ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

da su mi tvoja laka krila. ponekad. SLON: Pustite me na trenutak bar. pužiću. pa vidite valjda da vam nisam par. a mogli smo se divno igrati lovice. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. imam surlu. Eh da mi je tvoja kućica sada. Eh. privlačne i sjetne. možete produžiti. PUŽIĆ: Žurim. moraš brže ići ako želiš mravu. LEPTIR: Nije ni čudo. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. LEPTIR: E. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. žurim pčelice mila. jedna mi je ljubičica zapela za oko. imam kila sto. . Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. BUBAMARA: Zbilja šteta. zbilja šteta. sve me to zbunjuje i zabrinjava. PČELA: Gle! Kiša je počela liti. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. Tako su neprimjetne.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. moj leptiriću. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. tako sam sama. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. a slonovi ne mogu letjeti. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. na rođendan stići. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. dug je let. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton.

PRVA ŽABA: Vidi. bit će kiše. TIŠE. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. Proljeće me ne zanima. sunce žari sve se pali. LEPTIR: To me zbilja čudi. Baci pogled malo više. tiše. zeleni se sve. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. bit će kiše. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. bijeli lopoč i zeleni šaš. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. tiše. ako hoćeš baš. draža mi je zima. rega. oblak viri iza brijega. tiše. PRVA ŽABA: Tiše. ŽABA: Kre. gle! Proljeće je stiglo. kre. bit će kiše. . rega. kre. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. kre. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. DRUGA ŽABA: Tiše. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. vidi! Rega. bit će kiše. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka.

A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. kre. nema ničeg osim noći. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. Hajde žabo. to ti se srce od zaljubljenosti klima. U strahu su. idem brzo k njemu. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. a ja sam usred takvog jada. malo veće oči.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. zbog mene sigurno ne. znaš da sam osjetljiv jako. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. a ne znam zbog čega. samo skoči. tako mi svega. ŽABAC: Hvala ti na svemu. nema. žabo! DRUGA ŽABA: Što je. ŽABAC: Ti se šališ sada. rega. he. rega. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. srce mi lupa. srce mi lupa. DRUGA ŽABA: Dvije baš. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. Mišu. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. možeš doći. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. a ne znam zbog čega. Tko zna u čemu se razlog krije. ŽABAC: Kre. Oprosti što ću reći pred svima. kre. znaš. kao da je iz knjige ispao. pa to moje srce lupa zbog nje! . MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. Gle! Pa to se neka patka gega. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. he.

kre. kre. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. U njemu mjesec spava svako veče. kre. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. već pravilo. kre. kre. ujutro umivaju pospano lice. naš potok počne poput zlata sjati. . PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. kre. kre. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. kre. srna i ptice. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. ako je tome tako i ja ću zakreketati. kre. kre. ne krekeći više. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. PATKICA: Slušaj žabo. kre. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre. Kre. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. il' krekeći barem malo tiše. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. (ode krekečući) ŽABA: Gle. kre. kre.

LAV: A ne. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. PUŽ: Kad je tako. ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. PUŽ: Čekaj malo. ne mogu iz rupe van. dobro. . Kao da mi je oslabio vid. stali ste mi na rep. Mogu vas jedino zamoliti za ples. hoću pužiću. ali nisam vidjela. Pomozi mi prijatelju. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. što se to mene tiče. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. I ja kasnim na rođendan mravu. već mi se i plače. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. znaš da si mi kao brat. već me je prošao bijes. LAV: Kao da ste s kokosa pali. ŽIRAFA: Oprostite. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. povući ću stvarno jako. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. vi meni stanite na nogu. ŽIRAFA: Čudno. jako me je stid. nekog čujem. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. nešto mi na pamet pada. PUŽ: Dobro. a nikoga ne vidim. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. dobar dan. ne cijući. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. pa vidite da ste mi na rep stali. Primi se za mene ja ću te izvući.

E. hu. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. Ovdje mi je nesigurno baš. ne jauči već mi reci što te muči. učila slova i tako postala učena sova. znaš. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. šalu na stranu. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. odseli se smjesta. . ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. MIŠ: Ja ti velim. hu.JOOJ. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. baš ti hvala. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. jer me boli šešir moj. GLJIVA: Imaš pravo. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. U školu se ide samo po danu. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. SOVA: E kad je tako. Pa jaučem joooj. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. ništa od toga.

ajme jada. zbilja. Oko podne bit ću tek na pola puta. meni mrak na oči pada. dobro veče. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. MIŠ: Kad te vidim. mišiću. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. važna mi je baš svaka minuta. MIŠ: Dobro veče. moram poć'. Idem sada. PUŽ: Dok sam ga prelazio. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. MIŠ: Idi onda. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. mačko. vrijeme leti. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. A sad. Krenuo sam u cik zore na daleki put. pa ti želim laku noć. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. da. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. PUŽ: Na raskrižju usred grada. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. dobar dan. nemoj biti ljut. . sunce peče.

torbo žuta. zakasnit će u školu. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. pa i radni kutak. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. pazi! U sobu ulazi. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. Jedan tip me juri. ha. miruj. ha. radni stol je pun. čak s tri oka žiga. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. neuredan naš je đak. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. samo malo zaigran je još. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. Mislio sam da je kraj. zuri. Čas je zelen. BILJEŽNICA: Šuti. crven. . OLOVKA: Život nam baš nije lak. Nije škola šala. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. ha.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. žut. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. nestašnog prvaka. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada. od straha se znojim. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. Prekrio je cijeli put. ha. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim.

MORSKI RAK: Ne. gospodine rak. ja vas uvjeravam. neka. Vidim ja dobro i izdaleka. idi od mene. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. Svi me zbi muče. doviđenja sad. RIBICA: Ježiću. široko ti more. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi. usred morskog raja. . ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam . (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. ježiću šaljivi stvore. zapleši sa mnom. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. Skoro ste mi stali na krak. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. morski pas. Zato brzo odoh. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. ne spavam. Vas ne muče zubi nego strašna glad. pa svi kažu da plešem krasno.

Prošla sam sva mora svijeta. Mislim da će ova svadba proći i bez mene.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. požuri se na svadbu je pozvala i nas. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. DRUGA RIBA: Hajde. ovo mi je prvi glas. morski pas. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa. PRVA RIBA: Evo idem. ribo. PRVA RIBA: Nisam znala. samo čas. (pobjegne) . GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se.

ova nije…. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. MRAV: Baš su vas snašli jadi. Već mi se u glavi mota. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. pa se listom hladim. ova nije…. U pitanju je čak noga stota. ova nije. . Ova nije. MRAV: Ako vam vrućina smeta. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. sklonite se ispod cvijeta. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. jer ozlijedila sam nogu.STONOGA MRAV: Što radite. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. STONOGA: Maknuti se ne mogu.

MIŠEVI: Iju ju. trka. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. iju ju. ako priđe. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. mačore. miševi. vidi mačak čori. što je? MIŠ: Zašto te se. slavna. miševi. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. danas mačke nema tu. pobjegla je ko iz praćke. bojte se moga brka. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. bolje da nas mimoiđe. iju ju. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. ja sam strašna. tko je da je. MIŠEVI: Iju ju. ona jedna a nas više. MIŠEVI: Iju ju. MIŠ: Ako dođe. Neka misli. mačore! MAČOR: Što je. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. miševi! Iju ju. bojte se moje sjene.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. ne bojim jer kraj rupe stojim. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. opet mačke nema tu. miševi su čudni svati. MIŠ: Loše joj se s nama piše. . MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. danas mačke nema tu. iju ju. al' se pravimkao da ga nema. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. žurim sada. samo nek' se pokraj mene stvori. Ej. neka misli. iju ju. tko će znati. danas mačke nema tu. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. vidi mačak drijema. Hej. PAS: Nema više one mačke. netko laje. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne.

Tako važno zrno ja pojesti neću. al' za cijeli svijet sam bitno. što misliš. kruha. MAČKA: Sad se vidi. pa još k tome juha. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. Mesa. u vreću me vrati. jako mi se žuri. stoji tamo nasred plota. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. koko. Važniji mu miš nego što sam ja. ZRNO: Molim te. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. kozice bijela. samo ne znam. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. A od brašna kruh se peče. MAČAK: Idem sada il nikada. da mi barem bliže priđe. pozivam te na večeru ako nisi jela. . ne znam. KOZA: Večera ti nema mane. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. KOKA: Ah. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. sitno. ZRNO: Ja sam zrno malo. (projuri miš) Gle. kosti. pa tamo mišić juri! Moram za njim. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. s kojeg smjera. zbilja strašno. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. sad se zna.

bila kiša. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. . ciju. ciju. Ni miševi nisu više kao prije. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . (privuče sir i pojede ga) Ha. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. misli da se umiva u rosi. zapravo. ciju. i ja sam za to. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. a ne zna da je jutros padala kiša. vidi mudrog miša u brk mi se smije. baš mislim na te. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. Ciju. idemo malo do onog plota. PUJCEK: Do ovog plota. do onog plota. to je daleko. ciju. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. izgleda da mačka spava. Gujcek. Gujcek. ha.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. od tih mi se plotova u glavi mota. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. MAČKA: Vidi. ha. Ciju. PUJCEK: Ne idem. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna.

Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. PUJCEK: Baš mi je milo. pa me je stalno lupala po nozi. pravi stokilaš. rijetko kad se kupam. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. u tome uživam. Gle kako sam zgodan. UREDNO PRASE PRASE: Hej. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. da znaš. Gujcek. .RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. postao si pravo prase. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. Idemo zato u naš svinjac. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. Samo oko vrata imaš kilogram blata. GUJCEK: Pujcek. koncerti za nas. čista dlaka mi se blista. PUJCEK: Nisu ti . još rijeđe umivam. MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. MAČKA: Neuredan si. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. u obližnjoj bari. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. PRASE: Valjam se u blatu. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. žirevi se tada ruše. tamo ćemo roktati na sav glas. zna se. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato.

PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada. znao. PAUN: Oprostite. . pijetle. nemoj mi reći. Kada bi volovi išli u školu. njime si prekrio pola svijeta. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. paune. bila bi šteta.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. škola za vola. tvoj rep mi smeta. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. PAUN: Nisam. sine. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. sine. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. Od tvog šarenila bole me oči. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. PIJETAO: nemoj ga baciti. nisam ja kriv. nisam valjda sa Marsa pao. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. PIJETAO: Svejedno. od moga repa svijet je puno veći. pijetle. sijene ti stvara oblak siv.

OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. Neka prođe jači. JARAC: Nemoj. ponio se nisi baš. do nje mi je jako stalo. neću je ni taknuti. OVAN: Okani se posla toga. dođe kokoš. mili vole. OVAN: Kako molim. Došla krava. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. OVAN: Ako ćeš se maknuti. Samo da su listovi barem malo veći. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. nit me ne pita. ni mog roga nisi vrijedan. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. ono cvijeće jako volim. voliću donijet ću ti dva – tri lista. Baš si mislim. ljuti jarče sa dva roga. divio se. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. JARAC: Hajde šuti. Neće biti po tvojoj volji. drugim putem još ću prije stići. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. ovne jedan. ovne. Našao sam divno sijeno. OVAN: E sad neću tuda ići. Hej. uze vreću. bolji. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. od miline sklapao sam kapke očne. kaže da je njeno. al' da znaš. Dok se divih. JARAC: Idi onda. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. ja te molim. dođe prase pa mi travu svu popase. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. JARAC: Nemoj travu niti malo. .

La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. . al' kad priđem. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. doviđenja Mago. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. mislim strašna zvjerka neka. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. danas nisam dobre volje. jer najveći magarac to sam ja. JARAC: Evo idi. DRUGI MAGARAC: Neka. Reci mi komarče. ovaj ovdje baš je pitom. mislim pritom. I ja sam magarac zvani Mago. najveći magarac to sam ja. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. Odoh sada. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. moje se oko prevariti ne da. KOMARAC: No. Al' na kraju. baš mi je drago. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. neka. magarci svuda.

MIŠ: Ih. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. . LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. glava. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. Ovako me hvata strava. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. čak i sam od sebe bježim. nit ću biti. Kad zalajem. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. od tikve mi tijelo. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. Najbolje bi bilo da odavde odem. kad zarežim. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. od tikve sam kao i ti.

ja još rastem. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. a vi ste mi već legli na stan. ja ću te čekati. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. ovo ovdje samo je za vaše oči. uspio me maknuti i ući u stan. Pođi danas sa mnom na onu cestu. pravite mi sjene. strašilo. Što će mi više. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. tikve si se prestrašio. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. TIKVA: U redu. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. bit će ti bolje. ako ne odem neću imati mira. . pustite me da uđem. samo ti idi. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. (tikva se makne. sunce i kiše. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. maknite se! Samo sam malo izašao van. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. pa moram puno spavati. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. pa tamo spavajte koliko vas volja. Da nema mene. STRAŠILO: Ne hvala. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. TIKVA: Baš me zanima. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. vjetar što me njiše i malo polje. stalno negdje skitaš. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. MIŠ: Idite u drugi dio polja. kad ovdje imam sve što želim. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. i meni se već počelo spavati. ali se brzo vrati. jer ja se ne smijem niti pomaći.

TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. TIKVETUŠA: Hvala. vidi………. Pozvana sam na čaj. izliječiti mravu nogu. TIKVOMIR: Ne brini se. TIKVETUŠA: Ja se žurim. TIKVOLINKO: Hvala. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. što se toga tiče. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. izgledaš kao manekenka. pun sam ti problema: komarica jedna plače. . Umorna su mi krila. popraviti pužu kuću. Cvjetovi mi tamo venu. ti znaš da ja svašta mogu. komarca joj s puta nema.. djede Tikvomire. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. Mrava jednog boli noga. kućica mu prokišnjava. tamo iza živice. MIŠIĆ: Vidi. tužan sam zbog svega toga. pronaći ću tog komarca. baj…. nisam ti ni sjenka. baj. hvala………. neće mi smetati. Čak sam u šumi bila. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. suncokret mu stvara sjenu. Malo ćemo i vrtom prošetati.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. Već tri noći puž ne spava. Baš sam se malo izgužvala. idem odmah javiti mravima u travi. djede. čarobnjak si pravi. sine Tikvolinko. LEPTIRIĆ: Hej. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal.

a još nema mog tikvana. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. TIKVANTICA: Mamice. pa to je krasno. TIKVAN: Baš mi ne date mira. a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. neka se miče. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. tamo se nešto miče. TIKVUŠA: Tikvantice. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. TIKVUŠA: Zašto si takav. mamice! TIKVAN: Tikvušo. TIKVAN: Jasno da je krasno. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. idi pa vidi. a ne povede ni tebe ni mene. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. toliko ih ima da im nema broja. TIKVUŠA: Tikvantice. zašto to dijete tako viče. iz zemlje izlaze tri krumpira. TIKVAN: Ako se miče. TIKVANTICA: Tatice. Tikvantice moja. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. . no već vidim. to nije razlog da se viče. sasvim si u pravu. TIKVANTICA: Tatice.

i da znaš. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. daj se na tren smiri. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. jasna stvar.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. VJEVERICA: Cipele i natikače. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. košulja od lišća. ovdje dolje sviđa mi se baš. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. treba mi garderoba za jesensko doba. kad mi je kratka noga. Oko mene samo puze mravi. možeš. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti. ali što mogu. neka ima duge rukave. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. . a društvo mi prave šareni leptiri. NISKA GLJIVA: To je život pravi. VISOKA GLJIVA: Tko zna. ti si uvijek mrk i loše si volje. A sada se okrenite u oneme smjeru. Sve bi ti bilo na dohvat oka. meni nek' prepusti jesenske dane. Pusti sunce da malo proviri. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. napravit će vam postolar. Moram vam uzeti mjeru. ako želim kišu liti. i kabanica za jesenske kiše. cipele i natikače. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice.

ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. čvorče! Stalno mljackaš glasno. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. svejedno ti hvala. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. DRUGI ČVORAK: Dobro. pa znaš da škrtac nikad nisam bio. i ja se tresem sada. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. tebi sam donio čak bobice dvije. . samo šuti. oprosti. Tebi sam donio čak krišku cijelu. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. Tebi sam dinio košticu od treće. DRUGI ČVORAK: Oprosti. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. DRUGI ČVORAK: Gle. Sanjao sam grožđe slasno. odletimo do vinograda. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao.

TIKVANTICA: Tatice. Našle smo jednu rupu usred vrta. svakako. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. TIKVANTICA: Tatice. jel' tako? TIKVAN: Svakako. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. JEŽIĆ: Hej.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. a ne pitaš gdje je naše dijete. bila sam kod prijateljice Keljice. inače ću sam sebi dosaditi. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. tata tebe čuva. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. pazi. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. Samo hrabro stazom gazi. Haj'mo mi u šetnju sada. neka pada. već me zoveš po treći puta. svakako. Tikvušo. JEŽIĆ: Hej. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. TIKVANTICA: Mamice. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. JEŽ: Neka šuška. jel' tako? TIKVAN: Svakako. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. . mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka.

. stanite ovdje ili možda tamo. priđi bliže k meni. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. kao neka slika. ciju. DRUGA GLJIVA: Oprostite. ciju. Ako ga začepite. da čujemo što na njemu piše. hoću biti sama. jer me galama uznemirava. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. BUNDEVA: Što to pričaš. BUNDEVA: Nisam znala. Da je barem moja tako povelika. malo tiše. pa mi priča kako druga na zemlju prati. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. Velike su glave sad jako na cijeni. baš ti hvala. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati. ali na njima ništa ne piše. možda nam donese kakve vijesti. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. Idem sada. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. niti mi se spava. izvolite samo. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. jer ovdje je moj stan. ionako se neću dugo zadržavati. bolje da stanete tamo. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. što te k meni nosi tako rano.

oko svijeta moramo poći još jedan krug. LUK: Šuti. Osim vas.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine. inače slatka. baš vas tražim već punih pet dana. KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. takozvani Kuk. pa sam ga jednoj lubenici dao. vi ste još jedina nada. Ja sam luk. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. KRUMPIR: Puno me pitate. a krumpirić mjesto nosa. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. . A sad odoh. PAPRIKA: Ja sam paprika. VREĆA: Gle. LUK: Dobar dan. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. svi su joj na broju zato šalje visost moju. nisao znao. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. Jesenko! Baš si šik. tikva prava. Sigurno sam zalutao. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. Recite mi gdje sam sada. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. Kukuruzna mi kosa. slušaj. gle. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. čekaju me jesenske pustolovine. KRUMPIR: Krasno. VREĆA: Uskačite! Put je dug. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj.

Želju ću ti ispuniti vješto. malo zima sa ledenim ukrasima. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. gledam te sve dane. Sad zaželi i ti nešto. da se svako dijete smije. VILA: Krhka. nježna. vilo snježna. gle! Prekrile mi grane sve. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. vilo lakokrila. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. lijepih sanja. DJEČAK: Vilo.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. A od mraza ruže. Mudraci će prvi doći. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. DJEČAK: Uređena tako. . Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. kako li si krhka. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Dani želja. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. poklonit će njemu sve svete noći. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. Sjaj moj noćas netko prati. DJEČAK: Želja mi je. želja mi je. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut.

Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. Nosim vam Božji glas. Igrajte se. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. radujte se. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. usred tamnog neba. pastiri. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. nije divno. taj čas. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. dobri ljudi. kamo žurim? Ja na zemlju hitam.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. tiho. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. ANĐEO: Ne bojte se. taj čas. mi slavimo taj tren. tiho. Zar ti ovdje na oblaku. jurim. Sa mnom vam je stigla zima. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka. . možeš! Al požuri da stignemo prije noći. mi slavimo taj tren. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim.

KRAMPUS: Kakav poklon. (odu svaki na svoju stranu) . SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. djeco.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. ha. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. Malo mi se čak i spava. što si ljut. pod prozore moram stići mnoge. A šibe ću podvaliti. nešto me i boli glava. dobit će ih svako dijete. Nikolinje. krampusu. Koš na leđa. (zaspe. Sve je bila šala. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. krampuse baš si zloćko. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. Od sada pakete djeci nosim sam. ja za to ne hajem. daj da ti ponesem koš. KRAMPUS: No već idem. ha. lete. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. baš si loš. vidim. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. pada inje. da mu svašta podvaljujem. put pod noge. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. krampuse. Predobro te znam. a minute lete. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. SVETI NIKOLA: Hej. Stiglo. Tebi želim sretan put. jako. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. Stavit moram sad nove pakete. Umoran si. bez koša ćeš hodat lako. ali neka. dugi put još moje noge čeka. sve te čujem. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. čekaj mene. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. zloćestoćo mala. Čekao sam zgodu ja. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš.

SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. Napravimo snjegovića. od slame ti kosa. Ti ćeš biti tijelo. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. bijele. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. vrlo krhka. na ulici. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. To je divna kosa za me. vrlo nježna. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. bijela al' na žalost predebela.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. stojiš kao kip usred snijega bos. eto ti od čega. ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. ja ću biti glava. . a ti zeko idi što dalje od njega. od slame. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. usred grada da se djeca razvesele.

zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. dobro veče. medo. bijela zima. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. boriću. MEDVJED: Idem. Sada bi bio red da te pozovem na med. daleko sam bila. možda i tebe okite jedno Badnje veče. dobro. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. al' vremena nemam. idem poput tvoje sjene. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. ukrase moje. krasni. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. pa znaš da plesati volim. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. od glave do pete.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. odjeću mi šiva snježna. ZEC: Hvala ti. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. dijete. potraži radije neki žbun. ZEC: Idi samo iza mene. ja te molim. znam. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. košulju. evo. boriću. već mi oči škilje. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. dobar dan. PTICA: Varaš se. varaš se u svemu. na šumski ples se spremam. ZEC: Dobro. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. Imam. . kaput i odijelo.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful