ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

pužiću. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. LEPTIR: Nije ni čudo. Tako su neprimjetne. BUBAMARA: Zbilja šteta. moj leptiriću. PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. ponekad. na rođendan stići. možete produžiti. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. tako sam sama. sve me to zbunjuje i zabrinjava. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. a mogli smo se divno igrati lovice. moraš brže ići ako želiš mravu. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. LEPTIR: E. privlačne i sjetne. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. dug je let. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. žurim pčelice mila. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. SLON: Pustite me na trenutak bar. Eh da mi je tvoja kućica sada.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. PČELA: Gle! Kiša je počela liti. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. jedna mi je ljubičica zapela za oko. PUŽIĆ: Žurim. imam kila sto. . LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. pa vidite valjda da vam nisam par. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. Eh. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. imam surlu. zbilja šteta. a slonovi ne mogu letjeti. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. da su mi tvoja laka krila.

tiše. kre. tiše. vidi! Rega. LEPTIR: To me zbilja čudi.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. kre. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. gle! Proljeće je stiglo. PRVA ŽABA: Vidi. bit će kiše. rega. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. bit će kiše. sunce žari sve se pali. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. tiše. bijeli lopoč i zeleni šaš. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. TIŠE. bit će kiše. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. PRVA ŽABA: Tiše. draža mi je zima. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. Proljeće me ne zanima. Baci pogled malo više. bit će kiše. . PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. rega. zeleni se sve. ako hoćeš baš. oblak viri iza brijega. DRUGA ŽABA: Tiše. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka. ŽABA: Kre. kre.

MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. zbog mene sigurno ne. a ja sam usred takvog jada. kre. kre. znaš. samo skoči. DRUGA ŽABA: Dvije baš. srce mi lupa. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. a ne znam zbog čega. nema. Gle! Pa to se neka patka gega. a ne znam zbog čega. idem brzo k njemu. nema ničeg osim noći. he. ŽABAC: Hvala ti na svemu. možeš doći. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. U strahu su. Tko zna u čemu se razlog krije. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. znaš da sam osjetljiv jako. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. pa to moje srce lupa zbog nje! . kao da je iz knjige ispao. Mišu. žabo! DRUGA ŽABA: Što je. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. ŽABAC: Kre. Hajde žabo. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. tako mi svega. Oprosti što ću reći pred svima. srce mi lupa. rega. rega. to ti se srce od zaljubljenosti klima. ŽABAC: Ti se šališ sada. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. he. malo veće oči.

PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. . kre. kre. (ode krekečući) ŽABA: Gle. kre. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. kre. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. U njemu mjesec spava svako veče. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. kre. kre. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. Kre. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. ne krekeći više. kre. ujutro umivaju pospano lice. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. kre. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre. ako je tome tako i ja ću zakreketati. već pravilo. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. PATKICA: Slušaj žabo. il' krekeći barem malo tiše. kre. naš potok počne poput zlata sjati. kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. kre.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. kre. srna i ptice. kre.

LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. PUŽ: Dobro. znaš da si mi kao brat. Mogu vas jedino zamoliti za ples. LAV: Kao da ste s kokosa pali. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. dobro. I ja kasnim na rođendan mravu. što se to mene tiče. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. ne cijući. stali ste mi na rep. hoću pužiću. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. PUŽ: Čekaj malo. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. ŽIRAFA: Čudno. . ali nisam vidjela.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. već mi se i plače. vi meni stanite na nogu. Primi se za mene ja ću te izvući. PUŽ: Kad je tako. dobar dan. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. Pomozi mi prijatelju. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. nešto mi na pamet pada. LAV: A ne. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. nekog čujem. ne mogu iz rupe van. ŽIRAFA: Oprostite. Kao da mi je oslabio vid. pa vidite da ste mi na rep stali. a nikoga ne vidim. povući ću stvarno jako. već me je prošao bijes. jako me je stid.

GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. učila slova i tako postala učena sova. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. znaš. U školu se ide samo po danu. Ovdje mi je nesigurno baš. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. Pa jaučem joooj. SOVA: E kad je tako. baš ti hvala. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. jer me boli šešir moj. ništa od toga. . SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. hu. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. MIŠ: Ja ti velim. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. E. ne jauči već mi reci što te muči. odseli se smjesta.JOOJ. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. GLJIVA: Imaš pravo. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. šalu na stranu. hu.

. mišiću. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. Krenuo sam u cik zore na daleki put. zbilja. A sad. nemoj biti ljut. važna mi je baš svaka minuta. dobar dan. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. ajme jada. dobro veče. mačko. PUŽ: Dok sam ga prelazio. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. MIŠ: Idi onda. vrijeme leti. pa ti želim laku noć. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. PUŽ: Na raskrižju usred grada. sunce peče. Oko podne bit ću tek na pola puta.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. MIŠ: Dobro veče. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. Idem sada. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. MIŠ: Kad te vidim. meni mrak na oči pada. da. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. moram poć'.

UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. torbo žuta. ha. . ha. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada. neuredan naš je đak. zakasnit će u školu. žut. Mislio sam da je kraj. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. čak s tri oka žiga. Prekrio je cijeli put. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. pa i radni kutak.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. nestašnog prvaka. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. radni stol je pun. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. crven. samo malo zaigran je još. od straha se znojim. Nije škola šala. pazi! U sobu ulazi. ha. BILJEŽNICA: Šuti. Jedan tip me juri. Čas je zelen. OLOVKA: Život nam baš nije lak. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. miruj. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. ha. zuri.

MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. Vas ne muče zubi nego strašna glad. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. usred morskog raja. ja vas uvjeravam. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. Skoro ste mi stali na krak. Vidim ja dobro i izdaleka. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. RIBICA: Ježiću. gospodine rak. Svi me zbi muče. neka. Zato brzo odoh. morski pas. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. široko ti more. pa svi kažu da plešem krasno. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam . doviđenja sad. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi. zapleši sa mnom. ježiću šaljivi stvore. ne spavam. . idi od mene. MORSKI RAK: Ne. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite.

samo čas. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se. (pobjegne) . morski pas. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. ribo.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. Mislim da će ova svadba proći i bez mene. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa. ovo mi je prvi glas. DRUGA RIBA: Hajde. PRVA RIBA: Evo idem. požuri se na svadbu je pozvala i nas. PRVA RIBA: Nisam znala. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. Prošla sam sva mora svijeta.

(umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. ova nije…. Već mi se u glavi mota. MRAV: Baš su vas snašli jadi. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. . pa se listom hladim. sklonite se ispod cvijeta. ova nije…. ova nije. STONOGA: Maknuti se ne mogu. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti.STONOGA MRAV: Što radite. U pitanju je čak noga stota. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. Ova nije. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. MRAV: Ako vam vrućina smeta. jer ozlijedila sam nogu.

nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. tko će znati. MIŠ: Ako dođe. iju ju. danas mačke nema tu. iju ju. Hej. mačore! MAČOR: Što je. tko je da je. iju ju. neka misli. iju ju. ona jedna a nas više. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. ne bojim jer kraj rupe stojim. bojte se moga brka. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. trka. žurim sada. samo nek' se pokraj mene stvori. pobjegla je ko iz praćke. MIŠ: Loše joj se s nama piše. Ej. opet mačke nema tu. Neka misli. MIŠEVI: Iju ju. slavna. PAS: Nema više one mačke. miševi. vidi mačak čori. danas mačke nema tu. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. bojte se moje sjene. ako priđe. mačore. netko laje. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. vidi mačak drijema. ja sam strašna. . miševi! Iju ju. al' se pravimkao da ga nema. MIŠEVI: Iju ju. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. miševi su čudni svati.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. što je? MIŠ: Zašto te se. miševi. danas mačke nema tu. bolje da nas mimoiđe. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. MIŠEVI: Iju ju. (pojavi se miš) MIŠ: Hej.

KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. kosti. da mi barem bliže priđe. Mesa. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. sitno. pa još k tome juha. jako mi se žuri. što misliš. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. koko. pozivam te na večeru ako nisi jela. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. (projuri miš) Gle. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. ZRNO: Ja sam zrno malo. zbilja strašno. sad se zna. kozice bijela. pa tamo mišić juri! Moram za njim.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. stoji tamo nasred plota. KOZA: Večera ti nema mane. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. MAČAK: Idem sada il nikada. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. ZRNO: Molim te. u vreću me vrati. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. kruha. samo ne znam. KOKA: Ah. ne znam. Tako važno zrno ja pojesti neću. MAČKA: Sad se vidi. al' za cijeli svijet sam bitno. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. A od brašna kruh se peče. s kojeg smjera. . Važniji mu miš nego što sam ja.

ha. idemo malo do onog plota. Ni miševi nisu više kao prije. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. i ja sam za to. ha. MAČKA: Vidi. izgleda da mačka spava. Gujcek. zapravo. Gujcek.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. ciju. JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. (privuče sir i pojede ga) Ha. Ciju. bila kiša. to je daleko. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. ciju. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . od tih mi se plotova u glavi mota. vidi mudrog miša u brk mi se smije. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. do onog plota. PUJCEK: Ne idem. misli da se umiva u rosi. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. ciju. . Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. ciju. a ne zna da je jutros padala kiša. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. PUJCEK: Do ovog plota. Ciju. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. baš mislim na te.

a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. Idemo zato u naš svinjac. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. PRASE: Valjam se u blatu. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. PUJCEK: Nisu ti . GUJCEK: Pujcek. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. čista dlaka mi se blista. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. postao si pravo prase. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. UREDNO PRASE PRASE: Hej. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. Samo oko vrata imaš kilogram blata. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. . pravi stokilaš. Gle kako sam zgodan. MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. Gujcek. tamo ćemo roktati na sav glas. zna se. u tome uživam. žirevi se tada ruše. pa me je stalno lupala po nozi. još rijeđe umivam. MAČKA: Neuredan si. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. rijetko kad se kupam.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. u obližnjoj bari. da znaš. PUJCEK: Baš mi je milo. koncerti za nas.

njime si prekrio pola svijeta. Od tvog šarenila bole me oči. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. nisam valjda sa Marsa pao. od moga repa svijet je puno veći. sine. nemoj mi reći. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. PAUN: Nisam. PIJETAO: Svejedno. znao. škola za vola. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada. PAUN: Oprostite. PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. sine. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. pijetle. PIJETAO: nemoj ga baciti. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. bila bi šteta. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. sijene ti stvara oblak siv. tvoj rep mi smeta. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. .PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. paune. nisam ja kriv. Kada bi volovi išli u školu. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. pijetle.

JARAC: Nemoj. divio se. al' da znaš. ljuti jarče sa dva roga. voliću donijet ću ti dva – tri lista. ni mog roga nisi vrijedan. JARAC: Nemoj travu niti malo. drugim putem još ću prije stići. Našao sam divno sijeno. ovne jedan. OVAN: Okani se posla toga. Baš si mislim. bolji. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. od miline sklapao sam kapke očne. ono cvijeće jako volim. uze vreću. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. JARAC: Hajde šuti. Samo da su listovi barem malo veći. dođe prase pa mi travu svu popase. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. Došla krava. OVAN: Kako molim. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. neću je ni taknuti. Neka prođe jači. dođe kokoš. Neće biti po tvojoj volji. Hej. ponio se nisi baš. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. OVAN: Ako ćeš se maknuti. Dok se divih.OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. . kaže da je njeno. ovne. JARAC: Idi onda. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. mili vole. OVAN: E sad neću tuda ići. do nje mi je jako stalo. nit me ne pita. ja te molim.

JARAC: Evo idi. baš mi je drago. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. neka. najveći magarac to sam ja. DRUGI MAGARAC: Neka.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. jer najveći magarac to sam ja. Al' na kraju. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. Reci mi komarče. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. KOMARAC: No. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. magarci svuda. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. Odoh sada. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. . JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. danas nisam dobre volje. moje se oko prevariti ne da. mislim strašna zvjerka neka. mislim pritom. I ja sam magarac zvani Mago. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. al' kad priđem. ovaj ovdje baš je pitom. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. doviđenja Mago.

čak i sam od sebe bježim. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. od tikve sam kao i ti. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. Najbolje bi bilo da odavde odem. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. MIŠ: Ih. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava. od tikve mi tijelo. . glava. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. nit ću biti.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. Kad zalajem. Ovako me hvata strava. kad zarežim. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka.

strašilo. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. ako ne odem neću imati mira. Da nema mene. ovo ovdje samo je za vaše oči. ali se brzo vrati. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. a vi ste mi već legli na stan. samo ti idi. uspio me maknuti i ući u stan. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. TIKVA: Baš me zanima. ja još rastem. bit će ti bolje. stalno negdje skitaš. pravite mi sjene. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. maknite se! Samo sam malo izašao van. STRAŠILO: Ne hvala. sunce i kiše. vjetar što me njiše i malo polje. MIŠ: Idite u drugi dio polja. Što će mi više. kad ovdje imam sve što želim. (tikva se makne. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. pa moram puno spavati. Pođi danas sa mnom na onu cestu. ja ću te čekati.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. pustite me da uđem. pa tamo spavajte koliko vas volja. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. TIKVA: U redu. jer ja se ne smijem niti pomaći. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. . i meni se već počelo spavati. tikve si se prestrašio. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim.

Čak sam u šumi bila. Već tri noći puž ne spava. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. djede Tikvomire. TIKVETUŠA: Ja se žurim. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. baj…. sine Tikvolinko. tamo iza živice. hvala………. LEPTIRIĆ: Hej. čarobnjak si pravi. Baš sam se malo izgužvala. pronaći ću tog komarca. Cvjetovi mi tamo venu. nisam ti ni sjenka. komarca joj s puta nema.. izgledaš kao manekenka. vidi………. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. Pozvana sam na čaj. Umorna su mi krila. idem odmah javiti mravima u travi. neće mi smetati. Mrava jednog boli noga. baj. MIŠIĆ: Vidi. ti znaš da ja svašta mogu. TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. što se toga tiče. TIKVETUŠA: Hvala.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. suncokret mu stvara sjenu. izliječiti mravu nogu. djede. . Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. pun sam ti problema: komarica jedna plače. Malo ćemo i vrtom prošetati. kućica mu prokišnjava. TIKVOMIR: Ne brini se. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. tužan sam zbog svega toga. popraviti pužu kuću. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. TIKVOLINKO: Hvala.

TIKVUŠA: Zašto si takav. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. neka se miče. tamo se nešto miče. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. no već vidim. toliko ih ima da im nema broja. mamice! TIKVAN: Tikvušo. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. TIKVAN: Jasno da je krasno. TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVANTICA: Mamice. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. TIKVAN: Ako se miče. TIKVANTICA: Tatice. a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. idi pa vidi. iz zemlje izlaze tri krumpira. pa to je krasno. Tikvantice moja. TIKVAN: Baš mi ne date mira. to nije razlog da se viče. a još nema mog tikvana. . mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. a ne povede ni tebe ni mene. sasvim si u pravu. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. zašto to dijete tako viče. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. TIKVANTICA: Tatice. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana.

košulja od lišća. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. ovdje dolje sviđa mi se baš. treba mi garderoba za jesensko doba. jasna stvar. Sve bi ti bilo na dohvat oka. ali što mogu. a društvo mi prave šareni leptiri. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. i da znaš. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. cipele i natikače. NISKA GLJIVA: To je život pravi. kad mi je kratka noga. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. VISOKA GLJIVA: Tko zna. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. i kabanica za jesenske kiše. Oko mene samo puze mravi. Pusti sunce da malo proviri. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice. VJEVERICA: Cipele i natikače. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. . napravit će vam postolar. A sada se okrenite u oneme smjeru. daj se na tren smiri. možeš. Moram vam uzeti mjeru. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. ako želim kišu liti. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. ti si uvijek mrk i loše si volje. neka ima duge rukave. meni nek' prepusti jesenske dane. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti.

čvorče! Stalno mljackaš glasno. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. svejedno ti hvala. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. . PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. DRUGI ČVORAK: Oprosti.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. Tebi sam donio čak krišku cijelu. tebi sam donio čak bobice dvije. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. oprosti. Sanjao sam grožđe slasno. odletimo do vinograda. i ja se tresem sada. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. Tebi sam dinio košticu od treće. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. pa znaš da škrtac nikad nisam bio. DRUGI ČVORAK: Dobro. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. DRUGI ČVORAK: Gle. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. samo šuti.

mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. Našle smo jednu rupu usred vrta. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. . JEŽIĆ: Hej. Haj'mo mi u šetnju sada. JEŽ: Neka šuška. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. TIKVANTICA: Tatice. jel' tako? TIKVAN: Svakako. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. a ne pitaš gdje je naše dijete. Samo hrabro stazom gazi. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. JEŽIĆ: Hej. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. inače ću sam sebi dosaditi. neka pada. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. svakako. svakako. bila sam kod prijateljice Keljice. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. već me zoveš po treći puta. TIKVANTICA: Mamice. jel' tako? TIKVAN: Svakako. Tikvušo. pazi. TIKVANTICA: Tatice. tata tebe čuva.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej.

ciju. Stalno mislim kako mi je prevelika glava.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. BUNDEVA: Nisam znala. hoću biti sama. stanite ovdje ili možda tamo. pa mi priča kako druga na zemlju prati. Ako ga začepite. niti mi se spava. Idem sada. možda nam donese kakve vijesti. jer ovdje je moj stan. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. priđi bliže k meni. kao neka slika. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. malo tiše. Da je barem moja tako povelika. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. bolje da stanete tamo. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. što te k meni nosi tako rano. izvolite samo. ionako se neću dugo zadržavati. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. BUNDEVA: Što to pričaš. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. baš ti hvala. DRUGA GLJIVA: Oprostite. Velike su glave sad jako na cijeni. ciju. jer me galama uznemirava. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati. ali na njima ništa ne piše. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. . Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva. da čujemo što na njemu piše.

vi ste još jedina nada. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. LUK: Dobar dan. pa sam ga jednoj lubenici dao. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. nisao znao. Kukuruzna mi kosa. oko svijeta moramo poći još jedan krug. inače slatka. KRUMPIR: Puno me pitate. Jesenko! Baš si šik. KRUMPIR: Krasno. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. Recite mi gdje sam sada. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. gle. A sad odoh. svi su joj na broju zato šalje visost moju. LUK: Šuti. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. takozvani Kuk. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. a krumpirić mjesto nosa. slušaj. baš vas tražim već punih pet dana. . Sigurno sam zalutao. VREĆA: Uskačite! Put je dug. VREĆA: Gle. Ja sam luk. čekaju me jesenske pustolovine. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. tikva prava. Osim vas. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. PAPRIKA: Ja sam paprika.

Želju ću ti ispuniti vješto. DJEČAK: Uređena tako. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. vilo snježna. Dani želja. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. Mudraci će prvi doći. A od mraza ruže. Sjaj moj noćas netko prati. gle! Prekrile mi grane sve. lijepih sanja. poklonit će njemu sve svete noći. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. . DJEČAK: Želja mi je. Sad zaželi i ti nešto. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. vilo lakokrila. nježna. gledam te sve dane. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. malo zima sa ledenim ukrasima. DJEČAK: Vilo. želja mi je. VILA: Krhka. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. kako li si krhka. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. da se svako dijete smije.

u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. Nosim vam Božji glas. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. nije divno. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. ANĐEO: Ne bojte se. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. tiho. mi slavimo taj tren. usred tamnog neba. jurim. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. radujte se. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. taj čas. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. taj čas. pastiri. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. kamo žurim? Ja na zemlju hitam. .TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. tiho. Zar ti ovdje na oblaku. mi slavimo taj tren. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. Igrajte se. Sa mnom vam je stigla zima. dobri ljudi. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas.

Sve je bila šala. Umoran si. ha. ja za to ne hajem. Stavit moram sad nove pakete. što si ljut. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. krampuse. djeco.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. A šibe ću podvaliti. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. Koš na leđa. dobit će ih svako dijete. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. KRAMPUS: No već idem. Nikolinje. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. Od sada pakete djeci nosim sam. Malo mi se čak i spava. zloćestoćo mala. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. SVETI NIKOLA: Hej. Predobro te znam. lete. jako. (odu svaki na svoju stranu) . čekaj mene. KRAMPUS: Kakav poklon. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. Tebi želim sretan put. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. krampusu. ali neka. ha. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. a minute lete. daj da ti ponesem koš. nešto me i boli glava. vidim. put pod noge. Stiglo. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. dugi put još moje noge čeka. (zaspe. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. pod prozore moram stići mnoge. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. krampuse baš si zloćko. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. bez koša ćeš hodat lako. Čekao sam zgodu ja. pada inje. baš si loš. sve te čujem. da mu svašta podvaljujem.

bijela al' na žalost predebela. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. . ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. na ulici. To je divna kosa za me. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. bijele. Ti ćeš biti tijelo. usred grada da se djeca razvesele. od slame ti kosa. a ti zeko idi što dalje od njega. SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. ja ću biti glava. od slame. Napravimo snjegovića. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. stojiš kao kip usred snijega bos. vrlo nježna. eto ti od čega. vrlo krhka.

Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. MEDVJED: Idem. ukrase moje. možda i tebe okite jedno Badnje veče. Imam. potraži radije neki žbun. kaput i odijelo. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. boriću. evo. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. ZEC: Hvala ti. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. boriću. dobro veče. varaš se u svemu. idem poput tvoje sjene. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. pa znaš da plesati volim. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. dobar dan. odjeću mi šiva snježna. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. ZEC: Dobro. krasni. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. bijela zima. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. medo. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. ja te molim. ZEC: Idi samo iza mene. već mi oči škilje. daleko sam bila. dobro. PTICA: Varaš se. al' vremena nemam. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. . košulju. od glave do pete. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. dijete. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. znam. Sada bi bio red da te pozovem na med. na šumski ples se spremam.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful