ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. a slonovi ne mogu letjeti. zbilja šteta. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. privlačne i sjetne. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. možete produžiti.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. BUBAMARA: Zbilja šteta. žurim pčelice mila. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. Eh. na rođendan stići. . Tako su neprimjetne. PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. LEPTIR: Nije ni čudo. LEPTIR: E. da su mi tvoja laka krila. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. pužiću. moj leptiriću. Eh da mi je tvoja kućica sada. PUŽIĆ: Žurim. tako sam sama. imam kila sto. sve me to zbunjuje i zabrinjava. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. SLON: Pustite me na trenutak bar. ponekad. jedna mi je ljubičica zapela za oko. pa vidite valjda da vam nisam par. PČELA: Gle! Kiša je počela liti. moraš brže ići ako želiš mravu. dug je let. imam surlu. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. a mogli smo se divno igrati lovice.

zeleni se sve. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. bit će kiše. ŽABA: Kre. oblak viri iza brijega. TIŠE. bijeli lopoč i zeleni šaš. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. PRVA ŽABA: Tiše. DRUGA ŽABA: Tiše. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. tiše. kre. kre. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. bit će kiše. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. . LEPTIR: To me zbilja čudi. tiše. tiše. Proljeće me ne zanima. kre. PRVA ŽABA: Vidi. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. bit će kiše. ako hoćeš baš. sunce žari sve se pali. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. gle! Proljeće je stiglo. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. draža mi je zima. rega. vidi! Rega. bit će kiše. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. Baci pogled malo više. rega.

a ja sam usred takvog jada. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. tako mi svega. he. možeš doći. ŽABAC: Hvala ti na svemu. samo skoči. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. ŽABAC: Kre. he. a ne znam zbog čega. rega. znaš. srce mi lupa. Mišu. znaš da sam osjetljiv jako. nema. Oprosti što ću reći pred svima. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. idem brzo k njemu. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. pa to moje srce lupa zbog nje! . ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. rega. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. nema ničeg osim noći. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. srce mi lupa. malo veće oči. Hajde žabo. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. kao da je iz knjige ispao. Tko zna u čemu se razlog krije. zbog mene sigurno ne. a ne znam zbog čega. žabo! DRUGA ŽABA: Što je.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. ŽABAC: Ti se šališ sada. to ti se srce od zaljubljenosti klima. DRUGA ŽABA: Dvije baš. Gle! Pa to se neka patka gega. U strahu su. kre. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. kre. MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana.

Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. srna i ptice. kre. kre. kre. ako je tome tako i ja ću zakreketati. već pravilo. ujutro umivaju pospano lice. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. ne krekeći više. kre. kre. kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. naš potok počne poput zlata sjati. kre.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. . U njemu mjesec spava svako veče. Kre. kre. (ode krekečući) ŽABA: Gle. il' krekeći barem malo tiše. kre. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. PATKICA: Slušaj žabo. kre. kre. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. kre. kre. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre.

vi meni stanite na nogu. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. Mogu vas jedino zamoliti za ples. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. ne mogu iz rupe van. Primi se za mene ja ću te izvući. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. .LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. nekog čujem. LAV: Kao da ste s kokosa pali. jako me je stid. ŽIRAFA: Čudno. PUŽ: Dobro. već mi se i plače. ne cijući. dobar dan. PUŽ: Čekaj malo. nešto mi na pamet pada. a nikoga ne vidim. znaš da si mi kao brat. LAV: A ne. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. ali nisam vidjela. što se to mene tiče. povući ću stvarno jako. pa vidite da ste mi na rep stali. ŽIRAFA: Oprostite. PUŽ: Kad je tako. već me je prošao bijes. I ja kasnim na rođendan mravu. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. Pomozi mi prijatelju. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. hoću pužiću. stali ste mi na rep. dobro. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. Kao da mi je oslabio vid.

odseli se smjesta. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. GLJIVA: Imaš pravo. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. jer me boli šešir moj. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. . učila slova i tako postala učena sova.JOOJ. hu. MIŠ: Ja ti velim. znaš. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. hu. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. Pa jaučem joooj. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. šalu na stranu. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. E. Ovdje mi je nesigurno baš. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. U školu se ide samo po danu. ne jauči već mi reci što te muči. baš ti hvala. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. ništa od toga. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. SOVA: E kad je tako.

dobro veče. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. MIŠ: Kad te vidim. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. A sad. Idem sada. meni mrak na oči pada. važna mi je baš svaka minuta. ajme jada. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. da. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. sunce peče. moram poć'. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. MIŠ: Dobro veče. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. MIŠ: Idi onda. mačko. Krenuo sam u cik zore na daleki put. vrijeme leti. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. PUŽ: Na raskrižju usred grada. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. dobar dan. Oko podne bit ću tek na pola puta. PUŽ: Dok sam ga prelazio. nemoj biti ljut. . pa ti želim laku noć. zbilja. mišiću.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada.

TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. radni stol je pun. Mislio sam da je kraj.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. samo malo zaigran je još. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. ha. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. nestašnog prvaka. miruj. OLOVKA: Život nam baš nije lak. zakasnit će u školu. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. crven. ha. ha. Jedan tip me juri. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada. neuredan naš je đak. Prekrio je cijeli put. . u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. žut. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. ha. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. pa i radni kutak. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. zuri. čak s tri oka žiga. Nije škola šala. od straha se znojim. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. BILJEŽNICA: Šuti. torbo žuta. pazi! U sobu ulazi. Čas je zelen. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu.

. usred morskog raja. Zato brzo odoh. Svi me zbi muče. MORSKI RAK: Ne. pa svi kažu da plešem krasno. doviđenja sad. RIBICA: Ježiću. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. Vas ne muče zubi nego strašna glad. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam . Skoro ste mi stali na krak. široko ti more. neka. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite. ja vas uvjeravam. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. morski pas. gospodine rak. Vidim ja dobro i izdaleka. idi od mene. ne spavam. zapleši sa mnom. ježiću šaljivi stvore. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi.

Prošla sam sva mora svijeta.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. PRVA RIBA: Evo idem. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. ribo. Mislim da će ova svadba proći i bez mene. morski pas. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. požuri se na svadbu je pozvala i nas. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. PRVA RIBA: Nisam znala. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. (pobjegne) . samo čas. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. ovo mi je prvi glas. DRUGA RIBA: Hajde.

ova nije…. MRAV: Ako vam vrućina smeta.STONOGA MRAV: Što radite. pa se listom hladim. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. . jer ozlijedila sam nogu. STONOGA: Maknuti se ne mogu. sklonite se ispod cvijeta. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. ova nije…. MRAV: Baš su vas snašli jadi. Ova nije. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. ova nije. Već mi se u glavi mota. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. U pitanju je čak noga stota.

vidi mačak drijema. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. miševi. tko je da je. slavna. ne bojim jer kraj rupe stojim. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. mačore. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. iju ju. Ej. iju ju. miševi. PAS: Nema više one mačke. miševi! Iju ju. bojte se moje sjene. vidi mačak čori. ona jedna a nas više. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. iju ju. pobjegla je ko iz praćke. miševi su čudni svati. bojte se moga brka. MIŠEVI: Iju ju. netko laje. ako priđe. Neka misli. što je? MIŠ: Zašto te se. mačore! MAČOR: Što je. samo nek' se pokraj mene stvori. MIŠEVI: Iju ju. danas mačke nema tu. bolje da nas mimoiđe. MIŠ: Ako dođe. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. Hej. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. neka misli. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. žurim sada. danas mačke nema tu. tko će znati. danas mačke nema tu.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. opet mačke nema tu. trka. iju ju. MIŠEVI: Iju ju. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. al' se pravimkao da ga nema. ja sam strašna. MIŠ: Loše joj se s nama piše. .

pozivam te na večeru ako nisi jela. da mi barem bliže priđe. ZRNO: Ja sam zrno malo. jako mi se žuri. kozice bijela. ne znam. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. sitno. zbilja strašno. . al' za cijeli svijet sam bitno. koko. Tako važno zrno ja pojesti neću. Važniji mu miš nego što sam ja. pa još k tome juha. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. kruha. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. kosti. (projuri miš) Gle.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. sad se zna. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. A od brašna kruh se peče. s kojeg smjera. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. Mesa. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. stoji tamo nasred plota. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera. MAČAK: Idem sada il nikada. u vreću me vrati. samo ne znam. pa tamo mišić juri! Moram za njim. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. ZRNO: Molim te. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. KOKA: Ah. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. KOZA: Večera ti nema mane. MAČKA: Sad se vidi. što misliš.

JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. to je daleko. izgleda da mačka spava. PUJCEK: Ne idem. ciju. MAČKA: Vidi. ha. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. misli da se umiva u rosi. Gujcek. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. ciju. od tih mi se plotova u glavi mota. Ciju. ciju. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. a ne zna da je jutros padala kiša. ha. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . i ja sam za to. PUJCEK: Do ovog plota. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. Ciju. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. baš mislim na te. bila kiša. (privuče sir i pojede ga) Ha. do onog plota. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. zapravo. vidi mudrog miša u brk mi se smije. . Ni miševi nisu više kao prije. ciju. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. Gujcek. idemo malo do onog plota.

a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. MAČKA: Neuredan si. pravi stokilaš. UREDNO PRASE PRASE: Hej. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. GUJCEK: Pujcek. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. Gujcek. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. Gle kako sam zgodan. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. u obližnjoj bari. . postao si pravo prase. Samo oko vrata imaš kilogram blata. čista dlaka mi se blista.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. pa me je stalno lupala po nozi. Idemo zato u naš svinjac. rijetko kad se kupam. žirevi se tada ruše. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. još rijeđe umivam. u tome uživam. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. da znaš. PUJCEK: Baš mi je milo. PUJCEK: Nisu ti . zna se. tamo ćemo roktati na sav glas. PRASE: Valjam se u blatu. MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. koncerti za nas. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena.

škola za vola. nisam valjda sa Marsa pao. sijene ti stvara oblak siv. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. tvoj rep mi smeta. pijetle. paune. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. PAUN: Nisam. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. nemoj mi reći. PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. sine. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. Od tvog šarenila bole me oči. bila bi šteta. PIJETAO: nemoj ga baciti. Kada bi volovi išli u školu. pijetle. nisam ja kriv. sine. znao. PAUN: Oprostite. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. njime si prekrio pola svijeta. PIJETAO: Svejedno. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. od moga repa svijet je puno veći. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. . VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada.

KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. Našao sam divno sijeno. Baš si mislim. JARAC: Hajde šuti. bolji.OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. ono cvijeće jako volim. ni mog roga nisi vrijedan. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. Neće biti po tvojoj volji. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. ljuti jarče sa dva roga. Neka prođe jači. nit me ne pita. ovne. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. dođe prase pa mi travu svu popase. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. ja te molim. Došla krava. neću je ni taknuti. divio se. do nje mi je jako stalo. dođe kokoš. JARAC: Idi onda. mili vole. drugim putem još ću prije stići. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. JARAC: Nemoj travu niti malo. Dok se divih. OVAN: E sad neću tuda ići. JARAC: Nemoj. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. . voliću donijet ću ti dva – tri lista. OVAN: Ako ćeš se maknuti. ovne jedan. uze vreću. al' da znaš. Samo da su listovi barem malo veći. ponio se nisi baš. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. Hej. od miline sklapao sam kapke očne. OVAN: Okani se posla toga. kaže da je njeno. OVAN: Kako molim. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan.

jer najveći magarac to sam ja. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. baš mi je drago. magarci svuda. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. ovaj ovdje baš je pitom. najveći magarac to sam ja. moje se oko prevariti ne da. I ja sam magarac zvani Mago. JARAC: Evo idi. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. KOMARAC: No. Al' na kraju. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. neka. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. doviđenja Mago. al' kad priđem. danas nisam dobre volje. mislim strašna zvjerka neka. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. mislim pritom. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. Odoh sada. Reci mi komarče. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. DRUGI MAGARAC: Neka.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. .

od tikve mi tijelo. čak i sam od sebe bježim. kad zarežim. . MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. Kad zalajem. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. Ovako me hvata strava. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. glava. Najbolje bi bilo da odavde odem. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. nit ću biti. od tikve sam kao i ti. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. MIŠ: Ih. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava.

MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. ja ću te čekati. uspio me maknuti i ući u stan. . maknite se! Samo sam malo izašao van. a vi ste mi već legli na stan. strašilo. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. tikve si se prestrašio. TIKVA: Baš me zanima. pa moram puno spavati. samo ti idi. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. ako ne odem neću imati mira. ovo ovdje samo je za vaše oči. ali se brzo vrati. Pođi danas sa mnom na onu cestu. pa tamo spavajte koliko vas volja. Da nema mene. bit će ti bolje. stalno negdje skitaš. STRAŠILO: Ne hvala. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. vjetar što me njiše i malo polje. Što će mi više. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. (tikva se makne.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. sunce i kiše. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. jer ja se ne smijem niti pomaći. MIŠ: Idite u drugi dio polja. pravite mi sjene. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. kad ovdje imam sve što želim. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. i meni se već počelo spavati. pustite me da uđem. TIKVA: U redu. ja još rastem. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu.

ti znaš da ja svašta mogu. TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. Već tri noći puž ne spava. Pozvana sam na čaj. MIŠIĆ: Vidi. sine Tikvolinko. čarobnjak si pravi. pun sam ti problema: komarica jedna plače. suncokret mu stvara sjenu. TIKVETUŠA: Hvala. baj…. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. baj. popraviti pužu kuću. Cvjetovi mi tamo venu. što se toga tiče. neće mi smetati. LEPTIRIĆ: Hej.. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. Baš sam se malo izgužvala. TIKVOMIR: Ne brini se. TIKVETUŠA: Ja se žurim. Mrava jednog boli noga. . TIKVOLINKO: Hvala. djede Tikvomire. nisam ti ni sjenka. Malo ćemo i vrtom prošetati. idem odmah javiti mravima u travi. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. komarca joj s puta nema. hvala………. tamo iza živice. kućica mu prokišnjava. izliječiti mravu nogu. djede. vidi………. Čak sam u šumi bila. izgledaš kao manekenka. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. Umorna su mi krila. pronaći ću tog komarca. tužan sam zbog svega toga.

TIKVAN: Baš mi ne date mira. TIKVAN: Ako se miče. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. mamice! TIKVAN: Tikvušo. a još nema mog tikvana. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. iz zemlje izlaze tri krumpira. a ne povede ni tebe ni mene. no već vidim. idi pa vidi. TIKVANTICA: Tatice. sasvim si u pravu. TIKVANTICA: Tatice. TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVAN: Jasno da je krasno. TIKVUŠA: Tikvantice. toliko ih ima da im nema broja. to nije razlog da se viče. Tikvantice moja. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. zašto to dijete tako viče. tamo se nešto miče. pa to je krasno.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. TIKVUŠA: Zašto si takav. neka se miče. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. . a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVANTICA: Mamice.

VISOKA GLJIVA: Tko zna. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. ti si uvijek mrk i loše si volje. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. košulja od lišća. i kabanica za jesenske kiše. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. kad mi je kratka noga. ovdje dolje sviđa mi se baš. . VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. neka ima duge rukave. napravit će vam postolar. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. Sve bi ti bilo na dohvat oka. možeš. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. meni nek' prepusti jesenske dane. treba mi garderoba za jesensko doba. A sada se okrenite u oneme smjeru. cipele i natikače. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. NISKA GLJIVA: To je život pravi. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti. ali što mogu. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. Oko mene samo puze mravi. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice. ako želim kišu liti. Moram vam uzeti mjeru. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. VJEVERICA: Cipele i natikače. Pusti sunce da malo proviri. daj se na tren smiri. jasna stvar. a društvo mi prave šareni leptiri. i da znaš. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane.

PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. DRUGI ČVORAK: Gle. oprosti. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. i ja se tresem sada. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. svejedno ti hvala. odletimo do vinograda. pa znaš da škrtac nikad nisam bio. samo šuti. Tebi sam donio čak krišku cijelu. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. DRUGI ČVORAK: Oprosti. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. čvorče! Stalno mljackaš glasno. Tebi sam dinio košticu od treće. tebi sam donio čak bobice dvije.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. Sanjao sam grožđe slasno. DRUGI ČVORAK: Dobro. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. . možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada.

TIKVANTICA: Tatice. jel' tako? TIKVAN: Svakako. svakako. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. Tikvušo. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. Našle smo jednu rupu usred vrta. mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. svakako. inače ću sam sebi dosaditi. tata tebe čuva. . Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. neka pada. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. JEŽIĆ: Hej. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. pazi. već me zoveš po treći puta. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. JEŽ: Neka šuška. Haj'mo mi u šetnju sada. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. Samo hrabro stazom gazi. bila sam kod prijateljice Keljice. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. a ne pitaš gdje je naše dijete. TIKVANTICA: Mamice. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. jel' tako? TIKVAN: Svakako. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. TIKVANTICA: Tatice. JEŽIĆ: Hej.

što te k meni nosi tako rano. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. izvolite samo. Idem sada. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. jer me galama uznemirava. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. DRUGA GLJIVA: Oprostite. ionako se neću dugo zadržavati. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. pa mi priča kako druga na zemlju prati. . stanite ovdje ili možda tamo. bolje da stanete tamo. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. Da je barem moja tako povelika. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. ali na njima ništa ne piše. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. Velike su glave sad jako na cijeni. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. BUNDEVA: Što to pričaš. ciju. BUNDEVA: Nisam znala. ciju. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. hoću biti sama. kao neka slika. da čujemo što na njemu piše. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. možda nam donese kakve vijesti. baš ti hvala. niti mi se spava. Ako ga začepite. priđi bliže k meni. jer ovdje je moj stan. malo tiše. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati.

JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. LUK: Šuti. baš vas tražim već punih pet dana. pa sam ga jednoj lubenici dao. inače slatka. A sad odoh. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. LUK: Dobar dan. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. KRUMPIR: Puno me pitate. Kukuruzna mi kosa. tikva prava. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. Osim vas. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. Jesenko! Baš si šik. Ja sam luk. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. oko svijeta moramo poći još jedan krug. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. vi ste još jedina nada. KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. Recite mi gdje sam sada. VREĆA: Uskačite! Put je dug. Sigurno sam zalutao. VREĆA: Gle. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. slušaj. a krumpirić mjesto nosa. gle. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. nisao znao. KRUMPIR: Krasno. . takozvani Kuk. svi su joj na broju zato šalje visost moju. čekaju me jesenske pustolovine. PAPRIKA: Ja sam paprika.

Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. nježna. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. vilo lakokrila. želja mi je. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. gledam te sve dane.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. DJEČAK: Vilo. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. . DJEČAK: Želja mi je. poklonit će njemu sve svete noći. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. A od mraza ruže. Želju ću ti ispuniti vješto. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. Dani želja. malo zima sa ledenim ukrasima. da se svako dijete smije. lijepih sanja. gle! Prekrile mi grane sve. vilo snježna. DJEČAK: Uređena tako. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Mudraci će prvi doći. Sad zaželi i ti nešto. kako li si krhka. Sjaj moj noćas netko prati. VILA: Krhka. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen.

usred tamnog neba. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. Igrajte se. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. tiho. pastiri. jurim. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. mi slavimo taj tren. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. Nosim vam Božji glas. Zar ti ovdje na oblaku. Sa mnom vam je stigla zima. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. . taj čas. radujte se. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. tiho. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. taj čas. nije divno. mi slavimo taj tren. dobri ljudi. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas. kamo žurim? Ja na zemlju hitam. ANĐEO: Ne bojte se. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam.

(zaspe. Čekao sam zgodu ja. Sve je bila šala. (odu svaki na svoju stranu) . dobit će ih svako dijete. KRAMPUS: No već idem. A šibe ću podvaliti. SVETI NIKOLA: Hej. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. KRAMPUS: Kakav poklon. djeco. što si ljut. Nikolinje. daj da ti ponesem koš. pada inje. pod prozore moram stići mnoge. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. a minute lete.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. nešto me i boli glava. ja za to ne hajem. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. zloćestoćo mala. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. ha. da mu svašta podvaljujem. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. Od sada pakete djeci nosim sam. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. krampuse baš si zloćko. baš si loš. dugi put još moje noge čeka. Predobro te znam. ali neka. Malo mi se čak i spava. ha. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. jako. čekaj mene. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. Tebi želim sretan put. Koš na leđa. krampusu. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. bez koša ćeš hodat lako. Stiglo. vidim. krampuse. lete. Stavit moram sad nove pakete. Umoran si. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. put pod noge. sve te čujem.

eto ti od čega. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. Napravimo snjegovića. bijele.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. vrlo nježna. a ti zeko idi što dalje od njega. stojiš kao kip usred snijega bos. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. usred grada da se djeca razvesele. ja ću biti glava. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. . DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. To je divna kosa za me. od slame. bijela al' na žalost predebela. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. vrlo krhka. Ti ćeš biti tijelo. od slame ti kosa. na ulici. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame.

dijete. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. ZEC: Dobro. ZEC: Hvala ti. Imam. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. daleko sam bila. već mi oči škilje. ZEC: Idi samo iza mene. krasni. . bijela zima. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. dobro veče. odjeću mi šiva snježna. dobro. potraži radije neki žbun. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. idem poput tvoje sjene. dobar dan. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. na šumski ples se spremam. al' vremena nemam. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. PTICA: Varaš se. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. od glave do pete. boriću. varaš se u svemu.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. medo. pa znaš da plesati volim. boriću. košulju. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. evo. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. Sada bi bio red da te pozovem na med. možda i tebe okite jedno Badnje veče. MEDVJED: Idem. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. kaput i odijelo. ukrase moje. znam. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. ja te molim.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful