ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: to e o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se vie ne moe razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndeem, samo razgovaram s cvijeem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Pouri, pouri. Proljetni ples je na kraju ume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne vii. Ve mi reci tko e na ples ii. LEPTIR OLIBUM: Pelice zujalice, razne ptice brujalice, puii i bubamare pa stonoge sve. Hoe li ii ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: to ja znam, guva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Jo u ti rei samo leptirica Zvrndalica ve je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: to onda ekamo? Moramo brzo ii. Pouri, pouri! Ne elim zadnji na ples stii.

PRVI LET

LJUBIICA: Zato si se, leptiriu, zaletio u mene?! to ako mi koja latica uvene? LEPTIRI: Oprosti, ljubiice. Nije propao svijet. Malo sam jo nespretan danas mi je prvi let. LJUBIICA: Svu si me raupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRI: Nemoj zbog toga tugovati vie. Poeljat e te povjetarac i proljetne kie.

KRTICA I PROLJEE

PELA: Krtice, krtice! Iz krtinjaka proviri. KRTICA: to je pelice? Daj se malo smiri. PELA: Glem trava se njie, cvijee mirie, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Neto u ti rei, uj, smeta me tvoj zuj. PELA: Ali sve se budi. Kolo pleu mravi. Proljee je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, abice mila, ba na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na pie, priat u ti o Africi prie. to je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ABA: To me ne zanima, sluati ne elim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su abe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, straan i straga i sprijeda; hoe li prestraiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A to e mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokai tog dosadnog stvora. ZEC: Poi tada sa mnom do kuice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidi onu pelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oi, i poput mene poskoi, poskoi. MRAV: Produi dalje, nije mi do ale. Moje su noice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, puiu! Otvori oi, i poput mene poskoi, poskoi. PU: Vrlo rado, ali ne mogu vidi da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oi, i poput mene poskoi, poskoi. LEPTIR: to si smijean! Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti ba ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. arenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. arenim se k'o livada cvjetna. TREA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. arenim se kao poslije kie duga. USKRSNI ZEC: Dosta prie, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepe k'o uskrsni dar.

KINI RAZGOVOR

PELA: Puiu, puiu, mora bre ii ako eli mravu, na roendan stii. PUI: urim, urim pelice mila. Eh, da su mi tvoja laka krila. PELA: Gle! Kia je poela liti. PUI: Ja u se u svoju kuicu skriti. PELA: A ja sam ve mokra jer stvarno pada. Eh da mi je tvoja kuica sada.

ZALJUBLJIV LEPTIRI

LEPTIRI: Jutros dok sam letio visoko, jedna mi je ljubiica zapela za oko. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. LEPTIRI: A zatim sam vidio tratinicu u travi. Toliko sam se zaljubio da mi se ji vrti u glavi. LEPTIR: Nije ni udo. Tako su neprimjetne, privlane i sjetne. LEPTIRI: A onda mi se svidjela potonica plava, sve me to zbunjuje i zabrinjava. LEPTIR: E, moj leptiriu, ponekad, dug je let, da bi se meu tolikim cvijeem naao pravi cvijet. SLON I BUBAMARA

BUBAMARA: Oprostite, tako sam sama, mogu li se malo druiti s vama? SLON: to se toga tie, moete produiti, jer ja se ne elim ni sa kime druiti. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice, a mogli smo se divno igrati lovice. SLON: Pustite me na trenutak bar, pa vidite valjda da vam nisam par. BUBAMARA: Zbilja teta, zbilja teta, letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. SLON: ega se jo neete sjetiti! Pa ja sam slon, a slonovi ne mogu letjeti. BUBAMARA: Zato ste odmah povisili ton, otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to, imam surlu, imam kila sto.

SAN

PRVI PU: to si sanjao noas puiu drue? DRUGI PU: Dvije rue. PRVI PU: I nita vie? DRUGI PU: I kapi kie na latici crvenog maka. PRVI PU: A zatim? DRUGI PU: Probudila me suneva zraka.

PROLJETNO KREKETANJE

LEPTIR: Gledaj abo, gle! Proljee je stiglo, zeleni se sve. ABA: Kre, kre, kre, kre. Proljee me ne zanima, draa mi je zima. LEPTIR: To me zbilja udi. Zar te ne veseli cvijee to se budi? ABA: Veseli me, ako hoe ba, bijeli lopo i zeleni a. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraaju sa juga.

TIE, TIE BIT E KIE

PRVA ABA: Rega, rega kakva ega i vruina i sparina! DRUGA ABA: Tie, tie, bit e kie. PRVA ABA: Kakve kie? Rega, rega, sunce ari sve se pali. DRUGA ABA: Kad ti kaem, bit e kie. Baci pogled malo vie. PRVA ABA: Vidi, vidi! Rega, rega, oblak viri iza brijega. DRUGA ABA: Tie, tie, bit e kie. PRVA ABA: Tie, tie, bit e kie.

VELIKE OI

PRVA ABA: Ajme, abo! DRUGA ABA: to je, to je? PRVA ABA: Tamo dvije rode stoje. DRUGA ABA: Dvije ba, kako zna? PRVA ABA: Vidim iza onog buna etri noge i dva kljuna. DRUGA ABA: Pokai mo tono gdje. PRVA ABA: Tamo nie! DRUGA ABA: Idem blie. Hajde abo, moe doi, nema nieg osim noi. PRVA ABA: Nema nieg osim noi? DRUGA ABA: Nema, nema, samo skoi. U strahu su, zna, malo vee oi.

ZALJUBLJENI ABAC

ABAC: Rega, rega, rega, srce mi lupa, a ne znam zbog ega. Gle! Pa to se neka patka gega. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog ega mi srce lupa tako jako? PATKA: He, he, he, zbog mene sigurno ne. ABAC: Ti se ali sada, a ja sam usred takvog jada. PATKA: (prie blie) Srce ti stvarno strano bije. Tko zna u emu se razlog krije. A da upita susjeda mia? Nema stvari koje ne bi znao, kao da je iz knjige ispao. ABAC: Hvala ti na svemu, idem brzo k njemu. Miu, miiu! MI: to vie tako, zna da sam osjetljiv jako. ABAC: I ja sam osjetljiv, tako mi svega, srce mi lupa, a ne znam zbog ega. MI: To je kod tebe takozvana proljetna srana mana. Oprosti to u rei pred svima, to ti se srce od zaljubljenosti klima. ABAC: Kre, kre, kre, pa to moje srce lupa zbog nje!

POTONICE

PRVA POTONICA: Gledam na potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. DRUGA POTONICA: I ogledalo je, najljepe na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. PRVA POTONICA: On je i krevet koji mirno tee. U njemu mjesec spava svako vee. DRUGA POTONICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. PRVA POTONICA: U njemu vjeverica, srna i ptice, ujutro umivaju pospano lice. DRUGA POTONICA: A kada sunce do njega svrati, na potok pone poput zlata sjati.

NAIVNA PATKICA

ABA: Kre, kre, kre, kre, kre, kre, kre, kre. PATKICA: Sluaj abo, ne krekei vie, il' krekei barem malo tie. ABA: Zato ne bih kreketala? Kre, kre, kre, kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. PATKICA: To je neka ala! ABA: Nije ala, ve pravilo. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No, ako je tome tako i ja u zakreketati. Kre, kre, kre, kre. (ode krekeui) ABA: Gle, naivna patkica oko bare krekee i hoda. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda.

LAV I IRAFA

LAV: Hej vi gore, stali ste mi na rep, ako ga nastavite stiskati poet u vriskati. IRAFA: Da mi je znati tko to vie? Uostalom, to se to mene tie. LAV: Kao da ste s kokosa pali, pa vidite da ste mi na rep stali. IRAFA: udno, nekog ujem, a nikoga ne vidim. LAV: A da spustite vrat nie za koji kat? IRAFA: (sputa vrat) Zar ste to vi, lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Jo me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. IRAFA: Oprostite, jako me je stid, ali nisam vidjela. Kao da mi je oslabio vid. LAV: Drugi put pazite i po tuim repovima ne gazite. IRAFA: to sad tu mogu? Evo, vi meni stanite na nogu. LAV: A ne, ve me je proao bijes. Mogu vas jedino zamoliti za ples. (pleu)

ROENDANSKA JURNJAVA

MI: Hej puiu, dobar dan. Pomozi mi prijatelju, ne mogu iz rupe van. PU: Dobro, dobro, ne cijui. Primi se za mene ja u te izvui. MI: Daj povuci malo jae! Na roendan mravu kasnim, ve mi se i plae. PU: Kad je tako, povui u stvarno jako. (izvue ga) MI: Ba ti hvala! Idem sada. PU: ekaj malo, neto mi na pamet pada. I ja kasnim na roendan mravu. Hoe li me gurati kroz visoku travu? MI: Hou, hou puiu, zna da si mi kao brat. Jurit emo kroz travu tono sto na sat.

JOOJ, ALA

GLJIVA: Joooooooooooj! MI: Draga gljivo, ne jaui ve mi reci to te mui. GLJIVA: Jedan mi je ir pao na eir. Pa jauem joooj, jer me boli eir moj. MI: Ma kako je mogao ba na tebe pasti. E, stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. GLJIVA: Evo vidi! Mogla sam iz ista mira ostat bez eira. MI: Ja ti velim, odseli se smjesta. Ispod one divlje kruke ima praznog mjesta. GLJIVA: Ima pravo, zna. Ovdje mi je nesigurno ba. (krene pa stane) MI: Hajde idi! to si stala? GLJIVA: Nikud ne idem, ba ti hvala. Tamo bi mi mjesto ira kruka pala sred eira.

UENA SOVA

VJEVERICA: Draga sovo, to radi tu? SOVA: Sjedim i mislim, hu, hu. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u koli. SOVA: Pusti me vjeverice ba si mi dosadila, a to bih ja u koli radila? VJEVERICA: Uila brojke, uila slova i tako postala uena sova. SOVA: Sada ne znam ni sama to u. Ide li se u kolu nou? VJEVERICA: Hajde sovo, alu na stranu. U kolu se ide samo po danu. SOVA: E kad je tako, nita od toga. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga.

PU NA RASKRIJU

PUICA: Gdje si bio? Mrak ve pada. PU: Na raskriju usred grada. PUICA: Na raskriju tako spor?! Ba si neki udan stvor. PU: Preao sam preko njega za jednu minutu svega. PUICA: Reci kako? Al' polako. PU: Dok sam ga prelazio, djeak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu.

CJELODNEVNO PUTOVANJE

MI: Tko mi to jo prije dan hoda preko stana? PU: Ja sam, miiu, nemoj biti ljut. Krenuo sam u cik zore na daleki put. MI: A kamo si krenuo? Moda na kraj svijeta? PU: Skakavca u posjetiti tamo iza cvijeta. Idem sada, vana mi je ba svaka minuta. Oko podne bit u tek na pola puta. MI: Oko podne! Zbilja? PU: Da, da, zbilja. A tek kasno poslije podne stii u do cilja. MI: Idi onda, vrijeme leti, iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti.

DOBAR DAN

MAKA: Dragi miu, dobar dan. MI: Dobro vee, dobro vee. MAKA: to to pria?! Kakvo vee? Dan je bijeli, sunce pee. MI: Kad te vidim, ajme jada, meni mrak na oi pada. A sad, mako, moram po', pa ti elim laku no.

STRAAN TIP ZEC HRABRI: to je, Plako?! Kamo ti se uri? ZEC PLAKO: Ne pitaj me nita. Jedan tip me juri, ak s tri oka iga, zuri. as je zelen, crven, ut. Prekrio je cijeli put. ZEC HRABRI: Zbilja grozno i stravino ili tomu slino. ZEC PLAKO: Jo i sad se bojim, od straha se znojim. Mislio sam da je kraj. ZEC HRABRI: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. (pojavi se semafor) ZEC HRABRI: Ha, ha, ha, ha, ha. Plaljiv stvarno biti mora tko se boji semafora.

TORBA KRAJ PUTA PTIICA: Koga eka, torbo uta, u travi kraj puta? TORBA: ekam svoga aka, nestanog prvaka. PTIICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. PTIICA: Pozovi ga torbo mala, zakasnit e u kolu. Nije kola ala. TORBA: Pustit u ga jo deset minuta. PTIICA: Uiteljica e biti ljuta. TORBA: Rei u joj nije djeak lo, samo malo zaigran je jo.

UZBUNA NA RADNOM STOLU

OLOVKA: Kakva guva, radni stol je pun. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. BILJENICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. KNJIGA: Na meni je jo i sada rastopljena okolada. OLOVKA: ivot nam ba nije lak, neuredan na je ak. BILJENICA: uti, miruj, pazi! U sobu ulazi. AK: Doao je sad trenutak da uredim sobu, pa i radni kutak. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati.

MORSKI PLES

MORSKI JE: Ribice zlatnih peraja, zaplei sa mnom, usred morskog raja. RIBICA: Jeiu, jeiu aljivi stvore, idi od mene, iroko ti more. MORSKI JE: Zato me tjera nije mi jasno, pa svi kau da pleem krasno. RIBICA: Za mene e biti plesa pravi tek kad oia bodlje na glavi.

ZUBARICA HOBOTNICA

MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jaue? MORSKI PAS: Ja sam , morski pas. Svi me zbi mue. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proirite. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka, neka. Vidim ja dobro i izdaleka. Vas ne mue zubi nego strana glad. Zato brzo odoh, dovienja sad.

MORSKI SUDAR

MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite, gospodine rak. Skoro ste mi stali na krak. MORSKI RAK: Jako mi je ao i ja sam skoro pao. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. MORSKI RAK: Ne, ne spavam, ja vas uvjeravam. Jo u samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natrake hodati.

NEOBINO LJETOVANJE

GLJIVA: Hej, lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. Prola sam sva mora svijeta. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svjea. Ali to ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog jea. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: tipnuo me morski rak. GLJIVA: A to ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunanicu. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju, mislim da u ipak ljetovat' na panju.

MORSKA SVADBA

PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to guva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spuva. PRVA RIBA: Nisam znala, ovo mi je prvi glas. DRUGA RIBA: Hajde, ribo, pouri se na svadbu je pozvala i nas. PRVA RIBA: Evo idem, samo as. A tko e joj biti mu? DRUGA RIBA: ini mi se, morski pas. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se ak i sjene. Mislim da e ova svadba proi i bez mene. (pobjegne)

STONOGA

MRAV: to radite, susjedo stonogo? STONOGA: to radim? to radim? Ljetne su vruine, pa se listom hladim. MRAV: Ako vam vruina smeta, sklonite se ispod cvijeta. STONOGA: Maknuti se ne mogu, jer ozlijedila sam nogu. MRAV: Ba su vas snali jadi. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko e to znati? MRAV: Sve u ih redom pregledati. Ova nije, ova nije. Ve mi se u glavi mota, ova nije, ova nije. U pitanju je ak noga stota. Oblog u vam staviti i malo je zaviti. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam rei ne mogu. MRAV: A ja bih bio jo sretniji da imate manje nogu.

IJU JU! DANAS MAKE NEMA TU!

MIEVI: Iju ju, iju ju, danas make nema tu. MI: Ako doe, ako prie, bolje da nas mimoie. MIEVI: Iju ju, iju ju, danas make nema tu. MI: Loe joj se s nama pie, ona jedna a nas vie. MIEVI: Iju ju, iju ju, danas make nema tu. MI: Hej! Mievi! Svi u trk! Vidim tamo makin brk! MIEVI: Svi u trk, svi u trk MAKA: Kakva je to frka, trka. Ej, mievi, mievi, bojte se moga brka, bojte se moje sjene. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra, slavna, ja sam strana, glavna (uje se lave) MAKA: Ajme meni, netko laje, urim sada, tko je da je. PAS: Nema vie one make, pobjegla je ko iz prake. Hej, mievi! Iju ju, opet make nema tu. MIEVI: Iju ju, iju ju, opet make nema tu JADNI MAOR

MAOR: Kada mia vide moje oi od veselja srce mi poskoi, od veselja brk mi poigrava kada vidim da se pribliava, al' se pravimkao da ga nema, neka misli, vidi maak drijema. Neka misli, vidi maak ori, samo nek' se pokraj mene stvori. (pojavi se mi) MI: Hej, maore! MAOR: to je, to je? MI: Zato te se, maore, svi mievi boje? MAOR: Pojma nemam, tko e znati, mievi su udni svati. MI: Ja se tebe nimalo ne bojim. MAOR: Ti se mene ne boji? MI: ne, ne bojim jer kraj rupe stojim. (pobjegne u rupu) MAOR: Ba sam jadan, nemam sree svaki mi mi na kraju utee.

MAJA LJUBAV

MAAK: Kakva maka! Ah! Divota, stoji tamo nasred plota. MAKA: Kakva maka! Boje rie, da mi barem blie prie. MAAK: Prii u joj jer me neto tjera, samo ne znam, ne znam, s kojeg smjera. MAKA: to taj maak sad oklijeva? Ve mi se i zijeva. MAAK: Idem sada il nikada. (projuri mi) Gle, pa tamo mii juri! Moram za njim, jako mi se uri. MAKA: Sad se vidi, sad se zna. Vaniji mu mi nego to sam ja.

MAJI JELOVNIK

MAKA: Hej, kozice bijela, pozivam te na veeru ako nisi jela. KOZA: A to ima na jelovniku? MAKA: Imam hranu raznoliku. Mesa, kosti, kruha, pa jo k tome juha. Kolaii k'o iz prie i mlijeko za pie. KOZA: Veera ti nema mane. Ali ja u ipak radije obrstiti lie s grane.

VANO ZRNO

KOKA: Ba imam sree! Jedno je zrno ispalo iz vree. ZRNO: Molim te, koko, u vreu me vrati. KOKA: Ali zato? eljela bih znati. ZRNO: Ja sam zrno malo, sitno, al' za cijeli svijet sam bitno. KOKA: Ah, to misli, zbilja strano. ZRNO: Od mene e mlinar napraviti brano. A od brana kruh se pee, a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. KOKA: Ipak u te vratiti u vreu. Tako vano zrno ja pojesti neu.

MUDRI MI

MAKA: (lei pokraj sira) Eno mia! Zatvorit u oi. Kada vidi ovaj sir sam e k meni doi. MI: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba, izgleda da maka spava, il me moda vreba? Ne smijem u klopku ui. Uzet u ovaj tap pa si sir privui. (privue sir i pojede ga) Ha, ha, ha, ha Najeo se dobro ja ali maka jadna ostala je gladna. MAKA: Vidi, vidi mudrog mia u brk mi se smije. Ni mievi nisu vie kao prije.

JUTARNJI MIJI RAZGOVOR

PRVI MI: Susjede, ba mislim na te. to radi u ove jutarnje sate? DRUGI MI: to radim? Uivam! Cijelo se jutro u rosi umivam. PRVI MI: udnog li mia, misli da se umiva u rosi, a ne zna da je jutros padala kia. Ciju, ciju, ciju. (ode) DRUGI MI: to sam prevario onog mia! Misli da sam se umivao u rosi a to je , zapravo, bila kia. Ciju, ciju, ciju. (ode)

LIJENI PUJCEK

GUJCEK: Pujcek, idemo malo do onog plota. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. PUJCEK: Ne idem, Gujcek, to je daleko. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. PUJCEK: Do ovog plota, do onog plota, od tih mi se plotova u glavi mota. GUJCEK: Hajdemo onda u nae blato! PUJCEK: Hajdemo, Gujcek, i ja sam za to.

RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek, voli li kad kia pada? PUJCEK: Volim kiu samo zato to je poslije kie blato. GUJCEK: Voli li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. GUJCEK: A kad vjetar pue? PUJCEK: Volim kada vjetar pue, irevi se tada rue. GUJCEK: Pujcek, zna se, postao si pravo prase.

UREDNO PRASE PRASE: Hej, mako! Ne bih ti elio smetati ali mogli bismo proetati. MAKA: etnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. PRASE: Ali zato? zanima me ba. Gle kako sam zgodan, pravi stokila. MAKA: Neuredan si, da zna. Samo oko vrata ima kilogram blata. PRASE: Valjam se u blatu, u tome uivam, rijetko kad se kupam, jo rijee umivam. MAKA: Pogledaj mene! Uredna sam, ista dlaka mi se blista. PRASE: Ba zbog tebe navike u promijeniti istog trena. Od sada mi je najvanije kupanje i higijena. ROCK KONCERT

PUJCEK: Gujcek, gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu, u oblinjoj bari. PUJCEK: Ba mi je milo, a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. PUJCEK: Zato ba noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi, pa me je stalno lupala po nozi. PUJCEK: Nisu ti , Gujcek, koncerti za nas. Idemo zato u na svinjac, tamo emo roktati na sav glas.

PIJETAO I PAUN

PIJETAO: Zato si, paune, stao kraj mene? Svojim repom stvara mi sjene. PAUN: Oprostite, pijetle, nisam ja kriv, sijene ti stvara oblak siv. PIJETAO: Svejedno, tvoj rep mi smeta, njime si prekrio pola svijeta. PAUN: Nisam, pijetle, nemoj mi rei, od moga repa svijet je puno vei. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poi. Od tvog arenila bole me oi. PAUN: Koje te najvie smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. PIJETAO: nemoj ga baciti, bila bi teta. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta.

VOL I VOLI

VOLI: Tata, tata! VOL: to je opet sada? VOLI: Upravo mi neto na pamet pada. Nose li volovi hlae? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice, pa gdje si vidio hlae s etiri nogavice! VOLI: A idu li volovi u kolu? VOL: Nije, sine, kola za vola. Kada bi volovi ili u kolu, tko bi vukao kola? VOLI: Znai, volovi ne znaju itati? VOL: to li me jo nee pitati! Pa naravno da volovi ne znaju itati. VOLI: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to, sine, znao, nisam valjda sa Marsa pao.

OVAN I JARAC

(Prilaze jedan drugome glasajui se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakne s puta. OVAN: Okani se posla toga, ljuti jare sa dva roga. Nee biti po tvojoj volji. Neka proe jai, bolji. JARAC: Hajde uti, ovne jedan, ni mog roga nisi vrijedan. OVAN: Kako molim, to mi ree? Pojest u ti ono cvijee. JARAC: Nemoj, ovne, ja te molim, ono cvijee jako volim. OVAN: Zgazit u ti onda travu. JARAC: Nemoj travu niti malo, do nje mi je jako stalo. OVAN: Ako e se maknuti, neu je ni taknuti. JARAC: Idi onda, al' da zna, ponio se nisi ba. OVAN: E sad neu tuda ii. Ba si mislim, drugim putem jo u prije stii.

KOZA I VOL

KOZA: to si jadan, mili vole, da te mpda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. Naao sam divno sijeno. Dola krava, kae da je njeno. KOZA: Zar je zbilja to mogue? Ba ta krava svata mue. VOL: A zatim sam nao polje puno trave sone, divio se, od miline sklapao sam kapke one. Dok se divih, doe prase pa mi travu svu popase. KOZA: To je neko udno prase koje misli samo na se. VOL: A onda sam nao vreu punu zlatnog ita, doe koko, uze vreu, nit me ne pita. KOZA: Ta je koko ko i prase ista. Hej, voliu donijet u ti dva tri lista. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti rei. Samo da su listovi barem malo vei.

MAGAREI RAZGOVOR

PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. DRUGI MAGARAC: Ba mi je milo i drago. I ja sam magarac zvani Mago. PRVI MAGARAC: udna li uda! Kud god krenem, magarci svuda. Jo bi mi samo mogli rei koji je od nas magarac vei. DRUGI MAGARAC: Pa to se irom svijeta zna, najvei magarac to sam ja. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna, jer najvei magarac to sam ja. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog treeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema veeg ba da i pita nekog treeg. DRUGI MAGARAC: Neka, neka, ba mi je drago. Odoh sada, dovienja Mago.

JARAC I KOMARAC

JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. Reci mi komare, dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka, mislim strana zvjerka neka, al' kad priem, mislim pritom, ovaj ovdje ba je pitom. JARAC: Daj pogledaj malo bolje, danas nisam dobre volje. KOMARAC: No, moje se oko prevariti ne da, ti izgleda sasvim strogo kad se malo bolje gleda. Al' na kraju, prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. JARAC: Evo idi, evo idi! Uh to mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog.

STRAAN PAS

PAS: Ja sam jako straan pas. Kad zalajem, kad zareim, ak i sam od sebe bjeim. LOVAC: Kad si tako straan ulovi mi onda vuka. PAS: Zar ba vuka? Od vuka me hvata muka. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar ba zeca? Od zeca mi noga kleca. LOVAC: Uhvati mi barem jea! PAS: Kud ba jea? Jo da se ubodem. Najbolje bi bilo da odavde odem.

MAKA I MI

MI: Ti si maka? MAKA: Jasna stvar. MI: Ih, da nisi maka bar! MAKA: A da nisam, to bi bilo? MI: to bi bilo? to bi bilo? Sjeo bih ti ba u krilo. Ovako me hvata strava. MAKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam maka prava. MI: Nisi prava? MAKA: Nisam prava, od tikve mi tijelo, glava. MI: Ni ja nisam pravi mi. MAKA: Nisi pravi? MI: Nisam pravi, nit u biti, od tikve sam kao i ti.

TIKVA I STRAILO

TIKVA: Bum! STRAILO: Tko me to tako plai? TIKVA: Kakvo si ti to strailo, tikve si se prestraio, umjesto da se ja tikva prestraim tebe straila. STRAILO: Nemoj mi se rugati, bit e ti bolje. Da nema mene, tko bi uvao nae polje? Ti za to ne pita, stalno negdje skita. TIKVA: A ti stalno stoji na jednom mjestu. Poi danas sa mnom na onu cestu. STRAILO: Ne hvala, samo ti idi, ali se brzo vrati, ja u te ekati. TIKVA: U redu, strailo. (ode) STRAILO: (pjeva) Zato da lutam i da se selim, kad ovdje imam sve to elim, sunce i kie, vjetar to me njie i malo polje. to e mi vie.

TIKVA I MI

MI: Hej, maknite se! Samo sam malo izaao van, a vi ste mi ve legli na stan. TIKVA: Nemojte me uznemiravati, ja jo rastem, pa moram puno spavati. MI: Idite u drugi dio polja, pa tamo spavajte koliko vas volja. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. MI: Pokuajte shvatiti: kako u se u svoju kuicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene, pravite mi sjene. MI: Nemojte se sada izmotavati, pustite me da uem, i meni se ve poelo spavati. TIKVA: Morate se nekako drukije snai, jer ja se ne smijem niti pomai. MI: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doi, ovo ovdje samo je za vae oi. TIKVA: Ba me zanima, ako ne odem neu imati mira. (tikva se makne, a mi skoi u rupu) Ovaj mi je pravi mudrijan, uspio me maknuti i ui u stan.

TIKVOMIR I TIKVOLINKO

TIKVOMIR: to je tebi, sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me, djede, pun sam ti problema: komarica jedna plae, komarca joj s puta nema. Ve tri noi pu ne spava, kuica mu prokinjava. Cvjetovi mi tamo venu, suncokret mu stvara sjenu. Mrava jednog boli noga, tuan sam zbog svega toga. TIKVOMIR: Ne brini se, sine Tikvolinko, ti zna da ja svata mogu, pronai u tog komarca, popraviti puu kuu, izlijeiti mravu nogu. TIKVOLINKO: Hvala, djede Tikvomire, arobnjak si pravi, idem odmah javiti mravima u travi. TIKVOMODA

TIKVOTONICA: Tikvetuu, izgleda kao manekenka, to se toga tie, nisam ti ni sjenka. TIKVETUA: Hvala, hvala.. Ba sam se malo izguvala. TIKVOTONICA: Divan ti je al. Kakav materijal! TIKVETUA: ista svila! Kupila sam ga kod gljivice, tamo iza ivice. TIKVOTONICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. LEPTIRI: Hej, tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. Umorna su mi krila. ak sam u umi bila. TIKVETUA: Ja se urim, baj, baj. Pozvana sam na aj. TIKVOTONICA: Sjedni meni na glvau, nee mi smetati. Malo emo i vrtom proetati. MII: Vidi, vidi. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonica moderan eir ima.

OBITELJ TIKVI

TIKVANTICA: Mamice, mamice! TIKVAN: Tikvuo, zato to dijete tako vie, a zora tek svie? TIKVANTICA: Ali tatice, tamo se neto mie. TIKVAN: Ako se mie, neka se mie, to nije razlog da se vie. TIKVUA: Zato si takav, idi pa vidi. TIKVAN: Ba mi ne date mira, no ve vidim, iz zemlje izlaze tri krumpira. TIKVANTICA: Tatice, pa to je krasno. TIKVAN: Jasno da je krasno. TIKVUA: Tikvantice, odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene.

TIKVAN LUTALICA

TIKVUA: Ve su prola i dva dana, a jo nema mog tikvana. TIKVANTICA: Mamice, a gdje je tatica? TIKVUA: Otio je prebrojati koliko ivanece imaju latica. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene, a ne povede ni tebe ni mene. TIKVUA: Tikvantice, mi ne moemo s tatom poi! Jer tko bi mravima poelio laku no i tko bi svaku veer uspavljivao cvijee? TIKVANTICA: Mama, sasvim si u pravu, i tko bi zaljevao nau travu! TIKVUA: Tikvantice, pogledaj! Tata ide kui pjevajui. TIKVANTICA: Tatice, jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam, Tikvantice moja, toliko ih ima da im nema broja.

VANA GLJIVA

VISOKA GLJIVA: teta to nisi kao ja visoka. Sve bi ti bilo na dohvat oka. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga, ali to mogu, kad mi je kratka noga. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetri piri, a drutvo mi prave areni leptiri. NISKA GLJIVA: To je ivot pravi. Oko mene samo puze mravi. VISOKA GLJIVA: Tko zna. Kada padne prva kia moda postanem jo i via. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako eli ostati iva jer dolazi bera gljiva. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. Mogu li unuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Moe, moe. VISOKA GLJIVA: (une) Hvala ti puno, i da zna, ovdje dolje svia mi se ba.

OBLANI RAZGOVOR OBLAI: Kad razmislim malo bolje, ti si uvijek mrk i loe si volje. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti, ako elim kiu liti. OBLAI: Nemoj vie kiiti, daj se na tren smiri. Pusti sunce da malo proviri. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane, meni nek' prepusti jesenske dane.

JESENSKA GARDERODA JE: Krojaice vjeverice, treba mi garderoba za jesensko doba. VJEVERICA: Nema toga to saiti ne bih znala. A to vas zanima i od kojeg materijala? JE: Zanima me kaputi od suhe trave, koulja od lia, neka ima duge rukave, i kabanica za jesenske kie. VJEVERICA: I nita vie? JE: Od mahovine hlae, cipele i natikae. VJEVERICA: Cipele i natikae, jasna stvar, napravit e vam postolar. A sada se okrenite u oneme smjeru. Moram vam uzeti mjeru. (je se okrene) Ajoj! Prijatelju jeu, prije nego vam uzmem mjeru obratite se frizeru.

UVAR VINOGRADA

PRVI VORAK: Probudi se, vore! Stalno mljacka glasno. DRUGI VORAK: Oprosti, oprosti. Sanjao sam groe slasno. PRVI VORAK: Neto mi na pamet pada, odletimo do vinograda. DRUGI VORAK: Dobro, samo uti, jer nas ne smije nitko vidjeti ni uti. (dou do vinove loze) PRVI VORAK: Kakvo groe! Pogledaj ti njega! DRUGI VORAK: Bje'mo brzo! Ide uvar s brijega. (pobjegnu) PRVI VORAK: Sav se tresem od muke i jada. DRUGI VORAK: Gle, i ja se tresem sada, moda u i sanjati to g uvara vinograda.

TRAVKO I MRAVKO

PATULJAK TRAVKO: Danas sam ruao jabuku zrelu. Tebi sam donio ak kriku cijelu. PATULJAK MRAVKO: to to ujem? Zahvaljujem. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije, tebi sam donio ak bobice dvije. PATULJAK MRAVKO: to to ujem? Zahvaljujem. PATULJAK TRAVKO: I jo sam pojeo tri ljive vee. Tebi sam dinio koticu od tree. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao, svejedno ti hvala. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio, pa zna da krtac nikad nisam bio.

OBITELJ JEIKO JEI: Hej, mamice! to to lupka? JEICA: Mii po puteljku cupka. JEI: Hej, tatice! to to kucka? JE: Jedna una kljunom kljucka. JEI: Hej, mamice! to to uka? JEICA: Sigurno je pala kruka. JE: Neka uka, neka pada. Haj'mo mi u etnju sada. Samo hrabro stazom gazi, tata tebe uva, pazi. RADOZNALA TIKVANTICA

TIKVAN: Tikvuo duo, doi brzo! TIKVUA: to je opet, ve me zove po trei puta, zar ne moe biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali, Tikvuo, stavi svoju glavu ovamo na travu i sluaj zrikavca kako zrie. Sigurno svoje zrikaviu pria prie. TIKVUA: Opet sanjari i misli ti tko zna kamo lete, a ne pita gdje je nae dijete. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama, bila sam kod prijateljice Keljice. Nale smo jednu rupu usred vrta. TIKVUA: (gleda) To ti je kuica krta. TIKVANTICA: Tatice, jel' tako? TIKVAN: Svakako, svakako. TIKVANTICA: Mamice, a to se ono blista iznad lista? TIKVUA: (gleda) To listovi na leima nose kapljice rose. TIKVANTICA: Tatice, jel' tako? TIKVAN: Svakako, svakako. TIKVANTICA: Idem odmah rei svojoj prijateljici Keljici. TIKVUA: Tikvane i ja kreem. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjeti ne uvene. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem neto raditi, inae u sam sebi dosaditi.

PISMO JESENI

PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena, samo poneki ir poremeti mir ili koji listi svrati, pa mi pria kako druga na zemlju prati. DRUGA GLJIVA: Oprostite, mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne, izvolite samo, stanite ovdje ili moda tamo. MII: (izlazi iz rupe) Ciju, ciju, ciju, bolje da stanete tamo, jer ovdje je moj stan. Ako ga zaepite, kako u van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati, ionako se neu dugo zadravati. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen pie kako da je doekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela vie, ali na njima nita ne pie. MII: A da priekamo vjetra listonou? On je ovdje posjetilac esti, moda nam donese kakve vijesti. (uje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga, stie! MII: Pogledajte, jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Miiu, malo tie, da ujemo to na njemu pie. PRVA GLJIVA: Sluajte: Obavjetavam umu i umske stanovnike da sam jo uvijek uta i zdrava i da me doekuju u miru bez vike, jer me galama uznemirava. SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je doekamo: pssssssssssssssssssssst.

VRTNA DAMA

KRUMPIR: Susjedice bundevice, to te k meni nosi tako rano, jo po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva, niti mi se spava. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. KRUMPIR: Glava ti je lijepa, kao neka slika. Da je barem moja tako povelika. BUNDEVA: to to pria, krumpiriu? Takve glave kao moja bolje da ne niu. KRUMPIR: Neto u ti rei, prii blie k meni. Velike su glave sad jako na cijeni. BUNDEVA: Nisam znala, ba ti hvala. Idem sada, hou biti sama. Tko bi reko da u postat' jo cijenjena vrtna dama.

ZALUTALO POVRE

KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam ba tu pao. Sigurno sam zalutao. LUK: Dobar dan. Ja sam luk, takozvani Kuk. Recite mi gdje sam sada, vi ste jo jedina nada. KRUMPIR: Puno me pitate. Zato bez kompasa skitate? LUK: Da e mi trebati, nisao znao, pa sam ga jednoj lubenici dao. KRUMPIR: Krasno, sada smo obojica zalutali! To je oito i jasno. LUK: uti, sluaj, pazi! Netko dolazi po onoj stazi. PAPRIKA: Ja sam paprika, inae slatka, al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvi s puta. KRUMPIR: Kakva srea! Jo nam je samo trebala lutalica trea. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vrea. VREA: Gle, gle, ba vas traim ve punih pet dana, a alje me plodna jesen iz svog utog stana. Osim vas, svi su joj na broju zato alje visost moju. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konano znamo kamo i kome pripadamo. VREA: Uskaite! Put je dug, oko svijeta moramo poi jo jedan krug.

JESENKO

DJEVOJICA: Hej, Jesenko! Ba si ik. Od ega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava, tikva prava. Kukuruzna mi kosa, a krumpiri mjesto nosa. DJEVOJICA: Od ega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. JESENKO: Satkala mi jesen uta ba od lia tri kaputa. DJEVOJICA: Sad mi reci jo za kraj, od ega ti eir taj? JESENKO: eir mi je od kukuruzovine. A sad odoh, ekaju me jesenske pustolovine.

BOINA ELJA

DJEAK: Snjeuljkice, vilo snjena, kako li si krhka, njena. VILA: Krhka, njena moram biti jer sam sva od snjenih niti. DJEAK: Vilo, vilo lakokrila, zato si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. Dani elja, lijepih sanja. Sad zaeli i ti neto. elju u ti ispuniti vjeto. DJEAK: elja mi je, elja mi je, da se svako dijete smije. Da blistaju svima oi u boinoj ovoj noi.

BOINA JELKA

DJEAK: Jelko mala, gledam te sve dane. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen, malo zima sa ledenim ukrasima. A od mraza rue, gle! Prekrile mi grane sve. DJEAK: Ureena tako, kamo misli poi? JELKA: U svom vrtu doekat u Boi ove noi.

ZVJEZDANI RAZGOVORI

PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na as. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Sjaj moj noas netko prati. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje ut. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. Mudraci e prvi doi, poklonit e njemu sve svete noi.

TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokai nam put kojim emo ii do Isusa stii. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas, mi slavimo taj tren, taj as. TREI MUDRAC: Zvjezdo sjajna, usred tamnog neba, odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas, mi slavimo taj tren, taj as.

RAZGOVOR S PASTIRIMA ANEO: Probudite se, pastiri, dobri ljudi. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANEO: Aneo sam, nose me krila laka satkana od mjeseevih zraka. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. ANEO: Ne bojte se. Nosim vam Boji glas. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. PASTIRI: Pourimo k njemu tada. U kojem je dvorcu sada? ANEO: U talici koju zvijezda obasjava, tiho, tiho, u jaslicama spava!

PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice, kamo uri? DRUGA PAHULJICA: Kamo urim, kamo urim? Ja na zemlju hitam, jurim. PRVA PAHULJICA: to e tamo? Ba mi nije jasno. Zar ti ovdje na oblaku, nije divno, krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. Igrajte se, radujte se. Sa mnom vam je stigla zima. A sa zimom Boi bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poi? DRUGA PAHULJICA: Moe, moe! Al pouri da stignemo prije noi.

NIKOLINJE

SVETI NIKOLA: Zahladilo, pada inje. Stiglo, djeco, Nikolinje. Staze i puteljke mnoge ve su prole moje noge. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. KRAMPUS: Kakav poklon, ja za to ne hajem, umjesto slatkia djeci ibe dajem. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim, da mu svata podvaljujem. SVETI NIKOLA: Hej, krampusu, sve te ujem. KRAMPUS: Nisam ja ba tako lo, daj da ti ponesem ko. Umoran si, vidim, jako, bez koa e hodat lako. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao moda bih ko ti svoj dao. Poznajem te u detalje bjei zato od mene to dalje. KRAMPUS: No ve idem, to si ljut. Tebi elim sretan put. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! to sam se umorio nosei slatkie. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat vie. Malo mi se ak i spava, neto me i boli glava. (zaspe, doe krampus) KRAMPUS: Ha, ha, ha. ekao sam zgodu ja. Probuit u sve pakete nek slatkii cestom lete. A ibe u podvaliti, dobit e ih svako dijete. (u ko stavlja ibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Ba sam se naspavao, ali neka, dugi put jo moje noge eka. Ko na lea, put pod noge, pod prozore moram stii mnoge. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkii) to to tupka? to to lupka? (gleda) Krampus mi probuio ko! Hej, krampuse, krampuse ba si zloko, ba si lo. Stavit moram sad nove pakete, a minute lete, lete. (stavlja nove pakete i uri dalje) KRAMPUS: Kamo uri, ekaj mene. Sve je bila ala. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene, zloestoo mala. Predobro te znam. Od sada pakete djeci nosim sam. (odu svaki na svoju stranu)

ZEKO I SNJEGOVI

ZEKO: Snjegoviu dugog nosa, od ega je tvoja kosa? SNJEGOVI: Moja kosa je od slame. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVI: Da, od slame. To je divna kosa za me. ZEKO: A to ti je to na glavi? SNJEGOVI: Na glavi mi lonac plavi. ZEKO: A to e ti metla ova? SNJEGOVI: Da pometem snijeg sa krova. ZEKO: Ti si snjeko udan tip, od slame ti kosa, stoji kao kip usred snijega bos. Jo mi samo reci od ega ti je nos? SNJEGOVI: Moj nos je od mrkve, eto ti od ega, a ti zeko idi to dalje od njega.

SNJENE GRUDE

PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snjena, vrlo krhka, vrlo njena. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snjena, bijela al' na alost predebela. PRVA GRUDA: to to pria? Ba si prava. Napravimo snjegovia. Ti e biti tijelo, ja u biti glava. SNJEGOVI: Stvorile su mene sada dvije grude slone, bijele, na ulici, usred grada da se djeca razvesele.

ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo, dobar dan. Zar ne spava zimski san? MEDVJED: Spavao bih, ve mi oi kilje, al' ne mogu nai put do medvjee pilje. ZEC: Idi samo iza mene. MEDVJED: Idem, idem poput tvoje sjene. ZEC: Eno pilje na vidiku! MEDVJED: Jo nisam vidio ljepu sliku. Sada bi bio red da te pozovem na med. ZEC: Hvala ti, medo, al' vremena nemam, na umski ples se spremam. MEDVJED: umski ples?! Povedi i mene, ja te molim, pa zna da plesati volim. ZEC: Dobro, dobro, znam, ali nakon plesa kui se vraaj sam.

BIJELO ODIJELO DJEAK: Snjegoviu, dobro vee. Zato stoji bez odjee? SNJEGOVI: Odjeven sam, dijete, od glave do pete. Imam, evo, koulju, kaput i odijelo. Moda nisi primijetio poto sve je bijelo. DJEAK: Stvarno si u pravu! A zato nema odjeu crvenu il' plavu? SNJEGOVI: Zato? Zato? To je jasno svima, odjeu mi iva snjena, bijela zima.

BOINI UKRAS OKIENI BOR: Pogledaj, boriu, ukrase moje. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIENI BOR: Krasni su, krasni. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. OKIENI BOR: Bude li imao bar malo sree, moda i tebe okite jedno Badnje vee. PTICA: (dolazi do okienog bora) Tako sam umorna, daleko sam bila. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun, potrai radije neki bun. PTICA: (dolazi do neokienog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIENI BOR: Moe, zato ne? Bit e mi jedini ukras ovih boinih dana. PTICA: Vara se, boriu, vara se u svemu. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu.