P. 1
Dvomatično pčelarstvo i apiekonomija

Dvomatično pčelarstvo i apiekonomija

|Views: 602|Likes:
Published by Billy Nik

More info:

Published by: Billy Nik on Feb 11, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as EPUB, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/08/2015

pdf

text

original

FERID VELAGIĆ

DVOMATIČNO PČELARENJE I
APIEKONOMIJA
SVE PROLAZI...
U dalekoj prošlosti kada je čovjek spoznao da med može koristiti kao hranu, već tada je počeo razmišljati kako će pčele bolje iskoristiti. Počeo ili je naseljavati u razne primitivne prostore od kamena, zemlje, drveta, slame, pruća itd. To su sigurno bili i začeci današnjih suvremenih košnica. Tada je čovjek znao samo za med a do njega je dolazio nehumanim načinom tj. gušenjem pčela.
Oduvijek je u narodu bilo inovatora. Bilo ih je i medu pčelarima. I tada kao i danas težilo se boljim rješenjima. Pronalazak pokretnog tama u košnici i konstrukcija centrifuge za med spadaju medu najveće izume u pčelarstvu. Od tada nehumano gušenje pčela u cilju oduzimanja meda, počinje da se smanjuje.
Na raznim stranama svijeta počele su se izrađivati košnice specifične za pašne prilike, klimatske uvjete, stepen razvijenosti pčelarstva, tradicionalne navike i običaje, itd. Sva ta raznolikost sigurno je za svaku pohvalu, jer je svaki izum vodio korak naprijed prema olakšanom radu u pčelarstvu.
Zainteresiranost pojedinih znanstvenika da počnu pratiti život i rad pčela, odnosno da ulaze u srž njihovog života i rada kako u najprimitivnijoj košnici, tako i u košnici sa pokretnim saćem, postaje sve veća. Na osnovu praćenja i zapažanja rada pčela i svih njihovih aktivnosti košnice su postepeno usavršavane.
Najviše napretka u radu donio je izum košnice tipa nastavljača i to sa istom dimenzijom rama u plodištu i medištu. Početkom suradnje medu pčelarima i inovatorima iz ove oblasti u cijelom svijetu, prekinuto je dugogodišnje lutanje u izradi raznovrsnih košnica. U današnje vrijeme taj broj je sveden na mali broj tipova košnica.
Samo stalnom edukacijom pčelara i javnim oglašavanjem rezultata njihovog rada, moguće je kod potrošača stvoriti povjerenje u proizvode od meda i njihovom uticanju na zdravlje. Na taj način bi se povećala prodaja pčelinjih proizvoda.
Na početku trećeg milenijima sve se više priča i piše o proizvodnji ekološki zdrave hrane. Pčelinji proizvodi u većim slučajeva sve više pronalaze svoje mjesto kao hrana ali i kao lijek kada je to neophodno. Humana i narodna medicina zajedno sa pčelinjim proizvodima daju dobre rezultate u liječenju mnogih bolesti. Za pčelinje proizvode sve više se počinje interesirati farmaceutska industrija, industrija slatkiša, kao i druge grane gdje se industrijski šećer može i treba zamijeniti sa medom. To pčelarstvu daje nadu u budućnosti da može više i brže da se razvija kao i veće iskorištavanje još neiskorištenih pašnih terena.
Danas amatersko, profesionalno i komercijalno BiH pčelarstvo polako prolazi kroz fini filtre. Opstaju samo pčelari koji imaju: iskustvo, znanje, pasioniranu strast, volju za suradnjom. poštenje i ljudskost. Ustvari samo oni koji u sebi nose pčelarsku etiku. Bez nje se dugovječno ne može naprijed. Tako je svugdje u svijetu pa zašto da i mi budemo izuzetak.
Kada ovo počnete primjenjivati na svojim pčelinjacima biće te zadovoljni zbog vašeg skromnog doprinosa unapređenju našeg pčelarstva. Kada ovo postignete postepeno zaboravljajte iscrpljujuće prazne priče o pčelarstvu koje primijenjene u praksi daju poražavajuće rezultate na pčelinjacima.
A zašto i do kada tako?
U pčelarskoj praksi imamo malo izuzetno medonosnih godina, većinom su srednje medonosne pa neka bude i totalno loša. Osposobljen i napredan pčelar sa super jakim pčelinjim društvima iskoristi i bude zadovoljan i u
najlošijoj pčelarskoj godini.
Ljepota pčelarenja pruža duhovno zadovoljstvo koje svakako utiče na zdravlje čovjeka. Druženje sa pčelama je najčešće u prirodi gdje je nezagađena okolina, miris cvijeća i svjež zrak. Idealni uvjeti da čovjek uživa u blagodati božjeg dara.
Vrijeme prolazi, nauka napreduje a mi je trebamo pratiti i stalno se usavršavati. Do završetka rata na BiH prostorima nikad nisam ni pomislio da ću napisati i jodnu rečenicu iz ove oblasti. Moje profesionalno opredjeljenje bilo je mašinstvo. To sam i studirao. Prvu knjigu sam napisao kada sam imao 2 3 godine pčelarskog iskustva a većinom u selećem pčelarenju. Tada sam odlučio da se profesionalno počnem baviti pčelarstvom.
Prva knjiga na ovu temu bilo je moje prvo iskustvo prenošenja znanja u pisanom obliku. Kada sad čitam tu knjigu zapažam brojne nedostatke. Na osnovu tog bogatog iskustva ona je i napisana. Ali brojne pismene usmene i telefonske pohvale dale su mi podsticaja da napišem drugu knjigu na istu temu ali i da sve ranije ispušteno ovdje spomenem i sve teme detaljno objasnim.
Ovi primjeri u knjizi napisani su iz vlastitog praktičnog iskustva, stjecanog dugogodišnjim radom, sa pčelama, među košnicama i pčelinjim proizvodima. U zanosu dok pišem ove redove prisutno je i zujanje pčela u prostoru iako je zimski period.
Ovo je moja sedma knjiga iz oblasti pčelarstva. Prenošenjem svoga iskustva na papir želim da dam svoj skromni doprinos za razvoj i unapređenje pčelarstva. Ovo je ujedno i dar novim mladim pčelarskim generacijama da ne lutaju u pčelarstvu i da napisano mogu odmah da primijene u praksi, a prema svojim mogućnostima. Svjestan stalnog unapređenja nauke i prakse jasno mi je da će danas napisano u knjizi, u nekoj daljoj budućnosti biti prevaziđeno ali sve teme obrađene ovdje paralelno sa naučnim dostignućima iz genetike i selekcije daju dobru osnovu za ekonomično pčelarenje i dalje usavršavanje.
Cilj ove knjige je da pčelarima predstavi način uzgoja pčela i maksimalnog korištenja pčelarske opreme na načine sa kojim će sa svojim minimalno uloženim radom i novčanim sredstvima ostvariti visoke prinose od pčelinjaka u kvalitetnim i jeftinim proizvodima.
Na taj način postaćete i ostaćete konkurentni na tržištu.
Tuzla, mart 2005. godine Ferid Velagić
ŽIVOT PČELA
U svom životnom vijeku pčele žive u zajednicama kao jedna biološka cjelina koju sačinjavaju pčele radilice, matica i muški članovi koje nazivamo trutovi. Trutovi su u ovoj zajednici prisutni samo u toku pašne sezone ali se rijetko mogu naći i u zimskom periodu mirovanja pčela. Normalno razvijeno pčelinje društvo kao biološka cjelina u periodu svog maksimalnog razvoja kada ga dostigne, sastoji se od nekoliko desetina hiljada pčela radilica, jedne matice i nekoliko hiljada trutova. U periodu zimskog mirovanja brojčano stanje pčela radilica opada do blizu 20.000 pčela i jedne matice.
Svaka pčela u pčelinjem društvu prema svojoj starosnoj dobi ima specifičan zadatak koji besprijekorno obavlja u toku života. Život i rad svake pčele iz te cjeline podčinjen je zajedničkom cilju cijelog pčelinjeg društva. Medu svim članovima jednog pčelinjeg društva uvijek vladaju složni odnosi a sve u cilju produžetka vrste i biološkog opstanka. Život i rad pčelinjeg društva odlikuje se uvjetima kako klimatskim tako i pašnim a njegov život zavisi od prilagođenosti pčela tim uvjetima .
Kroz dugi evolucijski period pčele su se naseljavale na svim terenima gdje su prisutne i visoke i niske temperature odnosno gdje god su mogle da pronađu hranu za život i opstanak. Praktično pčele su se prilagođavale uvjetima gdje su se naseljavale. Zbog raznih geografskih uvjeta gdje su se pčele naseljavale došlo je do nastanka raznih rasa pčela medarica. Nove rase pčela imale su i nove osobine koje su nastale uslijed djelovanja vanjskih faktora.
Nove osobine pčela prenosile su se na nove generacije pčela ako su se one uzgajale pod istim geoklimatskim uvjetima. Tako je danas po cijelom svijetu nastanjena pčela medarica. Najpoznatije vrste pčela su tamna evropska pčela, kavkaska pčela, ¡talijanska i kranjska rasa pčela. Kranjska rasa pčela koja se većinom nalazi na našim pčelinjacima je za nas najinteresantnija zbog niza svojih pozitivnih osobina prilagođenih našim klimatskim i pašnim uvjetima pčelarenja.
Svaki od članova pčelinjeg društva može da živi i radi samo u razvijenim pčelinjim zajednicama. Samostalan život i rad pojedinih članova pčelinjeg društva u bilo koje godišnje doba je neodrživ. Svi poslovi se obavljaju u košnici tj. najsuvremenijoj farmaceutskoj tvornici i na cvjetovima u prirodi. Sakupljaju nektar, polenov prah i propolis u prirodi i unose ih u košnicu. U toku pašne sezone pčelinje društvo sakupi dosta hrane u prirodi ali je dosta i potroše za svoje biološke potrebe.
Sve članove pčelinjeg društva na okupu drži matica. Od nje zavise mnoge aktivnosti pčela radilica u košnici i izvan nje. Cijeli period dok je matica prisutna u pčelinjem društvu ona luči feromone. Ovu materiju luče samo oplođene matice odnosno one matice koje polažu oplođena jaja. Kod svih pčela u košnici stalno je prisutno konstantno osjećanje prisutnosti matice koje se prenosi sa pčele na pčelu. Pčele pratilje koje okružuju maticu neprekidno je dodiruju pipcima i ližu sa njenog tijela matični feromon.
Matični feromon koji daje signal pčelama o prisutnosti matice u pčelinjem društvu neprekidno se predaje od jedne pčele drugoj preko rilica a također se prima i kao miris i brzo se rasprostire među pčelama u košnici. Prestankom davanja pčelama matične materije dat je signal o odsutnosti matice iz košnico. O nestanku matice iz košnice sve pčele u njoj budu obaviještene za oko dva sata.
Već odavno pčele su sklopile prijateljstvo sa cvjetovima u prirodi. Na taj način one su sebi osigura le dugovječnu egzistenciju a biljkama produžetak vrste. Bez pčela kao najvećeg oprašivača danas bi na zemlji sigurno bio drugi način života. Zbog toga je pčelu u posljednjih nekoliko desetljeća počeo da ispituje veliki broj naučnih radnika u institutima i na suvremenim pčelinjacima. U posljednje vrijeme a posebno na početku trećeg milenijima najviše se pažnje posvećuje selekciji u pčelarstvu. Praćenjem svih pokazatelja u ovom ispitivanju uz primjenu genetike dobijaju se dosta bolji rezultati u cilju uzgoja i iskorištenja pčela.
Pčele se uzgajaju iz dva razloga.
•    njihovi proizvodi se koriste kao hrana a kada to zatreba i kao lijek. Ovom proizvodnjom pčelari ostvaruju određenu dobit a u zavisnosti da li se ovim poslom bave iz hobija ili profesionalno. Dobijeni pčelinji proizvodi predstavljaju samo manju novčanu protuvrijednost. Od ovog koristi ima samo uzgajivač pčela.
•    najveće koristi od pčela ima cjelokupno društvo a samo kroz oblik oprašivanja. Poznato je da bez oprašivanja nema roda voća, povrća, žitarica itd. Znači nema hrane i nema života. Ali kod nas se oprašivanju poklanja najmanje pažnje. U razvijenim zemljama ovome se poklanja posebna pažnja a kroz organizovano oprašivanje poljoprivrednih kultura, voćnjaka i raznih drugih kultura na plantažama gdje pčelari ostvaruju dodatnu dobit. Na taj način su zadovoljni svi.
U tom smjeru nauka ide dalje. Svakim danom otkriva se nešto bolje. To novo i bolje mi pčelari trebamo prihvatiti i pčelariti paralelno sa naukom u vremenu u kojem živimo. Na taj način svima će biti bolje: pčelama, pčelaru, prirodi i kompletnom živom svijetu. Ne budemo li na ovaj način razmišljali i radili naš život i život naših pokoljenja na planeti Zemlji biće upitan.
PČELE RADILICE
Pčele radilice su najbrojniji članovi pčelinjeg društva a na osnovu njihovog broja određuje se snaga tog pčelinjeg društva. Pčele se legu u ćelijama radi ličkog saća iz oplođenih jaja. Broj pčela u košnici varira od minimalnog broja u toku zime do maksimalnog broja pred i u toku medobranja. Pčela radilica je najvrjedniji ali i najinteresantniji Član za razmatranje. Ne kaže se uzalud za nekog da je vrijedan kao pčela. Praktično, u toku svog života pčela uvijek radi i nikada ne spava. U toku njenog života radne aktivnosti su joj nekada manje a nekada veće. Sve to zavisi od potreba u košnici i pašnih uvjeta u prirodi.
Od perioda kada matica položi oplođeno jaje u radi ličku ćeliju prođe oko 21 dan dok se iz tog jajeta ne izleže mlada pčela. Kada mlada pčela radilica kroz voštani poklopac proviri iz ćelije u kojoj se razvila svojim nježnim nogama hvata se za ivice ćelije i teško izvlači svoje tijelo iz nje. Tako sićušna i nježna pčela se odmah uključuje u život svog pčelinjeg društva sa svojim sestrama i majkom maticom. Ona već tada posjeduje određene mogućnosti, karakteristike i sposobnosti za obavljanje nekih lakših poslova u pčelinjem društvu.
Izlaskom iz ćelije mlada pčela se počinje kretati među svojim sestrama i braćom trutovima i upoznaje se sa njima. Takva pčela je nježna, polako se kreće po saću ali se uporno i vrijedno trudi. U početku ona prima hranu od svojih sestara koje su zadužene i za taj ... i? ...
posao u košnici. Ustvari, mlada pčela pri svakom susretu i kontaktu sa ostalim starijim pčelama u košnici prima izvjesnu količinu feromona.
Feromom su matična supstanca kojom se povremeno snabdijeva svaki član jednog pčelinjeg društva. Feromoni imaju ulogu raspoznavanja članova jednog pčelinjeg društva i održavanje svih njegovih članova u jednoj biološkoj cjelini kao idealnoj porodici.
Ne prođe dosta vremena poslije izlaska mlade pčele iz ćelije a ona već ima svoj prvi radni zadatak. Prema njenim radnim sposobnostima to je čišćenje i poliranje ćelija odakle izlaze njene sestre pčele i braća trutovi. Možda još nije ni vidjela majku maticu a već joj priprema ćelije za polaganje jaja. Naravno da je za tako mlade pčele to težak posao jer ćelije moraju biti besprijekorno očišćene i sterilizirane. Samo u tako idealno pripremljene ćelije matica će da 'polaže jaja. Vjerojatno je to prvi test pedantnosti u poslu kroz koji prolazi svaka mlada pčela.
Četvrtog ili petog dana starosti fiziološko stanje mladih pčela dozvoljava da napuste nakratko košnicu i da se udalje na kraće rastojanje koje se svakog dana povećava. Na tom izletu mlade pčele se uče da lete ali se ne mogu dobro orijentirati u prostoru. Pčela starosti do 5 dana ne može da se orijentira za povratak u svoju košnicu ako se nade na oko 100 metara od nje. Kako pčela stari tako je sposobnija za orijentaciju u okolini košnice.
Nekoliko dana poslije ovog napornog rada pčela je sposobna za druge teže poslove. Sada je u mogućnosti da hrani starije larve odnosno buduće sestre sa medom i polenom. Tada je ona sposobna da hrani svoje sestre pčele koje su tek izašle iz svojih ćelija, Takve mlade pčele primaju hranu od starijih pčela nekoliko dana. U tom periodu u starosti pčele od 6 do 8 dana razvijaju se hipofaringalne žlijezde smještene u njenoj glavi koje proizvode matičnu mliječ i pčela je sada sposobna da hrani najmlađe larve. U tom periodu pčela je sposobna da hrani i maticu. Ova uloga dadilje traje 3 do 4 dana dok se u zadnjem dijelu njenog tijela ne razviju voštane žlijezde.
Kada pčela postane sposobna da proizvodi vosak njene dužnosti se preusmjeravaju na izgradnju saća i na popravljanje oštećenih ćelija u saću. Ova aktivnost na izgradnji saća prisutna je kod pčela nekoliko narednih dana. Ovo se dešava u pčelinjem društvu samo u proljetnom i ljetnom periodu kada ima većeg unosa svježeg nektara i polena iz prirode. Poslije se pčela postepeno približava lijetu gdje na njemu ili u njegovoj blizini na čuvanju ulaza ostaje oko pet dana. Na tom mjestu pčela je sada sposobna da se bori i sa ostalim pčelama iz drugih košnica koje bi da uđu zbog pljačke.
Ovo su neke od aktivnosti mladih pčela koje mi pčelari nazivamo kućne pčele. Ove aktivnosti kućnih pčela mogu da budu skučene ili produžene a to zavisi od potrebe za nekim poslovima u prostoru košnice. Osim navedneih aktivnosti kućne pčele obavljaju još dosta drugih poslova u plodištu kao što su: čišćenje košnice, grijanje legla, poslovi prihvata i prerade nektara u med itd. Svi poslovi su usklađeni sa ukupnom aktivnošću pčelinjeg društva u košnici i izvan nje. Sve navedene dužnosti kao i dužina njihovog trajanja predodređene su za razvoj pčelinjeg društva. Mlade pčele su sposobne da unutar pčelinjeg društva izmijene svoje funkcije ako je to u nekom periodu potrebno.
Pčele su sposobne da sa usnim aparatom, popravljaju oštećene ćelije, popravljaju saće poslije centrifugiranja meda, iznose uginule pčele iz košnice, izgrizaju i odstranjuju stvrdnuti polen, odstranjuju uginulo leglo itd. Pored toga sa usnim aparatom popravljaju pukotine na unutrašnjim stranama košnice sa propolisom, mumificiraju neprijatelja kojeg ubiju u košnici, ruše matičnjake, odstranjuju drvene ljuštice sa ramova i još čitav niz poslova često i nevidljivih za ljudsko oko.
U borbi za opstanak pčela se vrlo vješto snalazi. Komunikacija i sporazumijevanje među pčelama jednog pčelinjeg društva je na vrlo visokom nivou. Pčela na više načina obavještava pčelinje društvo o značajnim
pojavama izvan košnice. Pčela to vrši zvukom, mirisom i specifičnim pokretima svog tijela koje mi nazivamo igrom pčela. Ovaj način sporazumijevanja pčele oduvijek primjenjuju a dešifrirao ga je njemački znanstvenik i dobitnik Nobelovc nagrade prof. dr. Karl fon Friš. On je dugi niz godina promatrao ponašanje pčela izviđačka. Zadatak izviđačka je da ujutro prve pronađu izvor hrane i o t ome obavijeste ostalo izletnice u svojoj košnici. Ako jedna izviđačka u okolini pronađe bogat izvor nektara ona uzima nektar i sa punom voljkom brzo se vraća u košnicu obavještavajući o tome ostalo izletnice. Obavještenje vrši posebnim pokretima svog tijela o daljini, pravcu i mirisu cvijeća.
O rastojanju od izvora hrane, njegovim nalaženjem i bogatstvom, količini, najboljem mjestu paše pčele izviđačice su sposobno da točno obavijeste svoje sestre. Ako je pčela izviđačka pronašla izvor nektara na udaljenosti od košnice do 100 metara ona izvodi kružni ples - igru na saću a pored ovog udaljenost nektara od košnice precizira i pokretima svog zatka lijevo i desno. Za spomenuto rastojanje izvodi 9 do 10 pokreta za vremenski period od 15 sekundi.
Kada je izvor hrane na daljini većoj od 100 metara pčela na saću mijenja oblik putanje i ona je sada u obliku broja osam. Putanja koju opisuje pčela u obliku broja osam ne stoji uspravno već ima položaj položene osmice ali joj je oblik malo spljošten.
I u ovom slučaju pčela izviđačica izvodi dodatne pokrete sa svojim zatkom a oni su za razdaljinu od:
•    do 200 metara 8 do 9 pokreta za 15 sekundi
•    do 500 metara 6 pokreta za 15 sekundi
•    do 1000 metara 4 do 5 pokreta za 15 sekundi
Prof. Friš objašnjava svoja opažanja na sljedeći način. Razni ogledi su nas uvjerili da je vrijeme za koje se obavlja jedan pokret klaćenja odlučujući signal koliko dugo treba letjeti . Ovdje pored klaćenja ulogu igra i specijalni zvuk čije vibracije opažaju pčele koje prate izviđačicu. Izviđačica ne mjeri rastojanje u metrima od košnice do izvora hrane. Metoda ustanovljavanja daljine do izvora hrane je čudan za ljudsko razmišljanje. U ovom slučaju rastojanje se mjeri energijom koja je potrebna da se ta daljina pređe. Utrošak nektara pokazuje koliki je napor napravila pčela pri letu do izvora hrane.
Ako se uzme u obzir dimenzija tijela pčele možemo je smatrati jednim od najjačih živih bića. Pčela je sposobna da podigne u zrak predmet čija je težina dva puta veća od njene. Ona po ravnoj podlozi može da vuče teret koji je i do 20 puta teži od nje. Pčela je teška oko 100 miligrama a može da leti nekoliko kilometara noseći 40 miligrama nektara ili 20 miligrama polenovog praha.
Pri letu bez tereta pčela može da razvije brzinu i do 65 km na sat. Sa tovarom nektara ili polena ona smanjuje brzinu leta na 18 do 30 km na sat a sve u zavisnosti od smjera i brzine vjetra. Pčela pri letu sa krilima pravi oko 440 zamaha u jednoj sekundi. Zbog izloženih parametara pčela je do sada djelomično ispitana kao savršenstvo prirode.
Kao glavni orijentir u kom se pravcu nalazi pronađeni izvor hrane pčele koriste položaj sunca. Opisujući pomenutu osmicu pčela trčeći po saću napravi polukrug a poslije tog naglo napravi polukrug a poslije tog naglo napravi zaokret i vrati se na početnu točku. Poslije toga pčela i na drugoj strani napravi drugi polukrug;. Ovdje je važno napomenuti da pčela koja vrši obavještenje, središnjoj liniju stalno prati u istom pravcu. Prema pravcu središnje linije određuje se i pravac prema pronađenom izvoru hrane.
Kada se pčela izviđačica kreće središnjom linijom prema gore onda je izvor hrane od košnice prema suncu i obratno.
Ako je središnja linija pomjerena lijevo ili desno u odnosu na zemljišnu vertikalnu liniju na saću onda je izvor hrane lijevo ili desno prema suncu.
Dok pčela izviđačica izvodi ples za obavještenje jedan broj pčela izletnica je prati krećući se za njom dodirujući je svojim pipcima i tako primaju miris pronađene hrane. Poslije primljene informacije brzo izlijeću iz košnice i lete prema izvoru hrane.
SAKUPLJANJE I UNOŠENJE NEKTARA U KOŠNICU
Djelovanje pčelinjeg društva na sakupljanju i odlaganju nektara zavisi od usklađivanja aktivnosti velikog broja pčela radilica od kojih svaka obavlja svoj dio posla u košnici i u prirodi.
Kod pčela koje su starosno spremne da postanu sakupljačice odnosno izletnice znatno se smanjuje živa masa (prosječno za 26%), povećava se udio važnosti mišića i rasta sposobnosti za nošenje tereta, smanjuje se zapremina srednjeg želuca (prosječno za 63%) a pojavljuje se prostor koji je neophodan da se smjesti prošireni medni želudac pri punjenju nektarom.
U procesu sakupljanja nektara angažirane su tri grupe pčela i to: izviđačice, sakupljačice i skladištarke.
U prirodi dok cvjetovi luče nektar pčele izviđačice i pčele sakupljačice normalno lete, sakupljaju ga i donose u košnicu. Kada prestane lučenje nektara sakupljačice se vraćaju u košnicu. Poslije mirno sjede na saću čekajući novu informaciju sa terena od izviđačica o pronalasku hrane u prirodi.

Pčele izviđačice nastavljaju da istražuju teren koji okružuje pčelinjak, određujući prisustvo nektara u cvjetovima, njegovu količinu, udaljenost, sadržaj šećera itd. Neophodnost takvih poslova usklađena je sa time što cvjetovi luče nektar periodično, zavisno od meteoroloških uvjeta, doba dana i drugih uvjeta. Nekad rad pčela izviđačica omogućava blagovremenu i brzu preorijentaciju pčele sakupljačica na korištenje produktivnije paše i na taj način povećavaju efikasnost sakupljačke djelatnosti pčelinjeg društva.
Način pronalaženja nektara u prirodi možemo smatrati metodom maksimalnog čuvanja hrane. Ako bi svaka pčela izletnica samostalno za sebe pronalazila izvor nektara tada bi njihova efikasnost sakupljanja bila neproduktivna. U tom slučaju potrošnja hrane bila hi velika. Kod pčela izletnica prisutni su pokušaji da neprekidno vrše izbor paše prema izvoru nektara i koriste najbolje od onih koji su dostupni. Nektar u kojem je manje od 4,5% saharoze pčele ne sakupljaju. Prof. dr. Karl fon Friš utvrdio je direktnu zavisnost punjenja mednog želuca od koncentracije šećera u hrani.
Kada se sakupljačica vrati u košnicu sa voljkom punom nektara ona ne odlazi do ćelija za odlaganje nektara. Sakupljačica predaje nektar pčeli skladištarki. U ovom slučaju sakupljačica je davalac a skladištarka primalac. Poslije prihvatanja nektara skladištarka se pomjera iz prostora prijema nektara koji je blizu ulaza u košnicu da bi oslobodila mjesto za prijem drugim skladištarkama. Skladištarka odnosi nektar do mjesta uskladištenja odnosno do mjesta gdje je najtoplije a to je obično u pčelinjem gnijezdu.
Ako se u košnicu u kratkom vremenskom periodu vrati veći broj pčela sakupljačica natovarenih nektarom pčele skladištarke postaju prezauzete. U takvim slučajevima dešava se da na mjestu primopredaje nektara u košnici nema dovoljan broj skladištarki koje bi preuzele nektar od sakupljačica. U tom slučaju sakupljačice gube vrijeme tražeći u košnici slobodne pčele skladištarke. Zbir vremena koje potroše sakupljačice da bi pronašle skladištarke utiče na sposobnost pčelinjeg društva da iskoriste izvore nektara.
Sa porastom broja sakupljačica koje se vraćaju sa paše efikasnost prenosa i prerade nektara opada osim ako se u tom periodu ne poveća broj pčela skladištarki. Ovo se posebno dešava u toku veoma bogatih paša i gdje je malo rastojanje od košnice do izvora nektara. Vrijeme traženja skladištarki u košnici je kratko ako je brzina sakupljanja nektara manja od prerađivačkog kapaciteta tog pčelinjeg društva.
U nekim slučajevima sakupljačice izvode repni ples i na taj način se mobiliziraju veći broj pčela skladištarki. Iako se povećava brzina sakupljanja nektara od strane pčela sakupljačica. Ako brzina sakupljanja nektara prevaziđe kapacitet prerade vrijeme za pronalaženje skladištarki je veće. Kada to vrijeme dostigne oko 50 sekundi tada opada zainteresiranost sakupljačica za sakupljanje nektara. U tom slučaju pčele nisu stimulirane da izvode repni ples već neke izvode takozvani drhtavi ples. Drhtavi ples regrutuje nove pčele skladištarke što povećava kapacitet prerade. Kroz ovaj povratni mehanizam pčelinje društvo kontroliše i koordinira unos nektara. Na povećanje količine nektara u prirodi pčelinje društvo bi trebalo da odgovori istovremeno povećanjem broja pčela za skladištenje.
Kada se u košnicu vraća 8 do 10 pčela u minuti vrijeme nalaženja skladištarki se dramatično povećava na više od pola minuta. To je posljedica zauzetosti skladištarki koje su preuzele nektar od ranije pristiglih sakupljačica i njihove mogućnosti da opsluže novopridošle sakupljačice. Vrijeme traženja skladištarki je osjetljiv i točan pokazatelj brzine sakupljanja i prerade nektara.
Kao se vidi u pčelinjem društvu vlada visok stupanj smo organizacije za svaki novi trenutak a na paši u kojem prvo reagiraju pčele izviđačice. One imaju i najveću zaslugu za veći ili manji radni učinak pčelinjeg društva. Kroz selekciju u pčelarstvu postižu se visoki rezultati u uzgoju visokovrijednih pčela.
KAKO PČELE ODUZIMAJU VODU IZ NEKTARA?
Nektar koji pčele unose u košnicu sadrži različite količine vode. Većina nektara u prirodi sadrži 3 5 do 40% čvrstih hranjivih materija. Malo je cvjetova u prirodi koji luče nektar koji ima više od 50% čvrstih hranjivih materija. Ovakve vrste nektara su teške pčelama za preradu. Većina zrelih medova sadrži oko 18% vode. U procesu prerade nektara u med pčele su primorane da iz nektara uklanjaju višak vode.
U periodu paša bogatih nektarom one primjenjuju tri različita postupka za odstranjivanje vode:
•    ako je nektar sa većim procentom vode pčele skladištarke će ovakve kapljice staviti na gornje stranice ćelija pa tek kada se procenta vode smanji one postepeno uzmu sazreli nektar i odlažu ga u prazne ćelije.
•    ako nektar sadrži 40 do 50% vode pčele skladištarke kada preuzmu nektar od sakupljačica pronalaze slobodan prostor unutar košnice i počinju sa prebacivanjem nektara iz svojih mednih kesica na svoje rilice. Čim kapljica nektara dođe do vrha rilice pčela je ponovo vraća u stomak. Ovakav postupak se ponavlja više puta pa je često zapaženo da kod pojedinih pčela traje i po 20 minuta. Ispitivanja pokazuju da ovim putem pčele odstranjuju znatne količine vode jer je utvrđeno da u nektra sa 45% čvrstih hranljivih materija poslije ovakvih operacija čvrste hranljive materije učestvuju sa 60%.
•    pošlo nezreli med odlože u ćelije saća u medištu pčele počinju proizvoditi jako strujanje zraka kroz košnicu i na
taj način pokreću vlažan zrak i oslobađaju nektar od viška vode. U jednom jakom pčelinjem društvu može tada za sat da prođe 8 do 13 kubnih metara zraka. Sigurno zbog više temperature ventilacija je u toku dana jača nego noću jer je potvrđeno da za vrijeme jake paše pčelinje društvo osiguravaju ventilaciju i noću.
Za vrijeme jakih paša u okolini pčelinjaka se osjeti jak cvjetni miris koji sigurno potiče od mirisnih supstanci u nektaru koje isparavaju zajedno sa vodom. Smjer strujanja zraka kroz košnicu nije uvijek isti. Mada kretanje zraka može satima biti nepromijenjeno pčele mogu da povremeno izmijene svoj položaj i tako utiču da se proces strujanja zraka promijeni. U svakom slučaju ovakve promjene pčele sprovode bez ikakvog zastoja u procesu oslobađanja vlage.
U pripremi hrane glavnu ulogu u košnici imaju pčele primateljice posebno pri bogatoj nektarnoj paši. One primaju od sabiračica nektar dostavljen u košnicu, samim tim ih oslobađaju za dalji rad. Kućne pčele primateljice prerađuju nektar dodajući mu sekret hipofaringalnih žlijezda koji sadrži ferment invertazu sa sposobnošću invertovanja 4 do 5 puta većim nego kod pčela hraniteljica i Sakupljačica. Pred i u toku paše ferment je maksimalno aktivan a njegova aktivnost se svodi na minimum u zimskom periodu.
RAD PČELA NA SLABOJ I JAKOJ PAŠI
Pri najboljim uslovima sakupljanja i prerade nektara reguliranje vlažnosti i temperature u košnici kao najboljoj farmaceutskoj fabrici doprinosi biološki optimum kućnih pčela i pčela sakupljačica. Ovo je veoma važno ostvariti u periodu svih glavnih paša. Zbog toga pčelari na ovaj problem moraju da obrate posebnu pažnju. Ali pčele su maksimalno razradile mehanizme svojih aktivnosti u slučaju kada su u prirodi veoma bogati izvori nektara i kada je nektara u prirodi manje.
Pri slaboj paši na sakupljanju nektara nalazi se mali broj pčela u odnosu na njihov ukupan broj u košnici. U ovom slučaju što su pčelinja društva sa manjim brojem pčela intenzivnije je izlijetanje pčela sakupljačica. Kod njih po jedinici žive mase pčela, nalazi se više legla. Prisustvo nepoklopljenog legla u plodištu takvih pčelinjih društava aktivira pčele na traženje i sakupljanje hrane.
Pri pojavi jače pase kada je pronalaženje nektara lakše i sa manjim gubicima broj pčela izletnica u slabim društvima se umanjuje a u jakim pčelinjim društvima naglo povećava na račun kućnih besposlenih pčela koje nisu opterećene poslovima u prostoru košnice. Pri radu jakih pčelinjih društava na slabijoj paši besposlene pčele se zadržavaju u košnici. Samim tim one se čuvaju i ne iscrpljuju. Zbog toga one efikasnije rade u jačim pašama. To je jedna od pozitivnih osobina jakih pčelinjih društava i u tome je njihova velika prednost.
Pri jakoj pčelinjoj paši pčele sakupljaju tri i više puta nektara ali sa manjim gubicima. Pri prosječnom dnevnom unosu nektara do jedan kilogram u mednom želucu pčele prosječno se nalazi 7,1 mg nektra, pri paši od 1 do 2 kg nalazi se 15.5 mg nektara a sa povećanjem do 4 kg dnevnog unosa punjenje mednog želuca raste do 28 mg. Na taj način povećanjem količine nektara efikasnost rada pčela paši raste 4 puta. U toku godine u pčelinjem društvu se ravnomjerno mijenja brojnost pčela u njemu. U periodu pred i u toku glavnih paša pčelinja društva trebaju da imaju optimalni broj pčela. Kako se približava jesen i smanjuje cvjetanje biljaka razmjerno se smanjuje i broj pčela. Postoji biološki optimum broja članova pčelinjeg društva i za zimski period pri kome njihovo zimovanje protječe sa minimalnom potrošnjom hrane i gubicima.
FAKTORI KOJI UTIČU NA PRODUKTIVNOST PČELINJIH DRUŠTAVA
Pojedine rase pčela oduvijek su se prilagođavale pojedinim pašnim terenima i godišnjim klimatskim uvjetima . Shodno tome tako prilagođene pčele za pojedine terene na njima znatno povećavaju svoju produktivnost.
Brojčano stanje pčela u pčelinjem društvu presudno utiče na njegovu produktivnost. U jakom pčelinjem društvu sakuplja se veliki broj fiziološki mladih pčela koje maksimalno odgajaju pčelinje leglo i efikasno iskorištavaju pašu u prirodi. U praktičnom pčelarenju dokazano je da jaka pčelinja društva sakupe 3 do 4 puta više meda od Tabela br. 1.

Broj pčela izražen u tisućama

Broj pčela u polju izražen

u tisućama

u procentima (%)

15 000

2,3

15

20 000

5.0

25

25 000

7,5

30

30 000

12.0

40

40 000

20,0

50

50 000

30,0

60

60 000

39.0

65

slabih. Svaki pčelar može na svom pčelinjaku da se uvjeri da jedno pčelinje društvo koje broji oko 60 000 pčela tj. 6 kg sakupi od 50% više meda nego ukupno četiri pčelinja društva sa po 15 000 pčela. Postoji biološki optimum u brojčanom stanju pčelinjeg društva koji odgovara najboljim u slovi ma sakupljanja nektara u prirodi, njegovom prenošenju u košnicu i preradi tog nektara u med. U toku ovog posla pčelinje društvo mora osigurati da u košnici potrebnu vlažnost zraka i temperaturu. Sa povećanjem brojčanog stanja pčelinjeg društva do oko 60 000 pčela sakupljanje nektara i sve druge aktivnosti sa njim se uvećavaju ne samo u cjelini po pčelinjem društvu već i po jedinici žive mase pčela u košnici.
Pri većoj količini pčela u košnici (oko 10 kg) njihova produktivnost na 1 kg pčela se umanjuje. U eksperimentalnom postupku je utvrđeno da je produktivnost pčelinjih društava koja su u prosjeku imala 4,4 kg pčela po jednom kg pčela bila su 3 3% veća nego kod pčelinjih društava koja su imala 3,5 kg pčela.
Mogućnost dobre regulacije aktivnosti pčela u toku paše imaju samo jaka pčelinja društva. Kod njih u toku jake paše na sakupljanju nektra i peludi radi oko 65% pčela od ukupnog njihovog broja u košnici dok na istoj paši na istom terenu radi 15 do 20% pčela iz slabili pčelinjih društava.
Mlade pčele u jakom pčelinjem društvu u toku intenzivnih paša izlijeću izvan košnice za nektarom ili ga prerađuju u košnici i sa petodnevnim uzrastom. Znači one napuštaju u takvim slučajevima sve svoje redovne aktivnosti koje trebaju da obavljaju prema svojoj starosnoj dobi.

Nivo prinosa

Broj
ispitivanja

Opterećenje medne voljke pri ulasku pčela u košnicu u mlligramima

minimum

maksimum

srednja vrijednost

Slab (do 1 kg dnevno)

0

14.8

7,1

Srednji (1 do 2 kg dnevno)

7

11.1

22,1
L_ . .

15.5

Jak
(3 do 4 kg dnevno)

9

16.7

38.6

28,2

Tabela br. 1. Utjecaj bogatstva paše na opterećenje medne voljke kod pčela sakupljačica
Glavna suština je u tome da su pčele iz jakih pčelinjih društava u mogućnosti da sakupe 3 do 4 puta više meda a da pri tome utroše malo vremena i energije. U periodu iste paše slaba pčelinja društva intenzivno rastu ali sakupe i malo meda. U periodu intenzivnog sakupljanja meda svakodnevni gubitak pčela se uvećava i samo se djelomično popuni izlijeganjem mladih pčela. Zbog toga se na kraju paše broj pčela kod jakih pčelinjih društava značajno umanjuje utoliko više ukoliko je paša obilnija i duža.
Pčelinja društva srednje veličine ostaju približno na ranijem brojčanom nivou a slabija u tom istom periodu brojčano ojačavaju. Takva pčelinja društva na kraju paše imaju dosta pčela ali malo meda. Većinu unijetog nektara u ovom slučaju pčele su pretvorile u leglo. Sada je na pčelaru da izabere način kako te pčele poslije da iskoristi.
Slaba pčelinja društva imaju nisku produktivnost ne samo zbog malog broja pčela u društvu i velike količine legla koje njeguju u periodu paše već i kao rezultat veoma niskog kvaliteta pčela u njemu. Pčele iz slabih pčelinjih društava sakupe u mednoj voljci 1,5 do 1,8 puta manje nektara nego pčele iz jakih društava. Pčele koje su odnjegovane u slabom pčelinjem društvu vraćaju se sa paše u košnicu sa tovarom polena čija je masa za oko 50% manja nego kod pčela iz jakih društava. Dužina života pčela u slabim pčelinjim društvima zbog njihovog niskog kvaliteta i velikog radnog opterećenja na svaku pčelu je za oko 30% kraći nego kod brojčano jakih. Zbog toga pčelari moraju da vode stalnu borbu za pripremu jakih pčelinjih društava za glavne paše. I to je jedan od presudnih faktora za povećanje proizvodnje pčelinjih proizvoda.
Za maksimalno i efikasno iskorištavanje pčelinjih paša pčelinja društva trebaju imati ne samo maksimalan broj pčela izletnica koje sakupljaju i donose nektar i polen iz prirode već i mlade kućne pčele koje prihvataju nektar, prerađuju ga u med, uskladištavaju ga u saće
i zatvaraju voštanim poklopčićima. Kućnih pčela treba da je dovoljan broj da bi obavljale sve poslove u košnici pa i preradu nektara u med kojeg u košnicu unose pčele izletnice.
Intenzitet izdašnosti pčelinje paše u prirodi određuje način sakupljanja prerade nektara u med. U slučaju slabe paše u prirodi pčele sakupljačice same skladište u ćelije saća nektar koji unose ti košnicu u slučaju bogatije pčelinje paše pčelinje društvo ima drugi raspored svojih aktivnosti. U tom slučaju organizira se posebna grupa pčela određene starosti koje se nazivaju prihvatiteljice. Pčele te starosne dobi sa maksimalno razvijenim pljuvačnim žlijezdama sudjeluju u preradi nektara. Pri preradi nektara pčele u njega dodaju sekret iz pljuvačnih žlijezda koji sadrži ferment invertazu. Pčele prihvatiteljice imaju 4 do 5 puta veću sposobnost invertovanja nego pčele hraniteljice pčelinjeg legla. Između aktivnosti fermenata invertaze kod pčela i produktivnosti meda kod pčelinjih društava postoji tijesna direktna korelacija. Prema aktivnosti invertaze kod pčela pred glavnu pašu osjeća se i stepen njihove pripremljenosti za njeno iskorištavanje. Aktivnost invertaze pljuvačnih žlijezda mijenja se (okom sezone. Priroda je regulirala da je njihova maksimalna aktivnost pred i u toku glavne paše a da je u zimskom periodu minimalna.
Kada će kućne pčele postati sakupljačice u prirodi zavisi od dosta faktora. Za maksimalno iskorištavanje paše u pčelinjem društvu mora biti prisutan zadovoljavajući odnos grupa pčela različite starosti. Bilo kakvo narušavanje tog odnosa dovodi uvijek do smanjenja intenzivnosti pčela na sakupljanju nektara i njegove dalje prerade. Zato ako pčelar već mora da naruši normalan odnos pčela odgovarajuće starosti to bi trebao da uradi prije glavne paše kako bi se sa njenim početkom u pčelinjem društvu uspostavila normalna raspodjela rada medu pojedinim grupama pčela.
Prisutnost matice u pčelinjem društvu u toku paše značajan je činilac uspješno iskorištavanje paše. U slučaju odsustva matice iz pčelinjeg društva značajno se usporavaju a potom sasvim i prečkidaju sve njegove aktivnosti kao što su: lučenje voska i izgradnja saća, njegovanje legla, sakupljanje nektara i polena i njegova prerada. Tada pčelinje društvo koje se nalazi u ovakvom stanju kada ponovo dobije maticu počinje obavljati sve funkcije kao biološka cjelina.
Zbog toga za vrijeme glavnih paša ne treba oduzimati niti mijenjati matice u proizvodnim pčelinjim društvima«
Međa mnogim faktorima koji utiču na produktivnost pčelinjeg društva važno mjesto zauzima starost matice i njen k val i te t. Utvrđeno je da pčelinja društva sa mladim maticama sakupe oko 40% više meda a sa dvogodišnjom maticom 20% više nego pčelinja društva sa trogodišnjom maticom.
Između legla koje pčelinja društva odnjeguju za vrijeme glavne paše i njihove produktivnosti postoji složena uzajamna veza koja umnogome zavisi od nivoa i dužine paše. Osiguravanje u pčelinjem društvu veće količine zatvorenog legla u periodu glavne paše uvijek pozitivno djeluje na njeno iskorištavanje jer je to izvor popunjavanja pčelinjeg društva mladim pčelama koje pospješuju njegovu brojčanu snagu. Zatvoreno leglo nema zahtjeva za velikim zalihama hrane i njegu od strane pčela.
U slučaju kratke paše koja nije duža od 15 dana povećanjem njegovanja otvorenog legla u pčelinjem društvu dolazi do značajnog sniženja njegove produktivnosti. Ukoliko pčele više njeguju leglo u toku paše utoliko će ono manje sakupiti meda. Za efikasno iskorištavanje paše nije samo važno osigurati optimalni broj pčela na njenom početku već i na vrijeme ograničiti ishranu velike količine larvi. Za pašu one nisu presudni faktor pošto njihovo izlijeganje nastupa poslije njenog završetka.
Na kratkoj obilnoj paši potrebno je ograničiti maticu u polaganju jaja. Pri dužoj paši treba ograničiti maticu u polaganju jaja u njenoj drugoj polovini. To su one paše koje su tihe a traju mjesec dana i duže.
Za smještaj i preradu unijetog nektara a poslije i za smještaj zrelog meda u periodu dok još paša traje potrebno je u prostoru košnice imati dodatni medišni prostor. Pri odlaganju svježeg nektara pčele ga raspoređuju na oko tri puta veću površinu saća nego je potrebno da se zreo med iz tog nektara smjesti u prostoru medišta. Ako se u toku paša pčelama ne ostavi dovoljno saća onda se prinos u medu umanjuje za oko 40%.
tihi« I" i Površina sata 11 tim ’.i LR i FARAR košnicu

L

R

FARAR

Broj
nastavaka

Ramova u nastavku

Ramova u nastavku

8

10

10

12

1

70.8

88,56

58,8

70.56

2

141,6

177,12

117,6

141,12

3

212.5

265.68

176.4

211.68

4

283.4

354.24

235.2

282.24

5

294.0

Pri unosu nektara od 1,5 do 2 kg na dan za skladištenje nektara i meda dovoljan je jedan medišni nastavak za 6 do 8 dana. Kako se dnevnim unosom potreba pčela za medišnim saćem se povećava. Kada se dnevni unos poveća na oko 2,5 do 3 kg jedan medišni nastavak neće biti dovoljan i pčele će već poslije četiri rad na dana osjećati potrebu za slobodnim prostorom. Zbog toga kada je dnevni unos nektara oko 3 kg na košnice treba odmah dodati po dva nastavka.
Za vrijeme kratkih ali bogatih paša nije ekonomično pčele iskorištavati na izgradnji saća. Ako se u toku medo branja u medišne nastavke postave satne osnove umjesto izgrađenog saća produktivnost takvih pčelinjih društava je manja za oko 40%. Uz prisustvo izgrađenog saća u košnici u periodu jakih paša to djeluje stimulativno na pčelinje društvo sa sakuplja više hrane. Povećanje površine praznog saća na početku glavnih paša povećava količinu sakupljenog nektra za oko 30% a umanjuje broj pčela sakupljačica polena za oko 15%.
Tabela br. 4 Utjecaj rastojanja pčelinjaka od paše na produktivnost pčelinjih društava

Rastojanje od pčelinjaka do izvora hrane

Prosječan prinos pčelinjih društava

km

KG

%

0,8

14,8

100

1,6

10,6

71,6

2.4

9,7

65,6

3,2

8,2

55,4

4,8

6,3

42,6

6,4

2,4

16,2

Nektar koji pčele unose u košnicu sadrži oko 50% vode. Odstranjivanje suvišne vlage iz nektara ostvaruje se intenzivnom ventilacijom zraka što iscrpljuje pčele.
Blagovremena priprema kvalitetnih jakih pčelinjih društava sama po sebi ne može osigura ti visoke prinose ako im se ne osigura i bogata paša koja obilno luči nektar. Važan faktor maksimalne proizvodnje meda pored visokokvalitetnih pčelinjih društava je i organiziran provoz pčelinjaka u periodu pašne sezone sa jedne na drugu pašu.
Što pčele dalje lete za pašom one pri tome troše više hrane za vrijeme trajanja leta i utoliko manje donose nektara u košnicu. Pri letu na udaljenost veću od 2 km one donose polovinu opterećenja od onog koji bi mogle donijeti ukoliko bi izvor nektara bio u neposrednoj blizini pčelinjaka. Zbog toga pčelinjak treba postaviti u blizini paše. Najekonomičnija je produktivnost leta pčela na paši u radij usu do 2 km.
ULOGA VENTILACIJE U KOŠNICI LJETNOM PERIODU
U toku svog evolucijskog razvoja i prilagođavanja klimatskim uvjetima gdje su se pčele naseljavale i opstajale one su sticale instinkt za reagiranje na visoke i niske temperature. Bez prisustva čovjeka one su idealno usavršile regulaciju temperature koja je neophodna za njihov život i rad kao i za njihovo leglo. Ah pčele kao najbolje štediše to su riješile na način maksimalne uštede hrane kako u ljetnom tako i u zimskom periodu.
Pčelinje društvo troši dosta zraka. Zbog toga su se pčele samostalno nastanjivale u prirodne prostore gdje je zadovoljavajući dotok zraka. Važnost dotoka i izmjene zraka jednako je važan u ljetnom i zimskom periodu. Zbog većeg brojčanog stanja u ljetnom periodu veća je i potrošnja svježeg zraka ali su ujedno i veći zahtjevi m njegovom izmjenom.
Jedna od najinteresantnijih funkcija u životu pčela je temperaturna regulacija pčelinjeg društva. Ono održava visoku približno konstantnu temperaturu pčelinjeg jezgra čak i u različitim temperaturnim uvjetima vanjske sredine.
Kada su visoke temperature pčele uspijevaju da je smanje i održavaju na oko 34°C ali i pri niskim temperaturama kada one padnu u proljeće ispod 0°C. pčele uspijevaju da održe temperaturu legla od 34°C. Sve ovo se dešava uz stalnu izmjenu zraka u prostoru gdje se pčelinje društvo nalazi. Ovo variranje temperature vanjske sredine pčele uspijevaju da ublaže na način što aktiviraju specijalne mehanizme pomoću kojih uspijevaju da održe potrebnu temperaturu.
U ljetnom periodu osim što pčele ventiliranjem snižavaju temperaturu u prostoru u kojem se nalaze one iz košnice odstranjuju zrak sa povećanim sadržajem vodene pare koja nastaje isparavanjem vode iz nektara. Pošto ventilacija predstavlja izmjenu zraka u nekom prostoru to pčele sa njom ujedno vrše iznošenje produkata disanja pčela i pčelinjeg legla a to su ugljični dioksid i vodena para.
Ugljični dioksid nastaje u tijelu pčela sjedinjavanjem organske materije sa kisikom. Pčela kao jedinka gdje god se nalazi ona svojim aktivnostima odaje toplinu. U tom procesu proizvedena toplotna energija potrebna je za njihov život.
U košnicama vodena para nastaje disanjem pčela i isparavanjem iz nektara. U suštini isparavanje vode odvija se brže pri višim temperaturama i ako je postotak vlažnosti zraka manji. Kada se u zrak nalazi veći postotak vodene pare ona počinje da se hladi i tada nastaje kondenzacija vodene pare u sitne kapljice vode. U ljetnom periodu za pčelinje društvo ovo je dosta manji problem nego u zimskim uvjetima .
Kada je u ljetnom pašnom periodu bogat unos nektara u košnicu ventilacija ima veliku ulogu u odstranjivanju dijela vode iz nektara i još potpuno nedozrelog meda. Kao pomoć pri ovakvim slučajevima pčelama služi i izmjena zraka u košnici. Bogat dnevni unos prati snažno brujanje pčela do kasno u noć. Na većim pčelinjacima to brujanje se čuje nekoliko desetina metara uz širenje opijajućeg mirisa. Pravo je zadovoljstvo za pčelara doživjeti takve situacije. Riječima je to teško objasniti.
Zvuk koji se čuje potiče od aktivnosti pčela koje nazivamo lepezanje. Kruženje zraka u košnici uz precizno doziranje i miješanje sa svježim zrakom koji ulazi u košnicu nastaje usklađenim redom i radom veće ili manje grupe pčela. Ovo zavisi od količine dnevnog unosa nektara, sadržaja vode u njemu ali u najvećoj mjeri od uvjeta u košnici koje pčelar treba da osigura u periodu pašne sezone.
Razni eksperimenti pokazuju da pčelinja društva nastavljaju kolektivnu kontrolu snabdijevanja košnice svježim zrakom u skladu sa dnevno noćnim metabolizmom i u uvjetima neprestanog mraka u košnici. U aktivnosti lepezanja se uključuju pčele svih uzrasta. Pčele se postavljaju po donjoj površini pčelinjeg društva i bočnim stranama košnice na dovoljnom rastojanju da ne smetaju jedna drugoj, raširenih nogu, spuštene glave i zatka one intenzivnim pokretima krila stvaraju zračnu struju.
Kada potrebe u košnici za izmjenom zraka narastu pri visokim ljetnim temperaturama kao i tokom intenzivne prerade nezrelog meda i nektara formiraju se posebne grupe pčela koje lepezaju na samom ulazu u košnicu. Glavom okrenute ka unutrašnjosti one stvaraju zračnu struju koja prerađen zrak iz košnice vodi u vanjsku sredinu. Tokom kratkih pauza u njihovom radu svjež zrak će ulaziti u košnicu. Pčele koje lepezaju unutar košnice pokreću zrak koji kruži u košnici dok je ulazak svježeg vanjskog zraka pod kontrolom onih pčela koje lepezaju na poletaljci.
Dok jedna grupa pčela okrenutih glavama prema ulazu pokreću unutrašnji zrak u smjeru kruženja u košnici druga grupa pčela istovremena okrenuta u suprotnom smjeru usmjerava svježi zrak u košnicu. Na taj način ostvaruje se ujednačen efekat mikroklime koji je veoma važan u prostoru plodišta košnice.
Zbog navedenog pčelar treba da svojim pčelama olakša da navedene probleme što lakše prevaziđu. Dobrim tehničkim rješenjem podnjače u košnici umnogome se rješavaju ovi problemi. Ovo posebno dolazi do izražaja pri selidbi pčela na pašu i pri sazrijevanju meda. Autor na svojim pčelinjacima koristi samo podnjače u kojim je ugrađena pocinčana žičana mreža. Kao patos takvih podnjača koristi se pocinčani lim koji se lako po potrebi može postavljati i izvlačiti.
Pri prevozu pčela na pašu ovi limovi se izvlače iz podnjača a pčele imaju dotok zraka u košnicu kroz mrežu preko cijele podnjače.
I najbrojnije razvijeno pčelinje društvo na visokim noćnim ljetnim temperaturama pri prevozu u ovim slučajevima neće se ugušiti. Kada je bogat dnevni unos nektara limovi iz podnjača se izvuku napola i na taj način se poboljšava zračno strujanje.
Pčele se trude da temperatura odloženog nektara u ćelijama saća bude oko 34°C jer je pri toj temperaturi uz djelovanje fermenata pčela najlakše prerađivanje u med. Disanjem pčela kao i sa površine njihovog tijela u prostor košnice dospijeva vodena para. Veće rastojanje između jedinki pčela, hlađenje ventilacijom i isparavanjem su mehanizmi koje pčelinje društvo primjenjuje za vrijeme visokih temperatura.
Pošto je moć prijema vodene pare od strane zraka mala a na slučaju bagremove paše čiji nektar ima oko 50% vode a da u poklopljenom među ostane oko 18% vode može se zaključiti koliko vode treba da ispari odnosno da se ukloni iz košnice.
Također u toku bogate paše kod košnica treba otvoriti širom sve izlaze iz nje. Na osnovu izloženog može se zaključiti da ventilacija ima važnu ulogu u životu pčela u toku cijele godine a posebno u medobranju.
KAKO ŽIVE PČELE U KLUBETU
Već početkom kolovoza dok su još nesnošljive dnevne i noćne temperature pčele se užurbano počinju pripremati za zimu. Od tada u pčelinjem društvu počinju da se odgajaju zajedno I kratkovječne pčele koje će da izumru prije zime i dugovječne pčele koje će živjeti sve do kraja marta mjeseca a nekada i duže. Znači ove dugovječne pčele nose glavni jesenje-zimski teret njihovog biološkog opstanka kao cjeline. Promjena brojčanog stanja kratkovječnih i dugovječnih pčela od tada pa do kraja oktobra je stalna tako da već u novembru u košnicama se nalaze samo dugovječne ili zimske pčele.
Kod zimskih pčela u toku njihovog odgoja i dalje ishrane formira se ispod hitina i medu unutrašnjim organima debeli sloj masnog tkiva koji se kod ljetnih pčela ne razvija u takvom stupnju. Sa približavanjem zime sadržaj vode u tijelu pčele se smanjuje. Sve do kasnog jesenjeg zahlađenja zimske pčele ne rade ništa već sjede na plodišnom saću i sve svoje radne aktivnosti čuvaju za period kada iz košnica nestanu kratkovječne pčele.
Ustvari ljetne pčele pripremaju uvjete za zimovanje pčelinjeg društva, Te uvjete treba umnogome da osigura i pčelar a pčele samo djelomično da ga koregiraju sa rasporedom hrane. Zbog toga je potrebno na vrijeme osigura ti sve preduvjete da bi pčelinje društvo u periodu od početka kolovoza pa do kraja oktobra u miru i bez stresnih situacija moglo da se pripremi za zimu.
Što je veći broj zdravih i vitalnih pčela u oktobru to je uspješnije prezimljavanje. Ono što pčelara najviše interesira je poželjan broj pčela u pčelinjem društvu da ono preko zime ne bi oslabilo.
Tabela br.5. Gubitak pčela tokom zime u zavisnosti od brojčanog stanja pčelinjeg društva prilikom zazimljavanja

Broj pčela u novembru

Postotak uginuća

Broj pčela u ožujku

4 000

100

0

7 000

36

4480

11 000

18

9020

35 000

44

19600

Količina i kvaliteta hrane za dugi zimski period je važan faktor uspješnog zimovanja pčela, zbog toga je za pčelare važno da znaju koje količine i koja vrsta hrane je najpogodnija za uspješno prezimljavanje. Pčelari se obično slažu oko količine hrane koja je potrebna pčelama u periodu od novembra do početka veljače odnosno do pojave prvog legla. Međutim, česte su neusklađenosti oko rezerve hrane od pojave prvog legla pa do perioda kad pčelinja društva dostižu svoj brojčani maksimum. Sve do ovog momenta treba planirati rezervu hrane u košnici i osigura ti je u augustu prethodne godine. Ako tako budete radili uspjeh vam sigurno neće izostati. Zimska potrošnja hrane pčelinjeg društva između ostalog zavisi i od njegovog brojčanog stanja.

Težina pčela (kg)

Zimske potrebe u gramima po kilogramu pčela na dan

1

50

2

30.5

3 i više

25

Utrošene količine hrane do kraja veljače obično ne prelaze 6 kg. Preostali dio do punog iznosa zimskih rezervi treba ustvari da krajem zime i početkom proljeća podstiče intenzivniji razvoj legla i odgajanje kvalitetnijih pčela čije su osnovne karakteristike: da bolje odgajaju leglo,imaju veću masu, produktivnije su u sakupljanju nektara i polena, da duže žive itd.
Tabela br.7. Količino hrane u košnici utječe na kvalitetu uzgojenih larvi

Količina meda U Košnici (kg)

Masa mliječi u ćelijama sa trodnevnim jajima (mg)

Masa larve trodnevnog uzrasta (mg)

4.5

2.1

6.7

8.1

5.0

9.5

12,6

4.8

10,8

Pčelinje društvo u toku svog dugog evolucijskog perioda steklo je uvjetne instinkte za ekonomično trošenje meda u jesenje-zimskom periodu.
Naše pčele preko zime ne spavaju zimski san već aktivno proizvode potrebnu temperaturu neo phodnu za njihov život. Proizvedena toplota od jedne pčele je nedovoljna da bi sama izborila sa zimskim hladnoćama. Zbog toga vise hiljada pčela skupljenih u klubetu udružuju svoju toplotnu energiju koja je karakteristične strukture klubeta ostaje u njemu sačuvana, što pčelinje društvu omogućava da preživi i dosta niske temperature. Društveni način života pčela je kod njih izgradio sasvim poseban način prezimljavanja pri kome su one veoma aktivne.
Sa jesenjim zahlađenjem pčele se postepeno skupljaju u sredinu gnijezda.
Sniženje temperature prije svih osjete pčele na krajnjim ramovima tada
se one kreću u smjeru prema toploti tj. prema središnjim ramovima gdje je grupirana glavna masa pčela i gdje se nalazi matica. Iako počinje da se formira zimsko klube. U početku je ono nezbijeno i nestabilno jer se obrazuje noću a raspada danju sa povećavanjem dnevne temperature. Sa nastupom stalne hladnoće obrazuje se postepeno klube koje opstaje za sve vrijeme hladnog perioda.
Pčele su oduvijek formirale klube na način da svojim gornjim dijelom zahvati rezerve meda a donjim dijelom prazno saće. Osnovna masa pčela razmješta se u prazno saće. Takav smještaj klubeta garantira ishranu svake pčele koja se nalazi u njegovom sastavu. S potrošnjom hrane klube se polako premješta uvis prema rezervi hrane, tako kretanje klubeta je potpuno prirodno.
Pčelinje klube ima točno izraženu konstrukciju - vanjsku koru i unutrašnje jezgro. Pčele koje formiraju koru su u nepokretnom položaju i gusto pripijene jedna za drugu. Ovdje su one razmještene ne samo u ulicama već i u praznim ćelijama. Zbog toga je kora u svom većem dijelu sastavljena od mase pčela u obliku gusto nabijenog omotača koji je razdijeljen samo tankim zidovima ćelija. Kora uspješno čuva toplotu koju su proizvele pčele u sredini klubeta. U sredini klubeta nalazi se i matica koja je prisiljena da se sama hrani cijeli period dok nije prisutno leglo u košnici.
Debljina kore zavisi od vanjske temperature. Pri njenom sniženju klube se zgušnjava, više pčela se zavlači u prazne ćelije, kora postaje deblja i gušća. Debljina kore nije svugdje ista: ona je tanja u blizini lijeta, ovdje se pčele razmještaju rjeđe i zrak može tako da prođe do unutrašnjosti klubeta.
Kora je tanja i u gornjem dijelu klubeta. Stepen stanjivanja kore regulira same pčele što osigurava neophodan nivo ventilacije. Naročito mnogo pčela se razmješta u ćelijama sa bočnih strana i sa donje strane klubeta u kojoj prevladaju pčele starijih uzrasta. Pčela se nalazi u kori sve dotle dok u njenoj mednoj voljci ima re zervi meda. Kada se rezerva meda istroši pčela ulazi u unutrašnjost klubeta i penje se po saću prema rezervi hrane gdje puni svoju mednu voljku. U ovom slučaju svaka pčela uzima hranu za sebe.

Slika br. 2 Ovako izgleda pčelinje klube na temperaturi od-18°C
Toplina za život i opstanak pčela u klubetu izvire od pčela koje u smještene u centru klubeta. Ona se stvara na račun potrošenog meda ili mehaničkih pokreta krila i tijela. Eksperimentalno je dokazano da je najpovoljnije zimovanje pčela na temperaturi od 5 do 7°C.
U centru klubeta zimi kada nije prisutno leglo temperatura iznosi od 20 do 34°C. U tim uvjetima pčele su aktivne. Pčele se stalno premještaju iz vanjskog dijela odnosno kore klubeta u centar i obratno iz centra u vanjski sloj. Pri povećanju vanjske temperature klube se širi i njegova temperatura opada. Kora klubeta je dobar toplotni izolator i sprečava gubitak toplote. I pčele koje se nalaze na perifernom dijelu klubeta ponašaju se kao živi organizmi koji kao rezultat svojih životnih aktivnosti stvaraju toplotu metabolizmom i njom se također griju.
U centralnoj oblasti klubeta pri temperaturi od 20 do 34°C pčele su aktivne, kreću se, i to stvara iluziju da se one posebno trude da griju gnijezdo.
Pri smanjenju vanjske temperature manja je temperatura vanjskog sloja pčela. Kada ona dostigne kritičnu točku pčele se ustremljuju unutra, popunjavaju sav slobodan prostor u prvom redu slobodne ćelije i klube se skuplja. Na taj način njihova ranija energetska potrošnja topline se smanjuje a temperatura u svim zonama u tom obimu i na površini raste. U tom slučaju pčele u centru klubeta najmanje troše hrane ali gube više vodene pare. Nasuprot tome pčele u kori klubeta troše puno hrane te stvaraju puno metaboličke vode u svom organizmu. Pčele iz unutrašnjosti klubeta kojim je potrebno više vode i praktično su žedne, teže prema periferiji klu beta gdje se nalaze pčele koje proizvode dosta metaboličke vode koju će one koristiti a pčele sa periferije teže prema centru klubeta da bi se tamo osušile i odmorile.
Zapremina klubeta mijenja se u toku zime sa promjenom vanjske temperature. Oštra kolebanja temperature u košnici omekšavaju saće sa poklopljenim medom. Pri hlađenju toplije saće polako emitiraju toplotu a pri otopljenju upija toplotu što omogućava sporiji rast temperature.
Temperatura u centru klubeta u toku zime kada se pojavi prvo leglo održava se približno konstantno na 34°C. Od tada se postupno povećava potrošnja hrane kako za ishranu legla tako i za proizvodnju topline koja sada ima još veću važnost. Ali sa povećanjem potrošnje hrane raste proizvodnja viša vodene pare koja nije potrebna pčelama. Tada se za njih pojavljuje novi problem. Sa potrošnjom jednog kilograma meda iz zimskog klubeta se izdvoji oko 660 g vodene pare. Višku vodene pare proizvedene na taj način treba omogućiti da izađe iz košnice.
Topliji zrak je lakši i kreće se uvis iz toplog klubeta. Na njegovo mjesto kroz donji tanji dio klubeta dolazi okolni hladniji zrak, zagrijava se od toplog klubeta i struji uvis. Kako se povećava potrošnja hrane povećava se količina vlage u košnici. Sada do izražaja dolazi tehničko rješenje ventilacije u košnici što umnogome olakšava ž ivot i razvoj pčelinjeg društva.
OSOBINE PČELINJIH DRUŠTAVA
Na područjima gdje su prisutno rane, kratke ali bogate pčelinje paše rijetko budu potpuno iskorištene. To je slučaj sa bagremovom pašom a posebno u krajevima gdje ona počinje početkom svibnja mjeseca. Neiskorištenost ove paše javlja i zbog nedovoljnog razvoja pčelinjih društava do tog perioda. Tada u košnicama nema dovoljan broj sakupljačica, primateljica nektara kao i ostalih kućnih pčela koje su uključene u sve poslove ali prema svojoj starosnoj dobi. Ovakav je slučaj najčešće na pčelinjacima gdje nije izvršena blagovremena i kvalitetna priprema za zimu pa pčelinja društva koja su bila jaka u kasnoj jeseni poslije izimljavanja do proljeća mnogo brojčano oslabe da pčelar teško može da razumije takvu situaciju.
Zbog toga je u ranom proljeću na neorganiziranim pčelinjacima stanje je približno ovako: oko jedne trećine je jakih pčelinjih društava, oko jedne trećine je srednje jakih koja se ne mogu razviti za iskorištavanja ranih paša a jedna trećina je slabih ili uginulih pčelinjih društava.
Na takvu različitost pčelinjih društava poslije prezimljavanja utiču mnogo različitih činjenica kao što su:
•    matica je glavni i najvažniji uvjet za život i razvoj pčelinjeg društva. Njene genetičke osobine da li bile
pozitivne ili negativne su u tijesnoj vezi sa ukupnim razvojem i radom pčelinjeg društva. U jednoj košnici mogu biti ispunjeni svi neophodni uvjeti za razvoj ali ako je matica nekvalitetna od tog pčelinjeg društva ne treba očekivati neke veće rezultate
•    na ukupan život i rad pčelinjih društava utiče količina i kvaliteta energetske i proteinske hrane kako u zimskom i proljetnom razvoju tako i u toku cijele godine. Hrana za pčele mora biti kvalitetna i prirodna odnosno ona koju su pčele sakupile u prirodi. Samo se rijetko u proljeće može pčelama dodavati vještačka hrana. Kada se pčele hrane prirodnom hranom u periodu proljetnog razvoja a ona je tada korištena u dovoljnim količinama takve pčele biće teže, zdravije, vitalnije i mnogo izdržljivi je. Znači da kvaliteta svake pčele utiče na ukupnu osobinu pčelinjeg društva
•    kvaliteta saća utiče na razvoj pčelinjeg društva. Ova osobina saća utiče na kvaliteta proizvedenih pčela a posebno na njihovu veličinu i težinu. Iz mladog saća se legu: krupnije, veće, zdravije i vitalnije pčele
•    higijensko ponašanje pčelinjih društava je važna osobina a ona je specifična i različita za svako pčelinje društvo. Ova osobina je odavno uočena i praćena a paralelno je povezana sa zdravstvenim stanjem svakog pčelinjeg društva i čistoće svake košnice. Ovu razliku kod pčelinjih društava je lako uočiti a ona pčelinja društva koja imaju razvijene higijenske navike plodišni prostor u košnici održavaju 11a visokom nivou rada, reda i higijene
•    na osobinu svakog pčelinjeg društva utiče i mjesto na kojem su postavljene košnice kao i položaj lijeta na košnici
•    različite osobine pčela prisutne su kod pčela u ravničarskim i na višim nadmorskim visinama
•    geografska širina na kojoj je smješten pčelinjak utiče na osobinu pčela
•    različite rase pčela posjeduju i različite osobine
Moglo bi se navesti još nekoliko manjih osobina koje utiču mi različitosti pojedinih pčelinjih društava. Ali je najvažnije što uradili da se do rane paše osposobi najveći broj proizvodnih pčelinjih društava koja trebaju biti jaka i koja su garancija uspjeha. Na ovo pitanje može se dati mnogo odgovora a oni zavise od sljedećih uvjeta:
•    da li je pčelinjak seleći ili stacionarni
•    da li poslije paše za koju se pripremaju jaka pčelinja društva dolazi još neka druga bogata paša ih nastupa bespašni period
•    da li se pčelari jedno matičnim ili dvomatičnim sistemom da li pčelar koristi košnice sa ograničenim ili neograničenim prostorom
•    da li su pčelinja društva koja pčelar uzgaja sklona prirodnom rojenju ili nisu itd.
Zbog toga pčelari trebaju postepeno uvoditi selekciju na svom pčelinjaku i uzgajati samo ona pčelinja društva sa najpovoljnijim osobinama za njegov: način pčelarenja, mjesto pčelarenja, pašne prilike, kao i mnoge druge uvjete neophodne za ostvarivanje nad prosječnih prinosa.
OSNOVNI FAKTORI KOJI ODREĐUJU IZVOĐENJE LEGLA U PČELINJIM DRUŠTVIMA
Količina izvedenog legla u pčelinjim društvima zavisi od mnogih faktora: količine i kvaliteta pčela, od rase pčela, od kvaliteta odnosno starosti matice, količine i kvaliteta svježeg ili konzerviranog polena, postojanje ili odsustvo stimulativne paše u prirodi, količine i kvaliteta saća, uvjeta mikroklime u košnici i istrošenosti pčela na njenom održavanju itd.
U periodu izvođenja legla pčele osjećaju veliku potrebu za hranom. Period izvođenja pčela za glavnu pašu često karakterizira dosta dug prekid u stimulativnoj paši a i nepovoljno i promjenljivo vrijeme. Zato broj polaganja jaja od strane matice i količine othranjenog legla zavisi u značajnom stupnju od rezerve hrane u košnici. Ustanovljeno je da je u pčelinjim društvima sa velikim zalihama hrane na početku proljeća do glavne paše a pri odsustvu stimulativne paše u prirodi i lošeg vremena nosivost mlade matice veća za oko 70% nego kod pčelinjih društava sa mladom maticom ali malim rezervama hrane.
Za intenzivno izvođenje legla neophodno je da u proljeće do glavne pase u svakom plodištu ima 10 do 12 kg meda i ne manje od dva rama sa konzerviranim polenovim prahom. Nosivost matice a poslije i razvoj pčelinjeg društva tijesno je povezano kako sa količinom i kvalitetom zaliha hrane u košnici tako i sa unosom svježeg nektara i polenovog praha. Priliv svježeg nektara i polenovog praha u periodu proljetnog razvoja pčelinjeg društva stimulira maticu na polaganje jaja, povećava ishranu legla, izradu saća i ubrzava razvoj cjelokupnog društva. Ključni značaj u tome ima također kvaliteta matice. On se uglavnom određuje njenim nasljednim osobinama, razvijenošću polnog sistema i starosti matice. Tokom cijelog perioda razvoja pčelinjih društava za pašu ne smiju se dopustiti nikakvi prekidi u nošenju matice.
Razvoj pčelinjih društava umnogome zavisi od količine i kvaliteta saća u plodištu. Nedostatak saća u proljeće i loš kvalitet tog saća onemogućava maticu u polaganju jaja. U proljetnom periodu kada je vrijeme još nestabilno u plodištu treba koristiti svijetlo mrko saće koje je toplije i u koje matica radije polaže jaja. Kada otpočne paša pčele počinju da grade saće i zato je u to vrijeme potrebno pčelama dodavati ramove u kojim su ugrađene satne osnove. U tom periodu u mlado izgrađeno saće matice odmah počinju polagati jaja.
Važno je u periodu intenzivnog razvoja pčelinjih društava i velike količine pčela u njima do početka glavne paše održavati radno raspoloženje i na taj način djelomično suzbijati rojevni nagon.
SA KVALITETNOM HRANOM DO KVALITETNIH PČELA
Već odavno pčele su izgradile dugoročno prijateljstvo sa biljkama i svim cvjetnicama koje će oprašivati a za uzvrat one će im podariti svoj nektar i polenov prah za hranu. U procesu svoje evolucije pčele su se postepeno prilagođavale takvoj hrani a na početku trećeg milenijima mislim da nisu pogriješile. Sa svojom visokom organizacijom života i rada samo pčele to mogu uraditi.
A zatim je došao čovjek koji bi na neki od svojih načina pčelama ponudio neku novu hranu a za uzvrat bi od njih oduzeo onu hranu koja njima odgovara. To može samo nečovjek i to bi bilo isto kada bi nama ljudskom rodu neko umjesto hljeba i ostalih namirnica prijeko potrebnih našem organizmu dao neku zamjenu kao hranu koja nama ne odgovara. Mislim da sa takvom djelomičnom zamjenom hrane ljudski rod na zemlji bi nestajao galopirajućom brzinom. I poslije svega što čovjek radi pčeli ona se i dalje uporno opire i opstaje i ne naljutivši se na čovjeka zbog toga za njega ostvaruje ka kakve-takve rezultate.
A kakvi su rezultati takvih pčela najčešće se čuje kada prođe pašna sezona i vrcanje meda. Velika većina pčelara je nezadovoljna njihovim radom. Oni pčelari koji su ostvarili pravo prijateljstvo sa svojim pčelama kao što su to odavno uradile biljke uvijek su zadovoljni prinosima. Njihove pčele rade i ostvaruju svoje rezultate pod
drugim i mnogo povoljnijim uvjetima za njihov život i rad.
A što im je to pčelar osigura o. Ništa drugo osim onog što su pčele oduvijek koristile, čist prirodni med unijet iz prirode i polenov prah prerađen u pergu. Med medljiku štetnu za pčele uklanja iz košnice kao nekvalitetnu hranu za pčele a one su mu zbog toga mnogo zahvalne.
A zašto da svi ne uspostavimo prijateljstvo sa svojim pčelama. Svima će biti bolje. Ja sam to odavno uradio i nisam se pokajao. Za vaše dobro uradite to i vi poštovani pčelari. Koji je redoslijed stvaranja prijateljstva. Postepeno slijedite biološke zakone pčela. U ovom slučaju o njihovoj hrani morate više razmisliti. O tome mislite kao o svojoj hrani koju danas koristite.
Pčele zahtijevaju samo dva proizvoda za hranu: svoj kvalitetan med i polenov prah odnosno pergu. Mi ljudski rod smo mnogo probirljivi. Na hiljade različitih jela stoji nam na raspolaganju i opet smo nezadovoljni. Postavite se na mjesto pčele i razmislite kako je njoj.
Pčela je najveći štediša na ovoj planeti. Svoju hranu dragocjeno čuva i koristi. Posebno to čini u njenoj pripremi i rasporedu za zimu. U toku ovog perioda hranu troši najmanje ali je najviše i čuva od tuđica. U tom poslu pripreme za zimu pčelama treba pomoći da bi se dobro zazimile ali i poslije zime nastavile svoje normalne životne aktivnosti. Ovim načinom pomoći pčelama zimski gubici se mogu svesti na minimum ali i potpuno izbjeći.
Dugo vremena kod pčelara prisutna su različita mišljenja da li za zimovanje pčelama ostaviti prirodnu ili vještačku hranu. Od prestanka odgajanja
legla u kasnoj jeseni pa do pojave prvog legla krajem januara pčelama za zimovanje najbolje odgovara umjetna hrana tj. vještački med proizveden od šećernog sirupa. Sav ostali vremenski period prisutnosti legla u košnici pčelama više odgovara čist med koji su
pčele sakupile u prirodi. Bez takvog meda ali i perge u periodu odgajanja legla ne mogu se odgajati kvalitetne pčele.
Polenov prah kao osnovni izvor bjelančevina koje učestvuju u rastu živih organizama na način proizvodnje ćelija tkiva kojima
organizam pčele povećava svoju vlastitu masu i one predstavljaju izvor njihovog života. Osim bjelančevina polenov prah je bogat izvor masti, mineralnih materija, ugljenih hidrata i vitamina za rast tek izleženih mladih pčela i za razvoj njihovih ždrjelnih žlijezda. Polenov prah je od fundamentalnog značaja za pčele. Bez polenovog praha pčele ubrzano fiziološki stare i skraćuje im se životni vijek, smanjuje im se otpornost na bolesti, pčele teže prezimi java ju na nižim temperaturama itd.
Manjim prisustvom polenovog praha i perge u košnici kod pčela se slabo razvijaju hipofaringalne žlijezde. Kada se u periodu pripreme pčelinjih društava za zimovanje osigura oko 20 kg meda i oko 2 kg perge sigurno se osigurava zalihe hrane u ranom proljetnom razvoju. Ispitivanja su dokazala da bogate rezerve kvalitetne hrane u proljetnom periodu osigurava uzgoj kvalitetnijih i dugovječnijih pčela. Opadanje rezervi hrane ispod 8 kg u proljetnom periodu utiče da pčele više štede hranu a što se drastično odražava na ishranu legla pa se na taj način proizvede sitnije i neproduktivnije pčele.
Tabela br.8. Zavisnost mase larve od količine meda u košnici u proljeće

Količina hrane u košnici (kg)

Masa šestodnevnih larvi (mg)

Masa izleženh pčela (mg)

Razvijenost
ždrijelnih
žlijezda

Razvijenost masnog tkiva (mg)

Produženje života pčele u danima

3-4

137

108

3.57

100

14,85

6-8

159

116

3.71

117

18,0

10-12

171

118

3.85

121

18,9

Slika 1 Bez bogate rezerve perge ne možete razviti jaka pčelinja društva
Za proces rasta larvi budućih pčela pored kvaliteta hrane utiče i količina hrane koju primi svaka larva u toku svog razvoja. A koliko će svaka larva primiti hrane zavisi od broja pčela njegovateljica u košnici u nekom periodu, od broja larvi koje treba ishraniti u tom periodu, od ishrane pčela njegovateljica. Larve budućih pčela radilica bolje se razvijaju i odnjeguju sa većom težinom ako ih posjećuje veći broj pčela njegovateljica i ako se pri tome nalaze u ćelijama iz kojih se nije izlegao veliki broj generacija pčela.

Ako u periodu intenzivnog uzgoja larvi pčela radilica pred glavnu pašu u prirodi nema bogate nadražajne paše tada će izležene mlade pčele biti manje veličine i težine. Bogata nadražajna paša ili bogata rezerva kvalitetne hrane dovodi pčele u povećanu aktivnost pa one više izlijeću iz košnice i više uzimaju hranu iz rezerve. Uzimanje ili unošenje iz prirode veće količine hrane odražava se na bogatiju ishranu larvi budućih pčela.
Slabija pčelinja društva sa iscrpljenim pčelama u toku kasnog jesenjeg i zimskog perioda ali uz prisustvo kvalitetne matice u košnici koja može položiti veliki broj jaja neće moći ishraniti toliki broj pčelinjih larvi. Na pčelinjaku je bolje da takva pčelinja društva potpuno uginu jer od njih u narednoj sezoni nema nikakve koristi. Pčele takvog kvaliteta su manje vrijednosti za visoko produktivno pčelarenje.
Takav slučaj je kod pčelinjih društava koja u zimu udu slaba odnosno sa malim brojem pčela. U takvim košnicama svaka od pčela da ne bi uginula u toku zime od hladnoće mora da poveća utrošak svoje energije na račun povećanja potrošnje hrane. Ovo dovodi do brzog iscrpljivanja organizma pčela a također i fiziološkog starenja i skraćivanja njihovog života. Kod jakih pčelinjih društava i njihovih jedinki ova pojava je mnogo manje izražena kod pojedinačnih jedinki.
Na osnovu izloženog možemo zaključiti da med daje pčelu a pčela daje med tj. samo prirodni pčelinji proizvodi su prava i potpuna hrana za pčele a bez nje ne bi bilo ni pčela ali i mnogo manje biljaka i ostalih cvjetnica.

MALO PROŠIRIVANJE PROSTORA U PLODIŠTU
NAČINI DVOMATIČNG PČELARENJA

MEDNA KAPA U PROSTORU PLODIŠTA KOŠNICE
PRIHRANJIVANJE PČELA TEČNOM I ČVRSTOM HRANOM
OSNIVANJE PČELINJAKA (DRUGA VARIJANTA)

MALO PROŠIRIVANJE PROSTORA U PLODIŠTU
U periodu cvjetanja voćnjaka i nekalemljenog divljeg voća po šumama prava je blagodat za stimulativni i intenzivni razvoj pčelinjih društava. U tom periodu pčelinja pasa je obogaćena sa cvjetanjem maslačka, mrtve žare ili uljane repice u nekim krajevima. Prednost ove paše je što sve voće cvjeta u različitim vremenskim periodima a ta paša traje cijeli april mjesec. Dužina i bogatstvo ove paše zavisi od nadmorske visine gdje je pčelinjak lo ciran ali i od izobilja različitog voća i biljaka na nekom terenu.
Na iskorištenost nadražajne paše utiču vremenski uvjeti kada se ona pojavi. Proljetne kiše, mrazevi ali ponekad i snijeg često onemoguće pčele da u toku navedenih proljetnih paša ne izlijeću iz košnice i sakupljaju nektar i polenov prah.
Usklađenost dobrih vremenskih uvjeta sa cvjetanjem voća daje dobre razvojne uvjete za pčelinja društva. Ako se u toku voćne paše meteorološki uvjeti pogoršaju i ne dozvole pčelama da tu pašu iskoriste pčelari trebaju pomoći pčelama sa dodatnim prihranjivanjem. U tom periodu najbolje je pčelama dodavati ramove sa rezervnim medom ili kvalitetne obogaćene pogačice.
U periodu intenzivnog razvoja pčelinjih društava potrebno je poduzimati neke postupke koji imaju cilj za njihov ubrzan razvoj. Ovi postupci trebaju biti usklađeni samo sa stvarnim potrebama pčela u tom periodu. Pčelari često koriste svoju radoznalost.
Slika br. 4 Početak cvjetanja jabuke je autoru orijentir za detaljen pregled i malo proširivanje prostora u plodištu

pa u tom periodu otvaraju košnice mnogo više puta nego što je to potrebna. Pri tom otvaranju oni prave neke svoje kombinacije sa umovima u prostoru plodišta košnice. Na taj način često ometaju normalni rad pčela odnosno onemogućavaju njihov razvoj. Zbog toga pčelar treba u toku nadražajne pašne sezone da otvara svoje košnice samo onda kada je to nužno odnosno samo onda kada je potrebno bez odlaganja nešto uraditi.
Ako su proizvodna pčelinja društva pravilno pripremljena za zimovanje, u toku proljetnog razvoja ona ne zahtijevaju dosta njege.
Kod većine takvih pčelinjih društava u proljetnom periodu potrebne su dvije intervencije:
•    prilikom prvog detaljnog pregleda pčelinjih društava kada se obično radi i malo proširivanje plodišta
•    drugi put kada se vrši takozvano veliko proširivanje prostora u plodištu
Promatranjem rada pčela na poletaljci i praćenjem unosa nektara i polenovog praha iskusan pčelar može donijeti zaključak o stanju u košnici bez njenog otvaranja Košnice na čijim poletaljkama rad i aktivnost pčela odstupaju od uobičajenog trebaju se otvarati i kod njih intervenirati. To su obično slučajevi kada u košnici nedostaje hrane, kada pčele ne unose dovoljno polenovog praha ili ga uopće ne unose, posumnja se u neku bolest itd.
Kada džanarika, kajsija, breskva itd. počnu da cvjetaju tada pčele unose veće količine svježeg polena i nektara što stimulativno utiče na kompletno pčelinje društvo a posebno na maticu. U tom periodu kada se pčelar nade kod svojih košnica po toplom danu bez vjetra može zapaziti da su gotovo sve pčele izletile izvan košnice.
Tada se može vidjeti kako se rada novi život, kako kod procvjetalih
voćki i biljaka tako i kod pčela. Taj pogodan trenutak a pčele najbolje znaju da iskoriste. One za nekoliko toplih dana u plodišni prostor unesu solidnu količinu svježeg nektara i polenovog praha. Te svježe rezerve hrane stimulativno utiču na pčele da čiste i poliraju radiličke ćelije saća ali i na maticu da u tako pripremljene ćelije položi jaja.
U tom slučaju jednog momenta plodišni prostor u košnici postane tijesan za dalji rad pčela. Ovo se dešava u onim košnicama gdje su zazimljene zdrava i brojčano jaka pčelinja društva sa dovoljnim količinama hrane. Dalji rad pčela u tom slučaju najčešće bude ograničen zbog: bogate rezerve hrane koja se osigura pri zazimljavanju, bogate rezerve hrane stvorene zbog unosa svježe hrane iz prirode u tom periodu a što je rezultat rada velikog broja pčela u košnici, veće površine legla različite starosti što je rezultat rada matice koju je stimulirao navedeni broj pčela.
Zbog navedenog započeti burni razvoj pčelinjih društava biće prekinut ili će se smanjiti. Za pčelinja društva koja se pripremaju za iskorištavanje ranih glavnih paša predstavlja ozbiljan zastoj. To iskusni pčelari znaju pa svojim pčelama pomažu da prevazidu navedeni problem. To je pravi trenutak za detaljan pregled pčelinjih društava. Sa ovim poslom se ne smije kasniti jer katastrofalno utiče na dalji razvoj pčelinjih društava. To je i pravi trenutak takozvanog malog proširivanja plodišta.
Tada pčelar pri otvaranju svake košnice i detaljnog pregleda plodišta odnosno svakog rama u njemu utvrđuje:
•    rezervu hrane gdje se u ovom slučaju podrazumijeva poklopljen med osigurane u jesen, svjež med unesen u proljeće koji je najčešće nepoklopljen, perga iz rezerve osigurana u prošloj proizvodnoj godini i svjež polen unesen u toku proljeća. Pošto je to period kada pčelinja društva potroše za jedan mjesec dana od 6 do 7 kg hrane na ovo treba obratiti posebnu pažnju.
•    brojčano stanje pčelinjeg društva koje se određuje na osnovu ulica odnosno ramova koji su zaposjednuti sa pčelama. Najjača pčelinja društva već su do tada izvršila svu smjenu pčela. Mlade pčele željne posla već tada su počele po malo izgrađivati bijele zaperke. Tada je pravi trenutak da im se omogući dalji rad odnosno osigura prostor.
•    postepenim i detaljnim pregledom ramova sa leglom utvrđuje se stanje odnosno površina zatvorenog i otvorenog legla.
•    na osnovu ranije osiguranih uvjeta i površine legla na svim ramovima u plodištu donosi se zaključak o kvalitetu matice. Kvaliteta matice ne može se ocijeniti ako ranije navedeni uvjeti nisu osiguranih. Bez ispunjenih uvjeta za rad i život ne može niko pokazati i dokazati svoje kvalitete pa ni matica.
•    pri detaljnom pregledu obavezno se mora obratiti pažnja na zdravstveno stanje pčela i njihovog legla. Naravno da zdravstveno stanje umnogome utiče na razvoj pčelinjeg društva i to je odmah uočljivo kada se otvori neka košnica u tom periodu.
Da bi se pčelinjem društvu osiguralo dalje razvijanje odnosno stimulirale pčele na rad u ovom slučaju pčelama je potrebno osigura ti
prostor u plodištu. Taj prostor u ovom momentu je zavisan od:
•    lokacije pčelinjaka odnosno bogatstva pčelinje paše
•    klimatskih uvjeta u tom periodu
•    tipa košnice odnosno dimenzije ramova
•    brojčanog stanja pčelinjeg društva
•    datuma kada se ovaj posao obavlja
U periodu cvjetanja ranog voća odnosno na početku aprila u toplijim krajevima nalazi se 4 do 5 ramova legla svih starosti a ostali ramovi u plodištu su sa medom i polenovim prahom. U slučaju košnice tipa L R u tom periodu ispod plodišta obično se nalazi nastavak sa ramovima u kojem je prazno saće. Plodišni nastavak je gusto zaposjednut sa pčelama. Oduzimanjem dva kvalitetna rama sa radiličkim ćelijama u donjem nastavku se oslobađa prostor za

Uika br. y Ova intervencija se uradi na početku cvjetanja ranih jabuke
spuštanje dva puna rama sa medom a to su obično krajnji ramovi sa lijeve i desne strane u plodištu. Tako puni ramovi sa medom postavljaju se u sredinu donjeg nastavka. Sljedeći puni ramovi sa medom i polenom u plodištu sa lijeve i desne strane sada se pomjeraju da dođu do stranica nastavka. Nekada u slučaju pomjeranja umova treba pomjeriti lijevo ili desno po dva puna rama sa branom. 11 ovom slučaju treba osigurati da ramovi sa leglom bez izmjene mjesta ostanu u centralnom dijelu plodišnog nastavka. Odabrana dva prazna rama sa kvalitetnim saćem treba postaviti sa lijeve i desne strane između ramova sa branom i ramova sa leglom. Ovaj zahvat se može uraditi samo u onim plodištima koja su gusto zaposjednuta sa pčelama. U plodišta sa manje pčela može se dodati samo jedan prazan ram sa lijeve ili desne strane ali opet između posljednjeg lama sa leglom i rezervom brane.
Pčele pri ulasku i izlasku iz košnice prelaze preko saća u nastavku ispod plodišta a sada to rade i preko ramova sa medom koji mi u njega spušteni. Pošto takav raspored hrane nije prirodan pčele sada nastoje da namjerno napravljenu pčelarevu grešku isprave. To sada stimulativno djeluje na kompletno pčelinje društvo jer pčele počinju postepeno prenositi med u plodište iznad i na taj način još se više stimulira na rad odnosno dalji razvoj.
Ali to je period relativno toplijih dana i hladnim noćima kada se temperature spuštaju oko nu le. Nekada se u tom periodu pojavljaju i mrazevi, nekada danima padaju hladne kiše ali ponekad na procvjetao voće padne i snijeg. Tako promjenljivo vrijeme pčele predosjete prije i od najstručnijih meteorologa pa na to reaguju dvojim urođenim instinktom. U takvim slučajevima pčele reagiraju ograničavanjem hrane matici na što ona odgovara smanjenjem broja položenih jaja.
Zbog ovakvih slučajeva greška je postaviti ramove sa praznim saćem u centralni dio plodišta gdje se vrši presjek legla na dva dijela, U slučaju većeg i naglog pada temperature kada se plodište sa dodanim praznim ramom razdvoji na dva dijela jedan dio legla može izgubiti kontakt sa hranom i uginuti od gladi. Međutim, i u ovom slučaju prednost je na strani jakih pčelinjih društava. U ovakvim situacijama ona se brzo prilagođavaju.
Kada bi se u centralni dio plodišta kod slabijih pčelinjih društava postavio ram sa kvalitetnim saćem matici na zalijeganje a poslije toga nastupi hladno vrijeme jedan dio pčela nekada napušta dio legla zbog ponovnog formiranja klubeta. Na taj način takve pčele mogu izgubiti kontakt sa hranom a ona je tada prijeko potrebna. Sve leglo koje pčele tada napuste obavezno ugiba. Kada se vrijeme ponovo proljepša pčele će uginulo leglo čistiti i iznositi iz košnice. Pri tome će ponovo steriliziranih ćelije saća i osigurati ti prostor matici za zalijeganje. Sve ovo se dešava zbog nepažnje pčelara a potrošena hrana u leglo koje je uginulo i rad pčela oko njih beskorisno je potrošen.
VELIKO PROŠIRIVANJE PROSTORA U PLODIŠTU
U narednih 8 do 10 dana poslije malog proširivanja prostora u plodištu pčelinje društvo ima potrebne uvjete za dalji proljetni razvoj. Zavisno od: vremenskih uvjeta, pašnih prilika, matice koja u ovom periodu sada treba da pokaže svoje kvalitete zavisi dalji razvoj pčelinjeg društva. U povoljnim uvjetima koji rezultiraju i povoljan, odnosno očekivani razvoj, pčelinja društava svaki dan povećavaju svoje brojčano stanje i to sa pčelama koje trebaju da iskoriste predstojeću pašu kao izletnice. Pošto je u našim ravničarskim krajevima i terenima pored rijeka bagremova paša glavna i izdašna za nju se pčelari i pripremaju odnosno u nju i polažu najviše nade. Prema njoj i usklađuju razvitak svojih pčelinjih društava. Zbog toga u periodu cvjetanja: jabuke, trešnje i drugog koštunjičavog voća ponovo postoji opasnost da u jakim pčelinjim društvima matica ostane blokirana kada joj je manevarski prostor najpotrebniji.

Slika br. 6a Intervencija pri istom otvaranju košnica
Autor na osnovu svog dugogodišnjeg pčelarskog iskustva kao orijentir za veliko proširivanje plodišnog prostora vrši u periodu cvjetanja ovog voća. Naravno da se ovo može uraditi samo kod jakih pčelinjih društava koja pozitivno odstupaju u razvoju. A da bi veliki postotak pčelinjih društava bio ovakav njima treba osigura ti neophodne uvjete još pri pripremi za zimu.
Ovaj način proširivanja prostora u plodištu u sebi treba da sadrži dodatni stimulativni efekat jer se on odvija u periodu kada matica treba da položi maksimalni broj jaja iz kojih će se izleći pčele koje će biti iskorištene u toku bagremove paše i poslije. Ali se on vrši i sa ciljem održavanja radnog raspoloženja pčela odnosno kompletnog pčelinjeg društva i njihovom zapošljavanju na izgradnji saća u prostoru plodišta.
Ove poslove treba obaviti uz povoljne vremenske i pašne uvjete, Već je tada došlo vrijeme da su pčele počele da dogradnju zaporke i da su satonoše zabijelile. To je pravi trenutak i znak da pčelama treba dodavati po jednu ili dvije ugrađene satne osnove. U ovom periodu kod jakih pčelinjih društava u prostoru plodišta nalazi se 6 do 7 ramova sa leglom različite starosti. Posto su to već jaka pčelinja društva a višak pčela je počeo da se spušta u nastavak ispod njima se slobodno može dodati po dva rama sa satnom osnovom. U ovom periodu obično smeta po jedan ili dva puna rama sa rezervom hrane koji su najčešće krajnji ramovi. Njihovim prenosom u nastavak ispod plodišta osiguravamo mjesto za ramove sa satnom osnovom. Pošto su to već jaka pčelinja društva koja mogu prebroditi sve hladnoće u tom periodu ako imaju bogatu rezervu hrane njima se može dodati po jedan ram u centralni dio plodišta a drugi ram sa satnom osnovom između posljednjeg rama sa leglom i rama sa hranom ali sa južne strane.
Ramovi koji se iznose iz plodišta u tom periodu na sebi ne trebaju imati legla bilo koje starosti. Pri ovom proširivanju umjesto satnih osnova mogu se na njihovo mjesto postavljati ramovi sa poluizgrađenim saćem iz prethodne godine. Takvo saće pčele će brzo izgraditi i matica da ga zaleže.
Već tada na osnovu zatvorenog legla u pojedinim pčelinjim društvima pčelar može da procijeni koja će ići u medobranje u periodu paše. Iz zatvorenog zrelog legla u tom periodu paše izleći će se pčele koje će biti izletnice
na početku bagremove paše. Iz nepoklopljenog legla pčele će biti izletnice u drugoj polovini bagremovo paše i kasnije.
Kako se legu nove generacije pčela one postupno zauzimaju ramove ispod plodišta. Tada je moguće izvršiti zamjenu kompletnih nastavaka. Nastavak koji je bio na podnjači uklanja se sa nje a na podnjaču se postavlja plodišni nastavak sa leglom i maticom. Na taj se nastavak se postavlja sklonjeni nastavak koji je do tada bio na podnjači. U tom nastavku treba da se nalaze ramovi sa kvalitetnim radiličkim saćem koji će uskoro poslužiti matici za polaganje jaja.
Tada se u košnici pojavljuje novi moment. Matica sa viškom pčela koje nemaju posla u plodišnom nastavku na podnjači pronalaze novi prostor koji tada biva očišćen i sterilizirana. U njemu je dobar toplotni režim i matica bez zastoja nastavlja da polaže jaja. Pčele još intezivnije počinju da rade jer svakim danom treba hraniti sve više larvi. Pčelinje društvo tada već
teži svom maksimumu koji je za pčelara opasan. Ovom rotacijom nastavaka privremeno se zapošljavaju sve generacije pčela u jednom jakom pčelinjem društvu. Glavni cilj je sada sačuvati i održati radno raspoloženje u košnici i ne omogućiti pčelama da dobiju bilo kakav impuls koji će ih povesti u rojevni nagon.

Slika br. 6b i 6c Intervencija pri istom otvaranju košnica
Glavni cilj pčelara poslije završenih ovih proširivanja plodišta treba da ne dozvoli da mu proizvodna pčelinja društva uđu u rojevni nagon jer u suprotnom tek onda za njega nastaju problemi. Na pčelinjacima gdje su u tom periodu jaka i zdrava pčelinja društva sa njima se na stacionarnom a posebno sa selećim pčelinjakom mogu pustići visoki prinosi. Zbog toga i pčelari s ovim načinom ili sličnim treba razvijati ali i održavati samo super jaka pčelinja društva
Slika br. 6d 7 dana pred bagremovu pašu

U jednomatičnom sistemu pčelarenja pčelinja društva koja broje oko 60 000 pčela smatramo jakim da mogu iskoristiti pašu. Kod ovog načina pčelarenja kada se osigura ovaj biološki optimum u toku predstojeće paše i poslije kvalitetna matica može da podmiriti gubitak pčela koji je uvijek prisutan a posebno je povećan u toku jakih paša.
Ako se na primjer uzme bagremova paša i za nju treba osigurati maksimalan broj pčela na početku paše pčelar treba imati kao orjentir i sljedeće podatke. Dvadeset dana prije paše sve leglo je interesantno jer će pčele iz njega biti uključene u medobranje i preradi nektra u med ali neke pčele ranije a neke kasnije u toku paše.
Ako se uzme primjer košnice tipa LR i površina rama zaokruži na 8,4 dm čija je iskorištenost za leglo oko 75% ispada da takav ima oko 5000 ćelija sa zrelim leglom. Ostale ćelije su obično u tom periodu iskorištene za hranu. Znači da jedan ram daje oko pola kilograma pčela. Ako se uzme 7 do 8 takvih ramova sa leglom znači da će pred početak paše pčelinje društvo imati oko 4 kg mladih pčela koje u pravom trenutku pristižu u pomoć. Naravno da je gubitak starijih pčela stalno prisutan ali je on u tom periodu burnog razvoja neznatan u odnosu na broj mladih pčela koje se u tom periodu izlegu.
PRIRODNO ROJENJE PČELA JE VELIKA GLAVOBOLJA PČELARA
Pčele su se oduvijek izrojavale i na taj način se povećavao broj novih pčelinjih društava. Iako su pčele radile i onda kada ih tadašnji čovjek nije u tome sprečavao, tako rade i danas kod pčelara koji je sve njihove aktivnosti u životu prepustio samo njima. Suvremena nauka, praksa i noviji metodi komercijalnog pčelarenja su protiv ovakvog nekontroliranog rada i umnožavanja pčelinjih društava.
U tom cilju naučnici i komercijalni pčelari na početku trećeg milenijima ali i ranije postavili su sebi zadatak da odrede glavne razloge izrojavanja pčela nekad u većem a nekad u manjem procentu i da se formulira najlakši načini upravljanja pčelinjim društvom a sa ciljem da se: smanji, spriječi ili potpuno eliminira sklonost pčela ka rojenju.
Postoje osnovni i dopunski razlozi za rojenje pčela. U osnovne razloge spada ograničenost plodišnog prostora u kojem se u jednom periodu pojavi prenatrpanost pčelama. Kada pčelinje društvo u toku svog burnog razvoja kreće prema maksimalnom broju jedinki a prostor za njihov smještaj je ograničen, tada pčele imaju razloga i opravdanje da se roje. Tada se u košnici pojavi neravnoteža između broja pčela i ukupnog posla u košnici i izvan nje.
Matica u pčelinjem društvu je također jedan od osnovnih razloga zbog kojih ono kreće u rojevni nagon. Pored zadataka matice za polaganje jaja ona treba da održi sve pčele na okupu u jednoj košnici. Ona to uspijeva sa feromonom kojeg luči kojeg pčele prenose u cijelom prostoru košnice međusobno kontaktnim dodirom. Što je matica starija ona luči manje feromona a time se smanjuje i kontrola svih pčela u košnici. Uz prisustvo mlade matice u košnici stare do godinu dana umnogome se smanjuje rojenje pčela.
Za prirodno izrojavanje pčela uvijek je kriv sam uzgajivač pčela.
Kada prostor u plodištu košnice postane pretijesan odnosno kad u njemu ima mnogo legla, kad u košnici ima veliki broj kućnih pčela koje nemaju dovoljno posla, nestane praznih ćelija u koje matica treba da polaže jaja, kada pčele nemaju gdje da odlažu svježe unijeti nektar i polen, za cjelokupno pčelinje društvo postaje nesnošljivo za dalji rad. Pčele izletnice tada pri ulasku i izlasku iz košnice moraju tijesno da se provlače kroz pčele a to je vrhunac kada pčele kreću u rojevni nagon.
U narednom periodu od 7 do 12 dana prije izrojavanja pčele izgrađuju matičnjake ali više njih i to različite starosti. Za njegu i ishranu budućih matica u rojevnim matičnjacima poslije trebaju proizvesti dosta matične mliječi. U tom periodu matica je prisiljena da smanji ili potpuno prestane sa polaganjem jaja a ujedno je tada pčele manje i hrane.
Zbog smanjene ishrane matice ona smanjuje svoju težinu a to joj omogućava da može sa rojem poletjeti iz košnice. Od perioda donošenja odluke za rojenje zadužena grupa pčela odlazi iz košnice da bi pronašla novi prostor za smještaj roja kada on izleti iz stare košnice.
Prije napuštanja stare košnice sve pčele koje će poletjeti u rojnom haosu najedu se meda koji će im biti potreban dok se ne smjeste u novo stanište. Pčele koje su ušle u rojevni nagon slabo izljeću u potragom za hranom i cijelo vrijeme ostaju u košnici ili u formiranoj bradi obješenoj o poletaljku košnice. Takve pčele samo čekaju signal kada će da polete u roju iz košnice. Nepažljivom pčelaru takve pčele pokvare sve planove za medobranje. Ovo je redoslijed pojedinih radnji u rojenju koje se odvija u košnici u periodu jakih razvojnih paša a prije burnog unosa nektara u košnicu u toku glavne paše.
Kada počne bogatiji unos hrane u košnicu a u njoj su pčele u rojevnom nagonu one nekada promijene svoj plan. Pojavom paše otvaraju se radna mjesta za sve generacije pčela što one odmah iskoriste. Ukoliko pčelar nije osigura o dovoljno medišnog prostora pčele u slobodnom prostoru počinju izgrađivati zaperke. Unosom nektara i matica bude potpuno ograničena u polaganju jaja.
Pčele se najviše roje pred početak glavne paše. Kada počne paša pčele su zaposlene na unosu nektara. Obično u periodu medobranja nema besposlenih pčela. Besposlenost se jedino pojavljuje ako nastupi jaka paša a u tom periodu nema dovoljno medišnog prostora. Tada pčele stupaju u rojevni nagon od kojeg ih je teško odvratiti.
Dopunski razlozi za rojenje su obično: u određenom momentu nije zaposlena jedna starosna generacija pčela kao npr. pčele koje izgrađuju saće, pčele koje proizvode matičnu mliječ itd. takve pčele uporno traže posao ali im pčelar svojom neorganiziranošću to ne omogućava. Specifičan uvjet za izraženo rojenje pčela je i nasljedni genetski faktor sklonosti ka rojenju. Uzgajanje takvih pčela je velika glavobolja.
Zbog toga pčelari trebaju vršiti odabir pčelinjih društava koja nisu sklona rojenju i takva uzgajati na pčelinjacima za medobranje ali i za vještačko razrojavanje. Organiziranim uzgojem matica od poznatog genetskog materijala umnogome se smanjuje rojenje. Tako rade na velikim komercijalnim pčelinjacima u svijetu i nemaju problema sa rojenjem. I vaš autor je u svoj način pčelarenja odavno uveo ovaj način borbe sa prirodnim rojenjem tj. sa redovnim uzgojem i zamjenom matica svake godine.
MOJ NAČIN SPREČAVANJA ROJEVNOG NAGONA
I ja sam nekad griješio i bio u zabludi kada sam se radovao svakom roju koji su se hvatali na granama naših voćnjaka. Na moju sreću na vrijeme sam zaključio da takav način pčelarenja nije ekonomičan i da sam još u mladalačkim danima krenuo u rješavanje problema rojenja. Moram vam priznati da to nije bio lagan pos ao. Zahtijevao je dosta: vremena, znanja, vođenja evidencija na pčelnjaku, uvođenju novih načina pčelarenja koje u našem kraju do tada nisu primjenjivane itd. Od svega toga najteže mi je bilo promijeniti dotadašnje zastarjele načine i shvatanja rada oko pčela. Jer do tada je rađeno na jedan zastario način koji je najednom trebalo izbaciti i uvesti nešto novije.
U prvim mojim pokušajima za stvaranjem super jakih pčelinjih društava često se kod pčela pojavljivao rojevni nagon. Počeo sam primjenjivati na svom pčelinjaku sve poznate načine koji su se mogli pronaći u dostupnoj literaturi. Moram priznati da se umnogome rojevni nagon smanjivao ali nije potpuno nestao. Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka počeo sam nabavljati matice od poznatih uzgajivača ali sam i jedan broj matica uzgajao na svom pčelinjaku. Meni su u to vrijeme bili privlačni krupni i kvalitetni rojevni matičnjaci iz kojih sam uzgajao prve matice. U literaturi se moglo pročitati sve najbolje o rojevnim matičnjacima. Međutim, danas promatrano na taj početak uzgoja matica nisam ni slutio da većina rojeva iduće godine, bili su opravdan razlog mog korištenja rojevnih matičnjaka. Mislim da je taj problem prisutan i danas na mnogim pčelinjacima gdje je prisutno prirodno izrojavanje pčela.
U to vrijeme malo se pisalo i pričalo o selekciji a posebno u pčelarstvu. Do pravih i pouzdanih informacija dolazilo se teško. Po predavanjima za pčelare mnogo se pričalo ali je bilo malo pozitivnih rezultata u eliminiranju rojevnih nagona. Mnogi pčelari bili su ponosni sa svojim prirodnim rojevima. Nažalost, takvih ima i danas. Još tada sam zaključio da je to jedna velika prepreka za uspješno i komercijalno pčelarenje. Postepeno sam krenuo u borbu sa rojenjem.
Počeo sam voditi detaljnu evidenciju svih poslova na pčelinjaku i o svakom pčelinjem društvu. Zapažanja iz evidencionog dnevnika su bila da u pčelinjim društvima u kojim su matice kasno zamijenjene nije bilo rojevnog nagona iako su takva pčelinja društva pred glavnu pašu bila na vrhuncu svog razvoja. Ovu kasnu zamjenu matica radio sam od početka kolovoza pa do polovine rujna . Larve za uzgoj tih matica korištene su iz onih pčelinjih društava koja se te godine nisu rojila a imala su natprosječan prinos. Tada sam uzgajao matice u petoramnim nukleusima a poslije ih dodavao u proizvodna pčelinja društva.
Ponovo zbog eksperimenta jedan broj matica proizvedenih iz kvalitetnih rojevnih matičnjaka i na isti način dodan proizvodnim društvima naredne godine izrazilo je želju za rojenjem a jedan broj nije. Ovo se desilo pod istim uvjetima uzgoja pčela i pripreme za pašu.
Jedan broj nabavljenih matica od drugih proizvođača i rano zamijenjen u proizvodnim društvima naredne godine izrazilo je želju za rojenjem a jedan broj nije. Ovo se dešavalo u takozvanoj nerojevnoj godini kada je prosječno bilo malo prirodnih rojeva.
Iste godine nabavio sam jedan broj mladih matica u periodu kolovoza i zamijenio u proizvodnim pčelinjim društvima. U toku ovog mjeseca iskoristio sam i matice koje sam ja uzgajao u svojim nukleusima.
Sljedeće godine u proljetnom razvojnom periodu pčelinjim društvima ispunjavao sam sve potrebne uvjete da ne dođe do pojave rojevnog nagona, iako je u toku bila izrazito rojevna godina kod mene je bilo samo dva prirodna roja. Već tada sam znao da je na pomolu rješenje kojim se može rojevni nagon svesti na minimum ili potpuno eliminirati.
Daljnji postupci koje sam redovno na svom pčelinjaku počeo primjenjivati bili su sljedeći:
■    svake godine počeo sam mijenjati sve matice na pčelinjaku i to u periodu kolovoza i rujna mjeseca.
■    matice koje sam počeo organizirano uzgajati uzgojene su od larvi matica koje sam strogo pratio i provjeravao u proizvodnim pčelinjim društvima. Praćene su sve pozitivne prednosti sa najboljim genetičkim osobinama.
■    u proljetnom periodu pčelama sam dodavao satnih osnova na dogradnju koliko god su mogle da ga izrade. Ramove sa satnim osnovama dodavao sam u prostor plodišta. Uz prisustvo mlade matice koja umnogome pozitivno utiče na izgradnju saća svako pčelinje društvo izgradilo je po kompletno plodište mladog saća.
Problem rojenja na jednom pčelinjaku ne može se spriječiti preko noći ili ga svesti na minimalnu mjeru. O tome problemu trebate razmišljati devet mjeseci ranije a ne onda kada u svojim košnicama primijetite rojevne matičnjake. Tada ćete mnogo raditi na sprečavanju rojenja ali ćete rijetko kada uspjeti da to spriječite.
Vi možete spriječiti kidanjem matičnjaka da vam roj ne izleti iz košnice ali ćete kod pčela veoma teško povratiti radno raspoloženje koje one izgube kada uđu u rojevni nagon.
Budućnost uspješnog pčelarenja je u formiranju vještačkih i pakiranih rojeva od pčela u košnici u periodu između dvije paše kada takve pčele nemaju što da rade. Tada je pravi trenutak da to pčelar iskoristi za umnožavanje pčelinjaka. Ako prepustite pčelinjak vašim pčelama da to stihijski one urade ekonomičnost vašeg pčelarenja biće upitna.
FAKTORI KOJI UTIČU NA LUČENJE VOSKA I IZGRADNJU SAĆA
Lučenje voska i izgradnja saća su u tijesnoj zavisnosti od nivoa unosa nektara i polenovog praha u košnicu. U periodu smanjenog ili potpunog nedostatka paše u prirodi pčele ne luče vosak i ne izgrađuju saće. Uz prisustvo veće rezerve meda i polena u košnici pčele nisu zainteresirane za izgradnju saća. Pčele luče vosak i izgrađuju saće kada u košnicu pčele unose svjež nektar i polen. Sa završetkom unosa nektara završava se i izgradnja saća.
Lučenje voska uvećava se direktno proporcionalno količini unijetog nektara i polena u košnicu. U periodu manjeg unosa nektara kao nadražajna paša izgradnja saća odnosno dogradnja satnih osnova ne umanjuje rad pčela na sakupljanju nektara. Kada otpočne paša sa većim dnevnim unosom izrada saća angažiraju veći broj pčela od sakupljanja i prerade nektara u med i zbog toga u tom periodu pčele se ne smiju mnogo opterećivati dogradnjom velikog broja satnih osnova. Za smještaj nektara koji se unosi i za njegovu preradu pčelinje društvo mora imati dovoljan broj izgrađenih ramova.
Prisustvo velike količine polena u košnici značajno utiče na pojačano lučenje voska. Lučenje voska povezano je značajnim utroškom polena. Ako u košnici nema rezervi polena ili ga pčele ne unose iz prirode u većoj količini pčele ne luče vosak i ne izgrađuju saće. Izgradnja saća direktno je povezana sa značajnim gubicima bjelančevina u organizmu pčela. Potrošnja bjelančevina pri lučenju voska i izgradnji saća veća je za oko četiri puta nego kada pčele hrane i njeguju leglo. Vosak luče najviše jaka pčelinja društva sa pčelama različite starosne dobi. U proljetno-ljetnom periodu jako pčelinje društvo u mogućnosti je da izluči toliko voska da može bez problema dograditi 20 ramova saća u LR košnici. Lučenje voska i izgradnja saća proporcionalna je broju mladih pčela u košnici. Zavisnost između broja mladih pčela u pčelinjem društvu i lučenje voska uvjetovana je činjenicom da upravo mlade pčele od 12 do 18 dana života luče najveće količine voska.
Vremenski period u kome pčele najviše luče voska obično se poklapa sa vremenom njegovanja osnovne količine legla u košnici. Ispitivanjima je utvrđeno da su kod pčela koje njeguju leglo i luče vosak hipofaringalne žlijezde i žlijezde za lučenje voska istovremeno dobro razvijene i da intenzivno luče sekret. Mlade pčele su u mogućnosti da istovremeno izgrađuju saće i njeguju leglo. Sposobnost lučenja voska i njegovanje larvi najpotpunije se ispoljava kod pčela u tim slučajevima kada pčele obavljaju obje funkcije istovremeno.
Maksimalno lučenje voska nastupa u periodu maksimalne ishrane larvi. Smanjenje broja larvi za njegovanje uvijek dovodi do smanjenja lučenja voska. Pčelinje društvo kao biološka cjelina nema određene grupe mladih pčela koje su zaposlene samo na lučenju voska i ishrani legla. Pčele koje rade na izgradnji saća mijenjaju se neprekidno. Ako pčele koriste više hrane pri ishrani larvi one više luče voska.
Kako to izgleda u pojedinim fazama proljetnog razvoja jakog pčelinjeg društva može se vidjeti iz sljedećih primjera:
■ u jesenjem periodu pripremljena takozvana dugovječna zimska pčela pri pojavi prvog legla krajem januara može da odnjeguje prosječno oko jednu larvu buduće mlade pčele. Iako tada u košnici ima bogata rezerva meda i polena a pčele počnu istu trošiti u većim količinama u tom periodu i ne pokušavaju da počnu da izrađuju saće
•    kada krajem marta počne bogatiji dnevni unos svježeg polenovog praha u košnicu a mlade kućne pčele ga izobiljno i koriste one su tada sposobne da othrane prosječno 3,5 do 4 larve budućih pčela. Tek sa tom većom potrošnjom svježe unijete hrane i hrane iz rezerve pčele počnu da izlučuju manje količine voska u obliku zaperaka između ramova i slobodnom prostoru ispod poklopne daske košnice.
•    kada pčelinje društvo ulazi u završnu fazu svog maksimalnog razvoja tada svaku larvu buduće pčele hrani prosječno 4 do 5 pčela. To je pravi trenutak a da se pčelinje društvo iskoristi za izgradnju saća i pčele održe pod kontrolom u radnom raspoloženju.
Slika br. 7 Jaka pčelinja društva u periodu proljetnog razvoja izgrade dosta kvalitetnog saća
Na lučenje voska značajan utjecaj ima starost matice. Pčelinja društva sa mladim maticama izgrađuju više saća. Pčele koje imaju mladu maticu po pravilu izgrađuju samo radiličko saće. Što je matica starija u pčelinjem društvu njene pčele više izgrađuju trutovske ćelije u saću. Pčelinja društva koja su sklona rojenju i u njegovoj pripremi ne izgrađuju saće.

Ali pčele koje su izletjele u prirodnom roju sposobne su da velikom brzinom luče vosak i izgrađuju saće. Pčele koje se nalaze u prirodnom roju proizvode vosak i izgrađuju saće i do pet puta brže nego ista količina pčela kada nije u prirodnom roju. Kada se u prirodnom roju nalazi sparena matica onda pčele izgrađuju sve radiličke ćelije.
Sve pčele u roju su angažirale na izgradnji saća odnosno obezbjedivanju pčelinjeg gnijezda. Tijesna povezanost pčelinjeg društva sa gnijezdom proizvela je kod pčela snažan instinkt izgradnje gnijezda i njegovo obnavljanje. Uz prisustvo veoma povoljnih uvjeta za izgradnjom saća kao što su: toplo vrijeme, veuma jako pčelinje društvo sa velikim brojem mladih pčela, bogata nektarska i polenska paša je jedina prednost prirodnih rojeva nad vještačkim.
A zašto su se pčele sada razvrijednile u novom prostoru a nisu htjele takve da budu u starom materinskom društvu pred izlijetanje roja. Zastoj lučenja voska u materinskom društvu a potom burno lučenje u roju je reakcija prilagođavanja koja je proistekla u procesu evolucije pčelinjeg društva sa ciljem brže izgradnje pčelinjeg gnijezda na novom mjestu. To je uvjetljeno time jer se u prirodnom roju nalaze samo fiziološki mlade pčele koje posjeduju izuzetnu sposobnost da obavljaju bilo koji posao kojeg sada u početku nema. Kada matica počne polagati jaja u novoizgrađenom saću postepeno otvara i drugi posao oko ishrane larvi što se odmah odražava na smanjenje lučenja voska. Uz prisustvo povoljnih uvjeta za izgradnjom saća pčele potroše dosta meda i polenovog praha. Ukoliko pčele hrane leglo i proizvode vosak potrošnja meda se smanjuje za oko 40%.
Pčelari moraju uvijek imati na umu da je blagovremena zamjena saća sa mladim osnova gajenja jakih pčelinjih društava.
Korištenjem kvalitetnog saća u košnici rješavaju se mnogi problemi stalno prisutni u pčelarstvu:
•    u ćelijama mladog kvalitetnog saća ishrana larvi je na višem nivou što omogućava da se razviju krupnije i životno sposobnije pčele
•    uz prisustvo mladog kvalitetnog saća snižava se gubitak energije kod pčela na stvaranju povoljnih uvjeta na intenzivnije nošenje matice i za pripremu saća za smještaj nektara koji pčele unose u košnicu
•    zamjenom starog saća iz prostora plodiš ta eliminiraju se svi potencijalni uzročnici bolesti koji se u njemu nalaze
•    mlado saće je manje primamljivo za voskovog moljca
•    u mladom saću med sporije ukisne i kristališe se tokom zime a kao posljedica ovog umanjuje se proljev pčela, njihovo slabljenje i stradanje pčela
•    med iz mladog saća boljeg je kvaliteta i zadržava svoju prirodnu boju
Kao prvi signal pčelaru da u pčelinje društvo postavi ramove sa satnim osnovama je "pojava bijelog voska". To je početak obnove gnijezda koji nastupa sa momentom pojave u prirodi čak i slabe paše. U proljetnom periodu kada vremenski uvjeti nisu stabilni i kada se zahlađenje može povratiti ramovi sa satnim osnovama se postavljaju do posljednjeg rama sa leglom. Izgrađeno i jajima zaleženo saće pri sljedećem otvaranju košnice prenosi se u sredinu legla a na njegovo mjesto se stavlja drugi ram sa satnom osnovom.
Ramovi sa starim saćem uklanjaju se postepeno u kraj i do početka paše oni se oslobađaju legla i tada se oni mogu oduzeti iz košnice. U periodu povoljnih vremenskih uvjeta pčele najbrže i najkvalitetnije dograđuju satne osnove kada se one postave među saćem sa leglom. Tim postupkom se:
postavljanje ramova sa satnim osnovama među saće sa leglom osigurava "prekidanje" legla na najosjetljivijem mjestu za pčele što ih prinuđava da brzo uspostave cjelovitost gnijezda i osiguraju optimalne mikroklimatske uvjete u zoni legla
■    ramovi sa satnim osnovama odmah dospijevaju u zonu aktivnosti mladih pčela koje hrane larve i istovremeno izgrađuju vosak
■    ramovi sa satnim osnovama odmah dospijevaju u oblast optimalne temperature i vlažnosti što je neophodno za lučenje voska i izradu saća. U zoni izgradnje saća pčele održavaju temperaturu 35 C, jer se vosak pri toj temperaturi razmekšava
U vrijeme glavne paše ramovi sa satnim osnovama se razmještaju u druge nastavke naizmjenično sa izgrađenim saćem. Ramovi sa satnim osnovama nikada ne treba stavljati po redu pošto se osnove pod težinom pčela često srozavaju.
ČUVANJE IZGRAĐENOG SAĆA
Izgrađeno saće u košnici je velike dragocjene vrijednosti za pčelinje društvo. Ova vrijednost se posebno ogleda u proljetnom i ljetnom razvoju pčelinjih društava u prostoru plodišta a također u periodu medobranja u medišnom prostoru košnice. Sve ovo važi za mlado i kvalitetno izgrađeno saće. A što uraditi sa saćem u plodištu i medišni koje je nepotrebno pčelinjem društvu od završetka posljednje paše u jednoj godini pa sve do potrebe za tim saćem u narednoj sezoni. Kako to saće sačuvati a da ga voskov moljac ne upropasti.
Ovaj problem na malim pčelinjacima nije mnogo izražen kao na: velikim selećim. stacionarnim i komercijalnim pčelinjacima. U ovom slučaju samo za medišne nastavke potreban je veliki uvjeta n prostor. Oduzimanje takvih nastavaka i sve dalje aktivnosti oko njihovog čuvanja zahtijevaju dosta vremena. A dopunski izdaci za zaštitna sredstva za takvo saće nisu mali.
Autor čuvanje kvalitetnog saća prepušta pčelama. One su to oduvijek radile bez pomoći čovjeka pa zašto ne bi i kod nas sada. Odabiranje ramova sa saćem koje ću da koristim naredne sezone obavljam u dvije faze.
•    1.) prilikom posljednjeg vrcanja meda odabiraju se ramovi sa kvalitetnim saćem i oni se vraćaju u košnice. Svi ramovi sa starijim saćem, djelomično polomljenim saćem, trutovskim saćem, nepravilno izgrađenim itd. tada se odvajaju i poslije vrcanja meda pretope u topioniku u vosak. Obično se tada iz daljnje upotrebe uklanja 3 do 5 ramova iz svake košnice. Već tada se u pojedinim košnicama smanjuje prostor medišta za po jedan nastavak.
•    2.) pošto se odmah poslije zadnjeg vrcanja meda, a to je obično kraj jula mjeseca, počinje sa pripremom pčela za zimovanje tada se vrši i drugi detaljan pregled pčelinjih društava. Taj pregled podrazumijeva i izbacivanje eventualnih nekvalitetnih ramova sa saćem iz prostora plodišta. Od svih raspoloživih ramova u košnici sada se pravi raspored koji će kao takav ostati do polovine aprila naredne godine. Svaki ram sa svojim sadržajem: legla, polenovog praha, meda ili praznim saćem iz plodišta više se ne pomjera i ne vrši nikakva zamjena mjesta ramova. Sve poslove pri ovom treba uprostiti a time i pomoći svojim pčelama.
Slika br. tSb Raspored poslije vrcanja meda

Slika br. Sa Raspored na kraju pa sr

DOPUNA HRANE ZA ZIMOVANJE

V

REZERVA HRANE ZA ZIMU

/

V

PRAZNO MEDIŠNO SAĆE

/

NA KRAJU PAŠE
M R.

M.N,

/

M.N.

[/

M.R.

^ 1

V

Tada se uklanjaju matične rešetke iz košnice i matici omogući slobodno kretanje po mogućnosti u dva nastavka.
Od tada počinje proizvodnja zimskih pčela. Raspored nastavaka sa preostalim saćem autor uradi na ovaj način:
•    Na podnjaču postavljam nastavak sa ramovima koji su korišteni u medištu. Takvi ramovi su bili na vrcanju i u njima je rijetko kada neka rezerva meda. Ovakve ramove pčele su poslije vrcanja očistile i popravile ćelije saća.
•    Kao drugi nastavak po vertikali postavljam nastavak u kojem se tada nalazi plodište odnosno njegov cjelokupni sadržaj. Taj nastavak je do tada bio na podnjači.
•    Kao treći nastavak po vertikali sadrži ramove: sa rezervom čistog meda za prezimljavanje, rezervu polenovog praha, ramove sa praznim saćem a svi su sa kvalitetnim radiličkim ćelijama saća.
•    Matična rešetka se privremeno postavi iznad plodišnog nastavka dok se ne izvrši dopuna hrane za zimu. lb je iz razloga da matica u tom periodu ne pređe u treći nastavak.

Kada se završi prihranjivanje pčela tada se uklanja matična rešetka. Poslije toga matici nije interesantan treći nastavak jer su svi ramovi u njemu puni meda.
Ovaj raspored je pogodan za jednomatični način pčelarenja. Sve pčele ulaze na otvor u podnjači, prolaze preko
saća u prvom medišnom nastavku i tako ne dozvoljavaju da ga moljac uništava. Dopunom hrane za zimu u obliku šećernog sirupa pčele vještački med odlažu u prazno saće u trećem nastavku. Do kraja ljeta i početkom jeseni pčele se pomjeraju po vertikali i zauzmu dio saća u trećem nastavku. Znači prema svojim nagonskim i nepogrješivim osobinama pravilno rasporede raspoloživu hranu a prema njoj i formiraju svoje klube za period zimovanja. Tako su pčele oduvijek radile u svojim primitivnim staništima pa im zbog toga trebamo omogućiti da to urade i u suvremenim košnicama.
Ovaj način ima neke prednosti u odnosu na ostale jer pčele u kasnoj jeseni ili zimskom periodu najviše nastradaju pri izlijetanju
•    pri manjem obasjavanju poletaljke. Pošto se sada pčele nalaze na većoj visini od poletaljke pčele će početi da izlijeću tek kada se prednja strana košnice zagrije od sunca a tada je već pogodno da i pčele sigurno izlete. Na pročisni let u toku zime pčele malo kasnije izlijeću ali je i njihov gubitak sigurno manji. Rastojanje od poletaljke do plodišnog nastavka je za visinu dva nastavka i to za pčele nije mnogo. Zamislite nastanjene pčele u šupljini drveta koje se nalazi na visini i do dva metra od ulaza u slabo po vertikali a to stablo je u unutrašnjosti šume. Pčelama to nije teško jer su one tako živjele i radile prije nego se čovjek počeo brinuti o njima.
Kod dvomatičnog pčelarenja čuvanje izgrađenog saća slično je prethodnom ali ima nekih specifičnosti. Na pčelinjaku gdje se pčelari ovakvim načinom svaka košnica ima veći medišni prostor ali i nastavke za dva plodišna prostora. Raspored nastavaka sa ramovima sličan je prethodnom i sastoji se od:
- medišni nastavci postavljaju se na podnjaču. Takvih nastavaka ili polunastavaka je od 2 do 3.
•    iznad medišnih nastavaka treba se nalaziti plodišni nastavak osnovnog pčelinjeg društva kao u jednomatičnom sistemu pčelarenja
•    iznad plodi što osnovnog društva po vertikali nalazi se Snelgrova razdjelna daska za dvomatično pčelarenje
•    na Snelgrovu razdjelnu dasku postavlja se plodište pomoćnog pčelinjeg društva koje se nalazi u jednom nastavku
Ovim načinom u rasporedu nastavaka plodište proizvodnog pčelinjeg društva je na višoj razdaljini od izlaza iz košnice. Kod ovakvog načina pčelarenja ima od 50 do 100% više medišnog saća nego kod jednomatičnog pčelarenja. Zbog toga je približno toliki postotak medišnog saća prisutan i u periodu čuvanja.
Postoji još nekoliko načina čuvanja izgrađenog saća ali svi om zahtijevaju vise vremena i novčanih sredstava. Malom nepažnjom pčelara prilikom čuvanja saća izvan košnice voskov moljac iskoristi i često ga upropasti. Nekada i pčele tuđice pronađu u takvom saću manje količine meda pa se zbog toga jave dodatni problemi. Nekada se zbog takvih problema u nepažljivih pčelara pojavi grabež na pčelinjaku.
UPOTREBA MATIČNE REŠETKE
U praktičnom pčelarstvu postoje različita: mišljenja, iskustva, zapisi, rješenja i itd. o pozitivnim ili negativnim rezultatima pri primjeni matične rešetke. Sve ovo zavisi od mnogo uvjeta, tako da se oni mogu odnositi samo na određene pašne terene i tehnologiju pčelarenja. Vratimo se ulozi matične rešetke.
Osnovni zadatak matične rešetke je da ograniči prostor plodišta košnice u periodu od 7 do 10 dana prije nastupajuće paše. Cilj ograničenja prostora plodišta košnice je da ne dozvoli matici da ona šeta u cijelom prostoru košnice kako u periodu glavne paše tako i u periodu kada ona prođe. Matica ograničena u jednom prostoru polaže jaja dok je drugi prostor iznad matične rešetke namijenjen za med.
U slučaju košnica nastavljača sa širokoniskim ramovima korištenje matične rešetke daje najbolje rezultate. Kada matica koristi prostor plodišta u jednom L R nastavku ona ima mogućnost odnosno dovoljno prostora da u toku paše položi dovoljno jaja iz kojih će se stalno izlegati nove generacije mladih pčela. U tom prostoru pčele osiguraju tanke vijence rezerve meda ispod satonoša i na kutovima ramova. Sva ostala površina saća je leglo različite starosti. Glavna rezerva meda je u krajnjim ramovima i iznad matične rešetke.
Kod košnica koje imaju visoke ramove u plodištu pčele naprave u gornjim dijelovima saća u ramovima visoke medne vijence tako da matica rijetko prelazi preko te rezerve meda da bi polagala jaja u ramovi ma iznad.
Kod košnica tipa AŽ matična rešetka je osnovni element svake košnice. Svaku košnicu ovog tipa ona dijeli na dva jednaka dijela.
Na matičnu rešetku najviše prigovora ima zbog otežanog provlačenja pčela sakupljačica kroz nju kada iz plodišta trebaju da dođu u medište. Pri tome gube dosta vremena kada im je ono najdragocjenije. Na površinu iskorištenosti matične rešetke također ima dosta prigovora. Pčele su najveći i najbolji organizatori svih poslova.
Iznijeću svoj iskustveni primjer kada su pčele ispravljale greške pčelara odnosno moju grešku. Zazimio sam pčelinja društva u košnicama tipa AŽ tako da sam na matične rešetke stavio debeli karton preko cijele površine. Praktično sa njim sam potpuno razdvojio plodište od medišta. U jednoj prikolici slučajno sam u proljeće pri izimljavanju pčela preskočio jednu košnicu i nisam izvadio taj karton a odvezao sam pčele na pašu uljane repice. Te godine uljana repica je izobiljno medila i pčele su napunile medišta. Kod te košnice gdje nisam izvadio karton pčele su kroz matičnu rešetku napravile otvor približno veličini kutije cigareta. Kroz taj otvor su se naporno provlačile i također napunile svoje medište tako da nije bilo razlike u prinosu. Svoju grešku primijetio sam tek kada sam vrcao med od uljane repice na samom početku cvjetanja bagrema. Tada sam zaključio da površina matične rešetke nema presudnu ulogu na prinos meda kada je u toku izobiljna paša.
Na kratkim ali bogatim pašama pčele sa jakim unosom nektara praktično ograniče prostor da matica nema mogućnosti da polaže jaja gdje god nađe slobodan prostor. Ako se na ovakvim bogatim pašama ne koristi matična rešetka matica u potrazi za praznim saćem dođe i u medišni prostor trećeg ili četvrtog nastavka. Ako se na ovako bogatim pašama u prostor plodišta ne doda matici dovoljno prostora za polaganje jaja poslije završetka ove paše takva pčelinja društva osjetno oslabe.
Neograničene matice na pašama slabijeg intenziteta koje traju duži period budu stimulirane pa polažu jaja gdje god stignu odnosno gdje god im pčele za to osiguraju prostor. Koji pčelar na taj način pčelari na med rijetko kada izvrca veću količinu meda od takvih pčelinjih društava praktično gotovo sav unos nektara iz prirode bude pretvoren u leglo. Izležene pčele iz tog legla poslije paše najčešće ostaju neiskorištene. Zbog toga matičnu rešetku po mom iskustvu treba obavezno koristiti i na svakoj paši i u svakoj košnici. Maticu praktično treba držati pod kontrolom. Kada tako radite umnogome olakšavate sve poslove oko pčela kao što:
■    vrcanje meda
■    formiranje novih pčelinjih društava
■    pri zamjeni matice u košnici
■    zamjeni mjesta plodišnih i medišnih nastavaka kada je to neophodno
Svi razumni pčelari kod nas i u svijetu ograničavaju matice sa matičnom rešetkom pa zašto da i mi tako ne radimo.
KVALITETNA MATICA JE GARANCIJA USPJEHA U PČELARSTVU
Ovakva moja tvrdnja slijedi nakon perioda u kojem sam do sada uzgojio i u svojim rukama držao na hiljade matica. Tim poslom se i danas profesionalno bavim. Moram naglasiti da je uzgoj matica poezija u pčelarstvu. Tom poslu treba se sav posvetiti, voljeti taj posao i onda rezultati ne izostaju.
Iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći kada u svojim košnicama imate mlade kvalitetne matice tada imate mnogo manje posla oko svojih pčela. Dobra matica u pčelinjem društvu je kao dobar domaćin u porodici, dobar organizator i štediša u firmi itd. Kvalitetna matica je pokretač svih pozitivnih aktivnosti za život i rad pčelinjeg društva. Što je matica bolja odnosno kvalitetnija rezultati njenog rada su bolji, produktivniji i idu u prilog i pčelaru i pčelinjem društvu.
U našem pčelarstvu još je prisutna bojazan, nepovjerenje, nesigurnost da se u redovne poslove uvrsti redovna i organizirana zamjena matica. Ja u tome vidim glavni kamen spoticanja u razvoju našeg pčelarstva. Zbog toga mnoga pčelinja društva ostaju pred glavnu pašu nedovoljno razvijena da je mogu iskoristiti. Obično kada pčelar prepusti stihijskoj smjeni svojih matica one ga iznevjere. To se često dešava u proljetnom razvoju. Ali tada je već kasno. Tako nerazvijena pčelinja društva samo oduzimaju pčelaru dragocjeno vrijeme i zauzimaju košnicu.
Kod nas svaki pčelar hoće za sebe da uzgaja matice. Nekima i uspije da uzgoji kvalitetne matice. Ali se to rijetko dešava. Oni su zadovoljni sa njima jer ne znaju za bolje matice. Ali bolje je i to nego nikako ne mijenjati matice. Važno je sa uzgojem početi. Ko bude imao: želje, mogućnosti, praktičnog iskustva ali najviše upornosti i uspjeće. I treba da nas među pčelarima ima što više takvih. Time pomažu i sebi i cjelokupnom pčelarstvu u našoj državi. Jasno im je da je navike teško promijeniti. Posebno ove o zamjeni matica. U naprednom svijetu pčelari su to odavno usvojili i zato su daleko ispred nas. U cjelokupnom godišnjem investiranju u jedno pčelinje društvo matica je najmanja ali i najisplativija investicija.
Po tržišnim cijenama meda u maloprodaji kvalitetna matica n- može nabaviti za kilogram i pol meda. Kada pčelar sam za sebe proizvodi matice one ga koštaju mnogo više. Zbog toga većina profesionalnih pčelara u svijetu koji posjeduju i po nekoliko hiljada košnica nikada ne proizvode matice za svoje potrebe već ih nabavljaju od registriranih uzgajivača.
Što se tiče uzgoja matica u našim uvjetima da li na profesionalnim oplodnim stanicama ili samostalnim amaterskim pčelinjacima u uzgoju najviše pažnje treba posvetiti oplodnji matica. To ne treba prepustiti slučaju. Matica uzgojena najboljim postupkom ali osjemenjena od nedovoljno kvalitetnih trutova ne može nikada biti dobra matica.
Do kvalitetnih matica dolazi se sporo sa dosta složenim uzgojnim postupkom koji se zasniva na odabiranju za određeno područje da ona od sebe da najbolje rezultate. Takva matica treba da posjeduju najbolji biološki i proizvodni potencijal sa svojim pozitivnim genetičkim osobinama koje prenosi na svoje potomstvo. Pri ovom se dobijaju najproduktivnija pčelinja društva. U njima forsirati uzgoj trutova jer je dokazano da osobine trutova na nove generacije pčela utiču sa oko 70%. Uočljivo je da se odabirom trutova sa pozitivnim osobinama dobijaju i kvalitetnije pčele.
Naučna istraživanja su pokazala da postoji zavisnost između mase matice i broja njenih jajnih cjevčica u njezinim jajnicima.
Najpoželjnije je ipak imati u pčelinjim društvima krupne matice koje će pri svim drugim jednakim uvjetima osigura ti brži razvoj pčelinjih društava i njegovu produktivnost.
Vanjski izgled matice u izvjesnoj mjeri može se smatrati zadovoljavajućom karakteristikom u svim fazama njenog razvoja koji traje ne samo 16 dana neophodnih za preobraćanje jajeta u larvu, lutku i odraslu maticu već i u toku svih tih dana kada se odigravaju završni procesi sazrijevanja matice i njenog preobraćanja u jedinku koja polaže oplođena jaja. Za to je potrebno još najmanje 10 dana i po svoj prilici nije svejedno u kakvim će se uvjetima nalaziti matica u to vrijeme a naročito prvih dana poslije njezinog izlaska iz matičnjaka. U suštini sljedećih dana poslije izleganja matice završava se proces sazrijevanja njezinog polnog sistema koji se okončava završnim činom sparivanja sa trutovima. U tom se periodu u njezinom organizmu dešavaju sve te promjene koje u daljem toku u izvjesnoj mjeri osiguravaju tok fizioloških procesa koji određuju karakter nosivosti.
Zbog toga je veoma važno osigura ti mladoj matici normalne uvjete življenja od prvih dana njezinog života. Nažalost na ovo mnogi pčelari ne obraćaju pažnju i često se tek izložena matica smješta u takve uvjete koji ne osiguravaju njezin normalan razvoj kao i sazrijevanje.
Postoji određena zavisnost između mase plodne matice i njezinog stanja do sparivanja. Krupna i teška neplodna matica poslije sparivanja i početka polaganja jaja također se odlikuje značajnim razmjerama trbuha.
Zbog navedenog u organiziranom uzgoju matica selekcija mora biti uvijek prisutna. Ovdje se o kvalitetu trutova mora voditi isto više pažnje kao o svim ostalim poslovima pri uzgoju. U tome i leži velika tajna u kvalitetu uzgojene sparene matice. Na oplodnoj stanici odnosno pčelinjaku uzgajivač mora osigura ti veliki broj trutova u periodu kada ima dosta matica koje trebaju izlijetali na oplodnju.
Novija naučno eksperimentalna dostignuća i bogato praktično iskustvo u tehnologiji pčelarenja potvrđuju staro pravilo da samo jaka pčelinja društva sakupe dosta meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Bogatstvo pčelinje paše, broj pčela u pčelinjem društvu kao njihove nasljedne osobine umnogome utiču na njihove prinose. Uz osiguranje neophodnih uvjeta za kvalitetan proljetni razvoj a uz prisustvo kvalitetne matice pčelinja društva se do glavne paše razviju do optimalne snage da predstojeću pašu mogu maksimalno iskoristiti.
Pčelinja društva koja su sama svojim razvojem osigurala optimalnu snagu do glavne paše ona su najčešće osigurala i ravnomjernu starosnu strukturu svih generacija pčela. Ovdje je važno naglasiti da od starosne strukture svih pčela u jednom pčelinjem društvu zavisi njegov rezultat na kraju neke paše.
Mlade pčele brojčano jakih pčelinjih društava na jakoj paši pristupaju radu na sakupljanju nektara i njegovoj preradi u med već nakon pet dana svoje starosti. Zbog toga broj izletnica zavisi od ukupnog broja pčela u jednom pčelinjem društvu. Ovo je jedna od velikih prednosti jakih pčelinjih društava. Ono kao biološka cjelina samo uspostavlja, organizira i pravi radnu ravnotežu sa kućnim pčelama i pčelama izletnicama. Pčelar treba prije toga na sve poznate načine osigurati masu pčela a uspostavljanje radne ravnoteže treba prepustiti samim pčelama.
Međutim, nauka je dokazala da je najoptimalnija snaga jednog pčelinjeg društva od 60 000 do 70 000 pčela. Moje bogato pčelarsko iskustvo mnogo puta je potvrdilo ovaj zaključak a na osnovu izvrcanog meda na kraju paša.
Duži niz godina prevozio sam svoje pčelinjake na četiri do pet paša i uvijek je za svaku pašu bilo potrebno imati pčelinja društva sa optimalnim brojem pčela. Na sve se obraćala pažnja pa i na to da svakim danom na pojedinim pašama gubitak pčela izletnica je veći nego se u jednoj košnici regrutira toliki broj novih izletnica. Ova pojava je redovna na selećim pčelinjacima. Zbog toga sam pokušavao na nekoliko načina pripremati super jaka pčelinja društva.
1) u proljetnom intenzivnom razvoju pčelinja društva koja su iz zime izašla kao jaka dobijala su povremeno po jedan ili dva rama sa zatvorenim leglom sve do perioda 10 dana pred bagremovu pašu. Ramove sa zrelim leglom oduzimao sam iz. nukleusa i pomoćnih pčelinjih društava koja sam tada posjedovao na istom pčelinjaku. Zbog nedostatka dosta dragocjenog vremena za manipulacijom sa ramovima nakon nekoliko godina odustao sam od ovog načina pojačavanja pčelinjih društava.
PROIZVODNA KOŠNICA

NUKLEUS
Slika 9a Pojačavanje proizvodne košiiice sa zrelim leglom nukleusa
Zbog gubitka pčela odnosno slabljenja pčelinjih društava poslije svake paše njih je trebalo uvijek pojačavati sa zrelim leglom kao u proljetnom razvoju. Jedna matica u proizvodnom društvu nije mogla proizvesti legla sa kojim bi se mogao pokriti gubitak pčela na paši. Ali pčelinje paše su se nadovezivale jedna na drugu i trebalo ih je maksimalno iskoristiti. Prevoziti nukleuse i pomoćna pčelinja društva na paše bio je veliki balast. Trebalo je način pčelarenja pojednostaviti i sebi olakšati održavanje pčelinjaka ali i maksimalno iskoristiti pčelinjak.
U to vrijeme bio sam zaposlen u poduzeću a sve poslove sam obavljao samo u dane vikenda. Maksimalno korištenje slobodnog vremena prisililo me je da poslove i sve aktivnosti oko pčela uprostim da se prinosi po košnici ne smanjuju.
2) sljedeći postupak koji sam počeo primjenjivati bio je oduzimanje pčela izletnica iz pomoćnih pčelinjih društava.

Slika 9b Ovo uraditi na samom početku paše
U to vrijeme počeo sam svake godine mijenjati sve matice u svim proizvodnim pčelinjim društvima a u pomoćnim imao sam uvijek dvogodišnje matice koje su se u prvoj godini pokazale kao odlične.
Pomoćna pčelinja društva koja sam tada koristio imala su plodište u jednom nastavku LR košnice. Ove košnice uvijek su bile postavljene između dvije proizvodne košnice. Kada bi počinjala jača paša i osjetan unos nektara pomoćne košnice bi se izmjestile iza proizvodnih na oko 10 m i na taj način bi se pokupile sve pčele sakupljačice u proizvodna pčelinja društva. Na taj način bi se njihova sakupljačka snaga pojačala. U zavisnosti od spremnosti proizvodnih pčelinjih društava za neku pašu njihovo pojačavanje sa pčelama sakupljačicama vršio sam: na početku neke paše, na sredini paše ali nekada i na samom kraju paše ako je pčelinjak trebalo da se preseli na sljedeću pašu koja odmah počinje iza prethodne.
Trenutak pomjeranja pomoćnih pčelinjih društava trebalo je izabrati a to je zavisilo od:
•    jačine proizvodnih pčelinjih društava u tom periodu
•    izdašnosti paše odnosno dnevnog unosa nektara
•    dužine trajanja paše. Ako predstojeća paša traje duže onda se izmještanje pomoćnih košnica vrši nekada na polovini paše ali nekada i u momentu kada vaga počne pokazivati manji unos.
•    ako nekada paša izda i ne bude nikakvog jačeg unosa tada se ne vrši pojačavanje proizvodnih pčelinjih društava
U Semberiji je bilo slučajeva da se paša bagremca nadovezuje na pašu bagrema ili na drugom terenu na lipovu pašu. Bogate i dragocjene paše trebalo je maksimalno iskoristiti. Ovaj način pojačavanja pčelinjih društava zahtijevao mi je manje radnog vremena na pčelinjaku.
3) Čitanjem stručne pčelarske literature i stalnim praćenjem naučnih dostignuća ali i na osnovu iskustva drugih pčelara praktičara počeo sam primjenjivati dvomatičm sistem pčelarenja koji i danas primjenjujem. Sa njim mnogo lakše postižem razvoj proizvodnih pčelinjih društava optimalnog brojčanog stanja pčela i to preusmjeravanjem pčela sakupljačica iz pomoćnog društva koje se uvijek nalazi iznad proizvodnog pod istim krovom. Ovaj metod mi zahtijeva najmanje radnog vremena pri stvaranju super
4) pripremanje najbrojnijih pčelinjih društava postižem sa stalnim prisustvom tri matice u jednoj košnici. Ovakva pčelinja društva namjenski pripremam na našoj oplodnoj stanici za uzgoj matica i proizvodnju matične mliječi. Ovako jaka pčelinja društva koristim kao: odgajivačka. za uzgoj najkvalitetnijih trutova, kao inkubator društvo, za proizvodnju pčela koje koristimo za punjenje oplodnjaka, itd. Na oplodnoj stanici stalno je prisutan selekciom odabir u pozitivnom pravcu u pčelarstvu pa i u eliminiranju rojevnog nagona kod ovako gigantskih pčelinjih društava sa 10 do 12 kg pčela. To se ne može postići preko noći. Na ovom problemu radilo se duži niz godina i još se radi.

jakih pčelinjih društava.

/ / /
Slika 9c Košnica u dvomatičnom sistemu pčelarenja u toku paše

Slika 9d Košnica sa tromatičnim sistemom pčelarenja na oplodnoj stanici
Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka u periodu usavršavanja i uvođenja istog rama na svom pčelinjaku izradio sam dva tipa košnica:
•    prvi tip košnica bile su pološke sa dimenzijom rama 40x30 cm i koje su još bile u modi na terenima gdje sam ja pčelario
•    drugi tip košnica bile su nastavljače koje su imale istu dimenziju rama u plodištu i medištu. Ovaj tip košnica imao je pokretnu podnjaču u kojoj je bio ugrađen sakupljač polenovog praha. Svi dijelovi unutrašnjeg sakupljača polena tada su nabavljeni iz Njemačke. Ovaj tip košnice imao je prostran zbjeg i hranilicu većih dimenzija za sirup i pogačicu tako da sam pri prihranjivanju pčela i na tom poslu počeo štediti u vremenu.
Ove košnice imale su sva poboljšana konstrukcijska rješenja za sigurnu i olakšanu selidbu pčela u njima. Zbog takozvanog visokog rama i bogate proljetne razvojne paše pčelinja društva su se dobro i na vrijeme razvijala. Sve što sam tada radio bilo je po uzoru na druge naprednije pčelare koje sam tada posjećivao.
Što se tiče stručne literature iz pčelarstva tog vremena najviše sam čitao knjige pčelara praktičara Josipa Belčića. Iz njegove literature počeo sam primjenjivati jedan veoma dobar i u to vrijeme za mene zadovoljavajući metoda iskorištavanja jedno matičnih pčelinjih društava. Taj sistem pčelarenja u literaturi nije bio dovoljno objašnjen pa sam naišao na probleme koji su se vremenom riješili. Mladalački zanos u pčelarstvu vodio me sve više prema usavršavanju i uproščavanju ovog sistema.
Pčelinja društva su tada redovno zimovala u jednom dijelu ovih košnica gdje su imala dovoljno hrane i prostora. Tada sam medišne nastavke ujesen skidao sa košnica i odnosio na čuvanje. Danas vidim koliko sam griješio i taj posao više ne radim.

Slika br. 9A Košnice izrađene prije 25 godina i danas se maksimalno koriste
Kada bi pčelinje društvo u proljeće popunilo plodište u kojem je zimovalo dodavao bih im po jedan nastavak. Dodavao sam im i poneku satnu osnovu na dogradnju. Sjećam se da su ih pčele mnogo brže i kvalitetnije izgrađivale nego danas nakon 25 godina kada ovo pišem. Vjerojatno to se dešavalo zbog dosta boljeg kvaliteta voska i bogatijih paša. Tada sam ja za svoje pčelinjake presovao satne osnove od voska sa svog pčelinjaka.
Da se sa pčelinjim društvom može maksimalno upravljati još tada sam došao do zaključka. Ali ne samo upravljati nego ne dozvoliti pčelama da uđu u rojevni nagon i izroje se prije ili u toku paše. Po uzoru Josipa Belčića koristio sam tada matične rešetke i i ramove sa žičanom pocinčanom mrežom.
Sav postupak rada oko pčela u proljetnom periodu odvijao se kao kod ostalih košnica. Matica je imala dovoljno prostora da za plodište koristi samo jedan nastavak odnosno onaj u kojem je pčelinje društvo zimovalo. Rijetko kada se dešavalo da matica pređe u gornji nastavak kada se on doda. To se desi samo kada je proljeće pogodno za razvoj a posebno u periodu cvjetanja jabuke i trešnje. Kad bi matica bila blokirana sa unosom nektara i polena pčele bi joj osigurale prostor za prelaz u nastavak iznad.
Kad god sam imao priliku da pogledam stanje u plodištu u momentu dodavanja novog nastavka prelazak matice u gornji nastavak nije se desio jer sam često u novododani nastavak dizao po 2 do 3 rama sa medom a matici dodavao izgrađeno saće ili pčelama ramove sa satnim osnovama na izgradnju. Tada sam stavljao matičnu rešetku ugrađenu u ram i na taj način razdvajao plodište od medišta.
Kod nas u Semberiji bagremova paša je glavna i ona počinje na početku svibnja mjeseca. Sva pčelinja društva koja se do tada nisu razvila da bagremovu pašu mogu iskoristiti svodio sam na pomoćna.
Sve zrelo leglo iz takvih košnica oduzimao sam i dodavao onim pčelnjim društvima koja se po pojedinačnoj procjeni do bagremove paše mogu razviti da je mogu uspješno iskoristiti. Obično sam takvim pčelinjim društvima dodavao po jedan ili dva rama zatvorenog legla.
To sam radio oko 10 dana prije početka predstojeće paše odnosno istovremeno kada je matica ograničavana sa matičnom rešetkom.
U cilju eksperimentalnog ispitivanja kako najbolje iskoristiti pčelinja društva u košnicama nastavljačima koristio sam dvije varijante za svako pčelinje društvo pojedinačno je donošena odluka koju li varijantu primijeniti.
•    prva varijanta sastojala se od toga da je plodište i dalje ostajalo u prvom nastavku na podnjači. Na taj nastavak postavljao sam uokvirenu matičnu rešetku a na nju medišni nastavak u kojem je najčešće bilo izgrađeno saće. Često se u medišni nastavak prenosilo iz plodišta po 2 do 3 zrelog legla iz kojih su se legle mlade pčele. Ova varijanta korištena je na onim pčelinjim društvima koja su se razvila samostalno bez pojačanja a imala su oko 10 ramova legla na oko 10 dana prije početka bagremove paše.
Stvaranjem potrebne zalihe meda u plodišnom nastavku pčele bi počele odlagati uneseni nektar u medištu. U ovom periodu kod nas se pojavljivala paša mrtve koprive koja je masovno cvjetala po uzoranim ali još nezasijanim površinama. Te površine su bile prekrivene sa crveno-plavim cvjetovima a na njima čitavi rojevi pčela. Cvjetanje ove trave je popunjavao period od završetka cvjetanja voća do početka cvjetanja bagrema.
• druga varijanta koju sam koristio po rasporedu dijelova košnice imala je obrnuti redoslijed nastavaka. Na podnjaču je stavljan prazan medišni nastavak. Na njega je stavljena uokvirena matična rešetka a kao drugi nastavak dizao sam plodišni nastavak. Ovo je slučaj sa onim pčelinjim društvima koja su pojačavana sa zrelim leglom iz drugih košnica. Obično je zrelo leglo dodavano u plodišni nastavak. Matica je bila ograničena da sa razvojem pčelinjeg društva ne pređe u nastavak ispod. Naravno da sam joj osiguravao dovoljno prostora za polaganje jaja. Pčele su prolazile kroz prazan nastavak i matičnu rešetku i dolazile u plodište. U ovom slučaju lijeto na ramu matične rešetke bilo je zatvoreno.
Kod oba slučaja pčele su i dalje ulazile na lijeta na podnjači košnice. To sam radio u periodu kada bi pčele lako mogle da uđu u rojevni nagon. Pri tom otvaranju košnica pčele su dodatno zapošljavane dodavanjem satnih osnova na dogradnju.
Kada se počinje otvarati prvi cvjetovi bagrema bilo je veoma važno uraditi slijedeće:
•    iskoristiti svaku pčelu izletnicu
•    ne dozvoliti da se pčele izroje u toku bagremove paše i poslije
Još tada sam po radu pčela i njihovim aktivnostima na poletaljci počeo zaključivati koja su pčelinja društva krenula odnosno počelo se pripremati za rojenje. To je onaj period o kojem sam raniji spominjao kada sam krenuo u borbu protiv rojenja. Gledajući danas taj prirodni fenomen pčela vidim da sam do takvih zaključaka dolazio najmanje mjesec dana kasnije. Ovo tvrdim zbog toga što pčelinje društvo koje hoće da se roji na nekom stupnju svog burnog razvoja ono tu odluku donese krajem marta mjeseca a ne krajem aprila u što sam ja tada vjerovao.
U prvom primjeru mog eksperimenta na početku bagremove paše samo sam zamijenio mjesta nastavaka tako da je plodišni nastavak došao kao drugi. U ram matične rešetke ugrađivao sam drugi ram na kojem je bila prikovana pocinčana žičana mreža. Lijeto na ramu matične rešetke se tada otvara.
U drugom slučaju eksperimenta skidao sam gornji plodišni nastavak i ubacivao iste ramove sa žičanom mrežom, rada sam i na njima otvarao pomoćna lijeta na ramu matične rešetke.

Po načinu iskorištavanja pčela koji je koristio Josip Belčić počeo sam razdvajati pčele sakupljačice i kućne pčele sa žičanom mrežom.

Slika br. 9B Na početku paše u ram matične rešetke ugrađuje se ram sa žičanom mrežom

Što se ovim postiže?
U svim košnicama sada se plodište nalazi u zadnjem nastavku ispod poklopile daske i poklopca. Sve pčele izletnice iz prostora plodišta koje su sada u drugom nastavku kada izlete na pašu kroz novootvoreno lijeto neće se pri povratku vraćati u plodište do matice već će u košnicu da ulaze na lijeto u podnjači. Za nekoliko sati pčele koje su do tada izlijetale iz košnica napustiće plodišni nastavak i početi odlagati nektar u prvi nastavak ispod žičane mreže. Ovim načinom sam postigao da u plodištu tada ostaju samo pčele koje nikad nisu izlijetale izvan košnice.
To je jedan veliki preokret za pčelinje društvo ali na samom početku bagremove paše. Pčele izletnice kroz mrežu osjećaju maticu u plodištu i rade normalno ali daleko više zaposlene.
U prostoru plodišta kod matice život pčelinjeg društva mora da se nastavi. Mlade pčele za razvoj i život legla sada trebaju osigura ti hranu i vodu. Zbog toga su prinuđene da počinju ranije izlijetati na novootvoreno lijeto u ramu matične rešetke ali kroz njega se i vraćati u plodište.
Na kraju bagremove paše koja obično traje oko 10 dana medišni nastavak pčele napune medom. Jer pčele u medištu nisu imale leglo da na njega troše hranu već su sav nektar odlagale u saću. U plodišnom nastavku matica privremeno bude manje forsirana na polaganje jaja ali se u naredne dvije sedmice izleže solidan broj mladih pčela a rojevni nagon kod pčela nikad se nije pojavio dok paša traje i poslije.
Prve godine kada sam primijenio ovaj eksperiment iako bagrem nije obilato medio ja sam bio prezadovoljan sa prinosom dok su drugi pčelari jurili rojeve po drveću i žalili se na slabo mednu godinu. Poslije bagremove paše kod nas se odmah nastavlja bogata paša bagremca. Poslije vrcanja meda od bagrema prazne medišne ramove vratio sam pčelama a one su nastavile obilato da unose polenov prah i nektar. Ova paša je veoma interesantna jer pčele na njoj obično sakupe dosta polena za zimovanje ali i solidan prinos meda.
U košnicama je i dalje ostao potpuno isti raspored kao na samom početku bagremove paše.
Ali tada nisam ni slutio da ću desetak dana nakon paše bagrema doživjeti razočarenje. O takvom problemu
nisam nigdje pročitao u meni dostupnoj literaturi a ni čuo na nekom predavanju.
Otvaranjem košnica u cilju vrcanja meda primijetio sam da su u većini slučajeva odnosno u oko 90% slučajeva pojavile lažne matice u medišnim nastavcima. U svakoj košnici pčele su sakupile po nekoliko ramova polenovog praha, meda manja količina a ponašanje pčela je bilo kao u bez matičnom društvu. Stanje na pčelinjaku mi nije bilo jasno a nije se takvo stanje smjelo dalje ostaviti. Lažne matice su se uvelike razvrijednile i polagale jaja. Sve zaleženo saće od lažnih matica bilo je pokvareno. Odustao sam od vrcanja meda. Ali uskoro počinje lipa da cvjeta.
Donio sam odluku da potpuno uklanjam matičnu rešetku sa žičanom mrežom iz svih košnica. Pošto se do tada u plodišnom nastavku izleglo dosta mladih pčela nisam imao gubitak matica pri direktnom spajanju pčela. Prisutnost matica u košnicama kontrolirao sam nam nakon pet dana. Svjestan velikog rizika pri ovakvom direktnom spajanju očekivao sam po neki gubitak matice.
Na početku lipove paše te iste godine plodišne nastavke ponovo sam vratio na podnjaču na njih postavio matične rešetke i na njih medišne nastavke. Ni sa lipe nisam bio zadovoljan sa unosom jer su lažne matice uradile dosta nepotrebnog posla kojim su stopirale razvoj pčelinjih društava.
Za rješenje mog slučaja nisam mogao ni od koga dobiti precizan odgovor. Znao sam da za svaki problem ima rješenje. Ali do njega je trebalo doći. U traženju tog rješenja uvijek sam se vraćao na početak a to je bio trenutak stavljanja rama sa žičanom mrežom u matičnu rešetku i dizanje plodišnog nastavka iznad medišnog. Razmatrajući prirodni instinkt pčela na: jakoj paši, na srednje jakoj, u bespašnom periodu, na paši bogatoj polenovim prahom nakon nekoliko mjeseci došao sam do sljedećeg zaključka:
•    na bagremovoj paši pčele unose dosta više nektara nego polena i u tih desetak dana kako sam ja uradio pčele su radile kao da je matica među njima
•    na paši bagremca pčele unose polenovog praha koliko i nektara. Ali taj polenov prah one ujedno i konzerviraju u saću odnosno proizvode pergu. Naravno da ga više i troše ali zbog toga i proizvode matičnu mliječ koju nemaju gdje da upotrijebe je nemaju legla. Ali pošto se i svakim narednim danom povećava vremenski period od kada su pčele odvojene od njihove matice ja sam im praktično stvorio idealne uvjete za pojavu lažnih matica. Do ovog zaključka sam došao te iste godine u zimskom periodu.
Naredne godine pčelinja društva sam pripremio za bagrem ovu pašu na isti način i opet bio prezadovoljan prinosom. Ali kao novitet prestankom cvjetanja bagrema izvršio sam zamjenu mjesta plodišnih i medišnih nastavaka. Iz rama matičnih rešetki vadio sam žičanu mrežu. Takvo stanje ostajalo je do završetka paše bagremca Lažne matice pri takvom postupku nisam nigdje pronašao.
Iste godine za lipovu pašu opet sam pripremio pčele kao za bagremovu pašu odnosno razdvojio plodište od medišta sa žičanom mrežom i na ovoj paši bio prezadovoljan. Poslije završetka lipove paše ponovo sam vratio plodište na podnjaču.
Na kraju druge pašne godine od početka mog eksperimenta došao sam do sljedećeg zaključka:
•    ovaj metod je dobar da se primijeni u bilo kojoj košnici i daje najbolje rezultate na kratkim ali bogatim pašama kao što je u mom slučaju bagrem i lipa
■    plodište i medište ne bi smjeli da budu razdvojeni sa žičanom mrežom više od deset dana zbog navedenih problema
•    kod mojih pčela se nikada poslije nije pojavljivao rojevm nagon
•    ovaj način ne zahtijeva mnogo ulaganja u opremu a svi poslovi se rade sa nastavkom i utroši se malo vremena
■    ovaj metod najlakše je koristiti kod košnica bilo kog tipa nastavljače gdje joj podnjača nije prikovana za nastavak a može se primijeniti i kod košnica gdje je podnica prikovana ali se u takvim slučajevima koristi dosta vremena na prevješavanju ramova
•    za primjenu ovog metoda koristi se kao dopunski elemenat košnice ram sa žičanom mrežom
•    sa istom jačinom pčelinjih društava i na istom terenu kada se primijeni ovaj metod dobije se najmanje 50% više meda
Poslije potpunog razrađivanja ovog sistema pčelarenja počeo sam ga primjenjivati i na košnicama tipa pološke koje sam tada posjedovao na svom pčelinjaku. Ovdje se moralo raditi sa prevješavanjem ramova.
VIŠESTRUKE PREDNOSTI JAKIH PČELINJIH DRUŠTAVA
Da bi se na pčelinjaku uvijek imala jaka pčelinja društva pčelar mora primjenjivati niz mjera. Kao najvažnije treba obratiti pažnju i pripremiti zdrava i brojčano jaka pčelinja društva za zimovanje sa dosta kvalitetne hrane. To je startna osnova od koje zavisi: uspješno i kvalitetno zimovanje, zadovoljavajući proljetni razvoj, dobro medobranje i na kraju posljednje paše pčelar će imati jaka pčelinja društva za pripremu za narednu zimu.
Jaka pčelinja društva imaju niz prednosti ali ni jedan nedostatak. To je već odavno dokazano. Neki od pčelara još uvijek griješe zbog toga što vole da imaju duge redove košnica sa slabim pčelinjim društvima jer uživaju u tome dok drugi napredni pčelari vole da imaju duge redove nastavaka na košnicama u vertikalnoj osi i sa jakim pčelinjim društvima. Oni prvi rijetko kada izvrcaju nešto meda i teško pokrivaju troškove pčelarenja dok ovi drugi pčelari sa košnicama neboderima uvijek su zadovoljni. Oni obično znaju razviti jaka pčelinja društva pa sa njima i iskoristiti paše. Neka su nam oni za primjer jer to je put za razvoj pčelarstva i ekonomično pčelarenje.
Sa kvalitetnom maticom u košnici koja je uzgojena u suradnji selekcije i genetike lako je u proljetnom razvoju proizvesti optimalan broj pčela do glavne paše. Uz bogatu rezervu hrane u periodu proljetnog razvoja, rezervu perge, uz prisustvo kvalitetnog saća plodištu, u proljetnom periodu uz prisustvo neizbježne smjene zimskih pčela, broj izleženih pčela raste progresivno u odnosu na izumiranje zimskih pčela. Kod veoma jakih pčelinjih društava zimske pčele izumiru kasnije nego u slabim društvima. U tom periodu i broj pčela hraniteljica legla u jakom pčelinjem društvu hrani manji broj larvi. Zbog boljeg hranjenja i njegovanja legla dobijaju vitalnije i razvijenije pčele. Ovako odnjegovane pčele otpornije su na nepovoljne uvjete , duže žive, imaju veću radnu sposobnost.
Kada se odgajaju pčele pod gore navedenim uvjetima u saću čije su ćelije normalne veličine one žive duže za oko 7 dana prosječno, Medni želudac ima veću zapreminu, noge i krila su im bolje razvijene itd. Ove pčele lete za pašom na veću udaljenost od košnice, sakupljaju i donose dva puta više nektara u usporedbi sa pčelama slabijih pčelinjih društava. Jaka pčelinja društva koja se razviju do pred pašu treba jaka i održati tokom cijele godine. Pravilno izabranim i usvojenim suvremenim načinom rada oko pčela njima treba osigurati i zadovoljiti biološke potrebe koje su one za sebe usvajale njima se prilagođivale veoma dugi niz godina. Samo na taj način može se ostvariti optimalni odnosno najpovoljniji broj pčela u košnici za maksimalno iskorištavanje paše.
Mali je broj pčelara koji pri zazimljavanja osigura svojim pčelama preko 20 kg kvalitetnog meda dok veći broj pčelara od pčela bi htio da uzme mnogo a njima za zimu da ostavi malo. Kada to rade obično tada ne razmišljaju da mogu biti i veoma surove zime kad pčele ne izlijeću iz košnica i po tri mjeseca. I kada se takva zima dogodi pčele izgube kontakt sa malom rezervom meda a često u toku takve zime od gladi izumru mnoga pčelinja društva.
Kod pčelinjih društava sa malim rezervama meda od oko 10 kg kod pčela se javlja instinkt štednje hrane. U tom slučaju sve aktivnosti pčelinjeg društva se smanjuju. Pčele pripremaju matici manji broj ćelija za zalijeganje. Znači pčelinje društvo samo koči svoj normalan prirodni razvoj i to onda kada je on najpotrebniji pred pašu
Prezimljavanje pčelinjih društava sa malom količinom meda i perge izaziva veće gubitke pčela. Kada takve pčele njeguju leglo u ranom proljetnom periodu one troše bjelančevine iz svog tijela i tada se brzo iscrpljuju a brojčano stanje takvih pčelinjih društava sve više se smanjuje. I kada takva pčelinja društva prezime ona se postepeno razviju tek kada prođu glavne paše.
Zbog svega navedenog za prezimljavanje treba pripremiti samo jaka pčelinja društva. Što se smatra pod jakim društvom u tom periodu. To je brojčano stanje oko 30 000 pčela odnosno3 kg. Kada se osigura hrana pčelama u toku kolovoza ili najkasnije na početku rujna pčele imaju vremena da hranu prenesu po svom
instinktu odnosno da isprave greške ako ih je pčelar uradio. Hranu obično prenose dalje od ulaza u košnicu.
DVOMATICNO PČELARENJE
Pčelarstvo je nauka kao i svaka druga a bez nje se ne mogu uspješno i racionalno iskoristiti prirodna i materijalna dobra koja su nam na raspolaganju. U oblasti pčelarstva u razvijenim zemljama pčelari su došli do zaključka da samo super jaka pčelinja društva u toku paše sakupe najviše pčelinjih proizvoda. Zbog toga su došli na ideju da u jednoj košnici nasele po dva pčelinja društva a da do početka prve jače paše uz pomoć legla od dvije matice osiguraju maksimalno razvijena pčelinja društva. Iz dostupne literature se može vidjeti da su prvi pokušaji primijenjeni u SAD-u na početku dvadesetog vijeka. Naravno da je na početku bilo lutanja i raznih prototipova košnica sa nizom nedostataka koje nisu davale uvijek dobre rezultate.
Jedan od razloga da se pređe na dvomatični način pčelarenja u Americi je i velika razlika između nabavne cijene opreme za pčelarenje koja je visoka i niske cijene proizvedenih pčelinjih proizvoda. Takvi uvjeti za pčelarenje na zapadu prisutni su i danas a zbog toga njihovi pčelari samo razmišljaju kako maksimalno iskoristiti nabavljenu košnicu kao i svaki njen pojedini elemenat. Za njih je neshvatljivo da imaju neiskorištenih ramova, nastavaka, košnica na pčelinjaku koji stoje prazne i neiskorištene a koje su skupo plaćene. Ovakav pristup ekonomičnosti pčelarenju autor je već odavno uveo u svoj način pčelarenja.
Dvomatični načini pčelarenja počeli su se širiti iz Amerike i u druge krajeve svijeta. Negdje su prihvaćani ali negdje i odbacivani. U našem kraju ovaj način pčelarenja počeo se primjenjivati pred Drugi svjetski rat. Naravno da je tada pčelarstvo bilo zaostalo, sa primitivnim košnicama malog i ograničenog prostora.
Ali u Americi je ovaj način počeo da se ispituje i usavršava u institutima koji su u to vrijeme već postojali. Paralelno sa tim proučavana je i selekcija u pčelarstvu. Za ovaj način pčelarenja izrađivane su košnice sa neograničenim prostorom. U to vrijeme na prostoru Amerike počele su se sve više primjenjivati košnice tipa nastavljača i to LR i Farar. Primjena ovih košnica davala je bolje rezultate pčelarenja koji su uticali na još veće usavršavanje ovog načina.
Na našim prostorima primjena ovog načina išla je dosta teško i sporo zbog problema koji su se tada pojavljivali a neki od njih prisutni su i danas kod naših pčelara. Kada se na našim terenima pojavio ovaj način pčelarenja pčelarilo se sa košnicama male zapremina, primitivnim košnicama, nije se vršila nikakva selekcija u pčelarstvu, pčele se nisu prevozile na više paša, od pčela se nisu proizvodili svi proizvodi, pčelari nisu stručno osposobljavani za visokoracionalno i ekonomično pčelarenje.
U posljednjih dvadeset godina napredniji pčelari počeli su na svojim pčelinjacima više primjenjivati ovaj način pčelarenja. U početku je bilo protivljenja za primjenu ovog načina a on je prisutan i danas. Protivnici dvomatičnog pčelarenja hvalili su samo način rada koji oni primjenjuju.
Kao i drugi pčelari u tom periodu do masovnije primjene košnica nastavljača za raznim rješenjima lutao je i autor ove knjige. Do tada i ja sam primjenjivao košnice sa ograničenim prostorom To su bile košnice pološke koje su imale 24 rama dimenzija 40x30 cm. Takva košnica je imala oko 530 dm2 saća za plodište i medište. Međutim, malim preuređenjem ovakvih košnica za dvomatični sistem u to vrijeme dao je bolje rezultate ali ne i zadovoljavajuće zbog malog zapreminskog prostora i pojave rojevnog nagona.
Ovaj način pčelarenja počeli su da koriste pčelari u košnicama tipa LR i počeli da dobivaju i bolje rezultate. Od tada pa do danas uz stalno usavršavanje i primjenu raznih metoda ovog načina pčelarenja došlo se do zaključka da se najbolji rezultati postižu sa košnicama tipa LR i Farar.
S obzirom na terene na kojim ja pčelarim i uz primjenu naučno dokazanih metoda u dvomatičnom pčelarenju mogu se postići zavidni rezultati u proizvodnji svih pčelinjih proizvoda. Ovom metodom do prve glavne paše mogu se razviti pčelinja društva i do 10 kg pčela. A to nam i jeste cilj.
Svaki način pčelarenja ima i prednosti i nedostataka. Prednost dvomatičnog pčelarenja nad jednomatičnim
ogleda se u sljedećem:
•    prinosi u medu i ostalim pčelinjim proizvodima su veći nego kod dva jednomatična društva od 50 do 100% a
nekad i više
•    tako jaka pčelinja društva su mnogo otpornija na sve bolesti pčela i bolesti pčelinjeg legla
•    toplotni režim u samoj košnici a i u pčelinjem gnijezdu mnogo je bolji
•    pčele iz ovako jakih pčelinjih društava mnogo ranije izlijeću na pašu ujutro a kasnije prestaju sa radom predvečer dolazi do uzajamnog zagrijavanja legla pa veći broj pčela bude angažiran na sakupljanju i preradi nektara
•    financijska ulaganja u jednu kompletnu košnicu koja se koristi u ovom načinu pčelarenja manja su za oko 30% nego da su ta dva pčelinja društva smještena u zasebnim košnicama
•    dvomatična pčelinja društva iskoriste svaku pašu maksimalno pa iako je ona kratkotrajna
•    utrošak radnog vremena oko ovako jakih pčelinjih društava u odnosu na pojedinačna manji je za oko 50%
•    proizvedena dragocjena toplota u toku zimskog perioda maksimalno se iskoristi uzajamno kod oba pčelinja društva
•    potrošnja hrane u toku zimskog perioda kod ovog načina pčelarenja manja je za oko 30% nego da su dva pčelinja društva zazimljena u zasebnim košnicama
•    može se primijeniti na selećem i stacionarnom pčelinjaku
•    zahtijeva manji prostor za smještaj pčelinjaka
•    interesantno je da izrojavanje ovako jakih pčelinjih društava je neznatno u odnosu na jednomatično pčelarenje jer se uvijek može oduzeti višak nezaposlenih pčela iz plodišta i preusmjeriti ih u zajedničko medište
•    ukupni prinosi u svim pčelinjim proizvodima su nedostižni bilo kojom drugom metodom koja se primjenjuje u suvremenom pčelarenju
•    primjena ovog načina pčelarenja u organiziranom uzgoju matica ima niz prednosti pri stvaranju: jakih startera, odgajivačkih pčelinjih društava, inkubator društva, pčelinjih društava koja osiguravaju fond pčela za punjenje oplodnjaka
•    veliko je zadovoljstvo uživati u radu tako jakih pčelinjih društava, slušati njihovu radnu buku, oduzimati tako puni ramove poklopljenog meda za vrcanje kako mogu da ih napune samo jaka pčelinja društva
•    u ovom načinu pčelarenja najčešće se manipulira sa nastavkom a veoma rijetko sa pojedinačnim ramom
Pored niza nabrojanih prednosti ovog načina pčelarenja on ima i manji broj nedostataka kao što su:
•    teško je utovarati, prevoziti i istovarati košnice kada su sa velikim brojem nastavaka. Nekada se u ovom slučaju pčelinja društva razviju i do šest nastavaka u LR košnici
•    teško je manipulirati sa punim nastavcima nezrelog nezrelog meda kad se za to pojavi potreba da se u toku paše nešto intervenirati u košnici
•    ovakve košnice moraju imati dosta stabilna postolja za postavljanje na svakom terenu
•    za rad i stvaranje ovako jakih pčelinjih društava treba imat dosta teorijskog i praktičnog znanja iz ove oblasti
•    ovaj način pčelarenja ne može se uspješno primjenjivali u košnicama sa ograničenim prostorom jer se neće dobiti očekivani rezultati. Za ovaj način pčelarenja trebaju se koristiti samo košnice koje imaju preko 600 dm2 saća za plodišta i zajedničko medište
Nije isplativo stvarati ovako jaka pčelinja društva u stacionarnom pčelarenju da bi se iskoristila samo jedna paša.

NAČINI DVOMATIČNG PČELARENJA
U praktičnoj primjeni pčelarenja sa dvije matice u jednoj košnici bilo kojeg tipa koja ispunjava prostorne i druge uvjete za tu namjenu najčešće se primjenjuju dva načina. Prvi način dvomatičnog pčelarenja primjenjuje se najčešće na pčelinjacima i on ne daje uvijek očekivane i zadovoljavajuće rezultate iako zahtijeva više radnog vremena pri radu oko pčela od drugog načina. Neki pčelari nemaju mogućnosti ili hrabrosti da se upuste pčelari ti sa stalnim prisustvom dvije matice u košnici.
Prvi način sastoji se iz postupka da se dvije matice odnosno dva pčelinja društva nalaze u jednoj košnici pod jednim krovom samo određeni vremenski period odnosno povremeno. Ovaj način pčelarenja najčešće koriste pčelari koji posjeduju košnice ograničenog tipa. I ja sam osamdesetih godina prošlog vijeka primjenjivao ovaj način pčelarenja sa kojim nisam bio zadovoljan. Poslije nekoliko godina ovaj način pčelarenja potpuno sam izbacio iz upotrebe na svojim pčelinjacima.
Ovaj način dvomatičnog pčelarenja najviše koriste pčelari koji imaju košnice tipa nastavljača i to: LR, Farar, DB. Oni ovaj način rada kao pogodan za njih pravdaju time da im je teško raditi sa dvije matici kada prođe pašna sezona i u toku ranog proljetnog razvoja. Ovo se odnosi najviše na pčelare u poodmaklim godinama. Oni se često zadovoljavaju kada ovim načinom razviju pčelinja društva na četiri nastavka.
Ovakvim sistemom pčelarenja ne postižu se maksimalni prinosi prema kojim sigurno teži svaki pčelar. Pčelari profesionalci koji najčešće posjeduju seleće pčelinjake trebaju uvijek imati super jaka pčelinja društva. Oni za svaku pašu trebaju imati u svojim košnicama krcato puno pčela. Ovo navodim zato što u toku jedne paše pčelinje društvo brojčano oslabi. Kada se ovim načinom pčelarenja do prve paše sa dvije matice proizvede mnogo pčela pred pašu se ukloni jedna matica na kraju te paše primijeti se osjetan gubitak pčela. Matica koja je ostala u toj košnici u toku paše nije u mogućnosti da položi toliki broj jaja iz kojih će se odnjegovati i izleći približan broj pčela koliko ih ugine dok paša traje. Ovo se odnosi samo na super jaka pčelinja društva. Kod slabih pčelinjih društava jedna matica može podmiriti gubitak pčela.
Seleći pčelari trebaju uvijek imati samo super jaka pčelinja društva a posebno na terenima gdje se paše nadovezuju ili preklapaju jedna sa drugom kao što je to slučaj kod nas u Semberiji.
Drugi način dvomatičnog pčelarenja koristi se tako da se dvije matice nalaze u dva zasebna plodišta cijeli vremenski period u toku kalendarske godine.

Slika br. 10 Dvomatična pčelinja društva uz stalno prisustvo dvije matice
Ovaj način pčelarenja redovno koristi autor i neki pčelari koji prevoze svoje pčele na 3 do 4 paše a za svaku pašu žele da imaju super jaka pčelinja društva. Dvije matice u dva zasebna plodišta rade kao da su u dvije zasebne košnice. Dva plodišta su razdvojena sa razdjelnom pregradom kojih ima različitih izvedbi. Da bi svaka razdjelna pregradna daska koristila ovoj svrsi ona mora da ispunjava nekoliko zahtjeva. O ovome će biti detaljno objašnjenje na drugom mjestu u knjizi.
Ovaj način dvomatičnog pčelarenja ima dosta prednosti nad prvim načinom.
Ali za njega je potrebno imati dosta praktičnog iskustva i želju za stalnim usavršavanjem ovog načina pčelarenja. Znači treba uvijek težiti ka boljem. Sav trud koji se upotrijebi za usavršavanje u cilju što boljeg iskorištavanja dvomatičnih pčelinjih društava mnogostruko se vraća. Jer svi rezultati sa sve boljim učinkom daju novi poticaj. Tako je i u pčelarstvu a ovaj način dvomatičnog pčelarenja je prava osnova za to.
NEKAD BILO SAD SE SPOMINJALO
Iako sam rođen i odrastao medu pčelama i ja sam u početku samostalnog pčelarenja eksperimentirao i lutao za boljim rješenjima. Po uzoru na druge pčelare sa bogatim iskustvom koji su u to vrijeme pratili nauku ali i stvarali inovacije u dvomatičnom pčelarenju koje me je u to vrijeme najviše zainteresiralo i ja sam pokušao nešto samostalno da inovirani. Nekada sam uspijevao ali sam se nekada i razočarao. Najveće razočarenje doživljavao sam kada su mi se super jaka pčelinja društva na samom početku bagremove paše izrojavala. To je bilo u onom periodu moje odlučne borbe sa prirodnim rojenjem. U tim slučajevima bilo mi je jasno da će rezultati medobranja i izrojenim odnosno oslabljenim pčelinjim društvima biti slabi. I tko je najčešće i bilo.
Prve eksperimente počinjao sam u pološkama koje sam tada imao na svojim pčelinjacima. Počeo sam sa primjenom dvomatičnog pčelarenja uz povremeno prisustvo dvije matice. Postupak primjene načina pčelarenja sastojao se u tome da se na početku marta kad je toplo vrijeme pored osnovnog društva u košnici naseli još jedno pomoćno pčelinje društvo iz nukleusa.
Ovim prvim načinom nisam bio zadovoljan jer je zahtijevao dosta vremena oko nukleusa odnosno pomoćnih pčelinjih društava. Troškovi pčelarenja su se povećavali na izdatke oko osiguravanja hrane koju su trošila u toku zime ta mala društva u zasebnim nukleusima. Uvidjevši rano ovaj problem prešao sam na drugi način koji je osjetno smanjio troškove zimovanja.
Drugi postupak sastojao se u tome da sam poslije zadnjeg vrcanja krajem jula vršio formiranje pomoćnog pčelinjeg društva u istoj košnici od viška pčela koje mi više nisu trebale jer više nije bilo jače paše. Formiranjem pomoćnog pčelinjeg društva izvršim dijeljenje košnice u jednom kraju na 6 ramova sa punom pregradnom daskom. Do tog momenta matica je ili bila ograničena matičnom rešetkom ili je slobodno šetala u prostoru cijele košnice. Formiranjem pomoćnog društva u jednom dijelu košnice takvo minijaturne društvo trošilo je i manje hrane u toku zime.
Sadržaj novoformiranog pomoćnog društva bio je sljedeći:
•    ram na kojem se u tom momentu nalazi matica prenosim u mali odijeljeni dio košnice
•    do tog rama prenosim još jedan ram sa leglom različite starosti
•    prenosim dva rama sa medom i polenom a koje sam uvijek postavljao sa lijeve i desne strane kao krajnje
•    još dva rama sa kvalitetnim radiličkim ćelijama prenosim i postavljam sa lijeve i desne strane prema unutrašnjosti u odnosu na ramove sa hranom
Svi ramovi su gusto pokriveni sa pčelama. Kada sam kompletirao takva pomoćna društva sa Četkom sam uvijek zbrisao pčela sa dva rama. Taj mali odjeljak u košnici pološki imao je poseban izlaz koji je smanjen na oko 3 cm. Matica je normalno nastavila da polaže jaja medu svojim pčelama. U naredna 24 sata sve stare pčele napuštaju novoformirano društvo i vrate se u veći dio košnice na lijeto na koje su do tada ulijetale. U manjem odjeljku košnice ostanu samo mlade pčele sa svojom maticom koja je stara samo jednu godinu.
A šta sam tada uradio u većem dijelu košnice?
Preostale ramove sa: leglom, rezervom hrane i prazne ramovi rasporedim prema potrebi pčelinjeg društva za zazimljavanje. Tada raspoređeni ramovi više se nisu pomjerali do proljeća. Tada sam kupovao matice od provjerenih uzgajivača a jedan broj samostalno proizvodio u nukleusima na baznom pčelinjaku koji nije prevezen na paše.
Sve gore navedene poslove obavljao sam tek kada sam:
■    dobio naručene matice koje sam na vrijeme rezervirao kod uzgajivača
■    ili imao sparene matice u svojim nukleusima na pčelinjaku
Mnogo ranije uvidio sam loše rezultate i doživio nepredviđene probleme korištenjem matičnjaka pri formiranju novih pčelinjih društava na gore navedeni način.
Nakon nekoliko sati od rasporeda ramova u većem dijelu košnice pološke u taj dio košnice koji je bogat pčelama dodavao sam mladu maticu u kavez. Znači počeo sam zazimljavati u svakoj košnici po jednu mladu i jednu jednogodišnju maticu. Novododata mlada matica u nasljeđe je dobila bogatu osnovu za normalan nas tavak održanja brojčano jakog pčelinjeg društva do zazimljavanja.
Pregradna daska koja je dijelila košnicu na dva dijela mogla se je iskoristi tako da košnicu podijeli na dva dijela na bilo kojem mjestu. To je zavisilo od razvoja odnosno jačine glavnog i pomoćnog pčelinjeg društva. Na košnici je bilo sa prednje strane tri lijeta za izlaz pčela. Dva donja i jedno gornje koje se po potrebi otvaralo.
Zbog povoljnog toplotnog režima u prostoru košnice pčele su mnogo bolje zimovale. Pošto je proizvedena toplota u oba pčelinja društva uzajamno korištena primjetno je manja potrošnja hrane u toku zimskog perioda. Zbog takvih uvjeta matice su ranije počinjalo da polažu jaja.
Pčele su u prvim danima izlijetanja krajem veljače i početkom marta mnogo bolje radile nego u košnicama gdje je jedno pčelinje društvo. U zavisnosti od vremenskih uvjeta svaka matica je zalegla do prvog svibnja od 8 do 10 ramova sa leglom. Naravno da se ovo postizalo stimulacijom kvalitetnim obogaćenim pogačicama. Već tada su takve košnice postajale pretijesne za dalje iskorištavanje predstojećih paša.
Pošto je svaki početak i uvođenje inovacija teško tako sam ja u to vrijeme griješio. U meni dostupnoj pčelarskoj literaturi nije bilo objašnjenja u vezi s tim što tada uraditi u takvim košnicama. Samo sam na jednom mjestu pronašao članak u kojem se ukratko i nedovoljno objašnjava način rada u takvoj situaciji. Objašnjenje se svodilo na to da jednu maticu sa tri rama sa pčelama prenese u pomoćnu košnicu ili nukleus. Od ta tri rama je jedan sa leglom a dva sa medom i polenom.
Preporučivano je da se na tim ramovima iznese starija ili nekvalitetni ja matica a u košnici da ostane bolja. Ja sam tako postupao i u pomoćni nukleus iznosio najčešće stariju maticu iz manjeg odjeljka košnice.
Punu pregradnu dasku koja je do tada dijelila košnicu pološku na dva dijela odnosno dijelila dva pčelinja društva tada sam vadio iz košnice. Cijelo preostalo leglo iz onog pčelinjeg društva odakle sam oduzeo maticu sa tri rama i pripadajućim pčelama dodao sam onom pčelinjem društvu koje je ostalo u košnici. Vađenjem pune pregrade između dva pčelinja društva i spajanjem pčela nije dolazilo do borbe među pčelama. Pčele su normalno nastavile da ulaze na do tada naviknute ulaze. Jaka nadražajna paša u tom periodu utjecalo je na bezbolno sjedinjavanje dva pčelinja društva bez ikakvog izjednačavanja mirisa. Tada sam dodavao ramove sa satnim osnovama i onoliko koliko sam izvadio za novoformirano pčelinje društvo i plus jedan ram umjesto pune pregrade.
Novoformiranom pčelinjem društvu u nukleusu dodavao sam po jedan ram sa satnom osnovom i odmah mu dodao po jednu obogaćenu pogačicu. U proizvodnoj pološki bilo je ukupno 2 5 ramova a od toga 14 do 1 5 ramova sa leglom. Na prvi pogled bi se reklo za taj period od 10 do 15 dana pred bagremovu pašu da je to super jako pčelinje društvo. Još samo da se iz većine tog zrelog legla izlegu pčele i još više ga pojačaju.
Ali zbog različitih prijedloga u pčelarskoj literaturi a u vezi sa korištenjem matičnih rešetki u košnicama ja sam tada kao početnik u primjeni dvomatičnog pčelarenja odnosno stvaranja gigantskih pčelinjih društava bio u velikoj dilemi. U to vrijeme sa takvim pčelinjim društvima a zbog neznanja pravio sam velike greške.
Pčelinja društva super razvijena, samo kako se može poželjeti, bagremova paša uskoro počinje a neiskustvo tada dolazi do izražaja uz dilemu kako maksimalno zaposliti sve te pčele. A rješenje je bilo na dohvatu ruke i samo se trebalo sjetiti.
Pred sam početak bagremove paše u velikom broju slučajeva im se dešavalo da su se tako jaka pčelinja društva izrojavala. Rojevi prvenci su izlijetali iz košnica i to težine 3 do 4 kg. To je oko polovina pčela iz svake košnice iz koje je izletio roj. Kada su tako jaka pčelinja društva ulazila u rojevni nagon onda je bezuspješno bilo što pokušavati od predlaganih rješenja protiv rojenja. Nakon nekog vremena izlijetali bi i rojevi drugenci. Rojeve nisam mogao iskoristiti a većina ih je odletila van mog pčelinjaka. Mislim da sam te godine u sebe ugradio najveći animozitet prema prirodnim rojevima. Predstojala je odlučna i velika borba sa ovim prirodnim instinktom pčela. Te iste godine na kraju bagremove paše u košnicama je bila po manja količina bagremovog meda. Rezultat je bio takav kao da sam na početku ove paše imao totalno slaba pčelinja društva. U tim košnicama se poslije nisu mogla osigura ti odnosno razviti jaka pčelinja društva da se sa njima iskoristi lipova i livadska paša.
Tada sam tek došao do zaključka što znači matična rešetka u košnici. Shvatio sam da se svaka matica mora držati u košnici u određenom prostoru pod kontrolom pred i u toku dok traje paša. Prostor za maticu odnosno plodišni prostor u nekom periodu treba smanjivati ali u nekom periodu i proširivati.
Kada sam došao do tog zaključka mislim da sam tek bio na pola puta do pravog saznanja kako ću maksimalno iskoristiti jaka pčelinja društva.
Kada sam uvidio da ovaj moj način rada nije dobar i zaključio da se na taj način ne dobijaju zadovoljavajući prinosi od pčela došlo je kod mene ponovo do izvjesnog razočarenja. Iako sam mnogo zavolio pčele i uložio dosta novčanih sredstava u osnivanje novog pčelinjaka doživio sam izvjesno razočarenje. Ali se ni tada nisam predavao. Upornost je prevladala. Znao sam da svaki problem ima rješenje i da ih moram tražiti zbog olakšanog rada i većih prinosa.
Za sljedeću pčelarsku godinu za svako pčelinje društvo pripremio sam po jednu pregradu na kojima su bile prikovane matične rešetke.
Ja sam i dalje nastavio da kupujem i detaljno proučavam pčelarsku literaturu. Među tim knjigama i jednu od pčelara praktičara Josipa Belčića pod nazivom "Moj način pčelarenja". Na moju sreću u toj knjizi sam pronašao rješenje svog problema koje se krilo samo u jednoj rečenici. Tada sam shvatio da svaka napisana knjiga mnogo vrijedi ako se iz nje nauči i primijeni u praksi samo jedna rečenica.
U navedenoj knjizi Josip Belčić iako je bio pčelar sa bogatim iskustvom nailazio je na iste probleme ali mnogo ranije. Međutim, pisac je otkrio kroz dugogodišnju pčelarsku praksu da se najbolji željeni rezultati ne mogu ostvariti samo sa matičnom rešetkom.
Kao dodatno pomagalo bila je potrebna pregrada u košnici a na njoj je trebala biti prikovana gusta žičana mreža. Na užoj strani košnice pološke trebalo je napraviti jedno pomoćno lijeto. Ono treba da je zatvoreno do jednog određenog momenta tj. do samog početka paše.
Poslije svih navedenih problema na početku mog dvomatičnog pčelarenja svoje sadašnje iskustvo sa zadovoljstvom ću ponuditi čitaocima ove knjige da ne bi griješili kao ja prije 2 5 godina.
Pravo rješenje navedenih problema sastoji se iz slijedećih redoslijeda radnji:
•    od deset do petnaest dana pred bagremovu pašu treba izvaditi jednu maticu sa tri rama i formirati novo pčelinje društvo u nukleusu na način kako je to prije objašnjeno
•    maticu koja je ostala u košnici pronaći i ram na kojem se ona nalazi prenijeti u onaj kraj košnice gdje se nalazi ono malo lijeto na bočnoj ili zadnjoj strani košnice, To lijeto i dalje ostaje zatvoreno
•    izvaditi punu pregradnu dasku koja je do tada dijelila dva pčelinja društva. Ona nam sada nije potrebna.
•    na njeno mjesto staviti pregradu na kojoj je prikovana matična rešetka. Pregradu je dovoljno staviti na mjesto da ona ograničava maticu u nošenju jaja na 6 do 7 ramova.
•    u prostor u koji je prenesen ram sa maticom treba prenijeti sve ramove na kojim se nalazi otvoreno leglo. Ako ih nema toliko ostali prostor popuniti sa ramovima na kojim su ugrađene satne osnove
•    u drugom većem dijelu košnice koji je od tog momenta pretvoren u medište ostaju ramovi sa zatvorenim leglom, ramovi sa rezervom hrane, ramovi sa praznim saćem, ramovi sa ugrađenim satnim osnovama.
•    matica u manjem dijelu košnice ne bi smjela ni jednog momenta biti blokirana da nema gdje da polaže jaja. Pčele iz cijele košnice sa maticom komuniciraju kroz matičnu rešetku
•    do početka bagremove paše iz zrelog legla u medišnom dijelu košnice legu se pčele i još više pojačavaju brojčano stanje
•    ranije je navedeno da košnica pološka ima: dva donja lijeta, jedno gornje i jedno bočno. Do početka bagremove paše pčele ulaze u košnicu kroz dva donja lijeta. Gornje lijeto ostaje i dalje zatvoreno
•    na samom početku kada se pojave prvi cvjetovi bagrema potrebno je uraditi jedan važan posao. Potrebno je iz prostora gdje se nalazi matica odvojiti pčele sakupljačice i usmjeriti ih u zajedničko medište odnosno veći pregrađeni dio košnice, to daje prave rezultate i na taj način postižu se dva cilja:
1.    povećava se sabirna moć u medišnom prostoru košnice
2.    rješava se problem izrojavanja u roku paše
Dok su pčele u kontaktu sa maticom kroz matičnu rešetku one rijetko povlače matičnjake u medišnom prostoru ako se tamo nađe mlađeg otvorenog legla. Nakon pet dana od postavljanja matične rešetke potrebno je kontrolirati da li su pčele počele izgrađivati matičnjake.
U ovom postupku najvažnije je odvojiti pčele sakupljačice iz prostora gdje je privremeno ograničena matica. Odvajanje sakupljačica od matice vršim pregradom na kojoj je prikovana gusta žičana mreža. Postupak daljih radnji je sljedeći:
•    vadim pregradu na kojoj je prikovana matična rešetka
•    na isto mjesto stavljam pregradu sa prikovanom gustom žičanom mrežom
•    zatvaram donje lijeto na onom dijelu košnice u kojem je odvojena matica sa žičanom mrežom
•    otvaram pomoćno lijeto na bočnoj ili zadnjoj strani košnice u dijelu gdje se nalazi matica
•    otvaram gornje lijeto na sredini košnice
Ovaj postupak je potrebno uraditi kada počinje paša. U cijeloj košnici sada je nova situacija. Sve ovo radim sa ciljem da iskoristim praktično svaku pčelu izletnicu. Došao je pravi moment za to i treba ga maksimalno iskoristiti.
Sve pčele izletnice koje izađu na novootvoreno pomoćno lijeto i odlete na pašu prilikom povratka sa paše naiđu na zatvoreno lijeto na koje su do tada ulazile i izlazile. Ubrzo pronađu gornje lijeto na sredini košnice i na njega ulaze u prostor medišta. Na taj način sve pčele izletnice u toku dana napuste prostor u kojem je matica ograničena a u njemu ostanu samo pčele koje do tada nisu napuštale košnicu.
Kada kod matice ostanu samo kućne pčele one će sada biti prisiljene da prije postaju izletnice jer ih na to prisiljavaju potrebe za daljim njegovanjem i ishranom legla. U tom momentu u tom prostoru mora biti rezerva hrane ali se obično osjeća nedostatak polenovog praha i vode.
U medišnom prostoru košnice pčele izletnice osjećaju maticu kroz žičanu mrežu 1 rade sa istim radnim elanom. Na taj način sve pčele u medišnom prostoru su angažirane na: sakupljanju, prihvatu i preradi nektara. Iz zrelog legla koje je ostalo u prostoru medišta postepeno se izlegu sve pčele a to saće bude odmah iskorišteno za odlaganje nektara.
Dok paša traje sve pčele su maksimalno zaposlene na svim poslovima i ne dolazi do pojave lažnih matica. To stanje obično traje od 12 do 15 dana. Smanjenjem intenziteta paše ili njenim završetkom kada pčele postaju besposlene a u tom prostoru još i stare u ovom slučaju može doći do pojave lažnih matica.
U ovoj košnici samo na ovaj način mogu se u toku paše maksimalno iskoristiti pčele. Poslije završetka paše kada se vrši vrcanje meda istovremeno proširujem prostor matici da polaže više jaja da bi se pčelinje društvo brojčano povećalo za slijedeću predstojeću pašu. Tada vadim pregradu sa žičanom mrežom a na sredinu košnice stavljam pregradu na kojoj je prikovana matična rešetka. Na taj način pčele iz cijele košnice komuniciraju sa maticom kroz matičnu rešetku. Poslije neće doći do pojave rojevnog nagona jer je pčelinje društvo brojčano oslabilo u toku paše.
Tada zatvaram pomoćno lijeto na zadnjoj ili bočnoj strani košnice a otvaram donje prednje lijeto koje je bilo zatvoreno. Sve pčele koje su ulijetale na to lijeto a njih je mali broj kada ga u povratku sa paše pronađu zatvoreno malo će letjeti oko košnice i pronaći će otvorena lijeta na prednjoj strani košnice.
Zavisno od pašnih prilika u kraju gdje se pčelari poslije vrcanja meda u ovom slučaju imaju dvije mogućnosti:
•    da se matica ostavi na 12 ramova da normalno radi i da do slijedeće paše osigura dovoljno legla za ponovno stvaranje jakog pčelinjeg društva na isti gore opisani način.
•    da se poslije vrcanja meda na sredinu košnice stavi puna pregradna daska i da se u drugu polovinu košnice prenese rezervno pčelinje društvo iz nukleusa ili pomoćne košnice.
Ja sam u početku dvomatičnog pčelarenja koristio oba načina ali na stacionarnom pčelinjaku. Na ovaj način dva puta u toku pašne sezone pripremao sam super jaka pčelinja društva za bagremovu i lipovu pašu. Razlika između ove dvije paše u mom kraju često je oko 25 dana i na ovaj način uspješno sam postizao visoke prinose u to vrijeme. Ali pored visokih prinosa najvažnije je da na pčelinjaku nije bilo pojave rojevnog nagona.
Tada je bilo lako usavršavati modalitete i načine za još bolje korištenje pčela ali i košnica. Riješen je problem upravljanja pčelama. One su i dalje tražile neophodne uvjete u određenom momentu a ja sam im te uvjete i ispunjavao. Mislim da su od tada pčele počele da zaboravljaju i razmišljaju o rojenju.
Tada sam već uviđao da tako jednom pripremljena pčelinja društva mogu mnogo bolje da se iskoriste ako se stave na kotače i po završetku jedne paše na jednom terenu odmah provezu na drugu pašu koja već počinje na drugom terenu. Ali trebalo je za to pojednostaviti način rada i smanjiti radno vrijeme oko pčelinjih društava. Zbog toga slijedi drugi način pčelarenja sa istim tipom košnice.
DVOMATIČNO PČELARENJE U POLOŠKI UZ STALNO PRISUSTVO DVIJE MATICE
Ovaj način pčelarenja počeo sam primjenjivati kada sam u toku pašne sezone počeo prevoziti pčelinja društva na više paša. Za svaku pašu trebalo je imati super jaka pčelinja društva. Kako je ova košnica bila teška za utovar i istovar u to vrijeme imala je nekih svojih pozitivnih osobina ali je trebalo i povratiti uložena novčana sredstva u osnivanje pčelinjaka sa takvim košnicama.
Uz stalno prisustvo dvije matice u toku kalendarske godine one su za svaku pašu mogle da razviju super jaka pčelinja društva. Kada za ranu proljetnu pašu i rani bagrem proizvedu onoliko pčela da je košnica krcato puna, poslije je maticama lako bilo održavati približno brojčano stanje odnosno pokrivati gubitak pčela u toku paše. Na završetku paša pčelinja društva opet su bila dosta jaka što je bila dobra osnova za zazimljavanje odnosno slijedeću pašnu sezonu.
Za ovaj način pčelarenja u ovoj vrsti košnica urađene su neke izmjene i ugrađene neke dopunske pregrade. U zavisnosti na kolikom će prostoru da budu ograničene obje matice pred pašu ili u toku paša bilo je potrebno osigurati dva pomoćna lijeta. Lijeta su bila postavljena na bočnim stranama košnice ili na zadnjoj strani na rastojanju od 15 do 20 cm od krajeva košnice. Lijeta su bila široka oko5 cm a koristila su se povremeno. Zato su se i nazivala pomoćna lijeta. Visina od dna košnice do lijeta bila je na polovini visine ramova.
Svaka košnica pološka koja se koristila za ovaj način pčelarenja trebala je imati minimum 300 dm2 medišnog saća i više. Sa košnicama manje površine saća ovaj način pčelarenja ne vrijedi ni pokušavati. Osim toga za svaku od ovih košnica trebao sam imati i prateću opremu a to je:
•    puna pregradna daska koja dijeli košnicu na dva dijela odnosno razdvaja dva pčelinja društva u istoj košnici po završetku paše
•    dvije pregradne daske od šperploče na kojima su prikovane matične rešetke
•    dvije pregradne daske od šperploče na kojima su prikovano guste žičane mreže
Kao puna pregrada najpogodnija mi se dokazala u upotrebi oplemenjena šperploča od 10 mm debljine a za ostale pregrade može se koristiti i tanja šperploča ili lesonit.
Postupak rada oko dva pčelinja društva potpuno je isti do perioda 15 dana pred glavnu pašu tj. bagrem. Postupak primjene ovog načina veoma je prost ali ekonomski isplativ samo za seleće pčelarenje. Sastoji se u tome da 10 do 15 dana pred prvu pašu ograničim matice u košnici da one polažu jaja u manjem prostoru.
Postupak ograničavanja prostora maticama sastoji se iz nekoliko zahvata:
•    u jednoj polovini košnice pronađem maticu na ramu i privremeno taj ram postavim u nukleus
•    izvrši se raspored ramova tako da svo otvoreno leglo ostavi se u prostoru gdje će matica biti ograničena a ramovi sa zatvorenim leglom prenosim u prostor zajedničkog medišta
•    postavim pregradnu dasku na kojoj je prikovana matična rešetka i to na mjesto gdje ograničava prostor matici na 5 ramova
•    vraćam u raj ograničeni prostor ram sa maticom iz nukleusa
•    isti postupak uradim i sa maticom u drugom dijelu košnice
Ramove sa zatvorenim zrelim leglom pomjeram lijevo i desno do pregradnih dasaka da ga pčele mogu lakše grijati u slučaju zahlađenja. Maticama se osigura dovoljno prostora u ograničenim dijelovima košnice da mogu da polažu jaja. Pčele iz cijele košnice komuniciraju sa maticama kroz matične rešetke.
Tada vadim punu pregradnu dasku koja je do tada dijelila košnicu na dva dijela i na taj način bez
izjednačavanja mirisa stvaram zajedničko medište u centralnom dijelu košnice. U ovom slučaju pčele ulaze u košnicu na dva donja lijeta. Od tog momenta zajedničko medište za sve pčele u košnici treba popuniti sa praznim izgrađenim saćem ili sa satnim osnovama.
Do početka cvjetanja bagrema iz svih ramova koji se nalaze u medištu izleći će se pčele i još više pojačati brojčano stanje u košnici, lako jako pčelinje društvo na voćnoj paši uz bogatu rezervu meda sakupe i nešto cvjetnog meda koji praktično smeta u košnici na početku i u toku bagremove paše. U saću kod obje matice obavezno treba da ima i bogata rezerva meda.
Kada bagrem počne da cvjeta prvi ili drugi dan obavezno sam vrcao med iz ramova u zajedničkom medištu. Taj med sam poslije koristio za pogačice koje sam tada počeo da proizvodim za svoje pčelinjake. Ramovi u medišnom prostoru ostajali su prazni a što mi je i bio cilj na početku bagremove paše za dobijanje čistog bagremovog meda.
Istovremeno pri otvaranju košnica za vrcanje meda na početku bagremove paše uradim i veoma važan posao od kojeg je umnogome zavisio prinos meda na bagremovoj paši. Na početku cvjetanja bagrema trebalo je ispuniti slijedeće uvjete :
•    zaposliti svaku pčelu izletnicu na sakupljanju nektara
•    osigura ti im maksimalno medišnog prostora
•    održati pčele u radnom raspoloženju
•    elimenirati eventualni rojevni nagon
•    sve pčele sakupljačice oduzeti iz prostora gdje su matice ograničene i preusmjeriti ih u zajedničko medište
Postupak se sastoji u slijedećem:
•    vadim pregrade na kojim su prikovane matične rešetke a na njihovo mjesto stavim pregrade na kojim se nalaze žičane mreže
•    otvarani bočna ili sa zadnje strane mala lijeta. Pada sa prednje strane otvorim i treće gornje lijeto.
Ujedno prekontroliramo leglo kod matica. U tom periodu obično je u prostoru u kojem je matica po dva rama sa potpuno zrelim leglom. Takve ramove sa zrelim leglom prenosim u zajedničko medište a na njihovo mjesto stavljam po dva rama sa pravilno izgrađenim radiličkim ćelijama. Tada se mora paziti da se neka od matica ne prenese na ramu u zajedničko medište a onda bi rezultat bio poražavajući jer bi se pčele izrojile u pola bagremove paše. Na ramovima koje tada prenosim ne smije biti mlađeg legla odakle bi pčele mogle da povuku rojevne ih prisilne matičnjake.
Otvaranjem bočnih lijeta u košnici situacija se potpuno mijenja u korist sakupljačke snage. To mi i jeste cilj ali samo dok traje bagremova ili neka druga paša. Sve pčele u ograničenom prostoru kod matica koje su do tog momenta izlazile na pašu tada će pronaći pomoćna novootvorena lijeta i na njih će izlijetati. Pri povratku sa paše u košnicu će da uđu na lijeta na koja su do tada ulazile ali zbog žičare mreže do matice neće moći da dođu. Kroz žičanu mrežu osjećale matice kao da su među njima i u novoformiranom medištu radiće nesmanjenim kapacitetom.
Tada će ograničeni prostori gdje su matice za kratko vrijeme ostati bez pčela izletnica. U tim prostorima kod matica će ostati samo one pčele koje do tada nisu izljetale iz košnica. Neke od njih će ranije postati izletnice jer ih na to prisiljavaju biološke potrebe pčelinjeg društva za vodom i hranom.
Znači, sada su zaposlene sve pčele izletnice u zajedničkom medištu na sakupljanju nektara. A paša tek počinje. Na taj način razdvajanjem pčela u medište preusmjerim oko 70% svih pčela u košnici. Prazno medišno saće iz kojeg je izvrcan med kako je ranije objašnjeno više angažira pčele jer one razmišljaju logičnim slijedom na slijedeći način. U ovom prostoru nas je mnogo, a hrane nemamo dovoljno. Hrana je u prirodi i angažirajmo se maksimalno da je sakupimo i donesemo.
Zbog toplotnog režima u cijelom prostoru košnice i matica ima potrebne uvjete za proizvodnju novog legla. Iako kod nje nema dovoljan broj pčela proizvedena toplota u medištu se Širi na obje strane odnosno u prostor privremeno ograničenih plodišta. Na ovaj način se razvije jako pčelinje društvo na oko 80 000 pčela, ono iskoristi maksimalno svaku pašu i ne izroji se pred pašu ili u toku paše. I kada paša potraje kraći vremenski period i kada nije bogata i izdašna pčelinja društva takvog brojčanog stanja i starosne strukture pčela napuniće medišta.
Kada je paša u toku nikakve dodatne intervencije nisam radio da se pčele ne bi ometale u radu. Kada se primijeti da je paša pri kraju a med nije sazrio već tada treba razmišljati o slijedećoj paši jer i za nju treba osigura ti veoma jaka pčelinja društva. Kao pomoć pčelama za brže sazrijevanje meda otvaram bočne otvore u podnjačama da bi se napravio propuh. I u ovim košnicama imao sam ugrađene žičane podnjače zbog dobre ventilacije u toku selidbe pčela pri visokim noćnim temperaturama.
Tek tada se uradi dodatna intervencija a to je da se proširi plodišni prostor maticama. Tada se po neki ram koji je napunjen sa medom tj. med je u velikom procentu poklopljen odnosno gotovo sazrio vadi i privremeno prenosi do vrcanja na čuvanje u pomoćne košnice.
Sada mi je cilj da se sve pčele u košnicama održe u radnom raspoloženju a matice opet maksimalno zaposle. Zbog toga se poduzima slijedeće:
•    maticama se proširuje plodišni prostor na oko 7 ramova na obje strane
•    na mjesto oduzetih punih ramova sa medom postavljam ramove sa ugrađenim satnim osnovama
•    na mjesto pregrada na kojim su prikovane žičane mreže stavljaju se pregrade na kojim su matične rešetke
Na taj način neće doći do pojave lažnih matica u prostoru medišta jer su pčele u periodu paše bile odvojene od matica 10 do 15 dana. Matice ponovo dobijaju uvjete da mogu maksimalno da polažu jaja a pčele svih starosnih dobi dobijaju posao na izgradnji saća, odgajanju legla itd.
Poslije proširivanja prostora maticama zatvaram pomoćna lijeta na bočnim ili zadnjoj strani košnice. Pčele koje su naučile da ulaze na ta lijeta povremeno će se navići na lijeta sa prednje strane košnice.
Pošto matice dobiju veći prostor u plodištu one će brzo zaleći sve raspoložive ramove u ograničenim prostorima. Vremenski razmak između kraja rane bagremove paše i početka lipove i livadske paše je oko mjesec dana. Za taj period će se pčelinja društva toliko razviti da će se moći na isti način iskoristiti na predstojećim pašama.
U to vrijeme ponovnog razvoja pčelinjih društava prema maksimalnom broju pčela iskoristim i za zamjenu matica koje mi nisu ispunile postavljene zahtjeve. Takvih matica je uvijek manji broj. Ovaj posao se najčešće uradi poslije vrcanja bagremovog meda. Ovaj način pčelarenja je veoma pogodan i za one pčelare koji ne prevoze svoje košnice na više paša a pčelare sa ovim tipom košnica. Ovaj tip košnica je težak za utovar i istovar.
Ovako i sve ovo rađeno je prije 25 godina prije nego je pisana ova knjiga. To je bio početni i eksperimentalni metod stvaranja i iskorištavanja jakih pčelinjih društava. Inžinjerskom logikom i praćenjem razvoja i usavršavanja pčelarstva uvidio sam da za selidbu treba formirati pčelinjak koji će mi omogućiti dosta olakšan rad a prvenstveno preseljenje pčelinjaka na više paša. Uvijek se težilo ka smanjenju radnog vremena oko pčela. Ali to je period kada se kod nas udomaćila i danas prisutna varoa, pored ostalih bolesti pčela i bolesti pčelinjeg legla. Način pčelarenja trebalo je prilagođavati i borbu sa varoom koja je nažalost i danas prisutna.
DVOMATIČNO PČELARENJE U DVOJNOJ KOŠNICI AZ UZ POVREMENO PRISUSTVO DVIJE I VIŠE MATICA
Košnica tipa aZ je ograničenog prostora pa se u njoj ne mogu razviti jaka pčelinja društva. Zato su neki seleći pčelari počeli da izgrađuju takozvanu dvojnu aZ košnicu. Sa njom su u određenom periodu kada je to bilo potrebno mogli da povećaju medišni prostor.
Prednost ovakvih košnica je da se mogu ugraditi u vozila za prevoz i to u dva-tri reda u visinu. Ovakvu košnicu i ja sam usvojio za pčelarenje odnosno za intenzivno seleće pčelarenje i ugradio ih u vozila za prevoz. Sa ovim tipom košnice mogu se također postići visoki prinosi uz određene pripreme pred pašu. U određenom periodu ona se može tako pripremiti da u njoj normalno funkcionirati pčelinja društva jačine oko 80 000 pčela. Površina saća
takve košnice je oko 550 dm2.
Konstrukcijsko rješenje takve košnice pravi se tako da u njoj po potrebi mogu da se zazime dva, tri ili po potrebi četiri pčelinja društva. Znači u dva plodišta i dva medišta koji mogu po potrebi da budu odvojeni: punom pregradom, pregradom na kojoj je matična rešetka i pregradom na kojoj je žičana mreža. Znači unutrašnjost dvojne AŽ košnice može po potrebi da se podijeli na četiri dijela, i to vertikalno sa daskom koja je zajednički zid za obje košnice.
Horizontalno je podijeljena sa šperpločom debljine 10 mm i na kojoj je stalno prikovana limena matična rešetka.
U dva plodišta i dva medišta nalazi se po 12 ramova. Dimenzije ramova su 40x28 cm. Na horizontalnim pregradama izrezani su otvori za veličinu matične rešetke. Izvađeni komadi šperploče veličine matične rešetke korišteni su da se postave na mjesto odakle su izrezani kada se u košnici ukaže potreba za punim pregradama. U veličini izrezanih komada te šperploče urađeni su ramovi na koje je prikovano pocinčano žičano pletivo.

Slika br. 11 Dvojne košnice tipa AŽ grom ugrađene u vozilu
Isto ovo urađeno je i na vertikalnoj pregradi odnosno zajedničkom zidu dviju košnica. Oba plodišta mogu da se podijele punom pregradom, matičnom rešetkom i žičanom mrežom. Ista podjela mogla je da se uradi u pregradi koja dijeli medišta košnice. Svako pčelinje društvo je imalo na prednjoj strani košnice svoj izlaz. Sa unutrašnje strane na ramu na kojem su prikovani razmaci za ramove ugrađene su hranilice za sva ko pčelinje društvo.
Postupak rada oko pripreme pčelinjih društava za zimu u svim tipovima košnica je približno isti pa i u ovom tipu košnice.
Ja sam se u primjeni ovog tipa košnica koristio načinom koji se sastoji u tome da u plodištu zazimim osnovna pčelinja društva a u medištu pomoćna tj. ona iz pomoćnih košnica ili nukleusa.
U osnovnim pčelinjim društvima matice sam mijenjao svake godine. Pomoćna pčelinja društva sam formirao onda kada sam imao previše jaka pčelinja društva na kraju prve paše a do druge paše je trebalo čekati oko 15 dana tj. onda kada je postojala mogućnost da pčele krenu u rojevni nagon.
Pomoćno pčelinje društvo se formira sa 4 rama sa leglom različite starosti i rezervom meda a da su gusto zaposjednuti sa pčelama. Odmah im dodam po 3 do 4 rama praznog saća, dodam po dva kilograma obogaćenih pogačica i ostavim da se razvijaju u toku ljeta. Do kraja jula takvo pčelinje društvo često se razviju na po 10 ramova, odnosno razviju se u srednje jako pčelinje društvo.
Krajem jula kada se završi medobranje i posljednje vrcanje meda medišta sam preuređivao u plodišta. Ubacivanjem punih pregradnih dasaka u izreze gdje su prikovane matične rešetke u horizontalnoj i vertikalnoj zajedničkoj pregradi formirao sam onoliko prostora koliko sam imao na raspolaganju pomoćnih pčelinjih društava. A njih je uvijek bio manji broj od proizvodnih, Zato sam u dvojnu AŽ košnicu pored osnovnih pčelinjih društava zazimljavao i po jedno pomoćno. U neke košnice zazimljavao sam po dva pomoćna pčelinja društva.
uvjeti za prezimljavanje pomoćnih pčelinjih društava bili su dobri jer u ona koristila proizvedenu toplotu osnovnog pčelinjeg društva ispod sebe.
Prihrana pčela u ovim košnicama je dosta uprošćen posao a što je najvažnije na njemu se troši malo vremena. Zato sam se u periodu proljetnog stimulativnog prihranjivanja koristio obogaćenim pogačicama koje sam izrađivao po različitim receptima i manjim (količinama sirupa koji sam dodavao pčelama svaku drugu noć.
Zbog povoljnog toplotnog režima u toku razvoja i stalnog stimulativnog prihranjivanja tri matice su polagale dosta jaja. Na paši uljane repice pčelinja društva bi se naglo razvila. Deset do petnaest dana pred početak bagremove paše iz svake dvojne AŽ košnice trebalo je da se ukloni po dvije matice a ostane po jedna.
Sada je nadalje veoma važan postupak koji se sastoji od nekoliko operacija. Postojeće stanje u cjelokupnoj dvojnoj košnici zahtijeva detaljan raspored postojećeg legla i hrane u košnici. Ramova sa praznim saćem u tom periodu ostaje malo. Do tog perioda svako zazimljeno pčelinje društvo izgradi oko 5 ramova mladog saća i to u prostoru svakog plodišta. Mlado izgrađeno saće u tom periodu je najkvalitetnije. Do tog momenta tri matice su zalegle oko 20 ramova sa leglom. Od toga je oko 15 ramova zatvorenog legla.
Do tog momenta pčelinja društva su i dalje punim pregradama podijeljena medu sobom. Prvo što uradim je da u onom pomoćnom pčelinjem društvu pronađem maticu i uklonim je. Njoj je gotovo dvije godine i ona se izradila. Tada vadim punu pregradnu dasku u horizontalnoj ravni između ta dva pčelinja društva i omogućim komunikaciju pčela kroz matičnu rešetku. Zatvaram pomoćno lijeto na koje su do tada izlijetale pčele iz pomoćnog pčelinjeg društva.
Ubrzo će pčele izletnice pronaći otvoreno donje lijeto i navići će se da na njega ulaze u košnicu. Znači sada su zatvorena oba gornja pomoćna lijeta. Tada izvadim punu pregradnu dasku između medišta koje na taj način pretvaram u zajedničko. Pčele iz obje košnice sada komuniciraju slobodno u oba medišta.
Sada na raspolaganju imam dvije mogućnosti: ili da izvadim jednu maticu sa četiri rama legla i tako oformim nukleus odnosno pomoćno pčelinje društvo ili da cijeli vremenski period do završetka medobranje u toj godini u dva plodišta ostavim da rade dvije matice. To mora da zavisi od procjene svakog pčelara u tom momentu.
Ako su pčelinja društva maksimalno razvijena a još ima i dosta zrelog legla od sve tri matice onda je bolje izvaditi jednu maticu. Ako je pčelinje društvo nedovoljno razvijeno a ako odmah poslije bagremove paše iskorištavamo neku drugu pašu onda je bolja varijanta da se ostave obje matice u oba plodišta. Ali i njih tada treba ograničiti u određeni dio plodišnih prostora a preostali prostori u plodištima se pretvaraju u medišta.
Ja sam na svom pčelinjaku primjenjivao i jedan i drugi način U prvom slučaju kada u toku bagremove paše u dvojnoj AŽ košnici ostaje samo jedna matica plodište je samo na 12 ramova a ostalih 36 ramova pretvara se u medište. Kada uklonim maticu iz pomoćnog pčelinjeg društva koje se nalazilo iznad jednog osnovnog proizvodnog društva u medištu u tom prostoru ostaje oko šest ramova legla. Prema količini i kvalitetu zaleženog legla ocjenjujem koja je od dvije preostale matice u dva plodišta koja su do tada razdvojena punom pregradom, bolja. Obje matice su stare nepunu godinu dana ali jednu od njih i to obavezno lošiju oduzimam i sa njom formiram pomoćno pčelinje društvo s tri do četiri rama legla.
Sada u jednom plodištu ostaje jedna matica sa svojim leglom i sve preostalo leglo od dvije uklonjene matice. Tada uopće nije važno da li je preostala matica u lijevom ili desnom plodištu. Važno je rasporedili cijelo leglo koje se nalazi u košnici.
Tada koristim način razdvajanja otvorenog i zrelog legla i sve ramove na kojim je zrelo leglo prenosim u medišni prostor iznad plodišta gdje se nalazi preostala matica. Tada obično bude 10 do 12 ramova punih zrelog legla. Sve ramove na kojim se nalazi mlado otvoreno leglo prenosim u plodišni prostor u kojem se nalazi matica. Ostali prostor u tom plodištu ako ga preostane popunim sa ramovima na kojim su ugrađene satne osnove. I dalje ostaju zatvorena gornja pomoćna lijeta.
Sve pčele ulaze u košnicu na dva donja lijeta. Tada izvadim i punu pregradnu dasku između dva plodišta koja ih je do tada vertikalno dijelila. Na tom otvoru stalno je prikovana limena matična rešetka. Pčele su u kontaktu sa maticom kroz matične rešetke koje se nalaze u horizontalnoj i vertikalnoj ravni. Od tog momenta sve pčele iz cijele košnice osjećaju prisustvo matice i rade sa nesmanjenim radnim raspoloženjem. Tada cijeli prostor ovakve košnice bude pun pčela a svakog momenta se legu mlade pčele iz odvojenog zrelog legla.

Slika br. 12 Autorov seleći pčelinjak na paši: Košnice tipa AŽ grom u dvomatičnom sistemu pčelarenja
Pošto su pčele konstantno zaposlene a imaju i sve druge uvjete ispunjene ne dolazi do pojave rojevnog nagona. I ovdje se primjenjuje potpuno isti metod kao kod košnice pološke.

Sve do sada izloženo uradi se pri jednom otvaranju košnice. Na paši uljane repice tako jako pčelinje društvo sakupi nekada puna medišta meda. Na završetku ove paše u takvoj situaciji veoma je dobro što nastupa odmah bagremova paša. Na početku te paše u takvim košnicama pčelinja društva su super jaka.

Na završetku paše uljane repice a ujedno kada se cvjetovi bagrema počnu da otvaraju predstoji postupak odvajanja pčela izletnica iz prostora plodišta i vrcanje proljetnog meda. I ovaj posao se obavlja pri jednom otvaranju košnica. Sada se koristim ramovima sa prikovanim žicanim mrežama koji i horizontalno i vertikalno odvajaju jedno plodište u košnici.
Kada se ugrade ovi ramovi na svoje mjesto izvrši se prevješavanje ramova. To je ujedno postupak odvajanja pčela izletnica od matice i sastoji se u tome da sve ramove iz dotadašnjeg plodišnog prostora sa maticom podignem u dotadašnje medište. Matica ostaje ograničena u tom prostoru sa žičanom mrežom i u horizontalnoj i u vertikalnoj ravni. Sve ramove koji su do tada bi u u medištu spuštam ispod u plodište. Na tim ramovima koji su do sada bili u medištu izašlo je gotovo cjelokupno zrelo leglo.
Znači 1/4 dvojne AŽ košnice i dalje ostaje plodište. U ovom slučaju su plodište i medište zamijenili mjesta. Odmah otvaram dva pomoćna gornja lijeta u košnici. Od tog momenta sve pčele izletnice kada izađu na pašu u povratku ulaze na donje lijeto ali sada zbog žičane mreže ne mogu vise do matice. Na taj način kod matice ostaju samo mlade kucne pčele.
A bagremova paša tek počinje. Pčele su se maksimalno razvrijednile na paši uljane repice, tu vrjednoću i dalje zadržavaju na paši bagrema. Te dvije paše se najčešće preklapaju. Mlade kućne pčele postepeno se navikavaju da izlijeću na novootvoreno malo lijeto. Sve pčele u cjelokupnom medišnim prostoru osjećaju maticu kroz žičanu mrežu i rade sa nesmanjenim kapacitetom i radnim raspoloženjem. Na ovaj način se pčelinje društvo razvije da ima i do 10 kg pčela. A odvajanjem pčela izletnica koje su nam potrebne u ovom periodu paše koje se kor iste sada prostranim medištem za nekoliko lijepih i medo rodnih dana taj prostor bude zaliven nektarom. U takvoj situaciji pčele i ne pomišljaju na rojenje jer u svojoj košnici imaju dovoljno posla i uvjeta za rad.
Ali im treba osigura ti i pašu. E to je sada do pčelara. Ja sam pristalica da se pod svaku košnicu ugrađuju točkovi za prevoz na pašu. Rad ovako jakih pčelinjih društava teško je objasniti riječima, to samo treba doživjeti i sa zadovoljstvom samo posmatrati tu huku u okolini pčelinjaka.
I kada je paša kratkotrajna ovako jaka pčelinja društva sakupe dosta meda za pčelara ali i za sebe. To naravno urade i na dužim i slabijim pašama. Ovako jaka pčelinja društva uvijek negdje sakupe višak meda. O slabim da i
ne govorimo.
Na završetku bagremove paše pri vrcanju meda ponovo se uklanjaju ramovi sa žicanim mrežama i omogući kroz matičnu rešetku komuniciranje pčela iz medišta sa maticom. Kada se ovo ne bi uradilo na završetku paše tj. kada pčele postaju nezaposlene pojavile bi se lažne matice u prostoru medišta.
Na završetku bagremove paše kao i poslije svake druge opada brojčano stanje pčela u ovim jakim pčelinjim društvima. Ako do druge jače paše ima razmak od 20 do 30 dana onda pčelar može odmah pri vrcanju bagremovog meda u drugo plodište dodati drugu maticu koja će pomoli proizvodnju novih generacija pčela. U jednom broju košnica ja sam primjenjivao ovaj način tj. u onom dijelu pčelinjaka koji poslije bagremove paše odmah ne koristi neku jaču pašu kao što je bagremac ili ranija lipova paša.
Ako se odmah koriste ove paše i za njih se trebaju imati super jaka pčelinja društva. Zbog toga je mnogo praktičnije koristiti u toku svake paše dvije matice. Ovo je ekonomski i vremenski isplativo samo ako se prevozi pčelinjak na najmanje tri paše koje se vremenski nadovezuju jedna na drugu ili je između njih razmak od najviše sedmicu dana.
DVOMATIČNO PČELARENJE U DVOJNOJ KOŠNICI AZ UZ STALNO PRISUSTVO DVIJE MATICE
Ovakav način pčelarenja sa ovim tipom košnica više je pogodan za seleće pčelare a manje za stacionarno pčelarenje. Ovim načinom pčelarenja seleći pčelari za svaku predstojeću jaču pašu u mogućnosti su da pripreme jaka pčelinja društva. Kada se u ovom tipu košnice do prve glavne paše tj. bagrema sa dvije ili tri matice proizvede dosta legla odnosno pčela a poslije se uklone dvije matice iz dvojne košnice, matica koja ostane u košnici nije u mogućnosti da održava to brojčano stanje pčela u toku cijele pašne sezone.
Sa preostalom jednom maticom u košnici ne mogu se uvijek imati brojčano jaka pčelinja društva od početka bagremove paše pa do kraja livadske paše. Ovo je posebno uočljivo ako se takve košnice prevoze na tri do četiri paše.
Kada su u ovakvoj košnici cijeli vremenski period prisutne dvije matice one gubitak pčela u toku paše normalno podmiruju. I u ovom slučaju ja sam zazimljavao treće pčelinje društvo iznad jednog osnovnog u svakoj od ovih košnica. Način zazimljavanja i proljetnog stimuliranja pčelinjih društava je isti kao u prethodnom slučaju.
Kada pčelinja društva u proljeće ojačaju i gusto ispune plodišta a to je obično polovinom aprila tada uklanjam maticu iz pomoćnog pčelinjeg društva, Toj matici je već gotovo dvije godine i ona se maksimalno izradila te je treba uništiti. Tada vadim punu pregradu između do tada dva društva koja ih je dijelila. Poslije toga izvršim raspored legla u cjelokupnoj košnici.
Tada se vrši rasterećenje donjih plodišta kod dvije preostale matice, lađa dižem sve ramove sa zatvorenim leglom iznad matičnih rešetki a u plodištima ostavim sve ramove sa nezatvorenim leglom. U plodištima ako ima slobodnog prostora popunjavam ramovima sa ugrađenim satnim osnovama.
U tom periodu uklanjam i punu pregradnu dasku koja je dijelila dva medišta a puna pregrada ostaje samo između dva plodišta. Od tada sve pčele se koriste zajedničkim medištem.
Takvo stanje ostaje sve do oko 10 dana pred bagremovu pašu. lađa je u punom zamahu paša uljane repice a pčelinja društva zbog odličnih razvojnih uvjeta svaki dan su sve brojnija. To je period kada privremeno treba ograničiti matice da polažu manje jaja. Ograničavanje matica vršim pregradnim daskama na kojima su prikovane limene matične rešetke. Obje matice u jednoj ovoj košnici ograničavam na lijevu i desnu stranu plodišnog prostora na 6 do 7 ramova svaku.
Pri tome ponovo prenosim ramove sa zrelim leglom u zajedničko medište. Ali sada se za medište privremeno koristi i dio prostora u plodištu i to od 5 do 6 ramova sa obje strane. Iz zrelog legla koje se tada prenosi u medište izleći će se pčele do početka bagremove paše. I i ramovi će tada većinom biti puni proljetnog meda. Do kraja paše uljane repice pčelinja društva maksimalno ojačaju pa je ova dvojna košnica krcato puna pčelama.
Na samom početku cvjetanja bagrema i u ovom slučaju se izvrca med iz medišnog prostora i ujedno se razdvoje pčele sakupljačice od kućnih pčela. Odvajanje pčela sakupljačica od matice vršim na isti način kao i u prethodnom slučaju gustom žičanom mrežom.
Postupak se sastoji u tome da kada povadim ramove za vrcanje iz medišta samo zamijenim mjesta ramovima u plodištu i medištu. Na taj način osigura m da se matice nadu između mreža u horizontalnoj i vertikalnoj ravni. Tada ujedno ograničim matice na 6 do 7 ramova. Odmah tada otvaram gornja lijeta. Sav preostali prostor tada pretvaram u medište a on je oko 36 ramova.
Sve pčele izletnice kada napuste prostor u kojem su matice ući će u medište na donja lijeta. Pčele osjećaju matice u prostoru košnice, imaju radno raspoloženje jer je prethodna paša uljane repice završena, dosta praznog medišnog saća a bagrem tek počinje da cvjeta. Pčele nastavljaju da rade sa nesmanjenim kapacitetom. U i oku bagremove paše dvije matice opet proizvedu dovoljno legla da takva pčelinja društva mogu odmah poslije bagremove paše da se koriste maksimalno na bagremcu ili na lipovoj paši.
Znači zastoja nema i takva jaka pčelinja društva treba samo prevoziti sa paše na pašu. U slučaju izuzetno rodnih godina kada bagrem ili neka druga paša dobro zamedi može se desiti da matica budu blokirane u ograničenom prostoru. U tom slučaju u toku paše prekontroliramo prostor kod matica. Iz tog prostora ako su matice blokirane oduzmem po neki ram sa medom ili zatvorenim leglom. Na njihovo mjesto dodajem ramove sa satnim osnovama. Na kraju bagremove paše kada vrcam med ujedno oduzimam ramove sa zatvorenim medom i leglom i opet u plodišni prostor dodajem prazne ramove. Na taj način u tim prostorima uvijek pčelama i matici osiguravamo posao.
Prednost u ovom slučaju kada su u košnici stalno prisutne dvije matice je u tome što na kraju paše ima puna košnica i meda i pčela koje odmah poslije mogu da iskorištavaju sljedeće paše.
Međutim, oba objašnjena slučaja u radu sa dvojnim AŽ košnicama čitaocu će izgledati komplicirano. Ali u praksi sve je veoma prosto jer se sve zamjene pregrada vrše u toku redovnih poslova oko pčela. Samo ovako jaka pčelinja društva u ovako prostranim košnicama i razdvajanjem pčela mogu najbolje iskoristiti sve paše. U ovom načinu rada je veoma važno da ne dođe do izrojavanja. Zato pčelinje društvo svakog momenta mora imati ispunjene sve uvjete da do izrojavanja ne dođe. U ovom slučaju ja svake godine mijenjam sve matice u svim proizvodnim društvima. Zaključio sam da mi je to najjeftinija investicija koju uložim u pčelinje društvo a koja mi se najbolje isplati.
NEDOSTACI OBJAŠNJENIH NAČINA PČELARENJA
Prije nego sam počeo sa formiranjem prvog dvomatičnog pčelinjeg društva imao sam pčelarskog iskustva u stacionarnom i selećem pčelarenju oko 10 godina. U tom periodu imao sam dosta rodnih godina gdje su najjača pčelinja društva imala zadovoljavajuće rezultate u prinosu i to uz moje skromno iskustvo. Ustvari to su bile veoma medne godine. Na primjeru mojih najjačih pčelinjih društava razmišljao sam kako imati još brojčano jača pčelinja društva, To me je mnogo interesiralo. Nešto me je uvijek vuklo u tom smjeru i kao da je rezultat bio na dohvatu ruke.
Ali javljali su se i problemi. Tada mladalačko razmišljanje nije obraćalo pažnju na eventualne nedostatke u pčelarenju ovim načinom. U našem kraju rijetko su se primjenjivale košnice tipa nastavljače. Bilo je nešto košnica tipa DB ali one nisu bile najpraktičnije za ovaj način pčelarenja. Zbog toga sam ranije naveo da je veoma teško mijenjati svoje pčelarske navike i način rada.
U toku postupne pripreme za dvomatični način pčelarenja a i u primjeni ovog načina u praksi pojavljivali su se problemi i nedostaci na koje uopće nisam pomišljao:
1. košnice koje sam primjenjivao bile su ograničenog prostora a stvaranjem jakih pčelinjih društava one su u toku bogatih paša bile napunjene svježim nektarom bagrema ili lipe za 4 do 5 dana a paša je još trajala, masa pčela ostala je neiskorištena a nekatar nije čekao u cvijetu, bespovratno je propadao.
2.    pčele sam prevozio na pašu i ranije ali početkom primjene dvomatičnog sistema javlja se novi problem. Rješenje zbjega i ventilacije na košnicama nije bilo dobro. Zbog toga sam u toku jednog prevoza na pašu doživio ugušenje najjačih pčelinjih društava i srozavanje saća u košnicama. Takav nemili peh što mi se desio, nije me demoraliralo. Ovaj problem je uskoro riješen i više mi se to nikad ni na jednoj košnici nije dešavalo.
3.    tada je bilo u modi da se košnice izrađuju od debelih dasaka. Bilo je neshvatljivo košnice izrađivati od dasaka debljine 20 mm. Tako sam i ja radio od debelih dasaka. Ali došlo je vrijeme utovara i istovara ovih košnica na pašama i to još po noći. Tko to nije radio teško mu je objasniti. Znači trebalo je i ovaj problem rješavati.
4.    korištenjem ovog načina pčelarenja svaka proizvodna košnica trebala je imati svoj nukleus ili neku pomoćnu košnicu da bi se u nju povremeno mogla izvaditi matica sa 3 do 4 rama i formiranje novog pčelinjeg društva pred pašu. Kao što se vidi to je još povećavalo cijenu pčelarenja.
5.    korištenjem košnica apološki u njen sastav ulazile su kao dopunski elementi: jedna puna razdjelna daska, dvije limene matične rešetke prikovane na razdjelne Šperploče, dvije razdjelne šperploče na kojim je prikovana gusta žičana mreža. 1 ovo je poskupljivalo cijenu košnice a i gotovog proizvoda.
6.    pošto sam se strogo opredijelio za seleće pčelarenje trebalo je rješavati dva problema: eliminirati utovar i istovar košnica i koliko je to moguće proširiti prostor takvih košnica. Poslije dugog odlučivanja usvojio sam dvojnu aZ košnicu koja je u sebi sadržavala 48 hramova. Počeo sam ovaj tip košnica izrađivati i ugrađivati u vozila. Pološke su ostajale u baznom pčelinjaku i dalje primjenjivane na isti način. Prelaskom na novi tip košnica koristio sam manje radne snage pri provozu na paše.
7.    dragocjeno vrijeme kod oba načina pčelarenja bilo je dosta korišteno a o tome je ranije objašnjeno u primjeni ovih košnica. To je trebalo uprostiti i pojednostaviti. Ali i drugi pčelari koji su počeli da rade na ove načine imali su iste probleme.
8.    uvođenjem dvojne aZ košnice u primjenu ali i obogaćeno iskustvo u stvaranju jakih pčelinjih društava ponovo se javlja problem ograničenog prostora u toku bogatih paša. Ali njihova primjena je korak naprijed od košnice pološke. Čitanjem pčelarske literature a i na sajmovima pčelarstva zaključio sam da za ovaj način pčelarenja najbolje uvjete ispunjavaju samo košnice tipa nastavljače.
9.    u periodu početka primjene mog načina dvomatičnog sistema pčelarenja na naše pčelinjake tiho je došla varoa, tu se udomaćila i počela nam stvarati probleme. I mi smo se njoj morali prilagođavati. Jedne godine kad još nismo znali što je to varoa napravila je pustoš na našim pčelinjacima. Zbog toga sam se odlučio da u sve košnice koje sam tada koristio ugradim podnjače sa varoa mrežom. I to je bio jedan veliki problem kojeg je trebalo riješiti na najbezbolniji način.
PREDNOSTI OBJAŠNJENIH NAČINA PČELARENJA
U početku primjene dvomatičnog pčelarenja na mom pčelinjaku bilo je dosta lutanja po rješenjima koja me nisu uvijek zadovoljavala. Kao što je ranije objašnjeno bilo je i niz problema ali su postepeno pozitivni rezultati prevladali. Stvaranjem super jakih pčelinjih društava i njihov zadivljujući rad u toku paše kao i njihovi rezultati nakon paše uvijek su opravdavali uloženi rad oko njih. Mnogo veći prinosi sa njima u odnosu na jednomatična društva uvijek su mi davali još više snage i volje. Bilo je pravo zadovoljstvo promatrati rad pčela u toku jake paše i na ovako pripremljenom pčelinjaku.
Tada su glavne prednosti ovog načina pčelarenja bile:
1 ) poslije svake paše ovako jaka pčelinja društva najčešće su napunila medišta. Ovo se dešava i na kratkotrajnim pašama ili na dužim pašama slabijeg intenziteta.
2) za ovakav način pčelarenja bilo je potrebno ulagati manje novčanih sredstava nego za dva pčelinja društva u dvije zasebne košnice
3)    u toku zimskog perioda ali i u periodu proljetnog razvoja potrošnja hrane je bila manja nego da su dva pčelinja društva u zasebnim košnicama. U ovom slučaju pčele su dijelile zajednički proizvedenu toplinu.
4)    proljetni razvoj nije zaostajao i ako je u tom periodu hladno i kišovito vrijeme a ono se zadrži duži vremenski period
5)    za svaku pašu lako je bilo pripremiti ova pčelinja društva
6)    oko njih se koristilo manje radnog vremena nego da je svako pčelinje društvo u zasebnoj košnici
7)    izgrađivanje satnih osnova u proljetnom periodu pčele su radile brže i kvalitetnije
8)    pčele su u toku jačih paša ranije kretale na pašu ali i kasnije završavale sa sakupljanjem hrane
9)    sakupljeni nektar brže je prerađivan u med. Dok je bogata paša u toku noći na ovakvim pčelinjacima je buka koja se miješa specifičnim mirisom kao u nekom fabričkom pogonu
10)    proizvedeni i zreli med bio je brže poklapan sa mednim poklopčićima
11)    ovako jaka pčelinja društva uvijek su u toku paše gradila zaporke na svim dijelovima košnice gdje je bilo slobodnog prostora pa i tamo gdje se pčelar nikad ne bi nadao.
DVOMATICNO PČELARENJE SA KOŠNICOM TIPA LR
Postupnim usavršavanjem ali i uz praktično iskustvo sa kojim sam pčelario došlo je vrijeme da sam u svoj način pčelarenja uveo košnicu tipa LR. Zbog olakšanog rada sa njom i zbog čitavog niza prednosti u odnosu na ranije objašnjene košnice. I u ovom tipu košnice mogu da se primijene dva načina dvomatičnog pčelarenja:
•    pčelarenje uz povremeno prisustvo dvije matice u košnici
•    pčelarenje uz stalno prisustvo dvije matice u košnici

Slika br. 14 Košnice tipa LR u dvomatičnom pčelarenju na autorovom pčelinjaku početkom travnja
U ovom tipu košnica ja sam usvojio drugi način pčelarenja i samo njega koristim. Ovaj tip košnica omogućuje da se pčelinja društva mogu maksimalno iskoristiti u periodu svih paša i bogatih i slabih.
Zbog istih dimenzija ramova u svim nastavcima košnice postoji niz kombinacija za njihovo iskorištavanje. Pošto se i ovaj sistem pčelarenja stalno usavršava u posljednje vrijeme uvodi se u primjenu takozvani polunastavak u kompletu košnice. Čitavo je šarenilo visine polurama u navedenim polunastavcima a njihova visina najčešće se kreće od 10 do 17 cm.
U periodu pisanja ove knjige ja najviše koristim standardnu visinu rama LR i neophodan broj polunastavaka visine 15 cm. U mojoj prvoj knjizi u kojoj je obrađeno dvomatično pčelarenje površno je obrađen način mog rada. Ta knjiga je već odavno rasprodana i za nju sam dobio mnogo usmenih, pismenih i telefonskih pohvala. Na zahtjev mnogih pčelara pokušaću u ovoj knjizi da detaljno objasnim moj način rada sa dvomatičnim pčelinjim društvima.
Uz primjenu svog bogatog iskustva u ovom načinu pčelarenja i iskustva drugih naprednijih pčelara svoj način rada uprostio sam što je to za ovo vrijeme više moguće. Nauka i praktično iskustvo svakim danom su bogatiji i zbog toga ja se nadam da će se još više ovaj način pojednostaviti.
Najbolji prosječni prinosi pčelinjaka postižu se kada u ovom sistemu pčelarenja konstantno rade dvije matice u dva plodišta. Osnovno plodište se nalazi na podnjači košnice. Pomoćno plodište se nalazi u posljednjem nastavku na vrhu košnice. U kompletu ove košnice nalazi se pet nastavaka standardne dimenzije rama LR. Postoji i nekoliko kombinacija sa polu nastavcima koji se kao medišta i skladište hrane nekada koriste iznad plodišta a nekada ispod plodišta. Ove kombinacije zavise od: godišnjeg doba, jačine predstojeće paše, dužine trajanja predstojeće paše, da li su košnice u selećem ili stacionarnom pčelinjaku itd.
Tri su osnovna elementa košnice od kojih zavisi olakšan rad ovog načina pčelarenja.
Podnjača kao osnovni elemenat svake košnice u ovom slučaju mora ispuniti posebne zahtjeve. Pošto se košnice
.    . V V /    V    I . I    V . V    V    I    .    I u ,
u ovom sistemu najčešće prevoze na paše ona mora na sebi da ima ugrađenu žičanu mrežu koja služi za:
•    dobru ventilaciju odnosno dovoljan dovod svježeg zraka preko cijele površine podnjače
•    današnje pčelarenje suočeno je sa stalnim prisustvom varoe a sva borba sa njom uz prisustvo ovakve podnjače umnogome olakšava sve poslove

Slika br. 15 Univerzalna visoka varoa podnja ča koju koristi autor
■    podnjača mora biti jaka i veoma čvrste konstrukcije zbog potrebe za gotovo duplo većom nosivošću nego kod standardne košnice u jednomatičnom sistemu pčelarenja - - kao elemenat svake košnice koji je najviše izložen vlazi odnosno truljenju mora biti izrađena od drveta koji je najviše otporan na truljenje
■    jaka pčelinja društva najčešće imaju i bogate dnevne unose nektara u košnicu. U periodu jakog medobranja izvlačenjem lima u podnjači sa zadnje strane košnice pčelama se pomaže da lakše izventiliraju višak vode iz nektara
■    svi sitni komadići voska iz košnice i ostali otpaci propadaju kroz mrežu na lim koji se lako uvlači u podnjaču kroz pripremljeni utore. Povremenim čišćenjem tih limova olakšava se pčelama da one takve sitne komadiće ne iznose iz košnice
■    poletaljka na podnjači kao i regulator lijeta moraju da ispunjavaju uvjete : brzog i lakog otvaranja i zatvaranja košnice u periodu selidbe pčela, sužavanja ih proširivanja ulaza za pčele zavisno od potrebe, lakog montiranja vanjskog sakupljača polenovog praha kada se za to ukaže potreba
•    da u sebi ima dopunski montažni elemenat za sipanje tečne hrane pčelama ako se pčelar odluči da istovremeno prihranjuje i glavno i pomoćno pčelinje društvo
•    da ima dovoljnu unutrašnju visinu između patosa podnjačie (lima) i žičane mreže (takozvana visoka podnjača) za slučaj korištenja raznih dozvoljenih kiselina u borbi sa varoom
Razdjelna daska za dvomatično pčelarenje spada u osnovni element u sklopu košnice LR i svih drugih košnica tipa
nastavljača koje se koriste u ovom načinu pčelarenja i služi za:
•    da razdvoji dva pčelinja društva kao dvije zasebne biološke zajednice
•    da omogući preusmjeravanje pčela izletnica iz pomoćnog pčelinjeg društva u zajedničko medište košnice. Zajedničko medište košnice u periodu medobranja uvijek se nalazi iznad matične rešetke koja ograničava maticu u glavnom pčelinjem društvu i ispod razdjelne daske.
•    razdjelna daska ima ulogu podnjače pomoćnog pčelinjeg društva
Osim ovih uloga ova razdjelna daska u sklopu košnice ima joj nekoliko manje važnih uloga. Postoji čitavo šarenilo rješenja izradi ovih razdjelnih dasaka. Svaki bi pčelar prema svojoj mašti nešto svoje ugradio u cilju poboljšanja osobina ovih razdjelnih dasaka.
Tako su nastali razni tipovi kao:

Slika br. 16A    Slika br. 16B    Slika br. 16C
Snelgrova razdjelna daska Snelgrova razdjelna daska Snelgrova razdjelna daska
• razdjelne daske koje imaju dva para lijeta sa prednje strane
•    razdjelne daske koje imaju jedan par lijeta sa prednje a jedan par lijeta sa zadnje strane
•    razdjelne daske sa jednim parom lijeta sa prednje strane i jednim parom sa jedne od bočnih strana
•    razdjelne daske koje imaju dva para lijeta sa prednje a jedan par sa zadnje strane (originalna Snelgrova daska)
U cilju izjednačavanja mirisa oba pčelinja društva sa razdjelnom daskom pčelari koriste razne načine: prikivaju žičano pletivo u izrezani manji otvor u razdjelnoj dasci, u njoj buše rupe od 2 ili 3 mm, buše nekoliko većih okruglih rupa u razdjelnoj dasci i na njih prikivaju žičano pletivo na sredini izrezuju otvor 100x100 mm i na njemu prikivaju duplo žičano pletivo ali tako da između njih bude razmak od 10 mm (Snelgrova daska).
Ovo rješenje razdjelne daske daje i najbolje rezultate.
Autor na svojim pčelinjacima koristi samo originalnu Snelgrovu dasku koja ima dva para lijeta sa prednje i jedan par sa zadnje strane. Za izjednačavanje mirisa u njoj e ugrađena dupla žičana mreža. Njena ukupna debljina je 22 mm.
Hranilica sa zbjegom koje autor koristi je modificirana i ima niz prednosti. Ova hranilica za tečnu hranu ima zapreminu od 4 litre. Pčele imaju potpuni pristup u hranilicu kroz izrezani otvor a preko letvica u hranilici koje plivaju na tečnoj hrani potpuno je pokupe i posuše hranilicu. U hranilicu se sipa sirup kroz otvor sa gornje strane koji je prečnika 50 mm a koji je zamrežen. Pri sipanju sirupa nema se uopće kontakt sa pčelama tako da taj posao mogu obavljati i djeca kao i osobe koje se plaše pčela.
Također u ovu hranilicu mogu da se stave pogačice ili kristalni šećer u bezpašnom periodu godine. Druga polovina ovog elementa je zbjeg čija zapremina omogućava da u njega po potrebi može da se smjestiti oko 1,5 kg pčela. Ovaj zbjeg sa gornje strane pokriva ram na kojem je prikovano žičano pletivo. Unutrašnjost zbjega omogućava da se u njega može postaviti pogačica. Do pogačice pčele imaju pristup kroz dva otvora od 50 mm. Ima rješenja da se pogačica stavi direktno na satonoše ramova.
U dvomatičnom sistemu pčelarenja uz pomoć dobrih rješenja ova tri elementa umnogome je olakšan rad na pčelinjaku. Ekonomičnost jednog pčelinjaka ogleda se i u ukupnom radnom vremenu provedenom na obavljanju svih poslova u toku kalendarske godine. Zbog toga sve aktivnosti oko ovog načina pčelarenja treba što je moguće
više pojednostaviti. Time dobivamo jeftiniji gotov proizvod sa kojim možemo konkurirati na tržištu.
KAKO I KADA FORMIRATI DVOMATIČNA PČELINJA DRUŠTVA
U prvoj mojoj knjizi u kojoj sam obradio dvomatično pčelarenje nije bilo detaljnog objašnjenja kako početi pčelariti Odnosno formirati dvomatično pčelinje društvo. Tom poslu pčelari koji to nisu radili prilaze sa rezervom i sa zabrinutošću da li će u tome da uspiju. Zbog toga dobijam mnogo istih ili sličnih pitanja kao što je naslov ovog dijela. Iz mog iskustva mogu reći da se dvomatično pčelinje društvo može formirati uvijek kada to vremenski uvjeti dozvoljavaju odnosno kada je temperatura iznad 10°C.
Pri formiranju ovakvih pčelinjih društava postoje dvije neizbježne varijante i to:
•    da pri ovom formiranju izgubite pčele izletnice iz gornjeg odnosno pomoćnog pčelinjeg društva
•    da pri ovom poslu u pomoćnim pčelinjim društvima sačuvate sve pčele izletnice.
Naravno da je druga varijanta sa očuvanjem izletnica u svakom periodu kada su one potrebne dosta bolja. Da bi ovo postigao pčelar treba da prema svojim mogućnostima izabere jednu od varijanti:
•    ako se dvomatična košnica formira na jednom pčelinjaku već u jesen pri pripremi pčela za zimu treba izabrati i zabilježiti koja će biti osnovna a koja pomoćna pčelinja društva. Kada temperature padnu oko nule i budemo sigurni da zima počinje i da pčele neće izlijetali duži period tada treba polako prenijeti košnicu sa odabranim pomoćnim društvom i postavili je na krov košnice u kojoj je glavno pčelinje društvo. Zbog sigurnosti da ne dođe do prevrtanja košnica treba postaviti na krov košnice teži betonski blok. Tada ne treba ništa drugo raditi. Period zimskog mirovanja pčela do prvog pročisnog izleta je dovoljan da pčele zaborave staro mjesto na kojem su zazimljene. Ovaj način premještanja košnica na manja rastojanja bez gubitka pčela izletnica je najekonomičniji.
Prvih toplijih dana kada pčele završe pročisni izlet i smanji se izlet pčela pravi je trenutak da se uradi formiranje dvomatičnog pčelinjeg društva. Pomjeri se pomoćna košnica ustranu. Sa košnice osnovnog pčelinjeg društva skine se poklopac i poklopna daska. Direktno na plodišni nastavak osnovnog pčelinjeg društva postavi se pripremljena razdjelna daska za dvomatično pčelarenje onog tipa za koju se pčelar opredijelio. Poslije se skida poklopac i poklopna daska sa pomoćnog pčelinjeg društva. Odvaja se nastavak u kojem je plodište u tom trenutku i direktno postavlja na postavljenu razdjelnu dasku na osnovno pčelinje društvo. Novoformirano dvomatično društvo pokriva se sa poklopnom daskom i poklopcem. Ovaj posao najbolje je uraditi kada se dodaju prve pogačice na kraju januara mjeseca da se košnica ne bi otvarala dva puta. Završetkom formiranja novog dvomatičnog pčelinjeg društva kao višak dijelova ostaje: podnjača, poklopna daska i poklopac.
•    drugi način sa očuvanjem pčela izletnica je moguće uraditi kada se pomoćna pčelinja društva dovezu u toku noći na odabranu lokaciju gdje se već nalaze osnovna pčelinja društva. Ovo se može uvijek uraditi kada pčele već intenzivno rade ali te košnice trebaju biti dovezene sa udaljenost i najmanje 5 km i više. Sav postupak oko premještanja nastavaka sa pomoćnim pčelinjim društvom je isti kao u prethodnom slučaju.
•    treći način kao veoma prihvatljiv u praksi primjenjuje se na način kada se i osnovna i pomoćna pčelinja društva dovezu na novu lokaciju koja je udaljena najmanje 5 km od mjesta odakle se dovoze. I u ovom slučaju pri istovaru obilježena pomoćna pčelinja društva postavljaju se na obilježena osnovna društva. Kada se pčele smire i naviknu na novu lokaciju može se na isti način izvršiti postavljanje pomoćnih pčelinjih društava na osnova
•    četvrti način je dobar i prihvatljiv u praksi kada se na jednom pašnom terenu koriste dvije do tri paše. Pčelinja društva se odaberu tako da osnovno i pomoćno pčelinje društvo budu postavljeni jedno pored drugog još u periodu zimovanja. U proljetnom razvoju svi poslovi se odvijaju kao oko jednomatičnih pčelinjih društava. Na samom početku prve glavne paše pristupa se formiranju dvomatičnog pčelinjeg društva. Pomoćno pčelinje društvo pomjeri se sa svog postolja i stavi privremeno iza osnovnog, Tada se košnica sa osnovnim pčelinjim društvom pomjeri tako da ono dođe na sredinu mjesta koje su do tada zauzimale obje košnice. To se može uraditi i pri punom izletu pčela iz košnica. Postupak dizanja pomoćnog pčelinjeg društva na osnovno je isti kao i kod ranije objašnjenih načina. Sve pčele izletnice iz obje košnice malo će se vrtiti oko novoformiranog dvomatičnog društva i ubrzo će pronaći ulaz u nju. Sve pčele izletnice iz pomoćnog pčelinjeg društva biće bez problema prihvaćene u osnovno jer je paša počela i pčele unose hranu. Ako bi se ovo spajanje uradilo ranije nego se u prirodi pojavi jače medobranje moglo bi doći do pojave rojevnog nagona zbog veće koncentracije i nezaposlenosti pčela u osnovnom pčelinjem društvu. Pravi je trenutak da se ovo radi kada kontrolna vaga pokaže dnevni unos viši od jednog kilograma.
Zavisno od potrebe i momenta za stvaranje dvomatičnih pčelinjih društava autor je primjenjivao svaki od gore navedenih načina. Svaki pčelar koji se odluči da na svom pčelinjaku pokuša primijeniti ovaj način pčelarenja treba detaljno i potpuno isplanirati i razraditi sve poslove koje treba uraditi.
PRIPREMA PČELA ZA ZIMU U DVOMATIČNIM KOŠNICAMA
U ovom načinu pčelarenja bez jakih zazimljenih pčelinjih društava iduće godine nema zadovoljavajućih rezultata. U ovom sistemu pčelarenja pčelar pojedinac ne bi trebao stalno eksperimentirati na pčelinjaku. To trebamo prepustiti nekom drugom tko ima više i bolje mogućnosti od nas. Ja sam to nekada radio a sada primjenjujem samo dokazane gotove metode.
Svi poslovi oko pripreme pčela za zimu odvijaju se kao kod jednomatičnih pčelinjih društava. Znači u svakom pčelinjem društvu potrebno je uraditi sve ranije navedene poslove na početku kolovoza mjeseca. Razlika je samo u metodu dopune vještačke hrane odnosno šećernog sirupa. U ovom načinu pčelarenja postoji nekoliko načina prihranjivanja pčela a svaki pčelar prema svojim mogućnostima neka koristi ili neka izabere za dalju primjenu neku od navedenih slučajeva.
1) autor na svom pčelinjaku ima ranije opisane modificirane hranilice zapremine od 4 litra. Konstrukcija hranilice kao prostora za tečnu i čvrstu hranu omogućuje da u nju pčele mogu da uđu i koriste hranu. Dopunu hrane izvršim sa četiri puta sipanja sirupa u toku četiri noći. Nekada između dva prva i dva druga sipanja sirupa napravim pauzu od jedan ili dva dana zbog kvalitetnije prerade sirupa i raspodjele u saću od strane pčela. Ali nekada ovu pauzu i ne pravim. Prije početka dopune hrane pčelama osigura m prostor za odlaganje unijete hrane odnosno nastavak sa praznim saćem i on se uvijek nalazi u tom momentu ispod poklopne daske odnosno hranilice. Sav posao oko pronosa i djelomične prerade sirupa urade pčele iz gornjeg odnosno pomoćnog pčelinjeg društva. Kada u tom nastavku bude od 16 do 18 kg hrane kompletan nastavak sa tom hranom dodajem direktno iznad plodišta osnovnog pčelinjeg društva. Znači pčele osnovnog pčelinjeg društva na mom pčelinjaku ne učestvuju u pronosu i početnoj djelimičnoj preradi unijeto hrane. Ove pčele do kraja jeseni imaju dovoljno vremena da raspoloživu hranu u potpunosti prerade i rasporede je najbolje prema svojim potrebama.
Jedan od ranije pripremljenih i planiranih nastavaka pri tom novom rasporedu nastavaka diže se na plodište pomoćnog pčelinjeg društva. Na isti način počnem sa dopunom hrane za pomoćno pčelinje društvo. Međutim, dopuna hrane sada ide lakše jer su pčele ranije sebi osigura le bogatu rezervu u plodišnom nastavku ispod. Nekada kada je vrijeme pogodno dopunu hrane vršim u manjim količinama sipanjem sirupa do dva litra. Kao što je i ranije opisano za pomoćno pčelinje društvo u toku zimskog perioda i proljetnog razvoja potrebno je i manje hrane. Ja prakticiram da u ovom slučaju osiguram oko 15 kg hrane. Na osnovu mog dugogodišnjeg i iskustva ovaj način mi oduzima najmanje radnog vremena za dopunu hrane.
2)    drugi način koji pčelari koriste je da istovremeno prihranjuju oba pčelinja društva. Za oba pčelinja društva ugrađene su manje hranilice od 0.7 l. U ovom slučaju pomoćno pčelinje društvo se uvijek mora pomjeriti ili dizati da bi se u donju hranilicu nasuo sirup. Ovo je naporan posao koji zahtijeva dosta više vremena i uvijek uznemirava pčele. Jedina prednost je to što pčele kvalitetnije prerade dodatu hranu u manjim pojedinačnim obrocima.
3)    prihranjivanje oba pčelinja društva može da se uradi tako da se za osnovno društvo ugradi hranilica na principu spojenih posuda. U podnjaču se postavi modificirano limeno koritašce koje sa vanjske strane podnjače ima okrugli otvor u koji se postavi izvrnuta plastična flaša zapremine po želji pčelara. Sirup iz flaše napuni koritašce a koliko pčele uzimaju sirupa iz koritašca u košnici automatski se ono dopunjuje iz flaše sistemom spojenih posuda. U ovom slučaju se mora obratiti posebna pažnja da se sirup ne prosipa i ne izazove grabež na pčelinjaku.
4)    neki pčelari pri istovremenom prihranjivanju oba pčelinja društva koriste ram hranilicu u osnovnom društvu a plastičnu hranilicu u pomoćnom pčelinjem društvu. I ovdje je otežano dodavanje sirupa jer se pčele pri osiguranju pristupa ram hranilici uzbunjuju i na taj način otežavaju ovaj posao. Ovo je posebno teško raditi na pčelinjaku sa većim brojem košnica.
5)    dopunjene ramove sa hranom iz pomoćnog pčelinjeg društva moguće je postepeno spuštati ispod u osnovno a odozdo dizati ramove sa praznim saćem da ih pčele pri prenosu sirupa dopunjuju. Ovaj način oduzima dosta vremena i postoji opasnost od grabeži jer se obavlja u periodu kada se vrši dopuna sirupa a u tom periodu najčešće nema jače paše.
6)    način prihranjivanja pčela po sistemu izvrnute čaše u kojoj se nalazi voda. U plastičnu kantu se naspe pripremljen sirup a kanta se poklopi sa svojim poklopcem na kojem je na sredini izbušen otvor prečnika 50 mm. Na otvor je zalijepljena fina mrežica kroz koju ne može da curi sirup kada se kanta izvrne. Postupak primjene je veoma prost. Poprečno u odnosu na satonoše ramova postave se dvije letvice debljine 10 mm. Na njih se u izvrnutom položaju postavi kanta sa pripremljenim sirupom. Kroz mrežicu pčele dolaze do sirupa i koriste ga. Poslije se stavi prazan nastavak tj. kanta sa sirupom dolazi u prostor praznog nastavka. U ovom slučaju visina plastične kante ne može biti veća od visine nastavka.

Slika br. 18A i 18 B prehranjivanje pčela sirupom sistemom "Kap po kap

Slika br. 19A i 19B Plastične hranilice zapremine 8 lit.
U ovom slučaju mogu se koristiti i dvije manje kante koje mogu da stanu u unutrašnjost nastavka. I veće staklene tegle mogu da se koriste u ove svrhe. Ovaj način može da se istovremeno primijeni i na osnovno i pomoćno pčelinje društvo, a istovremeno može da ima stimulativno dopunsku funkciju hrane jer pčele sporije prenose sirup dodat im na ovaj način.
7) korištenje plastičnih hranilicu zapremine od 6 do 8 l je također olakšan način dopune hrane. Takve hranilice su dimenzija jednakih približno unutrašnjim dimenzijama nastavaka. Konstruirane su na principu spojenih posuda. Stavljaju se direktno na satonoše ramova. Pčelama je omogućen pristup do sirupa u unutrašnjosti hranilice. Ove hranilice su manjih visina pa se poslije njihovog stavljanja na satonoše pri pokrivanju košnice mogu koristiti i polunastavci umjesto nastavaka. I ove hranilice mogu da se koriste u oba pčelinja društva istovremeno pri prihranjivanju. Svi nabrojani načini dopune hrane odnosno prihranjivanja trebaju po izboru pčelara da omoguće: brz, bezbjedan, siguran i ekonomičan sistem pčelarenja. Ovdje se naročito misli na eventualnu pojavu grabeži. Međutim, u svim ovim načinima dopune hrane u većim količinama grabež se manje pojavljuje. Jer pčele rjeđe u toku dopune hrane odaju tajnu da rade na preradi hrane koju smo im dodali. Kod dopune hrane više puta u manjim obrocima odnosno u manjim količinama od 0,7 I prava je glavobolja i čest uzrok nepoželjne grabeži na svom i okolnim pčelinjacima. U dvomatičnom pčelarenju neprihvatljiv je u praksi ovaj način dopune hrane u malim hranilicama. To vam je isto kao kad ložite vatru između nekoliko složenih sijena pa ih čuvate da se ne zapale.

MEDNA KAPA U PROSTORU PLODIŠTA KOŠNICE
U svakom prostoru gdje pčele žive bez pomoći čovjeka ili pod njegovim nadzorom one teže da svoju hranu odlažu u saću iznad a leglo odgajaju ispod. Drugi je slučaj kada pčele svoje leglo uvijek odgajaju u blizini ulaza u prostor gdje se nalaze a hrana je odložena što dalje od ulaza. Ovo je najčešći slučaj u toku jeseni i ranog proljetnog razvoja. Sva odložena hrana koja se nalazi iznad legla u plodištu zove se medna kapa.
U košnicama koje imaju visoke ramove u prostoru plodišta na njima se nalazi i leglo i medna kapa. U takvim košnicama uz bogatu rezervu hrane medna kapa može biti i kočnica za brz i buran proljetni razvoj legla.
Cjelokupni prostor u kojem se nalazi leglo i medna kapa možemo smatrati plodišnim prostorom jednog pčelinjeg društva. Pošto je takvo stanje u prirodnom staništu pčela približno takve uvjete treba da osigura i pčelar u suvremenim košnicama. Zbog toga mednoj kapi pčelari trebaju posvetiti više pažnje. Ako ova ravnoteža nije ispunjena pčele će se uvijek prvo potruditi da je uspostave a poslije da ozbiljnije kreću u druge aktivnosti. Ako u ovom slučaju pokušate da prevarite pčele prevari ćete sami sebe.
Kod košnica sa širokoniskim ramovima za proljetni i ljetni razvoj situacija je povoljnija. Promatrajući period intenzivnog razvoja pčelinjeg društva pred glavnu pašu može se primijetiti da je kvalitetna matica na nekim ramovima zalegla oko 95% raspoloživog saća a samo na dva ugla ispod satonoše nalazi se mali vijenac meda. Med koji se nalazi u saću u ramovima prema bočnim stranama plodišnog prostora često je kočnica da se i u njima ne nalazi približno ovakva dobra zaleženost. Da se to ne bi dešavalo u intenzivnom razvojnom periodu pčelinjeg društva najbolja je situacija da pčelar planski osigura mednu kapu svakom pčelinjem društvu. Medna kapa ima pozitivan efekat na pčelinje društvo u svakom periodu u toku godine.
Zavisno od položaja na kojem se nalazi medna kapa pčelinje društvo različito reagira:
• u jesenjem i zimskom periodu medna kapa predstavlja osnovnu rezervu hrane za biološke potrebe pčelinjeg društva u ovom periodu. Što je medna kapa bogatija sa hranom ona ujedno predstavlja i bolju sigurnost za pčelinje društvo. Pčele se ne mogu prevariti ni u ovom slučaju. Pčele sigurno znaju koliko hrane imaju u košnici odnosno u mednoj kapi pa prema njoj i formiraju svoje klube u kasnom jesenjem periodu. Osiguravanje bogate rezerve meda odnosno medne kape u augustu mjesecu mnogostruko utiče na sve pozitivne aktivnosti u košnici. U ovom slučaju pčele kao u prirodnom staništu najbolje rasporede hranu. Autor najčešće omogući pčelama da rezervu hrane odlože u jednom LR nastavku.
Usmjeravanjem pčela da to urade u jednom nastavku mora se uraditi odmah poslije zadnjeg vrcanja meda. Ranije je objašnjeno da matica u periodu medobranja ima na raspolaganju jedan nastavak LR košnice. U njemu se i nalazi manja količina meda odnosno tanki vijenci meda ispod satonoša ramova.
A zašto je to tako?
To je period kada je još medišni nastavak iznad matične rešetke pun meda. Dok se taj med nalazi u košnici pčele ga smatraju svojom hranom odnosno svojom mednom kapom. Njegovim vrcanjem pčelinje društvo se dovodi u stresnu situaciju. Odmah poslije rasporeda ramova za zimovanje i preostale hrane u nastavku gdje pčelama treba ponovo osigura ti mednu kapu autor počne sa dopunom hrane u kratkom periodu u većim količinama.

Slika broj 20 A,B,C.
Ako bi se napravila veća vremenska pauza bez medne kape od momenta vrcanja meda osjetno bi se smanjio razvoj pčelinjeg društva. Taj period je veoma važan jer se u njemu u najvećem postotku othranjuje leglo i legu zimske pčele. Znači bez medne kape umanjio bi se ovaj razvoj a od njega umnogome zavisi: brojčano sanje kvalitetnih zimskih pčela, od njih zavisi kvalitetno zimovanje. One su startna osnova za ponovno rano proljetno othranjivanje novih generacija pčela itd. Znači život pčelinjeg društva je kao jedan spojeni lanac iz više karika. Ako prekinemo ili oslabimo jednu kariku u lancu u njega više nismo sigurni. Tako je u ovom slučaju i kod pčela. Najčešće i najveće greške pčelari naprave u ovom periodu pripreme pčelinjih društava za zimu. Zbog toga se i žale na jesenje probleme oko pčela.
• U ranom proljetnom periodu pred burni razvoj pčelinjih društava medna kapa ima veoma pozitivnu ulogu. U košnici se namjerno proizvede neprirodan položaj hrane da bi se pčele dopunski zaposlile. Praktično se nastavak sa rezervom meda odnosno mednom kapom stavi ispod plodišnog nastavka i to krajem marta mjeseca. Do ovog perioda u košnicama je gotovo završena smjena pčela. Posto pčele ne trpe hranu ispod one se zaposle da tu hranu prenose u plodišni nastavak. A pošto je tada matica u punom zamahu svojih aktivnosti većina te hrane biće upotrijebljena u ishranu legla a manja količina biće odložena u saće odnosno stvaranje nove medne kape. Pčele će to djelomično i uraditi ali sa manjom rezervom hrane. To nam i jeste glavni cilj u narednom proljetnom periodu da hranu pretvorimo u leglo odnosno pčele. Znaci da su pčele i pčelar osigura le tu hranu a sada ta hrana treba da nam osigura pčele za predstojeće paše. Ovo je vid tihog nadražajnog prihranjivanja unutar košnice koji se odvija i na nižim temperaturama od onih koje su potrebne za izlet pčela iz košnice. Ovaj period je obično sa dugim kišovitim danima koje pčele u košnici na ovaj način iskoriste.
Uspoređujući ostale vidove nadražajnog stimuliranja pčela za brži razvoj koje sam dosad koristio na svojim pčelinjacima ovaj način mi zahtijeva najmanje radnog vremena ali i daje najbolje rezultate. Što je i najveća prednost matica u ovom periodu rijetko kada bude blokirana sa hranom. U primjeni standardnog nastavka LR kao magazina hrane odnosno medne kape dobijaju se odlični rezultati u razvoju pčelinjeg društva samo kada se on postavi ispod plodišta, Tada pčelama nije toliko važno da li su ramovi puni sa medom od satonoše do donje letvice ramova. Njima je tada samo važno da što prije tu hranu prenesu u plodište ili u prostor iznad njega.
Problem se javlja kada magacin hrane treba da ispuni uvjete i ulogu medne kape iznad legla. Pčele u tom slučaju zahtijevaju da mi hrana bude što bliže leglu odnosno da je što manji razmak između gornje ivice legla u plodištu i donjeg dijela saća u skladištu hrane u kojem se ona nalazi. Ako je ovaj razmak veliki onda medna kapa u skladištu hrane nema pravu ulogu pa će pčele prenositi hranu dole u plodište da bi sebi osigurale mednu kapu. Na taj način pčele samostalno ograničavaju ili smanjuju prostor matici za polaganje jaja a to je suprotno našem glavnom cilju. Zbog toga primjena normalnog nastavka LR košnice u funkciji medne kape iznad plodišta opravdava se samo sa krcato punim nastavkom meda tj. 20 kg i više. Matična rešetka između plodišta i medne kape treba da pravi što manje rastojanje. Zbog velike rezerve hrane u mednoj kapi iznad plodišta autor je pokušao da primjenjuje normalan nastavak za skladište hrane ali je zbog nepraktičnosti ubrzo odustao. Glavni razlog odustajanja bio je zbog težine manipuliranja sa stalno prisutnom hranom u normalnom nastavku.
Neki napredniji pčelari počeli su primjenjivati polunastavke za medišta ali i za stalno prisutnu mednu kapu. Zbog toga sam na svoje pčelinjake uz primjenu dvomatičnog sistema počeo postupnu primjenjivati polunastavke za skladište hrane čija je visina 15 cm U dosadašnjoj praksi dokazano je da proljetni razvoj kada je on najintenzivniji ne stagnira ni pri lošim vremenskim uvjetima ako je pčelama na raspolaganju više od 10 kg hrane. Ako je rezerva hrane manja tada pčelinje društvo koči razvoj i kreće u stanje štednje hrane. U odabrani polunastavak staje oko 12 kg hrane ako su poluramovi puni meda i kao takvi kad se primijene iznad plodišta ispune potrebe medne kape. Sve manipulacije sa navedenim polu nastavkom punim hrane dosta je olakšan da li on bio iznad ili ispod plodišnih ramova.
Obogaćene pogačice visokog kvaliteta na našim pčelinjacima su dopunski stimulator pčelinjih društava. Ja kod pčela na hrani ne štedim ali poslije ni pčele ne štedim i žalim na njihovom maksimalnom iskorištavanju.
U proljetnom intenzivnom razvoju medna kapa u plodišnim ramovima smeta i može se smatrati kočnicom normalnog razvoja kada je on najpotrebniji ali i pogodnim impulsom i stimulatorom prirodnog rojenja.
Također medna kapa je kočnica normalnog razvoja pčelinjeg društva i u kasnoljetnom razvoju odnosno u toku kolovoza mjeseca kada je uzgoj zimskih pčela veoma važan. Kada se pčelama prepusti da one dopunom hrane za zimu rano blokiraju plodišni prostor za uzgoj legla to se može smatrati pogubno za pčelinje društvo. Ovdje pčelari prave velike greške.
Pčele se u tom periodu počnu pripremati za zimu isto kao jedna organizirana porodica. Blokiranje plodišnog prostora u kasno ljetnom periodu može se usporediti sa slijedećim primjerom. Kao pčele
i porodica osiguravaju za zimu: ogrjev, hranu, odjeću, zimnicu i sve ostalo što je neophodno za sigurno
zimovanje. Što bi se desilo kada bi ta porodica sve navedeno smjestila u prostor jedne sobe gdje treba da živi i obavlja sve potrebne aktivnosti. Što može domaćica te porodice u toj sobi da uradi pod takvim uvjetima da bi sebi stvorila normalne uvjete za rad. A vi u periodu kad je to najpotrebnije svojim maticama često nenamjerno osigura te skučene prostore. A zašto tako kada imaju druga bolja rješenja.
KASNO LJETNI RAZVOJ DVOMATIČNIM PČELINJIH DRUŠTAVA
Plodište proizvodnog i pomoćnog pčelinjeg društva funkcioniraju posebno razdvojena Snelgrovom daskom. Zavisno od njihove pripreme za zimovanje odnosno kasno ljetnog razvoja umnogome zavisi njihovo zimovanje i proljetni razvoj. Nije potrebno rizikovati i zazimljavati slaba pčelinja društva u nadi da će se izvući iz zime. Sva pčelinja društva koja su sumnjiva treba spojiti sa jakim ili ih rasformirati.
Ranije je navedeno da autor vrši dopunu hrane za zimovanje najčešće odmah nakon posljednjeg vrcanja meda. To je obično u posljednjoj sedmici jula ili na samom početku kolovoza . Dopuna hrane slijedi nakon drugog detaljnog pregleda svih pčelinjih društava, početkom borbe sa varoom i svih pratećih poslova za dalji ljetni razvitak pčelinjih društava i sigurno zimovanje.
Žurba za dopunom hrane slijedi zbog ponovnog osiguravanja medne kape koja utiče pozitivno na normalan rad pčelinjeg društva a što je u ovom periodu veoma važno zbog proizvodnje što većeg broja zimskih pčela. Medna kapa privremeno je uklonjena momentom oduzimanja meda za vrcanje iz nastavaka koji se nalazi iznad matične rešetke koja razdvaja plodište i mednu kapu. U tom momentu sa oduzimanjem meda pčelinje društvo doživljava stres. Do tada su pčele sav med iznad matične rešetke smatrale svojim. Zbog toga je potrebno što ranije osigurati ti pčelama približno iste uvjete koje su one imale prije vrcanja.
Veoma je važno da u toku cijelog kolovoza mjeseca matica ima dovoljno praznog saća za zalijeganje.
U ranijem periodu poslije vrcanja meda postavljao sam na plodište prazan nastavak u nadi da će pčele u njega da odlažu dodati sirup. Međutim, pčele su prvo prenosile sirup u prazno saće u plodištu i na njemu formirale visoku mednu kapu i na taj način pčele su smanjile matici manevarski prostor. Zbog toga u toku kolovoza mjeseca matica je polagala manje jaja iako je pčelinje društvo imalo dosta hrane na raspolaganju. Kada bi pčele dopunile sav prostor u plodištu poslije bi odlagale sirup u dodato prazno saće.
Na kraju ljeta pčelinja društva ne bi imala dovoljno pčela sa kojima bi zazimila. Zbog toga sam poslije dopune hrane za zimovanje morao uklanjati 2 do 3 rama puna meda iz plodišta i dizati ih iznad a na njihovo mjesto spuštao sam ramove sa praznim saćem. Na taj način matica je dodatno zapošljavana. Nakon ovog zahvata na kraju ljeta u košnicama je bilo više pčela nego ranijih godina iako su imale približno iste uvjete .
Međutim, ovaj posao je zahtijevao dosta vremena posebno na velikim pčelinjacima. Morao se obavljati u periodu kada je bilo lako izazvati grabež na pčelinjaku. Stalna zapažanja aktivnosti pčela u peri odu medobranja dovela su me do zaključka da pčele kada imaju rezervu meda odnosno zadovoljavajuću mednu kapu iznad matične rešetke ne prave bogatu zalihu u plodištu. U tom periodu u prisutnosti kvalitetne matice i velikog broja pčela u plodištu rezerve meda mogu se vidjeti samo u tankoj mednoj kapi i u gornjim uglovima na ramovima. Sva ostala površina je iskorištena za leglo. Približno takvo stanje trebalo je ostvariti u prvih dvadeset dana kolovoza mjeseca.
Poslije ovog zaključka eksperimentalno sam pokušao slijedeće:
•    prije početka dopune hrane postavljao sam privremeno matičnu rešetku iznad plodišta pomoćnog pčelinjeg društva i na nju sam stavljao nastavak sa praznim saćem u koji pčele treba da odlože dodati sirup.
•    počne se odmah sa dopunom hrane samo pomoćnom pčelinjem društvu i to svaku noć u količini od 3 do 4 l dok se ne osigura dovoljna količina hrane

Slika broj 21
matica ispod matične rešetke bude stimulirana i zaliježe zadovoljavajuću površinu legla. Pčele ne prenose veću količinu hrane dole ispod matične rešetke i matica ne bude blokirana
•    nakon 7 do 8 dana rotiram nastavke tako da napunjeni nastavak sa hranom sa vrha košnice spuštam na mjesto iznad plodišta glavnog pčelinjeg društva. Nastavak sa praznim saćem koji je bio na tom mjestu dižem na vrh iznad matične rešetke. Pri tome treba paziti da matica nije prišla u nastavak koji treba da sada prenesem na vrh košnice. Pčele pri toj rotaciji nastavaka ne uklanjam već ih samo dobro nadimim
•    sljedećih 6 do 7 dana nastavim sa obilnom dopunom hrane kao i ranije.
•    Poslije završetka dopune hrane uklanjam matičnu rešetku.
Na ovaj način na početku rujna mjeseca oba pčelinja društva imaju svako oko 3 kg pčela. Ovim slučajnim postupkom riješio sam problem blokiranja matica u periodu kada ona treba da radi kao i u proljetnom intenzivnom razvoju. Zbog toga sam na našim pčelinjacima u posljednje vrijeme počeo da primjenjujem ovakav način dopune hrane za zimovanje. Kako leglo sazrijeva i legu se mlade pčele više nije potrebno da matica polaže dosta jaja zbog iscrpljivanja i matice i pčela na othranjivanju kasnog legla.
Pčele do kraja rujna imaju dovoljno vremena da dodat u hranu prerade, rasporede po svojim nagonskim osobinama i poklope je. Prema rasporedu hrane pčele i formiraju svoje zimsko klube.
Autor ovom poslu poklanja isto pažnje kao i razvoju pčelinjih društava za medobranje. Ali ovo je dobra osnova za olakšan razvoj u proljetnom predpašnom periodu.
Postoji još jedan način dopune hrane pčelama za zimu u optimalnom roku. Ovaj način autor koristi samo u izuzetnim slučajevima a to zavisi od:
•    dužine ljetne paše koja se nekad produži i do polovine kolovoza
•    vrste paše odnosno nektara koji pčele sporije prerađuju a taj med sporije i poklapaju
•    ako se zbog nekih drugih okolnosti bude spriječeno da se med poslije završetka paše ne može izvrcati već se
taj posao odloži za period do polovine kolovoza ili kasnije
Primjena ovog postupka ne utiče da se kvaliteta meda pokvari kada se pčele prihranjuju dok paša još traje. I to je moguće. Ali samo u dvomatičnom sistemu pčelarenja. Ovdje je isti cilj da se matici osigura dovoljno prostora uz prisustvo mednih nastavaka sa medom i nastavka sa dopunjenom hranom za zimovanje pčela.
U ovom slučaju privremeno su nam u jednoj dvomatičnoj košnici potrebne dvije matične rešetke. Ovdje je slučaj da se iznad oba plodišta odnosno matične rešetke osigura medna kapa. Dok još paša traje postavi se iznad pomoćnog pčelinjeg društva matična rešetka a na nju nastavak iz rezerve sa praznim saćem. Pošto pomoćno pčelinje društvo funkcionira kao posebna cjelina ono ni u kom slučaju ne može prenositi med u medišne nastavke ispod. Dopuna hrane se obavlja u kratkom roku u većim količinama kao i ranije dok se ne osigura dovoljna količina.
Pun nastavak sa hranom za zimovanje ostaje na tom mjestu sve do dana kada se vrca med. Uklanjanjem najčešće dva medišna nastavka za vrcanje od glavnog pčelinjeg društva nastavak sa hranom za zimovanje iznad pomoćnog pčelinjeg društva spušta se bez odvajanja pčela na plodište glavnog pčelinjeg društva. Znači glavno pčelinje društvo bude bez medne kape samo za period dok se ne izvrši zamjena nastavaka. U ovom slučaju uopće nema prekida potrebnih uvjeta za normalan rad.
Poslije vrcanja meda vraća se na svako pomoćno pčelinje društvo po jedan nastavak i postavlja preko matične rešetke. Ovaj posao se obavlja kasno navečer pošto je to bezpašni period. U toku noći pčele će popraviti saće koje je bilo na vrcanju i sljedeće večeri već se počinje sa dopunom hrane za pomoćno pčelinje društvo.
Kao što se vidi pri posljednjem vrcanju meda odvaja se i jedan broj ramova sa starim i deformiranim saćem koje se poslije pretapa. Na našim pčelinjacima tada se odvaja oko 20 posto takvih ramova iz kompleta cijele košnice.
Pčelarima ostaje na raspolaganju da izložene metode za primjenu na svojim pčelinjacima izaberu a sve u zavisnosti od raspoložive opreme koju koriste.
PROLJETNI RAZVOJ DVOMATIČNIH PČELINJIH DRUŠTAVA
Poslije dopune hrane pčelinja društva imaju na raspolaganju više od dva mjeseca da dodanu hranu kvalitetno prerade, najekonomičnije rasporede i poklope. Kako se u plodištima počinje smanjivati količina legla pčele prema tim uvjetima korigiraju raspored hrane za najpovoljniji položaj formiranja klubeta. Pri ovoj korekciji hrane matice budu nadražajno stimulirane da produže polaganje jaja a posebno ako su mlade matice. To je period kada autor na našim pčelinjacima i vrši zamjenu matica a to je od polovine kolovoza pa nadalje. Svi ostali poslovi oko pripreme pčela za zimovanje do tog perioda su uglavnom završeni.
U ranom proljetnom razvoju pčelinja društva ostaju u istom rasporedu sa nastavcima sve do početka cvjetanja voća odnosno dok ne počne jači unos hrane iz prirode. Tada počinje opasnost da matica bude blokirana sa stvaranjem duboke medne kape a što bi proizvelo ustavi janje razvoja pčelinjih društava kada je to najpotrebnije, to je period kada se matica i kompletno leglo nalazi u jednom nastavku koji je pun pčela a ispod njega je prazan plodišni nastavak.
Do tada se već po izletu pčela primijeti da su donja odnosno proizvodna pčelinja društva bolje razvijena. U približno tom periodu vrši se detaljan proljetni pregled svih pčelinjih društava i od tada je dozvoljena korekcija rasporeda ramova sa hranom i leglom. Ako je neka matica već blokirana sa hranom odnosno visokom mednom kapom takvi ramovi se mogu prenijeti u donji nastavak a na to mjesto dodavati ramove sa satnim osnovama. Kod jakih pčelinjih društava u to vrijeme na našim pčelinjacima već su puni plodišni nastavci sa pčelama.
Zbog privremenog izjednačavanja snage pomoćnog i proizvodnog pčelinjeg društva autor u tom vremenu vrši zamjenu mjesta plodišnih nastavaka proizvodnog i pomoćnog pčelinjeg društva. Pri tome se ujedno izvrši rotacija tih nastavaka za 180° jer je uočljivo da je leglo u tom periodu u 2/3 ramova prema izlazu iz košnice a 1/3 je obično nepremostiva medna kapa za maticu.
U ovom načinu pčelarenja dozvoljena je zamjena mjesta plodištima zbog izjednačavanja snage pčelinjih društava. Ali se pri tome urade po redoslijedu još neki poslovi. U ovom slučaju mi većinu poslova radimo sa nastavcima a samo manje korekcije sa pojedinačnim ramovima. Ovakav način rada manipulacije sa kompletnim nastavcima slijedi samo poslije detaljnog proljetnog pregleda pa do posljednjeg vrcanja meda.
Zamjena mjesta plodišta odvija se na slijedeći način:
•    skine se poklopac i poklopna daska i postavi na ravan teren u blizini košnice. Za ovaj posao nam je potreban još jedan rezervni poklopac ili poklopna daska.
•    skinuti pomoćno pčelinje društvo i privremeno ga postaviti na jedan poklopac. Na njega postaviti prazan nastavak koji je do tada bio ispod tog plodišta.
•    na drugi pripremljeni poklopac privremeno postaviti cijeli sadržaj osnovnog pčelinjeg društva. Znači sve se uklanja do podnjače
•    sada se na podnjači postavlja pomoćno pčelinje društvo ali tako da se plodišni nastavak sa maticom i leglom postavi na podnjaču. U tom periodu već ima pčela koje ne mogu da stanu u jedan nastavak.
•    na plodišni nastavak postavlja se nastavak sa praznim saćem. U njeg se prenese 1 do 2 rama sa leglom iz donjeg nastavka a na njihovo mjesto se postave ramovi sa ugrađenim satnim osnovama
•    po redoslijedu sada dolazi Snelgrova razdjelna daska a na nju plodišni nastavak sa cjelokupnim sadržajem legla pčelinjeg društva
•    i ovdje se iznad plodišnog nastavka postavlja nastavak sa praznim saćem i u njeg se podigne 1 do 2 rama sa leglom
ROTACIJU PLODIŠNIH NASTAVAKA URADITI KADA POĆNE BEHARANJE JABUKE

IWTERVENISATI KRAJEM MARTA

STANJE U KOŠNICI 10 DANA PRIJE BAGREMOVE PAŠE I POSLUE INTERVENCIJE

Slika

STANJE U KOŠNICI 10 DANA PRUE BAGREMOVE PAŠE I PRUE INTERVENCIJE

Matice uskoro napuste prvi a pređu gore u drugi nastavak. Na njihov prelazak utiče: sve manje prostora za zalijeganje u prvom nastavku, u drugom nastavku povećava se broj mladih pčela a u njemu se nalazi po dva prenesena rama sa leglom. Sada u takvoj situaciji matice imaju dovoljno prostora za polaganje jaja. To je period maksimalnog intenzivnog razvoja.
Pri postavljanju plodišnih nastavaka po novom rasporedu oni se ujedno okreću za 180° i na taj način dodatno stimulira pčele na prenos hrane iz prostora gdje ona sada smeta. Zbog uočljivo bržeg razvoja osnovnog pčelinjeg društva u odnosu na pomoćno, cilj ove rotacije plodišta je da se izjednače pčelinja društva. Jače pčelinje društvo je sada iznad Snelgrove daske i ono će da ostane bez svojih izletnica čiji je broj veći nego što će da prihvati izletnica iz do tada pomoćnog pčelinjeg društva. Donje društvo naletom većeg broja pčela izletnica počinje se brže razvijati i nakon desetak dana oba pčelinja društva će biti približno iste jačine.
Od 10 do 12 dana poslije ranije rotacije nastavaka maticu treba ograničiti na prostor od jednog nastavka. Do tada je ona zalegla dovoljno legla da će do početka bagremove paše košnica biti krcata pčelama. Taj period je najčešće desetak dana pred početak bagremove paše.
U nastavcima sa leglom koje su matice napustile poslije ranije rotacije sve je leglo poklopljeno. Sada je veoma važno zadržati radno raspoloženje kod pčela. Pri svakoj navedenoj rotaciji nastavaka u ovom periodu pčelama se dodaju satne osnove na dogradnju. Tako i sada pri posljednjoj rotaciji ali u ovom slučaju se dodaje još jedan medišni nastavak. Ovo je i posljednji raspored plodišnih nastavaka.
U ovom načinu dvomatičnog pčelarenja koji je primijenjen na našim pčelinjacima plodišta se nalaze u prvom nastavku na podnjači i u posljednjem nastavku ispod poklopca. Između njih su medišni nastavci kojih je po potrebi od 2 do 3.
Pri rotaciji i novom rasporedu nastavaka u svakoj dvomatičnoj košnici procjenjuje se po zaposjednutosti pčelama da li je potrebno u tom momentu ostaviti dva medišna nastavka ili između njih dodati i treći. Ustvari u dva nastavka u kojem se nalazi poklopljeno zrelo leglo do početka bagremove paše sve leglo će se izleći i ostaće prazno saće.
Novi raspored nastavaka najčešće se radi već na terenu na paši uljane repice i njihov raspored je najčešće sljedeći:
•    na podnjači u jednom nastavku je plodište a u njemu je najviše nepoklopljenog legla i matica
•    na plodište se postavlja uokvirena matična rešetka sa izlazom za pčele na njenom ramu
•    na matičnu rešetku se postavlja nastavak sa poklopljenim leglom
•    ako je u košnici puno pčela dodaje se nastavak u kojem su naizmjenično raspoređeni ramovi sa izgrađenim saćem i satnim osnovama
•    ako za takvim nastavkom u tom momentu nema potrebe onda se kao treći nastavak dodaje nastavak u kojem je preostalo zrelo leglo iz pomoćnog pčelinjeg društva
•    po redoslijedu sada sa postavlja Snelgrova razdjelna daska a na nju se diže pomoćno plodište u jednom nastavku sa maticom, poklopna daska i poklopac
•    medišni nastavak po potrebi naknadno se dodaje između ranije dodata dva medišna nastavka
U periodu pogodnog proljeća jaka pčelinja društva sakupe i neke rezerve meda koje iz medišnih nastavaka treba ukloniti ali na samom početku bagremove paše. Ovo se treba uraditi zbog proizvodnje što kvalitetnijeg bagremovog meda. Na voćnoj paši, paši uljane repice, žestike, mrtve koprive, maslačka pčele sakupe zavidne količine meda koje treba ili izvrcati ili oduzeti sa ramovima i dodati u košnice koje se ne prevoze na pašu a ostaju u baznom pčelinjaku.
DVOMATIČNA PČELINJA DRUŠTVA U KOŠNICAMA LR NA POČETKU BAGREMOVE PAŠE
Razvoj pčelinjih društava za neku pašu treba prilagoditi njenom početku. Svi poslovi do tada trebaju se obavljati u tom cilju. Od tada svi poslovi se obavljaju u cilju medobranja odnosno što bolje zaposlenosti pčela na iskorištavanju predstojeće paše. To se mnogo lakše postiže sa dvomatičnim pčelinjim društvom. U tom periodu u praksi se mogu pojaviti dvije situacije i to:
•    glavno pčelinje društvo se samostalno razvilo da je ono krcato pčelama odnosno da broji oko 70000 pčela. To je biološki optimum pčelinjeg društva koje može dobro iskoristiti pašu u prvim danima njenog trajanja. Ovoliko brojčano stanje proizlazi iz svih objašnjenih aktivnosti u razvoju i kompletiranju dva nastavka zrelog legla u prostoru proizvodnog pčelinjeg društva. Pomoćno pčelinje društvo tada nastavlja da radi samostalno jedan period.
•    glavno pčelinje društvo nije se dovoljno razvilo da je u njemu optimalan broj pčela pa ga je potrebno pojačati sa pčelama iz pomoćnog pčelinjeg društva. Pojačavanje sa pčelama sakupljačicama obavlja se tek kad počne osjetan unos nektara.
Ovu procjenu mora uraditi sam pčelar a za to treba bogato iskustvo. Međutim, najmanje ćete pogriješiti ako jako pčelinje društvo još više pojačate. Shodno njegovom brojčanom stanju morate mu i osigura ti sve neophodne uvjete za život i rad. U praksi se rijetko dešava da u izuzetnim godinama kada je proljeće pogodno pa pčele iskoriste dosta razvojne paše. Zbog toga ću drugi način objasniti kao najčešću situaciju u praktičnom pčelarenju.
STANJE POSLIJE INTERVENCIJE U KOŠNICI NA POČETKU BAGREMOVE PAŠE
Slika br.

1.    Na podnjači ostaje plodišni nastavak osnovnog pčelinjeg društva a na njega se stavlja uokvirena matična rešetka na kojoj ima otvor za izlaz, pčela iz medišta. U tom nastavku matica treba da ima dosta prostora za polaganje jaja a u njemu treba tada da ima manja količina meda odnosno što tanja medna kapa. Ovo se radi sa ciljem jer nam pčele trebaju i za drugu pašu.

STANJE PRIJE INTERVENCIJE U KOŠNICI NA POČETKU BAGREMOVE PAŠE

2.    Na matičnu rešetku se stavljaju medišni nastavci sa izgrađenim saćem. Znači tri medišna nastavka odnosno dovoljno prostora za odlaganje nektara i smještaj pčela. Kada se u tom periodu pčelama doda toliko praznog saća ono pčelama daje upozorenje odnosno odašilja feromone praznog saća. Na to pčele reagiraju sa njihovim razmišljanjem "Nas je mnogo, praznog saća je mnogo a paša počinje. Moramo za nas sakupiti mnogo hrane. Imamo sve na raspolaganju. Ne budemo li tako radile uginućemo .
3.    Na medišne nastavke postavlja se Snelgrova razdjelna daska. Na otvoreno jedno lijeto na njoj pčele i dalje komuniciraju.
4.    Pomoćno pčelinje društvo ostaje najčešće u posljednjem nastavku ispod poklopne daske.

Slika broj 24
Došao je pravi trenutak da se ulaz na podnjači košnice maksimalno proširi. Ako pčelar posjeduje pčelarsku vagu na pčelinjaku ona mu je najbolji orijentir kada treba preusmjeriti pčele iz pomoćnog pčelinjeg društva u zajedničko medište.
PREUSMJERAVANJE PČELA SA SNELGROVOM RAZDJELNOM DASKOM
Konstrukcijsko rješenje Snelgrove daske u ovom slučaju ima zadatak da oduzme pčele izletnice iz pomoćnog pčelinjeg društva i preusmjeri ih u sakupljačku pomoć u zajedničko medište koje je uvijek ispod razdjelne daske.

Slika br. 25
Do tog momenta pčele iz pomoćnog pčelinjeg društva izlijeću na izlaz L1. Svi ostali otvori za izlaz pčela na razdjelnoj dasci su zatvoreni. Autor za zatvaranje ovih izlaza redovno koristi pripremljene komadiće tvrde spužve. Spužva je najpogodnija zbog olakšanog postavljanja i vađenja.
PRVO PREUSMJERAVANJE PČELA
Kada pčelar procijeni da je pravi trenutak za preusmjeravanje pčela to može da uradi veoma lako jer mu za taj posao ne treba dosta vremena. Postupak se sastoji u sljedećem:
•    otvoriti ljeto L2 a zatvoriti lijeto L1
•    odmah otvoriti i lijeto L3
Nakon ovog postupka u cjelokupnoj košnici odvija se bez zastoja reorganizacija rada. Sve pčele izletnice iz pomoćnog pčelinjeg društva izletiće na pašu kroz novootvoreni izlaz L3. Na taj izlaz sve pčele izletnice napustiće pomoćno pčelinje društvo i pri tome se neće potruditi da zapamte njegovu poziciju. One su naučile da se pri povratku sa paše služe lijetom L1. Sve pčele koje se vraćaju sa paše pronaćiće zatvoreno lijeto L1. ali će ubrzo pronaći otvoreno lijeto L2 koje se nalazi niže za 3 mm ispod lijeta L1. Bez velike gužve zbog ove prevare pčela one nastavljaju normalno da rade. Nektar koji donose pčele odlažu u prvi nastavak ispod pregradne daske. Kroz duplu žičanu mrežu pčele osjećaju svoju maticu i svoje sestre pčele iznad žičane mreže. Pošto je paša u toku ne dolazi uopće do tuče pčela pri spajanju. Poslije nekog perioda plodište pomoćnog pčelinjeg društva ostane potpuno bez pčela izletnica. U njemu ostanu samo najmlađe kućne pčele. Ali život treba nastaviti. Postojeće leglo treba hraniti. Za to treba osigurati uvjete. Tada mlade kućne pčele postepeno počinju izlijetati na izlaz L3. ali se kroz njega i vraćati u košnicu. Pošto te pčele najčešće izlijeću iz košnice prvi put one i ne znaju za drugi izlaz. U početku se može primijetiti izlijetanje samo manjeg broja pčela. Ali svaki dan njihov izlet postaje masovniji. Ali se u prostoru pomoćnog plodišta legu nove generacije pčela i ono se stalno puni.

DRUGO PREUSMJERAVANJE PČELA
Kako paša odmiče zbog izrađivanja pčela u proizvodnom pčelinjem društvu primijeti se i smanjivanje njihovog broja. To se može uočiti na ulazima u košnicu. Drugo preusmjeravanje pčela sastoji se od sličnog postupka a po sljedećem redoslijedu:
•    zatvori se lijeto L3 a otvori lijeto L4
•    na zadnjoj strani Snelgrova razdjelne daske otvori se lijeto L5
•    odmah se zatvori i lijeto L2. na koje su do sada komunicirale pčele sakupljačice. U tom momentu njih je
dosta manji broj zbog izrađivanja i uginuća. Kada se zatvori ovo lijeto pčele se sakupljaju oko njega ali ubrzo pronađu otvoreno lijeto L4. i na njega se navikavaju komunicirati. Ovim postupkom ponovo se rasterećuje plodište pomoćnog pčelinjeg društva. Na različitim pašama gubitak pčela je različit. Na primjeru bagremove paše autor redovno vrši dva puta preusmjeravanje pčela zbog ovih gubitaka. Prvo na početku paše i drugo vršim na 3 do 4 dana prije završetka paše. Ovim preusmjeravanjem oduzme se manji broj pčela a to je težinski oko jedan kilogram.
Pomoć pčela sakupljačica u ovom momentu ima dva cilja:
•    da pomogne dopunu medišnih nastavaka
•    da pomogne sazrijevanju i poklapanju meda sve do vrcanja

Uz veći broj pčela u medištu u tom periodu proces sazrijevanja meda odvija se brže ali se dobije i kvalitetniji med

TREĆE PREUSMJERAVANJE PČELA
Ovo preusmjeravanje pčela obično se primjenjuje na samom početku neke druge paše a zavisno od terena gdje se pčelinjak nalazi. Na našim pčelinjacima ovo preusmjeravanje pčela vršim na početku lipove paše. Postupak preusmjeravanja pčela u ovom slučaju odvija se zatvaranjem lijetaa L5 a otvaranjem lijeta L6. Na isti način pčele pri povratku sa paše ulaze u zajedničko medište. Odmah se otvara i lijeto L1. za mlade pčele koje treba da prvi put počnu da izlijeću iz pomoćnih pčelinjih društava. Tada se zatvara i lijeto L4.

Slika broj 27
Redoslijed preusmjeravanja pčela u ovom slučaju odvija se u suprotnom smjeru kazaljke na satu. Naravno da svaki pčelar koji usvoji ovaj sistem pčelarenja može da usvoji i drugi redoslijed preusmjeravanja pčela.
Zavisno od potrebe odnosno uvjeta pčelarenja ovisi i ukupan broj ovih preusmjeravanja. U slučaju intenzivnog selećeg pčelarenja ovaj broj je veći. Autor prosječno u toku intenzivnih paša preusmijerava pčele 4 do 5 puta.
Cilj svega što se radi je održavati pčelinja društva na približno konstantnom brojčanom stanju od početka prve pa do kraja medobranja. Iz bogatog pčelarskog iskustva mogu da iznesem sljedeću konstataciju:
•    na početku svake paše pčelar ne može znati hoće li ona biti slabija ili bogatija
•    pčelar ne može točno znati koliko će ta paša trajati. Nekada dužina iste paše može da traje po sedmicu dana više ili manje
•    jednu vrstu paše seleći pčelari mogu da koriste na dva mjesta tj. u nižim i višim predjelima. To je takozvana razvučena paša.
Pčelari čija je osnovna proizvodnja med na ovo trebaju obratiti pažnju a sve u cilju što boljeg zaposlenja pčela odnosno ostvarivanja visokih prinosa na pčelinjaku. I svaki drugi način rada koji vodi prema ostvarivanju visokih prinosa pčelari trebaju primjenjivati. Jer samo na taj način pčelarenje postaje ekonomski opravdano.
EKONOMIČNOST PČELARSKE PROIZVODNJE SA DVOMATIČNIM PČELINJIM DRUŠTVIMA
Ne budite u zabludi da sve ranije napisano može da se uradi i primijeni bez vašeg znanja koje treba da se praktično primijeni na pčelinjacima a ne u praznim i dugo iscrpljujućim pčelarskim razgovorima i sastancima. Ali vam sa sigurnošću mogu garantirati da dok budem pčelario nikada više neću pčelariti sa jednomatičnim sistemom. Mnogi će se upitati: A zašto? Neki se vjerojatno neće složiti sa mojim zaključkom. Nije mi namjera da uporno predlažem samo ovaj način pčelarenja. Meni uvijek služe za primjer oni pčelari koji pod istim: pašnim, klimatskim, tehnološkim itd. uvjetima postižu bar za nijansu bolje prinose. Prema tim rezultatima uvijek treba težiti pa i uzgoju pčela i njihovom iskorištavanju.
Zbog još slikovitijeg uspoređivanja sa jednim pčelinjakom uzeću za primjer jedno poljoprivredno dobro koje posjeduje oko 300 ha obradivog zemljišta za proizvodnju kukuruza i jedan pčelinjak sa 100 košnica u dvomatičnom sistemu pčelarenja.
•    priprema zemljišta za sijanje odnosno oranje treba da se uradi u optimalnom roku dok to vremenski uvjeti
odgovaraju za oko 10 dana kao što traje i bagremova paša. Pretpostavimo da na tolikom pašnom terenu treba i pčelinjak od 100 košnica da iskorištava pašu.
•    ako poljoprivredno dobro posjeduje traktore veće snage koji vuku 4 do 5 plugova za oranje navedene površine zemljišta biće potrebno manje radnih dana nego kada taj posao treba uraditi sa manjim traktorima koji vuku 1 ili 2 pluga. Tako vam je sa jakim i slabim pčelinjim društvima.
•    ako promatramo sa uštedom u: radnom vremenu, potrošnji goriva, fizičkom umaranju, potrebnom broju vozača korištenih traktora, novčanim sredstvima za nabavku potrebne mehanizacije prednost je uvijek na strani jače mehanizacije sa kojom treba uraditi neki posao u odnosu na slabiju. Iako je i u pčelarstvu. Jaka pčelinja društva u dobrim pašnim uvjetima mogu mnogo više da urade nego srednje jaka i nepripremljena pčelinja društva.
•    sa slabim pčelinjim društvima teško je pčelariti kao što je teško upravljati sa malom poljoprivrednom mašinom kao na primjer malim traktorom.
•    dnevni učinci velikih traktora mogu se uporediti sa dnevnim unosom jakih dvomatičnih pčelinjih društava. U toku mog dosadašnjeg pčelarenja doživio sam maksimalni dnevni unos nektara na bagremovoj paši 12,6 kg. U dostupnoj literaturi mogu se pronaći podaci i sa većim dnevnim unosima.
Za svaku predstojeću pašu trebamo se pripremati kao da će ona biti najbolja do sada. Nektar u cvijetu ne može da čeka. Njega treba sakupiti u tom optimalnom periodu. Sada ponovo postavite sebi pitanje: "A što u takvim pašnim uvjetima mogu da urade slaba i srednje jaka pčelinja društva; Dobru mednu godinu treba dugo čekati. Kada je ne iskoristite još duže ćete da se kajete.
Da bi pčelarstvo bilo uvijek ekonomski isplativo na amaterskim a posebno na komercijalnim pčelinjacima potrebno je obučiti se i stečeno znanje primijeniti na proizvodnji svih pčelinjih proizvoda. Kao i u svim drugim granama privrede tako i u pčelarstvu potrebno se je usko specijalizirati za slične proizvodnje.
Svaka specifična proizvodnja zahtijeva i specifičnu opremu za koju pčelar treba biti osposobljen za korištenje. Vaš autor se usko specijalizirao za uzgoj matica i proizvodnju matične mliječi. Obje ove proizvodnje zahtijevaju sličnu opremu u procesu proizvodnje što je najvažnije zbog maksimalnog iskorištenja opreme i pčela kao i povećanjem proizvodnje nabavljena oprema nam postaje veoma jeftina koja se kroz gotove proizvode brzo isplati.
Zbog ekonomičnosti vaše pčelarske proizvodnje pored ranije navedene koju autor koristi možete paralelno stručno se usavršiti za: proizvodnju meda i sakupljanje polenovog praha, proizvodnja paketnih rojeva i meda u saću. Sva ova i druga proizvodnja nije isplativa bez stalne selekcije u proizvodnim pogonima odnosno pčelinjacima.
Drugi slikoviti primjer ekonomske opravdanosti proizvodnje što više različitih pčelinjih proizvoda možemo usporediti i sa ovim slučajem. Ako poljoprivredni proizvođač kupi traktor sa kojim će u toku godine uzorati samo
oko 7 ha zemljišta i poslije ga parkirati u garažu mogu uporediti sa jednim pčelinjakom koji se koristi za proizvodnju meda.
Ako poljoprivrednik svoj traktor koristi pored oranja i za druge poslove kao npr: tanjiranje, sijanje, frezanje, košenje trave i može se navesti čitav niz eksploatacije traktora sa priključnim mašinama. Ovo se može uporediti sa predlaganom više različitom pčelarskom proizvodnjom.
Naravno da na ekonomičnost pčelarske proizvodnje utiču i neki drugi faktori o kojim će biti pisano na drugom mjestu u ovoj knjizi.
SELIDBA PČELINJAKA
Prevoz pčelinjih društava na paše spada u najteže poslove u pčelarstvu. Posao oko pčela mora se najozbiljnije isplanirati a kasnije i odvijati po tom planu. Svi poslovi u toku provoza obavljaju se ili kasno navečer ili rano ujutro.
Pronalaženje pašnih terena treba se uraditi prije a osigurani teren mora ispunjavati sljedeće uvjete :
•    put do mjesta za postavljanje košnica na novoizabranoj lokaciji treba da bude tvrd i da se njim može uvijek doći i izaći. Ovdje posebno mislim na period kada nekoliko dana pada kiša a vi zbog nekih okolnosti trebate seliti pčelinjak sa tog terena.
•    mjesto na koje će se doseliti pčelinjak po mogućnosti treba da je što ravniji. U ovom slučaju nepogodan je teren koji se često ore ali je pogodan teren: dugogodišnjih livada, voćnjaka, pogodna mjesta u dvorištima itd.
•    po mogućnosti pčelinjak postaviti u blizini čistih potoka zbog snabdijevanja pčela vodom. Ali se treba raspitati kod obližnjeg stanovništva da li nivo vode u potoku u slučaju jakih kiša ne naraste toliko da poplavi okolno zemljište. Neki nepromišljeni pčelari zbog ovog su ostali bez svojih pčelinjaka
•    suradnja sa pčelarima u tom kraju ne smije izostati. Često će vam dobro doći u pronalaženju pogodnih terena
•    prijavljivanje kod općinskog udruženja pčelara ili nadležne institucije koja prati ovu oblast mora se uraditi prije nego se pčelinjak doseli. Po njihovom zahtjevu i uputstvu pčelar koji treba doseliti svoj pčelinjak na njihovu teritoriju treba pripremiti i ispuniti sve uvjete koje su propisalo nadležne ustanove
•    dobro je da u neposrednoj blizini ima neko da stanuje odnosno da ima zidani objekat ako treba vrcati med na tom mjestu
•    pčelinjak treba doseliti u blizinu paše da pčele ne lete daleko od nje
•    ako u blizini ima brdovitog terena na kojem se nalazi paša košnice treba postaviti na pogodno mjesto ispod brda
•    pčelinjak postaviti tako da što manje smeta: drugim pčelarima okolnom stanovništvu, životinjama, pješacima koji prolaze putem pored pčelinjaka
•    teren na koji treba doseliti pčelinjak treba ranije pripremiti odnosno pokositi travu, ako ima mladog rastinja treba ga isjeći da se lako može kretati po terenu
•    ako pčelar ima mogućnosti i prije doseljenja treba postaviti privremena postolja. Time sebi dosta olakšava a posebno ako pčele istovara u toku noći
•    na rezervirano mjesto treba postaviti tablu na kojoj imaju svi podaci o pčelaru. U ovom slučaju drugi pčelari nemaju pravo postaviti na to mjesto svoje košnice
•    suradnja sa pčelarima koji imaju stacionirane pčelinjake na tom terenu treba da je korektna
•    potruditi se da teren gdje će se doseliti pčelinjak ne bude preopterećen sa brojem košnica. U tom slučaju umnogome se smanjuju prinosi sa paše.
Iz izloženog se može zaključiti da izbor lokacije nije jednostavan posao kao što to neki pčelari misle. Oni selidbu košnica još zamišljaju da ih natovare na svoja vozila i gdje se to njima svidi da ih tamo ostave ne pitajući nikog. Obično ovi pčelari uvijek izazovu neki problem. Oni na ovaj način prave problem i pčelarima koji za selidbu pčela osiguraju sve uvjete koji su ranije objašnjeni.
Priprema pčelinjaka obično se odvija postepeno još dok se obavljaju posljednji poslovi pred početak paše. U te poslove obično spada:
•    dodavanje dovoljnog broja medišnih nastavaka na sve košnice koje će se seliti a srazmjerno njihovoj snazi
•    pripremi se sav pribor koji je potreban za selidbu i za eventualne poslove na mjestu gdje se pčelinjak doseli
•    ako se pčelinjak utovara i istovara iz vozila na vrijeme treba ugovoriti potreban broj radnika za ovaj posao. U posljednje vrijeme sve se više prelazi na mehamzovano obavljanje ovih poslova da bi se ljudski rad što manje koristio
•    uvezati sve košnice odnosno sve njihove elemente u jednu cjelinu
•    ne zaboraviti u svim košnicama osigura ti dobru ventilaciju.
Zbog nje se u transportu najčešće uguše najjača pčelinja društva
•    problem zatvaranja i otvaranja ulaza u košnicu treba riješiti na najprostiji način. Ovim morate osigura ti da pčele ne mogu da izlaze pri utovaru i transportu jer zbog toga se obično pojave neplanirani problemi
Utovar košnica u vozila treba početi kada se sve pčele vrate sa paše. Redovno se dešava da neka pčelinja društva prestaju ranije, sa posljednjim izletima na pašu a neka kasnije. Zbog toga se treba pridržavati sljedećeg redosljeda.
•    na brzinu zatvoriti ulaz u košnicu iz koje vise ne izlijeću pčele i odmah je nositi u vozilo. Tako po redu uraditi i sa sljedećim košnicama iz kojih pčele više ne izlijeću
•    u ovom slučaju na svojim mjestima ostaviti one košnice u koje se pčele još vraćaju sa paše. U njih će se vratiti i nešto pčela iz košnica koje smo već sklonili a koje su se duže zadržale u prirodi

Slika br. 29 Pregled pčelinjih društava ugrađenih u prikolicu
•    ako je radno osoblje sposobno i izvježbano za ovaj posao može se na brzinu pripremiti i utovariti poneku košnicu u koju se još sve pčele nisu vratile. Ima pčelinjih društava čije se pčele vraćaju sa paše i po mraku. Takve košnice ostaviti za utovar zadnje.
•    za košnice koje se posljednje utovaraju mora se dodatno i pripremiti. I po crnom mraku na njihovoj poletaljci je dosta pčela a posebno ako su dnevne temperature visoke. Ranije pripremiti prskalicu sa vodom kojom treba na prekide prskati na poletaljku i na taj način izazvati vještačku kišu. Većina tih pčela se postepeno i povlači u košnicu ali uvijek poneka ostane sa strane košnice. Nikada se ne može svaka pčela zatvoriti kada se pri višim temperaturama navečer utovaraju košnice. Kada je temperatura niža onda je to mnogo lakše i brže uraditi.
•    na vrijeme treba osigurati prenosne lampe za slučaj ako se sa utovarom zakasni do kasno u noć.
•    na velikim komercijalnim pčelinjacima sa transportom pčela se počne ranije dok još pčele lete. Na svakih deset košnica ostavi se po jedna slabija košnica da se u nju sakupe sve preostale pčele koje se vraćaju sa paše kasnije. Na njih se postave sakupljači pčela koji omoguće pčelama da udu u košnicu ali iz nje ne mogu izaći. Isto večer ili sljedeće jutro po te košnice se naknadno dođe.
•    pčelari koji imaju svoje košnice ugrađene u prevozno vozilo riješili su problem mukotrpnih utovara i istovara košnica. Po smirivanju pčela u košnicama pčele se brzo zatvore i može se odmah krenuti na put. U ovim košnicama još u toku dana otvore se ventilacije i ventilacioni zbjegovi da se pčelama omogući dovoljan dotok svježeg zraka
•    brzinu vozila kojim se prevoze košnice sa pčelama treba prilagoditi uvjetima vožnje na putu i ni na koji način ne ometati druge učesnike u saobraćaju. Vozilo kojim se prevoze pčele mora biti tehnički ispravno za kretanje u saobraćaju. U ovom slučaju nipošto ne improvizirati izradu ili dogradnju vozila
•    obično se sa prevozom pčelinjaka završi još u toku noći. Kod nas nema tolikih rastojanja do paše da se prevoz mora nastaviti i sljedećeg dana.
Istovar košnica iz vozila treba uraditi odmah kada se dođe na novu lokaciju. Košnice se postavljaju na pripremljena postolja ili ih pčelar tada reda po zemlji.
•    istovar košnica može se obaviti odmah prema osvjetljenju
•    istovar se može obaviti i kada počne svitati
Ako se košnice istovare po noći ne smiju se odmah (otvarati i lijeta već treba sačekati da se pčele smire poslije transporta pa tek onda na preskok početi otvarati.
Ako se košnice istovaraju ujutro tada poslije istovara treba sačekati oko pola sata pa početi sa otvaranjem lijeta na košnicama. Lijeta se otvaraju na preskok tj. kod jedne košnice otvoriti a jedna neka bude zatvorena još neki period.
Kada se pčele malo smire na poletaljkama košnica koje su prve otvorene tek tada treba otvoriti sve preostale košnice. Tada su pčele agresivne zbog transporta i za takve uvjete se pčelar treba i pripremiti.
Poslije smirivanja pčela ventilacije na košnicama treba smanjiti ili zatvoriti. Pošto paša tek počinje pčelinjim društvima otvoriti ulaze u košnice srazmjerno njihovoj snazi. Tada prije povratka kući još jednom treba prekontrolisati:
•    da li su košnice, postavljene u približno horizontalni položaj ako je potrebno ponovo ih popraviti da poslije vašeg odlaska a pri vjetrovitom vremenu ne dođe do njihovog prevrtanja
•    ako poklopci na košnicama nisu uvezani u kompletu sa ostalim elementima na njih možete staviti cigle, kamenje, betonske blokove itd. i na taj način onemogućiti da ih vjetar skine
•    nije preporučljivo otvarati košnice isti dan kada se one dosele na novu lokaciju u cilju; dodavanja ramova, dodavanja nastavaka, ili zbog nekih drugih poslova,
•    dovezene pčele na pašu treba ostaviti na miru a u periodu dok paša traje samo izuzetno intervenisati
•    sve aktivnosti u toku paše pčelar treba da ocjenjuje po radu pčela odnosno po snimanju poletaljke. Najpogodnije je na pčelinjaku imati pčelarsku vagu postavljenu pod srednje jako pčelinje društvo.
Selidba pčelinjaka na nekoliko paša ima dugu tradiciju u svijetu ali i kod nas. U prošlosti pčelinjaci su se prevozili: na zaprežnim kolima, vozovima ali su se košnice prenosile na konjima i magarcima. Razvojem saobraćaja prevoz pčelinjaka je dosta olakšan. Danas se pčelinjaci prevoze sa svim prevoznim sredstvima a veliki komercijalni pčelinjaci u svijetu prevoze se i avionima.
ODUZIMANJE I VRCANJE MEDA
Poslije završetka pčelinje paše posebno kada je ona bogata i uspješna: pčelar i njegova porodica a nekada i pomoćnici imaju pune ruke posla. Posebno su vesela djeca koja radoznalo ali sa velikim strahom od uboda pčela trčkaraju i čekaju kada će poteći prve kapi meda da krišom svoje prstiće stave pod slavinu iz koje curi med. Tako sam i ja nekada radio i toga se uvijek rado sjetim kada se vrši vrcanje meda.
Ako je pčelinjak sa velikim brojem košnica tada pčelar i pomoćnici imaju mnogo posla. Svako ima svoje zaduženje. Oni koji se ne boje pčelinjih uboda obavljaju poslove oko oduzimanja ramova i prenosa u zatvorenu prostoriju. Oni pomoćnici koji se plaše pčela samo krišom proviruju kroz prozor da bi vidjeli šta se oko košnica dešava.
A napolju je prava borba u kojoj učestvuju pčelar kao pljačkaš dragocjenog i sa teškom mukom sakupljenog meda i veliki broj pčela koje brane svoju hranu svim raspoloživim sredstvima. Mislim da u pčelarstvu nema težeg posla nego od pčela oduzeti njihov med. Zato je u narodu poznata izreka da je za svakoga med sladak samo za pčelara gorak. To se u ovom slučaju baš dokazuje.
Vađenjem punih ramova sa zrelim poklopljenim medom i otresanjem ili brisanjem pčela finom četkom sa saća poslije se ramovi prenose u prostoriju. Ovaj posao se na velikim pčelinjacima obavlja sa električnim stresačima pčela ili sa bježalicama.

Slika br. 30 Oslobađanje medišnih ramova od pčela
Jedan po jedan ram i sve do jedne granice kada se mora i treba prekinuti, jer i pčelama treba ostaviti meda za njihove biološke potrebe. A posebno što su to pčele i zaslužile. Tako rade pčelari site duše i ljudskog razmišljanja o najvrijednijim radilicama. Ali ima pčelara sa velikim apetitima koji bi da od pčela oduzmu i posljednje kapi meda. Kod takvih pčelara drugi put kada dođe vrijeme vrcanja meda često ne bude ni meda ni ti pčela u košnicama.
Zato uvijek treba raditi kao oni sitni pčelari. Međutim, u sadašnje vrijeme oduzimanje meda i vrcanje ne predstavlja veliki problem jer su ti poslovi sada toliko usavršeni da ih je dosta lakše raditi nego ranije. U pripremljenu prostoriju se unose ramovi i slažu u vertikalni položaj da med ne bi curio iz ćelija saća. Fini bijeli poklopčići na saću štite med da ne curi iz ćelija.
Te voštane poklopčići potrebno je skloniti da bi med mogao centrifugiranjem da se iscijedi iz ćelija sača. Skidanje poklopčići obavlja se specijalnom širokom viljuškom, tankim elastičnim noževima, parnim noževima, električnim skidačem, specijalnim električnim fenom itd. Korištenje ovih pomagala zavisi od veličine pčelinjaka kao i od radne snage koju pčelar angažiraju pri vrcanju. Skidanjem voštanih poklopčića med počinje da se cijedi u posude iznad kojih se obavlja taj posao.
Tako pripremljeni ramovi stavljaju se u vrcaljku ili centrifugu. To je prosta mašina u koju se slažu pripremljeni ramovi. Centrifuga ima raznih sa malim i visokim kapacitetom u zavisnosti od veličine pčelinjaka. Centrifuga je konstruirana tako da zajedničkim rotiranjem svih postavljenih ramova sa medom uslijed centrifugalne sile dolazi do istresanja meda iz ćelija saća na unutrašnju stranu centrifuge. Što je med rjeđi on se lakše istresa iz ćelija. Pri tome uvijek ostaje manja količina meda u ćelijama saća koja pri rotiranju ne može da izađe.
Niz unutrašnju stranu centrifuge med se postepeno slijeva prema najnižoj tački na kojoj je ugrađena slavina. Med se ispušta u čiste posude koje moraju biti bez ikakvog stranog mirisa. Izvrcane ramove sa praznim saćem pčelar ponovo vraća pčelama da nastave sa svojim radom. To će one i nastaviti ako imaju za sebe bogatu rezervu hrane.
Pri obavljanju ovog posla higijena mora da bude prisutna na najvišem nivou. Prostorija, cjelokupni pribor koji se koristi mora biti besprijekorno očišćen a suh. Odjeća na radnom osoblju koje obavlja sve navedene poslove najbolje je da bude bijela pčelarska oprema koja također mora uvijek biti čista. Ni u ovom dijelu posla ne smijemo improvizirati.
Izvrcani med potrebno je upakovati u posude u kojima će se čuvati. Poslije vrcanja nekoliko dana posude sa medom treba prekriti Čistom gazom da iz njega ispari višak vode. Posebno treba obratiti pažnju da izvrcani med ne pronađu pčele. Tek tada nastaju problemi. Ako pronađu samo bilo kakav ulaz u neku od posuda veliki broj pčela će se u medu umazati i uginuti. Tada je teško i druge pčele ukloniti iz prostorije ili vam oko te zgrade. Narednih nekoliko dana pčele lijeću oko te prostorije kako bi došle do meda. One su o tome detaljno informisane od svojih izviđačica. Zbog navedenog pri vrcanju i čuvanju meda treba osigura ti takve uvjete da pčele dolaze što je to moguće manje u dodir sa izvrcanim medom.
ZAMJENA MATICA U DVOMATIČNIM PČELINJIM DRUŠTVIMA
U suvremenim uvjetima pčelarenja i u trci za ostvarivanje što većih prinosa sa raspoloživim pčelinjakom pčelari primjenjuju razne metode i opremu. Postoji dosta faktora od kojih zavise prinosi pčelinjih proizvoda. Kao osnovni faktori su: pčelinja paša i njeno bogatstvo, jačina pčelinjih društava koja koriste raspoložive paše, praktična i teorijska obučenost pčelara da primijeni raspoložive mogućnosti, kvalitet košnica itd.
Na jačinu pčelinjih društava umnogome utiče kvalitet njihove matice. Kao bolna rana na neekonomičnim pčelinjacima javlja se u najvećem procentu zbog nekvalitetnih matica. Sve ima svoj rok trajanja pa i matica. Sve ima svoj kvalitet pa i matica. Kada imate lošu maticu u nekom pčelinjem društvu sa njim najčešće ostvarite gubitak. Ali u njega uložite isto kao u ono koje daje visoke prinose. A zašto mu ne zamijenite maticu? Na nju prvo obratite pažnju. Ona je srce pčelinjeg društva. Ona je najmanja investicija a daje nam najviše.
Mali broj pčelara mijenja svoje matice. Većina je to prepustila pčelama. To im je velika greška. Greška o kojoj može dosta da se piše i priča. Što prije spoznate ovu grešku prije ćete postati zadovoljniji u pčelarstvu. Kada o maticama vodite malo brige na svom pčelinjaku one vas izdaju kada su vam najpotrebnije. To se dešava i u jednomatičnom i u dvomatičnom pčelinjem društvu. Mislim da sa dvomatičnim pčelinjim društvima i njihovoj primjeni u praksi na pčelinjacima ne bi trebalo i počinjati dok se sa maticama detaljno ne bi raščistilo. Ovdje mislim na redovnu zamjenu matica. Pčelariti dvomatičnim sistemom bez redovne zamjene matica bila bi zasig urno promašena investicija.
Autor redovno vrši zamjenu matica na našim pčelinjacima svake godine. Veoma je rijedak slučaj da se u nekom pčelinjem društvu u toku intenzivne paše pronađe dvogodišnja matica. Ako je ovakva i prisutna ona je ostavljena zbog svog izuzetnog kvaliteta koji je pokazala u svojoj prvoj godini života. Kao takva u drugoj godini obavezno se koristi u pomoćnom pčelinjem društvu. Vratimo se nazivu jednogodišnja i dvogodišnja matica.
Zamjena matica na našim pčelinjacima obavlja se svake godine u periodu druge polovine kolovoza i prve polovine rujna mjeseca. Znači mijenjamo maticu koja je zamijenjena godinu dana ranije u istoj košnici i korištena jednu godinu. Na osnovu toga i dajemo naziv jednogodišnja matica. Takve matice za jednu godinu mi maksimalno iskoristimo a one u drugoj godini ne bi mogle da razviju jaka pčelinja društva.
Kada neku izuzetno kvalitetnu jednogodišnju maticu tada ostavimo da je koristimo i druge sezone tj. i iduće godine takvu maticu na kraju iduće sezone nazivamo dvogodišnja.
Vratimo se periodu kada autor vrši zamjenu matica. To je period kada je u košnicama osigurana zimska rezerva hrane, u toku je uzgoj zimskih pčela, period kada pčele već predosjećaju zimu, period kada sve matice počinju smanjivati polaganje jaja itd.
Po mom iskustvu to je najpogodniji period za zamjenu matica u našim uvjetima pčelarenja. Ako se uzmu periodi od najranije zamjene matica u pčelinjem društvu koje se pripremano za medobranje može se zaključiti sljedeće:
•    ako se tada mijenjaju matice sa ciljem da proizvedu dosta pčela za pašu imaće se malo koristi u toj godini. Ako se kao primjer uzme najranija zamjena matica oko 20. svibnja trebaće oko 7 dana da sparena matica bude prihvaćena od strane pčela i da počne polagati jaja. Poznato je da matica u početku polaganja jaja polaže manji broj jaja i svaki dan ako je stimulativno forsirana polaže sve veći broj. Ali kalendarski oko dvadesetog svibnja pčelinje društvo u svom razvoju teži prema svom maksimalnom broju jedinki i od novoprihvaćene matice očekuje da ona pokaže svoje kvalitete. Međutim, često mlade matice nisu sposobne u početku da ispune želje pčela ali ni pčelara jer su njihove mogućnosti za to manje. Tada mlada matica u nasljeđe prima manju ili veću količinu legla od prethodne matice. Ali kao najvažnije ovdje je da prve pčele izletnice od mlade dodate matice u najranijem periodu dobijamo tek za 45 do 50 dana od dana dodavanja mlade matice u pčelinje društvo. Znači to je period na samom početku jula mjeseca kada se većina izdašnih paša na našim terenima već završava. Mlada matica će proizvoditi pčele poslije glavnih paša kada nam one nisu najpotrebnije u većem broju i tako cijeli period do kasne jeseni. Do tada ona će se djelimično izraditi. Iduće godine u ranom proljetnom razvoju ona će polagati jaja ali ne i maksimalno što je tada veoma važno za pčelinje društvo. Zbog toga mnoga pčelinja društva ne mogu do paše da se maksimalno razviju. U velikom procentu greška je do izrađenosti matice.
•    kasnijom zamjenom matice ona se do perioda zazimljavanja pomalo razradi. Njene aktivnosti u postepenom razrađivanju u tom periodu umnogome se poklapaju sa zahtjevom pčelinjeg društva ka smanjenju legla. U ranom proljetnom periodu ona je sposobna da od sebe da sve što je pčelinjem društvu i potrebno za brz i buran razvoj pčelinjeg društva. Uz sve prednosti prisutnosti mlade neizrađene matice u tom periodu i pčelinje društvo a i pčelar mogu praviti planove za uspješno medobranje.
Na osnovu izloženog zamjena matica na našim pčelinjacima je uprošćena i veoma uspješna. Uspješna je zbog već bogato prisutne rezerve hrane koja se ranije osigura pčelinjem društvu. I borba sa varoom u velikom procentu je do tada završena. Znači mir na pčelinjaku kakav je samo potreban za prihvat matica.
U pomoćnim pčelinjim društvima prvo mijenjam matice. Uklanjanjem matica iz plodišta pčelinjih društava evidentira se vrijeme njihovog vađenja. Nakon dva do tri sata od vađenja starih matica dodaju se mlade matice. Nikakvi naknadni poslovi tada se ne rade. Nakon minimalno pet dana poslije dodavanja matica u kavezima vršim kontrolu njihovog prihvata. Po aktivnosti pčela na poletaljkama u velikom procentu mogu da procijenim prihvat matica. Ako su pčele prihvatile maticu ili će je prihvatiti one kroz svoje aktivnosti na poletaljci daju znak ostalim pčelama ali i pčelaru da je stanje u njihovom pčelinjem društvu normalno. U velikom procentu slučajeva kada se oko zamjene i dodavanja matice uradi na pravilan način one budu i prihvaćene. Rijedak je tada slučaj da pčele nisu oslobodile maticu iz kaveza. Za uklanjanje kaveza iz košnica potrebno je također malo vremena kao i za njihovo dodavanje. Ako tada još neka matica nije oslobođena slobodno je ispustim među pčele. U narednih petnaest dana mlada matica ima uvjete da se prilagođava u novoj zajednici. Za taj period ona obično zaleže oko tri rama legla.
Znači nakon petnaest dana od kada je mlada matica prihvaćena i počela da polaže jaja vršim zamjenu plodišta odnosno zamjenu njihovih mjesta. Plodište u kojem se sada nalazi mlada matica spuštam na podnjaču a plodište u kojem je tada stara matica dižem na vrh košnice. Zbog lakše zamjene druge matice. U tom slučaju pčele izletnice normalno ulaze na svoje ulaze i nema nikakvih problema da dolazi do tuče među pčelama. Ovo rotiranje plodišta vrši se u toku cijele pašne sezone najmanje tri puta pri redovnim poslovima na pčelinjaku. U tom periodu rotiranje plodiša ima cilj da se matica u plodištu proizvodnog pčelinjeg društva malo odmori jer je ona više forsirana odnosno stimulisana pošto je kod nje prisutno dosta pčela, djelimično eliminisanje rojevnog nagona u periodu kada je on prisutan na pčelinjacima.
Zamjena druge matice obavlja se na isti način kao što je prije objašnjeno.
Poslije prihvata druge matice raspored plodišta se više ne mijenja. On ostaje takav sve do prve ponovne rotacije u proljetnom periodu kada pčelinja društva dostižu svoj maksimum.
FORMIRANJE VJESTAČKIH ROJEVA OD DVOMATIČNIM PČELINJIH DRUŠTAVA
Na završetku bagremove paše u dvomatičnim pčelinjim društvima ima dosta pčela jer su cijeli period u dva plodišta intenzivno radile dvije matice. Sve te pčele konstantno trebaju i dalje raditi a do pčelara je kako će ih iskoristiti, To je obično period kada su pčelinja društva na vrhuncu svog razvoja. I pored ispunjenih svili neophodnih uvjeta za neizazivanje rojevnog nagona veliki broj pčela u tom vremenu može krenuti u nepoželjnom smjeru odnosno rojenju.
Paralelno sa uspješnim znanjem za razvoj ovako jakih pčelinjih društava kod pčelara treba biti i sposobnost održanja pčela u radnom raspoloženju.
Od načina pčelarenja, iskorištavanja pčelinjih paša, plana za iskorištavanje poslije bagremove paše itd. zavisi dalje korištenje dvomatičnih pčelinjih društava.
Prevozom pčelinjih društava na neku pašu koja počinje odmah nakon završetka bagremove pčelo se zapošljavaju.
Na stacioniranim pčelinjacima koji su locirani na terenima gdje odmah ima neke jače paše pripremljeno pčele se mogu iskoristiti.
Problem se javlja kada nekih godina bagremova paša potpuno podbaci na većini terena pa ni hitno preseljenje na neku novu lokaciju ne bi dalo nekih prinosa. Tada pčelar ima dosta posla. To je vrijeme kada treba spašavati što se spasiti može. Na našu sreću takvih nerodnih godina je malo. Bar ih je bilo malo za ovaj period dok se ja bavim pčelarstvom.
Takve nove momente ja sam koristio za privremeno formiranje vještačkih rojeva do lipove pase. Vremenski razmak između bagremove i lipove paše je 25 do 30 dana. Vještačke rojeve nekada sam koristio za prodaju a nekada za proširivanje pčelinjaka. Zavisno od opremljenosti pčelinjaka ima nekoliko mogućnosti njegovog iskorištavanja.
Ako pčelar posjeduje veći broj razdjelnih dasaka može da ih iskoristi za formiranje vještačkih rojeva u svakom slobodnom nastavku košnice tipa nastavljače. Razdjelne daske trebaju imati slobodan otvor za izlijetanje pčela. Pored toga svaka razdjelna daska ima i ulogu privremene podnjače novoformiranog vještačkog roja. Znači pod jednim krovom može se formirati onoliko novih vještačkih rojeva koliko pod njim ima slobodnih nastavaka. U novoformirana pčelinja društva najbolje je dodati sparene matice. Koji pčelar nema te mogućnosti može dodati po dva kvalitetna zrela matičnjaka. Ova druga varijanta je dosta lošija i treba je izbjegavati.

Slika broj 31 Razdjelne daske različitih rješenja
202
Izlazi za pčele iz novo formiranih rojeva mogu se otvoriti na sve strane košnice. Koliko vještačkih rojeva formiramo u takvoj košnici toliko nam je potrebno razdjelnih dasaka. Tada su u svim nastavcima ramovi sa izgrađenim saćem što je velika prednost za novoformirane rojeve.
U ovakvim slučajevima ja uvijek dodajem mlade sparene matice koje imaju sve uvjete za normalan rad. Tada su vremenski us- lovi obično povoljni tj. u drugoj polovini svibnja . Toplotni režim u cjelokupnoj košnici je zadovoljavajući tako da je proizvedena toplota maksimalno iskorištena za grijanje legla. Pod takvim uvjetima u svim novoformiranim vještačkim rojevima matice će intenzivno polagati jaja. Kada radim formiranje vještačkih rojeva na ovakav način u toku je bogata polenska paša sa bagremca tako da u svakom plodištu pčele unesu od 2 do 4 rama polena. Sakupljen polenov prah u tom periodu sačuvam za period pripreme pčelinjih društava za zimu.
Ovakvo stanje u košnicama ostavljao sam sve do početka lipove paše. Tada sam u dva plodišta ostavljao po jednu maticu dok su ostale prenošene u nove košnice sa po tri rama legla, ram meda i ram polenovog praha. Novoformiranim rojevima odmah sam dodavao po dva kilograma obogaćenih pogačica.

Slika br. 32 Formirani rojevi poslije bagremove paše u pomoćne košnice Slika broj 32 Formirano pomoćno društvo na pet ramova dobija odmah po 2 kg obogaćenih pogačica
Za naredni mjesec dana svi ovi ramovi često su bili puni legla i pokriveni pčelama. Znači u njih se uloži naknadno samo sparena matica i dva kilograma pogačica a dobije se za mjesec dana solidno pčelinje društvo koje na predstojećoj lipovoj i livadskoj paši sebi osigura solidnu zalihu za zimnicu.
Poslije izdvajanja novoformiranih rojeva preostalo zrelo leglo rasporedim u prostoru medišnih nastavaka a također u takve košnice vrate se sve pčele sakupljačice. To mi upravo i jeste cilj da sada opet na početku lipove paše imam košnice krcato pune pčelama.
Početkom lipove paše koristim isti metod oduzimanja pčela izletnica iz pomoćnog pčelinjeg društva i usmjeravani ih u zajedničko medište. Za ovu pašu potrebni su specifični uvjeti za medenje. Ali na terenima gdje ima više stabala lipe ili lipovih šuma pčele uvijek sakupe nešto meda.
Novoformirani rojevi u ovom periodu se solidno razviju a nekada izgrade i po nekoliko ramova saća.
Ovaj način rada u izuzetnim slučajevima od pčelara zahtijeva dosta radnog vremena. U ovakvim slučajevima autor koristi poslije paše višak pčela za paketne rojeve ili za punjenje oplodnjaka na oplodnoj stanici.
ZAZIMLJAVANJE VIŠE PČELINJIH DRUŠTAVA U JEDNOJ KOŠNICI
U cilju što bolje iskoristivosti košnica na pčelinjaku autor je počeo primjenjivati zazimljavanje po nekoliko pčelinjih društava u jednoj košnici. Ovo je najčešći slučaj da se na ovaj način u rezervi imaju takozvani novoformirani rojevi, rezervna pčelinja društva koja se zbog nekih okolnosti nisu normalno razvila da se mogu svrstati u proizvodna.
Za ovu svrhu nekada su korišteni nukleusi koji su povećavali financijska ulaganja u pčelinjak, zahtijevali su više radnog vremena oko njih, zahtijevali su više prostora za smještaj i u primjeni nekada su postajali balast za pčelara.
Što je najvažnije u ovom slučaju koristi se već raspoloživa oprema koju pčelar posjeduje na pčelinjaku a ona mu u tom periodu nije potrebna. U slučaju korištenja košnica nastavljača najbolje se iskoriste slobodni nastavci iz medišta u kojima je već izgrađeno saće.
U periodu kada vam oni više nisu potrebni poslije vrcanja meda a od pčelinjih društava se može oduzeti višak pčela možete u njima formirati nove rojeve. Novoformirani rojevi formiraju se obično sa sljedećim sadržajem: prenese se tri rama sa leglom različite starosti na kojim ostaju pčele koje pokrivaju te ramove, ostali ramovi u nastavku mogu biti djelomično sa hranom a na njima također trebaju biti pripadajuće pčele. U ovom slučaju novoformiranim rojevima najbolje je dodavati sparene matice u kavezima. Može se dodati i po dva zrela matičnjaka ali u ovom slučaju razvoj novoformiranih rojeva odvija se sporije.
Na podnjaču se postavi nastavak sa novoformiranim rojem a preporučljivo je postaviti pogačice direktno na satonoše ramova. To je dobra stimulativna i startna osnova za dalji razvoj novo formiranog roja. Razdjelnom daskom se poklopi postavljeni nastavak a ona je ujedno i nova podnjača za drugi novoformirani roj. Na razdjelnoj dasci ima otvor za izlaz pčela iz drugog nastavka. U ovom slučaju razdjelna daska dijeli potpuno dva novoformirana roja da pčele nemaju kontakt. Razdjelne daske izrađene su tako da na nekim ima otvor bliže lijevoj strani a neke bliže prednjoj desnoj strani na košnici. Kod postavljanja svakog sljedećeg nastavka sa novoformiranim vještačkim rojem razdjelne daske se postavljaju tako da su izlazi za pčele uvijek dijagonalno jedan u odnosu na drugi.

Slika broj 33
Zavisno od potrebe za novoformiranim rojevima pod jednim krovom košnice može se zazimiti 4 do 5 rojeva. Svaki novoformirani roj se može kompletirati iz jednog ili nekoliko proizvodnih pčelinjih društava. Kada se radi na formiranju novih rojeva uvijek se mora paziti da se proizvodne košnice mnogo ne oslabe.
Novoformirani rojevi mogu se postaviti na istom pčelinjaku ali tada se sve pčele sakupljačice vrate u svoje košnice. Ako se prevezu na drugu lokaciju dalje od 4 km u njima će se sačuvati pčele sakupljačke a takvi novoformirani rojevi brže će se razvijati.
Kao posljednja poklopna daska na našim pčelinjacima a i na novoformiranim rojevima koristi se univerzalna hranilica. U cilju dopune hrane za zimovanje prihranjuje se prvo gornje pčelinje društvo i to u početku sa manjom količinom sirupa. Prije toga ulazi za pčele se smanje. Svi novoformirani rojevi zimuju u po jednom nastavku tako da se plodište i rezerva hrane nalazi u njemu. Kada se u najvišem pčelinjem društvu izvrši dopuna hrane izvrši se zamjena mjesta nastavaka.
Najviše pčelinje društvo spušta se da zauzme prvo mjesto na podnjači a ostala se dižu na njega po redoslijedu kako su do tada bili. Sa prihranjivanjem se ponovo nastavlja na isti način kao prethodno. 1 svi ostali novoformirani rojevi dopune se hranom na isti način.
U proljetnom periodu ova pčelinja društva se razvijaju sve dok im u jednom nastavku ne postane tijesno. Pada se po dva pčelinja društva prenesu na novu podnjaču i koriste kao proizvodna dvomatična pčelinja društva.
Korištenje takvih pčelinjih društava najčešće koristimo na oplodnoj stanici za:
stvaranje fonda pčela za punjenje oplodnjaka. Za ovu namjenu na jednoj podnjači formiramo tri pčelinja društva
gdje tri matice proizvedu dovoljno legla za uzgoj pčela kada su nam one najpotrebnije
rano dobijamo jaka pčelinja društva za proizvodnju selekcionisanih trutova na oplodnoj stanici
sa njima stvaramo gigantska pčelinja društva za organizovanu proizvodnju matične mliječi na oplodnoj stanici
Prednost ovakvog načina ogleda se u sljedećem:
•    raspoloživa oprema maksimalno je iskorištena u toku cijele godine
•    uvijek imamo na pčelinjaku rezervnih rojeva koji se u ranom proljeću mogu iskoristiti za popunu košnica ako se u toku zimskog perioda pojave gubici
•    potrošnja hrane ovako zazimljenih rojeva je manja za oko 30 % nego da su u samostalnim
košnicama
• proljetni razvoj mnogo je povoljniji nego da su ova pčelinja društva u pojedinačnim košnicama
Kao prisutan problem u ovom slučaju je sporija dopuna hrane za zimu i manipulacija sa nastavcima na većoj visini.
HIGIJENA NA PČELINJAKU I HIGIJENSKO PONAŠANJE PČELA
U današnjim uvjetima pčelarenja za higijenu i red na pčelinjaku uvijek je odgovoran pčelar. U toku cijele godine higijena se mora održavati na: pčelinjaku gdje su postavljene košnice, prostoriji gdje se obavljaju svi pripremni radovi, alatu sa kojim se radi, odjeći u kojoj se radi itd. Sve navedeno spada u uvjete za rentabilno pčelarenje.
Poželjno je da prostor gdje su postavljene košnice bude ograđen odnosno namijenjen samo za tu svrhu. U današnje vrijeme na pčelinjacima su prisutne razne bolesti pčela i pčelinjeg legla. Uzročnici tih bolesti pritajeno samo čekaju pogodan trenutak pa da krenu na zadatak. Obrazovan pčelar to uvijek mora imati na umu. Ti uzročnici se nalaze u košnicama ili na bližem terenu ispred i iza košnica. U košnicama se najčešće nalaze u prostoru plodišta.
Zbog toga pčelar treba poduzeti niz mjera za sprječavanje mogućih zaraza. Poznato je da većina starih pčela izumire van košnica u ljetnom periodu. U zimskom periodu kada pčele ne izlijeću izvan košnice kada izumru one padaju na podnjaču. Pri pročisnom letu pčele ih postepeno izbacuju i to najčešće ispod poletaljke. Tada ih pčele ne nose daleko od košnica kao u ljetnom periodu.
Kada se završe pročisni letovi autor svake godine pograbi teren ispred košnica oko pet metara i oko dva metra iza košnica. Grabljenjem se počisti što je više moguće sa sušene trave i što je moguće više izbačenih mrtvih pčela. Na tim mrtvim pčelama često ima uzročnika zaraznih bolesti. U tom periodu kada pčele počnu intenzivnije da komuniciraju u prirodi u ranom proljetnom periodu često se vidi da one natovarene polenom padaju ispred košnica dok još trava nije porasla odnosno direktno padaju na uginule pčele. To se desi i zbog jakog vjetra ili hladnoće kada ne uspiju da slete na poletaljku. Kada se malo odmore ponovo se dižu i ulijeću u košnicu ali tada sigurno unose i uzročnike zaraznih bolesti.
U tom periodu autor redovno izvrši dezinfekciju terena ispred i iza košnica. Za ovu namjenu koristim: sporotal, ditosan, gašeni kreč ili neko drugo dezinfekciono sredstvo. Sa prskalicom se poprska cijeli teren koji je ranije pograbljen: ispred, ispod i iza košnica. Prva kiša koja padne poslije prskanja dezinfekciono sredstvo sapere u zemlju tako da se na taj način uništi veliki broj izazivača bolesti.
Ako se vrši dezinfekcija sa krečom onda se u 10 lit. vode umuti 1 kg kreča sa tim poprska pripremljeni teren.
Uz svaki pčelinjak poželjno je imati neku namjensku prostoriju za odlaganje: rezervnih dijelova košnica, potreban pribor za rad na pčelinjaku, odjeću za rad oko pčela itd. Na većini pčelinjacima bez potrebnog objekta teško se mogu završavati svi poslovi. U pčelarskom objektu sve nabrojano treba imati i svoje mjesto da je složeno i razvrstano. U mnogome se dobrom organizacijom olakšava rad na pčelinjaku kada je red u pčelarskoj prostoriji. Mnogo se dragocjenog vremena gubi kada se nešto traži medu priborom i alatom ako sve nije na svom mjestu.
Alat sa kojim se radi mora uvijek biti čist i često dezinficiran. Alatom se najčešće širi bolest na jednom ili više pčelinjaka. Zbog toga nemojte posuđivati ili drugom pčelaru davati svoj alat. Na taj način ćete i sebi i njemu uraditi dobro djelo. Autor bar jednom dnevno dezinficira osnovni alat sa kojim radi na pčelinjaku a posebno na oplodnoj stanici. U kanti od 10 l uvijek stoji pripremljeno sredstvo za dezinfekciju a kanta na takvom mjestu da je uočljiva. Alat i ruke se usput dezinficiraju. Kada se pčelar na to navikne onda to vani je kao i redovan posao prije početka svih poslova. Posebno na dezinfekciju obraćamo pažnju kada idemo sa jednog pčelinjaka na drugi.
Uvijek moramo biti oprezni jer nikada se ne zna odakle vreba bolest.
Odjeća u kojoj pčelar radi mora biti čista i oprana kako zbog zdravstvenog stanja pčelara tako i zbog pčela.
Kada radimo u prirodi gdje sve miriše zašto da i naša odjeća ne bude takva.

Slika br. 34 Higijenske pojilice na oplodnom centru kod autora
Na pijaću vodu za pčele trebate obratiti pažnju još od početka marta da se na nju pčele naviknu. U tu svrhu napravite pojilice iz kojih mogu samo pčele da piju vodu. U tu vodu stavite po malo nozecida i 1 i nozepipa protiv nozemoze. Ona se na pčelinjaku često širi preko nehigijenskih pojila.
Pčele su uvijek čistile prostor u kojem žive i rade bio on šupljina u drvetu, starija ili najnovija košnica. Međutim, ima pčela koje lošije ili bolje čiste svoj prostor. To je isto kao 1 kod ostalih živih bića. To su njihove nasljedne osobine.
Nauka ide u tom smjeru da prati i selekcijom odabira vrijednija i produktivnija pčelinja društva za reprodukciju posebno na uzgoju matica. Pored ostalih pozitivnih osobina kod matica rodonačelnica autor vrši testiranje njenih pčela na higijensko ponašanje.
Postupak se sastoji u tome da se obilježi jedan decimetar kvadratni poklopljenog pčelinjeg legla na kojem su sve ćelije iskorištene. Tankom iglom kroz poklopčic izbušim odnosno ubodem svaku buduću pčelu u svim ćelijama na obilježenom prostoru. Pčele će to odmah da primijete i počnu da skidaju poklopčiče i čiste ćelije koje su ušle u eksperiment. U ovom slučaju što su pčele od jedne matice rodonačelnice više sklone higijenskom ponašanju prije će početi i prije počistiti navedene ćelije. Kontrolu čišćenja ćelija kontroliram svakih 24 sata od početka eksperimenta pa dok pčele ne završe taj posao. Uočeno je da kod ovakvog praćenja odvijanja eksperimenta pored ostalih pozitivnih osobina kod manjeg broja matica rodonačelnica ovaj test ne dobije prolaznu ocjenu. Takve matice se izbacuju iz korištenja prije nego se iskoriste za pojedine svrhe na oplodnoj stanici. Između pojedinih pčelinjih društava iste jačine postoji razlika i do tri dana u ranijem i kasnijem čišćenju uništenih larvi.

PRIHRANJIVANJE PČELA TEČNOM I ČVRSTOM HRANOM
Pčele su oduvijek za hranu koristile med i polenov prah koji su one sakupile u prirodi, preradile ga u košnici i odložile ga u ćelije saća. Kao biološka cjelina pčelinje društvo je nagonski uvijek sakupljalo više hrane u prirodi nego što mu je potrebno za svoje potrebe. Kada ih je čovjek počeo uzgajati počeo je da od pčela i oduzima dio sakupljene hrane. Od tada pa i danas u pčelarstvu je to redovna pojava.
Kada se šećer počeo proizvoditi pčelari su od pčela počeli oduzimati poslije medobranja veće količine mukotrpno proizvedenog meda a njima ostavljali manje. Za potrebe pčela poslije medobranja počela se primjenjivati dopuna hrane u obliku šećernog sirupa. Tako pčelari rade i danas. Međutim, uvijek treba imati na umu da pčela proizvodi med a da med proizvodi pčelu. Ali treba znati da je šećerni sirup samo nužno zlo za dopunu hrane ali i vještački med dobijen od njega dobra i kvalitetna hrana za pčele ali samo u periodu kada u košnici nema legla i kada pčele ne opće u prirodi.
U pčelarstvu prihranjivanje pčela sa šećerom može da se uradi najčešće na tri načina: u obliku šećernog sirupa, u obliku pogačica i u kristalnom stanju. Sva tri načina primjene imaju različiti cilj:
• primjena šećernog sirupa najčešće se koristi za dopunu hrane u ljetno jesenjem periodu za zimovanje ili kao stimulans u proljetnom periodu. U ovom slučaju pčelama se dodaju veće količine sirupa za dopunu hrane u kraćem periodu i manje količine sirupa u cilju stimuliranja u proljeće. Pri ovom načinu dopune hrane pčelari trebaju strogo obratiti pažnju da pčele ne odlažu sirup i proizvode vještački med u periodu kada je vrijeme pred medobranje. Znači da se svaka dopuna hrane treba obaviti prije ili poslije medobranja u za to pripremljeno saće.
•    šećerni sirup se može dodavati u cilju stimulativnog i nadražajnog razvoja: proizvodnih pčelinjih društava pred pašu, novoformiranih vještačkih rojeva, podsticajno prihranjivanje pčelinjih društava uključenih u organizirano i namjensko sakupljanje polenovog praha, pčelinjih društava specifično pripremljenih za proizvodnju matične mliječi, pčelinjih društava koja su namjenski formirana na oplodnim stanicama za uzgoj matica, u košnicama gdje je namjenski potrebno izgraditi veće površine saća, pri dresiranju pčela na organiziranom oprašivanju i u još nekim specifičnim slučajevima. Za ovu namjenu šećerni sirup se dodaje u manjim količinama i najviše po pola litra ali je i specifično da se ona za ove namjene dodaje kao obogaćen i sa manjom koncentracijom. U navedenim slučajevima cilj nije da se stvori rezerva hrane već da pčele dodanu hranu ubrzo iskoriste za svoje biološke potrebe. Sirup se najčešće dosipa jedanput pred večer ali se u specifičnim slučajevima dosipa i dva puta i to rano u jutru i uvečer i to obavezno pri proizvodnji matične mliječi i u uzgoju matica. Pri dresiranju pčela za namjensko oprašivanje jedne vrste voća ili povrća pripremljeni topli sirup pčelama se dodaje rano ujutro prije nego one počnu izlijetali iz košnica
•    primjena šećera u čvrstom stanju u obliku pogačica ima za cilj da dodate pogačice pčele uzimaju duži vremenski period odnosno da ih pčele koriste onoliko koliko im je potrebno za njihove biološke potrebe u tom periodu. Primjena pogačica ima prednost da se mogu koristiti u svakom periodu u toku godine kada ih pčele mogu prerađivati. Osim toga pčele sa pogačicama nikada ne stvaraju rezervu hrane pa ih tako ne odlažu u saće.
Međutim, pri njihovom korištenju pčele se mnogo više izrađuju pa ih nije preporučljivo dodavati pčelama od kasnoljetnog perioda pa sve do pojave prvog legla u toku zime. Međutim, zavisno od namjene proizvodnih pčelinjaka pogačice smetaju u košnici u periodu medobranja. Svaki pčelar prema namjeni svog pčelinjaka treba da uskladi primjenu pogačica.
Na našim pčelinjacima pogačice se koriste u velikim količinama kako na proizvodnim pčelinjacima tako i na oplodnoj stanici. U toku cjelokupnog uzgoja matica pogačice su konstantno prisutne u svim košnicama namijenjenim za ovu proizvodnju kao i u oplodnjacima. Korištene pogačice su obogaćene i visokokvalitetne. Obogaćivanje pogačica vrši se sa: polenovim prahom sakupljenim samo sa zdravim pčelinjim društvima, pivskim kvascem koji se mora namjenski pripremiti, obezmašćenim mlijekom u prahu koje u sebi ne smije imati više od
0,3% masnoće, obezmašćeno sojino brašno, pekarski kvasac koji se treba ranije pripremiti itd. Svakako da u sastav pogačica mora da ulazi i kvalitetan čist med. Na osnovu današnjih cijena meda u maloprodaji kao orijentir mogu navesti sljedeće. Ako pčelar samostalno priprema pogačice za svoj pčelinjak a htio bi da zna da li su one kvalitetne ili nisu onda neka sabere sve sastojke koji ulaze u četiri kilograma pripremljene pogačice. Jedan kilogram meda u maloprodaji treba da ima protuvrijednost četiri kilograma pogačica. U današnje vrijeme jedan kilogram kvalitetne obogaćene pogačice košta oko jedan euro.
• u izuzetnim slučajevima pčelama se može dodavati šećer u kristalnom stanju. Ovaj način korištenja i prerade šećera najviše iscrpljuje pčele. Najčešće se naspe šećer u ram ili Dollitleove hranilice a po površini šećera se naspe tanak sloj meda. Ni u kom slučaju se na šećer ne smije dosipati voda jer se tada na površini šećera uhvati tvrda kora koja pčelama stvara dodatni problem za korištenje šećera. Pčele najsporije koriste šećer u ovom slučaju i obično se primjenjuje u bespašnom periodu između dvije paše. Pri preradi pčele dosta upropaste šećera koji pada na podnjaču a on je ujedno i mamac za mrave koji se sakupljaju ispod košnica.
PRIPREMANJE I DODAVANJE ŠEĆERNOG SIRUPA U PČELINJA DRUŠTVA
Čist prirodni med je najbolja hrana za pčele. Pri vrcanju meda kod nekih pčelara pojave se velike pohlepe za medom pa je poslije potrebno dodavati šećerni sirup. Često se postavljaju pitanja od strane pčelara kako pripremiti sirup i kakvu koncentraciju šećera i vode treba da ima sirup koji trebaju da dodaju svojim pčelama. U različitoj literaturi se mogu naći različiti podaci o koncentraciji i načinu spravljanja sirupa. Kod prihranjivanja pčela šećernim sirupom različitih koncentracija je utvrđeno da razlaganje saharoze na proste šećere najbrže nastupa kada se dodaje sirup sa koncentracijom od 50% šećera. Dakle pripremljen sirup od jednakih dijelova vode i šećera je najbolji i najracionalniji u praktičnom pčelarenju.
Voda koja se primjenjuje u pripremanju sirupa mora biti potpuno čista. Za ovu namjenu se može upotrebljavati izvorska voda kao i kišnica. Ako se voda zagrije prije dodavanja šećera on se lakše rastvara. Potrebno je u toku jednog dana samo nekoliko puta promiješati smjesu vode i šećera tako da se do predvečer šećer potpuno rastvori. Zbog olakšanog pripremanja sirupa u posudu prvo treba nasuti određenu količinu vode a poslije postepeno dodavati šećer i polako miješati. Ako se u posudu prvo naspe potrebna količina šećera a poslije dodaje voda miješanje i rastvaranje se odvija teže. U zavisnosti od vremenskih uvjeta i potrebe za korištenje šećernog sirupa on se priprema u različitim koncentracijama.
Pčelar treba svakodnevno pripremiti onoliko sirupa koliko je potrebno da se doda pčelinjim društvima za jednu noć. Ako se sirup pripremi na jednom za više narednih dana on tada može da se ukiseli. Takav sirup se poslije ne bi smio dodavati pčelama. U priloženoj tabeli dat je težinski odnos vode i šećera za četiri različite koncentracije. Za toplije vrijeme priprema se rjeđi sirup. Priložene koncentracije sirupa najčešće se koriste u praksi.
Tabela br. 9. Zavisno od vremenskih uvjeta i namjena, priprema se rjeđi ili gušći sirup

Procentualni odnos količina

Koncentracija sirupa

10 kg šećernog sirupa

10 l šećernog sirupa

(%)

voda (I)

šećer (kg)

voda (I)

šećer (kg)

50

5.0

5,0

6.16

6.16

55

4.5

5.5

5.69

6,95

60

4.0

6.0

5,18

7.18

65

3,5

6.5

4.64

8.72

Neki pčelari prakticiraju da u toku pripreme sirupa sastavljenu koncentraciju prokuhaju do tačke ključanja. Ovaj način pripreme sirupa je dobar ali je nepraktičan na velikim pčelinjacima. Pri dodavanju pčelama prokuhanog sirupa a zbog njegovog specifičnog mirisa nepažljiv pčelar lako može izazvati grabež na pčelinjaku. Pri pripremi sirupa na ovaj način svi dodaci koji se u njega dodaju u cilju obogaćivanja trebaju se dodati poslije prokuhavanja 1 hlađenja do oko 30°C.
Sirup se mora dodavati samo u unutrašnjost košnice u bilo koju vrstu hranilice koja se koristi u pčelarstvu. U praksi se primjenjuju hranilice različite zapremine a sa njihovom primjenom i konstrukcijom regulirano je da sirup iz njih mogu da uzmu samo pčele iz košnice. Ni u kom slučaju se ne smije koristiti neka vrsta hranilice iz koje sirup mogu uzimati i pčele iz košnice i pčele koje se zavlače ispod poklopca ili poklopne daske u košnicu. U tom slučaju često je neizbježna grabež na pčelinjaku.
U svakom periodu kada se sirup dodaje pčelama on se obavezno treba dodavati kasno navečer pa ako je potrebno i sa lampom. Znači, sve se pčele moraju smiriti na pčelinjaku pa tek onda početi sa dodavanjem sirupa. Izuzetno sirup se može dodavati i ujutro i u toku cijelog dana ali samo jakim gigantskim pčelinjim društvima namjenski pripremljenim za specifičnu proizvodnju uzgoja matica i proizvodnju matične mliječi. U ovom slučaju treba dodavati samo neprokuhavan sirup. Ovaj način dodavanja sirupa u toku dana redovno koristi i vaš autor. U našoj proizvodnji sirup se nikada ne prokuhava a konstantno se koristi dok traje proizvodnja.
Prema brojčanom stanju pčelinjeg društva određuje se i količina sirupa koja mu se može dodavati. To je ona količina koju pčelinje društvo može i mora prenijeti i odložiti u saće u toku noći. Ni u kom slučaju ujutro ne smije biti sirupa u hranilicama jer svojim ponašanjem pčele iz te košnice daju informaciju drugim pčelama. Neki pčelari ujutro vade pokretne hranilice sa neprenesenim sirupom iz košnica što je također opasno i otežano.
U slučaju dresiranja pčela pri organiziranom oprašivanju pojedinih poljoprivrednih kultura sipanje toplog pripremljenog sirupa obogaćenog sa mirisom cvijeta procvjetale kulture treba uraditi na oko jedan sat prije nego pčele izviđačice počnu ujutro da lete iz košnice. Za ovu namjenu sipa se oko 0,2 litra sirupa a pčele to brzo iskoriste iz hranilica.
Na jednom pčelinjaku sva pčelinja društva nisu radno raspoložena da brzo prenose i prerađuju sirup. Zbog toga pčele treba navići polako da to urade. Kada prvi put sipate sirup pčelama dodajte ga po manju količinu a posebno ako na pčelinjaku imate slaba pčelinja društva. Sutradan rano ujutro obavezno treba prekontrolirati da li je u nekom pčelinjem društvu ostalo sirupa u hranilici i kako se njegove pčele ponašaju u odnosu na druge koje su to u toku noći uradile. Na osnovu tog zapažanja treba povećati ili smanjiti količinu dodavanja sirupa.
Sirup se može koristiti za stimulativni razvoj pčelinjih društava i u tom slučaju dodaje se po manja količina sirupa. Dopuna sirupa u cilju osiguravanja bogate rezerve hrane koristi se najčešće kada se počne priprema pčela za zimovanje. U tom slučaju dodaje se veća količina ali u manjem vremenskom periodu. Dopuna hrane može se postići samo sa sirupom, dok se pogačicama bilo kog tipa to ne može postići.
PRIPREMANJE I UPOTREBA POGAČICA U PČELARSTVU
Uz provjerene suvremene načine pčelarenja i sa suvremenom opremom uz stalno održavanje jakih pčelinjih društava postižu se i najveći prinosi. Visoka i rentabilna proizvodnja pčelinjih proizvoda ne može se ostvariti bez stalnog stimuliranja i održavanja radnog raspoloženja pčelinjih društava u periodima pred glavne paše i u periodu kada se ona pripremaju za zimovanje, jedan od uvjeta za osiguravanje veće površine zatvorenog legla 10 dana prije jakih paša je stalna stimulacija pčela sa kvalitetnim obogaćenim pogačicama.

Slika br. 35 Obogaćene pogačice u siječnju, autor dodaje na satonoše ramova
U ranom proljetnom razvoju pored velike rezerve meda obogaćene pogačice imaju važnu ulogu za pčelinja društva. U proljetnom razvoju bez prisustva pogačica pčelinja društva se sporije razvijaju.
Sjećam se perioda pčelarenja kada se pogačice nisu dodavale pčelama ni u kom periodu. Ali se sjećam da su proljetne razvojne paše bile zadovoljavajuće za razvoj pčelinjih društava u tada korištenim košnicama sa ograničenim prostorom.
U današnje vrijeme mislim da se ne može racionalno i uspješno pčelari ti bez upotrebe pogačica. Zbog toga sam eksperimentalno ispitivao primjenu obogaćenih pogačica na svojim pčelinjacima. U tom eksperimentu pratio sam razvoj dvije grupe pčelinjih društava u proljetnom razvoju do bagremove pase. Napominjem da su obje grupe pčelinjih društava zazimljene pod istim startnim uvjetima :
•    brojčano stanje odnosno jačina pčelinjih društava bila je približno ista
•    kvaliteta i količina hrane u košnicama bila je približno ista
•    sve matice su bile približnog kvaliteta i iste starosti
•    svi poslovi oko zazimljavanja i u ranom proljetnom razvoju obavljani su u istom periodu
•    u proljetnom periodu svi drugi vidovi stimuliranja pčelinjih društava obavljani su u istom danu. Ovdje mislim na okretanje kompletnih plodišnih nastavaka za 180°, dodavanje ramova sa rezervom perge, zamjena mjesta plodišnog nastavka i nastavka sa rezervom meda
Potrebno je napomenuti da je sve nabrojano i primjenjivano kod obje grupe pčelinjih društava. Razlika u poslovima oko jedne i druge grupe pčelinjih društava sastojala se u tome što je jedna grupa u proljetnom razvoju do bagremove pase dobila dva puta po pet kilograma obogaćene pogačice a druga grupa nije dobijala nikakve pogačice. Ovi podaci odnose se na svako dvomatično pčelinje društvo u jednoj košnici.
U periodu 10 dana pred bagremovu pašu kada je trebalo ograničiti matice na određene plodišne prostore u košnicama sa matičnim rešetkama između navedene dvije grupe pčelinjih društava bila je velika razlika.
Pčelinja društva koja su kao stimulaciju dobi jala obogaćene pogačice do pred bagremovu pašu imala su:
•    oko 50% više zrelog legla odakle su već izlazile mlade pčele
•    po jedan nastavak više pčela odnosno oko 1.5 kg više
•    ova pčelinja društva sakupila su više meda sa voćne paše i raznih trava do pred cvjetanje bagrema
•    iz zimske zalihe hrane potrošena je manja količina hrane
•    imala su u rezervi više sakupljenog i konzerviranog polenovog praha
Poslije ovog eksperimenta autor je u svoj način pčelarenja uveo redovno upotrebu obogaćenih pogačica ili šećernomednog tijesta i to.
•    u proljetnom intenzivnom razvoju do početka bagremove paše
•    od završetka bagremove pase pa do početka lipove ili livadske paše ako se u tom periodu košnice ne prevoze na pašu bagremca
•    od završetka livadske pase pa sve do kraja kolovoza mjeseca odnosno cijeli period kada se njeguje i proizvodi leglo odakle će da se izlegu dugovječne zimske pčele

Slika br. 36 Šećerno medno tijesto se može dodavati u košnicu i na ovaj način
Svu dodavanu obogaćenu pogačicu koju dodajem pčelama na početku kolovoza iskoristite pčele koje će do kraja jeseni da nestanu iz košnice. Pogačice u tom periodu ne koriste mlade dugovječne pčele koje se u tom periodu izlegu tako da one u zimu ulaze neizrađene. Na našim pčelinjacima se koriste samo obogaćene pogačice koje po potrebi pripremamo u vlastitoj režiji. Pogačice obogaćujemo sa različitim dodacima. Različiti stimulativni
dodaci dodavani su u pogačice u različitim periodima ovisno o vanjskim uvjetima .
Poznato je da pčelinja društva pogačicu uzimaju samo za svoje biološke potrebe kao i za proizvodnju legla. Pčele nikada dodanu pogačicu ne prenose u ćelije saća tj. da dodavana pogačica neće pokvariti kvaliteta meda u košnici. Od kraja kolovoza pa do kraja januara pčelinja društva ne dobijaju pogačice da se mlade zimske pčele ne bi opterećivale njihovom upotrebom.
Na našem tržištu teško je pronaći pogačice koje su kvalitetno urađene i obogaćene bjelančevinama i vitaminima neophodnih pčelama za brži razvoj. Zbog toga sam uveo pripremu pogačica za naše potrebe sastavljenih po raznim receptima a prema raspoloživim dodacima koje imam u pojedinim periodima.
Kao osnovni materijal u pripremi obogaćenih pogačica ja koristim:
•    šećer u prahu samljeven što sitnije na bilo koji način
•    med koji izvrcam iz medišta pred prvu glavnu pašu prethodne godine, To je med nekvalitetan ali ga za ove svrhe ja iskoristim. U pogačice stavljam i med koji se iscijedi iz starog saća prilikom pretapanja u topioniku za vosak
•    bezmasno mlijeko u prahu koje u sebi sadrži 0,3% masnoće, 40% bjelančevina, 40% laktoze a ostalo su mineralne soli i vlaga. Upotreba ovog mlijeka je jednostavna a nije potrebna nikakva priprema prije njegovog korištenja
•    bezmasno sojino brašno koje mora biti samljeveno na mlinu i da su kristali veličine kao kod finog pšeničnog brašna
•    svježa germa (kvasac) koja mora prethodno da se prokuha. Prokuhavanje germe treba da traje oko 5 min. uz obavezno miješanje da rastopljena germa ne zagori. Ako pri tome germa zagori postaje neupotrebljiva za pčele.
•    pivski kvasac koji treba zagrijati do ključanja i ostaviti da ključa oko 20 min. uz stalno miješanje i otpjenjivanje.
•    peludal obogaćeno praškasto sredstvo koje se dodaje od 3 do 5% u pogačice ili sirup i daje veoma dobre rezultate.

Redni
broj

Pogačica sadrži

Jedinica
mjere

Broj

recepta

i I II I III | IV

V

VI

VII

VIII

IX

X

1

Mljeveni šećer

kg

50 50 J 50 50

50

50

50

50

50

50

2

Razgrijani med

kg

5 ¡2,5 - 5

-

10

12

6

12

2.5

3

Mlijeko u prahu

kg

- - 3.5

5

6

0,5

-

0.5

4

Sojino brašno

kg

0,5 * 1 -

1,5

* I 0.5

-

-

5

Pripremljeni kvasac

kg

3 3 |5

5

1

-

-

6

3

6

Polenov prah

kg

- I - I - I -

1

*

0.5

-

-

7

Voda ili sirutka I

- I 2 101” 5

4

-

- *

.

-

Tabela b., 10 Različiti recepti za pripremanje pogačice
U priloženoj tabeli nalazi se nekoliko recepta za pripremanje pogačica u vlastitoj režiji. Svaki pčelar ih može sam prema svojim mogućnostima i raspoloživim stimulativnim dodacima za pogačice proizvesti za svoje potrebe. Svi recepti se odnose na 50 kg šećera u prahu i ostale raspoložive dodatke. Za manji broj košnica pčelar umanjuje sve navedene količine sraz mjerno potrebama za broj košnica koje ima na pčelinjaku.
U svim receptima u navedene količine šećera i ostalih stimulativnih sredstava na kraju miješanja postepeno dodavati sirutku ili vodu. Pripremljena pogačica treba da je gusta kao tijesto za hljeb. Mlijeko u prahu i med pogačici osiguravaju stalnu gustinu i ne dozvoljavaju joj da se suši u košnici. Pogačica pripremljena na ovaj način stalno je elastična i diže kao spužva. Ako se pripremi rjeđa pogačica postoji mogućnost da iscuri na pčelinje klube ako se pojave topliji dani sa visokim dnevnim temperaturama u periodu njihove upotrebe.
Kada na raspolaganju imamo sve neophodno za pogačice onda se one brzo naprave. Zbog toga ih je najbolje pripremiti onda kada treba da se dodaju pčelama. Pri spravljanju pogačica pčelar se treba pridržavati točnih težinskih odnosa. Med koji se tada koristi treba zagrijati na temperaturu oko 3 5°C zbog lakšeg miješanja cjelokupne pripremljene mase. Ovako pripremljene obogaćene pogačice pčele mnogo brže koriste nego neobogaćene
■ •    , v v /    r >    v    . v ■ v .
koje se najčešće mogu naći na našem tržištu.
Pogačice pripremljene na objašnjen način mogu da se pakuju i dodaju na svaki način prema uvjetima i mogućnosti pčelara. Autor koristi Dollitleove hranilice koje u prostoru nastavka zauzimaju mjesto jednog ili dva rama. Za ovu svrhu one su najpogodnije jer pčele pri korištenju pogačica iz njih uopće ne prosipaju pogačicu na podnjaču. Pogačica se veoma lako pakuje u ove hranilice. Pogačice se mogu pakovati i u kese različite zapremme pa tako dodavati direktno preko satonoša.
RAM GRAĐEVNJAK I NJEGOVA PRIMJENA U PČELARSTVU
Varoa je došla u naše krajeve, uselila se u naše košnice i udomaćila se na našim pčelama i njihovom leglu. Takav napasnik i pored velikih borbi između nje na jednoj strani i pčelara i pčela na drugo) strani opstaje već duži niz godina i pravi na našim pčelinjacima katastrofalne i neprocjenjive gubitke. Rijetko je u prirodi uporediti sličnog parazita kao varou koji drugog iskorištava i iscrpljuje. Do danas se protiv varoe primjenjivalo veliki broj lijekova kako proizvedenih u kemijskoj industriji i registriranih tako pripremljenih od raznih prirodnih materija i neregistriranih. Čitava lepeza ovih lijekova koji nekada daju bolje a nekada loše rezultate. Na mnoge od njih varoa je postala rezistentna.
Veliki broj znanstvenika uključio se u ovu oblast praćenja života varoe i borbu protiv nje. Prateći njene životne aktivnosti došlo se do sljedećih zaključaka:
•    varoa koja se nalazi na pčelama pčelarstvu ne zadaje veliki problem i takve varoe je lako odvojiti od pčela sa većinom primjenjivanih lijekova
•    problem pčelarstvu najviše zadaju varoe koje se nalaze u poklopljenom leglu i do danas nema efikasnog lijeka koji bi uništio varou kada se ona nade u poklopljenoj ćeliji legla.
Razmnožavanje varoe odvija se u poklopljenoj ćeliji legla i tu se krije najveći problem za neuspjeh za njeno uništenje.
Dugogodišnjom upotrebom raznih kemijskih lijekova pri tretiranju pčela protiv varoe došlo je do zagađenja voska a poslije i meda. Što su ti lijekovi korišteni više puta u većim dozama i na način suprotan uputstvu proizvođača o primjeni takvo saće postajalo je gotovo neupotrebljivo.
Jedan od razloga lošeg razvoja pčelinjih društava i njihovog stagniranja je zagađeno saće. Jer iz ćelija zagađenog saća med za hranu koriste pčele ali i za pripremu hrane za njihovo leglo. Ali takav med kada pčelar izvrca koriste: njegovi ukućani, njegovi prijatelji i kupci. Ali ga zbog postojeće ekonomske krize najčešće koriste samo bolesnici u nadi za bržim ozdravljenjem. Ali ako imate takav zagađen med i često nenamjerno ne znate da je takav zamislite kakvo će on djelovanje imati na nas i sve one koji ga koriste za lijek ili hranu.
Zbog toga dobro razmislite do kada i zašto tako kada može bolje sa boljom organizacijom.
Vratimo se prirodi i proizvodimo med kakav su proizvodili naši djedovi, stari pčelari, med koji je liječio svojim mirisom koliko i svojom hranljivom vrijednošću. Na taj način biće zadovoljni svi: na prvom mjestu vaše i naše pčele, mi pčelari i naši potrošači.
Poznat je život i razvoj varoe u pčelinjem leglu. Organizirajmo se i zajedno stupimo u biološku borbu da je na tom mjestu uhvatimo u klopke koliko je to moguće više. Koristimo ramove građevnjake kao mamce za varou. One takve ramove i takvo saće željno i nesvjesno očekuju. Sada je do pčelara.
Što su u stvari ramovi građevnjaci?
Pored ramova ili poluramova koji se koriste u plodištu i medištu košnice u periodu intenzivnog proljetnog razvoja pčelinjeg društva povremeno se koristi u svakoj košnici najčešće dva rama u prostoru plodišta. Znači da se ovi ramovi trebaju koristiti samo u prostoru plodišta bez obzira u kolikom se zapreminskom prostoru on koristi.
Ramovi građevnjaci imaju višestruku ulogu ali samo u periodu kada se oni koriste. Kada ova vrsta ramova nije u funkciji oni se vade iz košnice.
Sve manipulacije i upotreba ovih ramova vrši se planski i organizirano pri redovnom otvaranju košnica. Pri korištenju ramova građevnjaka u njega se najčešće ne ugrađuje satna osnova. Neki pčelari ovu vrstu ramova ožičavaju a neki u njih ne ugrađuju žicu. To zavisi od dimenzija ovih ramova i njihove upotrebe. Pošto ove ramove koriste pčelari u razne svrhe od toga zavisi da li ih treba ožičavati ili ne. U ovakvim ramovima bez ugrađenih satnih osnova pčele najčešće izgrađuju trutovsko saće.
Zavisno od jačine pčelinjeg društva ram građevnjak se postavlja u centralni dio plodišta između ramova sa leglom ili sa jedne strane rama sa leglom a to je obično mjesto krajnjih ramova u plodištu košnice.
Ako su pčelinja društva super jaka i ako se kao ram građevnjak koristi cijela površina jednog rama onda se on dodaje u centralni dio plodišta.
U slabija pčelinja društva može se kao ram građevnjak koristiti jedna polovina površine rama za trutovsko saće a jedna polovina za radiličko. U tom slučaju ram građevnjak se stavlja na mjesto krajnjeg rama do legla sa jedne ili druge strane.
Tako ubačen prazan ram bez satne osnove privući će dio mladih pčela koje luče vosak, odnosno generaciju pčela čije su žlijezde za proizvodnju voska tada aktivirane. Ove pčele počeće izgrađivati trutovske ćelije i rasteretiti se opterećenja nagona za lučenje voska. Zavisno od brojčanog stanja pčela ove starosne dobi i unosa hrane iz prirode zavisi brzina izgradnje ovog saća. Odmah po izgradnji ovog saća matica počne sa polaganjem neoplođenih jaja.
Kada se iz položenih jaja ispile trutovske larve tada i pčele koje hrane larve imaju posla, lako je u jednom ovakvom ramu manji broj larvi biće angažirano veći broj pčela hraniteljica. Poznato je da za ishranu jedne larve truta bude angažirano 4 do 5 pčela hraniteljica. Zbog navedenih poslova aktivira će se i pčele izletnice jer je sada potrebno i više hrane. Tada će se primijetiti i pojačano izlijetanje pčela na pašu. Ali zbog toga sva sakupljena hrana u prirodi neće biti i upotrebljena za ishranu legla već će biti odlagana u prostor medišta. Ovo je ujedno i jedan od metoda održavanja radnog raspoloženja pčelinjeg društva u konstantnoj aktivnosti.
Na našim terenima i u široj okolini nema pčelinjeg društva u kojem nema manji ili veći broj varoa. Ženka varoa radije traži i polaže jaja u trutovske ćelije a zbog najdužg vremenskog perioda razvoja trutovskih larvi od perioda kada se ispili larva iz jajeta pa do poklapanja trutovskih ćelija. Period od početka poklapanja trutovskih larvi u ćelijama pa do izlijeganja trutova iz njih je najinteresantniji i za varoe ali i za pčelara.
Varoa je lukava i u otvorene trutovske ćelije ulazi pred poklapanje trutovskog legla. Ako bi varoa ulazila ranije u ćelije pčele bi imale dovoljno vremena da je izvuku iz ćelije a ona tada ne bi uspjela da položi jaja i da omogući produžetak svoje vrste. Kada varoa uđe u ćeliju ona se vješto krije ispod larve u rezervi hrane na kojoj larva truta praktično pliva.
Kada varoe imaju na raspolaganju zaleženo trutovsko saće ona će početi napuštati odrasle pčele ili trutove i krenuti u velikom broju prema ramu građevnjaku u kome je trutovsko leglo. Zbog toga je ovaj ram poznat pod nazivom "RAM MAMAC" jer on praktično mami varou. Ustvari larve budućih trutova u starosti pred poklapanje ćelija luče specifične nevidljive i još nedefinirane feromone koji se šire u plodištu a koji su u stvari ujedno informacija u pravom momentu za varou da treba da zauzme novu ulogu u ćeliji legla. Do sada je odrasla varoa parazitirala na odrasloj jedinki a od sada će ona i njen podmladak da parazitiraju u ćeliji na ispruženim larvama odnosno kasnije kukuljicama.
Poslije poklapanja ćelija pčele više nisu u mogućnosti da bilo što poduzimaju a tada ženka varoe kreće u polaganje jaja. Znači razmnožavanje varoe odvija se samo u ćelijama poklopljenog trutovskog ili radiličkog legla.
Parazitiranje njenog podmlatka na ispruženoj larvi a kasnije kukuljici u poklopljenoj ćeliji odvija se do stupnja manjeg ili većeg oštećenja. Varoa zna da kada bi svoju žrtvu toliko iscrpila i usmrtila u zatvorenoj ćeliji to bi značilo smrt za nju i njen podmladak. Znači ona živi i radi neometana ni od kog u poklopljenoj ćeliji trutovskog ali i radiličkog legla sve do izlijeganja buduće jedinke. U ovom periodu ona je uhvaćena u klopku i sada pčelar treba da je na potezu.
Ako ovaj ram ostane u košnici do perioda izlaska trutova iz tog saća sa njima će iz ćelija izaći i veliki broj varoa koje će se uhvatiti za svog domaćina i sa njim zajedno iz košnice u košnicu na istom ili susjednim pčelinjacima širiti i druge zarazne bolesti pčela i pčelinjeg legla, Praktično svaka ćelija radiličkog i trutovskog legla predstavlja mali inkubator za izvođenje i novih jedinki pčelinjeg društva ali često i varoa.
Zbog toga je potrebno u jakim pčelinjim društvima imati po dva rama građevnjaka. Drugi ram građevnjaka postavlja se u plodište pčelinjeg društva u periodu 7 do 10 dana poslije dodavanja prvog rama. Naravno da na ovaj period utiče dosta faktora: jačina pčelinjeg društva, intenzitet paše, period i potreba za izgradnjom trutovskog saća, veličina rama gradevnjaka, način njihovog korištenja itd.
Drugi ram građevnjaka postavlja se najčešće kao drugi krajnji ram u plodištu. Ulaz varoe u ćeliju pred poklapanje legla odvija se na isti način kao i ranije.
Ovdje je krajnji cilj zarobiti što veći broj varoa u zatvorenim ćelijama i u određenom periodu raj ram iskoristiti na nekoliko načina tj. u njemu uništiti Što veći broj izleženih varoa. To je takozvani biološki način borbe sa varoom bez upotrebe bilo kakvih lijekova. Na ovaj način u današnjim uvjetima pčelarenja proizvode se nezagađeni pčelinji proizvodi.
Povađeni ramovi sa zarobljenim varoama u leglu mogu da se iskoriste na nekoliko načina:
•    cjelokupno saće iz rama građevnjaka se isiječe oštrim nožem a poslije se vrši njegovo pretapanje u vosak. Ako se ramovi građevnjaci koriste na ovaj način onda ih nije potrebno ožičavati prije upotrebe
•    ako se ramovi građevnjaci podijele na dva ili tri dijela sa letvicama onda se izrezivanje vrši samo iz poklopljenog lega. I ovakve ramove ne treba ožičavati. Ovaj tip ramova koristi se konstantno u košnici i češće vadi i isjeca poklopljeno leglo
•    ram gradevnjak cijele površine može se koristiti na način da se poslije vađenja iz košnice poklopci ćelija isijeku oštrini tankim nožem i to sa obje strane. Na taj način najčešće se posijeku i glave budućih trutova. Poslije se otklopljeno leglo poprska vrućom vodom i vrati u košnicu ali na mjesto krajnjeg rama u plodištu ili na mjesto u košnici gdje se okuplja najviše pčela. Pčele će da iz uginulih trutova isisaju sve hranljive i njima potrebne materije a poslije da ih izvuku iz ćelija i postepeno iznesu izvan košnice. Varoe i jaja koje se u tom momentu nađu u leglu nisu dovoljno sazrele odnosno ostarile da nastave produžetak vrste a pčele ih lako uklanjaju iz ćelija saća. One najlakše propadaju kroz varoa mrežu u podnicu i najbrže uginu. Često ih pčele iznose izvan košnice. Ako se zakasni sa otklapanjem saća jedna generacija varoa postaje polno sposobna pa pčele imaju više problema sa čišćenjem i njihovim izbacivanjem ali i sa čišćenjem budućih trutova. Kada se na ovaj način koristi ram građevnjak onda u svakoj košnici trebaju imati takva dva rama. Dok se jedan nalazi u centralnom dijelu plodišta drugi je na čišćenju otklopljenog legla. Ovaj način treba koristiti samo u super jakim pčelinjim društvima.
•    ramovi građevnjaci koji se koriste za veći broj upotreba na pčelinjaku mogu se iskoristit i na sljedeći način. Oštrim nožem isjeći tanak sloj poklopaca trutovskog legla. Ovo uraditi sa obje strane rama građevnjaka. Poslije takve ramove poprskati sa toplom vodom i postaviti u vrcaljku na isti način kao da se vrca med. Pri rotaciji ramova dolazi do ispadanja iz ćelija kukuljica uginulih trutova. Poslije sakupiti sve uginule trutove na kojim se uvijek nalazi veliki broj varoa i to sve spaliti. Tada se svi ramovi sa praznim saćem trebaju vratiti u košnice kao novi mamci za preostale varoe. Autor redovno izvrcane uginule trutove pokupi i ostavi kokoškama u hranilice. Zbog toga nam one konstantno i mnogo duže nose jaja. Korištenje rama građevnjaka na ovaj način zahtijeva ožičavanje istog ali i njegovo korištenje tokom cijelog perioda potrebe pčelinjeg društva za uzgojem trutova.
•    ramove građevnjake autor redovno koristi na našoj oplodnoj stanici za uzgoj trutova. U ovoj proizvodnji redovno se koristi trodijelni ram građevnjak iz kojeg se redovno isijeca poklopljeno leglo u cjelokupnoj površini u kojoj se ono zadesi pri otvaranju košnice. Za uzgoj trutova potrebnih za kvalitetnu oplodnju matica na oplodnoj stanici koriste se ramovi građevnjaci cjelokupno površine.
Pretapanjem ovakvog saća dobije se prvoklasni vosak koji nije zagađen reziduama koji se koriste za tretiranje protiv varoe. Na ovaj način se dobije višak voska. Ali pri korištenju rama građevnjaka trutovsko leglo stimulativno djeluje na kompletno pčelinje društvo odnosno na veću aktivnost njegovih pčela izletnica. Zbog biološke ravnoteže u pčelinjem društvu i potrebe za određenim brojem trutova ako nema rama građevnjaka pčele izgrađuju trutovske ćelije na radiličkom saću i tamo gdje pčelar to ne želi.
U ovom slučaju teško je primijeniti način borbe protiv varoe na gore objašnjen način.
U korištenju ramova građevnjaka ne treba opterećivati pčelinja društva posebno na izgradnji saća svaki put poslije upotrebe. Korištenjem ramova građevnjaka na organiziran način u toku pašne sezone iz košnica se ukloni oko 70% varoe. Ostali postotak koji se nalazi u košnici ne predstavlja veliku opasnost za proizvodnju pčela "ŠETAČA". Po prestanku primjene građevnjaka poslije pašne sezone treba primjenjivati ostale provjerene i dokazane načine borbe sa varoom.
EKONOMIČNOST PČELARSKE PROIZVODNJE
Suvremeno pčelarstvo u svijetu ali i kod nas iza sebe ima dug razvojni put. Kroz taj dugi period od najprimitivnijih načina i pomagala za pčelarenje postiglo se do danas zahvaljujući naučnim dostignućima da je pčelarstvo kao i ostale proizvodne grane, važan segment bez kojeg se u svakoj suvremenoj državi ne može.
Zbog toga današnje pčelarstvo, da li ono bilo amatersko ili profesionalno, bez ekonomike ne može a uz primjenu suvremenih ekonomskih procesa i kada je tehnološki napredak prisutan predstavlja garanciju pravog puta razvoja.
Pčelarstvo spada u niskoakumulativnu i skupu proizvodnju. Ekonomika u pčelarstvu ocjenjuje da li se isplati trošenje i ulaganje u ovu proizvodnju i ocjenjuje da li je odnos između dobivenih rezultata i svih ulaganja povoljan.
Na osnovu dugogodišnje prakse u ovoj proizvodnji ali i u realizaciji projekata u osnivanju novih pčelinjaka kao i praćenju u periodu njihove eksploatacije predočiću osnovne uvjete , kako bi se sagledala isplativost u ovoj proizvodnji.
Pčelaru amateru, pčelaru profesionalcu kao i pravnom subjektu mnogo su vrijedni i rezultati ali i ulaganja. Odnosi između rezultata i ulaganja mogu biti različiti i zbog toga treba osigura ti u ulaganju i poslovanju takvo djelovanje u procesu reprodukcije pčelarske proizvodnje koje će osnivaču pčelinjaka osigura ti najveću pozitivnu razliku između ukupnih prinosa i vrijednosti ulaganja.
U daljem objašnjenju rentabilnosti ove proizvodnje uzeću prosječnu cijenu najčešće spominjanog pčelinjeg proizvoda meda za jedan kilogram po 5 € Kao drugi parametar je odabrana suvremena kvalitetna košnica po cijeni od 50 €. Navedene cijene su maloprodajne.
Kao i u svakoj proizvodnji gotov proizvod treba biti konkurentan na domaćem a kada za to dođe vrijeme i na inostranom tržištu. Pozitivan napredak i odgovarajući prihod moći će se postići ako se gotov proizvod može prodati na tržištu po cijeni koja je veća od svih troškova proizvodnje. Ali troškovi proizvodnje u našem pčelarstvu su visoki u odnosu na gotov proizvod. Razloga za ovaj problem ima mnogo. Dok drugi teže da proizvodne troškove smanje Što je moguće više kod nas je još prisutan primitivan način i po onoj narodnoj "Nek ovako ide dok ide". A šta ćemo poslije? Nažalost mnogo je naših pčelara koji ovako razmišljaju i mnoge stvari u ovoj oblasti prepustili su slučaju. A zašto i do kada tako kada sigurno može bolje.
U poslijeratnom periodu osnivani su mnogi pčelinjaci iz nekoliko razloga:
•    mnogi radnici različitih zanimanja ostali su bez posla na svojim radnim mjestima a šansu za rad pokušavaju da pronađu u uzgoju pčela ali i brzoj zaradi
•    neki su preko noći postali pčelari zbog raznih donacija koje su dobijali od raznih donatora. Oni su samo trebali izraziti želju za uzgojem pčela.
•    neki su pored redovnog biznisa u nekoj drugoj grani privrede osnivali velike pčelinjake u cilju brze zarade
•    zbog zaljubljenosti u pčelarstvo tiho i postepeno pojavljivali su se pčelari amateri sa malim brojem
košnica a u cilju da slobodno vrijeme provode u prirodi kod pčela ali i da proizvedu manju količinu meda za potrebe svoje porodice, familije i prijatelja,
• bilo je i prijeratnih pčelara sa bogatim iskustvom koji su bez ičega ponovo počeli sa uzgojem pčela. Među njih se može svrstati i autor ovih redova.
Danas amatersko, profesionalno i komercijalno BiH pčelarstvo polako prolazi kroz fini filter. Opstaju samo pčelari koji imaju: iskustvo, znanje, ljubav prema pčelarstvu, volju za suradnju, poštenje i humanost. Ustvari samo oni koji u sebi nose pčelarsku etiku. Bez nje dugoročno se ne može naprijed. Tako je svugdje u svijetu pa zašto da i mi budemo izuzetak.
A zašto su propali svi drugi? Dolazi vrijeme da se iskustvo i znanje moraju i trebaju platiti. Oni su u određenom momentu imali novac i uložili veliku svotu za: košnice, pčele, opremu i sve neophodno za pčelinjak a to sve su ponudili na upravljanje ili su sami radili misleći da to može bez struke i nauke. Nažalost mnogo je malih i velikih pčelinjaka upropašteno zbog neznanja. To vam je isto da ponudite auto na upravljanje osobi koja nema položen vozački ispit i koja ne zna ništa o autu. Zamislite dokle bi takva osoba vozila taj auto.
Ali za pohvalu je današnje postojanje velikih profesionalnih pčelinjaka koji su iznikli iz amaterizma i postepeno se razvijali i postali pčelinjaci za uzor. O takvim i sličnim primjerima u ovom dijelu knjige želim da objasnim budućim osnivačima manjih ili većih pčelinjaka da ne jure u promašene investicije.
PČELINJAK KAO PROIZVODNI POGON
U košnicama male zapremina proizvode se rojevi a sa velikom zapreminom proizvodi se med i ostali pčelinji proizvodi.
Pčelarstvo kao specifična djelatnost u poljoprivredi oduvijek je stvarala dvije vrste proizvoda:
•    uzgajivači pčela ranije su proizvodili manji broj pčelinjih proizvoda i to: med, vosak i prirodne rojeve. Danas je ta proizvodnja usavršena i čitava je lepeza proizvoda od pčela koji se proizvode. Ukupan prihod od pčelinjih proizvoda koji se dobije u jednoj državi predstavlja samo mali dio od ukupne koristi od pčela.
•    glavni i najvažniji prihod od pčela za cjelokupnu društvenu zajednicu predstavlja oprašivanje: voća, povrća, cvijeća, livadskog cvijeća, drveća itd. Poznato je da su pčele medarice najveći oprašivači. Zahvaljujući njima danas imamo u dovoljnim količinama hrane za ljudsku i životinjsku ishranu. U našoj državi na ovu činjenicu nitko ne obraća pažnju ni ti imalo cijeni taj naporni i mukotrpni rad naših pčela. U razvijenim zemljama taj rad pčela za organizirano oprašivanje na raznim plantažama plaća se dobro.
Takvo interesiranje za organiziranim oprašivanjem proizlazi iz činjenice da se svaki proizvod može da uveze i izveze ali oprašivanje kao proizvod ne može.
Sve se odvija oko pčelinjaka kao manjeg ili većeg proizvodnog pogona koji kroz svoje aktivnosti veže Čitav niz drugih pratećih proizvodnji bez kojih se ne može. Pčelinjak i sve prateće proizvodne djelatnosti povezuju zajednički ciljevi ka ostvarivanju profita. Medu prateće proizvodne djelatnosti spadaju:
•    proizvođači i distributeri opreme za pčelarstvo
•    proizvođači i distributeri pčelinjih proizvoda
•    proizvođači preparata i lijekova na bazi pčelinjih proizvoda
•    proizvođači lijekova za primjenu u pčelarstvu
•    trgovci opremom za pčelarstvo i pčelinjih proizvoda itd.
Svi prateći subjekti u okviru svoje aktivnosti u proizvodnji i trgovini ostvaruju manju ili veću dobit. U cjelokupnom sistemu sve prateće proizvodne djelatnosti zavise od pčelinjaka a pčelinjaci također zavise od njih.
Svaki formirani proizvodni pčelinjak u periodu svoje proizvodne eksploatacije treba da ispuni dva uvjetna zadatka:
•    da prema svom kapacitetu, opremljenosti i načinu korištenja bude iskorišten za proizvodnju pčelinjih proizvoda koje se izražavaju u količinama pčelinjih proizvoda
•    da za proizvodnju pčelinjih proizvoda raspoloživa oprema na pčelinjaku bude najracionalnije iskorištena što opravdava financijska ulaganja u ovu proizvodnju. To ustvari predstavlja ekonomski pokazatelj rentabilnosti korištenja pčelarske opreme.

-r

Pd i Pd 2

Qp 1 ____K

T* r

Gd 2 r;

Ta .

Pd 3 Pd 4

-

Gd 3 -^

T n

Pd 5 Pd n

Qp_n_►

T i. 2.3,...Tn • TROŠKOVI PROIZVODNJE
Pd i. z. 3. Pđ n - BROJ PČELINJIH DRUŠTAVA KORIŠTENIH U PROIZVODNJI Gp i.2.3....Gp n - FINALNI PČELINJI PROIZVODI
Slika br. J7
Ekonomske koristi na kraju proizvodne pčelarske sezone zavise od mnogo faktora a ne samo od izdašnosti pčelinjih paša i korištenja odnosno eksploatacije pčelinjaka. Pčelar proizvođač koji u tu proizvodnju unosi svoj umni i fizički rad na kraju predstavlja važan faktor za prodaju gotovog proizvoda. Nekada je mnogo teže prodati gotov proizvod nego ga proizvesti. Prodaja gotovih proizvoda umnogome zavisi od: cjelokupnog okruženja, uređenosti tržišta, prisutnosti sive ekonomije, prisutnosti u praksi zakonskih propisa itd. Od prodaje gotovih proizvoda podmiruju se potrebe: pojedinca ili poduzeća, obaveze prema državi, neophodni repromaterijali za narednu proizvodnu sezonu, osiguravanje sredstava za proširenje proizvodnje itd.
Sve ovo zavisi od manjeg ili šireg okruženja gdje se ove aktivnosti odvijaju tj. one se odvijaju u sve složenijim uvjetima . Neprekidnost pčelarske proizvodnje i društvene potrošnje gotovih proizvoda iz ove proizvodnje zahtijevaju od pčelara stalnu informiranost o ovoj proizvodnji u okruženju. Na osnovu ovih informacija pčelar donosi odluku o opravdanosti proširenja svoje proizvodnje i njenom prilagođavanju uvjetima u okruženju.
Sve navedene veličine u ovoj proizvodnji za pčelara amatera nisu mnogo važne. Veliki postotak ovih pčelara na njih ne obraća pažnju. Njihov glavni cilj je druženje u prirodi i neke minimalne aktivnosti na pčelinjaku u ostvarivanju manjih prihoda sa čim su oni zadovoljni.
Za komercijalne pčelare i pčelarska poduzeća ove izlazne veličine mnogo su važne i one uvijek trebaju biti Gp>T. Odnos navedenih veličina predstavljaju uvjet za osiguranje egzistencije komercijalnih pčelara i pčelarskih poduzeća.
RAD KAO ELEMENAT U PČELARSKOJ PROIZVODNJI
Zaposleno pčelinje društvo je uvijek bilo od koristi za sebe i pčelara.
U svim granama poljoprivrede pa i u pčelarskoj proizvodnji ljudski rad predstavlja pokretački element ove proizvodnje. Bez obučenog pčelara nema planske i organizirane pčelarske proizvodnje pa ni tržišta pčelinjih proizvoda. Ljudski rad odnosno rad pčelara u ovoj proizvodnji ravnopravno učestvuje sa radom pčela. Rad pčela je nagonski dok je rad pčelara umni, svjesni, promišljeni i fizički i zbog toga je košnica i pčelinje društvo sredstvo za rad u funkciji cjelokupne pčelarske proizvodnje.
Uz suvremena tehnološka dostignuća današnjeg vremena nema primjera proizvodnje po speci ličnosti kao što je pčelarska. Pčela je ne samo proizvođač pčelinjih proizvoda već i dijela sirovinske osnove za pčelarsku proizvodnju. Paralelno sa ovim pčele osiguravaju svoj daljnji biološki razvoj i opstanak.
Utrošak ljudskog rada na pčelinjaku treba biti krajnje racionalan. Postoji dosta faktora koji utiču na racionalno korištenje rada u pčelarstvu a svi oni utiču na konačnu cijenu pčelinjih proizvoda.
Zadovoljavajućih rezultata nema bez izvanrednog poznavanja materije odnosno teorijskog i praktičnog znanja o pčelarstvu. Poznavanje pčelarstva predstavlja niz dokazanih naučnih i provjerenih istina o životu pčela, njihovoj ulozi u iskoristivosti za proizvodnju pčelinjih proizvoda kao i ulozi u oprašivanju, načinu i postupcima u oduzimanju pčelinjih proizvoda, selidbi pčelinjaka, zdravstvenoj zaštiti pčela i svim drugim aktivnostima u ovoj oblasti. Znači ovdje je neophodno pokazati i primijeniti ono Što je naučeno na različitim obrazovnim nivoima iz stručne literature, skupljanju informacija sa interneta itd.
•    vještina i sposobnost također predstavljaju bitnu osobinu pčelara profesionalaca u pčelarskom poduzeću. Svi radovi sa pčelinjim društvima i njihova priprema za medobranje od njega traži smirenost pokreta, ne izazivanje buke, naglih pokreta i udaraca itd. Posebno precizni poslovi kao što je organiziran uzgoj matica, organizirana a proizvodnja matične mliječi zahtijevaju vrhunsko poznavanje ove materije, dobar vid, mirnu ruku itd.
•    iskustvo je bolna točka koja nedostaje pčelarima početnicima. Ono se stiče višegodišnjim druženjem sa pčelama i direktnim radom na pčelinjaku. Mnogo je važna odluka u vezi sa uzgojem i tehnologijom rada sa pčelama. Praktično iskustvo paralelno sa naučnim i dokazanim dostignućima daje najbolje rezultate.
•    stalno stručno usavršavanje je uvjet ostvarivanja sve boljih proizvodnih rezultata. Praćenje predavanja, čitanje pčelarske literature, posjeta sajmovima, međusobna razmjena iskustava i provjerenih iskustvenih rezultata, stalno praćenje i sakupljanje informacija sa interneta su uvjet za opstanak u proizvodnji i na tržištu u ovoj oblasti u budućnosti. Svaki ozbiljan pčelar ili pčelarsko poduzeće stalnoj edukaciji svojih radnika mora posvetiti više pažnje a sredstva za tu svrhu planirati kao obavezne troškove.
OPREMA ZA RAD U PČELARSKOJ PROIZVODNJI
Bolje vam je u toku pase na košnici imati jedan nastavak viska nego jedan ram manjka.
Na pčelinjacima nije moguće obaviti bilo koji posao bez opreme za rad. Oprema za rad u ovoj proizvodnji služi za obavljanje više ili manje složenih poslova na pčelinjacima. Visokorazvijena pčelarska proizvodnja koja i jeste cilj naše analize mora biti znatno bogatija odnosno opremljenija sa opremom za rad. U ovom slučaju veći stepen opremljenosti pčelarske proizvodnje garancija je bolje uspješnoga poslovanja.
Promatranjem historijskog razvoja odnosno usavršavanja pčelarske proizvodnje uočljivo je da je pčelar konstantno usavršavao svoju opremu za rad počevši od najprimitivnijih ručnih alata pa do mehaničkih, poluautomatskih i sve do danas visokoautomatiziranih pomagala u različitim segmentima razvijene pčelarske proizvodnje. Na ovaj brzi i buran razvoj mnogo udjela ima razvoj drugih grana privrede kao što su: drvoprerađivačka, mašinska, saobraćajna, veterinarska, kemijska itd.
Sva oprema za pčelarsku proizvodnju može se podijeliti na prostiju odnosno jeftiniju i složeniju kao skuplju. Prostija oprema se najčešće koristi na amaterskim odnosno manjim pčelinjacima. Kao osnovno sredstvo služi košnica koja se stalno usavršava i modificira u cilju olakšanog rada. Kao prateći pribor bez kojeg se na pčelinjaku ne može ništa uraditi je: zaštitna pčelarska bluza sa šeširom, rukavice, dimilica, pčelarski nož i četka i ostali sitan pribor. Pribor za ožičavanje ramova i učvršćivanje satnih osnova u ramove, topionik saća itd.
Oprema za vrcanje meda je obavezna na svakom pčelinjaku jer se ne smije posuđivati od drugih pčelara zbog prenosa zaraznih bolesti. U tu opremu spada: centrifuga kojih ima različitih vrsta a njen kapacitet treba prilagoditi brojčanom stanju proizvodnih košnica, sito za cijeđenje vrcanog meda, posude za smještaj izvrcanog meda do prodaje, tegle za pakovanje meda za prodaju itd. Za velike pčelinjake koji su formirani sa ciljem da se prevoze na više paša i da se na njima zaposli više radnika oprema za rad mora biti većeg kapaciteta a oprema treba da osigura takav način primjene da u procesu njene primjene nema zastoja u proizvodnji. Zaposleno osoblje treba znati koristiti se tom suvremenijem opremom. Ovo se posebno odnosi na pčelarska poduzeća koja su specijalizirana za ovu proizvodnju i koja stvaraju osnovni dohodak od ove proizvodnje. Razvijena pčelarska poduzeća posluju u složenim organizacijskim i tehnološkim procesima Čija je cjelokupna proizvodnja angažirana sa suvremenom opremom za rad od: prevoza košnica na paše, vrcanje meda, cijeđenje i pakovanje meda, prodaja upakovanog meda na tržištu. Pored osnovne opreme na malim pčelinjacima pčelarska poduzeća zahtijevaju mnogo specifičnije uvjete za ovu proizvodnju a što je propisano zakonskima aktima. Sjedište poduzeća mora imati svoje ili iznajmljene prostore gdje se obavljaju svi pripremni poslovi za proizvodnju i završni radovi poslije vrcanja meda i oduzimanja drugih pčelinjih proizvoda.
Prostor u kojem se vrši: vrcanje meda, komore za pasterizaciju, linije za pakovanje gotovih proizvoda, uređaji za dekristalizaciju meda moraju biti na visokom nivou higijene. Ovi uvjeti su na nivou zahtjevnih uvjeta gdje se proizvode i pakuju ostale vrste ljudske hrane. Sve ovo zahtijeva mnogo veća novčana ulaganja Što kroz proizvodnju na svojim pčelinjacima ili kroz uslužne djelatnosti drugim pčelarima treba da se opravda. Instalirani kapacitet ove opreme treba prilagoditi svojim realnim mogućnostima i razvojnim planovima.
Zbog rentabilnog i uspješnog poslovanja pčelarska proizvodnja zahtijeva stalno usavršavanje i primjenjivanje naj suvremenijih rješenja a što je ujedno i bitan uvjeta za proizvodnju posebno naše pčelarske proizvodnje koja mnogo zaostaje za evropskim i svjetskim prosjecima.
EKONOMIČNOST PROIZVODNJE PČELINJAKA
Na pčelarskim sastancima iskoristite vrijeme na teme o visokoj produktivnosti pčelinjih društava a ne na beskorisne iscrpljujuće teme kojih uvijek ima previše.
U procesu rentabilne pčelarske proizvodnje važni su odnosi utrošenih sredstava za proizvodnju i rezultati koji se mogu predstaviti ukupnom proizvodnjom u pčelinjim proizvodima na pčelinjaku gdje su utrošena sredstva upotrijebljena. Proizvodni metodi sa kojim se nastoji proizvesti zadovoljavajući učinci uz što manje angažiranje i utrošak sredstava za proizvodnju možemo nazvati kao i u svakoj drugoj proizvodnji, ekonomičnost.
Cilj ekonomičnosti u pčelarskoj proizvodnji sastoji se u tome da se naprednim metodama ostvari za pčelara ili pčelarsko poduzeće najpovoljniji odnos između uštede sredstava za proizvodnju i maksimalnih učinaka pčelarske proizvodnje što se može izraziti i formulom:
Iz ove formule se može vidjeti da je pokazatelj ekonomičnosti upravo stavljanje utroška svih repromaterijala, sredstava za proizvodnju, rad pčelara i rad pčela u odnosu prema dobivenoj ukupnoj količini svih proizvedenih pčelinjih proizvoda. Povremenim praćenjem ekonomičnosti nekoliko proizvodnih ciklusa svaki pčelar i pčelarsko poduzeće može da dobije rezultat uspješnosti. Ako je ovaj rezultat svakim narednim praćenjem uvijek u pozitivnom postotku znači da je navedena proizvodnja na dobrom putu.
Ako se pri provjeri ekonomičnosti dobivaju nekoliko puta negativni rezultati potrebno je detaljno preispitivanje cjelokupne organizacije proizvodnje. Jer u tom slučaju sigurno negdje ima greška.
Pri svakoj provjeri ekonomičnosti odnosno pri njenom padu ili porastu potrebno je u detalje ispitati uzroke za takve rezultate. Na taj način se lakše može uticati na bolju racionalizaciju. Ustvari ekonomičnost je sveopći princip koji se treba uvažavati u svakom momentu i segmentu proizvodnje u pčelarstvu.
Ekonomičnost nam predstavlja i razumijevanje troškova koji predstavljaju centralne smjernice tržišne ponude u okruženju. Također ona nam predstavlja osnovu za dalju analizu planiranih sredstava za reprodukciju u ovoj proizvodnji i svih troškova u njoj.
ULAGANJA U PČELARSKU PROIZVODNJU I NJENU REPRODUKCIJU
Sa starim maticama u važim košnicama sami se opredjeljujete za gubitak na pčelinjaku.
Osnivač pčelinjaka na osnovu svojih ideja za određenom dobili u pčelarskoj proizvodnji krene sa ulaganjem novčanog kapitala. Sama ideja da se pokuša sa ovim poslom može donijeti i zadovoljstvo i razočarenje. Kada amatersko pčelarstvo sa dobrim uspjehom i ljubavlju za ovim poslom postepeno počne kroz racionalna ulaganja da ih ekonomski i opravdava tada se najčešće i uspijeva. Tada pčelarstvo postaje profitabilno i tako su stvorena današnja uspješna pčelarska poduzeća kod nas i pčelarske kompanije u svijetu.
Uložena novčana sredstva iniciraće pokretanje pčelarske proizvodnje sa manjim ili većim uspjehom a rezultat toga biće gotovi proizvodi koji nakon prodaje ulagaču trebaju donijeti određenu dobit. Bez obzira da li se radi o novoosnovanom pčelinjaku ili već uhodanoj pčelarskoj proizvodnji potrebna su nova ulaganja.
Cjelokupni reprodukcijski oblik u pčelarskoj proizvodnji kao i transformaciji sredstava u njoj može se predstaviti na sljedeći način:
Kp - novčana sredstva na početku proizvodnje
Op - angažirana oprema na početku proizvodnje
Rs - reprodukcijska sredstva u periodu procesa proizvodnje
Gp - gotovi proizvodi
Zp - zbir svih prihoda od proizvodnje
Kz - novčana sredstva na završetku proizvodnje
Ciklus za reprodukciju u pčelarstvu traje kalendarsku godinu i on počinje sa početkom kolovoza mjeseca. Od tada počinju sva ulaganja za narednu pčelarsku sezonu. Sva ulaganja od tada pa do završetka proizvodnog ciklusa na kraju jula mjeseca naredne godine predstavljaju u gornjoj formuli Rs tj. reprodukcijska sredstva u periodu procesa proizvodnje.
To su sva ulaganja za: pripremu pčela za zimovanje, lijekovi, proljetni razvoj, prevoz pčela na paše, gorivo i ostale troškove za transport, troškove prodaje gotovih pčelinjih proizvoda iz prethodne sezone itd. a što naravno ne može bez ljudskog rada koji treba uračunati.
U današnjoj tržišnoj privredi gotove pčelinje proizvode treba prodati po određenoj prodajnoj cijeni koja vlada na tržištu i ostvariti određeni prihod. To znači da pčelar ulaže u pčelarsku proizvodnju namijenjenu sumu novca sa ciljem da na kraju procesa reprodukcije odnosno kraja pčelarske godine prodajom gotovih proizvoda dobije više od uloženog.
Kz > Kp
Ovakva situacija za pčelara ili poduzeće je povoljnija jer ostatak novca nakon procesa reprodukcije omogućuje iz čistog dohotka nova ulaganja u proizvodnju, usavršavanje proizvodnje, nabavku nove opreme, kvalitetnije održavanje pčelinjaka, stručno usavršavanje koje uvijek mora naći mjesto u ovoj proizvodnji itd.
U slučaju da novčana sredstva nakon pčelarske proizvodnje i prodaje gotovih proizvoda bude manja od uloženih tj. Kp<Kz znači da se proces reprodukcije izvodi nepovoljno a to proizvodi gubitak u proizvodnji.
Za slučaj da se ostvare jednaka novčana sredstva na kraju proizvodnje kao što su i uložena proizvodnja se ne može smatrati uspješnom jer reprodukcija ne osigurava razvoj proizvodnje a kao takva ne može potrajali u ovim suvremenim uvjetima privređivanja u svakoj oblasti pa i u pčelarstvu.
OSNOVNA SREDSTVA U PČELARSKOJ PROIZVODNJI
Najlakše, najbolje ali i najekonomičnije je čuvanje rezervnog saća prepustiti pčelama u košnici.
Sva sredstva namijenjena za primjenu u pčelarskoj proizvodnji mogu se nazvati poslovna sredstva. Angažiranje ovih sredstava na jednom pčelinjaku zavisi od razvijenosti proizvodnje sa tim pčelinjakom. Mali amaterski pčelinjaci zahtijevaju i manji obim angažiranih poslovnih sredstava medu koje možemo ubrajati: košnice, centrifuge za med, ambalažu za med, pčelarski pribor itd.
Veliki profesionalni pčelinjaci sa razvijenom i različitom proizvodnjom na njima moraju imati mnogo više poslovnih sredstava koja se moraju najracionalnije koristiti. Proširenjem broja košnica na profesionalnim pčelinjacima ne zahtijeva uvijek i paralelno ulaganje u prateću opremu kao što su: centrifuge, prevozna sredstva, pakerice za med, itd.
Ekonomika proizvodnje podrazumijeva osnovno sredstvo kao jedan dio poslovnih sredstava koja se ne potroše u jednom proizvodnom procesu i ta sredstva imaju veću pojedinačnu vrijednost. U pčelarskoj proizvodnji ta osnovna sredstva prenose na gotov proizvod samo dio svoje vrijednosti na svaki pojedinačni proizvod koji se sa njima proizvede dok se ona koriste. Znači da osnovna sredstva predstavljaju dugotrajnu imovinu pčelarskog pred uzeća.
Stupanj razvoja našeg pčelarstva rezultira postojanje malog broja poduzeća koja se bave ovom proizvodnjom. Zbog toga je vrlo malo proizvodnih i prerađivačkih pogona u kojima je instalirano malo osnovnih sredstava. Novi uvjeti privređivanja u svakoj oblasti pa i u pčelarstvu daju dobru osnovu za razvoj posebno na proizvodnji ekološki čistih pčelinjih proizvoda.
U ovom periodu u našoj pčelarskoj proizvodnji od ukupne mase osnovnih sredstava prevladava dugotrajna imovina u obliku neophodne opreme za pčelarenje. U dugotrajnu imovinu pčelarskog poduzeća podrazumijeva se:
•    zemljišni prostor na kojem je postavljen pčelinjak. Pčelarski objekat, prostor za odlaganje neophodne opreme za pčelarenje, prateći objekti itd.
•    transportna sredstva za prevoz pčelinjaka na paše, prevoz gotovih proizvoda i ambalaže, automobil za korištenje na pčelinjacima itd.
•    za potrebe u pčelarstvu koriste se i: linije za pakovanje meda, dekristalizatori, sušionici za polenov prah, inkubatori za uzgoj matica itd.
OBRTNA SREDSTVA U PČELARSTVU
Pčelinje društvo nikada nije toliko jako da ne može biti još jače.
Poslije formiranja pčelinjaka da li on bio amaterski ili u vlasništvu poduzeća kao profesionalni njegove prave eksploatacije nema ako nisu osigurana obrtna sredstva. Jednom osigurana novčana sredstva na početku proizvodnje ona u daljem toku mijenjaju svoj oblik tj. stalno se obrću i prelaze iz jednog oblika u drugi. Najčešće obrtna sredstva u ovoj oblasti imaju rok trajanja od jedne kalendarske pčelarske godine ali nekada imaju i duži rok. Vrijednost, količina i struktura obrtnih sredstava u pčelarskoj proizvodnji zavise od razvijenosti ove proizvodnje, specifičnosti ove proizvodnje. neprekidnosti proizvodnje ili povremenosti proizvodnje itd.
OBRTNA SREDSTVA

Slika br. 38
Na amaterskim pčelinjacima obrtna sredstva se mnogo manje koriste jer se na ovakvim pčelinjacima proizvodi samo med dok se drugi pčelinji proizvodi proizvode u zanemarljivim količinama. Kao i u svakoj drugoj proizvodnji što je to specifičnija ona zahtijeva i veća obrtna sredstva ali osigurava i veću dobit. Poslije jednog proizvodnog ciklusa kada obrtna sredstva budu ponovo u obliku novca tj. poslije prodaje gotovih proizvoda ponovno ulaganje u novi ciklus proizvodnje je u ovom slučaju promjenljiva veličina. To zavisi od mnogo unutrašnjih i vanjskih faktora. Sa ekonomske strane vrlo je važno da se uloženi kapital u osnovna i obrtna sredstva što prije obrnu a to znači i veći prihod u nepromijenjenom periodu.
I u ovom slučaju do izražaja dolazi ona narodna izreka da na točkovima med rodi. U današnje vrijeme ovu izreku treba malo modificirati i reći da na točkovima rađaju svi pčelinji proizvodi. Korištenjem više pčelinjih paša sa jednom formiranim osnovnim sredstvima (pčelinjakom) osigurava veću proizvodnju pčelinjih proizvoda. Korištenjem većeg broja pčelinjih paša automatski povlači smanjenje troškova proizvodnje ponaosob svakog pčelinjeg proizvoda. U ovom slučaju zbog većeg koeficijenta obrtanja obrtnih sredstva u proizvodnji pčelinjih proizvoda postoji mogućnost da se istim obrtnim sredstvima financira veći obim proizvodnje.
TROŠKOVI KOJI SU PRISUTNI U PČELARSKOJ PROIZVODNJI
Lanac kompletne proizvodnje u pčelarstvu je jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.
U vremenu kada se pčelarstvo razvija usporedo sa naukom i zahvaljujući njoj tržišna ekonomija zahtijeva proizvodnju pčelinjih proizvoda po cijenama prihvatljivim za današnji standard stanovništva. Zbog toga se troškovi u pčelarenju moraju što više smanjiti da bi gotovi proizvodi bili što jeftiniji uz zadržavanje visokog kvaliteta. Sve što se u pčelarskoj proizvodnji potroši u cilju pokretanja i realizacije proizvodnje treba se svrstati u troškove. Svaki pčelar, po mogućnosti i amater a posebno profesionalac treba da vodi evidenciju potrošenih sredstava u toku kalendarske pčelarske godine. Ovo je redovna i obavezna aktivnost svakog pravnog lica Čija je proizvodna djelatnost pčelarstvo da vodi evidenciju o troškovima odnosno o prihodima i rashodima.
Tabela br. 11. Prikaz ukupnih i prosječnih fiksnih troškova u proizvodnji pčelinjih proizvoda

Stupanj iskorištenja kapacitet (u količini proizvoda)

Ukupni fiksni troškovi

Fiksni troškovi po jedinici gotovog proizvoda

0

100

0

200

100

10

400

100

5.0

600

100

3.3

800

100

2.5

1 000

100

2.0

Pojam troškova i rashoda nije isto. Rashod je pojam koji u praksi ima šire značenje od pojma troška i predstavlja sve troškove bez obzira da li su oni ostvareni u procesu realizacije proizvodnje ili ne. Primjeri rashoda u pčelarstvu su:
•    gubitak pčelinjih društava zbog uginuća u toku zimskog perioda
•    gubitak pčelinjih društava zbog izazvane grabeži na pčelinjaku ili na susjednim pčelinjacima
•    zbog masovnog trovanja pčela u periodu prskanja voća dok ono behara
•    gubitak pčelinjih društava zbog poplave, požara, vjetra itd.
U našu pčelarsku proizvodnju ugrađeni su visoki troškovi a krajnji rezultat kao gotov proizvod je skup. U ovom slučaju nezadovoljstvo je prisutno i kod naših potrošača ali i kod pčelara proizvođača. Na smanjenje troškova je moguće uticati kroz njihovo stalno praćenje i analiziranje i koliko je moguće više smanjenje troškovi su osnovni pokazatelji na osnovu kojih je moguće izračunati proizvodnu i prodajnu cijenu gotovih pčelinjih proizvoda.

U pčelarskoj proizvodnji postoji više vrsta troškova a oni se mogu svrstati u:
•    troškove osnovnih sredstava za rad u uloženom novcu koji predstavljaju trošenje odnosno amortizaciju: kompletnih košnica ili njenih pojedinačnih dijelova, vrcaljki za med, vozila za prevoz pčelinjaka na paše, pčelarskih objekata itd.
•    troškovi predmeta rada čine u novcu izraženi predmeti rada koji ulaze u proces proizvodnje da bi preradom ušli u novi proizvod. Zavisno od razvijenosti pčelarsko prerađivačke proizvodnje u ovu grupu troškova mogu se ubrojiti: sirovine, poluproizvodi, pomoćni materijali, ambalaža, električna energija itd.
•    troškovi rada su u ovoj proizvodnji stalno prisutni u pravnom subjektu pa i onda kada pčelinjak nije u funkciji u van sezonskom periodu
•    troškovi tuđih usluga svakako utiču na rezultat poslovanja i od njihovog obima umnogome zavisi cijena gotovog proizvoda. Kao primjer može poslužiti transportno sredstvo za prevoz pčelinjaka na paše ako te usluge obavlja treće lice. Sljedeći primjer je usluga pakovanja meda u ambalažu različitih veličina po zahtjevu tržišta kod ustanova koje su za to ovlaštene
•    troškovi koje treba izmiriti prema državnim institucijama kao što su: socijalno i penzione osiguranje za zaposlene radnike, razne takse, razne dažbine, veterinarske nadzore pčelinjaka, redovne analize gotovih pčelinjih proizvoda itd.
Troškovi sredstava za rad i njihovo održavanje najčešće su u ovoj proizvodnji fiksni troškovi i oni se mogu podijeliti u dvije grupe:
•    apsolutno fiksni troškovi su stalni, nepromijenjeni od nultog stanja do maksimalnog stepena iskorištenja pčelinjaka. Ako se ovi troškovi promatraju po jedinici proizvedenih pčelinjih proizvoda oni tada opadaju pri većoj i organiziranijoj proizvodnji. Kao primjer možemo uzeti jednu košnicu naseljenu pčelama koja je kalendarsku godinu izložena svim vremenskim nedaćama na pčelinjaku. Ali nije svejedno ako se u toku pašne sezone u takvoj košnici: ne proizvede ni jedan kilogram meda, ako se u toj istoj košnici proizvode 10 kg meda ili 50 kg meda. Fiksni troškovi po jedinici proizvoda su manji što je proizvodnja pčelinjih proizvoda veća.
Tablica br. 12 Pri ukupnih i prosječnih relativno fiksnih troškova

Stupanj iskorištenja kapaciteta (u količini proizvoda)

Ukupni relativno fiksni troškovi

Relativno fiksni troškovi (po jedinici proizvoda)

0

100

0

10

100

10

20

100

5,0

30

100

3.3

40

100

2,5

50

100

2.0

60

100

1.6

70

100

2.1

80

100

2.0

• ako se na jednom pčelinjaku želi proizvesti više od 1000 kg meda a kapacitet tog pčelinjaka je manji od zahtjeva za dodatnom proizvodnjom tada se mora povećati broj košnica naseljenim pčelinjim društvima odnosno potrebno je dodatno investirati u pčelinjak, takvim zahvatom se dolazi u poziciju da se proizvede vise ali uz veće fiksne troškove.
Pojedinačno relativno fiksni troškovi pokazuju da je nagli skok troškova nastao uslijed proširenja kapaciteta pčelinjaka. To pokazuje da veći kapaciteti trebaju biti optimalno korišteni kako bi u tom slučaju fiksni troškovi po jedinici gotovih proizvoda bili prihvatljivi u cijeni koštanja.
OSNIVANJE PČELINJAKA

Samo jedna rodno medna godina, tko je zna iskoristiti, može da otplati sva ulaganja u osnivanje suvremenog pčelinjaka.
Pčelarstvo je skup hobi ili profesionalna pčelarska proizvodnja. Zbog toga ostvarivanje dobiti treba da bude glavni cilj svakog pčelara početnika ili profesionalca koji ideju o osnivanju pčelinjaka pretvara u djela. Tko se odluči baviti pčelarstvom na pčelinjaku će doživjeti lijepih ali i ružnih situacija. Ovih zadnjih će biti manje ako u ovu aktivnost krenete sa više: znanja, praktičnog iskustva, velikom odlučnošću da uspijete itd. Dobro razmislite i nemojte žuriti.
Ima mnogo pčelara koji se mnogo hvale o svojim uspjesima a iza njih su ponižavajući rezultati. Oni bi svakog na savjetovali a ne mogu to uraditi ni sebi. Sa njima novi osnivači pčelinjaka najviše nastradaju.
Pčelinjaci se mogu razvrstati u nekoliko grupa i to:
•    osnuje se mini pčelinjak do pet košnica od kojeg pčelar amater očekuje manju dobit u pčelinjim proizvodima za svoju porodicu i užu familiju. Osim toga ova grupa pčelara obožava druženje u prirodi i sa pčelama. To je uzgajanje pčela iz hobija za postizanje ličnog zadovoljstva. Ovih manjih pčelinjaka je kod nas najviše. Oni su najčešće stacionarni pčelinjaci. Osnivanje ovakvog pčelinjaka računajući po kompletnoj košnici je najskuplje. Ali najčešće takvom pčelaru to nije važno. Iskorištenost takvih pčelinjaka je najčešće minimalno. Prateća obavezna pčelarska oprema je također nedovoljno iskorištena. To također poskupljuje gotov proizvod.
•    pčelinjak do 50 i više košnica koji se postepeno formira radi ostvarivanja prihoda paralelno sa obavljanjem nekih drugih redovnih poslova. Pčelinjaka sa ovim brojem košnica ima u ovo vrijeme solidan broj a oni se koriste kao stacionarni a rjeđe kao seleći pčelinjaci. Osnivanje ovakvih pčelinjaka je veoma skupo ako se koriste kao stacionarni ali veoma jeftino ako se koriste kao seleći. Jer opravdanost ulaganja vidi se kroz gotove finalne proizvode. Nažalost danas ovakvih pčelinjaka ima koji ne mogu da ostvare prihod za za osnovne troškove održavanja zbog niskih prosječnih prinosa. Niska iskorištenost je najčešće zbog zauzetosti pčelara na nekom drugom poslu a pčelinjak je sporedna aktivnost. Svakako da je najbolje formirati pčelinjak sa onolikim brojem košnica koliko mu se može posvetiti vremena u cilju što boljeg iskorištenja. Sva pčelinja društva na pčelinjaku koja su formirana a ne mogu se zadovoljavajuće iskoristiti možemo ubrojati u promašenu investiciju.
•    osnivanju velikih profesionalnih i komercijalnih pčelinjaka treba da predstoji ranije osnivanje amaterskih pčelinjaka koji postepeno prerastaju u komercijalne. Oni su nezamislivi u eksploataciji bez provoza na više paša. Osim toga u današnje vrijeme oni su u eksploataciji nezamislivi bez nauke i proizvodnje više pčelinjih proizvoda. Iskorištenost takvih pčelinjaka mora da bude maksimalno od: svakog pojedinačnog rama, pojedinačnog dijela svake košnice, radnog vremena zaposlenih radnika, upotrebe repromaterijala, organizirane prodaje gotovih proizvoda itd.
OSNIVANJE PČELINJAKA RAZLIČITOG KAPACITETA
Tko racionalno i ciljano osnuje pčelinjak on nikada sa njim ne proizvodi gubitak.
Sa te tačke gledišta i samo na taj način obradi ćemo dva primjera osnivanja pčelinjaka i to:
•    amaterski do 50 košnica koji se eksploatira i održava uz redovan posao tako da je pčelarstvo u ovom slučaju dodatna djelatnost. Najčešće se pčelinjak ovog obima postepeno proširuje tj. iz vlastite proizvodnje od manjeg broja pčelinjih društava svake godine pčelinjak se proširuje i umnožava do ovog kapaciteta. Ali ima i slučajeva da se za osnivanje pčelinjaka na tržištu nabavlja sve odjednom a sve poslove na pčelinjaku pčelar obavlja u slobodno vrijeme poslije redovnog radnog vremena. U priloženoj tabeli je pokazano koliko je to potrebno novčanih sredstava za osnivanje takvog pčelinjaka. Pretvoreno u med to je zaista zavidna količina. Međutim, stručan i obrazovan pčelar proizvodeći još neke pčelinje proizvode osim meda brže vrši povrat uloženih novčanih sredstava a posebno ako je novac nabavljen kroz kreditnu liniju sa obaveznom kamatom. Kao što se vidi pčelarstvo je sezonska nisko akumulativna proizvodnja koja uspijeva samo sa velikim znanjem i radom.
•    profesionalni pčelinjak od 200 košnica koji zahtijeva sve ranije spomenute uvjete eksploatacije
Tabela br.13 Ulaganje u pčelinjak (prva varijanta)

Opis ulaganja u pčelinjak (€)

Broj košnica

50

200

Maloprodajna cijena 4 €

Med na

Med na

Med na

Med na

Veleprodajna cijena 2,5 €

veliko

malo

veliko

malo

Košnice 1 klasa (ofarbane)

2 500 €

2 500 €

10 000 €

10 000 €

50 €

1 000 kg

625 kg

4 000 kg

2 500 kg

Satne osnove

750 €

750 €

3 000 €

3 000 €

1 kg = 6 €, 15 € po košnici

300 kg

187,5 kg

1 200 kg

750 kg

Paketni ili vještački roj na 5 ramova

1 250 €

1 250 €

5 000 €

5 000 €

25 €

500 kg

312,5 kg

2 000 kg

1 250 kg

Šećer za stimulativnu prihranu

180 e

180 €

720 €

720 €

rojeva po 10 kg, 1 kg = 0,36 €

72 kg

45 kg

288 kg

180 kg

Šećer za dopunu hrane za

180 €

180 €

720 €

720 €

zimovanje pčela (10 kg po svakoj košnici)

72 kg

45 kg

288 kg

180 kg

Lijekovi za pčele u toku cijele

75 €

75 €

300 €

300 €

godine 1 košnica = 15 €

30 kg

18,75 kg

120 kg

75 kg

Sitan prateći pčelarski pribor na

100 €

100 €

100 G

100 €

pčelinjaku, 100 €

40 kg

25 kg

40 kg

25 kg

Postolja za košnicu (fiksno)

50 €

50 €

200 €

200 €

(stabilna i prenosiva)

20 kg

12,5 kg

80 kg

50 kg

Svi radovi od instaliranja pčelinjaka

500 €

500 €

2 000 €

2 000 €

do zazimljavanja (paušalno)

200 kg

125 kg

800 kg

500 kg

UKUPNO €

5 585 €

5 585 €

22 040 €

22 040 €

UKUPNO MEDA

2 234 kg

1 396,2 kg

8 816 kg

5 510 kg

Troškovi do zazimljavanja oko jedne košnice preračunato u med

44,68 kg

27.92 kg

44,08 kg

27,55 kg

Uvjeti za pčelarenje su sve nepovoljniji pa u toku odlučivanja da se investira u pčelinjak treba dobro kalkulirati da li se isplati ulagati u novu proizvodnju i kolikog obima. I ovdje se trebaju predvidjeti rizici kao u svakoj drugoj proizvodnji.
Da bi se približno moglo proračunati sa kolikim ulaganjem u pčelinjak se može postići dobit prema uloženom novcu u košnice, pčele i svu prateću opremu u toku 2005. godine za primjer ću uzeti cijene u maloprodaji i veleprodaji gotovih proizvoda.
Cijena meda u maloprodaji je od 3 do 5 € (prosjek 4 €) a cijene na veliko prosječno 2,5 €.
U nabavci pčelinjih društava postoji više varijanti t sve se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe i to:
•    prezimjela pčelinja društva koja se mogu odmah koristiti za medobranje u prvoj godini ulaganja što je svakako bolja varijanta. U ovom slučaju cijena takvih pčelinjih društava je oko 70 € ako se kupuje početkom aprila.
•    ako se u prvoj godini osnivanja pčelinjaka izvrši nabavka paketnih ili vještačkih rojeva oko njih treba: za razvoj, utrošeno radno vrijeme, njegovanje, liječenje i sve ostalo do naredne godine da bi se sa njima krenulo u medo branje. Cijena takvih rojeva je oko 25 € a sva dodatna ulaganja poslije njihove kupovine pa do prvog medo branja prelaze cijenu pčelinjeg društva u prvoj varijanti ali bez ikakvog prinosa u prvoj godini nabavke.
Cilj ovakvih kalkulacija je da pčelar zna kada hoće da investira u jedan pčelinjak bilo kog kapaciteta, koliko treba da proizvede meda da bi vratio uložena sredstva. Međutim, kao dodatna zarada za brži povrat uloženih sredstava je proizvodnja na tom pčelinjaku svih pčelinjih proizvoda.
U drugoj varijanti ulaganja u pčelinjak u prvoj godini osnivanja pčelinjaka nema vrcanja meda niti proizvodnje drugih pčelinjih proizvoda već se samo ulaže i povećavaju se troškovi.
Zbog navedenog ovu varijantu iskusan pčelar rijetko će kad prihvatiti. Osnivanjem pčelinjaka na ovaj način sa smanjenjem broja košnica usporedo se povećavaju ukupni troškovi po svakoj košnici. Kada se to preračuna u gotove proizvode u veleprodaji, u ovom slučaju u med, vidi se da je to prosječni godišnji prinos po jednoj košnici na dvije paše u selećem pčelarenju.
U ovom slučaju ima načina da se smanje ulaganja u pčelinjak ali na uštrb kvaliteta i to:
•    košnice lošijeg kvaliteta koje se danas mogu nabaviti i po 30 €
•    paketni i vještački rojevi od 15 do 20 € ali sumnjivog kvaliteta
•    satne osnove po 4,5 € ali sumnjivog kvaliteta
Ovim načinom nabavke smanjuju se troškovi za 10 do 15%, ali što je i najvažnije sa opremom i repromaterijalom lošijeg kvaliteta od osnivanja pčelinjaka pa dok se ta oprema koristi najčešće uvijek ima nepredviđenih problema. Zbog toga sam pristalica nabavke samo kvalitetne opreme i onoliko koliko to vaše financijska mogućnosti dozvoljavaju. Sa tom opremom ćete brže i lakše zaraditi a višak te zarade ponovo uložiti u proširenje pčelinjaka. U ovoj varijanti ako se osniva pčelinjak sa velikim brojem košnica može se nabaviti povoljnije sva potrebna oprema nego je to navedeno u tabeli.

OSNIVANJE PČELINJAKA (DRUGA VARIJANTA)
Prije nego potrošite i jedan euro u osnivanje pčelinjaka dobro razmislite da li ste na pravom putu u novom biznisu.
Osnivanje pčelinjaka na ovaj način u prvoj godini osnivanja nastupa eksploatacija i ostvaruje se dobit u pčelinjim proizvodima. U ovom slučaju namijenjena sredstva se isplati uložiti ali samo ako će se pčelinjak prevoziti na najmanje dvije paše i pčelariti na suvremen način sa jakim pčelinjim društvima. Stacionirani pčelinjak navedenog kapaciteta najčešće je primjer promašene investicije. Ovim načinom se uložena sredstva počinju vraćati još u prvoj godini eksploatacije. Primjer ovakvog načina osnivanja pčelinjaka je rijedak u praksi ali ako se ukaže potreba za njim taj posao trebaju obavljati visokostručna radna snaga sa dugogodišnjim iskustvom koja će bez grešaka i eksperimentiranja odmah krenuti u proizvodnju. Osoba zadužena za ovaj posao mora imati plan: osnivanja, eksploatacije, razvoja pčelinjaka, distribucije gotovih pčelinjih proizvoda i svih aktivnosti u cilju da se uloženi novac u ovakav pčelinjak što prije vrati prodajom pčelinjih proizvoda ali i da se na taj način ostvari određena dobit.
I ovdje se moraju racionalno koristiti sredstva u fiksne troškove jer su najčešće isti bez obzira na prinose. Ti troškovi su: amortizacija košnica bez obzira da li prinosi bili manji ili veći, troškovi
Tabela br. 14 Ulaganje u pčelinjak (druga varijanta)

Opis ulaganja u pčelinjak (€)

Broj košnica

50

200

Maloprodajna cijena 4 € Veleprodajna cijena 2,5 €

Med na veliko

Med na malo

Med na veliko

Med na malo

Košnice 1 klasa (ofarbane) 50 €

2 500 € 1 000 kg

2 500 € 625 kg

10 000 € 4 000 kg

10 000 € 2 500 kg

Izimljena pčelinja društva nabavljena početkom aprila na 10 ramova - pčela • 70 €

3 500 € 1 400 kg

3 500 € € 875

14 000 kg 5 600 kg

14 000 € 3 500 kg

Satne osnove 1 kg = 6 €, 15 € po košnici

500 € 200 kg

500 € 125 kg

2 000 € 800 kg

2 000 € 500 kg

Šećer za dopunu hrane za zimu (1 kg = 0,36 C)

180 € 72 kg

180 € 45 kg

720 € 288 kg

720 € 180 kg

Lijekovi za pčele u toku cijele godine 1 košnica = 1,5 €

75 € 30 kg

75 € 18,75 kg

300 € 120 kg

300 € 75 kg

Oprema za vrcanje meda El. vrcaljka i ostali pribor

250 € 100 kg

250 € 62,5 kg

1 200 € 480 kg

1 200 € 300 kg

Sitan prateći pčelarski pribor na pčelinjaku, 100€

100 € 40 kg

100 € 25 kg

100 € 40 kg

100 € 25 kg

Postolja za košnicu (fiksno) (stabilna i prenosiva)

50 € 20 kg

50 €
12.5    kg 90 €
22.5    kg

200 € 80 kg

200 € 50 kg

Prevoz pčelinjaka na dvije paše (ukupno 300 km, 300 x 0,6 €)

90 € 36 kg

180 € 72 kg

180 € 45 kg

Troškovi obilaska pčelinjaka na terenu i ukupan rad

150 € 60 kg

150 € 37.5 kg

200 € 80 kg

200 € 50 kg

Troškovi vrcanja meda na terenu

50 € 20 kg

50 € 12,5 kg

100 € 40 kg

100 € 25 kg

Veterinarski nadzori pčelinjaka i pregled«

50 € 20 kg

50 € 12,5 kg

100 € 40 kg

100 € 25 kg

Svi ostali radovi od instaliranja pčelinjaka do zazimljavanja (paušalno)

1000 € 400 kg

500 € 250 kg

2000€ 800 kg

2000€ 500 kg

UKUPNO €

8 495 €

8 495 €

31 200 €

31 200 €

UKUPNO MEDA

3 398 kg

2 123.8 kg

12 480 kg

7 800 kg

Troškovi do zazimljavanja oko jedne košnice preračunato u med

67,96 kg

42,47 kg

62.4 kg

39 kg

putovanja do pčelinjaka, amortizacija pčelarskog pribora i opreme za vrcanje meda, troškovi zaposlenih radnika itd.
Sve u prirodi ima svoj vijek pa tako i oprema koja se koristi u pčelarstvu. Kvalitetne košnice koje su predviđene u predračunu pod normalnim uvjetima eksploatacije mogu da se koriste oko 10 godina. Košnice koje se stalno prevoze na paše brže propadaju jer su takvi uvjeti da se najčešće postavljaju na malu visinu od zemlje gdje su više izložene vlazi. Osim toga na njihovo propadanje utiče često utovaranje i istovaranje. Sve se mora održavati pa i pčelarska oprema a u ovom slučaju košnice. Češćim farbanjem i održavanjem njihov vijek korištenja se produžava. Ali iz praktičnog iskustva najčešće takve košnice mogu da se koriste između 10 i 15 godina.
Iz tabele se vidi da troškovi formiranja pčelinjaka sa svim pratećim troškovima i radom u toku godine košta u protuvrijednosti meda oko 65 kilograma proda tog u veleprodaji ili oko 40 kilograma meda prodatog u maloprodaji. Međutim, u ovakvom načinu pčelarenja potrebno je uvijek razmišljati i osiguravati prodaju pčelinjih proizvoda specijaliziranim pčelarskim poduzećima na veliko. Ako bi se gotovi pčelinji proizvodi prodavali na malo došlo bi do sporog povrata uloženih sredstava a za to su potrebni i dopunski troškovi kao: ambalaža manjeg pakovanja, troškovi analize meda, naljepnice za tegle, reklamna obavještenja itd. iako je na prvi pogled zavidna razlika između maloprodajne i veleprodajne cijene pčelinjih proizvoda zbog bržeg dolaska do novca sa veleprodajnom cijenom to je jedna od velikih prednosti.
U maksimalnu eksploataciju oformljenog pčelinjaka treba uključiti i ispitivanje pčelinjih paša kao što se vrši ispitivanje tržišta za distribuciju gotovih proizvoda. Dobrom organizacijom i mobilnošću pčelinjaka uz stalno praćenje medenja na pojedinim terenima moguće je postići i najveće prinose. A oni su najčešće zadovoljavajući ako se to radi na ranije objašnjen način. Na srednje jakoj paši prinos po košnici možemo računati oko 30 kilograma meda. Međutim, on može da bude i mnogo veći. Ako se pčelinjak koristi na minimum dvije paše debija se oko 50 kilograma meda i više.
Daljim razvijanjem pčelinjaka ako se odlučite da ga koristite u dvomatičnom načinu pčelarenja sigurno povećavate prinose a smanjujete sve troškove. Budućnost je pred nama a nauka i praksa paralelno idu dalje. Slijedimo ih ukorak jer će nam tada biti mnogo bolje.
LITERATURA
1. Abadžić Nijaz - Tajne pčelinjeg meda - Sarajevo 1967
2. Abadžić Nijaz - Pčele i zdravlje - Beograd I9&5-
3.    Abadžić Nijaz - Medena apoteka - Sarajevo 1988.
4.    Abadžić Nijaz - Doba ekologije - Sarajevo 2001.
5.    Belčić Josip - Moj način pčelarenja - Zagreb 1973
6. Belčić Josip - Pčelarenje danas - Peteranec 1978.
7.    Belčić Josip - Od početnika do naprednog pčelara - Peteranec 1978.
8.    Belčić Josip i saradnici - Zlatna knjiga - Zagreb 1982.
9. Ćerimagič Husnija - Pčelarstvo - Sarajevo 1975
10. Džin Karper - Hrana vaš čudesni lijek 1995.
11.    F. Rocco - Osnove marketinga - Zagreb 1989.
12.    Grupa autora - Pčelarstvo - Zagreb 1990.
13.    Janković Aleksandar - Pčelinji proizvodi - hrana i lek - Beograd 1979.
14.    Jevtić Tihomir - Život i gajenje pčela - Beograd 1974- 1 5. Katalinič Josip i drugi - Pčelarstvo - Zagreb 1 979.
1 6.    Katalinić Josip - Pčelarstvo - Zagreb 1982.
17.    Materlink Moriš - Život pčela (prevod) 1949.
18.    Miloradović Dikosava - Put do zdravlja i ljepote - Beograd 1999.
19.    Miloradović Dikosava - Tajne polena - Beograd 200320.    Milković Bojana - Vrijednost meda za zdrave i bolesne - Beograd 1976.
21.    Perušič Andre - Pčelinji med - Zagreb 1959.
22.    Rihar Jožc - Pčelarenje nastavijačama - Ljubljana 1976.
2    3. Šilič Č. - Atlas drveča i grmlja - Sarajevo 197 324. Šilič Č. - Šumske zeljaste biljke - Sarajevo 197725. Šimič F. - Naše medonosno bilje - Zagreb
26.    Tomažin Franjo - Uzgoj visokoproduktivnih pčela - Srbobran 1991.
27.    Tomažin Franjo - Matica i njen kvalitet - Sremski Karlovci 2001.
28.    Tomažin Franjo - Uzgoj matica i pčela po sistemu T.F. Zenica 2002.
29.    Todorović Vojin - Praktično pčelarenje - Subotica 1985.
30.    Velagić Ferid - Visokoproduktivno dvomatično pčelarenje-, Tuzla 1999.
31.    Velagić Ferid - Pčelarstvo - Tuzla 2000.
32.    Velagić Ferid - Kako do visokih prinosa u pčelarstvu Tuzla 2001.
3    3. Velagić Ferid - Priručnik za pčelare početnike - Tuzla 2002. 34. Velagić Ferid - Zamjena 1 dodavanje matica -Tuzla 200 3.
3 5. Velagić Ferid - Pčelinji proizvodi za zdrave i bolesne Tuzla 2004.
SADRŽAJ

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->