Smrzavanjezeml ji ta. UDARN A LAJSN A (Schlagleiste) Posredna pokrivna lajsna kod dvokrilnih prozora ili vrata. UDOBN OST U ARH I T EKT URI V . Commodi te UDRUENJA, UMETNIKA, UDRUEN JA UM ET N I KA Zajednice umetnika, organizovane zbog ostvarivanja odreenih ciljeva umetnikih, ekonomskih, propagandnih. Zametak umetnikih udruenja javlja se ve u antici. Da bi zatitili svoje interese, zanatlije odnosno umetnici formiraju struna udruenja, koja kod Rimljana nose razliite nazive (collegia, corpora, sodalitates) K rajem rim. doba ta se udruenja raspadaju, ali se ponovo javljaju u velikom broju u feudalnoj drutvenoj strukturi ranoga Srenjeg veka, da se u neto izmenjenim oblicima odrze sve do Francuske revolucije, kada naglo nestaju. Od njihovih brojnih naziva (mnogi potiu jo iz rim. vremena) najei su: u Italiji corporazioni, compagnie, corpi, frataglie, arti, scuole, mestranze; na Siciliji ministeria, magisteria; na Sardiniji i u paniji gremios; u german. zemljama I nnungen, Gilden, Zuenfte, Bauhuetten, u Engleskoj guilds, gilds, companies; u Francuskoj corporations, compagnies, metiers, confreries; u podruju Junih Slovena cehovi, bratovtine, esnafi, rokodelstva. Ta srednjov. udruenja, cehovi, intenzivno se razvijaju i dobijaju svoju karakteristinu fizionomiju u periodu izmeu X i XIIIv. Ceh omoguuje svojim lanovima da se bave zanatom, odreuju cene zanatskim odnosno umetnikim radovima, brine se za povoljne uslove na tritu i za ogranienje konkurencije, normira kvalitet proizvoda, vri nadzor nad potovanjem umetnike tradicije, odreuje koliko pomonika i naunika moe pojedini majstor drati i poduavati u svojoj radionici itd. U XI Vv. cehovi su dostugli vrhunac u svom razvoju, nakon kojeg nastupa postepeni pad. I zmenjeni ekonomski odnosi u doba humanizma i reformacije oslabili su dotada vrstu cehovsku strukturu, baziranu na strogoj kolektivnoj uzajamnosti. U po. XVIIv. cehovi ponovo jaaju, a u XVIIIv. dolazi do estokih borbi izmeu samih cehova; u tim borbama cehovi se pomalo raspadaju. Princip slobode rada i trgovine, te konkurencija manufaktura i fabrika, ubrzali su u periodu posle Francuske revolucije definitivnu propast cehova. Uz cehove, javljaju se veoma rano i "akademije": u Francuskoj u XI Vv., a u I taliji u XVv. To je novi oblik udruenja, u kojima se okupljaju umetnici, diferencirajui se time od zanatlija. Po svojoj organizacionoj strukturi akademije su sline cehovima; tek vremenom dobijaju znaaj najvie ustanove za nastavu lik. umetnosti, kakav status imaju danas. Akademije su odigrale znaajnu ulogu u istoriji umetnosti, naroito u XVII i XVIIIv., ali su u to vreme nametale svojim lanovima i uenicima gotovo iskljuivo ugledanje u umetnost antike "kao izvora vene lepote". Prva akademija, Academie de Saint-Luc, osnovana je u Parizu 1391 i postojala je do 1789. uvena pariska Academie Royale de Peinture et de la Sculpture osnovana je 1648. Ona je, kao svoju ekspoziturum osnovala u Rimu 1663 Academie de France i uspostavila "Prix de Rome"; te su ustanove ve prave umetnike kole. Iz cehova su se razvijale i druge evr. akademije, tako u I taliji u Firenci, Rimu, Torinu, Veneciji. U razvoju nove umetnosti predstavljaju znaajne inioce i nova umetnika udruenja, koja se razlikuju od cehova i akademija. Ona se ee javljaju od sredine XIXv. i od tada njihov broj neprestano raste. Uz bitne ciljeve tradicionalnih umetnikih udruenja mogunosti rada i prosperiteta novim je udruenja esto glavna svrha: manifestacija, uvrenje i proirenje odreenih umetnikih ideja, ili, jo ee, organizacija izlobi zbog afirmacije udruenja i njegovih lanova. Za arhitekturu znaajna udruenja predstavljaju: prvo osnovano udruenje 1809, "Lukasbund", Be, koje jo uvek ima karakteristike srednjovek. bratovtine. - Oko sredine XI Xv. organizovan je u SAD "Art Union". 1861 u Londonu osnovano je udruenje "Arts and Crafts", koje je utemeljio W. Morris s grupom slikara prerafaelita. 1883, u Londonu, W. Morris osniva "The Art Worker,s Guild". 1892 u Minhenu je formirana prva "Secesija". 1897 u Beu utemeljena je "Secesija". U Darmstadtu je 1899 utemeljena "K uenstlerkolonie" (P. Behrens, J.M. Olbrich i dr.). U Minhenu je 1900 utemeljena grupa "Die Phalanx" (v. K andinski). 1903 je u Beu utemeljeno udruzenje "Wiener Werkstaetten". 1904 u Weimaru, osniva se i odrava prva izloba "Deutscher K uenstlerbund". 1907 u Minhenu je utemeljen "Deutscher Werkbund". 1910 u Berlinu, utemeljena je "Neue Sezession" od lanova grupe "Bruecke" i "Neue K uenstlerfereinigung". 1916 u Cirihu, osnovana je grupa "Dada". Od 1917-32, u Leidenu i Parizu, organizuje se grupa slikara i arhitekata oko asopisa "De Stijl". 1919 u Weimaru, osnovan je "Bauhaus". 1923 u Berlinu, El Lissitzky osniva grupu "G" (Gestaltung); u Moskvi se osniva udruzenje arhitekata "ASNOVA". 1926 u Milanu, osnovana je "Gruppo 7", udruzenje arhitekata. 1928, osnovan "CI AM" (Congres I nternationaux d'Architecture Moderne"), udruzenje koje se sastoji od tri organa: Congres (glavna skuptina lanova), CIRPAC (Comite International pour la Resolution des Problemes de l'Architecture Contemporaine) i radne grupe koja reava posebne probleme; postoje i nacionalne sekcije CI AM-a. 1932 u Parizu osniva se udruenje "Abstractio-Creation". 1937 u Chicagu, L. Moholy-Nagy utemeljuje "New Bauhaus". 1946, u SAD, formira se "TAC" (The Architects Collaborative"), osnivai W. Gropius i dr. UDUBLJEN A REZBARI JA Dekorativna tehnika, koriena u XVII veku u Engleskoj, kod koje je dizajn ili uzorak na povrini drveta naglaen plitkim rezbarenjem kojim se pozadina uzorka odstranjuje a on ostaje istaknut unutar udubljenja. UDUBLJEN O FUGOVAN JE Konk avno fugovanje - fugovanje kojim se materijal kojim se ini fuga utiskuje tako da je nii od povrine zida. UDVOJEN A VRAT A V . Obl oena vrata UDVOJEN I LUK V . D vostruk i l uk UDVOJEN I PI LAST ER, DVOJN I PI LAST ER (nem. Doppelpilaster) Dva zidna stupca postavljena neposredno jedan uz drugi, istureni u polje u odnosu na povrinu zida u kojeg su ugraeni. V . Stubac. UDVOJEN O DVORI T E V . D vojno dvori te UDVOSTRUAVANJE V. Niz udvostruavanja UDVOSTRUAVANJE, NIZ UDVOSTRUAVANJA V. Niz udvostruavanja UDVOSTRUENA VRATA V . Porta gemi na UDERA (ar. hdre) Mala i trona kuica, straara. UDERI CA V . U dera UDERI CE, N ASELJE UDERI CA V . N asel jeuderi ca UEBERBAUSCH RAN K (nem.) Forma nemakog renesansnog nametaja; orman sa policama koji je nainjen od dva elementa. Udubljeni gornji deo bio je ukraen k orni em koji su na uglovima nosili kratki stubovi, esto k ari jati de, postavljeni na vrhu donjeg elementa. Ceo komad je bio razradjeno 1. Uagona perspektiva, Jacques Androuet Du Cerceau (1520-1584), ugaoni prikaz arhitektonskog objekta 2. Ugaoni motiv arhitektonskog objekta; K en Yeang, Guthrie Pavilion, Asham Alam, Selangor, Malaysia, 1995-98 3. Ugaoni plan osnove arhitektonskog objekta; Frank O. Gehry, Kua za goste, Minneapolis, 1988, osnova etae i krova
608 dekorisan rezbarijom i bogatom marketerijom. Veoma slian engleskom press cupboard, ueberbauschrank je nastao u Rajnskoj iz uzora francuskog gotikog nametaja a iz oblika garderobnog ormara. UGAO OBRT AN JA Ugao za koji se presek prilikom deformacije obrne u odnosu na svoj prvobitni poloaj. UGAO POSLUAVN I K (engl. Tray corner) Drugi naziv za ugao sa zdel om; konkavno udubljenje na uglu ploe stola, najee stola tezge u prodavnici, u koje se stavljao sitan novac i, uopte, kovanice. UGAO SA ZDELON V . U gao posl uavni k UGAO SAVI JAN JA (1) Ugao koji zatvara elastina linija izazvana napadnim silama sa prvobitno pravom osom nosaa. (2) Ugao za koji se krak epruvete za probu na savijanje iz svog prvobitnog pol oaja savije do pojave prve prskotine. Slui za ocenu ilavosti, savitljivosti elika i zavarenih spojeva pri obinoj temperaturi vazduha. UGAO UPADA SVET LOST I V . Osvetl jenje UGAO, OAK (engl. nook) 1. Ugao jedne sobe, tj. unutranji ugao koji formiraju dva zida koji se medjusobno susreu. 2. Takodje, komad koji je uzet sa ugla, na primer jedne fasade. UGAO, EKSTRUDI RAN V . E k strudi rani ugao UGAO, H ORI ZON T AALN I V . H ori zontal ni ugao UGAO, PROBLEM UGLA (engl. corner, problem of the) Problem ugla u arhitekturi predstavlja problem odnosa arh. objekta postavljenog na uglu i ulice, trga ili drugog prostora prema kojem je ovaj objekat okrenut. Zbog svog znaaja, motiv ugla esto je korien kao centralni motiv jedne arh. ili urban. kompozicije. U urbanistikom smislu, ugao je nastao presecanjem dve ulice, ree kao slobodnostojee formirana povrina, a svoju geometriju prenosio je na arhitekturu. Problem ugla prvi put se javlja u centralnoj kompoziciji i deal ni h gradova ili u arhitektonskim oblicima osnova poligonalnih i centralnih graevina. U doba barok a, motiv ugla je korien da bi bila naglaena monumentalnost jedne graevine. Za razliku od popreno simetrinih graevina, centralno simetrine graevine na uglu predstavljale su dominantne motive gradova u periodu XVI I I v. U savremenoj arhitekturi, motiv ugla predstavlja kompozicijski izazov za arhitekte, koji oni reavaju na razliite naine (isticanjem ugla, povlaenjem zgrade u odnosu na ugao, prosecanjem ugla, konkavnim zavretkom ugaonog motiva i dr. UGAON A KOLON ET A (engl. nook-shaft) Kol oneta kostavljena na uglu, tj. na spoljanjem uglu jedne gradjevine. UGAON A KON T RAKCI JA (nem. Eckkontraktion) Smanjenje ugaonog i nterk ol umni juma. Ugaonu kontrakciju pronalazimo kod dorskih hramova, koju prati tzv. Tri gl i fni suk ob. Kontrakciju pronalazimo i unutar niza stubova (najee kod dva stuba), radi optike korekture. UGAON A KON TRAKCI JA TRI GLI FA V . Tri gl i fni suk ob UGAON A KULA V . E k strudi rani ugao UGAON A LET VI CA Letva u uglu (spoju) dveju uzajamno upravnih povrina; postavlja se u cilju maskiranja spojnice. UGAON A M AM UZA (nem. Ecksporn) V . U gaoni l i st UGAON A M AM UZA ORN AMEN T V . U gaoni l i st UGAON A OPEKA V. Opeka psea noga. V. Opeka, tipovi opeke UGAON A OPEKA, ZI DAN JE V . Z i danjeopek om UGAON A PROFI LACI JA (engl. edge moulding) Srednjovekovno profilisanje koje je najee bilo vreno uasti m ni zovi ma sa konveksnim vrhom i cavetto-m ispod, esto sa otrim uglom spajanja. UGAON A SPON A (engl. corner brace) K ratka spona kod drvenih krovnih konstrukcija koja je postavljena na uglovima da uvrsti strukturu. UGAON A ST OLARSKA VEZA Drvena veza dva stolarska elemente pod uglom, najee je to ugao od 45 0 . UGAON A ST OLI CA (engl. corner chair) Takodje stol i ca vrtek a; stol i ca za pi sanje. Forma nametaja iz perioda XVI I I veka. Stolica sa naslonom za ruke sa kvadratnim seditem postavljenim dijagonalno, to jest sa jednim uglom postavljenim na elu stolice, dok se naslon za ledja stolice izdie iznad preostala tri ugla. Krestasta poprena letva naslona za ledja, iji je vrh oblikovan kao zavijena linija poput serpentine, lei na tri tokarena ili rezbarena vertikalna tapa koji se svaki nalazi na jednom uglu. Stolica obino ima po dva razupiraa koja spajaju noge, postavljena jedan iznad drugog. Noge, ispod svakog ugla, razlikuju se od regije do regije, jer su ugaone stolice pravljene irom Evrope, Britanije i Amerike. Ponekad je noga koja se nalazi pozadi znatno manje dekorisana nego tri noge ispred; ponekad je frontalna noga vie ornamentisana od ostale tri. UGAON A APA (nem. Eckklaue) Ornament ugaonog l i sta u formi ape ili kande. UGAON A VEZA (engl. angle-tie) 1. V . D rvene veze. 2. Bilo koji drveni element koji deluje kao veza izmedju dve grede da bi zaustavio njihovo razdvajanje. UGAON E ARKE (Zgr.). Okov za pokretanje prozora i tekih krila vrata. I z ugaonika kojim se pojaava veza na uglu krila, odvaja se upolje krak sa omom kojom se krilo vea za kuku oko koje se okree i slui kao arka. UGAON E ST OLARSKE VEZE V . D rveneveze UGAON E VEZE (Zgr.). Veze na uglovima. (1) Veze greda u drvodeljskim radovima. To su uvek preklopi raznih oblika: ravan, ukoen, vitoperan i trapezast. (2) U stolarskim radovima veze dasaka i gredica; sueljak pod uglom, preklop, preklop pod uglom i pero i leb. (3) U bravarskim radovima: preklop i pero i leb. (4) K od zidova (od opeke, blokova i sl.) veza dva zida na uglu. UGAON I BLOK N AM ET AJA Strukturni element rama komada nametaja za sedenje. Blok ili drugi oblik privren na ugao rama. Ugaoni blok spaja dve strane koje se sreu na uglu medjusobno i sa nogom ispod njih. Ugaoni blok takodje moe da formira, ukoliko je to neophodno, nosa za papuasto sedi te. UGAON I CVET (nem. K rabbe) V . Krabbe UGAON I ERKER (nem. Auslugerker, Eckerker) E rk er postavljen na uglu graevine, za razliku od erk era, ili zi dnog erk era, koji se nalazi na ravni fasadnog zida graevine. UGAON I KABI N ET (engl. corner cabinet) Forma britanskog nametaja iz perioda XVI I I i XI X veka. K utijasti komad nametaja koji ima funkciju izlaganja malih predmeta na policama i dizajniran je da se smesti u ugao prostorije. I ma dijagonalno postavljen ili zakrivljen front a stajao je na tri stope ili je bio okaen na zid. Ugaoni kabinet se razlikovao od ugaonog ormana sa pol i cama po tome to je imao staklena vrata. UGAON I KAM EN (engl. spur stone) K amen isturen u polje sa vrh ugla neke gradjevine da bi zatitio ugao zgrade od mogueg oteenja od saobraaja koji tuda prolazi. Ugaoni kamen je obino krunog preseka. V . Quoi n 1. Problem ugla; Rob Krier, Kua na uglu, studija tipologije, 1977 2. Ugaone parcele; Berlin, Tempelhofer Feld. Urbanizam pod uticajem gradjevinskih spekulanata, gde se pravi to vei broj ugaonih parcela, sa najveom gustinom izgradjenosti 609 UGAON I KAM EN , QUOI N (engl.) Spoljanji ugao jednog zida. UGAON I KAPI TEL (engl. corner capital) V . Kapi tel . K apitel koji je postavljen na jednom ugaonom stubu, sa posebnom izradom, da bi bio vidljiv sa obe strane ugla, tj., da ima jednak izgled sa obe strane. Kapi tel na uglu k ol onade ili porti k a. K od j onsk og reda, frontalna i bone strane kapitela se razlikuju, tako da su obe volute sa spoljanje strane spojene pod uglom 45 0 (ili 135 0 u odnosu na plan elevacije frontalne strane). Ugaoni kapitel nije isto to i angul aran k api tel . UGAON I LI ST , UGAON A M AM UZA (nem. Eckblatt) List, nabor ili mamuzast ukras na etiri umetka postavljenim na temenima kvadratne stope stuba (plinte). Ugaoni list se javlja u mnogobrojnim varijacijama poglavito u romanikom i ranogotikom graditeljstvu. Na mestu ugaonog lista ponekad se javljaju, najee u doba romantizma, male predstavle iz bajki, u vidu reljefno prikazanih likova. UGAON I M ODI LLON M odi ll on postavljen dijagonalno na spoljanji ugao klasinog k orni a, po pravilu, smatran za pogrenu upotrebu, mada se povremeno pojavljuje u antikoj rimskoj arhitekturi. UGAON I M OT I V V . U gao, probl em ugl a UGAON I ORM AN SA POLI CAM A (engl. corner cupboard) Forma britanskog i amerikog nametaja iz perioda XVI I I i XIX veka. K utijasti komad nametaja sa funkcijom smetanja predmeta koji je dizajniran da bude postavljen u uglu prostorije. I mao je dijagonalan ili zakrivljen front i bio je postavljen na tri noge ili je bio okaen o zid. UGAON I PI LAST ER (nem. Eckpfeiler) Z i dni stubac koji se nalazi na uglu nekog zida, odnosno, koji je izbaen u polje van zida sa obe strane ugla zida, tj. sa obe strane ravni. V . Stubac. UGAON I PI LAST ERNI NOSA (nem. Eckpilaster) Pi l aster postavljen na uglu, sa dve vidne strane. V . U gaoni stubac UGAONI PODUPIRA Jedan ili par podupiraa postavljeni na uglu gradjevine pod uglom od 90 0 jedan prema drugom kao i prema zidu na koji su naslonjeni. V. Podupira, vrste podupiraa. UGAON I PROZOR (engl. nook-window) Prozor koji je postavljen u uglu jedne prostorije u neposrednoj blizini ognjita, obino udubljen. Prozor na uglu zgrade. UGAON I RI ZALI T (nem. Eckrisalit) V . Ri zal i t UGAON I ROG Glavni rog ispod grebenjae koji nosi ronjae na kojima poivaju obini rogovi. UGAON I ROL (engl. edge roll) K onveksno profilisanje, kao to je ovol o ili torus. UGAON I ROM AN ESKN I STUBAC (engl. edge shaft) Uobiajeni romaneskni aranman, sa angaovani m polu stupcem koji je pridodat noseem stubu, obino kao element sa kojeg se uzdie luk. UGAON I SLOG (engl. nogging) Naziv za slog opeke postavljene pod uglom od 45 0 u odnosu na horizontalu konstrukcije i to tako da je slog postavljen samo od dunjaka. Prvi dunjak u slogu postavljen je pod uglom od 45 0 , dok je dunjak do njega postavljen po uglom od 135 0 u odnosu na horizontalu. Niz podsea na cik cak liniju. Ugaoni slog se esto koristi za umetanje opeka unutar okvira koji ini bondruna konstrukcija. UGAON I SPOJ (od franc. coin, ugao, engl. quoin) U gaoni k amen, spoljni ugao jednog zida. Obradjeni kameni blokovi koji se nalaze na uglovima zidova gradjevina, obino tako ugradjeni da su im lica postavljena naizmenino poduno i popreno. Pojam nastao od francuske rei coin (ugao). UGAON I ST UB (engl. angle shaft) 1. Dekorativna k ol oneta na spoljanjem uglu gradjevine. 2. Kol oneta na dovratniku romanesknog vratnog ili prozorskog otvora. 3. (engl. corner post) Vertikalni strukturalni element gradjevine postavljen na uglu. UGAON I ST UBAC (engl. angle post) Vertikalan stubac na uglu drvene konstrukcije. On se prua samo duinom jednog sprata i predstavlja spratni stubac. UGAON I SUKOB (nem. Eckkonflikt) V . Tri gl i fni suk ob UGAON I SVI T AK, UGAON I ZAM OTULJAK (engl. angle roll) U ravni zakrivljeni profil. UGAON I AV av izradjen u uglu obrazovanom od delova koji se spajaju zavarivanjem. UGAONI TROETVRTNI STUB (nem. Dreiviertelsaeule) Najee na uglovima postavljen zidni stub, iji presek ini tri etvrtine kruga. UGAON I UM ET AK V . Cvi k l a UGAON I UM ET AK - UGAON A CVI KLA (nem. Eckzwickel) V . Pandanti f, v. Cvi k l a. UGAON I ZRN AST I PROFI L (engl. angle bead) Profil koji je postavljen na uglu jedne prostorije da bi se izbegai arri s. UGAON I K V al jani profi l od elika ili kod drugog metala koji se primenjuju kao konstruktivni elementi pri izradi raznovrsnih elinih i dr. metalnih konstrukcija. elini ugaonici se izradjuju obino dve vrste, ravnokraki (B), sa krakom od 15 do 160 mm, debljine od 3 do 19 mm i raznokraki (A), dimenzija: a= 30 do 100 mm, b= 40 do 200 mm, d= 3 do 13 mm. UGAON I K ZA PROZORE I VRAT A, N AUGLI CA V . Prozor, V rata, U gaoni k UGAON O REBRO (engl. nook-rib) Rebro postavljeno u uglu jednog gotikog svoda. UGAON O REEN JE T RI GLI FA V . Tri gl i fni suk ob UGI B, LI N I JA UGI BA V . L i ni ja ugi ba UGI B, POVI JAN JE V . Povi janje UGLADJEN A ARH I T EKT URA V . Stil u arhi tek turi UGLJARN I CA (Arh.). Podrumska prostorija za smetaj uglja uz kotlovnicu za centralno grejanje. Ugalj se obino ubacuje kroz okno a raznosi vagonetima na inama. I ma vodovod, a pod je betoniran i ima slivnik za pranje. UGLJEN (engl. cool, franc. charbon, nem. K ohle, ital. carbone) U lik. umetnosti, suvi materijal za crtanje, koji na podlozi od papira ostavlja kompaktan crn i mekan trag koji se moe i razmazivati. Zbog lakog rukovanja, ugljenom se najee izvode skice, studije i predloci. ar je ove tehnike u efektnim belo- crnim kontrastima te u senenju kojim se postiu veoma fine barunaste nijanse. U. za crtanje izrauje se u tapiima; najbolja vrsta crtakog u. dobija se od vrbovog i lipovog dreveta. UGLJEN I N AM ET AJ (engl. coal furniture) Nametaj, uglavnom stolovi, koji su radjeni od ugljena; uglavnom popularni u Britaniji u 1850-tim. UGN UT I LUK (engl. depressed arch) V. etvorocentrini luk UGODN OST U ARH I TEKT URI V . Commodi te UGOVORN I N AM ET AJV . Contract furni ture UGRAENA KUA (Arh.) V . U zi dana zgrada. 1. Ugaone kule na fasadi; Poitiers, Notre Dame du Grand, zapadna fasada, oko sredine XI I v 2. Ugaoni list 3. Ugaoni ukras stope stuba
610 UGRADJEN ST UB (engl. engaged column, ital. colonna impegnata) Uzidan stub. Stub koji je spojen ili delimino utopljen u zi ili nosei stub samac. Zove se takodje i angaovani stub. V . tak odje: D emi stub. UGRADJEN , AN GAOVAN Naziv za jedan arhitektonski element, poput pilastra, koji je uzidan delimino ili upotpunosti u jedan zid. V . A ngaovan. UGRADN JA, MOKRA (I SUVA) V . M ok ra ugradnja UKLETEN NOSA Nosa tako privren za oba svoja oslonca da je njegova osa u presecima ukletenja nepromenljiva. Statiki je tri puta neodredjen. UKLET EN REET KAST I OKVI R V . Reetk asti ok vi r. UKLET EN JE (St.). Spreavanje okretanja krajnjeg preseka grede kod oslonca, pri emu se nagib tangente na liniju ugiba na mestu ukletenja ne menja pri optereenju grede. UKLET EN JE, M OM EN T UKLET EN JA V . M oment uk l etenja UKOEN LIST V . L ok vanj, 3 UKOENO DRVO, PER PLOA V. per ploa UKOPAN I GRADOVI, PEINSKI GRADOVI Naziv za gradove nastale ukopavanjem unutar zemlje ili stene, poput peina. Poznati peinski gradovi nalaze se u Kapadokiji u Turskoj, kao i u K ini. V. Peinski grad. UKOPAVAJUA BRAVA Brava koja se ukopava u debljinu friza, tako da uopte nije vidljiva. UKOREN JEN I GRADOVI Pojam je vezan za predstavu gradova Oswalda Spenglera (1880-1936.g.), nemakog filosofa. Ova metafora je utoliko tanija to zemlja i tlo u Spenglerovoj viziji sveta igraju sutinsku ulogu: mladost jedne civilizacije se meri snagom njene veze sa tlom. to se vie razvijaju, gradovi sve vie slabe ovu vezu i najzad je negiraju: ona je sutastvena u mladim grkim gradovima, a nestaje u Aleksandriji. Pojava metropola oznaava starost civilizacija. Istorija sveta se ita u istoriji njegovih gradova. Spengler pie: Oseanje vezanosti za zemlju, oseanje kosmike biljke, nije se nigde izrazilo sa toliko snage, kao u onim minijaturnim starim gradovima, jedva neto veim od obinog raskra, skupljenim oko kakvog trga, zamka ili svetilita. UKOEN PROFI L (engl. splay moulding) Nedekorisan, veoma irok profil, ravan trakasti profil postavljen na uglu susednih ivica i povrina. V . Profi l . UKOT VLJAVAN JE (AN KEROVAN JE) (K onst.). (1) Nain obezbeenja veze krovne stolice sa zidovima kalkana u visini srednjih ronjaa pomou svega privrenih za ronjae. Time se poveava stabilnost zabata i nepokretnost krova u podunom pravcu. (2) Nain obezbeenja graevine ili njenog dela (npr. stubova, antena) od preturanja, povijanja, izvlaenja, otkidanja itd. primenom zatega od elinih ipki, eline uadi ili elinih tapova. (3) Kod lananih mostova uad se ukotve u betonske blokove. (4) Kod gredinih mostova ukotvljavanje se vri ako postoji mogunost pojave negativnih reakcija. UKOT VLJEN JE, AN KERN O UT VRDJEN JE V . Ankerno utvrenje UKRAS, VEGET ABI LN I V . Bil jni moti v UKRAAVAN JE RESAM A (tufting) V . Rese UKRAEN A BARAKA Pojam je prvi uveo u arhitektonsku teoriju i opisao Robert Venturi. Pojam predstavlja primere savremene arhitekture kod kojih je funkcija smetena unutar geometrijski i ekonomski odreenog ogranienog prostorom, ije arhitektonsko znaenje se postie iskljuivo putem znaka, ukrasa ili ornamenta. Primere ukraene barake on pronalazi jo u periodu italijanske renesanse, unutar renesansne ikonografije. Palata italijanske renesanse, tako, predstavlja savreni primer u.b. Tokom dva veka, od Firence do Rima, osnova sa prostorijama u nizu oko pravougaonog dvorita sa arkadama i izgled sa tri sprata i ponekad mezaninom predstavljali su nepromenjenu podlogu za seriju stilskih i kompozicionih varijacija. Arhitektonski okvir bio je isti za palatu Strozzi sa njena tri sprata stepenovane rustinosti, za palatu Rucellai sa kvazi-okvirom pilastera u tri stilska reda, za palati Farnese sa izrazenim ugaonim kamenovima i za palatu Odescalchi sa monimantalnim gigantskim redom koji preklapa sliku jednog dominantnog sprata na tri. Osnova za znaajno vrednovanje razvoja italijanske graanske arh. od sredine XV do sredine XVI I v. lei upravo u ukraavanju barake. Slian ornament ukraava kasnije palate, komercijalne i bez dvorita. Robna kua Carson Pirie Scott nosi u prizemlju oblogu od livenog gvoa sa biolokim motivima u plitkom reljefu, sloene izrade pogodne da zadri panju potroaa na nivou oka, dok se tome otro suprotstavlja, iznad toga, formalnim jezikom, ruan i obian simbolizam uobiajenog sprata. UKRAEN A TRAKA, UKRASN A TRAKA (nem. Zierband) Gvozdeni ok ov sa umetniki iskovanim krajem. Pre svega u doba gotike, ukraena traka je oblikovana kao l i sni ornamental ni moti v. UKRASN A RESA K omad ornamentalnih tapeta za tapaciranje nametaja koji se pojavljuje na preki rama sedita stolice ili baldahinu iznad kreveta. Predstavlja ukrasni privezak u obliku grozdastog snopa traka ili konopca, obino od svile koji je skupljen u jedno pomou probuene drvene sfere koja je presvuena tapetama. UKRASN I AN KER (nem. Zieranker) A nk er sa dekorativno uraenom rascepk om, u radu od kovanog gvoa ili sa ukraenim kljuem za panovanje. UKRASN I ZABAT (nem. Ziergiebel) Naziv za zabat koji ne zatvara tavanski ili krovni prostor, mada je izveden u formi poprenog ili fasadnog zabata koji je arhitektonski dekorisan. UKRSN A KULA (engl. crossing tower) V . U k rtanje. K ula na crkvi, mestu ukrtanja srednjeg broda i transepta, UKRSN I T ORAN J(engl. rood-spire) Naziv za toranj koji se nalazi nad mestom ukrtanja kod osnova crkava u obliku krsta. UKRSN I CE I RAVE Ukrtanjem ulica u nivou ili razdvajanjem ulica u pravcu, stvaraju se urbanistiki prostorni elementi - raskrsnice i rave. One se kao pojava u gradskom prostoru mogu posmatrati kao: - elementi prostornih osobenosti i znaaja, - elementi urbanistike koncepcije pravilnog razvoja ulinog prometa. Ravanje ulica po svojoj duini najpravilnije se reava simetrinom deobom osnovnih pravaca i promenom poprenog profila. Ukljuivanje pravaca sporedne ulice u glavnu saobraajnicu moe biti pod otrim ili tupim uglovima. Nadovezivanje ulica pod pravim uglom je krajnja mogunost ravanja, s obzirom da ovaj poloaj ukljuIvanja ulica po nainu kretanja vozila ini prelaz izmeu ravanja i ukrtanja. U k rsni ce u gradskoj saobraajnoj mrei su oni vorovi koji posreduju pri odvijanju saobraaja i koji odreuju stepen optereenja i propusnu mo elemenata mree. Ukoliko re ravanja i ukrtanja ulica obrazuju od ulica istih vrsta i priblino jednakih irina, one tada zadravaju svoje osnovne poprene profile. Na ukrsnicama nejednako frekventnih ulica stiu se i dva potpuno razliita ulina profila, te ove ukrsnice ne mogu zadrati oba profila. Profil ovakve ukrsnice reava se 1. Ukrsnice i rave; Richards i Chalk, ukrsnice, 1966. etiri sistema kretanja zajedno ine peti koji mora da bude odvojen da bi omoguio brz prevoz ljudi 2. Ukrsnice, drvene konstrukcije 3. Ulazna zona na planu kue El Capricho, Antoni Gaudija 4. Ukruen konstruktivni sistem u gotikoj arhitekturi sa rebarnim svodnim poljima 611 ponaosob, a uporedo sa ovim reava se i pitanje odvodnjavanja ulice. Od saobraajne vanosti prikljunih ulica zavisi i prednost profila. Pri ukratanju krivolinijskih poteza ulica nejednakih irina, gde je saobraajna vanost ulica priblino ista, potrebno je oba profila prilagoditi istim uslovima da bi se izbegle grube smetnje u saobraaju. Profil i jedne i druge ulice simetrino se suava i time obrazuje krivinu ulica. Radi ublazavanja naglog prelaza iz jednog u drugi profil, pristupa se korigovanju krivina u svim pravcima na udaljenosti od 20 do 30m ispred ukrsnice. U sluajevima gde je saobraajni znaaj ulica razliit, ona ulica koja je po saobraajnoj vanosti primarna, namee svoj profil drugoj. Na duini od 20 do 30m pre ukrtanja, sekundarna ulica po vanosti saobraaja svojim profilom se prilagoava glavnoj. Rask rsni ce nastaju presecanjem ili prodiranjem dveju ili vie ulica. Radi pravilnijeg odvoenja peakog saobraaja i bolje preglednosti ulice, mogu se kod zidnih platna zgrada u sluajevima ivine izgradnje, oformiti pravilna ili nepravilna proirenja, zakoenja i zaobljenja uglova. Obrazovanjem proirenja i izmenama gabarita objekata, a naroito ako je broj ulivnih ulica znatniji, i stvaranjem veeg prostranstva na mestu prodora, ukrtanja i ravanja ulica, ova se mesta postepeno pretvaraju u saobraajne trgove. Na raskrsnicama u jednom nivou saobraaj se deli prema kretanju vozila na: - produenje pravca, - skretanje na desnu stranu, - dijagonalno prelaenje preko raskrsnica na levu stranu, - okretanje vozila oko raskrsnice. Proputanje saobraajnih tokova na raskrsnicama u jedno nivou moze biti: - sa ostrvima, - sa proirenjima, - bez proirenja. Ukrsnice se mogu klasificirati prema svojim karakteristikama na: a) ukrsnice sa dopuenim ukrtanjem u jednom nivou: - sa ostrvima za pravac, - sa proirenjem i bez proirenja; b) ukrsnice gde je iskljueno ukratanje u nivou: - ukrtanje u dva nivoa: bez petlje i sa petljom, - ukrtanje u ravni po krugu: sa ostrvima i bez ostrva. UKRT AN JE (nem. Abkreuzung) 1. (engl. Crossing, ital. attraversamento) U crkvenoj arhitekturi, prostor u crkvi gde se medjusobno ukrtaju gl avni brod, sveti l i te i transept. esto je nadvien uk rsnom k ul om ili k upol om. 2. U drveni m k onstruk ci jama, meusobno povezivanje greda tavanjaa pomou tanjih gredica koje su postavljene tako da naizmenino spajaju gornji sloj preseka jedne tavanjae sa donjim slojem preseka susedne tavanjae, formirajui na taj nain ukrteni konstruktivni pojas. UKRTENI LUNI FRIZ (nem. K reuzbogenfries) Naziv za fri z koji je ukraen putem dva niza lukova meusobno smaknuta za duinu poluprenika, ija se ela meusobno ukrtaju. V . Fri z. UKRT EN I RAZUPI RA V . Razupi ra UKRT EN O DI JAGON ALN A REETKA V . Reetk a sa verti k al ama i uk rtenim di jagonal ama UKRUENI LIST ORNAMENTIKA V . Sti ff - l eaf UKRUENJA, GLAVNA V. Glavna ukruenja UKRUENJE (engl. Nogging) 1. K ratka horizontalna preka za ukruenje. 2. Ispune od opeke koje slue za ukruenje zida. V . Z i danjeopek om. UKRUENJE ZGRADE Naziv za konstruktivno ukruenje jedne zgrade: protiv sila zemljotresa (seizmiko ukruenje), protiv sila vetra (spregovi proti v vetra), statiko ukruenje, ukruenje protiv dinamikih sila kod mostova (dinamiko ukruenje). UKRUIVANJE Obezbedjenje vitkih elinih konstruktivnih elemenata punih elinih konstruktivnih elemenata punih elinih konstrukcija od izvijanja, izboavanja itd. Npr. za ukruenje vertikalnog lima primenjuju se vertikalna ili poduna ukruenja od zavarenih elinih traka ili zakovanih ugaonika. UKUPN A RAZVI JEN A POVRI N A V . I zgradjena povri na i uk upna povri na stambeni h zgrada ULAZ (engl. entry) Termin se upotrebljava da opie poziciju glavnog mesta ulaska u jednu kuu. Specifinije, to je mesto ulaska u jednu srednjovekovnu kuu izgradjenu u drvenoj konstrukciji. Postoje mnogobrojne varijante ulaza koje nose specifine nazive, medju kojima izdvajamo: 1. Central ni ul az: ulaz koji se nalaci na pristupnoj fasadi objektaa, u sreditu ose simetrije. 2. Boni ulaz: mesto ulaska u jedan objekat sa njegovog boka, tj., sa prilaza objektu okrenutom prema bonoj fasadi. 3. Poporeni ulaz: ulaz popreko u odnosu na glavnu fasadu (v. Boni ulaz). 4. Popreni pasa: Slino porenom ul azu, ali sa delom koji formira pasa koji je poktiven i vodi ka ulaznom holu. 5. U l az u l obi : ulaz koji direktno vodi u l obi jedne gradjevine. 6. Z abatni ul az: ulaz koji se nalazi na zabatu gradjevine, najee u osi simetrije zabata. 7. L obi ul az: sa vratima koja vode u l obi sa ije unutranje strane se nalazi najee dimnjak ili ognjite kue, a sa druge strane se nalaze vrata. ULAZ U LOBI Ulaz koji direktno vodi u l obi jedne gradjevine. 6. Z abatni ul az: ulaz koji se nalazi na zabatu gradjevine, najee u osi simetrije zabata. V . U l az. ULAZ U ZGRADU (Arh.). Prostor kroz koji se ulazi u unutranjost zgrade. irine je 1,22,0 m, u vidu hodnika, a kod monumentalnih zgrada je iri, sa tri i vie ulaznih vrata. K od spratnih zgrada ulaz u stan vezuje stepenite sa stanom. ULAZ, SPOREDN I V . Sporedni ul az ULAZN A FASADA (engl. frontspice) 1. Glavni front jedne gradjevine. 2. Raskono ukraen ulaz, centralna fasada ili vratniki ulaz koji naglaava centar glavne fasade. ULAZN A KAPI JA V . V ratni ce ULAZN A VRAT A V . Portal ULAZN A ZON A Na granici spoljne i unutarnje sredine, na njihovom preplitanju, organizuju se delovi prostora koje nazivamo ul aznom zonom. U analizi koja utvruje osnovne uslove opstanka ulazne zone mogua su ispitivanja triju grupa: 1. formiranje srednjeg puta - uticaj spoljnje sredine; 2. uticaj unutarnje sredine na mesto, izraajnost i sastav ulazne zone; 3. izbor motiva. Smiljenim elementima pristupa (spolja) uvodimo se u osvajanje unutranje sadrine, to znai da je ovo psiholoko - vizuelno dejstvovanje sraunato. Ukoliko toga nema, naputena je login linija izgraivanja doivljaja, te je prostor, iako materijalno ostvaren, nasilno odvojen od svoje sredine. Ova spoljnja reenja esto jasno deluju u smislu uvlaenja , a nekada svojom nevelikom naglaenou otkrivaju itavo bogatstvo u neposrednom prelazu spoljnjeg u unutranji prostor. Najee u produenom, viespratnom delovanju, usisavanju korisnika, te kroz niz situacija 1. Ulazna zona u jednu gradjevinu 2. Ulazna f asada, Albrecht Stuerler, projekt za glavnu fasadu Heiliggeistkirche, Bern, 1725-26 3. Ukrtanje, B. Ammanati (?), oko 1559-61
612 ostvaruju teenje prostora, preklapanje vih dveju sadrina. Mogue je uoiti dva postupka u stvaranju veze spolja-unutra: reenje u ravni, bez produbljivanja i jae povezanosti unutarnje strukture sa oblicima koji organizuju ulaznu zonu u njenom spoljnjem delu i reenje po dubini , pri emu je jako naglaena povezanost ovih sredina. ULAZN E I I ZLAZN E VELI I N E SI ST EM A O. Lange u svom delu Celina i delovi , polazei od toga da svaki si stem (elemenat) preko svojih ulaza prima delovanje okoline a kroz svoje izlaze emituje delovanje na okolinu, smatra da je takav sistem aktivan i da su takoe aktivni oni elementi sistema kod kojih imamo isti proces, te stoga pretpostavlja da: 1. Okolina deluja ne sistem (elemenat) S izazivajui u njemu izvesna stanja strogo odreene vrste, kao to su temperatura, pritisak, elektrino punjenje i pranjenje, oseanje, ulni utisak i dr. Pojedine vrste ovakvih stanjanazivamo ul azi si stema (elemenata). 2. Sistem (elemenat) S deluje na okolinu izazivajui izvesna stanja strogo odreenog karaktera, na pr. temperaturu, magnetno polje, boju, izazivanje zvuka, kretanje i sl. Pojedine vrste ovakvih stanja nazivamo i zl azi si stema (elemenata). 3. Sistem (elemenat) poseduje najmanje jedan ulaz i najmanje jedan izlaz. Prvi i drugi stav determinie sistem (elemenat) S kao relativno izolovan sistem ija je veza sa okolinom kanalisana preko ulaza i izlaza. I skljuivanje drugih veza van ovih u sutini je eliminacija onih koje za dati aspekt nisu od interesa tj. koje ne ulaze u kontekst postavljenog zadatka. Treim stavom iskljuuju se oni sistemi (elemanti) koji imaju samo ulaz odnosno samo izlaz, poto takvi sistemi nisu aktivni. Henrih Griljevski u svom delu K ibernetika bez matematike smatra da: 1. Ostatak univerzuma deluje ne na sistem ali ovo delovanje se odvija samo izvesnim, tako da kaemo, putevima koje nazivamo ulazima sistema. 2. Na sistem utie na ostatak univerzuma, ali to delovanje se odvija, da tako kaemo, samo odreenim putevima, naime odvija se posredovanjem izlaza naeg sistema. ULAZN I H OL (Arh.). Vei prostor odmah posle ulaza u zgradu, koji daje pristup u druge prostorije ili odakle polaze hodnici za ostale prostorije i pristup za glavno stepenite za spratove. Slui i kao ekaonica. ULAZN I M OT I V Pojava i obrada motiva ulaza vezana je za odluivanje o itavom sklopu. Svaki ulaz je jedan motiv, ali kvalitet ne zavisi od broja i veliine, ve od njegove prave snage. Ona je mahom u njegovoj dobroj namenskoj i volumenskoj organizaciji i odreenosti. Kod veeg broja masa u sklopu ovaj izbor je otean jer esto dovodi i do konkurencije moti va. Ulazni motiv prvenstveno regulie veze, tok koji vizuelno, psiholoki i fiziki mora da usmerava kretanje. Sve ostalo bie podreeno ovom stavu: jasnost motiva i nedvoumljenje u pravcima kretanja. Dela Le Corbusiera u ovom smislu pruaju vie izuzetno dobrih, ak klasinih iskustava, te ih i ovom prilikom moramo istai: vila Savoy ima otvoren i naglaen motiv veze sa zemljom - objekat na subovima; vila u Garcheu - kombinacija otvorenog motiva na I etai i pruenog tvorenog stepenita koje poput ruke uvodi i spaja dve sredine. Ova dva motiva karakteristina su za itavu njegovu delatnost. ULAZN I PLAN V . Pl an, Pl an ti povi pl ana. N aziv za pl an jedne gradjevine sa akcentom na ulaznim vratnicama ili na portalu gradjevine, kao to je to sluaj sa portalima romanikih i gotikih crkava. ULAZN I PROST OR, VEST I BI L, ULAZN I (Arh.). Veliki prostor kod ulaza u zgradu kroz koji se prolazi u ostale glavne prostorije. ULI CA 1. Osnovna urbanistika forma grada, naseljenog mesta ili forma jedne saobraajnice, ali gotovo uvek sa jedinstvenom funkcijom: ostvarenje protoka ljudi i robe kroz jedno naselje ili putem saobraajnice. Srednjov u. je obino uzana i krivudava, ne vidi se daleko napred, a sagledavanje esto nije mogue u celini. Kue se niu pratei njen tok. Reorganizacijom velikih gradova (Pariz, Amsterdam), u. postaje iroka ravna traka sposobna da vri novu saobraajnu funkciju. Pronalaskom automobila, u. prima nov oblik i nove standarde. Prema mestu gde se nalazi, u. moe da bude: gradska, seoska, meugradska, poljska, pasa i dr. Prema funkciji koju vri, u. moe da bude: saobraajna, trgovaka, promenadna, parkovska, u. za snabdevanje, poarna u., glavna u., peaka u., ulica sa kolonadama, u. sa arkadama, u. za procesije, pasa, pasarela, pijana u. i dr. 2. U urbanistikom sociolokom i psiholokom smislu, u. je osnovni gradski oblik. Nekada je ona bila mali svet, u kome je karakter te gradske etvrti ili ak i celog grada prikazivan posetiocu u kondenzovanom vidu. Ulica je predstavljala, slikovito reeno, jedan deo ivota, a njene detalje uobliavala je istorija. Dananja u. jer, meutim, uglavnom izgubljena, postavi tekua traka esto bezlinih kua i sve gueg motornog saobraaja. Meutim, problem u. ima i druge aspekte, kao to je ogromnost njenih dimenzija koja postaje jedna od osnovnih njenih karakteristika. Govorei uopteno, prostorni oblik u. se moe definisati kao longitudinalan, ali to ne znai da je ona obavezno prava. U gradovima iz prolosti, kosi uglovi i zakrivljene ulice stvarali su zatvorene perspektive koje su ozivljavale izgled grada. 3. Ulica nije samo mesto gde se prolazi i kree. Navala automobila i pritisak te industrije, to jest Lobby-ja automobila, nainili su od krntije glavni predmet, od parkinga - opsesiju, od saobraaja - prvenstveni cilj, ruitelje svakog socijalnog i urbanog ivota. Ulica, to je mwsto (topija) susreta, bez kojega nema drugih moguih sretanja na odreenim mestima. Na ulici, tom spontanom pozoriyu, ovek postaje prizor i gledalac, ponekad i glumac. Tu se odvija kretanje, meanje, bez ega nema urbanog ivota. Kada jeukinuta ulica (poev od Le Corbusiera) videle su se posledice: gaenje celokupnog ivota, svoenje grada na spavaonicu, izopaena funkcionalizacija egzistencije. Ulica sadri funkcije koje je Le Corbusier zanemario: informativnu funkciju, simbolinu funkciju, zabavnu funkciju. Na njoj se igra, na njoj se ui. 4. Ulica kao pojam ukljuuje funkciju kretanja i istovremenog povezivanja pojedinih sadraja, pojava i zbivanja koji se odvijaju na njenim povrinama i u zgradama koje je omeuju. Kako se saobraajna sredstva i sadraji menjaju tako i ulica menja svoj krakter. I stori jat razvoj a ul i ce. Ulice starog Babilona, osim sveanih, sluile su uglavnom prolazu i povezivanju gusto zbijenih kua sa dvoritima strogo odvojenih u kojima se iza visokih zidova odvijao porodini ivot. Plan rekonstrukcije ulice u gustoj mrei viespratnih i nsul a, tipinih stambenih kasarni starog Rima, upuuje na ukljuivanje prizemlja u ivot ulice, utoliko vie, to 1. I maginarna ulica, po Donato Bramante-u, oko 1500 2. Sebastiano Serlio, scenografija za tragediju, 1537, perspektivni prikaz renesansne ulice 3. Sebastiano Serlio, scenografija za komediju, 1537 4. Ulazni motiv, Le Corbusier i P. Jeanneret, Palata Drutva naroda, 1927 613 je ivot stanara u prenatrpanim stanovima na spratovima traio oduka na ulici. Srednjovekovna ulica,kako je opisuje L. Halprin ...kue se niu pretei njen tok, gusto zbijene du peakih prolaza, dok su glavne prostorije okrenute na suprotnu stranu ulice... U prolim vremenima ulica je bila arite aktivnosti okolnog dela grada, ona jo uvek sluzi da se tu pazari i prodaje, a torbar prolazi gore dole, izvikujui svoju robu... Zatim dolazi period diferencijacije ulice po vrsti, odnosno, nameni ,, kao napr., saobraajna kroz koju iskljuvo tee saobraaj, ili povezuje razne sadraje, ili se sadraji ovijaju odvojeno pojasom, a ilice, namenjene preteno ili iskljuivo drutvenim, kulturnim, zabavnim, trgovakim i slinim sadrajima, ili pak stambenim potrebama. U strukturi grada ili naselja ulica uestvuje u svim oblicima ali je saobraajna komponenta u svakoj ukljuena. Prema tome, koje nivoe sadfraja ulica povezuje vri se diferencijacija saobraaja. Stambenu ulicu moemo posmatrati kao grupaciju, odnosno, zajedniki prostor za grupu stanova ili zgrada, na kome se odvija niz akcija i funkcija zajednikih za vie porodica, odnosno, stanova. Ulica pokazuje stalnu tendenciju promena, kako oblika tako i nivoa, to je uslovljeno razvojem sredstava saobraaja, nainom proizvodnje, socijalnih i drutvenih prilika i dr. Zato i nije na mestu stalno ponavljane povratka srednjovekovnoj ulici , u kojoj se stanovalo i radilo, i koja je ujedno predstavljala sredite aktivnosti odreene sredine. Ne treba se vratiti ni haosu koji je tamo esto vladao. Sada, kada se jedna takva sauvana ulica, ili jedna slina iz novijeg doba transformie, na pr. ukidanjem kolskog saobraaja, ureenjem nekoliko duana, malog bara, poploavanjem, zasadom nekoliko stabala ili cveem, postie se potpuno nova vrednost koja ranije nije postojala. ULI CA GALERI JA 1. Urbanistika ideja planiranja jedne ulice iznad nivoa prizemlja, na povrini jednog ili vie spratova objekta. Forma u.g. nastala je iz forme gal eri je, preinaenjem i proirenjem njene funkcije na nivo jedne ulice. U.g. podie se esto u sklopu velikih trgovakih centara, poslovnih centara, ree u sklopu stambene etvrti. 2. Naziv za ulicu u obliku galerije koja je podignuta duzinom Fal ansteri ja, utopistike kue-grada Charles Fouriera i Victor Consideranta, iz kraja XI Xv. 3. Isto znaenje ima i pojam neprek i nuti peri stil . ULI CA KAO DECOR DE LA VI E V . D cor del a vi e ULI CA KORI DOR (franc. ul i ca k ori dor) Pojam koji oznaava iroku ulicu, nastalu u Parizu u vreme Haussmannove transformacije Pariza, u periodu 1850-1870. Razvoj Pariza je uticao na urban. razvoj Amsterdama tokom 1900.g. ULI CA KORI DORN A, RUE CORRI DOR V . Ruecorri dor ULI CA PALUBA (engl. the street deck) I deja nastala od projekata ul i ca u vazduhu, na osnovu projekata CI AM-a, koja je nastala pedesetih godinama pre svega u radovima Alison i Peter Smithson. Osnovna ideja bila je da se ulica ne smatra prolazom ili koridorom, ve palubom ili kasnije galerijom. Ova ista tehnosofistika arh. moe da pronae svoje korene u ruskim arh. ema iz dvadesetih godina. Namera je bila da se uspostavi zivot ulice na nivou sprata iznad zemlje, putem formiranja serije urbanih mesta na otvorenom prostoru, povezanih direktno sa pojedinanim apartmanima. ULI CA PO ZAKON U V . By l aw street ULI CA SA TREM OM V . V i a porti cata ULI CA STREET DECK V . Street deck ULI CA U VAZDUH U (engl. the street in the air) I deja ulice postavljene iznad nivoa zemljita, u vidu visoko uzdignute galerije, nastala unutar pokreta CI AM. U.v. trebalo je da oslobodi velike povrine zemljita i ujedno da izdvoji prostor namenjen za peake od drugih saobraajnica. Uporedo sa u.v., projektovani su i trgovi u vazduhu. V . Street i n theai r ULI CA U VI DU GALERI JE V . Street i n theai r ULI CA, OSN OVN A PODELA Ulica je saobraajni put unutar naseljenog mesta. Za razliku od ceste, naziv ulica upotrebljava se ponajpre za saobraajnice u naseljenim, uredjenim i urbanizovanim prostorima. Medjutim, u prostoru grada neke ulice nose naziv cesta, pa ak i put, to je najee tradicionalan naziv koji potie iz doba kada su se te ulice nalazile izvan gradskog podruja. U upotrebi su i drugi nazivi: aveni ja (franc. avenue prilaz, drvored), bulevar (franc. boul evard etalite) za reprezentativne gradske ulice, te sokak u istonoj Slavoniji. Prema vrsti saobraaja i njegovom intenzitetu ulice se dele na: magi stral ne, pri marne i sek undarne, sabi rne, stambene, peake, na promenade, etalita itd.; Prema tehnikim karakteristikama razlikuju se gradsk e autoceste, brze gradsk e ul i ce za i zuzetan promet, teretne ul i ce, te ulice za lagani i peaki saobraaj; Prema poloaju u gradu ulice su: suburbane, tranzi tne, tangenci jal ne, obi l azne, radi jal ne, k rune, i zl azneitd.; Prema opremi, komunalnoj infrastrukturi i suprastrukturi ulice se dele na: trgovake, posl ovne, i ndustri jsk ei sl. Gradsk a ul i ca osim odredjenog broja kolovoznih traka, ima po pravilu sa svake strane lateralni deo za peake podignut od nivelete kolovoza (peaki kolovoz, trotoar). Osim plonika i specifine urbane opreme (signalizacija, rasveta, zasadi i dr.) gradsku ulicu karakteriu vrlo sloene podzemne instalacije i komunalne konstrukcije koji nisu provedene na cestama izvan naseljenih mesta. Tehnologija projektovanja, konstruisanja, inenjerskog oblikovanja i izgradnje gradskih ulica, te naroito njihov gradjevinski deo, ne razlikuje se, osim po opremi i tehnikim pojedinostima, od tehnologije izvangradskih cesta. ULI CA, BY LAW V . By l aw street ULI CA, GLAVN A V . Corso ULI CA, GROBN A V . Grobna ul i ca ULI CA, KAN OPN A V . Kanopna ul i ca ULI CA, KON KAVAN PROFI L V . Konk avan profi l ul i ce ULI CA, KON VEKSAN PROFI L ULI CE V . Konvek san profi l ul i ce ULI CA, KULT ULI CE V . Kult ul i ce ULI CA, OSVET LJEN JE V . Osvetl jenjeul i ce ULI CA, PARADN A V . Paradna ul i ca ULI CA, PODUN I PROFI L Presek ulice po njenoj duini sainjava poduni profil sa konturalnim vertikalnim siluetama. K ao element on je vazniji od poprenog profila pri postavljanju gradske saobraajne mree i arhitektonsko-estetskog oblikovanja gradskog prostora. On se kao prikaz moe sagledati: kao poduni profil postojeeg stanja ulice, kao niveleta ulice. Pri odreivanju podunog profila ulice veoma su bitni tehniko-inenjerski uslovi vertikalng projektovanja (niveleta) ulice i reljef terena, a oni se dopunjuju konturalnim arhitektonskim objektima. Zahtevi saobraaja utiu na postavljanje ulica i na odreivanje to povoljnijih nagiba na 1. I zgled ulice u XI X veku, Bern, litografija 2. Galerija Ufizzi u Firenci 3. Hieronymus Rodler, gradska ulica iz vremena kasnog XVI v
614 pokrenutom terenu, pri emu sam reljef znatno utie na trase ulica ali ne moe odreivati njihove uspone. Kod trasiranja ulica na nagnutom ili zatalasanom reljefu treba voditi rauna o doputenim nagibima za pojedine ulice, uslovljenim njihovom namenom i vrstom. Pri odreivanju nivelete ukrsnica na nagnutom terenu potrebno je odrediti znaaj ulica koje se ukrtaju, pri emu treba poi od potreba onih ulica koje imaju vei saobraajni znaaj. Nagibi glavnih ulica na ukrsnicama strmih ulica se ne smanjuju, a poduni profili sporednih ulivnih ulica prilagoavaju se profilu glavnih. Pri odreivanju podunog pada ulice treba voditi rauna o mogunostima odvoenja padavina. Postavljanje ulica na ravnom (horizontalnom) terenu zahteva makar minimalni nagib radi oticanja vode, to uslovljava da ulica u podunom pravcu ne bude apsolutno ravna, mada se u takvim sluajevima primenjuje vei pad leeih kanala od podunog pada ulice. Ovaj zahtev uslovljava da ulica po svom podunom profilu dobije jedan od osnovnih oblika: k onk avan, k onvek san, k onk avno-k onvek san, neutral an. ULI CA, POJASN A V . Pojasna ul i ca ULI CA, POLUKRUN A V . Crescent ULICA, POPRENI PROFIL Ulica se prema svom znaaju i vrsti definie regulacionom irinom koje je odreena regulacionim linijama i koja ini njen popreni profil. Za odreivanje poprenog profila ulice merodavan je saobraaj kako sadanji tako i budui, kao i njegova struktura. Brzina kretanja prevoznih sredstava i sigurnost saobraaja poveavaju se primenom pravilne tehnike kretanja i odreivanjem posebnih traka vozilima. Propusna mo ulice zavisna je od irine kolovoza i broja traka, a uslovljena je smetnjama koje nastaju pri uestalosti raskrsnica. Popreni presek ulice oformljuje se razvojem saobraaja i primenom saobraajnih sredstava, kao i porastom stanovnitva gradova. K od neuglednih uskih i krivudavih ulica srednjovekovnih gradova u prolosti, nije bilo potrebno voditi rauna o zahtevima saobraaja. Svojim poprenim nediferenciranim profilom one su inile smetnju kolskom prometu i postajale opasnost za peake. Meutim, uslovi razvoja motorizacije i novi zahtevi ivota, postavili su potrebu za sloenijim poprenim profilom i diferencijacijom njegovih delova. Odnosi regulacione irine ulice, kolovoza i trotoara zavisni su od vrste i nemene ulica, ali se ipak oni mogu regulisayti izvesnim odnosima irine kolovoza prema ulici od 1/5 do 1/4. Tako u sluaju ulica sa normalno razvijenim saobraajem, irine peakih staza i kolovoza iznose: P = /5; K = 3/ 5. Gde saobraajni uslovi dozvoljavaju manju frekvenciju vozila i slabije optereenje ulice, primenjuju se formule: P = /4; K = /2, gde P oznaava irinu peakih staza - trotoara, K irinu kolovoza, a regulacionu irinu ulice. ULI CA, PROCESI ON A V . Procesi ona ul i ca ULI CA, RAZVOJ Velike kulture starog I stoka i Egipta ostavile su tragove mnogobrojnih visoko razvijenih urbanih aglomeracija itavih metropola u kojima se ulica pojavljuje kao osnovni element njihove prostorne organizacije i kompozicije. Nasuprot rudimentarnim i spontano nastalim uliicama, stazama u praistorijskim naseljima, u Mesopotamiji, Egiptu, Palestini, a kasnije u Grkoj i Rimu, gradske saobraajnice ine itave uline sisteme koji su unapred planirani i raskono oblikovani. Monumentalnost egipatskih sveti h ul i ca i rimskih gradskih ulica dek umanusa (lat. decumanus) i k arda (lat. cardo) ostala je retko dostignuta tokom istorije urbanizma. Slini monumentalni ulini prospekti visoke umetnike simbolike izraajnosti svojstveni su takodje drevnim kulturama Dalekog Istoka, naroito u njihovim svetim gradovima i gradovima carskih rezidencija. Sistem geometrijski pravilne gradske uline mree razvili su u antici rimsku urbanisti i graditelji do nivoa naune doktrine i zavidne tehnike perfekcije. Dve k ardi nal ne ose to se seku pod pravim uglom, (lat. cardo max i mus i decumanus max i mus) glavne su gradsk e magi stral e koje kao koordinatne ose odredjuju celokupnu unutranju podelu i organizaciju gradskog prostora, te lokaciju svakog objekta u njemu. Te se ose, nadalje, pravolinijski pruaju daleko u regiju i kao glavne izvangradske ceste odredjuju sistem poljoprivredne parcelacije (lat. ager centuri atus) i celokupnu saobraajnu mreu u njima. I ako Rimljani nisu bili ni prvi ni jedini graditelji racionalnoga pravilnoga i matematiki egzaktnog grada baziranog na ortogonalnom sistemu uline mree, njihov je uticaj na razvoj urbanizma ostao prisutan sve do danas. U fizikoj struk turi mnogih evropskih gradova vidljivi su tragovi rimskog graditeljstva, a njihove uline trase poklapaju se sa starim rimskim trasama (lat. urbs quadrata). Srednjovekovni grad se najee identifikuje s idejom nepravinog k api l arnog spleta uline mree koji u svojem najrazvijenijem obliku poprima obeleja radi jal no-koncentrinog si stem. U mnogim evropskim gradovima i danas su jo vidljiva obeleja srednjoevropskog urbanizma. No ve u XI veku na zapadu Evrope nastaju i manje slikovita, pravilna i planirana naselja (franc. basti de). U istonim, germanskim i slovenskim zemljama od poetka XIII veka nastaju mnogobrojni novi gradovi konstruisani na pravolinijskom sistemu jedne ili dvaju ulinih osi kao magistrala prostornog razvoja grada. Nije redak sluaj da ulice, a i ostali javni prostori srednjovekovnog grada, imaju peake tremove i kolonade, koje e u doba renesanse dobiti izrazite stilske karakteristike. U doba renesanse (XV i XVI vek) itav e grad postati objektom naune i estetske obrade u mnogobrojnim traktatima o novome i deal nom gradu. Njegova geometrizovana ortogonalna i radijalna ulina mrea. saobraajne karakteristike, tehnika oprema i likovna prezentacija predmet su posebnih istraivanja (L.B. Alberti, F.D. Martini i dr.). N adasve su zanimljive studije Leonarda da Vinija za horizontalnu i vertikalnu segregaciju saobraaja u gradu, sa suterenskim komunikacijama za neisti saobraaj i snabdevanje grada, i s gornjim etaama iskljuivo za isti promet peaka, koija i konjanika. Neka od tih reenja i danas su jo savremena i aktuelna. Na urbanizam renesanse i njegove utopijske ideje o gradjevinskim slobodama, redu i blagostanju (T. Campanella: CI tta del Sol e, F. Petri Ci tta feli ce) neposredno se nadovezuje barokni grad kasnog feudalizma i prosveenog apsolutizma. To je takodje strogo pravilan i briljivo oblikovan grad, no njegova je planska koncepcija podvrgnuta volji vlastodrca. Osobito se to oituje u planovima nekih velikih, preteno novih gradova, gde itavi sistemi monumentalnih ulica konvergiraju prema kraljevskom dvoru (Versailles, Karlsruhe) ili kojem drugom seditu dravne moi (Rim, London, Pariz, Vaington i dr.). Sa XVI, a naroito XVII i XVIII vekom zapoinje epoha velikih zahvata u nasledjene urabne sredine mnogobrojnim probojima velikih ulinih prospekata i formiranjem novih magistralnih saobraajnih pravaca. Tako se preoblikovala istorijska slika veine evropskih gradova. Taj proces, koji traje do naih dana posledica je naglog rasta gradova i sve veih saobraajnih potreba. Barokni monumentalnizam, estetika simetrije i raskonog formalizma obogatili su grad novom funkcijom ulica koja poprima bitno nove dimenzije u irini profila i beskonanoj pravolinijskoj perspektivi, te u bogatstvu tehnike opreme i likovne obrade. 1. Presek kroz ulicu budunosti; denivelacija saobraaja po funkciji 2. Studija preseka ulice budunosti; vieetani nivoi podzemnih kolovoznih trasa 3. R.J. Neutra: jedna od centralnih linearnih osovina kod njegovog Rush City Reformed 615 Rana industrijska faza u Zapadnoj Evropi tokom pretprolog veka (danas slino u zemljama tzv. Treeg sveta, koji je na pragu industrijalizacije) obeleena je u eksplozivnim i nekontrolisanim rastom gradova, divljom izgradnjom itavih gradskih etvrti (sl amova), s ulicama bede i siromatva. Istovremeno to je doba kada zapoinje nagli razvoj gradova baziran na bitno novih tehnolokim i drutveno-ekonomskim osnovama. Uporedo s tim, saobraajna problematika savremenog industrijskog i postindustrijskog grada raste u strmoj geometrijskog progresiji u odnosu na njegov prostorni i populacijski rast. Nagla ekspanzija automobilskog saobraaja posebno u poslovnim sreditima velikih gradova, zapretila je sredninom prolog veka zaguenjem i saobraajnim kolapsom, te optim oneienjem gradskog sredita. Sistem uline mree nasledjen iz predautomobilskih vremena, doivljava drastine hirurke zahvate i dopunjava se stalno novim i sve veim gradskim saobraajnicama, autocestama, brzim magistralama, gradskim i prigradskim eljeznicama, podzemnim i nadzemnim metroima itd. ULI CA, T I POLOGI JA Pri reavanju gradske saobraajne mree, jedan od osnovnih zadataka bio bi podela ulica prema njihovom saobraajnom znaaju i njihovoj ulozi. Nedostatak ulica u pogledu funkcionisanja gradske saobraajne mree ispoljava se kod stambenih delova nasleenih gradova u njihovoj primeni za meoviti saobraaj obostranog smera. Zbog nediferenciranosti ulica po vrsti saobraaja i pravca tokova, sve su ulice postale saobraajne za sva vozila i sve smerove kretanja. Gusta mrea prolaznih ulica i este ukrsnice oteavaju pravilan razvoj gradskog saobraaja. U tkivu grada i njegovom organizmu ulina mrea vri funkciju povezivanja susednih ili udaljenih gradskih zona srodne ili razliIte namene. Kao element u sklopu grada, ulice se mogu razlikovati: po znaaju, po poloaju, po funkciji, po vrsti, po prostornom oblikovanju, po tehnikim osobenostima terena i niveleti, po nazi vu. Po svom znaaju ulice se izraavaju poprenim profilom ili regulacionom irinom, a mogu biti tretirane kao ulice vieg i ulice nizeg reda. U l i ce vi eg reda se koriste za tranzitni saobraaj i za vezu sa unutranjom gradskom saobraajnom mreom, ili za vezu sa odreenim ciljem. K od ul i ca ni eg reda ukidaju se za prolazni saobraaj izvesne stambene ulice manjeg znaaja, a mrea ulica stambene etvrti se ukljuuje u ulice vieg reda preko sabirnih ulica. K od ulica vieg reda trase na terenu trba da pruaju dobru preglednost i da se ukrtaju meusobno u dva nivoa ili u jednom nivou na veim rastojanjima. U ul i ce vi eg reda spadaju: magistrale, glavne saobraajnice, saobraajnice. M agi stral e su ulice koje prolaze kros podruje grada ili izlaze iz podruja do autoputeva. One se sa drugim gradskim ulicama po pravilu ukrtaju u dva nivoa. Njihova regulaciona irina je 40m, a sa izuzetkom ona moze biti do 30m. K od velikih gradova one postepeno gube karakter ulica gradskog znaaja i postaju tehniki ureaji za regulisanje saobraaja po svojoj nameni, sa pripadajuim gradskim pojasevima gravitacije sa obe strane. Glavne saobraajnice imaju irinu izmeu regulacionih linija 30m i vie, a najmanja njihova irina je 22m. Glavne saobraajnice povezuju dva ili vie delova grada, a mogu se ukljuiti u izvodne puteve. Saobraajnice su one ulice koje povezuju dva ili vie lokalnih centara. Njihva regulaciona irina je 20m, a sa izuzetkom moe biti i 15m. U l i ce ni eg reda slue za lokalnu potrebu, za meupovezivanje centara i za vezu mree ulica gradske etvrti sa saobraajnicama vieg reda. Ulice nieg reda su: sabi rne, posl ovne, stambene. Sabi rne ul i ce sa regulacionom irinom od 15m i vie, povezuju mreu poslovnih i stambenih ulica sa ulicama vieg reda. One oslobaaju stambene ulice od saobraaja i prikupljaju saobraaj iz gradskih etvrti i ukljuuju ga u saobraajnicu vieg reda. Izuzetno kao najmanja irina sabirne ulice moze se dopustiti 12m. Posl ovne ul i ce su one ulice koje slue lokalnim potrebama privrede. Njihova regulaciona irina je 14 i vie metara, a najmanj a je 8m. Stambene ul i ce su namenjene lokalnim potrebama stanovanj a u stambenim zonama. Njihova irina iznosi od 8 do 12m. Po pol oaju u gradskom tkivu ulice mogu biti: di jagonal ne, transverzal ne, k rune, obi l azne, paral el ne-sabi rne, unutarbl ok ovsk e, sl epe. D i jagonal ne ul i ce se uvode prosecanjem graevinskih blokova kad kruna ema saobraajne mree nedovoljno ispunjava saobraajne uslove. Transverzal ne ul i ce primenjuju se radi rastereenja prolaznog saobraaja koji nije uslovno vezan za gradsku aglomeraciju i kod postojeih ulica ija propusna mo ne odgovara nastaloj potrebi. Krune ul i ce, kao saobraajna ema, oformile su se u vie nizova naroito kod starih gradova i kod rekonstruisanih veih gradova. Krune ulice mogu imati razliit znaaj i to od kruznih autoputeva pa do kruznih ulica oko ci ty-ja ili do naredne meukrune ulice. Obi l azne ul i ce upotrebljavaju se kod manjih gradova ili kod klimatskih mesta, sa funkcijom primene krunih ulica. Paral el ne ul i ce su stambene sabirne ulice postavljene u cilju sakupljanja saobraaja iz gradskih delova i ukljuivanja saobraajne mree, po izvesnim rejonima, u ulice vieg reda. U nutarbl ok ovsk e i sl epe ul i ce opsluuju vee stambene blokove. Ukoliko su unutarblokovske nlice neprolazne za kolski saobraaj, one postaju slepe. Duina slepi ulica ne treba da pree 100m, a na kraju one moraju obavezno imati okretnicu za vozila. Po funk ci ji , kao vezni element gradskih zona, treba razlikovati ulice: za saobraaj meovit, kolski i peaki, za osveenje i etnju, za povorke i manifestacije. Po vrsti treba razlikovati ulice: stambene, saobraajne, trgovake, industrijske, obalne, reprezentativne. Po prostornom obl i k ovanju mogu se diferencirati ulice: zatvorene, poluotvorene i otvorene, prolazne i neprolazne, pravilne i nepravilne, simetrine i asimetrine, sa arkadama i bez arkada, pravolinijske i krivolinijske, izlomljene i prave, stepenita i pasazi. Po tehnikim osobenostima terena treba razlikovati ulice: ravne i neravne, sa jednakim i nejednaakim usponima, konkavne, konveksne, i konkavno konveksne. Po nazi vu mogu biti ulice: slepe ulice, uliice, ulice, aveni je, bul evari , k runi venci . ULICA, TRGOVAKA V. Trgovaka ulica ULI CE I T RGOVI , POJAM Osnovni elementi funkcionalne i oblikovane kompozicije grada. 1. Osnovne eme mree gradskih ulica: polukruno- koncentrina, radijalno-koncentrina, dijagonalno- pravougaona i pravolinijska ortogonalna 2. Levo: ortogonalna ulina saobraajna mrea sa pravilnim blokovima. Desno: diferenciranje saobraajnih tokova uline mree ogranienjem prosecanja saobraajnih tokova 3. Razliiti tipovi ulinih mrea 4. Levo: ukrtanje magistralnih poteza; desno: tipovi uline mree urbane jedinice 5. Tipizovana ulina mrea organizovane urbane jedinice i ostvarenja urbanog modula (linearni, centralni, heksagonalni)
616 ULI CE, H I JERARH I JA ULI CA V . H i jerarhi jeul i ca ULI CE, I DEALAN T I P UZORKA (engl. ideal type street pattern) Nastao kao iznenaujui plod istraivanja idealnog saobraajnog sistema jednog mogueg grada koje je vrio Christopher Alexander. On je za mernu vrednost saobraajnog sistema ulica uzeo za faktor vreme umesto faktora distance koji odreuje kvalitet saobraaja. Doao je do nesvakidanjeg zakljuka da je idealna ema uzorka strukture ulica u jednom gradu ema paralelnih nizova ulica sa jednosmernim saobraajem i skretanjem u desno. Logika ovakvog sistema bila je umesto ja ivim X kilometara udaljeno od centra grada nova ja ivim Y minuta udaljeno od centra grada . Mada su u ovakvom sistemu sve distance putovanja mnogo due nego obino, ipak putovanje traje krae i udobnije je jer ne postoje fizike i psihike smetnje vozau na mnogobrojnim semaforima, a na ovaj nain, korienjem visoke brzine vozila, moze se iskoristiti njegova prava prednost. ULI CE, M AGI ST RALN E V . Gradska ulina mrea ULI CE, MREA GRADSKI H ULI CA V . M rea gradsk i h ul i ca ULI CE, PROFI LI V . Profi l i ul i ca ULICE, PROTONOST V.Protonost ulica ULI CE, SI ST EM ULI CA V . Si stem uli ca ULI CE, SLEPE V . Sl epeul i ce ULINA ELEKTRINA ELEZNICA, TRAMVAJ (eng. tramway) Ulina elektrina eleznica za osobni saobraaj (u gradovima). V . Tramvaj. ULINA FASADA (Arh.). Glavni izgled, lice zgrade, fasada okrenuta ka ulici, za razliku od bone ili zadnje, koja gleda na dvorite. ULINA MREA, GRADSKA V. Gradska ulina mrea ULINA PALUBA V . Street deck ULINA UMETN OST , UM ET N OST ULI CE, ST REET ART (engl.) Pojam se pojavljuje 1970-tih godina i definie: 1. Umetnost performansa (performance) koji se izvodi na ulici pozornici, esto sa politikom konotacijom. 2. Nekomercijalne prostore i fasadne mural e, sadrajem i slikom u direktnom odnosu sa problemima lokalne urbane zajednice. V . Street art. ULINI FRONTOVI Naziv za ulinu fasadu, odnosno, niz ulinih fasada kua ili drugih arhitektonskih objekata koji ine jednu ulicu. Ulini frontovi najee sadre prave linije. Prave linije ostavljaju nas hladnim, to su najee reenja bez oseaja. Pod konac prav, beskrajno dugaak ulini fron je dosadan, pa makar bio u najlepem kraju. On nije u skladu sa naim prirodnim oseanjima, ne prilagouje se terenu i ostaje jednolian u efektu. Ali i krae ulice deluju loe, pa mora da je tome drugi razlog. Taj razlog je u najvie sluajeva nedostatak zatvorenih ulinih frontova. Stalni useci irokih poprenih ulica, koje stvaraju levo i desno izolovane kune blokove glavni su uzrok to tu nema ni obuhvatne celine, niti ikakvog efekta. Bie to jasno ako se stare uline arkade uporede sa njihovim savremenim varijantama. Stare arkade, u Bolonji na primer, sjajne i po arhitekturi i po detaljima, pruaju se bez prekida celom ulicom, oko celog trga, makar samo na jednoj strani, ali uvek bez prekida. Na tome poiva celo dejstvo i ono ne moe da izostane, jer samo neprekidan niz lukova moe da obuhvati sve u jednu kompozicionu celinu. Danas je to sasvim drugaije. Zbog toga ni nae prave ulice ne daju jedinstven utisak. Moderna ulica se sastoji skoro samo od ugaonih zgrada. Red izolovanih kunih blokova, bez postojanja ulinih frontova, uvek e loe delovati, bile ulice i krivudave. ULINI IZGLED, ULINA FASADA V . Fasada, I zgl ed ULINI KROV V . Pasa, A rk ade ULINI NAMETAJ, STREET FURNITURE (engl.) Bilo koji mikrourbani element koji je podignut na podu ulice ili trga, ukljuujui stubie, gvozdene ograde, lampe, potanske sanduie, uline znakove i natpise, telefonske govornice i dr. ULINI PROSTORI V . U li ca ULINI TRG Naziv za formu trga koji je formiran proirenjem jedne ulice na za to pogodnom mestu, da bi se dobio prostor sa funkcijama trga. Ulini trg je esto formiran na mestima velikih raskra ili na mestu gde se nalazi neka gradska dominanta. V . Trg. ULINO OSVETLJENJE Predstavlja sistem primene vetakog osvetljenja za ulice i javne otvorene prostore. Jedan od prvih primera u.o. sreemo u Libaniusovim opisima grada Antioha, nou osvetljenog grada koji se razlikovao od samog Rima u kojem su, ak i u vreme najveeg uspona carstva, gradske ulice nou bile mrane. U Efesu, u toku Vv.p.n.e., Arkadijusova ulica bila je osvetljena svetlou pedeset lampi, ija je svetlost, prema Ammianusu, ak i sredinom IVv. bila snana kao u doba dana. Do znaajnije upotrebe u.o. dolazi umnoavanjem ulinih svetiljki i svetlosti u prozorima kua, posebno u XVI I I v. i u ranom periodu XI Xv. Primer predstavlja u.o. Londona koje je promenilo noni izgled grada. Danas, u.o. je vaan urbanistiki element jednog grada koji mu nou daje potpuno novu dimenziju i omoguava njegovo funkcionisanje tokom dvadeset etiri asa. ULM SKA KOLA ZA OBLI KOVAN JE, ULM H OCH SCH ULE FUER GEST ALT UN G (nem.) Osnovana 1950.g., kao privatna institucija I nge Aicher-Scholl i Otl Aicher, nakon njihovih susreta sa Max Billom u Cirihu 1947.g. Nakon prekida kontinuiteta usled narastanja nacional socijalizma u Nemakoj i Drugog svetskog rata, ulmski projekt je prvenstveno bio zamiljen kao podmlaenje duha Bauhausa. Nastava dizajna poela je 1953.g. sa Josefom Albersom, Johannes I tten i Ludwig Mies van der Rohe-om, kao gostujuim profesorima i Max Billom kao direktorom. Billa je nasledio Tomas Maldonado, 1956.g. i kasnije Hans Gugelot. Centralna ideja je bila da se oivi ideja Waltera Gropiusa za dostignua zajednikog rada, iasto kao i humanizacija i sistematizacija metodologije dizajna. U pokuajima da ovo postigne, Ulmska kola, poput Bauhausa, bila je spreena unutranjim sukobima. K arakteristike kole bile su upotreba semiotike, kontekstualnih studija i psihologije. Estetika dizajna kole predstavljala je uglavnom hladne industrijske, stilizovane forme, koje su dizajnirali predstavnici kao Dieter Rams i Gugelot za fabriku Braun. Maldonado naputa kolu 1967.g. K ada su 1968.g. lokalne vlasti obustavile koli finansijsku podrku, jer je bila suvie radikalna za njihov ukus, predavai su odbili da nastave sa radom, a kola je zatvorena. ULOI N A, PALETN A, JAM B V . D ovratni k ULT RA ST AKLO Ultraljubiasto staklo kvarcno prozorsko staklo koje proputa ultra-ljubiaste zrake. Upotrebljeva se za bolnice, sanatorijume, kole, zimske bate i dr. Ako se istopljeni kvarc oboji solima nikla, dobija se crno staklo koje zadrava sve vidljive zrake, a proputa ultraljubiaste. ULU DAM I , ULU DJAM I (tur. " V el i k a M oeja" ) Glavna moeja u jednom turskom gradu (V . M oeja). UM BAUT ER RAUM (nem. Umbauter Raum) V . Kori sna zapremi na 1. Ulica, grobna; Pompeji 2. Ulini trg; grad Podolinec u Slovakoj, osnovan 1244 kao slobodno selo. U sreditu, crkva zauzima dominantno mesto na tipinom izdzenom ulinom trgu ili trnoj ulici 3. Ulini trg; Spika Nova Ves, Slovaka. Poljoprivredni karakter naselja imao je kao jedini gradski element izduen ulini trg 4. Ulini motiv na katedrali, crte autora Maldinija 617 UM BI LI CUS (lat. pupak , gr. otqoo, omphalos) K od ant. grada, pre svega kod starog etrursk og grada, naziv za mesto gde se nalazi geometrijsko sredite grada - njegov pupak , a to je zapravo ishodite koordinatnog sistema projektovanog s neba na zemlju. U ant. gr. urban. naziva se omphal os. UM BRA (Gra. mat.), (l. umbra senka). Tamnomrka boja. Prirodna umbra je smea gline i oksida gvoa i mangana. Boja je postojana a najvie se upotrebljava kao vodena boja. Boja je slina mrkoutom okeru, od koga se razlikuje time to pri arenju pocrni. Takodje, mrki mineral koji se upotrebljava u molovanju. UM BRACULUM Bal dahi n. UM BRELLA BACK ST OLI CA (engl. umbrella-bach chair) Drugo ime za stolicu sa naslonom u obliku toka. UM BRELLA (engl.) atra (chattra), normalno na stupi ali se termin koristi i za posebnu gradjevinu u H i ndu arhi tek turi . 2. Tip k upol e. UM BRELLA KUPOLA V . Kupol a UM BRELLO Fabri queu jednom vrtu, u sutini mala struktura koja titi sedite klupe. UM EKAN O, ZAM AGLJEN O U SLI KARST VU V . Sfumato UM EREN O GRADJEN JE V . Conti nenti a aedi fi ca UM ET AK (Zgr.). Deo koji se umee u neku sredinu istorodnog ili razliitog materijala. Dekorativnog karaktera su umeci od drvenih ploica ili traka u drvo intarzija, od kamenih ploica ili kockica mozaik, od metalnih ploica ili traka neilo. K onstruktivni su umeci npr. pero koje se kod veza dasaka umee u lebove prikljuenih dasaka sranica; drveni epovi kojima se ispunjavaju rupe nastale izbacivanjem vorova ili oteenjem grae; drveni trupac izmeu roga i zatege na krovovima sa direktnom vezom izmeu ovih greda; trouglasti trupci u prelomima na poligonalnim krovovima od greda, da bi se ublaio prelom i pojaala veza i dr. UM ET AK, CVI KLA V . Cvi k l a UM ET AK, DEKORACI JA (engl. inlay) Dekorativni dizajn uzorka koji je nainjen od umetanja jednog materijala u drugi, obino formirajui ravnu povrinu. UM ET AN JE (engl. inlay) Svaki postupak kod koga se mali komadi jedne vrste materijala umeu u vee komade druge vrste, radi oblikovanja umetnikog predmeta. V . M ark eteri ja, I ntarzi ja. UM ET AN JE, I N KRUST RACI JA V . Rad umetanjem, I nk rustaci ja UMETNIKA GALERIJA (engl. Art Gallety) Graevina ili prostorija unutar jedne arh. graevine u kojoj se uvaju i izlau umetniki predmeti. Za razliku od muzeja, u.g. je manje povrine i njena postavka se esto menja. Najznaajnije u.g. nastale su kao kolekcije umetnikih predmeta, da bi prerasle u znaajne muzeje i kulturne institucije: Vatikanski Muzej, Louvre, National Gallery, Britanski Muzej i dr. UMETNIKA GRADNJA GRADOVA (nem. Stadtbaukunst) Podizanje i gradnja gradskih podruja obzirom na estetske i umetnike elemente doivljavanja grada (pogledne take, vizure). Grki antiki gradovi su uglavnom predstavljali konglomerate razliitih gradskih modela i obino su podizani okolo vrstih gradskih raaka: agora i podruja hramova. Geometrijski model grada unutar pravougaonog ili kvadratnog rastera dao je Hippodamus iz Mileta, ali je ovaj plan bio u primeni najee u grkim kolonijama (Milet, Priene). Etrurski grad je takoe imao esto nepravilan plan, obzirom na teren gradova na kojem su se nalazili. Prvi put kod antikih rimskih provincijskih gradova (Trier, Timgad) pronalazimo pravilan plan grada, postavljen unutar kvadratne mree ahovskih polja rimskog castruma (cardo, decumanus). U periodu srednjeg veka, osnovani su mnogi gradovi, koji su za osnovnu taku formiranja imali pijani trg ili crkvu. U doba renesanse, razvijen je plan i deal nog grada, koji je za osnovu imao simetrinu, krunu ili poligonalnu geometrijsku strukturu (Palmanova, Freudenstadt). U periodu baroka, podiu se novi gradovi sa planom koji dominira i iji je glavni akcent dvorac vladara (Versailles, Ludwigsburg, Mannheim). XI X vek donosi prodor grada kroz gradsk e zi di ne i njihovo unitenje, dok na njihovo mesto dol azi gradsk i prsten, prstenolika gradska obilaznica, koja uokviruje gradsko jezgro (Be, Ring). Obzirom na znaajno irenje gradova u novijoj istoriji, poboljavaju se saobraajne, tehnike, higijenske i druge karakteristike gradova. UMETNIKI NAMETAJ (engl. craftsman furniture) Naziv za nametaj koji je nainjen kao plod umetnikog akta, nasuprot zanatskom nametaju, nainjenom od strane majstora zanatlija, koji predstavlja odraz zanatske tradicije. Umetniki nametaj je najee unikatan i predstavlja ingenioznu ideju stvaraoca, neovisnu od trendova i stilova. Mnogi arhitekti takodje su izradjivali umetniki nametaj, kao na primer, Antoni Gaudi. V . A rt furni ture. UMETNIKI OBJEKAT (franc. objet dart umetniki objek at, engl. art object) Dekorativni umetniki predmet malih dimenzija i istanane, ekskluzivne izrade. UMETNIKI PROSTOR V . I zraajni prostor UMETNIKI STOLAR V . M enui si er UMETNIKI ZAN AT LI JA DRVOREZBAR V .M enui si er UM ET N OST I TEH N OLOGI JA (engl. Art and Technology) Odnos izmeu umetnikog i tehnolokog principa ili koncepta jednog arh. dela. Javlja se pre svega u modernoj arhi tek turi , kao proizvodu umetnikog procesa, ali i snanih uticaja koje nameu konstruktivne, funkcionalne i druge tehnike karakteristike arh. objekta. Svaki arh. objekt sadri odnos umetnosti i tehnologije, poev od najprimitivnije ovekove nastambe, gde je primitivni stanovnik morao da upotrebi svoje skromno tehniko znanje da bi na pr. pokrio svoju kolibu, pa sve do visoko tehnoloki soficistiranih primera savremene arhitekture, unutar kojih su sublimisana vrhunska dostignua i saznanja iz oblasti tehnike, tehnologije, proizvodnje materijala, informatike, snabdevanja energijom, saobraaja i dr. Pobornici moderne arhitekture su meu prvima istakli znaaj odnosa u.t. ukljuujui ga unutar svojih projekata (Walter Gropius, Mies van der Rohe, Le Corbusier, Frank Lloyd Wright). UM ET N OST I DEJA (engl. idea art) Sinonim za k onceptual nu umetnost. UM ET N OST I ZLOBEN OG PAN OA V . Tack board art UM ET N OST PAN OA V . Tack board art UM ET N OST ULI CE V. Ulina umetnost UM ET N OST , URBAN A V . U rbana umetnost UM ET N UT A KAPELA (nem. Einsatzkapellen) Pravougaoni ili trapezasti prostor crkve koji slui kao kapela, koji se nalazi u polju izmeu dva povuena kontrafora. esto je pronalazimo kod crkava kasne gotike. UM ET N UT A POKRI VN A LAJSN A (nem. Einshubleiste) V . L ajsna. Lajsna koja pokriva spoj dve daske, ali ima i konstruktivnu ulogu, jer predstavlja umetnuti spoj ("pero i ljeb"). 1. Ulini fasadni motiv iz perioda renesanse, crte, Maldini 2. Ulica, trna- Tri karakteristina primera trne ulice: 1 Vimperk, eka, osnovan u XIIIv; 2 Plan, eka, osnovan 1343; 3 Domalice, eka, sa trnom ulicom uokvirenom tremovima 3. Unbuildable building; C.N. Ledoux, Maison des Directeurs de laLouie, crte fasade autora knjige
618 UM ET N UT I SLOG OPEKA V . U gaoni sl og UM ET N UT I SVOD V . Cvik l a UM I RAN JE GRADOVA (engl. original. The Death of Our Cities) Pojam nastao prvi put u radovima Patrick Geddesa 1890 tih godina, koji je prouavao evoluciju gradova svog vremena koja je dovela do razvoja bednih krajeva grada: sl am, semi slam, super slam), koje je prikazao metaforiki kao kancerogeno tkivo razvoja grada. 1944. godine, nainjena je rekapitulacija rada CI A M -a izlaskom knjige M ogu l i nai gradovi da pre i ve? Pitanje koje je ova knjiga postavila ubrzo je dobilo odgovor ne , u delu Jane Jacobs U mi ranje i i vot vel i k i h amerikih gradova i konano, dobilo jednostavan odgovor u tezi o umi ranju gradova koju je postavio Doxiadis u svojoj knjizi U mi ranjenai h gradova. UM I RAN JE KULT URA Naziv za nestajanje pojedinih civilizacija i prema tome i kultura zajedno sa njima. Postoje mnogobrojni primeri umiranja kultura u istoriji civilizacija, kao na primer umiranje kultura latinoamerikih indijanaca, umiranje kultura severnoamerikih indijanaca, umiranje stere egipatske kulture i dr. UMIRUI GRAD, URBI S M ORI EN T I S I M AGO (lat. slika umirueg grada) Pojam se vezuje za predstave umiruih gradova, onih koji nestaju sa lica zemlje. Ovakve predstave su este u istonjakim prikazima, u primerima iz ant. Grke, pa sve do stanja nestajanja i izumiranja u kojoj se nalazio Rim u prvim vekovima nae ere. Sam grad bi tokom perioda svog raspada bio svestan svoje drame: nastajalo je relativistiko oseanje sveta i takvo njegovo postojanje u njemu. U takvom stanju, javljali su se tragini znaci koji su ukazivali na pretpostavku i saznanje da ni sam svet ne mora biti vean, a jo manje jedan grad u svetu. Slika umirueg grada ponavljala se kako unutar epova (Lukrecije), tako i u mitolokim prikazima. Dananje predstave u.g. uglavnom su vezane za mogunosti ekoloke katasrofe i nuklearne kataklizme. I nteresantne su futuristike predstave u.g., posebno na planu sci ence fi cti on-a u filmu, kao na pr. Loganovom bekstvu gde je izraajno data slika u.g. Washingtona, obraslog u puzavice i korov, pustog, bez ljudi. UM N OEN I ORN AM EN T (nem. Multiplikationsornament) Ornament nainjen od vie keramikih ili drugih ploica koje na sebi nose jedan segment ornamenta. Postavlja se na podu, zidu ili drugim arhitektonskim elementima i dr. UM RAUM (nem. ok ol ni prostor) Naziv za prostor u njegovom znaenju okolnog prostora, koji u arh. teoriju uvodi vajcarska kritiarka Vogt-Goeknil. Ona razvija svoju teoriju arhi tek tonsk og prostora kao U mraum (okolni prostor). Meutim, ona ne postavlja fundamentalnu razliku izmeu perceptualnog i egzistencijalnog prostora, pa uvodi neprecizne pojmove, kao to su na pr. Erlebnis eines Raumes (dozivljajni prostor i Gesamteindruck (opti utisak). Takoe, ona pie o nedvojbenom susretu s prostornim totalitetom . U samoj stvari, ve sama re Umraumerlebnis (percepcija okolnog prostora), koja se javlja u samom naslovu njene knjige, morala bi biti definisana terminima psihologije percepcije. Da bi potkrepila svoju tezu, Vogt-Goeknil razmatra tri vrste prostora: Der Weite Raum (iroki prostor). der enge Raum (ogranieni prostor) i der gerichtete Raum (usmereni prostor). Postupajui tako, ona se dotie nekoliko svojstava egzistencijalnog prostora, ali poto joj nedostaje koherentni sistem dobro definisanih koncepata, njegovo istraivanje nije ni moglo doi do bilo kakvih optih zakljuaka. UN AKRSN A ST OLARSKA VEZA Naziv za stolarsku drvenu vezu dva elementa koji se medjusobno postavljaju unakrsno, inei X ram. Veza se radi pod uglom, najee se jedan element probija drugim elementom pod uglom. UN AKRSN A ZI DN A KON STRUKCI JA (engl. cross wall) V . Bok s sk l op UN AKRSN O PREKLAPAN JE V . D rveneveze UN AKRST ARMIRANA PLOA Armiranobetonska ploa koja ima glavnu armaturu u oba pravca. primenjuje se onda kad je odnos strana 2:1. UN APREDJEN JE, URBAN O V . U rbano unapredjenje UN BUI LDABLE BUI LDI N GS (engl. graevine koje nije mogue izgraditi) Pojam se odnosi na onu arhitekturu, utopistiku, vizionarsku ili u tehnolokom smislu konstruktivno nedostupnu. Ova arhitektura zavrava u idejnim reenjima, vizionarskim crteima i skicama; takoe, sreemo je na platni nauno fantastinih filmova, u sf stripovima i knjigama. U istoriji arhitekture, postoje mnogobrojni primeri unbui l dabl e bui l di ngs, predstavljeni na crteima i slikama utopista, kao to su bili Piranesi, Boullee, Ledoux, ali i u projektnim reenjima savremenika, kao na pr. grupe Archigram, Solerija, Fullera i drugih. UN CI JA Naciv za modularnu meru duine, u upotrebi za vreme ital. renes., deo vientinske stope. 1 vientinska stopa= 35,10cm= 12 uncija. UN CT ORI UM (lat. ) Kod antikih rimskih termi , naziv za prostorije koje su sluile za mazanje ulima. UNA Srednjovekovna gradjevinska mera palac: 29mm. UN DE, UN DY (franc., engl.) Tal asasti svi tak , ili oundy, nalik vi truvi jansk om svi tk u ili bilo kojem uvijenom ponavljajuem ornamentu, posebno u klasinoj arhitekturi, ali takodje i kasnogotiki ornament. UN DERCROFT (engl.) Engleski naziv za k ri ptu ili zasveden prostor ispod crkve ili druge gradjevine, koji se nalazi potpuno ili delimino ispod zemlje. UN DERCROFT - KAVERN A (engl.) V . Kaverna UN DERGROUN D (engl. podzeml je) Engleski naziv za podzemnu eljeznicu, drugi naziv je subway, ili L ondon Tubes. U Francuskoj je naziv metro. UN DERGROUN D CI TY V . Podzemni grad UN DERGROUN D URBAN I ZAM V . Podzemni grad UN I CEN TAR Urbanistiki pojam koji odreuje jednu urbanu strukturu, na pr. jedan grad, koji je formiran okolo jednog gradskog jezgra, gradskog centra, nasuprot pol i centru, koji predstavlja urbani strukturu formiranu sa dva ili vie gradskih jezgara. UN I FI KACI JA (nl. unificatio) Jedinjavanje, ujedinjenje; sjedinjavanje, sjedinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost, sjedinjenje, sjedinjenost; izjednaenje, uravnivanje. UN I FORM AN (nl. uniformis) Jednoobrazan, jednorodan, jednolik; jedinstven, novog oblika; fiz. uniformno kretanje jednako kretanje, kretanje ija se brzina ne menja; supr. multiforman. UN I FORM N A ARH I TEKTURA Naziv za jednoobraznu arh., jednaku, istog oblika, karaktera i strukture. Prefabrikovana arh., predstavlja u.a. UN I KAT N I DI ZAJN Oblikovanje, dizajniranje predmeta ljudske upotrebe pojedinano, reavanjem problema svakog predmeta ponaosob. U.d. je naroito prisutan kod predmeta ija upotreba nije masovna: kod predmeta odevanja, nakita, unikatnog nametaja i dr. UN I ON DES ART I ST ES M ODERN ES, ZAJEDN I CA M ODERN I H UM ET N I KA (franc.) Organizacija 1. Umirui grad, Urbis morientis imago; grad razruen kataklizmom. Ruska srednjovekovna minijatura 2. Umirui grad; ilustracija Colin Hay-a za Lathe of Heaven 619 francuskih arhitekata i dizajnera koja je osnovana 1930. godine. Grupa je zasnovala dalji razvoj modernog i nternaci onal nog sti l a. I nstitucija je postala najprominantniji l ocus modernog funkcionalistikog dizajna izvan Nemake (v. Bauhaus, Funk ci onal i zam). U.A.M., kako je bila poznata, je osnovala grupa umetnika ukljuujui Rene Herbst, Francis Jourdain i Robert Mallet-Stevens. Prominentni medju dizajnerima nametaja bili su Le Corbusier, Pierre Chareau, Eileen Gray i Charlotte Perriand. UN I T FURN I T URE (engl.) Jedinini nametaj. Modularni nametaj koji je razvijen u Nemakoj u periodu 1920.-tih. Pod uticajem ideja D eutscher W erk bund-a i potreba koje su narastale nakon Prvog svetskog rata, razvijena je potreba za nametajem koji nije skup za izradu i koji je ekonomian za upotrebu jer ne zauzima puno prostora. Dizajneri Bauhaus-a i drugi, posebno Franz Schuster, nainili su modularan sistem nametaja. Ovaj sistem razliitih komada nametaja sastojao se od slinih modularnih elemenata, koji su svaki za sebe mogli da se koriste na odredjen broj razliitih naina, kao na primer ormar/ sto ili polica/kabinet/ormar koji su nainjeni razliitim kombinacijama ladica. Moduli se mogu razliito kombinovati, prema ekonomskim zahtevima i dostupnoj veliini prostora, a mogu da se nadgradjuju i araniraju prema potrebi i prema eljama vlasnika nametaja. Poto su komadi nametaja bili slini ili identini po bazinom dizajnu, module je bilo jednostavno i relativno jeftino proizvoditi. I deja modularnog nametaja se vrlo brzo proirila i do danas je ostala prioritetna u izradi saavremenog nametaja. UN I T E DH ABI T AT I ON (franc. zajedni ca stanovanj a) Pojam Le Corbusiera kojim je on nazvao projekt za stambenu zajednicu koju je podigao u Marseillesu, 1947-52., koja predstavlja dom za 1.600 stanovnika i sadri 26 razliitih vrsta unapreenja zajednikog stanovanja. UN I T ED CRAFT S POKRET V . Roycroft k omuna UN I VALEN T N A ARH I T EKT URA Naziv za arh. i arh. formu uopte koja ne korespondira sa okolinom niti sa svojim korisnikom. Najee, to je naziv za apstraktan, neutralan prostor. UN I VALEN T N OST M ODERN OG ARH I TEKT ON SKOG JEZI KA Predstavlja izdvojen i izolovan jezik moderne arhitekture, idealni element preobraaja drutva kroz arhitekturu prema Le Corbusierovoj teoriji, koji je stvoren da bi se izbegla politika revolucija uporedo sa revolucijom u urbanizmu i arhitekturi. K ritikujui ga, tokom perioda 1960-tih godina, Paolo Portoghesi pie: Moderan grad nas sve vie udaljava od svesti da je ljudski ivot sastavni deo jednog eko-sistema sastavljenog od mnogih razliitih oblika ivota. U tom smislu, i u njegovoj sadanjoj istorijskoj formi, grad predstavlja ambijent koji nije nita manje neodreen i iskrivljujui od sela shvaenog kao nalije gradske medalje. UN I VERZALN A ARH I T EKT URA Futuristiko gledanje univerzalne civilizacije, kod koje je koncepcija prostora zajednika kako oseajnoj strukturi ovog perioda, tako i njegovom duhovnom stavu. UNIVERZALNA KUA (nem. Umgebindehaus) Kua podignuta kao kua brvnara, kod koje je gornji sprat ili krov (krovni sprat) podignut na samostalnoj noseoj konstrukciji od drvenih stubaca, greda i veznih nosaa. UN I VERZALN I ARH I T EKT 1. Naziv za arhitekte koji su tokom istorije bili nosioci ne samo najviih znanja iz oblasti arhitekture, ve takoe iz ostalih oblasti umetnosti i tehnike. U doba renesanse, postojao je ideal univerzalnog oveka, kojem su mnogi eleli da se priblie. Michelangelo Buonaruotti je bio izvrstan arhitekta, skulptor, slikar, urbanista i vojni planer. Leonardo Da Vinci je u svojoj univerzalnosti sadrao karakteristike tehnikog genija, naunika optih naunih oblasti, slikara, arhitekte, crtaa. U kasnijim periodima, teko je pronai sline univerzalne linosti (uomo uni versal e). 2. U savremenoj arh. pojam koristi Buckminster Fuller kada predlae sistem organizacije na svetskom nivou u kojem njegovi istaknuti inenjeri, nemilosrdni i autoritativni, uni verzal ni arhi tek ti , zamenjuju organe vlada efikasno obavljajui njihov posao. UNIVERZALNI ELIK Valjani elik irine od 151 do 1000 mm i debljine iznad 3 mm, pravougaonog preseka, koji se dobija valjanjem kroz univerzalne valjke. UN I VERZALN I N AST AVAK Veza koja spada u zastarele metoda nastavljanja i primenjuje se ako se svi elementi nastavljaju na istom mestu, to u sluaju vie elemenata, koji lee jedan pored drugog, zahteva podvezicu velikih dimenzija i veliki broj zakivaka za vezu. UN I VERZALN I PROST OR Naziv za prostor koji nosi odrednice spoljanjeg i unutranjeg prostora istovremeno, prostor gde se spoljanji i unutranji prostor meusobno proimaju. Pojam u.p. uneo je u arh. teoriju Mies Van der Rohe, svojim projektima, meu kojima je najznaajniji Farnsworth House, Fox River, I llinois, iz 1945-50.g. UN I VERZALN OST U ARH I T EKT URI Univerzalnost je pojam za optu arh., sveobuhvatnu, koja je svemu i svima zajednika, bez izuzetka, opte razumljiva i prihvatljiva. Le Corbusier je definisao puri zam (1921.g.) kao uni verzal ni sti l koji je razumljiv skoro svalkom, za to se on sam uvek zalagao i stil koji kao takav treba da postane opta arh. konvencija. K ao odgovor, bila je pretpostavka o izgradnji novog, i nternaci onal nog sti l a, koji e biti nosilac univerzalnosti u arhitekturi. U kasnijem periodu, uni verzal nost se pojavljuje takoe kao odlika i drugih stilova. Na pr., prema teoriji pop arhi tek ture, ono to je najvie uni verzal no veini ljudi, predstavlja delikatnu kombinaciju tipinog i koraka ispred. UN I VERZI T ET Zajednica fakulteta kao naunih i najviih nastavnih ustanova; sprema visoko kvalifikovane strunjake, daje studentima specijalna teorijska i praktina znanja, uvodi ih u metodologiju naunog rada, organizuje i unapredjuje nastavu. UN OVOKALN OST U ARH I T EKT URI Nasuprot arhitektonskoj harmoniji, unovokalnost predstavlja jednoznanost arhitektonskog prostora, istovetnost i jednovrednost elemenata tog prostora, jednostavnost, ali i monotoniju. Univokalna arhitektura je rudimentarna, jednostavna po svojoj koncepciji i strukturi, nastala upotrebom jednog ili veoma malog broja arhitektonskih elemenata. UN T ERCUG ( nem. Unterzug ) V . Podvl ak a UN T ERZUG PODVLAKA (nem. Unterzug) V . Podvl ak a UN UT AR ZI DI N A V . I ntra muros UN UT ARN JI PROST OR V . Tak odje U nutranji prostor Nasuprot spolja , unutarnji prostor predstavlja stanje u kojem se nalazi jedan prostor ili ovek u tom prostoru, gde je izdvojen, zatien, izolovan, uokruen, uokviren, povuen. Osnovno svojstvo jedne kue je to na suvodi unutra. Prema tome, bit kue kao arh. je unutarnji prostor. Dok smo u gradu, mi smo jo uvek napolju , mada je kod mnogih gradova, posebno srednjovekovnih, pojam unutar imao znaenje biti u gradu, unutar gradskih zidina, zatien. U kui smo sami sa sobom, povukli smo se u u.p. Kada otvaramo ulazna vrata od kue nekome drugom, onda je to naa slobodna odluka; mi putamo svet da doe do nas, iako mozemo da ga posmatramo iz kue. U.p. se prema tome primarno definie kao 1. Le Corbusier: Unite dhabitation , Marseille, 1947-1951 2. Unite dHabitation, Marseille 3. Slika objekta i popreni presek koji pokazuje tri etae na kojima se nalaze dve stambene jedinice
620 topoloki zatvoreni prostor. Meutim, svaki u.p. treba da ima svoju komunikaciju sa okolinom, koja se ostvaruje na bilo koji pogodan nain, ali da ima svoju unutarnju strukturu. O tome, Robert Venturi kae: Projektujui iz spoljenjosti u unutranjost, kao i iznutra prema spolja, stvara se potrebna napetost, to nam pomae pri pravljenju arhitekture. A poto je unutra razliito od spolja, onda zid - to mesto mene - postaje arhitektonski dogaaj. Arhitektura se zbiva na susretu unutarnjih i spoljnjih sila upotrebe prostora. Te sile unutranjosti i spoljne okoline su i opte, a i posebne, one su i sveobuhvatne ali i zavisne od datih okolnosti. UN UTRAN JA ARH I T EKT URA Arhitektonska obrada prostorija u zgradi. UN UTRAN JA ARH I TEKTURA KAO EN T ERI JER V . E nteri jer UN UTRAN JA GLASI JA V . Gl asi ja UN UTRAN JA OPSADN A LI N I JA V . Kontraval aci ona l i ni ja UN UTRAN JA SI LA Sila koja dejstvuje izmedju masa pojedinih materijalnih taaka sistema. UN UTRAN JA VRATA (nem. I nnentuer) V rata na unutranjem zidu jedne kue. UN UTRAN JE TREN JE Otpor relativnom kretanju delova istog materijala. UN UTRAN JE T REN JE, KOEFI CI JEN T V . Koefi ci jent unutranjeg trenja UN UTRAN JE ZI DAN JE (nem. I nnenmauern) Zidanje unutranjih zidova neke graevine, nasuprot spol janjem zi danju, odnosno, zidanju spoljanjih zidova (f asade) nekog graevinskog objekta. Razlikujemo: sredinje zidanje, pregradno zidanje i zidanje meuzidnog prostora. Zidanje unutranji h zi dova i drugih elemenata graevine, odlikuje istoa i pedantnost. UN UTRAN JI ARH I T EKT ON SKI M OT I VI U URBAN I ZM U Primena unutranjih arhitektonskih motiva (stepenice, holovi, galerije, stubovi) i na spoljnoj arhitekturi jedna je od elemenata drai i lepote antikih i srednjovekovnih arhitektonskih kompozicija. Onaj prevashodno pitoreskni utisak koji ini, na primer, Amalfi, nastao je iz upravo grotesknog nereda spoljnjih i unutranjih motiva: u isto vreme i na istom mestu nalazimo se i u kui, i na ulici i na spratu i na prizemlju, sve zavisi kako smo shvatili ove udnovate kombinacije. To je ono to oduevljava skupljaa veduta i to vidimo na pozorinim scenskim dekoracijama. Ali za scensku sliku se nikada nee odabrati moderni deo grada, to bi za gledaoce bilo isuvie dosadno. UNUTRANJI GOTIKI SVOD (engl. rear vault) Unutranji luk ili svod, takodje se naziva voussure arch ili scoi nson arch, na elu ukoenog gotikog otvora, izrastajui iz bonih vertikalnih otvora, kratkih konzola ili stuba spojenog sa zidom (escoi nsons) na uglovima bonih vertikalnih otvora. UN UTRAN JI I SPOLJAN JI PROST OR U dva pravca se moze istrazivati spoljanji i unutranji prostor: sa ugla funkcionalnih odnosa i aktivnosti, sa ugla fizikih karakteristika izgraenog gradskog tkiva i negativnih prostora koje ono oblikuje (trgovi, ulice itd.). U prvom sluaju unutranji prostori stanovanja funkcionalno se nastavljaju u spoljanji okvir ( produenje stanovanja). U drugom sluaju sloeni odnosi izmeu pozitivnog i negativnog prostora koji daju ambijentalne vrednosti gradovima i neizgraeni prostori jednako su vredni delovi fizike strukture, kao i sami objekti. Razdvojiti ove dve ravni prostornog miljenja i oblikovanja - znai ukinuti i jednu i drugu. Skoro bi se moglo rei da je i sama fizika organizacija urbanog prostora u sutini i izmeu ostalih aspekata uspostavljanje odnosa izmeu unutranjih i spoljanjih, izgraenih i neizgraenih delova urbane morfologije. UN UTRAN JI I ZGLED, UN UTRAN JOST (nem. Untersicht) 1. Prikaz unutranjosti jedne graevine, slika ili perspektiva graevine sa pogledom iznutra. 2. Unutranji pogled na plafon ili unutranje krovite jednog prostora, na primer: tavanica, kasetirana tavanica. UN UTRAN JI LUK (engl. rear arch) L uk sa unutranje strane zida koji premouje vratni ili prozorski otvor. V . L uk . UN UTRAN JI PROST OR Predstavlja prostor unutar jednog arhitektonskog objekta, odnosno, unutar njegovih zidova, ispod njegovog krova. U osnovi, u organizacionom smislu, odnos unutranjeg prostora (reava nekakav posmatrani model ivota) i njegove zalananosti (ukljuenosti, sadejstva) u kompletnu strukturu sredine, moe se objasniti i odnosom jedinice i mnotva. Ovde mnotvo treba shvatiti kao tip zeljene strukture u okviru koje se mogu ostvariti zeljeni kontakti na nivou pojedinac-kolektiv. Time jedinica, odnosno unutranji prostor, ne moe biti odreen unutranjim merilima, ve postoje vrednosti koje precizno reavaju odnos unutranjeg prostora prema celokupnoj sredini. UN UTRAN JI SVOD (engl. rear vault) Mali zasvedeni prostor izmedju prozorskog stakla i unutranje povrine zida, u sluajevima kada ke zid debeo i zakoen. V . Z ak oeni zi d. UN UTRAN JI TRI GLI F M etopa. V . I ntertri gl i f, M etopa. UN UTRAN JI UGAO Figura koja se formira kad se dva zida susretnu medjusobno pod uglom, kao kod ugla jedne sobe, koji se naziva re-entrant. UN UTRAN JOST PROZORA V . L edja prozora UN UTRAN JOST SVODA (nem. Gewoelbelaibung) Unutranja povrina nekog svoda. Moe da bude zavrno obraena ili da bude sa vidnom svodnom konstrukcijom. UN UTRAN JOST V . U nujtranji i zgl ed UOBLIAVANJE (nem. Gestaltung) Davanje izgleda prilikom reavanja projektnog zadatka, odnosno funkcije jednog arhitektonskog objekta. Uobliavanje esto sadri elemente stila i formalnog reenja. UOBRAEN OST U ARH I T EKT URI (engl. conceit) Prihvatljivi fabri que u jednom vrtu, obino kapriciozan, kao na primer to je most koji ne premouje nita ve je postavljen iskljuivo kao ornament. UOKVI REN (engl. surround) Okvir jednog arhitektonskog sredstva, kao to je arhi trav okolo otvora. UOM O UN I VERSALE (ital. univerzalni ovek) V . U ni verzal ni arhi tek t UPADAJUE SEDITE Drugi naziv za klizee sedite. UPADAJUE SEDITE, DEMONTANO SEDITE V . D emontano sedi te UPAREN E ARKADE V . A rk ade, uparene UPAREN I ARH I T EKT ON SKI ELEM EN T I (nem. Gekuppelt) Arhitektonski elementi (stubovi, nosai, prozori, portali i dr.) koji su postavljeni jedan pored drugog, jedan ispred drugog ili jedan iznad drugog u paru tako da ine udvojeni uporedni element. Ovo je prisutno kod: dvojnih 1. Univerzalna kua, Umgebindehaus 2. Unutranje dvorite, plan palate Farnese, Michelangelo 3. Unutranji prostor, perspektivni prikaz, Giacomo Fontana (1805-1880) 621 prozora, dvojnih arkada i ostalih prostora kod kojih je potrebno postii efekt fasade sa obe strane zida na kojem se nalaze upareni arhitektonski elementi. UPI JAN JE (1) Proces primanja tenosti u pore upljikavog materijala. Drvo, kamen i opeka upijaju vodu; drvo upija firnis i karbolineum, kada se ovima premazuje; kamen i omalterisane povrine upijaju flaute. (2) Upijanje zvuka; apsorcija jednog dela energije zvuka koji pada na neku povrinu. UPI JAN JE VODE, KOEFI CI JEN T UPI JAN JA VODE V .Koefi ci jent upi janja vode UPI SAN I KRST (engl. cross in square, franc. croix inscrite, quincunx) Najei oblik osnove vizantijske crkve, nepoznatog porekla. Crkva Nea, koja je zavrena 880.g., smatra se da je bila prvi primerak ovakve osnove u K onstantinopolju. Sastoji se od devet brodova. Centralni brod je u obliku irokog kvadrata, dok su ugaoni brodovi male kvadratne povrine, a preostala etiri broda su pravougaonog oblika. Visoki centralni brod je nadvien kupolom (koja je podignuta na etiri nosea stuba)., ugaoni brodovi su takodje zasvedeni kupolama ili krstastim ili poluobliastim svodovima, dok su pravougaoni brodovi obino zasvodjeni poluobliastim svodovima. V . Croi x i nscri te. UPLET EN A ST ABLJI KA (engl. twisted stem) Profilacija koja izgleda kao duga, tanka cilindrina ipka sa stabljikom uvrnutom okolo nje, formirajui spiralni ornament postavljen u cavetto izmedju dva kontinualna ravna profila sa gornje i donje strane. Karakteristina profilacije u periodu romani k e. UPLET EN I ST UB V . Toezo UPLET EN O ST EPEN I T E Geometriko stepenite. UPORI T E V . Osl onac UPORN JAK V . Oporac (St., K onst.). UPORN JAK KON TRAFOR V . Kontrafor, Kempfer, v. Oporac UPORN JAK OPORAC V . Oporac UPOT REBLJEN E VODE (OT PADN E VODE) (Snt.). Vode zagaene u domainstvu i industriji, kao i kine vode koje se uvode u kanalizaciju. Razlikuju se: (1) kune upotrebljene vode, koje potiu iz nunika, kupatila, kuhinja, perionica i sl.; (2) industrijske upotrebljene vode, koje potiu od tehnolokih procesa i pogona industrije; (3) kine vode, koje nose prljavtinu sa krovova, ulica, trgova i dr. Sem toga, upotrebljene su i one sasvim malo ili nimalo zaprljane vode koje potiu od vodoskoka, arteskih bunara, hlaenja motora, kondenzacije i sl. UPOT REBN A VREDN OST PROST ORA Upotrebna vrednost jedne prostorne organizacije moe biti ocenjivana na svim njenim stepenima istraivanja i realizacije, njome se moe dobiti kompletna slika njene vrednosti. Evropska praksa pokazuje dve osnovne grupe, kriterija: 1. Elemente za odreivanje funkcionalne vrednosti objekta: veliina, namena, konstrukcija, kvalitet, poloaj u sklopu, opremljenost, ekonominost, i 2. K riterije koji se odnose na ambijent: mesto i odnos prema centru, socijalna diferencijacija, saobraaj - parking, zdravstveno - higijenski uslovi: istoa vazduha, mir, buka - odnos prema centru snabdevanja, zelenilo. Zadovoljenje interesa korisnika obuhvatilo bi ocenu sledee etiri grupe: 1.funkcija, 2. stupanj opredeljenosti, 3. poloaj stana: objekat, naselje, centar i 4. ekonominost: trokovi eksploatacije i odravanja. Upotrebna vrednost organizacija ili u uem smislu kvalitet mogue je smatrati i potrebnim organizacionim aktom svih slubi u realizaciji prostora, obzirom da se uvoenjem ovih kriterijuma a koji nisu nepoznati ekonomskoj praksi, moe i tanije odrediti prava graevinska vrednost realizovanih prostora. UPOT REBN I PREDM ET V . Prostorne jedi ni ce. Svojim svojstvima upotrebni predmeti - orua - su nerazdvojni uesnici u izgraivanju vrednosti jednog arhitektonskog prostora i prema neposrednim korisnicima - njihovim meuakcijama - odluuju najintenzivnije u funkcionalnim analizama. Dogaaj - kretanje, mogue je u svim nivoima organizacije sagledati u odnosu prema uporebnom predmetu i to poev od definicije radnog mesta, zoniranjem kretanja u njegovim i ostalim prostornim okvirima, pa sve do tzv. irih, urbanistikih sklopova, gde se dogaaj, okrenut prema upotrebnim predmetina, samo umnozava brojem aktivnih funkcija. Upotrebne predmete moemo posmatrati od nivoa povrine osnovne prostorije stana, gde su sadrzani unutar mobilijara ili radnih sredstava (stolica, kuhinjska oprema i sl.), pa sve do urbanistikog plana jednog grada, gde su sadrani u okviru mobilijara jedne ulice (telefonska govornica, potansko sandue, klupa. isl.). Postoje opti upotrebni predmeti, ija upotreba nije vezana za odreen prostor (spoljanji ili unutranji), niti za neku karakteristinu sredinu (mobilni telefon). UPOT REBN I PROST OR V . U potrebna vrednost prostora UPRAVAN (nem. lotrecht, senkrecht) Naziv koji odreuje poloaj neke dui, ravni, geometrijskog tela ili arhitektonskog oblika u odnosu na drugi, od uglom od 90 0 . UPRAVN A PROJEKCI JA V . N ormal na projek ci ja UPT OWN (engl. gornji grad) N aziv za deo grada koji je podignut na uzvisini, iznad donjeg dela grada (downtown). Gornji grad je nastao jo u periodu ant. Grke, kada su gradovi podizani na uzvisini, iz bezbednosnih razloga, dok je luki deo grada bio donji grad (downtown), podignut neposredno uz more. Dananji savremeni gradovi takoe imaju svoj uptown i downtown, kao na pr. New York, gde pojam downtown takoe znai trgovaku etvrt. UPUT AN JE (Zgr.). Ukopavanje neega u neki materijal, tako da predmet bude ravan sa njegovom povrinom. Uputaju se ekseri i zavrtnji, da im glave ne bi bile vidljive preko povrine drveta ili metala; ugaonici na uglovima prozorskih krilai dr. (v. Uputena brava). UPUT EN OLUK Naziv za ol uk koji se nalazi postavljen unutar krovne ploe, kod ravnih krovova, tako da nije vidan na fasadi objekta. UPUT EN PAN EL (sunk panel) Panel sa uputenim ramom. UPUT EN PROFI L (engl. sunk moulding) Profil koji je utisnut ili uputen iza glavnog lica ili konstruktivne povrine zida. UPUT EN A BRAVA Brava ukopana ravno sa unutranjom povrinom friza, tako da je unutranji lim kutije vidljiv sa unutranje strane. I ma ilt samo sa spoljne strane. UPUT EN A I VI CA (engl. sunk draft) Margina okolo komada kamenog tesanika koja ostavlja lice kamena uokvireno na taj nain to je istaknuto, tj, uzvieno u odnosu na ivicu. UPUT EN A OGRADA (engl. sunk fence) V . H a ha UPUT EN I PAN EL Naziv za panel kod kojeg je povrina uputena u odnosu na njegov okvir. UPUTENI RAZUPIRA (engl. recessed stretcher) Popreni element H razupiraa koji je postavljen iza prednjih nogu stola ili stolice. 1. Unutranje dvorite Villa I mperiale, kod Pesara, cret Francisco d'Hollanda. Ovaj deo vile je sagradjen izmedju 1522 i 1531 2. Upareni stubovi 3. Upisan krst u osnovi crkve Sv Petar, 1569 4. Upotrebni prostor elementi: zid, stub, stepenite, galerija, pod. Christian de Portzamparc, Cite de la musique, Paris, 1985
622 UPUT EN I RELJEF (engl. sunk relief) I zdubljen rel jef koji se ne istie izvan povrine na kojoj je izdubljen, takodje nazvan cavo ri l i evo ili i ntagl i o ri l evato. UPUT EN I ZAKI VAK V . Z ak i vak . UPUT EN I ZAVRT AN J Z avrtanj ija se glava nalazi u ravni spoljne povrine spojenog dela, a slui za privrivanje lakih delova. UPUT EN O LI CE (engl. sunk face) Panel koji je uokviren istaknutom u polje marginom ili ramom. URADI SAM ARH I TEKTURA V . D o i t yoursel f arhi tek tura URADI SAM I N DUST RI JA (engl. Do it yourself industry ) I ndustrija koja je ekspanziju doivela nakon Drugog svetskog rata, koja je zasnovana na proizvodnji delova nametaja, enterijera, pa sve do kompletnih kua za stanovanje. Takoe, razvijena je grana industrije nametaja koja proizvodi delove iz kojih se sklapa nametaj. V . D o i t yoursel f arhi tek tura. URAEUS (lat., pl. uraei) Reprezentacija svete zmije, kobre ili zmije otrovnice, kao na primer na glavi Nemes i drugih egipatskih boanstava i vladara, ili postavljene sa obe strane diska sa krilima ili globusa na korniima u egipatskoj arhitekturi. URBAN I N T ERURBAN V . I nterurban URBAN ART Naziv za umetnosti koje su proistekle i koje se odvijaju neposredno u urbanoj sredini. To su likovne, muzike ili scenske umetnosti: grafi ti , pl ak ati , bi l dbordi , koncerti na otvorenom ili pozorite na otvorenom. URBAN I SLAN DS V . U rbana ostrva URBAN REN EWAL (engl. urbani preporod) Pojam je nastao u SAD pedesetih godina, kada se, potpuno neoekivano, pojavio zahtev za urbanistikim rekonstrukcijama - u.r., mada se nije moglo rei da su pri tome naena nova reenja. URBAN V . A nti urban URBAN VI LLAGERS, URBAN I SELJACI Naziv za stanovnike jednog grada koji su u grad preneli sve osobine karakteristike za ljude koji ive na selju. Urbani seljaci u centru grada gaje stoku, seju kukuruz i ive poput onog dela populacije koji ivi na selu. esto su urban villagersi i stanovnici slamova, bespravno podignutih naselja, koja su bez vode, struje, kanalizacije i vode takav vid ivota jer su uslovima primorani na to. URBAN A ADOLESCEN CI JA V . Gradovi adol escenata URBAN A AGLOMERACI JA V . A gl omeraci ja, urbana, V . Grad URBAN A AGLOMERACI JA, T OPOGRAFSKA V . Topografsk a urbana agl omeraci ja URBAN A AN ALI ZA Analiza svih uticaja na jednu urbanu sredinu koji je odreuju i menjaju. Takoe, predstavlja analizu realnih i moguih uticaja i odrednica jedne budue urbane strukture. U.a. predstavlja sastavni deo bilo kojeg urbanog ali i arhitektonskog projektovanja. U.a. obuhvataju: analiza saobraaja, geomorfologije, analize prirodnih uticaja (osunanost, rue vetrova, klima i dr.), analize strukture stanovnitva, ekonomske analize, statistike analize, istorijske analize (istorijski spomenici, staro gradsko jezgro), tradicionalne analize, tehniko-tehnoloke analize i dr. URBAN A AN ALOGI JA V . A nal ogi ja mesta URBAN A AN TROPOGEOGRAFI JA V . A ntropogeografi ja URBAN A AN TROPOLOGI JA V . A ntropol ogi ja grada. Naziv za naunu disciplinu koja se bavi prouavanjem razvoja oveka kao bia i jedinke u sadejstvu i pod uticajima koje na njega ini jedna urbana sredina i obratno. Poput oveka, i sam grad se ponaa kao ivo, bie: gradovi se raaju, razvijaju, rastu, ali i umiru. Gradovi imaju svoje bolesti: zagaenja, prenatrpanosti, emanacije otrovnih gasova, buku i dr., koji se prenose i interaktivno deluju na oveka. Urbana antropologija analizira uzroke negativnih stanja i sagledava posledice, daje predloge za ozdravljenje i oivljavanje grada nakon hroninih negativnih stanja u kojima se jedna urbana sredina nalazi. URBAN A ART I KULACI JA Svaki grad kao i svaka urbana sredina ima svoj jezik, manje ili vie razumljiv. Grad je mogue itati poput otvorene knjige, ui u njegovu istoriju, dogaaje i preneti ih u sadanje stanje. Urbana artikulacija omoguuje jasnou, itljivost urbanih elemenata i njihovog sadejstva, ostvarujui na taj nain ulogu grada kao tiva, ivog i jasnog, grada kao izvorita obilja inf ormacija o sebi samom, o njegovim stanovnicima, humanoj istoriji uopte. Da bi se sauvala urbana artikulacija jednog grada, potrebno je uvanje njegovog sadraja i njegovo prenoenje na dananjeg stanovnika. Dobro artikulisani gradovi prenose svoj karakter na savremene gradske strukture, uvajui istovremeno identitet jedne urbane celine. URBAN A ASI M I LACI JA V . A simil aci ja, urbana URBAN A ASOCI JACI JA Naziv za prvobitne zajednice stanovnika koji su formirali jedan grad. Ove zajednice su predstavljale asocijacije stoara, zemljoradnika ili kasnije zanatlija. U srednjovekovnom gradu, u.a. su postale od zanatlija, tako da su ak i poneki delovi grada predstavljali kvartove pojedinih zanatskih profila. URBAN A AT ROFI JA (gr. ototio atrofia zak rl jal ost, sl abost) Naziv za urbane sredine, pre svega stara gradska jezgra i stare gradove koji su iz odreenih razloga u jednom periodu izgubili svoj znaaj i stagnirali u svom razvoju. U.a. je esto nastajala nakon unitenja grada od strane osvajaa, epidemija kuge, zemljotresa, erupcije vulkana (Pompeji), promena u trgovini, promena vladara, preseljenja i dr. U.a. u savremenom urban. je retka pojava. URBAN A BI OLOGI JA Nauna disciplina koja prouava bioloke aspekte i poj ave vezane za urbane sredine i urbanizaciju. URBAN A CEN T RALI ZACI JA Proces urbanog razvoja putem stvaranja velikih gradova kao centara i jezgara jedne urbane teritorije, nasuprot urbanoj decentral i zaci ji , koja predstavlja obrnut proces. URBANA ETVRT V . U rbana zona URBANA VORITA V. vorita URBAN A DEAGRARI ZACI JA V . D eagrari zaci j a URBAN A DECEN TRALI ZACI JA Naziv za proces urbanog razvoja ravnomerno rasporeenoj po celokupnoj povrini jedne regije, uz slabljenje ili ukidanje znaaja velikih gradova kao urbanih centara. Takoe, u.d. moe da bude sprovedena unutar jednog grada, putem izgradnje novih gradskih centara, izdvojenih od postojeeg gradskog jezgra. U.d. postie se ravnomerno rasprostiranje urbanih funkcija i unoenje jednakih standarda u sve delove urbane sredine, bez obzira na njihovu udaljenost od gradskog sredita. URBAN A DEGRADACI JA Naziv za uniavanje postojeih vrednosti jedne urbane strukture ili zemljita putem nepravilno izvedenih urbanih intervencija u njoj. U.d. je bila naroito 1. Urbana decentralizacija. Teorija arh. Eliel Saarinena o decentralizaciji gradskog stanovnitva. Grad treba da ima svoje organsko tkivo i da nadje svoje mesto u prirodi 2. Urbana ekspanzija; plan irenja grada Nuernberga u XI I I v, kad je grad morao da proiri svoje granice i izgradi nov gradski zid. U planu se jasno vidi kontura prvobitnog gradskog zida 623 karakteristina za period razvoja industrije, pre svega teke industrije, kada je nastalo stvaranje velikih industrijskih centara. Njihovo nastajanje i razvoj je za posledicu imalo znaajnu urbanu degradaciju, kako postojee urbane sredine, isto tako ekoloke sredine. URBAN A DEM OKRAT I JA Pojam podrazumeva jednakost mesta, jednako uestvovanje u globalnim razmerama. Predstavlja jednako uestvovanje svih znaajnih inilaca u formiranju i odravanju jednog urbanog prostora ili koncepta. Takoe, pojam moe da bude prenet na podruje sociologije, u smislu ostvarenja jednakih urbanih uslova i urbanih prava svih stanovnika jedne urbane sredine. URBAN A DEM OLI CI JA V . D emol i ci ja, urbana URBAN A DESTRUKCI JA V . D estruk ci ja, arhi tek tonsk a URBAN A DETERI ORACI JA Naziv za pogoranje urbanih uslova, odnosno kvarenje uslova ovekove sredine. U.d. nastaje na globalnom polju zagaenjem ovekove sredine, izgradnjom industrijskih zagaivaa, eljeznice ili auto puteva. Takoe, nastaje i na mikro planu: preizgraenou gradskog prostora, neplanskom gradnjo i dr. URBAN A DEVAST ACI JA V . D evastaci ja URBAN A DEZI N TEGRACI JA Pojavljuje se esto zajedno sa socijalnom dezintegracijom, a predstavlja unutranje razbijanje jedne urbane celine, uporedo sa sveukupnim propadanjem jedne zajednice koja u njoj ivi, a esto pronalazimo primere propadanja cele jedne civilizacije. Budui da uzroci jedne u.d. ne moraju da budu ratovi, opsade, bolesti ili kataklizme, urbani fond esto ostaje nedirnut, ali biva uruen promenama iznutra, unitenjem njegove funkcije koja je izazvana od strane propadanja njegovih stanovnika. Najreitiji primer u.d. pronalazimo u fazi sveukupnog pada RI mskog crstva, koje je urueno iznutra, socijalnim, moralnim i najzad fizikim propadanjem. URBAN A DI JAGN OZA Prikaz urbanistikog stanja jedne sredine, pomou analiza njenih urbanih pojava i manifestacija, na osnovu koje je mogue utvrditi uslove ivota i boravka u njoj, kao i njene osobine i njen kvalitet. Nakon postavljanja u.d. mogue je pristupiti promeni uslova sredine, eventualno njenoj revitalizaciji, rekonstrukciji, urbanoj nadgradnji ili promeni urbane strukture. Problemom u.d. bavio se Ebenezer Howard, koji je prikazao svoju dijagnozu rasta gradova i predstavio svoj program reavanja ovog problema putem serije objanjavajuih dijagrama. Ovi dijagrami su predstavljali ideju grada kao izbalansirane zajednice razliitosti urbanih formi njegovih prethodnika. URBAN A DI SORGAN I ZACI JA Nastaje kada su u jednoj urbanoj strukturi naruene njene funkcije, tako da ona ne funkcionie na pravilan nain. Takoe, nastaje u sluaju kada jedna urbana struktura fiziki prevazie tehnike mogunosti njenog odrzavanja i to se konstantno odrazava na njeno funkcionisanje. U.d. je prisutna u mnogim urbanim sistemima i direktno se odraava na kvalitet ivljenja u njima. URBAN A DOM EST I KACI JA V . D omesti k aci ja sel a URBAN A DOM I N AN T A V . D omi nanta, D omi nanta trga, Gradsk a domi nanta, Prostorna domi nanta URBAN A EKOLOGI JA Nauna disciplina u okviru urbanizma koja se bavi ekolokim aspektima urbanizacije i urbanizma, posebno zatitom ovekove okoline u gradu. URBAN A EKON OM I JA Nauna disciplina koja se bavi gradskom i regionalnom privrredom i njenim uticajem na urbanizam i urbanizaciju. Urbana ekonomija prouava snage rasta grada, ekonomsku stranu pojedinih elemenata kao to su ekonomija stanovanja, zemljina renta i dr. Prouava i analizira ekonomski aspekt urbanizma, odnosno, prati urbano planiranje i izgradnju u smislu ekonomskih zakonitosti koje utiu i odreuju izgradnju i razvoj jednog grada i rezultate primenjuje na konkretnim ekonomskim reenjima. Svako urbano planiranje ukljuuje ek onomsk i pl an i program koji odreuje ekonomske okvire celokupnog projekta. URBAN A EKSPAN ZI JA Naziv za znaajno irenje postojeih gradova i gradnju novih gradova na slobodnom terenu. U.e. je posledica ekspanzije stanovnitva ili migracije, odnosno, doseljavanja stanovnitva u odreeno urbano podruje. U.e. moe da bude planska ili neplanska, gradska ili seoska (ruralna), etnika ili internacionalna, vertikalna i horizontalna. URBAN A EKSPLOZI JA V . E k spanzi oni zam, urbani , E k spl ozi ja gradova URBAN A EKST EN ZI JA V . E k stenzi ja, urbana URBAN A EST ET I KA V . E steti k a urbani zma URBAN A EVOLUCI JA Naziv za proces urbanog razvoja jednog podruja, grada ili dela jednog grada, tokom odreenog vremenskog perioda, kada grad poprima razliite promene svoje strukture. U.e. moemo da posmatramo na primeru jednog grada poev od njegovog osnivanja pa do danas, ili je analiziramo samo u odreenim, ogranienim vremenskim periodima njegovog razvoja. Na u.e. utiu mnogobrojni faktori: prirodni f aktori, ljudski faktori, istorijki, ekonomski, tehniko-tehnoloki, ekoloki i dr. URBAN A FAM I LI A V . Famil i a urbana URBAN A FAZA Predstavlja treu, zavrnu fazu u periodu formiranja jednog grada, koja dolazi nakon prethodne dve faze: predurbanei protourbanefaze. URBAN A FORM A GRADA Urbanu formu jednom gradu daju snani urbani elementi, kao to su: trgovi, pasai, dugi ulini pravci, saobraajnice, trotoari, etalita i dr. URBAN A FUT UROLOGI JA Bavi se predvianjem i prouavanjem moguih modela gradova i drugih urbanih organizacija u budunosti. U.f. prouava uslove koji mogu da nastanu i koji e uticati na izgradnju gradova u bidinosti. U.f. se slui sledeim metodama i tehnikama: metodama predvianja (Delfi tehnika, Gallupovametoda), statistikim metodama, naunom fantastikom, reazvojnim tehnikama, istorijsko-socilokim metodama predvianja i sl. Rezultati istraivanja najee se prikazuju na modelima gradova budunosti ili koncepcijama stanovanja budunosti koje mogu da budu upotrebljene za stvaranje predstave urbanistike organizacije u daljoj ili blioj budunosti. URBAN A GEN EZA Pojam obuhvata postanak, odnosno, roenje, poreklo, stvaranje, praistoriju i istoriju urbanih sredina, posebno gradova ili pojedinih arhitektonskih oblika i objekata. URBAN A GEOGRAFI JA Nauna disciplina koja se bavi strukturom, rasprostranjenou i uslovima nastanka i razvoja gradova s obzirom na geografski poloaj i topografski smetaj. URBAN A GERI LA Poznata je injenica da je Amerika ve 1960-tih godina ula u fazu postojanja urbane geri l e. Tehnoloki napredak Severne Amerike i njen uticaj na Latinsku Ameriku (uraunavi i Meksiko) daju tom kontinentu neku vrstu povlastice sa onog stanovita koje nas zaokuplja. Urbana gerila nema iste osobine u Sjedinjenim dravama i u Latinskoj Americi. U Sjedinjenim Drzavama, crnci, zatvoreni u gradska geta drutvenom segregacijom, monijom od zakonite integracije, preduzimaju oajnike akcije. Mnogi meu crncima ili meu mladima odbijaju svaki politiki progres i smatraju izdajom traenje jednog takvog programa. U jednom takvom globalnom kontekstu, odnosi izmeu lokalnih vlasti, federalne drave i drava postaju sve nerazmrsiviji. Veliki grad 1. Futuristiki grad na crteu Alex Raymonda za strip Flash Gordon , gde je predstavljena savrena arhitektura planete Mongo, crte iz 1938 2. Urbana futurologija; ilustracija koju je objavilo reklamno odeljenje Otis Elevatro Company 1974 3. Urbana futurologija na ilustraciji novela James Blish- a Cities in Flight ( Gradovi koji lete ), u novelama se opisuju gradovi koji lutaju svemirom. Novele su objavljene od 1958-1962
624 (Njujork) postaje takav da se ne moe nadzirati, niti se njim moe upravljati, postaje vor problema koje je sve tee reiti. U Junoj Americi, urbana geri l a se pokree u favel ama (favellas), naseljima baraka, odukama sela, posrednicima izmeu seljaka lienih imanja i industrijskog rada. Verovatno je Che Gevara napravio jednu greku. Njegov pokuaj da stvori sredita seljake gerile doao je isuvie kasno. Nekoliko godina ranije, na Kubi, bilo je jo mogunosti za uspeh. U Junoj Americi sela se prazne, najbolji meu seljacima emigriraju masovno u okolinu ve dinovskih gradova. Meutim, politiki ciljevi urbane geri l e ne izgleda da su bili dobro odreeni 1970-tih godina. URBAN A GETOI ZACI JA I GET O V . Geto URBAN A GETOPOPULACI JA V . Getoi zaci ja URBAN A GRAVI T ACI JA Naziv za pojavu tenje irokih oblasti koje se nalaze oko jednog grada i njihovog stanovnitva da se povezuju sa gradom kao sreditem dogaanja. U.g. nastaje kao posledica zadovoljenja potreba i funkcija koje grad poseduje, za razliku od urbanih celina njegovog gravi taci onog podruja (industrija, trgovina, kultura, obrazovanje i dr.). URBAN A GRAVI T ACIJA, NAELO V. Naelo urbane gravi taci je URBAN A H I GI JEN A Nauna disciplina koja se bavi uticajima higijene i higijenskih aspekata na urbanizam, urbanizaciju uopte kao i na stanovanje i poslovanje kao najistaknutije sadraje urbanistikih aglomeracija. Urbana higijena predstavlja odravanje hidijenskih uslova jedne urbane sredine na nivou koji zadovoljava odreene standarde. U.h. je vaan inilac gradskih urbanih uslova i njegovim nedostatkom ili neispunjenjem higijenskih standarda, jedna gradska sredina gubi neophodne uslove za ivot njenih stanovnika. U ant. gr. gradu (pol i su) u.h. je igrala venu ulogu; pre svega, gradovi su podizani na istom, osunanom mestu, gde je postojao izvor vode koja je koriena za odravanje higijene. U starom Rimu, nakon njegovog rasta i gradnje kvartova sa kuama za izdavanje (i nsul ae), beleimo nepostojanje higijenskih osnovnih uslova za ivot s jedne strane, dok sa druge strane postoje raskone palate i javna kupatila (terme), gde je osnovni cilj bio, pored zadovoljenja potreba za u ivanjem i higijenski aspekt. Srednji vek je najmraniji deo ljudske istorije pa se i o ivotnoj sredini nije mnogo vodilo rauna. Po Mumfordu, u kasnim srednjovekovnim gradovima prenaseljenost, pregusta gradnja i bezobzirno gomilanje otpadaka potpuno je ispunilo nekadanje slobodne prostore. U V knjizi Statuta grada Dubrovnika iz 1272.g. nailazimo na zakonski regulisane mnoge probleme iz oblasti urbane higijene: o kanalizaciji, septikim jamama, o regulaciji i reenju ulica, o zabrani izgradnje tronih kua od slame. Sa puno mere i razumevanja u podizanju svoga grada jo jedna stavka ovog Statuta ostala je da zadivljuje: sve individualno podreivalo se potrebama kolektivnog i drutvenog, a pojedinani - optim interesima. U Velikoj Britaniji u XI I I i XI Vv. javljaju se nagovetaji zatitezivotne sredine. U vreme vladavine Edvarda I (1272-1307.) zabeleen je protest graana protiv upotrebe uglja ijim sagorevanjem nastaje dim koji zagauje vazduh, pa je Edvard I izdao edikt protiv upotrebe uglja za lozenje. K azna je bila smrt i istorija belei takve kazne. Kasnije, pod Riardom I I I (1377-1399) i Henrijem V (1413-1422) preduzimaju se konkretne mere za regulisanje i restrikciju korienja uglja za zagrevanje stambenih i drugih objekata. Meutim, za vreme vladavine Elizabete I (1558-1603), ekonomika trijumfuje nad zdravstvenim razlozima i zagaenost vazduha je postao veliki problem Engleske. Za rasplamsavanje poznate kuge u Evropi 1348.g. krivo je stanje koje je opisano u kjizi Singera I storija tehnologije: Poto je izostalo uspeno odvoenje prljavtine kanalizacijom i ienje ulica, higijenski uslovi su pali daleko ispod standarda imperatorskog Rima, u kome se ista voda mogla dobiti sa velike udaljenosti izvan granica grada. Bunari, koji su se obino koristili i za skupljanje kinice, bili su esto na niem - sputenom zemljitu i blizu nunika i nunikih jama. Otvoreni oluci posred ulice odnosili su otpatke i smee, a kinica koja se slivala sa krovova, nije bila pravilno odvojena. Ulice, retko kad poploane, bile su esto kaljuge iz kojih je izmet svinja i drugih zivotinja curio u bunare i na privatna zemljita. K ao jedan od prvih zakona o gradskoj higijeni poznat je onaj iz 1388.g. koji je donet u Britaniji a kojim se zabranjivalo bacanje otpadaka i smea u jarkove, rekei druge vode. U doba italijanske renesanse, povratak humanim odnosima u drutvu i umetnosti menja i odnos prema sredini u kojoj se ivi i planiranju izgraivanja te sredine. Iz ovoga perioda dragocena su dela Albertija (1404-1472) u kojima on, izmeu ostalog, iznosi prednosti podizanja objekata u zelenilu i istom vazduhu. Kada govori o gradovima, osim udobnosti i funkcije stanovanja koju grad treba da ima, istie znaaj privlanih i skladnih trgova, kao i smetaja pojedinih zanata u odreenim gradskim zonama. Leonardo Da Vinci (1452-1519), jedan od najveih umova ne samo svog vremena negouopte, svestrano razvijeni umetnik i naunik, nije ostao po strani ni prilikom ureenja grada. Probleme saobraaja reava on na savremeniji nan, odvijajui teretni saobraajkao podulini tunel u cilju smanjenja buke, dok za promet peaka i jahaa ostavlja gornji nivo. U XVI I I i XI Xv. razvoj tehnologije i industrije, uz ogromno poveanje broja stanovnika, utie na sve veu zagaenost sredine u kojoj ovek ivi. itavi gradovi postali su nepodesni za ivot. Radna mesta u fabrikama i rudnicima bila su opasna bez preduzimanja mera bezbednosti, a uz to zagaena otrovnim i zaguljivim gasovima, nepodnoljivom bukom. Voda za pie i hrana bile su loe i pokvarene. Sa pojavom Darvinove teorije nailazi se na zaetke ekologije i ekolokog shvatanja o uzajamnosti odnosa svih ivih bia prema okolini u neprekidnom lancu ishrane. Po Darvinu, u sutini svi oblici ivota meusobno su vezani finim kompleksnim vezama koje podrazumevaju izvestan stepen stabilnosti i meusobnog dinamikog reciprociteta. Naruavanje ovih elemenata ili njihovo potpuno razaranje oslobaa snage unitenja ili samounitenja u svakom stvoru. URBAN A H I PERKON CEN TRACI JA Naglo narastanje gradova u populacionom i prostornom pogledu istovremeno dovodi do velike koncentracije stanovnika i funkcija na prostorno relativno ogranienim delovima centra grada. Kada ova koncentracija dostigne gornju granicu pri kojoj dolazi u pitanje normalno funkcionisanje centralne zone jednog grada, govorimo o urbanoj hiperkoncentraciji. U tim sluajevima grad se suoava sa kolapsom na polju saobraaja, snabdevanja, evakuacije smea. Urbanu hiperkoncentraciju su dostigli mnogi gradovi, naroito u periodima tzv. "piceva", dolaska i odlaska velikog broja stanovnika na radna mesta koj a se nalaze u centralnoj zoni jednog grada. U momentima dostizanja hiperkoncentracije, da bi se omoguilo normalno funkcionisanje gradskog centra, pribegava se potpunom ili deliminom iskljuenju kolskog saobraaja, zabranjuje se ulazak vozilima u centar grada ili se zatvaraju za saobraaj pojedine zone. Urbana hiperkoncentracija je naroito prisutna kod primorskih gradova, gde je more znaajan ograniavajui 1. Urbana higijena. Plan francuskog kolonijalnog grada La Novelle-Orleans iz 1725, koji se odlikuje namerom planera da ostvare visok nivo urbane higijene 2. La Nouvelle-Orleans: detaljni plan tipizovanog bloka, pokazuje visok nivo urbane higijene 3. Urbana jedinica. Stambena zgrada kao urbana jedinica: Oswald Mathias Ungers, urbane kue u istorijskom jezgru, Marbourg, Nemaka, 1976 625 faktor koji onemoguuje irenje jednog grada. Meutim, irenjem i rastom gradova u visinu, delimino se reavaju problemi funkcionisanja gradske strukture u uslovima hiperkoncentracije, ali se istovremeno poveava koeficijen koncentracije stanovnitva za centralno gradsko podruje. U evropskim gradovima, sve vie je prisutna urbana decentral i zaci ja nasuprot hiperkoncentraciji, to podrazumeva stanovanje i rad izvan centralnih gradskih zona. Na taj nain dolazi do prostornog irenja gradova, koje je esto linearno irenje du saobraajnica i auto puteva. Na taj nain mnogi evropski gradovi su se ve meusobno spojili, inei jedinstvenu urbanu strukturu. URBAN A H ORT I KULTURA Nauna disciplina u okviru urbanizma koja se bavi planiranjem i podizanjem zelenih povrina i nasada. URBAN A I M PLOZI JA 1.Naziv kojim se karakterie stvaranje jednog grada putem aktova bozanske ili neke druge vanzemaljske moi. Primere u.i. pronalazimo u drevnim tekstovima, epovima, kao na pr. u E pu o Gi l gameu, prilikom stvaranja grada Uruka, gradskog zida i velikog hrama. 2. Takoe, pojam se koristi da bi okarakterisao jedan grad koji je prostorno ogranien i nije mogue njegovo povrinsko irenje, ve dolazi do enormnog poveanja koncentracije i gustine stanovanja. Grad se najee podie u visinu, gradnjom oblakodera, a cene graevinskog zemljita vrtoglavo rastu. Primeri u.i. su gradovi Hong K ong, Singapur i Monte K arlo. URBAN A I N AUGURACI JA V . I naugurati o URBAN A I N SOLACI JA V . I nsol aci ja URBAN A I ST ORI JA GRADA Disciplina istorije, odnosno istorije urbanizma, koja prouava pojave, injenice i stanovita vezane za f ormiranje gradova tokom istorije, njihov razvoj i uticaje koji su ga odreivali u razliitim istorijskim periodima. U.i.g. prouava grad kao civilizacijsku pojavu u svim periodima njegovog razvoja i razvoja civilizacija. U.i.g. na primeru jednog grada obuhvata periode njegovog nastanka, ravoja, ruenja tokom razliitih istorijskih perioda, rekonstrukcije, nadgradnje, period urbane ekspanzije i savremene urbane pojave grada. URBAN A I ST ORI JA, PROT O URBAN A I ST ORI JA V . Proto urbana i stori ja URBAN A I ZGRADJEN A T ERI T ORI JA V . I zgradjena teri tori ja URBAN A JEDI N I CA Naziv za jedinicu prostora kao podruja urbane sredine. Urbana jedinica moe da bude jedinica susedstva, ili je to trg, ulica, centar grada, peaka zona, oping centar i sl. Urbana jedinica je predmet izrade urbanih planova i predstavlja najmanju urbanu sredinu koja je predmet urbanistikog delovanja. Urbana jedinica je, poput arhitektonskog objekta, sklona rekonstrukciji, adaptaciji, dogradnji ili nadgradnji. Urbana jedinica je najmanja prostorna jedinica u kojoj vae urbanistiki principi i zakoni. URBAN A JEDI N I CA ST AN OVAN JA Predstavlja jedinici stanovanja u urbanistikom smislu. Kao to je u arhitektonskom smislu jedinica stanovanja stan ili kua za stanovanje, urbana stambena jedinica je teritorija susedstva, bloka, etrti ili stambene ulice. URBAN A KAT AKLI ZM A Naziv za nebrojena razaranja, paljevine i poare, ruenja do temelja pojedinih gradova, koje su ostavile traga na njegovoj urbanoj strukturi. URBAN A KOLON I ZACI JA Antiki grki koncept planiranja razvoja grada bio je zasnovan na anal ogiji grada i ivog organizma, koji u odnosu na svoj razvoj ima prirodan limit. U trenutku kada je ovaj limit dostignut, nije mogue nastaviti razvoj jednog grada. Ovakav stav moda objanjava zbog ega grki gradovi nisu poveavani. Umesto fizikog razvoja grada, podizani su gradovi-kolonije. U.k. kao princip urbanog razvoja u Staroj Grkoj preuzeli su Robert Owen i Edward Wakefield. U.k. predstavlja zasnivanje urbane zajednice, od samog nastanka potpuno opremljene da nose sve neophodne i osnovne urbane funkcije. U.k. se primenjuje u sluajevima kada su iscrpene sve prostorne mogunosti jednog urbanog sistema i njegov razvoj se usmerava prema novim slobodnim prostorima. I deje u.k. je sproveo Ebenezer Howard, na osnovu ideja K ropotkina, i ranijih uticaja utopijskih pisaca, kao na pr. Thomas Spencea i James Silk Buckinghama. URBAN A KOMUN A V . Komuna. Naziv za zajednicu gradjana ili stanovnika koji su organizovali svoj zajedniki ivot na odredjenim principima i na odredjenom prostoru. URBAN A KON CEN T RACI JA Predstavlja koncentraciju stanovnitva na odreenom urbanistiki definisanom podruju. Koncentracija stanovnika na 1km 2 predstavlja broj stanovnika koji ivi na jednom kvadratnom kilometru. Takoe, urbana koncentracija moe da se posmatra kao broj stanovnika koji se nalazi na podruju jednog grada, regije, geogradskog ili politikog podruja. Urbana koncentracija je promenljiva kategorija: u toku dana indeks urbane koncentracije na jednom urbanom podruju moe da se promeni po nekoliko puta, u zavisnosti od mesta gravitiranja stanovnika i centara aktivnosti u jednom gradu. Urbana koncentracija centra grada poveava se svakog jutra zajedno sa dolaskom velikog broja ljudi na posao, a drastino opada nou, kada se ljudi vraaju svojim kuama. V . Koncentraci j a URBAN A KON GEST I JA Pojam koji oznaava urbano nagomilavanje, pretrpavanje, koje je karakteristino za savremene metropole, u kojima su ekonomski principi preovladali nad urbanim. Tipian primer u.k. predstavlja Mantattan u New Yorku, koji sardri kompleksan sistem zgrada nagomilan i koncentrisan unutar ogranienog gradskog jezgra (ci ty). URBAN A KON ST ELACI JA Naziv za opte posmatranu urbanu strukturu jednog velikog podruja ili drave. Savremena u.k. ne poznaje urbane limite, fizike, kulturne ili politike. Ona prolazi kroz geografske prepreke i nacionalne barijere. Ovakav urbani sistem, upotpunjen telekomunikacijama i brzim nainom transporta veoma skoro e obuhvatiti celokupnu planetu. Njen osnovni instrument bie forma novog regionalnog grada. URBAN A KON ST I T UCI JA V . Osni vanjegradova URBAN A KON VERT I BI LN OST Naziv za osobinu jednog urbanog sistema da moze da menja svoju formu ili funkciju, pri tom prilagoavajui se nastalim potrebama. Takoe, naziv za mogunost jednog urbanog sistema da u okviru iste strukture primi vie razliitih sadraja. URBAN A KON ZI ST EN CI JA V . Konzi stenci ja URBAN A KOREOGRAFI JA V . U rbana scenografi ja URBAN A KULT URA Naziv za kulturu stanovanja i boravljenja u urbanoj sredini, optu kulturu, kao i sve vidove njenih manifestacija koje su karakteristine i nastale su na jednom urbanom prostoru. U.k. se stie pravilnim razvijanjem urbani h navi k a. URBAN A LEGI SLAT I VA Zbir urbanistikih zakona i zakona o prostoru, teritorijama i dr. koji definiu i odreuju odnose izmeu drave, prostora, vlasnika i korisnika. URBAN A M APA Naziv za plan jednog urbanistikog podruja ili grada na kojem je ucrtana osnovna urbanistika struktura i iz koje je mogue odrediti osnovne elemente: 1. Urbana jedinica stanovanja: Radburn (New Jersey, 1929), arh. H. Wright. Osnovni princip: razdvajanje kolskog i peakog saobraaja 2. Urbana koncentracija: prostorni model razmetaja stanovnitva u Srbiji u periodu 1980-tih 3. Urbana matrica; Bogorodsk, projekt novog grada iz 1784
626 saobraajnice, izgraene povrine, neizgraene povrine i dr. Za prvu u.m. smatra se mapa grada Nipura, koja datira iz 1500.g.p.n.e. URBAN A M ATRI CA V. M atri ca URBAN A M I KROKLI M A V . M i k rok l ima URBAN A M I KROZAJEN I CA V .Jedi ni ca susedstva URBAN A M ON OT ON I JA V . M onotona arhi tek tura URBAN A M ORFOLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi prouavanjem postanka i razvitka urbanih oblika. URBAN A M REA Urbana mrea (si stem nasel ja) oznauje medjusobne odnose gradova i uote naselja i njihov razmetaj u prostoru. Obeleja su urbane mree: broj stanovnika u naselju, funkcija naselja, veliina gravi taci jsk e zone, gustina naselja, rang, prostorna funkcija. Naselja na saobraajno povoljnim mestima zadobijala su s vremenom sve vanije i brojnije funkcije, pa su postajala sreditima sve intenzivnije razmene dobara i usluga. Tako se poveavala diferencijacija naselja prema zaenju i funkcijama, te prema veliini i broju stanovnika. Ta je diferencijacija bila manje izraena u predindustrijskom razdoblju, ali su se gradovi s razvojem komunikacija, nakon industrijske revolucije, brzo razvijali, kao nacionalna, regionalna i lokalna sredita, u polifunkcionalne i monofunkcionalne gradove, uz istovremeno smanjenje broja stanovnika u naseljima manjeg znaenja. URBAN A MREA, BECKM AN N OV M ODEL Beckmannov model (M. Beckmann, 1958) u stvari je dalja razrada Christallerovog modela. Polazi se od postavke da je broj stanovnika u gradu najvieg ranga Sg proporcionalan s ukupnim brojem stanovnika u gradu i u gravitacijskoj zoni (St) pa vredi relacija Sg= k(Sg+ St)= kSu, gde je k faktor proporcionalnosti. I z izraza ovog izraza dobija se Sg= (k/ 1- k)St. Odnos k/ (1-k) moe se nazvati demografsk i m mul ti pl i k atorom. Stanovnitvo koje gravitira nekom centru ranga n sastoji se od stanovnitva toga centra Sgn= kSun i stanovnitva koje gravitira svim centrima, kojih ima N, neposredno nieg ranga, pa je ukupan broj stanovnitva koje gravitira gradu ranga n Sun= kSun+ NSu,n-1 i Sun= (N/ 1-k)Su,n-1. Analogno tome vredi da je Su,n-1= (N/ 1-k)Su,n-2 pa je Sun= (N/ 1-k) 2 Su,n-2 ili uopteno Sun = (N/ 1-k) i Su,n-i . Ako se postavi da je i= n-1, iz izraza sledi Sun (N/ 1- k) n-1 Su1. Prema izrazima sa poetka ovog metoda dobija se da je Su1= Sr1/ 1-k, pa je Sun= Nn-1/ (1-k) n Sr1. Za N= 3, k= 0,13 i Sr1= 1300, a to su vrednosti iz Christallerova (v.) empirijskog modela, dobijaju se potvrde rezultata dobijenih Christallerovim teorijskim modelom. URBAN A MREA, CH RI ST ALLEROV M ODEL Christaller (W.Chirstaller, 1933) polazi od estougaone eme rasporeda gradova. Prema toj emi gravitacijske su zone rasporedjene tako da nema preklapanja niti praznina, a gradovi su smetenu na vrhovima, odnosno teitima estougaonika. Udaljenost gradova najnieg ranga odredjuje se tako da je sa G0 oznaen poloaj kue, a sa G1 poloaj gradova najnieg ranga izmedju kojih udaljenosti u kilomterima iznosi d1. Udaljenost d0 izmedju G0 i G1 odredjuje se iz pravougaonog trougla G1G0A, odakle je d1= d03, pa je d0 2 = (d1/ 2) 2 + ((d1/ 2)( 3/3) 2 . Budui da je km d 4 0 ~ , to je udaljenost izmedju naselja najnieg ranga km d 7 3 4 1 ~ = . Udaljenost izmedju gradova prvog i drugog ranga moe se odrediti pomou pravougaonog trougla G2BG1, gde su G1 i G2 lokacije gradova prvog i drugog ranga. I z tog trougla sledi da je (d2/ 2) 2 = d1 2 -(d1/ 2) 2 , odakle je d2= d13 Analogno se odredjuje razmak izmedju gradova n- tog ranga, pa se dobija da je dn= dn-13 tako da je d1= 7, d2= 12, d3= 21, d4= 36, d5= 62, d6= 108 km itd. Broj gradova nieg ranga Nn-1 tri puta je vei od broja gradova vieg ranga Nnm pa vredi izraz Nn= Nn-1/ 3 dok je broj stanovnika u gradu vieg ranga Sn tri puta vei od broja stanovnika u gradu nieg ranga Sn-1, pa je Sn= 3Sn-1. To vredi i za povrine gravitacijskih zona i za broj stanovnika u gravitacijskim zonama. URBAN A MREA, LOSCH OV MODEL Losch (A. Losch, 1940) ne polazi od udaljenosti, nego od opsega trita. To je zapravo ekonomski model s tenjom da se formira model ekonomskog uticaja za razliit raspored gradova. I Loschov se model zasniva na estougaonim gravitacijskim zonama. Gradovi vieg ranga, kao trini polovi, nastojae da podele trite. U uslovima perfektne konkurencije ta e podela biti ravnomerna i zavisie od udaljenosti od trinih polova. Gradovi mogu biti razmeteni na tri naina: a) na tromedji gravitacijskih zona, b) na sredini stranica estougaonih gravitacijskih zona i c) unutar gravitacijskih zona. Ako su gradovi razmeteni na tromedjama zona, trite T1 u gradu A1 koji se nalazi u sreditu gravitacijske zone opskrbljuje osim grada A1 i po treinu potreba gradova A2,A3,........A7, pa pod pretpostavkom da je A1= A2= ...A7 trite T1 opskrbljuje podruje: T1= A1+ 1/ 3E2 7 An= 3A . Ako su gradovi razmeteni na sredinama stranica estougaonika, grad A1 opskrbljuje i po polovinu potreba okolnih gradova pa trite T2, uz ve navedenu pretpostavku, oskrbljuje podruje: T2= A1+ 1/ 2. E2 7 An= 4A . Ako se gradovi nalaze unutar gravitacijske zone, grad A1 potpuno opskrbljuje ostale gradove, pa vredi, takodje uz navedenu pretpostavku, da je: T3=A1+ E2 7 An=7A . Udaljenosti izmedju centralnih gradova iznose: d1= 2a13/2=a13, d2= 2a1= a14, d3= [(1/2a17) 2 + (a1/ 2+ 2a1) 2 ]= a17, odnosno, uopteno dn= a1N. URBAN A MREA, REI LLYEV M ODEL Reillyev model(W. J Reilly, 1929) osniva se na tzv. privlanosti gradova koja se definie izrazom: G= S1S2/ d1,2 n gde je S1 i S2 broj stanovnika gradova 1 i 2, d1,2 udaljenost izmedju tih gradova, a n eksponent koji tek treba odrediti. Ako posmatrani gradovi imaju jednak broj stanovnika, izraz prelazi u oblik Gi= Si 2 / d1 n , iz kojeg se nakon logaritmovanja i sredjivanja dobija: lg Si= 1/ 2 n lgdi + lg Gi. Taj izraz predstavlja pravac u dijagramu s vrednostima na apscisi i ordinati u logaritamskoj razmeri, a koeficijent mu je smera n/ 2. Empirijskim istraivanjima utvrdjeno je da je n= 2---5. Prema tome, medjusobna bi udaljenost gradova istog ranga trebalo da iznosi: di= n (Si 2 / Gi) URBAN A N ADGRADN JA Naziv za strukturu urbanistikih elemenata koji su sadrani unutar strukture jednog grada koja je nastala nakon njegovog prvobitnog formiranja. Urbana nadgradnja moe da bude: saobraajna, infrastrukturna, rekonstruktivna, urbo reciklazna, socijalna, kulturna, ekspanzija gradova, strukturna, funkcionalna i dr. URBAN A OBN OVA, URBAN I PREPOROD (engl. urban renewal) Ponovo planiranje postojeih gradova ili 1. Urbana mrea na planu centra Odese, osnovane krajem XVI I I v. Osnova je radjena po principu mree ahovske table 2. Radijalno koncentrina, lepezasta ili pauasta urbana mrea na Woodward-ovom planu grada Detroita u SAD 3. Urbana mrea fragment; Candilis, Josic i Woods, web ideja za Free University, Berlin, 1963 627 centara da bi se oni osavremenili i da bi bili poboljani uslovi saobraaja. URBAN A ODRI VOST I z opteg koncepta "odrivog razvoja" kao novog pristupa drutveno-ekonomskom razvoju, koji integrie osim ekonomskih ciljeva razvoja i ciljeve ouvanja ivotne sredine sa namerom da se sauvaju prirodni resursi za budue generacije, izvedeni su principi "odrivosti" u svim vanijim oblastima privrede i drutva. Ovaj koncept ima sve znaajnije mesto u urbanom pl ani ranju. Planerski kocept sugerie tri modela grada: model k ompak t grada, model soci jal no zdravog grada i model ek ol ok og (zel enog) grada, koji u praksi za datu teoriju, najbolje rezultate pokazuju kombinacijom pozitivnih svojstava svakod od modela. Ciljeve i principe odrivog razvoja je teko operacionalizovati u praksi. Normativnog je karaktera. Dva aspekta realizacije su: (I) Realizacijaa preko tehnike komponente, (II) Promena naina ivljenja - "odrivi" stil ivota. U urbanoj skali manifestacija ugroenosti je u kvalitetu pejsaa, graditeljskog nasledja, pogodnosti urbane zone za bezbedan, zdrav ivot i kvalitet ivota prihvatljiv za sve gradske stanovnike. Sutina je u podravanju i ostvarivanju i unapredjivanju kvaliteta ivota, ali unapredjenje kvaliteta ivota unutar kapaciteta ek osi stema. Socijalne i ekonomske potrebe, kao i envajronmentalne, moraju biti razmatrane. Relacija izmedju ovih potreba/ zahteva je interaktivna: socijalna neodrivost ultimativno uzrokuje envajronmentalnu neodrivost. Slika neodri vog grada se lako prepoznaje po izmeanoj populaciji, envajronmentalnoj degradaciji, oslabljenom energetskom sistemu, loom zaposlenou, nedovoljnim razvojem industrije i servisa i neuravnoteenom socijalno-ekonomskom strukturom, kao i brojnim drugim lako (spolja) vidljivim ili tee uoljivim karakteristikama. URBANA OGRANIENJA Naziv za ograniena koja uslovljuju urbani razvoj jednog podruja. U.o. mogu da budu: geografska u.o., klimatska u.o., ekonomska u.o., ekoloka, tradicionalna - kulturna u.o., populaciona u.o., konstruktivna, saobraajna i druga. URBAN A OLI GARH I JA V . Ol i garhi ja, urbana URBAN A ORGAN I ZACI JA PROST ORA Naziv za organizaciju jednog prostora postavljenu na naelima i principima naunog i tradicionalnog urbanizma. Jedan prostor je urbano organizovan kada su njegovi elementi saglasni sa optim principima organizacije prostora koje odreuje urbanistika nauka ili tradicija. URBAN A OST RVA Naziv za izdvojene delove grada, urbane celine koje su uokruene saobraajnicama i predstavljaju izolovane zone unutar mree saobraajnog sistema. Pojam je nastao na osnovu analogije sa ostrvom, poput urbanih ostrva koja se nalaza u urbanom sistemu grada Venecije. U.o. mogu da budu stara jezgra grada, kada su esto opasana starim gradskim bedemima, a neretko i ancem koji je nekada bio ispunjen vodom. Takoe, unutar u.o. moze da bude smeten stari gradski trg sa katedralom, manastirskom zgradom ili parkom. URBAN A PART I CI PACI JA Naziv za uee urbanizovane povrine u ukupnoj graevinskoj povrini. Koefi ci jent urbane parti ci paci je predstavlja odnos izmeu urbanizovanog i neurbanizovanog zemljita. URBAN A PAST ORALA Utopijski cilj nekih urbanista: predstavlja nameru za stvaranjem grada koji bi imao sve odlike savremenog urbanog gradskog sistema, ali bi istovremeno nosio u sebi sve pogodnosti seoskog naina ivota. Pojedini urbanisti pokuavaju da ostvare urbanu pastoralu projektujui velike povrine pod parkovima u centru grada, na kojima pasu ovce i krave, to bi ostvarilo utisak ivota na selu. I deal urbane pastorale pokuali su da dostignu tzv. vrtni gradovi Engleske, to je bila reakcija na ubrzanu urbanizaciju i industrijalizaciju. Tokom renesanse, naroito u Italiji i Francuskoj, pojedini velikodostojnici su se leti povlaili u svoje palate i dvorce podignute izvan gradova i naselja, da bi uivali u blagodetima pastoralnog ivota, istovremeno ostvarujuu sav neophodan luksuz urbane sredine koji su imali u gradovima. Takve vile su imale ak vii standard stanovanja od gradskih palata, ali su pri tom imale intenzivan odnos sa prirodom. Poznate urbane vile na ruralnom podruju gradio je naroito Andrea Palladio za veledostojnike iz Venecije, koji su se polako okretali ivotu na selu i obraivanju zemljita. URBAN A PAT OLOGI JA Naziv discipline urbanizma koji istrauje patoloke pojave u urbanoj sredini, pronalazi njihove uzroke i tokove nastanka daje predloge za njihovu sanaciju (leenje). U.p. bavi se sledeim oblastima: izgradnjom bespravnih naselja, beskunitvom, polucijama i ekolokim zagaenjim grada, urbanom sociopatologijom koja je uslovljena urbanim asspektima (narkomanijom, alkoholizmom, kriminalitetom i dr.), urbanom destrukcijom, saobraajnim kolapsom, kolapsom komunalnih sistema i dr. URBAN A PERSON ALN OST Naziv za skup individualnih karakteristika jednog urbanog sistema, koje ga ine razliitim od drugih. U.p. zavisi od: tradicije, specifinih prirodnih uslova, urbanog naslea, kulturnih karakteristika, socijalnih karakteristika, prostornih mogunosti, podneblja, klimatskih uslova, istorijskih uslova i dr. URBAN A PLAT FORM A Naziv za polaznu osnovu jedne urbanistike ideje, polazna taka, misao, pobuda ili pokreta jednog urbanog programa, pl ana, projekta ili neke druge urbane aktivnosti. URBAN A POLI T I KA Sistem politikih odrednica i mera, planova i strategija, konkretnih akcija i situacija koje sa politikog aspekta utiu na urbani razvoj, planiranje ili pak na konkretni arban. plan. Urbanu politiku postavljaju strukture uprave jedne drutvene zajednice i ona moze da bude: stimulativna, restriktivna, opredeljujua, ograniavajua. U.p. se sprovodi urbanom legislativom (zakonima) i egzekutivom (nadzori, inspekcije, sudovi i dr.) i ugrauje se u urbana dokumenta (urban. programi, urban. planovi i dr.). U.p. zavisi od sistema ureenja jedne drave i odnosa prema urbanizaciji. URBAN A POPULACI JA Naziv za stanovnitvo, ljudstvo koje naseljava jedno urbano podruje. U.p. menja svoj broj i karakteristike, vezano za promene urbane sredine i istorijski je bila vezana za razvoj grada. N asuprot u.p., nalazi se seoska ili ruralna populacija, koja predstavlja stanovnitvo teritorije sela. V . Popul aci ja URBAN A POPULACI ON A EKSPAN ZI JA V . Popul aci ona ek spanzi ja URBAN A PRAKSA Predstavlja pojam prakse primenjene na polju urbanizma. Ona prevazilazi urbanu teoriju i njene parcijalne koncepte. Urbana praksa nas ui, izmeu ostalog, da se prilagodimo specifinoj prostornoj ali i vremenskoj situaciji, specifinostima ekonomskih uslova, tehnolokog napretka ili, sa druge strane klimatskim uslovima. URBAN A PSI H OLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi prouavanjem psiholokih aspekata, pojava i uticaja na polju urbanizma i urbanizacije. Srodna disciplina je psi hol ogi ja stanovanj a. Urbana psihol ogija istrauje psiholoke aspekte, njihove meuzavisnosti sa urbanizmom i uticaje na urbanu sredinu, kao i razvoj psiholokih meuodnosa izmeu stanovnika u urbane strukture. U.p. se bavi 1. Urbana organizacija prostora novog grada Ludwiga Hilbersheimera iz 1944: 1 linearna koncepcija organizacije po principu elja; 2 linearna trakasta organizacija; 3 koncentrino heksagonalna organizacija 2. Urbana organizacija prostora; Docklands, London, plan prostora predvidjenog za urbani razvoj i prostor koji je ve urbanistiki izgradjen
628 prouavanjem psihologije stanovnika u urbanim sredinama, uticajima sredine na psihologiju stanovnika, moguim psihikim poremeajima stanovnika u odreenim uslovima urbane sredine i nainima leenja. U.p. se bavi psiholokom preventivom koja spreava negativne uticaje na stanovnike. U.p. ukljuuje sledee oblasti: psi hol ogi ju stanovanja, psi hol ogi ju grada, psi hol ogi ju sel a, psi hol ogi ju rada, psi hol ogi ju odmorai rek reaci je. URBAN A RAZMERA Pojam se upotrebljava da bi oznaio veliinu i prirodu prostora kojeg obuhvata jedan grad. U prvo vreme, to je bio prostor ogranien gradskim zidinama, ponekad je to bilo podruje koje je pripadalo jednom hramu. Razvojem grada, menja se njegova u.r., teritorija grada se proiruje, obuhvatajui i ukljuujui i susedne oblasti. Kod srednjovekovnog grada, pronalazimo nekoliko nivoa u.r.: prostor grada neposredno iza gradskih zidina i prostor izvan gradskih zidina kojem grad gravitira. Savremene urbane razmere obuhvataju ogromna podruja koja gravitiraju jednoj metropoli. URBAN A REGI JA Predstavlja podruje regionalnog karaktera koje se posmatra sa urbanog aspekta i koje je podruje urbanizacije. Urbana regija je najvia faza urbanog kontinuuma. U literaturi esto se definie pojmom regi onal ni gradovi . U urbanoj regiji postoji potpuni urbani kontinuum, prostorni elementi su gui, urbani nain ivota i rada dominira, diferencijacije su u granicama drutvene podele rada i u granicama prirodnih (biolokih) i kvalifikacionih razlika meu ljudima. Nia f aza urbanog kontinuuma je metropol i tani zaci ja, to je faza u kojoj je agregatniji proces koncentracije stanovnitva na proirenom urbanom podruju. Najnia f aza urbanog kontinuuma je suburbani zaci ja, koja znai urbanizaciju irokih podruja oko grada, odnosno, gradskog okruja, formiranjem satel itsk i h nasel ja. URBAN A REGI MEN T ACI JA V . Regimentaci ja. URBAN A REGULAT I VA Zbir razliitih propisa, uredbi, pravilnika, poslovnih i drugih redova i dr., koji odreuju meusobne odnose izmeu drave, korisnika prostora i vlasnika prostora. U.r. moe takoe da bude ugraena u urban. planove. URBAN A REI DEN T I FI KACI JA (engl. urban re- identification) Naziv za ponovo uspostavljanje osobina i odnosa elemenata jedne urbane celine koji toj celini daju sadraj i karakter u onom smislu i na onaj nain kako je to ona imala ranije. Urbani identitet jedna sredina moze da izgubi u periodu nakok velikih ruenja starih urbanih struktura i izgradnje novi, nakov migracija stanovnika i neplanskim naseljavanjem. Formelne elemente jedne u.r. esto determinie humani faktor i sadraj. URBAN A REKON STRUKCI JA Naziv za rek onstruk ci ju jednog urbanog tkiva koje je uniteno ili izmenjeno na neplanski nain, putem ponovog uspostavljanja prethodnog urbanistikog koncepta koji je vladao ili ostvarenja novog urbanistikog plana koji bi trebalo da unapredi funkcionalne karakteristike prethodnog plana. U.r. se esto vri unutar jezgara starih gradova, kada se u postojeu strukturu unose novi elementi: infrastruktura (gas, grejanje, vodovod i kanalizacija) ili se vri rekonstrukcija urbanih celina koje su unitene nakon katastrofe ili ruenja. Takoe, sve je ei primer u.r. kada se vrie koncepcijske izmene jedne savremene urbane stredine koja je uzgraena na prevazienim i koncepcijski zastarelim principima i vie nije u stanju da zadovolji dinamino narasle savremene potrebe njenih stanovnik.a U.r. unosi se novi kvalitet u jednu sredinu, a ona se gradi prema osnovama novog standarda. URBAN A REN T A V . Renta URBAN A REVI T ALI ZACI JA Naziv za ponovo oivljavanja jedne urbane strukture ili jednog dela urbane strukture: gradskog jezgra, jedne ulice i de. U.r. se primenjuje u sluajevima postojanja urbanog naslea koje nema potrebne uslove za savremeno funkcionicanje, koje je potrebno ostvariti putem u.r. U skladu sa ranije utvrdjenim principima i zatim preporukama svetske i evropske organizacije, zapadna Evropa svoje stavove o ouvanju i aktiviranju nasledjenih gradskih struktura primenjuje kako u dravnim strategijama, tako i u konkretnim lokalnim akcijama. U novije vreme zanimljive su individualne akcije koje se sprovode na centralnim gradskim podrujima, a koje, svaka ponaosob, doprinose revitalizaciji zona centra ili pojedinanih gradskih zona. Najbolji i najpoznatiji primer je velika akcija revitalizacija obale Temze u Londonu. Ve od 1988. godine radi se na revitalizaciji londonskih Dokova (Docklands) koji su do danas ve uredjeni, izgradjeni i postali najskuplji poslovno stambeni kompleks Londona. Deo ove teme je i medjunarodni arhitektonski konkurs za proirenje, odnosno novu zgradu, Tate Gallery u staroj elektrinoj centrali na obali Temze. Ovakav izbor lokacije obrazloen je sledeim argumentima: a) korienje postojee gradjevine sa ogromnim neiskorienim prostorom, i b) opredeljenje gradskih planera da relativno zaputeno podruje oko Temze, postepeno revitalizuje i razvije u veliki kulturni centar Londona. K rajem XX veka se prema prvonagradjenom konkursnom reenju izvode radovi uz punu panju i odobravanje gradskih vlasti koje oekuju da se kroz ovu izgradnju i rad budue galerije otvori dve hiljade novih radnih mesta. Uspeli primer urbo reci k l ae predstavlja transformacija Spittelau District toplane u Beu. Toplana je sazidana 1971. godine na obali Dunavskog kanala, a u okviru kompleksa napravljen je i pogon za obradu otpada. Posle poara, 1987. godine, objekat je obnovljen i instalirana do tada najsavremenija oprema za preradu otpada koja danas praktino proizvodi zagadjenje vazduha kao prosean automobil. U isto vreme u ovom kompleksu se preradjuje skoro polovina ukupnog otpada Bea, a energijom koja se primenom takvog postupka dobija, greje se 40 000 stanova. Svojevrsnu reciklau podrao je i austrijski arhitekt Hundertwasser, potpuno u svom maniru "Za humaniju arhitekturu u harmoniji sa prirodom". Uz tvrdnju da je vi zuel no zagadjenje najopasnije od svih, jer unitava ljudsko dostojanstvo i duu, Hundertwasser je predloio gradskoj upravi i izveo projekat redizajna savremenog industrijskog objekta. Blie sferi arhitektonskog i urbanog dizajna, nego sistemskom pristupu revitalizacije industrijskih objekata u gradovima, ova izvedena investicija jo je jedan pokazatelj kako pozitivni mogu biti efekti korienja resursa (u slici grada, u slobodi izraavanja, humanijem pristupu i funkcionisanju industrijskih objekata). Sline intervencije koje se definiu pojmovima "osveavaje" ili "oivljavanje" starih zdanj a, predmet su interesovanja evropskih urbanista i projektanata. Najsveiji primer su Opera u zgradi stare Elektrane na obali enevskog jezera, otvorena 1997. godine, ili velika akcija za obnovu etiri velika silosa i hala ogromnih razmera, u centru Bea. U ovim objektima je gotovo jedan vek proizvodjen i lagerovan gas za gradsku rasvetu u druge potrebe. I zgradjeni su 1896-89. godine i od 1985. ne koriste se za osnovnu namenu. u njima je bila organizovana izloba socijaldemokrata, rok koncerti i snimani filmovi. Ovi silosi danas se prema projektu arhitekte Volfa B. Priksa, pretvaraju u pravi mali grad za osam stotina stanova. Jo jedna interesantna akcija pokazuje interes vlade da povea angaovanje postojeih resursa u Velikoj Britaniji, a smanji novu izgradnju. Kroz prognozu da e Engleskoj biti potrebno 4.4 miliona novih stanova u 2000. godini pojavila se 1. Urbanistika uredjajna osnova Pariza posle rekonstrukcije Osmana 2. Le Corbusier studija naina gradnje pri rekonstrukciji starih gradova: krivih ili izlomljenih ulica, zatvorenih stambenih blokova i gradnje sa velikim procentom izgradjenosti Pariz, Nju Jork i Buenos Aires 3. Rekonstrukcija tradicionalne urbane mree Port Saida i Port-Fouada u XI X i XX veku 4. Urbana reidentifikacija; Heinz Hilmer, Christoph Sattler, plan reidentifikacije Potsdamer Platza, Berlin, 1991 629 potreba za nalaenjem novih naina za reenje ovog problema. 1992. godine osnova je Empty Home Agency, kao grupa udruenja javnih i privatnih organizacija, koje su inae angaovane u sektoru stanovanja i izgradnje. Evidentirano je 780.000 praznih i oko 800.000 moguih novih stanova iznad trgovina i komercijalnih objekata. Drugi najvaniji cilj ove akcije je podizanje urbanog nivoa celih oblasti u kojima se ovi naputeni stanovi nalaze. Ovo je bili inicijativa za lokalne uprave da usmere napore u revitalizaciju naputenih prostora najpre iz ekonomskih razloga, jer bi tako vidno podigli rentu, kroz: podizanje standarda stanovanja, uredjenje orkuenja, smanjivanje kriminala i td. Do aprila 1997. godine, 120 engleskih lokalnih uprava je zapoelo i objavilo ovu strategiju i 100 od njih je zaposlilo strunjake koji je sprovode. Preduslov da ove agencije uspeno i namenski rade je, najpre, tesna saradnja izmedju nadlenih resornih odeljenja za: planiranje, ivotnu sredinu, stanovanje, finansije, pravni sektor i ekonomiju. URBAN A REVOLUCI JA, REVOLUCI JA I URBAN I ZAM (engl. urban revolution) 1. U optem smislu, pojam predstavlja sveukupnost preobrazenja kroz koje prolazi savremeno drutvo da bi prelo iz razdoblja u kome preovlauju pitanja rasta i industrijalizacije (model, planiranje, programiranje) u period u kome e urbana problematika odluno odneti prevlast, gde e traenje reenja i naina svojstvenih urbanom drutvu prei u prvi plan. Meu preobraenjima neki e biti nagli. Drugi e biti postepeni, predvieni, ugovoreni. Rei urbana revol uci ja ne oznaavaju u sutini nasilne radnje. One ih ne iskljuuju. Ono to se moe postii nasilnom radnjom i ono to se moe izvesti razumnom radnjom, kako ih unapred razluiti? 2. Naziv koji se odnosi na niz meusobno vremenski i geografski izdvojenih pokreta, praenih zajedno sa uspostavljanjem lokalne u prave i vlasti na nivou grada, optine ili druge teritorijalne jedinice, to e uticati na njenu organizaciju i razvoj. Pokreti koje mozemo da stavimo pod pojam u.r. dogodili su se najee spontano, bez uticaja profesionalnih politiara ili revolucionara i njihovih teorija. Postojeli su sledei pokreti: pokret podizanja gradova u Americi 1776.g., francuski narodni pokreti od 1793.(bilo ih je preko 5.000), narodni klubovi iz 1848., Pariska K omuna 1871., Sovjeti iz 1905. i 1917., Raete koji je podigao Nemaku u kratkom periodu tokom 1918., Sindikati u paniji 1936., Radniki saveti u Maarskoj 1956, bari o grupe u Santo Domingu 1965., K omiteti akcije u Parizu 1968. i dr. URBAN A SCEN OGRAFI JA U u.s. spadaju reavanje sledeih urbanih elemenata: fasade, kalkani, oblici, reklame, oglasi i dr. URBAN A SEGREGACI JA I SUBURBAN A SEGREGACI JA V . Suburbana segregaci ja URBAN A SEGREGACI JA Izdvajanje razliitih urbanih funkcija u meusobno razliite prostorne sisteme, da bi bilo obezbeeno takvo vrenje jedne funkcija koje ne bi agresivno delovalo na drugu. U.s. se vri, pre svega segregacijom saobraaja (kolski, peaki), segregacijom bunih funkcija od tihih, moguih zagaivaa od iste sredine, kolektivnog od individualnog, javno od privatnog, kretanja od mirovanja, dnevno od nonog, svakodnevno od periodinog i povremenog, istorijski tradicionalnog od savremeno modernog, centralnog od perifernog i dr. URBAN A SI LUETA V . Gradsk i pejsa, U rbana domi nanta, Gradsk a domi nanata URBAN A SI M BI OZA V . Pozi ti vna si mbi oza u urbani zmu, N egati vna si mbi oza u urbani zmu URBAN A SI M BOLOGI JA Urbanistika disciplina koja prouava urbane simbole i znake koji se pojavljuju u urbanim sredinama. Tako, na pr. u materijalnom tkivu ljudskih naselja, ali i mnogim nevidljivim odnosima, skrivaju se znaci koji odaju pokuaje mitolokog objanjenja , odnosno, skrivaju se mnogobrojne semiotike celine sa veim ili manjim stepenom simbolike sadrine. Jedna teatralno barokna grupa na nekoj fontani isto tako moe da bude alegorija, ali moe da bude i slika bez dublje sadrine. Bronzani lavovi, karakteristini za nakien stil imperijalnih evropskih metropola XIXv., kreu se isto tako na rasponu od lako pronicljivog apologa i alegorije do prostog skulpturalnog prikaza animalne lepote. Naravno, jedan lav moe biti i jednoznana umetnika evokacija i alegorijska figura, ak i pohvala vrlinama imperatoru ivotinja. Ali, prema stepenu stilizacije, on moze biti i amblem, odnosno, heraldiki znak. Lavovi na mikenskoj kapiji predstavljaju apotropaiki simbol veoma kompleksne sadrine i nikako se ne bi mogli izjednaiti sa bekim lavovima Otto Wagnera. URBAN A SLI KA, URBAN I PEJZA Urbana slika ili urbani pejzaz je sveukupni sistem funkcija i formi graene sredine naselja nezavisno od nivoa, fizikog, koji se analizira, veliine i oblika naselja, tipa, elemenata analize itd. Kada Hosken pie o jeziku gradova , on pod tim jezikom podrazumeva vizuelno uvoenje u forme i funkcije grada. Teko je prihvatiti da jedinstvo prostorne kompozicije , proporcije objekata ili jedinstveni moduli, mogu neto temeljno uiniti za urbanu sliku i pejza, kada se zna da je razdvajanje gradskih funkcija i jo detaljnije segregacije elemenata grada ta serija inilaca koja je osiromaila, izmeu drugih, savremeni urbani ambijent. G. Cullen pokazao je desetine moguih fizikih elemenata oblikovanj a pre svega urbane sredine - grandiozne vizure, zaklonjeni pogledi i vidici, pregraivanja u prostoru, odvajanja od regulacione linije, detalji u gradu, informacije, faktura, materijal i desetine drugih motiva sastavlja ovaj poznati istraiva gradskog pejzaa u centar ispitivanja. Sveukupni ambijent neselja nas interesuje, sled veza niza utisaka i sejkvenci, smenjujuih vidnih linija i uglova, koje se taloe i ostaju - kao i niz drugih pojava u prostoru naselja - to su tek delovi jedne posebne teme. Fizika struktura prua idealne mogunosti ispitivanja i kvaliteta gradske slike i pejzaa. Alternativni razvojni prostorno - fiziki modeli, kao jednu od velikih prednosti imaju sposobnost da pokau unapred osnovne osobine budueg gradskog pejzaa, a da u isto vreme ne preu u proste likovne vebe. URBAN A SOCI OLOGI JA Nauna disciplina koja se bavi strukturom, odnosima i ivotom drutvenih zajednica i pojedinaca u okviru fizikih prostornih okvira naselja. Urbana sociologija se bavi sociolokim aspektom urbanizma, prouavajuu meuodnose izmeu sociolokih i urbanistikih aspekata. U pojam urbana sociologija ukljueno je: raspored stanovnitva, gustoa naseljenosti, volumen naseljenosti, migracija itd.V . Soci ol ogi ja urbani zma. URBAN A SREDI N A Predstavlja sredi nu koj a je oblikovana ovekovim svesnim i planiranim postupkom organizacije velikih povrina. Osnovnu urbanu sredinu predstavlja grad, ali ro mogu da budu i njegova predgraa, blokovi, zone, pa ak i urbanizovane seoske sredine. Nasuprot urbanoj sredi ni , rural na sredi na je ona koja je sauvala osnovni kontakt i meuuticaj sa faktorima prirode, odnosno, prirodne sredine. V . Rural no - urbano, Rural na sredi na. Uticaj urbane sredine na arhitekturu mogue je, kao u svakoj funkcionalnoj analizi, pokazati tzv. otvoreni m funk ci jama, tj., sve ono to postie odreeni cilj i sk ri veni m funk ci jama; ono to se moe na vie naina tumaiti iz odnosa pojava koje se posmatraju. Ovaj uticaj lako je pokazati na 1. Urbana revitalizacija grada Rabata, po urbanistikom planu arh. H. Prosta. Na stari grad nadovezuje se novi 2. Urbana segregacija kretanja peaka od kolskog saobraaja; Radburn, SAD, 1929, New Jersey, H. Wright 3. Green Brook, SAD, arh. H. Wright; stanovanje je odvojeno od mesta rada
630 primerima uticaja prirodnih izvora materijala na gradnju kue i njihove harmonije sa predelom. Tako, cena 1m2 izgraene povrine suava horizontalno razvijanje objekta; nastaje koncentracija svih elemenata organizacije, pa ak i ispod nedopustivih granica, ispod dozvoljenih socijalno-medicinskih ogranienja. Takoe, moemo da pratimo uslovnost kue za stanovanje i njene okoline u odnosu na temperaturne karakteristike. I na kraju, da pomenemo koncepciju japanskog prostora, koja predstavlja oigledan uticaj urbane sredine na arhitekturu: postoje mnogobrojni primeri objekata postavljenih na uzdignutoj platformi od mokrog i memljivog zemljita, ali integrisanog u spoljnju sredinu. URBAN A SREDI N A, USLOVI V . U sl ovi urbanesredi ne URBAN A ST AN DARDI ZACI JA V . Standardi zaci ja, urbana URBAN A ST RAT EGI JA U svojoj osnovi, urbana strategija predstavlja: optimalno i maksimalno korienje tehnika (svih tehnikih sredstava) u reavanju urbanih pitanja, u slubi svakidanjeg ivota, u urbanom drutvu. To otvara mogunost preobrazavanj a tog svakidanjeg zivota takvog kakvog ga poznajemo. I to putem racionalne upotrebe maina i tehnika (koja ne ini nekorisnim preobraaj drutvenih odnosa ve ih ukljuuje). Ponovno dobijanje inicijativa (svake inicijative) u postojeem redu stvari, preko nekog sistema, ne spreava takve predloge da otvore i da oznae jedan put. Iz savremenih iskustava u celini proizlazi da ekonomska predvianja i etatistike moi retko razmatraju optimalno korienje izvora sredstava, tehnike i mogunosti koje pruzaju nauke. Oni ih upotrebljavaju samo kada su naterani i primorani javnim mnjenjem, hitnou, osporavanjem, i to iz budetskih i finansijskih pobuda, to jest ekonomskih . Te pobude skrivaju dublje razloge. Vlasti imaju svoju strategi ju, aparati imaju svoje interese koji isuvie esto odbacuju u drugi plan ova bitna pitanja. URBAN A STRUKT URA K ako formulisati urbanu strukturu imajui u vidu potrebu za minimiziranjem energtskih zahteva? Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan iz prostog razloga to ne zavisi od jednog ili nekolicine faktora. Osim planerskih, tehnolokih, saobraajnih, dizajnerskih i drugih zahteva, ovde su od velikog uticaja politiko ekonomski uticaji koji, kao to je iz prakse poznato mogu biti "vaniji". U cilju stvaranja preduslova za "odrivo gradjenje" osnovni pristup je uspena analiza koja bi trebalo da kroz klasinu emu uloeno/dobijeno ("invest/benefit") tanije kroz ilustrovan odnos "sadanjih vrednosti buduih uteda uz neophodna dodatna ulaganja" prikae strukturu dobitka uzimaji naravno u obzir i pretpostavljenu duinu korienja. Osnov energetski efikasne urbane strukture je svakako iskorivanje pogodnosti koje nudi okruenje u onim razmerama u kojima nee doi do degradativnih pojava istog. Ovde se ne misli samo na slobodne, neizgradjene prostore ve i na nasledjenu, u odredjenoj meri fiziki definisanu, sredinu. K reiranje objekta usaglaenog sa okruenjem podrazumeva shvatanje zakonitosti istod, odnosno oktrivanja njegove logike i prepostavljanja buduih uticaja koje intervencija moe imati. Lokacija se ovde tretira kao unapred definisan entitet na koga je potrebno primeniti adekvatne analize. Pravilno prouavanje ire i ue lokacije ne moe biti sprovedeno bez oslanjanj a na bioklimatske principe i faktore sredine od kojih se kao najuticajniji izdvajaju: klimatski faktori, topografija i nasledjena sredina, vegetacija, komunikacioni faktori, faktori komfora, uticaji postojeeg gradjevinskog fonda i zakonske regulative. Definicija ovih faktora je samo mali okvir moguih analiza i ne bi je trebalo uzeti kao dovoljnu mada je svakako treba shvatiti kao obaveznu. URBAN A ST VARN OST Pojam koji se odnosi na dananje stanje u urbanizmu i njegovo prenoenje (transponovanje) na podruje prostora urbanih sredina. Ona se danas javlja pre kao haos i nered (a oni prikrivaju red koji treba otkriti) nego kao predmet . K akav je domet, kakva je uloga onog to se naziva urbanom stvarnou? Vie nego stvarnost jednog datog predmeta pred razmiljanjem, stvarnost urbanog fenomena bi bila stvarnost jednog virtuelnog predmeta. Ako postoji socioloki koncept, to je koncept urbanog drutva; meutim, on ne potie od same sociologije. Urbano drutvo se, sa svojim specifinim redom i neredom, obrazuje. Ta stvarnost obuhvata niz problema: urbanu problematiku. K uda ide taj fenomen? Prema emu proces urbanizacije vue drutveni ivot? Kakvu novu celokupnu praksu ili kakve delimine prakse on podrazumeva? Kako teorijski vladati procesom i praktino ga usmeravati? Ka emu? Takva su pitanja koja se postavljaju urbanisti i koja on postavlja specijalistima. URBAN A T AJN A DRUT VA V . Tajna drutva, urbana URBAN A T ERI T ORI JA Teritorija koja je zahvaena urbanizacijom i koja je predmet urbanistikih planova i planiranja. Najei oblici urbane teritorije je: urbani blok, ulica, podruje, optina, grad, ire gradsko podruje, regija, pokrajina, drava. URBAN A T OPOGRAFI JA (gr. toto, topos mesto o|o, grafos crtati ) Urbanistika disciplina koja se bavi predstavljanjem gradova kroz istoriju putem njihovih crteza i opisivanja. URBAN A T RADI CI JA V . Tradi ci onal an urbani zam URBAN A UM ET N OST Naziv za umetnost koja je tesno povezana za jedno urbano podruje, iz njega izvire i crpi sredstva svog izraza. U.u. je nastala na ulici, trgu, u podzemnoj eljeznici, a za svoj izraz koristi povrine zidova, gradskih podova, fasada i drugih karakteristinih urbanih elemenata. Pokreti, pravci i tehnike predstavnici u.u. su: grafi ti , pl ak ati , rek l amni panoi , sk upl ture, i zl ozi , fontane, l and art, performanceumetnost i dr. URBAN A UMET N OST , URBAN ART V . U rban art URBAN A UPOTREBA ZEM LJI T A, KON T I N UI TET V . Konti nui tet urbaneupot rebezeml ji ta URBAN A VI LA V . V il l a urbana URBAN A ZON A Deo jedne urbanistike celine koji je izdvojen na osnovu odreenih kriterijuma (stambena zona, radna zona) u kojo se odvijaju odreene karakteristine aktivnosti i u kojoj vae odreene urbane zakonitosti i pravila, na osnovu kojih ovaj deo razlikujemo od ostalih delova urbane celine. U.z. moe da bude izdvojena prema: funkciji, poloaju, saobraajnim karakteristikama, obliku, tipu stanovnitva i dr.. Ovako posmatrano, moemo da imamo sledee razliite u.z.. Prema funkciji: stambenu, poslovnu, trgovaku, sportsko-rekreativnu, administrativnu i t.d.. Prema polozaju: centalnu, perifernu, satelitsku, donji grad (downtown), gornji grad i t.d.. Prema saobraajnim karakteristikama: krunu, zonu eljeznike stanice, zonu auto puta, linearnu, zonu pored reke i t.d.. Prema obliku: pravougaonu, krunu, zvezdastu, linearnu, takastu, umetnutu, isturenu i t.d.. Prema tipu stanovnitva (socijalne karakteristike, nacionalna obeleja): geto, kineska etvrt, luka etvrt, vrtni grad, etvrt sa vilama, crnaka etvrt, jevrejska etvrt, i t.d. URBAN E AKT I VN OST I Naziv za aktivnosti koje su vezane za jednu urbanu sredinu, u svim fazama njenog nastanka i razvoja. Prema fazama nastanka, razlikujemo sledee u.a.: urbano planiranje, programiranje, urbano zoniranje, priprema urbanistikog zemljita za gradnju, zatim urbanistika gradnja i opremanje prostora, da bismo na kraju imali grupu u.a. unutar korienja jednog prostora, odnosno funkcionalne aktivnosti. Mogue u.a. u jednom izgraenom 1. Zbijena urbana struktura grada Marakea 2. Urbana struktura grada Vaingtona sa emom gradskih saobraajnica, blokovima i gradskim zelenim pojasom 3. Urbana struktura grada Torina celinski u maloj razmeri i detalj urbanistike osnove sa centrom iz rimskog doba 631 prostoru predstavljaju: urbana rekonstrukcija, urbana revitalizacija, urbana ekspanzija, ozelenjavanje, izgradnja saobraajnice, infra strukture, aktivnosti na mikro planu i dr. URBAN E CEN T RALN E FUN KCI JE I CEN T RI V . Central nefunk ci jei centri URBAN E CI VI LI ZACI JE Naziv za civilizacije koje su nastale uporedo sa nastankom gradova, odnosno, koje su formirale gradove kao osnovne urbane zajednice stanovanja. URBAN E DI M EN ZI JE Dimenzije jednog prostora na urbanom nivou. Takoe, u metaforinom znaenju, predstavlja globalnu ili teritorijalno rasprostranjenu dimenziju, odnosno, karakteristiku jednog arh. i urban. problema. URBAN E FAZE Postoje dve kritine faze kroz koje prolazi urbano, koje se u toku istorijskog vremena mogu odrediti na sledei nain. Prva faza: agrarno (poljoprivredna proizvodnja, seoski ivot, seljako drutvo) koje je bilo dugo nadmono, postaje podreeno jednoj urbanoj stvarnosti, najpre pokretanoj a uskoro razorenoj trgovinom i industrijom. Drugo preokretanje, drugo obrtanje smisla: nadmona industrija postaje potinjena urbanoj stvarnosti; ali u njenom okviru dolazi do prevrata: nivo smatran za nii od poetka, to jest stanovanje, postaje bitan. On se ne moze smatrati vie za cilj, ili rezultat, ili sluajnost, u odnosu na specifini nivo urbanog, jo manje u odnosu na globalno koje je ostalo u zavisnosti od istorijskog perioda . Urbano se odreuje jedinstvom ovih poslednjih nivoa, sa prevlau zadnjeg. URBAN E FORME T I POLOGI JA Planerska i projektantska praksa esto se oslanjaju na analizu, pa i sintetiku upotrebu razlitih obrazaca fizikih struktura, polazei od pretpostavke da je urbanizovani, izgradjeni prostor projekcija drutvenih i kulturnih odnosa. Reprodukcija tih odnosa je, prema tome, "..posredovana praksom zasnovanom na posebnom znanju konceptora (eksperata, planera...) ... U stvari, upotreba arhitekture i njeno korienje oslanja se isto tako na kulturalne modele svojstvene jednoj drutvenoj klasi ili grupi, koji se i samo podvrgavaju odredjenoj logici". Prouavanje i primena prostorno-fizikih obrazaca u okviru morfolokog metoda pokuava da interdiciplinarno povee razliite podatke o generikim uticajima na oblik arhitekture i gradskih celina, u uverenju da je upravo oblik komprimirani izraz miljea k onk retne sredi ne. Ovaj potupak, stoga, najee koristi deskriptivne klasifikacije na osnovu geometrijskih i planimetrijskih karakteristika fizikih obrazaca, odnosno tipologije utemeljene na strukturalnim svojstvima izgradjenosti. Po A. Rosiju tip je "reduk ovana k onstanta" arhitektonske ili urbane celine, ali i "k ulturni el ement", pa ga takvog moemo traiti u razliitim arhitektonskim tvorevinama. Vrednost tipologije on vidi pre svega u njenoj analitikoj upotrebi u projektovanju i planiranju. D. Gezling smatra da se tipologija bavi konstrukcijom tipova u odredjenoj urbanoj situaciji koja je uslovljava, dok je morfologija formalni izraz konstruktivnih tipova, uzetih pojedinano ili u celini. Svrhu morfoloke analize J. K oelj vidi u istraivanju strukture znaenja izgradjene sredine, razumevanju razvojnih zakonitosti i kompleksnosti oblika, te mogunostima vrednovanja trendova fizike promene u skladu sa kriterijumima koji proizilaze iz "genetskog koda". Autor smatra da je kroz "strukturni plan" mogue afirmisati ovaj kod i implementirati ga u razvojne planove i graditeljsku praksu. Morfoloki pristup koristi tipoloka istraivanja da bi odgovorio na pitanja o "lokalnoj akumulaciji izvesnih tipova prostora", zakonitostima njihovog formiranja i reprodukcije, uskladjenosti sa nainom korienja i odnosima delova i celine gradskog tkiva. Svoj teorijski kontekst morfol oki pristup nalazi u psiholokoj teoriji getal ta, strukturalistikoj analizi prostora, teoriji percepcije i znaenja kao i u rezultatima istraivanja Kevina Lina, K. Aleksandera i drugih autora. U domenu kulturne orijentacije, morfoloka kola polazi od "kulturalistike" tradicije urbanizma i razliitih, uglavnom postmodernih umetnikih ideologija, kao i od obnovljenog interesovanja za kulturnu antropologiju. URBAN E FORM E, KRI T ERI JUM I Uspostavljanje i definisanje kriterijuma urbane forme u najirem smislu proizilazi iz socio-kulturnog konteksta unutar kojeg planeri deluju. Evropski i ameriki pristupi kombinuju: percepci jsk i pri stup (tradicija getal ta, Arnhajm, Lin, Kalen...), oslonjen na psiholoki odredjeno poimanje fizikog prostora i prostorno delovanje, urbomorfol ok u anal i zu (Norberg-ulc, Gideion, Rosi, R. K rier i dr.) zasnovanu na istorijskim iskustvima konstituisanja i transformisanja urbane forme, afirmaciji arheti psk i h model a gradskog tkiva i kulturnoj komponenti razvoja i metoda struk ture transformaci je, neposredno vezana za iskustva planerskih i projektantskih tehnika i normativne prakse. URBAN E FORME, KVALI T AT I VN I KRI T ERI JUM I K valitativni kriterijumi se u teorijskim raspravama javljaju kao atributi vrednosti izgradjene sredine, kao opisne i relativno uopteno formulisane kategorije. Tako Lin prikazuje: pristupanost (dostupnost), odnosno fiziku komunikativnost prostora, pomognutu raznovrsnou araniranih elemenata (komunikacija, barijera, kompozicionih opcija koje omoguavaju kretanje); pri l agodl ji vost, odnosno nivo od kojeg fiziki elementi i njihovi sklopovi sa svojom antropometrijskom strukturom i opremljenou zadovoljavaju promenljive potrebe korisnika i adekvatan reim korienja; znaenje kao nivo do kojeg se odredjena fizika struktura poklapa sa mentalnom i konceptualnom predstavom korisnika o vrednostima okoline, primerene njegovim socijalno i kulturno utemeljenim zahtevima; vi tal nost (livability, ivotnost), odnosno stepen do kojeg urbana forma podrava i obezbedjuje vitalne bioloke funkcije, potrebe ili sposobnosti korisnika; k ontrol a (nadzor) ivotnosti (control vitality), odnonso mogunost da korisnici nadziru i upravljaju oblikom u organizaciji prostora, da sinhronizuju promene u nainu ivota sa promenama njegovog fizikog okvira. Ameriki kriterijumi kvaliteta urbane forme koji se u najveoj meri oslanjaju na Linove (Lynch) teorijske postulate svoju su primenu doiveli ve od ezdesetih godina (npr. San Francusko i dr.). Poeljna urbana f orma, po ovim kriterijumima, treba da tei: itljivosti strukture koja moguava laku orijentaciju u prostoru; i denti tetu obl i k a kao mogunost da se fizika sredina tano prepozna po svojim kulturnim i funkcionalnim karakteristikama i razlikuje u odnosu na druge forme i modele; vital nosti (ivotnosti) u korienju prostora i raznovrsnosti aktivnosti i sadraja koji egzistiraju u odredjenom fizikom sklopu, kao i ugodnosti, atraktivnosti i zanimljivosti gradske slike u celini; pristupanosti i (antropometrijskoj) ovekomernosti u procesu korienja; pri l agodl ji vosti promena u reimu funkcija ili u karakteru potreba korisnika i estetsk oj harmoni ji izmedju pojedinih delova i celine kompozicije, u skladu sa preovladjujuim i kontekstom uslovljenim shvatanjem ugodnog, prijatnog i lepog ambijenta. Veina kvalitativnih kriterijuma urbane forme za potrebe analize prostora mogu se "razloiti" na merljive indikatore, uglavnom one koji su egzaktno merljivi: volumene, povrine, gustine, duine (distance). brojnost elemenata, merila ritma, formalnih akcenata, vizura itd. Medjutim, estetske vrednosti nisu "mehaniki" merljive ili su to sasvim posredno i nepouzdano, uz pomo estetskih modela, npr. zastupljenosti stilskih obeleja u strukturi fasada, javnih prostora i sl. 1. Urbana struktura; rani Le Corbusierov projekt (1915) za urbanu strukturu podignutu na stubovima koji slue kao temelji zgrada. Nivo prizemlja strukture je na nekoj vrsti etae, ispod koje se nalaze servisne i saobraajne povrine 2. Antika urbana forma plan grada Pompeji 3. Urbane forme; osnovne urbane forme na planu ulice u Petrogradu, arh. Rosija: ulica, trg, park, blok, zgrada drutvenog sadraja (iznad i ispod) 4. Moderna urbana forma; Lucio Costa, Brasilia, plan
632 URBAN E FORME, KVAN T I T AT I VN I KRI T ERI JUM I Iako se kriterijumi naelno mogu podeliti na kvalitativne i kvantitativne (merljive), ovi drugi najee predstavljaju indikatore kvalitea urbane forme, kojima se kontroliu sloeniji, kvalitativni kriterijumi razvoja: racionalnost korienja zemljita, profitabilnost investicija u pojedine delatnosti, ekoloki kvalitet, socijalni kriterijumi td. S druge strane, oni ne mogu potpuno predoiti optije vrednosti ambijenta, arhitektonskog oblikovanja ili funkcionalnosti fizike strukture. Kriterijumi poput izgradjenosti, prostornosti (volumen), gustina fizikih struktura, osunanost ili osvetljenost objekta ili povrina jesu, pre svega, indikatori koji se kao merljive veliine ukljuuju u normativnu razradu kvalitativnih kriterijuma. URBAN E FUN KCI JE Naziv za grupu razliitih funkcionalnih odrednica karakteristinih za jednu urbanistiku celinu. Urbane funkcije mogu da budu: funkcije stanovanja, rada, administracione, kulturne, privredne (industrijske), saobraajne, infrastrukturne i dr. URBAN E I N TERVEN CI JE, M EKE V . Savremene i nstal aci jeu arhi tek turi URBAN E JEDI N I CE Naziv za urbanistike celine koje sadre elementarne karakteristike koje ih odreuju i razlikuju od drugih. Ove karakteristike mogu da budu: formalne, strukturne, koncepcijske, funkcionalne. Razlikujemo tipoloki niz u.j.: regija, urbana oblast, metropola, velegrad, grad, selo, naselje, gradska optina, gradska etvrt (kvart), ulica, blok, deo bloka. URBAN E KOLON I JE V . Kol oni je URBAN E LAT EN T N E ST RUKT URE V . L atentne struk ture URBAN E LOKACI JE L. Wingo razlikuje tri pristupa lokaciji gradskih aktinosti:1) ad hoc lokacija; 2) gravitacioni model lokacije i 3) ekonomski modeli lokacije. Ad hoc lokacija karakterie se lociranjem struktura u gradu sluajnim izborom ili izborom po liniji manjeg otpora. Gradovi koji brzo rastu, koji doivljavaju demografsku i institucionalnu ekspanziju esto se odlikuju reavanjem prostornih struktura ad hoc lokacijama. Gravitacioni model ima svoju teoretsku osnovu u uenjima fiziara o ponaanju elemenata atoma u zatvorenom sistemu. Teoretiari lokacije smatraju da stanovnitvo i aktivnosti pokazuju sklonost da se koncentriu oko centra, fokusne take, ali istovremeno i spremnost da menjaju svoju prostornu strukturu. Pri tome, i kretanje stanovnitva i kretanje ljudskih aktivnosti podleze poznatom zakonu gravitacije, po kome je gravitacija upravo srazmerna masi koja se privlai a obrnuto srazmerna distanci sa koje se privlai. G.K . Zipf definie procese: diverzifikaciju i unifikaciju, kojima objanjava prostorno aranziranje ekonomije. Proces diverzifikacije ispoljava se u kretanju stanovnitva ka izvorima sirovina. Osnovni motiv je ekonomski i nalazi se u smanjenju trokova transporta od izvora sirovina do mesta proizvodnje. Obzirim na razliitu lokaciju izvora sirovina, proces diverzifikacije znai razbijanje stanovnitva u velike grupe iroko razbacane na nekom podruJu. Istovremeno delujei proces unifikacije; javlja se tenja da se ljudske aktivnosti koje obezbeuju ivot stanovnitva to vie priblie potoau, koja je takoe ekonomski motivisana potrebom smanjenja trokova transporta u dopremanju proizvoda graanskom stanovnitvu. U ekonomskim modelima dva osnovna kriterijuma odreuju lokaciju stanovnika i lokaciju aktivnosti u gradovima: 1) cena zemljita i 2) trokovi transporta. Cena zemljita veliinom rente utie na minimizaciju trokova, dok trokovi transporta deluju na maksimizaciju profita. U SAD je napravljen atlas korienja zemljita (Land Use Maps) za 44 amerika grada, koji je posluio za posmatranje zakonitosti lociranja osam razliitih aktivnosti. K onkretni rezultati ovih istraivanja ukazali su na izvesna sasvim tipina ponaanja u svim velikim gradovima: 1. Grupa poslovnih aktivnosti banaka, finansija, , osiguranja, pokazuje istovremenu sklonost i ka centralizovanom lociranju i ka disperziji u lociranju. Ove poslovne aktivnosti karakterie raspolaganje najjaim finansijskim kapitalom, zbog ega se gubi u znaaju visoka cena zemljita u centru. S druge strane, disperzivno lociranje omoguava pribliavanje ovih aktivnosti korisnicima njihovih usluga. 2. Maloprodajna prometna mreza u svim gradovima ima izrazenu tendenciju disperzivnog lociranja; priblizavanje potroau ekonomski je dovoljno jak razlog da kompenzira visoku cenu zemljita ukoliko je maloprodajna mrea koncentrisana u centru grada, dok je lociranje u perifernim delovima grada, gde je zemljite jevtino, motivisamo masovnou relativno siromane potroake skupine. 3. Lociranje kulturno-prosvetnih institucija - biblioteka, televizijskih studija, univerziteta, nije toliko uslovljeno lokacijom u odreenom prostornom traktu grada, koliko popul aci oni m k vantumom, veliinom grada. 4. Saobraajne aktivnosti po pravilu su locirane u blizini mesta rada, na pogodnom zemljitu. Pored zemljita koje predstavlja prirodan ograniavajui faktor, smanjivanje transportnih trokova je od znaaja. Konkurentnost razliItih oblika saobraaja ini da se u lociranju saobraajnih aktivnosti sve vie potuje kriterijum jevtinog transporta. Na toj osnovi drumski saobraaj gradi svoju konkurentsku sposobnost u odnosu na elezniki, a postepeno i avionski u odnosu na drumski. 5. I ndustrijske aktivnosti se, po pravilu, lociraju du linearnih elemenata: saobraajnica, magistrala, eleznica. I ndustrija je veliki kompleks i ponaanje svih industrijskih aktivnosti nije isto. U najveem broju sluajeva bitan je transportni kompleks i otuda pravilo linearnog lociranja. Meutim, trino orijentisane industrije, locirane su u centru grada zbog blizine potroaa, iasto kao i radno orijentisane industrije; industrije koje su tehnoloki povezane neposredno sa tritem (automobilska industrija), locirane su du saobraajnica, itd. URBAN E M ORFOLOKE ST RUKT URE V . M orfol ok e struk ture URBAN E MREE V . D i rek ci onal nemree URBAN E M UT ACI JE Predstavlja niz promena ili menjanja strukturnih karakteristika jedne urbane sredine tokom dueg vremenskog perioda. U.m. veoma utiu na jednu urbanu strukturu,na taj nain to menjaju njen fiziki karakter ili socijalni karakter. Svaki stari grad doivljava u.m. One mogu da budu skokovite, ali najee je to kontinualan dugotrajan, gotovo svakodnevni proces menjanja iji su rezultati vidljivi tek nakon izvesnog vremenskog perioda. URBAN E N AVI KE Skup ovekovih navika, nastalih nakon dueg perioda njegovog boravka u urbanoj sredini. U.n. su nastale kao rezultat nunosti ovekovog prilagoavanja uslovima jedne sredine. U.n. su specifinog karaktera, zavise od vrste urbane sredine i veoma su razliite od na pr. rural ni h navi k a. URBAN E N OVE ZAJEDN I CE V . N ovezajedni ce 1. Urbane jedinice. Grad sastavljen iz razliitih urbanih jedinica koje su povezane sa gradskim centrom 2. ema uredjenja urbane jedinice stanovanja za 10000 stanovnika; Manester, arh. R. Nickolas 3. Pokuaj obrazovanja urbane jedinice u okviru veeg gradskog kompleksa uokvirenog saobraajnicama (SAD) 633 URBAN E OZN AKE I SI MBOLI V . Z nak , Si mbol u arhi tek turi URBAN E POSEBN E STRUKT URE V . Posebnestruk ture URBAN E RUI N E Naziv za fizike ostatke gradova iz prolosti koji su uniteni nakon katastrofe ili osvajanja, kada je grad prestao da ivi. U.r.predstavljaju esto jedine materijalne dokaze o postojanju pojedinih gradova. URBAN E SOCI JALN E PROMEN E Naziv za promene u drutvu koje su direktna posledica urbanog razvoja i drugih urbanih promena. Poznato je da urbana sredina utie na ljudsku zajednicu delujui na njen razvoj razliitim faktorima. I stovremeno, zajednica se menja u skladu sa promenama u urbanoj strukturi. Njihovu meusobnu povezanost moemo da pratimo na primerima razvoja grada. U ant. Grkoj, na primer, razvoj drutva je doveo do stvaranja specifinog oblika grada, pol i sa, grada-dravice, koji je imao autonomne funkcije identine sa funkcijama drave. Ovakav razvoj grada bio je mogu jedino u specifinim uslovima socijalnog razvoja njegovih graana i obratno. URBAN E SOCI OLOKE ST RUKTURE V . Soci ol ok e urbanestruk ture URBAN E SPAVAON I CE V . Spavaoni ce, urbane URBAN E ST RUKTURE Naziv za osnovne modele urbanistikog oblikovanja prostora, urban. planiranja i projektovanja, koje jednom urban. prostoru daju kvantitativan i kvalitativan sadraj i smisao. U.s. predstavljaju osnovu jednog urban. plana ili kompozicije, one ga odreuju u prostoru i daju mu elemente na osnovu kojih ga je mogue izgraditi i razlikovati od drugih. Osnovne u.s. predstavljaju: A. Prostorne koncepcije i ideje; B. Prostorni programi, planovi i projekti; C. Strukture urban. plana i kompozicije: mrene strukture, prostorne modularne strukture, saobraajne strukture, strukture urbanog zoniranja, razvojne strukture; D. Funkcionalne strukture: strukture stanovanja, industrije, poslovne u.s., trgovake u.s. strukture slobodnih povrina, parkovi i dr.; E. Strukture jednog urbanog elementa: struktura neposrednog susedstva, ulica, kvart, blokovske u.s., gradske etvrti, optine, gradovi, podruja, regije i dr.; F. Formalne u.s.: otvorene strukture, zatvorene strukture, linearne u.s., radijalne u.s., koncentrine u.s., grozdaste, terasaste, atrijumske, tepih strukture, futuristike, metabolistike i dr. G. Ostale u.s.: socijalne, ekonomske, kulturne, tradicionalne, nasleene, novoformirane, planske, neplanske i dr. URBAN E T EH N I KE Naziv za zbir razliitih tehnika koje se primenjuju prilikom urban, analize, planiranj a i projektovanja i koje omoguuju boljhe sagledavanje i predstavljuanje urbanih problema i njihovih reenja. Broj urbanih tehnike je velik i zavisi od oblasti koja se istrauje: 1. Likovne tehnike: grafike, fotografske, topografske, planovi, crtei; 2. Planerske tehnike: statistike (demografske, socijalne, privredne, administrativne i dr., predvianja (normativno predvianje), planiranja, investiciona planiranja, pokazatelji (numeriki, kvalitativni i dr.), posebne tehnike (D el fi tehni k a), futurologija, tehnike scenarija , tehnike planiranja sistema; 3. Socioloke tehnike: plan demografske ekspanzije, plan zaposlenosti, socijalna i obrazovna struktura stanovnika, plan razvoja drutva i drutvenih promena; 4. Tehnike analiza saobraaja: segregacija saobraaja, mreni plan saobraajnica, kolektivni transport, snabdevanje, plan infrastrukture; 5. Tehnike urbanih matrica: direkcionalne strukture, centripetalne strukture, mre ne strukture, pravougaone matrice, kvadratne matrice, trougaone matrice, parametri forme, trihex matrice; 6. Tehnike primene urbanih modela: istorijski modeli, tradicionalni modeli, ekspanzioni modeli, modeli bespravne gradnje, futuristiki modeli, tehnoloki modeli, saobraajni modeli, funkcionalni modeli, ekonomski modeli, 7. Tehnike analiza urbanih struktura: linearne strukture, tepih strukture, spacijalne strukture, blokovske strukture, otvoreni sistemi, zatvoreni sistemi, saasti sistemi, grozdasti sistemi, idealne strukture, ekoloke strukture, saobraajne strukture, strukture grada zida, kurvilinearne strukture, grozdaste strukture, metabolike strukture, tradicionalne strukture; 8. Tehnike analiza urbanih zona: centralne i periferne zone, stambene zone (kolektivno stanovanje, individualno stanovanje, rezidencijalno stanovanje), administrativno-poslovne zone, industrijske zone, zone odmora i rekreacije, predgraa, gradovi sateliti, zone bespravno podignutih objekata, vikend zone i dr. 9. Ankete, intervjui: sprovoenje anketa, razgovora, intervjua, obavetavenje pismima, oglasnim panoima, izrada dokumentacionog filmskog materijala, obavljanje sastanaka; 10. Makete: izrada situacionih maketa. 11. Simulacije: izvoenje simulacija stanja i dogaanja na prirodnom ili vetakom uzorku. URBAN E T EN ZI JE V . Tenzi je, urbane URBAN I AM BI JEN T V . A mbi jent URBAN I AT LAS Atlas gradova i urbanih naselja. URBAN I AT RI BUT I C. Bucanan dosta detaljno razrauje svoj kulturno-ekoloki pristup gradu i definie osnovne urbane atribute u etiri take: 1. Prvi atribut grada je sigurnost. Ako grad ne poseduje ovaj atribut, ne moe da ima nijedan drugi. I skustvo velikih gradova pokazuje da je prvi ruilac sigurnosti motorni saobraaj, svojom bukom, gasovima, vibracijama, vizuelnim nametanjem. Ukazujui na prednosti i nedostatke motornog saobraaja, Bucanan istie da je nuan njegov tretman kao sastavnog dela kulturne sredine oveka. 2. Drugi atribut grada je ugodnost. Analogno oseanju vezanom za stan u kome se projektovanjem i unutranjom opremom obezbeuje personalna ugodnost, nuno je da bude ovakvo oseanje vezano i za ivljenje u gradu. Njega estetikom i funkcijom obezbeuje arhitektura. 3. Vizuelno interesovanje i stimuliranje je obelezje grada koje mu daju arhitektonske vrednosti. Meutim, zapaa se interesantna pojava u ponaanju gradskih stanovnika. Hiljade gradskih stanovnika stimulirano je i pokazuje veliku vizuelnu zainteresovanost za poseivanje i uivanje u starim istorijskim gradovima. 4. etvrti atribut je razliitost u smislu kvaliteta koje grad treba da ima da bi obezbedio bogatstvo ivljenja. Razliit iziki ambijent, bogatstvo formi i usluga ali i ouvanje bogatstva prolosti bili su samo neki elementi obezbeenja 1. Urbana struktura; Gurnija, plan antikog Grkog grada osnovanog izmedju 2000 i 1700 gpne 2. Urbani centar, Grosvenor Place, Sidnej, arh. Harry Seidler and Ass, 1986 3. Helmut Jahn, South Ferry Plaza, Manhattan, New York, 1986 4. Urbani centar; gradski centar Mileta
634 ovog atributa koji bi eliminisali karakter sterilnosti grada. URBAN I CEN T AR Predstavlja urbano koncentrisano jezgro, u fizikom ali i kvalitativnom smislu, u odnosu na periferiju ili okolinu. Nasuprot decentral i tetu, urbani centar pruza ove karakteristine crte: simultanost elemenata urbanog inventara (predmeti, ljudi), uvenih i razdvojenih na periferiji prema izvesnom redu, susret tih elemenata, dakle nered i maksimalnu informaciju: kompleksifikaciju u odnosu na periferiju, ali isto tako i rizici i opasnosti koji nproizlaze iz te navale. Analitikim i formalnim (matematikim) prouavanjem ovih fenomena rizikuje se prikrivanje dijalektike centraliteta. Nijedan centar nije sebi dovoljan i ne moe biti dovoljan. Zasienost ga ini nemoguim. On upuuje na neki drugi centar, drugi centralitet. V . Centar. URBAN I CEN T AR RAZVOJA V . Centar razvoja URBAN I CEN T AR ZAJEDN I CE V . Opti nsk i centar URBAN I CEN TRALI T ET V . Central itet, urbani URBAN I CEN TRALI ZAM V . Central i zam URBAN I CI KLUSI Predstavljaju stadijume ciklinog razvoja jednog grada, poev od njegovog nastanke tranformacijom sela (eopol i sa) pa preko zatvorenog grada (utvren grad) i otvorenog grada (pol i s) sve do velikog grada (megal opol i sa) ili do nastanka ciklusa umiranja, zamiranja jednog grada (nek ropol i s). URBAN I CLUST ER Tip elijaste urbane megastrukture, koji je, prema Tomasu etvorodimenzionalan i koji je planiran za irenje u tri dimenzije, a menja se u vremenu - etvrtoj dimenziji. URBAN I DECEN TRALI ZAM V . D ecentral i zam URBAN I DESPOT I ZAM Naziv za gradove kojim vladaju moni i strogi vladari. U ovakvim urbanim sredinama sve je podredjeno vladarevoj palati, a ostali sadraji se grade tek sporadino. Urbani despotizam je snano izraen u periodu starog Egipta, Vavilona, a tokom srednjeg veka, ogledao se u izgradnji snanih f ortifikacija gradskih zidova. U periodu baroka, vladari podiu dvorce u centralnoj zoni grada, kontroliui na taj nain njegov ivot i razvoj. URBAN I DI ST RI KT I V . D i stri k ti URBAN I DI ZAJN Dizajn koji je nastao, koji ini i koji egzistira unutar urbanih struktura, menjajui njegove estetske, informacione, funkcionalne, tipine i druge karakteristike U.d. predstavlja skup dizajnerskih intervencija, izmena, instalacija, informacija, promena, inutar jedne urbanistike strukture. Znaaj u.d. za jednu urbanistiku celinu je veoma bitan, jer u.d. prilagoava ovu celinu potrebama potrebama korisnik, ini da ona korespondira sa svojim korisnicima. U.d. sadri svoj informacioni sistem, svoj kod, koji zavisi od urbane celine i razliit je za svaku urbanu celinu ponaosob. U.d. obuhvata obilje urbanih elemenata, kao to su: peake zone, kandelabri, ardinjere, dizajn gradskih podnih struktura, reklamnih panoa, klupa, fontana, telefonskih govornica, dizajn sistema dradskog prevoza (metro, autobusi) i dr. Osnovne oblasti i.d. su: 1. dizajn fizikih struktura, 2. dizajn sistema (infrastruktura i subsistema), 3. dizajn zatite. 1. dizajn fizikih struktura grada sadri: dizajn stanovanja, dizajn rekreacionih prostora, dizajn proizvodnih zona, dizajn panorama, dizajn gradskih centara (trg, skver, pasa, ulica, kej), scenografija grada (f asade, kalkani, oblici, reklame, oglasi). 2. Dizajn sistema sadri: dizajn saobraajnog sistema (metro dizajn, dizajn peakih prolaza, dizajn parkinga, znak i simbol, dizajn transporta), dizajn osvetljenja, dizajn subsistema. 3. dizajn zatite sadri isto to i dizajn fizikih struktura grada: scenografiju grada. URBAN I EGZODUS V . E gzodus, urbani URBAN I EKSPAN ZI ON I ZAM V . E k spanzi oni zam, urbani URBAN I FEN OM EN Urbani fenomen zaujuje danas svojom ogromnou; njrgova sloenost prevazilazi sredstva saznanja i orua praktine akcije. On ini skoro oiglednom teoriju kompleksifikacije, prema kojoj drutveni fenomeni idu od izvesne (relativne) sloenosti ka veoj slozenosti. U.f. zavisi najpre od deskriptivnih metoda, koji su i sami raznovrsni. Ekologija, tako, opisuje naseobinu (habitat), naseljene povrine, susedne celine, oblike veza (primarnih, u susedstvu - sekundarnih ili izvedenih, na izvesnom irem prostoru). Istananiji, fenomenoloki opis se obara na veze izmeu graana i grada; on prouava okolinu, razlike prostora, spomenike, bujice i vidike urbanog ivota. Empirijsko opisivanje stavlja naglasak na morfologiju; ono sa tanou vodi rauna o onome to vide i ine ljudi u urbanom okviru, u okviru tog i tog grada, megalopolisa. Ovi metodi iznose na videlo neke vidove i crte urbanog fenomena, osobito njegovu obimnost i sloenost. D a bismo pruili predstavu o tekoama analize urbanog fenomena, daemo primer jedne studije, koja je pokuala da ralani urbani fenomen ne inioce, na pokazatelje i podatke, i to polazei od najgrubljih (broj stanovnitva na hektar, starost nekretnina ird.) da bi se dolo do najtananijih (postotak rodnosti, formiranje kvalifikovane radne snage itd.). Broj tako izvedenih podataka popeo se na 333, na kojoj proizvoljnoj cifri je zaustavljena analiza, koj a se mogla nastaviti, sve istanajnija. Posle svoenja na najkarakteristinije oidatke, oko etrdeset, celina je jo bila teka za rukovanje, teka za obradu. Urbani fenomen se tako predstavlja kao celokupna stvarnost (totaln), podrazumevajui drutvenu praksu u celini. Ova celokupnost se ne moe neposredno shvatiti. Treba poeti od nivoa i stupnjeva, napredujui ka sveukupnom. Parcijalne i specijalizovane nauke deluju analitiki; one proizlaze iz analize i poinju sa analizama. to se tie urbanog fenomena posmatranog uopteno, geografija, demografija, istorija, psihologija, sociologija, donose, dakle, rezultate analitikog postupka. Bilo bi nepravino ostaviti po strani doprinose biologa, lekara, psihijatra, kao i romanopisaca i pesnika. Geografija naroito prouava mesto i poloaj neselja u regionalnom, nacionalnom, kontinentalnom podruju; pridrueni geografu, klimatolog, geolog, specijalista za floru i faunu donose isto tako neophodna obavetenja. Demograf prouava stanovnitvo, njrgovo poreklo, sex ratio, postotak plodnosti, krivulju porasta stanovnitva itd. Ekonomisti ne nedostaju predmeti: proizvodnja i potronja u urbanom okviru, podela prihoda, slojevi i klase, tipovi rasta, struktura stanovnitva (aktivna ili pasivna, sekundarna ili tercijarna ), itd. Istoriar se bavi postankom tog naselja, dogaajima i institucijama koje su ga obeleile. Bez progresivnih i regresivnih postupaka analize, bez ovih mnogobrojnih fragmentisanja i seenja, ne moze se ahvatiti nauka o urbanom fenomenu. Urbani fenomen, uzet u svojoj irini, ne zavisi ni od jedne specijalizovane nauke. Nijedna od nauka koja je ukljuena u problematiku urbanog fenomena, ne moze polagati pravo da ga iscrpljuje, niti da njime vlada. Urbani fenomen pokazuje svoju univerzalnost. Urbani fenomen odreuju sledee dimezije: 1. Projekcija drutvenih odnosa na tle. Ovde su uraunati i najapstraktniji odnosi, oni koji proizlaze iz robe i trita, ugovora izmeu pokretaKih sila na urbanoj lestvici. U.f.i prostor mogu se pod ovim uglom posmatrati kao konkretne apstrakcije . 2. U.f. i prostor nisu samo projekcija drutvenih odnosa, ve mesto i tle gde se suoavaju strategije. 1. Urbani ciklusi razvoja grada Bea: srednjovekovni Be u granicama gradskih bedema sa nepravilnom mreom ulica 2. Proireni Be sa krunom avenijom, ringom na mestu gradskih bedema, oblikovanim zgradama drutvenog karaktera I palatom dvora 3. Polovinom XI X veka poruena su stara utvrdjenja u Beu I na njihovom mestu sproveden je saobraajan potez u obliku prstena (Ring) 635 Oni nikako nisu krajevi i ciljevi, ve sredstva i orua akcije. 3. U.f. i prostor zadravaju ipak specifinu stvarnost i ivotnost. To jest postoji jedna urbana prak sa koj a se ne svodi ni na globalne ideologije i institucije koje se tiu prostora i njegove organizacije - ni na pojedinane takozvane urbanistike delatnosti koji slue kao sredstva za esto nepoznate ciljeve. URBAN I FEN OM EN , T OPOLOKA SVOJST VA URBAN OG FEN OMEN A V . Topol ok a svojstva urbanog fenomena URBAN I GEN OCI D V . Genoci d, urbani URBAN I GEOGRAFSKI FAKT OR V . Geografsk i fak tor u urbani zmu URBAN I I DEN T I T ET Istorija urbanizma poev od CI AM-a pa sve do Tima Deset (Team ten), od 1952. do 1963.g. u osnovi predstavlja istoriju pokuaja ponovog uspostavljanja urbanog i denti teta. Alison i Peter Smithson su u.i. definisali jednostavnim izrazom: To je oseanje da ste vi neko koji ivi negde . U stvari, ovakvo shvatanje u.i. nastalo je kao reakcija na obrazovan stav prema futuristikom organizovanom drutvu i gradu u kojem niko ne ini nigde . U.i. ovako shvaen, predstavlja kompleksnu strukturu odnosa i uticaja unutar jedne urbanistike celine koja mu daje karakteristian, osoben i izuzetan sadraj, koji se zatim, preko njegovog arhitektonskog korpusa aktivno prenosi na stanovnika. U.i. predstavljaju sledee karakteristine celine uticaja: istorijski, socijalni, tradicionalni, kulturni, ekonomski, tehnoloki, saobraajni, stilski i dr. Jedna urbana sredina poseduje svoj u.i. tada kada je odreena u odnosu na drugu ili uzor, odnosno model, karakteristinom grupom urbanih uticaja koji joj daju odreeno znaenje i karakter. Prostori bez u.i. su amorfni, apatini, neinventivni, opti. Ponovo vraanje urbanog identiteta jednoj sredini koja ga je izgubila naziva se procesom urbanerei denti fi k aci je. URBAN I I N T ERVALLUM V . I nterval l um URBAN I KARAKTER V . Karak ter, urbani URBAN I KOM PLEKS Naziv za jedan urbani sadraj ili sklop. U.k. moe da predstavlja na pr. stambeni blok, univezitetsko naselje, staro gradsko jezgro i dr. URBAN I KON GLOMERAT V . Kongl omerat, urbani URBAN I KON T I N UI T ET Naziv za kontinualnu urbanistiku popunjenost i iskorienost, kao i izgradjenost zemljita koja je prisutna u neprekinutom nizu na jednom irem urbanistikom podruju. V. Gradsko podruje, ire gradsko podruje, Gradsko podruje, ue gradsko podruje. URBAN I KON T I N UUM Urbani kontinuuma je za razliku od procesa rural no-urbanog k onti nuuma, organizovani, osmiljeni, sistematski, kontinuirani proces formiranja grada kao socijalnog organizma i u odnosu na sredinu. Sutina tog osmiljenog procesa je u stvaranju kontinuiteta izmeu grada i njegove sredine. Poznate su tri faze u formiranju urbanog kontinuuma: 1. suburbani zaci ja, 2) metropol i tani zaci ja, 3) stvaranje urbani h regi ja. Suburbani zaci j a u populacionom smislu oznaava centrifugalno kretanje stanovnitva od centra grada ka njihovim sve udaljenijim krajevima. K retanje je utoliko izraenije ukoliko je koncentracija stanovnitva u gradovima vea. U prostornom smislu, suburbanizacija znai urbanizaciju irokih podruja oko grada, odnosno, gradskog okruja, formiranjem satel i tsk ih nasel ja. Suburbanizaciju izaziva zaguenost gradova i elja za povratkom u prirodnu ekoloku sredinu, a omoguuje je brz i jevtin transport, visoka razvijenost urbane sredine, visoki ivotni standard stanovnika satelitskih naselja. Satelitska naselja su po funkciji naselja trabanti, spavaonice, jer imaju samo jednu, po pravilu rezidencijanu funkciju, dok grad zadrava ekonomsku, socijalnu, politiku i uopte funkcionalnu dominaciju. M etropol i tani zaci ja je via faza, agregatniji proces koncentracije stanovnitva naproirenom urbanom podruju. U ovoj fazi grad matica takoe vri najznaajniju funkciju ali je izvrena i podela funkcija sa drugim naseljima. Gradovima nukleusima u irem metropolitanskom podruju preputeno je niz poslovnih a naroito socijalnih funkcija. U rbana regi ja je najvia faza urbanog kontinuuma.U literaturi se esto definie pojmom regi onal ni gradovi . U urbanoj regiji postoji potpuni urbani kontinuum, prostorni elementi su gui, urbani nain ivota i rada dominira, diferencijacije su u granicama drutvene podele rada i u granicama prirodnih (biolokih) i kvalifikacionih razlika meu ljudima. URBAN I LAN DSCAPE DI ZAJN , URBAN I PEJSAN I DI ZAJN V . L andscapearhi tek tura URBAN I LI M I T I V. Urbana ogranienja URBAN I M ALT UZI JAN I ZAM Pojam maltuzijanizam predstavlja uenje engl. nacionalnog ekonomiste Thom. Rob. Malthusa (1766-1834.g.) po kojem se tenja mnoenja stanovnitva kree u geometrijskoj, a proizvodnja ivotnih namirnica u aritmetikoj progresiji, ime objanjava sva drutvena zla i siromatvo siromanih slojeva naroda. U.m. sreemo u ideji vrtnog grada E. Howarda, koji postavlja pitanje ne bi li se stanovnici Vrtnog grada mogli optuiti kao sebinjaci, poto spreavaju rast svog grada i tako mnotvo drugih stanovnika liavaju uivanja njegovih prednosti? Po Howardu, grad e rasti, ali shodno principu iji rezultat e biti ne umanjenje niti razaranje, nego samo poveavanje njegove drutvene prednosti, lepote, udobnosti. URBAN I M EN ADM EN T Urbani menadment karakterie saradnja izmedju razliitih inilaca, koja mora biti zasnovana na informacijama. Gradjani imaju pravo da uestvuju u svim oblicima te saradnje sa optinama i gradocima svoje zemlje, istie Evropska Deklaracija o pravima gradjana u gradovima. Takodje, vaan akt od medjunarodnog znaaja je Evropska Povelja o lokalnoj samoupravi, koja osim toga to istie princip lokalne autonomije i razvijanje lokalnih finansija, u lanu 4. govori o urbanom menadmentu. Ova odredba istie da urbani menadment i urbanistiko planiranje moraju biti zasnovani na maksimalnim informacijama o svim karakteristikama i sprcifinostima datog grada a odluke koje se donose treba da budu zasnovane na aktuelnim analizama i dijagnozi stanja. Ono to je naroito vano, je da gradjani budu unapred informisani o pitanjima koja su vezana za upravljanje gradskim poslovima i konsultovani, da bi na taj nain uestvovali u donoenju odluka, pre nego to konflikt preraste u upravni ili sudsku postupak. Neophodno je da postoji otvoreni dijalog izmedju administracije i uprave sa jedne i lanova lokalne zajednice sa druge strane. I skustva mnogih zemalja su pokazala da lokalne vlasti imaju bitnu ulogu u ostvarenju programa za izgradnju stanova i obnovu stambenog fonda. U bivim socijalistikim zemljama su vlasnici stanova koji se mogu izdati pod kiriju uglavnom lokalne vlasti. U veini zemalja je, dakle stambeni fond u dravnom vlasnitvu prenet na upravljanje optinama lokalnim organima vlasti. Osnovni problem je da li je nuno da se dravni ili drutveni stambeni fond proda korisnicima stanova. U vezi sa ovim pitanjem, javlja se problem kako prodajom dravnog, javnog, drutvenog stana reiti problem odravanja stana. Potrebno je da obezbedjenje stana ukljui instrumente kupovine, da bi se bar pokrili trokovi odravanja. Neke zemlje Zapadne Evrope nude modele za stvaranje pravnih osnova za upravljanje stambenim f ondom. Moemo navesti prime kako se regulie status vlasnika i korisnika stana. To je k ondomi ni jum ili zajednika imovina, i postoji u Danskoj, Francuskoj, Nemakoj, Italiji, Norvekoj, paniji, 1. Urbani identitet; Grad ilina, Slovaka, osnovan 1310-1312; urbani identitet daju mu arkadni nizovi koji opasuju trg i okolne ulice 2. Urbani kompleks; Osnova naselja u Holandiji u kompleksu izmedju dve saobraajnice vieg reda 3. Kompleks radnikog naselja Oud Mathenesse u Roterdamu, iz 1922, po projektu J.P. Ouda, sa trougaonom emom
636 vajcarskoj. To je poseban vlasniki odnos u k ol ek ti vnoj stambenoj zgradi koje preduzimai podiu na optinskom zemljitu. U ovom sluaju stan je privatan, zgrada je zajednika imovina svih vlasnika stanova a zemljite je optinsko. URBAN I M EN ADM EN T , I N STRUM EN T I I nstrument urbanog menadmenta bi bili prikupljanje, obrada podataka, formiranje geografskih informacionih sistema, zatita ovekove sredine, fiskalna regulativa. Veoma esto se primenjuje ekoloki monitoring, ekoloki rauni, i razliiti tipovi indikatora. Zadatak je gradova da objedine ove metode u propise lokalnih organa vlasti. Urbani menadment omoguava stvaranje ravnotee izmedju ekonomskog, ekolokog i socijalnog razvoja. Socijalne, ekonomske, ekoloke elemente treba integrisati u planove i standarde. Treba definisati projekte kontrole i monitoringa da budu u skladu sa planom, a finansijski aspekt je takodje veoma bitan. Potrebno je da se razvije sistem drutvenih rauna, unaprede budetski mehanizmi i prate socijalni i ekoloki trokovi. Da bi se poveala efikasnost prirodnog kapitala treba investirati. Jako je vano da se uvedu ekoloki zdrave tehnologije. URBAN I MOBOLI JAR, URBAN I N AMET AJ Naziv za skup mikrourbanistikih , ambijentalnih arhitektonskih i dizajnerskih elemenata i motiva, koji ostvaruju razliite funkcije unutar jedne gradske strukture. U.m. predstavljaju: kandelijeri, ardinjere, klupe, kante za smee, javni asovnici, fontane, elementi poploavanja, esme, reklamni panoi, potanska sanduad. U.m. ponekad mogu da budu pojedini arh. objekti: kiosci, staklenici, cvetni vrtovi ili iva bia: istaknuti graani, pesnici, slikari (koji izlau na otvorenom prostoru - Montmartre), ponekad su to predstavnici gradskih sluzbi koji su postali urbane institucije (londonski boby) i dr. URBAN I M ODEL Prikaz jednog mogueg urbanistiki odreenog i organizovanog podruja pomou modela - predstave urbane strukture. U.m. moze da predstavlja: saobraajni model, model infrastrukture, model izgraenih povrina, model funk ci onal ni h k arak teri sti k a, model urbanog zoni nga, model urbanesegregaci je, model urbanog razvoja i dr. URBAN I N AM ET AJV . U rbani mobi l i jar URBAN I N EODREDJEN I RAZVOJV . N eodredjeni razvoj URBAN I N I VOI Uvodei metodoloki pojam nivoa, tako da se razlikuju urbana taktika od urbane strategije, Henri Lefebvre daje nekoliko predloga urbanih nivoa: 1. Na nivou projekata i pl anova postoji uvek razlikaizmeu izrade i izvrenja. Na tom putu posreduju potraivanje i osporavanje, to meamo isuvie esto. U osporavanju se oituju ideologije svojstvene grupama i klasama koje posreduju, uraunavi tu i ideologiju ili ideologiju onih koji su doprineli izradi tih projekata, i deol ok i urbani zam. Pasivnost zainteresovanih, njihovo utanje, njihova opreznost kadra da zataji u onome to se njih tie, odmerava odsustvo gradske demokratije, to jest konkretne demokratije. Ukratko, urbana revolucija i konkretna demokratija (razvijena) uzajamno su povezane. U rbana prak sa, praksa grupa i klasa, to jest njihov nain ivota, morfologija kojom raspolau, moe se suoavati sa urbanistikom ideologijom samo na tom putu. Tako se osporavanje preobraava u potrazivanje. 2. Na nivou koji mozemo nazvati epistemolokim postavlja se pitanje znanja, steenog ili ne. Ne izgleda da moemo pokuati da u tako definisanoj problematici izgradimo jednu celinu steenih saznanja. Problematika do dalje odredbe gospodari naunou. Drugim reima, ideologija i znanje se meaju i njihovo razlikovanje je zadatak koji se uvek ponovo postavlja. Meutim, svaka nauka se moe smatrati kao bitan uesnik u poznavanju urbanog fenomena, pod dva uslova: da donosi specifine koncepte i metod i da se odrie imperijalizma, a to je zahtev koji podrazumeva stalnu kritiku i samokritiku. URBAN I N UKLEUS, URBAN O JEZGRO Predstavlja nukleus oko kojeg nastaju urbane celine. U sluaju nastanka gradova, urbani nukleus je mogla da bude raskrsnica puteva, luka na reci ili moru, dolina u kojoj je bilo vode za pie i sl. Nukleus urbanizovanog grada u antikom Rimu bio je vojniki logor, castrum, oko kojeg je kasnije narastao grad. Usrednjem veku, urbani nukleus je bio dvorac ili utvrenje vlastekina, ispod kojeg se kasnije formiralo gradsko jezgro. U savremenim gradovima, stari urbani nukleus je podruje gradskog trga ili mesto gde se nalazi gradska crkva ili katedrala; to je mesto gde su podignute najreprezentativnije palate jednog grada, gradska venica, trnica, banke. URBAN I PARK Naziv za tip parka karakteristinog za jednu urbanu sredinu. U.p. esto nema elemente pejsane arhitekture, jer se nalazi da prostorno ogranienom podruju jednog grada. Meutim, njegov znaaj u jednom gradu je veoma velik; on predstavlja oazu zelenila, mira i tiine, izolovanu od gradske vreve. Poznati veliki u.p. su esto menjali celokupnu urbanistiku strukturu centra jednog velikog grada, kao na primer, Hyde Park u Londonu i Central Park u New Yorku. Nasuprot velikim u.b. mnogo ee sreemo male povrine gradskog terena na kojima su podignuti parkovi, kao na pr. Monseau i Des Butes Chaumont, u Parizu, koji predstavljaju romantiarske oaze koje nisu menjale svoj prvobitni izgled do danas, nasuprot savremenom izgledu svoje okoline. URBAN I PEJSA Naziv za pejsa, odnosno, izgled jednog grada, koji mi daje osnovna odlija i karakteristike. Nasuprot prirodnom pejzau, u gradu postoji urbani pejza, koji karakteristiu izgradjene parkovske povrine, namenjene sportu i rekreaciji. U.p. nije isto to i prirodni pejsa, jer je mnogo kompleksniji i sadri elemente istorijskog naslea i odraz je neprestanog ovekovog uticaja. U.p. se stalno menja, dopunjuje ili unapreuje. Pojmom u.p. bavio se posebno Lewis Mumford (ro. 1895.). U elemente u p. ubrajam trgove, parkove, ulice, gradske panorame, konture zgrada, fasade, urbane etvrti i dr. URBAN I PEJSA, CI T YSCAPE V . Ci tyscape, Gradsk i pejsa URBAN I PEJZA, CI VI LI ZOVAN V . Ci vi l i zovan urbani pejza URBAN I PLAN , CI RKULACI ON I PRI N CI P V . Ci rk ul aci oni pri nci p urbanog pl ana URBAN I POLI CEN TRALI ZAM V . Pol i central i zam u urbani zmu, pol i centar URBAN I POLI N UKLEI ZAM V . Poli nuk l eizam URBAN I PREPOROD V . U rban renewal URBAN I PROST OR Naziv za prostor koji je predmet urbane organizacije, intervencije, razvoja, odnosno, koji sadri osnovne karakteristike koje mu dju karakter urbanog. Urbane karakteristike su: izgraenost, intenzivna naseljenost, organizovanost prostora i ljudske zajednice, standardizovanost i normiranost, opte kulturne karakteristike, ekonomske karakteristike, zajednika odbrana, zajednika proizvodnja, koncentratija sadraja i stanovnika, zajedniki interes stanovnika i dr. URBAN I PROST OR, M REA V . M rea urbanog prostora URBAN I PROST OR, REET KA V . M rea urbanog prostora URBAN I RAST V . U rbani zaci ja URBAN I RAZVOJ Naziv za razvoj jedne urbane sredine, prvenstveno grada. U.r. mozemo posmatrati sa vie aspekata: 1. Urbani nukleus grada Dubrovnika pre katastrofalnog zemljotresa 1667. Mrea ulica je ortogonalnog sistema 2. Radburn ema prirodnog razvoja grada. Arh. Reichowa (1948) razdvajanje peakog i kolskog saobraaja I razvoj grada 3. Urbano jezgro grada Torina koje potie iz rimskog doba 637 istorijski u.r., ekonomski u.r., prostorni u.r., kulturni u.r., tehnoloki u.r., kompoziciono arhitektonski u.r.. Urbani razvoj moze da bude: planski i neplanski, ogranien i neogranien, horizontalan i vertikalan, centralizovan i decentralizovan, mrezni sistemski i topografski, nagli (eksplozija) i konstantni, u.r. moze da bude pozitivan i negativan (urbana degradacija) i dr. URBAN I RELI KT I Naziv za arheoloke i druge ostatke koji svedoe o postojanju jedne urbane sredine koje je iz nekog razloga nestala sa lica zemlje. URBAN I SCEN ARI O Naziv za niz predvianja moguih promena, dogaanja i uticaja u urbanizmu koja mogu da budu znaajna za urbani razvoj jednog podruja. U.s. predstavlja urbanistiki model budunosti koji sadri sve elemente neophodne za rekonstrukciju moguih dogaanja u skladu sa predvienim promenama koje mogu da se dogode. URBAN I SELJACI , URBAN VI LLAGERS V . U rban vi l l agers URBAN I SELJAK Pre svega predstavlja socioloki pojam koji je primenjen na polje urbanizma. Prouavali su ga prvenstveno urbani sociolozi, meu kojima Herbert Gans i Melvin Webber. Osnova pojma potie iz shvatanja urbanog mesta kao psihikog mesta i takvog odnosa prema stanovniku jednog grada u prvobitnoj fazi njegovog razvoja, dakle dok jo uvek nije poprimio znaajne urbane karakteristike. Pojam u.s. predstavlja urbanog stanovnika koji nema izgraen urbani odnos prema gradu, odnosno, koji jo uvek nema izgraen sistem potreba i sistem vrednosti kakav mu pruza urbana sredina grada u kojem zivi. URBAN I SI ST EM I Predstavljaju sisteme i metode formiranja, razvijanja i rekonstrukcije urbanih sredina i gradova. Najraniji urbani sistemi bili su geometrijski sistemi organizovanja gradova, naroito u Starom Egiptu i Vaviloniji. U antikoj Grkoj najprisutniji je Hipodamov urbani sistem formiranja grada unutar ortogonalne sheme saobraajnica i bolova; ovaj sistem zadrao se do danas. U antikom Rimu urbani sistem je bio koordimatni sistem castruma, putem utvrivanja dve ose sistema: cardo i decumanusa, koje su odreivale sve ostale elemente budueg vojnikog logora a zatim i grada. U srednjem veku, urbani sistemi su vie pratili konfiguraciju terena i mogunosti za odbranu jednog grada, nego to su bili vezani za geometrijske sheme. Renesansa i barok donose mnogobrojne planove i deal ni h gradova, raenih u simetrinim, radijalno koncentrinim i poligonalnim sistemima. Osnov ovih urbanih sistema bila je saobraajna struktura i mogunosti za odbranu grada. Kasnije, uvoenjem vatrenog oruja u naoruanje, urbani sistemi se prilagoavaju novom nainu ratovanja na daljinu gradovi imaju daleko isturene ancei rovovekoji omoguavaju braniocima da se sklone od napada vatrenim orujem. Savremeni urbani sistemi su prvenstveno zavisni od saobraajnog sistema jednog grada, koji je najee ortogonalan; gradovi se podiu unutar ortogonalne mree, sa blokobima istih ili slinih dimenzija. Mnogi gradovi kombinuju ortogonalan sistem sa krunim: pojava krune prstenaste saobraajnice koja uopkoljava staro gradsko jezgro vezana je za potrebu obezbeenja lakeg odvijanja saobraaja (Be Rung, Guertel). URBAN I T RAN SPORT Naziv za transportne sisteme i vidove transporta unutar jedne urbane celine, odnosno, grada. U.t. moze da se odvija kao: individualan u.t.i kolektivni u.t., nazemni u.t. i podzemni u.t., generalan i lokalan u.t., brzi i spori u.t., stalan i povremen u.t., unutranji i spoljnji (meugradski) u.t. URBAN I I VOT 1. Naziv za nain stanovanja, rada i rekreacije koji je karakteristian za jednu urbanu sredinu, za razliku od ruralnog ivota na selu. U.. odlikuje visoka odreenost i programiranost ovekovih aktivnosti, konstantna karakteristinost nedostatka slobodnog vremena, brz tempo i uestalost stresnih situacija. 2. Pojam u.. posmatran u smislu ivota jednog grada, predstavlja niz dogaanja i promena u jednom gradu, koje mu daju urbani karakter. Takoe, to su karakteristine urbane funkcije koje odreuju ivot jednog grada: intenzivan saobraj, visoka koncentracija stanovnitva, kuturne funkcije (pozorite, film, galerije, muzeji) i dr. URBAN I ZN AK Predstavlja najmanji element vi zuel ne k omuni k aci je jedne urbane sredine, smanjen na nivo elementa simbola. U. z. se pojavljuje u razliitim oblicima: rei, natpisa, panoa, simbola, grba, vizielne informacije, ali i kao: graevina (Ajfelova kula), statua (K ip slobode), most (Tower bridge) ili je sadrzan unutar istorijske strukture jednog grada. Urbani znak jednog grada ponekad je jedna ulica, a nekad to mo e da bude gradska maskota. URBAN I ST A - ARH I T EKT A (l. urbs grad, urbanus gradski) I nenjer-arhitekt koji se bavi urbanizmom i urbanistikom. URBAN I ST A Struno lice koje se bavi podrujem urbanizma, poput prostornog pl anera koji se bavi prostornim planiranjem ili arhi tek te, koji se bavi arhitektonskim projektovanjem objekata. V . U rbani zam. URBAN I ST I , N OVI V . E PCOT URBAN I ST I , T OWN SCAPERS URBAN I ST I V . Townscapers URBANISTIKA ANALIZA Naziv za skup operacija i metoda kojima se analizira jedna urbanistika sredina u nameri da budu detaljno odreene njene karakteristike. U.a. prethodi procesu urbanog projektovanja, planiranja ili procesu urbane rekonstrukcije, obezbeujui za njih neophodne ulazne podatke. U.a. se odnosi na: analizu urbanistike lokacije, analizu urbanih struktura, analizu urbanih sistema, kompozicione analize, analize gustine naseljenosti, analize urbanog zoniranja, analiza saobraajne strukture, analize izgraenih i slobodnih povrina, analize istorijskog i tradicionalnog naslea, analiza infrastrukture, analiza mogunosti urbane ekspanzije, analize prirodnih uticaja, solcioloke analize, psiholoke analize, ekoloke analze, tehniko-tehnoloke analize i dr. URBANISTIKA ANALIZA UTICAJA NA OKRUEN JE V . A nal i za uti caja na ok ruenje URBANISTIKA ANTINOMIJA V . A nti nomi ja u urbani zmu URBANISTIKA AUTARHIJA V . A utark ei a URBANISTIKA BRUTO GUSTINA GRADA V . Bruto gusti na grada URBANISTIKA DEGRADACIJA Naziv za dezorganizovanost urban. prostora, umanjenje njegovih osnovnih funkcija, smanjenje i unitenje urbanog fonda, smanjenje broja stanovika, erozija osnovnih urban. standarda, pa sve do erozije fonda graevina, gradskih saobraajnica, infrastrukture i dr. Primere u.d. sreemo veoma esto tokom urbane istorije. Mnogi gradovi koji su bili podignuti u vreme ant. Rima, sa pravilnom ortogonalnom strukturom plana grada, doziveli su svoju u.d. u vreme sred. v., kada je struktura njihovih ulica postala krivudava a trgovi su izgubili pravilne geometrijske forme. Primere u.d. imamo kod gradova sa tendencijom prenaseljenosti i neplanskog razvoja. URBANISTIKA DESTRUKCIJA V . M ehani zmi urbanistike destrukcije URBANISTIKA DISPERZALNA POLITIKA V . 1. Urbani razvoj Tokija nakon katastrofal nog zemljotresa 1923, kada je skoro polovina grada bila unitena 2. ad (Tchad prestonica Fort-Lamy), grad koji se razvijao iz dva grada: evropskog i afrikog grada. Plan razvoja: arh. A. Josi 3. Urbanistika analiza: Josef Paul Kleihus, Hofgarten am Gendarmenmarkt, Berlin, 1995 4. I zgled bloka sa slike 3
638 D i spergovan grad URBANISTIKA DIVERGENCIJA V . Konvergenci ja, urbanistika URBANISTIKA DIZORGANIZACIJA V . D i zorgani zaci ja, prostorna URBANISTIKA EUKOSMIA V . E uk osmi a URBANISTIKA EVOKACI JA V. Evokacija, urbanistika URBANISTIKA FILOZOFSKA MISAO STARIH GRKA V. Grka urbanistika filozofska misao URBANISTIKA GENEZA V . U rbanogeneza URBANISTIKA GRADSKA DOMINANTA V . D omi nanta, gradsk a URBANISTIKA HABITABILNOST V . H abi tabi l nost URBANISTIKA HETEROTOPIJA V . H eterotopi ja URBANISTIKA I ADMINISTRATIVNA T ERI T ORI JA GRADOVA U cilju prikupljanja statistikih podataka i analize uticajnih elemenata u podrujima i na teritorijama gradova, ove treba diferencirati na: a) admi i ni strati vneteri tori je, b) urbanistike teritorije. A dmi ni strati vna teri tori ja je odreena postojeim zakonskim propisima i ona sainjava drutveno-upravnu celinu. Ona moe biti: srez, k omuna i opti na. Svaka teritorija ima svoju granicu. Vie ovakvih teritorija (optina) mogu kod velik8ih gradova sainjavati jedinstvenu administrativno- upravnu teritoriju. Urbanistika teritorija nije odreena zakonskim propisima, ve uslovima prirodnih i stvorenih inilaca kao uticajnih faktora. Granica ove teritorije nije stalna ve dinamika i moe se korigovati prema nastaloj potrebi. Urbanistika teritorija veih gradova moe se podeliti na: jedinstveno podruje - ua gradska teritorija, gradsku teritoriju ili ui graevinski rejon, iru teritoriju ili iri graevinski rejon, zatitni pojas, urbanistiko podruje izvan graevinskog rejona, gravitaciono podruje, region grada. Navedena podela na urbanistike povrine gradskog podruja uokvirena je odreenim odgovarajuim granicama. URBANISTIKA INFRASTRUKTURA V . I nfrastruk tura URBANISTIKA INTERDISCIPLINARNOST Urbanizam je kao nauka interdisciplinarnog karaktera. To znai da u urbanistikom delovanju (projektovanju, analizi, planiranju, predvidjanju i dr.) uestvuje interdisciplinaran tim strunjaka, medju kojima su najznaajniji: arhitekte, urbanisti, ekonomisti, planeri, saobraajni inenjeri, elektro inenjeri, sociolozi, psiholozi i drugi. URBANISTIKA KOLEKTIVNA SFERA V . Kol ek ti vna sfera URBANISTIKA KOMPARATIVNA GRUPA V . Komparati vna grupa u urbani zmu URBANISTIKA KONCEPCIJA V . Prostorna k oncepci ja URBANISTIKA KONSTANTNOST I PROM EN LJI VOST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu URBANISTIKA KONVERGENCIJA V . Konvergenci ja, urbanistika URBANISTIKA KONZERVACIJA V . Konzervaci ja URBANISTIKA LINGVISTIKA ISTRAIVANJA V . l i ngvistika istraivanja u urbanizmu URBANISTIKA LINIJA V. Linija, urbanistika URBANISTIKA LOKACIJA V . L ok aci ja grada URBANISTIKA METODA STRUKTURALNE T RAN SFORM ACI JE V . U rbaneforme, k ri teri jumi k vali teta URBANISTIKA MITOLOGEMA V . M i tol ogema URBANISTIKA N AMEN A POVRI N A V . N amena povri na, Pl an namenepovri na URBANISTIKA NEGATIVNA SIMBIOZA V . N egati vna si mbi oza u urbani zmu URBANISTIKA OBELEJA V . Obel eja URBANISTIKA ORGANIZACIJA NASELJA V . Prostorno funk ci onal na organi zaci ja nasel ja URBANISTIKA PERFEKCI JA V . Perfek ci ja u arhi tek turi , I deal an grad URBANISTIKA PERIODIZACIJA V . Peri odi zaci ja, arhi tek tonsk a, Grad, razvoj grada URBANISTIKA PROMENLJIVOST I KON ST AN T N OST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu URBANISTIKA PROSPEKTIVISTIKA I ST RAI VAN JA V. Prospektivistika istraivanja u urbanizmu URBANISTIKA PROSTORNA DOMINANTA V . Prostorna domi nanta URBANISTIKA PROTOURBANA FAZA V . Protourbana faza URBANISTIKA REDUKCIJA V . Reduk ci ja, arhi tek tonsk a. URBANISTIKA REDUKOVANA KONSTANTA V . U rbaneforme- ti pol ogi ja URBANISTIKA RENTA Naziv za monopolsko raspolaganje zemljitem jednog grada i drugim prirodnim izvorima na podruju teritorije jednog grada, koje ini da vlasni ci prisvajaju deo vika vrednosti koja se stvara upotrebom, eksploatacijom, prometom, drugim vidovima angazovanja, kao rentu. URBANISTIKA RETARDACIJA RAZVOJA V . Retardaci jerazvoja URBANISTIKA SISTEMSKA ANALIZA V . Si stemsk a anal i za u urbani zmu URBANISTIKA SISTEMATINA AN ALI ZA V . Si stemsk a anal i za u urbani zmu URBANISTIKA SITUACIJA, SITUACIONI PLAN, SI T UACI JA Naziv za situacioni plan, odnosno, plan dispozicije jednog arh. objekta ili grupe arh. objekata koji ih predstavlja u njihovom neposrednom odnosu prema okolini: drugim objektima, saobraajnicama, slobodnim povrinama i dr. U.s. predstavlja pratei plan svakog arh. ili gra. objekta, gde detaljno prikazuje osnovnu njegovu poziciju na parceli na kojoj e biti graen. U.s. se radi u razmeri dovoljnoj da bi detaljno prikazala odnose izmeu objekta i neposredne okoline. URBANISTIKA SLIKOVITOST V . Sli k ovi tost URBANISTIKA SREDINA Naziv za prostorno podruje ili njegov deo koji je obrazovan, formiran i izgraen na osnovu urbanistikih principa organizacije jednog prostora, bez obzira da li su ovi principi bili iz naunog izvora ili su oni sadrani u tradiciji graenja te sredine. Jedna sredina je urbanistika, ukoliko sadri elemente urbanistike organizacije, odnosno 1. Urbani razvoj. K orint, Agora, oko 500 gpne, oko 300 gpne, oko 150 gpne i u I I veku 639 grupisanja prostornih elemenata prema urbanistikim pravilima. Najprimitivnije primere u.s. pronalazimo u organizaciji jedinica stanovanja kod primitivnih plemenskih zajednica u Africi i Americi. Slozene u.s. u velikim civilizacijama (Egipat, Grka,Rim) su nastale na osnovu geometrijsko-matematikih principa odreivanja prostora, razliitih principa organizacije drutvenih zajednica, mitolokih i religioznih principa, funkcionalnih i drugih principa. Savremena u.s. razvija se na osnovu metoda naunog urbanizma, ukljuujui i novonastale uticaje: saobraaja i infrastrukture, ekspanzije, narastajuih i usloenih potreba stanovnika, tehnikih mogunosti i dr. Problemi u.s. su: prenaseljenost, gustina stanovanja, ekoloki problemi, saobraajni problemi, problemi infrastrukture i snabdevanja i dr. URBANISTIKA SUPERSTRUKTURA Naziv za sveobuhvatnu, grandioznu urbanistiku strukturu koja meusobno povezuje gradove ali i pojedine oblasti, regije. V . Konti nual an monument, v. Total na urbani zaci ja. URBANISTIKA SUPRASTRUKTURA V . Suprast ruk tura URBANISTIKA SUPROT N OST GRAD SELO V . Suprotnost grad - sel o URBANISTIKA TEHNOLATRIJA Naziv za oboavanje i bavljenje urbanistikim projektima koji su zasnovani na izuzetno znaajnoj upotrebi tehnologije i konstruktivnih sistema, koji dovode do neoekivanih oblika urbanistikog organizovanja. esto su to utopistiki ili futuristiki, tehnoutopistiki prikazi urbanih sredina. URBANISTIKA TEHNOTOPIJA V . Tehnotopi ja URBANISTIKA TEORIJA POSLE INDUSTRIJSKE REVOLUCI JE Sve tee posledice besplanskog, haotinog razvoja veine evropskih krupnih gradova, nastale u neogranienom liberalizmu pri izgradnji industrijskih preduzea u naseljenoj zoni grada, uvoenjem eljeznikih postrojenja, krupnih skladita meu blokove stambenih zgrada, kola, zdravstvenih i drugih drutvenih ustanova, pobudile su sredinom XIXv. pojavu i razvoj urbanistike kritike, koja je iznosila i porazne podatke o nehumanoj stambenoj izgradnji. Jedan deo teoretiara i kritiara je usmerio svoja prouavanja na kritiku nesklada i monotonije novijeg naina izgradnje stambenih blokova, istiui potrebu za umetnikim uobliavanjem gradskih prostora, zastupajui gledite o urbanizmu kao prostornoj umetnosti. Arhitektonska delatnost, ograniena uskim okvirima graevinske parcele i programom pojedinane stambene zgrade, poela se, u drugoj polovini XIXv., sjedinjavati sa urbanistikim projektima za gradske stambene komplekse, graene od drutvenih organizacija. Tim putem je nova arhitektura stambenih kolektivnih zgrada, sjedinjena sa novim, progresivnim urbanistikim koncepcijama stvarala bolju, humaniju ivotnu sredinu. Na taj novi put arh. urban. stvaralatva upuivale su i nove ideje Ebenezera Howarda o vrtni m gradovi ma, koje su se poele i ostvarivati poetkom XXv. po Engleskoj, Nemakoj i drugim zemljama. Uporedo sa tim novim urbanistikim ostvarenjima postavljao se pred urbanistiku praksu i teoriju niz krupnih, sloenih problema, koji su napredne arhitekte poeli orijentisati ka prouavanju gradskog organizma, ka postavljanju teorijskih osnova planske organizacije grada, njegovih funkcionalnih i prostorno-kompozicionih problema. Glavni zaetnici tog idejnog pokreta, koji su svojim radovima otvarali puteve ka urbanizmu, kao naunoj disciplini, blisko vezanoj sa prostorno-umetnikim stvaralatvom - Jules Borie, Reinhardt Baumeister, Camillo Sitte i Ebenezer Howard - izvrili su snaan zaokret u urban. delatnosti, krajem XI X i poetkom Xxv., izlaui nove ideje i urbanistike koncepcije, postavljajui urbanizam na naune osnove. Camillo Sitte-u i Theodoru Gekeu pripada veoma znaajno mesto meu osnivaima urbanistike nauke kao pokretaima prvog u svetu asopisa za probleme urban., Der Stadtebau, koji se pojavio 1904.g. u Berlinu, uskoro posle smrti Sittea. Nova, iva idejna strujanja prodrla su i u visokokolski pedagoki rad: na Tehnikoj visokoj koli u Berlinu osnovan je 1907.g. Seminar za urbanizam, na kome su bili izlagani od istaknutih arhitekata urbanistiki problemi, koji su bili zatim objavljeni u sveskama. Uvoenje mladih ljudi tim putem u nauni rad pokazalo je uskoro zatim plodne rezultate u nizu doktorskih disertacija iz oblasti urbanizma. Razvoju urbanistike misli i teorije znatno su doprinele prve urbanistike izlobe u vezi sa konkursnim projektima za urbanistiki razvoj Velikog Berlina iz 1910. na kojoj su bila prikazana urbanistika ostvarenja u vaznijim gradovima Evrope i Amerike. URBANISTIKA TERITORIJA V . teri tori ja nasel ja URBANISTIKA TOPONOMASTIKA V . Toponomasti k a URBANISTIKA TOWNSCAPE FILOSOFIJA V . Townscapefi l osofi j a URBANISTIKA TRAN SVERZALA V . Transverzal a URBANISTIKA UTOPISTIKA TEORIJA I PRAKSA V. Utopistika teorija i praksa URBANISTIKA ZABLUDA Urbanistika zabluda se ne odvaja od drugih zabluda na koje treba takoe ukazati, u istoj strategiji saznanja. Ta re zabluda nema nieg uvredljivog. To nije uvreda uperena protiv ljudi koja prua dokazivanje ad homi nem i nastoji da pogodi nekog. Urbanistika zabluda se usko vezuje za dve zablude: filozofsku zabludu i dravnu zabludu. Filozofska zabluda se sastoji u tome to filozof smatra da zatvara ceo svet u jedan sistem, svoj sistem, umiljajui da je njegov sistem napredniji od prethodnih po tome to vie nita ne proputa i to dolazi do hermetikog zatvaranja. to se tie dravne zablude, ona se sastoji u jedno pregolemom i smenom planu. Drava bi umela i mogla da rukovodi poslovima vie tuceta miliona podanika. Ona bi se nametnula kao direktor savesti, kao vrhovni upravitelj. Urbanistika zabluda se usko vezuje za dve prethodne zablude. Kao i klasina filozofija, urbanizam eli sistem za sebe. On zeli da obuhvati, da obujmi, da poseduje jedan novi totalitet. eli dapostane moderna filozofija Grada, opravdana humanizmom opravdavajui utopiju. Ni dobra volja, ni dobre ideoloke namere nisu izvinjenja, ve naprotiv. ista savest i lepa dua oteavaju situaciju. K ako odrediti osnovnu prazninu urbanizma, privatnu ili javnu, roenu u intelektu jednih i izluenu iz kancelarija gde stanuju drugi? Time to on eli da zameni urbanu prak su i da je potisne. On je ne prouava. Ta praksa je za urbanistu upravo slepo polje. Urbanista mirne savesti zamenjuje prax i s svojim predstavama o prostoru, drutvenom ivotu, grupama i njihovim odnosima. Ne zna odakle dobija te predstave niti ta one podrazumevaju, to jest logike i sstrategije kojima se slue. URBANISTIKA IVOTNA SREDINA V . i votna sredi na URBANISTIKE ANTIKE ZEMLJINE MERE V . Zemljine mere u antikom urbanizmu URBANISTIKE DIREKCIONALNE MREE V . 1. Urbanistika sredina; plan grada u istoriji predstavlja stvaranje sredine pogodne za ovekov boravak zatiene, utvrdjene, ali pravilno planirane, u kojoj su priblino jednaka prava stanovnika na zajedniku teritoriju i vlastitu parcelu. Plan grada Elblong u Poljskoj, kakav je bio u XVv 2. Urbanistika teritorija; teritorija grada definisana je gradskim odbrambenim zidinama, pravilnom mreom ulica i blokova i uticajem koje ima prirodan ambijent na nju rekom koja protie kroz centar. Francesco di Marchi, idealan grad, XVI v 3. Urbanistika teritorija: idealan grad, Francesci di Marchi
640 D i rek ci onal nemree URBANISTIKE DISTANCE V . D i stanceu urbani zmu URBANISTIKE EKONOMSKE STRUKTURE V . E k onomsk estruk tureu urbani zmu URBANISTIKE KOMPARATIVNE PREDNOSTI V. Komparativne prednosti, urbanistike URBANISTIKE KOMUNALNE REVOLUCIJE V . Komunal nerevol uci jeu urbani zmu URBANISTIKE KOMUNE V . Komune URBANISTIKE KOORDINATE V . Koordi nate URBANISTIKE MEGASTRUKTURE I M EGASTRUKT URE UOPT E V . M egastruk ture URBANISTIKE MEGASTRUKTURE I SI ST EM I V . Megastrukture, urbanistike URBANISTIKE MITOLOGEME Naziv za urbanistika tumaenja mitova, bajki, pria i njihovo prenoenje na poznatu urbanu strukturu. Stare u.m. se vezuju za junake, dogaaje, udesne situacije i predstavljaju samo zavrni vid jednog sloenog, kolektivnog i veoma dugotrajnog mehanizma graenja slike o jednom gradu. Iako u mnogo emu drukiji od ant. stanovnika, ni savremenom oveku nije stran taj mehanizam. Jo od detinjstva on gradi jednu svoju sliku o rodnom gradu, i o mnogim drugim gradovima sveta. URBANISTIKE MRENE STRUKTURE Naziv za mrezne strukture koje sluze za mrezno planiranje i projektovanje gradova i drugih urbanistikih celina. Osnovne mrene strukture su: 1. centri petal ne mrene struk ture, 2. di rek ci onal nemrenestruk ture, 3. mrenestruk ture, 4. trougaona u.m.s., 5. estougaonem.s. i dr. URBANISTIKE POSTPROJEKTNE ANALIZE V . Postprojek tneanal i ze URBANISTIKE PROSTORNE STRUKTURE V . Prostornestruk turegrada URBANISTIKE PROSTORNE STRUKTURE, EKOLOKE T EORI JE O PROST ORN I M ST RUKTURAM A V . E k ol ok eteori jeo prostorni m struk turama URBAN ISTIKE PROSTORNO AM BI JEN TALN E KARAKT ERI ST I KE V . Prostorno ambi jental ne k arak teri sti k e fizikih struktura URBANISTIKE RAZVOJNE ETAPE Etape urbanistikog projektovanja i razvoja moemo da odredimo na primeru urbanistike delatnosti SAD, gde uglavnom razlikujemo est karakteristinih razvojnih stepena ili etapa. One se izraavaju u traenju racionalnije urbanistike strukture, u prilagoavanju uline mree prirodnim uslovima, u uvoenju funkcionalnog i graevinskog zoniranja. I etapa. Izrada regulacionih planova, najee sa pravougaonom mreom ulica, tipizovanim blokovima, bez diferenciranja znaaja ulica i njihovih irina i bez obzira na ivo pokrenut reljef tla. Planom se ne predviaju nikakve drutvene zgrade, ni prostori zelenila, tako da se stvara samo mrea ulica i pravougaoni blokovi, sa velikim, esto neudobnim nagibima ulica, bez odreivanja sadrine i naina izgradnje blokova. II etapa. Na istoj teritoriji uvodi se saobraajnica koja esto dobija krivudavu trasu, dolinom (ukoliko je ima), prilagoenu reljefu. U jednom delu te teritorije naputa se pravougaoni sistem uline mree, trase ulica se prilagoavaju reljefu. Neke nepovoljno trasirane ulice se ukidaju. III etapa. Znatan deo pravougaone uline mree, projektova na ivo zatalasanom reljefu, ukida se, uz zadravanje samo neophodnih saobraajnih veza, krivolinijskih trasa. Bregovita zemljita, sa velikim nagibima, predviaju se za sistem umskih parkova, uz skoro potpuno naputanje ravougaonog sistema uline mree i primenu krivolinijskih trasa ulica. K ao negativan pratilac te etape javlja se usitnjavanje blokova i zgunjavanje uline mree. I V etapa. Pod uticajem zemljinih pekulanata nastavlja se sa usitnjavanjem blokova. U regulacioni plan se uvodi zoniranje po spratnosti zgrada. V etapa. U plan se uvodi zoniranje po funkcionalnoj nameni zemljita. VI etapa. U plan se uvodi zoniranje po graevinskim klasama, kojima se propisuje i ograniava intenzitet iskoriavanja parcela, za odreenu spratnost odreen procent gustine izgradnje. URBANISTIKE SLIKE V. Slike, urbanistike URBANISTIKE TEHNIKE DISCIPLINE V . Tehnike discipline u urbanizmu URBANISTIKE TEHNIKE PREDVIDJANJA V . D el fi tehni k a URBANISTIKE TEHNOSTRUKTURE V . tehnostruk ture URBANISTIKE VIZURE V . V i zureu urbani zmu URBANISTIKI ANSAMBL V . A nsambl gradjevi na URBANISTIKI APSTRAKTNI PLAN V . A pstrak tni pl an URBANISTIKI BERGSONIZAM V . Bergsoni zam u urbani zmu URBANISTIKI BLOK V . Bl ok URBANISTIKI CENTRALIZAM V . Central i zam URBANISTIKI DETALJNI PLAN V . D etal jni urbanistiki plan URBANISTIKI DRUTVENI CENTRI V . D rutveni centri u urbani zmu URBANISTIKI EKOLOKI FAKTORI V . E k ol ok i fak tori u urbani zmu URBANISTIKI EKONOMSKI KRITERIJUMI V . E k onomsk i k ri teri jumi gradnje URBAN I ST I KI JEZI K V . Jezi k gradova URBAN I ST I KI KLASI CI ZAM Urbanistike koncepcije klasicizma nose u sebi neke idejne vrednosti, koje imaju vei znaaj za razvoj urbanistike misli od izvesnih formalno- komcepcijskih svojstava, kao to su stroga stilska obeleja antike arhitekture ili pravougaona ulina mrea, koju pronalazimo na planovima mnogih gradova, koji su oznaavani kao bitne crte klasicizma u delima poznatih teoretiara i istoriara urbanizma. U idejnim osnovama urbanistikog klasicizma od sporednog je znaaja obnova nekih kompozicionih sredstava antikih agora, jer se to javlja ve i kod renesansnih trgova, kao to se i pravougaone uline mree sprovode i kod osnivanja srednjovekovnih gradova. I dejni osnivai pokreta klasicizma, koji su dublje shvatili znaaj antikog drutvenog ivota pod vedrim nebom i koji su bili nadahnuti humanijim tenjama prema potrebama gradskog Oveka, pokuali su da ideologiju klasicizma, izraavanu u oivljavanju antike arhitekture u fasadama, proire na ire, urbanistike probleme, na nove prostore grada. Prouavajui antike tvorevine, oni se nisu zadrzali na agorama, nego su sa oduevljenjem nali stvaralaki 1. Urbanistiki ansambl, Berlin, Alte Potsdamer Strasse, Renzo Piano Workshop, Berlin, 1993 2. Urbanistiki klasicizam; Pergamon, plan akrpolja i gornje agore, prema raskopavanju 3. Urbanistiki klasicizam. Johann Bernhard Fischer von Erlach, Trajanov trg, iz Entwurf einer historischen Architektur 641 podstrek u slobodno razvijenim akropoljima i svetilitima u Delfima, u Olimpiji, u slobodnom rasporedu drutvenih zgrada, u njihovoj vezi sa slobodnom prirodom. Takvo shvatanje klasicizma izra eno je u kompoziciji arhitektonskog ansambla K oenigsplatz u Minhenu. Osnovna kompoziciona zamisao je u stvaranju irokog zelenog prostora, umesto kamenog trga, pored koga su slobodno postavljene zgrade Stare Pinakoteke i Gliptoteke, do kojih se prilazi, kao na Atinskom akropolju, kroz Propileje. Tako ostvareno jedinstvo velikih kulturnih vrednosti u okolnim zgradama, odevenih u antiko ruho, i irokog prostora zelene prirode, koji je dobio privlanost odmaralita uzred bune gradske sredine, otvaralo je nove puteve ka drutvenim centrima u kojima e se kulturno doivljaji sjedinjavati sa rekreacijom u prirodnoj sredini. K lasicistiki komponovan ansambl na berlinskom trgu Gendarmenmarkt nastao je postepenom izgradnjom - prvo dveju slinih po masama i arh. kompoziciji crkava - (1780-1785), a kasnije Schinkel gradi Pozorite, kao neophodan centar prostorne kompozicije. URBANISTIKI KONTI N UI TET V . Konti nui tet URBAN I ST I KI KOSM OGRAM I V . Kosmogram URBAN I ST I KI KVART U urbanizmu, naziv za podruje u jednom gradu koje je sa sve etiri strane uokvireno ulicama. K vart ima kvadratnu ili pravougaonu osnovu. Pojam kvart prvi put se javlja u planu Hipodamusovog grada, a zatim u planu rimskog castruma, gde gradske osovine cardo i decumanus dele teritoriju castruma u etiri k varta. V. rtvrt, v. Blok. URBANISTIKI KVATERN I O (lat. quaternio)V .Castrum URBANISTIKI LIFE CONDITIONING V . L i fe condi ti oni ng URBANISTIKI LOKACIONI ODNOSI V . L ok aci oni odnosi URBANISTIKI MEHANIZMI V . M ehani zmi u urbani zmu URBANISTIKI MIKROREJON V . M ik rorejon URBANISTIKI MONOPOL V. Monopol, urbanistiki URBANISTIKI OBLICI SELA V. Seoski urbanistiki oblici URBANISTIKI OBLIK V . Bl ok zgrada URBANISTIKI PALIMPSEST V .Pal i mpsest u arhi tek turi i urbani zmu URBANISTIKI PEJSANI SISTEM V . Pejsani si stem gradnje URBANISTIKI PLAN, CILJEVI GENERALNOG PLAN A V. Generalni urban istiki plan, ciljevi URBANISTIKI PLAN, DETALJAN V . D etal jni urbanistiki plan URBANISTIKI PLAN, DETALJNI URBANISTIKI PLAN V. Detaljni urbanistiki plan URBANISTIKI PLAN, GENERALNI V . General ni urbanistiki plan URBANISTIKI PLANOVI I PROSTORNO PLAN I RAN JE V. Prostorno planiranje i urbanistiki planovi URBAN I STIKI PLANOVI Reavanje problematike prostornog oblikovanj a vri se putem urbanistikih i regionalnih pl anova u skladu sa privrednim perspektivnim planovima. Prostorni regionalni i urbanistiki planovi spadaju u kategoriju dugoronih drutvenih planova. Oni predstavljaju ureajne osnove i inioce za sinhronizaciju prostora i za komunalno-stambenu izgradnju. Prostorni planovi su instrumenti kojima se reguliu potrebe u odnosu na mogunost ostvarenja u prostoru. Mora postojati izvesna proporcionalnost izmeu odreenih potreba koje se mogu realizovati a s tim u vezi i zadataka koji se postavljaju putem sredvianja odnosno planiranja. U urbanizaciji treba predvideti i sprovesti funkcionalno delanje sa predvianjima namene povrina onog nivoa koji e se moi realizovati u okviru celokupnog budueg razvoja urbane jedinice ili prostora. Urbanistiki planovi koji obuhvataju niz tekstuelnih i grafikih priloga i reenja u raznim stepenima razrade (dokumentacija, program, smernice, generalni plan i detaljni planovi, u koje spadaju i regulacioni i nivelacioni planovi) moraju predvideti etapnost realizacije u planiranom roku i moraju bazirati na realnim ekonomskim i tehnikim mogunostima. Regi onal ni prostorni pl anovi za ira podruja moraju da sadre podatke op perspektivnom privrednom razvoju, geberalna reenja saobraajne mree svih vrsta, vodoprivrednu osnovu i elektroprivrednu klasifikaciju naselja i njihov znaaj, rezervate za proirenje naselja, rezervate za centre produkcije sa gravitacionim mrezama, prikaz istorijsko-kulturnih spomenika, prirodnih retkosti, izletita, odmaralita i dr. Ovi planovi moraju biti do te mere dokumentovani, sagledani i usmereni, da se njihovom uvek proverenom realizacijom, posebno sa osvrtom na perspektivni razvoj svakog naselja u regionu, postigne to vei potencijal energetskog stanja i materijalno-kulturnih vrednosti, to e indirektno doprineti kako prosperitetu regiona kao celine, tako i postojeih naselja. Regionalni planovi treba da sadre specifine planove. Zadatak regionalnog pl aniranja ispoljava se putem ispitivanja i definisanja potreba, kao i manifestacijama u odreenom prostoru. Rezultate ispitivanja koriste odreene organizacije i pojedinci radi delanja u procesu urbanizacije prostora. Regionalno planiranje predstavlja usklaivanje funkcijanu prostoru kroz organizaciju. To je harmonizacija prostora u cilju sjedinjavanja svih funkcija kako bi se delovanje u prostoru obavilo jedinstveno. Urbanistiki i regionalni prostorni planovi treba da budu sinteza svih drutvenih planova zajednice, za odnosno naselje ili podruje za odreeni period, i preko njih treba usmeravati celokupan planski razvitak naseljenih mesta i irih podruja. Period za sagledavanje i realizaciju urbanistikih planova se kree u granicama od 20-25 godina. Na izgradnji urbanistikih i prostornih planova, naroito na izradi programa i smernica, potrebna je puna koordinacija odgovarajuih strunjaka, koji pored svoje ue strunosti poznaju i urbanistiku problematiku, kao to su arhitekti, inenjeri raznih smerova, ekonomisti, demografi, sociolozi, geoloozi, istoriari, geografi, statistiari, arheolozi, likovni umetnici i dr. Pri izradi programskih skica i urbanistikih planova dominantnu ulogu treba da imaju arhitekte. URBANISTIKI PRINCIPI, ESNAEST PRINCIPA URBAN I ZM A V . esnaest pri nci pa urbani zma URBANISTIKI PRIRODNI INIOCI V. Prirodni inioci u urbani zmu URBANISTIKI PROGRAM V. Urbanistiko programiranje URBANISTIKI PROJEKTI Za razliku od urbanistikih pl anova, koji se bave urbanistikim planiranjem na odreenim, veim urbanistikim podrujima, urbanistiki projekti se 1. Urbanistiki kvartovi na primeru srednjovekovnog poljskog grada Namislova 2. Tipovi detaljnih urbanistikih planova 3. Regulacioni urbanistiki planovi
642 bave najuom urbanom kategorijom: susedstvom, blokom, delom bloka i s. Urbanistiki projekti predstavljaju situacione projekte i najdetaljniji su projekti u urbanistikom projektovanju i planiranju. Zarazliku od urbanistikih planova, koji esto samo daju odreene prostorne parametre neophodne za sagledavanje celine urbanistike situacije, urbanistiki projekti daju sve neophodne relevantne parametre, na osnovu kojih je mogue izraditi arhitektonske situacione projekte podruja za koje je izraen urbanistiki projekt. URBANISTIKI PROSTORN I BALAN S V . Prostorni bal ans URBANISTIKI PROSTORNI PLAN OPTINE V . Prostorni pl an opri ne URBANISTIKI PROSTORNI PLAN V . Prostorni pl an URBANISTIKI RADIJALNO KONCENTRINI PLAN V. Radijalno koncentrini sistem URBANISTIKI RADIO KONCENTRINI SISTEM V . Radio koncedntrini sistem u urbanizmu URBANISTIKI RASTER Naziv za raster, esto k vadratni ili l i nearni , koji se primenjuje prilikom izrade urbanistikih ili situacionih planova. URBANISTIKI REGIONALIZAM V . Regi onal i zam u urbani zmu URBANISTIKI REGIONALNI PLAN V . Regi onal ni urbanistiki plan URBANISTIKI SIMPATETIKI PRINCIP V . Simpatetiki princip u urbanizmu URBANISTIKI STANDARDI I URBANA ST AN DARDI ZACI JA V . Standardi zaci ja, urbana URBANISTIKI STANDARDI Predstavljaju najvaniji instrument regul aci je. Mogu se pojaviti u pravilnicima za gradjenje i oblikovanje fizikih struktura ili drugim vrstama pl ansk i h ak ata ili u njihovim specifinim delovima (uz pl an namene povri na, pl an parcel aci je i sl.). I zraavaju se kao kvantitativne veliine i imaju normativni karakter. I ako to nije sasvim nedvosmisleno, neophodno je razlikovanje: standarda koji najee nisu proizvod planova nego dolaze iz oblasti tehnikih normativa i propisa o izgradnji objekata, bezbednosti, ekolokoj zatiti i sl., sa obavezom direktne primene i, standarda koji se uspostavljaju kao empirijske veliine s obzirom na konkretna prostorna ogranienja i objektivne mogunosti realizacije. U drugoj grupi standardi su varijabilni i predstavljaju kompromisna reenja odredjena u procesu koncipiranja planskih varijanti. U ovom domenu veoma je izraena dilema o dimenzionisanju veliine standarda i utvrdjivanju prioriteta. Promene standarda su posledica preraspodele u balansu interesne snage i "teine" uesnika u odluivanju. K ontrola primene planskih odredbi i nivo razvijenosti grada u periodu realizacije planova oslanja se na merenje planerskih standarda kao i ndikatora promene i njenih efekata. Rezultati merenja su mogua podloga za odluivanje o korekcijama planova i obnavljanju ciklusa uspostavljanja ciljeva i njihove operacionalizacije. Naravno, standardi jesu deo egzaktne argumentacije u debatama oko ciljeva plana ili njegove korekcije, ali njihova objektivnost je esto sasvim "mehanika" ukoliko nije kombinovana sa nemarljivim pokazateljima i argumentima. Relacija izmedju kriterijuma fizike regulacije i planerskih standarda je prilagodjena prostornom nivou i vrsti plana na koje se odnosi. Utvrdjuje se konvencijom koja ukljuije strune i politike stavove i procene i zavisi od nivoa ekonomske razvijenosti sredine u kojoj se planiranje odvija. URBAN I ST I KI ST VOREN I USLOVI V . Stvoreni usl ovi u urbani zmu URBANISTIKI UNICENTAR V . U ni centar URBANISTIKI UNION I ZAM V . U ni centar URBANISTIKI USLOVI Predstavljaju vrstu urbanistikog projekta koja se daje investitoru kao uslov za izgradnju. Urbanistiki uslovi sadre sve elemente i ogranienja koji postoje za predmetnu lokaciju a koji su dati u detaljnom, regulacionom ili generalnom planu. U sklopu urbanistikih uslova postoji: situacioni plan lokacije sa ili vez ucrtanog gabarita objekta, regulaciona, graevinska linija, osnovni urbanistiki parametri predmetne lokacie stepen izgraenosti, koeficijent izgraenosti, indeks izgraenosti parcele, spratnost, bruto graevinska povri na objekta. Urbanistiki uslovi daju potrebne uslove u smislu likovnog identiteta budueg objekta: kos ili ravan krov, stil gradnje, namena objekta, odnos razliitih namena u objektu. Urbanistiki uslovi, pored graevinskih elemenata, sadre i: uslove za projektovanje vodovoda i kanalizacije, uslove za projektovanje elektrosnabdevanja (elektroenergetska saglasnost) , uslove za projektovanje sistema daljinskog grejanja i dr. Urbanistiki uslovi sadre izvod iz katastra podzemnih instalacija, izvod iz saobraajnog plana i ostele relevantne dokumente neophodne za izradu arhitektonskog projekta. URBANISTIKI UTILITARIZAM Stav u urbanistikom planiranju i programiranju prema kojem je svrha jednog urbanistikog plana korist i blagostanje koje e on da donese svojim korisnicima - stanovnicima, bilo na pojedinanom planu (individualni u.u.)ili na planu celine stanovnitva (socijalni u.). URBANISTIKI UTOPIJSKI SOCIJALIZAM V . U topi jsk i soci jal i zam u urbani zmu URBANISTIKI VIZUELNI PLAN V . V i zuel ni pl an URBANISTIKO ALTERNATIVNO PLANIRANJE V . A l ternati vno pl ani ranje URBANISTIKO DOM I N I RAN JE V . D omi ni ranje URBANISTIKO INTEGRALNO PLANIRANJE V . U rbano pl ani ranje URBANISTIKO KULTIVISANO ZEMLJITE V . Kul ti vi sano zeml ji te URBANISTIKO MIKROPODRUJE, M I KROREJON U urbanizmu, naziv za najue urbanistiko podruje koje je predmet posmatranja ili je predmet jedne urbanistike analize. Mikrorejon obino predstavlja prostor neposrednog susedstva u stanovanju. U centru grada to moe da bude jedan bl ok ili njegov deo, odnosno, deo ulice. U smislu saobraaja, mikrorejon je najue saobraajno gravitaciono podruje. U ekolokom smislu, mikrorejon je najmanje podruje na kojem je mogue uoiti odreene ekoloke karakteristike. URBANISTIKO ODSTOJANJE V . Gradjevi nsk o odstojanje URBANISTIKO PLANIRANJE I PROJEKT OVAN JE V . Pl ani ranjei projek tovanjeu urbani zmu URBANISTIKO PLANIRANJE V. Optinsko urbanistiko pl ani ranje URBANISTIKO PREDVIDJANJE V . Pl ani ranje za budunost URBANISTIKO PROGRAMIRANJE Programske analize jedne postojee ili projektovane urbane strukture, u odnosu na plan potreba, funkcija, saobraajnih uslova i druge 1. Urbanistiki projekat dela grada ikaga kraj jezera Miigen; pravilna ortogonalna mrea ini sistem pravougaonih gradskih blokova 2. Urbanizacija; podruje Tokija godine 1880 i 1953. Poveanje radijusa sa 5 na preko 15 km 643 znaajne karakteristike koje su postavljene kao uslov u odnosu na koji se radi urbanistiki plan. Rezultat procesa u.p. predstavlja urbanistiki program. URBANISTIKO PROJEKTOVANJE V . Projek tovanje u urbani zmu URBANISTIKO PROSTORN O PLAN I RAN JE I URBANISTIKI PLANOVI V . Prostorno pl ani ranje i urbanistiki planovi URBANISTIKO PROSTORNO PLANIRANJE V . Prostorno pl ani ranje URBANISTIKO PROSTORNO UREDJENJE V . Prostorno uredjenje URBANISTIKO SREDITE V . Sredi te URBANISTIKO TEHNIKI USLOVI V. Urbanistiki usl ovi URBANISTIKO TEPIH PLANIRANJE V . Tepi h pl ani ranje URBANISTIKO UTOPIJSKO PLANIRANJE V . U topi jsk o pl ani ranje URBANISTIKO ZAKONODAVSTVO Prvi koraci u stvaranju urbanistikog zakonodavstva uinjeni su pod uticajem javnih kritika starih, nezdravih gradskih etvrti i revolucionarnih pokreta u XI Xv. Tako se u Francuskoj objavljuju 1848.g. dekreti koji se odnose na najamne stanove i na obrazovanje saveta za narodno zdravlje. Bilo je predvieno obrazovanje komisija iji bi bio zadatak da ispitaju nezdrave stanove i da predloze mere sa njihovu sanaciju. Meutim su ti zakonski propisi bili malo korieni. U Engleskoj se takoe ine pokuaji na stvaranju zakonodavstva, pod uticajem javnog miljenja, koje je trailo poboljanje ivotnih uslova radnike klase. Tome je doprinela i Engelsova knjiga Poloaj radnike klase u Engleskoj, objavljena 1845.g. Objavljivanjem zakona o radnikim stanovima (Labouring Classes Lodging Houses Act) 1851.g. bio je uinjen prvi korak u stvaranju zakonskuh osnova za reavanje tekog stambenog pitanja radnike klase. etvrt veka posle toga objavljuje se zakon o narodnom zdravlju (Public Health Act, 1875.g.), koji propisuje nadzor nad naj amnim stanovima i njohovo odrzavanje, ali obilazi problem ruenja nezdravih stambenih zgrada i zabranu iznajmljivanja podrumskih stanova. Dalji engleski zakoni (Cross-Acts) od 1875, 1879 i 1882.g. omoguili su uklanjanje nezdravih kua i izgradnju grupe od preko 15 kua u gradovima u gradovima sa preko 25.000 stanovnika; oni su konano bili dopunjeni 1890.g. u novom zakonu (Housing of the Working Classes Act). Tek je zakon o radnikim stanovima iz 1892.g. ovlastio optine da otkupljuju ili da ekspropriu nezdrave stanove, da ih rue i da na njihovom mestu grade zdrave stanove. Optine su bile takoe ovlaene da kupuju zemljita i same da grade stanove za zitelje sa malim prihodima. 1 909.g. donet je zakon o stanovima i izgradnji gradova (Housing and Town Planning Act) koji je obuhvatio, pored dotadanjih zakonskih propisa o pitanjima radnikih stanova i j avne higijene i opirne odredbe o vanim urbanistikim problemima. Zakon je uglavnom izraavao tadanja shvatanja urbanistike teorije i komunalne higijene, istiui da urbanistiki plan treba da zadovolji potrebe zdravlja, udobnosti i svrsishodnosti pri podeli i upotrebi zemljita. U Francuskoj su bile izdate zakonske odredbe za sanaciju, obnovu i rekonstrukciju starih gradskih jezgara i drugih delova grada, sadrzane u Decret relatif aux rues de Paris , od 26.3.1852.g., dopunjene uredbama od 1858. i 1876.g. One su posluzile kao osnova za urbanistiku rekonstrukciju Pariza i kasnije za rekonstrukciju Bordoa, Liona i Marseja. Francusko urbanistiko zakonodavstvo razvijalo se za radove ne preureenju gradova, a ne na njihovu novu izgradnju. Ono jebilo nepogodno za proirenje gradova i jo manje za izgradnju malih stanova. Tek je zakon od 1908.g., vezan za ime Alesandra Riboa, omoguio stvaranje vie Societes du credit immobilier koja su davala zajmove za graenje malih kua poljoprivrednih i gradskih radnika do 80% vrednosti objekta sa amortizacijom zajma na 25 godina. Drava je u tu svrhu odredila 100 miliona zl atnih franaka uz 2% kamate. Zakon Ribo je doputao i kredite za kolektivnu zgradu, pod uslovom da se budui stanari udruze u jednu stambenu zagrugu, Societe cooperative. Emigracija u Ameriku i druge zemlje oduzela je vedskoj u XIXv. oko 1 milion stanovnika, blizu jedne polovine ukupnog broja, meu kojima je bio ostao velik procenat starih preko 65 godina. Da bi se tom procesu stalo na put dravna uprava je donela odluku o dodeljivanju drzavnog zemljita malim posednicima, a kasnije su davani krediti za izgradnju porodinih kua. Tako je nastao pokret za sopstvenom kuom u selu i u gradu. vedsko zakonodavstvo u oblasti izgradnje povezuje se sa urbanistikim planom. Urbanistiki zakon od 31.8.1907.g. predvia da urbanistiki plan odreuje sledee: visinu zgrada za blokove ili komplekse; nain korienja zemljita; spoljanju i unutranju graevinsku liniju u blokovima; funkcionalno zoniranje, koje obuhvata stambene etvrti, stambenu etvrt, meovite etvrti. Meutim je urbanizacija vedske, sa stvaranjem veih gradova i sa intenzivnijim iskoriavanjem gradskog zemljita, menjala urbanistiku strukturu gradova i stvarala nepovoljnije uslove stanovanja. Poetkom Xxv. vedski autor Bergsten utvruje da za stanove u gradovima poinje sa drugom polovinom XI Xv. sasvim nova epoha u kojoj se raniji slobodni nain graenja, sa estm slobodno postavljenim stambenim zgradama u vrtu razlikuje od sada gusto zbijenih izgraenih blokova, do 6 spratova i vie. Graevinski zakon za Saksonsku od 1900. i 1904. bio je znatnim delom i urbanistiki zakon, koji je propisivao, za ono vreme, napredne higijenske odredbe za izradu urbanistikih planova, kojima su se uvodili novi sistemi graenja, sprovodila odreena stambena politika grada, stvarala racionalnija, funkcionalna saobraajna mrea. Zakon je, kao naroito vanu za uslove higijenskog stanovanja, propisivao odredbu o unutranjoj graevinskoj liniji, kojom se spreavala izgradnja dvorinih stambenih zgrada i krila i time stvarali iri stambeni prostori u bloku. Propis o stemenovanju ulica prema njihovom saobraajnom znaaju, na glavne, sporedne i isto stambene ulice, uvodio je u urbanistiku praksu odreen, funkcionalno zasnovan saobraajni sistem, koji je kasnije prihvaen u urbanistikoj teoriji. U I taliji je zakon o eksproprijaciji (Legge sulle espropriazione per causa dutilita publica) od 25.6.1865.g. i dopunom od 18.12.1870. postao vaan zakonski instrument za obimne i korenite asanacione radove u Napulju (1885), Firenci (1888) i u Palermu (1894.). URBAN I ST I KA (urbs grad, urbanus gradsk i nem. Staedte- bau, franc. lart de batir une ville, engl. Town-building) Nauka o ureenju gradova obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika. U. obuhvata ukupnost ant. teorije i prakse u planiranju i u izgradnji gradova i utvruje kako se to odrazilo u urbanoj morfologiji grada. URBAN I T AS (lat.) Gradski ivot, izobraenost, fino 1. Grad Samarkand u srednjoj Aziji postojao je ve u I V veku pne. U starom delu grada mrea saobraajnica je nepravilna, a ulice se obino zavravaju slepo 2. Plan ratarskog naselja u Meseniji na Peloponezu. Nepravilnog je i izduenog oblika upravcu sever-jug 3. Persepolj osnova objekata zgrada dvorskog kompleksa prema iskopinama iz 1929. Grad je podignut na uredjenoj terasi. Pristup terasi je preko monumentalnog dvojnog stepenita 4. Rimski kastrum pravilne pravougaone osnove odnosa strana 3: 2
644 vladanje, lep nain govora. URBAN I T ET (l. urbanitas) Pristojnost, utivost, uglaenost. URBAN I ZACI JA (l. urbs grad, urbanus gradski) Soc. naglo razvijanje gradova na tetu sela, pojava u vezi sa koncentracijom industrije u gradovima. 1. Proces urbanizacije je zbir demografskih, fizikih, drutvenih, istorijskih, privrednih i drugih pojava koje su se odigravale u prostoru odnosno u obl asti i odraavale se kao materijalni pojam. Oblast urbanizacije nije dovoljno prouena i definisana, a proces urbanizacije ne trba shvatiti kao mehaniku posledicu materijalnog razvitka, ve kao uslove postavljene za dalji razvoj svih delatnosti koje ulaze u sastav izuavanja urbanizma kao opte drutvene discipline. Proces urbanizacije esto je sputavan nedostatkom drutvenih planova. Po pravilu, razvoj urbanizacije treba da obuhvati osnovne principe i instrumente kako bi se docnije mogla da vri korektura u toj oblasti. Drutvenim planovima treba ostvariti harmonizacju zbivanja u prostoru. Urbanizacija oblasti je neodvojiva od procesa demografskih promena i kretanja stanovnitva. M i graci oni tal asi nalaze svoje korene u ekonomskim i privrednim delatnostima izraenim u zanimanjima gradskog karaktera. Migracije i kretanja seoskog stanovnitva prema gradu obavljaju se bez obzira da li postoje materijalni uslovi i mogunost upoljavanja. Proces migracije postoji i danas i on se ne moe spreiti, mada postoje uticaji politikih i drutvenih faktora. Potrebno je nai relacije u zbivanju izmeu privredno- ekonomskih moi i migracije. Stepen urbani zaci je je korak za dalji razvoj drutva i on se u prostoru odrazava kao mehaniki potez. Oskudnost u urbanistikom zakonodavstvu, neorganizovanost urbanistike slube i nedostaci urbanistikih ureajnih osnova znatno su uticali na dezurbani zaci ju prostora. Deformacije urbanizacije ometaju pravilan razvoj ostalim faktorima u urbanoj jedinici. Ispravno postavljen proces urbanizacije treba da omogui pravilno investiranbje u odreenom momentu i na pravo mesto. Zbog naglog porasta urbanizacije nastaju i novi urbanistiki problemi. 2. Urbanizacija predstavlja jednu etapu, veoma vaznu i esto odluujuu za razvoj naselja, u kojoj neka ua regija, pokrajina ili zemlja doivljava preobraaj svojih naselja u smislu sticanja urbanih kvaliteta. Takoe, naziv za pokrivanje jednog podruja ili vee povrine neangaovanog prostora urbanom strukturom: saobraajnom, infrastrukturom, arhitektonskim objektima i dr. U. takoe moe da obuhvati i izgraene sredine, u sluaju kada se vri njihova urbana rek onstruk ci ja ili nadgradnja. Takoe, planska urbanizacija se sprovodi nad ve urbanizovanim podrujima, prema urbanistikim planovima i projektima. U. se moe vriti i putem zakonski akata, zakona i propisa, kojima se odreuju norme i standardi i uvodi red u urbanu sredinu. Urbanizacija je pre svega proces u koje se menja ekonomsko-socijalna i aglomeracijska struktura stanovnitva. On oznaava porast stanovnitva koje se bavi nepoljoprivrednim delatnostima i porast naselja u kojima ne preovladava poljoprivredna delatnost. On oznaava istovremeno promene u nainu ivota, u navikama i obiajima, u odnosima meu ljudima. Pod procesom urbanizacije u savremenim uslovima podrazumeva seu prvom redu razvitak gradova, izrazen u porastu gradskog stanovnitva i izmeni njegove socijelno- ekonomske strukture. U irem smislu, u pojam urbanizacije ukljuuju se i svi oni procesi u ruralnim naseljima i podrujima koji vode perspektivnom prevazilaenju razlika izmeu sela i grada, bilo na bazi razvoja neagrarnih delatnosti, bilo na bazi preobraaja poljoprivrede na savremenim tehnikim i drutvenim osnovama. Sociolozi insistiraju da urbanizacija nije proces potiskivanja ruralne sredine urbanom, odnosno proces potiskivanja prirodne sredine tehnikom. W. Peterson pod urbanizacijom podrazumeva kulturu gradova i nain ivota lica nastanjenih u gradu. iolkovski posmatra urbanizaciju kao proces a urbanizam kao posledicu toga procesa u znaenju naina ivota koji je svojstven svim ljudima bez obzira na mesto stanovanja. Prema tome, zakon urbanizacije je zakon kvantitativnog rasta gradskog stanovnitva i kvalitetivnih promena u uslovima i nainu ivota i rada. URBAN I ZACI JA I DEM OGRAFSKA EKSPLOZI JA Proces urbanizacije uz izuzetne demografske promene, naroito ritam, brzina tih promena postali su realni okvir izgradnje gradova pa otuda i planiranja fizikih struktura. Kako navode P. Hauser i L. Schnore, prosean godinji prirataj ljudi bio je 2% za hiljadu godina, dok je u modernoj epohi taj prirataj svake godine. Nekoliko desetina hiljada godina je bilo potrebno ljudskom rodu da tek 1850.g. stigne do milijardu stanovnika na zemlji za bi za sledeu milijardu bilo dovoljno samo 75 godina (1925.) Trea milijarda dola je za 37g. (1962.), etvrta za 15, peta za 10. Od tog velikog priliva najvei deo ljudi prelazi u gradska naselja, menjajui oblike ivota, rada, komuniciranja. Proces naseljavanja gradova koji je u XI Xv. obeleavao razvijeni kapitalistiki deo sveta znaajno se proirio po teritorijama koje zahvata i jo je ubrzaniji nego je to znala Engleska ili Francuska u XI Xv. Broj gradova sa vie od 100.000 stanovnika, ezdesetih godina Xxv. iznosi blizu 1500, a sa preko milion ljudi - blizu 150. Veliki gradovi se poveavaju do nesluenih razmera (10, 15 pa i 20 i vie miliona ljudi treba da naseli prostore Tokija, Moksiko-Sitija, Njujorka i dr. metropola i njihovih podruja). Socijalne posledice su razumljivo izuzetne, a fizike strukture moraju se posmatrati danas u tim sredinama i u tom svetlu. Naini proizvodnje i automatizacija oslobaaju ogromne mase ljudi, produktivnost se poveava, ali ne radom zaposlenih nego novim sredstvima. Tako socijalne strukture proizlaze iz drutveno - ekonomskog konteksta, razliite su od sredine do sredine, zavisno od njenog stepena razvijenosti, kulture, tradicija, veza, itd. I ntegracija i povezivanje novih stanovnika u gradovima je sloen proces pun socijalnih protivrenosti, a mnoga politika i ideoloka pitanja ostaju jasno vidljivi znaci karaktera, organizacije, funkcija i formi naselja. Tako niz faktora deluje jednovremeno: prostorno funkcionalna monotonija stambenih naselja, podruja, zona, povezana je sa socijalnom monotonijom kao i sa tipizovanim oblicima graenja, standardizacijom, ne samo objekata nego i prostora oko njih. Mnoga otuenja u novim stambenim delovima gradova u principu su i sama kompleksna posledica niza pojava. Slino je i sa gustinama izgraenosti koje esto proizlaze iz interesa investitora za to efikasnijim iskorienjem zemljita, da bi odmah zatim preterana koncentracija ljudi na jednom ogranienom prostoru izazvala mnoge socijalne tekoe, saobraajnu zaguenost, ambijentsku degradaciju, mnoge nepovoljne posledice po sredinu i ivotne uslove, prirodnu okolinu i stimulativnost egzistencijalnog prostora. Nije, prema tome dovoljno kao T. Crosby, povezivati gustinu izgraenosti samo sa problemima saobraaja, kretanja i dostupnosti, kad gustina izgraenosti po sebi i sama proizlazi iz drugih izvora i kad jednom odluena i ostvarena povlai mnoge druge prostorne, urbanistike, urbane injenice. URBAN I ZACI JA I I N DUST RI JSKA REVOLUCI JA V . I ndustri jsk a revol uci ja i urbani zaci ja URBAN I ZACI JA I REURBAN I ZACI JA V . Reurbani zaci ja 1. Pergamon (dananja Bergama), glavni grad preostalih eolskih gradova bogate doline u Anadoliji (Mala Azija). Sredite nauke i kulture. Ukraen hramovima i drutvenim zgradama. Sa Akropolja prua se pogled na dolinu reke Selimi i Egejsko more 2. Pergamski Akropolj iz I I veka 645 URBAN I ZACI JA KAO ODRI VI RAZVOJ V . Odri vi razvoj , U rbana odri vost URBAN I ZACI JA LJUDI V . U rbani zaci ja, proces razvoj a gradova URBAN I ZACI JA LJUDSKI H AKT I VN OST I V . U rbani zaci ja, proces razvoj a gradova URBAN I ZACI JA PRI RODN E SREDI N E V . U rbani zaci ja, proces razvoj a gradova URBANIZACIJA, INIOCI Za razliku od prethodnih epoha u kojima su osnovni faktori urbanizacije bili trgovina, zanatstvo i fortifikacioni ciljevi, u savremenoj epohi je prvi faktor industrija, drugi tercijarne delatnosti, a tek trei trgovina i zanatstvo. Ova tri faktora imaju po tri elementarne komponente putem kojih deluju kao faktori urbanizacije. To su uticaj drutvene podele rada, znaaj odreene kategorije delatnosti i stepen urbanizacije odreene kategorije delatnosti. URBAN I ZACI JA, EGZOGEN I FAKT ORI V . E egzogeni fak tori urbani zaci je URBAN I ZACI JA, EN DOGEN I FAKTORI URBAN I ZACI JE V . E ndogeni fak tori urbani zaci je URBAN I ZACI JA, POSLEDI CE URBAN I ZACI JE Vogelnik je grupisao posledice urbanizacije u tri kompleksa, u ek onomsk e, ek ol ok ei soci ol ok eposl edi ce. Ekonomske posledice se ogledaju u promeni polozaja oveka kao proizvoaa i kao potroaa. Pod uticajem urbanizacije stanovnitvo prelazi iz manje produktivnih u vie produktivne delatnosti. Ovaj proces izaziva koncentraciju radne snage to namee nunost racionalnije podele rada i organizacije rada. Oba ova trenda omoguavaju podizanje produktivnosti rada. Kao proizvoa, ovek je prestao da bude relativan suviak radne snage u poljoprvredi i postao je straralac u produktivnijim delatnostima, pri emu su sve vee njegove anse da pronae svoje pravo mesto u sve struktuiranijoj drutvenoj podeli rada. Ekoloke posledice su posebno znaajne. Migracije znae, pre svega, odreeno kvantitativno pomeranje koje se ispoljava kao koncentracija i dekoncentracija stanovnitva i koje trai stalno prilagoavanje i organizaciju prostora. Zahtev je u toj meri dugotrajan i intenzivan da je nametnuo praksu i koncept prostornog planiranja i izazvao direktno i indirektno itav niz novih disciplina: rurizam, urbanizam, regionalizam I ono to j svakako najznaajnije, migracije su sigurno najneposrednije od svih faktora uticale na shvatanje bitnosti odnosa oveka i sredine, kako za oveka tako i za ceo drutveni organizam. Socioloke posledice su najbrojnije i najrazuenije. Urbanizacija menja osnovna obeleja strukture stanovnitva i radne snage i institucionalnu strukturu drutva. U gradskim naseljima, na pr., starosnu strukturu karakterie porast uea mlaih generacija, obrazovnu strukturu karakteriu porast pismenosti, razvijanje poliprofesionalne strukture, porast strune specijalnosti, porast opteobrazovnog nivoa stanovnitva; zdravstvenu strukturu gradskog stanovnitva karakterie produenje prosenog veka ivota, produenje radnog veka, opte poboljanje zdravstvenog nivoa pod uticajem koncentracije brojnih i specijalistyikih zdravstvenih institucija u gradu. Pojava i razvoj gradskih bolest (koronarna oboljenja, oboljenja disajnih organa, mentalna oboljenja itd.) ne negiraju ovu optu konstataciju, ve predstavljaju pre specificum urbanizacije, procesa urbanizacije koji nije funkcija ekonomskog razvoja. Sem optih ekonomskih, ekolokih i sociolokih posledica, posebno se istrazuju uticaji urbanizacije na regionalan razvoj. I strazivanja su pokazala da je urbanizacija izazvala takvo razlikovanje meu komunama, da je mogua podela na: 1) urbani zovane k omune, 2) k omune u procesu urbani zaci je i 3) k omunei zvan procesa urbani zaci je. U rbani zovane k omunesu one u kojima je: a) ostvaren najvii nivo ekonomske razvijenosti, b) u kojima nivo socijalnog razvoja odgovara nivou ekonomske razvijenosti i c) u kojima ili preovladava ili predstavlja osnovni ekonomski potencijal gradsko stanovnitvo. Komune u procesu urbani zaci je su komune u kojima je: a) ekonomski razvoj u stalnom napredovanju, b) socijalni razvoj manje ili vie stalno prati ekonomski razvoj; c) grad centar ekonomske snage i socijalnog disperzivnog uticaja; d) postepena ali konstantna promena u uslovima rada i ivota. Komune i zvan procesa urbani zaci je su stagnantne i l i depresi vnek omune. Drugi regionalan uticaj urbanizacije malazi se uizazvanim procesima i promenama unutar komuna. Pri tome se razlikuju posledice u urbanizovanijim komunama od onih u drugim grupama komuna. Urbanizacija je, konano, jedan od uzronika migracija, Prouzrokovane brojnim ekonomskim, socijalnim i politikim faktorima, migracije su uvek imale snaan stimulans u u rbanizaciji. URBAN I ZACI JA, PROCES RAZVOJA GRADOVA K ompleksan proces razvoja gradova i gradskih agl omeraci ja u demografskom (demografski proces urbani zaci ja l judi ), sociolokom, ekonomskom, funkcionalnom (funkcionalni proces urbani zaci ja l judsk i h ak ti vnosti ) i prostorno fizikom smislu (prostorno fiziki proces urbani zaci ja pri rodne sredi ne). Prvobitno se pod tim pojmom podrazumevala samo pl anska koordinacija gradjevinske i drugih delatnosti radi izgradnje i uredjenja naselja. Takva interpretacija pojma urbanizacije, iako defektna, danas se sree samo u svakodnevnom govoru. Posle I I svetskog rata urbani zam, kao nauna disciplina koja se bavi problemima urbanizacije, odnosno problemima razvoja gradskih i drugih naselja, sve vie postaje sintezna nauna disciplina koja se koristi rezultatima vie naunih grana i formira sopstvene metode prouavanja i generalizacje kompleksnog procesa. URBAN I ZACI JA, SEKUN DARN A V . Prostorno pl ani ranje URBAN I ZACI JA, SI N URBAN I ZACI JA V . Si nurbani zaci ja URBAN I ZACI JA, ST EPEN URBAN I ZACI JE Za izraavanje stepena urbanizacije postoje dva osnovna kriterijuma: koeficijent urbanizacije i koeficijent koncentracije. Koefi ci jent urbani zaci je izraava uee gradskog stanovnitva u u kupnom, a k oefi ci jent k oncentraci je uee gradskog stanovnitva u velikim gradovima u ukupnom gradskom stanovnitvu. I jedan i drugi kriterijum uslovljeni su definicijom grada kao naselja za razliku od sela. Meunarodna praksa je u tom pogledu veoma bogata, Meunarodne organizacije najee pod urbanom popul aci jom obuhvataju sve stanovnitvo koje stanuje u naseljima sapreko 20.000 stanovnika, a k oefi ci jentom k oncentraci je izraavaju uee stanovnitva koje stanuje u gradovima preko 100.000 stanovnika u ukupnom gradskom stanovnitvu. Najee je koeficijent urbanizacije odreen statistikim kriterijumom za definisanje gradskih naselja pa se u SAD sva naselja preko 2.000 stanovnika smatraju gradovima, u Holandiji su to naselja preko 5.000, u Japanu preko 30.000. 1. Deo uredjajne osnove etrurskog grada Marzabato iz VI I vpne. Uredjajni principi tee ka primeni pravolinijskih poteza u gradskoj ulinoj mrei 2. Urbanizacija Barselone, uredjajni plan proirenja iz 1859; projekat irenja grada je nainio geometar Gerde i predstavlja urbanizaciju velikuh razmera u Evropi u XI Xv 3. Urbanistiki plan starog i novog dela grada Barcelone
646 U meunarodnoj demografskoj literaturi k oefi ci jent urbani zaci je izmeu 0-20 oznaava malu urbanizaciju, koeficijent urbanizacije izmeu 20-40 nisku, a ozmeu 40-60 srednju, izmeu 60-80 visoku, izmeu 80-100 vrlo visoku. Koefi ci jent k oncentraci e izrazava raspored gradskohg stanovnitva, njegovu regionalnu ulogu u ekonomskom razvoju. Opta je karakteristika porast urbanizacije i porast koncentracije. Meutim, iza koeficijenta koncentracije moe da stoji vrlo razliita distribucija gradskog stanovnitva. Procesi koji su sadrani u koeficijentu koncentracije su: decentral i zovana urbani zaci ja, hi perurbani zaci j a i hi pourbani zaci ja. D ecentral i zovana urbani zaci ja predstavlja ravnomerni porast gradskog stanovnitva u gradskim naseljima svih veliina. ee su, meutim, druge dve pojeve, koje, pogotovo idu naporedo, po obinoj ligici da koncentracija istovremeno znai i dekoncentraciju. Visoki koeficijent koncentracije oznaava proces hi perurbani zaci je i pokazatelj je nepovoljne distribucije stanovnitva. Porast koeficijenta koncentracije nametnuo je problem optimalne veliine gradova, jer su se u velikim gradovima ispoljila dva veoma ozbiljna problema: problem naruavanja ekolokog sistema grada i problem ozbiljnog narastanja socijalnih trokova funkcionisanja grada. H i pourbani zaci ja karakterie gradove srednje veliIne i manja gradska naselja i takoe predstavlja negativnu ekonomsku pojavu, jer zaostajui za ekonomskim razvojem, relno ga koi, kao to ga koi hi perurbani zaci ja prevazilazei sve okvire ekonomskog razvoja. Pratee pojave hi perurbani zaci je se javljaju i na podruju ponude faktora ekonomskog razvoja i na podruju tranje za efektima ekonomskog razvoja. Pratea pojava hi pourbani zaci je je odvajanje mesta rada od mesta stanovanj a i sve posledice ekonomskog i socijalnog karaktera koje ova odvojenost izaziva. Ona je ekonomski negativna, jer utie na smanjenje produktivnosti rada, na sporije menjanje radnih navika i dr. Posredno pojavu hipourbanizacije pokazuju podaci o odvojenosti mesta rada i mesta stanovanja. N i vo urbani zovanosti se ne izraava samo u odnosu na ekonomski razvoj. Francuski sociolog A. Coste je ocenjivao nivo urbanizovanosti na osnovu i ndek sa soci jal nosti , koji je proistekao iz teori jesoci jal nosti . Formula i ndek sa soci jal nosti bila je: I = 300 x kubni koren iz (CxVxR), u kojoj su: C = broj stanovnika najveeg, glavnog grada, V = broj stanovnika u gradovima preko 50.000 stanovnika, R = broj stanovnika u7 ostalim gradovima i selima iji je odnos u formuli dat u proporcijama. Maksimalan indeks socijalnosti izraen je formulom: I max = 300 x kubni koren iz (1/ 3 x 1/ 3 x 1/ 3) = 100, a postie se onda kada je potpuno ravnomeran odnos stanovnitva po svim kategorijama. Zatim su esta istraivanja ni voa urbani zovanosti na osnovu trokova izgradnje infrastrukture i trokova funkcionisanja gradskih slubi. Za razliku od prethodnih metoda, koji ima makro-nivo, po pravilu, nacionalni nivo primenjivanja, ova je metod primenjiv na nivo grada, te je neposredno vezan za optimalnu veliinu grada, odnosno urbanizacije.Posrtavljena je regresiona jednaina: Y = K x A , u kojoj Y = visina investicija u infrastrukturu i trokovi funkcionisanja po jednom stanovniku, X = veliina grada izrazena u broju stanovnika, dok su K i A konstante koje proizilaze iz analizirane situacije. URBAN I ZACI JA, ST UPAN JURBAN I ZACI JE V . Stepen urbani zaci je URBAN I ZACI JA, T OT ALN A V . Total na urbani zaci ja URBAN I ZAM MRAVI N JAK V . M ravi njak urbani zam URBAN I ZAM -UREDJEN JE GRADA V .Ureenje gradova. URBAN I ZAM (lat. urbs. grad, urbanus gradsk i , varoki; engl. town planning, city planning, franc. urbanisme, nem. Staedtebau, ital. urbanistica) V . Grad, I zgradnj a grada, U metnost i zgradnje grada. Ureenje gradova s obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika. Obuhvata skup inilaca koji definiu jedno ljudsko naselje. Prouava sve bitne elemente organizacije gradskog naselja, glavnih uslova njegovog ivota i daljeg razvoja, drutvenih odnosa ivota u zajednici, zdravstvenih uslova, zakonitosti razvoja grada, predvia stepen porasta broja stanovnika u odreenim vremenskim etapama, obuhvata organizaciju grada u celini, sistem zakonitosti saobraajnih tokova, sistem drutvenih centara i mreu drutvenih objekata. U. podrazumeva i organizovanje ire teritorije na kojoj se grad nalazi, podruje njegove direktne gravitacione zone. Poetkom XXv. prouavanje i urbanistiko planiranje prevazilaze i gravitacione zone gradova i zahvataju prouavanje manjih ili veih regiona koji sainjavaju izvesne prostorne, geografske, ekonomske, saobraajne ili politike celine. Prve definicije urbanizma odnosile su se na pojam u. kao ureenja gradova s obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika. Danas pojam u. pre svega predstavlja naziv za nauku ili skup naunih disciplina koja se bavi prouavanjem i analizom svih pojava, uticaja i promena koje se dogaaju ili utiu na jednu izgraenu celinu, jedan grad ili ire podruje. Rezultat svih ovih pojava i uticaja predstavlja urbane karakteristike jednog grada. Na urbane karakteristike jednog grada pre svega utiu sledei faktori: opti ci vi l i zaci jsk i , geografsk i , i stori jsk i , soci ol ok i , fak tori organi zaci je drutva, k ul turni , ekonomski, politiki, tradicionalni, faktori snabdevanja, saobraajni, tehniko-tehnoloki, graditeljski, organizacioni, artistiki, specifini, futuristiki u. i dr. Pojam u. se jako proirio prevazilazei ne samo naselje i grad, ve i pojedine drave, zahvatajui itave kontinente kao prostorne celine, prouavajui interkontinentalni saobraaj, racionalnu eksploataciju energetskih izvora i rudnih bogatstava. Otuda i predlog za termin urbanizam koji se protee na vee prostore. Razvoj gradova u najrazvijenijim zemljama poslednjih godina ide putem spajanja susednih gradova u jednu celinu. Ovo preplitanje susednih gradova nazvao je P. Geddes k onurbaci jom. Ta pojava je vidljiva u gusto naseljenim regionima Belgije, Nemake, sev. Francuske, atlantske i pacifike obale SAD. To su negativne pojabve urbanizacije, jer se pri tom gradovi ne spajaju u organizovanu celinu ve u neorgansku urbanu masu. U zavisnosti od faktora koje izuava urbanizam je podeljen na sledee discipline: geografsk i urbani zam, i stori jsk i u. i istorija u., sociologija u. i urbanistika sociologija, urbana ekonomija, urbana pol i ti k a, urbana l egi sl ati va, urbana regul ati va, urbana tradi ci ja, urbanizam i snabdevanje, saobraajni u., urbanizam i tehnika, urbana tehni k a, urbane tehnol ogi je, urbano gradi tel jstvo, urbana organi zaci ja, urbana futurol ogi ja, urbanol ogi j a, urbana sredi na, urbani zaci ja, urbane jedi ni ce, urbana anal i za, urbano zoni ranje, urbana organi zaci ja prostora, i stori ja grada, urbane funk ci je, parterni urbani zam, urbani mobi l i jar, urbano programi ranje, urbana psi hol ogi j a, prostorno pl ani ranje, prostorna ek onomi ja i dr. Urbano pl aniranje i projektovanje podrazumeva sledee planove: prostorni pl an, regi onal ni pl an, prostorni pl an opti na, general ni urbanistiki plan, detaljni urbanistiki plan, urbanistika 1. Radniko naselje u starom Egiptu u blizini Ahetatona (Tell-el-Amarna) 2. (Francuska, 1670), projektant Vauban, sa ulinom mreom tipa ahovske table i zamkom na trgu. Grad je vojnog karaktera, viestranog oblika sa spoljnim utvrdjenjem 3. Primena planski zasnovanih gradskih odbrambenih zidina i rovova u vie redova, po Vaubanu, koji ograniavaju pravilan razvoj grada 647 situacija, urbanistiki program, urbanistika analiza, projekt urbanog mobi l i jara i dr. Da li urbanizam i arhitektura predstavljaju jedinstvenu vrstu stvaralatva ili pak dve zasebne vrste pitanje je koje ni samim strunim ljudima nije uvek jasno. Jedni vide sutinsku razliku izmeu ova dva vida prostorne delatnosti, drugi, suprotno tome, istiu njihovo jedinstvo. Arhitektura je najprisniji subjekt i najzbiljskiji objekt, jedinstvo subjekt - objekt. Urbanizam je najprisniji subjekt ali i najvarljiviji objekt; ta varljivost ugroava jedinstvo subjekt - objekt. Varljivost urbanizma kao objekta proistie iz uslovljenosti i zavisnosti njegovog sadraja od vremena, njegovog uticaj na stvaralaki rad planera i optu urbanistiku svest. Arhitektura, njen sadraj i problem svode se na ostvarenje jednog objekta u datom prostoru i vremenu, tehnikom, umetnou, misaonou. Dva objekta, neutim, nagovetavaju neto vie: rasprostranjenost u prostorno- vremenskom smislu kako sadraja tako i njegovog doivljavanja. Reavanje svakog od ova dva objekta izaziva neminovno i problem njihovog meuodnosa. Nastaju dodirne take u funkcionalnom, plastinom, povrinskom i dubinskom smislu zahvaenog prostora. Daljim porastom broj a objekata i slobodnog prostora izmeu njh (od zaselaka do mnogoljudnih gradova) namee se reavanje svih ljudskih potreba kako dokuivih tako i onih tek pretpostavljenih. Jer, urbanizam u pogledu dalje perspektive samo je raun verovatnoe, ali bez matematike tanosti. Otuda je njgova varljivost postojanja na ovom irokom popritu ljudskog zivota. Sadraj izloen uticaju promenljivih faktora dobija neodreene razmere i pored odstranjenja svega prevazienog. Arh. je postojanje, urbanizam postajanje odnosno nastajanje, vremenski kontinuitet u oba pravca. Promenljivi tokovi postajanja ostvaruju nove ideje; spoljnji i unutranji otpor njihovom izraavanju i provoenju u ivot redovno je vrlo snaan. Pozornica urban. delanja je trodelna; rasporeena je u vazdunim slojevima zamljinog omotaa, na povrini zemlje i ispod nje. Glavni njen deo predstavlja povrina zemlje; na njoj se uglavnom odvija ivot. Shodno rasporeenosti te pozornice u prostoru, ureenje gradova sastoji se od vazdunog, povri nsk og i podzemnog urbani zma. Sva tri vida urbanizma su nedeljivo povezana. U urbanom ivotu u nekom prostorno- vremenskom popritu, ovek je osnovno merilo odnosa svih njegovih udaljenosti, duine i dometa delatnosti zajednice uopte. Osamljen, u grupi ili kao gomila, on se u antikom prostoru umnoavao po istom fizikom merilu kao mnoiteljem. U tako statiki odreenom i euklidovski skrojenom prostoru iveo je i delao antiki ovek; kretao se samo po povrini zemlje kao i duhovno i fiziko merilo stvari. U svetu dinamiki pokrenutih stvari, u veku strojeva, ovekovo bie i njegovo dejstvo umnoilo se shodno poveanom broju spoljnjih i unutranjih faktora. Domet njegovog kretanja, delovanja i dejstvovanja poveavao se nesrazmerno i traje jo uvek. Problemima urbanizma, teorijski i praktiki, moe se pristupiti sa gledita samog urbanizma kao nosioca sopstvene kategorije u odnosu na tehniku, misaonost, umetnost i organizaciju prostornog delanja. Sa gledita urbanista koji ga sprovode, moe s pristupiti struno, misaono, umetniki, organizatorski, oseajno, emotivno itd. Sa gledita drutvene zajednice, upravnih i lokalnih vlasti, urbanizam je nunost koju namee ureenje prostora i njegovo vremensko usmeravanje. Zakonodavac, investitor, administrator, finansijer, upravlja fondova i proizvodni centri, jednom rei celokupna drutvena zajednica ima u urban. delatnosti mnogo moniji instrument nego u arhitekturi. Urbanizam je politiki zadatak prvog reda. Arh. je predmet interesovanja malog broja ljudi; urban. pobuuje interesovanje cele drutvene zajednice i svakog pojedinca. Ne moze niko da izostane, nita ne moze ostati nepokretno. N adriarhitektura proizvodi samo defektne zgrade, ali nadriurbanizam defektne gradove, defektne organizme. Gubitak od defektnosti ove vrste pa nje je vredna stvar za predstavnike drutvene opreznosti. Besprekoran urbanizam proizvodi ono to je gubitku suprotno i zbog toga ostaje on za svakog: najprisniji subjekt i najvarljiviji objekt . I storijski razvoj urbanizma tokom poslednjih nekoliko vekova ispunjen je idejnom borbom naprednih drutvenih snaga za bolju, zdraviju ivotnu sredinu gradskog oveka, koja je i pored stalnih prepreka izvojevala znaajne tekovineu punijoj sadrini i ovenijoj strukturi gradova, u podizanju na vii stepen urbanistike nauke i praktine delatnosti na izgradnji gradova. Ta borba voena je u dva smera i na dva razliita naina: 1. Idejnim, teorijskim radovima, meu kojima se u poetku istiu dela italijanskih renesansnih autora ideja o idealnim gradovima i radovi socijalista-utopista (Tomasa Mora, sa knjihom Utopija, 1516. i fantastinim gradom Amaurotom i Tomazo K ampanele, sa zamiljenim komunistiKom ureenjem grada, u delu Grad sunca, 1623.). Idejna borba dobija realni znaaj u teorijsko0kritikim delima francuskih autora, M.A. Loeja i P. Pata u kojima se, uz kritike stare strukture Pariza, daju predlozi za njegovu rekonstrukciju, da bi se, tokom XIX i poetkom Xxv., znaajnim teorijskim delima A.. Borija, R. Baimajstera, K. Zitea, E. Fasbendera, E. Hauarda, T. Garnijea, L. Herhera, R. Anvina i drugih, urbanistika delatnost sve vre oslanjala na teoriju, to je dovodilo do novih savremenih urbanstikih koncepcija i znaajnih prekretnica pri rekonstrukciji gradova i izgradnji novih naselja. 2. Urbanistikom delatnou, koja se novim progresivnim ostvarenjima, bliskim ivotnim potrebama gradskog oveka borila ne samo za oveiju ivotnu sredinu, nego je to bila i vidljiva osuda stare, nezdrave strukture grada, borba za njeno unitenje i zamenu novom, boljom. K ada u Novom Svetu, u punoj slobodi stvaralatva, bez privatnog vlasnitva zemljita budueg grada, arhitekti projektuju novi grad, oni e ravnomernim rasporedom parkova po Filadelfiji i Savani, ostvarivati novu ideju, koja e prodirati u evropski urbanizam tek posle tri veka. Ali je to urbanistiko dragoceno naslee iz XVIIv. delovalo poetkom Xxv. kao opomena i uticalo da na primer, Filadelfija ostvari veliki Fairmount park, do koga je proseena glavna dijagonalna Fairmount avenija. Tom dvostrukom borbom urbanizam je postigao da mu se daju znaajne funkcije u okviru drzavne politike, komunalne i drutvene delatnosti. To se vidno izraavalou ovim funkcijama: - urbanizam postaje glavni i neophodni inilac u jaanju odbrambene snage zemlje, naroito u periodu do i za vreme srednjeg veka i renesanse, izgradnjom novih utvrenih gradova i novih utvrenja oko starih gradova, prema novoj ratnoj tehnici; - urbanizam doprinosi jaanju privredne snage zemlje osnivanjem novih pristaninih gradova, preko kojih e se razvijati prekookeanska trgovina sa kolonijama i drugim zemljama (Havr, Brest, Rofor, Petrograd, Odesa); sa tom svrhom osnivaju se novi gradovi, radi smetaja izbeglih hugenota iz Francuske, iskusnih majstora zanatlija, koji prenose u Nemaku nove oblike privrede; - potreba za uveenjem dravne vlasti u kolonijama prua urbanizmu iroko polje rada pri stvaranju utvrenih administrativnih i vojnih centara, kao planski 1. Plan grada Tlemcen, Alir; gradovi u Severnoj Africi su podizani pod istorijskim uticajem vojnih legija 2. Generalni plan za Novi K artum iz 1910, du reke Nil 3. Nju Delhi, I ndija, 1911; arh. E. Lutyens I H. Boker evropski deo grada izgradjen je pod uticajem uredjajne urbanistike osnove Vaingtona 4. Grad Princ Rupert Harbour, u Engleskoj K olumbiji, sa pravolinijskim sistemom uline mree
648 organizovanih gradskih naselja; - u industrijski razvijenim zemljama Evrope, urbanizam reava nov, znaajan problem: izgradnju radnikih naselja novog tipa, Bornvil i Port Sanlajt, gde se stanovanje povezuje sa slobodnim zelenim prostorima oko porodinih kua, uz zadovoljavanje potreba drutvenog i kulturnog zivota. Mozemo pretpostaviti da su ta naselja imala uticaj na raanje Howardove ideje o vrtnim gradovimai i na irenje pokreta za izgradnju vrtnih gradova po Evropi. - borbeni stav urbanizma u XI Xv. usko je vezan za razvoj kritikih radova nezdrave strukture ne samo starih jezgara, nego u jo otrijem obliku nove stambene izgradnje, bezobzirne eksploatacije gradskog itelja od vlasnika najamnih stambenih kasarni . Ta idejna borba dovodi do naprednijih zakonskih propisa o stambenoj izgradnji, do ireg drutvenog pokreta za osloboenjem od najamnog stana organizovanjem drutvene izgradnje stanova. - javljaju se nove idejne koncepcije, gde drutvena stambena izgradnja naputa okove starog urbanizma i gde se za nove stambene komplekse stvaraju novi, zdraviji i udobniji ivotni uslovi, mirne stambene grupacije, van iline saobraajne buke. - uloga urbanizma naroito se ivo ispoljava krajem XIX i poetkom Xxv. u nastojanjima amerikih i evropskih arhitekata-pejsaista za uvoenje parkova i mrea zelenila u gradu i oko grada. To nastojanje postaje naroito blisko oveku i gradskom detetu stvaranjem dejih sportskih igralita i zahtevima o njihovoj razgranatoj mrezi. Urbanizam je, stvaranjem bolje, ovenije ivotne sredine, borbom za reenje stambenog pitanja, uvodei ga u okvire drutvenih organizacija i u programe komunalne izgradnje, uz otvaranje perspektiva sve savrenije organizacije gradova u budunosti, izraene u generalnim urbanistikim planovima, dobijao sve vei drutveni i kulturni znaaj. K oncepcija urbanizma, kao prostorne umetnosti, koja se u renesansi i dalje, kroz XVI I i XVI I I v. uglavnom izrazava u kompoziciji arhitektonskog okvira trgova, pa ak i samih fasadnih zidova, iza kojih ostaje prazan prostor - sluaj trga Vandom - sa prelazom u vek industrijske revolucije problematike urbanizma postaje neuporedivo slozenija i sudbonosnija. Ona se preplie sa masom nereenih i teko reivih problema iz oblasti drutvenih, sociolokih, medicinskih i tehnikih nauka. Takav razvoj urbanizma i njegov drutveni znaaj doveli su krajem XIX i poetkom XXv. do razvoja urbanistike teorije i do naunih radova, koji su davali urbanizmu znaaj naune discipline, blisko sjedinjene sa tehnikim i umetnikim stvaralatvom. Tim putem je urbanizam osvojio sebi mesto meu katedrama visokih kola i univerziteta. URBAN I ZAM KI N ESKI ZI D V . Ki nesk i zi d urbani zam URBAN I ZAM BAROKA Arhitektonska i urbanistika delatnost renesanse razvijala se pod uticajem novih ivotnih potreba, drutvenog i ekonomskog razvoja pojedinih gradovai kulturnih strujanja, meu kojima su promene u estetskim shvatanjima i ukusima dovodile do pojedinih stilskih varijanti i nijansiranja. Jaa odstupanja od kanoninih kompozicionih principa renesansne arhitekture i uvoenje novih izraajnih sredstava, ali zasnivajui se na razvojnom stepenu pozno renesanse, dovela su do novih arhitektonskih dela koja su od poznijih istoriara umetnosti svrstana u umetniki pravac pod nazivom barok . Pojava baroka ima svoje korene u teznjama svih grana umetnosti da traze i unose nove koncepcije, nove oblike, kao to se to deavalo kroz itavu kulturnu istoriju, smenama pojedinih arhitektonskih oblika i stilskih pravaca, to je nalazilo odjeka i u urbanistikom stvaralatvu. Glavne narudbine u toku XVI I v. i XVI I I v. - crkve, dvorci i bogate vangradske vile i vrtovi - ukazuju na to da je arhitektura bila pod znatnim uticajem aristokratske kulture i tenji katolike crkve da umetnost iskoristi za svoje ciljeve. Ti uticaji prenosili su se i na kompozicije okolnih prostora, za koje je bila naroito zainteresovana crkva. U tenji da se pred crkvom stvori skladno uoblien pristup, kompoziciono vezan za arh. crkve, bila su ulagana znatna sredstva da se ostvare takvi prostori, trgovi pred crkvama. Arhitekt, stavljen pred zadatak kompozicije trga pred crkvom ili dvorcem, teio je da ostvari arhitektonski ansambl, koji e se odlikovati novim, vizuelno efektnim svojstvima, gde e barokni erhitektonski okvir trga, izveden u ovalnim i krunim linijama, sa zakoenim stranama trga biti u skladu sa krivolinijskim konturama, centralnom kompozicijom osnove i fasade crkve i bogatom dekorativnom plastikom. Takvom povezanou urbanistikog stvaralatva sa arhitekturom, barokni trg je gubio svoju nekadanju znaajnu ulogu u razvijanju drutvenog ivota i postajao pretprostor crkve, ili znaajne drutvene zgrade, sa funkcijom da svojim oblikom istakne i uvelia drutvenu i arhitektonsku vrednost tih zgrada. Barokna shvatanj a su nastaj ala postepeno, bez otrih granica prema renesansnim, prepliui se u urbanistikim kompozicijama sa renesansnim koncepcijama, tako da se u savremenoj naunoj literaturi izvesne tvorevine poznog Renesansa ukljuuju u barokne i obrnuto, pa neki istoriari umetnosti Michelangelova dela stavljaju u Renesans, dok po drugim ona pripadaju baroku. K od barok ni h trgova, koji se izgrauju u Rimu, a zatim u drugim delovima I talije i van njenih granica, kao zavrne, celinske prostorne kompozicije, osnovna je ideja isticanja glavnog, aksijalno postavljenog objekta, ime se jasno izraava da taj objekt postaje centar kompozicije, kome su svi ostali elementi kompoziciono podreeni. Arhitektonski objekt, kao centar kompozicije, dobija dominantnu ulogu i svojim centralnim poloajem, veim dimenzijama prema ostalim elementima trga, svojom znatno bogatijom arhitektonskom obradom glavne fasade, spoljanjih stepenica, glavnog portala. Aksijalnost i centralnost kompozicije naglaava se i razmetanjem po glavnoj osovini trga, ili simetrino prema njoj, ostalih elemenata povrine trga: fontana, spomenika, obeliska. URBAN I ZAM EKUMEN OPOLI SA V . E k umenopol i s URBAN I ZAM I ARH I T EKT URA V . A rhi tek tura i urbani zam URBAN I ZAM I EKOLOKI FAKT ORI V . E k ol ok i fak tori u urbani zmu URBAN I ZAM I KOM UN ALN A PRI VREDA V . Komunal na pri vreda URBAN I ZAM I POZI T I VN A SI MBI OZA V . Pozi ti vna si mbi oza u urbani zmu URBAN I ZAM I PRAVI UGAO V . M i t pravog ugl a URBANIZAM I SLUAJ V. Sluaj u arhitekturi i urbanizmu URBAN I ZAM I ZELEN I LO V . Z el enil o u urbani zmu URBAN I ZAM I I VOT N A SREDI N A Renesansna urbanistika teorija o idealnim i skladnim gradovima, stvarana tokom XV i XVIv., imala je svog uticaja na urbanistiku delatnost XVII i XVIIIv. mnogih gradova Evrope. Meutim, urbanizmu je tada bila znaajnija umetnika komponenta sa preteno apsolutistikom ideologijom. Tako, na pr. u Versaju, 1. Le Corbusierov olan grada andigara u podnoju Himalaja za oko 150000 stanovnika 2. Urbanizam baroka; baokna koncepcija plana grada Manheima, iz 1799 649 K arlsrue-u i Manhajmu, kompletna gradska celina bila je podreena vladarskom dvorcu. U XI Xv. urbanizam u Evropi prima novi pravac uslovljen naglim promenama u ekonomskoj i socijalnoj strukturi gradova koje je sobom nosio nagli razvoj industrije i transporta. Urbanizam je tada bio zaokupljen preureivanjem starih gradskih delova i proirivanjem postojeih gradova. Uz to, razvija se i urbanistiko zakonodavstvo. Meutim, ovo zakonodavstvo kao i cela urbanistika praksa potpomagali su poznatu zemljinu i graevinsku pekulaciju. Na taj nain omogueno je stvaranje novih prenatrpanih i nehigijenskih gradskih etvrti u veini gradova Evrope koji su imali teznju ka razvoju industrije. Ponovni razvoj urbanizma poinje krajem XIXv. U okviru njega javljaju se i neke napredne misli u cilju ouvanja ivotne sredine onakve kakvom je mi danas shvatamo. Meu znaajnijim radovima iz toga perioda poznato je delo Ernsta Bruha Graevinska budunost i plan izgradnje Berlina, u kome se daje predlog grupnog graenja saunutranjom regulacionom linijom, sa veim centralnim javnim parkom, ime e se postii svetlost, vazduh, sunce na svim stranama; napred umereno iroka ulica, pozadi prostrano dvorite sa vrtnim ureenjem. Ne manje znaajan je rad i Arminusa, koji 1874.g. istie ideju o socijalnom preobraaju drutva: Gradska zajednica u svojim razliitim slojevima treba oveno da stanuje - to je prva i najvanija potreba o kojoj se mora brinuti pri izgradnji i proirenju grada. Godine 1874. u vedskoj se usvaja Zakon po kome svi gradovi moraju da imaju svoje planove irenja. To je prvi zakon takve vrste u Evropi. U ovo vreme i u Velikoj Britaniji (1876) donosi se Zakon o zatiti voda od zagaenja. URBAN I ZAM I N N AT URA V . I n natura URBAN I ZAM I N SYDERI S FORM AM V . I n syderi s formam URBAN I ZAM KAO I DEOLOGI JA Prema Henri Lefebvre-u, kao predstava, urbanizam je samo ideologija koja eli da bude i izdaje se za umetnost , tehniku , nauku , to zavisi od sluajeva i sticaja prilika. Ta ideologija smatra i kae za sebe da je jasna; ona sadri skriveno, nereeno: to to prikriva, to sadrzi, kao zeljuza delotvornim, urbanizam nosi u sebi dvostruki fetiizam. Prvo, fetiizam zadovoljenja (satisfaction). Zainteresovane treba zadovoljiti, dakle poznavati njihove potrebe i odgovoriti na njih. Drugo, postoji fetiizam prostora. Prostor je stvaranje. K o stvara prostor, stvara ono to je uspelo da ga ispuni. Mesto dovodi do stvari, a dobro mesto do dobre stvari. Otuda dvoznanost, nesporazum, jedinstvena oscilacija. URBAN I ZAM KI N ESKI ZI D V . Ki nesk i zi d urbani zam URBAN I ZAM OT VOREN OG DRUT VA V . Otvoreno drutvo URBAN I ZAM U DOM ET U KRAN A V . Kransk i urbani zam URBAN I ZAM UREDJEN E PLAN ETE V . U redjena pl aneta URBAN I ZAM , AGRAFSKI V . A grafsk a nasel ja URBAN I ZAM , AN ALI ZA POJMA Pojam urbanizam , koji potie od gr. rei u|, urbs , a zatim lat. urbanus , gradsk i , varok i , prevaziao je pojam grada i naselja. U irem smislu, danas urbanizam reava probleme ureenja prostora. Ureenje grada ili naselja izraeno u terminu urbane jedinice, kao to su delovi kompleksa grada, industrijski centri, klimatska mesta, rudarsko-privredna podruja ili ma koje druge vrste urbanih jedinica, vezano je za okvirno ureenje susedstva, okoline, regiona, oblasti i republike. Urbanizam je arhitektura prostora ili arhitektura grupnog stanovanja. Urbanizam tretira socijalne probleme, osunavanje, aeraciju, ozelenjavanje, prostor i harmoniju. Urbanizam je izrazen svojim komponentama. Bez obzira na stepen materijalne kulture i potencijalnu snagu privrede, prostor se ureuje na nain zavisan od postavljenih mogunosti. Urbanizam svojim stepenom razvitka unapreuje date mogunosti uz prethodno produbljavanje samog znaaja urbanistikog sadraja i njegove delatnosti. Za postizanje uspeha u urbanistikoj delatnosti kao sredstvo koristi se regi onal no i prostorno pl ani ranj e, nauka, arhitektura (i ostale grane umetnosti) i hortikultura. Urbanizam je nedeljiv pojam ijem jedinstvu doprinosi politiko-drutveno gledite, nauka, umetnost i idejnost. Njihov odnos zavisi od intuicije i umenosti urbanista kao planera ili projektanta. Urbanizam prema svojim delatnostima prvo pripada drutvu. Urbanisti projektanti i planeri treba da omogue rad svih objedinitelja urbanog pojma. Urbanizam je delatnost koja se bavi prostornom organizacijom naselja. Ova delatnost vodi rauna o pozitivnom nasleu i odstranjenju negativnog. Urbanizam oblikuje nove prostore s pogledom unapred u cilju ispunjavanja zahteva koje pred njega stavlja drutvo. U najoptijem smislu obuhvata se delatnost koja ima svrhu da prouava gradove i naselja, da ispituje uslove pod kojima je nikao i pod kojim se razvio jedan grad, da izdvaja ono to se moe okarakterisati kao uspelo, i da, koristei se iskustvima kao i pojedinim granama nauke, ostvaruje principe i metode na osnovu kojih treba prilaziti reavanju odreenog zadatka iz oblasti ljudskog stvaralatva. Prouavajui razvitak drutva, gradova i ljudsku delatnost, urbanizam predvia zbivanja i potrebe za jedno drutvo. Prema tome, delatnost urbanizma se ispoljava u planiranju, projektovanju i preureenju oblasti, regiona, aglomeracije i dr. Urbanizam mora biti dosledan nastalim potrebama i uslovima za razvitak drutva, nauke, tehnike i umetnosti. Njegova delatnost ini arhitekturu kompleksa koja u svojim okvirima sadri sve umetnosti. Urbanizam je nauna disciplina koja istrauje i prouava principe i odnose na kojima treba oblikovati prostor i izgraditi aglomeracije. Da bi se dolo do rezultata i zakljuaka, sprovode se analize i prouavaju funkcije gradova kao drutvenih, kulturnih i ekonomskih centara. Izuava se istorijski razvoj grada, kao i injenice koje su uticale na njegovo stvaranje, pa shodno tome urbanizam postavlja nove principe koji e uslovljenim razvitkom drutva odgovarati oveku i njegovim potrebama za njegov drutveni, materijalni i duhovni zivot. Analiza koja se sprovodi u urbanizmu ima zadatak da proui strukturu i funkciju gradova. Potrebno je utvrditi u kome stepenu sklop gradova odgovara osnovnim funkcijama i nastalim potrebama, kako bi se gradovi mogli planirati i razvijati s obzirom na strukturu i potrebe u budunosti. Urbanizam izrazava i ekonomsko planiranje i postepeni razvoj umetnosti ureenja prostora putem ureajnih osnova ili putem svojih planova. Urbanizam oznaava ureenje prostora u svim razmerama i izuavanje svih faktora koji potencijalno utiu na urbanu jedinicu. Kako sanitarni uslovi ine jedan od dejstvujuih faktora pri reavanju uslova stanovanja, to se urbanizam 1. Urbanizam i ivotna sredina. Park sistem u Bostonu, 1891 godine. Zelenilo je planski provueno kroz grad povezujui gradski park sa perifernom umom 2. Urbana sredina; Peter Eisenman, urbanistiki plan kompleksa gradjevina u New Yorku, 1987
650 moe definisati i kao tehniko reavanje problema komunalne higijene. Za definiciju urbanizma u klasinom smislu bitno je da se primeni kako metod naune discipline i izuavanja, tako i metod umetnikog stvaralatva i oblikovanja. URBANIZAM, ANTIKI, RAZVOJ V. Grki urbanizam, razvoj URBAN I ZAM , AUT OH T ON I V . A utohtoni urbani zam URBAN I ZAM , BI BLI JSKI V . Bi bl i jsk i urbani zam URBAN I ZAM , BI OLOKI V . Bi ol ok i prostor URBAN I ZAM , DEFI N I CI JA POJM A (lat. urbanus gradsk i ) Urbanizam je delatnost u vezi sa planiranjem, projektovnjem, izgradnjom i uredjenjem naselja u tehnikom, estetskom, ekonomskom, drutvenom i pravnom pogledu. U proirenom znaenju, urbanizam je prouavanje razvoja gradova i njihove fizike i socijalne strukture, a u najniem znaenju, delatnost koja se bavi izradom urbanistikih planova. I zrazima ruri zam i rural i zam oznauje se delatnost koja se odnosi na uredjenje sela. No urbanizam terminoloki sve vie pokriva u uredjenje ruralnih naselja. Naziv urbanizam potike od latinskog urbanus gradski. Urbanizam je i nterdi sci pl i narna delatnost, to ne iskljuuje njegovu specijalnost u smislu zasebne struke i nauke. Ne treba ga shvatati kao paralelnu saradnju razliitih disciplina, ve bolje kao multi di sci pl i narnu jedinstvenu delatnost nastalu bavljenjem razliitih disciplina gradom kao predmetom zanimanja. Arhitektura je matino podruje iz kojeg se urbanizam razvijao, ali i druge nauke i grane tehnike bave se, s razliitih stanovita, problemima naselja: urbana geografi ja (struktura, rasprostranjenost i uslovi nastanka i razvitka gradova s obzirom na geografski poloaj i topografski smetaj), urbana soci ol ogi ja (struktura, odnosi i ivot drutvenih skupina i pojedinaca u okviru fizikih prostornih okvira naselja), urbana ek onomi ja (gradsko i regionalno gospodarstvo, snage rasta grada, ekonomska strana pojedinih elemenata kao to su ekonomika stanovanja, zemljina renta itd.), istorija, arheologija, medicina (urbana hi gi jena), gradjevinarstvo i komunalna tehnika, planiranje saobraaja, horti k ul tura (planiranje i podizanje zelenih povrina i nasada), urbana ek ol ogi ja (zatita ovekove okoline u gradu) pa biologija, psihologija i dr. URBAN I ZAM , DVODI M EN ZI ON ALN I V . D vodi menzi onal na arhi tek tura URBAN I ZAM , DVORSKI V . D vorsk i urbani zam URBAN I ZAM , EKON OM SKE STRUKT URE V . E k onomsk estruk tureu urbani zmu URBAN I ZAM , GEOGRAFSKI FAKT OR U URBAN I ZM U V . Geografsk i fak tor u urbani zmu URBAN I ZAM , GEOGRAFSKI V . Geografsk i urbani zam URBANIZAM, HIDROTIKI V. Hidrotiki urbanizam URBAN I ZAM , I N ST I T UCI ON ALN I V . I nsti tuci onal ni urbani zam URBAN I ZAM , I ST ORI JA V . I stori ja urbani zma URBAN I ZAM , I ST ORI JAT U savremenim urbanistikim prouavanjima i poduhvatima, koji su veoma kompleksni, uestvuju ekipe strunjaka. Pored arhitekata-urbanista u njima sudeluju ekonomisti, statistiari, istoriari, geografi, demografi, sociolozi, psiholozi, psihohugujeniari, komunalni inenjeri, hidrotehniari, saobraajni inenjeri i dr. Ovakav vid urban. bio je nepoznat u prolosti. Ali urbana ostvarenja, ili umetnost stvaranja gradova, stara su prema onom to je do sada poznato - oko 6000 godina. Na takav zakljuak upuuju ostaci najstarijih sumerskih gradova. Ta umetnost nije se odvajala od arh. Rim. teoretiar Vitruvije ("Deset knjiga o arhitekturi") bio je istovremeno i jedan od prvih teoretiara urbanizma. U stvari tada nije postojao ni poseban pojam za urbanizam. Sa arh. on je inio celinu i vrhovnu vetinu i tehniko znanje starog sveta. Tadanji arhitekti bili su univerzalni strunjaci, ne samo konstruktori zgarada ve i graditelji gradova, ulica, trgova, parkova, hidrotehnikih ureaja, utvrenja opsadnih maina itd. Plansko osnivanje gradova potie jo od starih civilizacija, asiro-vavilonske i egipatske. Veliki domet u planskom podizanju gradova postigli su Heleni u periodu vee razvoja trgovine i osnivanja trgovakih kolonija van klasine Grke; ono je poelo jo u VIII i VIIv.p.n.e., ali je vei zamah nastao posle osvajanja Aleksandra Makedonskog. Najvei uspeh je postignit u doba helenizma od I V do I v.p.n.e. u kome je umetnost dostigla visoki stupanj, spajajui uticaje Azije i klasine Grke. Najbolji ostaci planski osnovanih gradova i akrpola jesu Selinunt, Agrigent i Sirakuza na Siciliji, Paestum kod Napulja, Milet i Prijena u Maloj Aziji itd. Ovi gradovi i njihove agore i akropole predstavljaju najbolje obrasce ant. urbanizma. Rimska I mperija, na ogromnoj teritoriji Evrope, Afrike i Azije kojom je vladala, podizal a je drumove, nove gradove, kastrume za vojne posade, koristei se iskustvom gr. planski izgraenih gradova. Tip kastruma sa dve pod pravim uglom ukrtene ulice cardo i decumanus nalazi se u osnovi mnogih gradova koji su nasledili gradove I mperije i na tim osnovama se dalje razvijali. Posle propasti I mperije propadaju i mnogi ant. gradovi i esto se raseljavaju. Rani Srednji vek je period dezurbanizacije, stvaranja malih, slabih naselja uz zamak feudalca ili uz znaajnije manastire. Tek u XIV i XVv., sa jaanjem pojedinih feudalnih gospodara a i sa stvaranjem graanske klase, nastaje potreba za stvaranjem novih utvrenih gradova. te gradove odlikuje pravilnost i ortogonalnost osnove. U ju. Francuskoj i Nemakoj podignuto je vie takvih gradova. Ponekad je ta pravilnost samo mrtva shema koja se ne prilagoava ni reljefu terena ni osnovnim funkcijama gradskog ivota, no nekad je osnova grada funkcionalno razvijena i diferencirana (Montpazier, Montauban, Aigues-Mortes). Urbanizam Srednjeg veka znaajan je uglavnom po spontanoj strukturi grada, ali je nakraju svog razvoja dao nekoliko uspelih obrazaca planski organizovanog grada. Urbanizam renesanse i baroka dao je sjajna ostvarenja gradova u estetskom pogledu, ali najvie u fortifikacionoj tehnici. Prouavajui novi tip fortifikacija koji je zahtevao razvoj vatrenog oruja, arhitekti V. Scamozzi, G. Vasari i dr. stvarali su gradove idealne za nova utvrenja, bastione, terase. Nekoliko gradova je izvedeno po principu i deal ni h gradova, na pr. Palmanova u I taliji. I dealni gradovi su bili jednostavni u pogledu unutranje saobraajne mree koja se sastojala od nekoliko ortogonalno poloenih ulica i jednog do dva pravougaona trga nasuprot komplikovanoj i isprelamanoj liniji fortifikacija. Barokni gradovi koji su bili rezidencije vladara (Versailles, K arlsruhe, Nancy) odlikuju se aksijalnim, simetrinim kompozicijama, radijalnim ulicama koje se sustiu u jednom trgu. K rajem XVI I I v. jo postoji apsolutno jedinstvo arhitekture i urbanizma. U po. XVIIIv. realizuje se jedan od najveih urbanistikih poduhvata, kada Petar Veliki osniva novu prestonicu Rusije Sankt Peterburg docnije Petrograd, Lenjingrad na delti Neve. Petar Veliki, K atarina I I i njihovi naslednici pozivaju evr. arhitekte, uz koje se formiraju i ruski, dajii gradu u toku oko sto godina izgradnje jedinstven i skladan stil, gde ital. barok prelazi u specifino rus. klasicizam. Projektujui palate, trgove i "prospekte", arhitekti i urbanisti se ne razdvajaju. Barokni u. XVI I I v. razvija se u Francuskoj pod apsolutistikom vladavinom Louisa XV i Louisa XVI. 1. Nancy, Here de Corny; tri medjusobno spojena trga 2. Plan obnovljenog grada Vavilona 651 Komisija umetnika daje predloge za preureenje centra Pariza, stvaranje novih trgova i bulevara. Trg Concorde (ranije Place Louis XV) je zamiljen i zapoet podizanjem dve simetrine zgrade koje je projektovao J.-A. Gabriel. Veina trgova je zamiljena u vidu zvezde u kojoj se stie veliki broj radijalnih ulica. I zuzetak je trg Concorde koji je pravougaon, bez radijalnih ulica, uokviren zelenilom i samo dvema pomenutim palatama. I zbijanje Revolucije omelo je realizaciju tog plana. U XI Xv. ponovo se prihvataju ideje komisije iz XVI I I v. i pod Napoleonom I zapoinje izgradnja monumentalne avenije Champs-Elysees i formiranje trga Etoile. Ali tek pod Napoleonom I I I i prefektom G.E. Haussmannom izvode se veliki radovi prosecanja novih bulevara i avenija i stvaraju trgovi zveudastog tipa. Ostvarenja rekonstrukcije Pariza imala su velikog uticaja na dalji razvoj oblikovanja gradova u svetu. Sa poetkom XIXv., uporedo sa nastajanjem industrijske revolucije, dolazi do bitnih promena u drutvu pa prematome i u razvoju gradova. I ndustrija ulazi u gradove i oni se naglo urbaizuju. Sredinom veka ulazi i eljeznica u gradove i to jako utie na promenu njihove strukture. Dolazi do specijalizacije u radu, razdvaja se inenjer od arhitekte, a inenjeri se dele na sve vie specijalnosti. Proces urbanizacije u Evropi dostigao je do tada nevieni stupanj. Gradovi se za kratko vreme uveavaju mnogostruko. Ali urbanizacija je dostigla najvii stupanj razvoja u Americi. Prvobitna primitivna naselja brzo napreduju i dobijaju urbanizovan oblik. Urbanistiki planovi, su shematiki, kruto ortogonalni, sa relativno uzanim i tipizovanim ulicama i sa malo trgova. Prvi grad koji je zapoet po struno napravljenom planu bila je Philadelphia, iji je plan napravio W. Penn 1682. Proces dinovske konurbacije razvija se oko Philadelhije od Norfolka, Richmonda i Baltimorea preko New Yorka, Providencea do Bostona. K rajem XVI I I v. G. Washington i T. Jefferson postavljaju temelje Washingtonu, novoj metropoli USA. Pl an za novi grad dao je 1790 P. Ch. L'Enf ant u duhu franc. baroknog urbanizma. Grad je projektovan ortogonalno, sa monumentalnim avenijama velike irine. Ortogonalni sistem preseen je dijagonalama koje se sustiu na vanijim takama (Capitol, Predsednikova rezidencija itd.) u emu se vidi uticaj A. Le Notrea i Versaillesa. Washington je jedna od likovno najznaajnijih urbanistikih realizacija baroknog urbanizma s kraja XVIII i po. XIXv. Krajem XIX i po. XXv. postaje u. specifina disciplina koja se zasniva na mnogim naunim saznanjima. Od tada poinje razvoj modernog urbanizma u novom znaenju ovog termina. Nauni u. (za razliku od estetikog) afirmisao se posle Prvog svetskog rata. Razvoj industrije, saobraaja i tehnike, uopte razvitak drutva, krupne socijalne i politike promene, dali su novi, veoma kompleksan sadraj modernom urbanizmu. Sloenost novih uslova traila je produbljeno prouavanje svih ljudskih i tehnikih faktora. Takvo prouavanje i primena naunih i tehnikih dostignua u urbanizmu nastaje posle Prvog svetskog rata, da bi se posle Drugog svetskog rata razvilo do viskog stupnja. Urbanizam postaje koordinator odgovarajuih naunih saznanja, tehnikih postupaka, ekonomskih uticaja, najrazliitijih ivotnih potreba u cilju pronalaenja optimalnih reenja organizacije ljudske aglomeracije. U takvom hodu, bilo je potrebno da se u. razlui od arh. Pionirsku ulogu u odreivanju odnosa izmeu te dve discipline imala je organizacija CI AM (Congres I nternationaux d'Architecture Moderne) koju su pokrenuli 1928 arhitekti Le Corbusier, W. gropius, G.T. Rietveld, R.J. Neutra, L. Mies van der Rohe i dr. Ovaj projekt formulisao je 1933 "Atinsku povelju", znaajan kodeks modernog urbanizma i arhitekture. Tu je prvi put izneta jedinstvena urbanistika doktrina, ali uvek tesno povezana sa arhitekturom, jer je jedno sastavni deo drugog. Atinska povelja ima fundamentalan nauni i praktini znaaj za razvoj arhitekture i urbanizma. URBAN I ZAM , I ST ORI JSKI V . Bi bl i jsk i urbani zam URBAN I ZAM , I ST ORI OGRAFSKI V . I stori jsk i urbani zam URBANIZAM, KASNOANTIKI V. Hrianski urbanizam, urbanizam kasnoantikog hrianskog perioda URBAN I ZAM , KOM ERCI JALN I V . Komerci jal ni gradovi URBAN I ZAM , KOSM OGON I JSKI V . Kosmogoni jsk i spevovi URBAN I ZAM , KRAN SKI V . Kransk i urbani zam URBAN I ZAM , KRAT KI PREGLED RAZVOJA Urbanizam (lat. urbs grad) kao nauna disciplina pripada novom vremenu, iako je ve i u najstarije vreme (po nadjenim iskopinama) bilo poznato plansko i organizirano gradjenje naselja. Elementi urbanistike organizacije prisutni su ve kod nastambi rodovskih zajednica u americi (tzv. Puebla), kao i u naseljima iz bronzanog doba nastalim u movarama dananje severne I talije, Austrije i bive Jugoslavije (tzv. Teramere). Stare kulture Egipta, Asirije, Vavilona, Persije, stvorile su naroito u periodu robovlasnikog drutva velike gradove metropol e. Teko je danas govoriti o tome u kolikoj meri su to sve bili planirani zahvati , ali je sigurno da u dispoziciji mnogih egipatskih gradova moemo uoiti odredjeno zoni ranje prema socijalnoj strukturi i vrlo jasne rastere ulica, odnosno bl ok ova zgrada. Slino je i sa egipatskim vojnim logorima, koji su sigurno morali biti prethodno planirani . Gradovi u dolini Eufrata i Tigrisa nastali su u drugim klimatsko-geografskim okolnostima, a i u drugoj ekonomsko-socijalnoj strukturi od onih u Egiptu, pa u pogledu urbanistike organizacije pokazuju i druge karakteristike. No i tamo se moe govoriti ne samo o pravilnom rasteru ulica, ve i o relativno visokoj komunalno-urbanistikoj kulturi (ak vaduk ti , navodnj avani park ovi , k anal i zaci ja) i odredjenom funkcionalno-oblikovnom zoniranju, sa naglaenom ulogom centra. I nteresantno da je ve tada postojalo diferenciranje profila ulica prema njihovoj ulozi u saobraaju. U razvoju grke urbane arhitekture naglaena su dva perioda. Prvi je arhajski vezan na otok K rit, karakteriziran izgradnjom gradova na breuljcima, a drugi je klasini, orijentisan na izgradnju gradova uz morsku obalu. U arhajskom periodu rasteri ulica su nepravilni, ali potpuno prilagodjeni konfiguraciji terena, a u klasinom prevladavaju potpuno pravilni rasteri ulica, forsirani nezavisno od karakteristika terena. S urbanistikog stanovita interesantniji je klasini period, koji je u mnogo emu predodredio opti razvoj urbanizma. To se u prvom redu odnosi na ortogonalnu shemu i jasno zoniranje pojedinih funkcija grada. itav niz grkih gradova iz tog perioda potpuno je smiljeno nastao po tzv. hi podamsk oj shemi , nazvanoj po graditelju Hipodamusu, planeru Priene i drugih grkih gradova. Ta shema primenjivana je bez obzira na razudjenost obale i karakteristike terena, to je negde trailo dublja zadiranja u teren i izvodjenje skupih potpornih zidova, ali je ujedno omoguena i potpuna afirmacija stvaralake snage grkih arhitekata. Profili ulica prilagodjeni su njihovom udelu u optoj saobraajnoj shemi, pa su glavne ulice 3 do 5 puta ire od sporednih. Drutveno uredjenje i nain ivota odrazili su se i u strukturi gradova, tako da su gotovo u pravilu agora i opte drutveni sadraji bili centar grada nastao uz presecite glavnih ulica. Ovu shemu preuzeli su kasnije Rimljani a ona je dominantno uticala na razvoj urbanizma. Rimljani su nastavili da grade pod snanim uticajem Grka. Ekonomski mnogo jai, ekspanzivniji, stvaraju i mnogo vee gradove (smatra se da je Rim mogao imati i preko 1,500.000 itelja). Velike osvojene teritorije, rasprostranjene kolonije, zahtevale su vojsku sposobnu da odbrani I mperiju i odgovarajue logore za njen smetaj, pa nas Rimljeni obogauju jo jednim urbanistiko-arhitektonskim pojmom: 1. Osnova Nabukodonosorove palate 2. Osnova rimskog naselja 3. Arles. Ostaci rimskog amfiteatra korieni su u srednjem veku kao gradski zidovi
652 Rimski castrum (vojni logor). Ortogonalni raster sa naglaenim medjusobno upravnim ulicama, preuzet od Grka (Cardo i D ecumanus), postaje osnov ne samo svih vojnih logora, ve i planiranih gradova, pa ak i rezidencija (Dioklecijanova palata u Splitu). U osnovnom zoni ranju sadraja takodje je uoljiva veza na Grke. Javni sadraji nalaze se obino u centru, tj. presecitu glavnih ulica, iako u nekim gradovima (Palmira) dolazi do formiranja centra u vidu ulica.Socijalna podvojenost snano se izrazila u rimskim gradovima, naroito u stambenim zonama. Sirotinja je stanovala u nehigijenskim najmamnim kuerinama, a bogatai u najraskonijem letnjikovcima. I ako su Rimljani u urbano-komunalnom smislu ostvarili veliki napredak i ostavili nam impresivne gradjevine, esto im je u urbanistikom smislu nedostajala rafiniranost Grka. Raspad rimskog Carsta praktino oznaava i kraj robovlasnikog drutvenog poretka i nastupa feudalizam, koji se razvija gotovo istovremeno u svim delovima Evrope, iako razliitim intenzitetom. Za srednjovekovne gradove karakteristino je da oni nastaju okupljanjem oko samostana (manastira), dvorca, trgova, raskra, tj. oko taaka koje su saobraajno, privredno ili religiozno sredite manje ili vee regije. Ali, jedan se deo srednjovekovnih gradova razvija i na jo pristupnijim rimskim strukturama, postepeno ih razgradjujui. Odbrambeni razlozi ograniavali su rast srednjovekovnih gradova, naroito onih na kopnu, pa je veina gradova imala oko 8000 ili 12000 itelja, jedino oni uz more bili su neto vei (prednjaila je Venecija sa oko 190.000 itelja). Iako, kako smo ve istakli, veina srednjovekovnih gradova nije nastala na temelju planova, ve je vie-manje stihijski nastajala ili se ugradjivala u ve postojee strukture, deo gradova ipak se gradio i po planovima i to na vrlo vrstim ortogonalnim shemama. Ti planski gradjeni gradovi obino su imali i funkciju utvrdjenja, jer su nastali kao propratna pojava kolonizacije. S tim u vezi bilo je i takvih sluajeva da se uz stihijski oblikovanu aglomeraciju razvio i planirani deo grada (Ravensburg). Otkriem novih prekomorskih zemalja i novih puteva dolo je do naglog bogaenja i razvoja materijalne i duhovne kulture. Pojedini gradovi zapadne Evrope, a naroito oni u I taliji, postaju snani centri trgovine, posrednitva i ekonomske moi. Materijalna snaga tih centara iri mogunost razvoja nauke, tehnike i umetnosti. Obogaeni slojevi drutva, nezadovoljni misticizmom srednjeg veka, vraaju se idejama humanizma. Umetnost uopteno i arhitektura kao njen sastavni deo, doivljavaju svoju renesansu. itav niz univerazlnih genija obogauju oveanstvo svojom fantazijom i smislom za lepotu. Nastaju pronalasci od kojih mnogi tek danas doivljavaju svoje ostvarenje. Razumljivo da je ta duhovna klima morala uticati i na urbanizam. Okretanje starim civilizacijama Grke i Rima, intenzivno prouavanje njihove ostavtine, dali su poetni podsticaj a novo, obogaeno drutvo, omoguilo je i daljnji procvat ideje himanizma. Otkrie Amerike umanjilo je dodue trgovinu italijanskih gradova i prebacilo je na primorske gradove uz Atlantik, ali je Italiji ostalo dosta materijalne moi (bankarstvo), pa je taj razvoj tekao gotovo paralelno. Svetlo i sunce ponovo se vraaju u gradove. Planiraju se i izgradjuju ortogonalni rasteri ulica. Sistem, simetrija, ritam, svojstveni su gotovo svim planovima. Razumljivo da opti napredak tehnike dovodi i do novih oruja, pa veiti problem zatite dobija sada nov znaaj. Nije dovoljno da grad racionalno funkcionie i da su zadovoljeni principi estetike, ve je potrebna i sigurna zatita. Trai se grad kao drutvena harmonina celina. Pokuavaju se nai reenja (i deal an grad) koja e zadovoljiti tim poveanim zahtevima. Arhitekt Scamocci predlae shemu i deal nog grada izvanredno jasnih i istih dispozicija funkcije i oblika. Problem ul i ce i saobraaja doivljava u renesansi naroito tretiranje i predmet je teoretskih rasprava. Veina predlae iroke ulice (Scamocci 10 do 20 metara). Neki se zalau za zakrivljavanje ulica radi obogaenja vizure, a neki upravo u pravim potezima vide funkciju i lepotu. Naroito je znaajno razmatranje Leonarada Da Vini koji, izmedju ostalog, predlae reavanje gradskog saobraaja u dva nivoa (gornji nivo za peake, donji za vozila). Ta ideja, koja je dugo ekala na svoju realizaciju, kao i niz drugih genijalnih zamisli Leonarda da Vinija, danas je gotovo jedina mogunost za reavanje optereenih jezgara i centara. Epoha renesanse ostavila je niz izvanrednih urbanistikih gradskih celina, koje su do danas ostale nenadmaene (npr. ulica Ufici u Firenci iroka je 30 m), pa izvestan broj trgova koji su u renesansi nastali ili su rekonstruisani (trg Sv. Anunciate u Firenci). Trg Sv. Marka u Veneciji gde se razvila iroka lepeza stilova (romanski - kampanili; gotika - dudeva palata; renesansa - biblioteka; vizantijski - crkva S. Marka. Renesansa u svom kasnijem stadijumu postepeno prelazi u barok (XVI -XVI I vek), oblici postaju postepeno bogatiji, gube svoju formalnu itou i jasnou, to se podjednako osea u razvedenosti plana i bogatstvu detalja. Dekoracije i ornamenti postaju bitni elementi arhitektonske kompozicije. Barok je svoje prisustvo mnogo vie oznaio u parcijalnim reenjima (tzv. mal i urbani zam): trgovima, pojedinim kompleksima gradjevina, a manje je bitnih urbanistikih koncepcija, tako da se moe rei da je u fazi baroka dolo do realizacije nekih zamisli nastalih u renesansi. Taj uticaj odredjeno utie na formiranje urbanistiko - arhitektonskog jedinstva koncepcije trga (urbanistiko reenje i okolna arhitektura sastavni su deo jednog koncepta). Zrakasto irenje ulica jedna su od osnovnih komponenata idelanog grada i jedan je deo dominantnih uticaja na razvoj urbanizma sve do naih dana. Veoma interesantno poglavlje istorije urbanistike teorije jesu stavovi tzv. utopista. Thomas Moor u svojoj knjizi "Utopija" opisuje sistem mesta koja treba planirati tako da ne premauju optimalnu veliinu, te se u tu svrhu okruuju zelenilom. Utopisti predlau naselje u kojem ne postoji vlasnitvo, u kojem stanovnici uivaju bogatu mreu komunalija, drutvenih dvorana i kola. Nove urbanistike vizije prisutne su u itavom nizu utopistikih fantastinih romana napisanih krajem 17. i u 18. veku. Morelli u svojoj knjizi "Zakonik prirode" iznosi u vodu gradjevinskih propisa predlog izgradnje novih naselja sa bogato razvijenim i svrsishodnim razmetajima javnih objekata, a Marcier (1771 god.) predlae izgradnju Pariza sa irokim ulicama i obalama, prostranim raskrsnicama, prostorima za peake i kuama sa ravnim krovovima i vrtovima. Saint Simont se ne bavi mnogo opisivanjem urbanistikih reenja, ali Owen i Fourier se tim problemom intenzivno bave, opisujui kao osnovni element naselje komune od 1.000 do 2.000 itelja, to predstavlja skup objekata u obliku pravougaonog plana, oito inspirisan reenjem velikih rezidencija. Fourier se detaljno bavi i funkcionalnim i estetskim principima grada, te daje i sve elemente koje treba imati u vidu da se postigne celina, verujui da se uz tako harmonine gradove moe ostvariti i harmonino drutvo. Gotovo identine poglede ima i Owen, iako njegov predlog po svojoj arhitektonskoj koncepciji nije slian Fal ansteri jumu. 19. vek je osim nekoliko izuzetaka, period slabljenja urbanistikih teorija i period sve veeg i snanijeg afirmisanja malogradjanskih ideala, iako je i tada bilo vrlo zanimljivih nastojanja naroito u oblasti urbanistike teorije. Primer su Cabetovo opisivanje glavnog grada I carie, Morrisov predlog za preuredjenje Londona po sistemu malih naselja itd. K rajem 19., a naroito u 20. veku, dolazi do naglog razvoja industrije, pojave novih saobraajnih sredstava i opteg razvoja tehnike. U gradovima se koncentrie snana ekonomska i drutvena 1. I storijsko naselje Maubeuge na obali reke Sambre. Plan odbrambenih spoljnjih utvrdjena po projektu Vobana 2. Freudenstadt svojim planom kvadratnog oblika i pravilnom mreom ulica predstavlja poseban primer uredjenja gradova po emi idealnih gradova 3. Manheim ima pravilnu uredjajnu osnovu zasnovanu na ortogonalnoj pravolinijskoj mrei ulica koje su postavljene upravno prema palati dvora ili paralelno njoj. Grad uokviruje kruna irola aleja 653 mo. Poveana mogunost zaposlenja, kolovanja, razonode itd. privlae kao magnet nove stanovnike. Na staroj strukturi grada razvija se novi dinamiki ivot, to dovodi do niza medjusobno povezanih uslovljenih problema (socijalni, materijalni, ekonomski, higijenski, saobraajni itd.). Gradovi napravljeni za takav zamah, suoeni problemima koji stalno rastu, pokuavaju parcijalnim zahvatima da ree ono to im sredstva omoguavaju. 50. do 60. godina 19. veka H aussmann, projektuje i izvodi iroke pariske bul evare, koji bez obzira na motiv nastajanja predstavljaju izuzetno nasluivanje budueg razvoja i u stanju su da ak i danas omogue relativno dobro odvijanja saobraaja. Jelisejska polja iroka su 60 do 70 m, a Avenija bulonjske ume ak 120 m. Na slian nain postupa se u drugim velikim gradocima, Beu, Berlinu, Antwerpenu, Briselu itd. Reenje saobraaja presecanjem dijalonalnih bulevara, ri ngova i saobraajnih trgova najvea je i gotovo iskljuiva preokupacija, iako je bilo i drugih urbanistikih zahvata (izgradnja javnih objekata i parkova, asanacija stambenih etvrti itd.). Medjutim, sva ta reenja, radjena bez dovoljno sagledavanja svih faktora i uticaja, vrlo esto zastarevaju u trenutku ostvarenja ili otvaraju potrebu nizom drugih zahvata. I ako je u prolosti kao to smo videli, bilo elemenata planske izgradnje gradova, ipak se ne moe govoriti o urbanizmu kao naunoj aktivnosti, jer se radilo o vrlo parcijalnom prilaenju i reavanju problema i to uvek tako da je jednoj ideji bio rtvovan itav niz bitnih problema. Radi toga sve vie sazreva potreba za irom intervencijom drutva, na jednoj iroj i naunoj osnovi, kako bi se onemoguio stihijski rast i stvorila mogunost izgradnje savremenog grada. Razmatranja postaju ira i sveobuhvatnija, tako da dvadesetih godina 20. veka imamo prve regionalne planove (SAD, Engleska, Nemaka), da bi nakon II svetskog rata dolo do punog razmaha naunog urbanizma. Na takvoj osnovu nastaje i razvija se savremeni urbanizam kao kompleksna nauka koja ujedinjuje niz struka; urbanu, arhitekturu (materijalno i estetsko uredjenje grada, odredjivanje naina izgradnje i uredjenje slobodnih prostora, reenje saobraajne mree ulica), k omunal nu tehni k u (izgradnja saobraajnih povrina, kanalizaciona i vodovodna mrea, snabdevanja vodom, uklanjanje otpadaka, elektrini i gasni uredjaji itd.) urbanu higijenu (medicina), povijest i arheologiju (prouavanje struktura, rasprostranjenosti i razvitka gradova i naselja), urbanu soci ol ogi ju (raspored stanovnitva, gustoa naseljenosti, volumen naseljenosti, migracija itd.), pravo (urbano zak onodavstvo), ekonomske nauke (znaenje gradske i regionalne privrede, te optih privrednih odnosa u vezi sa razvojem naselja ili grada). URBAN I ZAM , KRI VI CA T EH N OLOGI JE V . Kri vi ca tehnol ogi je URBANIZAM, KULTURALISTIKI V. Kulturalistiki model grada, U rbani zam URBAN I ZAM , M AKROURBAN I ZAM V . M ak rourbani zam URBAN I ZAM , MEGA V . M ega urbani zam URBAN I ZAM , MODERN I V . M oderna arhi tek tura URBAN I ZAM , N OVI V . N ovi urbani zam URBANIZAM, ORGANICISTIKI V . Organicistiki urbani zam URBAN I ZAM , ORGAN SKI V . Organsk i urbani zam URBAN I ZAM , PART ERN I V . Parterni urbani zam URBAN I ZAM , PODZEM N I V . Podzemni urbani zam URBANIZAM, POLITIKI V. Politiki grad URBAN I ZAM , POREKLO V. Grki urbanizam, poreklo URBAN I ZAM , POVRI N SKI V . Povri nsk i urbani zam URBAN I ZAM , PRE URBAN I ZAM V . Pre- urbani zam URBAN I ZAM , PRI VREM EN I V . Pri vremeno nasel je URBANIZAM, PROGRESISTIKI V . A ntropol i s URBAN I ZAM , PROGRESI VI STIKI M ODELI V . Antropolis, kritika progresistikog urbanizma URBAN I ZAM , PROM EN LJI VOST I KON ST AN T N OST V . Promenl ji vost i k onstantnost u urbani zmu URBAN I ZAM , PROST ORN I V . Trodi menzi onal ni urbani zam URBAN I ZAM , PROT OT I PSKI V . Prototi psk i grad URBAN I ZAM , SAM OSVESN I V . Samosvesna tradi ci ja u arhi tek turi URBAN I ZAM , SAM OUPRAVN I V . Samoupravni urbani zam URBAN I ZAM, SAOBRAAJNI V. Saobraajna arhitektura URBAN I ZAM , SAVREMEN I POJAM Re urbanizam pojavljuje se u dananjem smislu i znaenju, tek poetkom XXv., kada se prireuju urbanistike izlobe, organizuju kongresi i donose u pojedinim zemljama prvi urbanistiki propisi i zakoni. Pri tretiranju urbanistikih problema ureenja prostora, termin pl an upotrebljava se i pri ekonomskom planiranju i pri oblikovanju i fizikom ureenju prostora. Plan ne predstavlja samo sliku ili linearno grafike poteze, ve je izraz pokuaja prikazivanja realnih namena povrina na osnovu sinteze i izuavanja uticajnih elemenata kojima se sve injenice sjedinjuju u harmonian prikaz i na kome se svaki problem kao najpovoljnije reenje predstavlja grafiki. Sve su vrednosti plana zavisne od iscrpnosti analiza, naunih produbljivanja i shvatanja i oblikovnih ideja. Savremeni urbanizam treba da bude socijalan po sadraju, harmonian po nameni i formi, da zadovoljava uslove higijensko-bioloke i psihiKo-emotivne, a organski treba da bude tretiran kao celina i da bude izraz njegovog likovnog stvaraoca. Mora biti realan i ekonomski obrazlozen, ler lepe a nerealne slike ne sainjavaju osnovne principe gledita savremenog urbanizma. U urbanizmu ima pravila pri donoenju urbanih koncepcija, ali zato smernice i principi moraju biti usklaeni sa saznanjem potencijala urbane jedinice i nastalom potrebom. ak se ni ovi principi ne bi mogli striktno primeniti ve ih treba ispitati od sluaja do sluaja sa svih aspekata. Sa gledita urbanistikog planiranja, smernice izraavaju odnose izmeu broja stanovnika i veliine stambenog prostora i prateih objekata, dok sa gledita projektovanja, smernice ukazuju na uslove u vezi naina izgradnje kompleksa, izbora tipova i veliine objekata i oblikovanja prostora. Zadatak urbanistike delatnosti je da svojim mnogostrukim odnosima, putem (svojih) grupa odraza fizikih, biolokih, drutvenih, ekonomskih, estetskih, psiholokih i dr. dovede do poboljanja uslova ivota i organskog usklaivanja sa ambijentom i da izazvane poremeaje pravilno usmeri, a nastale poremeaje uskladi. Urbanizam treba smatrati kao posledicu mnogoljudnosti na zemlji i njihovo pravilno rasporeivanje u oblast budueg domicila. Ovde treba obratiti panju na faktor vreme kako bi se veliki prirast stanovnitva mogao da 1. Manheim na poetku XII veka. Sistem gradskih utvrda sa bastionima tipa idealnih gradova I deo ortogonalne uline mree 2. Bloomsbury, iz 1828, karta Jamesa Wylda, bakrorez N.R. Hewitta. Plan sledi tradiciju poznog baroka tako to naglaava trgove 3. Smela koncepcija urbanistike strukture, po Andri il Boriju, iz 1865, sa izdvajanjem peakog od kolskog saobraaja
654 regulie odgovarajuom brzinom. Pred savremeni urbanizam postavljaju se alternative: ruiti, rekonstruisati ili izgraivati nove gradove i stambena naselja. Ukoliko se radi o istorijskim delovima gradova ili o znaajnijim monumentima, tada se javlja poseban problem njihovog odravanja i konzervacije. Ali, ukoliko se postavlja problem obnavljanja eklektistikih objekata ili zaputeni8h, vlanih i mranih zgrada bez vee arhitektonske vrednosti, tada je bolje ove ukloniti i savremenom stanovanju dati svetlost, sunce i zelenilo, ili na mesto ovih stvoriti nove rekreativno zabavne centre. Pri rekonstrukciji stambenih blokova izgraenih na principima iskoriavanja zemljita i podizanja objekata sa traktovima zgrada putem bonih krila ili paralelnim ponavljanjem ulinog fronta, u cilju pekulacije zemljitem i prikupljanja rente, savremeni urbanizam mora hirurki delovati. I z grada i stambenih blokova treba odstraniti sve zaputene i nezdrave delove. Pri reavanju privrednih, socijalnih, kulturno- prosvetnih i komunalnih problema, uloga urbanizma treba da omogui pravilno i racionalno isloriavanje prirodnih bogatstava i da ostvari pravilan razmetaj urbanih jedinica. K ao osnovni zadaci mogu se postaviti: planski razmetaj, odreivanje perspektivnog razvoja urbanih jedinica, izbor teritorije i mogunost proirenja, razmetaj privrednih i komunalnih postrojenja, raspodela povrina po funkciji i nameni, oblikovanje urbane jedinice i raspored sanitarno- tehnikih ureaja. Pri rekonstrukciji postojeih gradova urbanizam putem intervencije ispunjava drutveno socijalne uslove, jer neplansko podignute gradove i naselja sa njihovim zaputenim i nehigijenskim stambenim blokovima i zaguenim saobraajem, podie na stepen izgradnje savremenih shvatanja i koncepcija, ispunjavajui pri tom osnovne principe u obliku poboljavanja higijenskih i saobraajnih uslova, ispunjenja ekonomskih zahteva i zadovoljenja estetskih ciljeva. URBAN I ZAM , SEN ZI BI LN I V . Sens urbani zam URBANIZAM, SIMPATETIKI PRINCIP V . Simpatetiki princip u urbanizmu URBAN I ZAM , SI N T EZN I V . Si nturbani zam URBAN I ZAM , SOCI OLOGI JA URBAN I ZM A V . Soci ol ogi ja urbani zma URBAN I ZAM , ST RUKTURALAN V . Struk tural an grad URBAN I ZAM , ESN AEST PRI N CI PA V . esnaest pri nci pa urbani zma URBAN I ZAM , T OT ALI TARN I V . Total itarni urbani zam URBAN I ZAM , TRADI CI ON ALN I V . Tradi ci onal ni urbani zam URBAN I ZAM , TREJLER V . Trejl er urbani zam URBAN I ZAM , TRODI M EN ZI ON ALN I V . trodi menzi onal ni urbani zam URBAN I ZAM , VAZDUH U URBAN I ZM U V . V azduh u urbani zmu URBAN I ZAM , VAZDUN I V . V azduni urbani zam URBAN I ZAM , VI RTUELN I V . V i rtuel ni urbani zam URBANIZAM, VIZUELNO PODRUJE V . V i zuel no podruje u urbanizmu URBAN I ZI RAT I (l. urbs gen. urbis grad, varo, urbanus) Uiniti po gradski, povaroiti. URBAN O RURALN O V . Rural no - urbano URBAN O (lat.) Gradski; fino, ugladjeno, uljudno. URBAN O DRUT VO Naziv za ljudsku zajednicu koja je organizovana unutar jednog urbanistikog prostornog sistema. U.d. nastalo je uporedo sa nastankom prvih gradova i njihovom organizacijom uporedo sa organizovanjem drutva - sistema vlasti, odbrane, zajednike proizvodnje hrane i dr. Takoe, urbano drutvo je ono drutvo koje je nastalo kao ishod potpune urbanizacije, danas virtuelne, sutra stvarne. U.d. se oznaava uopte bilo koja varo ili grad: grki grad, istonjaka ili srednjovekovna varo, trgovaki ili industrijski grad, gradi ili megalopolis. Meusobno se esto porede ona urbana drutva koja nemaju nieg to bi se moglo porediti. A to slui sledeim ideologijama: organicizmu (svako urbano drutvo uzeto posebno bilo bi jedna organska celina ), kontinuizmu (postojao bi istorijski kontinuitet ili neprestanost urbanog drutva) evolucionizmu (razdoblja, promene drutvenih odnosa koje slabe ili iezavaju). Savremeno urbano drutvo je ono drutvo koje je nastalo iz industrijalizacije. Te rei, dakle, oznaavaju drutvo nastalo samim onim procesom koji nadvladava i upija u sebe poljoprivrednu proizvodnju. To urbano drutvo se zainje tek na kraju jednog procesa u toku kojeg se rasprskavaju drevni gradski oblici, nasleeni od diskontinuiranih promena. Specijalizovane nauke (sociologija, politika ekonomija, istorija, humana geografija itd.) predloile su mnogobrojne nazive za odreivanje naeg, savremenog drutva. Mogli smo govoriti o industrijskom drutvu i postindustrijskom drutvu, o tehnikom drutvu, o bogatom drutvu, dokonom, potroakom drutvu itd. Svaki od ovih naziva sadri jedan deo empirijske ili konceptne istine, jedan deo preterivanja i ekstrapolacije. Za imenovanje postindustrijskog drutva, to jest onog koje se raa iz industrijalizacije i smenjuje je, predlae se pojam urbano drutvo, koji oznava tenju, usmeravanje, virtuelnost pre nego svren in. URBAN O GRADI T ELJST VO Pojam se odnosi na tokom istorije posmatran proces podizanja i izgradnje gradova, uz upotrebu tradicionalnih znanja i iskustava, tehnikih znanja i dostignua u vremenu gradnje ili na primenu savremenih metoda na izgradnju jednog grada. Takoe, pojam je povezan sa gradnjom gradova uopte. URBAN O JEZGRO V . U rbani nuk l eus URBANO NASLEE Naziv za urbanu strukturu koja je stvarana tokom dugog vremenskog perioda i koja predstavlja osnovu jedne dananjeg urbne celine, koja je odreuje i ograniava. U.n. takoe predstavlja odraz svih prolih promena i uticaja koji su se dogaali na jednom prostoru i koji su izgradili njegovi karakteristinu strukturu. U.n. ine: postojee (nasleene) fizike urbane strukture, dispozicija i poloaj, orijentacija, istorijsko naslee, kulturno naslee, infrastrukturno naslee, drutveno u.n., nasleene prostorne mree i matrice, pojedinani nasleeni arh. objekti, nasleene mikrourbanistike celine. URBAN O ODRAVAN JE Naziv za postupke funkcionalnog odravanja i obnavljanja urbani h elemenata i celine. Postoje sledee vrste u.o.: A. Odravanje urbanog fonda graevina: fasada, ulaza, prizemlja, dvorita, krovova; B. Odravanje saobraajnica: peakih ulica, kolskih ulica, brzih saobraajnica, inskih saobraajnica i dr.; C. Odravanje slobodnih povrina: trgova, parkova, zelenih povrina; 1. Moderni urbanizam, Le Corbusier, Projet Obus , Alir, 1930-31 2. Le Corbusier, Nemours (Severna Afrika), plan grada za 50 000 stanovnika, 1934 3. Le Corbusier, dve skice moderne urbane sredine, plan Chandigarha, 1953 655 D. K omunalno odravanje: pranje ulica, odnoenje smea, odravanje gradske infrastrukture (grejanje, vodovod, kanalizacija), i dr. URBAN O OKRUEN JE V . Ok ruenje URBAN O PLAN I RAN JE Predstavlja kompleksan sistem urbanih analiza, urbanih predvianja i drugih istrazivanja na polju urbanizma koji za cilj imaju predstavljanje prioriteta organizacije prostora gradskohg podruja u duem vremenskom periodu. Prvobitno planiranje grada vreno je na osnovu prirodnih, odbrambenih, socijalnih, trgovakih i verskih karakteristika koje je grad morao da postigne. U starom Egiptu, u.p. je vreno na osnovu geometrijskih, astronomskih karakteristika i zahteva pojedinih vladara- faraona. U staroj Groj, u.p. je raeno na osnovu osnovne kvadratne matrice grada sa podignutim ak ropol i som na uzvienom mestu. U urban. Starog Rima, u.p. je vreno na osnovu centuri jaci je i prauzoru k astruma (castrum). U periodu renes. i baroka u.p. je bilo zasnovano na perspektivnim karakteristikama jednog geometrijski postavljenog gradskog plana. Tokom Xvv., veliki uticaj na u.p. je imala mogunost odbrane jednog grada. K od Albertijevih planova grada, na pr. (1485.g.) ipak jo uvek samo u tragovima prepoznajemo plan koji bi omoguio odbranu grada putem artiljerije. U to vreme, artiljerija jo uvek nije bila dovoljno razvijena, a kako navodi Guicciardini, zauzimanje jednog grada bilo je u to vreme sporo i neizvesno. Tek nakon invazije Charlesa VI I I na I taliju, kada je poveo veliki broj vojnika (60.000) i kada su gvozdena ulad zamenila kamenu, gradovi su poeli da menjaju svoju srednjovekovnu formu. Dananje u.p. odreeno je dijametralno drukijim zahtevima. Osnovni zahtevi savremenog u.p. su: socioloki, saobraajni, infrastrukturni, pravni, upravno administrativni, razvojni i drugi. URBANO PODRUJE Predstavlja teritoriju koju pokriva jedna urbana struktura, odnosno, grad. U.p. moe da bude: geografsko u.p., mikroklimatsko u.p., socijalno u.p., ekonomsko (industrijsko) u.p., ue i ire gradsko podruje i dr. URBAN O PROST ORN O OKRUEN JE V . Prostorno ok ruenje URBAN O RASPROST I RAN JE Predstavlja pojam koji je nastao uporedo sa ekspanzijom gradova. Predstavlja i odreuje povrinu jedne teritorije na kojoj se nalazi jedan grad, kao i veliinu podruja uticaja tog grada na susedne oblasti. U.r. se meri prema povrini na kojoj se grad rasprostire, ali esto je pojam sadran unutar uticaja (kulturno-istorijski, industrijski, socijalni, ekonomski i dr.) koji jedan grad ini u regiji u kojoj se nalazi. URBAN O RAZARAN JE Postoje dva aspekta pojma u.r.: razaranje postojee urbane strukture i razaranje prirodne sredine putem izgradnje. Postojea urbana struktura moe da bude razorena spolja i iznutra. U.r. spolja predstavlja posledicu prirodnih katastrofa, ratova i dr., dok razaranje iznutra predstavlja posledice ljudskog uticaja na urbanu strukturu: politike, socijalne, ekonomske, kultune i dr. U.r. u smislu razaranja prirodne sredine urbanom izgradnjom, predstavlja uniytenje prirodne sredine, pre svega kao posledice neplanske urbanizacije. URBAN O RURALN I KON T I N UUM V . Rural no urbani k onti nuum URBAN O I REN JE GRADOVA V . Konurbaci ja URBAN O TKI VO Pojam ne oznaava usko gradsko podruje, ve sveukupnost ispoljavanja prevlasti grada nad selom. U tom znaenju, neko sporedno obitavalite, autoput, neka velika trnica usred sela, sve je to deo urbanog tkiva. Vie ili manje zbijeno, vie ili manje gusto i aktivno, ono poteuje samo zaostale oblasti ili pak one u opadanju, zavetane prirodi . Dok industrijalizacija i urbanizacija idu svojim tokom, veliki grad je planuo, izazivajui nejasne protuberanse: predgraa, stambene celine ili industrijske komplekse, satelitske gradie, koji se malo razlikuju od urbanizovanih varoica. Mali i osrednji gradovi postaju depandanse, polukolonije metropole. Tako se naa pretpostavka namee istovremeno i kao krajnja taka steenih saznanja i kao polazna taka jednog novog prouavanja i novih projekata: potpune urbanizacije. URBAN O U najoptijem smislu, pojam urbanog predstavlja jedan isti oblik. To moe da bude taka sretanja, mesto okupljanja, istovremenost. Taj oblik nema nikakvog posebnog sadraja, ali sve dolazi tu i ivi. To je apstrakcija, ali suprotno metafizikom entitetu, konkretna apstrakcija, vezana za praksu. Bia prirode, rezultati industrije, tehnike i bogatstva, dela kulture, raunajui tu i naine ivljenja, situacije, modulacije ili raskide sa svakidanjim, urbano je sabirnik svih sadrzaja. Ali ono je vie i neto drugo od nagomilavanja. Sadraji (stvari, predmeti, ljudi, situacije) iskljuuju se kao razliitosti, ukljuuju se kao okupljeni i nasluuju se. O urbanom moemo rei da je oblik i zborite, praznina i punoa, super- predmet i ne-predmet, supra-svest i totalitet svesti. Ono se povezuje, s jedne strane sa logikom oblika, a s druge strane sa dijalektikom sadraja (sa razlikama i protivurenostima sadraja). Ono je vezano za matematiki oblik (sve se moe izraunati, svemu se moe proceniti koliina), za geometrijski oblik (kockast, kruzni), dakle za si metri ju, za reverzi bi l nost (reverzibilnost puteva, uprkos ireverzibilnosti vremena), za itljivost, slinost urbane simultanosti sa pismom, sa racionalnim redom istovremenih elemenata itd. A meutim, iako je tako socio-logino, urbano ne predstavlja jedan sistem. Nema ni sistema urbanog, niti ono ulazi u neki unitasristini sistem oblika, obzirom na nezavisnost (relativnu) izmeu oblika i sadraja. Ovo zabranjuje da se urbano odredi jednim sistemom ili kao jedan sistem; takoe, zabranjuje da se ono odredi kao objekt (sutina) ili kao subjekt (svest). To je jedan obl i k . Otuda tenja: a) ka central i tetu, i b) ka pol i central i tetu , omnicentralitetu, raskidanju sa centrom, ka rasutosti, tenja koja se moe usmeriti bilo ka stvaranju razliitih centara, bilo ka rasturanju i segregaciji. Urbano bi se, dakle, moglo odrediti i kao mesto izraavanja sukoba, poremeui odvajanje mesta u kojemu iezava izraz, gde vlada tiina, gde se zasnivaju znaci odvajanja. Urbano bi se isto tako moglo odrediti kao mesto zelje , gde zelja iskrsava iz potrebe, gde se ona koncentrie jer se prepoznaje. URBANO UNAPREENJE Naziv za poboljanje funkcionalnih, estetskih i drugih kvalitativnih elemenata jedne urbane sredine, sa ciljem opteg unapreenja kvaliteta stanovanj a i boravljenja u jednom urbanom prostoru. U.u. su najee: koncepcijska u.u., tehnoloka u.u., prostorno - razvojna, unapreenje urbanog standarda i dr. Meutim, paradoksalno, u.u. ne mora uvek da donese opte poboljanje kvaliteta ivota u jednom gradu; zajedno sa unapreenjem, dolazi do pojava urbane degradacije: priliva novog stanovnitva, poveanje zagaenosti usled izgradnje novih saobraajnica, smanjenje slobodnih prostora i povrina pod zelenilom. URBAN O ZAKON ODAVST VO Predstavlja skup pravne legislative (zakoni) i regulative koja odredjuje sve elemente urbanog delovanja na jednom podruju (grad, optina, regija, drava i ire). URBAN O ZON I RAN JE Urbanistiki princip i postupak u urbanom planiranju putem kojeg se vri prostorno izdvajanje meusobno razliitih urbanih funkcionalnih delova sistema 1. Urbano podruje; Le Corbusier: Projekt za Alir, 1942 2. Plan Pariza, Patte, 1848, plan sa projektovanim i zavrenim trgovima 3. Urbano podruje; Tadao Ando, Muzej savremene umetnosti, ostrvo Naoshima, Okayama, Japan, 1994
656 koji se zatim povezuju karakteristinim vezama. Zoniranje se vri zbog meusobno suprotnih karakteristika delova, koje bi u suprotnom agresivno delovale jedna na drugu umanjujui opti urbani kvalitet. Na taj nain se izdvajaju: zone stanovanja od industrijskih zona gde su mogua zagaenja, buka i drugi agresivni uticaji; administrativne zone od zona z rekreaciju i odmor, koje mogu biti prikljuene stambenim zonama i dr. Takoe, vri se segregacija saobraaja: auto puteva, brzih gradskih saobraajnica, peako kolskih saobraajnica, peakih, saobraajnica za snabdevanje, biciklistikih saobraajnica i dr. U.z. ne mora uvek da bude vreno na nivou grada, ve ga je mogue sprovesti i unutar jedne izdvojene gradske celine, na pr. bloka. Tako, jedan blok takoe moe da bude podeljen na zone: stambenu, trgovaku, administrativnu, zonu odmora i rekreacije, a u saobraajnom smislu na kolsku i peaku zonu. U irem smislu, u.z. je mogue takoe sprovesti i na regionalnom planu. Zoniranje se vri na regionalnom nivou na taj nain to se u zone izdvajaju poljoprivredne povrine, industrijske (za podruja gde postoji jaka industrija - rudnici, elektrane i dr.), zone pod umama, aerodromi, vikend zone, nacionalni parkovi i dr. Moemo da posmatramo karakteristine etape u urbanom zoniranju, na primeru razvoja urbanog zoniranja u SAD. Dravna urbanistika ustanova City Planning Board, postavila je poetkom Xxv. sledee zadatke i svrhe, koji treba da budu ostvareni uvoenjem zoniranja: 1. Gradska teritorija se deli na odreene rejone. Tom podelom reguliu se oblik i korienje novih zgrada, na osnovu postojeih uslova i potreba. 2. Zoniraje predvia posebne poslovne rejone na povoljnim poloajima, u kojima je zabranjeno podizanje fabrikih postrojenja. 3. Zoniranje izdvaja potrebna industrijska zemljita, gde postoje dobre saobraajne veze sa eleznikom mreom, sa vodenim putevima i i zlaznom arterijama i mogunosti za proirenje industrije. 4. I zdvajaju se posebne teritorije, koje ne podleu nikakvim ogranienjima, a koje ostaju rezervisane za teku industriju, za podizanje magacina, visokih pei, itd. 5. Zoniranje odreuje visinu zgrada prema njihovoj funkciji sa svrhom da se obezbedi dovoljan dovod vazduha i svetlosti, da se smanji gustina naseljenosti i izbegne nagomilavanje saobraaja. 6. Zoniranje predvia lokalne trgovinske etvrti, sa udobnim susedskim poloajem prema stambenim etvrtima, gde su potrebne prodavnice jedinstveno grupisane. 7. Zoniranje tei da ouva udobnost, prijatnost i mir stambenih rejona iskljuenjem trgovina, javnih garaa, perionica, fabrikih zgrada i drugih poslovnih ili industrijskih objekata. 8. Zoniranje predvia jedinstvene graevinske linije u stambenim rejonima da bi obezbedio stanovima dovoljan dovod vazduha i svetlosti i udobnu pristupanost. 9. Takoe se predviaju u prigradskim rejonima bona i unutranja dvorita za svaku zgradu, da bi se obezbedilo dovoljan dovod svetlosti. Izgraenost parcele regulie se utvrivanjem kvote iskoriavanja (gustina izgradnje). 10. Zoniranje tezi ka odranju istih rejona sa niskom izgradnjom, pri emu ono ograniava kue odreenih tipova na posebne rejone. Zone su zavisne od karaktera i veliine naselja i mogu se uglavnom grupisati na: stambenu zonu, privredno- industrijsku zonu, zonu drutvenih objekata, poslovnu zonu, zonu saobraaja zonu odmora i razonode, zonu skladita, komunalno-zdravstvenu zonu, zonu fizike kultur, zonu ozelenjavanja i sporta, zonu naunih ustanova i visokih kola, zonu medicinskih institucija, zonu sahranjivanja, zonu vojnih ustanova i dr. K od manjih gradova koji nemaju izrazitu tendenciju poveavanja broja svog stanovnitva i proirenja teritorije, podela na odreene zone je veoma teko izvodljiva. K od njih postoji mogunost objedinjavanja povrina srodnih po funkciji, kao to su stambena i prosvetna zona, kulturna i drutvena zona, ili stambena zona i povrina za odmor i razonodu, ili povrine predviene za industriju i saobraaj. Podela po funkciji sprovodi se kod rekonstrukcije postojeih gradova ili kod izgradnje novih naselja, kako bi se raspodelom namena povrina poboljali uslovi higijene i stanovanja, a naroito kod postojeih naselja ije je nezdravo stanje gradskih etvrti posledica naglog porasta gradova i njihovog stanovnitva. Odvajanje industrijskih postrojenja i saobraajnih povrina od zona namenjenih za stanovanje i ostvarenje slobodnih gradskih zelenih povrina, ini jedan od osnovnih uslova za sprovoenje ispravnosti stanovanja. Granice graevinskih povrina teritorije grada i granice ireg graevinskog rejona uslovljene su faktorima, te i prostorne namene povrina ili zona treba odrediti posle analize i sinteze svih uticajnih faktora i inilaca. V . Z oni ranje. URBAN O, ZAKON I URBAN OG V . Z ak oni urbanog URBAN OFI L (lat. urbs grad, gr. tquo, l jubav) Onaj koji voli grad; onaj koji se bavi izgledom i karakterom grada, te stalnim promenama u njemu pod uticajem mnotva svakodnevnih dogadjaja u ivotu grada, u irokoj paleti i bogatstvu sadraja, koji podrazumevaju i konstantne promene arhitektonskih formi i estetskih kodova. URBAN OGEN EZA Naziv za storiju stvaranja, nastanka, porekla i praistorije jednog grada. U. poseduju svi gradovi, ali malo njih je u. opisalo ili opevalo u spevovima o nastanku ili u k osmogoni jsk i m spevovi ma. Pojam koji se vezuje za prouavanje i predstavljanje roenja gradova, njihovog nastanka, porekla, stvaranja. Urbanogenezu kog starih grkih urbanih struktura na primer, prouavamo na osnovu arhaikih urbanistikih mitologema, od kojih su brojne ostale zapisane i do dananjeg dana. One nam pokazuju da je od vajkada postoj alo mnogo gradova koji su uz pomo mitologije tragali za svojim paraistorijskim poreklom; oni su gradili jednu fiktivnu dijahronijsku shemu svoje samobitnosti; u stvari, ispisivali su neku vrstu romana o sebi. Neki su od njih bili toliko ambiciozni da su, elei da se predstave kao najstariji, kao prvi gradovi sveta, opevali svoj postanak, svoju urbanogebezu jo u kosmogoninim spevovima. Poznat je tako Vavilonski spev o stvaranju sveta. URBAN OGEN I FAKTORI Naziv za osnovne faktore porekla nastanka grada. Aristotel je meu prvima analizirao urbanogene faktore, razlikujui dve odvojene kategorije postupaka i institucija povezanih sa njima u organizaciji grada- drave kao integralne celine: grada kao prostora opredeljenog za vrenje svih zajednikih funkcija i posebno njegova teritorija koja predstavlja rai son detre grada samog. Prema Aristotelu, autark ei a je nerazluiva karaktertistika grada, t.j. njegova sposobnost za samoupravom. Zbog toga, sve ono to se odnosi na drutveni ivot uopte, Aristotel svrstava u dve kategorije: astynomi a (asty grad-utvrda) i agronomi (agros pol je, teri tori ja). Astinomija sadri: kult, upravu, institucije, izgradnju i sl., do komunalnih slubi, odravanja reda, snabdevanja. Agronomija regulie sve to se odnosi na gradu pripadajue teritorije: raspodela terena, obrada i eksploatacija zemljita, rezim puteva, voda i sl., odrzavanje nekropola, svetilita i t.d. 1. Urbano tkivo; iz belenice A. Aalta sa puta po I taliji 1924 2. Urbano zoniranje: prigradska i gradska zona u Tokiju 3. Urbano zoniranje; La Ville radieuse (zoning), Le Corbusier 657 URBAN OLOGI JA Nauka koja se bavi prouavanjem urbanizma sa svih njegovih aspekata: istorije urbanizma, razvoja urban., urbanih tenika, metoda, urban. analiza i dr. URBAN OMORFI JA (gr. o|q morf h obl i k ) Pojam oznaava oblikovne pojave na polju urbanizma, urbane forme, oblike urbanih struktura. Takoe, vezuje se za disciplinu koja prouava i prikazuje oblikovne pojave urbanih sistema. Najranije primere u. pronalazimo u ant. ali i srednjovek. predstavama urbanih oblika - figura koje su predstavljale strukturu ljudskih stanita i sveta uopte. Tako, na pr., u. susreemo unutar slike Jovanovg grada koja je nastavila da ivi zahvaljujui delu Civitas Dei, blazenog Avgustina. Prema Avgustinovoj fabuli, pored Nebeske Metropole, treba zamisliti i Zemaljsku, koja podrazumeva jedanaest uzastopnih zemaljskih grandioznih urbanomorfi ja; pod ovim pojmom verovatno se misli na jedanaest civilizacija. URBAN SKI (l. urbanus) Gradski, varoki; obrazovan, uglaen, pristojan. URBAN US (lat.) Gradski, fin, ugladjen, dosetljiv, aljiv, otrouman, drzak, nasuprot i n urbanus, to je latinski neugladjen, nepristojan, neusluan. URBI CI D Pojam opisuje proces unitenja jedne urbane sredine, njeno razgraivanje, degradiranje i razaranje u svakom pogledu. Urbicid je sadran u neplanskoj urbanoj ekspanziji, populacionoj eksploziji, hiperurbanizaciji, hiperkoncentraciji, poluciji otpadaka, industrijalizaciji, saobraajnoj ekspanziji, ekolokoj degradaciji i dr. K ao i ljudi i gradovi umiru, ali je mogua i njihova revitalizacija, ponovno obnavljanje. Urbicid moe da nastane nakon ekoloke katastrofe, ratnih razaranja, prirodnih kataklizmi, ali i svakodnevnim negativnim dejstvom oveka u svakom pogledu. Urbicid u nekom smislu sadri u sebi i elemente genocida: jednom unitena urbana sredina povratno utie na njene stanovnike, koji zajedno sa gradom nestaju. URBI CUS (lat.) Gradski, velegradski. URBI S M ORI EN T I S I M AGO V. Umirui grad URBO RECI KLAA I URBAN A REVI T ALI ZACI JA V . U rbana revi tal i zaci ja URBO RECI KLAA Poput rek onstruk ci je gradova, predstavlja obnavljanje gradova nakon unitenja. K ad su jednom probijeni svi parametri koji su neophodni da bi jedan grad normalno funkcionisao, on se gasi, gubi svoje funkcije. Postupkom urbo reciklae gradu se ponovo vraaju revitalizovane funkcije koje je izgubio: vraa se normalno funkcionisanje saobraajne i druge komunalne infrastrukture, oplemenjuju se degradirani prostori, uklanjaju se zagaivai iz urbae sredine, a umesto njih se uvode ekoloki isti programi. U razvijenim zemljama je svaka intervencija u urbanim sredinama rezultat analiza i osmiljenih namera urbanog menadmenta. I nvestitori, kao i gradske uprave ulau napore i sredstva samo u one projekte koji donose evidentne materijalne ili posredne dobiti. Primeri iz sveta navode na zakljuak da je za reavanje problema optereenja centralnih gradskih zona neophodno utvrditi strateke polaze ali i konkretne metode i tehnike. Jedan aspekt ovoga problema reava se kroz korienje izgradjenih i prostornih resursa central ne zone. Ovde predloeni metod je urbo reci k l aa, kojim se uvaju, odravaju i aktiviraju devastirani, zaputeni ili neadekvatno korieni prostori gradova, koji su pasivni nosioci urbanih potencijala. Kada se oni nalaze na podrujima za koje postoje urbanistiki planovi, urbo reciklaa moe da se primenjuje kao etapa realizacije plana ili prelazno reenje. K ada se nalaze na podrujima za koje ne postoji urbanistiki plan tada je urbo reciklaa cilj, odnosno planirani proces za predmetni objekat. Artikulisanje procesa urbo reci k l ae, kroz sistem i ntegral nog pl ani ranja, od registrovanja, valorizacije, analize trita, projektovanja, do realizacije i praenja, mogue je usvajanjem efikasnog modela. Na taj nain se poveava briga o izgradjenom fondu, sistematizuju mogue lokacije za ulaganja, animiraju investitori i omoguava sprovodivost planova i projekata. Primena metoda urbo reciklae pretpostavlja neto drugaije postupke i predradnje u odnosu na standardne planerske metode. Da bi se utvrdilo da li predmetni objekti ispunjavaju utvrdjene kriterijume za primenu metoda, neophodno je stalno praenje stanja i promena u prostoru, ne samo fizikih, ve i svih onih koje daju urbani karakter i specifinu atmosferu svakoj pojedinanoj celini i prostoru grada. URBOM ORFOLOKA AN ALI ZA V . U rbane forme, k ri teri jumi k val i teta URBOPAT OGEN I PROST OR V . Patogen prostor, urbopatogen prostor URBS (lat.) Naziv za grad, koji je, za razliku od castell um-a i oppi dum-a, koji su se nalazili na uzvisini, podignut na ravnom terenu. Sama re urbs verovatno je etruanska, ili je sa neke druge strane uzeta, jer je izvesno da u indoevropskim i nema rei za grad, ve jedino za utvrenje. Antika etimologija, meutim, tvrdi da urvum jednostavno znai drka, dra, moda ceo zadnji deo pluga. Stvarno ili zamiljeno, u arhaikoj, etruanskoj varijanti, urbs ponavlja u modelu orbi s sveta; reklo bi se da je to pre ritualan izraz strahopotovanja no pretenzija. U latinskoj varijanti, na alost, simbol je shvaen naopako. Pojam urbs koriste ant. pisci kada opisuju grad. Termin urbs upotrebljava se u dvojakom smislu. Njime se moe opte oznaavati pojam grada, a u uem smislu rei, upotrebljava se kao antinomija pojmu grada-opiduma, t.j. za oznaavanje veeg gradskog naselja izgraenog na ravnom terenu. Ovo drugo znaenje je vie konvencionalnog karaktera i s njime se kao takvim operie u strunoj literaturi. U irem smislu on je antinomija svim pojmovima kojima se oznaavaju ruralna naselja. Prvobitno je urbs kod Rimljana bio sam Rim, pa se tim apelativom i kasnije nazivao, kad je postao kao vlastito ime za Rim - U rbs. U rim. ant. svetu za druga naselja urbanog karaktera takvu je ulogu preuzeo ci vi tas, koji je potpuno prevladao i njime su se oznaavala sva gradska naselja. U legislativnom, pa i fizikom smislu, izraz urbs se odnosio, pre svega na same zidove, a isto tako i na prostor obuhvaen zidovima. Ono to se od grada nalazilo izvan utvrenja, vie nije bilo urbs; to je mogao biti samo rastresit pojas prigradske izgradnje, izmean sa neizgraenim povrinama i vrtovima. Taj neujednaeno izgraeni pojas nije mogao biti iri od 600 metara. Na 2000 koraka od K apitola, u vreme najvee slave, poinjala su polja, panjaci, majdani, pozajmita peska, bunje i grmlje. To ne znai da je Rim bio mali grad, be samo znai da je sa svojih 1.200.000 stanovnika, bio strahovito stenjen grad. Aristid je rekao da Rim kao grad - atleta nosi na sebi jo nekoliko naslaganih gradova; kad bi se oni rasprostrli, prekrili bi itavu Italiju. URBS-BEAT I FI KACI JA Posveenje grada. V . Bl aeni grad URBS BEAT A, BLAEN I GRAD (lat.) Pojam se vezuje za predstavu idealnog blaenog grada , idaela kojem je teio ovek u skoro svim epohama razvoja. U svojoj gotovo metafizikoj obuzetosti milju o bl aenom gradu, posebno u periodu srednjeg veka, nasluuje se nostalgija za realnim gradom koji je u ranom srednjem veku doivljavao svoje uzastopne katastrofe: gradske naseobine su bile paljene i unitavane, ili naputane kao sasvim nepotrebne. Pojam 1. Urbano zoniranje; Lucio Costa, Brazilija, 1957, pl an zona 2. Urbs quadrata; Albrecht Duerer: plan idealnog grada, iz 1527 3. Urbs quadrata; Albrecht Duerer, rekonstrukcija predstave idealnog grada prema planu iz 1537 4. Urbo reciklaa; obnova Berlina nakon njegovog unitenja krajem I I Svetskog rata
658 bl aenog grada susreemo mnogo kasnije kod K.G. Junga, koji vidi grad kao materi nsk i simbol , kao enu koja u sebi nosi svoju decu. U novijoj istoriji, ve urbanizovani Istoni Sloveni doivljavali su reprizu drame, koju su razreavali nastalom slikom u.b., blaenog grada. U Rusiji je, u vreme tatarskih najezda, nastao ciklus legendi o gradu K iteu, koji je jedna veoma interesantna, inverzna verzija nebeskog Jerusalima. Da bi ga sauvao, bog je pokrio ovaj grad i uinio ga nevidljivim. U naprednim verzijama iste legende, grad je siao pod zemlju, na dno velikog jezera, ali je ipak ostao pristupaan pravednicima. URBS GEN ET RI X (lat. grad rodi tel jk a, mati) Pojam grada u ant. periodu koji ga izjednauje sa majkom, roditeljkom; grad iz kojeg se stvaraju novi gradovi, ljudi i civilizacija. U.g. je bio grad iz kojeg su nastali manji gradovi - kolonije. U ant. Grkoj i ant. Rimu, postojali su u.g., koji su bili pol azna osnova za raanje novih, manjih gradova - dravica ili kolonija. K olonije su osnivane iz raznih razloga, a pokretai poduhvata bili su razni gradovi. Svaki uveniji grki polis je imao bar jedno svoje pitino dete, koje je posle znalo da postane i velik ovek, esto jai i moniji od grada majke. ak i kasnije, u helenskoj kolonizaciji, anse su bile izjednaene. Meutim, to nije bio sluaj kod rimskog U rbsa, koji je bio grad - majka boanskog reda, koja jeraala iskljuivo podreene gradove. Zakon o osnivanju kolonija Genetiva Julia , iao je toliko daleko da je pojedinim kolonijama propisivao ne samo karakter igara i sveanosti, datume svetkovina, nego ak i pojedinosti reije. Svaki od gradova podanika imao je uglavnom iste hramove, iste javne zgrade, iste javne povrine kao i Rim, samo u jednom smanjenom vidu. ak i tamo gde stvarna fizika slinost nije postojala, postojala je ipak slinost zamisli. Urbs je svim podreenim gradovima nametao isti postupak osnivanja, a mantike tehnike, koje prate fondaciju gradova, poele su da se prilagoavaju rimskom voluntarizmu. URBS I N H ORT A (lat. grad u vrtu) Latinski naziv za urbanistiku koncepciju V rtnog grada ili grada u vrtu koja je svoj preporod doivela kod arh. modernista. Le Corbusier tako pie: Grad e se malo po malo pretvoriti u park, Gropius dodaje: Cilj urbaniste treba da bude ostvarivanje sve tenjeg kontakta izmeu grada i sela. Tako se dolo do Le Corbusierovog koncepta vertikalnog grada-vrta i Hilberseimer-ovog U rbs i n horta. URBS QUADRAT A (lat. k vadratni grad) N aziv za urban. formu ant. rim. grada koja se sastoji od kvadratne osnove koja je putem k arda i decumanusa podeljena na etiri kvadranta, a koji su zatim, pojedinano izdeljeni kvadratnom mreom. Oblik u.q. pronalazimo u Hipodamusovoj koncepciji ortogonalnog gradskog rastera (Milet) i u staroj etrurskoj ideji grada formiranog unutar kvadratnog rastera, oklo osa k ardo i decumanus. U antikom Rimu, to je naziv za kvadratni ortogonalni urbanistiki plan antikih rimskih gradova, koji ine dve osovine: cardo i decumanus. Urbs quadrata je ostao do danas upotrebljen princip urbanistikog planiranja gradova, u ortogonalnom sistemu ulica. URBS, URBI S (lat.) Grad, naroito Rim. UREDJAJ (Zgr.). (1) Oprema graevine svim potrebnim objektima i instalacijama, koji omoguuju upotrebu zgrade za svrhu za koju je podignuta. (2) U urbanizmu komunalni ureaj obuhvata opremu gradske teritorije: vodovodom, kanalizacijom, elektrikom i dr. gradskim instalacijama. UREDJAJI , SAN I T ARN I V . Sani tarni uredjaji UREDJEN A PLAN ET A Naziv za totalni urbanizam, koji je toliko prevladao da je pokrio kompletnu povrinu planete. Futuristiko predvidjanje. UREDJEN JE GRADOVA (URBAN I ZAM ) Grana tehnike koja prouava postanak, razvoj i ureenje gradova i naselja. I ma za cilj da organizuje najpovoljnije materijalne okvire za obavljanje osnovnih funkcija naselja: stanovanja, rada i proizvodnje, saobraaja, odmora i razonode i dr. Zasniva se na zahtevima ekonominosti, higijene, bezbednosti i estetike. Kao tehniki zadatak reava se izradom generalnog i detaljnog urbanistikog plana i propisima o izgradnji. UREDJEN JE PROST ORA Urediti prostor za gradnju znai reiti tehnologiju gradnje, organizaciju, mehanizaciju, trasnport i transportne puteve na najpovoljniji nain. Gradilita imaju razliite oblike, veliinu i konfiguraciju terena, te su mogue razliite varijante uredjenja prostora, pogotovo ako ima vie faktora u proizvodnji. Za svako gradilite, koje je, u stari, proizvodni potencijal, treba posebno prouiti uredjenje prostora i predoiti ga projektnom dokumentacijom. Uredjenje prostora za proizvodnju potrebno je sprovesti pri gradnji svakog objekta ili povezane grupe objekata. Nakon dovrenja objekta s proizvodnog prostora odvoze se postrojenja i maine, a prostor se uredjuje obzirom na izgradjeni objekat i urbanistike zahteve. UREDJEN JE, PARTERN O V . Parterno uredjenje UREDJEN JE, PROST ORN O V . Prostorno uredj enje UREZAN I BATLM AN (nem. K erbzinne) I zdvojena forma jednog batl mana iji je sredinji deo polukruno urezan u obliku lastinog repa. Urezani batlman se javlja u vreme italijanske renesanse, a imao je estetsku ulogu i funkciju mesta za postavljanje oruja branilaca. URI LLA (lat., pl. urillae) H eli x ili vol utekod k ori ntsk og k api tel a. URN A (lat. ) Naroiti sud sa uskim grlom i dve ruice, u kojem se dri pepeo posle kremacije mrtvih (v. K rematorijum). Posuda od peene zemlje, kamena, stakla ili metala u kojoj se uvaju ostaci spaljenih pokojnika. Urne imaju razliite oblike. Javljaju se ve krajem neolitika, ali u punu upotrebu ulaze tek u bronzano doba i, posebno u eljezno doba. U poetku su to obino jednostavne keramike posude. Kasnije se u pojedinim podrujima Evrope javljaju u. s plastino formiranim ljudskim licem. Takve su u. este i u bronzano doba u Maloj Aziji (Troja). U starije eljezno doba u. u Italiji ima esto formu minijaturne kue. U etrurskoj kulturi ona ima oblik sanduka, raskono ukraenog bareljefima; u Volterri su takve urne obino od alabastera, a u Chiusi od obojene terakote. U rim. doba obino su raskono ukraene bareljefima; lanovi carske porodice pokopavali su se u urnama od plemenitog metala (na pr. Trajan u zlatnoj urni koja je bila smetena u columna Traiana, u Rimu). Pobedom hrianstva koje je zabranjivalo spaljivanje mrtvaca, u. uglavnom nestaju iz upotrebe. Od XVI v. nadalje ponekad slui kao nadgrobni ukras. U doba baroka i empirea esto se primenjuje i kao dekorativni motiv. Nakon obnove obiaja spaljivanja mrtvaca u novije vreme, u. se ponovo javlja u svojoj prvobitnoj nameni. URN A KOD N AMET AJA Dekorativni motiv, obino postavljena na stopi, vazolikog oblika. Originalno, urna je pravljena u antikoj Grkoj sa funkcijom sadravanja pepela pokojnika. Usvojena je kao motiv od strane renesansnih majstora izrade nametaja sa rezbarene dekoracije antikih rimskih sarkofaga. Bila je popularna u svim neoklasinim stilovina nametaja, posebno u periodu XVI I I veka. URN A ZA PEPEO (engl. ash chest) V . Ci nerari um URNA, KRAG (l. urna) Krag za vodu; takodje, sud u kome se uva pepeo spaljenog mrtvaca; sud za izvlaenje sreaka. URN ES ST I L B. N orse URVUM (lat.) Prema antikoj etimologiji, urvum, koji se smatra za mogui izvorni pojam urbi sa, kao pojam jednostavno 1. Urbs quadrata; Marco Fabio Calvi: Roma quadrata, 1527 2. Plan Aoste, primer ortogonalne planimetrije grada, koja se pribliava rimskom uzoru idealnog grada, urbs quadrata 3. Plan gradjevine nastao po principu urbs quadrata; I BA, Berlin, Hans K ollhoff, projekt bloka, 1987 659 znai drka, dra, moda ceo zadnji deo pluga, koji je korien za opcrtavalje teritorije jednog grada. U sreditu opcrtanog grada, u etruanskoj verziji, nalazila se jo jedna kruna jama, ona ijim se kopanjem moda i zavravao ritual ustanovljenja grada: to je bio mundus. USAM LJEN T EM ELJ (1) Usamljeni temeljni blok (samac) ispod pojedinog stuba objekta. (2) Temelji u obliku odvojenih blokova koji se rade u zemljtu vee nosivosti ili pri malim optereenjima, ispod noseih zidova indsutrijskih i dr. zgrada; prostor iznad temeljnih stubova se premouje svodovima ili nosaima, preko kojih dolazi masivan zid. USBAA V . M ereu zeml jama bez upotrebemetra i stope USECAN JE (Drv.), (nem. K lauen) V . D rvene veze. Veza drveta koja se izvodi usecanjem kao npr. kod podupiraa koji se oslanjaju o ivicu drugog drveta usekom u obliku viljuke. esto se i otri uglovi useka zatupe, ime se spreava bono pomeranje. Kod usecanja se isekom u produnoj gredi onemoguava njeno bono pomeranje. USEK Otvoreni i sk op kroz koji se provodi put ili pruga na nivou niem od okolnog terena. USEK, LEB V . l eb USEK, USJEK, ERT V. ert USKA ST OLI CA ZA I ZM ET V . Commodestoli ca USKO RAST ERN I SKELET I V . Sk el eti usk og rastera USKRN JI GROB (engl. easter sepulcre) N i a ili udubljenje sa grobnim kovegom, obino na severnom zidu crkvenog ol tara. Uskrnji grob je oblikovan da bi se vrio obred prilikom proslave Uskrsa. USKRN JI POGREB (engl. Easter sepulchre) 1. Rezbarena prezentacija sahrane i uskrsnua Hristovog, koja se stalno ili povremeno izlagala u crkvama na Zapadu. 2. Nia u crkvi u kojoj se od XI I I veka nadalje izlagala ova predstava (prikaz). USLOV, TEHNIKI V. Tehniki uslov USLOVI PRI RODN E SREDI N E Uslovi prirodne sredine ovako deluju na jedan arhitektonski projekt: prvo kao podaci koji direktno utiu na organizaciona i tehnika zakljuivanja o buduem prostoru - uslovi koji definiu njegovu bioloku vrednost - i drugo, kao kvalitet prirodne sredine izrazen odnosom osnovnih njegovih geografskih obelezja: odnosom kopna i vode, odlikama reljefa, zelenila i atmosfere, sredine u celini. USLOVI RAVN OTEE mogu se formulisati neposredno, primenom teorije o virtulanim pomacima, primenom energetske teorije ili teorije o konzervaciji energije. Teori ja o vi rtual ni m pomaci ma glasi: Ako je sistem u ravnotei, zbir radova spoljanjih i unutranjih sila pri virtuelnoj deformaciji sistema jedank je nuli. E nergetsk a teori ja glasi: U stanju ravnotee potencijalna energija sistema ima ekstremnu, tj. minimalnu ili maksimalnu vrednost u poredjenju s vrednostima u bliskim stanjima koja se dobijaju od polaznog stanja virtuelnom deformacijom. Prva varijacija potencijalne energije U mora, dakle, biti jednaka nuli: U = 0. Za sistem s jednim stepenom slobode v iznosi: dU/ d = 0 a za sistem s n stepena slobode v1, v2,........,vn: Uj = 0, j= 1,2,.....,n. USLOVI RAVN OT EE, ST AT I KA Statika je nauka koja, kao grana mehanike, ispituje uslove ravnotee i mirovanja tela pod uticajem sila. Vidi: Graevinska ~. USLOVI U URBAN I ZMU V . Stvoreni usl ovi u urbani zmu USLOVI URBAN E SREDI N E Uslovi urbane sredine - ideja o celovitom delovanju zajednice a ne pojedinanih zgrada regulie karakter budueg prostora. Bilo da se izgrauje celina ili pojedinaan objekt u ve izgraenoj sredini, osnovne njegove fizike odlike su podreenesvojstvima celine, i to: Broj spratova, duine i dimenzije sainjavajuih delova, sastav volumena - osnovni odnosi: nisko, visoko, prelazno kao i delovanje istih: neutralno, horizontalno ili vertikalno; uvoenje otvorenosti ili zatvorenosti objekta prema sredini itd. Svako projektovanje tumai ove uslove uz mogunost njihovog kritikog ispitivanja ukoliko su oni proizvod shematizovanih ili formalnih zakljuivanja. esto su ti opti uslovi ogranieni ekonomskom snagom vremena, jo ee shvatanjem da se u novim sredinama deluje proverenim metodama. Tako se govori o uklapanju oblika uz oblk - ato je samo put koji u novim uslovima potvruje neke neopravdane metode, te se u ovakvim situacijama moraju stvarati sukobi izmeu urbanistikog i arhitektonskog shvatanja projektovanj a, koji su po prirodi nedeljivi. Ono to dopunjava uticaje na arhitekturu su i elementi sredine: faktori neive prirode (atmosfera, voda i tle) i ive prirode (od mikroorganizama do sisara). Oni su bili zajedno sa socijalnim i ekonomskim faktorima predmet mnogih ispitivanja do sada. Nezavisno od rada na problemima arh. bili su usmereni na otklanjanje svih nepovoljnih uslova u ljudskoj sredini. Stoga arhitektura mora da usvoji ova ispitivanja. USLOVI UREDJEN JA PROST ORA V . U sl ovi uredjenja prostora USLOVI , ARH I T EKT ON SKI V . A rhi tek tonsk i usl ovi USLOVI , KON ZERVAT ORSKI V . Konzervatorsk i usl ovi USLOVI, TEHNIKI V. Tehniki uslovi USLOVI, URBANISTIKI V. Urbanistiki uslovi USM EREN I PROST OR (nem. der gerichtete Raum) V . U mraum USN I A, USN I SH A (sanskrit) Protuberance na kruni koju nosi Buda, koje simbolizuju prosvetljenje. USON I AN V . Sadovsk o. V . Sadovsk o gazdi nstvo USPON (nem. Steigung) Odnos visine i duine jednog stepenika ili jednog stepeninog kraka. USPRAVAN OLUK V. Sanduasti oluk USPRAVN I FALC (Stehender Falz) Nain spajanja dva lima, kod kojeg se povijeni spoj limova postavlja uspravno na povrinu limova. V . Fal c. UST AN OVLJEN JE GRADSKI H KAPI JA Rituali fondacije gradova razvijenih arhaikih civilizacija, kao to su bile etruanska i kineska, treba da budu shvaeni, pre svega kao teorijski urbano-filosofski iskazi. Unutar postupka fondaci je, posebno mesto zuzimalo je ustanovljenje gradskih kapija. Odreivanje broja gradskih kapija esto je bilo predmet aritmolokih spekulacija povezanih sa astronomskom stranom rituala fondacije (kao na pr. sedam kapija Tebe). Ustanovljenje kapije bila je abrupci ja profanog u sakralizovan sistem odbrane. Otuda, pored aritmolokih, postoj ala su i druga predupreenja: apotropaiki talismani, magijski lavirinti ispred kapija, ak i grobovi heroja. I druga ustanovljenja, u neto smanjenom i uproenom vidu, morala su imati sline tokove i slina prenosna znaenja: proglaenja ulica, temenosa, hramova. UST AVA (Ht.). Ureaj kojim se regulie nivo i proputanje vode u nekom vodenom toku, kanalu, na prelivu brane i sl. Ustava moe biti od jednog ili vie elemenata, sa jednim ili vie 1. Uredjenje prostora; Mario Botta, Banca del Gottardo, Lugano, 1989, skice autora 2. Uredjenje prostora; Fumihiko Maki, Makuhari Messe, I I faza, Nakase, Chiba, Japan, 1996-97 3. Urna za pepeo; etrurska kuna urna
660 otvora. Kree se naviei nanie izmeu oporaca, du voica, i to runo, polumehaniki i automatski. Na manjim objektima se ugrauju mahom ploaste (pljosnate) ustave od horizontalnih, meusobno povezanih talpi. Ako talpe nisu meusobno povezane, onda se nazivaju andor-grede. Na irim tokovima manje dubine postavljaju se meusobno nepovezane, uspravne drvene grede, koje ine igliastu ustavu. Na velikim branama ustave su mahom gvozdene i opsluuju se mehaniki. Ima ih vie tipova i prema obliku ili nainu dejstva nazivaju se segmentne, valjkaste, preklopne i dr. U V . M anasara mere UABT I , AVABT I (steroegipatski k oji odgovara) Pogrebne statuete u Starom Egiptu, obino u liku boga Ozirisa (Osiris) sa urezanim imenom pokojnika, koje su u velikom broju polagane u grobove znaajnih linosti, sa zadatkom da na sebe preuzmu sve obaveze koje se u zagrobnom ivotu mogu postaviti pred pokojnika. Sinonim: avabti . UI CA (engl. lug) 1. Isurena ploa, uvo ili umetak sa strane okapne lule, za njeno fiksiranje za zid. 2. Crosette. UICA, OLUNA V . Tab. U vo, ui ca ili sredstvo kojim se vezuje kina oluna cev za zid. UN O KOLJKAST I RAD, UN O KOLJKAST I ST I L (nem. Ohrenmuschelwerk) Vrsta ornamenti k e, odnosno, stila dekoracije koji se javlja uglavnom tokom XVIIv. U nemakim zemljama, a koji svojom formom potsea na oblike uveta. UOREN O SELO V. Urbanistiki oblici sela UT EN SI LI A (lat.) Kune potrebe, ive, nametaj. UT I CAJN A LI N I JA Uticajna linija kakve konstrukcije je prava, izlomljena ili kriva linija ija ordinata ma u kojoj taki predstavlja vrednost neke promenljive (npr. momenta savijanja) na nekoj drugoj odredjenoj taki konstrukcije, usled dejstva jedinice optereenja u taki na kojj je uzeta ordinata. UTINI GRAD V . Pl ug i n City. UT I LI T ARAN N AM ET AJ I VEDSKA M ODERN A V . vedsk a moderna UT I LI T ARAN N AM ET AJV . U til i ty furni ture UT I LI T ARI JAN I ZAM U ARH I T EKT URI (engl. utility k ori st, k ori snost) Stav u arhitekturi koji za njenu najznaajniju karakteristiku uzima korisnost objekta i postavlja ga ispred svih drugih karakteristika. Arhitekti utilitarijanisti projektuju objekte na osnovu funkcionalnih zahteva i potreba, stavljajui u drugi plan estetske i stilske elemente svoje arhitekture. UTILITARIZAM, URBANISTIKI V. Urbanistiki uti l itari zam UT I LI T ARN A ARH I T EKTURA Arhitektonski objekti koji nisu namenjeni stanovanju ili odmoru, ve slue odreenoj korisnoj delatnosti (industrijski i poljoprivredni pogoni, laboratorijumi, skladita). Nasuprot stambenoj i reprezentativnoj arh., kod objekata utilitarnog karaktera oblikovni moment je u drugom planu, a teite na ekonominosti izvoenja i praktinosti. Prvi veliki utilitarni objekti nastali su u drugoj polovini XI Xv., a vezani su za razvoj industrije i primenu novih materijala (gvoe, beton) i novih konstruktivnih metoda. Ovi su objekti svojim velikim dimenzijama postali znamenje industrijskog doba i nove estetike koja je stilskom eklekticizmu XI Xv. suprotstavila princip doslednog potovanja materijala, konstrukcije i funkcije. Time je utilitarna arh. izvrila presudan uticaj na formiranje savremenog arh. izraza. U novije doba, u.a. gubi svoje ranije znaenje. Pod ovim pojmom podrazumevaju se sada svi objekti javnog znaaja ( trine i izlobene hale, eljeznike stanice, aerodromi, industrija), koji su esto reprezentativno arhitektonski oblikovani i daju specifino obeleje naem vremenu. UT I LI T ARN I VRT OVI Utilitarni vrtovi u srednjem veku predstavljeni su kao vrt trava i kao vonjak ili vrt za ui vanje. Vrt trava sadravao je biljke za prehranu (povre) i medicinsko bilje za leenje. Bili su to vrlo mali vrtovi, najee unutar zidova samostana ili grada. Vonjak ili vrt za ui vanje oblikovan je za boravak i zabavu. Bio je smeten pokraj utvrdjenog dvorca (zamka, utvrde), ogradjen zidom i s kulama na uglovima, a u njega se ulazilo kroz posebna vrata. UT I LI T ARN OST U ST AN OVAN JU Utilitarnost je osnovno obeleje svake, pa i stambene arhitekture. Utilitaran predmet ili prostor odrediv je i merljiv (na stolici se dobro ili loe sedi). Medjutim, utilitarnost ima i nemerljivu komponentu, jer je ona namenjena oveku u svoj njegovoj raznolikosti (ak i na anatomski oblikovanoj stolili ne sedi svako udobno). Le Corbusierova definicija stan je stroj za stanovanje nije potpuna jer ne odredjuje stan kao okvir za zadovoljavanje svih ljudskih socijalno - emotivnih potreba. Stan projektovan prema fiziko-antropolokim merama i fiziolokim nunostima prua malo mogunosti za radost stanovanj a. Iz jednoznano shvaene utilitarnosti, kao unapred odredive kategorije, nastao je funk ci onal i zam. UT I LI T Y FURN I T URE, KORI ST AN N AM ET AJ (engl.) Pojam se odnosi na nametaj, ali i na tekstil, koji su proizvoeni u periodu 1941. do 1951. g. u Velikoj Britaniji, kao odgovor na zahteve ratne ekonomije. Ova proizvodnja organizovana je pod rukovodstvom Trgovinskog saveta, kojim je predsedavao Gordon Russel od 1942.g. Poreklo u.f. vodi iz 1938.g., kada je Russel zasnovao drutvo za proizvodnju dobrog nametaja sa niskom cenom. U domenu nametaja, pojam u.f. se esto povezuje sa principima dizajna koji su bili sadrani u pokretu A rts i Crafts, transformisani na podruje masovne proizvodnje. Iz ovih razloga, nije bilo potrebno stvarati radikalna reenja u dizajnu. Bez obzira na to, Russel je ponudio kvalitetna reenja po niskim cenama i uveo je visoke standarde u dizajn za srednje slojeve kupaca, zamenivi dotada vaeu praksu ponude jeftinog nametaja niskog kvaliteta. Utilitaran nametaj je bio jednostavan i rektilinearan, skromno proporcionisan i sa malo ili bez ornamentacije. Ukus za vie ornamentisanim nametajem javio se u periodu nakon rata, ali javna naklonost prema visokom kvalitetu k ori snog nametaja, kombinovana sa izuzeem od poreza za one koji su ga kupovali, pomoglo je da se obezbedi kontinualna popularnost k ori snog nametaja sve dok program britanske vlade kojim je favorizovan koristan nametaj nije naputen. Primer praktinog funk ci onal i zma koji je ponudio program uti l y furni ture vrlo dobro se osetio u britanskoj industriji nametaja i imao je veliki praktian uticaj na dizajnere i proizvodjae nametaja u Britaniji u periodu 1940-tih i 1950- tih. (V . Savremen sti l ). UTOITE Naziv za ovekov prostor u smislu sk l oni ta, pri bei ta, zak l ona, mesta njegovog boravl jenja, obi tavanja, prebi vanja, sk l anjanja, iz kojeg e kasnijim razvojem, nastati ovekova nastamba, stanite, nastanite, stan, dom, kua. Venturi pojam u. vezuje za pojam zgrade: Bitna svrha enterijera zgrade vie je da ogradi nego da usmeri prostor i da odvoji unutranjost od spoljanjeg sveta. K ahn je rekao: Zgrada je slina utoitu. Stara funkcija kue je da titi i prua sklonite, psiholoki i fiziki. UTOITE, ZAKLON, REFUGIUM (lat.) Naziv za prvobitno sklonite u koje se ovek sklanjao od prirodnih nepogoda, kia, vetra, snega, ali i najezda neprijatelja. UT OPI E GRUPA Francuska arhitektonska grupa koja je osnovana 1967 godine u Pariz da bi promovisala strukture 1. Ui, uice, prozorske. Prozorski okvir sa isturenim uicama u polje zida 2. Uno koljkasti rad 3. Utoite 4. Utopijski grad, podignut na obali mora, moderna koncepcija J. Guitet-a 661 koje se ire, naduvavaju, pneumatske strukture, privremene transformabilne strukture. Grupa je esto koristila tehniku k ol aa da bi prikazala svoje ideje. UT OPI JA (gr. ou toto, u topos ne mesto) Naziv za ne- mesto, mesto onoga to se ne dogadja, to nema mesta, drugde. Na jednom planu Pariza, takozvanom Tigreaux-ovom planu iz oko 1735.g., utopi j a nije ni itljiva niti vidljiva, ali ipak zauzima velianstveno mesto; to je mesto pogleda koji gospodar velikim gradom, ravo odreeno mesto, ali dobro shvaeno i dobro zamiljeno (slikovito), mesto svesti, to jest svesti o totalitetu. Uopte uzev, to zamiljeno i stvarno mesto se postavlja na granicama vertikalnosti, dimenzije elje, moi, misli. Ponekad se postavlja u dubinu, kada romanopisac ili pesnik zamilja podzemni grad, ili nalije grada rtvovanog zaverama, zloinima. Utopija (u-topija) ujedinjuje bliski red i daleki red. Utopija je isto tako neophodna kao i zotopi ja i hetrotopi ja. Ona je svagde i nigde. Transcedentnost elje i moi, imanentnost naroda, svagde prisutni simbolizam i imaginarno, racionalna i sanjarska vizija centraliteta koji okuplja na tom mestu ljudska bogatstva i kretanja, prisustvo drugog, prisustvo-odsustvo, potreba za nikada dosegnutim prisustvom, to su isto tako crte utopije kaodi ferenci jal nog prostora. Urbani oblik ujedinjuje te razlike, as minimalne, as maksimalne. On se odreuje samo u tom jedinstvu i kroz to jedinstvo koje ujedinjuje razlike.To okupljanje sadrzi tri izraza, tri topi je: i zotopi ju, heterotopi ju, utopi ju. Meutim, transcedentnost utopije, ubitani karakter monumentalnosti kao i praznine (isuvie veliki trgovi, nona mesta) koji ovaplouju utopijsko, pozivaju na paljivo ispitivanje. Nije u pitanju neoprezna pohvala tog elementa, polunestvarnog, polustvarnog, to bi dalo urbanistiki idealizam. Utopijsko se pojavljuje i ukazuje kao da se ovaploivalo u izvesnim nunim prostorima, vrtovima, parkovima. Nemogue ih je posmatrati same po sebi, kao neutral ne prostore (neutralne elemente, urbane prostorne celine). Parkovi i vrtovi ine druga mesta osetljivim, vidljivim, itljivim, umetnutim u urbano vreme kao u predeo. Oni vraaju dvostrukoj utopiji: apsolutnoj prirodi, istoj izvetaenosti. UT OPI JAN I ZAM (od gr. ou toto, ou topos, zeml ja k oja ne postoji ) Naziv za pokrete, pravce ili pojedinane napore u arhitekturi da se predstave idealne arh. ili urbanistike strukture, mogunosti, dostignua, a kojei nisu bili povezani za realne, materijalne mogunosti vremena, sredine u kojoj su nastali ili su bili ogranieni na razliite naine: tehnolokim ogranienjima, konstruktivnim o., materijalnim o., sociolokim o. , o. nastalim iz nerazumevanja sredine, o. zbog opte nerealnosti. Skoro svaki avangardni pravac ili pokret u arh., koji je unosio u arh. novi pristup reavanju problema, bio je istovremeno, delimino i utopistiki. UT OPI JAN SKI EKSPRESI ON I ZAM (engl. Utopian- Expressionism) Naziv za stilske karakteristike arhitekata ekspresionista koje sadre elemente topijanizma. U.e. esto se vezuje za period ekspresionistikog stvaranja Waltera Gropiusa i drugih u periodu od 1918. do poetka dvadesetih godina koje je sadralo utopistike karakteristike. Bio je to period Bauhausa kada je slikar ekspresionista I tten bio primoran da se povue sa mesta rukovodioca osnovnog kursa, 1923.g., da bi ga zamenio konstruktivista Moholy - Nagy. UT OPI JSKA ARH I T EKT URA Projekti za gradjevine i gradove koji obezbedjuju ideal, pretpostavljeni ideal, idealno ivotno okruenje za njihove korisnike, obino ukljuujui razvoj koji nije postojao prethodno, ili u sluajevima kad je predvidjeno sveukupno ruenje prethodno sagradjenog tkiva da bi se obezbedili idealni uslovi za stvaranje nove, ivotne sredine. UT OPI JSKA DRUT VA V . U topi ja, U topi jsk i gradovi UT OPI JSKA TRADI CI JA V . U topi ja, U topi jsk i gradovi UT OPI JSKI GRADOVI Naziv za ideje gradova, njihove planove, koncepcije, ali i primere izgraenih gradova iji su karakteristini elementi bazirani na principima utopijske prostorne i drutvene organizacije grada, odnosno, grada sa idealnim prostornim i drutvenim ureenjem. Budui da je savrene ideje u.g. bilo veoma teko ostvariti, one su najee ostajale na nivou crtea, planova, skica ili literarnih dela. Veoma rane utopijske postupke projektovanja zamiljenih gradova pronalazimo u starim semitskim predstavama, Otkrivenju Jovanovom i u K oranu . U K oranu, pronalazimo prikaze nebeske citadele, koja je neka vrsta mono obzidanog kvadrata, zbega, kastruma tipa castrum aesti vum, iza ijih se bastiona nalazi slobodan prostor koji je u tekstu K orana pretvoren u basnoslovan vrt, vrt koji reke rose. Jedna druga, apokaliptika vizija, bogatstvom i preciznou opisa premauje Koran. Re je o poznatom mestu iz Otkrivenja , tamo gde se opisuje Jerusalim, sa neba silazei. Varo izgraena od jaspisa, zlata, prozirna kao isto staklo, sama od sebe svetli i nisu joj potrebni ni sunce niti mesec. Kroz nju protiu reke i u njoj raste Drvo ivota, koje isceljuje itave narode. I jedan i drugi grad su, prema dananjem razumevanju teksta, kvadratinog oblika. U jevrejskoj varijanti, meutim, ne samo da je reeno kolike su stranice kvadrata, be se napominje da je i visina zidova kolika im je irina i duina. Tanije reeno, Jovanova nebeska metropola je dinovska kocka, a jedna njena strana ima dvanaest hiljada potrkalita, tj. gr. stadi ona, dakle, ni manje ni vie no oko 2.000.km. Slika Jovanovog grada je nastavila da ivi kroz ceo srednji vek zahvaljujui uvenom delu Civitas Dei, blaenog Avgustina. Meutim, prema Avgustinu, pored nebeske metropole, treba zamisliti i zemaljsku, koj tano nabrojano, podrazumeva jedanaest uzastopnih grandioznih urbanomorfi ja podvedenih pod jednu zbirnu odrednicu. Jedanaest zemaljskih gradova se na kraju raspadaju jedan po jedan, ali se lanac rasturanja zaustavlja silaskom dvanaestog na zemlju. Sam opis Avgustinovog grada nije sasvim na visini fascinantne Jovanove slike. Opet je to utvrena etvrtasta varo, satkana od dragog kamenja i zlata, sa trgovima poploanim zlatom i krovovima okienim biserima Od pisanja Avgustinovog Bo jeg grada do prvih renesansnih utopi ja prolo je oko hiljadu godina. I renesansne utopi jesu bile jedna vrsta zanosa koji je, da bi se izrazio, koristio urbanu ikonografiju. Primer novijeg uzora u.g. pronal azimo u gradu Amaurote-u, glavnom gradu U topi je Thomasa Morea, koji je opisan u njegovoj knjizi iz 1516.g. Amaurote se nalazi u sreditu ostrva U topi ja i predstavlja jedan od pedeset etiri gradska centra ili ruralna grada od kojih nijedan nije manje od dvadeset etiri milje udaljen od drugog, mada takoe nijedan nije toliko izolovan od drugog da nije mogue do njega stii za jedan dan hoda. Amaurote, sam po sebi, kao prestonica U topi je, imao je etvorougaoni plan, podignu na reci kojom su dolazili brodovi sa mora. Ulice grada bile su iroke neto manje od sedam metara i bile su znalaki postavljene, to je omoguavalo neometano odvijanje saobraaja, a takoe, bile su zaklonjene od vetra. Svaka kua sadravla je dvoja vrata: ulina i batenska. Svaki grad U topi je, bio je podeljen na etiri dela. U sreditu svakog dela nalazio se pijani trg, sa malim i veim prodavnicama okolo njega. Mnogo intimnija organizacija, susedstvo, bila je zasnovana na organizaciji porodice. Svakih trideset porodica bira svog magistrata, dok celokupno telo magistrata bira gradonaelnika, a svi gradovi alju svoje predstavnike utopijanskom zakonodavnom telu. Osnova celokupnog sistema predstavljajue vlade su trideset predstavnika porodica iz nivoa susedstva, iji lanovi redovno zajedno obeduju u posebnoj dvorani za obedovanje. 1. Utopijski grad: Amaurot, prema Thomasu Moru, iz 1516 2. Utopijski grad Roberta Owena projekt komune za 2 000 stanovnika 3. Grad utopije I karija po zamisli E. cabeta, iz 1840 4. Utopijski grad Andrea, pod uticajem socijalista utopista
662 Glavni magistrat i njegova supruga predsedavaju za Visokim Stolom. Moe se utvrditi ak i izvesna planimetrijska slinost utopijskih i arhaikih gradova. Grad Amaurot je na prvi pogled kvadratnog oblika. Sevarinda je ist kvadrat, K ristianopolis je kvadratni lavirint, Nova Solima je idealno kruna, sa dvanaest kapija. K ampanelin Grad Sunca je sainjen od sedam koncentrinih krugova; on ima ak i utvren prototip: to je medijska Agbatana, grad koji je na osnovu jednog veoma spornog Herodotovog opisa, odigrao znaajnu ulogu u urban. fantazijama antike. UT OPI JSKI PROST OR (gr. utotio od gr. ou toto, ) Naziv za prostor, dobar i poeljan ali neostvariv, prostor pukog zavaravanja. V . E ntopi ja, D i stopi ja. UT OPI JSKI SOCI JALI ZAM U URBAN I ZMU I deju o kolektivnoj organizaciji zivota, sistemu kolektivne proizvodnje, nainu stanovanja i zadovoljavanja osnovnih ivotnih potreba u okviru drutvenog karaktera ovekove ivotne sredine iznosili su i razraivali u svojim delima utopisti-socijalisti u toku preko tri stolea. Njihovne glavne ideje: demokratsko ureenje, sjedinjavanje u komunama industrije i poljoprivrede, dobrih strana grada i sela; podrutvljavanje kulturno-ivotnog usluivanja stanovnitva i vaspitanja dece; zdruivanje obrazovanja sa proizvodnjom, svestrano vaspitanje harmonino razvijene linosti, - te osnovne ideje utopisti- socijalisti izrazavali su, svaki na svoj nain, u svojim tekstovima i predlozimaza sadrinu i strukturu grada. Meu osnovnim predstavnicima utopijskog socijalizma koji su dali svoj doprinos na polju urbanizma, su: Thomas More (1478-1535), Thomaso Campanella (1568- 1639), Robert Owen (1771-1858), Charles Fourier (1772- 1837), Etienne Cabet (1788-1856), Jean Baptiste Godin (1817- 1888). UT OPI JSKO PLAN I RAN JE Naziv za urbanistike utopijske planove koji su izvoeni u razliitim periodima, ali ija je osnovna karakteristika bio njihov utopijanizam. I nteresantane primere u.p. predstavljale su tendencije u.p. nastale nakon XI Xv., ponavljanjem socijalnih crta sela iz Nove Engleske u novim utopijskim zajednicama (komunama). Najistaknutiji primer su grupa Amana sela iz Ajove, koja su obuhvatala dvadeset pet hiljada akera zemlje (10.000 ha) i koju je sainjavalo sedam poljoprivrednih sela. Svako selo je imalo sopstvenu crkvu i kolu, pekaru, mlekaru, vinski podrum, potu i optu trgovinu. Sela su meusobno udaljena jednu milju do jedne i pola milje, ali su bila podignuta u radijusu od est milja od starog grada Amanae. UTOPISTIKA TEORIJA I PRAKSA Problemi zajednikog stanovanja postavljeni su jo u XIIv. U praktinoj primeni individualnog vlasnitva zajedniko stanovanje nije se moglo ostvariti zbog siromanog materijalnog stanja radnih masa. Naselja ovakvog tipa izgraivana su od XII do XVIIv. Tomas Mor (Thomas Morus) svojim delom objavljenim 1516.g. zadivljuje svet ve puna etiri veka. Njgova Utopija sadri 54 prostrana i velianstvena grada. Jezik, navike, obiaji i drutvene zgrade su jednaki. Najkrae rastojanje izmeu gradova je 24 milje, a najdue dan hoda. K o poznaje jednu varo taj pozna je i sve druge, jer su one potpuno sline ukoliko to priroda dozvoljava. Oblik grada ja kvadratan a ulice i trgovi su postavljeni bilo za transport ili kao zatita protiv vetra. Zgrade su na tri sprata i udobno izgraene. One sijaju od istoe i elegancije a formiraju se u dva reda celom ulicom koja je iroka 20 koraka. Iza zgrada ili izmeu njih nalaze se prostrane bate. Utopisti primenjuju princip zajednikog posedovanja. Do iskorenjavanja individualnog i apsolutnog vlasnitva, oni menjaju svoje kue svakih 10 godina i iskljuuju one koji bi im bili na teretu. Ceo grad je podeljen na etiri jednaka dela. U centru svakog dela nalazi se pijaca. U svakoj ulici postoje prostrani hoteli na podjednakom meusobnom rastojanju sa razliitim nazivima Jakob Fue (Jakob Fugger), trgovac, industrijalac, finansijer, zatitnik i poznaval ac umetnosti, u svom izvetaju 1516.g. objanjava nov red po kome bi se podizali stanovi za zanatlije i radnike. Osnivanje prevog stambenog naselja vezano je za njegovo ime. U Augsburgu podignuta je stambena jedinica Fueraj. Predgrae Jakobtat, pravougaonog oblika sa est pravih ulica i 54 jednospratne zgrade za podve porodice, opkoljeno je zidinama sa 4 ulazne kapije. K ampanela Tomas (Campanella Thomas) (1568- 1639) italijanski dominikanac i filozof, napisao je utopistiki roman Grad sunca.Protivnik je drutvenog ureenja u kome su ljudi podeljeni na bogate i siromane. Z astupa misao o ureenju drutva u kome svako ima mogunost da uestvuje u radu i da se razvija. Johan Andre 1619.g. publikovao je u Engleskoj Hristijanopolis . Francis Bakon (Francis Bacon) (1565-1626) roen je u Londonu. Kao filozof i dravnik osniva nauno istraivanje i eksperimentisanje zasnovano na iskustvu. U Novoj Atlantidi utopistiki slika idealne ljudske zajednice. Fenelon Fransoa (Fenelon Francois) (1651-1715) biskup i knjievnik, napisao je svoje najpoznatije delo Telemaque . Robert Oven (Robert Owen) (1771-1858), vlasnik predionice pamuka predla e podizanje naselja za radnike od 12.000 stanovnika sa postavljenim zgradama oko centralnog trga, sa velikim vrtovima, javnim zgradama i irokim pojasom poljoprivrednih povrina. Radi na zadrugarstvi u produkciji, a u predlogu utopije Selo harmonije i kooperacije predvia ivot u zajednici, gde broj stanovnika ne bi trebalo da pree 2.000. Oblik ovog naselja je kvadratan. Etjen K abe (Etienne Cabet) (1788-1856) je roen u Dionu, autor je uvene utopije iznete u putovanjima Voyage en I carie . Opisaoje svoj idealni grad sa upravnim i paralelnim ulicama, zalaui se pri tome za higijenu, organizaciju saobraaja i zatitu praka. Ulice sa vrtovima, zatiene su od saobraaja. K lod Nikola Ledu (Claude-Nicolas Ledoux) (1736- 1806) imao je ambicije da stvori idealan grad onako kao to se stvara somfonija upotrebom plastine forme kosmosa. Viliam Moris (William Morris) (1834-1896), slikar i umetnik, pesnik, trgovac i fabrikant boja, polae veliku vanost na prirodu i egzaktnost u postignuu tehnike. Zajedno sa Ruskinom, arlijem i Tolstojem bori se protiv strojeva. Bogat po preklu sa aristokratskim pobudama i nauen na rasko, eleo je da pomogne siromasima. Zbog linog stava izazvao je jo veu zbrku u razumevanju stila i umetnosti. Dems Silk Bukingam (James Silk Buckingham) projektuje vrtni grad Victoria 1849.g. Grad je zasnovan na savremenim elementima, a predvien za 10.000 stanovnika. K oncepcija je po strogoj geometrijskoj shemi sa tri kategorije stambenih zgrada i prateim objektima. Ova kategorizacija zasniva se na pretpostavci da su u centru grada zgrade imunijih graana, a da se zgrade nizih slojeva postepeno udaljavaju od centra. Moreli (Morelly) predlae grupno stanovanje od 1.000 do 2.000 stanovnika. 1. Utvrdjena kula u Plavu (Balkan), crte Maldinija 2. Utvrdjenje; fortifikacija Ponka, po Dorsay-u 3. Crte iz Apolodorove Poliokretike ; blindirana kola za zatieno prilaenje zidovima opsednutog grada 4. Utvrdjenje po creteu Albertija 663 Fransoa arl Furije (Francois Charl Fourier) (1772- 1837) roen u Bezansonu, filozof i ef kole Falansterijen. Stvorio je socijalistiko-utopistiki sistem Furijerizam i saraivao sa Godinom na Familister-u , zajadnici sa kolektivnim zgradama za oko 2.000 osoba. Ova zajednica treba da zameni 400 do 600 stanova. lanovi zajednice uestvuju prema uloenom radu, kapitalu i talentu. Dr. Riardson (Henry Hobson Richardson) godine 1875. stvara model Hygeia , zamiljen na osnovu najboljih higijenskih uslova, smanjujui bolesti i umiranje do minimuma. On je za svoju ideju pozajmio mnoge stavove Howarda i drugih teoretiara. Andre Goden (Jean Baptiste Andre Godin) (1817- 1888), francuski socijalni reformator. Osnovao je produktivnu zajednicu Familistere 1859.g. Ova socijaln azgrada predviena je za 1.200 osoba. Kao jedinica stanovanja nije okruena poljoprivrednim preduzeima, ve je vezana uz fabriku. Ona nije autonomna. Godine 1882. realizuje san napornog zivota i useljava se u stan ove socijalne zgrade. On prethodi vrtnom gradu teorije Howarda. Godenovi principi o kolektivnom stanovanju ustupie docnije svoje mesto uticajima arhitekte Le Corbusier-a. arl id (Charles Gide) (1847-1933), francuski ekonomist, vidi ostvarenje svojih ideja u zadrugama. Napisao je I storiju ekonomske doktrine . Haksli Aldus (Huxley Aldous) (1894) engleski pisac Le meilleure des Mondes . UTOPISTIKA TRADICIJA Naziv za arh. tradiciju koja je nastala na osnovana utopistikih ideja i koja je formirana na njihovim primerima. Robert Owen je za ideju svoje utopijske zajednice imao tradicionalnu organizaciju manastira, a ideju autonomnog stanovanja i autonomne zivotne zajednice, predstavlja Fourie, u svojim Falansterijama (Phalanstere), komunama iz devetnaestog veka na osnovu kojih je nastao dananji princip kolektivnog stanovanja koji e odrediti karakter savremenog grada. Takoe, Le Corbusier je direktno bio inspirisan manstirom Ema i Fourierovim utopijanskim socijalizmom kada je projektovao svoj Unite dHabitation u Marseju. UTOPISTIKE GRUPE V. Utopistika teorija i praksa UTOPISTIKI GRAD FRANCEVILLE Utopistiki grad Jules Vernea. Verne je mahom predvideo razvoj u oblasti mainstva i sredstava komunikacija. Suprotno svakom oekivanju, njegova vera u stvaralaku mo tehnike nije kod njega stvorila optimistiku viziju grada maine. On u svojoj noveli La Journee dun journaliste americain en 2889 , objavljenoj 1899. Godine, zamilje jednu dinovsku metropolu, ije su zgrade duge po nekoliko kilometara, ali iji su stanovnici otudjeni, jer se za sve slue aparatima. Sam Jules Verne se opredelio za humanije reenje, u kome se glavni doprinos tehnike usmerava na higijenu: to je Fransvil (Franceville) iz njegovog dela Cinq cents millions de la Begum , koji mnogo duguje Richardsonovoj ideji grada Hygeia. UT OR (LEB, FALC) (Zgr.). (1) Na podunim ivicama dasaka leb u koji ulazi pero druge susedne daske, te se tako daske meu sobom sastavljaju. (2) Zasek na unutranjim ivicama okvira prozora i vrata, da bi se spreilo prodiranje vazduha. (3) lebovi na utorenom (falcovanom) crepu koji spreavaju prodiranje i podlivanje vode izmeu dva takva crepa. UT OREN CREP (FALCOVAN CREP). Crep pravougaonog oblika sa ravnim, rebrastim ili valovitim povrinama. Prema nainu proizvodnje i broju utora razlikuju se dve vrste i to: (a) vueni utoren crep koji se proizvodi na podunoj opekarskoj presi i koji ima na jednoj duoj strani utor, a na drugoj rebro; (b) presovani utoren crep koji se porizvodi obino na tzv. revolverpresi i koji ima na jednoj duoj i na jednoj kraoj strani utor, dok na suprotnoj duoj i kraoj strani ima rebro (duplo utoren crep). Kvalitet i dimenzije za obe vrste propisani su standardom. UTORENA ERAMIDA (FALCOVANA ERAMIDA, LEBN JAK). eramida koja se upotrebljava za pokrivanje slemena i grbina kod krovova pokrivenih utorenim (falcovanim) crepom. Njen kvalitet i dimenzije propisani su standardom. UT VRDA OBALE, OBALOUT VRDA Obl oga kojom se titi obala reke podlona ruenju, najee od kamena, ali moe biti i od popleta ispunjenog kamenom i dr. UT VRDA Utvreno mesto, dvorac, ili utvreni grad, koje je upotrebom inenjerskih graevinskih sredstava (rovovi, anevi, bedemi , k ul e, k api je) podignuta tako da moe tokom dueg vremenskog perioda da odoleva eventualnoj agresiji napadaa. Utvrda ima prostor za smetaj vojske i branilaca, prostore za smetaj stanovnika mesta i magacine za spremanje hrane koja se koristi tokom perioda osvajanja grada ili utvrde. UT VRDA, FORT I FI KACI JA (lat. fortificatio, engl. fortification) U tvrdjenje, tvrdj ava. Naziv za utvrdjenje, utvrdu nekog grada, terena, zamka, dvorca, tvrdjave, sa namerom njene odbrane od potencijalnog osvajaa. Fortifikacija se gradi podizanjem odbrambenih sistema bedema, zidova, platoa, uzvisina, jarkova, kanala, kula, donona, kapija, mostova, padina, brisanih prostora i dr. Fortifikacije se grade od: zemlje, kamena, opeke, betona i drugih materijala. UT VRDA, OPPI DUM (lat.) Latinski naziv za utvrdu, grad, varoicu u starom Rimu. UT VRDA, SKROVI T E V . Sk rovi te UTVRENA KUA U folklornoj arhitekturi, naziv za kuu, najee stambenog karaktera, koja ima sve elemente utvrde. Karakteristine su utvrene kue u San Gimignanu u Italiji, koje su graene u formi visokih i vitkih kula, na taj nain da je bilo jako teko zauzeti ih. Sline primere imamo u Gruziji. U pojedinim delovima Balkana i danas su se zadrale utvrene kue, naroito u Metohiji, to je odgovaralo karakteru i nainu ivota stanovnika. Oblik utvrene kue potie svakako iz srednjeg veka kad ase po takvim "k ul ama" sa ardacima i stanovalo. Ulazak u utvrenu kuu je esto tek visoko na spratu te je, bez stepenica koje se uklanjaju, nepristupaan (naroito nou). U prizemlje se sklanjala stoka a na vrh kule je brvnara (jer je meu zidovima od brbana daleko ugodnije i zdravije stanovati nego meu kamenom). Veoma praktine a estetski od izvanrednog efekta su otvorene drvene galerije na spratu tih kula, sa izrezanim dekorativnim arkadicama i klupom iza njih. UTVRENA SELA Naziv za sela koja u svom sastavu poseduju kule za odbranu. U prolosti, svaka porodica u jednom takvom selu morala je da ima sopstvenu odbrambenu kulu, jer su jo u drugoj polovini XIXv. krvna osveta i vendetta nekontrolisano besnele. Od nekada dve stotine kula u Bolonji, ostalo je samo nekoliko. Primere utvrena sela imamo na Peloponezu, Jemenu i Zapadnom K avkazu. UTVRENI GRAD (nem. Burg) V . Burg. N aziv za jedan grad koji je utvren protiv mogueg napada neprijatelja. Utvreni grad je opti pojam za grad koji je smeten u prostoru unutar odbrambene strukture gradskih zidova, bedema, kojima su esto pridrueni rovovi, anci, kule i dr. Najraniji poznati gradovi su bili utvreni i to najee zemljenim bedemima, kamenom ili drvenom 1. Utvrdjeno selo na Dnjestru, I X-XI vek 2. Utvrdjeno naselje Heuneburg, Nemaka, 700 do 500 gpne 3. Detalj utvrdjenog naselja Heuneburg 4. Utvrdjen grad K onstantinopolj,, plan iz1420, Cristoforo Buondelmonti
664 ogradom. Antiki grki gradovi su po pravilu bili podignuti na uzvienim lokacijama, koje su bile u funkciji svojevrsnih utvrenja. Rimski castrum je bio formiran po pravilima geometrijskog plana utvrenog grada. Tokom srednjeg veka, utvreni grad je sadrao sledee elemente: anac ili rov, odbrambeni zi d sa otvorima za odbranu, odbrambene k ul e, kule iznad gradskih vratnica (kapija), gradsk e k api je sa pok retni m mostovi ma, gl aci s, mostnu k ul u, i sturenek ul e, cari nsk epunk tove. Osnovni elementi gradseke utvrdesu Gradske zidine (gradski zidovi), kule straare, basti oni , gradske kapije, anci (rovovi) i dr. Primere utvrenog grada, kao grada opasanog zidinama, pronalazimo u najranijim periodima razvoja arh. Prvobitni u.g. imali su gradske zidove podignute od drvenih trupaca, zatim, bili su to zemljani nasipi i bedemi. Stvaranjem velikih civilizacija u delinama velikih reka (Eufrata i Tigra, Nila), pronalazimo primere u.g. sa zidinama izgraenim od kamena. Nasuprot egipatskim u.g. pol i si u Staroj Grkoj nisu bili utvreni. U srednjem v., svaki grad je bio utvren, a fortifikaciono graditeljstvo bilo je ipmerativ gradskog opstanka. U doba renes., projekti za i deal an grad pretpostavljali su geometrijsku centrinu kompoziciju u.g. U doba baroka, menjaju se forme utvrda, uporedo sa promenama u nainu ratovanja i kasnije, uvoenjem topovskog oruja, koje je omoguavalo opsadu jednog grada gaanjem iz daljine. UTVRENJA V. Fortifikacije, Utvreni grad UTVRENJE (Arh.). Tvrava isto vojnikog karaktera, podizana na strategijski vanim i istaknutim takama. UTVRENJE, TVRDJAVA (nem. Burg) V. Tvrava UTVRENO SKLONITE (nem. Fliehburg, Fluchtburg) Utvrenje opasano zidovima i pal i sadama ili zidom opasano podruje graeno u praistorijsko doba ili u toku srednjeg veka, koje je u kriznim periodima rata sluilo za smetaj, sklanjanje i zatitu stanovnitva. U doba srednjeg veka funkciju utvrenog sklonita esto je vrila crk vena utvrda. UT VRDJEN A LI N I JA V . Forti fi k aci ja UT VRDJEN I GRAD V . Tvrdjava, epoha hl adnog oruja, Pol i ok reti k a UT VRDJEN I REJON Zemljina prostorija (zona, rejon ili pojas) ograniena po frontu i dubini, organizovana za dugotrajnu i upornu odbranu. Moe biti samostalan ili u sklopu utvrdjenel i ni je, a osnovu mu ine objekti stal neforti fi k aci je. UT VRDJEN JE Objekt pol jsk e ili stal ne forti fi k aci je uredjen za to efikasnije vatreno dejstvo, zatitu ive sile i vatrenih sredstava, kao i lak manevar jedinica. Svako utvrdjenje ima posadu, naoruanje, borbeni zadatak i moe biti samostalno, radi zatvaranja odvojenog pravca i zatitu nekog veeg objekta, ili u sastavu utvrdjenel i ni je, nasel jenog mesta, ili utvrdjenog rejona. Radi se blagovremeno, u sklopu uredjenja ratita, ili na brzu ruku, pre neposrednog sudara sa neprijateljem kao i u toku ve uspostavljenog dodira s njim. UT VRDJEN JE, GRADSKO V . Gradsk o utvrdjenje UT VRDJEN O N ASELJE V . H ri ng UT VRDJI VAN JE Ojaavanje zemljita izradom forti fi k aci jsk i h objek ata radi stvaranja uslova za vatreno dejstvo i zatitu ive sile i vatrenih sredstava od neprijateljeve vatre. Pojam je analogan forti fi k aci ji . U najuem smislu obuhvata podeavanje zemljitnih objekata za dejstvo vatrom i zaklanjanje od neprijateljeve vatre, dok u najirem smislu znai ininjerijsko uredjenje dela zemljita (zemljine prostorije) kao poloaja za dejstvo, zaklon ljudstva i naoruanja i manevar. I zvodi se i u napadu i odbrani. UVALA (Zgr.). (1) Udubljenje na krovu koje nastaje izmeu dve krovne ravni koje zahvataju unutranji ugao vei od 180. Kada se krov pokriva nekim krutim pokrivaem, uvale se pokrivaju limom. (2) Zidna uvala na krovu nastala izmeu krovne ravni i nekog zida iznad krova; i ona se pokriva limom. V . H ol k el . V . Krovna uval a, U val a k rova. UVALA I SLEM E V . Sl emei uval a UVALA KROVA V . Krov. Mesto preseka dve krovne ravni okrenute jedna prema drugoj, formirajui na taj nain konkavnu povrinu. Nasuprot sl emenu, koje predstavlja gornju presenu zonu krova, uvala je donja presena zona jednog krova. UVALA, RELJEF Oblik karsnog reljefa, stvoren srastanjem vrtaa. obino su blaih nagiba, eliptinog oblika i zaravnjenog dna. Dostiu duine od 2-3 km. UVALN A LAJSN A (nem. K ehlleiste) Lajsna koja u svom poprenom preseku ima konkavan etvrtkruni oblik. Postavlja se izmeu zida i tavanice. UVALN A RI GOLA (nem. K ehlrinne) Ri gol a na krovnoj uvali koja sprovodi atmosferilije u oluk. UVALN I KROV (engl. valley roof) M k rov, ili krovni pokriva jedne zgrade sa isturenim krilima koji zahteva krovne uvale na mestima gde se subsidiarni krovovi spajaju sa glavnim krovom. V . Krovni obl i ci . UVALN I ROG Rog postavljen dijagonalno na mestu gde se dve krovne kosine sreu u uvali, tj., kod k rovni h prozora, kao kod osnovnog k rovnog vezaa (1). UVALN I SVOD (nem. Muldengewoelbe) V . Kori tasti svod UVEZANI RAD, VORNI RAD Prepl etni ornament izradjen od elementa trake ili ueta koji ima izgled ueta vezanog u vor. Pojavljuje se u raznim stilovima i u raznim periodima. Oigledni primeri su uvezani uzorci u anglo-saksonskoj i keltskoj umetnostim, ali ih takodje pronalazimo i kod arabesk e, A rt N ouveau-a, mavarsk earhi tek turei uastom radu. UVEZAN I ST UB (engl. knotted shaft) Romanesk no stablo stuba koje je izradjeno tako da izgleda kao da je uvezano u vor. Dobri primeri ovog stuba potiu iz XII i XIII veka, a nalaze se, izmedju ostalih, u katedrali u Wuerzburg-u, Nemaka, kao i na istonoj strani Broletto-a, Como, I talija (1215). UVI JAN JE V .Torzi ja UVI JAN JE, T ORZI JA Pod torzijom jednog tapa podrazumeva se deformacija koja nastupa pod dejstvom torzionog momenta i sastoji se u okretanju poprenih preseka za izvestan ugao oko podune ose tapa. Vlakna paralelna sa osom tapa pri ovoj deformaciji prelaze u zavojnu liniju. UVI JEN RAD (nem. Schweifwerk) Vrsta rada u k ovanom gvou, karakteristinog za dekoracije u ranom baroknom periodu, sa osobenim crtama u formi uvojitih (urolanih) linija (nem. Rollwerk). UVI JEN O T OKAREN JE V . Tok arenje, uvi jeno UVO (ear) 1. A k roteri j a ili rog jednog ol tara, sark ofaga ili stel e. 2. Crossette. UVO U N AM ET AJU (engl. ear) Dekorativni element nametaja; ekstenzija poprene letve naslona za ledja stolice na spoju letve i krajnjeg vertikalnog tapa naslona za ledja, sa obe strane naslona. Uvo je uobiajena karakteristika stolica iz perioda XVI I I veka kod stila Thomas Chippendale-a, ili kod W i ndsor stol i ce sa grebenasti m nasl onom za l edja. Uvo se takodje pojavljuje kod kineske stolice guan mao shi . UVO, FASADN O (nem. Ohr) Gornji deo rama koji svojim profilom uokviruje neki prozor ili vrata a koji je sa svih strana preputen u polja fasade. 1. Utvrdjen grad K orsabad, kojeg je podigao Sargon I I , Senaheribov otac 2. I zgled utvrdjenog grada sa gradskim zidinama i bastionima 3. Jedno utvrdjenje na Dalekom I stoku (crte autora knjige) 4. Utvrdjena crkva 665 UVO, UI CA V . Tab. U vo, ui ca ili sredstvo kojim se vezuje kina oluna cev za zid. UVOJAK, SVI T AK V . Svitak UVOJAK, VOLUT N I V . V ol uta UVOJITI FURNIR, EKSCENTRINI FURNIR (engl. curl veneer) Drveni furni r sa figuracijom u obliku uvojaka ili zaobljenih vorova. Drvo za izradu ovog furnira je uzeto iz dela trupca na kojem grana drveta izvire iz stabla, pravei interesantnu aru. UVOJI T I RAD, ROLVERK (nem. Rollwerk) Poglavito u periodu renesanse nastao dekorativni motiv koji se sastoji od uvijenih i zavojitih lisnih formi. Uvojiti rad se najee pojavljuje na grbovima i k artui ma, najvie kao k ovani rad. UVRN UT I ST UB V . I zvi jeni stub (engl. Solomonic column) V . Sol omonsk i stub. V . Sal omoni k a UVUENI STUB, POVUENI STUB (nem. Eingeblendete Saeule) Stub podignut unutar proirenja zida putem male ni e. UVUENO PRIZEMLJE Prizemlje, kao kontaktna zona zgrade s ulicom, ima drukije znaenje u strukturi zgrade od ostalih etaa. Ta se razlika esto eli oblikovno naglasiti, pa se izvodi uvueno prizemlje. Ako su stubovi u prizemlju uvueni, na mestu se diskontinuiteta pojavljuje koncentracija naprezanja, to je posebno nepovoljno kad se pojave dimanika optereenja. Analiza ravnotee tavanice prizemlja pokazuje da je moment P, a kojega ine vertikalna akcija i vertikalna reakcija u ravnotei s momentom para horizontalnih sila Z i D. Glava se stuba mora, dakle, preko tavanice prizemlja horizontal no usidriti; sila Z prenosi se u neki zid ili neki drugi vertilani ukrutni element, napreui na istezanje tavanicu prizemlja. Uvueno prizemlje moe se ostvariti i bez uvlaenja stubova na jedan od sledea tri naina: a) fasade se u prizemlju uvue, a slobnodni stubovi prolaze do temelja stvarajui kolonadu. Takvo je uvueno prizemlje prikladno za zgrade u gradskim sreditima, jer tada ulica ili trg dobijaju trem; b) kad zgrada ima konzolno istaknute tavanice u jednom ili u oba smera, uvueno se prizemlje ostvaruje premetanjem povrine proelja, tako da se prizemlje zatvori u ravni unutranjih bokova stubova; c) ako je dimenzija preseka stubova koja je upravna na proelje dosta velika (visoke zgrade), uvueno se prizemlje moe ostvariti pomakom opne prizemlja iako tavanice nemaju prepuste. UZAN LJEB (engl. quirk, ital. scanalatura) Otar urez u obliku slova "V" napravljen u profilaciji ili izmedju dva i vie profila. UZDI GN UT POD (engl. pace) 1. Deo poda koji ji uzdignut iznad opteg nivoa. UZDI GN UT I PAN EL Drvena ispuna sa obostranom ukrasnom podlogom. UZDI GN UT I PAN EL SA POLJI M A Predstavlja panel sa pol ji ma, koji je sa ravnom uzdignutom povrinom polja, ali je uokviren uputenom, profilisanom ili zakoenom ivicom. UZDRAN A T EREVEN KA, AUST ERI TY BI N GE V . A usteri ty bi nge UZEN GI JE (Zgr.). Gvozdene ipke savijene u obliku U, sa zadatkom pridravanja ili stezanja delova konstrukcije, koji su time zahvaeni. (1) U konstrukcijama od drveta gvozdene ipke koje obavijaju snop grae i steu ga navrtkama (luni nosai Emi). (2) Uzengijice od savijenog gvoa, ukucane u prozorski okvir za pridravanje ipki triba ili drugih naprava za zatvaranje prozorskih krila. (3) Stremeni. UZGLAVLJE Deo kreveta koji se nalazi vertikalno podignut na mestu iza glave. Ima razliite oblike i razliito je obradjeno. UZGLAVN A DASKA (engl. headboard) K od jednog k reveta, kaua, kanabe-a i sl., naziv za dasku koja je uspravno podignuta na uoj strani kreveta na mestu gde se nalazi glava onoga koji lei. Obino je nainjena od ploastog materijala, esto od punog drveta i moe da bude tapacirana. UZI DAN A ZGRADA (Arh.). Zgrada koja se svojim bonim stranama oslanja na susedne zgrade. UZI DAN E ST EPEN I CE Stepenice kod kojih su stepeni sa jedne ili sa obe strane vrsto uzidani, za razliku od podzidanih i od poduprtih u celoj irini kraka. UZI DAN I ORM AN , PLAKAR V . Pl ak ar UZNEMIRAVAJUI STIL V . Raguer sti l , Rageur sti l UZOR V . Ti p UZOR, M ODEL (engl. model, franc. modele, nem. Modell, ital modello) Obrazac, uzor, primer; oblik (lik, tip) u koji se neko ugleda, uzima ga za primer ili imitira (reprodukuje). U lik. umetnostima uzorak ili predloak. U arh. se esto izrauje arhitektonski ili urbanistiki model - maketa, odnosno, umanjen plastini prikaz graevine ili kompleksa zgrada. U primenjenoj umetnosti, izrauju se m. za razliite proizvode, na pr. od porculana. V. Arhitektonski model, graevinski model UZORAK Od vee koliine materijala koji treba da se ispita, po naroitim propisima se uzima samo jedan deo pa se taj deo uzorak ispituje. Uzorak koji se uzima za ispitivanje treba da je takav da bar 80% materijala koji se ispituje odgovara uzetom uzorku. UZVI EN U ARH I T EKT URI , SUBLI MAN (engl. Sublime) Estetska kategorija koja se vezuje za ideje strahopotovanja, intenziteta, snage, burnosti, terora i ogromnosti sa naglaavanjem ovekove relativne beznaajnosti u odnosu na lice Prirode, to izaziva emocije i stimulie imaginaciju. Ova kategorija je stoga razliita od L epote i pi toresk nog i predstavljala je produbljen znaaj u relaciji prema shvatanju grandioznosti, monosti i estini prirodnih fenomena. Glavni apologeti sublimnog bili su Edmund Burke (1729-97), sa svojim delom A Philosophical Enquiry into the Origin of our I deas of the Sublime and Beautiful (1756) i I mmanuel K ant (1724-1804), sa svojom Observations on the Feeling of the Beautiful and Sublime (1764). U arhitekturi, subl i mno je povezano sa ogromnou, veliinom koja nadrasta sve ostalo, sa primitivnou (posebno kod neukraenog dorsk og reda) i stereometrijskom istotom (kao kod veine neoklasinih dela, tj., kao u radovima Boullee-a, i vizijama zatvora Piranesi- ja). V . Subl i man. UZVI EN I ZAI LJEN I LUK (nem. Ueberhoehter Spitzbogen) V . L ancetni l uk , k opl jasti l uk UAST I PROFI L Naziv za profil koji ima oblik ueta; konveksan profil dekorisan serijama krivina koje se spiralno uvijaju u obliku upredenog debelog ueta. UAST I T AP (Taustab) tap izveden u formi i strukturi uvijenog ueta. V . tap. UE GRADSKO PODRUJE V. Gradsko podruje, uegradsko podruje UI GRAEVINSKI REJON Predstavlja podruje ili mesto gradnje jednog objekta ili jednog kompleksa. Ui graevinski rejon najee je definisan granicama graevinskog placa ili regulacionom linijom graevinskog placa. ULEBLJEN E ST EPEN I CE Su najee u upotrebi i zovu se ulebljene, jer su daske gazita i ela ulebljene sa strane u obrazine. Ove stepenice se mogu izvesti sa 1. Palmanova (I talija, 1593) je idealan grad Scamozzija i Giulio Savorgnamia. Utvrdjeni grad sa radijalno-koncentrinom emom 2. Utvrdjenje, Prato d'Ognissanti, projekt, Michelangelo 3. Utvrdjen grad; stari plan Aleksandrije gde se vide gradske zidine i svetionok na ulazu u luku
666 elima i bez ela. Stepenice bez ela se izvode ako je potrebno da se prosvetli prostor ispod stepenica i izbegne zasenenje. Osim toga one su ekonominije nego stepenice sa elima. Medjutim, nije preporuljivo praviti ovakve stepenice gde ima male dece. Za razliku od prostih, kod boljih stepenica ( u koje spadaju ulebljene i naleue stepenive) obrazni nosai se u svom donjem delu oslanjaju na pravu stepenicu. Ovako povieni oslonac za obrazine se radi iz razloga pogodnijeg prilaza stepenicama kao i lepeg izgleda. Prva stpenica je zbog toga ispunjena gredom trupcem, koja se oblae daskom gazita i elom. Ova se greda trupac mora solidno ukotviti za podlogu (tavanicu ili zid) sa najmanje dve eline kotve 16 mm, kako bi bila siguran oslonac za obrazine koje se u nju uepljuju. Oslonac se moe izvesti iz dva komada trupca. U tom sluaju se svaki zasebno mora ukotviti sa po dve kotve.. ULJEBLJEN E DRVEN E ST EPEN I CE V . D rvene stepeni ce V OSLON AC (nem. "V" Stuetze) Ugaoni oslonac jednog stuba ili drugog konstruktivnog elementa koji je sagraen iz dva stubna nosaa postavljena meusobno pod uglom, tako da ine oblik slova "V". V RUST I KACI JA, RUST I KACI JA SA V SPOJEVI M A I sto to i zarubl jena rusti k aci ja. V SPOJSpoj dva elementa pod uglom poput slova V. VAGA, M I H AELI SOVA Maina koja se upotrebljava za ispitivanje na savijanje i kidanje probnih tela od maltera. VAGI N A Nii deo pedestal a terma, iz kojeg izrasta grudni deo. VAGON SKI KROV (engl. wagon roof) Kol evk asti k rov konstruisan od blizu postavljenih serija dvostruko luno podignutih drvenih podupiraa, sugeriui oblik pokrivenog vagon ili bavastog svoda. Moe da bude vidan sa unutranje strane, obloen gipsom ili zavrno obradjen panelima. VAGON SKI SVOD (engl. Wagon vault) V . Tunel sk i svod VAGON SKI ZASVEDEN O (engl. wagon headed) Prostor koji sadri kontinualno luno oblikovanu tavanicu ili svod, kao kod bavastog svoda. VAGON SKI LJEB (engl. wagon chamfer) l jeb koji se sastoji izs erija malih izdubljenja koja su izdubljena iz arisa drvene grede rektangularnog preseka. Oblik koji je bio omiljen u radovima u stilu A rts and Crafts. Dobar primer predstavlja bal ustrada biblioteke Gl asgow School of A rt, (1907-9) arhitekte C.R. Mackintosh-a, gde su izdubljenja akcentirana bojom. VAGRES Prilikom gradnje arhitektonskog objekta, predstavlja liniju sa istom niveletom, najee odreenu na povrini obodnih zidova jedne prostorije, sa svrhom odreivanja horizontalne tane nivelete poda prostorije. Niveleta se prenosi na zidne povrine putem providnog creva ispunjenog vodom, po principu spojenih sudova; na taj nain preneta niveleta, predstavlja apsolutno tanu kotu na svakom zidu ponaosob, odakle je mogue njeno precizno prenoenje nanize, da bi se odredila niveleta poda prostorije. VAH AN A (sanskrit) Prestava ivotinje ili predstava vozila Hindu boanstava. VAI SSELI ER (franc.) Naziv za francuski dresser (1) iz perioda XVIII veka. esto je vrlo irok, a ponekad se naziva buffet- vai ssel i er, a sadri do pet ormania sa policama postavljenih jedan uz drugoga ispod povrine koja je nalik stola i sa aranmanom polica iznad nje. VAJAN A ARH I T EKTURA Pojam se odnosi na arhitekturu koja je nastala slino procesu vajanja, odnosno, stvaranja skulptorskog dela, od razliitog materijala ili od prirodnih elemenata neposrednog tla na kojem se arh. objekat nalazi. Primere v.a. nalazimo u trogl odi tsk i m stani ti ma, kao i mnogobrojni tokom istorije podignuti slobodno stojei objekti isklesani iz zive stene, a potom i izdubljeni. V.a. pronalazimo u arh. hramova u I ndiji, koji su isklesani u steni. VAJAT U folklornoj arhitekturi Balkana, posebno u srpskoj folklornoj arhitekturi, vajati su izdvojeni stambeni objekti podignuti u zajednikom dvoritu, najee zidani od drveta na postolju od kamena, koji su sluili za zasebno stanovanje mlae generacije koja je zasnovala porodicu odvojeno od roditelja, ali u sastavu zajednice. Vajati su graeni kao brvnare ili od vrstog graevinskog materijala, obino su manjih dimenzija. Osnovna karakteristika vajata je njihova izolovanost od ostalih objekata jednog seoskog domainstva. VAKUF (ar. vakuf) K od muslimana: zadubina za opte religiozne i humane svrhe, sa ciljem da podie i izdrava damije, kole, javne bi blioteke, bolnice, sirotita, vodovode i dr. VAKUUM BET ON Beton spravljen na taj nain to je vakuum-pumpom izvuen viak vode iz betona. Izvlaenjem vazduha se isisava voda a u isto vreme stvara se pritisak na sve beton, tako da se dobija kompaktan beton. VALACI JA (nl. vallatio) Voj. opanavanje, podizanje bedema, utvrivanje u polju; podizanje nasipa. VALAGRA I M AN ASARA MERE V . M anasara mere VALAGRA V . I ndi jsk a i zgradnja mera po manasari VALAN CE (engl.) V . Z astor VALAN CE ZAST OR (engl.) V . Z astor, draperi ja VALER (fr. valeur, nl. valor, tal. valore) Vrednost, cena; hartija od vrednosti; muz. trajanje note; hrabrost, junatvo; valer an atant ili valer an rekuvrman (fr. valeur en attente, v. en recouvrement) trg. vrednost koja se oekuje, eventualna budua vrednost. VALET UDI N ARI JUM , VALETUDI N ARI UM (l.valetudinarium) Bolnica, bolnika soba. Graevina unutar rimskog castruma koja je imala funkciju bol ni ce. V . Z dravstvene zgrade VALJAN I M AT ERI JAL Opti naziv koji se ponekad upotrebljava za sav elini materijal koji se u val jaoni cama proizvodi. VALJAN I PROFI L Konstruktivni elementi od elika koji se dobijaju valjanjem izmedju kalibriranih valjaka. U zavisnosti od namene, mogu imati razliite oblike i dimenzije i tada imaju odgovarajui naziv. U valjane profile, koji se danas najvie primenjuju u elinim konstukcijama, ubrajaju se: pljota gvodja, orkuglo, kvadratno i estougaono gvodje, ugaonici, prosto "T" gvodje, Z-gvodje, limovi, ploe, "T" nosai i drugi razni profili. Valjani profili ije su dimenzije normirane (npr. dvostruk o T-profi l ) nazivaju se normalnim profilima. VALJANO GVOE V. Kovano gvoe VALJKAST I FRI Z (nem. Rollenfries) Fri z koji se sastoji od vie horizontalno postavljenih cilindrinih elemenata, postavljenih jedan iznad drugog. VALLUM (lat.) 1. Naziv za nasip, element forti fi k aci je kod ant. rim. l ogora. V. se nalazio okolo podignutog logora i zajedno sa jarkom ( fossa) f ormirao je vojno naselje pravilnog pravougaonog oblika. 2. Antika rimska strana pal i sade konstruisana od materijala izlivenog sa oblinjih breuljaka, poput one na kampovima ili tvrdjavama. VALOBRAN V . Kontra-mur VALOVI T E ZGRADE, VALOVI T I N EBODERI Upotreba valovite linije nije bila samo ograniena na upotrbu 1. Utvrdjen grad; K onstantinopolj na graviri iz Schedelove Svetske hronike, 1493 2. Utvrdjenje, gradsko. Drednjovekovno tipino gradsko utvrdjenje 3. Plan K openhagena iz 1658 sa novim gradskim utvrdjenjima 4. Utvrdjenje gradskih vrata, po projektu Michelangela, crte, Maldini 667 prilikom podizanja zidova i fasada, ve postoje urbanistiki primeri formiranja valovitih struktura, kako na mikro, trako i na makro planu. I nteresantan je valoviti plan Landsdowne Crescenta, Bath, iz 1794.g.. Njegove tri zmijaste vijuge lee visoko iznad grada, dajui mu organski izgled. Takoe, Le Corbusier je u svom projektu sanacije Alira iz perioda 1930- 1934.g., primenio urbanistiki plan valovito postavljenih nebodera, kao organski plan . VALOVI T I LI M , T ALASAST I LI M V . Tal asasti l im VALOVI T I ZI D Naziv za zatalasanu formu jednog zida, koja dinamino zatvara jedan unutrnji prostor ili povrinu jedne fasade. V.z. je forma karakteristina za period barok a. Najznaajniji primer v.z. predstavlja fasada crkve San Carlo alle Quattro Fontane, Francesca Borrominija (1599-1676.), koja se smatra pronalaskom ove arh. forme. Ova f orma se kasnije pojavljuje u veoma velikim dimenzijama u valovitom urban. obliku Crescents-a (Engleska) iz kasnog XVI I I v., jo kasnije u Le Corbusier-ovom urban. projektu za Alir, kao i u arhitekturi Antinio Gaudia, Alvara Aalta i dr. VALVA, VALVE (lat., engl.) Jedna ili druga polovina krila kod vrata sa dva krila (dvok ri l na vrata) ili kod francusk og prozora. VAN I T Y (engl.) Englesko moderno ime za toal etni sto. VARA V . Si stem pal ca VARGEN JO, VARGUEN O, BARGEN JO V . Renesansa, pani ja. Nametaj nastao iz krinje radjene u paniji u periodu renesanse je nastao bargenjo i l i vargenjo (panski: bargueno = vargueno), nazvan panski kabinet, krinja prizmatinog oblika na visokim nogarima. Prednja strana bargenja otvara se preklapanjem nanie i slui kao ploa za pisanje. Na bonim stranicama su ruice za noenje. Unutranjost sadri veliki broj manjih vratanaca, fioica i pregrada. Ponekad, bargenjo nema preklopnu plou. Nogari su tokareni (esto ukraeni motivom arkada) ili u duborezu. Bargenjo je bogato dekorisan, kako spolja tako i iznutra, na mavarski ili renesansni nain: marketerijom, duborezom, okivanjem itd. Naziv bargenjo u paniji, pored opisanog kabineta, obuhvata i vei broj srodnih elemenata slinih italijanskoj credenza ili francuskoj commode. Vargueno je bio postavljen na taqui l l on-u, ranom tipu ormana sa fijokama ili na stolu na nogarama, pi e de puente. Rani tipovi vargi enos, iz perioda kasnog XV veka, bili su dekorisani u mudejar sti l u H i spano mavarsk og nametaja. Nakon toga, u prvoj polovini XVI veka, pl ateresque sti l upoznaje takve motive italijanske renesanse kao to su klasine urne i grotesk ni ornament, ali mavarski uticaj je jo uvek jaevidentniji. U kasnijem dobu veka, pojavljuje se jednostavniji italijanski dekorativni stil, koji se vie oslanja na arhitektonsku imaginaciju. Vargueno iz perioda XVI I veka je radjen pod uticajem savremenog nemakog Kunstschrank -a, a karakterie ga veoma razradjena ornamentalna dekoracija, ukljuujui kompleksnu reprezentativnu mark eteri ju sa brojnim bogatim materijalima. Forma je ostala popularna do perioda ranog XVI I I veka. VARGUEN O, VARGUEN JO, BARGUEN JO (pan. vargueno) panski renesansni kabinet sastavljen od kovega sa fijokama i padajuim frontom, i odvojenog postolja. Koveg je obino bogato ornamentiran radom u razliitim vrstama drveta, sa detaljima od slonovae. V . V argenj o. VARI JAN T A U ARH I T EKTURI I UM ET N OST I Jedna od skica, jedan od nacrta budueg projekta ili budue slike umetnikog dela. VARI JET E (fr. varit) Pozorite koje neguje laku muziku, pesmu, ples, gimnastike produkcije, onglerske vetine i sl. VARN I SH , FI RN AJZ (engl. varnish) Smola topiva u medijumu, a koristi se za zatitno premazivanje drveta, kod izrade nametaja, i dr. VARO (tur.) 1. Naziv za gradsko jezgro, staro jezgro jednog grada u Turskoj i na Balkanu. V. Predstavlja mesto gde su odvijane javne aktivnosti nekog grada: upravne, trgovinske, zanatske. Predstavljala je deo grada gde se nalazila pijaca i radnje zanatlija. 2. U Srbiji, zadrzan je naziv v. koji oznaava manje mesto, koje nije selo, ve je po svojim urbanim karakteristikama blie jednom gradu (varoica). VARO KAPI JA K apija, gradske vratnice, koje su vodile u varo, odnosno, gradsko jezgro. VARO, SREDN JOVEKOVN A (od madjarskog, lat civitas) Srednjovekovno naselje, sa razvijenim ekonomskim, socijalnim i urbanim funkcijama, formirano uz zidine utvrdjenog grada. U srednjovekovnoj Srbiji se varoi pominju od XV veka. U Evropi, varoi nastaju u periodu od I X do XI V veka, a njihov porast i razvoj je u tesnoj vezi sa razvojem zanatstva i trgovine. VAROAN I N Stanovnik srednjovekovne varoi . VAROKA KUA Arhitektonska folklorna stambena jedinica ija se funkcija i forma razvijaju u skladu sa tipinim urbanim nainom ivota, obiajima, religijom, socio- ekonomskim, estetskim i drugim potrebama, manje klimatskim prilikama i raspoloivim gradjevinskim materijalom. Termin se vezuje za nastanak varoi u Evropi u periodu I X-XI I I veka, u Srbiji od XV veka pa nadalje. VAROKA KUA BALKAN SKOG T I PA Jasno je da nepostoji jedan jedini tip stare varoke kue za sve varoi u raznim krajevima Balkana. Razlika izmeu seoske i varoke kue zavisila je od raznolikosti potreba i naina ivota seljaka i varoana. Zavisila je, zatim, od mogunosti izbora graevinskog materijala, i najzad, u izvesnoj meri i od klime. Bar bi teorijski tako trebalo da bude. Meutim, dok su tri gornja uslova bila od najveeg interesa i znaaja za razvoj seoske arhitekture, za varoku to nije bio sluaj u punoj meri. Razlika izmeu sela i varoi u nainu ivota, a u vezi sa njim i sa potrebama, bila je najoiglednija. Varoanin se bavio trgovinom, bio je zanatlija, slubenik i zaposlen na drugi nain nego seljak zemljoradnik i stoar. Mada je i njegova kua bila prvenstveno za stanovanje, bilo je i drukijih kua u varoi: zanatskih radionica, skladita, prodavnica, gostionica, hanova, krma itd. Jedna je kua mogla da ima i vie razliitih namena. Za zemlje Balkana dugo vremena je vaila podeljenost na podruje koje je obuhvatala Otomanska carevina i na krajeve izvan te sfere, te kulture i tog naina ivota, a koji su bili pod zapadnjakim ili mediteranskim uticajem Evrope u pogledu naina ivota i mnogo ega drugog. Dok je u onom prvom podruju vladala u arhitekturi varoke kue izvesna jednoobraznost (uz lokalne varijante) dotle je u drugom bilo podvojenosti na dve ue grupe: jedne razvijene pod komponentama uslova Jadranskog primorja i druge pod uticajem kontinentalne Evrope. No ono to bi naroito trebalo istai kod arhitekture varokih kua uopte, to je da je u njoj (dok se to za arhitekturu seoskih kua ne bi moglo rei) pored povinovanja uslovima ivotnih potreba, mogunosti nabavke graevinskog materijala i voenja rauna o klimi bilo veomamnogo i ugledanja na "modu" prihvatanja i primenjivanja ve razraenog tueg stila. Tako je to bilo i kod arhitekture varoke kue u orijentalnoj sferi Balkana, tako u priobalnim mediteranskim krajevima, tako najzad, i u severo- zapadnim krajevima gde je uticaj kontinentalne Evrope bio najjai. Ta ugledanja ila su donekle ak i na raun 1. Uzviena arhitektura; crte rekonstrukcije Hrama Fortune u Praeneste, savremenoj Palestrini, Pirro Ligoria, 1500-83 2. Uzviena arhitektura; unutranjost hora katedrale u Koelnu, poete 1248, posveene 1322
668 racionalnosti i udobnosti kue i ivota u njoj. Varoka kua balkanskog tipa nije bila nova, ve je bila produetak opte vizantijske i blie-orijentalne koncepcije. Na celoj teritoriji bliega Orijenta ekonomika i prilike ivota po varoima, odavno su uinili da za obinu kuu za stanovanje nije usvojen monumentalan i veoma skup nain na koji su graene crkve i palate, ve se iskristalisao jedan drugi nain, ekonomian i brz za graenje bondruna konstrukcija. Uostalom i kroz srednji vek cela Evropa gradi kue u bondrunom nainu konstrukcije, samo su tamo, zbog klime i zbijenosti kua u giste aglomeracije a takoe i zbog ostalih lokalnih posebnosti, oblici bili neto drukiji. Turci su prihvatili takvu kuu i ona je na prostoru od K aira, preko Anadolije, do Bosne i Srbije, dobila svoj opti dalji razvoj. Raspored soba je bio oko jednog srdeinjeg prostora a sve je, obino, bilo razvijeno kroz prizemlje i jedan sprat, retko vie od dva sprata. Imuniji varoanin, koji nije bio vezan za ui centar varoi, imao je za sebe i svoju porodicu i vee zemljite, ograeno a sa kuom u dvoritu i vrtu. Njemu ulica nije diktirala oblik i izgled kue niti raspored u njoj. Meutim, za kue du ulica, bile su dve varijante: ili je dvorite izlazilo svojom ogradom i na samu ulicu te je kua bila samo s jedne strane prislonjena, ili ga je bilo samo pozadi kue te je ova s ulice bila uzidana izmeu dve druge. Vodovoda ni kanalizacije nije bilo. K lozeti su izdvajani uz kuu. Gde god je to bilo mogue sprovoeni su jazevi vode iz oblinje reice da teku kroz dvorita i ispod ogradnih zidova pojedinih imanja. Pojedini krajevi cele varoi bili su izdeljeni (sem arije) u razne mahal e. Grejanje prostorija je bilo ee umurom i mangal i ma nego pravom pei (ova se razvija u Bosni). Zimi se zato silazilo da stanuje u ozidano prizemlje. To je bilo utoliko lake jer je nametaja bilo malo (kreveta nikako, ve je posteljina razastirana nou na podu). Uglavnom ovakav tip kue ostao je isti kroz vekove kako u varoima Anadolije tako i na Balkanu. VAROKA KUA NA JADRANSKOM PRI M ORJU Na jadranskom primorju, naselja su zbijena oko pristanita. Ulice su uske jer prostora nema, a jo vie jer se treba braniti od suvinog sunca i prejakih vetrova. Nikakav kolski saobraaj ne postoji niti trai ire saobraajnice. Ljudi rade najvie na moru (trgovina i ribolov) a zanati se obavljaju u samim kuama duz ovakvih ulica. Kue su uvek bono prislonjene jedna uz drugu. retko su prizemne, jer prostora nema. I de se i na sprat i dva u visinu. Tu kue ve nisu mogle ostati uvek samo za jednu porodicu, pa biva i vie porodica u jednoj kui. Dvorita su minimalna. Stepenice su ili unjima ili u samoj kui, ali su najstrmije kako bi zauzele to manje prostora. esto ih ima i spolja uz kuu. Mada je kamen jedini graevinski materijal koji se ima na raspoloenju, a drveta je malo jer na terenu kraa (karsta) nema uma, bilo je sve do XI Vv. po varoima u Primorju i mnog drvenih kua jer je ipak klesani kamen bilo skupo i zametno nabaviti, a sitna drvena graa je pribavljana iz Bosne. Zbog opasnosti od poara meu tako prislonjenim i zbijenim kuama, graenje bondruara je zatim zabranjeno. Tako su ostale samo kamene kue. Njihovi oblici svode se na paralelopipede, sa krovovima blagog nagiba, pokrivenimkupom, kanalicom (eramidom). N a f asadama ispada nema. Strehe su bez prepusta; one nemaju ta da tite jer su fasade nemalterisane. I vodoravni krovni oluci su kameni. Na prozorima su drveni kapci koji tite od sunca i vetra. Oko ovih su kameni zupci za gredice zastora protiv sunca i za daske za cvee. Ognjita u kuhinjama k uzi nama su poluotvorena a kuva se na umuru i sitnom drvetu. jaki vetrovi ometaju dobro "vuenje" dimnjaka, zato ovi dobijaju zatitne glave najrazliitijih oblika i sistema. Sve ovo zajedno ini neke od najprimetnijih karakteristika prosene stare varoke kue du Jadranskog primorja, sa manjim varijantama, poev od Istre pa sve do kraja Crnogorskog primorja. VAROKA KUA NA KOSOVU Varoka sredita na Kosovu nekad su bila gusto izgraena; kue su bile uzidane sa obe strane du ulica. U ariji, gde su prodavnice a i zanatske radionice, kue su drukije od onih u manje zgusnutim krajevima varoi. Samo u gustim delovima naselja kue su morale da budu graene i po vie spratova u visinu. Karakteristiku ovih kua ini njihov raspored: one su obino samo za jedno domainstvo. Uprizemlju su bili kuhinja, ostave i posluga, na spratu je stanoval a porodica. Prizemlje moze da bude i ozidano kamenom. N a spratu ima ispada, erk era oka i dok sata. Bondruna konstrukcija sprata omoguava nizove prozora (prozori su jednostruki a po visini su iz dva dela, koji se dizu i sputaju u zljebovima). Strehe su iroke, ak ih ima i preko 2m, sa poduhvatanjem rogova gredinom podvlakom kako bi ispad mogao biti vei. Strehe mogu odozdo biti i obloene daskama a bez metalnih oluka su. esto je sprat delom poduhvaen drvenim stupcima tako da ostavlja deo dvorita natkriljen i zatien od kie i sunca. Tako je dvorite jedna od prostorija same kue jer je porodini ivot zatvoren i malo se ivi van kue. U izdvojenim konacima, usred zelenila vrtova raspored odeljenja u kui je obino simetrian, jer je kua slobodna sa svih strana. Poseban primer su kue u Prizrenu, koje su amfiteatralno postavljene da je do maksimuma iskorieno povezivanje sa prirodom i dalekim vidikom za svaku kuu. VAROKA KUA U BOSNI U svojoj osnovi bosanska varoka kua samo je varijanta orijentalnog tipa, koji je bio rasprostranjen i na celoj jugoistonoj polovini Balkana; ipak, lokalni uslovi ivota diktirali su ovde izvesne svoje osobenosti i izvesne lokalne specifinosti. Varoka kua u Bosni je esto jednim bokom prislonjena prema susedu a drugim bokom je otvorena prema dvoritu. Sa ulice se ulazi (visok zid i teka kapija) prvo u dvorite a zatim u kuu i drvenim stepenicama na sprat. Na spratu je drvena galerija du cele kue prema dvoritu. U prizemlju su posluga, ostave, kuhinja mutvak . Za sprat se, strmim drvenim stepenicama izlazi na di vanhanu. Oko ove su sobe hal vati . Kameri jei oke su ispadi na spratu gde se sedi. Na prozorima mogu biti reetke od letvica muepci . M usandre su drvene pregrade uz jedan zid spavaih soba, gde su, jedno pored drugoga: pe, banji ca (sa sudom tople vode), i dol af za posteljinu koja se nou razastire po pdu. Jedna od estetskih karakteristika obih kua je izvijena obloga koja odozdo, celom duinom, maskira kosnike koji poduhvataju ispad sprata prema ulici. No, kosnici mogu ostati i nemaskirani. Otvori prozora mogu da budu zavreni odozgo orijentalnim motivima luka, pa i u temenu izlomljenog luka. Uopte uzev, ovo je kraj gde se na stilu vidi najvie orijentalnog duha, to je razumljivo jer je Bosna bila najvie islamizovana. 1. Varijante; etiri varijante projekta osnove crkve Sv. Petra u Rimu: 1 Bramante, 1506; 2 Bramante- Peruzzi, pre 1513; 3 Sangallo, 1539; 4 Michelangelo, 1546-64 669 VAROKA KUA U MAKEDONIJI Umerenost klime dozvolila je ovde najvie otvaranja fasada prema prirodi, i to na spratovima u ardake, doksate i druge oblike. Prizemlja su obino ozidana a spratovi bondruni. I ovde, kao i uopte u ovom orijentalnom tipu kue, postoji jedna sredina prostorija oko koje su ostale sobe a na koju izlaze stepenice (uvek drvene i koje uvek zauzimaju to manje prostora na raun udobnosti silaenja). Zimi se silazi na stanovanje u toplije, ozidano, prizemlje. Spratova moe da bude vie u sredinjem delu varoi gde su kue zbijene. U mnogim varoima vidi se jasna razlika u stanovnitvu: na pr. u Ohridu, Makedonci (i Cincari) najvie trgovci, imali su kue u zbijenome delu centra, a posednici zemlje, Turci, svoje velike k onak e u zelenim vrtovima na periferiji. Prema tome, obzirom na raspored, postoje osnovna tri tipa kue: uzidana s obe strane, prislonjena i slobodna sa svih strana. Ova poslednja ne ide nikad vie od jednog sprata iznad prizemlja. Kue u strogom centru imaju obino fasade sa ispadima; bondruna kua to omoguava. Ispadi su poduhvaeni kosnicima. Neki put su ovi kosnici maskirani (rabi com) u imitaciju masivnih k onsol a. Na prozorima kua ima sigurnosnih drvenih reetaka topl i ja a na prozorima kua muslimana bilo je muebak a reetaka od letvica da se unutra ne moze gledati. Na spoljnim vratima ima gvozdenih ukala, zvek i ra, umesto zvonca. U feudalnom iflikom turskom sistemu iflik- sahibije su imale svoje k onak e izvan varoi , na samim imanjima koja su eksploatisali. Tu su se nalazile dve kue: sel aml i k (sopstvenikov "muki" k onak ) i hareml i k (konak za ene). Ceo kompleks je bio opasan zidom ojaanim kulama kao prava srednjovekovna tvrava. Na takvim objektima je bilo i luksuzne obrade sa ornamentima orijentalnog duha ( od stuk a na tavanicama i kaminima). VAROKA KUA U SRBIJI Stare varoke kue u Srbiji su obino bile sa prizemljem i jednim spratom. Sobe su uvek grupisane oko jedne sredinje prostorije, gde je i di vanhana (dnevni boravak i prijem) otvorena mnogim prozorima prema vrtu. Stepenice za sprat nisu bile posebno izdvojene. One su bile ili u toj sredinoj prostoriji ili spolja na tremu. K rovovi, irokih streja, bili su pokriveni eramidom; metalnih oluka nije bilo. U unutranjosti kue nije bilo dananjeg nametaja. Duz zidova su bili mi nderl uci , a na podovima ilimi. Drvene tavanice su bile ukraene. Stolova i stolica nije bilo. U boljim kuama, pei su loene iz sporednih prostorija, gde je stajao i ogrev. Osvetljenje je bilo sveama. Petroleumske lampe uvode se tek od XI Xv. Naroita panja je poklanjana vrtovima, kad su kue mogle biti u njih izdvojene. Kod prislonjenih kua du ulice, gde god je to bilo mogue, ulazilo se prvo u dvorite a tek iz dvorita u kuu. Kue su bile namenjene uvek za stanovanje samo jedne porodice. VAROKA KUA ZAPADNJAKOG TIPA U VAROI M A VOJVODI N E, H RVAT SKE I SLOVEN I JE Obino se kae da je zapadnjaki duh u predele Vojvodine, Hrvatske i Slovenije doneo arhitekturu baroknog duha, ali sutina je u tome to se ceo ivot po varoima ovih teritorija odvijao pod slinim ekonomskim i ostalim prilikama sa ivotom susednih varoi cele austrougarske sredine, sa kojom su ovi krajevi bili tesno povezani, slino kako su to oni jugoistoni krajevi Balkana bili povezani sa ivotom i prilikama u Otomanskoj carevini. Pre svega, i same varoi su se razvijale vie organizovano, oko jednog centra gde je bila crkva i upravne zgrade. Bilo je i irih ulica, no kue su uvek du njih prislonjene jedna uz drugu. One mogu biti i na dva do tri sprata. Slue i za vie porodica. Dole je obino velika kapija; na fasadama su (obino bez ispada) nepravilni redovi prozora, sa krilima koja se otvaraju napolje; odozgo su visoki strmi krovovi, jer ima dosta snega. K inica se odvodi limenim olucima. Unutranji rasporedi odeljenja ovde su ve vie raznoliki, prema raznim potrebama. Stepenita su esto od kamena; pretsoblja su uz pojedine staove. U kuhinjama su tednjaci. U prizemlju mogu biti prodavnice sa zanatskim radionicama, pa i krme. Po starim varoima Severne Evrope kue su esto bile postavljene zabatnom fasadom na uline linije i tu su imale visoke strme gi bl ove, jer su i tavanski prostori bili iskoriavani. Neto po toj liniji, a neto i kao uticaj navaro slovenake alpske seoske kue koja je imala donekle slian krov, mogu se jo videti po nekim starim varoima takve fasade Zagrebaki "Gornji grad" sauvao je izvanrednu celinu takvog jednog varokog kraja sa svim najkarakteristinijim odlikama kua ovoga duha i sa mnogim njihovim detaljima. U Sloveniji ima dosta jo primera u staroj Ljubljani. Zatim je doao Neoklasicizam i itav niz slobodnih eklektikih kreacija, sve do Secesije. VARAVSKA DEKLARACI JA Varavska deklaracija je nastala u cilju da se prevazie nastali haos, monotonija, esto neloginost i neudobnost u arhitekturi i urbanizmu. Ona nalazi svoj oslonac u Povel ji M achu Pi cchu. Varavska deklaracija je predlozena i usvojena na XI V Svetskom kongresu Meunarodne unije arhitekata, koji je odrzan 1981.g. u Varavi. Ova povelja je nastala kao nuzna potreba za novim dokumentom koji treba da bude pitokaz i filozofsko- intelektualna baza za arhitektonsko-urbanistiku delatnost. Arhitektura i urbanizam moraju u svojoj delatnosti da obuhvate i kvalitet ivota u ljudskim naseljima a arhitekte- projektanti i urbanisti-planeri moraju da budu svesni meuzavisnosti izmeu oveka, arhitekture i okoline. U Varavskoj deklaraciji pet je osnovnih stavova: a) svala osoba i drutvo u celini ima pravo na zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba prema zahtevima ivota u odreenom podruju i prema sopstvenom identitetu; b) zbog sve izraenijih razlika u svetskim razmerama, u kulturnom, ekonomskom i drutvenom poloaju, potrebno je novo sagledavanje budunosti koje mora da inspirie nain miljenja, planiranja, arhitektonskog dizajna i dr.; c) ciljevi politike gradskih naselja su neodvojivi od ciljeva svakog dektora drutvenog i ekonomskog ivota; reenje problema ljudskog naselja mora da bude zasnovano kao integralni deo raznoja nacija; d) usvim etapama ili na svim nivoima ekonoskog i tehnikog razvoja uloga arhitekte je da interpretira vrednosti drutva; znaajno je: ouvanje vrednosti iz prolosti, arh. bazirana na potrebama odgovarajueg drutva, upotreba nacionalnog dizajna; e) arhitekture je umetnost, pa kako je tesno povezana sa tehnologijom, u zajednici sa drugim naukama, ona je u centru borbe za razvitak boljeg i humanijeg drutva. VARVARSKA UMET N OST (engl. barbarian art) Generalno, umetnost neolitskog i bronzanog doba evropskih naroda, organizovanih u plemenske zajednice. Jedna od tipinih karakteristika umetnosti tog doba je ani mal ni prepl et. VASERN AZ (od nem. Wassernase) V . Ok apni ca, v. Prozorsk a ok apni ca. 1. Varoka kua u Ohridu, iz XIX veka 2. Vavilonski grad, vavilonska kula; slika Pieter Breughela Starijeg 3. Levo: Vaubanov sistem; Vitry-le-Francois, XVI I v. Desno: vaza - Fornasetti:, vaza Palladiana
670 VASERLI C (Tun.) V . Barbak ana. V . Barbak ana, tunel sk a VASERVAGA (n. Wasserwage) Van. v. l i bel o (ravnjaa). VASUM V . V aza VAARI T E (tur.) Prostrani trg u severnim krajevima Balkana u vreme turske vlasti, na kome se obavljala trgovina izmedju seljaka i gradskih trgovaca. VAT (staroind.) Budistiki manastirski kompleks, podignut unutar zida koji ga okruuje. Moe da sadri razliite hramove: praprang i Pra edis. VAT ER KLOZET (eng. water-closet) Moderni higijenski nunik, sa porcelanskom oljom i vodom za ispiranje neistoe, engleski nunik. VAT RA, SVET A V . Sveta vatra VAT ROBET ON I Sa hidraulinim cementom vezani betoni koji su prikladni za upotrebu na visokim temperaturama (do 1850 C). Otpornost vatrobetona (vatrobrana) na visokim temperaturama postie se upotrebom vatrootpornog agregata i aluminatnog cementa, a za temperature do 1000 C, u nekim primenama, i portland-cementa. Vatrobrani se primenjuju s lakim ili s normalnim agregatima. Na temperaturama do 1000 C takvi betoni u ponavljanim ciklusima zagrevanja i hladjenja postepeno gube svoja mehanika i fizika svojstva, a ako su pripremljeni s aluminatnim cementom, na temperaturama viim od 1000C poinje se stvarati keramika veza, te se dobijaju jo bolja mehanika svojstva. U te specijalne betone ne spadaju betoni u kojima je glavno vezivo vodeno staklo ili fosforna kiselina. VAT ROGASN A WI N DSOR ST OLI CA V . W i ndsor stol i ca, fi rehouse VAT ROST ALN A OPEKA Opeka koja je otporna na vatru, koristi se za izradu loita. V . Opek a, ti povi opek e. VAT ROST ALN I M AT ERI JAL Opti naziv za svaki materijal koji je optoran prema vatri i toploti i uopte. Primena vatrostalnog materijala veoma je velika u metalurgiji (pei za dobijanje gvodja i elika) i u industriji uopte: staklarskoj, keramiarskoj, cementnoj itd. VAUBAN SI ST EM , VOBAN OV SI ST EM , ZVEZDAST I AN AC (nem. Vaubansystem) V . Z vezdasti anac. Sistem graenja gradskih utvrda, odnosno, gradskih zidina, kojeg je razvio francuski graditelj Vauban. Karakteristian motiv vauban sistema je zvezdasti oblik aneva (basti ona). VAULT (engl.) Engleski naziv za svod. VAVI LON SKA ARH I TEKT URA V . A si rsk a i Sumersk a arhi tek tura VAVI LON SKI GRAD, BABI LON SKI GRAD Naziv za urbanistiki koncept jednog grada postavljen na predstavama i asocijacijama koje pruza slika drevnog grada Vavilona. V.g. je grad podignut unutar grandiozne strukture stepenastih piramida, unutar kojih su smetene gotovo sve gradske funkcije. I nteresantan primer projekta V.g. je plan grada Pariza, arhitekte Sauvage-a. VAVILONSKI VISEI VRTOVI Vavilonski visei vrtovi, smeteni uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od sedam uda antikog sveta. Bili su izgradjeni za legendarnu asirsku kraljicu Sumiramidu, a obnovljeni u VI veku pre nove ere. Prema Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 m, sagradjeni od nekoliko tereasa koje su bile jedna povrh druge, a nosili su ih lukovi na kvadratinim stubovima. Najvia terasa bila je na visini od 25 m. Da bi se sauvala od vlage, gradjevinska je konstrukcija bila zatiena izolacijom od bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne terase hidraulinim napravama. VAZA (prema lat. vas i vasum posuda) Naziv preuzet iz romanskog jezikog podruja u druge evropske jezike kao oznaka za umetniki oblikovane posude razliitog oblika od peene gline, stakla, kamena, metala i drugog materijala, koje slue praktinoj, kultnoj i dekorativnoj nameni. U novijoj terminologiji, naziv se upotrebljava preteno za posudu u kojoj se dri cvee, ili koja sluzi kao dekoracije enterijera, vrtova i parkova. U strunoj arheolokoj literaturi, termin v. je opti naziv za niz najraznovrsnijih ant. posuda: hidrija, krater, amfora, lekit, kupa, kantar, skifos, kijat, alabastron, aribal i dr. VAZA I KUGLA T OKAREN JE V . Tok arenjevaza i k ugl a VAZA T OKAREN JE V . Tok arenje, vaza VAZDUH U URBAN I ZMU Kada je re o vazduhu, treba odmah na poetku spomenuti i predrasudu koja je dugo bila rasprostranjena. Ve ranije uinjeno otkrie da ljudi i ivotinje udiu kiseonik i izdiu ugljen dioksid postalo je optepoznato polovinom XI Xv. Nasuprot tome, biljke uzimaju ugljen dioksid i oslobaaju kiseonik. Iz ovoga su ljudi zakljuili da e se koliina ugljen dioksida tako nagomilati u gradovima, naroito u dvoranama za skupove, u kolskim uionicama itd. da moe postati opasnost od masovnog guenja. Pogotovo ako u blizini nema dovoljno lisnatih biljaka, koje e sa zadovoljstvom primiti ugljenu kiselinu i za uzvrat odavati kiseonik. Nastala je prava panika i strah od ugljen dioksida. kolske vlasti su tada naredile da u uionicama osnovnih kola bude to vie lisnatih biljaka da bi za sirotu decu proizvodile dovoljne koliine kiseonika i unitile prekomerni ugljen dioksid. Puhner spominje jednog gurmana kiseonika koji sedi satima meu svojim cvetnim saksijama da se nadie kiseonika. Zapravo, vrhunac kulta kiseonika dostignut je tek posle otkria ozona i njegovog dejstva na ivotinjski organizam. U umama za koje se smatralo da su bogate ozonom podizana su leilita, pravljeni su hladnjaci. K ada je pronaena i lampa za ozon, broj srkaa ozona rastao je iz dana u dan. Nauna ispitivanja su za to vreme ila svojim putevima. Prvo se javio prof. Ebermeier, svojim saoptenjima o sadrzaju ugljen dioksida vazduha u umama. On je utvrdio da u dobro zatvorenom, velikom umskom kompleksu vazduh sadrzi leti skoro dvaput vie ugljen dioksida nego slobodni atmosferski vazduh. To je zbog toga to se guste ume slabije provetravaju i to sa truljenjem prostirke od suvog lia stvaraju nove koliine ugljen dioksida. Konaan stav, koji se mnogo kasnije iskristalisao, bio je taj, da je sasvim bez osnova verovanje u toboz blagotvorno dejstvo biljnoga sveta na zdravlje ljudi. Velikogradski melanholik je takav, upola uobraeni, a upola pravi bolesnik. On pati od nostalgije za slobodnom prirodom. Ova bolest, od koje malaksava radni elan, nee se izleiti udisanjem toliko i toliko kubnih metara kiseonika ili ozona, ve pogledom na zelenilo i slikom majke prirode. S time urbanist treba da rauna, pa e i zadatak biti reiv. Kada bi se zahtevalo da se za svaka plua koja diu stvore izvesni kvadratni metri povrine lia, gradovi bi se pretvorili u beskrajne etvrti vila. VAZDUN A I ZOLACI JA I zolacija vazduhom kao izolujuim sredstvom protiv vlage, toplote i zvuka. Za izolaciju od vlage vazduni sloj od 12 cm debljine nalazi se izmedju zida zgrade i spoljnog izolacionog zida, u visini od poda suterena do povrine terena. Zidi stoji na temelju glavnog zida i oslanja se na njega preputenim terisanim ili asfaltnim vezaima. Vazduh se obnavlja kroz otvore iznad poda prostorije i u 1. Vaarite u pustinjskoj oblasti Severne Afrike, crte autora knjige, Maldini, 1999 2. Prva industrijska izloba, Champ-de-Mars, Pariz, 1798 3. Svetska izloba, Pariz, 1867, ptija perspektiva 671 podnoju zgrade. Za izolaciju zidova izvan zemlje od atmosfeske vlage, primenjuju se upji zi dovi . VAZDUN A KOM ORA (KLI M A KOMORA) Sastavni deo aparata za k ondi ci oni ranje vazduha. Upotrebljava se pri zimskom ciklusu za pranje i vlaenje vazduha raspravanjem ladne vode. K omora je izradjena od pocinkovanog lima kao jedna celina. Za hladjenje vazduha (letnji ciklus) pomou hladnjaka izradjuju se specijalne komore sa hladnjakom. VAZDUN I KAN ALI K anali za odvod vazduha iz aparata za k ondi ci oni ranje vazduha u pojedine prostorije, zatim kanali za opticajni vazduh se uvlai iz prostorija natrag u aparat, kao i kanali koji dovode sve, atmosferski vazduh u aparat. Vazduni kanali se izradjuju od pocinkovanog lima i izoluju heraklit ploama ili slinim materijalom. VAZDUNI SAOBRAAJ Znaaj vazduhoplovstva kao saobraajnog sredstva ispoljava se u brzom savlaivanju velikih rastojanja i u omoguavanju prilaza teko pristupanim mestima za ostali saobraaj. Zvog ovih osobina primenjuju se u vazduhoplovstvu avioni za duge tranzitne letove i helikopteri za vertikalne letove, a po potrebi i za vertikalno uzletanje ili sputanje u nepristupanim i neprohodnim terenima. Prednost vazdunih prevoznih sredstava, u pogledu vremenskog savlaivanja prostora, u porastu je sa poveanjem rastojanja. Razvoj vazdunog saobraaja. Pokuaj uzletanja i izrada sprave za letenje vreni su jo u starom i srednjem veku. Uspena uzletanja postignuta su tek u XIXv. Sa tehnike strane, uzletanje moe da bude dvojako: uzletanje pomou materijala lakeg od vazduha i mehaniko uzletanje pomou maine (motora). Meu prvim pionirima uspenog uzleta vazduhoplovima bez motora treba spomenuti brau Montgolfije (Joseph i Etienne Montgolfier) i Lilientala (Lilienthal Otto), a vazduhoplovima sa motorom s.u.s. (sa unutranjim sagorevanjem) brau Rajt (Wilbur i Orwille Wrighr), Blerioa (Bleriot Louis), Bregea, (Breguet Abraham Louis) i dr. Poetkom Xxv. pojavljuju se vidni uspesi u vazduhoplovstvu. Blerio je 1909.g. preleteo kanal La Man. Vazduhoplovstvo nalazi svoju primenu u ratu 1912-1914.g. kada se prvi put upotrebljava u vojne ciljeve, a u drugom svetskom ratu ono se naglo razvija i koristi kao vojno vazduhoplovstvo. U toku svog razvoja vazduhoplovstvo se koristi kao prevozno saobraajno sredstvo, slui privredi i sportu i obrazuje redovnu saobraajno-potansku linijsku slubu.Vazduhoplovi se usavravaju, postie se vea sigurnost, udobnost postaje povoljnija, a brzina i tonaa se stalno poveavaju. Pored dnevne slube uvodi se i nona i vazduhoplovi postaju redovna saobraajna prevozna sredstva. VAZDUN I URBAN I ZAM Reava i ispituje meteoroloke uslovljenosti poloaja, od makroklimatskih do mikroklimatskih pojava, njihove zakonitosti i zakone ciklinih proticanja. Vodi rauna o linijama letenja, manevarskim podrujima civilnog, vojnog i sportskog vazduhoplovstva. Vazdune linije sainjavaju apstraktnu vazdunu mrezu ostvarljivu trenutnim letovima. VAZDUN O GREJAN JE, GREJAN JE VAZDUH OM Jedan od sistema zagrevanja prostorija kao to su zi dani k al ori feri , uredjaji za k ondi ci ranjevazduha i sl. VAZDUN O KON DI CI ON I RAN JE V . Kondi ci oni ranje vazduha VAZDUN O SN I M AN JE V . Sni manjei z vazduha VENICA (engl. Town Hall, City Hall, franc. hotel de ville, nem. Rathaus, Stadthaus, ital. municipio) Zgrada u kojoj se nalazi sedite graske uprave. Ve u klasinom grkom razdoblju postoje u gradovima zgrade ija funkcija odgovara venici (bul euteri on). U evr. srednjovek. arh. venica se kao zasebna graevina j avlja od XI I v. i vezana je uz nastajanje i razvoj slobodnih gradova; ona je simbol gradske nezavisnosti. Smetena je na glavnom trgu i reprezentativno je arhitektonski oblikovana; u prizemlju ima loggiu koja slui kao trnica i sudite, na prvom su spratu sveana dvorana, prostorije za sastajanje i isturena loggia ili balkon s kojeg su se narodu sakupljenom na trgu objavljivali proglasi, a na krovu tornji. Sauvane su srednjovek. venice, meu ostalim, u St.- Antoninu (XI I v.), Volterri (1208-57), Piacenzi (oko 1280), Perugi (1281-1443), Sieni (1288), Pistoji (1294), Firenci (1299- 1314), Luebecku ( XI I I -XI Vv.), Stralsundu (XI I I -XVv.), Aachenu (1333-70), Gdansku (XI V-XVI v.), Regensburgu (XI V-XVv.), Braunscweigu (XI V-XVv.), Muensteru (XI V- XVv.), Ulmu (XI V-XVI v.), Wroclawu (XVv.), Goslaru (XVv.). Naroito raskone v. nalaze se u nizozemskim gradovima: Brugge (XI I I -XVv.), Gent (XVv.), Bruxelles (1402-49), Louvain (1448-63). Veina v. ima visok toranj tzv. beffroi . Meu v. podignutim u doba renes. i baroka istiu se one u Poznanu (1550-55), Rothenburgu o.d. Tauber (1572), Heilbronnu (1579), Paderbornu (1613-20), Augsburgu (1615-20), Nuernbergu (1616-22), Parizu (XVI v.), Antwerpenu (1561- 65), Maastrichtu (1656-64), Liegeu (1526-40). U toku vekova oblik v. se menjao u skladu sa poveavanjem administrativnog aparata i proirivanjem funkcija gradske uprave. Venice podignute u XIXv. graene su preteno u istorijskim stilovima: Minhen (1867-74), Be (1872-83), Hamburg (1886-97), Leipzig (1899-1905). Meu v. podignutim posle 1900 istie se v. u Stockholmu (1811-24) i Hilversumu (1932). VEDI KA (ind. ) Kamena ograda koja je nadgraena drvenom ogradom, kod budistikih kompleksa hramova i stupa. VEDRA ARH I T EKT URA Pojam je u arhitekturu uveo Minoru Yamasaki. Postmoderna arhitektura je sloena, ali ipak ne predstavlja slikovitost i subjektivni ekspresionizam. U periodu krajem XX veka se lana sloenost Postmoderne arhitekture suprotstavila lanoj jednostavnosti ranije Moderne arhitekture. na reklamira neku arhitekturu simetrine slikovitosti koju Minoru Yamasaki naziva vedrom i koja predstavlja jedan novi formalizam koji je isto tako nepovezan sa iskustvom kao i raniji kult jednostavnosti. Njegove zamrene forme ne odraavaju istinski sloene programe, a njegov zamreni ornament, iako zavisi od industrijskih tehnika izvodjenja, suvoparno potsea na forme prvobitno stvorene primenom zanatskih tehnika. gotska isprepletenost i naglaeni sjaj rokokoa su ne samo bili izraajno valjani u odnosu na celinu, nego su i poticaloi od jednog jasnog prikazivanja rukotvornih vetina i izraavali su vitalnost koja je proizlazila iz neposrednosti individualne metode. VEDUT A (ital.) Vidik, pogled na grad odnosno deo grada, na ulicu, trg, spomenik ili pejzaz, u kojem prevladavaju arhitektonski elementi. U likovnoj umetnosti (grafika, slika), v. obino verno, esto topografski tano, prikazuje stvarnost. Vedutni prikaz moze da bude i samo pozadina, odnosno okvir za figuralnu kompoziciju. Perspektivna veduta je crtez koji prikazuje odreenu graevinu ili arhitektonski sklop u perspektivi, katkad osenen, laviran ili akvarelisan. Kao samostalna umetnika vrsta v. je naroito popularna u XVI I v. u Holandiji, a u XVI I I v. u I taliji (veduti smo). Meutim, ona se javlja ve od XVv. kao slika data u perspektivi, kao arhitektonska pozadina (V. Carpaccio) ili kao arhitektonski prospekt. U XVI I I v. razvija se "idealna veduta" na kojoj su uz stvarne graevine prikazane i imaginarne, a sve 1. Projekat za izlobenu gradjevinu, J.B.A. Couder, 1840 2. Gustave Eiffel, projekt za Parisku izlobu 1878 3. Pariska izloba 1878, detalj glavne zgrade, arh. Leopold Hardy 4. A. De Baudot, projekat za Parisku izlobu 1900
672 je komponovano tako da stvara privid topografske tanosti i realnosti. V . A rhi tek tonsk a sl ik a. VEDUT A U URBAN I ZMU (ital. veduta pogl ed) Topografski verno nacrtan pejsa; 2. Precizan crte ili slika grada. Sinonim: prospek t (V . Prospek t). VEGET ABI LN I M OT I V V . Bil jni moti v VEI LLEUSE (franc.) Forma francuskog nametaja iz perioda XVI I I veka. Predstavlja kratku sofu u stilu L oui s X V . Njen naslon je bio vii sa jedne strane nego sa druge, a imala je okvir koji je bio zmijoliko zakrivljen, sa debelim jastuiima. Sluila je kao divan, za odmaranje. Veilleuse su najee izradjivane u paru i postavljane jedna naspram druge, esto nasuprot kamina ili kunog ognjita. VEKSLA (od nem. Wechselbalken) V . Pri hvatni ca VEKT OR, VECT OR (Mat.), (lat. vector) Veliina definisana sa tri podatka: merni broj (intenzitet ili modul), pravac i smer. Npr.: brzina, ubrzanje, sila i dr. Vektor se grafiki predstavlja pomou dui sa strelicom. Strelica pokazuje smer, a du predstavlja intenzitet i pravac. Vektor se najee obeleava slovom sa strelicom, a, v, ..., njegov intenzitet istim slovom izmeu dve uspravne crte | a| , ili odgovarajuim slovom bez strelice | a| = . U odnosu na dati sistem koordinata, vektor je odreen sa tri koordinate, pa je vektor stoga tenzor prvog reda. VELA (lat.) Segment platna vel ari juma. VELARI JUM , VELARI UM (l. velarium) Veliko platno u starorimskom amfiteatru, sudu ili amfiteatru, razastrto radi zatite od sunca; ilim kao ukras nad altanima i na fasadama o sveanim prilikama; velarije pl. zastavice na konopcima razapetim izmeu katarki. Primer nalazimo na Coloseum-u u Rimu (75-82). VELARN A KUPOLA Kupol a nalik jedrenom svodu, tj sa dijametrom jednakim dijagonali kvadrata iz kojeg se kupoila izdie. Formiraju je lukovi izmedju linije uzizanja kupole, kreirajui impresiju naduvanog jedra navie. U osnovi je to polukruna kupola sa etiri strane koje su odseene, koincidirajui sa stranama kvadrata. VELEDROM , VELODROM (Arh.) Sportski objekt podeen kao trkalite za velosipede (bicikle), sa specijalnom stazom i tribinama za publiku. Sadri jo odeljenja za smetaj vozila, svlaionice, tueve, toalet, bife i kancelariju. VELIANSTVENI PODUH VAT I V . M agnani mei mprese VELIINA RASTOJANJA Pojam je u arhitekturu uveo Georg Simmel (1858-1918), kad govori o znaaju tanosti u urbanom ivotu. Veliina rastojanja vodi tome da svako ekanje, svako uzaludno prelaenje s mesta na mesto izazivaju nepodnoljiv gubitak vremena. VELI I N A Veliina je kvantitativna vrednost. K vantitet je relativna vrednost koja se utvruje pomou druge odreene vrednosti kao jedinice mere. Odnos kvantuma pojedinih elemenata daje kvalitet zbiru. ovek, kao posrednik u odmeravanju vrednosti, daje i samim merama dimenzije svog bia, ili nekih apstraktnih vrednosti vremena i prostora. Mere su stoga neka vrsta modula i parametra, kojima se utvruju prostorno-vremenske dimenzije. Odreeni merni odnosi daju posebna kvalitativna svojstva stvarima, kao to su proporci ja, ri tam, i ntenzi tet, boja, itd. Relativna vrednost veliina je uslovljena i uslovima percipiranja gde znatnu ulogu imaju izvesne deformacije vienja kao opti k e il uzi je, fobije i dr. Na taj nain u krug naeg interesovanja, pored estetike i tehnike, ulaze i mnoge druge grane nauke, kao optika, fiziologija, psihologija, metrika i matematika itd. VELIINE, PREKOBROJNE V. Prekobrojne veliine VELI K KOVEG V . Sanduk VELI KA OPEKA V . Opek a u i stori ji forti fi k aci je VELI KE I ZLOBE Stvaralaki podstrek arhitekturi u znaajnoj meri su dale velike industrijske izlobe, nastale u drugoj polovini XI Xv., kad je industrija dostigla vii nivo razvoja. V.i. su imale svrhu da uvreme skokovitog preobraaja zanatske proizvodnje u mainsku predstave nove pronalaske u svim oblastima proizvodnje, kasnije u zemljama uesnicama. I storija izlobi podeljena je u dva perioda: 1. raniji period, koji je poeo prvom industrijskom v.i. u Parizu 1798.g., a zavrio se Pariskom v.i. 1849.g. i 2. kasniji period, koji je trajao u toku druge polovine XI Xv., kada su nacionalne izlozbe postale internacionalne. Prva i zl oba i ndust ri jsk i h proi zvoda Francusk e prireena je 1798.g. i zapoela je izlobeni pokret koji je trebalo da postane jedna od najistaknutijih tekovina XI X v. Predstavljala je prvi zvanini podstrek za razvoj industrije i pronalazatva. L ondonsk a Svetsk a i zl oba 1851.g. odrana je u Kristalnoj palati, iji je graditelj Joseph Paxton primenio konstrukciju staklenika, kakvu je primenjivao pri izgradnji zimskih bata. Projekt zgrade se zasnivao na tadanjem najveem standardizovanom staklenom oknu, duine svega 1,25m. Palata je imala povrinu 74.000m kvadratnih, duine 563m. Kristalna palata je bila ostvarenje nove graevinske ideje i prvazgrada velikih dimenzija od stakla. Pari sk a Svetsk a i zl oba 1855. prireena je u Palais dIndustrie, koja je bila graevina sa tada najveim rasponom od 48m Pari sk a i zl oba 1867. i 1878. predstavljaju dalji pomak u izgradnji gvozdenih konstrukcija. Vrhinac razvoja v.i. predstavljala je Pari sk a i zl oba 1889.g., ali je predstavljala i kraj dugog razvitka v.i. Sredite izlobenih graevina bila je Eiffelova kula na Seni, koja je predstavljala zenit stvaralake snage inenjera Eiffela. ikaka i zl oba 1893. Predstavlja poetak propadanja ideje v.i. i to u ikagu, u kojem su u to vreme podizane navee i najsmelije zgrade. Ova izloba se smatra za poetak tzv. merk anti l nog k l asi ci zma, koji e naneti veliku tetu arh. XXv. VELI KE PRI RODN E I N EPARKOVN E POVRI N E Ove povrine rekreacijske namene obino su izvan gradskog podruja, ali esto unutar obuhvata generalnog urbanistikog plana (parkovi, ume i sl.). Predstavljaju zelene oaze, ume, zatitne pojaseve oko gradova ili velika podruja zelenih povrina u neposrednoj blizini grada. VELI KE VI ZURE V . Grand prospects VELI KI BULEVARI V . Grand boul evards VELI KI GRADOVI V . M etropol i s, Grad VELI KI H OR V . Chorus mai or VELI KI LAKAT Brahi um. Srednjovekovna gradjevinska mera, duine 68,3cm. V. Mletaki sistem mera. VELI KI RED V . Kol osal ni red VELLUM KOD N AM ET AJA (lat. vellum, engl.) Fino teksturisan pergament koji je nainjen od koe jaganjaca, teladi ili mladih jaria, ponekad upotrebljen na panelima kao furni r za nametaj. Skupa neobinost, vellum je bio atraktivan kod vie dizajnera modernog nametaj a medju kojima su bili najznaajniji Carlo Bugatti i Pierre Legrain koji su teili namernoj ekstravagantnosti. 1. Veliine i medjusobni odnos grandioznih arhitektonskih objekata: K eopsove piramide, crkve Sv. Petra u Rimu i dr. 2. Pariska izloba 1925, Pavillion de lEsprit Nouveau, Le Corbusier 3. Velike izlobe, Svetskoj izlobi u Montrealu, 1967 (Buckminster. Fuller) 673 VELODROM (l. velox brz, gr. ooo, trkalite) Trkalite za bicikliste (tokae), staza za velosipedske trke. VELUM ZAST OR, VELLUM (lat.) Latinski naziv za zastor, zavesu kod ant. rim. teatra, koji se pre poetka predstave dizao prema krovu scene. Velum se nalazila u upljini podno scenskog podijuma duz osnovice ork estre. VELUR (fr. velour: barun) Vuneni barun. VELVET (n. lat. velluetum, engl. velvet) Svileni barun. Materijal kome sa jedne strane (sa lica) od podloge odstoje niti (flor) duine 1,5 do 3 mm. Podloga i flor su obino od istog materijala. VEN AC (Zgr.). Profilisani ispad iz zida zgrade, kao ukras i kao zatita od kie; u celoj duini zida ili samo mestimino, na rizalitu, iznad otvora i dr. U visini meuspratnih konstrukcija zove se kordonski ili meuspratni venac; na gornjem zavretku zida zove se zavrni ili glavni venac. VEN AC GRUDOBRAN A V . Bedem VEN AC I Z ROGOVA V . D rveni k rovovi . Vidne ronjae kod strehe i zabata sreu se naroito u alpskim predelima. Postoji vie tipova konstrukcije v.r., prema zeljenom prepustu. Ukupan ispad prepusta do 2m. VEN AC KAPELA U crkvenoj arh., radijalno rasporeene kapele oko deambul atori juma ili na zavrnici transepta. U romanici se pojavljuju kao apsi di ol e izolovano izvan osnovne sheme osnove u obliku krsta. U gotici je poligonalni zavretak hora bogato ralanjem; kapele, u kojima su smeteni oltari (srednja moe da bude vea i isturena), esto su uklopljene u jedinstveni organizam prostora i direktno vezane na horski prostor, bez deambul atori juma. VEN AC PROZORSKE KLUPE (nem. Fensterbankgesims) V enac na gornjoj fasadnoj ivici prozorsk e k l upe(v.). VEN AC PROZORSKOG BAN KA (nem. Sohlbankgesims) V enac koji je postavljen ispod prozorskog otvora. VEN AC SOKLE V . Stopni venac (nem. Fussgesims, Sockelgesims) Venac koji je postavljen na gornjoj horizontalnoj ivici sokle neke graevine. esto na sebi nosi okapnicu. V . V enac. VEN AC U PRI ZEM LJU V enac sok l a VEN AC, ARH I TRAVN I V . A rhitravni venac VEN AC, CORON A V . Corona VEN AC, KORDON SKI V . Kordonsk i venac VEN AC, KROVN I V . Krovni venac VEN AC, KRUN SKI V . Krunsk i venac VEN AC, OBLI CI (nem. Gesimsformen) Gl avni venac (k rovni venac), ree k ordonsk i venac su izvedeni putem razliitih konstrukcija i profila i ukraeni su na razliite naine (k i mati on). Ispod pokrivne ploe venca mogu da se nalaze hol k el i , fri z, k onzol ei rel jefnetrak e, postavljeni jedno ispod drugog. Osnovni oblici venaca su: 1. k rovni venac ili gl avni venac, 2. gotiki profilisani venci sa okapnicom, 3. k runsk i venac, ri msk i k onzol ni venac. VEN AC, OKAPN I CA ( nem. Wassernase ) V . Ok apni ca. Krovni ili ispod krovni venac ija je gornja zona zakoena prema spolja, da bi sluila kao okapnica, odnosno, da bi odvodila kiu i sneg van povrine fasade. K rovnu okapnicu esto sreemo kod gotikih gradjevina u obliku venca koji je isturen u polje u odnosu na fasadu gradjevine. VEN AC, OT VOREN I V . Otvoreni k orni , otvoreni venac VEN AC, PLAFON SKI V . Pl afonsk i venac. VEN AC, SI M S (engl. entablure, franc. corniche, nem. Gesims, ital. cornice) U arhitekturi, horizontalan ispad u obliku glatkog ili profilisanog pojasa koji je jae ili slabije konzolno isturen izvan zida. Venac je element jedne graevine, najee horizontalan, koji deli njen spoljanji zid na izdvojena polja. Osnovna forma venca bile su na fasadi isturene ploe, horizontalno postavljene na fasadi, ali i kose pokrivne ploe, esto podeljene u polja (okapnice). Venac moe da bude ukraen reljefom ili reljefnim trakastim ornamentom (k i ma, astragal ) ili poduprt k onzol ama (k onzol ni venac). Prema mestu na graevini gde je postavljen, venac moe da bude: 1. venac sok l a, venac u pri zeml ju, 2. k ordonsk i venac, meuspratni venac, pojasni venac, spratni venac, 3. sol bank venac, prozorsk i venac, 4. k ranc venac, opi vni venac, k runsk i venac, 5. k al k ansk i venac, zabatni venac. Prema materijalu od kojeg je izgraen, venac moe da bude: drveno redni venac, k ameni venac, betonsk i venac, venac od opek ei dr. U prvobitnom znaenju v. je zavretak zgrade ispod krovne strehe i slui za zatitu od kie. Postepeno se taj naziv proiruje i na sline ispade koji dele sprat od sprata, ili se nalaze iznad podnoja zgrade, prozora i vrata. Forme i dimenzije venca uslovljene su klimom i svojstvima materijala, konstrukcije kao i stilom. U egipat. arh. v. je imao oblik naglaene uljebine ispod koje je postavljeno podnozje (podmetak); bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih zljebova koji se zavravaju listom. U gr. klasinim redovima v. je najvii od triju horizontalnih delova trabeaci je i stoji neposredno iznad fri za. Moe se podeliti na podl o ni ili donji venac, gornji venac i u sredini ljeb za odvoenje kinice. Grci su u kasnijoj fazi upotrebljavali i v. koji lezi direktno na arhitravu (Atinin hram, Priene). Etrurski venci slini su dorskima, ali su od njih jednostavniji i grublji. Rimljani su prihvatili gr. uzore i prilagodili ih svom ukusu; v. je kod njih snazniji, ali manje elegantan. Najvaznija inovacija je primena malih konzola (K oloseum i Panteon, Rim). U rim. arh. javljaju se i venci od opeke. U vizant. arh. nastavlja se raznolikost u izradi venaca; javljaju se i venci od opeke ili malih tesanih kamenova, ponekad slozenih kao riblja kost, te venci na lukove koji poivaju na konzolama ili lezenama. u srednjovek. arh. nastaju reminiscencije na klasini venac. Fasade romanikih crkava zavravaju se nizom malih lukova na koji se nadovezuje krov, a fasade prof anih zgrada nazubljenim vencem. U nekim krajevima (srednja Italija) lukovi se esto oslanjaju na niz malih konzola. U gotici je upotreba kamena omoguila izradu venaca s rafiniranom profilacijom. Uz mali ispad prevladavale su vijugave linije i bridovi s otrim vrhom. Pored toga, i dalje se javljaju venci na lukove, koji imaju oblik trolista i otrog ugla. U renesansi se kompozicija venca vraa na klasine uzore. Od sredine quattrocenta v. dobija velike dimenzije i raznoliku profilaciju. Kod rustinih fasada (Palata Strozzi, Firenca) venac je snaan i u proporciji sa itavom zgradom. Pod uticajem K olseuma stvoren je tip venca na malim konzolama (L.B. Alberti, Palata Ruccelai, Firenca; D. Bramante, Cancelleria, Rim). U visokoj renesansi nastoji se postii sklad izmeu zgrade i venca poveanjem visine trabeacije, te otvaranjem prozora na frizu ukraenom bareljefima (B. Peruzzi, Villa Farnesina, Rim). Ovaj tip venca javlja se i u toku XVI i XVI I v. (J. Sansovino, Libreria, Venecija). U baroku su venci razliito profilisani; u klasicizmu se imitiraju gr. uzori, dok romantizam i eklekticizam imitiraju forme istorijskih stilova raznih vremena. Moderna arh. redukovala je v. na mali jednostavan ispust, ili ga uopte izostavlja. VEN AC, SPLET V . Spl et 1. Velum amfiteatra u Pompejima i crte mala koji dre velum 2. Klasian venac 3. Venac, studija Michelangela
674 VENAC, STUBANI V. Stubani venac VENAC, TAVANINI V. Tavanini venac VENANICA (Zgr.). Horizontalno postavljena drvena greda kod strehe na koju naleu krovni rogovi. K ad je tavanica drvena, venanica lei preko tavanjaa; kad je tavanica od arm. betona, pol ae se direktno na betonski serkla. K od krovova sa nadzitkom, ona lei na zidnim stolicama. K od krovova bez nazitka nalee na tavanjae i zid. Stranice koje su prema zidu trebalo bi izolovati od direktnog dodira. Sa tavanjaama se venanice povezuju zasekom dubine 2 cm, koji spreava pomeranje kako u poprenom tako i u podunom pravcu. Ona se moe povezati sa tavanjaama i samo klinom od tvrdog drveta 3 cm koji moe biti uradjen runim ili bolje mainskim putem. VEN CI OD OPEKE Venac je istureni dei fasade ispred zida, koji titi proelje od padavina, te je ujedno vaan plastian arhitektonski element. Na gornjoj strani ima kosu povrinu, zatienu od atmosferilija, a na donjoj okapnicu, da se kia ne bi podvlaila i cedila po zidu. VEN CI , KAMEN I V . Kameni venci VEN CI , M ASI VN I V . M asi vni venci VEN DI T A (tal. vendere prodavati, vndita prodaja) Mesto gde se trguje, trg, pijaca; zborno mesto, loa; alta vendita (tal. alta vendita) visoka loa karbonara. VEN ECI JAN ERI Vrsta prozorskih zastora nainjenih od traka koje su meusobno povezane i horizontalno postavljene na prozorsku povrinu. Trake mogu da budu od razliitih materijala, ali su najee izraene od plastike ili aluminujuma. VEN ECI JAN SKA KAM PAN JA Naziv za seosko zaledje Venecije koje je u periodu renesanse i baroka igralo vanu ulogu u razvoju renesansne vile. Venecijanska kampanja bilo je podruje u kojem su preko leta, a esto i tokom cele godine iveli venecijanski velikodostojnici, da bi otili iz Venecije koja je bila vlana i uopte nezdrava ivotna sredina. U venecijanskoj kampanji nikli su najlepi primerci iktalijanske renesansne vile, poput vila Andrea Palladija. VEN ECI JAN SKA KREN ELACI JA Palladijanski tip k renel aci je (ozupavanja) sa kuglama postavljenim u serijama izdeljanih glava ili uba (v. Batl man), nalikujui na niz piona u igri aha. Dobar primer se nalazi na pi ano-nobi l e nivou Burlington-ove vil l eu Chiswick-u, kod Londona (1726-9). VEN ECI JAN SKA VRAT A (engl. venetian door) Adapracija serl i ane u ulazne vratnice, odnosno, sa centralnim otvorom koji je luno zasveden i flankiran visokim uskim na vrhu kvadratno zarubljenim prozorima. VEN ECI JAN SKA VRAT A, SERLI AN A Serli ana koja se koristi za vrata. VEN ECI JAN SKE ROLETE V . Bl i nd 2 VEN ECI JAN SKI DEN T I L Uobiajena srednjovekovna profilacija u Veneciji koja se sastoji iz isturenih trak a sanjihovim gornjim i donjim krajevima iseenim naizmenino u delove koji su zakrivljeni prema sreditu trake, stvarajui efekat duplog niza dentil a. VENECIJANSKI GOTIKI PREPOROD Faza gotikog preporoda koja je imala najznaajnije uzore u Veneciji, sa karakteristikama polihromnog rada u opeci, ravnom mreastom ornamentikom i bogato uradjenim ark adama. Preporod je imao promociju u knjizi Street-a Brick and Marble in the Middle Ages: Notes of a Tour in the N orth of I taly (1855) a popularizovala ga je Ruskin-ova knjiga Stones of Venice (1851-3). VEN ECI JAN SKI LUK V . L uk VEN ECI JAN SKI PROZOR (engl. Venetian window) V . Serl i ana, Pal adi jansk i prozor, Queen A nneprozor. VEN ECI JAN SKI ZAST ORI V . V eneci janer, al uzi je VEN T A (l. vena, l. vendere prodavati) Usamljena drumska krma, mehana. VEN T AROLA (tal. ventarola, l. ventus vetar) Sprava koja pokazuje pravac duvanja vetra, vetrokaz; mesto gde se ostavljaju jela i pia radi hladnoe, ledenica. VEN T I L (l. ventus vetar, nl. ventile) Oduka, mehanika naprava, obino od metala, pomou koje se vri otvaranje i zatvaranje propusta za vazduh, tenosti, gasove, pare i dr., zalistak. VEN T I LACI JA (l. ventilatio) Obnavljanje vazduha u zatvorenim prostorijama, vetrenje, provetravanje; fig. prethodno pretresanje, temeljno razmatranje nekog pitanja (pre donoenja konane odluke), procenjivanje imanja koje treba deliti; ventilarenje. VEN T I LACI JA I KLI M AT I ZACI JA Postupci dovodjenja i odvodjenja vazduha te odravanje eljenog stanja vazduha u zatvorenom prostoru. V enti l aci ja (vetrenje, provetravanje) jeste odvodjenje istroenog vazduha iz zatvorenog prostora i dovodjenje sveeg prirodnim ili prisilnim putem radi ugodnijeg, sigurnijeg i nekodljivog boravka osoba ili za potrebe nekog procesa. Kl i mati zaci ja (kondicioniranje) jeste odravanje eljene temperature i vlanosti vazduha u zatvorenom prostoru, koje uz ventilaciju obuhvata i ienje, grejanje ili hladjenje te ovlaivanje ili suenje vazduha. Obrada vazduha koja obuhvata samo neke od navedenih postupaka esto se takodje naziva klimatizacijom, to se naroito odnosi na hladjenje vazduha. Svrha klimatizacije je osiguranje prostora za ugodan boravak i rad ljudi te odravanje eljenog stanja vazduha u prostorijama sa skupocenim predmetima i osetljivim aparaturama ili zbog zahteva proizvodnog procesa. VENTILACIJA KUNE KANALIZACIJE Odstranjenje gasova iz kune kanalizacione mree. Izvodi se produenjem svake verikale venti l aci oni h cevi do iznad krova u vidu venti l aci one gl ave. Ventilacija u isti mah smanjuje natpritiske i potpritiske u mrei usled promenljivosti odnosa izmedju koliine tenosti i vazduha, to poboljava rad sifona. VEN T I LACI JA, POJAM Delimina ili potpuna zamena u prostorijama zagadjenog vazduha sveim radi obezbedjenja pune radne sposobnosti ivih bia, rada maina i stvaranja povoljnih uslova za pravilno odravanje materijala, hrane i vode. VENTILACIJA, POPRENA V. Poprena ventilacija VEN T I LACI JA, PROVETRAVAN JE V . Provetravanje VEN T I LACI ON A CEV Cev za odvod gasova iz kanalizacione mree. Moe biti od gvozdenog pocinkovanog lima, od livenog gvodja, keramike i azbestno-cementa. Prenika je istog kao i cev mree na koju se nadovezuje. VEN T I LACI ON A GLAVA Proireni nastavak venti l aci one cevi kroz krovni pokriva i iznad njega. Duina glave je 1,50 m, od ega je ispod krova 50 cm a iznad 1,00 m. Ovim se spreavaju pojave uspora od spoljnih termikih uticaja, koje zimi izaziva nahvatana slana na gralu cevi u hladnom potkrovlju, a leti naglo irenje gasova u vrelom tavanu. VEN T I LACI ON A REET KA Uramljena rupiasta ploa na ventilacionom otvoru od metala koji ne rdja i iza koje su preagice (klapne) koje slue za podeavanje veliine otvora, pomou lanca sa ruicom. Savreniji oblik je anemostat. VEN T I LACI ON I KAN AL Kanal ostavljen u zidu slian dimnjakoj cevi, samo veih dimenzija, za odvod pokvarenog 1. Venac; detalj krovnog venca i kapiteli crkve Sv. Sergija i Vakha u Carigradu, izmedju 527 i 536 2. Venac: 1 sokl venac; 2 medjuspratni venac; 3 prozorski venac; 4 zavrni venac (krunski venac); 5 zabatni venac 3. Osnovni tipovi venaca: 1 krovni venac; 2,3 gotiki venac sa okapnicom; 4 zavrni venac (krunski venac), rimski konzolni venac 675 vazduha.iz prostorija. Zavrava se izvan krova, a moe i u tavanu na 1,0 m od poda. Ozgo je pokriven a otvori su sa strane. VEN T I LACI ON I OT VOR Otvor na zidu kroz koji se uvodi topli vazduh za grejanje ili svei za provetravanje prostorija, odn. odvodi pokvareni. Veliina otvora zavisi od veliine dovodnog kanala. Poloaj je pri plaf onu i na 80 cm od poda. kod prirodnog provetravanja dolaze dva otvora na ventilacionom kanalu, jedan pri plafonu za zimu i jedan pri podu za leto. VEN T I LACI ON O OKN O (nem. Luftschacht) Ok no sagraeno poput dimnjakog okna, sa funkcijom ventilisanja prostorija neke zgrade koje nemaju prirodnu ventilaciju. Na vrhu ventilacionog okna postavlja se ventilaciona glava, sa ventilatorom. VEN T I LACI ON O PROZORSKO KRI LO (Zgr.). Gornje prozorsko krilo koje se otvara na horizontalnim arkama i slui za ventilaciju prostorije pri inae zatvorenom prozoru. Kod dvostrukih prozora spoljno i unutranje krilo su meu sobom povezani makazama za gornja krila ili ventusom i otvaraju se kao jedno. VEN T US (Zgr.). Naroiti oblik naprave koja, povlaenjem metalne ipke, otvara i zatvara gornja prozorska krila kada ova slue kao ventilaciona prozorska krila. K od nas je izraz uobiajen za sve razne naprave koje slue za ovu svrhu. V . Otvara za prozorska krila VERAN DA (eng. veranda, p. baranda, sskr. veranda) Doksat, otvoren trem na kui. Otvoren prostor u vidu trema ispred soba za dnevni boravak i trpezarije, obino u prizemlju. V . Porch. Otvorena galerija ili balkon sa krovom kojeg nose laki, obino metalni stubni nosai. VERAN DA - PEN T V . Pent VERBLEN DER (nem. Verblender) V . Fasadna obl ona opek a VERDI GRI S (engl., od franc.) Dekorativno sredstvo kod izrade nametaja; boja na drvetu koja simulira plavo-zelenu pati nu koji sreemo na antikoj bronzi. V erdi gri s je svetlija po tonu od anti quevert, na koji potsea. VERDURA (ital. zel eni l o) Svaka tapi seri ja iji je osnovni motiv zelenilo drvee i lie. Verdure su bile naroito popularne u XVI I veku. VERDURE (od franc. verde, pan.) Naziv koji se koristi u urbanizmu a oznaava zone ili povrine sa zelenilom. VERI N I POLI GON (1) Oblik koji zauzima lako ue iji su krajevi privreni za dve stalne take, kad su o njega na raznim takama obeeni tereti; (2) naziv grafike metode izvedene na osnovu prouavanja verinog poligona radi odredjivanaj rezultante sila u ravni. Verini poligon zajedno sa pol i gonom si l a predstavlja pomono sredstvo za reavanje mnogih statikih problema. VERKBUN D V . W erk bund, D eutscheW erk bund VERKT AJN (od nem. Werkstein) V . Tesan k amen VERKT AT (n. Werkstatt) Radionica. VERLI ES (nem.) V . Podzemna tamni ca VERM I KULACI JA ( od lat., engl. vermiculation, ital. disegno vermicolato) Dekoracija blokova za zidanje sa nepravilnim povrinskim kanalima, nalik crvolikim trakama. V . Rusti k aci ja. VERNA PLOA V . Ol tar vere VERN ACULAR ARCH I T ECT URE V . V ernak ul arna arhi tek tura VERN AKULARN A ARH I T EKT URA (engl. vernacular domai, mesni, domorodan) Naziv za arh. nastalu na osnovama jedne tradicije koja je izdvojena unutar geografski ili kulturno civilizacijski izdvojenog podruja. V.a. je tradicionalna arh. ali i arh. zasebnog stila, koji je karakteristian za odreeno podruje. Vernakularna arhitektura je nepretenciozna, jednostavna, domaa, urodjena, to su tradicionalne strukture nainjene od lokalnih materijala i praenjem dobro poznatih formi i tipova. Uobiajeno je podeljena u tri kategorije: agrikulturna (ambari, farme i dr.), domaa i industrijska (grnarije, kovanice i dr.). U Nemakoj i Engleskoj, veliki broj kua podignutih u drvenoj konstrukciji iz perioda srednjeg veka i kasnije, noe se smatrati za vernakularnu arhitekturu, dok drvene ruralne strukture, kao to su kolibe, takodje spadaju u ovu kategoriju. Prvi put je vernakularna arhitektura ozbiljno shvaena u kasnom XVIII veku kad su nainjeni pokuaji da se ponovo kreiraju njeni delovi u sklopu pi toresk nog pok reta, a ona je obezbedjivala ugledne primere za arhitekte iz perioda XIX veka, posebno pri gradnji kua stila domaeg i gotikog preporoda i A rts and Crafts pok reta. Vernakularna arhitektura bila je kontrastna ugl adjenoj arhi tek turi , ak je klasifikovana kao arhi tek tura bez arhi tek ata, to nije u sutini ispravno, jer je veina vernakularne arhitekture bila u osnovi vrlo sofisticirana tokom perioda svog razvoja, a arhitekti kao to su bili Devey, Lutyens i Webb, svojom arhitekturom duguju mnogo uzorima vernakularnih gradjevina, tako da vernakularna arhitektura nikad nije bila izolovan fenomen, arhitektura proletarijata, ruralna ili urbana. Arhitekti koji su u stanju da prihvate pouke primitivne vernak ul arne arhi tek ture, tako lako prijemive kada je izloena kao Arhitektura bez arhitekata , ili industrijske vernak ul arne arhi tek ture, tako lako prilagodljive elektronskom i svemirskom vernakularnom izrazu u vidu razvijenih megastruktura neo-brutalista ili neo-konstruktivista, ne priznaju lako vrednost komercijalnog vernakularnog izraza. Za umetnika, stvaranje novog moe da znai opredeljenje za staro ili za postojee. Moderna arh. nije toliko odbacivala komercijalni vernakularni izraz koliko je pokuavala da ga osvoji stvaranjem i uvivanjem sopstvenog autohtonog izraza, poboljanog i univerzalnog. Ona je odbacila mogunost kombinovanja fine sa grubom umetnosti. I talijanski pejzaz je oduvek dovodio u sklad vulgarno sa vitruvijanskim: neposrednu okolinu katedrale sa samim svetilitem, portirevu veernicu nasuprot glavnom ulazu u zgradu, itd. VERN AKULARN A FORM A (engl. vernacular) Forma karakteristina za odreena podruja, gradove ili drave, koja predstavlja tradicionalnu stilsku formu jednog kraja. VERN AKULARN A SAVREM EN A ARH I T EKT URA (engl. Contemporary Vernacular) Postoji dug trend kod mnogih zemalja u razvoju, koji podravaju arhitekti koji obraaju posebnu panju na nacionalni kulturni identitet, da se pronadje vie autentian regionalan glas za njihovu arhitekturu. Ovaj fenomen je izrastao i proirio se, mada je u osnovi ekskluzivan, na drutva koja podravaju nacionalan nezavisan put. Medju tim zemljama karakteristine su bive kolonije, koje su poele da izgradjuju sopstveni politiki i drutveni identitet, kao i sopstvene kulturne korene, naroito u periodu nakon Drugog svetskog rata. Mnoge ovakve drave bile su veoma ruinirane u periodu rata i bilo je potrebno izvriti kompletni obnovu i rekonstrukciju unitenog gradjevinskog potencijala. Pojava izrastanja nacionalnih drava naroito je narasla u periodu 1940-tih i 1950-tih. Zemlje u razvoju, koje su izrasle iz konflikta, kao to su bile Egipat i Jordan, predstavljaju moda najjasniji primer razvoja ove tendencije, mada su i ostale zemlje, kao to su I ndija i Meksiko, mada strategijski 1. Venac borca 2. Vernakularna forma; Alvar Aalto, Towen hall, K iruna, vedska, 1958, crte 3. Savremena vernakularna arhitektura; Herzog i De Meuron, Dominus vinarija, Yountville, Napa Valley, SAD, 1995-98 4. Vernakularna arhitektura; Renzo Piano, Jean-Marie Tjibaou kulturni centar, Noumea, Nova K aledonija, 1992-98
676 manje znaajne, takodje relevantne za prouavanje savremene vernakularne arhitekture. U mnogim dravama, medjutim, model progresa je bio izveden prema stepenu razvoja industrijalizacije, dok su politiki i psiholoki uzorci predratnih kolonijalnih vlada ostali u velikoj meri nepromenjeni. Takodje je bilo uobiajeno za arhitekte koji su pokuavali da otkriju neke slinosti u kulturnom identitetu u ovom smislu, da se vrate vernakularnoj ekspresiji, to ih je esto dovodilo u situaciju da budu odbaeni u sopstvenim zemljama, pronalazei jedino mali broj svojih pristalica koje su shvatale i podravale njihove napore. Danas, nakon vie od pedeset godina od tog perioda, kad su se pogorali ekoloki uslovi sredine, sve vie narasta zainteresovanost za izgubljenim regionalnim identitetom i kulturnim nasledjem u svetlu vladajueg trenda prema kulturnoj globalizaciji a radovi pionira vernakularne arhitekture smatraju se vizionarskim. Jedan od prvih predstavnika savremene vernakularne arhitekture bio je egipatski arhitekt Hassan Fathy, koji je prepoznao tradicionalne kvalitete i progovorio arhitektonskim jezikom protiv moderne arhitekture. Godine 1938 Fathy je organizovao izlobu u jednom predgradju K aira, zvanom Mansouria, koja nije imala irok prihvaeni odjek. Njegovi gouach-evi i akvareli prikazivali su neto to nije bilo nalik bilo emu tada poznatom u Egiptu, jer su sadravali kombinovane elemente koji su determinisali tipinu tradicionalnu egipatsku arhitekturu koja je postojala u vremenu pre industrijske revolucije i okupacije zemlje od strane kolonijalnih sila. Ovi elementi, ili prostorne tipologije, otkrivali su nekadanje oblike arhitekture, preostale iz ranog perioda, koje je Fathy adaptirao unutar formalnih kompozicija koje su predstavljale zaboravljeno nacionalno kulturno dobro. Karakteristini izvedeni objekti Hassan Fathy-ja ukljuuju Hamed Said House, Marg Plain, pored kaira (1942-5), kua u Sidi Krier, Egipat (1971). Ostali karakteristini predstavnici savremene vernakularne arhitekture ukljuuju: Glenn Murcutt, sa The Ball-Eastway House, Glenorie, New South Wales (1980-3), Abdel Wahed El-Wakil, Halawa House, Agany, Egipat (1975), Rasem Badran, Sana project, Jemen (1987), Geoffrrey Bawa, House and Studio, Colombo, Sri Lanka (1963), Ricardo Legorreta, Pershing Square, Los Angeles (1994), teodoro Gonzales de Leon, alkrishna Doshi, Charles Correa, Raj Rewal, Ram K armi i Ada K armi Melamede i dr. VERN AKULARN I N AMET AJV . N ametaj od rogova VERN I KULI SAN A RUST I KACI JA Sa licem obradjenim kao da su neki njegovi delovi pojedeni, sa nepravilnim crvolikim trakama i rupama po celoj povrini lica, potseajui na drvo ili pesak. VERN I RAT I (fr. vernir) Lakovati, premazati fornajzom, glazirati; fig. dati (ili: davati) sjajan izgled. VERN I S M ART I N , VERN I M ART EN (franc. vernis Martin) Francuska initacija japanske tehnike lakiranja, popularna u izradi nametaja u XVI I I veku (L oui s X V ), kod koje je korieno i do etrdeset slojeva fi rnajza da bi se postigla puna, sjajna povrina po kojoj se rezbarilo u pl itk om rel jefu. I me je dobila po brai Marten (franc. Martin), koji su tehniku usavrili oko 1730. godine. VERON SKA ZEM LJA (Gra. mat.). Zelena mineralna boja koja se primenjuje i kao posna i kao masna boja (uljana). VERS UN E ARCH I T ECT URE (franc. Prema jednoj arhitekturi ) Naziv Le Corbusierove knjige tampane 1923. Godine u kojoj je on dao svoje osnovne teorijske formulacije arhitekture, koje su bile osnov teorije moderne arhitekture, a zadrale su se i do danas. VERT I KALA (nl. vertikalis) Mat. uspravna prava linija, vertikalan poloaj. Prema Aristotelu, vertikalni pravac je linija pada (smer nadole) ili uzdizanja (smer nagore), pa mu je jo od nezapamenih vremena pripisivan jedan poseban znaaj. Vertikala je stoga oduvek bila smatrana kao sveta dimenzija prostora. Ona predstavlja stazu prema realnosti koja moze da bude via , ali i niza od svakodnevnog zivota. A x i s mundi prema tome nije samo centar sveta, ve je i veza izmeu tri kosmika carstva: carstva nebeskog, zemaljskog i carstva podzemlja i pakloa, a jedini prodor i put kojim se moe stii iz jednog carstva u drugo, vodi tom centralnom vertikalom. U vezi sa boravitem i kuom, vertikala oznaava i sam proces graenja (umesto sagradio je kuu kae se esto podigao je kuu). Sebastiano Serlio tako interpretira vertikalan stub kao izraz ovekove stvaralake moi. Gaston Bachelard oznaava vertikalnost kao osnovnu osobvinu kue, od posebno vanog znaaja. VERT I KALA I H ORI ZON T ALA V . H ori zontal a VERT I KALAN GRAD (engl. Vertical City) 1. Naziv za gradove, uglavnom metropole, koji su potencirali svoj urbani razvoj u vertikalnom pravcu, putem izgradnje oblakodera, poveavajui na taj nain gustinu stanovanja i ekonominost korienja gradskog zemljita. Tendencija gradnje v.g. nastala je nakon razvoja novih arh. koncepcija u SADu, naroiti radovima ikake kole (Chi cago school ). Danas je pojam v.g. vezan za izgradnju gradsk og ci ty-ja, gradskog administrativnog jezgra, koje predstavlja koncentrciju izgradnje na maloj povrini uskog gradskog centra. I zgradnja gradova u vertikalnom smislu predstavlja tehniko opredeljenje razvoja grada i posledica tzv. advok atsk og pl ani ranja jednog gradskog jezgra, gde ekonomski inioci odreuju urbanistiku i arhitektonsku strukturu. 2. Takoe, naziv za projekt Tehnotopi je, gradova P. Maymonta koji se uzdizu u nebo, obeeni prednapregnutim kablovima o jedan centralni jarbol kroz koji prolaze sve instalacije, oslobaajui tako u potpunosti tlo. VERT I KALAN T AP, VERT I KALA Vertikalni tap ispune reetkastih nosaa. VERT I KALN A ARH I T EKT URA V . V erti k al an grad, V erti k al na ek stenzi ja grada VERT I KALN A CEV (VERT I KALA) Cev kunih instalacija koja ide uspravno kroz pojedine spratove, sa ograncima do pojedinih objekata. VERT I KALN A EKST EN ZI JA GRADA Naziv za urban. razvoj jednog grada podizanjem gustine stanovanja u centru grada putem poveanja spratnosti. To se postie na taj nain to se podiu visoki objekti (oblakoderi, neboderi). VERT I KALN A I ZOLACI JA I zolacija od vlage na spoljnim zidovima zgrade, do visine do koje su oni u dodiru sa vlanom zemljom. I zvodi se onim istim materijalima kojima se izvode i hori zontal ne i zol aci je, ili slojem vazduha. I zolacije od bitumenske hartije i od raznih premaza zatiuju se zidiem od opeke, bez razmaka. VERT I KALN A KAN ALI ZACI ON A M REA Deo kune kanalizacije koji polazi od poda podruma uspravno do poslednjeg sprata i koji povezuje sve ogranke od sanitarnih uredjaja. I zvodi se od gvozdenih livenih cevi. VERT I KALN I GRAD V . V erti k al na ek stenzi ja grada VERTIKALNI KOSMIKI GRAD V. Kosmiki grad VERT I KALN I PRELOM , ZUB, ZUB ULOI N E Vertikalni prel om strane jednog otvora na zidu izmedju konstrukcije zida i rama vrata. Obino je postavljen kvadratnog izgleda na spoljanjem delu, a prelama se na unutranju stranu. VERT I KALN O FUGOVAN JE I stinjavanje samo vertikalnih spojnica opeka. 1. Vertikalan grad (Vertical City), Ludwig Hilbersheimer (1885-1967), detalj projekta vertikalnog grada, iz 1924 2. Vertikalan grad. Jedna od vertikalnih prostornih varijanti organizovanja ruskog javnog centra na osnovu komune sa populacijom do 150 000 stanovnika 677 VERT I KALN O OBRTN I PROZOR (nem. Drehfluegel) Prozor kod kojeg je krilo arkama povezano za boni levi ili desni vertikalni deo okvira, oko kojeg se otvara. V . Prozor. VERT I KALN O OKRET N I PROZOR (Wendelfluegel). Prozor koji se obre oko zamiljene vertikalne ose simetrije, oko oslonaca na gornjoj i donjoj horizontalnoj letvi prozorske kutije. V . Prozor. VERT I KO (nem. Vertiko) Vrsta malog ormana sa sastavkom, nazvan po pronalazau, berlinskom stolaru Vertikou. VERT U V . V i rtu VESI CA PI SCI S V . Ri bl ji mehur VESI CA, M AN DORLA M I ST I CA V . V esi k a VESI KA, VESI CA (engl., ital. mandorla mistica) 1. Gl ory, mandal a, mandorl a. Uspravan bademast oblik, nalazi se uglavnom u srednjovekovnoj umetnosti, da bi se okruila figura Hrista postavljenog na presto. Takodje, naziva se i mandorl a. Geometrijski, nastala je postavljanjem dva ekvilateralna trougla iznad i ispod linije osnove kao lik u ogledalu i postavljenjem lukova sa oba kraja linije osnove, prolazei kroz ostala temena trouglova. Ovo kreira dva zailjena luka sa zajednikom bazom, obino postavljenim kao vertikalni oreol koji uokruuje figuru Hrista. Slinost oblika sa ribom ili ribljim mehurom, povezuje ga sa k ri zmon-om (Chri smon). Ovaj oblik takodje nalazimo na prozorima, kao na primer na rui nom prozoru na junom transeptu katedrale u Lincolnu. 2. Takodje, prozorsk o ok no kod drugom zai l jenom kurvilinearnom gotikom stilu tekue mrene ornamentike koje ima oblik ribljeg mehura. VESSI E DE POI SSON V . Ri bl ji mehur VEST BAU, WEST BAU (nem. Westbau) V . Z apadna gradnj a VEST E (nem. Festung) V. Tvrava VEST I ARI UM (lat.) Prostor za presvlaenje kod antikih rimskih termi . VEST I BI L, VEST I BUL (franc. vestibule prema lat. vestibulum predvorje, trem, ul az, engl. vestibule) U rim. graanskoj kui, prostorija koja povezuje ulaz s atrijumom; kod gr. stambenih zgrada funkciju vestibila ima proti ron koji povezuje ulaz s unutranjim dvoritem (aul e). U kasnoantikoj palati (Dioklecijanova palata u Splitu) vestibil je rotonda izmeu reprezentativnog peristila i carskih odaja, a u arhitekturi renesanse i baroka dvorite u kui, odnosno otvoreni prostor prema kojem komuniciraju stambene prostorije, ili zatvoren, bogato ukraen ulazni prostor iz kojeg vodi stepenite u gornji sprat. V. je takoe naziv za sveanu ulaznu prostoriju u prizemlju teatarskih objekata. V . H ol , Prol az. VEST I BUL (l. vestibulum, fr. vestibule) Trem, predvorje, ulaz u kuu; predsoblje; vestibil. VEST I BULE V . V esti bi l (engl.) 1. Trem, presoblje, ulaz u kuu ili stan, obino sa garderobom. 2. Manja prostorija iz koje se ulazi u veu. VEST I JARI JUM , VEST I ARI UM (l. vestiarium) Soba gde stoje haljine, haljinarnica; oblaionica i svlaionica, garderoba. VEST RA (engl. vestry) Sinonim za sak ri sti ju. 1. Prostorija pridodata chancel u u crkvi gde se dri crkvena odea i gde se svetenstvo presvlai. 2. Sak ri sti ja, esto prostrana, gde se uvaju knjige, sveti obredni predmeti i obredna odea i gde se mogu odravati sastanci svetenstva. VEST VERK (nem. Westwerk) V . Z apadni rad VEALI CA SA KUKAMA V . V eal i ca VEALJKA (K onst.). K ad iznad grede nedovoljnog preseka ima dovoljno prostora, onda se ona prema potrebi moe obesiti u jednoj ili u vie taaka o vealjku, koja isto kao i podupiralo moe da bude prosta, dvojna, trojna i etvorna. Prosta ili jednostruka veeljka sastoji se od osnovice jednog stupca i dva kosnika. Dvojna vealjka se sastoji i osnovice dva stupca, dva kosnika i raspinjae izmedju stubaca. VEALJKA I PODUPI RALO Ako ispod grede nemamo dovoljno visine te se noice k osni k a moraju tako visoko postaviti da bi konsici zatvarali suvie mali ugao sa horizontalom, moe se upotrebiti sistem kombinovan od veal jk e i podupi ral a. Da bi se kosnici mogu da izrade od jednog komada gradje, raspinjaa se izradjuje od dva dela koji kao kleta obuhvataju kosnike. VEALJKA, PROST A V . V eal jk a VETAKI HIDRAULIKI CEMENT V . Portl and cement VETAKI KAMEN (Gra. mat.). Opti naziv za kamenast materijal koji se upotrebljava u graevinarstvu i koji se dobija spravljanjem, a ne iz prirode. esto se deli na: nepeeni vetaki kamen (erpi, opeka od krea i peska, cementni malter, beton itd.) i na peeni vetaki kamen (opeke za zidanje, refraktorne opeke, porcelan itd.). U uem smislu, pod vetakim kamenom se podrazumeva graevinski materijal na bazi cementa kojim se podraava kamen iz prirode. VETAKI MERMER (Zgr.). Strukomermer vrsta ukrasnog malterisanja. I zvodi se od alabaster gipsa, tutkalne vode i boje, pa se po izradi glaa. Na prethodnu osnovu od gipsanog maltera lepe se seene ploe od gipsanog testa, koje se prethodno oboje i iaraju icama i mlazevima kakvih ima u prirodnom mermeru. Povrina se zatim ravno ostrue, glaa pearom i najzad natopi lanenim uljem. Ima izgled uglaane povrine prirodnog mermera. VETAKO OSVET LJEN JE Naziv za osvrtl jenje koje je postignuto nekim od vetakih naina: upotrebom svetlosti plamena (vatra, svea, lojanica, petrolej lampa) ili putem upotrebe elektrine energije (sijalica, fluorescentna sijalica). VET AR U ARH I T EKT URI (engl. wind) Vetrovi su esto u arhitekturi prikazani personificirano, ka na K uli vetrova (Horologium Andronicus-a iz Cyrrhus-a, Atina (oko 50 gpne), koji su objavili Stuart i Revett i koja je iroko kopirana u XVI I I veku. VET AR, PRI T I SAK VETRA V . Pri ti sak vetra VET AR, SPREG PROT I V VETRA V . Spreg proti v vetra VETRENJAA Naziv za graevinu koja sadri tehniki ureaj koji pretvara energiju vetra u rad (okretanje, translaciju i sl.). V. su bile poznate vrlo rano, u Holandiji pronalazimo primer v. koje su upotrebljavane da bi ispumpavale vodu iz podruja koja su bila nasipom odvojena od mora i na taj nain ih isuivale. U ostalim delovima Evrope (panija, I talija), vetrenjae su veoma rano koriene za okretanje mlinskog toka i mlevenje brana. V. su i danas zadrane kao spomenici koji svedoe o jednoj nacionalnoj tradiciji (u Holandiji). Savremene v. koriste se za pretvaranje energije vetra u rad, koji se koristi za dobijanje elektrine energije (poglavito u SAD-u). VET REN JAK Koso ukruenje ispod rogova proste stolice nainjeno od letve ili gredice. VET REN JE V . V enti l aci ja VET ROBRAN (Zgr.). Mali prolazni prostor iza ulaznih vrata a ispred glavne prostorije; ima za cilj da se sprei promaja pri otvaranju ulaznih vrata. S druge strane vetrobrana su druga vrata, tzv. vetrobrana vrata. Vetrobran je arhitektonski element izveden u vidu nadstrenice, istrenog zida ili krova, postavljen najee na ulaznoj partiji jednog arhitektonskog objekta sa 1. Vestibil; Biblioteca laurenciana, Michelangelo 2. Centralni vestibil na palati Chiericati, Vicenza, Andrea Palladio 3. Levo: vertikalna arhitektura: Skidmore, Owings and Merrill, Jin Mao Building, K ina, 1994 (projekt). Desno: vestverk, Westwerk, katedrala u Essenu; westwerk nekadanje kanonike crkve enskog manastira, uzduni presek
678 funkcijom njegove zatite od atmosferskih uticaja. Vetrobranom se takoe naziva izolovan prostor u podruju dvostrukih ulaznih vrata, koji titi ulazni hol zgrade od vetra i temperaturnih razlika. VET ROBRAN A VRAT A Unutranja vrata na vetrobranu. Obino su etajua vrata. VET ROKAZ (engl. vane) Naprava koja se strujanjem vetra okree i time pokazuje njegov pravac. Na starim zgradama esto kao ukras na krovu. Oblikovan lim ili metal u obliku petla, postavljen na vrh jednog dimnjaka, sleme ili na kulu na jednoj zgradi, koji se okree u pravcu duvanja vetra. Vetrokaz takodje moe da bude napravljen i kao pokrivni lim koji zatvara otvor dimnjaka sa one strane sa koje duva vetar i na taj nain titi od upada vetra kroz dimnjak i na taj nain vraanja dima natrag u kuu. VET ROLOVCI Naziv za napravu na krovu kua koja je koristi u oblasti donjeg Sinda u Pakistanu, a funkcijajoj je hvatanje ma i najmanjeg povetarca i njegovo sprovoenje u kuu. U ovom geografskom podruju temperature vazduha se penju i do 50 stepeni c, da bi se popdne spustile na prijatnih 35 stepeni. V. sprovode vetar u svaku sobu kue, da bi generalno spustili temperaturu u njima. U viespratnim kuama kanali prolaze itavom visinom zgrade, pa takoe igraju ulogu i internih telefona. Poreklo izuma je nepoznato, ali se on primenjuje ve oko 500g. VET ROODBOJN I K (nem. Wetterschenkel) Donja horizontalna letva prozorskog okvira ili vrata, opivena limom, radi odbijanja vetra i vode. VEVERIJI KAVEZ OSLONAC Drugo ime za osl onac ptiji kavez. VEZ, VEZI VO (lat. opus acu pictum, phrygium, racamatum; engl. embroidery, needle-work, franc. broderie, oeuvre a l'aiguille, nem. Stickerei, ital. ricamo) Rukotvorina koja se izvodi nizanjem niti do niti na mekoj i gipkoj povrini, obino tkanju, pomou nekoga iljastog predmeta, najee igle. Osnovni elementi pomou kojih kod vezenja nastaju najrazliitije are, zovu se bodovi. Vezivo je, dakle, neka vrsta mozaika izvedenog nitima. U tehnikom pogledu, veziva se mogu podeliti: prema vrsti niti na svilena, vunena, lanena, zlatna itd.; prema boji niti na bela i arena; prema vrsti bodova na veziva krstiima, pljosnata, lanana itd.; prema vrsti are na povrinska, reljefna, aplicirana itd.; prema tehnici izvoenja na runa i mainska. Vezenje krstiima tehniki je najjednostavnije; izvodi se u kvadratiu to ga stvara osnova s potkom, pa je ve po tome geometrijski determinisano. Na sasvim finim tkaninama v. se izrauje polukruiima (peti t poi nt). Pljosnati bod jedan je od glavnih elemenata vezilake delatnosti; nije vezan na kvadratinu shemu, pa se nizanjem uporednih niti moe izvesti svaka figura ili linija, ravna ili talasasta. Toj vrzti pripada i zlatovez u okviru kojeg se razvilo nekoliko specifinih tehnika. VEZA EPOVIMA Stolarska veza dva drvena elementa, najee pod uglom od 90 0 na taj nain to se u oba elementa ubue krune rupe ili utori u koje se postavljaju kruni drveni epovi. Veza se ojaava lepljenjem. VEZA DRVEN I M KLI N OVI M A (Zgr.). Slui za istu svrhu kao i testerasta veza i izvodi se na isti nain, ali tako da izmeu odgovarajuih zubaca gornje i donje grede ostaju prostori u koje se, po stezanju zavrtnjima, udaraju bukovi ili hrastovi klinovi. VEZA LAST I N REP Stolarska veza dva drvena elementa od kojih jedan ima pero izvedeno u trapeznoj formi, koje se postavlja u odgovarajui ljeb drugog elementa. Trapezna forma potsea na trapezni obliuk lastinog repa, po emu je ova stolarska veza dobila ime. VEZA M ET ALOM Naziv za stolarsku vezu dva drvena elementa upotrebom ojaanja od metalne ploice koja se zakivcima ili rafovima privruje za oba elementa, pri tom uvrujui njihovu vezu. VEZA M ODAN I CI M A V . D rveneveze VEZA N A BAJON ET (Zgr.). Stolarska veza izmeu gredica istoga pravca, u vidu kukastog preklopa sa unutranjim prepustima na oba kraja. Veza se stee klinovima izmeu zubaca. VEZA NA EP (Zgr.). Veza dveju greda koje lee u istoj ravni, a po pravcima su meusobno upravne. Na kraju grede koja se pripaja je ep, koji se uglavljuje u odgovarajue udubljenje na drugoj gredi prost ep. Inae ep moe biti dvostruk, veza sa dva epa, od kojih jedan moe da je ravan sa spoljnom povrinom horizontalne grede, ili prebaen preko nje u vidu preklopa, onda kada je greda koja se pripaja ira od grede u kojoj je udubljenje. VEZA N A GER (Zgr.). Veza pod uglom nastaje kada se dva tapa sastaju na uglu sa spojnicom po simetrali ugla (v. Ugaone veze). VEZA N A LI ST (Zgr.). Veza na preklop na sastavku dveju greda istoga pravca. Obe su grede na spoju zaseene za polovinu visine preseka, pa se ovi krajevi preklapaju ravno, u istoj ravni. Ako se preklopne povrine zaseku koso, nastaje kosi preklop, kosi list. U oba sluaja sueljne povrine mogu biti normalne ili ukoene. VEZA N A N UT I FEDER (Zgr.) V . Pero i l eb, V eza na pero i l jeb. VEZA N A PERO I LJEB Stolarska veza dva drvena elementa, najee pod uglom od 90 0 , na taj nain to se u jednom elementu na njegovoj podunoj strani uree ljeb, najee pravougaonog oblika, dok se na drugom elementu, na njegovoj eonoj strani, na spojnom delu napravi pero pravougaonog oblika, istih dimenzija kao to je utor na drugom elementu. Pero se postavlja u ljeb, a veza se uvruje lepljenjem. VEZA NA SUELJAK (Zgr.). Drvena veza kod koje se dve grede istoga pravca sueljavaju upravnim ili zakoenim elom. Ako u vezi ima neko istezanje, ona se mora obezbediti gvozdenim ili drvenim podvezama. VEZA N A UT OR Stolarski spoj dve ploe ili dva drvena elementa koji imaju spojnu povrinu celom svojom duinom. Po celoj duini jednog elementa se pravi ljeb ili utor, dok se po celoj duini drugog elementa pravi spupenje, koje lee u ljeb. Ova vrsta veze se koristi pri spajanju laminatnog parketa. Ova vrsta veze moe i da se ojaa fazonskim elementom od metala, koji se imee u ljeb. VEZA N A ZAREZ (Zgr.). Veza na kosi zasek veza kosnika sa horizontal nom gredom. Obe grede su koso zaseene. U sredini debljine kosnika je ep koji zadire u horizontalnu gredu. Na kosnicima sa velikom aksijalnom silom, zasek moe biti i dvostruk. VEZA N A ZASEK (nem. Versatz) V . D rveneveze VEZA N A LEB, VEZA N A LJEB Drvena veza kada se itav niz dasaka vezuje meu sobom ulebljenim kuacima od talpi ili gredica, ili kada se daske vezuju na kraju lebljenom daskom ili letvom. VEZA N A LJEB, ST OLARSKA VEZA Stolarska veza dva drvena elementa na taj nain da se na elu elementa koji se 1. Vestverk, zapadni rad; Corvey, I xv, izgled i osnova 2. Veze u arhitekturi; grafiki prikaz veza izmedju dva arhitektonska objekta, Brian Murphy, Mesa Road House, Santa Monica, Ca, 1986 3. Vezani sistem; katedrala u Glosteru, zapadna Engleska, brod iz 1120 679 spaja napravi zasek dubine iste kao to je debljina drugog elementa u koji se postavlja elo drugog elementa. VEZA N AST AVKOM , (N AST AVLJAN JE) Veza koja slui za produenje odnosno poveanje. Npr. primenjuje se kada su duine raspoloivih valjanih profila ili veliine limova nedovoljne, a potrebni su i radi ogranienja dimenzija i teine pojedinih komada u cilju omoguavanja njihovog prenosa iz radionice na gradilite. Nastavci se izvruju preklapanjem elemenata ili pomou podvezi ca. Prvi nain nastavljanja zove se nastavak na preklop ili direktan nastavak, a drugi se naziva pokrivenim nastavkom. Prema tome da li je podvezica postavljena sa jedne ili sa obe strane nastavljenog elementa razlikujemo: jednostrano ili obostrano pokrivene nastavke. VEZA PODVEZI CAM A (el., Drv.). To je kod elinih i drvenih konstrukcija veza zategnutih ili pritisnutih tapova u elinim odn. drvenim reetkama itd. tapovi koji se nastavljaju sueljavaju se, pa se sa dve, a prema prilikama i sa sve etiri strane sastavka prekrivaju bonim limovima, ugaonicima i drvenim elementima (podvezicama). Ove se podvezice potom privruju za delove koji se sueljavaju zavrtnjima, zakivcima ili zavarivanjem tako da se sile iz jednog tapa preko podvezica prenose u drugi tap. VEZA T ORBAN D V. Vratnika veza VEZA UMET AN JEM Naziv za stolarsku vezu dva drvena elementa tako to se na spoju oba elementa naini utor po duini spoja, u koji se umee drvena spojna ploica. VEZA USECAN JEM Veza drveta koja se izvodi usecanjem kao npr. kod podupiraa koji se oslanjaju o ivicu drugog drveta usekom u obliku viljuke. esto se i otri uglovi useka zatupe, ime se spreava bono pomeranje. VEZA, EN GLESKA V . E ngl esk a veza VEZA, KUKAST A V . Kuk asta veza VEZA, N ARAM AK Prav snop trske ili slame, za pokrivanje krova. VEZA, POPRENA V. Poprena veza VEZA, SREDST VA ZA VEZU V . Sredstva za vezu VEZA, T EST ERAST A V . Testerasta veza VEZA, UGAON A V . U gaona veza VEZA, ZGLOBN A V . Z gl obna veza VEZA (arh. konst.). Glavni konstruktivni deo krova, na kom lee ostali elementi, ronjae i rogovi. Vezai se veinom postavljaju na jednakom odstojanju upravno na osu krova. Oni primaju i prenose na oslonce celokupno optereenje polja izmeu dva vezaa, a to je teina krovnog pokrivaa, rogova, ronjaa, samog vezaa, zatim optereenje od snega i od pritiska vetra. Vezai mogu biti drveni, od arm. betona ili prednapregnutog betona i elini. Sistem vezaa moe da bude puni nosa ili reetka, pun ili reetkast okvir, zatvoren okvir, kontinualni nosa sa ili bez zglobova u poljima i lui i nosa sa ili bez zatege, odnosno 2 ili 3 zgloba. Oblik vezaa ravna se prema obliku krova i moe biti vrlo raznolik. Gornji pojasevi vezaa obino su paralelni sa povrinom krova i njihov nagib je zavisan od materijala kojim se krov pokriva. Na liniju gornjeg pojasa utie i vrsta primenjenog nadsvetla (mansardno, poduno ili popreno) a takoe i konstrukcija lanterni, odnosno kapa za ventilaciju. Veza se oslanja na masivne zidove, oslonce ili stubove, odnosno i neposredno na temelje, ako mu je sistem okvir ili luni nosa. Leita elinih vezaa za manje raspone izrauju se kao povrinska od ploa, za vezae lakih krovova veih raspona kao leita na prekret ili klizna leita, a za teke vezae primenjuju se leita na prekret i leita na valjke. Vidi: Dvovodni ~, Jednovodni ~, Parabolini ~, Pun ~ , Reetk asti ~ , Trougaoni ~ . VEZA, JEDNOVODNI Veza koji ima nagib za oticanje vode sa krovnog prekrivaa samo na jednu stranu. Primenjuje se kod gradjevina sa kojih se voda ne sme odvoditi na susedno zemljite ili sa susednu gradjevinu (bone hale) i kod testerastih (ed) krovova. VEZA, KOD LUNIH KONSTRUKCIJA (nem. Bogenbinder) Veza kod lunih krovnih konstrukcija. VEZA, LUNI Luno savijeni krovni veza od drveta, elika ili arm. betona. Prve lune vezae od drveta deo je Delorm, a zatim Emi. Novije sisteme su dali Stefan, Noak i Hecer. Po Stefanu veza je izradjen u vodu luno savijeno reetkastog nosaa, sa pojasima od po nekoliko redova nasatinih i u nasatinom stavu savijenih dasaka, prikovanih jedna uz drugu kao kod Delorma. U reetkastom luku Noaka pojasi su od leeih savijenih dasaka po Emiju. Po Heceru, nosa je sastavljen od savijenih leeih tankih dasaka (lamela) koje su naroitim lepkom i pod pritiskom medju sobom zalepljene. Luni vezai od elika su luni reetkasti sistemi. V. Luni veza. VEZA, OPEKA (Zgr.). Opeka koja leii upravno na pravac zida, za razliku od poduno leeeg dunjaka. VEZA, PUN V. Pun veza VEZA, REETKASTI V. Reetkasti veza VEZA, STOLAR (engl. joiner) Naziv za stolarskog radnika specijalizovanog za primenu tehnika drvenih veza. VEZA, VEZNI KAMEN (nem. Binder, engl. parpen, parpent, parpend) K od zidanja opekom ili kamenom, element (opeka ili kamen) koji svojom duom stranicom lei upravno na pravac prostiranja zida. K od zidanja kamenom, kamen koji prolazi kroz zid sa dve ravne vertikalne strane. VEZA, ZIDANJE OPEKOM V . Z i danjeopek om VEZAKI SLOG (nem. Binderverband) Sl og zi da na ijem se licu vide samo vezai. V . Z i dni sl og. V . Z i danjeopek om VEZAKI ZIDNI SLOGV . L ani zi dni sl og. V . Z i dni sl og, ti povi zi dnog sl oga. VEZAN A KROVN A UVALA (engl. laced valley) K rovna uvala koja je formirana od crepova, bez uvalnog odvodnog kanala, na mestu gde se dve kose krovne ravni medjusobno spajaju pod uglom. VEZAN I KURS V . Kurs VEZAN I PROZORI V . Povezani prozori VEZAN I SI ST EM (nem. Gebundenes System) Kvadratni sistem konstrukcije, poznat jo od romanikog perioda. Zasnovan je na ematizmu kvadratne konstrukcije koji je prisutan u celokupnoj osnovi jedne romanike bazilike. Osnovni modul koji odreuje konstrukciju graevine je kvadratni raspon srednjeg broda: njemu odgovaraju kvadratni rasponi transepta, a kvadratni rasponi bonih brodova su veliine etvrtine osnovnog modula. VEBALI T E, PALEST RA (gr. tooioto rvalite; vebalite, vebaonica; l. palaestra) Rvalite, kola rvanja, kola za maevanje, mesto za gimnastika vebanja kod starih Grka i Rimljana. VEZE (el., Drv.). Opti naziv za razne naine i sisteme spajanja elemenata i delova konstrukcija. Veze koje slue za produenje ili poveanje nazivaju se nastavkom. Nastavljanje je potebno kada duine i irine raspoloivih komada nisu dovoljne ili kada se dimenzije i teine pojedinih delova moraju ograniiti, zbog omoguavanja transporta iz radionice na 1. Veze, drvene. Karakteristini tipovi drvenih veza: ugaone veze, podune veze po duoj strani, veze nastavljanja stubova i greda, veze poveanja poprenog profila grede, veze nastavljanja duine greda 2. Vezani sistem fasade i enterijera; Aldo Rossi, stambena zgrada Gallaratese, Milano, 1969 3. Moderni vezani sistem konstrukcije arhitektonskog objekta; Hans Poelzig, konkursni rad za Reichsbank , Berlin, 1933
680 gradilite. Sve ostale veze, a naroito veze tapova reetke i nosaa u raznim ravninama, nazivaju se prikljukom. Ploe koje slue za premoavanje upljina sastavaka zovu se podvezicama. VEZE ELINIH ELEMENATA elini proizvodi: limovi, tapovi, profilisani nosai, vezuju se, sklapaju se, nastavljaju se u elemente i sisteme konstrukcija - bilo u radionicama, bilo na samom gradilitu ili sredstvima za vezu: zakvcima, zavrtnjima, zavarivanjem. VEZE DRVETA, VRST E Obrada pojedinih delova drvene konstrukcije na sastavcima na nain da se tano meusobno podeavaju a zatim tako spoje da sastavljeni kao celina mogu da se suprotstave dejstvu spoljnih sila. Veze drveta mogu se razvrstati na: (I ) lepljene veze, (I I ) veze zavrtnjima, ekserima i pijavicama i (I I I ) tesarske veze. Prema meusobnom poloaju komada grae koje se povezuje, veze se dele na: (a) produenje horizontalnog i vertikalnog drveta, (b) ukrtanje drvenih elemenata raznih poloaja i (c) pojaavanje drvenim elementima istog smera. Veze pod (a) i (b) nazivaju se veze sa kratkim sastavkom, dok se one pod (c) nazivaju veze sa dugim sastavkom. Obzirom na povrinu dodira ili sastavka imamo sledee glavne oblike veza: (A) kod etvrtastih greda: (1) sueljak, koji se primenjuje za produenje, (2) preklop, takoe prvenstveno za produenje ali i za veze na uglovima i ukrtanjima, (3) urez, za ukrtanje horizontalnih greda, (4) ep, veinom za vezu vertikalnih drvenih elemenata sa horizontalnim, (5) zasek, veinom pri vezi vertikalnih ili kosih drvenih elemenata sa horizontalnim, koji se nalaze u istoj vertikalnoj ravni, (6) usecanje podupiraa kod kosih drvenih elemenata koji se ukrtaju sa horizontalnim, (7)zupanje za izradu sloenih greda (pojaanja) i (8) spajanje modanicima za izradu sloenih greda. (B) Pri vertikalnom nastavljanju oble grae razlikujemo: (1) sueljast nastavak, (2) nastavljanje na preklop i (3) unakrsnu izradu nastavka ipova. (C) Pri vezama talpi i dasaka primenjuju se: (1) obino sueljavanje, (2) spajanje na preklop, (3) spajanje na pero i leb i (4) spajanje na leb slobodnim perom. VEZE ZAKI VCI M A V eze koje slue za povezivanje delova elinih konstrukcija u jednu celinu. Zakivci u njima su napregnuti na smicanje. Prema broju preseka napregnutih na smicanje razlikujemo jednosenu, dvosenu i viesenu vezu zakivcima. VEZE ZAVARI VAN JEM Spajanje konstruktivnih elemenata zavari vanjem na razliite naine u zavisnosti od medjusobnog poloaja pojedinih elemenata. Za oznaku tih zavarenih veza upotrebljava se izraz av. Prema obliku razlikujemo sledee avove: rubni av, za spajanje tankih limova, sueoni av, koji se naziva prema obliku sastavka, I -av, V-av, X-av, U-av itd. i av u rupi . Prema poloaju ava u odnosu na smer naprezanja imamo eoni ugaoni av i boni ugaoni av. Prema poloaju konstruktivnog elementa u kome je zavarivanje izvreno imamo: horizontalni av, vertikalni av i av nad glavom. Za izvodjenje je najudobnije zavarivanje horizontalnog ava, tea je izrada vertikalnog ava. Najtee zahteve postavlja zavarivau, elektrodi i maini za zavarivanje izrada ava na donjoj strani nad glavom. VEZE, DRVEN E V . D rveneveze VEZE, LEPLJI VE V . L epl ji veveze VEZEN I PART ER V . Parterredebroderi e VEZI VA V ezi va su materijali koji pomeani s vodom (osim bitumenskih i plastinih veziva) daju kaaste ili plastine mase koje nakon vezivanja stvrdnu na vazduhu ili u vodi i time daju, ve prema sastavu, kvalitetne konstrukcione ili izolacione gradjevinske materijale. Vezivima se spajaju proizvodi od peene gline, malteri, vetaki kamen, te sve vrste betona. VEZI VAN JE CEM EN T A Meanjem cementa i vode dobija se cementna kaa koja uskoro poinje da vezuje a zatim da se stvrdnjava, te se na taj nain dobija "cementni kamen". Stanje dok se obavlja hidroliza cemetna i dok traje prelaz iz koloidnog piktijastog stanja u sitno-kristalasto, naziva se vezivanjem cementa, dok se stanje posle vezivanja naziva stvrdnjavanjem. Vreme vezivanja i nain ispitivanja propisani su standardima. VEZI VAN JE M ETALA LEGI RAN JEM (lat. ligare vezi vati ) Vezivanje topljenjem jednog metala sa jednim ili vie drugih metala ili nemetala. Pogodnim kombinacijama mogu se dobiti l. naroitih tehnikih svojstava, koja isti metali nemaju. Neke su l. poznate od preistorije (bronza, legure plemenitih metala) i iz antike (mesing, tvrdi kalaj). U XI X i XXv. javljaju se rzliite nove vrste (aluminijumske legure i dr.). VEZI VAN JE, LAN O V . L ano vezi vanje VEZI VN A SREDST VA Naziv za sredstva pomou kojih se vri vezivanje gra. elemenata meusobno ili za druge delove konstrukcije. Osnovna vezivna sredstva su: A. Kre: 1. graevinski kre, 2. vazduni kre, 3. vodeni kre, 4. hidraulini kre 5. visoko hidraulini kre), B. Cement: 1. portland cement, 2. metalurki cement, 3. cement iz visokih pei 4. tras cement, C. Graevinski gi ps: 1. tuko gips, 2. tvrdi graevinski gips, 3. gips za podove, 4. mermerni gips. D. A nhi dri tna vezi va E. M al teri : 1. kreni malter, 2. cementni malter, 3. gipsani malter, 4. malter od ilovae, 5. produni malter. VEZI VO (1) Mineralna veziva koja slue za povezivanje zrna kamenog agregata (u malteru, betonu ili vetakom kamenu (teracu i sl.); pomeana sa vodom, imaju osobinu da tokom vremena ovrsnu kao kamen. Prema ponaanju prilikom stvrdnjavanja razlikujemo veziva koja stvrdnjavaju samo na vazduhu, tzv. nehidraulina veziva: gradjevinski kre i gi ps i veziva koja stvrdnjavaju i pod vodom, tzv. hidraulina veziva, u koja se ubrajaju: hidraulini kre, cementi svih vrsta, al umi natni cementi i meana veziva od krea i pucol ana. (2) Veziva organskog porekla (crna veziva, ugljvodonina veziva) bitumen, asfalt, katran, primenjena pri izradi kolovznih zastora i dr. (3) U irem smislu rei pod vezivom se mogu podrazumevati i raznovrsni lepkovi. VEZN A OPEKA Opeka koja je u zidnom slogu postavljena kao veza. V . Opek a, ti povi opek e. VEZN I ROG Ronjaa. VEZN O REBRO V . Kratk o rebro, k ratk o vezno rebro, ti erceron VEZUJUI ZIDNI SLOG V . L ani sl og. V . Z i dni sl og, ti povi zi dnog sl oga. VH UT EMAS Predstavljalo je ime kole avangardne umetnosti i dizajna koja je bila osnovana u Moskvi 1920.g. Naziv predstavlja skraenicu od Viije gosudarstvanije kihudoestveno-teknieskie masterskie (Vie dravne umetnike i tehnike radionice). Njen prethodnik bile su Drzavni slobodni umetniki studiji koji su osnovani 1918.g. nakon ukodanja Stroganov kole primenjenih umetnosti i Moskovske kole slikarstva, ije osnivanje je ohrabrilo naputanje Akademskog Realizma u slikarstvu i uvoenje zapadnoevropskih pokreta kao to su bili I mpresionizam, K ubizam i Futuri zam. U stvarnosti, postojala je kompleksna debata meu njihovim studentima izmeu tradicionalizma i avangarde. Ovo je rezultovalo osnivanjem VHUTEMAS-a u kojem je sklonost prema istoj lepoj umetnosti utrla put misiji 1. Veze drvene. Karakteristini tipovi drvenih veza: veze ukrtanja dve gredepod pravim uglom, ukrtanje dve grede pod kosim uglom, sueljavanje greda pod pravim uglom, veze horizontalnog oslanjanja grede na drugu gredu, veze kosog oslanjanja grede na drugu gredu 2. VHUTEMAS; Aleksej Gan, propagandni kiosk, 1923 3. VHUTEMAS, fotografija Aleksandra Rodschenka, 1920-38 681 da odgovori na stanje aktuelnih psiholokih i materijalnih potreba postrevolucionarne Rusije. I z ovih razloga kola je bila strukturisana da omogui obrazovanje umetnika za potrebe industrije, ali istovremeno da izvri kulturnu transformaciju zemlje. K ao takva, bila je prirodna sredina za promociju i razvoja ruskog Konstruk ti vi zma, Meu njenim osobljem bili su Aleksandar Rodenko, Varvava Stepanova, Gustav Klutsis i El Lisicki. Oblasti tekstila i keramike zadrzavale su tesnu vezu sa industrijom. Legiranje metala i obrada drveta, kreirali su 1926.g. Dermetfak; iz ovog tela proizalo je mnogo projekata inovativnog nametaja i proizvodnog dizajna, koji su bili noeni idealima konstruktivizma, da jedan objekt treba da bude predodreen materijalnim oblikom koji potie iz materijala od kojeg taj objekt treba da bude izraen. VHUTEMAS je igrala slinu ulogu u razvoju modernog dizajna u Sovjetskom Savezu, kao to je to imao Bauhaus u Nemakoj, a ove dve organizacije bile su povezane delovanjem nekoliko pojedinaca, kao na pr. Vasilija K andinskog i El Lisickog. K ao i Bauhaus, VHUTEMAS je takoe izazvao znaajno meunarodno neslaganje. Delimino iz ovih razloga, 1928.g. pretvoren je u VHUTEI N, koji se raziao 1930.g. VI A (lat. via put, ul i ca) 1. N aziv za put, ulicu, cestu u Starom Rimu. V i a ima takvu irinu da se na njoj nesmetano mogu da mimoiu dve koije. Rimski putevi, vi ae, bili su iroki od etiri do osam metara na glavnim mestima. 2. Urez, ljeb izmedju mutul a rimskog dorsk og ili tosk ansk og reda. V . V i ja. VI A N OVA (lat. novi put) Naziv za novi put , zajedno sa V i a Sacra-om, glavnu aveniju Starog Rima. V.n. je tangirala Forum Romanum. VI A PORT I CAT A (lat. ul uca sa tremom) U ant. rim urban., naziv za ulicu koja je izvadena tako da svojom duzinom sadrzi trem. V.p. su uglavnom bile glavne gradske ulice. Postavljenjem tremova du ulinih fasada (vi ae porti cate), pod nesumnjivim uticajem helenistikih tradicija, uvedena je vana urbana inovacija koja verovatno nije bila ograniena samo na monumentalne komplekse rezidencijalnog karaktera, ve je zacelo prodrla i u starije urbane centre. VI A SACRA (lat. sveti put) Naziv za procesionu ulicu svetu ulicu u starom Rimu, koja je prolazila kroz Forum Romanum. V.s. je predstavljala nastavak velikog carskog puta u Starom Rimu i predstavljala je, zajedno sa V i a N ova-om, glavnu aveniju Rima. VI A T RI UM PH ALI SV . V i aetri umphal es VI ADUKT , VI ADUCT V . V i jaduk t VI AE T RI UM PH ALES, T RI JUM FALN I PUT EVI (lat. tri jumfal ne ul i ce, tri jumfal ni putevi) Naziv za posebno izgraene puteve u Starom Rimu, kojima su se kretale trijumfalne pobednike povorke rimskih legija. K roz v.t. je rimska pobednika armija mogla da marira sa maksimalnim efektom na panju posmatraa. V.t. su imale snaan uticaj na kasniju gradnju slinih puteva u Parizu i Berlinu., simboliki i praktino, iji je oblik ukazivao na snagu vladalaca. VI AE-DUCT US, VI JADUKT (nl. viae-ductus) Most iznad doline, puta, barovitog mesta i sl. VI BRACI JE, PRI GUI VAN JE V . Pri gui vanjevi braci ja VI BRI RAN JE BET ON A Postupak kojim se vibracijom velike frekvencije postue zbijanje betona do velike gustine i vrstoe. Zahvaljujui vibriranju mogu se uspeno ugradjivati i kruti betoni sa malim vodocementni m fak torom. Vibriranje se vri: (a) pervi bratori ma, koji se pri radi utapaju u sveu betonsku masu; (b) vi bratori ma, koji deluju povrinki (vibro-ploe) ili koji se okainju o oplatu; (c) na vi braci oni m stol ovi m (u fabrikama betonskih elemenata). VI BRI RAN JE V. Uvrivanje tla vibriranjem VI CAN I (lat. vicani, vicini) U ant. rim. periodu, naziv za stanovnike pripadnike rogovskih optina - vi cusa. Odatle sekundarno vi ci nus za pojam sused . VI CE, VI S, VYSE Spiralno stepeni te konstruisano oko centralnog stuba sili stupa. VI CI (lat.) U Starom Rimu, naziv za urbanistiku podelu grada Rima na kvartove - vi ci ili susedstva, sa svojim malenim centrima i pijacama. VI CT ORI AN (engl.) Period u kojem je vladala kraljica Victoria (1837-1901). VI CUS (lat.) U ant. rim. periodu, patrijarhalne zajednice istorodne po krvnoj pripadnosti, se grupiu u prvobitna naselja koja se, oslanjajui se na odreenu terminologiju, nazivaju rodovskim vikusom (vi cus). Re v. je potekla iz indoevropske jezike batine, iz one iste iz koje je u gr. jeziku nastao naziv za nastambu - kuu (oi k i a, od woi k i a), u slovenskom i kajkavskom ves, vas. V. je primitivna aglomeracija koja se formirala mnogo pre naseljenja gradina. Ta se zajednica upravlja po svojim unutranjim normama, kao zatvorena celina prema drugim takvim zajednicama. K akve su bile njene institucije, nije nam sasvim poznato. Analogijom sa razvojem gr. genosa mogli bismo da pretpostavimo da je i u ovim zajednicama bio regulisan ivot i da se u razvoju to normiralo kao obiajno pravo. Svakako je i ovde postojalo neko shvatanje o ponaanju unutar zajednice (ono to je kog Grka bila themi s) kao i o ponaanju jedne zajednice prema drugoj (gr. di k e). Zajednice su se razvijale, stvarale su se vee rodovske zadruge, pa su se i cepale. Tako su nastajali novi v., manji zaseoci, u kojima je trajno ivela svest o zajednikom poreklu i o krvnoj srodnosti. Korek dalje bio je poetak procesa integracije na irem planu, zbog ega dolazi do stvaranja kompleksnog naselja, pagusa. V . G rad, nazi vi grada u antikoj Grkoj. VIENTINSKA STOPA, VICENTINSKA STOPA Naziv za modularnu meru duine, naroito omiljenu u periodu ital. renes. i to id strane arh. Andrea Palladia iz Vicenze. 1. v.s. = 35,10cm= 12 uncija= 48 mi nuta. V. Stopa VI DEO ART , VI DEO UM ET N OST (engl.) Video umetnost, televizijska ili filmska tehnika i tehnol ogije koje se koriste u stvaranju umetnikih dela. VI DEO GRAFI KA (engl. video graphics) Predstavlja granu grafikog dizajna koja, koja za svoju televizuelnu prezentaciju, ukljuuje takoe i vremensku dimenziju. Grafika na televiziji moe da bude upotrebljena na mnogo razliitih naina: za naslovne sekvence, da obj asni neke podatke upotrebom grafike prikaze i mape ili u intermedijarnom prostoru izmeu dva televizijska programa, da pojaa identitet televizijske kompanije. Ovakav medijum prenoenja grafikih poruka znai da je potrebno grafike poruke i slike tako planirati da je mogue njihovo itanje u odreenom prostoru ekrana u odreenom vremenu, nasuprot pokretnim ili animiranim slikama i prizorima. V.g. je pre svega nastala u domenu filma, a njen pionir bio je Saul Bass, ije v.g. su uticale na rane televizijske grafike. 1963.g. Bernard Lodge je proizveo prve v.g. upotrebom video tehnika pre nego umetnikih tehnika, za BBC seriju Drt. Who . Razvoj v.g. nastavio je Colin Cheesman upotrebom Computer - ai ded desi gn-a (CA D ). Razvoj v.g. ubrzala je pojava novih kompjuterskih programa sredinom 1980-tih, kao to su bili Paintbox i Harry. Konkurencija izmeu satelitske i kablovske televizije zajedno sa pritiscima na nosioce televizijskog monopola krajem 1980- tih razvila je v.g. kao brandi nga pojedinih televizijskih kanala, to je povealo potranju za v.g. VI DEOGRAFI JA (od lat. videre vi deti i gr. o|civ grafein 1. Vila: plan Hadrijanove vile u Tivoliju, kraj rime, podignute za carsko uivanje i za rezidenciju 2. Vidljiva struktura konstrukcije arhitektonskog objekta; Bolles i Wilson, Quay Buildings, K op van Zuid, Rotterdam, Holandija, 1991-96 3. Vidikovac; arhitektonski objekt kod kojeg je mogunost dobrog pogleda opredelila arhitektonski koncept; BDM Architectes, Jean Moulin studentska stambena zgrada, Le Creusot, Francuska, 1993
682 pi sati , crtati ) Noviji naziv i pojam kojim se oznauje scenografija u televiziji kao i oprema svih ambijenata koji sainjavaju vizuelni faktor u televizijskom programu. VI DI K, PRI ZOR, PROSPEKT , PROSPECTUS (l. prospectus) I zgled, pogled, prizor; u likovnoj umetnosti: predstavljanje izgleda grupe graevina, ulica, trgova itd. (prospektno slikarstvo); iroka ulica (napr. Nevski prospekt u Lenjingradu); poz. slikana pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, skica neke zgrade prema spoljnom izgledu; pregledan plan o ureenju nekog industrijskog, naunog, umetnikog ili prosvetnog preduzea; trg. reklama neke robe u obliku tampanog letka ili broure. VI DI KOVAC Naziv za arh. objekt, terasu, trg ili uzvieno mesto sa kojeg je ostvaren velianstven pogled (vi sta, bell a vi sta) na jedan grad ili njegovu okolinu. V. se nalazi na prirodnom terenu grada, ili je podignut na vrhu visoke zgrade ili tornja. VI DLJI VA ST RUKTURA Tek vidljiva struktura obrazuje binom praktinog i lepog, odnosno, kako je to izrazi o Adolf Loos grka amfora i bicikla su istih estetskih vrednosti . Na vidljivoj strukturi, razlikovanju kakvog ga je predstavio Loos, insistira i Charles Jencks, stvarajui pojam arhi tek turegovora. VI DN O POLJE Polje, odnosno prostor u kojem se posmatra jedan predmet ili arhg. objekat, koji je ogranien granicama vidljivosti ovekovog oka. K od perspektivnog prikaza, v.p. moze da bude ogranieno u skladu sa estetskim principima. Granicu v.p. u perspektivnom prikazu predstavlja ogranienje crtea ili ram. VI EN N A SECESSI ON V . Sezessi on, Secesi ja VI EN N ESE ST OLI CA (engl. Viennese chair) Termin kojim se u Severnoj Evropi (posebno Skandinaviji) naziva bentwood stol i ca. Upotreba termina se odnosi na proizvodnju bentwood nametaja (najee stolica) u XIX veku, od strane beke firme Michael Thonet-a i njegovih naslednika. VIERENDEELOV NOSA Nosa obrazovan od gornjih i donjih pojaseva kruto povezanih vertikalnim stupcima bez dijagonala. Krutost nosaa obezbedjuje se krutou vorova. V. Firendelov nosa. VI GN ET T E, VI N ET TE (franc.) 1. V . Trag. 2. Niska ornamentalna traka na prozorskoj dasci ili bal conet koja slui da obezbedi posude sa cveem koje se nalaze na prozorskoj dasci od eventualnog padanja. VI GVAM Koliba ili ator severoamerikih Indijanaca, obino odbivoljskih koa. VI H ARA (ind.) V . I ndi jsk a arhi tek tura. Naziv za manastir u Indiji, koji je izdubljen u prirodnoj steni. Karakteristian primer vihare je u Ajanti. V . M anasti r u steni . VI H ARA DVORAN A (sanskrit) I ako se pojam u osnovnom znaenju koristi da bi oznaio budistiki manastir, poznato je i njegovo znaenje dvoranebudistikog manastira. VI H ARA U ST EN I (nem. Felsenvihara) V . V i hara, M anasti r u steni . VI JA (l. via put) Sredstvo, nain; na adresama: preko, napr. vija Beograd preko Beograda; in vija juris (l. in via juris) putem prava, pravnim, zakonskim sredstvima; via. VI JADUKT (od lat. via put i ductus voenje, engl. Viaduct, ital. viadotto) 1. U istoriji arhitekture, dugi nizovi lukova,koji na sebi nose put. 2. Danas, cestovni ili eljezniki most velikog raspona iznad udoline, useka ili neke druge saobraajnice. U konstrukciji vijadukta karakteristini su visoki stubovi koji nose lukove; kod velikih visina izvode se vijadukti na dva sprata. Vijadukti se grade uglavnom zato, da bi se izbeglo podizanje znatno skupljih nasipa. U konstruktivnom pogledu, a i u funkciji, nema bitne razlike izmeu vijadukta i mosta. VI JADUKT M OST Dugaki most koji se sastoji od velikog broja otvora, na suvom tlu, preko dubokih uvala ili niskih dolina, kao zamena za visoke nasipe. Veliina pojedinih otvora po pravilu je manja od visine. To su obino masivni mostovi, ali mogu biti i elini, pa i drveni. Vijadukti se grade i na vrlo strmim padinama na kojima se ne bi mogao obrazovati ni odravati trup nasipa a gde bi i potporni zidovi bili nemogui ili skupi. Takvi se vijadukti zovu ili padinski ili poluvijadukti, jer se kod njih vri i zasecanje u padinu. VI JAK V . Z avrtanj VI KEL T EH N I KA (nem. wickeln umotati , savi ti ) Tehnika bojenja, koja se primenjuje u enterijeru, putem svitaka tkanine ili hartije koji su umotani ili zguvani a zatim umoeni u boju. Naneta boj a na zid ili drugu podlogu daje konture umotanog svitka, to ostvaruje karakteristian dinamian efekat obojene povrine. VIKEND KUA Naziv koji se koristi da bi se oznaila kua, najee u prirodi, na planini ili moru, a ija je upotreba ograniena samo u periode vikenda ili odmora. V . V i l a. VI KI N G REVI VAL ST I L V . V i k i nk i preporod VI KI N KI PREPOROD (engl. Viking revival style) Drugo ime za Dragonesque stil izrade nametaja kasnog XI X i ranog XX veka u Skandinaviji. Najkarakteristiniji predstavnik ovog stila je Gerhard Munthe. VI KI N KI ST I L V . N orse VI KT ORI JAN SKI PERI OD (engl. Victorian period) Vladavina britanskog monarha kraljice Viktorije (1837-1901); period kompleksne stilistike evolucije u Britaniji i Americi. Mada je regency sti l i dalje bio prominentan tokom ranog dela ovog perioda, razvoj sti l ova preporoda proizveo je razradjenu dekoraciju i eklekticizam veine karakteristika viktorijanskog nametaja. I stovremeno, i ndustri jsk a revol uci ja je uinila moguom proizvodnju velikog broja komada nametaja za narastajue trite kupaca nametaja. Unutranji dizajn, praen komercijalizacijom, utro je put takvih reformi u dizajnu kao to su bili A rts and crafts pokret i A rt Furni ture pokret, koji su zajedno pozivali na pojednostavljenje oblika i odbacivanje istorijskih stilova. Ovi pokreti su prizivali jednostavnost i jednostavne primere Orijentalne umetnosti i jako su uticali na A rt N ouveau i narastanje moderne umetnosti i dizajna. Na taj nain, dizajn nametaja u viktorijanskom periodu je predstavljao odraz dve suprotstavljene kulturne teme toga doba nostalgini antikvarijatizam s jedne strane i sa druge, progresivni impuls prema akomodaciji na rapidno menjanje sveta. VI KT ORI JAN SKO DOBA Period u kojem je vladala kraljica Victoria (1837-1901). VI LA (lat. villa zasel ak , k ua u pri rodi fr. ville) Letnjikovac, kua izgraena u obliku letnjikovca. K ua za povremeni boravak u prirodi, u polju ili selu, na bregu ili uz more; letnjikovac. Stambene graevine na izolovanim prirodno lepim polozajima izvan gradova, vie ili manje raskone i okruzene pomno ureenim vrtovima ili parkovima, podizali su u Starom veku ve Egipani, jo vie Vavilonci i Asirci, a najee Rimljani, kod kojih se i izraz. vila prvi put javlja u tom znaenju. V i l l a rusti ca kod Rimljana je kua u prirodi pretezno praktine namene, plana i rasporeda, iji oblici zavise o klimi i o tradiciji kraja, u kojem je izgraena. Sve rim. vile imaju neke zajednike bitne elemente: uokolo centralnog peristilskog dvorita nizu se stambene prostorije, kupaonice i gospodarske prostorije. U doba republike stambeni se deo poinje izdvajati od ekonomskih prostorija i oblikovati poput gradskih palata 1. Vihara, manastir u Gandari 2. Levo: presek kroz viharu. Desno: manastir u steni sa elijama 3. Villa Medici, brdo Pincian, gravira iz 1614 4. Villa Montegallo, kod Ancone, crte iz 1760 683 (vi l l a urbana) s raskonim porticima, kvadriporticima i nimfeumima. Neke od njih imaju ak i zasebne hipodrome (Hadrihanova v. Tivoli; Domicijanova v., Alba), i kupalita (K vintilijanova v. na Via Appia Antica; v. Gordinijanovih na Via Praenestina). te vile okruzuju prostrani vrtovi, a uz one na morskoj obali ureeni su ribnjaci i baseni. Srednjovekovna vila je zgrada masivnih zidova, s malim i retkim otvorima, katkad s kulom i nazubljenim zavrnim vencem (krunitem) poput tvrave. Takav je zatvoreni oblik uslovljavao nesiguran zivot izvan gradskih zidina, koji je trajao stoleima nakon propasti Rimskog carstva. K od vila, naroito u Toskani, primeiji se ve u XI Vv. nove tendencije: zatvoreni oblici srednjovek. vile pomalo se rastvaraju, a sve se jae ispoljuje teznja za reprezentativnou i monumentalnou. Renesansne i naroito barokne vile raskona su zdanja ukraena kolonadama, porticima, skulpturama, terasama, stepenitima i okru ena parkovima. Toskanske renesansne vile imaju sasvim jednostavnu spoljanjost iroke bele povrine zidova i istaknute kornie od sivog kamena; enterijeri su bogatiji, esto ukraeni freskama i skulpturama. K ao i u rim. vili, graevina uokviruje unutranje dvorite (corti l l e), geometrijski pravilno, dok se vrt i park oko nje prilagouje reljefu terena (vile porodice Medici u mestima: Careggi (M. Michelozzi); Poggio a Caiano (G. da Sangallo); Artimino (B. Buontalenti)). Renesansne i barokne vile u Rimu i Laciju mnogo su raskonije nego u Toskani. Prvu renesansnu vilu na tom podruju dao je podii papa Inocent VIII krajem XVv. na vatikanskom breuljku (kasnije ju je Bramante uklopio u kopleks vatikanske palate). B. Peruzzi podigao je na obali Tibra vilu, kasnije nazvanu Farnesina. Jak uticaj ant. rim. vile opaza se na monumentalnom arhitektonskom kompleksu (kasnije nazvanom Villa Madama) koji je po Rafaelovom nacrtu izveden u Rimu na Monte Mario. Sasvim u duhu cinquecenta graena je Villa d'Este u Tivoliju, delo P. Ligorija. Po raskono ureenim vrtovima istie se Villa Lante u mestacu Bagnaia (dovrena prema Vignolinim nacrtima). U XVI I v. podignute su u Rimu vile Borghese i Pamphili-Doria, a u Frascatiju vile Mondragone i Belvedere (koju su gradili G. della Porta, C. Maderno i D. Fontana). Vile u Rimu odnosno Laciju znae vrhunac koji je ital. arh. dostigla u gradnji vila. U XVI I I v. rasko i monumentalnost ustupaju mesto gracioznosti. poneto i pod francuskim uticajem (v. Albani u Rimu, delo C. Marchionnija). U po. XVv. javljaju se prve vile i na podruju Venecije; one imaju uglavnom karakteristike Palladijeve arh. U Genovi i okolini pod uticajem G. Alessija vile dobijaju specifine karakteristike; postepeno postaje obiaj ukraavati njihove fasade freskama. U XVI I I v. nastaje niz znaajnih vila na podruju Napulja (Caserta) i drugih italijanskih pokrajina. U drugoj polovini XVI I I v. u I taliji su sve ei tzv. engl esk i park ovi , a vile gube svoj dotadanji monumentalni karakter i postaju skromnije, prilagoujui se ukusu i potrebama graanske klase koja ih gradi. Nakon jednostavnih, mirnih klasicistikih oblika, u toku XIXv. primenjuju se kod gradnje vila istorijski stilovi. K od vila u ostalim evr. zemljama opaaju se, uz elemente lokalne tradicije, nesumnjivi stilski uticaji arh. Apeninskog poluostrva. U Francuskoj se nakon ranijih " mai sons de pl ai sance" , razvio pravi tip vile tek u XVI I I v., ali i taj je u nekim pojedinostima sauvao reminiscencije na srednjovek. katel (Petit Trianon u Versaillesu od J.-A. Gabriela; Chateau de Bagatelle kod Pariza od F.-J. Belangera). Vile u Engleskoj zamenjuju ranije castl e tek od XVI I I v. Stilski one nose karakteristike Palladijeve umetnosti (posrednik prenoenja tih oblika bio je I . Jones), ali je vidljiv i uticaj franc. katela i hotela. K arakteristika je tih engleskih vila njihova kultura stanovanja, udobnost i praktinost (na pr. Queen's house u Greenwichu, delo I . Jonesa). U Nemakoj i Austriji, zatim u Poljskoj, ekoj, Maarskoj i Rusiji vile se poinju graditi uglavnom tek potkraj XVIIv. pod uticajem ital. arh.; one su esto i dela ital. majstora (u Bavarskoj gradi G.A. Viscardi i G. Gabrieli, u Dresdenu G. Chiaveri, u Stuttgartu L. Retti, u Austriji i Poljskoj D. Martinelli, a u Rusiji B.C. Rastrelli, L. Rusca, G. Quarenghi i dr.). Od druge pol. XIXv. velika raskona vila ustupa mesto manjoj graevini, koja tei da udovolji praktinim potrebama modernog ivota. Najkarakteristinije primere moderne vile predstavljaju dela arhitekata R.J. Neutre, F.L. Wrighta, Le Corbusiera i dr. V . D vorac. U savremenoj arhitekturi, pojam se esto vezuje za malu, izdvojenu kuu, ali je ea njegova upotreba u smislu velelepne kue za uivanje. VI LA FAN T AI SI E V. Fantaisie. V. Vrtna kua, Fantaisi e VI LA RUST I KA (rusticanus: lat. seljaki) Jednostavna ( seljaka ) vila okruena zelenilom. VI LA SUBURBAN A V . Suburbana vi l a VI LA URBAN A (urbana: lat. gradska; fi no, ugladjeno) Luksuzna vila sa lepo uredjenim vrtovima. VI LA, LUST H AUS V . L usthaus VI LA, N ACISTIKA V. Nacistika vila VI LA, POJAM (Arh.). Slobodna stambena zgrada za jednu porodicu, na jedan ili na dva sprata. Povuena jeod regulacione linije, sa predbatom. Arhitektonskom obradom i preteno velikom vrtnom povrinom odudara od obine stambene zgrade za jednu porodicu. Pored glavnog stana moe sadrati i stan za pomono osoblje i garau. Naziv potie od antikih vila u Rimu. VI LA, RADI JALN A V . Radi jal nevil e VI LA, SUBLI M N A V . V il a, Pal adi jani zam, Renesansa VI LA, T I POVI Osnovni tip vile koji je razvijen sa nastankom urbanizacije bio je centralni, petobroni plan kue sa jednostavnom koridorskom emom sa sobama otvorenim prema sredinjem pasau. Sleea faza razvoja vile bilo je dodavanje krila. Dvorina vila upotpunjuje kvadratni plan sa pomonim zgradama i zidom koji ga ogradjuje, sa vratima okrenutim prema glavnom koridoru ili tremu. VI LAJET (ar. vilajet) Mesto roenja, zaviaj; pokrajina, provincija, oblast kojoj stoji na elu valija (u Turskoj). VI LAJET U ARH I T EKT URI , VI LAET U ARH I TEKT URI (od arap. vilaet) U optem smislu, vilajet je pojam koji oznaava mesto rodjenja, zaviaj. U arhitektonskom smislu, vilajet je oblast, prostorna oblast. VI LAST I KRST , RAKLJAST I KRST V. Ravasti krst VI LE, REN ESAN SN E V . Renesansnevi l e VI LLA RUST I CA (lat. rustina vila, seoska vila) Pojavila se u periodu ant. rim. arh. zajedno sa pojavom razvijenih ekonomija, koje su nastale adsignacijom dravnog zemljita doseljenicima. U franc. jeziku, pojam l a vi l l e znai grad, to ne odgovara znaenju pojma v.r. Italijanski naziv villaggio i pridev villano mnogo su blizi pojmu v.r., kao i franc. la ferme, nem. Meierhof, ital. fattoria. U poetku, ime v.r. nose manji gradski sklopovi rezidencijalnog znaaja u kojima njihovi vlasnici imaju trajno ili povremeno boravite. K rajem Republike, u Rimu postoje kompleksi s nazivom vi ll a, a postoji i sam termin vi l l a urbana koji se koristi za graevinu rezidencijalne ili poslovne namene. V.r. predstavlja njenu suprotnost. U okviru v.r. se formira fami l i a rusti ca, a na njenom elu je upraviytelj vil i cus. V.r. su bile prilino kompleksne 1. Renesansna vila Carezzi, kod Firence 2. Palladio, Villa Trissino, Meledo, 1552 3. I sola Bella, vila Carla Borromea, po projektu Angelo Crivellija iz 1630 4. Vila urbana. Frank Lloyd Wright, Martin House, 1903
684 proizvodne jedinice koje su, osim naprava za proizvodnju vina i ulja imale takoe: skladita za alat, pribor i rod, staje za stoku, pa ak i pojedine radionice (kovaka, alatniarska). U kasnijim periodima, v.r. e biti ponovo otkrivena za vreme ital. renes., naroito u radovima Andrea Palladia. VI LLA SUBLI M I S (lat.) V . V i l a, Pal adi jani zam, Renesansa VI LLA SUBURBAN A V . Suburbana vi l a VI LLA URBAN A (lat. urbana vi l a) Naziv za gradsku vilu , koja je karakteristina za period ant. rim. arh. Ve krajem Republike postojali su u Rimu kompleksi s nazivom vi l l a, a sam termin vi ll a urbana se upotrebljavao za graevinu rezidencijalne i poslovne namene. V.u. pruala je vii standard stanovanj a i to ne samo u odnosu prema gradskoj najamnoj kui (i nsul a), nego i prema kui tipa domus, kakvu su ponekad, osobito oni imuniji, imali i u gradu. No koliko god bili imuni, oni nisu mogli na urbanom prostoru razviti u irinu sve one komponente komfornog standarda kakve je imala vila: veih otvorenih prostora, veih termalnih sklopova i sl., a pogotovo ne isturenja na fasadama koje su u gradu bila neostvariva u privatnim objektima. VI LLAGE, VI LA (franc, engl .) Francuski, odnosno, engleski naziv za sel o. VI LLE (lat.) Latinski naziv za veliko naselje, selo. VI LLE CON T EM PORAI N E (franc. savremeni grad) Naziv za savremene koncepcije gradskog urbanizma i koncepcije grada, nastale u periodu 30 tih godina. Posebno, naziv za pl an savremenog grada Le Corbusier-a. V . Grad k ul a. VI LLE RADI EUSE (franc. zraan grad) Pojam je uveden u arh. teoriju nakon istoimenog projekta i knjige Le Corbusiera (plan 1922, zatim 1930-38.g., knjiga 1964.g.) kojim je autor predstavio novu urbanistiku formu grada, prostranog, zranog, irokog, sa izgraenom stambenom strukturom u obliku stambenih solitera, izmeu kojih su otvorene iroke zelene povrine. La ville radieuse je u stvari usavreni projekt Savremenog grada. Izraen je 1922.g. na osnovu upitnika dobijenog iz Moskve godinu dana ranije. U raspri oko pitanja urbanizacije ili dezurbanizacije, koja se tada vodila u SSSR-u, Le Corbusier je, uestvujui u njoj, stao odluno na stanovite urbanizacije. Zlo velikih gradova treba pretvoriti u dobro veine. Savremena industrija i tehnika, koje su po njegovom miljenju izazvale to opako stanje, ujedno nose u sebi i mogunost razreenja problema. Poto je Le Corbusier dopustio mogunost poboljanja sveg onog to predstavlja zlo gradskog ivota, ak i konano ispravljanje postojeeg stanja bez socijalne revolucije, predstavnici leviarskog konstruktivizma su njegove navode proglasili thnoloko - idealistikom dijalektikom. Nasuprot proirivanju grada, Corbusier preporuuje koncentraciju zgunjavanjem i smanjenjem njegovog prenika, tako da u stambenoj etvrti gustina stanovnitva treba da dostigne, po njegovim urbanistikim proraunima, 1000 stanovnika na jedan hektar, a u poslovnoj etvrti grada i 3200 stanovnika na jedan hektar. U planu v.r., Le Corbusier je ipak pomerio funkcionalni centar grada dalje od njegovog geometrijskog sredita, verovatno pod uticajem sovjetske teorije o trakastim gradovima. Dok su sovjetski planovi ili za tim da izraze vie karakter stanovanja i proizvodnje, Le Corbusierove osnove imaju pretezno karakter stanovanj a i poslovanja. Uostalom, osnovne teze svog zranog grada Le Corbusier je primenio u svom planu za preureenje Moskve. VI LLE VERT E (franc. zel eni grad) Le Corbusier-ov urbanistiki koncept grada kod kojih su dominantni stambeni blokovi izgraeni unutar visokih nebodera, izmeu kojih se nalazi nedirnuto zelenilo. VI LLI CUS (lat.) Latinski naziv za upra vitelja dobra, gospodara jednog dobra. VI LLI N I (ital.) I talijanski naziv za male vile podignute izvan gradskog jezgra, pre svega Rima. Pojam vi l l i ni zamenio je 1934.g. nov naziv pal azzi ne, to predstavlja poetak razvijanja rimskog gledanja na svet arhitekture i umetnosti, koji se odvaja od beke secesije. VI M AN A (ind., engl.) Cel a (Garbha Gri ha) i toranjska nadgradnja (si k ara) kod jednog junoindijskog hrama. U optem znaenju, pojam se koristi za indijski hram, koji sadri svetilite i pridodate tremove. VI M PERG (nem. Wimperg) Z abatni vrh. V . Fi jal a, W imperg. VI N ET T E V . V i gnette VI N JET A ORN AM EN T , VI GN ET T E ORN AM EN T V . N eprek i dna l oza ornament VI N JET A V . V i gnette VI N JOLOVA (VI GN OLES) I N A Najrasprostranjenija vrsta eleznike ine, u skoro iskljuivoj upotrebi na svima eleznicama. Sastoji se od glave, po kojoj se vri kotrljanje tokova, vrata i ire noice, koja se, posredno ili neposredno, privruje za prag. VI N SKI ST O Takodje, lovaki sto. Britanska forma nametaja iz perioda kasnog XVI I I veka; sto koji je oblikovan poput potkovice, sa funkcijom serviranja vina. Vinski stolovi ponekad sadre metalne stubie, sakojih je pruaju horizontalne ruke koje nose posluavnike sa bocama. VI N T ERGARTEN V . W i ntergarten, Z i msk a bata. VI OLET WOOD V. Ljubiasto drvo VI OLI N SKI N ASLON Naslon stolice, ija rezbarena silueta podsea na oblik violine. Razvijen je u kasnom XVIII veku, a bio je u upotrebi kod stolica amerikog Queen A nnesti l a. VI RA V. ep na zglob VI ROLA (engl.) Junoameriko tvrdo drvo, veoma lagano i zbog te osobine se upotrebljava zaizradu nametaja za unutranje elemente, posebno delove fijoka. Upotrebljava se uglavnom u Americi. VI RT U, VERTU (od lat. virtus vrl i na, i zvrsnost, i zuzetnost, odlinost) Zajedniki naziv za umetnike objekte ili raritete; naroito object de vertu mali umetniki ili dekorativni predmet rafinirane izrade. VI RT UELAN (fr. virtuel, l. virtus sposobnost, valjanost, snaga) Snaan; moguan; sposoban za dejstvo, nastrojen za delovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposobnou ne koristi, sa prikrivenom snagom; fiz. koji se dobija presekom produenja stvarnih zrakova na suprotnu stranu, prividan, uobraen; princip virtuelnih pomeranja: naelo moguih pomeranja; supr. realan. VI RT UELN A ARH I TEKT URA, VI RTUELN I URBAN I ZAM Naziv za arhitekturu i urbanizam koji su nastali kao pretpostavljen deo stvarnosti, u vidu modela, plana, koncepcije virtuelne stvarnosti. Virtuelna arhitektura je esto predstavljena utopijskim predstavama, crteima, projektima iji je cilj predstavljanja jedne mogue ideje o moguoj stvarnosti, putem predstavljanja mogueg arhitektonskog objekta. Na podruju urbanizma, virtuelna stvarnost se predstavlja putem urbanih modela, zasnovanih na istraivanjima mesta, lokaliteta i moguih karakteristinih njegovih stanovnika. Virtuelnu arhitekturu pronalazimo i u literaturi, pre svega u domenu naune fantastike, gde se predstavljaju odreeni gradovi, 1. Budistika vimana 2. Ville contemporaine, Savremeni grad za 3 miliona stanovnika iz 1922, predstavlja Le Corbusierov model megalopolisa izuzetne koncentracije 3. Le Corbusier: La Ville Radieuse, Sunani grad, nastao je desetak gotina nakon Savremenog grada i decentralizuje sve njegove osnovne funkcije 685 urbane sredine i podruj unutar jenog virtuelnog (zamiljenog) vremena, prostora i unutar jednog virtuelnog drutvenog sistema. Virtuelna arhitektura se esto koristi da bi predstavila mogui model budunosti i da bi na taj nain uspostavila puteve mogueg razvoja jednog drutva ili civilizacije uopte. VI RT UT ES CARDI N ALES, KARDI N ALN E VRLI N E (lat.) Pravinost, Obazrivost, Umerenost i Moralna vrstina, vrline koje treba da karakteriu jednog arhitektu, a koje se rezlikuju od Teolokih Vrlina (Vera, Nada i Milosrdje), koje su esto personifikovane. VI S A VI S (franc. l i cem u l i ce) Drugo ime za tete-a-tete. Licem u lice, prema emu, spram ega, naspram, sprou ega; prekoputa. Takodje, malo kanabe za dve osobe tako da su, kad sede, okrenute jedna ka drugoj. V . Tete-a-tete. VI S V . V i ce VI SAK (lat. perpendiculum) Naziv za graevinski alat kojim se utvruje vertikalnost jedne linije, odnosno, jednog elementa graevine. V. se sastoji od kupastog, cilindrinog ili krukastog elementa od metala koji je obeen o kanap, koji utvruje pravac vertikale. VI SAK, PERPEN DI CULUM Cilindrino ili krukasto telo od metala, sa omanjim krajem kupastog oblika. K anap o kome visak odredjuje pravac vertikale. VISEA KUPOLA (eka kapa) Kupola ija je osnova krug upisan oko kvadrata osnove objekta oni segmenti kupoline polulopte, koji stre preko stranica kvadrata, odsecaju se. VISEA TRAFORA V . Kopl jasta trafora VISEA IANA ELEZNICA V. iara VISEE KONSTRUKCIJE Visei krovovi oslonjeni na vrste take ili zatvorenu konturu realizuju se danas gotovo iskljuivo kao prednapregnute k onstruk ci je. Prednaprezanje kod sedlastih oblika postie se kablovima zakrivljenim na dole ili optereuju nosee kablove zakrivljene na gore. Kod ianih mrea formiraju povrinu koja nema sedlast oblik prednaprezanje se moe postii razupiranjem donjeg i gornjeg pojasa kablova. Slian efekt moe se ostvariti i sa jednopojasnim krovom ako se na kabl ove postave armiranobetonske ploe, zatim optereti krov, a onda zaliju spojnice. Posle rasptereenja krovna ljuska e biti pritisnuta, a kablovi ukrueni. Neprednapregnuta visea konstrukcija je veoma deformabilna, sa znatnim kinematikim pomeranjima, to izaziva znatna oteenja krovnih ploa i izolacije, pa je oigledno da se otklanjanjem ovih nedostataka pomou prednaprezanja znatno proiruju mogunosti viseih krovova u pogledu raspona i ire primene u arhitekturi. Visei krovovi u vidu atora predstavljaju veoma dopadljiva reenja o emu svedoe konstrukcije koje je projektovao Frei Otto iz Izlobu cvea u Frankfurtu i nemaki paviljion u Montrealu. Glavni nosei kablovi oslanjaju se na stubove, a preko njih postavljaju se kablovi za prednaprezanje u vidu rogova. Ovi poslednji prednapregnuti su prihvatnim kablom koji je zakrivljen na gore. Ankerovanje kablova u zemljite, neophodno kod atora, moe se izbei ukoliko se nosei kablovi uvrste za element koji njihove sile moe da prihvati (prsten, l uk ili greda). Najpovoljnije je kruna kontura, a izmedju ostalih realizovane su kablovske mree izmedju dva kosa luka i oblik koji podsea na mornarsku postelju. Sistem prednapregnutih kablovskih vezaa omoguava da se premoste veoma veliki rasponi i dobije prilino kruta konstrukcija, to pokazuju mnogobrojni objekti vedskog konstruktora Jawertha. VISEI GRADOVI, HANGING CITIES Naziv za visee gradove koje je projektovao Freo Otto, upotrebom kablovskih konstrukcija koji mogu da se prespoje sa jedne planine na drugu, preko dolina irokih do 25 milja, pokrivajui i nosei atorolike gradove ispod. VISEI KROVOVI V. Visee konstrukcije VISEI LIM, KORITASTI LIM V . L im, Kori tasti l i m VISEI MOST V . M ost. Most ija je kolovozna tabla obeena o dva ili vie k abl ova, koji obino prelaze preko pi l ona i koji su na krajevima ukotvljeni. Kablovi se sastoje od iane uadi ili paralelnih ica koje su radi zatite i odravanja o poloaju spiralno obavijene icom. sistem kolovozne table obino se ukruuje podunim gredama za ukruenje. VISEI OLUK (OBEENI OLUK) Limeni oluk koji je olunim kukama obeen ispred prednje ivice krova. Obino je kruastog preseka. I ma nedostatak to se prvo sve opravke na njemu moraju izvriti spolja. VISEI ORNAMENT (engl. drop ornament) I sklesan ornament u formi viseeg ukrasa. VISEI ORNAMENT, PENDANT V . Pendant VISEI PODUPIRA (hanging buttress) Nije pravi podupira, ali je postavljen na njegovo mesto da bi odrao kompoziciju serije podupiraa, a nosi ga corbel . Takodje moe da pomogne prilikom konstruisanja svoda, u kojem sluaju e imati elemente koji odgovaraju rebri ma. VISEI POJAS Izradjen od zglavkastih lanaca ili elinih kablova, on slui za noenje ipki za veanje grede za urkuivanje i kolovozne table viseih mostova. VISEI STEPENIK (hanging step) Stepenik sa jednim krajem ugradjenim u zid, k anti l everovani m, ili moe da bude oslonjen na stepenik ispod. VISEI STUB (engl. hanging post) Stub (post) o koji su okaena krila vrata. VISEI SVOD (engl. suspended roof) Visei krov. K onstruktivni sistem koji se koristi za pokrivanje velikih povrina i savladjivanje velikih raspona. K rovna konstrukcija se kai o snane stubove nosae, a njene osnovne elemente ini sistem lananica, sajli i zatega koje primaju i prenose silezatezanja direktno ili preko stubova na tle. Najsnaniji predstavnik ovog konstruktivnog sistema je Otto Frei. VISEI SVOD, RABIC SVOD (Zgr.) V . Rabi c-svod. VISEI IP V . Lebdei ip VISEI IP, LEBDEI V. ip, Lebdei ip VISEI VRTOVI V . V rt. Naziv za vrtove visoko uzdignute iznad povrine tla, podignute na terasama, odakle se prue esto velianstven pogled. Najpoznatiji visei vrtovi su vavilonski visei Semiramidini vrtovi kod kojih je zelenilo bilo posaeno na uzdignutim terasama, kojima su tekli potoci vode. Visei vrtovi dobijaju posebno znaenje u doba baroka, kada su pravljeni u okviru terasastih struktura dvoraca i palata koje su se uzdignute visoko iznad terena. Ovi vrtovi najee su sadral i fontane, vodosk ok e, bazene sa figurinama, hladnjake ili seni k e. VI EDI M EN ZI ON ALN I PROST OR V . V i edi menzi onal no VI EDI M EN ZI ON ALN O Naziv za objekat posmatran ne samo u svoje tri fizike dimenzije, ve i u onim dimenzijama koje nisu neposredno merljive in situ. Te dimenzije su vremenskog karaktera, kulturnog, istorijskog, literarnog, filosofskog, socijalno-ekonomskog, vojnog, geografskog i drugog karaktera. VI EKRAKO ST EPEN I T E V . Stepeni te 1. Visea konstrukcija, konstruktor R. Sarger 2. Paviljon SAD na Svetskoj izlobi u Briselu, 1958 (W. Cornelius, H. Hoehl) 3. Hala za plivake sportove na Olimpijskim igrama 1964 u Tokiju, presek 4. K enzo Tange, Glavna sportska dvorana, Tokio, 1964 5. Visei ornament; 1. glava, 2 visei kljuni kamen, 3 visei stub (u drvenoj konstrukciji)
686 VI ELI SN I LUK, LEPEZAST I LUK, N AZUBLJEN I LUK (nem. Vielpassbogen) Oblik l uk a koji se sastoji iz vie lunih segmenata u obliku polukruga, postavljenih du linije luka. VI ELI ST , POLI FOI L (engl. polyfoil) Sa mnogo l i stova, takodje multil i st. VI EN AM EN SKA POVRI N A V .Povri na - jedi ni ca prostora VI EN AM EN SKA SOBA V . M ul ti duty room VI EN AM EN SKE I JEDN ON AM EN SKE POVRI Pojam jednonamensk e i vi enamensk e povri ne uvodimo radi iskazivanja pravog znaenje moguih jedinica u dispoziciji, kao i njihovih promenljivosti. Na primer, odreujui jedinicu higijene, kupatilo, uvek smo suoeni njenom ogranienom upotrebljivou, Kod kupatila elementom kupanja, umivanja, defekacije i mokrenja. Meutim, kao jedinica stanovanja ova moe biti elementima usmerena ka jednoj nameni: spavanje ili slino, ali i ka vie namena. Izraziti primer ove tvrdnje predstavlja balkanska tradicionalna stambena jedinica koja namenski zadovoljava niz dnevnih i nonih aktivnosti ili danas, u skuenim ekonomskim uslovima, ostvarenje prostore sa vie namena u dnevnom toku (mul ti duty room). Odreivanje povrine u drugom sluaju moe se svesti na zbir pojedinanih elemenata, jer se njihovim spajanjem veliina povrine ne ograniava. Ovde su vani motivi dispozicije, kao to je pokuaj povoljnog nadoknaivanja smanjenja povrina u povezivanju povrine itavog sklopa: u jednom trenutku mali, dovoljan, u sledeem veliki prostor. VI EN AM EN SKI PROST OR V . M ul ti funk ci onal an prostor VI EPAN ELN A SLI KA, POLI PT I H (od gr., engl. polyptych) Slika sastavljena iz nekoliko pokretno spojenih panela. VIEPORODINA KUA U stambenoj arhitekturi, pojam karakterie arhitektonski objekt, kuu ili zgradu projektovanu i namenjenu za stanovanje vie porodica. Uglavnom su to objekti k ol ek ti vne arhi tek ture. Vieporodina kua je obino viespratna kua u kojoj se nalaze stanovi razliitih struktura. Prema broju stanova na stepenitu, razlikujemo: 1. vieporodinu kuu sa dva stana na stepenitu, 2. kuu sa tri stana na stepenitu. 3. kuu sa etiri stana na stepeniti, 4. kuu sa pet i vie stanova na stepenitu. Takoe, postoji podela na: 1. zasebnu vieporodinu kuu, 2. dvojnu vieporodinu kuu, 3. vieporodinu kuu projektovanu u vidu lamele, 4. soliter, 5. tepih gradnju, 6. habitat i dr. VIESLOJNE PLOE, SENDVI PLOE V. Ploe, gradjevi nsk e VIESPRATNA ELINO SKELETNA GRAEVINA Naziv za viespratnu graevinu kod koje su stubovi, zidne preke i podvlake tavanice (odn. tavanice) izvedeni od elika i primaju sva optereenja od tavanice, zidova i pokretna optereenja. U konstruktivnom smislu, razlikujemo sledee sisteme v..s.g.: 1. kruti okviri, 2. ukljeteni stubovi sa zglobnom tavanicom, 3. kruti vor na srednjem stubu, 4. kruti vor na spoljnjem stubu. Ukruenje graevine: 1. meuspratne tavanice kao horizontalno ukruenje, 2. ukruenje zabatnih zidova ukrtenim spregovima protiv vetra, 3. poduno ukruenje u fasadnim zidovima pomou reetki koje leze iznad traka prozora. VI ESPRAT N A SKELET N A ZGRADA Predstavlja viespratnu zgradu koja je izvedena uz upotebu sk el etnog k onstruk ti vnog si stema, odnosno, upotrebom stubova kao vertikalnih konstruktivnih nosaa i tavanica kao horizontalnih konstruktivnih nosaa. Skeletni sistem ne ukljuuje zidove kao nosee konstruktivne elemente. Konstruktivni elementi u sklopu viespratnih skeletnih zgrada su: A. Horizontalni konstruktivni elementi: - tavanice (meuspratne konstrukcije), grede (podvlake). B. Vertikalni konstruktivni elementi: - stubovi, zidovi. C. Temelji, koji mogu biti, zavisno od naina fundiranja: - plitko fundirani, duboko fundirani. D. Ostali konstruktivni elementi: - stepenita, krovne konstrukcije, spregovi za prijem horizontalnih sila (od vetra, seizmikih uticaja i dr.). Skeletne zgrade mogu da budu klasifikovane na sledei nain: - armirano-betonske monolitne skeletne zgrade, - eline skeletne zgrade i - prefabrikovane skeletne zgrade. VI ESPRAT N I JARAM V . N asadjeni jaram VIESTAMBENA KUA V. Kua sa vie stanova VI EST AM BEN E ZGRADE U vreme nagle urbanizacije potrebna je brza i ekonomina gradnja to vie stanova. Porodina gradnja i gradnja u nizu, koje omoguuju visoki kvalitet stanovanja, neprihvatljive su u urbanistikom i ekonomskom smislu kao osnovni tip gradnje u veim mestima i gradovima. Takva stambena gradnja trai velike povrine zemljita i skupe komunikacije i komunalije. Zbog toga i zbog stalne stambene krize potrebna je gradnja kua s vie stanova ( tzv. k ol ek ti vno stanovanje), koja sniava tipizacije, standardizacije i savremene metode gradjenja. Postoji vie tipova takve gradnje (blok, slobodno stojea ili kombinovana), no problematika stana vie zavisi od odnosa stana prema vertikalnim i horizontalnim komunikacijama nego od tipa urbanistike gradnje. VIESTAMBENE ZGRADE, ETIRI STANA NA ST EPEN I T U Nejednake vrednosti stanova (tri stana na stepenitu) i nedovoljna iskorienost vertikalne komunikacije (dva stana na stepenitu) opravdavaju izradu sa etiri stana na stepenitu. etiri stana na stepenitu najvie se izvode u zgradama u nizu, ali i u slobodno stojeim zgradama kad svaki stan ima mogunost dvostruke orijentacije. etiri stana na stepenitu su racionalna ema, pogotovo kad su zgrade jednostavne i kad su stanovi jednaki. Nedostatak je to su stanovi razliito orijentisani. Ta je ema s gledita racionalnosti jedna od najpogodnijih za viestambene zgrade. VI EST AM BEN E ZGRADE, DVA ST AN A N A ST EPEN I T U ema je koja daje najvee mogunosti za postizanje kvalitetnog rasporeda u stanu. Dvostruka orijentacija stanova omoguuje direktnu prirodnu rasvetu i poprenu ventilaciju. Kad su stanovi mali ili kad je zgrada visoka, ne postiu se dovoljno ekonomine vertikalne komunikacije. Kod ove eme postoje tri mogunosti smetaja stepenita: a) stepenite na proelju zgrade (za male dubine zgrade), b) stepenite unutar zgrade (za velike dubine i ogranienu irinu zgrade) i c) stepenite na proelju ili unutar zgrade, ali s pristupom u stanove s podesta i polupodesta. VI EST AM BEN E ZGRADE, JEDAN ST AN N A ST EPEN I T U Vrlo je retko reenje i gradi se skoro samo 1. Visei vrtovi; pokuaj rekonstrukcije viseih vrtova 2. Viestambene zgrade; Mecanoo, apartmanske kule u Stuttgartu, 1994, izometrija 687 onda kad se radi o interpolaciji i asanaciji. Nekad se, medjutim, ipak primenjuje kad se grade vrlo veliki i komforni stanovi. VI EST AM BEN E ZGRADE, PET I VI E ST AN OVA N A ST EPEN I T U Radi jo potpunijeg iskorienja vertiklanih komunikacija ima vrlo mnogo predloga s pet do osam stanova na stepenitu. U poetku se ta ema primenjivala u vedskoj da bi se posle proirila i u ostale zemlje. U Evropi se ta reenja pojavljuju posle drugog svetskog rata. Postoje razliiti oblici ema i oni zavise u prvom redu od vertikalne komunikacije (poloaj stepenita unutar zgrade ili na proelju). VI EST AM BEN E ZGRADE, T RI ST AN A N A ST EPEN I T U Ta se ema esto primenjuje u Evropi i velikim gradovima. Glavni su argumenti za njenu primenu: bolja iskorienost vertikalnih komunikacija i mogunost izrade razliitih veliina stanova. Najee se grade dva jednaka bona stana i manji stan u sredini. Kad se grade tri jednaka stana, srednji stan esto ima deformisane odnose medju grupama stambenih prostorija, pa se to reenje izbegava. Varijante sa stepenitem unutar zgrade obino daju bolje mogunosti, ali je primena ograniena visinom zgrade (do sedam spratova). VI EST RUKO KODI RAN JE U ARH I T EKT URI Svaki arhitektonski objekt nosi u sebi odreen kod. Kod sadri niz informacija o njemu i predstavlja niz osnovnih karakternih crta koje taj objekt poseduje. Arhitektonski kodovi mogu da budu: vremenski kodovi istorijski, socioloki, kulturni kodovi, tehniki kodovi, ekonomsi kodovi, geografski, etniki, literarni, graevinski, estetski i drugi. Svaki objekat istovremeno nosi zapis o seriji informacija razliitog karaktera i vrsta on je viestruko kodiran. Prema karakteristikama stila arhitekture, tako na primer, moemo odmah da procenimo doba gradnje arhitektonskog objekta, ali istovremeno, prena tipu konstrukcije i upotrebljanom materijalu, u mogunosti smo da damo odgovor na podneblje i kljimu u kojoj je graeno, stepen tehnike obrazovanosti graditelja, pa sve do odgovora na stepen tehnikog nivoa pojedinih drutava. Mnogi arhitektonski objekti su visoko sofisticirani i u sebi nose vieslojne, mnogostruke, esto skrivene kodove. Otkrivajui njih i proniui u njihovu slojevitost, saznajemo mnoge skrivene informacije, vezane za uslove pod kojima je jedan arhitektonski objekt graen, pa sve do estetskih nazora naruilaca ili nivoa razvoja pojedinih arhitekata. Prouavajui materijale od kojih su objekti sagraeni, saznajemo mnogo o razvoju graevinske tehnike i indzstrije: spoznajemo mesta iz kojih je ekploatisan graevinski materijal, nain njegove dopreme, a iz ovoga, dalje, saznajemo mnogo o nivou razvoja saobraajne infrastrukture, na primer, kojom je taj materijal dopreman. Mnoge informacije o davnim i nestalim civilizacijama saznajemo na osnovu viestrukog kodiranja u arhitekturi. Meutim, slojevitost i viestrukost esto postavlja pred analitiara enigme koje nije mogue lako reiti. Da bi se dobila potpuna i celovita slika o jednoj kulturi, a preko njegove arhitekture i graevinske umetnosti, potrebno je esto dopuniti je iz ostalih izvora informacija, kao to su: pisani zapisi, slike, fotografije, arhivski podaci, mitovi, legende i dr. Savremena arhitektura je veoma esto viestruko kodirana voljom samog projektanta arhitekte. Gradei svoj objekat, arhitekta svesno u njega ugrauje itav niz kodova koji treba analitiaru ili posmatrau da prenese mnogobrojne informacije. Najee su to informacije o stavu projektanta prema odreenim kulturnim, estetskim, funkcionalnim ili tehnikim odrednicama. Funkcionalistiki objekti, tako, sadre u sebi jasan kod koji predstavlja objekat u njegovom upotrebnom smislu: arhitektura je oiena od nepotrebnih detalja i ornamenata, a akcent je dat na upotrebne vrednosti kako pojedinih prostorija, tako i konstruktivnih sklopova i elemenata (fasada, krov, itd.). Postmodernistiki arhitektonski objekti su sloeno viestruko kodirani jer sadre u sebi mnotvo informacija o odnosu arhitekte prema istorijskom arhitektonskom nasleu, prema stilovima u arhitekturi; takoe sadre mnotvo informacija o naruiocu posla govore o njegovom kulturnom stavu, ponekad o njegovoj ekscentrinosti i estetskim principima. Jedan objekat moe istovremeno da sadri i meusobno suprotne kodove. Tako na pr., pronalazimo u arhitekturi Alvara Aalta izraen odnos prema prirodi i prirodnim ekolokim tokovima, sa jedne strane, dok sa druge strane vidimo visoku tehniciziranost njegovih objekata, koje je proizvod tehnolokih principa i stavova autora. Bez obzora na vrstu i karakter arhitektonskih kodova, osnov je u tome da su oni sveprisutni, da odreuju i daju karakter jednom arhitektonskom objektu i da su usveoptoj meuzavisnosti univarzalne strukture prostornih kodova kojima je svet naprosto nabijen. Najkomplikovanije strukture viestrukih kodova pronalazimo na prostorima gradova, najee istorijskih jezgara. Pariz, Rim, London i drugi gradovi predstavljaju ive enciklopedije iz kojih je mogue itanje najraznovrsnijih informacija istorijskog, civilizacijskog, kulturnog ili tehnikog karaktera. VI ESVODN I KROV Krov nainjen upotrebom svodne k onstruk ci je, na taj nain to je vie istih ili razliitih svodova postavljeno unutar jedinstvenog krovnog svodnog sistema. Viesvodne krovove pronalazimo na objektima grandioznih dimenzija, gde je bilo potrebno savladati velike raspone, ali to nije bilo mogue uraditi upotrebom jednog svoda, ve je korieno sklapanje vie svodova u jedinstven konstruktivni sistem. Primere viesvodnih krovova pronalazimo kod muslimanskih moeja. VIEZALISNI LUK, ZUPASTI LUK V . L epezasti l uk VI SI N A (engl. rise) 1. Vertikalna mera od gornje linije sufi ta, podsvodj a luka ili svoda do njegove baze. 2. V i si na stepeni k a: vertikalna distanca izmedju dva susedna gazita jednog stepenita, ili visina izmedju donjeg i gornjeg nivoa stepeninog kraka. VI SI N A LUKA (K onst.) V . Strel a l uk a. VI SI N A LUKA I VI SI N A SVODA (nem. Bogenhoehe, engl. rise) 1. Rastojanje izmeu linije oslonaca i temena luka. Vertikalno rastojanje izmedju sufi ta na kruni i nivoa linije oslonca l uk a ili svoda. 2. (nem. Pfeilhoehe) Streha. Razmak izmeu oslonaca nekog luka (k emfer) i temena luka. VI SI N A PRESEKA (nem. Geschosshoehe) U preseku, mera izmeu gornje povrine poda jednog sprata do gornje povrine poda drugog sprata. VI SI N A SPRAT A (1) Bruto visina sprata meri se: (a) od povrine poda nieg sprata zgrade do povrine poda gornjeg sprata (gradjevinska Hbr); (b) od gornje ivice medjuspratne konstrukcije nieg do gornje ivice medjuspratne konstrukcije vieg sprata (konstruktivna Hbr; ukoliko su podovi na svim spratovima iste debljine, obe visine (a) i (b) iste su. (2) Neto visina meri se: (a) gradjevinska Hneto od poda do plafona; (b) konstruktivna Hneto kao svetla mera izmedju dveju uzastopnih medjuspratnih konstrukcija. VI SI N A ST EPEN I CE (Zgr.). Visinska razlika izmeu dva uzastopna gazita na stepenicama. VI SI N A ST EPEN I N OG GAZI T A Visinska razlika izmedju dva uzastopna gazi ta na stepenicama. VI SI N A ST EPEN I KA V . Stepeni na vi si na. V . V i si na 1. Visoka renesansa, Michelangelo, Firenza, kapela Medici, San Lorenzo, unutranjost kapele prema oltaru, crte autora knjige 2. Viestruko kodiranje u arhitekturi; Alvar Aalto, kapiteli, Olympia, 1953, crte 3. Viestruko kodiranje; izmedju zena i povratka pre- industrijskom stilu ivota, iz Boericke, Shapito, Hand-made houses
688 VI SI N A ST EPEN I KA, SVET LA VI SI N A ST EPEN I KA V . Stepeni te VI SI N A ST EPEN I N OG KRAKA V . Stepeni na vi si na VI SI N A SVODA (nem. Gewoelbehoeche) V . Svod. V . Strel a l uk a. VI SI N A ZGRADE Visina od peake staze pred zgradom do gornje ivice glavnog venca, ili gornje ivice spoljnog zida zgrade, ako venca nema. VI SI N A, KON STRUKT I VN A V . Konstruk ti vna vi si na VI SI N A, KORI SN A V . Kori sna vi si na VI SI N A, SPRAT N A V . Spratna vi si na VI SI N A, SVET LA V . Svetl a vi si na, Svetl a spratna vi si na VI SI N SKA ART I KULACI JA GRADA Naziv za treu di menzi ju, odnosno kompoziciju visina graevina jednog grada, koja odreuje njegov karakter. Takoe, naziv za lokaciju jednog grada na uzvisini, poput castel l uma ili castruma. VI SI N SKA KOT A (Geod.) V . Kota (1). VI SI N SKI SKLOP N aziv za plan f asade ili preseka jednog arh. objekta iz koga je mogue sagledati osnovne arh. elemente postavljene po visini objekta. VI SI N SKO ODST OJAN JE, KOTA (1) Visinsko odstojanje take od nekog horizonta ili horizontalne ravni. Ako je visina take odreena u odnosu na nulu, koju predstavlja srednji nivo mora (kod nas Jadranskog mora), kota je apsolutna. Ako je utvrena u odnosu na neku proizvoljno izabranu horizontalnu ravan, kota je relativna. (2) U tehnikim planovima, kota je broj koji oznaava neku dimenziju. VISKOELASTINOST V. Teorija viskoelastinosti VI SKOZN O PRI GUI VAN JE V . Pri gui vanjevi braci ja VI SKOZN OST , KOEFI CI JEN T VI SKOZN OST I V . Koefi ci jent vi sk oznosti VI SOK PARTER (Arh.) V . V i sok o pri zeml je. VI SOKA ARH I T EKTURA (engl. high architecture) Arhitektura koja stremi plemenitom, uzvienom, u svojoj formi koja sledi identine sadraje sakralnog karaktera. VI SOKA GOT I KA (engl. High Gothic) D rugi zai l jeni stil iz XI V veka. VI SOKA GRADN JA (nem. Hochbau) Podela gradnje prema osnovnim karakteristikama objekta gradnje, u odnosu na njegovu visinu prema terenu na kojem se gradi je: ni sk ogradnja i vi sok ogradnj a. Visoka gradnja predstavlja gradnju objekata ija je osnovna karakteristika njihovo uzdizanje u odnosu na teren. Objekti visokogradnje mogu da budu: prizemni objekti, jednospratni objekti i viespratni objekti. I zuzetno visoki predstavnici visokogradnje su: oblakoderi (neboderi, soliteri). VI SOKA KUA (nem. Hochhaus) Neka naroito visoka graevina, koja je podignuta tako da prema svojoj visini znaajno odstupa od visina okolnih graevina. Visoka kua se gradi naroito u zoni ueg gradskog centra, odnosno, na gradskim podrujima gde je cena gradskog zemljita izuzetno visoka, pa je visoka gradnja jedino ekonomski isplativo reenje. VI SOKA REN ESAN SA (engl. high renaissance) K ulminacija renesansne umetnosti (1495-1520.) koju karakteriu radovi umetnika Raphaela, Michelangelo-a i Leonardo da Vinci-a. VI SOKA REN ESAN SA, ST I L VI SOKE REN ESAN SE Stil rane italijanske renesanse iz perioda ranog XVI veka, na vrhuncu svog razvoja, koji se jo zove i ci nquecento. VI SOKA ST OLI CA Naziv za malu stolicu postavljenu na visoke noge, sa funkcijom namene za decu, posebno za njihovo sedenje i hranjenje u periodu dok su bebe. I ako ova stolica nije ulau iru upotrebu pre XVI I I veka, mnogi raniji periodi su je poznavali, kao na primer, period antikog grkog nametaja. VI SOKA UM ET N OST (engl. high art) Umetnost koja tei uzvienim ciljevima. Uopteno se izraz upotrebljava i za klasini stil. VI SOKE ZGRADE V . Obl ak oderi VI SOKI BROD (nem. Hochschiff) Prostorni volumen iznad polja glavnog broda jedne crkve (bazilike, katedrale), prostor iznad arkadnog ili stubovnog niza koji nosi zidove sa jedne i druge strane glavnog broda i u kojima se najee nalaze prozorski otvori koji osvetljavaju (v. Bazi l i k al no osvetl jenje) unutranjost crkve. VI SOKI DODI R V . H i gh touch VI SOKI GRAD V . Gornji grad VI SOKI H OR (nem. Hochchor) Deo hora iznad arkadne zone u visini prozorskih otvora neke bazi l ik e, na njenom srednjem brodu. VISOKI KRAJ KUE V. Kraj kue VI SOKI OLT AR (engl. High altar) Glavni ol tar u crkvama ili hramovima. V . Ol tar. VI SOKI VI KT ORI JAN SKI ST I L (engl. High Victorian) Stil neega to predstavlja stroge i otre pol ihromne strukture u gotikom preporodu u periodu 1850-tih i 1860-tih, kada je Ruskin dran za glavnog uticajnog autoriteta i arbitra ukusa. VI SOKI VI KT ORI JAN SKI ST I L, ROKOKO PREPOROD Drugo ime za stil rok ok o preporoda u Britaniji. VI SOKI ZI D (nem. Hohe Wand) Slemeni zid kod jednovodnog krova. VI SOKO PRI ZEM LJE (Arh.). Prizemlje iji je pod izdignut iznad terena najmanje 1,0 m, ispod koga se nalazi podrum ili suteren, za razliku od obinog prizemlja, izdignutog manje od 1,0 m. VI SOKO TEHNOLOKA RADIONIKA I N DUST RI JA V . H i gh technol ogy cottagei ndustry VI SOKO T EH N OLOKI V . H i tech. V . H i gh tech VI SOKO UZDI GN UTE ST RUKT URE (engl. high-rise) Strukture koje se sastoje od vie spratova, takodje neboderi (obl ak oderi ). VI SOKOGRADN JA (Zgr.). Uslovna, nedovoljno precizna oznaka (slino nemakom Hochbau), koja oznaava onu grupu graevinskih objekata (za razliku od niskogradnje Tiefbau) koji se priblino mogu definisati optom rei zgrade - stambene i sline, industrijske, poljoprivredne itd. Kao to sama re kae, to su graevinski objekti nad zemljom, to ne znai da svi takvi objekti spadaju u visokogradnju (npr. mostovi ili vijadukti, koji se ubrajaju u niskogradnju). VI SOKOVREDN I PORT LAN D CEMEN T , SUPER CEM EN T V . Cement, Super cement VI ST A, VI DI K (ital. vienje, uvid) Pogled, naziv za pogled sa jedne urbanistike pozicije ili take terena. Bel l a V i sta je naziv za lep pogled. V. predstavlja esto opredeljujui princip orijentacije jednog arh. objekta, jer predstavlja taku sa koje se prua velianstven pogled na okolinu arh. objekta. U urban. smislu, v. su pojedine, karakteristine take u jednom gradu, uzviene u odnosu na okolinu, sa koje se pruza predivan pogled na grad i njegovu okolinu. U savremenom urbanizmu, 1. Visoka renesansa; Michelangelo, Porta Pia, Rim, gradska fasada, detalj, crte autora knjige 2. Vizantijska arhitektura; crkva Uspenja Bogorodiinog u Nikeji, unitena 1922 za vreme grko-turskog rata 3. Vitra; srednjovekovna skica za izradu vitraa, Villard de Honnecourt, Kolo sree, oko 1240 689 v. ili vi di k , postavljaju se na najviim prirodnim kotama terena jednog grada ili na vrhu visokih zgrada, tornjeva i sl. Na mestima v. podiu se vi di k ovci . VI SUAL SPACE (engl. vi zuel ni prostor) Vizuelni prostor, naziv za onaj prostor kai ima svoje izrazite vizuelne karakteristike: prostornu dominantu ili karakteristinu panoramu. VI SULJAK V . D rop VI EBOJN A OPEKA, MULT I KOLORN A OPEKA Poznata takodje kao mul ti , u upotrebi za oblaganja f asada, sa vidnom stranom bojenom u crvenoj, tamno crvenoj, plavoj i utoj boji. V . Opek a, ti povi opek e. VI N U U UM ET N OST I , VI SH N U (sanskrit) Jedno od tri vrhovna boanstva Hindu panteona uvar stvarnog sveta. U skulptoralnim predstavama Vinu na glavi ima tijaru, a atributi su mu: koljka, diskos, buzdovan i lotos. U njegovoj pratnji je esto prikazana Lakmi (Lakshmi, Shri), njegova supruga, boginja sree, srenog ivota i lepote, kao i Taruda, mitska ptica na kojoj Vinu jae, ili Ananta, zmija na kojoj lei. VI T A ET ERN A (ital. veni ivot) I talijanski naziv za arhitekturu koja predstavlja veni ivot, vene oblike koji nadivljuju kratkotrajni vek njihovog smrtnog stvaraoca i korisnika. Predstavnici arhitekture vi ta eterna su: crkve, mauzoleji, tipovi klasinih arhitektonskih graevina, velelepni, idealni u svojim proporcijama, savreni u svom izgledu. Pojam se takoe koristi i u ostalim umetnostima, posebno u knjievnosti, gde sugerie venost jedne stilske forme i njenu neprolaznost. VI T A ET ERN A ARH I TEKTURA V . D ol ce vi ta arhi tek ti i arhi tek tura VI T EKI ORM AN V . Orman sa k opl jima VI T KA ARMAT URA V . A rmatura VI T KOST T APA , ST EPEN VI TKOST I V . Stepen vi tk osti VI T OPERN OST POVRI N E Pojam za nepravilnost oblika izvesnih gradjevinskih materijala (opeka, crep, lake ploe itd.). Tako za rezanu drvenu gradju, koja je usled nepravilnog suenja dobila spiralnu zakrivljenost kae se da je vitoperne povrine. VI T RAJ, VI T RAI L (fr. vitrail) Dekorativne slike od komada stakla u boji, povezanih olovnim trakama. Znaajan dekorativni element u gotskoj sakralnoj arhitekturi. VI T RA, VI T RAI L (franc. vitrail, engl. stained glass, nem. Glassmalerei, ital. vetrata) Slikarska tehnika, u kojoj se prema crteu realizuje kompozicija pomou raznobojnog stakla razliitog oblika. Najstarijim primercima v. obino se smatraju staklene ploe velikih prozora na bazilikama IV-Vv., sastavljene od brojnih ulomaka providnog selenita, uloenih u zamreno geometrijski oblikovano mreite od kamena, maltera ili drveta. (Rim, Sta Sabina), ili providne prozorske ploe od alabastera (Ravenna). Obojeni prozori spominju se tek po. IXv. u vreme pape Lava III i Benedikta III. Meutim, pravi razvoj v. moe se pratiti tek od Xv., kad su po prvi put teke tranzene i mreita od kamena odnosno maltera zamenjene metalima. U srednjovek. traktatima o umetnosti, detaljno su pobeleena iskustva u vezi sa izvoenjem v. (pripremanje staklenih elemenata i njihovo povezivanje olovom u dekorativne svrhe). Upotreba savitljivih i koje mogu lake pratiti nepravilnosti staklenih elemenata sastavljenih u sve sloenije kompozicije, omoguuje sve bogatiji razvoj ove slikarske tehnike, kod koje usko sarauju umetnik i zanatlija staklar. U Xv. pominje se u Reimsu biskup Adalberon, koji je obnovio prozorska stakla katedrale staklima "continentibus historias". To je jedan od najstarijih dokumenata koji spominje v. Poznato je da je u Clunyju oko sredine XI v. postojala vrlo aktivna radionica obojenih stakala. Meutim, prvi sauvani primerci v. sauvani i n si tu potiu iz XIIv. U to vreme nastala je franc. opatijska crkva St-Denis sredite kole za izradu v., odakle se irio uticaj u ostala mesta Francuske UChartres, Poitiers, Angers). Primenom dijamantnog iljka omogueno je sve sitnije i nepravilnije rezanje stakla, pa v. u razdoblju gotike postaje fini ipkasti sastav u raskonij skali boja. U Parizu se razvija naroito jak centar za izradu v. (St. Chapelle), iji se uticaj irio sve do Engleske i Nemake. U Engleskoj nastaju prvi v. u XI I i XI I I v. (katedrala u Canterburyju, Westminsterska opatija). U XI Vv. ti v., prema ukusu vremena, postaju kompleksne i ralanjene kompozicije (Wells), da kasnije, pod uticajem flam. kola, preu u sve zamrenije dekorativne oblike koji se javljaju i u manjim crkvama. Iz Francuske se sklonost za v. iri u XIVv., naroito preko Strasbourga i Tiringije u Nemaku, gde se u Bambergu i Regensburgu razvijaju jaki centri za izradu v. Uticaj iz Francuske dolazi s nekim zakanjenjem i u I taliju, gde je zbog klimatskih prilika taj nain ukraavanja prozora prihvaen relativno kasno. Najjai centri su bili Siena, Firenca i Assisi. U XVI I i XVI I I v. sve su rei raznobojni stakleni ukrasi prozora, a sve ee prevladavaju dekorativna ornamentika, heraldiki motivi i grisaille. Intenzivna igra svetla, prolazei kroz raznobojna stakla, privukla je u novije doba panju fauvista (H. Matisse) i kubista a i neki moderni arhitekti koriste ovu tehniku (Le Corbusier, C. Unger i dr.). VI T RAA (fr. vitrage) Staklena vrata; staklena pregrada; prozorske zavese; prozori; u primenjenoj umetnosti: raznim bojama izraena dekorativna slika u staklu, kao ukras u arhitektonskom enterijeru. VI T REZAN , VI T REUX (l. vitreus staklen, fr. vitreux) Staklast, kristalast; providan, sjajan. VI T RI FI RAN O Pretvoreno u staklastu supstancu putem izlaganje intenzivnoj toploti, kao kod odredjenih opeka koje se koriste kao fasadni vezai u di aper radu (rombasti rad). VI T RI N A (fr. vitrine, nem. Schaukasten) I zl obeni orman, i zl obena vi tri na. Staklen orman za smetaj sitnijih umetnikih predmeta; duanski izlog; prozor. Niski ormar, zatvoren staklom, nalik uzdignuto postavljenom kovegu, koji ima funkciju izlaganja manjih predmeta u nekom muzeju ili galeriji. Naziv za element nametaja izraenog u vidu zastekljene police, koja ima funkciju izlaganja raznih i objekata, naroito onih koji imaju odreenu umetniku vrednost. Vitrine se nalaze u eklopu nametaja porodinih kua i vila, ali se koriste i za izlaganje muzejskih i drugih zbirki umetnikih predmeta. V . I zl obena vi tri na. VI T RUVI JAN SKI OT VOR (engl. Vitruvian opening) Ulazna vrata, vratni prolaz ili prozor kod kojih su stranice blago nagnute ka unutranjosti, prema vrhu, dajui im snaan, teak, egipatski izgled. Vitruvijanski otvor je dobio ime po tome to ga je prvi put opisao Vitruvije. VI T RUVI JAN SKI ZAVOJ (engl. vitruvian scroll, running dog) Klasian ornament esto korien na fri zu, slian tal asastom ornamentu. Ponekad se zove V i truvi jansk i svi tak . VI T RUVI JAN SKI ZAVOJ KOD N AMET AJA Takodje talasasti svitak, pas koji tri. Dekorativni motiv neoklasicistikog sti l a. Predstavlja kontinualne serije vol uta u horizontalnom redu, obino upotrebljenih kod fri za k orni a ispod gornje ploe jednog stola. Vitruvijanski zavoj imenovan po Vitruviju, arhitektonskom autoritetu iz perioda antikog Rima derivirao je iz klasine arhitekture. Posebno ga je favorizovao i 1. Gotiki vitra 2. Vizantijski arhitektonski elementi (panija) 3. Aja Sofija, K onstantinopolj,, osnova krova
690 koristio William K ent i drugi dizajneri nametaja u pal l adi jansk om sti l u u Britaniji u periodu ranog XVI I I veka. VI VARI A PI SCI UM (lat.) U ant. rim. vreme, naziv za ribnjake, koji su imali funkciju dranja ive ribe i proizvodnje ribe kao hrane. Graene su uz vee ekonomije. VI VO 1. Stabl o jednog stuba. 2. K onstruktivna povrina ili drugi deo gradjevine, medjutim posebno konstruktivna povrina stuba ili pil astera- VI ZAN T I JSKA ARH I T EKTURA O vizantijskoj arh. i vizantijskoj umetnosti uopte, dugo se imalo pogreno miljenje. Verovalo se da vizantijska umetnost i arh. nisu nita drugo do degenerisani, umrtvljeni i okamenjeni ostaci rimskih i helenistikih pravaca. Nauna istraivanja, pokazal a su da ovo ne odgovara stvarnosti. Vizant. arh. i umetn. zivele su svojim zivotom i razvijale se paralelno sa evolucijom i promenama koje su nastupale na teritorijama pod vizantijskom upravom. Potrebno je meutim, pre svega odrediti opseg i granice ove arh. Posmatrajui u celini, Gornja Mesopotamija i Mala Azija, i Sirija, i Koptsko podruje, Severna Afrika, pa i Jermenija, sve dok nisu potpale pod arabljansku, odnosno, tursku ili mongolsku vlast, teritorijalno su bile obuhvaene, bilo stalno ili izvesno krae vreme, granicama IstoNog rimskog carstva, odnosno, Vizantije. Arh., koja se razvijala na ovim podrujima ne nazivamo meutim vizantijskom i to iz razloga to se pojavljuje sa osobinama karakteristinim za svaku od ovih zemalja pojedinano. Vizantijskom arh. naziva se, iako mozda nedovoljno opravdano, samo ona arh. koja se razvija u Carigradu, na junim krajevima Balkanskog poluostrva, u zapadnim oblastima Male Azije i na jegejskim ostrvima, tj. tamo gde je u pretenoj veini bilo grkog stanovnitva. I ma je pored toga jo u Raveni, Veneciji, junoj I taliji i na K rimu, iz vremena kada su ove oblasti bile pod vizantijskom dominacijom, ia ako ovde, sasvim prirodno, dobija i specifine odlike. Napredak tehnike omoguio je arhitektima, iji je drutveni poloaj bio relativno dosta nezavisan, da dou i do novih reenja, oslanjajui se na dotadanje tekovine u arh. kako Rima, tako i Bliskog I stoka, pa i Balkana. No drutveni uslovi pod kojima se ova arh. razvijala dosta su sloeni, a tokom vremena se i sami menjaju, te se tako razvitak vizant. graevinarstva moe podeliti u nekoliko izdvojenih perioda. I zdvojene celine ili periodi razvoja vizantijske arhitekture, najee u sledee: 1. Vizantijska arhitektura u doba Istonog rimskog carstva, 2. V i zantijska arhitektura u doba od kraja V do poetka V I I vek a, 3. V i zanti jsk a arhi tek tura u Raveni , 4. Vizantijska arhitektura u doba od poetka VII do sredi neI X vek a, 5. V i zanti jsk a arhi tek tura u doba od sredi ne I X k o k raj a X I I vek a, 6. V i zanti jsk a arhi tek tura u doba rascepk anosti drave, od poetka XIII do sredi neX V vek a. VI ZAN T I JSKA ARH I T EKT URA U DOBA ISTONOG RIMSKOG CARSTVA Stari grad Vizant, osnovan 667.g.p.n.e., godine 327-330. pretvoren je pod K onstantinom u K onstantinopolj, odnosno, Carigrad, sa pretenzijom da postane N ovi Rim , ili Drugi Rim . Tada ve on postaje prestonicom celog Rimskog carstva, a od 395.g., posle podele ovoga na Zapadno i Istono, prestpnicom ovog poslednjeg. Meutim, drutveni odnosi, uporeeni sa onima koji su vladali u Rimskoj imperiji, u sutini se nisu mnogo izmenili, iako su, bar u formalnom pogledu dobili neto drukiji oblik; stari rimski autokratski i birokratski poredak u stvari je u osnovi zadran. K ao posledica, u Carigradu se stvara arh., koja se u najveoj meri vezuje za ant. rimsku, odnosno, helenistiku. iroke ulice sa kolonadama, veliki trgovi opervaeni porticima, mnogobrojne palate, meu kojima su bile najznaajnije carska Sveta palata, Teodosijeva (I I ) pal ata Vukoleon, palata Senata, Telesterion (carigradski univerzitet), prefektura, riznica, zatim hipodrom, kupatila: Zeuksipovo, Ahileusovo, Evdoksijino, Arkadiusovo, tijumfalni luci: K onstantinov i Teodosijev, komemorativni stubovi: Teodosijev i Arkadiusov, akvadukti i cisterne, daju Carigradu potpuni karakter jedne antike, rimsko-helenistike varoi. Meutim, ova varo je imala i svoje nalije, u vidu periferije, po kojoj se masa obespravljene sirotinje tiskala po nezdravim straarama. Nikoe tada i mnogobrojni hramovi u obliku helenistikih bazilika. Sam Konstantin podie u Carigradu 24 crkve, meu kojima je bazilika Aja Sofija (Hram Mudrosti), sv. I renu i martirion sv. Apostola. Sa konanim odvajanjem od Zapadnog Rimskog carstva, 395.g., Carigrad se postepeno, ve u toku V, a zatim sve jae, u toku VI, a naroito VIIv., poinje polako pretvarati u prestonicu jedne ne antike helenistiko-rimske, ve istonjake apsolutistike drave. Postepeni preobraaj varoi vri se na svim poljima. Bogatije grko i grcizirano stanovnitvo, pomae svim silama vladara na uvrivanju i jaanju centralizma, koji obezbeuje sigurnost i razvitak same trgovine. S druge strane, sam valdar ovako osnaen, uspeva da sebi potini i crkvu, to dovodi do tzv. cezaropapizma. S druge strane velika opasnost poinje da preti dravi od Germana i Slovena sa severa i od Persijanaca i Arabljana sa jugoistoka. Njihovi esti upadi primoravaju vladare da dre veliku vojsku, a s tim i da sve vie optereuju narod dabinama, to uzrokuje otpor stanovnitva. To dvojako neprijateljstvo koje dolazi spolja ali i iznutra, nateruje vlastodrce da podiu veliki broj tvrava i da snanim zidovima opasuju ve postojee gradove. S druge strane, oko ovih tvrava niu postepeno predgraa, koja se, razvitkom zanatstva i trgovin u njima, ponekad pretvaraju u prava velika gradska naselja. K ao jednu od najtipinijih tvrava ovog doba pomenimo samo Carigrad, iji su obimni zidovi podignuti u prvoj polovini I Vv pod K onstantinom, pa zatim proireni krajem prve polvine Vv.Tada je podignuta monumentalna kapija, Zlatna vrata . Trasiranje tvrava ne ide samo po antikim krutim geometrijskim oblicima, ve je elastinije i vie prilagoeno terenu. Mesto za njihovo podizanje se bira tako da su bar dve strane branjene i prirodnim preprekama, vodom ili jakim strminama. Obimni zidovi, raeni obino od lomljenog kamena utopljenog u malter, visoki su (10-12m) i puni (debljine i do 4m); sa gornje strane su ozupani, i na svakih 50- 80m spolja su ojaani kulama obino kvadratne, ree poligonalne ili polukrune osnove. I spred spoljnjeg zida iskopan je dubok rov, irine ponekad i do 20m, u koji se putala voda. Naroita je panja obraana ulaznim kapijama, koje se nalaze na glavnim saobraajnim putevima, a koje su dosta duboke i obezbeene sa po dve kule. VI ZAN T I JSKA ARH I T EKTURA U DOBA OD KRAJA V DO POETKA VII VEKA I zvanredan polet imperija dobija naroito u drugoj etvrtini Viv., posebno pod Justinijanom (527-565.), kada su vetim diplomatskim manevrisanjem varvari angaovani u meusobnu borbu, te je tako od drave odstranjena neposredna opasnost od njihove invazije. Pored toga najamna vojska, osloboena, iskoriena 1. Crkva Sv. Sofije u Solunu, sa saetim upisanim krstom I vrstom obimnog broda 2. Bazilika sa kupolom Sv. I rene u Carigradu, iz 532.g. 3. Aja Sofija u Carigradu, 532-537 4. Crkva Sergija I Vakha u Carigradu, 530 691 je za ponovno vraanje pojedinih nedavno izgubljenih teritorija u Italiji, na Balkanu, u Severnoj Africi, pa ak i na Pirinejskom poluostrvu. Meutim, velike dabine i nameti doveli su do unutranje pobune Nike, 532.g., kojom prilikom su nastradale mnoge graevine u Carigradu. Ustanak je bio krvavo uguen, nameti su bili jo vie poveani, zatvoreni su i univerziteti u Carigradu i Akademija u Atini. K roz Codex Justinianum, odnosno, Corpus iuris civilis zbirku ant. rim. zakona, uinjen je pokuaj da se ponovo uvrsti stari robovlasniki drutveni sistem. Mo viih drutvenih klasa i njihovog glavnog eksponenta, vasilevsa, ija se linost pretvara u poluboanstvo, neobino se pojaava. Uporedo sa ovim, raste broj arhitektonskih porudzbina, kojima su obnavljane unitene graevine i graene nove koje su svojim sjajem reprezentovale i slavile vladara. Najzad, podizanjem velelepnih crkava, bilo je potrebno podvui jedinstvo dravne i crkvene vlasti, stvarno koncentrisane u rukama imperatora. Prema Prokopijevim rukopisima, De Aedificis , vidimo da je tada, pored ostaloga, podignuta velika palata senata, na obnovljenom trgu Avgusteonu; obnovljeno je Zeuksipovo kupatilo, koje je bilo izgorelo 532.g., kao i dve ogromne cisterne (Bim-bir-direk - Hiljadu i jedan srtub i Jere-Batan-Seraj). U drugoj polovini Viv. Justinijan I I dodao je u carskoj palati salu - k ri zotri k l i nos - Zlatana dvorana . Sve ove graevine po svome tipu se postepeno udaljuju od ant. uzora i sve vie se sa ovima kombinuju istonjaki elementi iz Mesopotamije, Male Azije, Sirije i donjeg Egipta. U pogledu na crkvenu arh. takoe opaamo isti pokret prema I stoku. Novi konstruktivni elementi, koji se sve vie poinju upotrebljavati: svodovi, a naroito kupole, odreuju i arh. sklop novopodignutih graevina. Bogatstvo u graevinskom materijalu, u dobrom kamenu za izradu svodova, zatim u odlinoj opeci i drvetu, omoguuju da ove konstrukcije budu stabilne i dugotrajne. K onstrukcija zidova izvodi se na nain kako su raene i same helenistike bazilike, ili samo od opeka, ili od opeka i kamena, koji alterniraju u irokim pojasevima. Smatra se da je jedan od prvih podignutih hramova ovakve vrste, crkva sv. Sofije u Solunu, na prelazu iz V u Viv. (datovanje do danas nije sigurno utvreno). Po svome sklopu ova graevina predstavlja osnovu saetog upisanog krsta, opervaenog sa triju strana obimnim brodovima sa tribinama. Neto kasnije, 530.g. pojavljuje se u Carigradu crkva sv. Serghija i Vakha. Nad centralnim oktogonim prostorom izraena je kalota, iznutra krikastog, naizmenino ravnog i dinjastog oblika, tako da su na taj nain izbegnuti pandantifi i trompe. I stih godina, 533.g., podignuta je u Carigradu i crkva sv. I rene, u obliku bazilike sa kupolom i transeptom. I ako kod nje postoji i atrijum, koji odudara od helenistikih, ova crkva se po svemu vezuje za tipove maloazijske arh. K ombinacijom centralnog reenja i bazilike sa kupolom dolo se 532-537.g. do jedne od najgenijalnije zamiljenih i ikada izvedenih graevina, do :Velike crkve, do Aja Sofije u Carigradu. Pet godina deset hiljada radnika, pod rukovodstvom Antemija iz Trala i I zidora iz Mileta, dvojice arhitekata iz Male Azije, Anadolije, radilo je na njenom podizanju. Za njeno kube, 31m raspona i 55m visine temena, Prokopije kae da je udno i strano delo, koje izgleda kao da visi, zlatnim lancima obeeno o nebo. Njena kalota, raena od krikastih sekcija stabilizovanih nizom od 40 radijalno poreanih rebara, neobino je plitka. Samu kalotu poduhvataju u uglovima pandantifi, a na eonoj i zaeonoj strani po jedna polukalota istog prenika. Svaka od ovih polukalota prihvaena je i sama, u glavnoj osnovi, po jednim polukrunim lukom, a sa strane po dvema manjim polukalotama. Crkva ima i dvospratni narteks, kao i jednu spoljnu podunu pripratu, tzv. eksonarteks (egzonarteks). Opisanim konstruktivnim sklopom postignuta su dva znaajna rezultata. Prvo, ceo svodni sistem centralnog dela oslanja se u stvari na osam odreenih taaka, osam masivnih stubaca, od kojih su centralni najsnazniji. Drugo, postignuta je izvanredna jedinstvenost i povezanost centralnog prostora, kako u osnovi tako i u prostornom pogledu, sa izvanredno skladno uraenim proporcijama. No sa Aja Sofijom ne iscrpljuju se arhitektonski tipovi ovoga doba. Kod crkve posveene sv. Apostolima, graene 536-546.g., nailazimo na reenje u obliku slobodnog krsta. Najzad, van Carigrada nailazimo u ovo doba i na kruna reenja, kao na pr. crkva u Preslavu, u Bugarskoj, u konjuhu, kod K ratova (Makedonija) i dr. VI ZAN T I JSKA ARH I TEKTURA U DOBA OD POETKA VII DO SREDINE IX VEKA Napon izra en u doba Justinijana i njegovih neposrednih naslednika, kako u ekonomskom tako i u vojnom pogledu, dravu je prilino iscrpeo. Ona postaje cilj napada Slovena sa severa i Arabljana sa jugoistoka. Sloveni jo poetkom VIv. postepeno naseljavaju Balkansko poluostrvo, a Vizantija im daje zemlju koja je posle prolaska germanskih i avarskih hordi bila opustoena. S druge strane, krajem prve polovine VI I v., definitivno osvajaju Gornju Mesopotamiju, Siriju, donji Egipat i severnu Afriku. Veliki deo naroito bogatog stanovnitva bei iz ovih krajeva u Carigrad i druge helenistike centre na obalama Male Azije. Vizantija je morala da dri jaku vojsku da bi odbranila ono to je ostalo, to dodatno materijalno iscrpljuje narod. Vladari se okreu crkvi, u nameri da od nje preuzmu bogatstva koja je imala: ogromne komplekse zemljita i dr., to joj je omoguavalo da ugroava pozicije vladara. Sada se dvor obraa prvobitnom hrianstvu, iz koga izvlai samo jedan element: to je zabrana pravljenja i obozavanja idola, doneta jo na Elvirskom saboru 306.g. Pod tim izgovorom, vladari zabranjuju izradu ikona i nareuju njihovo unitavanje, kao i unitavanje mozaika i fresaka na kojima se nalaze razne svetiteljske predstave. Bio je to period ikonoklazme, odnosno, ikonoborstva. Mnogi manastiri bili su zatvoreni i pretvoreni u vojna utvrenja. Meutim, ceo ovaj proces, na kraju je ipak rezultovao mirenjem drzave i crkve. U takvim drutvenim prilikama i arhitektonska produkcija je bila smanjena. U civilnoj arh., znaajna je palata K alke, u Raveni, pogreno nazvana Teodorihovom palatom, koju je u stvari podigao poetkom VIIIv. jedan vizantijski guverner. U verskoj arh., znaajna je crkva sv. Andreje iz K rizisa (VI I v.), u Carigradu, pretvorena u damiju K oda Mustafa pae, sa kupolom na niskom tamburu, poduhvaenu pandantifima. Van Carigrada, sagraena je crkva Bogorodiinog uspenja u Nikeji, iz VIIIv., u zapadnom delu Male Azije u vidu kombinovanog saetog upisanog krsta i bazilike sa niskom kupolom. Pojavljuju se takoe i dalje bazilike, no one predstavljaju neku vrstu kombinacije izmeu helenistikih i orijentalnih, kao to je bazilika sv. Sofije u Nikeji, mozda iz VI I -VI I I v. Na ovim graevinama ispoljava se tendencija s jedne strane za imitiranjem velikih tvorevina prethodne epohe, s druge za unoenjem novih istonjakih tendencija. Graevine su jo uvek masivne i zbijene, dok im je plastina dekoracija manje stroga, slobodnija, ali i nevetije raena od prethodne i inspirisana uticajima iz Sirije i Male Azije. U unutranjosti crkava, pojavljuje se dekoracija 1. Crkva Sv. Andreje iz Krizisa, Carigrad, VI I vek 2. Crkva Bogorodiinog uspenja u Nikeji, po. VIII veka 3. Crkva Sv. Marka u veneciji, IX-XI vek 4. Crkva Sv. Luke u Fokidi, X-XI vek
692 upotrebom mramornih ploa, a i mozaika, ali su motivi na ovome drugaiji od ranijih. Umesto prikaza verskog karaktera, uzetih iz Starog i Novog zaveta, pojavljuju se pejsai sa drveem, zverima i pticama, uokvirenim lozicama, tako da je unutranjost hrama pre liila na vrt ili kavez, nego na crkvu. VI ZAN T I JSKA ARH I TEKTURA U DOBA OD SREDI N E I X DO PRED KRAJXI I VEKA Vii drutveni slojevi u Vizantiji, sa vladarem na elu, ojaani oduzimanjem crkvene zemlje, uspeli su upotpunosti da utvrde svoj ranije poljuljani poloaj, a samim tim i da se pomire sa crkvom. Tako je tokom vremena, a naroito u XI i XIIv. i dolo do postepenog, deliminog vraanja zemlje manastirima, koji su sada podravali carsku vlast. Drava je odolela napadima Slovena i Arabljana, a kasnije, u toku XI I v. imala je da izdri velike borbe sa krstaima. S druge strane, crkva je odolevala sve jaim imperijalistikim tenjama katolikog Rima. Sukobi izmeu rimske i carigradske crkve deavali su se uostalom i ranije, a u vezi sa odnosom crkve prema novopridolom slovenskom stanovnitvu, u ijem je pokrtavanju Vizantija pokazala veliku umenost, irei hrianstvo na slovenskim jezicima, a ne na latinskom. Takoe, u junoj Italiji, u kojoj je Vizantija imala ne male interese, dolo je do snanog jaanja papskog uticaja. Oblici bogosluzenja se potpuno fiksiraju, tako se u centralnom delu crkve razvijaju itave bljetave scene, koje u hipertrofiranom obliku oponaaju i dvorski ceremonijal. Sve je ovo pruilo pogodne mogunosti za pojaanu arhitektonsku delatnost, u kojoj se vidi jaanje uticaja bliskog I stoka, sa kojim je Carigrad bio u neposrednoj vezi, a slabljenje antike tradicije. Sve ovo je dovodilo do stvaranja razlika od katolikog Rima. U drugoj polovini I xv., Vasilije I (867-886), osniva nove, makedonske dinastije, podie sebi luksuznu palatu, Keurgion, a takoe i veliki broj hramova, 43, meu kojima je bila najuvenija Nova crkva, Nea. Bila je to graevina izgraena po tipu upisanog krsta, ali je imala pet kupola, koje nisu bile rasporeene iznad krakova krsta, ve iznad prostora u uglovima izmeu krakova krsta, tako da je ceo konstruktivni sklop imao daleko zreliji oblik. Druga graevina ovog tipa je crkva sv. Pantelejmona u istoimenom manastiru kod sela Nerezi (kod Skoplja), iz 1164.g. U ruskoj arh., ovaj e tip biti jako omiljen od kraja Xv. a kasnije e biti reprodukovan i na drugim mestima. Veina crkava ove epohe ipak ima oblik upisanog krsta u raznim varijacijama. Primeri ovakvih graevina su: u Carigradu crkve Panakrantos (Feneri-I sa damija, Mirelion (Budrum damija), sv. Teodor (K ilise damija), iz druge polovine Xiv., zatim Pantepopte (Eski-I maret damija), s kraja XI i Pantokratora (Zeorek damija), iz XI I v. U K apnikareji i Maloj Metropoli u Atini, obe crkve iz Xiv., crkve K rizokefalos i sv. Sofija u Trapezuntu, iz XI I v., kao i severna crkva manastira sv. Luke u Fokidi, iz druge polovine Xv. Sasvim izuzetno nailazimo i na reenje potpuno saetog upisanog krsta, svedenog gotovo samo na potkupolni prostor i svetilite, kao na pr. u najstarijem delu hrama Mone tis-Horas (K arije damija) u Carigradu, iz prve polovine XI I v. I sto tako je retko reenje u obliku potpuno slobodnog krsta, kao u crkvi Paleopanagija u Manoladi, u Ahaji, iz XI I v. (?). No oblik upisanog krsta moe da se komplikuje. Ako je kupola neto veeg raspona, onda se sva etiri kraka dele na po tri traveja, od kojih samo srednji zadrava visinu koja dopire pod samo kube, dok su ostali nii. Ovakav sklop nalazimo u junoj crkvi manastira sv. Luke u Fokidi, verovatno iz prve etvrtine Xiv., u manastiru Dafni kod Atine, iz druge polovine Xiv. Na kraju X i u toku Xiv. pojavljuje se na sv. Gori, na Atosu, kod Soluna, vei broj manastira koji meu sobom obrazuju neku vrstu nezavisne crkvene republike. Crkve u ovim manastirima imaju specifian oblik tipa upisanog krsta, sa vdema bonim apsidama, iznad kojih polukalote poduhvataju ela bonih poluobliastih svodova ispod kupole. Dobijamo na taj nain kombinaciju trikonhosa i reenja u obliku upisanog krsta. Ovom tipu pripadaju crkve manastira Lavre, Vatopeda, I virona, Hilandara, K senofona i dr. I zuzetno u crkvi sv. Apostola u Atini, iz Xiv., nalazimo kombinaciju jednostavnog upisanog krsta, trikonhosa i oktogona. ist trikonhos je redak, a nalazimo ga u crkvi sv. Nikole u Platani, kod Patrasa, juznoj crkvici Vatopeda i hramu sv. I lije u Solunu, iz Xiv. Prostorna kompozicija ovih crkava je neto ivlja i dinaminija, dok mase i dalje ostaju dobro proporcionisane. Na fasadama se javljaju iroke slepe arkade, plitko i stepenasto useene u zid, koje odgovaraju lucima i svodovima u unutranjosti graevine. Tamburi i kupola se oivljavaju kolonetama. Same fasade raene su obino od opeke i kamena, u horizontalnim redovima. Tamburi kupola raeni su gotovo redovno samo od opeka. Obrada portal a ne razlikuje se mnogo od one u ranijoj eposi. Prozori su jednostavni i obino luno zavreni. Ima ih podeljenih jednom ili dvema kolonetama na bifore, odnosno, trifore. Rel jefna dek oraci ja je sasvim plitka, sastoji se iz lozica, koje mogu biti upletene u ptice ili ivotinje - ljudskih figura gotovo nikad nema. Na fresk ama prevladavaju velike, vrsto raene kompozicije, zatvorene obino u kakvu ogranienu arhitektonsku povrinu, ili povezane meu sobom u dugake frizove. Po stilu, freska i mozaici se vezuju za obrasce ant. hri. doba. Znaajni su i mozaici profanog karaktera, za koje imamo podataka da su raeni na carskim palatama. Ci vi l na i vojna arhi tek tura ovog doba malo je poznata. U ovom periodu, neki od manastira dobijaju mnogobrojne konake i opasuju se utvrenim zidovima, ojaanim kulama, tako da zajedno sa crkvom a esto i mnogobrojnim malim kapelama - parak l i si ma - sauvaju ivopisnu urbanistiku celinu. VI ZAN T I JSKA ARH I T EKT URA U DOBA RASCEPKANOSTI DRAVE, OD POETKA XIII DO SREDI N E XV VEKA U toku XI I v. krstaki ratovi, dovode do osnivanja nekolikih latinskih feudalnih dravica u Siriji i Palestini. No, to krstaima nije bilo dovoljno. I V krstaki pohod se zavrava 1204.g., ne ponovnim osloboenjem Jerusalima od Muslimana, ve zauzimanjem Carigrada i unitavanjem vizantijske supremacije u istonom podruju Sredozemnog mora. Carigrad postaje sada centar novog Latinskog carstva, koje obuhvata veliki deo dananje Grke i deo Male Azije, dok je Vizantija razbijena na nekoliko manjih dravica: na Nikejsko i Trapezuntsko carstvo i Epirsku, Solunsku, Vodensku i Jeladsku despotovinu. Meutim, mnogobrojne suprotnosti koje postoje meu zapadnim feudalcima u novoosnovanim latinskim drzavama, dovode do njihovog iznurivanja, tako da je s jedne strane Arabljanima, s druge Vizantiji, bilo relativno lako da ponovo dou u posed svojih bivih teritorija. Vizantija ovo postize osvajanjem Carigrada, 1261.g., no ona nije vie ono to je ranije bila. Carigrad je tada bio ve jako osiromaio, ne samo zbog pljake koju je pretrpeo, ve mnogo vie zbog gubitka trita na 1. Crkva manastira Vatopeda, Sv. Gora, kraj X veka 2. Crkva manastira Hore - K ahrije damija XI I v. 3. Levo crkva Nea Moni, Hios, 1050 4. Desno crkva Sv. Apostola, Atina, XI vek 5. Crkva manastira Vrontohiona, Mistra, Xiv. 693 Sredozemnom moru, koje je preuzela Venecija. Najzad, rasparanost drave, koju su feudalci stalno odravali, nasuprot centralistikim tenjama dvora, pod Paleolozima, dovela je do jakog oslabljenja drzave, koju su Turci usled toga brzo pokorili. 1453.g. pao je Carigrad, a ubrzo i svi ostali delovi vizantijskog carstva. Arhitektonska produkcija ovog doba nije bila mala, ali je imala drukiji karakter nego ranije. Po velikim gradovima i znaajnijim manastirima, potreba za crkvama bila je zasiena. No zato se zidaju mnogobrojne crkve po manastirskim metosi ma i novim manastirima, koje osnivaju feudalci, dajui im komplekse svog zemljita. Ove su graevine daleko manje od onih iz ranijih perioda. Naroito se istie tzv. grka arhitektonska kola, na Peloponezu i u Trakiji, dosta vrsto povezana sa makedonskom. Ova kola, sa centrima u Solunu, Mistri i Arti, razvija se na teritoriji koja je ve i u prethodnoj epohi dala znaajne spomenike: sv. Luka u Fokidi, Daf ni, Monevmasija itd. Po konstrukciji i reenju osnova, graevine ove epohe dre se uglavnom tipova prethodne periode. I zuzetno, nailazimo na poneku crkvu sa jako naglaenim centralnim delom, u obliku saetog krsta, opervaenog sa triju strana niim brodovima, kao u junoj crkvi Pamakaristosa u Carigradu, iz 1294.g. Slian je sluaj i sa Panaijom Parigoritisom u Arti, sa kraja XI I I v. Najei je sluaj da je graevina raena u obliku upisanog krsta, kao u sv. Apostolima u Solunu, sa samog poetka XI Vv. K od nje je centralni, krstoobrazni deo obuhvaen spolja sa triju strana obimnim brodom, iznad ijeg se svakog ugla izdie po jedna manja kupola. Ovome tipu pripadaju jo i grobna crkva pripojena u XI Vv. uz Bogorodicu Pamakaristos (Fetije dzamija) u Carigradu, zatim Evangelistrija u Mistri, iz XI Vv. i sv. Sozon u Jeraki. Na Svetoj Gori, podiu se graevine ranijeg tipa, kombinacije upisanog krsta i trikonhosa, u manastirima Pantokratoru, Dohiraju, Dionisijatu, Simonopetri i sv. Pavlu, iz XI Vv. Pored ovih tipova, nailazimo i na iste bazilike sa kupolom, kao to je crkva Vlaherne u Arti, iz 1237-1271.g. Nailazimo takoe i na kombinaciju bazilike sa kupolom, sa petkupolnim tipom u obliku upisanog krsta, kao na pr. u Vrontohionu u Mistri, iz XI Vv. Ima ih najzad u obliku istih trobrodnih bazilika sa ravnim tavanicama: sv. Teodore u Arti, iz sredine XI I v., kao i zasvedenih bazilika bez kupole ili sa kupolom, u Morfu na K ipru, sa kraja XI Vv., a nalazimo ih i sa centralnim delom zasvedenim poprenim poluobliastim svodom, kao kod K ato-Panaije u Arti, iz XI I I v. Uz hram, redovno se javlja i narteks, esto dvospratan, sa jednom centralnom i dvema bonim kupolama, a ea je i upotreba zvonika. Prostorna k ompozi ci ja je dinamina; tambur kubeta obiNo je izdueniji, a spolja nije vie dvanaestostran, ve oktogonal an. Apsida sada ima ne vie samo trostranih i petostranih, ve i sedmostranih, kao na pr. na crkvi sv. Apostola u Solunu. I gra krovova postaje jo zivlja. Fasade su isto tako ivlje nego ranije. Pojavljuje se vei broj plitkih slepih arkada, koje odgovaraju unutarnjim lucima, ali su ponekad i lazne. Pol i hromi ja fasada jo je pazljivije istaknuta nego ranije. K ombinovanje opeke i kamena brizljivije je izvedeno, a spojnice maltera preciznije izvuene. Pored toga, prave se razne kombinacije i od same opeke: meanderi, cik cak linije, are u obliku riblje kosti i dr. Od terakote, prave se i mali crepovi specijanog oblika, kao i cevi sa krstastim, etvorlisnim eonim delom, koji se utapaju u malter. Oblik portal a i prozora ne menja se prema onome iz prethodne epohe. Profi l i postaju jako uproeni, a plastina dekoracija se svodi na minimum. Usled opteg osiromaenja, mozaike nal azimo samo izuzetno. Veina crkava, meutim, dekorisana je freskama. VI ZAN T I JSKA ARH I TEKT URA U RAVEN I I ako ne u potpunosti, neke od ravenskih graevina, naroito po nainju tretiranja dekorativne plastike i po obradi polihromne dekoracije - mozaika - mogu se svrstati u iru sferu vizantijsko- istonjake arh. ovog doba. Od 404.g. Ravena postaje prestonicom Zapadnog rimskog carstva. Ona to ostaje i pod varvarima, posle 476., a 539.g. prisajedinjena je Istonom rimskom carstvu. Otuda u ovo doba susreemo ovde neobiNo jak uticaj kako Carigrada, tako i hri. arh. Bliskog Istoka. Arhitektonska delatnost u njoj neobino je jaka naroito u drugoj etvrtini V, a zatim krajem ovog i u toku Viv. Prve znaajne graevine u Raveni bile su bazilike (v. Hrianske bazilike). One sainjavaju prelaz izmeu latinskih i helenistikih bazilika, mada po svome obliku pripadaju vie ovoj drugoj grupi. Osim bazilika u Raveni su graene i graevine drugog tipa, koje se daleko vie pribliavaju istonjakoj, odnosno, vizantijskoj arh. Znaajna je grobna crkva Gala Plaidije, iz 430- 450.g., koja je reena u obliku slobodnog krsta, sa nekom vrstom kule kvadratnog preseka, kod koje je plitka kalota, prihvaena na svakoj od etiri strane prislonjenim lucima. I nteresantne su zatim dve krstionice. K rstionica pravovernih, S. Giovanni in Fonte, iz sredine Vv., reena je u obliku oktogona, sa po jednom polukruznom niom u svakoj od etiri zakoene strane i stubovima u osam uglova. Arijevski baptisterijum, sa poetka Viv. sadri centralni deo koji je obuhvaen oktogonalnim obimnim brodom. Svakako jedna od najznaajnijih ravenskih graevina je S. Vitale, iz druge etvrtine Viv. Po svome tipu, ona se u mnogo emu vezuje za crkvu Sergija i Vakha u Carigradu, a takoe i za istonjake prototipove. Spoljnji zid je kod ove crkve reen u obliku oktogona, dok se na svakoj strani unutarnjega nalazi po jedna polukalota, osim prema oltarskoj apsidi, ispred koje je travej zasveden krstastim svodom. Graevine ovog doba karakteriu se svojom masivnou i zbijenim, ponekad glomaznim oblicima. Njihova prostorna razuenost je direktna posledica unutarnjeg sklopa, iji je organizam i spolja bio vidan, dok se do njegovog proporcionisanja dolazilo i geometrijskim i aritmetikim razmeravanjem. Dinamika se postie kupolama, niskim i masivnim, bez tambura i apsidama koje su spolja obino trostrane, a ponekad i petostrane. Fasade su mirne, jednostavne i skromne, oivljene katkad velikim plitkim slepim arkadama koje odgovaraju unutarnjim lucima i svodovima. Od venaca ima malo ostataka; meutim, pretpostavlja se da su imali vrlo slabe ispade i mravu profilaciju. Ponekad su raeni i postepenim isputanjem nekoliko redova opeke. U unutranjosti, razuenost je bogatija; u veini sluajeva ona se postize nizovima ponekad i dvospratnih arkada. 1. Levo, fasada crkve Sv. Teodora K ilise damija, XI vek 2. Desno, crkva Sv. Apostola u Solunu, poetak XI V veka 3. K onstruktivni sistem Aja Sofije u Carigradu 4. Crkva San Vitale u Raveni iz druge etvrtine VIv. sa atrijumom iz 1930 5. San Vitale - presek
694 Na portal e nije obraana velika panja. Njihov pravougaoni otvor obino je opervaen tanjim profilovanim ili skulptovanim okvirom, iznad kojeg se nalazi venac. Prozori su obino polukruni, ponekad u obliku bifora ili trifora. Zatvoreni su obino tranzenama od kamena. Kapi tel i ovog doba potiu od grkih, posebno korintskih, a ponekad jonskih, no oni se preobraavaju s tim da akantusovo lie, kojim su pokriveni, dobija suv i otar, bodljikavi oblik. Takoe, nalazimo i nove vrste kapitela, istonjakog, specijalno sirijskog i maloazijskog porekla, sa prepletima, lozicama i drugim biljnim ornamentima. K apiteli redovno imaju i mpost, zavrni prelazni deo, koji slui kao leite arkada. Lako je mogue da je ovaj deo nastao kombinacijom ant. venanog sklopa (arhitrav, friz, venac), ije delove ponekad vidimo i na hri. graevinama ant. epohe, i elemenata istonjake, naroito persijskw arh. Unutarnje povrine hramova oblozene su raznobojnim poliranim i intarziranim mermernim ploama. Na isti nain, ukljuujui i mozaik, raeni su i podovi. Pored mramora, koriste se i emalji, slonovaa i razni metali (srebro, zlato). Povijene povrine unutarnjih zidova bile su obloene mozaicima, ivih boja na zlatnome pozau. U manjim crkvama bilo je i fresaka. I konografske teme bile su iz hrianske ikonografije i crkvenih tekstova kao i iz dvorskog ceremonijala. VI ZAN T I JSKI KAPI T EL Oslanja se na helenistiku, rimsku i hriansku antiku, ali uvodi nove oblike, koji su uslovljeni primenom luka umesto arhitrava: abak us postaje vii, a izmeu njega i oslonca luka umee se i mpost (nadgl avni k ) u obliku izvrnute zarubljene piramide. Obrada povrina je reljefna ili mreasta. Neki od vizantijskih kapitela se oslanj aju na tradiciju korintskog, jonskog i kompozitnog kapitela, drugi dobijaju oblike izvrnute kupe i piramide ili su raeni u formi korpe (koare) sa naborima. Posebna vrsta je dvozonsk i k api tel , koji u donjem delu ima oblik mreaste korpe a na povrinama gornjeg dela, ima reljefne prikaze ivotinja. U daljem razvoju se povezuju impost i kapitel, inei i mpostni k api tel , koji je u stvari izvrnuta ipkasto ukraena krnja piramida, korpa sa naborima i sl. VI ZAN T I JSKI KORPAST I KAPI T EL, VI ZAN T I JSKI KOARAST I KAPI T EL Vrsta vi zanti jsk og k api tel a u obliku proste ili naborane korpe (koare). esto je naboran i ukraen mreastim ornamentom. VI ZAN T I JSKI N AM ET AJ Nametaj Vizantijskog carstva (476-1453.g.) u zemljama istonog Merditerana. Vizantijska imperija je ukljuivala Italiju sve do V veka. Nakon tog perioda, poev od VII veka, ekspanzija islama limitirala je prostor carstva na najmanju moguu teritoriju u Maloj Aziji, Egeje i Balkan. Vizantijski nametaj je bio savremen sa srednj ovek ovni m nametajem zapadne Evrope, gde je pad Rimskog carstva ostavlio za sobom osiromaenu kulturu i shodno tome primitivan svet na polju dizajna. Nasuprot, K onstantinopolj, koji je postao istona prestonica Rimskog carstva 395. godine, ostao je stabilan, a klasina tradicija i tehnike zanatstvaa su se zadrale. Mada je samo jedan znaajan kolmad nametaj a iz perioda Vizantijskog carstva sauvan, tron Maximiana, mnogi drugi su poznati preko umetnikih formi slikanja manuskripata, mozaika i rezbarenih panela slonovae. Nije iznenadjujue da je umetnost Istoka uticala na umetnost i dizajn vizantijskog nametaja. Kruta, hijeratika stilizacija i naklonost luksuznoj ali formalno apstraktnoj ili poluapstraktnoj ornamentaciji proizale su iz persijske kulture, a, kasnije, islama. Poetkom X veka, vizantijski dekorativni motivi dolaze ak iz Kine. Tron Maximiana, koji je nainjen u K onstantinopolju, oko 550.g., predstavlja formalan i razvijen manir velikog vizantijskog nametaja. On je masivan, rigidno etvorougaonog oblika i oikriven panelima slonovae od kojih neki predstavljaju religiozne figure u hijeratikim pozama, dok su drugi uradjeni u vidu traka bogato ornamentisanih, gde dominiraju floralni i animalni motivi. Medjutim, u upotrebi su bili takodje i mnogo manji i laki komadi nametaja. Verovatno su najei oblici nametaja bile jednostavne drvene hoklice i klupe sa ramom, tokarenim tapovima, razupiraima i prekama. Razvijeno tokarenje bilo je prominentna karakteristika skoro svih tipova vizantijskog nametaja. Stolice sa X ramom i hoklice proistekle su iz klasine tradicije (v. sel l a curul i s), a esto su radjene od metala, esto sa urezanim glavama zveri na vrhu. Neke od ovih stolica bile su savijenog profila, dok veina to nije bila. Mada je vizantijski nametaj u velikoj meri proistekao iz klasine tradicije, grki k l i smos se gubi kao oblik, a zamenjuju ga masivnije forme. Vizantijska vladajua klasa je visoko vrednovala obrazovanje i kole, pa je vana forma nametaja bio l ectern, ili nosa za knjige. Mada je ponekad slobodnostojei, ovaj komad nametaja je najtipinije kombinovan sa klupom za pisanje ili pisaim stolom, ali i kabinetom za dranje knjiga. Mnogi lekterni su dekorisani neki rezbarenom ornamentacijom, a neki bojenom, poluapstraktnom dekoracijom u istonom maniru. Stalno prisutna ekstravagantnost vizantijskog nametaja ukljuivala je i komade nametaja, posebno je poznat primer stola nainjenog od punog zlata koji je bio dovoljno veliki da ugosti 36 osoba. Medjutim, ovaj primer predstavlja nesumnjivo izuzetak; vizantijski stolovi za ruavanje su obino pravljeni od manje ekstravagantnog materijala, metala ili kamena. Medjutim, stolovi su bili iroki, prostrani, reflektujui promenu prakse antikog Rima za serviranjem obeda na malim individualnim stolovima. Vizantijski stolovi su takodje imali tendenciju da budu kruni ili polukruni, dok su leaji na kojima su se nalazili gosti oko stola prilikom obedovanja, derivirali iz antikog grkog oblika k l i ne, bili postavljeni okolo stola, nalik paocima toka oko osovine toka. U vizantijskom nametaju, takodje su izradjivani i mali stolovi. Obino su bili kvadratnog oblika, sa vitkim nogama povezanom X vezaima. Ponekad su slini stolovi korieni kao pisai stolovi, sa fijokom unutar friza i razupiraima sa tri strane. K reveti su bili radjeni u varijacijama izvedenim od klasinih prethodnika (vizantijski kauevi za obedovanje nisu korieni za spavanje). Rimski l ectus je nestao iz upotrebe, a radjeni su kreveti bez uzglavnih komada, obino natkriveni bal dahi nom koji su nosila etiri stuba. Ovi stubovi, a esto i noge kreveta bili su dekorativno tokareni ili dekorisani na neki drugi nain, ponekad reflektujui arhitektonske stilove. Ormani su bili veliki, sa pilasterima i pedimentom. Izradjivan je iroki dijapazon ovih ormana. On je ukljuivao police za knjige, otvorene ili zatvorene. Orman sa fijokama jo uvek nije radjen, ali bazini orman je bio najire rasprostranjen komad kutijastog nametaja, u ranijim epohama. Kovezi su varirali od malih koveia za nakit pa sve do velikih kofera, koji su, u paru, predstavljali klupe ili krevete. Svi ovi tipovi nametaja imali su tendenciju da budu visoko dekorisani oslikavanjem, umetanjem drveta ili panela rezbarene slonovae, reflektujui vizantijsku ljubav prema formalnom izrazu. Uticaj vizantijskog dizajna opstao je nakon pada K onstantinopolja 1453. I zvesan broj elemenata posebno istonih karakteristika je prenet, putem pravoslavne crkve, 1. Fasada spoljne priprate crkve Sv. Teodora u Carigradu, kraj XIII i po. XI V veka 2. Levo, razne kombinacije vizantijskog gradjenja upotrebom kamena, opeke i terakote 3. Desno, stopa, kapitel i venac iz crkve Sv. Jovana u Carigradu, druga pol. V veka 4. Vizantijski kapiteli sa crkve San Vitale, Ravena, VI vek 5. Vizantijski kapiteli 695 na izradu nametaja i druge dekorativne umetnosti u istonoj Evropi i Rusiji u kasnijim vekovima. VI ZI ON ARSKA ARH I TEKT URA Naziv za arhitekturu koja je svojim planovima, koncepcijama i idejama bila daleko ispred svoga vremena, iji planovi, skice i crtei, isto tako i tekstovi, e biti osnova kasnijih istraivanja i primer odnosno uzor novoj arhitekturi. Arhitektonski vizionari su bili mnogi crtai, slikari, univerzalni umovi: Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Giobanni Battista Piranesi, Claude Nicolas Ledoux, Etienne Louis Boullee. Meu modernim arhtektima, veliki vizionari bili su Le Corbusier i Frank Lloyd Wrighta. Meu savremenicina, postoji veliki broj vizionarskih arhitekata i grupa: Superstudio, Archigram i dr. VIZIRANJE, PLANSKI CRTE, GRAEVINSKI CRT E Naziv za crte kojim se tumae elementi graevine i prikazuje njihov izgled u doba gotike. VI ZUELI ZACI JA Slikoviti prikaz jedne pojave, zakonitosti, shvatanja, odnosa i drugih elemenata vezanih za arh. oblike. VI ZUELN A AKUST I KA Pojam je u savremenu arhitekturu uveo Le Corbusier, nokon svog projekta katedrale u Ronchampu, a koji se odnosi na postizanje vizuelnog efekta forme jednog arh. oblika poput akustinog efekta muzikih oblika. VI ZUELN A AN ALOGI JA Likovna slinost il istovetnost izgleda, predstave ili prikaza jednog predmeta ili arh. objekta sa drugim ili njegovim uzorom ili primerkom. VI ZUELN A I ST RAI VAN JA I straivanja arh. oblika i arh. prostora u odnosu na njihove osnovne vizuelne odrednice: odnose u prostoru, kretanje, promene i dr. VI ZUELN A KOMUN I KACI JA Nain vizuelnog odnosa izmedju jedne urbane strukture (grada, trga, ulice, metroa) i njenog korisnika (peaka, vozaa) predstavlja sistem vizuelnih komunikacija jednog urbanog sistema. Vizielna komunikacija moe da se odvija putem prenosilaca informacija, kao to su: informacioni panoi, reklamni panoi, saobraajni znaci, peaki znakovi kretanja, zatim putem objekata: trgovakih i drugih javnih objekata, saobraajnica, mostova, pasaa, trgova. V.k. se ostvaruje i putem aktivnog odnosa uesnika u prostoru: vonjom, etnjom, radom u jednom prostoru, ak i stanovanjem. Poseban vid v.k. predstavlja komunikacija grafi ti ma, natpisima na zidovima fasada. VI ZUELN A PERCEPCI JA Predstavlja pojam koji oznaava vizuelno opaanje, vizuelno oseanje, shvatanje i vizuelno primanje jednog prostora, sa svim njegovim karakteristikama. VI ZUELN I I DEN T I TET U urbanizmu, arhitekturi i enterijeru, svaki izgraeni objekt sadri u sebi odreen stepen vizuelnog identiteta. Vizuelni identitet predstavlja niz karakteristika objekta, njegovih svojstvenosti, osobitosti, specifinosti, koje ga ine onim to jeste. Vizuelni identitet moe da bude manje ili vie naglaen; ukoliko nije dovoljno naglaen, govorimo da objekat "nema identitet" , pa je potrebno izvriti odreene arhitektonske korekcije, kako bi objekt povratio svoj identitet. U urbanizmu, jedan grad ili urbana sredina poseduje svojstven, izdvojen identitet, koji mu daju: arhitektura objekata, urbani elementi (trgovi, parkovi, ulice), ali i ljudi, koji su neophaodni sastavni deo urbanog identiteta. Na osnovu vizuelnog identiteta moemo da govorimo o stilskim karakteristikama jednog arhitektonskog objekta ili da ga povezujemo sa odreenom epohom. Najei arhitektonski element koji se povezuje sa pojmom identiteta jesta fasada jednog arhitektonskog objekta. To je spoljanji vizuelni prikaz objekta, koji u najveoj meri daje vizuelni karakter objekta. Pojedini arhitektonski stilovi i pravci duboko su oslonjeni na vizuelni identitet. Barok, tako, predstavlja spoljanjost ali i unutranjost objekata koje su bogato ukraene, vizuelno naglaena, dok moderna arhitektura potencira jednostavnost i praktinost svojih objekata, dajui im vizuelni identitet jednostavnih formi. Vizuelni identitet je osnovna karakteristika pojedinih gradova, prema kojem i h klasifikujemo i vrednujemo. Za gradove koji nemaju ili su izgubili svoj vizuelni identitet kaemo da su "bez duha" ili su to jednostavno "spavaonice", mesta u kojima ljudi borave samo da bi zadovoljili svoje bioloke potrebe. Nasuprot ovakvim gradovima, postoje mnoge spontano nastale i narasle urbane sredine sa veoma snanim dejstvom vizuelnog identiteta: to su na primer mali mediteranski gradovi, mesta izuzetno pitoreskna, sa duboko urezanim lokalnim karakterom. U savremenom urbanizmu, esti su pokuaji ostvarenja vizuelnog identiteta jedne urbane sredine putem njenog planiranja u duhu postojeih primera istorijskih ili malih gradova sa snanim vizuelnim identitetom. Ekstremne primere pronalazimo u Las Vegasu, gde su podignute kopije najkarakteristinijih svetskih urbaih sredina sa jakim vizuelnim identitetom. Tako, na pr. u Las Vegasu postoje trgovi kopije onih u Veneciji, Rimu, Parizu i dr. Promena ili gubitak vizuelnog identiteta jedne urbane sredine moe da dovede do trajnog degradiranja kvaliteta ove sredine, to se dalje prenosi na njene stanovnike. Postoje sluajevi naputanja pojedinih gradova koji su naglo izgubili svoj urbani identitet iz razliitih razloga, na primer, usled podizanja industrijskih postrojenja. Meutim, postoji i proces tokom kojeg pojedina gradska podruja koja su degradacijom izgubila svoj vizuelni identitet, ponovo uspostavljaju nov identitet, usled delovanja njihovih stanovnika. Tako na primer, delovi New Yorka koji nemaju osnovne uslove i standarde za normalan ivot, bivaju revitalizovani od strane svojih stanovnika, esto na neoekivane i neobine naine; njihovi stanovnici pronalaze sopstvene naine izraavanja, kao to su: grafiti, buvlje pijaceili ulina igralita za basket. VI ZUELN I PLAN Pojam se vezuje za K evina Lyncha, prema kojem bi nova izgradanja ili rekonstrukcija morala crpsti nadahnue iz onoga to bi se moglo nazvati vizuelnim planom grada ili metropolitenskog regiona: skupom preporuka i kontrolnih mera u odnosu na vizuelni oblik okoline, a sa stanovita onih koji u njoj obitavaju. Priprema takvog plana bi morala poeti analizom postojeeg oblika i i javne predstave o datoj zoni. Ta analiza bi se zavrila nizom dijagrama i izvetaja koji bi prikazivali znaajne javne predstave, glavne vizuelne probleme i mogunosti, kao i kritine elemente predstave i njohove meusobne odnose. Krajnji cilj takvog plana ne bi bio fiziki oblik sam po sebi, nego kakvoa mentalne predstave koju bi on izazvao kod stanovnika. VI ZUELN I PROST OR Naziv za prostor koji kao osnovne sadri vizuelne karakteristike. To je prostor posmatran sa gledita vizuelnog opazaja. Svaki prostor je u sutini vizuelnog karaktera, ali, takoe, postoje i: istorijski prostor, tradicionalni prostor, funkcionalan prostor, tehniki prostor i dr. VI ZUELN I PROST OR, VI SUAL SPACE V . V i sual space VI ZUELN I ZAPI S Naziv za vizuelnu karakteristiku jednog arh. objekta, enterijera ili dela grada, na osnovu koje oni bivaju prepoznatljivi i izdvojeni od drugih. V.z. moe da bude predstavljen u vidu forme, povrine (fasade), kompozicije ili neke druge karakteristine vizuelne crte. V.z. moe da bude: istorijski v.z., konstruktivni v.z., spomenik, element urbanog identiteta, znaajan objekat i dr. 1. Osnova manastira Hilandara 2. Moun Sinai, manastir Sv. K atarine, plan 3. Osnova crkve San Marco, Venecija, petokupolni plan crkve 4. Vizionarska arhitektura; ilustracija Fire Time Colin Hay-a
696 VI ZUELN O I SKUST VO Pojam psiholokog, odnosno racionalno-emocionalnog iskustva koje se stvara uticajoma i dejstvom jednog arh. objekta ili jedne urbanistike celine. V.i. je znaajno jer prua elemente ovekove spoznaje odreenog prostora ili jednog dela tog prostora. Iz v.i. proistie odnos oveka prema jednom prostoru u kojem ivi, boravi ili se trenutno nalazi. Ovakav odnos moze da bude aktivan, odnosno interaktivan, to pretpostavlja menjanje i uzajamnu razmenu podataka i informacija ili je to pasivan odnos, gde ovek predstavlja samo pasivnog posmatraa. V.i. moe da bude istorijskog karaktera, kada sadrzi predispozicije istorijskih stilova koji su preneti u savremeni primer. VIZUELNO PODRUJE U URBANIZMU Predstavlja kvalitete, koji potenciraju obim i prodor vizure, -- stvarno ili simbolino. U tu grupu spadaju prozranost (kao kod stakla); preklapanje (kao kad se konstrukcije pomaljaju jedne iza drugih); viste i panorame koje produbljuju domet vienja (kod aksijalnih bulevara, kod irokih otvorenih prostora, kod pogleda sa uzviica) zglobni elementi (ie, penetracija objekta) koji vizuelno tumae prostor; konkavnost (udoljice ili padine brega u pozadini, ili kod krivine ulice) ime se izlau pogledu i udaljeniji objekti; izvesne indikacije, koje nagovetavaju neki objekt, koji inae tom posmatrau nije vidljiv. Svi ti srodni kvaliteti olakavaju shvatanje prostornih i sloenih celina, pojaavajui efikasnost vienja: njegovog dometa, prodiranja i moi razreavanja. VI ZUELN O ZAGADJEN JE V . U rbana revi tal i zaci ja VI ZURA (l. videre videti, visum) Opt. zamiljena crta koja polazi iz posmatraeva oka i ide kroz durbin pravo do predmeta posmatranj a. Prava koj a prolazi kroz presek k onaca u durbinu i optiki centar objektiva. VI ZURE U URBAN I ZM U V . V edute. Predstavljaju mesta u jednom gradu ili jednoj urbanoj sredini sa kojih je mogue ostvariti vizuelne prodore, poglede na grad i predeo oko njega. Vizure su znaajne pre svega jer omoguuju laku sagledivost podruja jednog grada, ali i iz praktinih razloga provetravanja i osunanosti pojedinih gradskih celina. Pariz je planom Hausmanna dobio vizuelne prodore bulevare, na koji nain su ostvarene karakteristine vizure. VI ZURN A RAVAN Vertikalna ravan u kojoj lei vi zura. Ta ravan mora biti upravna na obrtnu osovinu durbina. VLADARSKA GROBN I CA, MAUZOLEJ (gr. Mouoeciov l. Mausoleum) Divan nadgrobni spomenik, raskono ukraena grobnica, vladarska grobnica. Naziv po spomeniku koji je kraljica Artemizija podigla, u Halikarnasu, svom muu Mauzolu, karskom kralju (377353 pre n.e.) i koji je bio ukraen vajarskim radovima. VLADIANSKA CRKVA V . E pi sk opsk a crk va VLADIANSKI PRESTO, ARHIJEREJSKI STO Episkopska katedra u pravoslavnoj crkvi. U starohri. crkvama nalazilo se biskupsko prestolje u sredini apside iza rtvenika, a tako je ostalo i u pravoslavnoj crkvi (na "gornjem mestu"). Episkop tu sedi za vreme liturgije, sluajui itanje "Apostola". U Srednjem v., na Zapadu, biskupsko je prestolje bilo preneseno pred zrtvenik, s desne strane. Analogno tome, u pravoslavnim eparhijskim crkvama bio je postavljen drugi v.p. na povienom mestu ispred oltara, na desnoj strani: tu stoji episkop, ako ne slui liturgiju, ve joj samo prisustvuje. V.p. obino je ukraen rezbarijama, a katkad je i zivopisan. U prenesenom znaenju, "arhijerejski stol" se upotrebljava za oznaku sedita eparhije. VLADIANSTVO V . D i jeceza VLAGA U ZGRADAMA Vlaga koja nastaje u zgradama od: (a) ugradne vode, koja se vremenom delimino gubi; (b) podzemne vl age, ukoliko nije u potpunosti izvedena i zol aci ja proti v vl age; (c) atmosferske vode, kod neispravnih pokrivakih i limarskih radova i (d) od neispravnih instalacija vodovoda i kanaliacije. VLAGA, PODZEMN A V . Podzemna vl aga VLAKN AT I CE V. Ploe vlaknatice VLANOST VAZDUHA, SPECIFINA V. Specifina vl anost vazduha VLAN OST , KOEFI CI JEN T VLAN OST I V . Koefi ci jent vl anosti VLAN OST , PRI RODN A V . Pri rodna vl anost VLAN OST , RELAT I VN A V . Rel ati vna vl anost VOBAN SI ST EM V . Z vezdasti anac, V aubanov si stem. V . V auban si stem. VODA (engl. water) Klasian ornament, kao to je vi truvi jansk i svi tak , koji moe da reprezentuje talase, kao to je isto predstavljao antiki egipatski ornament u obliku paralelnih cik- cak linija, da bi sugerisao vodu. Skulpturalne predstave tekue vode nalaze se na grotama, ni mfeji ma i slinim arhitektonskim elementima i objektima, a esto ih pronalazimo na rusti k aci ji , zal edjenoj ili zamrznutoj formi. VODA I ARH I T EKT URA V . A rhi tek tura na vodi VODA I GRAD V . Grad na vodi VODA KAO ELEMEN T PARKA U prostoru vrtova voda je element za ozivljavanje efekata. Fontane, bazeni i igra vode u vrtovima predstavljaju znaajne elemente kod istorijskih parkova. Kompozicija stabala i prostorni plastini elementi reflektuju se u vodi i ine kompoziciono jedinstvo. Park sa mirujuom ili tekuom vodom priblizava ambijent prirodi i pruza vie uslova kako za dekorisanje prostora tako i za osvezenje. Pokretne vode ma i najmanjeg obima svojim uborom i ivou deluju umirujue. U velikim parkovskim kompleksima voda deluje utilitarno i ulepavajue. Ona u prostoru parka svojim dejstvom zahteva urbanistiku delatnost. Pravilni geometrijski oblici bazena sa okvirnim zelenim povrinama i dekorativnim prostornim elementom u aksijalnom polozaju, mogu u prostoru slobodnog parka isto tako delovati prijatno kao i slobodne vodene povrine. Slobodni oblici bazena mogu se uklopiti u pejzaz samo ako nisu usiljeni i nefunkcionalni, i ako sa okolinom mogu da ine organsko jedinstvo. Vodene povrine u parkovskoj koncepciji omoguuju primenu flore i faune kao u prirodi, to moze pored dekorativnosti i osvezenja delovati i vaspitno. VODA U GRADU Ljudi su, tokom mnogih vekova svoje civilizacovane istorije dovodili vodu u naselja, ne samo zato da bi imali ta da piju i ime da se okupaju, ve i zato da im voda ukrasi grad. Najdrevniji vodeni tokovi koje je ovek nainio, bili su istonjaki kanali za navodnjavanje u koje je voda priticala iz planinskih potoka, a kretala se kroz gradske vijugave ulice sve do zelenih vrtova, okruzenih gradskim zidinama. Voda je navodnjavala stabla palmi i citrusa, donosei sobom i prohladan vazduh. Sve kulture su visoko cenile vodu i koristile je na najbolji mogui nain. U Staroj Persiji i na Srednjem Istoku voda se stakala u plitke bazene gde je uvana, a mnoge kue u periodu Staroga Rima sadravale su bazene za skupljanje kinice. Vodeni vrtovi u renes. I taliji bili su bujni i siloviti. Voda je zahvatana iz planinskih potoka, a zatim dovoena kanalima do gradova gde je svoena u gradske rezervoare, odakle je voena prirodnim padom kroz cevi, stvarajui kaskade, vodoskoke, vodopade. Italijansku 1. Vizure u urbanizmu XVI I i XVI I I veka: plan grada Karlsruea sa radijalno koncentrinom kompozicijom 2. Grad Bogorodick: vizurno planiranje grada 3. Manhajm plan grada podredjen poloaju gradske palate 4. Vizurni plan grada Jaroslava 697 graansku fontanu nailazimo gotovo na svakom trgu i svakom parku, zajedno sa skulpturama. U Francuskoj, voda se javlja smirenija, u irokim vodenom povrinama simetrinih basena barokno krivudavih oblika. Japanski stav prema vodi razlikovao se od evropskog. Svaki basen je bio minijaturna kopija jednog jezera, svaki potoi u vrtu je imao svoj tajni izvor, a sve je odavalo utisak prave, divlje prirode. Savremena upotreba vode u gradu zasniva se umnogomena savremenim tehnikim mogunostima. Postoje mnogobrojne pojavne forme v.g. danas: tihe vode (kanali, jezera), vodeni kljuevi i slapovi, vodene rekreativne povrine (vetaka jezera), javne esme, tekua voda, vodopadi, vodoskoci, zdele, baseni, skulpture u vodi i dr. Da bi se spoznao znaaj koji ima voda za jedan grad, pokuajmo samo da zamislimo ta bi bila Venecija bez vode? Izuzetna lepota Venezije bi bila sahranjena i umetniki i duhovno, da je ostvarena varvarska namera da se zatrpaju njeni kanali. ta bi bila Budimpeta bez Dunava? ta Pariz bez Sene, ta Hamburg bez velike Alster, ta K oblenc, Majn, K eln bez Rajne? Toliko je velik znaaj priznat primeni motiva vode u velikogradskom zelenilu, da je usvojen specijalni naziv: dekorativna voda. Ve u antikom Rimu postignut je najvii stepen primene dekorativne vode. To je tradicija iz doba rimskih careva kasnije nastavljena za vreme renesanse, od velikih ljubitelja umetnosti, rimskih papa. Onaj koji je video fontanu di Trevi, taj snani utisak nee vie zaboraviti. Aqua Paola , svojim uborenjem upravo sugerie osveavajuu hladovinu. Uspomene na Rim neizbrisivo su vezane za njegove vodovode i za njihove monumentalne izlive. VODA I VOT A Naziv za sveti zdenac, kladen ac, koji je izvoritem ivota jer napaja zemlju istanovnitvo. K raj vode ivota raste D rvo i vota (v.). VODA, KAPI LARN A V . Kapi l arna voda VODA, REZERVOAR ZA VODU V . Rezervoar za vodu VODE, I N DUSTRI JSKE V . I ndustri jsk evode VODE, JUVELI N E V . Juveli nevode VODE, OT PADN E V . U potrebl jenevode(otpadnevode) VODENA PREKA (engl. water-bar) Mala traka, obino od metala, fiksirana na prag tako da se vrata zatvaraju na njoj, tako onemoguujui upad vode u prostoriju. VODEN A PREGRADA, JAZ Pregrada u prirodnom vodotoku u svrhu navraanja vode. U nekim krajevima jazom se naziva i kanal za dovodjenje vode do vodenice ili do polja za navodnjavanje. VODENI ASOVNIK, KLEPSIDRA (gr. kcuoo, kctte skrivam, uoe voda) Starinski vodeni asovnik slian peaniku, peanom satu. VODEN I DVORAC V . D vorac na vodi VODENI KLJUEVI I SLAPOVI Elementi urbanistikog mobilijara jednog grada, deo jedne fontane koji se sastoji iz niza proizvedenih vodenih mlazeva i padajue vode sa visine vie metara. VODEN I KREVET (engl. waterbed) Krevet koji se sastoji od prostranog, fleksibilnog plastinog jastuka ili madraca koji je ispunjen vodom, a koji je postavljen u niskoj kutiji ili ramu od drveta ili nekog drugog materijala. K orisnik se odmara ili spava na gornjoj povrini jastuka, blago se ljuljajui putem kretanja koje nastaje njegovim pokretanjem vode u unutranjosti jastuka ili madraca. Obino je neophodna upotreba grejaa, da bi zatitila onog koji spava od hladnoe vode. Popularna novotarija iz perioda 1960-tih, vodeni krevet je usavren razvojem propustljivih aura i unutranjih pregrada koji kontroliu pokretanje vode. Njegovo prisustvo na tritu nametaja u Americi je u stalnom porastu u proteklim dekadama. VODEN I LI ST (engl. water leaf) Dekorativni motiv; izdueni, talasasti list sa centralnim rebrom, zasnovan na kopljastom listu l ovora. Vodeni list je bio popularan u XVI I I i ranom XI X veku kod nametaja u neoklasicistikom stilu u Francuskoj, Britaniji i Americi, posebno u radovima zanatlija u amerikom empire stilu. VODEN I LI ST KAPI TEL (engl. water leaf capital) Listati oblik korien na k api tel ima iz XI I v. Vodeni list je irok, ravan i suava se prema kraju, zakrivljeno se izvijajui prema abak usu i zavojit je na vrhu. VODENI OBRUI OKO GRADA Naziv za rovove ili aneve okji su podizani oko jednog grada, sa spoljanje strane gradskog zida ili bedema, ija je funkcija bila utvrda i odbrana grada od mogueg napada ili opsade. U grad se ulazilo kroz gradsku kapiju, do koje je vodio pokretni most, postavljen preko vodenog obrua. VODEN I PUTEVI (engl. waterway) U urban. smislu, naziv za vodene kanale koji imaju funkciju saobraajnica inutar jednog grada. Sisteme kanala kao gradskih saobraajnica izgradili su neki evropski gradovi, kao na pr. Venecija, Amsterdam, Sankt Petersburg. VODENI ZATVARA (SIFON) Neophodni deo svakog sanitarnog uredjaja na spoju sa odvodom koji pomou sloja vode u sebi, spreava prodiranje gasova kanalizacije u prostoriju. I ma ih od keramike, livenog gvodja u obliku povijene cevi ili kutije, i od poniklovanog mesinga. Sloj vode se pri toenju obnavlja. Podeen je za ienje od taloga. VODEN I CA Primitivno postrojenje za iskorienje vodene snage. Brvnara koja je podignuta na nekoj brzoj reici, koja ima sistem vodotoka ijom energijom se obre kolo mlina za mlevenje zrna u brano. Vodenice su karakteristine za podruja pod umom, koja su bogata potocima, a svojstvena su narodnoj ili folklornoj arhitekturi. Na potoku se ovakvo postrojenje naziva potoara, a na reci rek avi ca. U narodnoj mitologiji, vodenica je preka potreba i korisna je ljudima, ali je, kao i voda, opasna po njihov ivot. Po takvim njenim odlikama, nastala su dvojaka verovanja i predanja o njoj. U narodnoj tradiciji Balkana ivi jo i danas verovanje da su vodenice (pposebno potoare) mesta oko kojih se nou rado skupljaju demoni. Ovo verovanje je vrlo raireno i motiv je mnogih pria u kojima se govori kako je vampir ili avo napao nekoga, muio ga i moda ak i ubio, i kako su seljudi oslobodili ovod zla. VODENO STAKLO (TENO STAKLO) K oncentrisani viskozni rastvor silikata natrijuma ili kalijuma u vodi. U gradjevinarstvu se upotrebljava za spravljanje razliitih namaza radi zatite drveta i kamena i za izradu kita i bojenih premaza. VODN I REZERVOAR Rezervoar koji slui izravnavanju razlika izmedju priliva i utroka vode u vodovodnoj mrei i kao poarna rezerva. Zaliha vode u rezervoaru kree se obino od 25 do 100 % dvevne potronje. Rezervoar mora obezbediti potreban pritisak u razvodnoj mrei i moe biti ukopan ili u vidu vodotornja (kule), ako je teren ravniarski. VODOCEM EN TN I FAKT OR Koliina vode (V) za jedinicu cementa (C). Odnos V/ C je jedan od vrlo vanh elemenata pri prouavanju cementnih maltera i betona; ukoliko je ovaj odnos manji (u razumnim granicama(, utoliko e vrstoa betona biti vea i obratno. VODODRLJI VOST V . V odonepropustl ji vost 1. Voda u urbanizmu; ribarsko selo u Meksiku, smeteno u laguni, Pacifika obala Meksika. Pravilan kruno oblik sela sa ulicama u obliku upisanog keltskog krsta i trgom u sreditu 2. Venecija, grad na vodi, cret autora - Maldinija 3. Voda i trg; trg u Lisabonu
698 VODOJAZ, VODOJAA (nem. Talsperre) V . Brana. VODON EPROPUSN A BAZA (engl. water-holdind base) Tip ranogotike stope stupa ili k ol onete sa izdubljenim kanalom na vrhu omedjenim sa dva rol profi l a tako da izgleda kao da moe da zadri prodor vode (ali u stvari to nije mogue). VODON EPROPUST LJI VI M ALT ER Spravlja se na taj nain to se na zid (npr. rezervoara) prvo nabaci sloj cementnog maltera debljine 15 mm, razmere 1:2, potom sloj cementnog maltera od 5 mm razmere 1:1 i povrina potonjeg isperdai uz dodavanje cementnog praha. No, nepropustljivost maltera za vodu moe se postii i dodavanjem raznih primesa koje mu zaptivaju pore (npr. vozdeni opiljci), obino po receptima njihovih proizvodjaa. VODON EPROPUST LJI VOST (VODODRLJI VOST ) Osobina materijala da pod veim ii manjim pritiskom ne proputa vodu; potrebna kod materijala za krovni pokriva, za hidroizolacije, za beton kod hidrotehnikih radova i dr. VODOODBOJN A KOSI N A (nem. Wasserschraege) Zakoenje kornje ploe venaca, ok apni ca i prozorsk i h ok apni ca. VODOODBOJN I K (nem. Wasserschenkel) Donja horizontalna letva prozorskog okvira ili okvira ulaznih vrata, ija je gornja spoljanja strana zakoena upolje, esto opivena limom, sa funkcijom odbijanja vode i drugih atmosferilija. V . Takoe Vetroodbojnik. VODOPADI Arhitektonski motiv nainjen upotrebom elementa tekue vode koja pada u slapu sa visine od nekoliko metara. V , V oda u gradu. VODOPROPUST LJI VOST Osobina materijala da proputa vodu. Vodopropustljivost se odredjuje koliinom vode koja prodje kroz probni ugled, pod odredjenim pritiskom za odredjeno vreme. VODOSKOCI (nem. Springbrunnen) V . Fontana. Vodoskok je vrsta fontane kod koje voda pomou pumpe ili snanog pritiska koji postoji u izvoru, izbija u dugom mlazu navie, pravei esto velianstvene vodene efekte. Vodoskoci su bili veoma omiljeni u vrtovima baroknih dvoraca. U urbanistikom smislu, vodoskok je est gradski arhitektonski motiv nainjen upotrebom elementa vode koja izbija kroz mali otvor pod pritiskon u vertikalnom ili kosom mlazu. V . V oda u gradu. VODOSN ABDEVAN JE, SN ABDEVAN JE VODOM I stori jsk i razvoj . Jo u preistorijsko doba, voda je bila onaj inilac za kojim se ovek kretao. ovek tamo zasniva svoja naselja gde ima vode, jer je ona njegova osnovna potreba. Narodi Azije, starog Egipta i Grke, pre nae ere, podizali su ogromne hidrotehnike objekte za potrebe svog stanovnitva; ovi objekti se u istoriji pominju kao remek dela. Visei vrtovi asirske kraljice Semiramide su zalivani vetakim putem; rimski akvadukt je dovodio vodu sa udaljenih podruja. Preko polja i uvala podizani su viespratni mostovi na kojima su postavljane vodovodne cevi radi snabdevanja vodom. Posle propasti Rima, znaaj vode gubi svoj smisao, a objekti postepeno propadaju. Oni danas slue kao simbol onih koji su ostavili itav niz monumenata u slubi kulta tela. Veliki gradovi: Berlin, London, Pariz, Moskva i dr. snabdevaju se povrinskom vodom, jer se ne moe nai tako velika koliina podzemne vode za njihovo snabdevanje. U ovakvim sluajevima voda se dovodi sa udaljenosti od stotinu pa i vie kilometara. Mnogi gradovi se snabdevaju delimino podzemnom a delimino povrinskom vodom. Probl em snabdevanja vodom nije samo hidrotehniki, ve njegovo reenje zahteva neophodnu koordinaciju rada pri izradi ureajnih osnova izmeu projektanta urbaniste - arhitekte - i projektanta za vodovodna postrojenja. Njihove se koncepcije prilagoavaju okvirnim postavkama sagledavanja svih problema perspektivnog razvoj a grada ili gradske aglomeracije. Snabdevanje gradova i naselja vodom koja se upotrebljava za pie i druge svrhe, i odstranjenjem otpadnih voda, kao delokrug oblasti gradske sanitarne tehnike i higijene, danas predstavlja jedan od najvanijih problema. Porastom gradova i industrije, zafaivanje povrinskih i podzemnih voda otpadnim vodama na podruju gradova i gradskih aglomeracija, stvara probleme kojima se mora pokloniti vea paznja. Vodu u prirodi treba kaptirati, preistiti i transportovati do grada. Radi omoguavanja efikasne kontrole u higijenskom pogledu, daleko je povoljnije snabdevanje grada vodom iz centralnog vodovoda, obzirom to je nemogue sprovesti rigoroznu kontrolu pijae vode kod pojedinih instalacija. Centralizovano snabdevanje gradova i gradskih aglomeracija pijaom vodom treba odvojiti od parcijalnog i pojedinanog snabdevanja. Parcijalno snabdevanje vodom moe biti smetnja eventualnom proirenju centralnog snabdevanja, a pojedinano snabdevanje esto nije besprekorno izvedeno i odravano. Primena vie pogona na jednom podruju , u ekonomskom smislu, oteava njihovo odravanje. Vea potronja vode koju uslovljava centralno snabdevanje, zahteva i centralne ureaje za odvoenje otpadnih voda. Uska povezanost snabdevanja vodom putem primene vie pogona ispoljavase u obavenoj upotrebi vode razliitog porekla i nejednakog sastava. Voda je najneophodnija potreba oveijeg organizma. Ona u prirodi stvara promene a jedan je i od bitnih faktora organskog i anorganskog sveta. Voda u prirodi, u hemijskom smislu, nije ista, jer sadri u sebi rastvorene razne anorganske i sastojke drugih primesa. U svom kretanju, voda dolazi u dodir sa raznim anorganskim materijama koje ili rastvara ili mehanikom snagom drobi i nosi. Sve ove materije ne mogu se mehanikim putem iz vode izdvojiti, ve jedino hemijskim postupcima. ivi organski sastojci koje voda nosi u sebi i koji je optereuju, ine da se moe rei da u prirodi nema iste vode. ak i u laboratorijama dolazi se prilino komplikovanim postupcima do potpuno iste vode. VODOT ORAN JV . Rezervoar za vodu, V odni rezervoar VODOVOD Vodovod je ureaj pomou koga se voda dovodi do potroaa vodovima pod pritiskom. Mada su vodovodi zanemareni u srednjem veku, upotrebom gvozdenih cevi su se naglo razviji zbog mogunosti podnoenja visokog pritiska. Za razliku od nekadanjih otvorenih, danas se grade vodovodi zatvorenog tipa. Podzemna voda je sigurno dobra tek u slojevima ispod 30m, sem u onim sluajevima gde su gornji slojevi takve prirode, da obezbeuju ispravnu vodu niem vodonosnom sloju. Povrinsku vodu obino upotrebljavaju vei gradovi zbog nestaice iste podzemne vode. Vodovodi prema nameni vode dele se na: k omunal ne - za gradove, varoice i naselja, i ndustri jsk e - za industrijska preduzea, eleznike - za napajanje lokomotiva i druge potrebe, pri vredne, speci jal ne, kao - po arne, za aerodrome, parkove, stadione. Prema nainu dovoenja vode vodovodi mogu biti: gravitacioni i sa vetakim izdizanjem. Prema obimu postrojenja mogu biti: central ni , za snabdevanje gradova, grupni , samo za izvesnu grupu zgrada, ili za industrijska preduzea, pojedinani, za jednu zgradu ili jedan objekat. 1. Vodeni izliv, lula za vodu, iz perioda gotike 2. G.L. Bernini, Vodoskok tritona na Piazza Barberini, Rim, 1640 3. Voda i arhitektura: plivajui akva centri 4. Volumen u arhitekturi; unutranjost Aja Sofije, K onstantinopolj, 532-37 699 Vodovod je najvazniji objekat u snabdevanju vodom. Njima se osigurava potrebna koliina i kvalitet dobre vode, i to lake kod velikih nego kod malih vodovoda. Prednost centralnih velikih sistema se sastoji u lakoj upotrebi udaljenih i tee pristupanih izvora, kao i u planskom iskoriavanju raspoloivih koliin vode. Kad god je to mogue, treba izbegavati pojedinane i grupne vodovode. Centralni vodovodi omoguuju stalni sanitarni nadzor okoline izvorita i ureaja. Oni su najekonominiji. Za ispravno funkcionisanje kanalizacije gradova, oni predstavljaju i jedino mogue reenje. Savremeni vodovod prestavlja niz povezanih ureaja koji se po svom poloaju i funkciji mogu svrstati na: - kaptane ureaje kojima se zahvata voda, - ureaje za popravku kvaliteta vode (u blizini kaptanih objekata) i - ureaje za dostavljanje vode od izvorita do potroaa (instalacije, rezervoari, glavni dovod i razvodna mrea). Prema poloaju i izboru izvorita, kao i nainu prenoenja vode od zahvata (izvorita) do potroaa, treba razlikovati: gravitacione vodovode i vodovode sa vetakim izdizanjem vode. Gravi taci oni vodovodi koriste izvorita sa kaptanim ureajem iznad distribucione mree potronje. Voda se usled svoje teine prirodnim gravitacionim padom odvodi od kaptae do potroaa. Ovi vodovodi se obino snabdevaju vodom sa izvora, jezera ili otvorenih brana. Ukoliko je mesto zahvata blizu naselja, oni su najekonominiji. Vodovodi sa vetakim izdizanjem vode nejvie se primenjuju kod snabdevanja naselja vodom. I zvorita su nia ili u ravni naselja, tako da se voda pumpanjem izdie toliko da u svakom momentu obezbedi pritisak vode za upotrebu na najviem spratu, odnosno za gaenje pozara. Najpovoljniji pritisci u mrezi su od 2 do 4 atmosfere. Vei pritisci negativno utiu na kune vodovodne instalacije a manji oteavaju graenje u visinu. Zbog toga se i podizu vodovodi sa raznim zonama pritisaka. Vodovodi sa pumpama koriste izvorsku, podzemnu i povrinsku vodu. Oni se upotrebljavaju za manja naselja (do 30.000 st.) gde nema uslova za gradnju ukopanih rezervoara a ne dozvoljava se izgradnja vodotornja. VODOVODN A CEV Cevi za dovodjenje i razvod vode u vodovodnoj mrei. I zradjuju se uglavnom od livenog gvodja (livene u nepominim kalupima ili centrifugalno livene), elika i azbest-cementa. Poslednje se upotrebljavaju samo za delove vodovodne mree u zemji. Vodovodne cevi se ispituju pod pritiskom jo u samim fabrikama, a obavezno po izvrenom polaganju cevovoda. VODOVODN A MREA Najskuplji deo vodovoda je ureaj za transportovanje vode, odnosno, glavni dovod i razvodna mrea. Transportovanje vode se vri uvek pod pritiskom radi zatite od eventualnog spoljnjeg zagaivanja, kao i radi korienja pritiska za distribuciju vode do potroakih mesta, koja, s obzirom na konfiguraciju terena, mogu biti na razliitim nadmorskim visinama (kotama). Pod gl avni m dovodom podrazumeva se jedan ili vie cevovoda kojima se voda sprovodi od izvorita (kaptanih ureaja) do rezervoara. Od poloaja izvorita zavise i dimenzije glavnog dovoda koje se mogu odrediti prema maksimalnoj dnevnoj ili maksimalnoj satnoj potronji vode. Potronja je promenljiva, u zavisnosti od godinjeg doba, dana i asa. Razvodnom mreom snabdevaju se korisnici, i njom se voda kroz saobraajnice, odnosno, kroz naselje dovodi do potroaa ili drugih mesta komunalnih potreba. Razvodna mrea je mahom od livenog gvoa, a veliki profili su od armiranog betona. Polae se na najmanjoj dubini 1,6m, da bi voda to due zadrala svoju izvorsku dubinu. Razvodna mrea se dimenzionie prema najveoj satnoj potronji, a kod velikih dovoda u zavisnosti je od poloaja rezervoara. Poplave su najvei uzrok zagaivanja izvorita ili rezervoara. Si stemi razvodne mree. Razvoenje vode od glavnog dovoda u razvodnu mreu sprovodi se po granatom (reetkastom ili razgranatom) ili prstenastom sistemu, a u zavisnosti od gradske saobraajne mree. VODOVODN I H I DRAN T (Vod.). Ureaj za uzimanje vode neposredno iz vodovodne mree. Hidranti slue za gaenje poara i pranje i polivanje ulica i parkova. Postoje podzemni i nadzemni hidranti. VODOZAH VAT (KAPT AA) (1) Povrinski: (a) na vodenom toku, obino u konkavi. Ako je koliina vode u vodotoku mala, navraanje se vri pragom ili branom, a graevina ima reetku, talonicu i ustavu; (b) jezerski vodozahvat je slian prednjem, ali je bez talonice. (2) Podzemne vode se kaptiraju drenanim cevima ili galerijama (horizontal an zahvat) i bunarima (vertikalan zahvat). D a s vodom u vodozahvat ne bi ulazile i sitne estice zemlje, u vodozahvat se ugrauju razne vrste filtara. VODJI CA SVODA (Zgr.). Voica od gredica na gvozdenim vealicama, po kojoj se kree pokretna remenata za zidanje plitkih svodova. VOJN A ARH I TEKT URA I zgradnja odbrambenih vojnih objekata u starom i srednjem veku i docnije u renesansi, kada se ova vrsta graevinarstva uzdigla do monumentalnosti. VOJN A DEKORACI JA, M I LI T ARN A DEKORACI JA Arhitektonski ornament koji predstavlja aranman nainjen od oruja, zastava, puaka, lemova, maeva itd., poznatih kao trofeji , esto upotrebljen u arsenalima, vojnim barakama, isto kao i na grobnim monumentima i memorijalima podignutim u spomen palim vojnicima. VOJN A PERSPEKT I VA (nem. Militaerperspektive)V . V ojna projek ci ja. Nepravilan naziv za vojnu projek ci ju. VOJN A PROJEKCI JA, I ZOM ETRI JSKI VOJN I N ACRT (nem. Militaerriss) Vrsta geometrijske projekcije, kosog aksonometrijskog prikaza (mak azasti nacrt) nekog objekta sa ma kojeg onog pravca (ugla gledanja) kod koje je, za razliku od konjanike projekcije, gornja (horizontalna) povrina predmeta data u njenom pravom izgledu, bez skraenja. Vojna projekcija se ponekad, nepravilno, naziva i vojnom perspek ti vom. V . Projek ci ja. VOJN A ULI CA V . Bedem VOJN I LAZARET I U antikom rimskom carstvu, objekti za zbrinjavanje ranjenika i pruanje medicinske pomoi. Za zdravsveno zbrinjavanje na prostorima Rimskog Carstva stvoreni su esk ul api ji (rimski naziv za ask l epi je), i atreji , tabarnae medi cae i val etudi nari ji . Veliina Rimskog Carstva i neprikladnost prevoza ranjenika i bolesnika uzrok su osnivanja vojni h l azareta i civilnih bolnica. Antiki Rim gradi prve sanitarno-tehnike gradjevine namenjene zdravom ivotu i istoj okolini. Bila su to javna kupalita i terme te vodovodni i kanalizacijski sistemi. VOJN I LOGOR V . L ogr, Castrum VOJN I K OPEKA Sa podunim licem postavljenim 1. Levo: predstava volumena arhitektonskog objekta: Tadao Ando, galerija Akka, Osaka, 1989. Desno: volutni zabat 2. Voluta, po Andrea Palladiju
700 vertikalno. V . Opek a, ti povi opek e. VOJN O N EPOVREDI V, PRI N CI P V . Sacrosancta mi l i ti ae vacati o VOJVODJANSKA KUA V . V aroka kua zapadnjakog tipa u varoima Vojvodine, Hrvatske i Slovenije, Seoska kua u Vojvodini VOLFRAM se u graevinarstvu koristi za legiranje elika, kao i za proizvodnju v. zice za sijalice. VOLKSGART EN (nem.) Nemaki naziv za narodni vrt, javni park, koji je obavezan sastavni element urbane koncepcije skoro svakog nemakog grada. VOLOVSKA GLAVA V . Bucrani um, Buk rani jum VOLOVSKA LOBAN JA, BUKRAN I ON (nem. Ochenshaedel) Fri z ukraen reljefima koji prikazuju volovske lobanje, esto ukraene vencima lovorovog lia. Pojavljuje se u rimskoj arhitekturi. VOLOVSKA PET LJA FRON T V . Front vol ovsk a petl ja VOLOVSKI ROG RUKOH VAT V . Ruk ohvat vol ovsk i rog VOLOVSKO OKO (nem. Ochsenauge) Kruno oblikovan ili eliptian prozor (k runi prozor), esto postavljen unutar eonog zida ili u polju eonog luka nekog svoda, ali i iznad pravougaonog prozora ili lukova za rastereenje. V . Oeil -de- boeuf. VOLT A (ital. volta, lat. volutus, franc. volte, engl. vault, svod) Italijanski naziv za svod, koristi se esto prilikom prouavanja objekata italijanske renesanse. V . Svod. VOLT A, VOLUTUS (ital., lat. ) I talijanski naziv za svod. VOLT A A VELA (ital. svod na jedro) Naziv za klobuasti svod, plitki kupolni svod koji ima izgled kao da se nadima poput jedra na vetru. VOLT AI RE ST OLI CA (engl. Voltaire chair) Termin iz perioda XIX veka za ameriku formu u stilu stub i svi tak (Pi ll ar and Scrol l styl e). Predstavlja stolicu sa niskim seditem, tapaciranu naslonjau sa visokim, svinutim naslonom za ledja. Termin je pogrean naziv, jer je francuski filozof umro dekadama pre nego to je stolica bila razvijena; mogue je da se termin odnosi na francusko poreklo forme, koju su adaptirali ameriki majstori nametaja najverovatnije Duncan Phyfe iz slinih komada nametaja u sti l u restauraci je (restauraci on styl e). Ova forma je takodje vidjena u Britaniji i Nemakoj. VOLT ERA (fr. voltaire) Velika naslonjaa s niskim seditem a visokim naslonom za glavu, nazvana po fr. pesniku i filozofu Volteru. VOLUM EN Predstavlja zapreminu prostora koju zauzima svojom masom i oblikom jedno prostorno arhitektonski oblikovano telo. Volumen kompoziciono namee veoma sloene probleme. Potrebno je odrediti meusobne odnose arh. delove sa celinom, njihove proporci je, mere, modul , si metri ju, harmoni ju, ri tam ili k ontrast u odnosu na prostor ili granice, dubinu, svetlost, prostiranje i poloaj posmatranja u odnosu na sam oblik. Osim povri na i obl i k a, v. je jedan od tri najznaajnija elementa arh. kompozicije. Volumen je trodimenzionalna geometrijska kategorija. Arhitektura se manifestuje kroz volumene koji nastaju odnosom povrina kao elemenata koji ih konstruiu. Volumen odreuje kvantum prostora, to je masa ili upljina oblika koji volumenu daje formalnu - kvalitativnu vrednost. Forma je, znai, ekspresija volumena kao mase ili sadrzine prostora. Volumen se ispoljava kroz formu. U njemu je sublimisana osnovna koncepcija dela. Arhitektura koristi i interpretira sve mogue pojave formalne konstrukcije volumena, od njegovih euklidovskih praoblika do vrlo sloenih izraza jednaina vieg reda. Lopta je, na primer, simbol totalnog jedinstva oblika. Ona ima i to svojstvo da ostaje nepromenljiva iz svih taaka osmatranja. Za percipiranje volumena potrebna je stalna promena take osmatranja, upravo, potreban je niz taaka, tj. kretanje. VOLUM EN U UM ETN OST I (engl. volume) Sinonim: masa. Prostor koji zaprema jedan trodimenzionalni objekat ili figura. VOLUM EN , VOLVERE (l. volumen, volvere) Rukopis, spis obvijen oko tapia, svitak; knjiga, sveska; fiz. prostor to ga zauzima jedno telo, zapremina; muz. obim, jaina, punoa (glasa, zvuka). VOLUM ETRI JA Predstavlja sistem istraivanja, merenja, proporcionisanja meusobnih odnosa zapremina prostora jednog arhitektonskog dela ili arhitekture uopte. VOLUM I N OZN A ARH I T EKT URA Naziv za obimnu, opsenu arhitekturu, arhitekturu opsenih radova. Voluminozna arhitektura karakteristina je za stare civilizacije, kao to su egipatske piramide, antiki grki hramovi, rimski akvadukti i koloseumi, gotike katedrale i dr. VOLUNTARISTIKE GRUPE U URBAN I ZM U U urbanistikoj analizi i planiranju koriste se voluntaristike grupe koje ive tako da simuliraju ivot u datim urbanistikim uslovima i okolnostima. Rezultati dobijeni radom voluntaristikih grupa koriste se u urbanom planiranju. VOLUT A (lat. volvere smotati ; engl. i franc. volute, nem. Volute, K ruemmung, engl. scroll, ital. voluta) Pu, punica, ovnujski rog; spiralno uvijen dekorativni element u arhitekturi. Ornament u formi zamotuljka od hartije, delimino urolanog. Najranije se javlja kao vegetabilni ornament u gr. arhitekturi. 2. U jonskom redu, dvostruka v. na kapitelu ima oblik svitka. 3. U gotici je izrazito biljne formacije, u renesansi i baroku (obnavljajui ant. tip) primenjuje se na konzolama i zabatima proelja (Rim, Il Gesu), dok je u rokokou i klasicizmu spljotena. Sredite volute zove se ok o. VOLUT A KOD N AM ET AJA Jednostavno spiralno ornamentisanje u vidu zavijutka na k api tel u stuba u jonsk om, k ori ntsk om i k ompozi tnom sti l u klasine arhitekture. Voluta se javila u klasikom inspirisanoj evropskoj arhitekturi i nametaju u periodu od renesanse pa nadalje, kako na kapitelima tako i na drugim elementima dekoracije, najee kao terminal naslona za ruke, noge i drugih lanova komada nametaja. Termin se takodje koristi da oznai i druge tipove zavijutaka, kao to je lisna spirala u gotikoj arhitekturi. VOLUT A, JON SKA (Arh.). Karakteristian deo antikog jonskog kapitela koji podsea na puevu koljku (uvojak), a koji je nastao spiralnim uvijanjem trake sa okcem u sredini. VOLUT A, ST UBN A (l. voluta) Arh. ukras na stubovima u obliku zavojnice, spirale, ara u obliku pua, uvojnica; zool. uvijeni pu. VOLUT N A N OGA V . N oga, vol utna VOLUT N I KAPI T EL (nem. Volutenkapitell) Kapi tel sa parovima vol uta postavljenim jedni naspram drugih. Volutni kapiteli su: jonsk i k api tel , eol sk i k api tel . VOLUT N I ZABAT (nem. Volutengiebel) Naziv za zabat koji ima volutno zakrivljene stranice. 1. Volumen, arhitektonski: arhitektura je kompozicija razliitih volumena, a prostor je volumen po sebi 2. Vrata, gradska i vratnika kula. Stendal, Uenglinger Tor, XVv. Desno: Voralberg shema, Obermarchtal, K losterkirche. I spod: vrata, jednokrilna, sa osnovnim elementima vrata 3. Vrata: 2 dvokrilna v; 3 leva dvojna v; 4 harmonika v; 5 klapna v; 6 obrtna vrata; 7 podizna vrata 701 VOM I T ORI UM , VOM I T ORI JUM ( lat. povraaonica, bl juvaoni ca) 1. U Starom Rimu, naziv za prostoriju u rimskoj stambenoj kui, podignutoj neposredno uz trpezariju (hol za ruavanje), gde se nalazila posuda za povraanje u koju su gosti i domaini, nakon preobilnog obroka egzotinih ukusa, odlazili da se ispovraaju i isprazne svoje stomake za nova jela. 2. Isti pojam je u Starom rimu korien kod graevina teatra, odnosno amfi teatra, gde je predstavljao naziv za velike otvore i prolaze u amfiteatru koji su omoguavali brzu evakuaciju velikog broja gledalaca u sluaju poara ili neke druge opasnosti. Naziv je korien sa istim smislom kao to ga je imao u sluaju kod stambene kue (povraanje). VORALBERG KOLA Termin opisuje nekoliko porodica arhitekata, tukatera, slikara i zanatlija, koje su sve bile medjusobno povezane, u Voralbergu u Austriji, zapadnom Tirolu, u podruju oko Bodense. Glavne porodice bile su Beers, Moosbruggers i Thumbs, a uinili su ogroman doprinos kasnoj baroknoj arhitekturi u XVI I i XVI I I veku u Junoj Nemakoj i vajcarskoj. Osnovne generalne karakteristike crkava Voralberg kole bile su: longitudinalni planovi, esto sa centralizovanim prostorima pridruenim transepti ma, aranmanom W andpfei l er-a, otisnutih bonih brodova iste visine kao to je gl avni brod postavljenih izmedju zidnih stupova (kao kod srednjovekovnih H all enk i rchen hal nih crk ava), brodne ark ade esto iste visine kao i svodovi , gal eri je izmedju stupova (esto sa znaajnim elementima postavljenim da bi privukli panju posmatraa prema ol taru), vitki transeptal ni ispadi, horovi ui nego brodovi , fasade sa dvojni m tornjevi ma i dekoracije koja je subordinantna arhitekturi. VOT I VN A CRKVA (nem. Votivkirche voti vna crk va) Crkva koja je izgraena darovima vernika i mecena. Takoe, crkva u kojoj se prinose darovi bogu. VOUSSOI R, VUZOAR (franc. voussoir, engl., ital. concio rastremato) 1. Opeka ili klinasto oblikovan kamen koji formira jedinicu elementa luka. 2. Cuneus, ili blok (obino od kamena, opeke ili terracotta-e), oblikovan na dve naspramne due strane suavajui se, da bi formirao deo strukture l uk a, svoda sa stranama koje koincidiraju radijusima luka. V. Kljuni kamen. VOUSSURE ARCH (franc., engl.) V . U nutranji svod, Svod VOUT E (franc.) Francuski naziv za svod. V . H ol k el , V ute VOUT E CELEST E (franc.) Franc. nebeski svod. VOYEUSE A GEN OUX (ftanc.) V . V oyeusestol i ca VOYEUSE ST OLI CA (franc.) Stolica za konverzaciju. Francuska forma nametaja iz perioda XVI I I veka. Predstavlja bergere ili tapacirani naslonja sa tapaciranim jastuiem umetkom na vrhu naslona za ledja. Napravljena za posmatraa igre kartama, voyeuse je dozvoljavala korisniku da opkorai stolicu i smesti ruke na jastui na naslonu; takodje je koriena i kao obina stolica. Verzija stolice sa niim seditem, voyeuse a genoux , dozvoljavala je da se na njoj klei i bila je napravljena za ene; njihove suknje i haljine toga vremena nisu omoguavale da ene sede opkorake na stolici, ve su na njoj kleale. VRAANJE U PRVOBITNO STANJE, REST I T UT I O I N I N T EGRUM (l. restitutio in integrum) Vraanje u prvanje stanje (posed i sl.). VRAT (engl. neck) Gornji cilindrini element koji formira kruna trak a na vrhu dorsk og ili tosk ansk og stuba, definisana astragal om izmedju vrha stabla stuba i profilacije ispod ehi nusa ili k api tel a. Takodje, pojavljuje se u nekim verzijama grkog jonsk og reda, kao na Erehtejonu, Atina (oko 421-407 p.p.n.e.), gde je izvanredno ornamentisan antemi jonom (anthemi on) i pal metama (pal mette). V . H i potrahejon (hypotrachel i on). VRAT KAPI T ELA (Arh.) Deo na antikim kapitelima izmeu stabla stuba i ehinusa. Konstruktivno i zanatski ini celinu sa kapitelom. VRAT ST UBA (nem. Hals) Deo stabl a stuba neposredno ispod k api tel a, oivien u odnosu na stablo stuba ispod i k i mu iznad. VRAT SVODA (Mas.). K onstrukcija koja slui za smanjivanje raspona svodova odnosno lukova na dva i tri zgloba. Poto se vrat svoda moe elastino da savija, to kod luka na dva zgloba imamo elastino popustljive oslonce, to se prilikom statikog proraunavanja mora uzeti u obzir. VRAT , PROFI LI Set profila koji formira ogrlicu na vrhu stabla stuba, odmah ispod k api tel a. VRAT A (nem. Tuer) Prolazni ili ulazni otvor u fasadnom ili pregradnom zidu. Prema mestu, odnosno, objektu na kojem se nalaze, vrata mogu da budu: 1. ulazna vrata, 2. kuna vrata, 3. batenska vrata, 4. unutranja vrata, 5. vrata stana, 6. hodnika vrata, 7. podrumska vrata, 8. meuvrata (razdvojna vrata), 9. tapetna vrata, 10. prozorsk a vrata, 11. pl ak arsk a vrata, 12. garana vrata. Prema smeru otvaranja vrata su: l eva i desna. Prema nainu otvaranja, vrata su: obrtna, k l i zna, hori zontal no rotaci ona, verti k al no rotaci ona. Vrata se najee nalaze postavljena vertikalno, ali mogu da budu i horizontalno postavljena, kada su to vrata na ok nu. Vrata se nalaze u vratnom otvoru koji je zasveden razliitim konstrukcijama, pa prema tome vrata mogu da budu: 1. ravno zasvedena vrata (arhitravna), 2. luna vrata, 3. stepenasto zasvedena vrata (segmentna), 4. trougaono zasvedena vrata, k runa i dr. Prema materijalu izrade, vrata mogu da budu: 1. drvena vrata, 2. gvozdena vrata, 3. al umi ni jumsk a vrata, 4. stak l ena vrata, 5. plastina vrata i dr. Osnovni konstruktivni delovi vrata su: a. Prag vrata, b. N advratni k , c. D ovratni k , d. V ratno k ri l o, e. Pok ri vna l ajsna vrata. Osnovni tipovi vrata su: 1. jednok ri l na vrata (l eva i desna), 2. dvokrilna vrata, 3. dupla vrata, 4. harmonika (sklapajua) vrata, 5. letea vrata, 6. okretna vrata (rotaciona vrata), 7. podizna vrata, 8. smiua vrata, 9. kip vrata (vrata na prevrtanje), 10. vrata od l etvi , 11. obl oena vrata (udvojena vrata), 12. stak l ena vrata, 13. rol vrata, 14. vrata sa mak aza reetk ama (mak azasta reetk a), 15. " k i ptor" vrata (vrata na verti k al no smi canje), 16. hol andsk a vrata (stajsk a vrata), 17. " mal a vrata" , 18. sti pfl ex vrata, 19. fl ek si bil na vrata, 20. panel na vrata, 21. zastak l jena vrata. Tipovi drvenih panel ni h vrata su: 1. vrata sa jedni m, dva i l i vi epanel a, 2. l ami ni rana vrata. Tipovi drveni h vrata sa podstavom (u futeru): 1. k ol oni jal na vrata, 2. francusk a vrata, 3. ravna vrata, 4. ravna zastak l jena vrata i dr. Vrste vratnih otvora: 1. luni vratni otvor, 2. ramovni vratni otvor, 3. supraporta, 4. spandri l l e, 5. stubni vratni otvor, 6. gredni vratni otvor, 7. tavanini vratni otvor, 8. hermi, 9. atlanti, 10. karijati de, 11. graevinska plastika. Vrata mogu da budu zasebna arhitektonska kompozicija; onda je to portal . VRAT A H ARM ON I KA (nem. Falttuer) V . N aborana vrata. VRAT A N A GURAN JE (SM I CAN JE) (Zgr.). Vrata kod kojih se krila otvaraju horizontalnim uvlaenjem u zid ili prevlaenjem preko povrine zida. Kod zidova od 38 cm usek za uvlaenje u zid pravi se dvostrukim nasatinim zidom; kod tanjih zidova obostranim zidovima od tankih ploa. Krila 1. Vrata: 8 iber v; 9 kip v; 10 v od letvi; 11 dvostruka v; 12 staklena vrata 2. Gotika vrata (Engleska, prema Collingu) 3. Gradska vrata 4. Gradska vrata, K oeln, I I I -I Vv
702 su obeena o naroiti okov u nadvratniku, koji se pokree na tokovima po horizontalnoj ini. VRAT A N A GURN O OT VARAN JE, SMIUA VRAT A (nem. Schiebetuer) V . V rata, Smi ua vrata. VRAT A N A OBRT AN JE (Zgr.) V . Ok retna vrata. VRAT A N A PREVRT AN JE, KI P VRAT A (nem. K iptor) V rata, obino postavljena u metalnoj konstrukciji (garana vrata) kod kojih je princip otvaranja rotiranje vratnog krila oko horizontalne osovine koja se nalazi na sredini dovratnika. Sistem prevrtanja moe da bude dopunjen oprugom ili kontrategom, da bi se olakalo otvaranje i zatvaranje vrata. V . V rata. VRAT A N A SM I CAN JE (nem. Schiebetuer) V . V rata na guranje VRAT A N A VERT I KALN O SM I CAN JE, KI PT OR VRAT A (engl. Up and down door) Tip vrata sa krilima nainjenim od uskih elemenata (poput rol vrata), s tim to se njihovo krilo ne rola oko jezgra, ve se translatorno pomera du ljebova u dovratniku. VRAT A OD LET VI (nem. Lattentuer) Jednostavna vrata nainjena od letvi poloenih jedna do druge. Primenjuju se u prostorijama gde nije potrebno obezbediti termiku izolaciju (upe). VRAT A PREDGRADJA V . Porta suburbi a VRAT A PUKARN I CA 1. V . Petl ja. 2. Vertikalna serija vrata postavljenih jedna iznad drugih na fasadi itnice ili magacina, obino sa konzolno postavljenim platformama i koturaom na vrhu, sa funkcijom vertikalnog transporta materijala u itnicu. V . Puk arni ca. VRAT A RAJA V . Sol omonsk i stub VRAT A SA DVOST RUKOM M ARGI N OM (engl. double margin door) V rata koja izgledaju kao par vrata sa centralnim stubiem. VRAT A SA FRI ZEVI M A (Zgr.) V . V rata sa i spunama. VRAT A SA I SPUN AM A (Zgr.). Fri zna vrata kod kojih se krilo sastoji iz okvira od dasaka frizeva i umetnutih ispuna izmeu njih. Poprenim ili vertikalnim frizevima moe da se okvir na razne naine podeli u manja polja. Ispune su od dasaka ili od ukrtenog drveta (perploa) i sastavljene su sa frizevima na pero i leb. Vrata sa etiri ispune i dva unakrsna unutranja friza, zovu se krstata vrata. VRAT A SA JEDN I M KRI LOM , JEDN OKRI LN A VRAT A (Zgr.). Vrata kod kojih se ceo otvor zatvara jednim krilom. VRAT A SA KUACI MA V . Kuak , k uaga VRAT A SA MAKAZA REET KAM A, M AKAZAST A VRAT A V rata izraena u konstrukciji klizno sklopive reetke, to je omogueno makazasto pomerivom dijagonalnom konstrukcijom na njoj. Uglavnom pripadaju grupi pregradnih vrata. VRAT A SA POST AVOM (U FUT ERU) (Zgr.). Vrata kod kojih je cela debljina zida u otvoru obloena drvenom postavom. Sastavci zida sa postavom maskiraju se sa obe strane pervazima. Krilo lei u zaseku koji nastaje izmeu postave i pervaza, sa strane znaajnije prostorije. Postava je izvedena u istoj obradi kao i krilo. V . V rata. VRAT A SA ZUBOM (Zgr.) V . V rata u tok u. VRAT A SA ZUBOM I PODST AVOM (Zgr.) V . V rata u futertok u. VRAT A SA ZUBOM I SLEPOM PODST AVOM V . V rata u futertok u sa sl epi m pal etnama. VRAT A SA ZUBOM I SLEPOM PODST AVOM - VRAT A U FUTERT OKU SA SLEPI M PALET N AM A V . V rata u futertok u sa sl epi m pal etnama VRAT A SA ZUBOM , VRAT A U T OKU V . V rata u futertok u VRAT A ST AN A (nem. Wohnungstuer) V rata na ulazu u jedan aprtman ili stan u kolektivnoj stambenoj zgradi. VRAT A U FUT ERT OKU (Zgr.). Vrata u toku kod kojih se debljina zida od ragastova dounutranje ivice zida oblae postavom sa opavom. VRAT A U FUTERT OKU SA SLEPI M PALET N AM A (Zgr.). Vrata u toku kod kojih se postava ne protee do ivice zida ve se ranije zavrava profilisanom letvicom (slepom postavom). VRAT A U VRAT I M A V . Otvor u vrati ma VRAT A ZA SLAVLJA V . Festi val sk a vrata, Kronentor VRAT A, DJAVOLOVA V . D javl ol ova vrata VRAT A, DUPLA V . D upl a vrata VRAT A, FEST I VALSKA V . Festi val sk a vrata, Kronentor VRAT A, FLEKSI BI LN A V . Fl ek si bil na vrata VRAT A, GRADSKA V . Gradsk a vrata VRAT A, GVOZDEN A V . Gvozdena vrata VRATA, HODNIKA (nem. Flurtuer) V rata koja se nalaze na ulazu ili izlazu iz jednog hodnika. V . V rata. VRAT A, H OLAN DSKA V . H ol andsk a vrtata VRATA, KLASINA (engl. door, clasical) Delovi klasinih vrata su: arhi trav pervaz oko dovratnika, rezdelni vertikalni stubac, vertikalni okvir vrata, horizontalni okvir i srednje preke i panel i i spuna vrata. VRAT A, LAN A V . L ana vrata VRAT A, LI M EN A V . L imena vrata VRAT A, M ET ALN A VRAT A (nem. Stahltuer) Naziv za vrata napravljena od metala. VRAT A, M I MOKRET N A V . M i mok retna vrata VRAT A, OBLI CI Vrata su drvene, metalni ili staklene pokretne konstrukcije ugradjene u otvor zida ili tavanice, a slue za vezu izmedju susednih prostorija ili za ulaz u zgradu. Sastoje se od vrsto ugradjenog dovratnika i jednog ili vie pokretnih krila. K rilo moe biti i bez dovratnika direktno obeeno na zid. Nekada se zahteva da vrata slue i kao toplotna, zvuna, protivpoarna i protivprovalna zatita, a za spoljna vrata se trai da tite od atmosferskih uticaja. Vrata mogu posluiti i za osvetljavanje i provetravanje prostorija. Osnovni oblik vrata odredjuje veliina oveka. Vrata mogu imati nadsvetlo, ili mogu biti kombinovana s prozorom. Prema broju krila vrata su jednokrilna, dvokrilna i viekrilna, a prema nainu otvaranja krila ona su zakretna, zavrtna, mimokretna, kruna, smiua (klizna), sklopiva (u obliku harmonike i akordeona, teleskopa, rolo-vrata i garana vrata). VRAT A, OKVI R VRAT A V . Ok vi r vrata VRAT A, PEN DELT I R (nem. Pendeltuer) V . V rata VRATA, PENJUA V. Penjua vrata 1. Vrata, studija vrata, Michelangelo 2. Levo: rata na crkvi St. Genest, Nevers, sredina XI I v. Desno: Vrata na crkvi San Milan, Segovia 3. Levo: vrata na privatnoj kui u Lagrangeu, Haute Marne, XVI v. Desno: parabolina vrata, A. Gaudi, palata Guell, Barcelona 703 VRAT A, POJAM (Zgr.). Otvor u zidu koji slui za saobraaj izmeu dve susedne prostorije ili izmeu zgrade i spoljnog prostora, snabdeven krilima za otvaranje i zatvaranje. Vrata mogu biti: po konstrukciji u toku, u futertoku, sa postavom; po broju krila jednokrilna, dvokrilna i viekrilna; po nainu kako se krila pokreu na arkama, na smicanje, na sklapanje i na okretanje; po konstrukciji krila daana, sa ispunama, glatka i staklena. Vrata sa ispunama i sa frizovima u vidu krsta zovu se krstata vrata. Glatka krila su obostrano opivena ukrtenim drvetom (perploama), ili su od panela. VRAT A, PREST ON A V . Porta regi a VRAT A, ROLO V . Rol o vrata VRAT A, SKEJSKA V . Sk ejsk a vrata VRATA, SKLAPAJUA V. Sklapajua vrata VRAT A, SKLOPI VA V . Sk l opi va vrata VRAT A, SKRI VEN A V . Sk ri vena vrata VRATA, SMIUA V. Smiua vrata VRAT A, SREDN JA V . Porta medi a VRAT A, ST AJSKA V . H ol andsk a vrata VRATA, SVEANA V . Porta pompae VRAT A, I LT ZA VRAT A Ukrasni lim od mesinga ili od nekog drugog ukrasnog metala, na frizu sa obe strane, da bi se maskirale rupe za kvaku i za uvlaenje kljua. VRAT A, T RI JUM FALN A V . Porta tri umphal i s VRATA, UDVOSTRUENA V . Porta gemi na VRAT A, ULAZN A V . Portal , Kapi ja VRAT A, VEN ECI JAN SKA V . V eneci jansk a vrata VRAT A, VET ROBRAN A V . V etrobrana vrata VRAT A, ZAKRET N A V . Z ak retna vrata VRAT A, ZAVRT N A V . Z avrtna vrata VRATNA KUA V . Prijemna kua VRAT N E KULE (nem. Torturm) Odbrambene k ul e sagraene iznad vratnica utvrenog grada. Vratna kula je kula podignuta iznad ili pored jedne gradsk e k api je, jedne manastirske kapije ili kapije tvrave. VRAT N I PRST EN (nem. Halsring) K od tosk ansk og reda, prsten koji se nalazi na gornjem zavretku stabla stuba, ispod stubnog vrata. VRAT N I M UN T I N (engl.) Vertikalni deo rama vrata, pregrade, panela, itd., koji se utie ili je zavren horizontalnim prekama. VRAT N I N I Z (engl. necking-course) Svaka horizontalna profilacija kao trak a, koja koincidira sa vraton (tj. spojem fi ni al a sa pi nak l om (pi nnacl e) ili koja se kontinualno protee du zida koji se granii sa vratom. VRAT N I AN AC (nem. Halsgraben) anac ispod zidine obrua oko tvrave. VRAT N I T OK V . tok VRAT N I ZI D, ZI D - VRAT A (nem. Tuerwand) 1. Izdvajanje dve susedne prostorije putem zida koji je nainjen kao vrata, harmonika vrata, klizno pomina vrata ili je celokupna zidna povrina sklopiva, rasklopiva, prema potrebi proirenja ili odvajanja prostorija. 2. Takoe, naziv za zid u kojem su postavljena vrata. VRAT N I CE GRADSKE, GRADSKA KAPI JA V . Gradsk a vrata, G radsk e k api je (nem. Stadttor) Vratnice nainjene na zidu gradskog utvrenja. Gradske vratnice imaju funkciju primanja ljudi u grad, a takoe i funkciju odbrane grada. Nalaze se na mestu prekida gradsk i h zi di na, gde je podignuta vratna k ul a ili na delu zida flankiranom sa dva zidna ojaanja. U doba antikog rim. graditeljstva, gradske vratnice su bile flankirane parom kula (Trier, Porta Nigra), to je zadrzano i u periodu srednjeg veka (K oeln, hahnentor i dr.). Gradske vratnice sa jednom vratnom kulom nalaze se vrlo esto u srednjovek. arh. (Basel, Weissenburg i dr.). U periodu renesanse, g.v. su podizane unutar basti ona (grudobran, bol l werk ) ili barbak ane (na arapskom Bab). VRAT N I CE Otvor za ulazak u jednu gradjevinu, deo gradjevine, unutranje dvorite, zajedno sa strukturom vratnica i neposrednim okruenjem, esto smatrane velianstvenom arhitekturom Klasine antike vratnice bile su najee rektangularne, uokvirene profilacijom, obino sa arhitravom, sa entablaturom u preseku. Klasine vratnice takodje su mogle da budu uokvirene aranmanom stubova, pi l astera i entabl aturom (esto sa pedi mentom), u kojem sluaju se za otvor kae da je edi k ul i san. Renesansne vratnice su ponekad bile luno zasvedene. Vratnice su esto arhitektonski tretirane na taj nain da poveaju znaaj gradjevine na kojoj se nalaze, kao na primer od crkava, gde je simboliki aspekt igrao veliku ulogu u oblikovanju. Tako na primer, romaneskne vratnice obino imaju polukrune zavretke, a mnoge se sastoje od niza paralelnih lunih polja, koje svako poseduje sopstveni redn k ol oneta, chevrona, bi l l et-a i drugih tipova profilacije i ornamentacije. Gotike vratnice imaju iznad serije gotikih lukova, a vee sadre vie razliitih arhitektonskih redova i ornamenata. VRAT N I CE T ORAN A V . Torana vratni ce VRAT N I CE T ORI V . Tori vratni ce VRAT N I CE, T ORAN A - KAPI JA ST UPE (sanskrit) Vratnice, kapija u indijskoj arhitekturi, naroito na ulazu u budistiku stupu. VRATNIKA GRAEVINA (nem. Torbau) Graevina koja ima funkciju k api je ili vratni ca, vea, samostalno podignuta kapija, na primer gradsk a k api ja, tri jumfal ni l uk ili kapija utvrenja. U Starom Egiptu, to je bio pi l on, u antikoj Grkoj propi l on. U posebnom obliku, propiloni su bili: propi l eji , di pi l on, tri pi l on i tetrapi l on. VRATNIKA VEZA, TORBAND (nem.) Naziv za okov koji se upotrebljava za dranje veih krila vratnica. VRATNIKO PREDVORJE (nem. Torhalle) Unutranji prostor jedne vratnike graevine, na primer kod Hrama Mrtvih u Sakari ili kod vratnica K serksesa u Persepolisu. VRAT N O KRI LO (nem. Tuerblatt) Ravna ili reljefno izraena ploa izraena od drveta ili drugog materijala (metal, staklo), koje je postavljeno na dovratak ili zidnu konstrukciju vratnog otvora i ima funkciju zatvaranja prostora vratnog prolaza. Na vratnom krilu nalaze se okovi koji omoguuju rotaciono kretanje vratnog krila i sistem za zabravljivanje. VRBA, ALOSN A (engl. willow) Veoma svetlo, bledo, nefigurisano tvrdo drvo. Ne koristi se samo po sebi za izradu nametaja, ve se koriste tanke i mlade grane, koje su vrlo savitljive a pri tom vrste, za izradu pl etarnog rada. Najvie se koristilo drvo vrbe pre upoznavanja ratana za izradu pl etenog nametaja. VREDN OVAN JE LOKACI JE Na osnovu k atastra, izradjenog na osnovu inf ormacione baze podataka o gradu, mogue je vriti uporedjivanje i vrednovanje lokacije po razliitim kriterijumima: mesto u gradu (gradsko jezgro bie 1. Gradske vratnice, Via Pia, Rim, 1565 2. Gradske vratnice, plan S. Serlija, 1551 3. Levo: unutranja vrata iz perioda renesanse. Desno: lana vrata iz perioda Starog Egipta
704 atraktivnija i isplativija za investitora od ireg centra); veliina raspoloivog prostora za intervencije; stanje lokacije (opremljenost infrastrukturom, dostupnost peacima, fizika ruiniranost objekta, obim neophodnih intervencija, i dr.); identitet lokacije itd. Ovi kriterijumi sasvim su slini ve ustaljenim kriterijumima koji se primenjuju u studijama za procenu i utvrdjivanje zemljine rente i dobro su poznati u urbanistikoj literaturi i praksi. Poseban uslov za ove procene kvaliteta lokacije je injenica da je lokacija dovoljno, a ne izuzetno vredna, jer bi se, u tom sluaju, njenim planiranjem i tretmanom bavile odgovarajue institucije tipa zavoda za zatitu spomenika kulutre, iskljuivo javni sektor ili dravna uprava. VREDNOVANJE TEHNIKOG SISTEMA GRADN JE Tehniki sistem gradnje se vrednuje: obzirom na kvalitet, obzirom na vreme, uporedjivanjem performansi tehnikih sistema, ukupne vrednosti, vremena i kvaliteta, putem rang liste o podobnosti pojedinih tehnikih sistema. VREME DOKOLI CE V . Oti um VREMEN SKI GRAD, COCH LEA CI T Y Urbanistika koncepcija grada grupe Superstudio, izgraenog u obliku beskrajnog zavrtnja iji je prenik dugaak 4,5km. Zavrtanj se uvre u dubinu zemlje sa periodom jednog uvrtaja godinje. Pogonski sistem grada je atomski energetski centar, konstruisan da traje 10.000 godina.elije za stanovanje su postavljene unutar krunog sistema, radijalno postavljene u odnosu na sredinju osu grada, podignute u dvostrukom nizu koncentrinih krugova. VREMEN SKI N I ZOVI Predstavljaju nizove u urbanistikom smislu, koji se doivljavaju po vremenu, ukljuujui i proste povezanosti stav-po-stav, gde se jedan element prosto povezuje sa prethodnim i potonjim elementom (kao kod povremenog niza detaljnih gradskih bel ega), ali i nizovi koji su odistinski ugraeni u vreme, pa su stoga po svojoj prirodi melodijski (kao kada je intenzitet gradskih belega u stalnom porastu, sve dok se ne dosegne do klimaksa). VRET EN AST I N ASLON V . Stoli ca sa vretenasti m nasl onom VRET EN AST O ST EPEN I T E V . Z avoji to stepeni te VRET EN AST O T OKAREN JE V . Tok arenje, vretenasto VRET EN O (engl. spindle) Tanki komad tokarenog drveta. Upotrebljava se u serijama za pravljenje naslona stolica, kao na primer kod wi ndsor stol i ce, i kao dekorativni element esto kao apliciran ornament, razdvojeno vreteno najvie kod nametaja u periodu renesanse, kod jak obi nsk og nametaja i u Eastlake stilu (stil koji se vezuje za britanskog pisca, arhitektu i dizajnera Charles Locke, Eastlake, 1836-1906) iz XI X veka. I zvijeno vreteno u stvari nije iseeno u dva da bi se napravilo razdvojeno vreteno. Ono je mnogo ee izradjivano spajanjem dva komada drveta odgovarajuih dimenzija i njihovim lepljenjem na par mesta, a zatim tokarenjem zajedno na tokarskom strugu. K ad se komadi razdvoje, oni formiraju dva razdvojena vretena. VRH ST RELE (engl. arrow head) Zailjeni element u ornamentu jaje i strela . VRH T ORN JA SA ZAKOEN OM ST OPOM (engl. splay-foot) Vrh tornja sa bazeom koja je otvorena prema spolja, formirjui nadstrenice preko kule. VRH T ORN JA, T I POVI Medju mnogobrojnim, izdvajamo sledee tipove vrha tornja: 1. Krunsk i vrh tornj a: vrh tornja koji je postavljen na elemente poput k ontrafora ili potporni h rebara, tako da je struktura potpuno vidna, podseajui na lune forme na vrhu krune. 2. H ertfordshi re i l jak : mali iglasti vrh tornja koji se uzdie iznad kule iza parapeta. 3. I gl asti vrh tornja: vrlo visok vitak vrh tornja koji se uzdie sa kule iza parapeta, kao H ertfordshi re i l jak ali mnogo vei, vii i vitkiji. 4. i l jak : kratki vrh tornja, fl eche(engl. spike) ili spi rel et. 5. V rh tornja sa zak oenom stopom: vrh tornja sa bazeom koja je otvorena prema spolja, formirjui nadstrenice preko kule. VRST E KAPI T ELA V . Kapi tel VRST E ZEM LJI T A U ST AROM RI MU V . Genera agrorum VRN I CREP (nem. Firstziegel) Grebeni crep, crep koji je kupasto oblikovan, da bi mogao da pokrije sleme krova. Takoe zove se i sl emeni crep. VRN I GREBEN V . Krovni greben VRT (nem. Garten, engl. garden, ital. giardino) V . V rtna arhi tek tura VRT KLAUST AR Olienje srednjovekovnog vrta za medi taci ju jeste manastirski k l austar, najee podeljen stazama na etiri dela i s fontanom ili bunarom u sredini. Klaustar je obino bio kvadrat okruen tremom. VRT SA KAM EN JEM (nem. Steingarten) Nemaki naziv za al pi netum, al pi num, al pi nari jum. I zraz "kamena bata" predstavlja vrt ureen araniranjem veih i manjih stena i kamenova, meu kojima su posaene najee alpske biljke i druge ukrasne sadnice. K amene bate sadravaju takoe i nie etinare. Stein garten je esto sastavni deo dvorskih vrtova u Nemakoj. VRT ST EI N GART EN V . Stei ngarten VRT ARAVADI V . aravadi VRT TRAVA V . U til i tarni vrtovi , V rt, srednjovek ovni vrt VRT ZA UI VAN JE Predstavljaju arh. i urban. koncepcije vrtne arhi tek ture ija je osnovna funkcija estetskog karaktera, odnosno, uivanja njihovih korisnika. Prvobitni vrtovi za uivanje nastali su jo u periodu razvoja Starih civilizacija. U Starom Vavilonu, podizani su vrtovi na terasama iznad terena, sa podzidima niz koje je tekla voda. Meutim, u doba renesanse, a naroito u baroknom periodu, v.u. dobili su svoje rafinirane karakteristike: bogatu upotrebu cvetnih al eja, staza za etnju; v.u. su dobili pavi l jone, seni ce, gazeboe, l avi ri nte, k arusel e, tajne prol aze i svete gajeve. Dananji v.u. dobili su tehniki sofisticiranu formu l una park a, koji sadri naprave i ureaje za zabavu (tobogane, panoramske tokove, karusele i dr.). V . U ti l itarni vrtovi , V rt, srednj ovek ovni vrt. VRT , AN GLAI S V . Jardi n A ngl ai s VRT , AN GLO-CH I N OI S V . Jardi n A ngl o-chi noi s VRT , ARAPSKI V . A rapsk i vrt VRT , BI BLI JSKI V . E den VRT , BI BLI JSKI - VRT OVI M ESOPOT AM I JE V . V rtovi M esopotami je VRT , BOAN SKI V . Boansk i vrt VRT, AJNI V. ajni vrt VRT, AJNI ZEN VRT V . Z en vrt VRT , EN GLESKI V . E ngl esk i vrtovi VRT , I SLAM SKI V . I sl amsk i vrt VRT , I T ALI JAN SKI REN ESAN SN I I BAROKN I VRT I talijanski renesansi vrt osnova je evropske vrtne umetnosti. Nastaje u ambijentu renesansne Italije kada ovek nije bio orijentisan prema prirodi s eleginim oseanjima. Renesansni je ovek vrtnom umetnou iskazivao i elju za dominacijom nad prirodom, prikazujui svoju antropocentrinu koncepciju sveta. I talijanski renesansni vrt donosi bitnu novost, a to je 1. Detalji vrata, kasna renesansa, Francuska 2. Villa Montalto u kasnom XVI I v. Vrtovi sa alejama kako ih je zasadio Sikst V vek pre pravougaonih renesansnih partera 3. Marlboroug Mount, Engleska, iz 1723, romantino pitoreskni vrt 4. Vremenski grad, Cochlea-city, detalj 705 direktan odnos izmedju vrta i kue. Vrt postaoje proirenjem kue i prostorom stanovanja na otvorenom. Prirodni elementi i drvee shvaeni su kao materijal za oblikovanje, poput drugih gradjevinskih materijala. Uredjenje vrta zasniva se na istim naelima kao i arhitektura: na simetriji, koncentrisanju vizura, lociranju scena u dubinu i sl. U italijanskom renesansnom vrtu naroito je vaan odnos prema krajoliku, jer vrt treba da oblikuje vizure na pejza. Vrt je po pravilu smeten na padini i organizovan na nekoliko terasa medjusobno povezanih stubovima i rampama. Aleje su uvek pravilne i medjusobno ortogonalne i usmeravaju vizure prema vrtnim akcentima: fontanama, sk ul pturama, pavi l joni ma i drugim vrtnim sadrajima. Voda se pojavljuje samo u artificijelnim oblicima: u obliku kaskada, vodenih lanaca, vodenih ogledala i sl. Uzgajaju se zimzelene biljke: empres, crnika, tisa, lovor, mirta i imi. Koloristika je kompozicija vrta monohromna. U njemu nema cvea, jer se ono uzgaja samo u i ntimnom vrtu (gi ardi no segreto). VRT , JAPAN SKI V . Japansk i vrt VRT , JAPAN SKI ZEN VRT V . Z en vrt VRT , JAVN I V . Javni vrt VRT , KI N ESKI V . Ki nesk i vrt VRT , KI N ESKI EN GLESKI V . Ki nesk i engl esk i vrt VRT , KROVN I - KROVN A BAT A (Arh.). Manji vrt na zgradama sa ravnim krovom. Preko masivne tavanice nanosi se sloj zemlje za saenje cvea i niskog iblja. V . Krovna bata. VRT , M EDI TACI ON I V . Kansho-tei en VRT, NEMAKI V. Nemaki vrt VRT , OPUS T OPI ARI A V . Opus topi ari a VRT , PRI VAT N I V . Pri vatni vrt VRT , REN ESAN SN I V . Renesansni vrt VRT , SREDN JOVEKOVN I VRT Srednjovekovna vrtna umetnost zasnovana je na ideji boansk og vrta zamiljenog kao zatvoreni i nepristupani vrtni prostor ogradjen zidom (hortus concl usus). I deja otvorenog vrta pripada kasnijim epohama. Poevi od X veka zanimanje za vrtove postojalo je sve vee, naroito nakon krstakih ratova, kada sa Srednjeg istoka stie dotada nepoznato cvee. Nae poznavanje srednjovekovnog vrta temelji se na literarnim izvorima i minijaturama, naroito brojnim od XI I veka. Razvoj vrtne umetnosti srednjeg veka moe se pratiti kroz manastirske vrtove i vrtove utvrdjenih dvoraca. Manstirski vrtovi pojavljuju se od IX veka u obliku util itarni h vrtova i vrtova za medi taci ju. Utilitarni vrtovi predstavljeni su kao vrt trava i kao vonjak ili vrt za uivanje. Vrt trava sadravao je biljke za prehranu (povre) i medicinsko bilje za leenje. Bili su to vrlo mali vrtovi, najee unutar zidova samostana ili grada. Vonjak ili vrt za uivanje oblikovan je za boravak i zabavu. Bio je smeten pokraj utvrdjenog dvorca (zamka, utvrde), ogradjen zidom i s kulama na uglovima, a u njega se ulazilo kroz posebna vrata. Prvi oblik takva vrta bilo je senovito mesto zasadjeno umskim drveem, zatim se javljaju voke i cvee, a posle se u vrt unose arhitektonski vrtni objekti i sadraji. Vrtovi dvoraca pojavljuju se u istorijskim izvorima tek od XV veka. Olienje vrta za medi taci ju jeste manastirski k l austar, najee podeljen stazama na etiri dela i s fontanom ili bunarom u sredini. Klaustar je obino bio kvadrat okruen tremom. VRT , ZEN KON T EM PLACI JSKI VRT V . Kontempl aci jsk i vrt VRT , ZEN V . Z en vrt VRT , ZI DN I V . Z i dni vrt VRT , ZOOLOKI V . Z ool ok i vrt VRT EKA ST OLI CA (engl. roundabout chair) 1. Stolica koja je napravljena u Indiji i Istonim Indima u XVIII veku. I mala je est nogu koje su nosile kruno sedite, sa polukrunim naslonom za ledja koje je bilo nagnuto prema pozadi. Ponekad je ova stolica pravljena kao obrtna stol i ca. Vrteka stolica je esto proizvodjena za izvoz u Evropu, a proizvodjai su ponekad koristili razliite evropske elemente kao cabri ol e nogu. Iz Istonih inda ova stolica je izvoena u Holandiju, gde je bila poznata pod imenom burgomaster stol i ca. 2. Ponekad se isti termin koristi da oznai ugaonu stol i cu, i ndi sk ret ili zajedniku stolicu. VRT LAR I N EN JER V . Jardi ni er i ngeni eur VRT LAR PEJZAI ST A V . Jardi ni er paysagi ste VRT LAR UM ET N I K V . Topi ari i VRT N A ARH I TEKT URA Ogranak opte arhitekture koji se bavi strunom i umetnikom izgradnjom i ureenjem vrtova, samostalnih i u sastavu naselja, kada zajedno sa zgradama moraju biti skladno povezani u celinu (v. Park). VRT N A ARH I T EKT URA SECESI JE Be je krajem XIX veka bio prepun i stori jsk i h i romantinih vrtova. U poslednjih deset godina XI X veka secesija donosi novu ideju vrtne arhitekture koja je najpre zapoela u malim vrtovima stambenih kua i vrtovima viega gradjanskog sloja, a zatim se proirila i na javne gradske prostore. Podsticaj secesijskim vrtovima nije vie ideal prirode, ve ideja vrta kao iskljuivo ovekove kreacije. Secesija shvata vrt kao duhovnu i umetniku kreaciju spoljanjeg prostora koji stoji u odredjenom odnosu prema arhitekturi, a ne kao imitaciju prirode. Takvo shvatanje vrtne umetnosti pribliava se ideji vrta u renesansi, pa i baroku, a daleko je od ideje pejzanog i romantinog vrta. Secesijski vrt je arhitektonski oblikovan sekvencama geometrijskih prostora. geometrijski ornament, karakteristian za umatnost secesije, prisutan je i u vrtnom oblikovanju. On je jednostavan i najee se svodi na kuglasto iani grm, ianu ivicu i drvee sadjeno po naelima geometrijske kompozicije plana. Cvetnih dekorativnih partera u secesiji nema. Jedinstvo kue i vrta, koje je prvi put postignuto u italijanskom renesansnom vrtu, prisutno je i u vrtnoj umetnosti secesije. Secesijski vrt je spoljanji prostor stanovanj a, mesto susreta, boravka i rada. I deja o vrtu kao proirenju kue iskazuje se razbijanjem unutranjih i spoljanjih prostora ark adama, l odjama i terasama. Vrtni arhitektonski objekti su brojni, vie puta pretrpani (seni ci , k l upe, ni ei sl.). Secesijski vrt esto prua oseaj teatralosti. VRT N A ARH I T EKT URA U XVI I I VEKU Distanciranje parka od palate sve je ee u XVIIIv., kad parkovi postepeno gube strogu monumentalnost klasinih Le Notreovih ostvarenja. Oni sada dobijaju krivudave staze koje vode do glorijeta, "hramova ljubavi" ili lavirinta konstruisanog od ivica. Broderije sa ivicama obrezanim u oblicima geometrijskih tela uzmiu pred travnjacima, a statue vie ne pretrpavaju aleje koje postaju prirodnije u svojim dimenzijama. Umesto faktora kretanja i dinamike, koju su traili klasini arhitektonski vrtovi XVI I v., javlja se element statike koji potie elju za zaustavljanjem i posmatranjem. Ovo novo shvatanje raa se u atmosferi rokokoa, a izraeno je u krilatici engl. vrtnih arhitekata: "Priroda izbegava pravac, ona trai krivulju". Osniva novog smera u planiranju parkova s tom parolom je Englez William K ent, tvorac stila pejzaznog engl esk og park a (londonski K ew Gardens, K ensington Gardens, 1721-27). On i njegovi sledbenici preferiu u svojim realizacijama tihe vode umesto kaskada, vijugave puteve 1. Centralna vrtna promenada, centralni prospekt, Maldini 2. Grotta u vrtu vile Orsini, Bomarzo kod Firenze, Maldini 3. Folly vrtna skulptura, Kotnjaa sa statuom slave na oklopu, Villa Orsini, Bomatzo, I talija, crte Maldini 4. Vrtna gradjevina neoklasicistikog stila, crte Maldini 5. Vrtovi Tiljerija koje je projektovao Le Notre. Bakrorez Mariettea
706 umesto krutih pravaca i prirodni rast stabala i grmlja umesto obrezanih zelenih kulisa. Engl. arhitekti parkova trae da se rastinje razvija slobodno, i da se na njemu ne ini nasilje. Novi park treba da bude pitoreskan, poetian i romantian; u tom smislu treba pruiti reminiscencije na daleku prolost ili pruati iluzije o dalekim nepoznatim krajevima. tako se u njemu javljaju kineski paviljoni i egzotina vegetacija; bekstvo u prolost karakteriu raznovrsne vetake ruevine koje se uklapaju u parkove irom Evrope. Pojednostavljeni parteri pretvaraju se u livade, a aleje u umarke i gajeve. S vremenom dobija engl. park potpunu prevlast, na to upuuju nebrojeni primeri u svim evr. zemljama. U duhu romantike u njemu se sve vie nagomilavaju vetake interpolacije: javljaju se imitacije pagoda, grobova s natpisima, hramova, minareta, egipat. piramida, pastirskih i ribarskih kuica, holand. vetrenjaa itd. Ve od kraja XVIIIv. javlja se sve jaa sklonost za egzotino rastinje koje otada zaposeda parkove (kedar libanski, istonoazijski ginko, mediteranski likvidambar; od cvea se pojavljuje na kraju XVIIIv. dalija koja dolazi iz Meksika, pa mimoza, kamelija i orhideja). Oko 1800 prostorna kreacija parka uzmie sve vie pred slikovitim efektima. U doba romantizma naroito je naglaena igra svetlosti i senke u njihovim pojaanim kontrastima. Parkovima daju osnovno obeleje pitoresknost i intimnost sa znaajnom nostalginom notom. Sredinom XIXv. u razdoblju istoricizma, vraa se i vrtna arh. klasinim parkovima arhitektonskih oblika i geometrizovanih partera; pri tom imir zamenjuju sagovi razliitog bilja, ije arenilo daje novi ugoaj staroj klasinoj koncepciji franc. parka. Ovi se oblici razrauju u javnim parkovima gradova, u kupalitima i morskim odmaralitima. Ta obelezja zadrzavaju vrtovi i parkovi na prelazu iz XI X u XXv. Novije doba obeleeno je vraanjem pejzanom parku, pri emu su tradicije jap. vrtova u mnogoemu inspirisale savremene vrtne arhitekte, koji primenjuju japanska iskustva u oblikovanju rafiniranih vizura umalim razmerama kakve prua skueni gradski prostor. U savremenim urbanistikim reenjima dobija znaajnu ulogu tzv. zel eni poj as oko stambenih blokova ilisolitera, odnosno u funkciji povezivanja novoizgraenih gradskih etvrti i naselja. VRT N A ARH I T EKT URA, AN T I KA I SREDN JI VEK Planiranje i vetina prostornog oblikovanja, koji izborom vegetacije i njenim rasporedom u odabranim terenima ostvaruju ambijent namenjen neposrednom dodiru oveka s prirodom. Osnovno sredstvo v.a. rastinje podlono je stalnim promenama a delimino i brzom propadanju, pa se u oblikovanju vrtova pretpostavljaju smene koje slede opti tok prirode. Zelja za "reprodukovanjem prirode" javlja se u odreenim stupnjevima urbanog razvoja, potaknuta potrebom uklanjanja od gradske vreve i teznjom za odmorom u kultuvusanoj osami. Mlade kulture u svom nastanku nisu se isprva trudile da kreativno zahvate u lepotu prirode. Vrt kao tvorevina ljudskog umea javlja se ponajpre u Egiptu i Mesopotamiji; tu se spominju tzv. "visei vrtovi", oblikovani na nizu terasa. Na Dalekom I stoku vrt se od davnina neguje u Kini, dobijajui izgled iseka pejzaa s jezercima i potoiima, grupama bunja i drvea; kasnije se u njega uklapaju mostovi, paviljoni i vetake pilje. Japanci preuzimaju kun. oblik vrta, ali ga smanjuju do minijaturnih razmera uzgajajui pri tom tom i minijaturno rastinje. U ant. Grkoj, gde se drutveni ivot odvijao na javnim mestima, prvi su vrtni kompleksi nastali u vezi s njima ili kao sveti gajevi uz hramove; njihovo je oblikovanje bilo podreeno arhitekturi. Uticaj Azije s njenim tradicijama gajenja vegetacije obogatio je u helenistiko doba razvoj v.a. U gr. gradovima na tlu Male Azije i Egipta nastaju raskoni vrtovi s basenima i vodoskocima, a spominju se ak i brodovi zasaeni cveem kao plovei vrtovi. Rafinirani helenizam naao je i u biranoj vegetaciji nove izraze svoje profinjenosti. Na takvim podlogama nastavljala je razvoj rim. kultura. Ona je dala novo obeleje vrtovima u podruju Mediterana izgradnjom vile, koja kao sredite poljoprivrednog poseda namenjuje vrtu u prvom redu utilitarnu ulogu. Oko nje se se nizu jednolini drvoredi voaka okruzeni vinovom lozom. Od vrtova s drvoredima (qui ncunx ), koje su Rimljani prvi primenjivali, razvija se ambijent letnje rezidencije u sve raskonije boravite. Pri tome ostaju vrt i graevina strogo odvojeni. U gradovima nastaju vrtovi kao vrsta partera (x ystus) koji su se prostirali pred tremovima palata, au hipodromima se javljaju prvi oblici kasnijih bosk eta (boschetto. Rezanje i oblikovanje ivice dobilo je vanu ulogu; navodi se, da je Gaj Matije (Caius Matius), prijatelj Augustov, prvi uveo vetinu topi jari ja u rim. vrtove preuzevi ga s I stoka. Velike vile u doba Carstva, koristei se obilno tim umeem, obuhvatale su prostranstvom svojih vrtova s raskonim uvezenim egzotima opseg manjih gradova. Brojni kipovi, rasporeeni u tim vrtovima, unosili su uz elemente vedute, bilja i vode kao novi element vrtnog oblikovanja skulpturu. Naroito raskoni bili su vrtovi uz terme. Bogatiji stanovnici ukrauju cvetnim nasadima svoje kue, zahvaljujui helenistikom obliku peristilnog dvorita (primeri u Pompejima). U optim perturbacijama u doba Seobe naroda tradicija vrtova zadrzala se gotovo iskljuivo u samostanima. U klaustrima se redovno ureuju nasadi. Vrtovi se pojednostavljuju u obliku i smanjuju u prostoru, a namena im je utilitarna. Imali su tri glavna dela: vonjak (s raznovrsnim voem i ukrasnim grmljem), povrtnjak s lejama lekovitog bilja i cvenjak. Sva tri vrta, meusobno odvojena, bila su na jednak nain razdeljena na pravilne etvorougaonike; na ukrtanju puteva u sredini je zdenac, cisterna ili fontana, a u dnu povrtnjaka ili vonjaka ribnjak. Prostor ispred crkve ureen je kao mali vrti, a groblja su zasaena drveem. Skueni prostor unutar srednjovek. gradova i burgova nije doputao razvoj vrtova. Feudalci podiu u blizini svojih burgova i katela male ograene vrtove s istim rasporedom kao i u samostanima, a ponekad ih s burgom povezuje podzemni hodnik. U stenjenom prostoru unutar gradskih zidina graani se zadovoljavaju s kojim malom lejom aromatinog bilja (lavandula) ili ruama; lekari neguju lekovito bilje uz svoju kuu u gradu. U vrtovima se osim raznovrsnog voa i aromatinog bilja negovalo domae cvee. Vrt ostaje sasvim odvojen od kue. Poevi od ranog Srednjeg veka vrt dobija naroito znaenje u podruju islama. U Prednjoj Aziji, pa u Persiji i I ndiji nastaju raznovrsni oblici vrtova u dvoritima damija, palata i veih stambenih objekata. U tim se dvoritima ureuju cvetne leje okruene bunjem i drveem, a u sredini je redovno smeten adrvan. Tako ureen unutranji vrt dopro je s islamom preko sev. Afrike na Pirinejsko poluostrvo i zadrao se u formiranju dvorita panske kue (pati o). Nasadi veih razmera i bogatog hortikulturnog sastava ureuju se i oko islam. reprezentativnih arhitektonskih objekata. Za to postoje naroito lepi primeri u Indiji (Taj Mahal), a u Evropi slikoviti kompleks Alhambre u Granadi. K ad je nastupilo doba relativne sigurnosti te se moglo graditi i izvan gradskih zidina a do toga je u brzom razvoju urbanizacije u Italiji dolo ve u XIIIv. vrtovi se ureuju izvan grada; ograuju se visokim zidom koji je s unutranje strane prikriven penjaicama. Osnovni raspored sa etvorougaonim lejama i fontanom u sredini ostaje isti, ali se obogauje dodacima: oko fontane se niu skulpture, vaze i kamene klupe, a na ostalim ukrtanjima javljaju se omanji paviljoni i glorijete. Zadrava se ustaljena podela vrta na vonjak, povrtnjak i cvenjak, a kao novost se dodaje u Italiji volijera s razliitim pticama. Trgovake veze Italije s Istokom 1. Vrtna kua, Gartenhaus, J.B. Fischer von Erlach, park dvorca K lesheim, kod Salzburga, 1694 2. Vrtna kua, po Deckeru 3. Villa dEste, Ligorio 4. Pogled na vrtove dvorva Vessailles, Pariz 707 pridonele su da se u vrtovima poelo uz domae javljati i egzotino bilje i fauna. Veze s arapskim zemljama omoguile su uvoz raznih naprava za razonodu posetilaca vrtova. U znaku tih novotarija nastaje krajem XI I I v. u Francuskoj najneobiniji vrt, uven po tome to su u glorijetama i paviljonima bili skriveni razliiti automati koji su osim imitacije pesme ptica sadravali i hidraulike ureaje (dvorac Hesdin grofova Artois u Normandiji). Ovakvi ureaji bie omiljeni u XVIIv., a u XVIIv. koristie se do preteranosti. VRT N A ARH I T EKT URA, REN ESAN SA I BAROK Sa renesansom raa se i smisao za to neposrednije doivljavanje prirode. Naputa se dotadanje strogo odvajanje kue i vrta. U renesansnim letnjikovcima Italije povezuju se palate s vrtovima posredstvom stepenita, terasa, loggia ipaviljona. Jedinstvu kue i vrta pridruzuje se novi element pejzaz. Zgrada i vrt organizovani su sada tako, da u njihovu koncepciju ulaze panorame i vedute; pojavljuje se bel vedere kao bitni sastavni deo vrta. Takva je bila koncepcija Raf aela s vrtom Ville Madama na obronku Monte Mario u Rimu, gde je zelena padina brezuljka posluzila kao pozadina vili,a pred njom se otvarala iroka panorama. Sledile su slino izgraene brojne vile na rimskim breuljcima te u okolini Firence (Villa Medici) i na venecijanskoj terrafermi, koje su dela najznaajnijih graditelja onoga vremena. U franc. vrtnoj arh. taj se prelaz mogao tee ostvariti, jer je burgove okruivao odbrambeni jarak. Stoga franc. vrtovi i u doba renesanse, odvojeni od graevine, imaju jo uvek oblike srednjovekovnih monolitnih pravougaonih povrina koje se tek postepeno, pod uticajem iz I talije, obogauju centralnim graevinama (k i osk om ili gl ori jetom). Rezani grmovi pojavljuju se sredinom XVI v. (dvorac Ancy-le- Franc), a prvi vodoskok dala je postaviti K atarina Medici u vrtu dvorca Chenonceaux. Nisko rezano imirovo grmlje nadometa ponegde patuljasto voe; ono se nie u pravougaonim poljima, sainjavajui karakteristine obrube leja na kojima se uzgajalo raznovrsno cvee, naroito lale, narcisi i ljiljani. Cvee se zalivalo obojenom vodom a i pesak na puteljcima se bojadisao. K rajem XVI v. ovo se arenilo smanjuje; cvee se premeta u tzv. tajne vrtove koji se nalaze po strani, a glavni se nasadi ostvaruju obrezanim zimzelenim ivicama i domaim stablima (grab, bukva, jablan). Drveu i grmlju razliitih nijansi zelenila prikljuuju se dva sve istaknutija elementa: kamen i voda. Tim obogaenjem vrt postaje park. K amen u skulpturama, balustradama i basenima daje mu monumentalnost i statinost, a voda ivahnost i sveinu. U povezanosti rastinja, kamena i vode nastaje 1549 vrt Ville d'Este u Tivoliju, remek delo P. Ligoria, najuveniji vrt I talije. Takvi oblici parka s fontanama, zimzelenim zivicama i skulpturama ponavljaju se u najrazliitijim varijantama irom I talije; jedan je od najlepih Boboli iza palate Pitti u Firenci. Ne mogu im se oteti ni druge evr. zemlje Francuska, Engleska, Nemaka, Holandija koje tu koncepciju uz pomo italijanskih vrtlara i graditelja prenose u svoju sredinu, prilagoujui je svome podneblju. Dok su italijanski vrtovi jo zadrali odreenu ravnoteu izmeu tenje za blistavou u prirodi i potrebe za reprezentacijom, franc. parkovi sve se jasnije usmeravaju prema reprezentaciji. Glavna osovina parka postaje al eja koja vodi do graevine. Proporcije aleje tano su odreene njenom duinom, a njoj se podreuje i visina rastinja koje ne sme biti vie od dve treine irine aleje. Postavljeni redovno u nizini, franc. parkovi dobijaju u svom geometrijskom rasporedu sve veu plastinost novim prostornim i arhitektonskim elementima: baseni se stavljaju u levkasta iskopana udubljenja, konstruiu se kosine (rampe) obogaene poznatim italijanskim balustradama. Potpuni preobraaj intimnog vrta u park sprovodi arhitekt Luja XIV, Le Notre, pretvarajui ih u velike sveane prostore nad kojima dominira palata. K reirao je tip francusk og park a koji je dobio svoj najsavreniji oblik u Versaillesu (poevi od 1661). Njegova su dela takoe osnove za parkove dvorova Fontainebleau, Meudon, St-Germain-en- Laye, Vaux-le-Vicomte, Sceaux, Dampierre i St-Cloud, te Jardin des Tuileries u Parizu. Le Notre udaljuje pristupe palati, odmie boskete, dotad omiljene elemente aleja, potiskujui ih u pozadinu, proreuje stabla ostvarujui vie prozranosti; travnjaci i parteri s broderijama potisnuti su u pozadinu, njegov najdrai element postaju "vodeni parteri" veliki izdueni baseni i kanali u kojima se ogledaju palate i aleje stabala. Konani zavretak aleje nije kao dotad, po ital. uzoru, skulptura ili fontana, nego horizont. Le Notre ujedno po prvi put u franc. vrtnoj arh. obilno primenjuje skulpturu pojedinane kipove i grupe rasipavajui je parterima, alejama, bosketama i usred basena. Voda ostaje ipak jezgro cele strukture parka. Le Notre, meutim, nije zastao kod koncepcije o povezanosti parka s graevinom. Projektujui park u Chantillyju nije ga usmerio prema glavnom portalu dvorca, nego je nezavisno o dvorcu postavio terasu i s njom povezao park. Le Notreov nain ureivanja parkova postao je uzorom za celu Evropu, a odrao se i u XVI I I v., usko povezan s arh. baroka a zatim i rokokoa. Parkovi franc. tipa postoje u Austriji i Schoenbrunnu i uz palatu Belvedere u Beu; u Nemakoj u Schleissheimu i u Nymphenburgu kod Muenchena, u Herrenhausenu kod Hannovera, u Wilhelmshoehe kod K assela, u Wuerzburgu i dr.; u Rusiji uz rezidencije i letnjikovce u okolini petrograda; u vedskoj uz dvorac Drottningholm; u I taliji uz dvor Caserta kod Napulja; u Engleskoj je Le Notre planirao St. Jame's Park u Londonu i parkove u Greenwichu i Althorpu. VRT N A DVORAN A V . Sal a terrena VRTNA KUA (nem. Gartenhaus) Mala graevina podignuta unutar vrta, koja prvenstveno slui za smetaj vrtnog alata i pribora. Kasnije, vrtna kua poprima i druge namene, kao to su: sklonite u sluaju iznenadne kia ili kao kua za stanovanje vrtlara ili, jednostavno, kao hobi kua. Vrtna kua je naroito graena u periodu baroka, velika poput drugih kua za stanovanje. Vrtna kua moe da bude: belvedere, lovaka kua, hram sa pogledom, hram pavi l jon ili dvorac za ui vanje, ermi ta, fantai si e, M on Repos, Bagatel l ei dr. Izdvojena forma vrtne kue odaje ukus vremena u kojem je sagraena vrtna kua. Vrtne kue su esto graene u stilu pagoda, kineskih kua, ponekad se nazivaju i noazeri je. Vee vrtne kue su graene sa pridodatim k ri l i ma ili kao kruno zatvorene celine ci rk l . Vrtne kue koje su sluile za gajenje tropskog voa pomorandi , zovu se oraneri je, a one u kojima je gajen limun l imonai e. VRTNA KUA, ARBOUR V . A rbour VRTNA KUA, KINESKA V . Kineska vrtna kua VRTNA UMENOST STARE GRKE Poznaje drvorede i gajeve, ali ne i vrtove. Vrtovi nisu poprimili znaenje stvarnoga i dovrenoga umetnikog izraza. Uprkos orijentaciji prema geomteriji u arhitekturi, uticaj pravilnih egipatskih vrtova osea se kod peristilnog vrta tek delimino. Pejza i konfiguracija terena, bitno drugaiji od onih u Egiptu, nisu omoguavali slian razvoj. Civilizacija Krita (2000 godine p.n.e) poznavala je, uz ostalo, i vrtoveza ui vanje. U Grkoj su vrtovi bili povrine zasadjene vokama iza peristila kue, ili su to javni prostori, sveti gajevi , prostori oko javnih zgrada i sl. Grka je pejzanom oblikovanju dala geni us l oci , prepoznavanje i izraz duha pojedinog mesta. Dok grka arhitektura tei redu koji je izraen geometrijom i proporcijom, vrtno je oblikovanje uglavnom bez vidljivog reda. 1. Detalj vrta u Versaju, sa stazama prelomnih poteza i pravih linija 2. Vrtni zamak, koji je konstruisao Richelieu (Francuska, 1633), to je tip novog vrtnog grada sa aksijalno naznaenim urbanim potezom 3. K oncepcija pravilnih baroknih Lenotrovih poteza u kompoziciji vrtne umetnosti Versaja i Luvra, sa oblikovanim prostranim parkovima i pravolinijskim geometrijskim potezima staza, zvezdastim trgovima i perspektivnim poentama 4. Velvin (Engleska), arh. Louis De Soissons najznaajniji vrtni grad od Londona koji je projektovao Ebeneser Howard
708 VRT N A UMET N OST ST AROG VEKA Stari vek nije nam ostavio u naslee dela vrtne umetnosti. Da bi se to vie saznalo o vrtovima starog veka, vre se ispitivanja istorijskih podataka, prouavaju se injenice i indikacije, kao i ostaci vrtova srednjeg veka sauvani delom u manastirima ili u mavarskim predelima panije. I straivanja vrtova traju sve do renesanse, kada zapoinje nova era vrtova kojih ima dosta ouvanih u celosti. Rastinje je vezano za oveka od njegovog postanka svesnim stvaraocem homo sapiens . Razvojem ljudske svesti, brigu o oblikovanju rastinja, o vonjacima, o ureenju vodenih povrina i o prostornom oblikovanju preuzima drutvo. Svoj odnos prema prirodi, ovek je podeavao stepenom svog kulturnog razvitka. Potreba oveka za samoodranjem, ekonomski momenti i uroene navike podraavanja prirode, uticali su na stvaranje vetake tvorevine ljudskog prebivalita ili naselja. K ultivisanjem se izraavalo likovno zbivanje u prostoru koje je zavisilo od stepena prosveenosti. Privrednim korienjem prirode, ova se preobraava u vetake tvorevine koje svojom oblikovanou ine poetak vrtne umetnosti. Umetnost vrtova razvija se tokom vremena paralelno sa drutvenim ureenjem. I z arita kulturnog stvaralatva oblasti starog veka, razvila se i umetnost vrtova. VRT N A UMET N OST V . H ortus concl usus VRT N A VI LA ZA UI VAN JE V . Fantai si e VRT N A VRAT A V . Batensk a vrata VRT N E I N DI VI DUALN E POVRI N E I ndividualne vrtne povrine sainjavaju: kolektivni vrtovi i privatni parkovi, domai vrtovi, male bate, vonjaci, vinogradi itd. Kol ek ti vni vrtovi i privatni parkovi upotrebljavaju se kod viespratne slobodne stambene izgradnje, gde se slobodne povrine iskoriavaju kao zelene, u kom se cilju i obrazuju slobodne parkovske povrine u sklopu stambenih objekata. Domai vrtovi se primenjuju kod sistema stambene izgradnje u nizu sa uzanim parcelama od 5 do 8 m, kod kojih su jednoporodine stambene zgrade podignute na sprat sa prilazom u prizemlju za batu koja se nalazi u slobodnom delu iza zgrade. M al e bate se primenjuju pod specijalnim uslovima, gde se stanovnicima viespratnih zgrada veih i srednjih visina iznajmljuju u zakup zemljita u neposrednoj blizini grada, kao parcele veliine 300 do 400 kvm. Ove bate slue za odmor, uzgajivanje cvea i sopstveno povrtarstvo. Vonjaci i vinogradi po svom polozaju nalaze se periferno prema gradu zbog funkcije, a grupisani ine vee komplekse zasaene voem ili vinovom lozom, koji se zivopisno mogu uklopiti u pejza. VRT N E PARCELE (nem Schrebergarten) Naziv za male vrtne parcele koje su projektovane na slobodnim povrinama gradova u Nemakoj i Austriji, koje sadre malu poljsku kuu sa alatom i koje se iznajmljuju stanovnicima na odreeni vremenski period. Na v.p. graani uzgajaju cvee, povre i sl., a one zamenjuju vikend kue i vikend naselja. Poznate v.p. nalaze se u Berlinu, Beu i drugim gradovima. VRTNI GRAD NA FRANCUSKI NAIN Pojam se vezuje za rad Georges Benoit-Levy-ja (ro.1880.g.), koji je, zajedno sa Charles Gide-om i E. Rislerom, jedan od pionira francuskih pokreta za vrtne gradove. Njegovo delo La Vite- jardin ( Grad - vrt ) nastalo je pod utiskom Ebenezera Howarda, ali je veoma doprinelo da se ideja engleskog garden-city-ja u Francuskoj izvitoperi, kao paternalistiki oblik francuskih predloga, povezanim sa strogo kapitalistikom koncepcijom industrijske proizvodnje. Nemajui nieg zajednikog sa kulturalistikim duhom i komunitarnom vizijom, tako svojstvenom gradu Ebenezera Howarda, Benoit-Levy-jeva knjiga La Cite-jardin je neka vrsta grada-odgajalita, zelenog i higijenskog, ali ija je svrha da se od radnika koji u njemu ive izvue najvei mogui uinak. VRT N I GRAD, FRAN CUSKI V . Francusk i vrtni grad VRT N I GRAD, T I P N ASELJA (Arh.). Tip naselja planski izgraenog na slobodnom zemljitu sa mnogo zelenila, kao retko naselje, gde svaka zgrada ima vrt, a gde i same ulice obiluju zelenilom. Podie se u blizini velikih gradova i industrijskih centara u cilju pruanja zdravijih uslova stanovanja izvan guste izgradnje. Veliina se kree od 30 50.000 stanovnika. VRT N I GRAD, VRT N I SUBURB (engl. garden city, ital. citta giardino) Plan vrtnog grada smatra se da je osmislio Ebenezer Howard, a prvi put ga je realizovao na primeru grada Lechwort-a (gradnja zapoeta 1903.g.), Raymond Unwin. Prva vrtna predgradja u Engleskoj bila su Bedford Park kod Londona (zapoeta izgradnja 1875.g., Norman Shaw), Port Sunlight (od 1888.g. pa nadalje) i Bournville, Birmingham (oko 1893.g. pa nadalje). I pak, najusoeniji engleski primer je Hampstead, vrtno predgradje u Londonu, ija je izgradnja zapoeta 1906.g.. U Nemakoj, najinteresantniji vrtni grad je onaj kojeg je pl anirao Richard Riemerschmid u Hellerau, kod Dresdena, ija je izgradnja zapoeta 1909. godine. Vrtni gradovi Engleske predstavljaju savremenu urbanistiku zamisao a ujedno i opit da se irim slojevima graanstva i radnitva stvore povoljniji uslovi stanovanja i sprei prekomerno naseljavanje veih gradova daljim nagomilavanjem stanovnitva i njegovim centripetalnim zgunjavanjem. Decentralizacija nagomilanog gradskog stanovnitva omoguuje uspeniju rekonstrukciju postojeih gradova ili bar spreava njihov nekontrolisani rast. Ona moe da bude dvojaka: regionalna i suburbana (satelitska, odnosno trabantska). U oba sluaja preduzimaju se odluni zahvati u pogledu ureenja prostora za potrebe ljudi da bi se otklonila stambena kriza i ublaili brojni nedostaci velikih naselja. I deja za sprovoenje ovakvih mera sazrela je u Engleskoj krajem XIXv. i ubrzo se pristupa njenom privoenju u delo. Podizanjem vrtnih naselja steena su u ovoj zemlji jo pre prvog svetskog rata iskustva u vezi naputanja grada i vraanja u prirodu. U tenji da se privreda i stanovanje decentraliu upravljena je borba protiv centripetalne moi postojeih gradova. Romantini Morris teio je za time da se ukine grad, odnosno, da se on pretvori u selo. U svom delu Vesti ni otkuda prikazuje sliku sveta 2.000. godine. U tom buduem svetu vidi protivrenost izmeu grada i sela ali jo ne pronalazi uzroke tog protivreja. U njegovom malograanski shvaenom svetu nema vie tvornica; odumiranjem tvornica nestaju, po njemu, i protivrenosti izmeu grada i sela. Misaoni pokret za osnivanje vrtnih gradova, nazvan preraffaelistikim, filantropskim i rusovljevskim, ponikao je, po nekima, iz moralnog, sentimentalnog saaljenja izvesnih istaknutih pojedinaca nad ljudskom bedom, runoom i neistoom postojeih mesta. I deja v.g. predloena je kao reenje mnogih stambenih problema poznog XI X v.. Sutina ove ideje sastojala se u zahtevu da drutvo kontrolie zemljini posed i da svi prihodi, ostvareni porastom vrednosti graevinskog zemljita, pripadnu zajednici, kako bi se onemoguile pekulacije svake vrste. I deja v.g., kako ju je formulisao Ebenezer Howard 1898.g., razlikuje se od ostvarene ideje. Howard je eleo korenite promene; nastoj ao je da se izbegnu zla industrijske revolucije, uklone bedne etvrti i prenaseljeni 1. Plan radnike kolonije Krupove fabrike iz 1875, vrtni grad 2. Plan radnike kolonije Krupove fabrike iz 1907, pokuaj ostvarenja vrtnog grada 3. Eysden vrtno naselje rudara u Belgiji 709 rejoni. Hteo je da stvori nove oblike javnog blagostanja, izmenom svih vrednosti urbanistikog sistema. Prvi propagator ideje v.g. bio je publicista Ebenezer Howard (1850-1928), nekadanji skuptinski stenograf. U svojoj dunosti prisustvovao je raspravama o reformi stanovanj a i, upoznavi se sa ovim problemom, izdao je knjigu To-morrow ( Sutra ). 1902.g. objavio je i drugu knjigu Garden Cities of To-morrow ( Vrtni gradovi sutranjice ). Howardova ideja v.g. proistekla je iz knjige Bellamya (L ook i ng Back ward), na osnovu koje je izradio sopstvene predloge. Howardov v.g. predstavlja grad kao niz koncentrinih krugova. U centru se nalaze javne zgrade, grupisane oko jednog trga. Centar i periferni krug spaja kruna avenija iroka 135m, sa travnjacima i drveem. Periferni krug je formiran kao agrarni pojas. Postoji i zona predviena za industriju. U okruglom parku, okruenom vrtovima, treba podii javne zgrade, svaka na svom prostranom zemljitu. U javnom parku, nalaze se mesta za rekreaciju, zooloki vrt i dr. Struni propagatori ideje v.g. bili su: arh. Raymond Unwin (1863 -1940), B. Parker i Baille Scott. Od prvih izvedenih radnikih i slubenikih vrtnih naselja podignutih inicijativom samih vlasnika tvornica mnogo pre ovog pokreta pomena su vredna: Port Sun Light kod Liverppla, uz tvornicu sapuna, iz 1887.g. E. Marswick, Pixmor Hill, Bourneville kod Birminghama, podignuto uz tvornicu kakao iz 1903.g., Hamtsead, 1906., dovren tek 1926.g., Woodland, 1920. i Welwyn iz 1920. godine. Zadnja etiri vrtna grada izgraena su po planovima R. Unwina i B. Parkera. Kasnije, 1930.g., izgrauju se Watling Estate, sa etiri hiljade domova, Nortis i Springwood kod Liverpoola. U urbanistiki savremenijem vidu Fr. Ll. Wright je ovaj problem reavao idejom Broadacre Ci ty ; ak je i svoj oblakoder izvukao u polje iz gomile gradskih kua. Vodei teoretiar pokreta Gradovi u zelenilu arhitekt R. Unwin prua ovu formulaciju: Grad industrije i zdravog stanovanja je ogranien prostor koji u punoj meri omoguava socijalni ivot; opkoljen neprekidnim pojasima polja i njiva, bio bi ili svojina optine ili pod upravom zajednice . U svom spisu Die Stadt der Zukunft ( Grad budunosti), Fr. Fritsch iznosi jo 1897.g. misli sline onima koje je izne o engleski pokret. Bez preduslova kakvi su postojali u Engleskoj, one su tada jo u Nemakoj ostale bez dejstva i pale u zaborav. V.g. predstavlja u svakom smislu planski osnovano naselje i to ne samo po svom urbanistikom planu ve i u pogledu svih ostalih organizacionih mera, a njih je bilo u prilinom mnotvu. V.g. je svojina samog stanovnitva, tj. odnosne i odreene drutvene zajednice. Iskljuena je svaka spekulacija zemljitima (ona se samo iznajmljuju), kuama i stanovima. Nov tip grada u zelenilu omoguio je svojevremenu reformu stanovanja u kapitalistikom svetu, stvarajui za industriju i zanatstvo povoljnije uslove proizvodnje, dok se znatan deo neizgraenih povrina koristi za vrtlarstvo i njive. Meutim, propagatorima engleskih v.g. zamera se da vide samo spoljanje pojave gradskog ivota i da ne mare za higijenu, odvojenost od prirode, lini i drutveni moral. Prema kritiarima, satelitska i trabantska naselja izgraena u velikom krugu oko grada predstavljaju vie decentralizaciju stanovanja nego samog mesta. VRT N I GRADOVI , POKRET V . Pok ret vrtni h gradova VRT N I PAVI LJON , KI OSK PAVI LJON (Arh.). Mali paviljon krune ili kvadratne osnove koji na trgovima, skverovima i raskrsnicama slui za prodaju novina, duvana i sl. V . Ki osk , 4. VRT N I SKVEROVI V . Garden squares VRT N I TRG V . Squares, Sk verovi VRT N O POZORI T E (engl. Garden theatre, nem. Gartentheater) Prirodni teatar, formiran od vrtnog bilja, poznato naroito kod baroknih vrtova. Vrtno pozorite ima vetaki uzdignutu terasu u formi bi ne, dok su kulise i scenografija nainjeni od ukrasnog bunja i drvea, a upotpunjeni su figurama i skulpturama sa alegorijskim znaenjem (Herrenhausen u Hanoveru). Ponekad su vrtna pozorita izgraena poput romantinih ruina ili su podignuta uz neku postojeu jamu ili peinu (Hellbrunn, Salzburg). VRT OVI Arhitektonski parkovi i vrtovi predstavljaju zelene prostore ili povrine jednog urbanog podruja, koje su projektovane i podignute sa namerom svesnog postizanja ideala prirodne sredine. Vrtovi su prostori koji se formiraju okolo znaajnijih arhitektonskih zdanja: dvoraca, vila ili urbanih sredina: starih gradskih jezgara, gradskih centara, sa namenom ostvarenja tihe, mirne zelene oaze koja ssluzi odmoru, relaksaciji i uzivanju njenog korisnika. Parkovi i vrtovi predstavljaju tzv. druga mesta; oni su osetljivi, itljivi, umetnuti u urbano vreme kao u predeo. Oni vraaju dvostrukoj utopi ji : apsolutnoj prirodi ili istoj izvetaenosti. K ada park i vrt (javni) nisu podvrgnuti racionalnosti proizvoakog i industrijskog porekla, kada nisu neutralizovani zelenim prostorom i kada se ne svode na njega, tu krtu i parodijsku geometriju , oni sugeriu apsolutnu i nedostupnu prirodu, peinu, vetar, nadmorsku visinu, more i ostrvo - a isto tako i izvetaenost: potkresano, izmueno drvo koje slui kao isti ukras. Vrt i park su ovo i ono, silom okupljeni apsolutni kontrasti, ali na nain koji podsea na utopijsku slobodu, utopijsko odvajanje. Japan prua izuzetne primere ove umetnosti vrtova. Takoe i pariski vrtovi i parkovi, ali su veoma razliitog kvaliteta. Nema prostora vrta ili parka bez utopijskih simbola, bez korienja visine ili dubine prema zakonima koji nisu ni zakoni utilitarnog empirizma, niti pak zakoni bilo koje estetike pozajmljene iz slikarstva, vajarstva, neke posebne umetnosti: koji su zakoni urbanog oblika. VRT OVI EGI PT A U starom Egiptu, zemlji sa gustom mreom kanala, zemljoradnja se razvijala sa verskim fanatizmom, te i stanovnitvo Egipta predstavlja preteu organizovane zemljoradnjue. Polja Egipta bila su pravilno izdeljena podizanjem brana na Nilu i pravih kanal a. D ananja podela i ureenje ove vrste je slino p svojim osnovama ondanjoj podeli zenljita. Bogatstvo poljoprivrednih prinosa podsticalo je povlaenu klasu na ostvarenje neutilitarnih povrina - parkova, radi svoje razonode i poveanja udobnosti stanovanj a, to je znatno delovalo i na razvoj vrtne umetnosti u Egiptu. Izgledi vrtova ouvani su u ivopisnim grobnicama gradovi mrtvih u Tebi i Ahetatonu, kao i na reljefima uklesanim u kamenu. K ompozicija vrtova Egipta je pravolinijska i sainjena od ivog organskog i mrtvog anorganskog sveta - biljaka, kamena, peska, vode i dr. Glavna zgrada udaljena je od ulice i postavljena u sredini vrta. Drvee je saeno du procesionih avenija i pristupnih aleja nsvetilitu, a iza linije sfinga redovno je postavljano slobodno zelenilo. VRT OVI EGI PT A, FARAON SKI VRT Prototip je geometri jsk og vrta koji se u Egiptu podizao ve od 3000 godine pre nove ere. Vrhunac je stvaralatva vrtne arhitekture u doba Novog Carstva u razdoblju 1580-1350 p.n.e. Oblikovanje egipatskog vrta, kao i vrtova u Mesopotamiji, proizilazi iz sistema kanala i bazena za navodnj avanje. Geometrija, vodene povrine i kanali egipatskog vrta ishodita su evropske vrte umetnosti. Izgled egipatskih vrtova ouvao se na slikama u grobnicama i na kamenim reljefima. N a osnovu tih prikaza moe se govoriti o faraonsk i m vrtovi ma, vrtovima uz plemike 1. Lil- Delivrance, elezniko vrtno naselje sa poetka XXv. 2. Shema Howardovog vrtnog grada 3. Howardovo naselje grad-bata, sa ogranienim brojem stanovnika, od 32000, od kojih 30000 ivi u gradu, a 2000 se bavi poljoprivredom 4. ema Ebenezera Howarda za podelu vrtnog grada na zone. Drutvene zgrade su u centru, stanovanje je u zelenilu a industrija je na periferiji grada
710 kue, o gajevima uz hramove, alejama i dr. VRT OVI I T ALI JE V . Renesansni vrt. Obrada vrtova renesanse i baroka u I taliji nalazi svoju primenu unoenjem umetnosti pri kultivisanju i uzdizanju prirode. Vrtna umetnost u slobodnom prostoru razvija se kompoziciono sa delatnou arhitekture. Oblikovanje prostora je uslovljeno podreivanjem reljefa arhitektonskoj kompoziciji ureenja, pri emu se istie dominanta. Hortikultura kao arhitektura spoljnjeg prostora vri funkciju uobliavanja koncepcije i deluje na isticanje zgrade kao poente prostorne kompozicije.K arakteristika kompozicije italijanskih vrtova naglaena je postavljanjem aksijalnog glavnog poteza simetrije. Perspektiva ovog poteza kao osa vrtne kompozicije postaje obeleje prodora u prostoru sa vrtnom arhitekturom kao oblikovnim elementom i aksijalno postavljenom vilom kao istaknutom dominantom i zavrnim centralnim elementima vrtne kompozicije. Uokvireni prostor glavnog poteza i sporedne staze isticali su kontrast svetla i tame sunanog podneblja italijanskih vrtova. Pravilni potezi sporednih staza presecaju parkovsku povrinu nizom perspektiva manjih vanosti sa pogledom bilo na vilu ili na terase, kaskade, bazene, vodoskoke, raskrsnice, arhitektonsko-vajarska dela i dr. Ove sporedne perspektive smiljene su da istaknu poentu glavnog poteza ili da istaknu ostale elemente kompozicije. Vrtovi Italije esto su posytavljeni na pokrenutom ili nagnutom terenu, pri emu se reljef koristi za oblikovanje kaskada i terasa raznih visina koje se uspeno koriste za perspektivna sagledavanja i predah. Terase su meusobno povezane dekorativnim stepenitem ili potpornim zidovima sa rampama. Voda u prostornim kompozicijama italijanskih vrtova obilato se koristi kao oivljujui i osveavajui element prostora pri slobodnom prelivanju sa objekata, kaskada ili zida, u kompozicijama mlaza i rasipanja kod f ontana i vodoskoka, u bazenima kao glatka vodena povrina i dr. K ompozicije italijanskih vrtova uticale su u XVI i XVI I v. na razvoj vrtne umetnosti u Evropi. VRT OVI M ESOPOT AM I JE Nastali su kao idealizacija sistema za navodnjavanje i zelenih oaza ravnice izmedju Eufrata i Tigra. Primarni sadraj vrtova ogradjenih zidom bili su kanali za navodnjavanje i drvee ispod kojega se moglo odmarati. N a podruju Mesopotamije, prema Starom Zavetu, sneten je i bi bli jsk i vrt E den. Njegov oblik simbolizovan je kvadratom koji je kroz istoriju i do danas ostao osnovna inspiracija vrtovnog oblikovanja. Kvadratni vrt bio je preseen vodenim kanalima koji simbolizuju etiri reke raja, a vrt u sebi sadri sve plodove zemlje. Vavilonski visei vrtovi, smeteni uz obalu Eufrata, smatrani su jednim od sedam uda antikog sveta. Bili su izgradjeni za legendarnu asirsku kraljicu Sumiramidu, a obnovljeni u VI veku pre nove ere. Prema Strabonu, vrtovi su bili kvadratni sa stranicama od 120 m, sagradjeni od nekoliko tereasa koje su bile jedna povrh druge, a nosili su ih lukovi na kvadratinim stubovima. Najvia terasa bila je na visini od 25 m. Da bi se sauvala od vlage, gradjevinska je konstrukcija bila zatiena izolacijom od bitumena i olova. Voda iz Eufrata dovodila se na vrtne terase hidraulinim napravama. Podruje Mesopotamije veoma je vano sa gledita umetnosti vrtova i ureenja parcela. Aluvijalna nizija dvoreja pored plodnosti postaje i uzor ljudske prosveenosti. Najvei deo podruja bio je snabdeven mreom vodenih plovnih kanala ili kanala za navodnjavanje. Dvoreje nije bilo bogato kamenom i drvetom. U kasnije doba Asirskog i Novovavilonskog carstva zabeleeni su umetniki vrtovi. U dvoritima velikih palata i svetilita uglavnom su se gajila zelenila. Semiramidini vrtovi u Novom Vavilonu, kao vrhunac tehnike vrtne umetnosti, su jedno od sedam svetskih uda, na levoj obali Eufrata, povezani sa odaj ama cara Navuhodonosora. Grki istoriari Plutarh, Ksenofon i Diodor istiu znaaj vrtova u planinskim krajevima Persije, kao prava Uda zemaljskog zelenila. Parkovi K ira i Darija bili su nepravilnog oblika i liili su na poznije parkove Evrope. Narodi Bliskog I stoka nasledili su predanje o rajskim vrtovima, to je znatno uticalo da je i sam narod gajio kult prema zelenilu. U doba Sasanida i u poznom persijskom carstvu Srednjeg doba, oivljuje preobraavanje suptropskih krajeva i velika povrina zemlje je pod vrtovima. I slam je prihvatio hortikulturne tekovine Sasanida i preneo ih do Mavarske panije. Muslimani su svojim vrtovima dali karakter Arapsko-muslimanske arhitekture. VRT OVI RI M A S rimskom civilizacijom zapoinje prava istorija vrtne umetnosti. Pisani i arheoloki izvori brojni su i omoguuju upoznavanje i shvatanje vrtne umestnosti, veoma omiljene kod Rimljana. V rt je kod Rimljana imao razliite funkcije: kao sveto mesto (boravite kunih bogova i zatitnika kue, sveti l ug posveen bogovima ili pokojnicima), kao spoljanji prostor boravka ili element proirenja kue, s primarnim ciljem da ostvari prelaz izmedju arhitekture i prirode. Vrt je u Rimu postao simbol drutvenog poloaja i reprezentacije. Vrtna se umenost Rima moe posmatrati izmedju dve krajnosti: arhitektonske koncepcije vrta uz stambene objekte, te prostornih parkovnih prostora naturalistike koncepcije. Prvi se tip odnosi na hortus i peri sti l ni vrt rimske kue, a drugi na vrtove zvane horti uz vile u gradu i letnjikovce u blizini grada te na velike parkove s javnim objektima. Za rimski vrt karakteristini su neki tipini elementi koji se gotovo redovno pojavljuju, a mnogi su posle bili prihvaeni u srednjovekovnom i, naroito, renesansnom vrtu. To su tremovi , pavi l joni , seni ci , vodeni motivi, ni mfeji i ianjem oblikovano bilje (opus topi ari a). Peristil je pravougli vrt sa svih strana okruen tremom na stubovima. Pavi l jon se u rimskom vrtu javljaju u obliku letnjih poivalita (tri k l i ni ja), okruglih ili kvadratnog oblika. Seni ce (odri ne, pergol e) najee su se nalazile u malim vrtovima propraene vodenim motivima. Voda se u rimskom vrtu pojavljuje u obliku vodenih ogledala, kanala i vodoskoka. Svetilita nimf a (ni mfeji ) obino sadre pilju gde izvire voda koja opskrbljuje bazene. Umetnost ianja biljaka kreirali su Rimljani, a pripisuje se, prema Pliniju, Avgustovom prijatelju Gaju Matiusu koji ju je prvi uveo preuzvei je sa Istoka. To se umee sastoji u oblikovanju drvea i grmlja obrazivanjem, najee imira, mirte, crnike, empresa i lovora. Biljkama se nisu davali samo geometrijski oblici poput zidova, pravouglih palira, prizama, kuglama, piramida, kupa itd., ve su to esto bila prava umetnika dela koja su predstavljala ljudske figure, boanstva, ratne, mitoloke ili lovake scene. Umetnost ianja bie nastavljena u srednjem veku i otada e se neprekidno primenjivati u vrtnoj umetnosti do danas. VRTOVI U STAROJ GRKOJ Egejska umetnost obiluje motivima hortikulture. Grki mit politeistikog verovanja pun je predanja na nekadanje zlatno doba sa spevovima Homera i Publija Vergilija o viziji vrtova i predstavama Elizejskih poljana blaenih u donjem svetu. Grci nisu mogli da ostvare zelene gradske povrine sa vojim polis - dravama na skuenom i ogranienom prostoru mahom kamenitom, sem delom drvoreda pokraj Agora. Zelenilo je u staroj Grkoj nalo primenu kod nekropola uz zidine ili u neposrednoj blizini samog grada. Vrtna umetnost u antikoj Grkoj bila je manjih razmera. Svetilita, proroanstva i sportske povrine kultivisani su kao gajevi. 1. Plan uredjenja vrta vile u Egiptu. Vrt je pravilnih poteza, a bata je sa razliitim rastinjem i biljem 2. Simbolina predstava rajskog vrta u Mesopotamiji, crte Maldinija 3. Vrtna kua, osnova 711 U Jelinizmu hortikultura osvaja teren u izvesnim gradovima. Zelenilo kao urbanistiki element nalazi svoju primenu u Deinokratovoj Aleksandriji. Dafna, vrtno naselje Antiohije, predstavljala je park protkan svetilitima, dvorskim zgradama, letnjikovcima bogataa, zverinjacima i sportskim ureajima. VRT OVI U ST AROM RI MU K ult prirode kod Rimljana naao je primenu u pesnitvu, slikarstvu i prostornoj plastici uz obilje vrtnih motiva. Podruje Imperije bilo je pogodno za odgajivanje poljoprivrednih i vrtnih rastinja. Rimljani su se bavili preteno zemljoradnjom sa utilitarnim povrtnjacima. Re hortos Rimljani su preuzeli od Grka. H ortos je predstavljao manji prostor bogate sadrine u sastavu zgrade, gde se pored cvea gajilo i povre. Prostorni parkovi sa reprezentativnim zgradama, dvorcima i hramovima nazvani su horti , a prostorni trgovi zvani k ampus bili su prostor sa travnjacima i sa izgledom vrtova. U Rimu je osnovan narodni park za razonodu stanovnitva sa vetakim jezerom za prireivanje pomorskih bitaka. U doba Republike poinje izgradnja suburbanih i rustikanskih domova - letnjikovaca za patricije. Umetnost vrtova u rimskoj I mperiji dostigla je visok stepen razvoja. U tenji za savlaivanjem prostora istie se oblikovanost zelenila. Parkovi Rimljana prostirani su i u njima je pored skulptura esto postavljen i zverinjak. Kod vrtova rimskih graana ispred vile ili u neposrednoj blizini letnjikovca obrazuje se prednji prostor kao zametak kasnije stilski razvijenih partera. Parter je prostor sa niskim rastinjem i dobrom preglednou, a u tesnoj je vezi sa zgradom. Pravilno je podeljen pravolinijskim i krivolinijskim stazama. Parter je ukraen cvenjacima i uokvren strienim dreveem po uzorcima slova, oblika ivotinja i dr. Rimljani su birali vidike obzirom na okolinu ili deo vrta, stvarajui u prednjem prostoru arhitektonski i dekorativni okvir. Rimski vrtovi svoje zelenilo preobrazavaju u arhitekturu i skulpturu vrtova. Od anorganskih elemenata u rim. vrtovima primenjuje se voda u vidu kanala, ribnjaka, jezera, bazena, vodovoda, fontana. Voda postaje znaajan inilac u vrtnoj umetnosti Rimljana. K ompozicija rimskih vrtova obuhvata odnose partera, bazena i aleja sa okvirnim stubovima i drveem. Vrtovi rim. vila su skromniji od vrtova renesanse. Terase podignute na svodovima bile su omiljen element rimskih vrtova. K ompozicija rim. vrtova koristi uspone terena, a ravni krovovi zgrada sluze zarazonodu i odmor. Kod srednjih graanskih klasa hortikultura je bila tesno vezana sa stanovanjem D omovi Rimljana mahom su okrenuti prema dvoritu. Atrij i peristil sa vrtom predstavljaju iu privatnog ivota. Peristi oznauje vei pravougaoni vrt uokviren sa svih strana stubovima. K od vrtova rimskih zgrada, esme sa vodom ili vodopadom ija voda otie iz bazena, ine dekorativni element. Unapreenju vrtne umetnosti kod Rimljana nejvie je doprinela volja careva. Avgustov mauzolej na Marsovom polju sa terasasto poreanim spratovima, ukraen je empresima. Car Neron, posle razornog poara, zaposlio je mnoge umetnike na podizanju svoje palate i ureenju izvesnog dela Rima. Arhitektura i umetnost vrtova imali su monog zatitinika u caru Hadrijanu sa arhitektom Apolodorom. Hadrijan je pristupio podizanju nove rezidencije na padinama Tivolija, koja se sa svojim zgradama odral a i u kasno rimsko doba. Vila DEste, jedno od najznaajnijih ostvarenja renesansnih vrtova podignuta je u Tivoliju. VRTOVI ZA CEREMONIJE AJA Vrt za ceremoniju aja razvio je zen-budizam kao prostor religijskog rituala. Vrhunac vrtne kompozicije za ceremoniju aja jesu vrt carske palate K atsura u K jotu iz 1620. remek delo umetnika K obori- Enshua. Glavni motivi kompozicije tog priblino 4 ha velikog vrta su jezero u obliku drala i ostrvo u obliku kornjae, dva tradicionalna simbola dugovenog ivota. VRT OVI ZA KON TEM PLACI JU V . Kansho-tei en VRT OVI ZA M EDI T ACI JU V . V rt, srednjovek ovni vrt VRT OVI ZA UI VAN JE V. Vrtna umetnost stare Grke VRT OVI , EN GLESKI V . E ngl esk i vrtovi VRT OVI , I ST ORI JSKI V . I stori jsk i vrtovi VRT OVI , JARDI N S DE VERRE V . Jardi ns deverre VRT OVI , JAVN I V . Javni vrtovi VRT OVI , KALI FORN I JSKI V . Kal i forni jsk i vrtovi VRT OVI , M EOVI T I V . M eovi ti vrtovi VRT OVI , PERI VOJI I PARKOVI Slobodni, zasadjeni delovi zemljita arhitektonski oblikovani preteito ivim biljnim materijalom sa svrhom da se postigne estetski sklad. V rtovi i peri voji (vrtna i park ovna arhi tek tura) iskazuju se tokom istorije, a i danas, kao umetniko delo, arhitektonsko ostvarenje odredjenog stvaraoca, kao jedinstveni i nedeljeivi prostor kue i okoline, kao urbanistiki i oblikovno neizostavni element urbanog prostora, te kao element slike ulice i grada. Park ovna arhi tek tura u prvom je redu delo oveka, a tek delimino i prirode. Arhitektura vrta mora biti nedeljiva od objekta uz koji se nalazi. Odnos objekta i njegove okoline (vrt, peri voj , k raj ol i k ) bio je uvek deo arhitektonskog stvaralatva i nikada sluajan i nevaan. Bez obzira na to da li je priroda podredjena kui (renesansni i barokni vrt) ili je kua podredjena prirodi (engleski vrt, pejzani vrt XI X veka, kineski i japanski vrt), uvek postoji kljuan odnos kue i okoline. Da bi se taj odnos postigao, on mora biti plod jedinstvene zamisli arhitekta. Ne moe se i ne sme deliti kua od njegovog vrta ili okolina, jer tako zajedno ine arhitektonsku celinu. U strunom smislu pojmovi vrt, perivoj i park upotrebljavaju se kao sinonimi, ili istovremeno imaju i razliita znaenja. V rtom se obino naziva prostor usko vezan uz objekat (dvorac, vi l u, pal atu, k uri ju), da ga ulepava i upotpunjuje. Vrt ima estetsku vrednost i znak je raskoi i socijalnog statusa. Park je obino mnogo prostraniji od vrta i pokriven je delimino ili potpuno visokom vegetacijom. Osim estetske, ima pejzanu, ekoloku, a katkada i izrazito botaniku vrednost. Pojam peri voj nalazi se u srpskom i hrvatskom jeziku od XVI veka pa nije tudj, iako ima grko poreklo. Znaenje pojma perivoj je izmedju vrta i parka. Moglo bi se rei da je perivoj visokolutivisani zeleni prostor koji veem broju ljudi slui i kao kulturni objekat i mesto drutvenih zbivanja (koncerti, recitali, predstave i sl.) VRTOVI, ROMANTINI V. Romantini vrtovi VRT OVI , ST AKLEN I V . Stak l eni vrtovi VRT OVI , UT I LI T ARN I V . U til itarni vrtovi VRTOVI, VAVILONSKI VISEI V. Vavilonski visei vrtovi VRTOVI, VISEI V. Visei vrtovi VULKANSKA BREA Brea sastavljena od zdrobljenog materijala nastalog pri vulkanskim erupcijama. VULKAN SKI AGLOM ERAT Meavina veih i manjih blokova i komada stena, vezanih masom istinjene stene, koji se nagomilavaju u velikoj masi prilikom snanih, eskplozivnih erupcija, te skoro uvek prate efuzivne stene. Nalazi se i u starim vulkanskim kanalima. 1. Vrtno pozorite 2. Vrtno pozorite, teatar fontana vile Borgheseovih u Frascatiju, gravira Falda-e, 1675 3. Vrt; Hannover, Herrenhausen 4. Vrt palate Tuileries na planu Paruza (Turgot plan), 1739
712 VULKAN SKI PESAK Pri vulkanskim erupcijama koje se obavljaju uz jake eksplozije, lavina masa i okolne stene razbijaju se u sitnije komade, koje odlee u vazduh pa zatim pada i slae se na veoj ili manjoj daljini oko kratera. Najsitniji takvi komadii zovu se vulkanski pesak i vulkanski pepeo. VULKAN SKI TUF, T UF (1) Vulkanski tuf je magmatsk a stena postala poglavito od vulkanskog pepela i peska koji je zatim vie ili manje slepljen i stvrdnut u vrstu stenu. (2) Krenjaki tuf je drugi naziv za sedru. V . Tuf. VULN E PROZOR V . L i hnosk op, l ychnoscope VUN A, ST AKLEN A V . Stak l ena vuna VUT E, VOUT E (franc. voute, nem.Voute) 1. U statici, naziv za poveanje profila preseka jednog nosaa, najee na mestima njegovih oslonaca, radi omoguenja boljih statikih osobina. Vute se rade prvenstveno iz konstruktuvnih razloga, da bi se pobeala nosivost na osloncima grede. Takoe, ponekad se izrauju iz estetskih razloga, posebno na fasadama. Vute su najee trougaonog izgleda, ali mogu da budu i drugih oblika, na primer u vidu segmenta parabole. V . H ol k el 2. Kod tavanine konstrukcije, najee konkavna ili kosa povrina prelaza izmeu zida i tavanice, odnosno, stuba i tavanice. 3. Kod grednih nosaa, zakoeno poveanje visine grede u zoni oslonaca grede, da bi se poveala njena nosivost. VUZOAR V . V oussoi r VYSE (engl.) Spiralno stepenite ili stepenite zavojito oko centralnog noseeg stuba. V . V i ce. WABI (jap.) V . Z en pri nci pi . Mnoge od estetskih vodilja zen umetnikih formi potiu iz ukusa potinjenim konceptima wabi i sabi . Wabi se odnosi na potinjenu lepotu nerazdvojivu u jednostavnosti i mirnoi, spokojstvu, a sabi se odnosi na rafiniranu elegantnost na nain da objekti postaju dostojni potovanja i lepi zbog toga to sadre patinu svog doba i na taj nain inspiriu posmatraa sa dubokim oseajem strahopotovanja. W abi sabi zajedno opisuju naklonost prema jednostavnim svakodnevnim stvarima, kao to su zdele za aj ili mrve bambusovog aja, koji se koriste na rafiniran nain. Wabi moe da se odnosi na jednostavne radosti ivljenja u primitivnoj slamnatoj kolibi to je tipino za japanske ajne kue, to moe da kreira oseaj elje za opozivanjem svega onog to je zemaljsko u korist udima prirode i ivota u mistinoj kontemplaciji. Kad se ovaj sens prirodne jednostavnosti kombinuje sa sensom antikviteta ili primitivne rustinosti, to moe da kreira sabi . WACH SEI LEGEN (nem.) Nemaka dekorativna tehnika iz XVII veka. Proces ukljuuje izradu zaseenih ara, koje se zatim ispunjavaju utom meavinom sumpora i voska ili kitom. Ovaj nain linearne dekoracije bio je uobiajeno korien kod Pennsylvania nemakog nametaja, posebno na panelima kod schrank -a. WAI N SCOT ST OLI CA V . Obl oena stol i ca WAI N SCOT V . L amperi ja WALKI N G CI T Y (engl. grad k oji hoda) Grupa Archigram je preuzela inspiraciju iz svemirske tehnologije, delimino iz arh. Cape K ennedy, gde je podignut arhetip za w.c. grupe Archigram (Ron Herron, 1964.g.). W.c. je puzao na pokretnim teleskopski nogama nalik Paolozzi-jevim bubookim udovitima. Ostali uticaji bili su u arh Disneylanda, gde je ostvaren ideal grada zabave u budunosti i gde su zdrueni nauna f antastika i pop kultura. Namera je bila da se napravi prostor koji je adaptabilan i koji sadrzi vienamenske prostore unutar adaptabilnog miljea. Naglasak je dat mogunosti promene.V. Hodajui grad WALL GARDEN V . Z i dni vrt WALL PAPER V . Tapete(engl.) Engleski naziv za tapete, WALL ST REET (engl.) Pojam dobio po nazivu poznate poslovne ulice Wall Street u New Yorku, gde se nalazi poznata berza. Pojam se uopteno koristi da bi oznaio uu poslovnu ili berzansku zonu jednog grada. WALLED CI T Y (engl.) Engleski naziv za grad iza zidina, grad koji je opasan gradskim zidinama ili bedemom, sa kontrolisanim ulazima u grad putem kapija. WALL-PRESS (engl.) Orman sa policama postavljen u odgovarajuoj upljini nainjenoj u zidu. WAN DM ALEREI (nem.) V . Z i dno sl i k arstvo, i vopi s WAN DPFEI LER (nem.) Literarno zi dni stup ili zi dni stub, termin je dat unutranjem k ontrforu koji formira zidove bonih kapela ili je izbuen lukovima da bi formirao bine brodove u baroknim crkvama u junoj Nemakoj, posebno onim iz V oral berg k ol e. WAN GEN T I SCH (nem.) Nemaka forma nametaja iz perioda renesanse, iz perioda oko 1500. Godine. Predstavlja vrst, snaan sto sa rairenim nogama vezanim niskim kutijastim razupiraem. Varijantna forma, schragenti sch (makazasti sto), imala je cilindrine noge, bilo da su tokarene ili izrezbarene. WARD (engl.) 1. Engleski naziv za unutranje dvorite jednog dvorca, koje je zatieno zidovima, kulama i dr. 2. Veliki apartman u zatvoru ili bolnici. WARDROBE (engl.) V . Orman za odel o WASCH KAST EN (nem.) Ormar za umivanje. WAT CH TOWER, KULA ST RAARA (engl. watch tower) K ula ili stanica sa koje se vri osmatranje da bi se videla eventualna opasnost, kao to su kule straare na gradskim zidinama. WAT ER LEAF KAPI TEL, KAPI T EL VODEN I LI ST (engl. ) Engleski izraz za listati obliko korien na k api tel i ma iz XI I v. Vodeni list ke irok, ravan, i suava se prema kraju, zakrivljeno se savijajui prema uglu abak usa i zavojit je na brhu. WAT ER T ABLE, LET VI CA ODBOJN I K (KI E) (engl.) Engleski izraz za (v.) i spad zi da. WAT ER CAT CH MEN T BOARDS V . Odbori za i sui vanje mora WAT ER CLOSET , WC (eng. k l ozet sa vodom) Naziv za sanitarni klozet sa tekuom sanitarnom vodom. W.c. je izmislio 1596.g. Sir John Harington, a njegova upotreba jre znaajno poboljala sanitarne uslove u stambenoj kui. Meutim, nova moda se nije brzo proirila i nije bila odmah prihvaena. U francuskoj je w.c. uao u upotrebu kao suvo privatno odeljenje u XVI I I v., kao engleska novina. Bez obzira na novu upotrebu w.c.-a, u Francuskoj je zidana Palata Versailles, na koju nisu tedena sredstva, ali koja je imala konfor koji jedva da je odgovarao uslovima srednjovekovnom dvorcu: u funkciji klozeta bile su koriene portabl komode na tokovima. Pre nego to su pronaene septika jama i ventilacioni dimnjak u sklopu w.c.-a, njegovu upotrebu je ograniavala pojava runog zadaha koji se irio kuom. Pojavu w.c.-a pratio je jo jedan izum, koji je doao direktno iz K ine: upotreba toalet papira. WAT ERBED V . V odeni k revet WAT ERLOO N OGA V . N oga W aterl oo WAT T LE AN D DAUB, PLET ER I GLI N A (engl. pl eter i gl i na) Engleski izraz kojim se predstavlja metoda gradnje 1. Vrt Nymphenburg, Muenchen 2. Walking City, Ron Herron, 1964 3. Walking City, Grad koji hoda, Ron Herron 4. Wasserburg zamak na vodi, dvorac na vodi