ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

LEPTIR: E. Tako su neprimjetne. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. žurim pčelice mila. sve me to zbunjuje i zabrinjava. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. moj leptiriću. PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. a slonovi ne mogu letjeti. imam kila sto. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. pužiću. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. zbilja šteta. da su mi tvoja laka krila. Eh. Eh da mi je tvoja kućica sada. privlačne i sjetne. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. imam surlu. jedna mi je ljubičica zapela za oko. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. BUBAMARA: Zbilja šteta. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. moraš brže ići ako želiš mravu. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. LEPTIR: Nije ni čudo. možete produžiti. . PUŽIĆ: Žurim. a mogli smo se divno igrati lovice. PČELA: Gle! Kiša je počela liti.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. tako sam sama. ponekad. pa vidite valjda da vam nisam par. SLON: Pustite me na trenutak bar. dug je let. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. na rođendan stići.

kre. kre. bit će kiše. . tiše. tiše. sunce žari sve se pali. rega. ŽABA: Kre. DRUGA ŽABA: Tiše. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. tiše. LEPTIR: To me zbilja čudi. bit će kiše. draža mi je zima.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. bijeli lopoč i zeleni šaš. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. ako hoćeš baš. zeleni se sve. Baci pogled malo više. vidi! Rega. kre. TIŠE. bit će kiše. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. Proljeće me ne zanima. gle! Proljeće je stiglo. bit će kiše. rega. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka. PRVA ŽABA: Vidi. PRVA ŽABA: Tiše. oblak viri iza brijega.

nema ničeg osim noći. srce mi lupa. he. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. Gle! Pa to se neka patka gega. Tko zna u čemu se razlog krije. ŽABAC: Hvala ti na svemu. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. znaš. pa to moje srce lupa zbog nje! . kre. ŽABAC: Ti se šališ sada. rega. idem brzo k njemu. znaš da sam osjetljiv jako. malo veće oči. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. srce mi lupa. a ne znam zbog čega. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. ŽABAC: Kre. DRUGA ŽABA: Dvije baš. kao da je iz knjige ispao. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. U strahu su. Hajde žabo. tako mi svega. MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. Mišu. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. zbog mene sigurno ne. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. Oprosti što ću reći pred svima. kre. a ja sam usred takvog jada. to ti se srce od zaljubljenosti klima. he. žabo! DRUGA ŽABA: Što je.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. a ne znam zbog čega. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. možeš doći. nema. rega. samo skoči.

kre. (ode krekečući) ŽABA: Gle. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. kre. naš potok počne poput zlata sjati. kre. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. U njemu mjesec spava svako veče. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre. srna i ptice. kre. kre. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. Kre. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. PATKICA: Slušaj žabo. PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. kre. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. ako je tome tako i ja ću zakreketati. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. ujutro umivaju pospano lice. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. kre. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. već pravilo. kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. kre. ne krekeći više. kre. kre. . kre.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. il' krekeći barem malo tiše. kre.

pa vidite da ste mi na rep stali. znaš da si mi kao brat. ali nisam vidjela. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. ŽIRAFA: Čudno. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. Primi se za mene ja ću te izvući. LAV: Kao da ste s kokosa pali. što se to mene tiče. ŽIRAFA: Oprostite. jako me je stid. . (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. PUŽ: Čekaj malo. PUŽ: Kad je tako. nekog čujem. Mogu vas jedino zamoliti za ples. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. ne mogu iz rupe van. dobro. dobar dan. već mi se i plače. hoću pužiću. povući ću stvarno jako. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. već me je prošao bijes. a nikoga ne vidim. ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. ne cijući. PUŽ: Dobro. Kao da mi je oslabio vid. I ja kasnim na rođendan mravu. stali ste mi na rep. Pomozi mi prijatelju. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. LAV: A ne. nešto mi na pamet pada. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. vi meni stanite na nogu.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore.

SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. učila slova i tako postala učena sova. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. GLJIVA: Imaš pravo. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. jer me boli šešir moj. hu. SOVA: E kad je tako. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. Pa jaučem joooj. . ne jauči već mi reci što te muči. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. šalu na stranu. baš ti hvala. U školu se ide samo po danu. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. Ovdje mi je nesigurno baš. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. hu. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. znaš. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. E.JOOJ. MIŠ: Ja ti velim. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. odseli se smjesta. ništa od toga.

važna mi je baš svaka minuta. mačko. da. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. pa ti želim laku noć. Krenuo sam u cik zore na daleki put. ajme jada. moram poć'. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. mišiću.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. dobro veče. MIŠ: Dobro veče. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. PUŽ: Na raskrižju usred grada. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. Oko podne bit ću tek na pola puta. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. zbilja. PUŽ: Dok sam ga prelazio. sunce peče. A sad. . Idem sada. vrijeme leti. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. MIŠ: Kad te vidim. dobar dan. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. MIŠ: Idi onda. nemoj biti ljut. meni mrak na oči pada.

OLOVKA: Život nam baš nije lak. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. Čas je zelen. Mislio sam da je kraj. zuri. pazi! U sobu ulazi. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. samo malo zaigran je još. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. radni stol je pun. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. miruj. crven. ha. ha. čak s tri oka žiga. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. ha. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. BILJEŽNICA: Šuti. Nije škola šala. torbo žuta. zakasnit će u školu. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. nestašnog prvaka. . KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada. neuredan naš je đak. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. žut. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. Prekrio je cijeli put. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. ha. pa i radni kutak. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. od straha se znojim. Jedan tip me juri. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš.

. ne spavam. doviđenja sad. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. zapleši sa mnom. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi. morski pas. idi od mene. gospodine rak. ja vas uvjeravam. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite. Svi me zbi muče. Skoro ste mi stali na krak. široko ti more. RIBICA: Ježiću. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam . Vidim ja dobro i izdaleka. MORSKI RAK: Ne. Vas ne muče zubi nego strašna glad. ježiću šaljivi stvore. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. pa svi kažu da plešem krasno.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. neka. usred morskog raja. Zato brzo odoh. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka.

lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. PRVA RIBA: Evo idem. Mislim da će ova svadba proći i bez mene. požuri se na svadbu je pozvala i nas. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. (pobjegne) . ribo. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. ovo mi je prvi glas. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. DRUGA RIBA: Hajde. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. samo čas. morski pas. PRVA RIBA: Nisam znala. Prošla sam sva mora svijeta. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa.

MRAV: Ako vam vrućina smeta. pa se listom hladim. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. ova nije…. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. sklonite se ispod cvijeta. . ova nije. Ova nije. U pitanju je čak noga stota.STONOGA MRAV: Što radite. MRAV: Baš su vas snašli jadi. ova nije…. jer ozlijedila sam nogu. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. STONOGA: Maknuti se ne mogu. Već mi se u glavi mota.

Hej. pobjegla je ko iz praćke. vidi mačak drijema. mačore. ona jedna a nas više. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. slavna. ja sam strašna. al' se pravimkao da ga nema. mačore! MAČOR: Što je. bojte se moje sjene. iju ju. iju ju. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. trka. miševi! Iju ju. bojte se moga brka. što je? MIŠ: Zašto te se.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. iju ju. PAS: Nema više one mačke. Ej. MIŠEVI: Iju ju. žurim sada. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. samo nek' se pokraj mene stvori. vidi mačak čori. . netko laje. opet mačke nema tu. bolje da nas mimoiđe. miševi. MIŠ: Loše joj se s nama piše. MIŠEVI: Iju ju. ne bojim jer kraj rupe stojim. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. neka misli. miševi. iju ju. MIŠEVI: Iju ju. danas mačke nema tu. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. Neka misli. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. danas mačke nema tu. tko će znati. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. danas mačke nema tu. miševi su čudni svati. ako priđe. tko je da je. MIŠ: Ako dođe.

a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. MAČAK: Idem sada il nikada. Važniji mu miš nego što sam ja. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. al' za cijeli svijet sam bitno. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. KOKA: Ah.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. sitno. samo ne znam. KOZA: Večera ti nema mane. stoji tamo nasred plota. zbilja strašno. sad se zna. ne znam. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. s kojeg smjera. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. ZRNO: Molim te. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. da mi barem bliže priđe. ZRNO: Ja sam zrno malo. pa još k tome juha. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. kosti. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera. koko. kruha. Tako važno zrno ja pojesti neću. A od brašna kruh se peče. jako mi se žuri. pozivam te na večeru ako nisi jela. što misliš. MAČKA: Sad se vidi. (projuri miš) Gle. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. kozice bijela. pa tamo mišić juri! Moram za njim. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. . Mesa. u vreću me vrati.

Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. ha. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. izgleda da mačka spava. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. vidi mudrog miša u brk mi se smije. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. Ni miševi nisu više kao prije. ciju. od tih mi se plotova u glavi mota. bila kiša. ha.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. ciju. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. do onog plota. (privuče sir i pojede ga) Ha. Ciju. a ne zna da je jutros padala kiša. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . PUJCEK: Ne idem. . JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. i ja sam za to. misli da se umiva u rosi. Gujcek. MAČKA: Vidi. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. zapravo. ciju. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. baš mislim na te. PUJCEK: Do ovog plota. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. ciju. Gujcek. idemo malo do onog plota. to je daleko. Ciju.

Gujcek. pa me je stalno lupala po nozi. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. Samo oko vrata imaš kilogram blata. MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. koncerti za nas. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. zna se. PRASE: Valjam se u blatu. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. tamo ćemo roktati na sav glas. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. pravi stokilaš. u obližnjoj bari. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. GUJCEK: Pujcek. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. još rijeđe umivam. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. PUJCEK: Baš mi je milo. UREDNO PRASE PRASE: Hej. Idemo zato u naš svinjac. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. u tome uživam. da znaš. čista dlaka mi se blista. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. MAČKA: Neuredan si. rijetko kad se kupam. postao si pravo prase. PUJCEK: Nisu ti . Gle kako sam zgodan. . žirevi se tada ruše.

sine. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. nemoj mi reći. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. sine. Kada bi volovi išli u školu. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. PIJETAO: Svejedno. PAUN: Nisam. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. nisam ja kriv. škola za vola. . znao. PIJETAO: nemoj ga baciti. nisam valjda sa Marsa pao. paune. tvoj rep mi smeta. PAUN: Oprostite. od moga repa svijet je puno veći. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. sijene ti stvara oblak siv. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. Od tvog šarenila bole me oči.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. njime si prekrio pola svijeta. pijetle. pijetle. PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. bila bi šteta.

KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. Baš si mislim. . ja te molim. mili vole. JARAC: Nemoj. JARAC: Hajde šuti. divio se. Došla krava. Hej. OVAN: Ako ćeš se maknuti. drugim putem još ću prije stići. kaže da je njeno. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. ovne jedan. Dok se divih. ponio se nisi baš. JARAC: Nemoj travu niti malo. ono cvijeće jako volim. Samo da su listovi barem malo veći. ljuti jarče sa dva roga. OVAN: E sad neću tuda ići. Neće biti po tvojoj volji. ovne. voliću donijet ću ti dva – tri lista. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. OVAN: Okani se posla toga. Neka prođe jači. od miline sklapao sam kapke očne. do nje mi je jako stalo. ni mog roga nisi vrijedan. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. al' da znaš. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. OVAN: Kako molim.OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. nit me ne pita. dođe kokoš. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. bolji. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. Našao sam divno sijeno. JARAC: Idi onda. neću je ni taknuti. dođe prase pa mi travu svu popase. uze vreću. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne.

mislim pritom. najveći magarac to sam ja. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. I ja sam magarac zvani Mago. Al' na kraju. Odoh sada. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. DRUGI MAGARAC: Neka. . PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. baš mi je drago. jer najveći magarac to sam ja. neka. ovaj ovdje baš je pitom. Reci mi komarče. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. JARAC: Evo idi. moje se oko prevariti ne da. mislim strašna zvjerka neka. magarci svuda.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. KOMARAC: No. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. doviđenja Mago. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. al' kad priđem. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. danas nisam dobre volje.

što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. MIŠ: Ih. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. od tikve sam kao i ti. Kad zalajem. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. čak i sam od sebe bježim. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. Najbolje bi bilo da odavde odem. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. od tikve mi tijelo. Ovako me hvata strava. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. nit ću biti. kad zarežim. . LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. glava.

Da nema mene. jer ja se ne smijem niti pomaći. maknite se! Samo sam malo izašao van. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. a vi ste mi već legli na stan. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. ovo ovdje samo je za vaše oči. uspio me maknuti i ući u stan. ja ću te čekati. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. TIKVA: U redu. MIŠ: Idite u drugi dio polja. TIKVA: Baš me zanima. samo ti idi. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. ja još rastem. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. STRAŠILO: Ne hvala. strašilo. ako ne odem neću imati mira. pa tamo spavajte koliko vas volja. pravite mi sjene. kad ovdje imam sve što želim. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. (tikva se makne. Pođi danas sa mnom na onu cestu. . i meni se već počelo spavati. ali se brzo vrati. pustite me da uđem. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. tikve si se prestrašio. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. pa moram puno spavati. bit će ti bolje. stalno negdje skitaš. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. sunce i kiše. Što će mi više. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. vjetar što me njiše i malo polje.

izgledaš kao manekenka. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. TIKVETUŠA: Hvala. idem odmah javiti mravima u travi. sine Tikvolinko. Umorna su mi krila. neće mi smetati. vidi………. nisam ti ni sjenka. pronaći ću tog komarca. Čak sam u šumi bila. pun sam ti problema: komarica jedna plače. Baš sam se malo izgužvala. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. Pozvana sam na čaj. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. Cvjetovi mi tamo venu. TIKVOMIR: Ne brini se.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. ti znaš da ja svašta mogu. kućica mu prokišnjava.. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. baj…. baj. tužan sam zbog svega toga. . čarobnjak si pravi. LEPTIRIĆ: Hej. što se toga tiče. TIKVETUŠA: Ja se žurim. TIKVOLINKO: Hvala. Malo ćemo i vrtom prošetati. suncokret mu stvara sjenu. popraviti pužu kuću. djede. djede Tikvomire. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. tamo iza živice. Već tri noći puž ne spava. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. izliječiti mravu nogu. TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu. komarca joj s puta nema. hvala………. Mrava jednog boli noga. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. MIŠIĆ: Vidi.

TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. TIKVANTICA: Mamice. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. pa to je krasno. TIKVAN: Jasno da je krasno. Tikvantice moja. a ne povede ni tebe ni mene. TIKVUŠA: Tikvantice. toliko ih ima da im nema broja. .OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. TIKVANTICA: Tatice. sasvim si u pravu. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. no već vidim. neka se miče. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. idi pa vidi. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. tamo se nešto miče. TIKVAN: Baš mi ne date mira. zašto to dijete tako viče. a još nema mog tikvana. TIKVUŠA: Zašto si takav. TIKVAN: Ako se miče. iz zemlje izlaze tri krumpira. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. mamice! TIKVAN: Tikvušo. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. TIKVANTICA: Tatice. TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. to nije razlog da se viče.

OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. daj se na tren smiri. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. košulja od lišća. ali što mogu. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. NISKA GLJIVA: To je život pravi. VISOKA GLJIVA: Tko zna. . CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. Sve bi ti bilo na dohvat oka. jasna stvar. napravit će vam postolar. neka ima duge rukave. VJEVERICA: Cipele i natikače. Pusti sunce da malo proviri. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. i da znaš. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti. treba mi garderoba za jesensko doba. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. Moram vam uzeti mjeru. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. ti si uvijek mrk i loše si volje. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. a društvo mi prave šareni leptiri. ako želim kišu liti. ovdje dolje sviđa mi se baš. možeš. A sada se okrenite u oneme smjeru. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. kad mi je kratka noga. i kabanica za jesenske kiše. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. meni nek' prepusti jesenske dane. Oko mene samo puze mravi. cipele i natikače.

DRUGI ČVORAK: Oprosti. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. . TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. i ja se tresem sada. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. oprosti. Tebi sam donio čak krišku cijelu. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. tebi sam donio čak bobice dvije. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. samo šuti. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. DRUGI ČVORAK: Dobro.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. pa znaš da škrtac nikad nisam bio. Tebi sam dinio košticu od treće. odletimo do vinograda. čvorče! Stalno mljackaš glasno. svejedno ti hvala. DRUGI ČVORAK: Gle. Sanjao sam grožđe slasno. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti.

RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. Haj'mo mi u šetnju sada. Našle smo jednu rupu usred vrta. JEŽIĆ: Hej. svakako. inače ću sam sebi dosaditi. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. TIKVANTICA: Mamice. . svakako. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. već me zoveš po treći puta. jel' tako? TIKVAN: Svakako. jel' tako? TIKVAN: Svakako.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. Tikvušo. TIKVANTICA: Tatice. a ne pitaš gdje je naše dijete. JEŽIĆ: Hej. pazi. Samo hrabro stazom gazi. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. JEŽ: Neka šuška. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka. tata tebe čuva. TIKVANTICA: Tatice. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. neka pada. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. bila sam kod prijateljice Keljice. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici.

samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. da čujemo što na njemu piše. Idem sada. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. možda nam donese kakve vijesti. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati. jer me galama uznemirava. pa mi priča kako druga na zemlju prati. što te k meni nosi tako rano. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. ciju. hoću biti sama. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. priđi bliže k meni. . bolje da stanete tamo. DRUGA GLJIVA: Oprostite. ali na njima ništa ne piše. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. ionako se neću dugo zadržavati. jer ovdje je moj stan. kao neka slika. malo tiše. stanite ovdje ili možda tamo. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. ciju. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. baš ti hvala. niti mi se spava. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva. Da je barem moja tako povelika.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. Ako ga začepite. Velike su glave sad jako na cijeni. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. izvolite samo. BUNDEVA: Nisam znala. BUNDEVA: Što to pričaš. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti.

KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. a krumpirić mjesto nosa. Ja sam luk. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. VREĆA: Uskačite! Put je dug. vi ste još jedina nada. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. tikva prava. Recite mi gdje sam sada. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. slušaj.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. gle. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. PAPRIKA: Ja sam paprika. . LUK: Šuti. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. VREĆA: Gle. inače slatka. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. baš vas tražim već punih pet dana. LUK: Dobar dan. Osim vas. takozvani Kuk. Sigurno sam zalutao. nisao znao. pa sam ga jednoj lubenici dao. čekaju me jesenske pustolovine. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. Jesenko! Baš si šik. svi su joj na broju zato šalje visost moju. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. Kukuruzna mi kosa. KRUMPIR: Puno me pitate. KRUMPIR: Krasno. oko svijeta moramo poći još jedan krug. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. A sad odoh. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine.

Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. gledam te sve dane. A od mraza ruže. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. DJEČAK: Vilo.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. Sjaj moj noćas netko prati. lijepih sanja. nježna. malo zima sa ledenim ukrasima. VILA: Krhka. Sad zaželi i ti nešto. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. Mudraci će prvi doći. Dani želja. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. Želju ću ti ispuniti vješto. poklonit će njemu sve svete noći. DJEČAK: Uređena tako. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. želja mi je. da se svako dijete smije. gle! Prekrile mi grane sve. vilo snježna. DJEČAK: Želja mi je. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. . kako li si krhka. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. vilo lakokrila. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut.

tiho. radujte se. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. . krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. Zar ti ovdje na oblaku. kamo žurim? Ja na zemlju hitam. Sa mnom vam je stigla zima. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. Igrajte se. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. pastiri. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka. ANĐEO: Ne bojte se. mi slavimo taj tren. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. jurim. usred tamnog neba. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. taj čas.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. nije divno. mi slavimo taj tren. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. Nosim vam Božji glas. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. tiho. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. taj čas. dobri ljudi.

Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. bez koša ćeš hodat lako. dugi put još moje noge čeka. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. SVETI NIKOLA: Hej. daj da ti ponesem koš. Predobro te znam. Stiglo. ha. krampuse. Stavit moram sad nove pakete. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. sve te čujem. Od sada pakete djeci nosim sam. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. ja za to ne hajem. Malo mi se čak i spava. djeco. Umoran si. put pod noge. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. da mu svašta podvaljujem. (zaspe. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. što si ljut. vidim. krampusu. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. lete. Tebi želim sretan put. (odu svaki na svoju stranu) . dobit će ih svako dijete.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. Čekao sam zgodu ja. KRAMPUS: Kakav poklon. pada inje. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. KRAMPUS: No već idem. krampuse baš si zloćko. Nikolinje. čekaj mene. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. Sve je bila šala. A šibe ću podvaliti. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. ali neka. Koš na leđa. nešto me i boli glava. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. jako. pod prozore moram stići mnoge. baš si loš. ha. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. zloćestoćo mala. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. a minute lete.

SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. bijela al' na žalost predebela. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. vrlo nježna. ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. vrlo krhka. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. Napravimo snjegovića. To je divna kosa za me.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. ja ću biti glava. . a ti zeko idi što dalje od njega. Ti ćeš biti tijelo. od slame ti kosa. usred grada da se djeca razvesele. na ulici. stojiš kao kip usred snijega bos. bijele. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. od slame. eto ti od čega.

već mi oči škilje. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. evo. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. . krasni. daleko sam bila. boriću. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. dobro veče. medo. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. ja te molim. PTICA: Varaš se. Imam. odjeću mi šiva snježna. al' vremena nemam. potraži radije neki žbun. košulju. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. MEDVJED: Idem. varaš se u svemu. od glave do pete. dobar dan. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. idem poput tvoje sjene. pa znaš da plesati volim. na šumski ples se spremam. Sada bi bio red da te pozovem na med. bijela zima. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. znam.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. ukrase moje. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. ZEC: Hvala ti. boriću. kaput i odijelo. možda i tebe okite jedno Badnje veče. dobro. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. dijete. ZEC: Idi samo iza mene. ZEC: Dobro.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful