ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. ponekad. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. pa vidite valjda da vam nisam par. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. na rođendan stići.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. PUŽIĆ: Žurim. možete produžiti. BUBAMARA: Zbilja šteta. SLON: Pustite me na trenutak bar. PČELA: Gle! Kiša je počela liti. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. Tako su neprimjetne. jedna mi je ljubičica zapela za oko. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. Eh. žurim pčelice mila. LEPTIR: Nije ni čudo. a slonovi ne mogu letjeti. Eh da mi je tvoja kućica sada. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. . PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. pužiću. imam surlu. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. moj leptiriću. a mogli smo se divno igrati lovice. zbilja šteta. moraš brže ići ako želiš mravu. privlačne i sjetne. dug je let. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. tako sam sama. LEPTIR: E. da su mi tvoja laka krila. sve me to zbunjuje i zabrinjava. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. imam kila sto.

vidi! Rega. tiše. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. kre. ŽABA: Kre. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. kre. PRVA ŽABA: Tiše. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. bit će kiše. bit će kiše. rega. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. gle! Proljeće je stiglo. bijeli lopoč i zeleni šaš. tiše. . rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. TIŠE. Proljeće me ne zanima. kre. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. sunce žari sve se pali. bit će kiše. ako hoćeš baš. draža mi je zima. DRUGA ŽABA: Tiše. LEPTIR: To me zbilja čudi. rega. PRVA ŽABA: Vidi. oblak viri iza brijega. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. bit će kiše. zeleni se sve. tiše. Baci pogled malo više.

ŽABAC: I ja sam osjetljiv. Gle! Pa to se neka patka gega. kao da je iz knjige ispao. pa to moje srce lupa zbog nje! . što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. Tko zna u čemu se razlog krije. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. Hajde žabo. zbog mene sigurno ne. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. kre. idem brzo k njemu. nema. a ne znam zbog čega. rega. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. nema ničeg osim noći. srce mi lupa. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. žabo! DRUGA ŽABA: Što je. Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. znaš da sam osjetljiv jako. Oprosti što ću reći pred svima. U strahu su. a ne znam zbog čega. Mišu. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. a ja sam usred takvog jada. malo veće oči. kre. ŽABAC: Ti se šališ sada. to ti se srce od zaljubljenosti klima. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema. znaš. DRUGA ŽABA: Dvije baš. ŽABAC: Kre. he. možeš doći. ŽABAC: Hvala ti na svemu. srce mi lupa. he. tako mi svega. rega.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. samo skoči.

najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. PATKICA: Slušaj žabo.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. kre. ujutro umivaju pospano lice. kre. il' krekeći barem malo tiše. (ode krekečući) ŽABA: Gle. kre. kre. naš potok počne poput zlata sjati. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre. kre. NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. . Kre. PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. već pravilo. kre. ako je tome tako i ja ću zakreketati. kre. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. kre. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. kre. srna i ptice. kre. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. kre. kre. U njemu mjesec spava svako veče. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. kre. PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. ne krekeći više.

ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. PUŽ: Kad je tako. Primi se za mene ja ću te izvući. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. Kao da mi je oslabio vid. ŽIRAFA: Čudno. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. . hoću pužiću. ali nisam vidjela. PUŽ: Dobro. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. što se to mene tiče. dobar dan. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. dobro. LAV: Kao da ste s kokosa pali. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. Pomozi mi prijatelju. nešto mi na pamet pada. Mogu vas jedino zamoliti za ples. a nikoga ne vidim. znaš da si mi kao brat. ne mogu iz rupe van. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. LAV: A ne. pa vidite da ste mi na rep stali. I ja kasnim na rođendan mravu. stali ste mi na rep. već mi se i plače. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. jako me je stid. nekog čujem. PUŽ: Čekaj malo. ne cijući.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. vi meni stanite na nogu. već me je prošao bijes. povući ću stvarno jako. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim. ŽIRAFA: Oprostite.

VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. SOVA: E kad je tako. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. učila slova i tako postala učena sova. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. GLJIVA: Imaš pravo. . UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. znaš. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. E. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. šalu na stranu. SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. jer me boli šešir moj. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. hu. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. odseli se smjesta. U školu se ide samo po danu. Pa jaučem joooj. ništa od toga.JOOJ. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. ne jauči već mi reci što te muči. hu. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. Ovdje mi je nesigurno baš. MIŠ: Ja ti velim. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. baš ti hvala.

MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. vrijeme leti. važna mi je baš svaka minuta. Oko podne bit ću tek na pola puta. nemoj biti ljut. zbilja. dobar dan. meni mrak na oči pada. . A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. Krenuo sam u cik zore na daleki put. da. sunce peče. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. moram poć'.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. Idem sada. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. mišiću. pa ti želim laku noć. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. MIŠ: Idi onda. MIŠ: Kad te vidim. A sad. ajme jada. MIŠ: Dobro veče. PUŽ: Na raskrižju usred grada. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. dobro veče. PUŽ: Dok sam ga prelazio. mačko. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli.

Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. radni stol je pun. BILJEŽNICA: Šuti. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. Jedan tip me juri. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. ha. Mislio sam da je kraj. od straha se znojim. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. . ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. zakasnit će u školu. Nije škola šala. Prekrio je cijeli put. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. ha. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. pa i radni kutak. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. nestašnog prvaka. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. OLOVKA: Život nam baš nije lak. neuredan naš je đak.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. pazi! U sobu ulazi. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. ha. zuri. čak s tri oka žiga. ha. samo malo zaigran je još. torbo žuta. Čas je zelen. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. crven. miruj. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. žut.

Svi me zbi muče. Zato brzo odoh. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi. ne spavam. usred morskog raja. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. široko ti more. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. ježiću šaljivi stvore. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite. ja vas uvjeravam. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. pa svi kažu da plešem krasno. Vas ne muče zubi nego strašna glad. . neka.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. zapleši sa mnom. doviđenja sad. Skoro ste mi stali na krak. gospodine rak. RIBICA: Ježiću. Vidim ja dobro i izdaleka. morski pas. idi od mene. MORSKI RAK: Ne. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam .

DRUGA RIBA: Hajde. ovo mi je prvi glas. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. ribo. Prošla sam sva mora svijeta. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. samo čas. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. (pobjegne) . PRVA RIBA: Evo idem. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. Mislim da će ova svadba proći i bez mene. MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. morski pas. požuri se na svadbu je pozvala i nas. PRVA RIBA: Nisam znala. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se.

MRAV: Ako vam vrućina smeta. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. STONOGA: Maknuti se ne mogu. ova nije. . Ova nije.STONOGA MRAV: Što radite. sklonite se ispod cvijeta. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. jer ozlijedila sam nogu. Već mi se u glavi mota. pa se listom hladim. susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. ova nije…. U pitanju je čak noga stota. ova nije…. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. MRAV: Baš su vas snašli jadi.

MIŠEVI: Iju ju. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. ako priđe. danas mačke nema tu. tko je da je. slavna. vidi mačak čori. neka misli.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. miševi. iju ju. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. žurim sada. ja sam strašna. Ej. bojte se moje sjene. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. iju ju. . vidi mačak drijema. miševi. mačore! MAČOR: Što je. MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. bojte se moga brka. ona jedna a nas više. tko će znati. miševi! Iju ju. opet mačke nema tu. miševi su čudni svati. MIŠEVI: Iju ju. al' se pravimkao da ga nema. ne bojim jer kraj rupe stojim. PAS: Nema više one mačke. Neka misli. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. pobjegla je ko iz praćke. bolje da nas mimoiđe. iju ju. danas mačke nema tu. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. MIŠ: Loše joj se s nama piše. trka. Hej. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. danas mačke nema tu. samo nek' se pokraj mene stvori. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. iju ju. MIŠEVI: Iju ju. netko laje. što je? MIŠ: Zašto te se. mačore. MIŠ: Ako dođe.

zbilja strašno. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. pa još k tome juha. što misliš. KOZA: Večera ti nema mane. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. samo ne znam. kosti. stoji tamo nasred plota. pozivam te na večeru ako nisi jela. koko. ZRNO: Molim te. . u vreću me vrati. Važniji mu miš nego što sam ja. ZRNO: Ja sam zrno malo. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. sitno. ne znam. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. jako mi se žuri. kozice bijela. da mi barem bliže priđe. MAČAK: Idem sada il nikada. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. Mesa. KOKA: Ah. pa tamo mišić juri! Moram za njim. s kojeg smjera. A od brašna kruh se peče. (projuri miš) Gle. kruha. Tako važno zrno ja pojesti neću. al' za cijeli svijet sam bitno. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe. sad se zna. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. MAČKA: Sad se vidi.

izgleda da mačka spava. ciju. idemo malo do onog plota. od tih mi se plotova u glavi mota. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo. baš mislim na te. ha. ha. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna. ciju. ciju. Ciju. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. PUJCEK: Do ovog plota. Gujcek. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. to je daleko. zapravo. i ja sam za to. (privuče sir i pojede ga) Ha. do onog plota. PRVI MIŠ: Čudnog li miša.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. Gujcek. vidi mudrog miša u brk mi se smije. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . Ciju. PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. Ni miševi nisu više kao prije. . a ne zna da je jutros padala kiša. bila kiša. misli da se umiva u rosi. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. MAČKA: Vidi. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. ciju. JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. PUJCEK: Ne idem.

MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. tamo ćemo roktati na sav glas. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. GUJCEK: Pujcek. Gujcek. postao si pravo prase. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. . Idemo zato u naš svinjac. u obližnjoj bari. PRASE: Valjam se u blatu. još rijeđe umivam. pravi stokilaš. koncerti za nas. zna se. pa me je stalno lupala po nozi. a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. Samo oko vrata imaš kilogram blata.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. rijetko kad se kupam. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. čista dlaka mi se blista. Gle kako sam zgodan. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. da znaš. UREDNO PRASE PRASE: Hej. PUJCEK: Baš mi je milo. u tome uživam. MAČKA: Neuredan si. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. žirevi se tada ruše. PUJCEK: Nisu ti .

PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. sine. PIJETAO: Svejedno. Kada bi volovi išli u školu. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. od moga repa svijet je puno veći. sijene ti stvara oblak siv. sine. stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. znao. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. PAUN: Nisam. škola za vola.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. . Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. njime si prekrio pola svijeta. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. paune. nisam ja kriv. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. tvoj rep mi smeta. nisam valjda sa Marsa pao. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. PAUN: Oprostite. bila bi šteta. pijetle. Od tvog šarenila bole me oči. nemoj mi reći. pijetle. PIJETAO: nemoj ga baciti.

voliću donijet ću ti dva – tri lista. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. ponio se nisi baš. Samo da su listovi barem malo veći. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. Neka prođe jači. ni mog roga nisi vrijedan. OVAN: Kako molim. dođe kokoš. ono cvijeće jako volim. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. . ljuti jarče sa dva roga. kaže da je njeno. Baš si mislim. od miline sklapao sam kapke očne. Došla krava. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. OVAN: Ako ćeš se maknuti. neću je ni taknuti. bolji. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. Našao sam divno sijeno. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. JARAC: Nemoj travu niti malo. ja te molim. mili vole. ovne jedan. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. Hej. divio se. JARAC: Nemoj. al' da znaš. uze vreću. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. JARAC: Hajde šuti. drugim putem još ću prije stići. ovne. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. JARAC: Idi onda.OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. Neće biti po tvojoj volji. do nje mi je jako stalo. dođe prase pa mi travu svu popase. Dok se divih. nit me ne pita. OVAN: E sad neću tuda ići. OVAN: Okani se posla toga.

najveći magarac to sam ja. neka. Reci mi komarče. doviđenja Mago. baš mi je drago. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. I ja sam magarac zvani Mago. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. mislim pritom. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. JARAC: Evo idi. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. mislim strašna zvjerka neka. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. . KOMARAC: No. Al' na kraju. DRUGI MAGARAC: Neka. moje se oko prevariti ne da. ovaj ovdje baš je pitom. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. jer najveći magarac to sam ja. Odoh sada. al' kad priđem. magarci svuda. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. danas nisam dobre volje.

MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. nit ću biti.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. glava. Ovako me hvata strava. kad zarežim. Najbolje bi bilo da odavde odem. od tikve mi tijelo. MIŠ: Ih. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. Kad zalajem. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava. od tikve sam kao i ti. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. . LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. čak i sam od sebe bježim.

tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš. ja ću te čekati. TIKVA: U redu. a vi ste mi već legli na stan. MIŠ: Idite u drugi dio polja. ako ne odem neću imati mira. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. pravite mi sjene. maknite se! Samo sam malo izašao van. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. Pođi danas sa mnom na onu cestu. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. pa moram puno spavati. STRAŠILO: Ne hvala. Što će mi više. kad ovdje imam sve što želim. samo ti idi. Da nema mene.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. sunce i kiše. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. i meni se već počelo spavati. . umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. TIKVA: Baš me zanima. vjetar što me njiše i malo polje. strašilo. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. tikve si se prestrašio. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. ovo ovdje samo je za vaše oči. stalno negdje skitaš. pa tamo spavajte koliko vas volja. ja još rastem. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. pustite me da uđem. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. jer ja se ne smijem niti pomaći. ali se brzo vrati. bit će ti bolje. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. (tikva se makne. uspio me maknuti i ući u stan.

idem odmah javiti mravima u travi. Umorna su mi krila. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. izgledaš kao manekenka. sine Tikvolinko. djede. popraviti pužu kuću. Cvjetovi mi tamo venu. ti znaš da ja svašta mogu. TIKVETUŠA: Hvala. vidi………. Mrava jednog boli noga. baj…. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. LEPTIRIĆ: Hej. neće mi smetati. tužan sam zbog svega toga. Baš sam se malo izgužvala. tamo iza živice. pun sam ti problema: komarica jedna plače. Pozvana sam na čaj. kućica mu prokišnjava. Malo ćemo i vrtom prošetati. TIKVOMIR: Ne brini se. pronaći ću tog komarca. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. TIKVOLINKO: Hvala. što se toga tiče. .TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. baj. djede Tikvomire. Već tri noći puž ne spava. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. MIŠIĆ: Vidi.. komarca joj s puta nema. izliječiti mravu nogu. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. hvala………. Čak sam u šumi bila. nisam ti ni sjenka. čarobnjak si pravi. suncokret mu stvara sjenu. TIKVETUŠA: Ja se žurim. TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu.

a ne povede ni tebe ni mene. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. TIKVANTICA: Tatice.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. . sasvim si u pravu. TIKVAN: Jasno da je krasno. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. TIKVAN: Baš mi ne date mira. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. TIKVUŠA: Zašto si takav. zašto to dijete tako viče. TIKVANTICA: Mamice. no već vidim. toliko ih ima da im nema broja. TIKVUŠA: Tikvantice. Tikvantice moja. iz zemlje izlaze tri krumpira. to nije razlog da se viče. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. TIKVUŠA: Tikvantice. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. TIKVANTICA: Tatice. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. idi pa vidi. pa to je krasno. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVAN: Ako se miče. tamo se nešto miče. mamice! TIKVAN: Tikvušo. neka se miče. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. a još nema mog tikvana.

VISOKA GLJIVA: Tko zna. jasna stvar. Moram vam uzeti mjeru. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. i da znaš. ti si uvijek mrk i loše si volje. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. i kabanica za jesenske kiše. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. Oko mene samo puze mravi. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. treba mi garderoba za jesensko doba. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. košulja od lišća. VJEVERICA: Cipele i natikače. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. kad mi je kratka noga. ako želim kišu liti. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. . prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. meni nek' prepusti jesenske dane. daj se na tren smiri. cipele i natikače. ali što mogu. napravit će vam postolar. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. ovdje dolje sviđa mi se baš. Sve bi ti bilo na dohvat oka. Pusti sunce da malo proviri. a društvo mi prave šareni leptiri. možeš. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. neka ima duge rukave. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice. NISKA GLJIVA: To je život pravi. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. A sada se okrenite u oneme smjeru.

DRUGI ČVORAK: Gle. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. Sanjao sam grožđe slasno. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. pa znaš da škrtac nikad nisam bio.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. svejedno ti hvala. . Tebi sam dinio košticu od treće. tebi sam donio čak bobice dvije. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. odletimo do vinograda. Tebi sam donio čak krišku cijelu. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. samo šuti. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. i ja se tresem sada. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. DRUGI ČVORAK: Oprosti. čvorče! Stalno mljackaš glasno. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. DRUGI ČVORAK: Dobro. oprosti.

Našle smo jednu rupu usred vrta. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. tata tebe čuva. mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka. TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. JEŽIĆ: Hej. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama. TIKVANTICA: Tatice. Tikvušo. Haj'mo mi u šetnju sada. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. već me zoveš po treći puta. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. a ne pitaš gdje je naše dijete. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. JEŽ: Neka šuška. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. jel' tako? TIKVAN: Svakako. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. neka pada. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. Samo hrabro stazom gazi. . svakako.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. TIKVANTICA: Tatice. inače ću sam sebi dosaditi. JEŽIĆ: Hej. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. jel' tako? TIKVAN: Svakako. pazi. bila sam kod prijateljice Keljice. TIKVANTICA: Mamice. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. svakako.

(čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. pa mi priča kako druga na zemlju prati. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati.“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. stanite ovdje ili možda tamo. DRUGA GLJIVA: Oprostite. priđi bliže k meni. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. što te k meni nosi tako rano. bolje da stanete tamo. BUNDEVA: Nisam znala. krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. da čujemo što na njemu piše. ionako se neću dugo zadržavati. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. jer me galama uznemirava. baš ti hvala. Stalno mislim kako mi je prevelika glava. jer ovdje je moj stan. ciju. Da je barem moja tako povelika. možda nam donese kakve vijesti. KRUMPIR: Nešto ću ti reći.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. ali na njima ništa ne piše. BUNDEVA: Što to pričaš. Velike su glave sad jako na cijeni. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. Ako ga začepite. ciju. . Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. niti mi se spava. Idem sada. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. izvolite samo. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. malo tiše. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. kao neka slika. hoću biti sama.

ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. KRUMPIR: Krasno. čekaju me jesenske pustolovine. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo. inače slatka. A sad odoh. takozvani Kuk. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. Ja sam luk. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. LUK: Dobar dan. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. tikva prava. nisao znao. PAPRIKA: Ja sam paprika. svi su joj na broju zato šalje visost moju. pa sam ga jednoj lubenici dao. . baš vas tražim već punih pet dana. Kukuruzna mi kosa. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. VREĆA: Uskačite! Put je dug. KRUMPIR: Puno me pitate. a krumpirić mjesto nosa. Sigurno sam zalutao. oko svijeta moramo poći još jedan krug. Jesenko! Baš si šik. KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. vi ste još jedina nada. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. slušaj. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. LUK: Šuti. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine. Osim vas. VREĆA: Gle. gle. Recite mi gdje sam sada.

vilo snježna. DJEČAK: Vilo. Sad zaželi i ti nešto. DJEČAK: Želja mi je. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. A od mraza ruže. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. Dani želja. vilo lakokrila. nježna. VILA: Krhka. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. gledam te sve dane. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. Mudraci će prvi doći. malo zima sa ledenim ukrasima. poklonit će njemu sve svete noći. . Želju ću ti ispuniti vješto. Sjaj moj noćas netko prati. da se svako dijete smije. gle! Prekrile mi grane sve. kako li si krhka. DJEČAK: Uređena tako.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. lijepih sanja. želja mi je. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći.

Nosim vam Božji glas. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. tiho. kamo žurim? Ja na zemlju hitam. dobri ljudi. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. Igrajte se. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. Zar ti ovdje na oblaku. nije divno. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. radujte se. mi slavimo taj tren. . kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. jurim. Sa mnom vam je stigla zima. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas. taj čas. taj čas. ANĐEO: Ne bojte se. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. pastiri. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. usred tamnog neba. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. mi slavimo taj tren. tiho. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno.

krampuse baš si zloćko. krampuse. A šibe ću podvaliti. (odu svaki na svoju stranu) . pod prozore moram stići mnoge. Stavit moram sad nove pakete. Predobro te znam. baš si loš. što si ljut. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. Umoran si. vidim. djeco. lete. dugi put još moje noge čeka. dobit će ih svako dijete. Stiglo. put pod noge. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. ja za to ne hajem. dođe krampus) KRAMPUS: Ha. ha. čekaj mene. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. jako. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. sve te čujem. daj da ti ponesem koš. KRAMPUS: Kakav poklon. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. pada inje. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. SVETI NIKOLA: Hej. (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. a minute lete. Tebi želim sretan put. Nikolinje. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. krampusu. ali neka. Koš na leđa. ha. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. Malo mi se čak i spava. Čekao sam zgodu ja. Od sada pakete djeci nosim sam. bez koša ćeš hodat lako. (zaspe. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. nešto me i boli glava. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. Sve je bila šala. zloćestoćo mala. da mu svašta podvaljujem.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. KRAMPUS: No već idem.

Ti ćeš biti tijelo. od slame ti kosa. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. na ulici.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. . ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. vrlo nježna. usred grada da se djeca razvesele. od slame. vrlo krhka. ja ću biti glava. stojiš kao kip usred snijega bos. bijela al' na žalost predebela. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. a ti zeko idi što dalje od njega. Napravimo snjegovića. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. bijele. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. To je divna kosa za me. eto ti od čega.

ja te molim. ZEC: Dobro. . ali nakon plesa kući se vraćaj sam. ZEC: Hvala ti. možda i tebe okite jedno Badnje veče. pa znaš da plesati volim. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. krasni.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. MEDVJED: Idem. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. Imam. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. već mi oči škilje. al' vremena nemam. boriću. dobro. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. boriću. kaput i odijelo. košulju. od glave do pete. medo. na šumski ples se spremam. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. dobar dan. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. potraži radije neki žbun. Sada bi bio red da te pozovem na med. ZEC: Idi samo iza mene. varaš se u svemu. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. daleko sam bila. dijete. idem poput tvoje sjene. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. znam. evo. dobro veče. odjeću mi šiva snježna. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. bijela zima. PTICA: Varaš se. ukrase moje.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful