P. 1
IGROKAZI za djecu

IGROKAZI za djecu

5.0

|Views: 15,651|Likes:
Published by Iva Gajić

More info:

Published by: Iva Gajić on Feb 26, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/10/2015

pdf

text

original

ZVRNDALICA

LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, daj se malo smiri. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Što će o tebi misliti leptiri? LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Nemoj se toliko pretvarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Pa s tobom se više ne može razgovarati. LEPTIR ZVRNDIBUM: Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr LEPTIR OLIBUM: Zvrndibume, prestani zvrndekati! LEPTIR ZVRNDIBUM: Ali Olibume, ja ne zvrndečem, samo razgovaram s cvijećem. Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrr

PROLJETNI PLES

LEPTIR OLIBUM: Požuri, požuri. Proljetni ples je na kraju šume. LEPTIR ZVRNDIBUM: Olibume, ne viči. Već mi reci tko će na ples ići. LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve. Hoćeš li ići ili ne? LEPTIR ZVRNDIBUM: Što ja znam, gužva me smeta, volim biti sam. LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo. LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji na ples stići.

PRVI LET

LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene? LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi let. LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure. LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.

KRTICA I PROLJEĆE

PČELA: Krtice, krtice! Iz krtičnjaka proviri. KRTICA: Što je pčelice? Daj se malo smiri. PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije. KRTICA: Nešto ću ti reći, čuj, smeta me tvoj zuj. PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi. KRTICA: Neka slavi! Danas imam druge ja brige u glavi. PČELA: Koje su to brige druge? KRTICA: Kako iskopati hodnike duge. (nestane)

SUSJEDA RODA

ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena. RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila. ŽABA: Kakve vijesti! Od muke si moram sjesti. RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima! Uvijek toplo, nikad zima. ŽABA: To me ne zanima, slušati ne želim. Idem se pakirati, iz bare se selim. (ode) RODA: Iz bare se seli?! Kakve su to trice?! Pa otkad su žabe postale selice?

KRIVA ADRESA

ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da? MEDO: A što ćeš mi za to dati? ZEC: Punu zdjelu meda. MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora. ZEC: Pođi tada sa mnom do kućice moje. MEDO: Idem zeko, idem. Gle, svi me se boje. ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da. MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)

SKAKUTAVI SKAKAVAC

SKAKAVAC: Ne spavaj, mrave! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. MRAV: Produži dalje, nije mi do šale. Moje su nožice kratke i male. SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči. PUŽ: Vrlo rado, ali ne mogu – vidiš da sam ja bez nogu. SKAKAVAC: Hej, leptiru! Otvori ti oči, i poput mene poskoči, poskoči. LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)

HVALISAVE PISANICE

PRVA PISANICA: Pisanica ja sam lijepa. Šarenim se poput paunova repa. DRUGA PISANICA: Pisanica ja sam sretna. Šarenim se k'o livada cvjetna. TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga. USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.

PUŽIĆ: Ja ću se u svoju kućicu skriti. LEPTIR: E. SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon. sve me to zbunjuje i zabrinjava. pužiću. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u glavi. LEPTIR: Nije ni čudo. otkud sam znala da ste slon? SLON: Mislio sam da se vidi to. pa vidite valjda da vam nisam par.KIŠNI RAZGOVOR PČELA: Pužiću. a mogli smo se divno igrati lovice. Eh. zbilja šteta. na rođendan stići. PČELA: Gle! Kiša je počela liti. . da su mi tvoja laka krila. SLON I BUBAMARA BUBAMARA: Oprostite. dug je let. LEPTIR: Te male damemirisom svojim svakoga mame. BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice. a slonovi ne mogu letjeti. BUBAMARA: Zbilja šteta. PUŽIĆ: Žurim. privlačne i sjetne. letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta. ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko. da bi se među tolikim cvijećem našao pravi cvijet. imam surlu. Eh da mi je tvoja kućica sada. imam kila sto. jer ja se ne želim ni sa kime družiti. jedna mi je ljubičica zapela za oko. mogu li se malo družiti s vama? SLON: Što se toga tiče. LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton. žurim pčelice mila. PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. moj leptiriću. možete produžiti. moraš brže ići ako želiš mravu. LEPTIRIĆ: A onda mi se svidjela potočnica plava. SLON: Pustite me na trenutak bar. Tako su neprimjetne. tako sam sama. ponekad.

bit će kiše. tiše. PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega. oblak viri iza brijega. rega kakva žega i vrućina i sparina! DRUGA ŽABA: Tiše. bit će kiše. PRVA ŽABA: Vidi. sunce žari sve se pali. DRUGA ŽABA: Kad ti kažem. kre. Zar te ne veseli cvijeće što se budi? ŽABA: Veseli me. ako hoćeš baš. rega. vidi! Rega. bit će kiše. gle! Proljeće je stiglo. PRVI PUŽ: I ništa više? DRUGI PUŽ: I kapi kiše na latici crvenog maka. Al me ipak obuzima tuga kad se sjetim da se rode vraćaju sa juga. tiše. rega. PRVA ŽABA: Tiše.SAN PRVI PUŽ: Što si sanjao noćas pužiću druže? DRUGI PUŽ: Dvije ruže. Proljeće me ne zanima. Baci pogled malo više. draža mi je zima. kre. PROLJETNO KREKETANJE LEPTIR: Gledaj žabo. TIŠE. zeleni se sve. kre. PRVI PUŽ: A zatim? DRUGI PUŽ: Probudila me sunčeva zraka. bit će kiše. DRUGA ŽABA: Tiše. bijeli lopoč i zeleni šaš. LEPTIR: To me zbilja čudi. tiše. ŽABA: Kre. TIŠE BIT ĆE KIŠE PRVA ŽABA: Rega. .

Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako? PATKA: He. U strahu su. rega. znaš da sam osjetljiv jako. mišiću! MIŠ: Što vičeš tako. ZALJUBLJENI ŽABAC ŽABAC: Rega. ŽABAC: Kre. žabo! DRUGA ŽABA: Što je. kako znaš? PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna. PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. A da upitaš susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao. rega. Mišu. ŽABAC: I ja sam osjetljiv. kre. nema. to ti se srce od zaljubljenosti klima. idem brzo k njemu. možeš doći.VELIKE OČI PRVA ŽABA: Ajme. MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. što je? PRVA ŽABA: Tamo dvije rode stoje. malo veće oči. Oprosti što ću reći pred svima. he. zbog mene sigurno ne. ŽABAC: Hvala ti na svemu. srce mi lupa. znaš. tako mi svega. DRUGA ŽABA: Pokaži mo točno gdje. kre. PRVA ŽABA: Tamo niže! DRUGA ŽABA: Idem bliže. DRUGA ŽABA: Dvije baš. ŽABAC: Ti se šališ sada. a ja sam usred takvog jada. pa to moje srce lupa zbog nje! . Hajde žabo. he. a ne znam zbog čega. a ne znam zbog čega. Gle! Pa to se neka patka gega. Tko zna u čemu se razlog krije. samo skoči. srce mi lupa. kao da je iz knjige ispao. nema ničeg osim noći. PRVA ŽABA: Nema ničeg osim noći? DRUGA ŽABA: Nema.

NAIVNA PATKICA ŽABA: Kre. kre. DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati. naš potok počne poput zlata sjati. Kreketati u toj bari moraju i patke sve. Kre. U njemu mjesec spava svako veče. Zar to nisi znala? PATKICA: A otkud sam mogla znati? No. DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je. kre. PATKICA: Slušaj žabo. ujutro umivaju pospano lice. kre. il' krekeći barem malo tiše. kre. ako je tome tako i ja ću zakreketati. (ode krekečući) ŽABA: Gle. najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu. kre. kre. kre. srna i ptice.POTOČNICE PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan. kre. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda. kre. kre. već pravilo. PATKICA: To je neka šala! ŽABA: Nije šala. kre. kre. naivna patkica oko bare krekeće i hoda. PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. . PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica. DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu. kre. ne krekeći više. ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre.

stali ste mi na rep. I ja kasnim na rođendan mravu. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat. ŽIRAFA: Oprostite. LAV: Drugi put pazite i po tuđim repovima ne gazite. ŽIRAFA: Čudno. ne cijući. Kao da mi je oslabio vid. MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim.LAV I ŽIRAFA LAV: Hej vi gore. dobar dan. dobro. ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati. Pomozi mi prijatelju. LAV: Kao da ste s kokosa pali. PUŽ: Čekaj malo. nešto mi na pamet pada. lavlji stvore? A kakve vas brige more? LAV: Još me pitate to! Stisnuli ste mi rep da mi je sve zlo. . ne mogu iz rupe van. povući ću stvarno jako. (plešu) ROĐENDANSKA JURNJAVA MIŠ: Hej pužiću. što se to mene tiče. već mi se i plače. (izvuče ga) MIŠ: Baš ti hvala! Idem sada. LAV: A da spustite vrat niže za koji kat? ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi. vi meni stanite na nogu. hoću pužiću. ali nisam vidjela. LAV: A ne. pa vidite da ste mi na rep stali. ŽIRAFA: Što sad tu mogu? Evo. Mogu vas jedino zamoliti za ples. Hoćeš li me gurati kroz visoku travu? MIŠ: Hoću. PUŽ: Kad je tako. a nikoga ne vidim. već me je prošao bijes. nekog čujem. znaš da si mi kao brat. PUŽ: Dobro. jako me je stid. ŽIRAFA: Da mi je znati tko to viče? Uostalom. Primi se za mene ja ću te izvući.

E. (krene pa stane) MIŠ: Hajde idi! Što si stala? GLJIVA: Nikud ne idem. MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. SOVA: Pusti me vjeverice baš si mi dosadila. . U školu se ide samo po danu. a što bih ja u školi radila? VJEVERICA: Učila brojke. stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti. jer me boli šešir moj. GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. hu. UČENA SOVA VJEVERICA: Draga sovo. MIŠ: Ja ti velim. hu. ŠALA GLJIVA: Joooooooooooj! MIŠ: Draga gljivo. znaš. GLJIVA: Imaš pravo. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta. ne jauči već mi reci što te muči. GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira. odseli se smjesta. VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi. baš ti hvala. Pa jaučem joooj. Ovdje mi je nesigurno baš. ništa od toga. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira. Po danu ja ne vidim ni gdje mi je noga. SOVA: E kad je tako.JOOJ. učila slova i tako postala učena sova. SOVA: Sada ne znam ni sama što ću. što radiš tu? SOVA: Sjedim i mislim. Ide li se u školu noću? VJEVERICA: Hajde sovo. šalu na stranu.

da. iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti. DOBAR DAN MAČKA: Dragi mišu. Oko podne bit ću tek na pola puta. MIŠ: Kad te vidim. CJELODNEVNO PUTOVANJE MIŠ: Tko mi to još prije dan hoda preko stana? PUŽ: Ja sam. pa ti želim laku noć.PUŽ NA RASKRIŽJU PUŽICA: Gdje si bio? Mrak već pada. MAČKA: Što to pričaš?! Kakvo veče? Dan je bijeli. vrijeme leti. . sunce peče. Krenuo sam u cik zore na daleki put. A sad. PUŽICA: Na raskrižju tako spor?! Baš si neki čudan stvor. mačko. važna mi je baš svaka minuta. PUŽ: Prešao sam preko njega za jednu minutu svega. moram poć'. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja. mišiću. MIŠ: Dobro veče. ajme jada. dobro veče. zbilja. PUŽ: Dok sam ga prelazio. MIŠ: Oko podne! Zbilja? PUŽ: Da. meni mrak na oči pada. MIŠ: A kamo si krenuo? Možda na kraj svijeta? PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu stranu. PUŽ: Na raskrižju usred grada. MIŠ: Idi onda. PUŽICA: Reci kako? Al' polako. Idem sada. nemoj biti ljut. dobar dan.

ha. u travi kraj puta? TORBA: Čekam svoga đaka. ha. miruj. neuredan naš je đak. Nije škola šala. pa i radni kutak. ha. OLOVKA: Život nam baš nije lak. PTIČICA: Pozovi ga torbo mala. ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu. BILJEŽNICA: A meni je onaj kist zaprljao cijeli list. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora. čak s tri oka žiga. BILJEŽNICA: Šuti. TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš. UZBUNA NA RADNOM STOLU OLOVKA: Kakva gužva. crven. TORBA: Pustit ću ga još deset minuta. Jedan tip me juri.STRAŠAN TIP ZEC HRABRIĆ: Što je. ha. pazi! U sobu ulazi. nestašnog prvaka. zuri. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun. ZEC HRABRIĆ: Zbilja grozno i stravično ili tomu slično. od straha se znojim. Prekrio je cijeli put. ZEC HRABRIĆ: Pogledajmo ipak tko bi bio taj. žut. Mislio sam da je kraj. torbo žuta. PTIČICA: Gdje je sada on? TORBA: Eno leti po livadi kao avion. ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim. TORBA KRAJ PUTA PTIČICA: Koga čekaš. zakasnit će u školu. Plaško?! Kamo ti se žuri? ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. Sve se redom mora sjati kad Ana sutra svrati. samo malo zaigran je još. radni stol je pun. . Čas je zelen. PTIČICA: Učiteljica će biti ljuta. (pojavi se semafor) ZEC HRABRIĆ: Ha. KNJIGA: Na meni je još i sada rastopljena čokolada.

Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali da morate natraške hodati. usred morskog raja. MORSKI SUDAR MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite. HOBOTNICA: Malo se smirite i usta proširite. ja vas uvjeravam. morski pas. MORSKI RAK: Ne. neka. idi od mene. Vidim ja dobro i izdaleka. MORSKI RAK: Jako mi je žao i ja sam skoro pao. MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno. doviđenja sad. MORSKA ZVIJEZDA: Vi se u svakoga zaletavate kao da pri hodu spavate. široko ti more. gospodine rak. RIBICA: Ježiću. . Vas ne muče zubi nego strašna glad. Svi me zbi muče. zapleši sa mnom. ne spavam. RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi.MORSKI PLES MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja. Skoro ste mi stali na krak. pa svi kažu da plešem krasno. ježiću šaljivi stvore. (gleda) MORSKI PAS: A da malo dublje provirite? HOBOTNICA: Neka. Zato brzo odoh. ZUBARICA HOBOTNICA MORSKI PAS: Ajoooooooooj! HOBOTNICA: Tko to kuka i jauče? MORSKI PAS: Ja sam .

DRUGA RIBA: Hajde. GLJIVA: A kakav ti je to na repu znak? LISICA: Štipnuo me morski rak. požuri se na svadbu je pozvala i nas. GLJIVA: Sigurno si se vratila odmorna i svježa. PRVA RIBA: Evo idem.NEOBIČNO LJETOVANJE GLJIVA: Hej. (pobjegne) . MORSKA SVADBA PRVA RIBA: Kakva je to vreva? Kakve je to gužva? DRUGA RIBA: Udaje se morska spužva. mislim da ću ipak ljetovat' na panju. samo čas. Mislim da će ova svadba proći i bez mene. lisice skitnice! Gdje si bila ovog ljeta? LISICA: Bila sam na ljetovanju. A tko će joj biti muž? DRUGA RIBA: Čini mi se. PRVA RIBA: Nisam znala. ovo mi je prvi glas. Prošla sam sva mora svijeta. GLJIVA: A što ti je to na licu? LISICA: Dobila sam sunčanicu. morski pas. PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. Ali što ti je s nogom? LISICA: Stala sam na morskog ježa. GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju. ribo.

susjedo stonogo? STONOGA: Što radim? Što radim? Ljetne su vrućine. Ova nije. U pitanju je čak noga stota. jer ozlijedila sam nogu. A o kojoj se nozi radi? STONOGA: Tko će to znati? MRAV: Sve ću ih redom pregledati. Već mi se u glavi mota. ova nije. ova nije…. ova nije…. MRAV: Ako vam vrućina smeta. STONOGA: Maknuti se ne mogu.STONOGA MRAV: Što radite. sklonite se ispod cvijeta. (umoran sjedne) STONOGA: Toliko sam sretna da vam reći ne mogu. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. MRAV: A ja bih bio još sretniji da imate manje nogu. . pa se listom hladim. MRAV: Baš su vas snašli jadi.

MIŠ: Ja se tebe nimalo ne bojim. opet mačke nema tu… JADNI MAČOR MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči. (pojavi se miš) MIŠ: Hej. miševi. žurim sada. tko će znati. danas mačke nema tu. MIŠEVI: Iju ju. danas mačke nema tu. vidi mačak drijema. nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče. ona jedna a nas više. ja sam strašna. neka misli. Ugledajte se u mene: ja sam hrabra. trka. Ej. opet mačke nema tu. od veselja brk mi poigrava kada vidim da se približava. iju ju. pobjegla je ko iz praćke. tko je da je. bojte se moje sjene. MIŠEVI: Iju ju. netko laje. ne bojim jer kraj rupe stojim. samo nek' se pokraj mene stvori. miševi su čudni svati. MIŠ: Hej! Miševi! Svi u trk! Vidim tamo mačkin brk! MIŠEVI: Svi u trk. bojte se moga brka. PAS: Nema više one mačke. Hej. mačore! MAČOR: Što je. MIŠ: Loše joj se s nama piše. MIŠ: Ako dođe. svi u trk… MAČKA: Kakva je to frka. iju ju. miševi! Iju ju. što je? MIŠ: Zašto te se. mačore. al' se pravimkao da ga nema. iju ju. (pobjegne u rupu) MAČOR: Baš sam jadan. MIŠEVI: Iju ju. iju ju. MAČOR: Ti se mene ne bojiš? MIŠ: ne. glavna… (čuje se lavež) MAČKA: Ajme meni. miševi. slavna. ako priđe.IJU JU! DANAS MAČKE NEMA TU! MIŠEVI: Iju ju. bolje da nas mimoiđe. vidi mačak čori. svi miševi boje? MAČOR: Pojma nemam. danas mačke nema tu. Neka misli. .

. KOKA: Ah. ZRNO: Ja sam zrno malo. MAČKA: Što taj mačak sad oklijeva? Već mi se i zijeva. al' za cijeli svijet sam bitno. u vreću me vrati. KOZA: Večera ti nema mane. ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. kosti. pa još k tome juha. VAŽNO ZRNO KOKA: Baš imam sreće! Jedno je zrno ispalo iz vreće. A od brašna kruh se peče. sad se zna. jako mi se žuri. sitno. Kolačići k'o iz priče i mlijeko za piće. kruha. MAČAK: Idem sada il nikada. zbilja strašno. što misliš. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane. KOKA: Ali zašto? Željela bih znati. MAČKA: Sad se vidi. ne znam. stoji tamo nasred plota. pa tamo mišić juri! Moram za njim.MAČJA LJUBAV MAČAK: Kakva mačka! Ah! Divota. KOZA: A što imaš na jelovniku? MAČKA: Imam hranu raznoliku. KOKA: Ipak ću te vratiti u vreću. MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera. (projuri miš) Gle. Važniji mu miš nego što sam ja. MAČJI JELOVNIK MAČKA: Hej. a kruh jedu svi po redu od Engleza do Kineza. Mesa. samo ne znam. koko. Tako važno zrno ja pojesti neću. da mi barem bliže priđe. kozice bijela. s kojeg smjera. pozivam te na večeru ako nisi jela. ZRNO: Molim te. MAČKA: Kakva mačka! Boje riđe.

ciju. vidi mudrog miša u brk mi se smije. to je daleko. Gujcek. ciju. baš mislim na te. il me možda vreba? Ne smijem u klopku ući. izgleda da mačka spava. od tih mi se plotova u glavi mota. Ciju. PUJCEK: Do kojeg plota? GUJCEK: Do onog preko. PUJCEK: Ne idem. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. ciju. do onog plota. Što radiš u ove jutarnje sate? DRUGI MIŠ: Što radim? Uživam! Cijelo se jutro u rosi umivam. misli da se umiva u rosi. Ni miševi nisu više kao prije. ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna. GUJCEK: Idemo ondado ovog plota. JUTARNJI MIŠJI RAZGOVOR PRVI MIŠ: Susjede. i ja sam za to. GUJCEK: Hajdemo onda u naše blato! PUJCEK: Hajdemo.MUDRI MIŠ MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. MAČKA: Vidi. (ode) LIJENI PUJCEK GUJCEK: Pujcek. Gujcek. bila kiša. ciju. MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba. a ne zna da je jutros padala kiša. idemo malo do onog plota. . ha. zapravo. (ode) DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je . PUJCEK: Do kojeg sad opet? GUJCEK: Do ovog ovdje. (privuče sir i pojede ga) Ha. PRVI MIŠ: Čudnog li miša. ha. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći. PUJCEK: Do ovog plota. Ciju.

GUJCEK: Voliš li kad sunce sija? PUJCEK: Volim kada sunce sija jer kukuruz tada klija. PUJCEK: Baš mi je milo. žirevi se tada ruše. Od sada mi je najvažnije kupanje i higijena. u tome uživam. MAČKA: Pogledaj mene! Uredna sam. . Gujcek. GUJCEK: Pujcek.RADOZNALI GUJCEK GUJCEK: Pujcek. gdje si bio ustvari? GUJCEK: Na rock koncertu. mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati. PUJCEK: Zašto baš noga? GUJCEK: Moje je roktanje smetalo jednoj kozi. PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. ROCK KONCERT PUJCEK: Gujcek. čista dlaka mi se blista. pravi stokilaš. Samo oko vrata imaš kilogram blata. u obližnjoj bari. GUJCEK: A kad vjetar puše? PUJCEK: Volim kada vjetar puše. zna se. PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. MAČKA: Šetnja s tobom u obzir ne dolazi i molim te ne prilazi. Idemo zato u naš svinjac. Gle kako sam zgodan. voliš li kad kiša pada? PUJCEK: Volim kišu samo zato što je poslije kiše blato. a kako je bilo? GUJCEK: Zbog koncerta toga sad me boli noga. tamo ćemo roktati na sav glas. UREDNO PRASE PRASE: Hej. MAČKA: Neuredan si. PRASE: Valjam se u blatu. postao si pravo prase. pa me je stalno lupala po nozi. koncerti za nas. PUJCEK: Nisu ti . još rijeđe umivam. rijetko kad se kupam. da znaš.

PAUN: Nisam. škola za vola. VOLIĆ: A ima li na Marsu volova? VOL: Otkud bih ja to. tata! VOL: Što je opet sada? VOLIĆ: Upravo mi nešto na pamet pada.PIJETAO I PAUN PIJETAO: Zašto si. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta. Kada bi volovi išli u školu. pijetle. PAUN: Oprostite. bila bi šteta. PIJETAO: Ipak bi mogao drugamo poći. sine. PAUN: Koje te najviše smetaju boje? Ja mogu i baciti to perje svoje. PIJETAO: Svejedno. njime si prekrio pola svijeta. nisam ja kriv. . stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene. sine. pijetle. od moga repa svijet je puno veći. tko bi vukao kola? VOLIĆ: Znači. volovi ne znaju čitati? VOL: Što li me još nećeš pitati! Pa naravno da volovi ne znaju čitati. nisam valjda sa Marsa pao. pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice! VOLIĆ: A idu li volovi u školu? VOL: Nije. Nose li volovi hlače? VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice. znao. sijene ti stvara oblak siv. nemoj mi reći. paune. Od tvog šarenila bole me oči. PIJETAO: nemoj ga baciti. VOL I VOLIĆ VOLIĆ: Tata. tvoj rep mi smeta.

Dok se divih. KOZA I VOL KOZA: Što si jadan. ono cvijeće jako volim. drugim putem još ću prije stići. neću je ni taknuti. voliću donijet ću ti dva – tri lista. ovne. Hej. dođe prase pa mi travu svu popase. JARAC: Nemoj travu niti malo. do nje mi je jako stalo. Našao sam divno sijeno. Samo da su listovi barem malo veći. JARAC: Nemoj. JARAC: Idi onda. ljuti jarče sa dva roga. uze vreću. bolji. KOZA: Zar je zbilja to moguće? Baš ta krava svašta muče. KOZA: To je neko čudno prase koje misli samo na se. ja te molim. Baš si mislim. što mi reče? Pojest ću ti ono cvijeće. kaže da je njeno. Neka prođe jači. OVAN: Ako ćeš se maknuti. KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. divio se. (donese listove) VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. Neće biti po tvojoj volji. VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita. OVAN: Okani se posla toga. nit me ne pita. OVAN: Zgazit ću ti onda travu. al' da znaš. VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne. ni mog roga nisi vrijedan. ponio se nisi baš. OVAN: E sad neću tuda ići. OVAN: Kako molim. .OVAN I JARAC (Prilaze jedan drugome glasajući se) JARAC: Dajem ti samo pet minuta da mi se malo pomakneš s puta. JARAC: Hajde šuti. dođe kokoš. mili vole. da te mpžda rogovi ne bole? VOL: Kako ne bih bio jadan. Došla krava. ovne jedan. od miline sklapao sam kapke očne.

mislim pritom. JARAC I KOMARAC JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. doviđenja Mago. JARAC: Evo idi. Reci mi komarče. DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna. mislim strašna zvjerka neka. JARAC: Daj pogledaj malo bolje. PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem. najveći magarac to sam ja. ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje gleda. KOMARAC: No. Odoh sada. danas nisam dobre volje. baš mi je drago. magarci svuda. Al' na kraju. DRUGI MAGARAC: Neka. prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem. moje se oko prevariti ne da. DRUGI MAGARAC: Baš mi je milo i drago. ovaj ovdje baš je pitom. dal' izgledam strogo? KOMARAC: Ako gledam izdaleka. evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog. I ja sam magarac zvani Mago. La! La! La! PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna. neka.MAGAREĆI RAZGOVOR PRVI MAGARAC: Ja sam magarac zvani Mago. La! La! La! DRUGI MAGARAC: A da upitamo nekog trećeg? PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg. Još bi mi samo mogli reći koji je od nas magarac veći. jer najveći magarac to sam ja. al' kad priđem. .

PAS: Zar baš vuka? Od vuka me hvata muka. . MIŠ: Ih. kad zarežim. MAČKA: Ne treba te hvatat strava jer ja nisam mačka prava. MAČKA I MIŠ MIŠ: Ti si mačka? MAČKA: Jasna stvar. LOVAC: Kad si tako strašan ulovi mi onda vuka. da nisi mačka bar! MAČKA: A da nisam. što bi bilo? MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo.STRAŠAN PAS PAS: Ja sam jako strašan pas. MAČKA: Nisi pravi? MIŠ: Nisam pravi. glava. čak i sam od sebe bježim. nit ću biti. LOVAC: Ulovi mi onda zeca! PAS: Zar baš zeca? Od zeca mi noga kleca. Ovako me hvata strava. Najbolje bi bilo da odavde odem. od tikve mi tijelo. od tikve sam kao i ti. MIŠ: Ni ja nisam pravi miš. MIŠ: Nisi prava? MAČKA: Nisam prava. Kad zalajem. LOVAC: Uhvati mi barem ježa! PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem.

ali se brzo vrati. bit će ti bolje. TIKVA: Morate se nekako drukčije snaći. (ode) STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim. umjesto da se ja tikva prestrašim tebe strašila. ovo ovdje samo je za vaše oči. stalno negdje skitaš. TIKVA: Nemojte me uznemiravati. TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. pravite mi sjene. tikve si se prestrašio. MIŠ: Nemojte se sada izmotavati. i meni se već počelo spavati. kad ovdje imam sve što želim. pa moram puno spavati. maknite se! Samo sam malo izašao van. ako ne odem neću imati mira. strašilo. sunce i kiše. jer ja se ne smijem niti pomaći. Da nema mene. Pođi danas sa mnom na onu cestu. TIKVA: Ne smijem se ni pokrenuti jer bih mogla uvenuti. samo ti idi. MIŠ: Pokušajte shvatiti: kako ću se u svoju kućicu vratiti? TIKVA: Maknite se od mene. MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći. MIŠ: Idite u drugi dio polja. a miš skoči u rupu) Ovaj miš je pravi mudrijan. STRAŠILO: Nemoj mi se rugati. TIKVA: U redu. . a vi ste mi već legli na stan. STRAŠILO: Ne hvala. TIKVA I MIŠ MIŠ: Hej. uspio me maknuti i ući u stan. ja ću te čekati. pustite me da uđem. TIKVA: Baš me zanima. Što će mi više. (tikva se makne. ja još rastem.TIKVA I STRAŠILO TIKVA: Bum! STRAŠILO: Tko me to tako plaši? TIKVA: Kakvo si ti to strašilo. vjetar što me njiše i malo polje. pa tamo spavajte koliko vas volja. tko bi čuvao naše polje? Ti za to ne pitaš.

sine Tikvolinko. izliječiti mravu nogu. čarobnjak si pravi. Mrava jednog boli noga. TIKVOTONĆICA: Divan ti je šal. TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau. komarca joj s puta nema. TIKVETUŠA: Ja se žurim. MIŠIĆ: Vidi. izgledaš kao manekenka. tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. Baš sam se malo izgužvala. baj. suncokret mu stvara sjenu.TIKVOMIR I TIKVOLINKO TIKVOMIR: Što je tebi. popraviti pužu kuću. TIKVOTONĆICA: Zaista mi je san biti tako moderna barem jedan dan. djede. vidi………. Umorna su mi krila. što se toga tiče. pun sam ti problema: komarica jedna plače. nisam ti ni sjenka. tužan sam zbog svega toga. Malo ćemo i vrtom prošetati. Kakav materijal! TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice. LEPTIRIĆ: Hej. Već tri noći puž ne spava. hvala………. idem odmah javiti mravima u travi. djede Tikvomire. Cvjetovi mi tamo venu.. sinko Tikvolinko? TIKVOLINKO: Ne pitaj me. baj…. pronaći ću tog komarca. Pozvana sam na čaj. . TIKVOMODA TIKVOTONĆICA: Tikvetušu. tamo iza živice. neće mi smetati. ti znaš da ja svašta mogu. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima. Čak sam u šumi bila. TIKVOMIR: Ne brini se. kućica mu prokišnjava. TIKVOLINKO: Hvala. TIKVETUŠA: Hvala.

TIKVUŠA: Tikvantice. a zora tek sviće? TIKVANTICA: Ali tatice. TIKVAN: Jasno da je krasno. TIKVUŠA: Zašto si takav. tamo se nešto miče. TIKVANTICA: Tatice. TIKVAN: Baš mi ne date mira. jesi li prebrojao sve latice? TIKVAN: nisam. odnesimo u ime svih jedan pozdrav za njih. i tko bi zaljevao našu travu! TIKVUŠA: Tikvantice. a još nema mog tikvana. neka se miče. to nije razlog da se viče. TIKVAN: Ako se miče.OBITELJ TIKVIĆ TIKVANTICA: Mamice. TIKVANTICA: Tatice. a gdje je tatica? TIKVUŠA: Otišo je prebrojati koliko ivančece imaju latica. TIKVUŠA: Tikvantice. TIKVAN LUTALICA TIKVUŠA: Već su prošla i dva dana. TIKVANTICA: Mamice. zašto to dijete tako viče. sasvim si u pravu. TIKVANTICA: Hajdemo! TIKVAN: A ja? Kud god se krene zaborave na mene. iz zemlje izlaze tri krumpira. . pa to je krasno. Tikvantice moja. TIKVANTICA: On uvijek tako nekud krene. a ne povede ni tebe ni mene. mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko bi svaku večer uspavljivao cvijeće? TIKVANTICA: Mama. toliko ih ima da im nema broja. no već vidim. pogledaj! Tata ide kući pjevajući. idi pa vidi. mamice! TIKVAN: Tikvušo.

napravit će vam postolar. ti si uvijek mrk i loše si volje. cipele i natikače. Pusti sunce da malo proviri. NISKA GLJIVA: To je život pravi. neka ima duge rukave. jasna stvar. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša. Sve bi ti bilo na dohvat oka.VAŽNA GLJIVA VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. i kabanica za jesenske kiše. CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti. CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane. VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. kad mi je kratka noga. ako želim kišu liti. ovdje dolje sviđa mi se baš. A sada se okrenite u oneme smjeru. VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno. a društvo mi prave šareni leptiri. daj se na tren smiri. . meni nek' prepusti jesenske dane. prije nego vam uzmem mjeru – obratite se frizeru. NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga. VJEVERICA: I ništa više? JEŽ: Od mahovine hlače. treba mi garderoba za jesensko doba. VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri. Mogu li čučnuti tu kraj tebe? NISKA GLJIVA: Možeš. VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. možeš. košulja od lišća. JESENSKA GARDERODA JEŽ: Krojačice vjeverice. OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti. A što vas zanima i od kojeg materijala? JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave. VISOKA GLJIVA: Tko zna. OBLAČNI RAZGOVOR OBLAČIĆ: Kad razmislim malo bolje. NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva. Moram vam uzeti mjeru. Oko mene samo puze mravi. VJEVERICA: Cipele i natikače. i da znaš. ali što mogu.

pa znaš da škrtac nikad nisam bio. i ja se tresem sada. DRUGI ČVORAK: Dobro. jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. (pobjegnu) PRVI ČVORAK: Sav se tresem od muke i jada. (dođu do vinove loze) PRVI ČVORAK: Kakvo grođže! Pogledaj ti njega! DRUGI ČVORAK: Bjež'mo brzo! Ide čuvar s brijega. . oprosti. tebi sam donio čak bobice dvije. PRVI ČVORAK: Nešto mi na pamet pada. PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije. svejedno ti hvala. Sanjao sam grožđe slasno. odletimo do vinograda. samo šuti. TRAVKO I MRAVKO PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. možda ću i sanjati to g čuvara vinograda. PATULJAK MRAVKO: Što to čujem? Zahvaljujem. Tebi sam donio čak krišku cijelu. PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. Tebi sam dinio košticu od treće. PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio. PATULJAK MRAVKO: Nisi trebao. čvorče! Stalno mljackaš glasno.ČUVAR VINOGRADA PRVI ČVORAK: Probudi se. DRUGI ČVORAK: Oprosti. DRUGI ČVORAK: Gle.

TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete. JEŽIĆ: Hej. JEŽIĆ: Hej. TIKVANTICA: Tatice. jel' tako? TIKVAN: Svakako. TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi. pazi. stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče. mamice! Što to lupka? JEŽICA: Mišić po puteljku cupka. a ne pitaš gdje je naše dijete. tatice! Što to kucka? JEŽ: Jedna žuna kljunom kljucka. svakako. TIKVANTICA: Mamice. svakako. TIKVUŠA: (gleda) To ti je kućica krta. tata tebe čuva. JEŽ: Neka šuška. . Haj'mo mi u šetnju sada. mamice! Što to šuška? JEŽICA: Sigurno je pala kruška. dođi brzo! TIKVUŠA: Što je opet. neka pada. a što se ono blista iznad lista? TIKVUŠA: (gleda) To listovi na leđima nose kapljice rose. bila sam kod prijateljice Keljice. TIKVANTICA: Tatice. Tikvantice! TIKVANTICA: Mama.OBITELJ JEŽIČKO JEŽIĆ: Hej. TIKVANTICA: Idem odmah reći svojoj prijateljici Keljici. već me zoveš po treći puta. Sigurno svoje zrikavčiću priča priče. Samo hrabro stazom gazi. Našle smo jednu rupu usred vrta. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene. RADOZNALA TIKVANTICA TIKVAN: Tikvušo dušo. Tikvušo. inače ću sam sebi dosaditi. zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta? TIKVAN: Ali. jel' tako? TIKVAN: Svakako.

krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču. Velike su glave sad jako na cijeni. .“ SVI ZAJEDNO: Sad znamo kako da je dočekamo: pssssssssssssssssssssst. BUNDEVA: Što to pričaš. Da je barem moja tako povelika. jer me galama uznemirava. pa mi priča kako druga na zemlju prati. ali na njima ništa ne piše. izvolite samo. PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i zdrava i da me dočekuju u miru bez vike. priđi bliže k meni. (čuje se puhanje vjetra) PRVA GLJIVA: Evo ga. Idem sada. niti mi se spava. bolje da stanete tamo. ciju. da čujemo što na njemu piše. možda nam donese kakve vijesti. jer ovdje je moj stan. samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati. mogu li ovdje stati? PRVA GLJIVA: Kako da ne. jedan list je pao! DRUGA GLJIVA: Mišiću. MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju. ciju. kako ću van? DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati. Da vas pitam samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo? PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više. hoću biti sama. stiže! MIŠIĆ: Pogledajte. baš ti hvala. DRUGA GLJIVA: Oprostite. KRUMPIR: Nešto ću ti reći. malo tiše. VRTNA DAMA KRUMPIR: Susjedice bundevice. još po rosi? BUNDEVA: Niti mi se sniva. MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti. KRUMPIR: Glava ti je lijepa. stanite ovdje ili možda tamo. Tko bi reko da ću postat' još cijenjena vrtna dama. Stalno mislim kako mi je prevelika glava.PISMO JESENI PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena. što te k meni nosi tako rano. ionako se neću dugo zadržavati. Ako ga začepite. BUNDEVA: Nisam znala. kao neka slika.

KRUMPIR: Puno me pitate. oko svijeta moramo poći još jedan krug. slušaj. gle. Jesenko! Baš si šik. LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali. LUK: Pogledajte! Dolazi neka vreća. sada smo obojica zalutali! To je očito i jasno. pa sam ga jednoj lubenici dao. nisao znao. a šalje me plodna jesen iz svog žutog stana. Zašto bez kompasa skitate? LUK: Da će mi trebati. VREĆA: Uskačite! Put je dug. JESENKO: Satkala mi jesen žuta baš od lišća tri kaputa. . čekaju me jesenske pustolovine. LUK: Dobar dan. svi su joj na broju zato šalje visost moju. KRUMPIR: Kakva sreća! Još nam je samo trebala lutalica treća. VREĆA: Gle. tikva prava. al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta. Recite mi gdje sam sada. PAPRIKA: Pa to je divno! Sad konačno znamo kamo i kome pripadamo.ZALUTALO POVRĆE KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. PAPRIKA: Ja sam paprika. baš vas tražim već punih pet dana. takozvani Kuk. A sad odoh. Kukuruzna mi kosa. JESENKO DJEVOJČICA: Hej. od čega ti šešir taj? JESENKO: Šešir mi je od kukuruzovine. LUK: Šuti. inače slatka. KRUMPIR: Krasno. a krumpirić mjesto nosa. Ja sam luk. Sigurno sam zalutao. pazi! Netko dolazi po onoj stazi. Osim vas. DJEVOJČICA: Od čega je kaput tvoj? Zgodan mu je kroj. Od čega je taj tvoj lik? JESENKO: Moja glava. DJEVOJČICA: Sad mi reci još za kraj. vi ste još jedina nada.

vilo lakokrila. DJEČAK: Vilo. BOŽIĆNA JELKA DJEČAK: Jelko mala. VILA: Krhka. . poklonit će njemu sve svete noći. gle! Prekrile mi grane sve. Mudraci će prvi doći.BOŽIĆNA ŽELJA DJEČAK: Snježuljkice. DJEČAK: Uređena tako. DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Da blistaju svima oči u božićnoj ovoj noći. U Betlehem taj put vodi gdje se mali Isus rodi. PRVA ZVIJEZDA: Tko je taj? Tko to prati taj tvoj sjaj? DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. kamo misliš poći? JELKA: U svom vrtu dočekat ću Božić ove noći. nježna. lijepih sanja. Sad zaželi i ti nešto. ZVJEZDANI RAZGOVORI PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. DJEČAK: Želja mi je. želja mi je. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas. malo zima sa ledenim ukrasima. zašto si me posjetila? VILA: Jer su dani darivanja. A od mraza ruže. kako li si krhka. Sjaj moj noćas netko prati. gledam te sve dane. vilo snježna. Tko li ti je tako lijepo okitio grane? JELKA: Malo studen. nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti. da se svako dijete smije. Želju ću ti ispuniti vješto. Dani želja.

taj čas. RAZGOVOR S PASTIRIMA ANĐEO: Probudite se. nose me krila laka satkana od mjesečevih zraka. PASTIRI: Kakva nas to svjetlost budi? ANĐEO: Anđeo sam. pastiri. tiho. jurim. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas. TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna. kamo žuriš? DRUGA PAHULJICA: Kamo žurim. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli! PRVA PAHULJICA: Da li mogu s tobom poći? DRUGA PAHULJICA: Možeš. nije divno. možeš! Al požuri da stignemo prije noći. kamo žurim? Ja na zemlju hitam. tiho. Igrajte se. ANĐEO: Ne bojte se. usred tamnog neba. dobri ljudi. taj čas.TRI MUDRACA PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići. SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas. odvedi nas k njemu poklonit mu se treba. PASTIRI: Požurimo k njemu tada. Zar ti ovdje na oblaku. . Sa mnom vam je stigla zima. krasno? DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. Nosim vam Božji glas. U kojem je dvorcu sada? ANĐEO: U štalici koju zvijezda obasjava. PRVI PASTIR: Strah me hvata! DRUGI PASTIR: I mene! TREĆI PASTIR: I mene! PRVI PASTIR: Sakrijmo se iza one stijene. PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. radujte se. mi slavimo taj tren. mi slavimo taj tren. u jaslicama spava! PAHULJICE PRVA PAHULJICA: Pahuljice. DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas.

Stiglo. ja za to ne hajem. Predobro te znam. Moram malo sjesti jer ne mogu hodat više. krampuse. lete. (zaspe. (odlazi) SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. a minute lete. da mu svašta podvaljujem. ha. KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš. (stavlja nove pakete i žuri dalje) KRAMPUS: Kamo žuriš. jako. Stavit moram sad nove pakete. Od sada pakete djeci nosim sam. (odu svaki na svoju stranu) . (u koš stavlja šibe i odlazi) SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao. SVETI NIKOLA: Hej. daj da ti ponesem koš. put pod noge. KRAMPUS: Kakav poklon. Poznajem te u detalje bježi zato od mene što dalje. umjesto slatkiša djeci šibe dajem. Tebi želim sretan put. Nikolinje. SVETI NIKOLA: Odlazi od mene. dugi put još moje noge čeka. Sve je bila šala. ali neka. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete. pod prozore moram stići mnoge. dobit će ih svako dijete. A šibe ću podvaliti. baš si loš. vidim. Koš na leđa. Malo mi se čak i spava. ha. Staze i puteljke mnoge već su prošle moje noge. nešto me i boli glava. KRAMPUS: No već idem. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši) Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej. krampusu. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja. krampuse baš si zloćko. pada inje. sve te čujem. zloćestoćo mala. SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao.NIKOLINJE SVETI NIKOLA: Zahladilo. Do prozora svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim. Umoran si. što si ljut. čekaj mene. Čekao sam zgodu ja. djeco. bez koša ćeš hodat lako. dođe krampus) KRAMPUS: Ha.

vrlo krhka. DRUGA GRUDA: I ja sam gruda snježna. ZEKO: A što će ti metla ova? SNJEGOVIĆ: Da pometem snijeg sa krova. Ti ćeš biti tijelo. bijele. To je divna kosa za me. vrlo nježna. ZEKO: Zar od slame? SNJEGOVIĆ: Da. SNJEŽNE GRUDE PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna. SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne. Napravimo snjegovića. a ti zeko idi što dalje od njega. PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. bijela al' na žalost predebela. ZEKO: Ti si snješko čudan tip. ja ću biti glava. od čega je tvoja kosa? SNJEGOVIĆ: Moja kosa je od slame. na ulici. od slame.ZEKO I SNJEGOVIĆ ZEKO: Snjegoviću dugog nosa. ZEKO: A što ti je to na glavi? SNJEGOVIĆ: Na glavi mi lonac plavi. Još mi samo reci od čega ti je nos? SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve. eto ti od čega. stojiš kao kip usred snijega bos. usred grada da se djeca razvesele. od slame ti kosa. .

već mi oči škilje. al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje. potraži radije neki žbun. ZEC: Idi samo iza mene. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje? NEOKIĆENI BOR: Krasni su. . krasni.ZIMSKI SAN ZEC: Dragi medo. ZEC: Dobro. dijete. Sada bi bio red da te pozovem na med. odjeću mi šiva snježna. boriću. pa znaš da plesati volim. dobro veče. ZEC: Hvala ti. košulju. na šumski ples se spremam. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao. Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo. idem poput tvoje sjene. možda i tebe okite jedno Badnje veče. Mogu li na tebi odmoriti krila? OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun. PTICA: (dolazi do neokićenog bora) Mogu li sjesti na jednu od tvojih grana? NEOKIĆENI BOR: Možeš. MEDVJED: Šumski ples?! Povedi i mene. znam. daleko sam bila. od glave do pete. bijela zima. evo. ukrase moje. varaš se u svemu. medo. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu. Zar ne spavaš zimski san? MEDVJED: Spavao bih. al' vremena nemam. DJEČAK: Stvarno si u pravu! A zašto nemaš odjeću crvenu il' plavu? SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima. PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna. ZEC: Eno špilje na vidiku! MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. ja te molim. BOŽIĆNI UKRAS OKIĆENI BOR: Pogledaj. boriću. Zašto stojiš bez odjeće? SNJEGOVIĆ: Odjeven sam. dobar dan. OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće. zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana. ali nakon plesa kući se vraćaj sam. PTICA: Varaš se. dobro. MEDVJED: Idem. kaput i odijelo. BIJELO ODIJELO DJEČAK: Snjegoviću. Imam.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->