ODSJEK ZA BHS JEZIK I KNJIEVNOST UMJETNOST ESEJA

LJUBAV U DJELIMA REALIZMA - esej -

Studentica: LJUBAV U DJELIMA REALIZMA

Realizam kao epoha se javlja nakon romantizma i traje od tridesetih do kraja osamdesetih godina devetnaestog stoljea. Svojom poetikom se zapravo suprotstavlja poetici romantizma. Romantiari su svoje zanimanje usmjeravali ka mati, zanimali su ih izuzetni likovi u izuzetnim situacijama, naglasak je bio na sentimentalnosti. Pretjerivanje i u neku ruku patetinost su bili karakteristini za romantizam. Poezija je bila jako pogodna za izraavanje poetike romantizma i kroz nju se oslikavala, pored ostalih osjeanja, i ljubav. Za razliku od romantiara, pisci realizma su sve temeljili na razumu. Oni su u svojim djelima predstavljali stvarnost i svakidanji ivot dosta precizno i objektivno. Poetika realizma nalae da knjievnost, poput znanosti i filozofije, omoguava odreene spoznaje. U djelima realizma likovi su obini ljudi, najee predstavnici odreenog drutvenog sloja, teme su takoer uzete iz svakodnevnog ivota. Visoko je cijenjen prozni izraz jer se kroz njega najbolje i mogla prikazati stvarnost. U realizmu nema pretjerivanja niti pretjeranog ukraavanja. Takoer nema poezije jer se poetika realizma nikako nije mogla ostvariti kroz stihove. Ljubav, kao osnovna tema u mnogim romantiarskim djelima, u realizmu se javlja kao sporedna jer je osnovni zadatak realistikih djela oponaanje zbilje tj. stanja drutvenog ivota u tom povijesnom vremenu. Temu ljubavi moemo pratiti kroz etiri djela realizma a to su: Madam Bovari (Gustav Flober), Zloin i kazna (Fjodor M. Dostojevski), Ana Karenjina (Lav N. Tolstoj) i Crveno i crno (Stendal). Floberov roman Madam Bovari je uzor romana realizma zbog njegovog vrsnog stila kojim uspijeva prikazati koroziju jednog vremena, koja nagriza sve ideale da bi na kraju sve ivote pretvorila u ruevine. U sukobu sa sredinom, pojedinac uvijek gubi i to je neka vrsta poruke realistikog romana. U ovom romanu je taj pojedinac osjeajna ena, Ema Bovari. Ema Bovari kao da ivi u romantiarskim romanima, sanja o bajkovitim prostranstvima, o neobinim ljudima, o luksuznim vilama i o ljubavi. Ona ljubav ne trai u stvarnim sitnicama kojima joj njen mu arl pokuava iskazati svu svoju predanost. Ona trai neto drugo, neto to bi ju usreilo. Trai ljubav kao osjeanje od kojeg se gradi cijeli ivot, trai ljubav kao hranu od koje se ivi. U momentima kada joj se uini da je to pronala, grevito se hvata za te pronaene niti kako bi dala smisao svom ivotu. ita knjige, uiva u ljubavima o kojima tamo ita i eli da ih prenese u svoj ivot. Kad otkriva da stvarni ivot nije poput onog u knjigama, doivljava razoarenje.

Prije nego to se udala, ona je mislila da osjea u sebi ljubav; ali kako srea koja je imala da proizie iz te ljubavi nije dolazila, mora da se prevarila, mislila je. I Ema je nastojala da sazna ta se u ivotu tano razumije pod rijeima srea, ljubav i zanos, koji su joj u knjigama izgledali tako divni. Ona je itala Pavla i Virginiju i sanjarila o kuici od bambusove trske, o crncu Domingu i o psu Fidelu, ali osobito o njenom prijateljstvu kakva dobrog brace koji ti bere crveno voe s velikih stabala, viih od zvonika, ili koji bosonog tri po pijesku i donosi ti kakvo ptiije gnijezdo. Ema je nastojala da u svom ivotu nae smisao ali da bi to uradila morala je znati ta je ivot. Svoju mladost je provela u samostanu gdje se kolovala i gdje je bila zatiena od svih vanjskih utjecaja. Jedini dodir sa ivotom joj i jesu bile knjige koje je uvijek itala i zahvaljujui njima stvarni ivot je zamiljala upravo takvim, idealnim. Sva ona pretjeranost u iskazivanju osjeaja koja je karakteristina za romantiarske likove je za Emu bila poeljna, ona je eljela da bude takva. To njeno pretjerivanje se najbolje vidi u dijelu romana kada prima vijest o majinoj smrti. Kad joj je umrla majka, Ema je prvih dana mnogo plakala. Ona je dala da joj se napravi posmrtna slika s pokojniinom kosom i u jednom pismu koje je poslala u Berto, prepunom tunih misli o ivotu, molila je da je kasnije sahrane u isti grob. ia pomisli da je bolesna i doe da je vidi. Ema je u dui bila zadovoljna to je osjeala da je odjednom dola do onog rijetkog ideala bljedolikih bia do kojega nikada ne dolaze prosjena stvorenja. Ona se zato sasvim prepusti lamartinskim meandrima, sluala je harfe na jezerima, sve pjesme labudova na izdisaju, opadanje lia, iste djevianske due to se diu u nebo i glas Vjenoga koji se ori po dolinama. To joj napokon dosadi, ali ona to ne htjede priznati nego nastavi po navici, zatim iz sujete, i napokon se iznenadi kad osjeti da je opet nala duevni mir i da joj je srce bez tuge kao to joj je elo bez bora Ema nije znala ta je ljubav. arl je nju volio svim svojim srcem ali je njoj to bilo dosadno. On je za nju bio prosjean ovjek koji je radio prosjean posao i ivio u provinciji. Ona je eljela vie. eljela je nekog posebnog, slavnog i poznatog, eljela je luksuz i svjetla Pariza. Ljubav je poredila sa time jer je tako bilo u knjigama. U knjigama ljubav nije bila za obine ljude a kamoli za siromane. Zar nije ljubavi, kao i indijskim biljkama, potrebno naroito pripremljeno zemljite, posebna temperatura? Uzdasi na mjeseini, strasni zagrljaji, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i njene ljubavne enje, sve je to bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od postelje na podijumu i od svjetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama.

Za nju ljubav nije bezuvjetna kao to je to sluaj sa romantiarskim likovima, Geteovim Verterom naprimjer. eljela je da voli kao to vole oni, ali to nije odgovaralo stvarnosti oko nje, stvarnost je bila drugaija. Imala je mua, dijete, kuu, dugove, obaveze, sve to jedna ena u prosjenom svakodnevnom ivotu ima. Ona nije mogla da ivi bezbrino, samo od ljubavi, kako su ivjeli junaci iz knjiga koje je ona itala. Pokuavajui da voli Leona i Rodolfa onako strastveno kao to je sanjala, ona im je doputala da je koriste. Njima nije odgovarala ta njena posesivna ljubav koja ih je guila. S druge strane, Ema je samo takvu ljubav, u takvom njenom obliku smatrala pravom. ...Rodolf otkri u toj ljubavi mogunosti i drugih uivanja. On zakljui da je svaka stidljivost samo teret. Stade da se prema njoj ponaa bez ikakva cifranja i uini od nje neko ponizno i pokvareno stvorenje. To je bila neka idiotska ljubav, puna divljenja prema njemu, puna ulne slasti za nju, neko blaenstvo koje ju je otupljivalo; i njena dua se uvaljivala u to pijanstvo i tu se davila, smeurana, kao vojvoda od Klarensa u svojoj bavi malvazije. Ta njena potraga za ljubavlju nije bila ograniena samo na mukarce u njenoj okolini. U jednom trenu se okretala i Bogu nadajui se da e u toj ljubavi nai ispunjenje svoje due ali kao i uvijek Ema je i tu pretjerivala, okretala se ka materijalnom jer je smatrala da se i ta ljubav iskazuje kroz spoljanost. Umjesto sree postoje, dakle, vea blaenstva, druga jedna ljubav iznad svih ostalih ljubavi, bez prekida i kraja, koja vjeito raste! Ona nazre, meu iluzijama svoje nade, jedno kraljevstvo istoe koje lebdi iznad zemlje sjedinjavajui se s nebom i za kojim je ona eznula. Ona zaelje da bude svetica. Kupi brojanice i poe nositi amajlije; poelje da ima u svojoj sobi, nad proeljem postelje, kakvu relikviju optoenu smaragdima, da je svaku veer ljubi. Cijeli svoj ivot Ema je traila tu idealnu ljubav. Prvo je to inila sa svojim muem. arl ju je volio, ali to nije bila ona strastvena ljubav o kojoj je ona itala i kojoj se nadala. arlova ljubav je bila stvarna, ljubav kojom mu voli svoju enu. Da je Ema manje ivjela u iluzijama mogla je vidjeti i osjetiti ljubav njegovu i ljubav svoje kerke Berte. ak ni Bertino roenje je nije usreilo, ni tad se njena oekivanja nisu ispunila jer je eljela sina. Nije vidjela ni da je isten volio, moda najiskrenijom ljubavi od svih. Ona nije ivjela u stvarnosti. Takvi likovi u realizmu i nisu mogli zavriti drugaije nego onako kao ona, smru. Pred kraj je i Ema sama shvatila da nije pronala ono to je traila, kad su je i Leon i Rodolf ostavili na cjedilu, a bila je slijepa jer nije vidjela one koji su joj do kraja ostali vjerni, arl i isten. Svejedno, ona nije bila sretna, niti je to ikada bila. Otkuda samo ta nepotpunost ivota, to trenutno propadanje svega na to se ona nasloni?...Ali ako postoji negdje neko bie snano i lijepo, neka junaka priroda, puna zanosa i profinjenosti u isti mah, neko pjesniko srce u 4

aneoskom vidu, lira sa icama od bronze s koje do neba odzvanjaju tune svadbene pjesme, zato da ona kojim sluajem ne naie na to? Oh, kakva nemogunost! Nita, uostalom, i ne vrijedi traiti; sve je to la! Nacrt fabule romana Zloin i kazna ne otkriva njegove temeljne vrijednosti. Pomalo nas podsjea na kriminalistiki roman s tim to mi ovdje od poetka znamo ko je poinio ubistva. Junaci ovog romana su donekle romantini. Sam Raskoljnikov ne ubija babu iz nekih sebinih pobuda jer novac koji ukrade od nje nikada i ne iskoristi. Iako je Raskoljnikov zapravo ubojica, kroz dijaloge sa samim sobom i sa drugima, Dostojevski nam ga prikazuje na kraju kao humanog i na svoj nain moralnog ovjeka. Iako svima ostalima ponaanje Raskoljnikova je krajnje neobino i neshvatljivo, ipak postoji neko ko ga od poetka shvata. To nije njegov prijatelj Razumihin koji ga u jednom momentu optuuje da je bezosjeajan. - Pa on nikoga ne voli; a moda on nikada nee ni zavoljeti- odsijee Razumihin. Dok nije upoznao Sonju, Raskoljnikov je mislio da je sam, mislio je da niko nee shvatiti njegove postupke. Iako je bila prostitutka, on je smatrao da je ona najie bie koje je sreo do tada. Branio ju je od drugih, iako nije znao zato, to nije bila njegova dunost. Znao je samo da pred njom uope ne mora da se pretvara niti da glumi. Prema njoj je uvijek bio otvoren. Njoj je prvoj rekao za ubistvo i ona je ostala uz njega. Svi su o njemu imali lijepu sliku, i majka i Dunja, i Razumihin. Svi su ga voljeli jer nisu znali istinu. On je osjeao gaenje prema sebi i prema toj njihovoj panji, on je nije zasluio. Kad je Sonja saznala istinu nije ga napustila, nije ga osuivala, naprotiv, ona ga je alila. Raskoljnikov se odmae i pogleda je s tunim osmjehom na licu. -Kako si ti udnovata, Sonja, grli me i ljubi kad sam ti to rekao. Ti nisi pri sebi.-Nema, sada na itavom svijetu nema nesretnijeg stvora od tebe! uzviknu ona kao van sebe i kao ne uvi njegove rijei i najednom zajeca kao u nastupu histerije. Ve davno zaboravljeno osjeanje kao talas zapljusnu njegovu duu i odjednom je razmeka. On se nije opirao tom osjeanju, dvije suze potekoe iz njegovih oiju i zaustavie se na trepavicama. -Pa nee me ostaviti, Sonja?- upita gotovo s nadom gledajui u nju. -Ne, ne; nikada i nigdje!- uzviknu Sonja. Ljubav nije idealna ali ipak omeka svaije srce i svima je potrebna, ak i nekome poput Raskoljnikova. On nije iskazivao niti pokazivao svoju ljubav prema Sonji kao to je to npr. radio Verter piui pisma i lijui suze nad svojom tunom sudbinom. Raskoljnikov je osoba koja stoiki podnosi sudbinu koju su mu donijeli njegovi postupci. Njegova situacija i njegov boravak 5

na Sibiru nije bio potpuni zatvor. Imao je nadu, imao je Sonju koja ga je pratila gdje god poao i koja mu je ulijevala snagu da prebrodi sve nedae. Njihova ljubav je bila stvarna, ista i neokaljana pretjerivanjem u njenom iskazivanju. Dovoljno je bilo to je postojala i davala smisao ivotu, i njenom i njegovom. Kako se to dogodilo, on ni sam nije znao, ali je izgledalo kao da ga najednom neto dohvati i baci njoj pred noge. Plakao je i grlio joj koljena. U prvom trenutku Sonja se strano uplai i smrtno poblijedje. Ona skoi s mjesta i, drhtei sva, zagleda se u njega. Ali tog istog trenutka sve je shvatila. U njenim oima zablista beskrajna srea; razumjela je, i za nju vie nije bilo sumnje da je on voli, da je beskrajno voli i da je, najzad, doao i taj trenutak... U svojoj temeljnoj temi i fabuli roman Ana Karenjina analizira problem braka i obiteljskog ivota. U tome moemo nazreti i neke podudarnost i sa djelom Madam Bovari. Ali fabulu Tolstojeva romana koja se kree oko nevjere supruge visokog inovnika Karenjina, Ane i njezine ljubavi prema oficiru Vronskom, a razrjeuje se traginim Aninim samoubojstvom pod kotaima vlaka, dopunjuje paralelna fabula o ljubavi i navodno sretnom braku Ljevina i Kitty. Tolstoj je od Ane stvorio karakter od krvi i mesa, motivirao je njenu nevjeru plemenitim ali inovniki korektnim karakterom njezina mua, pa ju je tako doveo u poloaj uzvieno- traginog lika u ijoj tragediji veliku krivnju snosi i aristokratsko drutvo koje okruuje nju i njenog ljubavnika. Da je predmet Ane Karenjine brak jasno je ve iz prve reenice: Sve sretne porodice lie jedna na drugu, svaka nesretna porodica nesretna je na svoj nain. Glavni predmet Ane Karenjine jeste brak , ali ne u svom ogranienom smislu, nego kao ljubav izmeu mukarca i ene, i mogunost odnosno nemogunost sree i harmonije u takvoj ljubavi. Ana Karenjina je najjai izraz te vjene udnje za svojom polovinom, za izgubljenom jedinstvenou ljudskog bia. Njena tragedija je vjeita tragedija ovjekova koji ne nalazi svog ivotnog saputnika. Ali veina promaenih ne prima stvar tako tragino, prelazi preko gorkog saznanja i miri se sa sudbinom. Ana se ne miri, ona je izuzetna, odve cjelovita, ne umije da se prilagodi, ne moe da se pokori udesu. Harmonina u sebi, ona tee nego prosjeni i neskladni nalazi bar priblinu zamjenu za svoju idealnu polovinu. I pored ljubavi Vronskog, Ana je do kraja sama jer u romanu nema ovjeka koji bi bio spram nje. Ana je ia tragedije. Ona je brakolomnica i najudnije trai sreu u ljubavi. Nasuprot njoj je brakotvorac Ljevin, takoer nepomirljiv u traenju ljubavi. I Ana i Ljevin, iako najslobodniji u djelu, robuju toj enji za ljubavlju. Veza izmeu Anine i Ljevinove sudbine vrsta je ne samo u idejnom nego i u bukvalnom smislu. Ljevinov put zavisi od puta Kiti, a njen od Ane i Vronskog. Teko je nai djelo gdje ljudi koji se meusobno gotovo i ne poznaju u tolikoj mjeri odreuju sreu i nesreu jedni drugima. Ba zato Ana Karenjina 6

djeluje ivotno uvjerljivija od djela u kojima se sve deava kao u romanu. Roman Ana Karenjina ima tri glavna toka. ivot Oblonskih, Stive i Doli, to je pria o obinom, ustvari, normalnom braku, o ljudima koji se podnose i povremeno ih obuzima groznica nezadovoljstva ali se uvijek mire sa stvarnou i ine kompromise sa lai branog ivota. Mire se da bi opstali, da bi se porodica odrala, da bi djecu mimoilo najvee zlo i mirei se ili se liavaju ljubavi, kao Doli ili je trae van braka, kao Stiva. To je teza o banalnosti braka i prozainosti ivota. Ana i Vronski predstavljaju antitezu. Oni rue prozaini brak u ime ljubavi. Ali antiteza ima udan poloaj i u ivotu i u romanu. Njoj je sueno da umre. Ona je zavodnika, ona je lirski napregnuta, ona uzbuuje jer ide ivicom ponora. Sinteza su Ljevin i Kiti. Oni su brakotvorni i na taj nain slue ljubavi. Brak je kod njih plod ljubavnog cvijeta, da bi kasnije kao svaki plod stvorio sjemenje za nove cvjetove i nove plodove. Brak nije samo posljedica nego i izvor ljubavi, njen smisao. Oni su ostvarili drevni ideal, postali su jedno bie tako da Ljevin, opinjen ljubavlju i sreom ne zna gdje svrava ona, a gdje poinje on. Ideali Ljevina i Kiti su skromni, zemaljski. Ona je dobra supruga, a on i pored kria i nepomirljivosti nijednog trenutka ne juria na nebesa. On svoj Apsolut trai na zemlji. U njemu je iskazana pobjeda realnog poimanja ivota koje nije lieno ni iskuenja ni poezije. Ljevin i Kiti imaju ono to nedostaje Ani i Vronskom: smisao za branu harmoniju, za zrelu ljubav, za povinovanje prirodi i izjednaavanje s njom. Ali oni imaju i neto od onoga to karakterie Anu, i oni su u slubi ljubavi, istinitosti i iskrenosti. Tragika krivica Ane je to je htjela pun ivot, punu ljubav i to je traila ljubav u bezljubavnom drutvu. Ona je htjela apsolutnu ljubav, koja se ni na to ne obazire, koja sve daje, sve oduzima, uvijek je svjea i u neprestanom usponu. Za takvu ljubav nije mogla nai sauesnika jer je traila neto idealno u nesavrenoj stvarnosti, ba kao i Ema Bovari. Takvim likovima je sueno da zavre smru jer ne mogu da podnesu realnost ivota i njegovo nesavrenstvo. Osim to predstavlja moralnu osudu niskosti drutva Restauracije, roman Crveno i crno predstavlja i roman o nemoguoj ljubavi i neostvarenoj srei. ilijan Sorel ne uspijeva da zadovolji svoje elje niti da ostvari svoje ambicije. Ljubav koju gaji prema gospoi De Renal i Matildi de la Mol, razliita po svom karakteru i intenzitetu, istovjetna je po svom traginom ishodu. ilijan Sorel je sloena linost, ije se znaenje ne iscrpljuje ambicijom kao osnovnom oznakom njegovog karaktera. To je linost satkana iz velikih elja, strasnog nagona za sreom, agresivnog odnosa prema drugima, ali takoer iz izrazito naglaenog osjeanja asti, tenji za pravdom, ljubavlju i harmonijom. Ove osobine kod njega nisu u protivrjenom odnosu, nego se nadopunjuju i odreuju dalji razvoj i itavu strukturu romana, koji se ne zavrava propau njegovih ambicija, ve se produava onim periodom ilijenovog ivota koji je omeen njegovim 7

zatvaranjem i pogubljenjem. Nije nikakva nedosljednost u razvitku ove izvanredno bogate linosti to je na samom pragu uspjeha svojim, po nekim nerazumnim inom sruila sva svoja nadanja. To je logina reakcija ovjeka koji se, uprkos svemu, osjea duboko prevarenim od jedinog bia koje je istinski volio i koji na kraju jasno shvata da njegova srea nije u postignutim drutvenim poastima, ve upravo u onoj uzvienoj ljubavi koju mu je gospoa De Renal dala i koja je zauvijek izgubljena. - Znaj: uvijek sam te volio, nisam nikog volio osim tebe. Zar je to mogue?- uzviknu gospoa De Renal i sama potpuno izvan sebe od radosti. Ona se privi uz ilijena, koji je grlio njena koljena. Dugo su zajedno i tiho plakali. Jo nijedanput u ivotu ilijen nije doivio takav trenutak. Pred svoje pogubljenje ilijen je dobro znao ta je najvrjednije to je imao u svom ivotu. To je bila ljubav gospoe De Renal. Ta ljubav nije idealna, nije uspjela pobijediti drutvo i norme, ilijen nije na vrijeme shvatio svu njenu vrijednost. Ali ta ljubav je postojala, zbog nje je gospoa De Renal umrla kad je izgubila ilijena i zbog nje ilijen nije umro kao neko ko je ivio bezvrijednim i besmislenim ivotom. Kroz ova etiri djela moemo vidjeti na koji se nain predstavlja ljubav u djelima realizma. U romantizmu je ljubav bila idealna, uzviena, bila je predstavljena kao neto nadzemaljsko, neto to pripada samo odabranim ljudima. Za razliku od toga, u ovim djelima vidimo ljubav u njenim pravim, realnim pojavnim oblicima, sa svim nedostacima. Ema Bovari trai svoju ljubav ne marei ta drugi o tome misle, ali je ne pronalazi jer zapravo trai neto idealno, neto bez mana, neto to ne postoji u realnosti. Raskoljnikov i Sonja su pronali ljubav, ali njihova ljubav nije savrena. Ona je prostitutka a on ubojica. Oni su ljudi sa problemima koji takoer osjeaju ljubav i trebaju je da bi dali smislenost svom ivotu. Njihova ljubav se uklapa u njihovu stvarnost. Ana Karenjina pokuava da ivi u drutvenoj sredini potujui sva pravila. Uspijeva ak i da krije svoju nevjeru i ljubav ali nije sretna jer poput Eme Bovari i ona trai neto to ne postoji. Njoj nije dovoljna ljubav Vronskog jer je ne ispunjava onako kako je ona to zamiljala. ilijan Sorel ispoetka koristi ljubav kako bi uspio u drutvu, ne cijeni je dovoljno. elja mu je da postane cijenjen u druvu, ali na kraju uvia da od toga nema nita i da je sve to ima ljubav. Kroz djela realizma upoznajemo sve strane ljubavi, upoznajemo ljubavi tazliitih karaktera, razliitih intenziteta ali to je najvanije, spoznajemo da ljubav nije idealna i nadzemaljska.