei pravougaoni vrt
uokviren sa svih strana stubovima. K od vrtova rimskih zgrada,
esme sa vodom ili vodopadom ija voda otie iz bazena, ine
dekorativni element.
Unapreenju vrtne umetnosti kod Rimljana nejvie
je doprinela volja careva. Avgustov mauzolej na Marsovom
polju sa terasasto poreanim spratovima, ukraen je
empresima. Car Neron, posle razornog poara, zaposlio je
mnoge umetnike na podizanju svoje palate i ureenju izvesnog
dela Rima. Arhitektura i umetnost vrtova imali su monog
zatitinika u caru Hadrijanu sa arhitektom Apolodorom.
Hadrijan je pristupio podizanju nove rezidencije na padinama
Tivolija, koja se sa svojim zgradama odral a i u kasno rimsko
doba. Vila DEste, jedno od najznaajnijih ostvarenja
renesansnih vrtova podignuta je u Tivoliju.
VRTOVI ZA CEREMONIJE AJA Vrt za ceremoniju
aja razvio je zen-budizam kao prostor religijskog rituala.
Vrhunac vrtne kompozicije za ceremoniju aja jesu vrt carske
palate K atsura u K jotu iz 1620. remek delo umetnika K obori-
Enshua. Glavni motivi kompozicije tog priblino 4 ha velikog
vrta su jezero u obliku drala i ostrvo u obliku kornjae, dva
tradicionalna simbola dugovenog ivota.
VRT OVI ZA KON TEM PLACI JU V . Kansho-tei en
VRT OVI ZA M EDI T ACI JU V . V rt, srednjovek ovni vrt
VRT OVI ZA UI VAN JE V. Vrtna umetnost stare Grke
VRT OVI , EN GLESKI V . E ngl esk i vrtovi
VRT OVI , I ST ORI JSKI V . I stori jsk i vrtovi
VRT OVI , JARDI N S DE VERRE V . Jardi ns deverre
VRT OVI , JAVN I V . Javni vrtovi
VRT OVI , KALI FORN I JSKI V . Kal i forni jsk i vrtovi
VRT OVI , M EOVI T I V . M eovi ti vrtovi
VRT OVI , PERI VOJI I PARKOVI Slobodni, zasadjeni
delovi zemljita arhitektonski oblikovani preteito ivim
biljnim materijalom sa svrhom da se postigne estetski sklad.
V rtovi i peri voji (vrtna i park ovna arhi tek tura) iskazuju se tokom
istorije, a i danas, kao umetniko delo, arhitektonsko
ostvarenje odredjenog stvaraoca, kao jedinstveni i nedeljeivi
prostor kue i okoline, kao urbanistiki i oblikovno
neizostavni element urbanog prostora, te kao element slike
ulice i grada. Park ovna arhi tek tura u prvom je redu delo oveka,
a tek delimino i prirode. Arhitektura vrta mora biti nedeljiva
od objekta uz koji se nalazi. Odnos objekta i njegove okoline
(vrt, peri voj , k raj ol i k ) bio je uvek deo arhitektonskog stvaralatva
i nikada sluajan i nevaan. Bez obzira na to da li je priroda
podredjena kui (renesansni i barokni vrt) ili je kua
podredjena prirodi (engleski vrt, pejzani vrt XI X veka,
kineski i japanski vrt), uvek postoji kljuan odnos kue i
okoline. Da bi se taj odnos postigao, on mora biti plod
jedinstvene zamisli arhitekta. Ne moe se i ne sme deliti kua
od njegovog vrta ili okolina, jer tako zajedno ine
arhitektonsku celinu.
U strunom smislu pojmovi vrt, perivoj i park
upotrebljavaju se kao sinonimi, ili istovremeno imaju i razliita
znaenja. V rtom se obino naziva prostor usko vezan uz
objekat (dvorac, vi l u, pal atu, k uri ju), da ga ulepava i upotpunjuje.
Vrt ima estetsku vrednost i znak je raskoi i socijalnog statusa.
Park je obino mnogo prostraniji od vrta i pokriven je
delimino ili potpuno visokom vegetacijom. Osim estetske,
ima pejzanu, ekoloku, a katkada i izrazito botaniku
vrednost. Pojam peri voj nalazi se u srpskom i hrvatskom jeziku
od XVI veka pa nije tudj, iako ima grko poreklo. Znaenje
pojma perivoj je izmedju vrta i parka. Moglo bi se rei da je
perivoj visokolutivisani zeleni prostor koji veem broju ljudi
slui i kao kulturni objekat i mesto drutvenih zbivanja
(koncerti, recitali, predstave i sl.)
VRTOVI, ROMANTINI V. Romantini vrtovi
VRT OVI , ST AKLEN I V . Stak l eni vrtovi
VRT OVI , UT I LI T ARN I V . U til itarni vrtovi
VRTOVI, VAVILONSKI VISEI V. Vavilonski visei vrtovi
VRTOVI, VISEI V. Visei vrtovi
VULKANSKA BREA Brea sastavljena od zdrobljenog
materijala nastalog pri vulkanskim erupcijama.
VULKAN SKI AGLOM ERAT Meavina veih i manjih
blokova i komada stena, vezanih masom istinjene stene, koji se
nagomilavaju u velikoj masi prilikom snanih, eskplozivnih
erupcija, te skoro uvek prate efuzivne stene. Nalazi se i u
starim vulkanskim kanalima.
1. Vrtno pozorite
2. Vrtno pozorite, teatar fontana vile Borgheseovih
u Frascatiju, gravira Falda-e, 1675
3. Vrt; Hannover, Herrenhausen
4. Vrt palate Tuileries na planu Paruza (Turgot plan),
1739

712
VULKAN SKI PESAK Pri vulkanskim erupcijama koje se
obavljaju uz jake eksplozije, lavina masa i okolne stene
razbijaju se u sitnije komade, koje odlee u vazduh pa zatim
pada i slae se na veoj ili manjoj daljini oko kratera. Najsitniji
takvi komadii zovu se vulkanski pesak i vulkanski pepeo.
VULKAN SKI TUF, T UF (1) Vulkanski tuf je magmatsk a
stena postala poglavito od vulkanskog pepela i peska koji je
zatim vie ili manje slepljen i stvrdnut u vrstu stenu. (2)
Krenjaki tuf je drugi naziv za sedru. V . Tuf.
VULN E PROZOR V . L i hnosk op, l ychnoscope
VUN A, ST AKLEN A V . Stak l ena vuna
VUT E, VOUT E (franc. voute, nem.Voute) 1. U statici, naziv
za poveanje profila preseka jednog nosaa, najee na
mestima njegovih oslonaca, radi omoguenja boljih statikih
osobina. Vute se rade prvenstveno iz konstruktuvnih razloga,
da bi se pobeala nosivost na osloncima grede. Takoe,
ponekad se izrauju iz estetskih razloga, posebno na fasadama.
Vute su najee trougaonog izgleda, ali mogu da budu i
drugih oblika, na primer u vidu segmenta parabole. V . H ol k el
2. Kod tavanine konstrukcije, najee konkavna
ili kosa povrina prelaza izmeu zida i tavanice, odnosno,
stuba i tavanice.
3. Kod grednih nosaa, zakoeno poveanje visine
grede u zoni oslonaca grede, da bi se poveala njena nosivost.
VUZOAR V . V oussoi r
VYSE (engl.) Spiralno stepenite ili stepenite zavojito oko
centralnog noseeg stuba. V . V i ce.
WABI (jap.) V . Z en pri nci pi . Mnoge od estetskih vodilja zen
umetnikih formi potiu iz ukusa potinjenim konceptima
wabi i sabi . Wabi se odnosi na potinjenu lepotu nerazdvojivu u
jednostavnosti i mirnoi, spokojstvu, a sabi se odnosi na
rafiniranu elegantnost na nain da objekti postaju dostojni
potovanja i lepi zbog toga to sadre patinu svog doba i na taj
nain inspiriu posmatraa sa dubokim oseajem
strahopotovanja. W abi sabi zajedno opisuju naklonost prema
jednostavnim svakodnevnim stvarima, kao to su zdele za aj
ili mrve bambusovog aja, koji se koriste na rafiniran nain.
Wabi moe da se odnosi na jednostavne radosti ivljenja u
primitivnoj slamnatoj kolibi to je tipino za japanske ajne
kue, to moe da kreira oseaj elje za opozivanjem svega
onog to je zemaljsko u korist udima prirode i ivota u
mistinoj kontemplaciji. Kad se ovaj sens prirodne
jednostavnosti kombinuje sa sensom antikviteta ili primitivne
rustinosti, to moe da kreira sabi .
WACH SEI LEGEN (nem.) Nemaka dekorativna tehnika iz
XVII veka. Proces ukljuuje izradu zaseenih ara, koje se
zatim ispunjavaju utom meavinom sumpora i voska ili
kitom. Ovaj nain linearne dekoracije bio je uobiajeno
korien kod Pennsylvania nemakog nametaja, posebno na
panelima kod schrank -a.
WAI N SCOT ST OLI CA V . Obl oena stol i ca
WAI N SCOT V . L amperi ja
WALKI N G CI T Y (engl. grad k oji hoda) Grupa Archigram je
preuzela inspiraciju iz svemirske tehnologije, delimino iz arh.
Cape K ennedy, gde je podignut arhetip za w.c. grupe
Archigram (Ron Herron, 1964.g.). W.c. je puzao na pokretnim
teleskopski nogama nalik Paolozzi-jevim bubookim
udovitima. Ostali uticaji bili su u arh Disneylanda, gde je
ostvaren ideal grada zabave u budunosti i gde su zdrueni
nauna f antastika i pop kultura. Namera je bila da se napravi
prostor koji je adaptabilan i koji sadrzi vienamenske prostore
unutar adaptabilnog miljea. Naglasak je dat mogunosti
promene.V. Hodajui grad
WALL GARDEN V . Z i dni vrt
WALL PAPER V . Tapete(engl.) Engleski naziv za tapete,
WALL ST REET (engl.) Pojam dobio po nazivu poznate
poslovne ulice Wall Street u New Yorku, gde se nalazi poznata
berza. Pojam se uopteno koristi da bi oznaio uu poslovnu
ili berzansku zonu jednog grada.
WALLED CI T Y (engl.) Engleski naziv za grad iza zidina,
grad koji je opasan gradskim zidinama ili bedemom, sa
kontrolisanim ulazima u grad putem kapija.
WALL-PRESS (engl.) Orman sa policama postavljen u
odgovarajuoj upljini nainjenoj u zidu.
WAN DM ALEREI (nem.) V . Z i dno sl i k arstvo, i vopi s
WAN DPFEI LER (nem.) Literarno zi dni stup ili zi dni stub,
termin je dat unutranjem k ontrforu koji formira zidove bonih
kapela ili je izbuen lukovima da bi formirao bine brodove u
baroknim crkvama u junoj Nemakoj, posebno onim iz
V oral berg k ol e.
WAN GEN T I SCH (nem.) Nemaka forma nametaja iz
perioda renesanse, iz perioda oko 1500. Godine. Predstavlja
vrst, snaan sto sa rairenim nogama vezanim niskim
kutijastim razupiraem. Varijantna forma, schragenti sch
(makazasti sto), imala je cilindrine noge, bilo da su tokarene ili
izrezbarene.
WARD (engl.) 1. Engleski naziv za unutranje dvorite jednog
dvorca, koje je zatieno zidovima, kulama i dr. 2. Veliki
apartman u zatvoru ili bolnici.
WARDROBE (engl.) V . Orman za odel o
WASCH KAST EN (nem.) Ormar za umivanje.
WAT CH TOWER, KULA ST RAARA (engl. watch
tower) K ula ili stanica sa koje se vri osmatranje da bi se videla
eventualna opasnost, kao to su kule straare na gradskim
zidinama.
WAT ER LEAF KAPI TEL, KAPI T EL VODEN I LI ST
(engl. ) Engleski izraz za listati obliko korien na k api tel i ma iz
XI I v. Vodeni list ke irok, ravan, i suava se prema kraju,
zakrivljeno se savijajui prema uglu abak usa i zavojit je na brhu.
WAT ER T ABLE, LET VI CA ODBOJN I K (KI E)
(engl.) Engleski izraz za (v.) i spad zi da.
WAT ER CAT CH MEN T BOARDS V . Odbori za i sui vanje
mora
WAT ER CLOSET , WC (eng. k l ozet sa vodom) Naziv za
sanitarni klozet sa tekuom sanitarnom vodom. W.c. je
izmislio 1596.g. Sir John Harington, a njegova upotreba jre
znaajno poboljala sanitarne uslove u stambenoj kui.
Meutim, nova moda se nije brzo proirila i nije bila odmah
prihvaena. U francuskoj je w.c. uao u upotrebu kao suvo
privatno odeljenje u XVI I I v., kao engleska novina. Bez obzira
na novu upotrebu w.c.-a, u Francuskoj je zidana Palata
Versailles, na koju nisu tedena sredstva, ali koja je imala
konfor koji jedva da je odgovarao uslovima srednjovekovnom
dvorcu: u funkciji klozeta bile su koriene portabl komode na
tokovima. Pre nego to su pronaene septika jama i
ventilacioni dimnjak u sklopu w.c.-a, njegovu upotrebu je
ograniavala pojava runog zadaha koji se irio kuom. Pojavu
w.c.-a pratio je jo jedan izum, koji je doao direktno iz K ine:
upotreba toalet papira.
WAT ERBED V . V odeni k revet
WAT ERLOO N OGA V . N oga W aterl oo
WAT T LE AN D DAUB, PLET ER I GLI N A (engl. pl eter i
gl i na) Engleski izraz kojim se predstavlja metoda gradnje
1. Vrt Nymphenburg, Muenchen
2. Walking City, Ron Herron, 1964
3. Walking City, Grad koji hoda, Ron Herron
4. Wasserburg zamak na vodi, dvorac na vodi

You might also like