ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

pužiću. da su mi tvoja laka krila. možete produžiti. Tako su neprimjetne. tako sam sama. moj leptiriću. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. pa vidite valjda da vam nisam par. žurim pčelice mila. . privlačne i sjetne. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. a slonovi ne mogu letjeti. dug je let. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. moraš brže ići ako želiš mravu. sve me to zbunjuje i zabrinjava. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. imam kila sto. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. Eh. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. Eh da mi je tvoja kućica sada. SLON: Pustite me na trenutak bar. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. LEPTIR: Nije ni čudo. na rođendan stići. BUBAMARA: Zbilja šteta. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. jedna mi je ljubičica zapela za oko. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. PČELA: Gle! Kiša je počela liti.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. imam surlu. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. ponekad. PUŽIĆ: Žurim. zbilja šteta. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. a mogli smo se divno igrati lovice. LEPTIR: E.

tiše. ŽABA: Kre. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. TIŠE. PRVA ŽABA: Tiše. rega. bit će kiše. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. zeleni se sve. Proljeće me ne zanima. rega.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. bit će kiše. bit će kiše. Baci pogled malo više. tiše. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. draža mi je zima. kre. bit će kiše. . kre. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. PRVA ŽABA: Vidi. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. oblak viri iza brijega. vidi! Rega. LEPTIR: To me zbilja čudi. sunce žari sve se pali. bijeli lopoč i zeleni šaš. tiše. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. gle! Proljeće je stiglo. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka. DRUGA ŽABA: Tiše. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. ako hoćeš baš. kre.

rega.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. ŽABAC: Kre. a ne znam zbog čega. Hajde žabo. znaš. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. nema. srce mi lupa. možeš doći. zbog mene sigurno ne. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. Mišu. Gle! Pa to se neka patka gega. znaš da sam osjetljiv jako. tako mi svega. Tko zna u čemu se razlog krije. kre. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. ŽABAC: Hvala ti na svemu. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. Oprosti što ću reći pred svima. DRUGA ŽABA: Dvije baš. a ja sam usred takvog jada. nema ničeg osim noći. kao da je iz knjige ispao. he. he. U strahu su. ŽABAC: Ti se šališ sada. to ti se srce od zaljubljenosti klima. a ne znam zbog čega. rega. srce mi lupa. malo veće oči. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. kre. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. idem brzo k njemu. žabo! DRUGA ŽABA: Što je. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. pa to moje srce lupa zbog nje! . MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. samo skoči.

U njemu mjesec spava svako veče. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. kre. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. kre. PATKICA: Slušaj žabo. srna i ptice. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. . Kre. (ode krekečući) ŽABA: Gle.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. ne krekeći više. kre. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. kre. kre. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. kre. kre. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. kre. kre. il' krekeći barem malo tiše. PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. već pravilo. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre. ako je tome tako i ja ću zakreketati. kre. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. ujutro umivaju pospano lice. naš potok počne poput zlata sjati. kre. kre.

ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. ali nisam vidjela. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. nešto mi na pamet pada. ne mogu iz rupe van. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. nekog čujem. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. što se to mene tiče. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. . LAV: A ne. već mi se i plače. ŽIRAFA: Čudno. PUŽ: Kad je tako. ne cijući. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. znaš da si mi kao brat. povući ću stvarno jako. a nikoga ne vidim. PUŽ: Dobro. dobro. Pomozi mi prijatelju. LAV: Kao da ste s kokosa pali. jako me je stid. PUŽ: Čekaj malo. pa vidite da ste mi na rep stali. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. već me je prošao bijes. Kao da mi je oslabio vid. Mogu vas jedino zamoliti za ples. Primi se za mene ja ću te izvući. vi meni stanite na nogu. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. stali ste mi na rep. hoću pužiću. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. I ja kasnim na rođendan mravu. dobar dan. ŽIRAFA: Oprostite.

Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. ništa od toga. E. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. šalu na stranu. . učila slova i tako postala učena sova. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. SOVA: E kad je tako. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. baš ti hvala. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. hu. Pa jaučem joooj. jer me boli šešir moj. ne jauči već mi reci što te muči. hu. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. znaš. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. Ovdje mi je nesigurno baš. odseli se smjesta. U školu se ide samo po danu. GLJIVA: Imaš pravo. MIŠ: Ja ti velim. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi.JOOJ. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila.

dobro veče. pa ti želim laku noć. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. Oko podne bit ću tek na pola puta. nemoj biti ljut. mačko. MIŠ: Dobro veče. vrijeme leti. zbilja. PUŽ: Na raskrižju usred grada. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. MIŠ: Kad te vidim. sunce peče. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. ajme jada. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. . MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. važna mi je baš svaka minuta. mišiću. MIŠ: Idi onda. moram poć'. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. dobar dan. PUŽ: Dok sam ga prelazio. da. Krenuo sam u cik zore na daleki put. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. Idem sada. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. A sad.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. meni mrak na oči pada.

Jedan tip me juri. ha. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. Mislio sam da je kraj. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. BILJEŽNICA: Šuti. ha. samo malo zaigran je još. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. .STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. radni stol je pun. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. torbo žuta. Prekrio je cijeli put. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. od straha se znojim. čak s tri oka žiga. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. ha. pa i radni kutak. Čas je zelen. miruj. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. pazi! U sobu ulazi. Nije škola šala. zuri. zakasnit će u školu. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. neuredan naš je đak. ha. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. crven. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. nestašnog prvaka. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. OLOVKA: Život nam baš nije lak. žut. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada.

Skoro ste mi stali na krak.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. RIBICA: Ježiću. neka. široko ti more. usred morskog raja. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. MORSKI RAK: Ne. Vidim ja dobro i izdaleka. gospodine rak. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. zapleši sa mnom. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. . ja vas uvjeravam. doviđenja sad. ježiću šaljivi stvore. Svi me zbi muče. morski pas. idi od mene. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam . HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. ne spavam. pa svi kažu da plešem krasno. Vas ne muče zubi nego strašna glad. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. Zato brzo odoh. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi.

(pobjegne) . GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. požuri se na svadbu je pozvala i nas. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. PRVA RIBA: Nisam znala. morski pas. ribo. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa. DRUGA RIBA: Hajde. PRVA RIBA: Evo idem. ovo mi je prvi glas. Mislim da će ova svadba proći i bez mene.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. samo čas. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. Prošla sam sva mora svijeta. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak.

MRAV: Ako vam vrućina smeta. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. ova nije…. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. ova nije…. Već mi se u glavi mota. U pitanju je čak noga stota. sklonite se ispod cvijeta. Ova nije. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu.STONOGA MRAV: Što radite. . ova nije. MRAV: Baš su vas snašli jadi. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. STONOGA: Maknuti se ne mogu. jer ozlijedila sam nogu. pa se listom hladim.

ona jedna a nas više. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. iju ju. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. miševi su čudni svati. iju ju. mačore! MAČOR: Što je. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. PAS: Nema više one mačke. danas mačke nema tu. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. MIŠ: Ako dođe. slavna. MIŠEVI: Iju ju. tko je da je. Hej. bolje da nas mimoiđe. al' se pravimkao da ga nema. MIŠEVI: Iju ju. miševi! Iju ju. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. danas mačke nema tu. mačore. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. miševi. bojte se moje sjene. iju ju. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. MIŠ: Loše joj se s nama piše. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. tko će znati. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. netko laje. što je? MIŠ: Zašto te se. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. bojte se moga brka. samo nek' se pokraj mene stvori. pobjegla je ko iz praćke. vidi mačak drijema. ne bojim jer kraj rupe stojim. iju ju. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. trka. neka misli. Ej. žurim sada. danas mačke nema tu. ja sam strašna. Neka misli. miševi. vidi mačak čori. opet mačke nema tu. ako priđe. . MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. MIŠEVI: Iju ju.

Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. Mesa. Važniji mu miš nego što sam ja. al' za cijeli svijet sam bitno. kosti. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. kruha.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. koko. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera. . s kojeg smjera. jako mi se žuri. ZRNO: Ja sam zrno malo. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. Tako važno zrno ja pojesti neću. ZRNO: Molim te. što misliš. A od brašna kruh se peče. pa još k tome juha. pa tamo mišić juri! Moram za njim. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. ne znam. KOKA: Ah. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. MAČKA: Sad se vidi. (projuri miš) Gle. stoji tamo nasred plota. MAČAK: Idem sada il nikada. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. samo ne znam. pozivam te na večeru ako nisi jela. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. sitno. kozice bijela. da mi barem bliže priđe. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. zbilja strašno. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. KOZA: Večera ti nema mane. sad se zna. u vreću me vrati.

to je daleko. do onog plota. . MAČKA: Vidi. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. ha. Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. Ciju. PUJCEK: Ne idem. misli da se umiva u rosi. ciju. i ja sam za to. ciju. PUJCEK: Do ovog plota. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. baš mislim na te. ciju. Ni miševi nisu više kao prije. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. a ne zna da je jutros padala kiša. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. vidi mudrog miša u brk mi se smije. ha. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. (privuče sir i pojede ga) Ha. od tih mi se plotova u glavi mota. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. Gujcek. bila kiša. izgleda da mačka spava. Gujcek. JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. idemo malo do onog plota. Ciju. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . ciju. zapravo.

MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. žirevi se tada ruše. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. . Samo oko vrata imaš kilogram blata. pa me je stalno lupala po nozi. PRASE: Valjam se u blatu. PUJCEK: Baš mi je milo. zna se. još rijeđe umivam. da znaš. čista dlaka mi se blista. tamo ćemo roktati na sav glas. Idemo zato u naš svinjac. GUJCEK: Pujcek. a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. MAČKA: Neuredan si. Gujcek. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. u obližnjoj bari. UREDNO PRASE PRASE: Hej. Gle kako sam zgodan. koncerti za nas. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. pravi stokilaš.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. postao si pravo prase. u tome uživam. PUJCEK: Nisu ti . rijetko kad se kupam.

znao. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. PAUN: Nisam. sine. nemoj mi reći. paune. bila bi šteta. od moga repa svijet je puno veći. PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. nisam valjda sa Marsa pao. Od tvog šarenila bole me oči. tvoj rep mi smeta. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. pijetle. sine. PIJETAO: nemoj ga baciti. . PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. PAUN: Oprostite. njime si prekrio pola svijeta. nisam ja kriv. škola za vola. PIJETAO: Svejedno. pijetle. sijene ti stvara oblak siv.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. Kada bi volovi išli u školu. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice.

ovne. ono cvijeće jako volim. JARAC: Nemoj travu niti malo. do nje mi je jako stalo. kaže da je njeno. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. ljuti jarče sa dva roga. ovne jedan. divio se.OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. OVAN: Kako molim. neću je ni taknuti. ja te molim. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. od miline sklapao sam kapke očne. OVAN: Okani se posla toga. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. Našao sam divno sijeno. OVAN: Ako ćeš se maknuti. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. bolji. al' da znaš. mili vole. Hej. ponio se nisi baš. OVAN: E sad neću tuda ići. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. Dok se divih. JARAC: Hajde šuti. dođe kokoš. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. JARAC: Idi onda. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. Neka prođe jači. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. uze vreću. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. Došla krava. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. drugim putem još ću prije stići. Neće biti po tvojoj volji. nit me ne pita. . ni mog roga nisi vrijedan. JARAC: Nemoj. Baš si mislim. voliću donijet ću ti dva – tri lista. Samo da su listovi barem malo veći. dođe prase pa mi travu svu popase.

danas nisam dobre volje. mislim strašna zvjerka neka. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. moje se oko prevariti ne da. mislim pritom. Reci mi komarče. al' kad priđem. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. I ja sam magarac zvani Mago.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. . evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. najveći magarac to sam ja. baš mi je drago. neka. ovaj ovdje baš je pitom. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. KOMARAC: No. Al' na kraju. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. jer najveći magarac to sam ja. Odoh sada. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. DRUGI MAGARAC: Neka. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. magarci svuda. doviđenja Mago. JARAC: Evo idi.

kad zarežim. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. nit ću biti. od tikve mi tijelo. glava. od tikve sam kao i ti. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. . LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. MIŠ: Ih. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava. Ovako me hvata strava. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. Najbolje bi bilo da odavde odem. čak i sam od sebe bježim. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. Kad zalajem.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka.

Pođi danas sa mnom na onu cestu. ja još rastem. strašilo. pravite mi sjene. ali se brzo vrati. tikve si se prestrašio. pa tamo spavajte koliko vas volja. sunce i kiše. Što će mi više.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. MIŠ: Idite u drugi dio polja. stalno negdje skitaš. TIKVA: Baš me zanima. kad ovdje imam sve što želim. STRAŠILO: Ne hvala. . pa moram puno spavati. (tikva se makne. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. ovo ovdje samo je za vaše oči. pustite me da uđem. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. TIKVA: U redu. jer ja se ne smijem niti pomaći. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. samo ti idi. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. Da nema mene. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. uspio me maknuti i ući u stan. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. bit će ti bolje. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. ako ne odem neću imati mira. vjetar što me njiše i malo polje. ja ću te čekati. a vi ste mi već legli na stan. maknite se! Samo sam malo izašao van. i meni se već počelo spavati. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila.

popraviti pužu kuću. idem odmah javiti mravima u travi. Baš sam se malo izgužvala. ti znaš da ja svašta mogu.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. Umorna su mi krila. sine Tikvolinko. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. Malo ćemo i vrtom prošetati. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. TIKVETUŠA: Hvala. .. tužan sam zbog svega toga. djede Tikvomire. komarca joj s puta nema. izliječiti mravu nogu. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. čarobnjak si pravi. izgledaš kao manekenka. suncokret mu stvara sjenu. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. Mrava jednog boli noga. nisam ti ni sjenka. tamo iza živice. TIKVETUŠA: Ja se žurim. hvala………. TIKVOLINKO: Hvala. TIKVOMIR: Ne brini se. baj…. neće mi smetati. pronaći ću tog komarca. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. kućica mu prokišnjava. pun sam ti problema: komarica jedna plače. Pozvana sam na čaj. Već tri noći puž ne spava. što se toga tiče. Čak sam u šumi bila. LEPTIRIĆ: Hej. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. baj. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. vidi………. MIŠIĆ: Vidi. djede. Cvjetovi mi tamo venu. TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu.

a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. no već vidim. zašto to dijete tako viče. a još nema mog tikvana. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. idi pa vidi. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. to nije razlog da se viče. toliko ih ima da im nema broja. TIKVAN: Jasno da je krasno. . TIKVUŠA: Tikvantice. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. TIKVANTICA: Tatice. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVANTICA: Mamice. TIKVANTICA: Tatice. neka se miče.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. sasvim si u pravu. Tikvantice moja. a ne povede ni tebe ni mene. pa to je krasno. TIKVAN: Baš mi ne date mira. TIKVUŠA: Tikvantice. mamice! TIKVAN: Tikvušo. tamo se nešto miče. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. TIKVAN: Ako se miče. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. iz zemlje izlaze tri krumpira. TIKVUŠA: Zašto si takav.

a društvo mi prave šareni leptiri. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. košulja od lišća. NISKA GLJIVA: To je život pravi. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. VISOKA GLJIVA: Tko zna. . Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. jasna stvar. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. ovdje dolje sviđa mi se baš. ali što mogu. i da znaš. neka ima duge rukave. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. Oko mene samo puze mravi. ako želim kišu liti. Moram vam uzeti mjeru. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. Pusti sunce da malo proviri. kad mi je kratka noga. VJEVERICA: Cipele i natikače. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. treba mi garderoba za jesensko doba. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. A sada se okrenite u oneme smjeru. meni nek' prepusti jesenske dane. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. Sve bi ti bilo na dohvat oka. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. i kabanica za jesenske kiše. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. napravit će vam postolar. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. ti si uvijek mrk i loše si volje. daj se na tren smiri. možeš. cipele i natikače. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice.

PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. i ja se tresem sada. DRUGI ČVORAK: Dobro. tebi sam donio čak bobice dvije. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. . samo šuti.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. čvorče! Stalno mljackaš glasno. oprosti. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. svejedno ti hvala. DRUGI ČVORAK: Gle. pa znaš da škrtac nikad nisam bio. odletimo do vinograda. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. Tebi sam donio čak krišku cijelu. Tebi sam dinio košticu od treće. Sanjao sam grožđe slasno. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. DRUGI ČVORAK: Oprosti.

stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. Haj'mo mi u šetnju sada. pazi. Samo hrabro stazom gazi. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. TIKVANTICA: Tatice. mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka. svakako. inače ću sam sebi dosaditi. jel' tako? TIKVAN: Svakako. JEŽIĆ: Hej. Tikvušo. TIKVANTICA: Mamice. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. jel' tako? TIKVAN: Svakako. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. TIKVANTICA: Tatice. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. tata tebe čuva. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. svakako. JEŽ: Neka šuška. a ne pitaš gdje je naše dijete. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. neka pada.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. . JEŽIĆ: Hej. Našle smo jednu rupu usred vrta. bila sam kod prijateljice Keljice. već me zoveš po treći puta.

priđi bliže k meni. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. da čujemo što na njemu piše. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. BUNDEVA: Što to pričaš. hoću biti sama.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. . jer ovdje je moj stan. Ako ga začepite. malo tiše. ciju. bolje da stanete tamo. Velike su glave sad jako na cijeni. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. ciju. baš ti hvala. niti mi se spava. ali na njima ništa ne piše. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. DRUGA GLJIVA: Oprostite. možda nam donese kakve vijesti. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. stanite ovdje ili možda tamo. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. što te k meni nosi tako rano. Idem sada. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. Da je barem moja tako povelika. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. pa mi priča kako druga na zemlju prati. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. kao neka slika. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. ionako se neću dugo zadržavati. jer me galama uznemirava. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. izvolite samo. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. BUNDEVA: Nisam znala.

KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. Jesenko! Baš si šik. Kukuruzna mi kosa. . Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. baš vas tražim već punih pet dana. LUK: Šuti. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. slušaj. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. pa sam ga jednoj lubenici dao. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. VREĆA: Gle. Osim vas. tikva prava. VREĆA: Uskačite! Put je dug. Ja sam luk. svi su joj na broju zato šalje visost moju. takozvani Kuk. A sad odoh. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. oko svijeta moramo poći još jedan krug. a krumpirić mjesto nosa. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. čekaju me jesenske pustolovine. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. KRUMPIR: Krasno. PAPRIKA: Ja sam paprika. nisao znao. LUK: Dobar dan. KRUMPIR: Puno me pitate. Sigurno sam zalutao. vi ste još jedina nada. gle. inače slatka. Recite mi gdje sam sada. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine.

BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. Mudraci će prvi doći. Dani želja. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. vilo snježna. gledam te sve dane. VILA: Krhka. Sjaj moj noćas netko prati. lijepih sanja. A od mraza ruže. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. Sad zaželi i ti nešto. Želju ću ti ispuniti vješto. kako li si krhka. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. da se svako dijete smije. malo zima sa ledenim ukrasima. DJEČAK: Želja mi je. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. gle! Prekrile mi grane sve.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. DJEČAK: Uređena tako. vilo lakokrila. nježna. . ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. želja mi je. poklonit će njemu sve svete noći. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. DJEČAK: Vilo.

PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. Zar ti ovdje na oblaku. Igrajte se. ANĐEO: Ne bojte se. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. tiho. dobri ljudi. usred tamnog neba. Sa mnom vam je stigla zima. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas. pastiri. taj čas. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. taj čas. mi slavimo taj tren. Nosim vam Božji glas. tiho. . kamo žurim? Ja na zemlju hitam. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. jurim. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. mi slavimo taj tren. nije divno. radujte se.

Nikolinje. lete. Stavit moram sad nove pakete. dobit će ih svako dijete. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. Tebi želim sretan put. krampusu. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. sve te čujem. nešto me i boli glava. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. (zaspe. vidim. čekaj mene. ali neka. da mu svašta podvaljujem. SVETI NIKOLA: Hej. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. pada inje. djeco. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. krampuse. Stiglo. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. dugi put još moje noge čeka. Od sada pakete djeci nosim sam. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. KRAMPUS: No već idem. baš si loš. Koš na leđa. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. put pod noge. daj da ti ponesem koš. ha. pod prozore moram stići mnoge. krampuse baš si zloćko. bez koša ćeš hodat lako. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. A šibe ću podvaliti. Čekao sam zgodu ja. Malo mi se čak i spava. jako. Predobro te znam. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. (odu svaki na svoju stranu) . Umoran si. a minute lete. ja za to ne hajem. što si ljut. zloćestoćo mala. Sve je bila šala. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. KRAMPUS: Kakav poklon. ha.

ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. Napravimo snjegovića. usred grada da se djeca razvesele. SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. Ti ćeš biti tijelo. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. bijela al' na žalost predebela.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. od slame. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. bijele. na ulici. vrlo krhka. To je divna kosa za me. . od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. vrlo nježna. a ti zeko idi što dalje od njega. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. eto ti od čega. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. od slame ti kosa. ja ću biti glava. stojiš kao kip usred snijega bos. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna.

al' vremena nemam. dijete. bijela zima. znam. možda i tebe okite jedno Badnje veče. boriću. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. ukrase moje. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. Sada bi bio red da te pozovem na med. ZEC: Idi samo iza mene. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. krasni. već mi oči škilje. dobar dan. boriću. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. medo. ZEC: Hvala ti. dobro veče. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. MEDVJED: Idem. ZEC: Dobro. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. potraži radije neki žbun. varaš se u svemu. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. daleko sam bila. idem poput tvoje sjene. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. PTICA: Varaš se. dobro. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. Imam. evo. košulju. na šumski ples se spremam. od glave do pete. odjeću mi šiva snježna. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. . BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. kaput i odijelo. ja te molim. pa znaš da plesati volim.